You are on page 1of 152

Zoran Ferić - Smrt Djevojči ce sa Žigicama

Nogometaši
Došao sam na otok u neplanirano vrijeme da bih oplakao jednu neočekivanu smrt i
prisustvovao dječjem pogrebu. Kupio sam i vijenac (jalov pokušaj da se cvijećem uokviri
praznina) i s tim vijencem na ramenu, kao križem, uspeo se kamenom stazicom do
groblja, na vrhu brijega. Umrla je kći moga prijatelja. Njen je lijes malen i bijel, ne veći
od ambalaže kuhinjskog bojlera, a na malom bijelom lijesu počiva vijenac od bijelih ruža
s bijelom lentom i zlatnim slovima: MIRNI OD MAME I TATE. Iz bijeloga lijesa viri
bijela čipka u koju je, kao na krštenju, umotana šestogodišnja djevojčica. Bog voli ironiju
i bjelina nije slučajna. Otac joj navija za Hajduk. U našoj domovini sve mrtvačnice
izgledaju isto. Lijes pri= državaju četiri lakirane hrastove gracije, gole do pojasa kako bi
im se istakle amazonske grudi, a umrla osoba počiva na njihovim rukama kao da je
upravo zabila gol, pa je sada nose u centar igrališta gdje će umjesto Agnus Dei klicati:
Naprid bili! Očevo lice iskrivio je strahovit grč, kao ono kad je daleke 1974. godine u
Kupu prvaka klub sa Stare plinare dobio odlučujući zgoditak u gornji lijevi kut. U prvoj
su postavi tada igrali bogovi stadiona kod plinare: Jerković, Šurjak, Mužinić i Žungul. Sva
četvorica, kao uigrani, spustili su se na koljena i žarili lica u šake. I tako su ostali dugo.

Netko je iz publike viknuo: Bolje da ti umre dite, nego da izgube bili!

Mala je sada anđeo medu anđelima, a boja njenih očiju podsjećala je još za života na ono
svijetlo modrilo kojim se uokviruju dječje parte. To kod djece označava nebo. Ako umru
prije prve menstruacije govorila je naša uči teljica djevojčice idu direktno u nebo.
Sirotice, preskaču čistilište. To joj je, navodno, rekao fratar u njenu selu. Lijes su,
međutim, izgurali pred mrtvačnicu gdje je već bio postavljen mikrofon. U tom trenutku
dogodilo se, mislim, nešto čudno. Prosijedi gospodin kojega sam imao čast vidjeti na
palubi trajekta, dok smo plovili prema otoku, donio je otirač za cipele i diskretno ga
spustio na kolica pored lijesa. To je Leichenbegleiter šapnuo mije na uho čovjek pokraj
mene. Molim? Leichenbegleiter ponovio je ovaj pratilac leševa. Ako još niste čuli za nj,
sigurno ćete čuti. Kimnuo sam glavom kao da razumijem i usmjerio pogled prema
povišenom mjestu gdje se nalazio lijes. Odnekud sa strane dogegao se pozamašan
franjevac, okrenuo se prema lijesu, prekrižio, nadvio se nad mikrofon i započeo
posmrtno slovo. Ali nije se čulo ništa! Tišina! Franjevac otvara usta kao grdobina u
ribarskoj kaseti, ali glasa nema. U panici je dotrčao franjevački momak i stao prtljati oko
mikrofona. Tuckati ga po membrani i govoriti: jedan, jedan, jedan, kao da na svijetu ne
postoji i dva. Ili tri. A franjevac sklapa ruke i moli tehničku činjenicu za milost. Vražja
naprava pred fratrom konačno se smilovala, pa prenosi svećenikove besjede, a njegov
glas zagrmio preko naših glava, vinograda i parkova: Braćo i sestre grmio je taj glas
proročki u ovakvim trenucima pitamo se: Ako postoji Bog, zašto dopušta umiranje
dječice.
Čudna rečenica za jednog svećenika. Kako li će se opravdati na najvišem mjestu kada
tamo stigne? Ipak, lukavi fratar, opravdao se već u sljedećoj rečenici ne ostavši dužan
svojim nebeskim poslodavcima: 1 smrt je, draga braćo i sestre... od Boga. Naša sestra,
naša djevojčica, naš anđeo a onda je kao neprimjetno iščeprkao iz surke neki papirić,
šalabahter, bacio svoj diskretni franjevački pogled na taj papirić i nastavio naša MIRNA
počiva sada medu anđelima kao jedan od njih. Dok je bila živa, igrala se po ulicama i
trgovima našega grada, njen veseli glasić odjekivao je sobama njezina doma... Dok je
posvećeno lice zborilo ovo kratko slovo o njenu kratkom životu, o krštenju, o igri školice
i o raznim dječjim glupostima, publika je zborno zaplakala. I nije bilo nikoga tko nije
pustio suzu za pokoj duše naše sestre Mirne koja je u šestoj godini umrla od leukemije.
Laka joj zemlja.
2. Tomine suze
(ili svi smo mi voda)
Nakon fratrova katarzičnog "Amen" s kraja propovijedi, osjetilo se izvjesno komešanje u
masama na sprovodu, izvjesna opuštenost kao na političkim skupovima kad se čeka
sljedećeg govornika. Kroz publiku je šapatom prostrujalo i jedno ime: Tomo, Tomo,
Tomooooo... A Tome niotkuda. Šal je pisat objašnjava neki Tomin intimus saće doć.
Evo ga! I zbilja, Tomo se probija kroz masu. Briše maramicom znoj s čela. Tomo galeb,
nekada najzgodniji, neodoljiv ženama, za njega se pričalo da je "jebo pola Europe" i da
će se visoko popeti, a postao je ribar. Preuzeo Kristov posao, sardelicama hrani općin

J .1...

Netko dobronamjerno dobacuje: Tomo! Lijevi džep. mrmlja riječi isprike i posvećuje se drugom papiru. Lijevi džep! I zbilja. I nelagoda. Kada sahranjujemo mornara. priprosti ribar. Oženio svoju rođakinju. A grad. šuti. a on. zakopavamo zemlju u zemlju. Muhe zuje. smrdljiva voda pod pazusima. Oba govora je pisal Pipo. a bilo je to jako davno. govori pred čitavim svojim renesansnim gradom koji je nekada. On je bio sljedeći govornik. cvrčci se javljaju iz grobljanskog parka. zavičaj dvojice pjesnika. Gleda u panici. Tomo. slijeću na ljudska lica i piju znoj. Nešto nije u redu. i vadi odande drugi komad papira. Na licu tamne rejbanke da se ne vide suze. ribara i mjesnog golmana. konobar. A u daljini more. Kada sahranjujemo nogometaša: sahranjujemo ga pod ledinu! A u publici muk. A onda se Tomo uspravlja. skrhana pojava. dao i dva velika pjesnika. crna kravata na znojnoj košulji: plemenita voda iz očiju. u neprilici. Samo zunzare zuje. Čovjek do mene govori: Ono je bil govor za pokojnog Mrkelu. briše oči ispod tamnih cvikera. učitelj. sahranjujemo ga u more: vodu u vodu.stvo. i počinje recitirati: . Tomo. kao da ne vjeruje. Ljudski život je kao rijeka započeo je glasom drhtavim od treme jer sluša ga čitavo mjesto. Tomo se u panici hvata za lijevi džep svog crnog smokinga što mu ga je posudio šogor. Od izvora do ušća nastavio je proleti kao treptaj oka! Kada pokapamo čovjeka. ima mongoloidnu kćer. Njegov sprovod je sutra. Tomo se namjestio pred mikrofonom.

Nikada tvoj lik ne spozna tama niti ga smrt u sjećanju rusi. eto. Urlike iz Mainza. grobljanska kapela započinje svoju omiljenu pjesmu: "Moj galebe". Nepravda! 3. skida naočale i plače. Govori se po mjesnim birtijama već dugo da on i žena pale svijeće svetom Anti da im ona mala. Debilov donji postroj krasila je jedna deformacija: testisi mu se nisu spustili iz abdomena. Stavili joj rinčicu pokojnog barbe na uho. Najmanji kurac Europe U vrijeme onih svijetlih dana kasnoga svibnja. i on. Ima apetit i vola bi pojela. što prije umre. ima unutarnju potrebu da se oprosti od male Mirne. izrekla je epohalnu rečenicu: Das ist der kleineste Schwantz im Europe! Poslije Tome na binu se penje taj Muki. a sam ud nije bio duži od 34 centimetra. Tomo još uvijek stoji ispred svoga grada. Nakon zadnje riječi. siroče. "duši". kad je započinjala turistička sezona. Moraju je držati u pelenama iako ima već sedam godina. mongoloidna. Najteža retardacija. pokazivali smo Njemicama Mukijev kurac za kutiju Opatije. Scena je ganutljiva jer znamo: plače sebe radi. Otvoreno. eto. a onda se napravi u krevet. ni jesti. a ne može sama. Njegovo tusto tijelo nalik na tijesto u . a drugi su je jebali. A ovamo nekomu drugomu umrla kći. mjesni tupavac i barkarijol koji već deset godina pokušava u Rijeci položiti ispit što bi mu omogućilo da vozi barku koju. poklon od prije rođenja. bez ispita vozi već petnaest godina. u koju sam se kasnije zaljubio. I taj Mukelaj što jodla u mjesnoj luci i tako privlači njemačke turiste. uvijek si bila i uvijek ćeš biti u našim srcima i našoj duši.

tek zasađenoj u nepovoljno zemljište. a njena pisma razlog življenja. Mukelin jodlerski govor izazvao je muk divljenja. Debelo lice s višestrukim podvoljcima i polukružnim brkovima podsjeća na izvjesne crteže Balzaca. čudan oblik otoka na zemljopisnoj karti. je li on dopratio Mirnino tijelo iz riječke bolnice? . Rekao je to kao da se ispričava. Razvija papirić kao svitak pergamena i čita: Ova je mlada nesretnica slična biljci s požutjelim lišćem.kratkim hlačama i gumenim Jugoplastika natikačama suočeno s mikrofonom izaziva smijeh publike. a ja sam. ganuta tom tupavom dobrotom. Gledala me je vodenastim plavim očima koje sam odlično poznavao. kao dvije karijatide.. A mati Mirnina. Očito. Renata Tragična figura uplakane majke sa starim babama kao nosećim gredama odjednom je nestala iz našega vidokruga. I tako. Tako me je gledala prije više od petnaest godina u parku vile Marijan. zbog ravnoteže valjda. Toga ljeta ona je tek završila osmoljetku. Crna suknja bijaše zadignuta i moglo se dobro vidjeti bijelo donje rublje. Umrla mi je majka. Daje bila sretna i doživjela dvadesetu. A onda je opet došlo ljeto i ja sam vidio svoju ljubav. U tih godinu dana strahovito se protegnula. Bila je za glavu viša od mene. nekako. Prizor čudan: Mirnina majka je čučala. —Vi ste doktor. a druga joj je dodavala papirnate maramice. S prvim kišama u rujnu. susreo sam ženin pogled. Iako su se starice trudile da je zaklone. Sreća je poezija žena kao što su haljine njihov ukras. dok smo još bili zaljubljeni. Varljive čari puberteta. a moja ljubav je postala konzervirana i neostvariva kao prema mrtvoj osobi. Leichenbegleiter Ovaj čovjek kažem svom susjedu i vodiču kroz ovdašnju faunu taj Leichenbegleiter. Zaobišli smo gomilu ožalošćenih i našli se iza malene kamene mrtvačnice. 4. došla je katastrofa. Ciceron medu debilima i poruka puku: za dobrotu nije potrebna pamet. Čovjek nikada ne zna kako će crijeva reagirati javio se moj vodič. Mnoge su ruke pronašle njegova znojna leda kad se opet spustio u masu kao junak. kad sam se vratio u Zagreb. Uz Renatu doživio sam čarobnu djetinju ljubav i prvi poljubac jezikom. na terasi bolnice za astmatičare. To nas je oboje iznenadilo.. Bit će joj sirotici pozlilo govori starica kraj mene. Pozdravili smo se. a one su je žene zaklanjale tijelima. al muda ima! komentira netko s po štovanjem. a ja drugi gimnazije. Jes mu kurac mali. popričali. Ljudi se stadoše ogledavati s čuđenjem. nisu navikli na dječje sprovode s kojih majka neočekivano nestaje. sve se to pojavljivalo poput bolnog uboda u prsnom košu kroz niz sivih i potpuno jednakih dana. 5. Morali bismo otići i pogledati što joj je. Jedna od žena držala ju je za ruku. počinje naricati i ruši se nekuda prema zemlji. podupiru s desna i s lijeva. bila bi čarobna. pa je dvije stare babe. miris ulja za sunčanje. U njemu nije bilo stida. Renata je tijekom čitave te strahovito duge godine bila jedina svijetla točka. on balzakovski i počinje. zar ne? rekao je poznavatelj Leichenbegleitera i povukao me za rukav. ostao pri svojoj staroj visini. Pomisao na ljeto.

i postavio ga s unutarnje strane vrata. ako ga sluš aš. dobro pazi hoće li dotični. Kad čovjeku kaže da ima rak ili leuke miju.Ma ne veli mi ovaj on je doktor. Kupio je od Cigana otirač za cipele. Taj laže čim zine. Pričaju da o tome ima i preciznu evidenciju: ime i prezime. veli moja nećakinja. Liječio je malu. potječe iz poznate liječničke obitelji. svi kolege iz riječke. običan juteni. Imao je najveći postotak smrtnosti u riječkoj bolnici. To je bilo dok je studirala na Rijeci. Sada ga zovu Leichenbegleiter jer priopćava pacijentima nepo voljne dijagnoze. zbunjen. Ima tu još. ludi si od nje ga gov ori star ica pokraj moga susjeda. A otirač? Prezime mu je Jungwirth. Zato ga zovu Leichenbegleiter. i strašno ga je pogodilo kad ju je vidio u svojoj kancelariji. A tko je onda dopratio lijes? Roditelji. a priča se da su mnogi koje je liječio umrli. Morao joj je reći strašnu dijagnozu djeteta: Alzheimerova leuke . bez živog pratioca. Nekada je bio zaljubljen u Renatu. Ti. Čudovišno? Moja nećakinja radi tamo kao medicinska sestra i sve zna o tom Jungwirthu. pa čak i sušačke bolnice. obrisati noge kad izlazi iz kancelarije. pratili. siroticu. Tako mu se rugaju. pog oto vo oni s met asta za ma. Priopćavanje dijagnoze toliko mu je s godi nama postalo rutina da se počeo zabavljati. eventualne prognoze. a na dnu sva koga kartona piše: obrisao ili nije obrisao. Što radi na sprovodu? Došao je da se oprosti od Mirne jer je bio zaljubljen u njenu majku. Ne slušaj babu šapće mi susjed. šalju mu svoje nasmrt bolesne da im on to kaže. Nećakinja veli da obi čno obr isu. Oni su je. To im dođ e kao nek akv o očiš ćen je. vrsta i stadij bolesti. Jer da ne smije lijes sam na brod. Mirninu majku. Krivo joj je što ona ne zna.

Promatrao sam jednom koliko metodičnosti i pažnje posvećuje pranju prstiju na nogama i razmišljao o kvaliteti njemačkih proizvoda. A svemu je kriv otirač. fakultet završio u roku. prema prijateljima pažljiv. histeričnih trzaja tijelom ili nelogičnih poteza koji koliko iznenađuju protivnika. Igrao je prednjeg veznog. Sada ga želi pokopati zajedno s malom. iako su neki smatrali da je bolji centar. A onda je dopustio da i ona. bila je da ona bude muško. Solidan u svakom pogledu: u gimnaziji nikada nije imao popravak. nije pravio gluposti s Njemicama i. psovao je u sebi. Loptu vodio sigurno. U igri je oduvijek bio suzdržan. 6. velikim koracima i svim je suigračima izdaleka vidljivo što smjera. Nema pomoći. Da se zajedno raduju proljeću kad počinje nogometno prvenstvo. Otac Želja moga prijatelja. sin strankinje koja se udala za otočanina. kao da sahranjuje zločesti dio sebe. onako uplakana. dakle. da je bar jednom odvede na Poljud vidjeti kako to radi nadahnuti Zoran Vujović u protivničkom jedanaestercu. I to prilično dugo je brisala. strugala o jutenu podlogu. Nikada nije pljuvao na asfaltirani teren niti razmazivao pljuvačku tenisicom. gdje se svakojake želje ispunjavaju? Hoće li joj izrasti mali pimponja? Otac je umrle djevojčice porijeklom Nijemac. rijetko mahao rukama. nije masturbirao. racionalan. Takav je bio i kasnije. Kao igrač. To ga je zaboljelo: gledati ženu koju je nekada volio kako se oprašta. Neće duže od šest mjeseci. staložen. Mnogima je to bio dokaz daje dobar čovjek. oca umrle djevojčice. a prema poznanicima ljubazan. inteligentan a ne južnjački strastven. miran.mija. Kod njega nema iznenađenja. obriše cipele. i . toliko i zbunjuju suigrače. što je najvažnije. Što li će s njom biti na prostranim nebeskim ledinama.

U susjedstvu plinskih komora ona je polagano odlazila ležeći u jednoj baraci logora C. Fatum Sve je to sudbina — kaže mi otac vlasnika striptizkluba. gledajući Mirnin mali lijes. 7. netko je prekinuo onu olovnu šutnju spasonosnom rečenicom: Globus! Ča se jidiš.Nadimak Globus ima zahvaliti majici koju je nosio u sezonama 1978. Kad mu se kći konačno rodila i kad su mu u konobu Alibaba javili da je neopozivo i definitivno žensko. 1 stražari je nikada nisu pronašli? Ne. Zajebala Hitlera. boj ti danas ima i ženskog nogometa. naši momci na prvenstvu Kvarnerske lige pobijedili reprezentaciju Malog Lošinja sa 7:1. To sam pročitao u knjizi Christiana Bernadaca Deveti krug. Nisam siguran da vjerujem u sudbinu rekoh. ta žena vam je najbolji dokaz. pa i onda kada su u ljeto 1978. Umrla je prirodnom smrću. donosila sreću na svim otočkim natjecanjima. kao što američki očevi ostavljaju svojim sinovima bejzbol palice. Kad mu je žena zatrudnjela s malom Mirnom. Saće njen razred otpivat najdražu pismu. i 1979. ganuto. Psssssssssssssstttt upozorava nas starica ča psujete na . A jeste li čuli za ženu koja je usred Auschwitza umirala od raka? Eto. s nacrtanom nasmiješenom Zemljinom kuglom koja nosi Hajdukovu kapicu i natpisom: Čili svit voli Splitl Ta mu je majica. Goebbelsa i sve njih. prema lokalnoj predaji. Sve se bazira na istinitim svjedočenjima. sprovodu diteta. Ostale zatočenice hranile su je kašicom koju su pravile od neprovarenih zrna kukuruza iz esesovačkog zahoda. bio je siguran da će tu majicu ostaviti svome sinu.

u dostojanstvenoj crnini. Radovanović. a svi oni draga koja ispraća svoga marinera na neizvjesnu plovidbu. sada ima unuke i zabavlja ih staklenim okom. Čovjek je preživio.I zbilja. Sudbina. Za vrijeme dežurstva. Imaju bijele košulje i tamnoplave hlače ili šoseve. pokušao je samoubojstvo pištoljem. 8. Veseli ritmovi odnekud donose ćuh planinskih predjela Meksika. a profesor glazbenog.. . Zašto baš to? Najdraža pjesma Mirnine majke. Umrla je prije tri godine. Kad sam bio u vojsci. Intenzivno razmišljam o tome zašto nisam mogao voljeti ženu koja je toliko viša od mene. Pritom kao da je Mirna mornar. plava. na povišeno mjesto šlihtaju se djeca po veličini. A pjevački zbor Osnovne škole Vladimir Nazor započinje tužnu primorsku pjesmu koja govori o rastanku mornara i njegove drage. Tko zna što nosi sudbina? Kako vaša supruga? pitam tek toliko da prekinem ne ugodan razgovor. a onda djevojčice. prisjećam se s nostalgijom prohujalih otočkih dana. samo maše rukama jer djeca ionako sve znaju napamet. izvjesni Turkulin. U međuvremenu je Mirnina majka obavila nuždu i vratila se ponosno na svoj pijedestal: visoka.. leđima okrenut ožalošćenom skupu. žena mu se vratila. Anđeli Djeca sada pjevaju La Cucarachu. veli vlasnik striptizkluba. kao i posezone na terasi hotela Imperijal kad smo krstareći medu hrapavim penzionerima tražili zaostale mlade Njemice. neki kapetan. Cucaracha nas je sve rasplakala i mi zborno šmrcamo dok oni zborno pjevaju. Ima još takvih slučajeva šapće mi. prvo dječaci. Tko bi rekao da će svi oni jednoga dana. Metak je ušao kroz sljepoočnicu i izašao kroz oko. Zapletaj crijeva.

i predaje majci neoprezne gubitnice. Medu ljudima se širi šapat: Izgubila je leću! Svi kao da su odahnuli s razumijevanjem. završio i kao da nema više govornika. Ili se bar tako čini. pa i ona prionula. a neka još pokušavaju suzdržati navalu smijeha. a maraka niman. Najgorim medu korovima jer znamo što ga hrani. koji je zaobišao čitav zbor opreznim korakom. nenaviknuta na visoke pete. I u Rijeku moraš potegnuti da ih kupiš. sirotica. Igrala se. Smiju se i dječica u neartikuliranim gomilicama oko lijesa. Šok medu nama! I užas! I više ne mogu otjerati sliku djevojčice prerezane motornom pilom. Atmosfera u publici se mijenja. prid konobom i došli Oni. Ne vidi ona dječicu i njihove sitne probleme. Ona se. Pilar Službeni dio programa je. fakin. Ostala djeca to su shvatila kao mig. I sve nalikuje balonu koji se nezadrživo puni zrakom i sad će prasnuti. čudno komešanje. A i od nas svih kao da je nešto otpalo i sakrilo se medu kamenjem i u crvenoj zemlji obrasloj grobljanskim korovom. izgleda kao da je plastična. čisti grlo za prvu riječ. ali znamo što je. nećete kršteno dite. jest daje trenutak nezgodan. kao da je iza mutnog stakla. Jedan ima motornu pilu. da se već konačno i krene. Ljudi i žene započinje svečano malu su Mirnu prerezali motornom pilom. Njezine se kolegice došaptavaju. Uhvatiše malu i ovi s pilon kaže: "Daj dvjesta maraka il režem!" Ja govorin: "Judi. Ranko. kao u pečena janjeta. drugi nosi benzin. pohranjuje leću i oprezno. silazi medu nas nasmijane. Dječja usta puna cereka zatvaraju se i pjesma potpuno zamire ustupajući mjesto kašljucanju i šmrcanju publike. ali leće su skupe. Jedna djevojčica iz prvog reda kleknula je i dlanovima miluje kameni pod. Istovremeno neki još pokušavaju pjevati. otisnuo se po svijetu u po tragu za ratom: nosio vojničke košulje.A onda. To je onaj Ranko. NATO kape i čizme ame ričkih marinaca usred ljeta. I sad ga se prisje ćam. odjednom. ali većina suzdržava smijeh. Ako je od rezanja prošlo neko vrijeme. malo zagledala u vječnost. kad se na povišeno mjesto pred mikrofon penje nekakav drhtavi neobrijani mladić kojeg nitko ne prepoznaje. Saznajem da je ono majka djevojčice koja je izgubila leću i vidim kako žena pomaže u traženju. od Pipići. Djevojčica prerezana motornom pilom u prvom je redu neobično kratka. Ne znaju oni da je to grij. s lutkama kad su stigli i uzeše da je režu. 9. pretjerano oprezno. a grobljanska kapela samo što nije zatrubila pogrebni marš. Poput čitača Brailleova pisma otisnutog u kamenu. Evo. ljubitelj Legije stranaca. što nije svoj rekao je moj susjed. pridružuje se klinkama u milovanju gazeće površine. A Ranko. Naravno bezuspješno. Jedna žena iz publike penje se na povišen prostor i ispituje djecu. koji je očito upućen u sve otočke tajne. Ranko već hračka. oprostimo joj. Iz kičme još viri repić moždine. Bog s vami. a pjesma dobiva disonantne tonove. Dječak iz zadnjeg reda. nastavlja: Igrala se mala u vrtu. Igrao je prvog obrambenog. Neka su lica otvoreno nasmijana. Sada su se još dvije djevojčice spustile u čučanj i prelaze prstima po podu. Anđeli! komentira starica kraj mene. kao da se bore s metastazama. dok Renata bulji u prazno. Bijele košuljice i tamnoplave hlačice komešaju se oko Mirnina lijesa." . čini se. kad jedna mala glasno uzvikuje: Evo je! Na prstiću donosi nešto što mi ne vidimo. Ova širi bijelu maramicu.

Mene je voljela jer sam dobro sastavljao. Najprije svećenik. Kraj mene je Maskarin. Ili je taj bil lud. limena glazba. To ste vi sanjali. ruka ondi. Sva živa. a za lijesom ožalošćeni. pa kašice. velim u sebi. 10. Istina je. Noga ovdi. kako ne. A onda ti umre. Ranko. Od trešnje na kolicima on. Vuče kurblu. velika lova. Hraniš i oblačiš veli mi zagledan prema lijesu prvo pelenice. rastao. to nije istina. pa nosil ča prvo navuče. a pokojnog muža nijednom nije spomenula. Trenutak zbunjenosti jer grobari koji guraju ne znaju treba li stati ili ne. a nosa nema. To Bog pomaže sirotici. Ni baš bil u jednom komadu. No. Nakon toga tišina. Ranko. a onaj jedan da će upalit štilericu. pa školske knjige. A pernica? Silni su to novci. više ga nose nego što on sam hoda. a nos odletil sve do Branimirove tržnice. Nije mu lako. Mislil san da je šla ća s otoka rekao je Maskarin. onda žene. Jesi je ti uopće jebal? Bila je udovica. pa ponovo oženio. međutim. Poginul je va željezničkoj nesreći. kad na nogama različite cipele. Istina konverzira Ranko. Ili: sastave konačno sve dijelove. odrezali su mu malo . Govorili su da će ih sve pokopat u zajedničkoj grobnici. nekadašnji prijatelj koji se oženio. Čak me kući na čaj zvala i govorila da ću postati veliki pjesnik. Što moja? pitam iako znam o čemu se radi. a onda se opet diskretno pridružuje povorci. mangup. Što se dogodilo s mužem? upitao sam. ili su dvojica na rasprodajama kupili iste hlače. va Zagrebu. kažen va sebi i molim Očenaš. Slagalica Dostojanstvena je povorka konačno krenula. izvlači sitna ženica. ali su njega ipak nekako donesli ovamo. Kako to? Govorili su o zajedničkoj grobnici jer ih nisu mogli sastavit. pobogu. Sićaš se kako smo je Pipo i ja zajebavali do ludila? Sjećam se. dvi ruke i dvi noge. To je sve što sam tada znao o njoj. On dalje trtlja svoje: Postaviše malu na tavalun u dvorištu. zatim dječica s vijencima. Zar to ni ona tvoja? javlja se Maskarin u povodu sitne ženice. Prilazi još ljudi i udaljuju čovjeka. Dvojica drže. Znaš li koliko košta torba? S mačjim očima. Ranko se ne da omesti. Ništa. Dotrčava i vraća otirač na mjesto. Tada se ponovo pojavljuje otirač. Zanosila se čitajući nam Petrarcu. Razumijem kažem. Sve u propisnom redu: prvo muškarci. Samo to ovi dolika ne znaju da je istina. Zbunjena. Dalje od poljupca nikada nismo dogurali. pa kolica s lijesom. moj Fero. smirite se govori mu doktor. Uzimaju pilara pod ruku i vuku ga nekud prema dolje. I stvarno ga razumijem. Radila je u srednjoj školi kao profesorica hrvatskog. jvs^Ca ni umrila od pokvarene krvi? pita me jedna starica na'uho. a pila neće. A hlače iste. onda slikovnice. Vjetrić u krošnjama pinija i cvrčci. a tek nakon njih mješovito. a Pipo i Maskarin ispod su klupe drkali u svoje maramice. sportski obučena: traperice i crna majica. Ima troje djece. ispada. daj benzin!" Na binu se penju direktor psihijatrijske klinike i još jedan liječnik. pustio van? viče direktor psihijatrijske klinike. Onda onaj s pilon viče: "Stojane. Hajde traži nos oko pruge. Tko gaje. Stvar.Maknite ga! urla netko iz publike.

Kad ono. sjetil se neki od doktora za mrtvace. pa u centar za tipizaciju tkiva. gori na Salati. možda je ipak . "A da mu skinemo cipele".kože s cjevanice. I skinuše mu cipele. jedna noga kraća.

Miriši na spermu! A maramica. i nastoji odgonetnuti porijeklo mirisa koji se sakrio u tom komadiću platna. pošteno i otvoreno. da je živa. . drugi u dvadesetoj. zadnji put sastali smo se na Škveru kod Vele stine. Zato je i različite cipele nosil. koje je potpuno izgorjelo. Ne samo zbog troška. odbačena. Plakao si? Međutim. Gledao sam njen nos kako se nabire i opušta. zalepršala je prema kamenom tlu. Na identifikaciji ga ni prepoznala po licu. šećeraš! Svakoga jutra daval si je injekciju inzulina. Bio je početak rujna i zorile su smokve. morala stati na prste da me poljubi. ali nisam ništa rekao. zastala je trenutak i počela njušiti. Razumijem kažem. mislio sam joj kazati tada na rastanku. a u određenim razmacima rezali su mu po jedan nožni prst. Računali smo: ako se nakon rezanja svakoga prsta period do sljedeće amputacije skraćuje za jednu godinu. još sam uvijek stajao na onom mjestu svjestan da ću tu sliku pamtiti dok živim. Ovako mora biti rekla je i poljubila me u čelo. a prvi su mu prst odrezali kad je imal petnaest godina. I stvarno razumijem. Izvadio sam iz džepa maramicu i pružio joj. Kad je odlazila s otoka. Bilo je to neoprezno. To je bilo sve što sam mogao reći u njenu obranu. Svinjo! izustila je konačno. a na desnoj fale dva. Slovom i brojkom dva. svaki put kupit dva para. Koliki trošak. nego po tim krnjim stopalima. Morala je stati na prste da ga dosegne usnama. Mislio sam kako bi i moja majka. Laknulo joj kad je poginul. "Tako muškarci plaču". Skinuli mu i čarape. kao prije kihanja. Poslije toga počela je plakati. A možda i svoju. Mokra je reče ona. Jebiga. kad ju je prinijela licu da obriše suze. I kad su njena leda već postala crna točkica ispod gradskih bedema.njegova. Zamisli. Na livoj nozi nema nožnih prstiju. koliko je bil star kad je poginul? Ona nije bila stara rekoh.

raspršila se i pretvorila u nepravilan krug kojemu centar opet čini onaj pozamašni franjevac. a iz publike se opet čuje šmrcanje i uzdisanje. Raspored ljudi. pamti. međutim. gvardijana franjevačkog samostana. Ne podnosi fotografije. odjeću. konstelacije oblaka. I taj u ovom uzvišenom času kruži oko naših ožalošćenih persona škljocajući svojom japanskom kutijicom. na neki način snima. boje (kontrast crvene zemlje i ljesića boje slonovače). Franjevac. A kad se vrati u svoju ćeliju. Njegov glas kao da je zanjihao vrhove grobljanskih čempresa i svi se poslušno prekrižismo: i vjernici i oni drugi. i u sebi sakupljaju dojmove kao što djeca skupljaju sličice nogometaša. direktora psihijatrijske bolnice. i on. U to primjećujem kako se jedan mršavi franjevac uklanja japanskoj blendi i skriva iza nekih širokih ožalošćenih leda. Ne varam li se. stadoše prtljati nešto oko užadi. Mirnina je majka za sprovod naručila fotografa. Da pozli čovjeku od tolika snimanja. Skeptici. Njih je. Čitanje Poslanice Pavla apostola Korinćanima. učenik Ambrozija Testena iz samostana Svete Eufemije. Međutim. slikat će dječjom rukom i sve će izgledati kao crtež osmogodišnjaka. već nekoliko puta odškljocnuo. vlasnika striptizkluba. siguran sam. Raspetljavaju neke metafizičke uzlove. Odjednom prepoznajem to lice: to je fra Marijan. Grobari. pamte. slikar. Fotografije U međuvremenu povorka je prispjela k otvorenom grobu. Neće me začuditi ako u izlogu jedine otočke fotografske radnje . započinje besjedu. ali više škljoca oko uglednijih: apotekara. Nastupa najteži trenutak: lijes polagano nestaje u crvenoj zemlji. koliko sam vidio. Po drugi put. a medu njima i pijani Antoni koji često mokri u hlače.11. Čini mi se da svi snimaju. Raka je iskopana kao za velikog čovjeka i mali Mirnin kovčeg ovdje izgleda čudno.. kao da odvezuju barku. Kao da gusari spuštaju škrinjicu s blagom. zapamćuju. Narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku..

a mislimo: "Neću valjda ja. Uzaludno! Poput rinčice na uhu mongoloidne djevojke. Kad bace svoju grudu. stanu na otirač i bacaju grude crvene zemlje koje bubnjaju po lijesu. Naime. Možda čak i s naslovom: Reprezentacija 1992. kao da se hoće riješiti zarazne crvene prašine." Sklopio je molitvenik i prska naokolo svetom vodicom. I zbilja. Promatram ih.vidim izložene naše fotografije sa sprovoda. kao u nekom albumu iz kojeg naša ozbiljna lica gledaju u izvjesnu budućnost. Franjevac u međuvremenu završava riječima: Sada se pomolimo za onoga od nas koji će prvi za našom sestrom! I svi smo oborili glave. otočka je reprezentacija upravo ove godine doživjela jedan od svojih zvjezdanih trenutaka pobijedivši nakon doigravanja momčadi Cresa i Lošinja s 2:1 i 3:0. . To je da ne šporkamo postole. Vidiš veli mi starica koja se opet stvorila kraj mene ćaća od male je mislil na sve. a jedan od grobara donosi otirač s kolica i stavlja ga pred jamu. mrmljamo molitvu. Ožalošćeni prilaze. Svi ćemo biti zalijepljeni na prazan arak hamera i izloženi pogledima. očistiti se od sebe u sirovu obliku i zaplivati u novi život. pomno ostružu cipele.

SMRT DJEVOJČICE SA ŽIGICAMA .

kraću i važniju.1. čiju reprezentaciju djelomično financira i Udruga za zaštitu supova. Tomo. gubimo jer smo u krnjem sastavu: nedostaje Globus. nažalost. A ta kraća sezona započinje upravo ovom utakmicom. samo nas po znojnim licima hladi lagani maestral. Utakmica U posljednje vrijeme Isus silazi na Zemlju jedino u psovkama. Na spomen Isusova spolnog organa fratar. Nedjelja je. dužu i dosadniju. Kao da nam je trećina Boga dobila shizofreniju. koji je sada na golu. Mi. Zna on da Tomo to ne misli ozbiljno i da su Isus na nogometu i Isus u crkvi dvije potpuno različite božanske osobe. što mu ju je na jezik oprezno stavio fra Marijan. Sezona se na ovome igralištu dijeli na dva nejednaka dijela: turističku. A on je najbolji napadač. Osim toga. kojemu je prije tri dana pokopana kći. kad Tomo odjednom vikne: Jebem ti kurac Isusov! A nije prošlo ni sat vremena otkako je u smjernim ustima rastopio franjevačku hostiju iz crkve Svete Eufemije. Nitko. koji je smeđi habit trenutno zamijenio crnim golmanskim dresom samo se križa kolutajući očima. sunce već žestoko prži. Maskarin. To se lijepo čuje na nogometu. A sve se događa na našem terenu. Mungos i ja igramo prvi susret jesenskog prvenstva Prve županijske lige protiv creskog Orla. koji je za ovu priliku očišćen od malobrojnih automobila jer u turističkoj sezoni služi kao parkiralište. dakako. jedanaest ujutro. nije njemu umrla kći. i nogometnu. ne očekuje da se danas pojavi na terenu . Tomo za psovanje ima i dva dobra razloga: prvo. To je 3:1 za creske Lešinare. i drugo dobili smo još jedan zgoditak u donji lijevi kut.

peru ih automatski. tlo mekše. A on razveže o tome kako su mu starog mobilizirali partizani u mitrovačkoj gimnaziji i s još nekim jedinicama poslali u Mađarsku da se tamo s Rusima sprema za proboj srijemske fronte. Samo lupa stative. Međutim. Bilo je veličanstveno. Svi sumnjičavo buljimo u njega nastojeći otkriti je li priču izmislio ili ne. prijatelj iz razreda. I baš u tom trenutku. daleko od ovoga otoka i ove obale. Za vrijeme lijepih dana. Dođu. . navodno. kad puše burin. Uživio se u priču kao da ne gubimo s dva razlike. Uostalom. nisu bili svjesni da igraju na minskom polju. ili one tenkovske tanjurače. Treba igrat ko da je o glavu! S tim riječima u glavama ponovo istrčavamo na teren. Lešinari su se grupirali ispred svoga gola i očito se spremaju na bunker. Vidim kako su se naši igrači zaustavili i bulje u nešto kraj klupe. Zaustavio se i Tomo s loptom. Godina je 1992.jer kuća mu je još uvijek puna ožalošćenih. Rano jutro. Nikad u životu nije tako driblao. loptom načinjenom od starih šinjela. sada zapovjednik otočke policijske postaje kaže: Jesam li vam pričao kako je moj stari za vrijeme rata u Mađarskoj igrao utakmicu s Rusima? I svi znamo da on to priča samo da prekine onu tegobnu šutnju s kojom vučemo umorna tijela prema klupi gdje nas čeka razočarani trener. Po tome se jasno vidi da sreća nije na našoj strani. Nitko od njih više nije odletio u zrak. dok to mislim. kao na onom minskom polju. I tada sudac odsvira kraj prvoga poluvremena. ili su igrom toliko ganuli Boga da im je svima ostavio obje noge. Mungosov stari je. Već prvoga dana popodne Globus je rekao da. A Renata pak bulji u daljinu. kao da su ispod nas protupješačke paštete. Tlo je još bilo smrznuto. kad je prvi Rus odletio u zrak. Igralo se za sanduk rakije od konjskog izmeta. Kao da je odjednom. Poslije Mungosovih riječi tišina. daje to bilo nešto nestvarno. kod Batine Skele. A on kaže: Šta gledate! Poruka je jasna. mi pokunjeni idemo prema klupi. a Mungos. kad ožalošćeni dođu. Postajalo je sve toplije. Međutim. Nitko nije sebičan. sjede i šute na terasi pod brajdom i ponekad kažu nešto kao: "Božja volja" ili " Budite jaki". za vrijeme proboja srijemske fronte. lopta nikako da uleti u lešinarsku mrežu. navaljivati. trgnu rakijicu. čitava ta ruska jedinica izginula je na proljeće. jer ne može više gledati onu crninu na kravatama i maramama. a oni su opalili presing na Ruse koji se još nisu otrijeznili nakon prošle noći. u šarenilo. oni opet istrčali na teren. počeli su lokati onu govnaru zajedno s Rusima i toliko su se napili da su. svi odjednom osjećamo zajedništvo. Otkako je mala pokopana. kao dva stroja s rukama i nogama. u jutarnjoj tišini može se čuti tutnjava teške artiljerije s Velebita. dok su odvozili onog jadnika da mu amputiraju nogu i podvežu arterije. Mi ćemo. nikako da im se pogledi sretnu. i moglo je svakoga trenutka pod nekim eksplodirati. na rubu njihova jedanaesterca. driblamo i pucamo. pase čini da je ono bila zaostala mina. usprkos zajedništvu. A Renata i njegova majka samo sklanjaju čašice od lozovače. govorio da se osjećao kao u snu. koje eksplodiraju samo ako na njih skočiš. Međutim. zaobilazio rusku obranu kao da su voštani kipovi. i ponovo slažu preokrenute na rub stola prekrivenog plastičnim stolnjakom sa šarenim slikama voća. Sve do kraja prvog poluvremena. dodajemo. igra nekako zastaje. tu priču još nismo čuli. Rastrčali smo se. Svi do jednoga. ili se odbija od golmanovih ruku. kao kod flipera. bulji samo u stolnjak. bili su uigrani. kad je jedan ruski kapetan puhnuo u zviždaljku. trajao je rat. dakle. Ne reagiraju na lagan korak. u poluvremenu. nekuda preko mora kamo je kao djevojčica odlazila kupovati traperice i ljetne sandalice. Međutim. Rezultat je na kraju bio 6:1. Bio je kraj veljače 1944. Veli da su jedne nedjelje ujutro igrali u razrušenom mađarskom selu protiv Rusa. Čuvaju rezultat.

zabrujala himna. Cupka onako. kao da se ugrijava.usred napada. Spreman za igru. Kraj klupe. . potpuno sam. a svi mi drugi stojimo. stoji Globus. u Adidas gaćicama i s majicom na kojoj je nacrtana zemaljska kugla.

Dok smo išli prema svlačionicama. Ne znam zašto. i svi smo u stavu mirno. Stojeći kraj tuševa. Svi u njegovoj igri tražimo tragove žalosti. i u prvih deset minuta zabijamo dva gola. Još je čudnije što tamo nema niti jedne dlačice. Tek u svlačionici. kao na mrtvoj straži. a Globus predvodi napade. Čudno je gledati genitalije čovjeka koji plače. razgovor i mrmljanje je prestalo. odgovarala mu grmljavina s Velebita. Inače. Odjednom smo svi utihnuli. Istovremeno. kaže: Nišan više mogal gledat ono voće! Utakmica se sada nastavlja s nezemaljskim optimizmom. Polagano i dostojanstveno. Možda malo u udaranju glavom. I sreća je odjednom tu. u čast naše pobjede. dok smo se tuširali. kao da je ozračen. onako mokar i potpuno gol. vidim u njegovim koracima nešto kao žalost. Začuje se rezak zvuk zviždaljke. kao jeka. Nakon tri dana uskrsnuo je ožalošćeni. A Mungos mi odjednom šapne: Pogledaj! Nema dlačica. ali kad trči pognut.Stoji i ekipa s Cresa. ali njih nema. puca iz škorpiona. cupkamo dlačice ili slažemo dresove. Ne želimo gledati onamo gdje golem čovjek obrijane glave cmizdri kao malo dijete. Globus je dolje skroz obrijan. Čak su mu i noge obrijane. s glavom naprijed. a Globus utrčava u teren. postalo je svima jasno da se od tuge ne može pobjeći. I to je baš najvažniju utakmicu izabrao za svoje uskrsnuće. I stvarno. mogli smo čuti kako netko u gradu. Globus je počeo plakati. A dok protrčava kraj mene. I i . Izjednačili smo. samo se čuje šum tuševa. sigurno vodeći otočku reprezentaciju preko zamišljenog minskog polja u veličanstvenu pobjedu od 4:3. loptu stopa na prsima i zavidnom spretnošću prebacuje na vrh noge i tako štopanje u desetinki sekunde pretvara u ubojit šut. a ne preminula. Odjednom možemo sve. Globus je kao drevni kraljevi i vojskovođe toga jutra pokazao istinsku ljudsku veličinu. sapunamo se. Svi kao radimo nešto svoje. U driblingu i štopanju posve je kao onaj stari.

ne mogu te na vrijeme ni ubiti. Životinje Grad s četiri zvonika ima podneva koliko i strana svijeta: jer su zvona neusklađena. Minutu kasnije drugo podne označava jabukoliki gradski zvonik Svete Justine. Zapazio sam da nema dlačica čak ni na prsima. bedra bijela. a još kasnije javljaju se treće i četvrto podne s katedrale i Svetog Ivana Evanđelista. kao nekada. Oko Tanzplatza i u hladu stoljetnih borova vlada ozbiljnost. a ne popeli nakon dobivene važne utakmice. v 2. noge. Kao da smo se netom spustili sa sprovoda. međutim. Zašto se čovjek kojemu je prije nekoliko dana umrla kći tako detaljno ostrugao? Nisam mogao odlučiti je li to tužno ili čudno. oštrom pilom pilim tijela. ispod slike. dostojanstvenim dubokim tonom masivne venecijanske bronce koju ni pet ratova nije uspjelo pretopiti u tanad. U dnu plakata. stoji: Režem žene na dva dijela trbuh. Na staklu hotelskog bara dočekuju nas. Tu je i fotografija žene u duguljastoj drvenoj kutiji koju neki čovjek obučen u frak pokušava prepiliti. Žena se smješka. Jedan od njih reklamira nastup mađioničara Marcusa. Ako u ovom gradu dogovoriš dvoboj.tako obrijan gore i dolje plakao je negdje u sredini. A baš nekako poslije tog četvrtog podneva uspinjemo se hladovitim stubama do terase hotela Imperijal: otuširani pobjednici sa sportskim torbama na ramenima. Dečki u tišini zauzimaju stol kraj bijele kamene . Prvi započinje Sveti Andrija. a na kraju ispadaju cijela. na licu. plakati koji najavljuju gostovanja estradnih zvijezda. već je skoro razdvojena i to djeluje šokantno.

a dvije su ipak previše. Ta bi te prije polila kipućon vodon dok spavaš. kao da me je čekala svih ovih godina. na ćošku imperijalskoga stola. A ovdeka će doktor za mrtvace! veli Muki oduševljeno tapšuci me po ramenu. mislin da mi žena piša va hranu! A onda nastavlja kao da odgovara na neizgovoreno pitanje iz mojih očiju: Svaki ručak vuče mi malo na pisaću: i kelj i blitva i šugo od kokoši. vidim. pa čeka osvetu od žene. A Maskarin. pa veli: Znaš. a ne pišota dodaje Tomo. koji se smjestio do mene. Pirana u savjesti. da pojača koliko se nismo vidjeli? Računam godine na prste. pa da se prepusti ispovijedanju. 1? Fero kaže Mungos nalijevajući mi vino u bevandu. Fero. Nagnuo se povjerljivo prema mojemu uhu i još samo čeka da ode konobar koji prima narudžbe. Ka da se napravi va neku teću i onda odgrabi dvitri žličice. Fero. Jedna ruka nije dovoljna. nego ti pišala va juhu. je li te ovaj gnjavi kaže Mungos pokazujući glavom na Maskarina s tim storijama o pišoti? Ne gnjavin ga veli Maskarin nervozno. Naruči meni i sebi hladnu bevandu. Sve na pišotu. Jebe malu iz supermarketa. a nikako da izbrojim. stručnjak za nogomet i laik za psihologiju. Netko je već ranije tu namjestio stolicu. Odjednom do nas dopire . pokušava mi nešto reći. Patolog velim to se zove patolog! Podučavam. kao da mu je Mungos poremetio planove.balustrade koja odlično pristaje ovom starom marijaterezijanskom hotelu. Valja ga utješit kaže trener. iako znam da to ničemu ne koristi. Ali ne jako. Nego san mislil da mi Fero more zet na analizu ono krumpir salate ča je ostalo od ručka.

U Dundu se pojavila nepoznata životinja. međutim. ali se sve svodi na to da ih slabo hranimo. o nečemu burno raspravljaju. A i ja se pomalo sjećam tih priča o najvećoj otočkoj prašumi i ovcama koje tajanstveno nestaju. Fero ne zna govori Maskarin. a ja orade bacam ća. Kako ni letećih pjata. nisko smo pali u ovih par godina govori Maskarin. za malu Mirnu na nebeskim stadionima. To vam je zdravstveni turizam kaže konobar povodom debelih.glasan smijeh. mađioničara Tomo bijesno pokazuje na plakat s prerezanom ženom. Mungos je. Začudilo me što su to mahom izrazito debeli ljudi i ne sjećam se da sam ikada na jednom mjestu vidio toliku koncentraciju sala. Ima i slika u Bild Zeitungu. I vidi ovoga kurca. primijetivši moj začuđen pogled pišu o ratu va Liki. va more. čudni turisti. Zanima me zač su sve fotografije takvih gada mutne? pita Tomo s nevjericom. Ni više normalnih turist. U međuvremenu nogometaši su jedan po jedan stali napuštati terasu koja se puni turistima. A ovamo arivaju radi onega gada. Ovaj put besplatan. zašutio i vidi se da ga nešto u vezi s tom životinjom muči. onda su Česi. Malo društvo do našega stola. Nešto kao veliki gušter. Ča ćeš. a sad ovaj reže pičku na terasi. Zato ča ih ni veli Maskarin. Muki je spomenuo svoju nonu koja da je vidjela ogromnoga gada kako guta janje. Prije su nam tu pjevali Kićo i Tereza. Piju kiselku dodaje Tomo pun gnjeva i žderu pomfrit. Tu sam misao ispljunuo pred konobarom koji je donio još jedan babić. Imaju propisanu dijetu. moj Fero. ili su pederi ili debeli. I . kuća časti. Postajemo slavni. Ako nisu ni jedno ni drugo. Novinari kaže Tomo. Simpozij debelih.

pored vreća s pijeskom. usred radova. Kao škripa vrata u hororima. Jedan debeli štakor protrčao je ispred nas. Negdje kod glave tkanina je upila krv tvoreći nepravilne mrlje. Kad su zatvorili kaznionicu. Ruka mu je bila hladna i vlažna. Trebam te! šapće mi odjednom Mungos s neočekivanom ozbiljnošću. gurao je bolnička kolica s tijelom koje je bilo prekriveno bijelom plahtom. Tjerali su ih da lome kamen i prave ploče. Razgovor je očito bio povjerljiv i očito se ticao trupla na kolicima. Gledao sam kolica i mrtvo tijelo u polumraku. što sam ih imao prilike vidjeti u jednoj od praških sinagoga. Svuda uokolo bile su police s prašnjavim buteljama bez etiketa. dočekao nas je miris mokraće i ruinirana recepcija. s otvorenom buteljom u rukama. Zato cvile! velim. Lijepo sam vidio kako se plahta negdje kod trbuha izdiže. svjestan činjenice da ga treba dogurati točno pod žarulju ako želim išta vidjeti. Fero je od Pipića rekao mu je Mungos i ja sam se rukovao s policajcem. koje je nekada bilo turistički ured. Spuštali smo se prilično dugo polukružnim metalnim stepenicama na čijem se kraju prostirao najveći otočki vinski podrum. Bilo je tamo nekoliko velikih prostorija koje su se nalazile pod zemljom. krenuli stepenicama prema dolje. međutim. Šare na pločama preko kojih smo prolazili podsjećale su me na dječje crteže iz Auschwitza. U predvorju. Stare zalihe. To je s Gologa. Vidim. Odmah se vidjelo daje preuređenje stalo odjednom. pa polagano spušta. Mungos je zastao. Stvar je bila u tome što su bile potpuno nove i svijetle. Mi smo. izgubivši se negdje iza naslaganog građevnog materijala. u koju smo se spustili. Parketi su bili skinuti s betonskog poda i složeni u kutu. Na stepenicama Mungos me zagrlio kao staroga prijatelja i tako zagrljeni uputili smo se prema gradu. a kad se ponovo pojavio.to svake večeri istu pičku koja je toliko pijana da jedva ulazi va škatulju. Bolte od cigle i težak kiselkast zadah podsjetili su me da sam ovdje kao klinac kupovao vino prije Božića i Uskrsa i teške demižone vozio zavezane na romobilu. Je veli Mungos. Netko je tražio Mungosa. ovo je bilo u skladištima. nalik na moderno slikarstvo. ponovili ste se kažem. stručno ga muljajući po ustima. Kao da sam time nešto objasnio. A onda se stvar na nosilima pomaknula. U tom trenutku policajcu je zakrčala motorola i on je rukom posegnuo za pas. To . Htio bih da nešto vidiš. kao da nešto osluškuje. A onda se pojavio i čovjek u policijskoj uniformi. Ne more nam ni gušter pomoć dodaje trener rezignirano. bila osvijetljena slabašnom žaruljom koja je visjela sa stropa. I već ustaje diskretno mi dotaknuvši rame. Izgledao je kao omanja mačka i razmišljao sam koliko puta treba pljunuti da te zaobiđe nesreća kad sretneš takvu štakorčinu. I što su cviljele pod nogama. Ponašao se prilično tajanstveno. Samo je ova prva. To valjda znači da idem za njim. a lahor koji je dolazio iz onih neosvijetljenih prostorija njihao je paučinu s polukružnih stropova. a onda viknuo u unutrašnjost: Lopove! Opet ločeš! Prvo smo čuli zvuk: gumeni donovi na staroj keramici poda. prema starom vinskom podrumu. kao neki stvrdnuti snijeg. Onda je Mungos rekao: Dovezi je sad! Da pokažemo Feri! Policajac se na trenutak izgubio u jednoj od zamračenih prostorija. Osjetio sam kako odnekud iz unutrašnjosti struji hladan zrak. Ovdeka su bićerini rekao je pokazujući na jednu bačvu koja je stajala okomito. Kod hotela Istra skrenuli smo udesno. Opraštamo se od nogometaša i turističkih teoretičara koji će uskoro prijeći na politiku i na one detonacije koje dolaze s Velebita. pa se povukoše u drugu prostoriju. Popili smo po čašu rizvanca.

Djevojčica sa Žigicama. A ženska? Da te upoznam veli Mungos. mora se priznati. Danas ujutro oko devete rekao je policajac. Ovako nešto još nisam vidio velim. ali je malo vjerojatno. od samodoprinosa. Da ih ne kontaminira valjda. Ajd ne seri veli Mungos zapisujući nešto što su mu očito rekli preko motorole. ispod trbuha. Kod Stipe. prije dvadesetak godina sastajali smo se čim bi se prvi mrak uhvatio nad gradom. a Mungos je govorio: "Mularijo! Homo ća tuć pedere!" Bilo je to jedno lijepo sjećanje.nije obećavalo ništa dobro. Bio je to srednje razvijen muški ud s pripadajućim testisima. kao što čine mađioničari sa žena koje su netom rezali ili probadali mačevima. a on je u vodi. Policajac je konačno skinuo plahtu. Na vratu je zjapila gadna rana puna dubokih ozljeda i zgrušane krvi. Kurac veći od Mukijeva rekao je policajac. Ti bar znaš kakvi su ovdje ljudi. kad smo je našli. valjda. Vrat je bio doslovno sažvakan skoro u čitavu opsegu. Iako poslovno navikao na mrtva tijela. Treba napraviti analizu tkiva i sve ostalo. Duboki zupčasti rezovi u kombinaciji s relativno plitkim ugrizima. na to podsjećalo. Pročulo se odmah na početku. A ono je. s velikim grudima koje su se nekako opustile i razmaknule. Mungos me pogledao kao da je iznenađen tim pitanjem. Htio sam da je malo vidiš prije nego je pošaljemo na autopsiju u Rijeku. pa se čudiš. Nakon što smo pospremili truplo. Onda je predsjednik općine rekal da je stavimo na hlad. Zovu je tako zato što je okolo dijelila triper. Osim modrulj. Ovdeka nima beštije koje more ovo napravit rekao je policajac. a da ni mrtvačnica dodaje policajac koji je sve vrijeme s gađenjem buljio u onaj pimpek. nisam bio zadovoljan truplima koja se pomiču. nečemu što je samo sličilo na obdukcijski stol. Zapravo. Može li to biti od pile? Teoretski može. pojavio niže. Rana je na prvi pogled čudna. Morao sam priznati da je ovo najljepši primjerak transseksualca što sam ga dosad sreo na obdukcijskome stolu. Zove se Marillena rekao je Mungos. pak. bilo je očito da se radi o sasvim lijepom i mladom tijelu. a onda ukočile. — Radila je u striptizklubu na Palitu. Učinio je to rutiniranim pokretom i teatralno. Kod logora. Nešto u grlu smetalo mi je da to izgovorim razgovjetnije. Građani se skupili ispred mrtvačnice i ne daju da djevojčica s kurcem bude zajedno s njihovim mrtvacima. Bilo je golo i bilo je žensko. Izgleda mi prije kao da su zubi. ispred hotela Istra. Taj je pokret otjerao omanjeg štakora koji je ispod plahte plazio po tijelu. s vidljivim znakovima ukočenosti. Mungos i ja dokopali smo se rive gdje je maestral polagano njihao barke. bilo nepomično. Problem se. A zašto ovdje rekao sam kad gore imate mrtvačnicu i frižidere? Znam kad je izgrađeno. Kad ste je našli? rekoh. . Bolje da je malo pogledaš. Na ovome mjestu. međutim. Vaš mrtvac se miče promumljao sam kad su se policajac i Mungos vratili. Ono peckanje ih je. Na žigice. Ili njega? Nešto me tjeralo da pojasnim stvari. Što joj je moglo napraviti takvu ranu? Ne znam rekoh i zabuljih se u gvalju mesa i zgrušane krvi. Najebali smo rekao je Mungos. Toga sam se i bojao rekao je Mungos.

otiskuje: UBOJICA JE THERESA ARUNDELL . sad uništava početak. Pozdravili smo se prijateljski. Nabavio je i dječju štampariju. pusica u obraz. Recimo: Kraj ove knjige je ukinut ili Poruka od Franza Kafke. Umjesto toga. konstatirali su joj rak na dojci i bavi se horoskopima. Namočila ju je slinom. Nisam znao što drugo da kažem. ili slično. Nije hir stare cure. Amaterski. uložila ih u police. Bilo je već blizu jedan. Sve privremenije. pederčina. Zar ga ne možeš ščepati po rukopisu? Daj svakom članu da ispuni neku anketu. Nezgodna individua rekao sam. Gledao sam njene tanke ruke i krhka ramena s tugom. da pregledavamo svaku knjigu. Uzima knjige i otrgne im kraj. onim svojim štampanim slovima. misleći o tome kako neće dugo trajati. nedostaje rasplet. svinja. Tako je i s Frankom. Vidio je. prijateljicom koja radi u jedinoj otočkoj knjižnici. Već na drugoj ili trećoj stranici. Nije ono što misliš rekla je. crvenom tintom. a kraja nema. A on. a i ti živi. Jedan je starčić došao vratiti knjige. napiše neku poruku.3. Bogati! To je neki opasni kriminalac. pa nam štampa poruke. Nije zarazno. Ima trideset i šest godina. Franka ih je pomno pregledala. živi su samo privremeno. U posljednje vrijeme postao je perfidniji. ali mijenja rukopis. Skoknuo sam onamo da je pozdravim. još je nevina. kad se knjižnica nedjeljom zatvara. primijetivši moj začuđen pogled. Ne boj se! rekla je. kako veli pjesnik. Lovimo tipa koji nam uništava knjige. a onda je maramicom obrisala šminku s moga lica. Franka Sve je manje živih koje treba obići na ovome otoku. i tek kad se uvjerila da je sve u redu. Pokušali smo. Pročitaš krimić. naime.

a da nije provjerila broj stranica i spremila ih na policu. zove se "Ptice". Jeste li. To što vam hoću reći. Provjerio sam viskom. Intelektualac. Ima vam tu jedna knjiga. utaknula u njih kartice. Ako želiš. Kakvog Kampora kaže Franka o čemu govoriš? Iz ludnice. Preko poruke utisnemo bijelu naljepnicu i tako barem privremeno spasimo knjigu. Ne mislim kokoši. kao dragoga gosta. Vidim. naočale. Smislili smo.ili TERIJER GOSPOĐICE LAVVSON OTKRIO JE UBOJICU. Tako priča. neki drugi put. nego prave ptice. Franka ga dočekuje srdačno. Ne sjećam se kaže Franka kroz smijeh. to je u kostima. toliko joj je to lice simpatično. Ali tip je neumoran. Preko naljepnice opet udara žig: JEBITE SE! UBOJICA JE I DALJE CHARLES ARUNDELL. . doduše. kraćeg. Adio! I već slaže najlon vrećicu. Smiješak ni kako da napusti njene usne. pomoći ću ti da uloviš gada prije nego ti uništi fond najčitanije literature. Zato mogu letjeti. Pri kraju ovog nedjeljnog radnog vremena. a ovaj iz najlon vrećice istresa knjige na pult. PLEJBOJ. pure i tu živinu. knjižnicu je posjetio čovjek čije mi je lice bilo odnekud poznato: prosijeda brada. TO JE CHARLES ARUNDELL. "Ptice". Samo tako. a ono što je ostalo od kose počešljano prema natrag. sjajna čelenka. ikada jeli ptice? veli čovjek. Uzela je knjige. protumjeru. može se čitati. Je li ti i ovaj iz Kampora? pitam. danas imate društvo. Kao da sam zrak. nestaje kroz vrata. a da me nijednom nije pogledao. Neću sad. Hoćeš li malo pogledati kaže mu da nekako potvrdi tu simpatiju. gospodična Franka. ne veli ovaj. koje lete. Nisam ti ja za te gurmanluke kaže Franka.

kad se za našim stolom opet pojavio Maskarin. svojevremeno je bio popula ran. imala odličan tek. Mislim da me vodiš na ručak rekla je. nego kopa invalidsku mirovinu. Znam da nema za brancine. psina što su je krajem ljeta 1978. Ovo treba iskoristiti. Onako san. A u želucu čudovišta našli su. sveopći reciprocitet. S poleđina knjiga. Franjevci iz samostana Svete Eufemije preparirali su je. navodno. međutim. Njeguje ovdje jednu staricu. a i alimentacija. Da sunce. Lijepa slika. Nismo ni pola smazali. Poslije bradatoga Franka je zaključala vrata i navukla letvaste zavjese na prozore. čak smo ga imali za lektiru.Ma ne. Oponaša Ranka. Ispod nemani. onoj s morskim psom na zidu. Zašto nisi provjerila knjige? Ne uzima romane rekla je. Inače piše romane. cipelu. čelenka. stara jedino još to razumije. Hoćeš malo? pitam. Kao kod Shakespearea. Sva advokatska zarada . tek reda radi. mušku mokasinu broj 43. na nekoliko jezika piše: Dobar tek! Franka je. Djeca koštaju. Za stolovima ljudi koji jedu ribe. Zato mi je faca bila poznata velim. ne uništava knjige. u prolazu. cvikeri. nepokretnu. a tadašnji vlasnik restorana objesio je neman na zid kao ukras i opomenu gostima: jedi i bit ćeš pojeden. uhvatili u gradskoj luci. Navalila je na brancine kao da su morski psi koji su joj pojeli nezasnovanu obitelj. Nisam često gladna. Priča se po otoku da nije lud. Brada. na zidu riba koja jede ljude. Njoj prije spavanja čita priče za djecu. Našli smo mjesto u glavnoj sali Sunčanoga sata. Skupu ribu guštate a! kaže i privlači stolicu s drugog stola da nam se pridruži. Ne dajte se smetat. On barata viskom. kada popodne upeče.

muškarac je. — I već si toči mjericu tamnocrvene krvi. Uživa kao da je Adamovo. Plovi između mahuna i agruma kao da ne hoda po zemlji. Ima sestru. prid ogledalom. Sad se često ujutro ćapan va kancelariji. Pošao je za tim dupetom i digao mu se. ne sude se često. na Gumici. Nego. Izvlači jedno naročito dugo brancinovo rebro i oblizuje ga. kod prozora stoji jadnik. vidio je jedno dobro dupe u preuskim samtericama. Maskarin vidi da je pretjerao s novčanim razgovorima pa se vraća starim danima. ovdje su ljudi miroljubivi. a mede su od čvrstoga kamena. ali je sirota poludjela. a onda se nešto u mozgu desilo da je šenula. Jednom. Ti je puno vazela? On to ne gleda na taj način javlja se opet Franka. Ostavila me žena. Nisi vratio knjige! kaže Franka osorno. na Kvatriću. Vratit ću ovih dana. i pitan se: je li to ta budućnost? Mogao je za pivu rasplakati i kameni rinzol na autobusnom kolodvoru pojašnjavam Franki igru što smo je igrali za vrijeme studija. između zalogaja. rastali smo se. Što može. a znaš kakovi su. blatne demode cipele i štofane hlače. Osim toga. malo za tvoj stol. veli. Vjerojatno građevinski radnik na proputovanju. Onda smo još imali budućnost. Sićaš se — veli igre plakanja va Zagrebu. Kad god smo pred jutro došli na Gumicu. A postup je najskuplje vino. Čuje. i Šiptari prodavači fućkaju za guzicom koja se koketno miga. Loše kažem. Ne hvala veli ručal san.ode na pernice i šlapice. želi kamuflirati drugu čašu koju nalijeva. prijatelju. Ali postupa ću vam malo vazet. I tada . Fakultet je završila prije roka. Maskarin uzima svoju pivu i dolazi do sirotana: Mogu li." I zbilja. Rekal san mulcima da vrate. kako je gore? opet se obraća meni. a onda raspali priču. jedinu. cica svoj konjak i kiselu. Neobrijan. Maskarin mi veli: "Ajde za pivu da ću rasplakat pacijenta kod prozora.

ju je prepoznao. ispod desne desna. Eto. Zastidio se bolesne djevojčice. na ludu siroticu koja se egzotično oblači i maskira šarenim perikama. nešto kao: "Tata. a Maskarin se brani. Neće jesti. već plače. A zbog koga? Pičke radi! Radnik na proputovanju. A sestra mu je. Mala je pametna. Sestra! Na vlastitu sestru mu se digao. tek toliko. Ovo mi se ne sviđa. A druga je priča još tužnija. Svaka sisa ima svoju nogu. Gole jer je proljeće. stu denticom. Vi ste bolesni govori Franka. a ni lice nije loše. u Kampom. Imaju oni puno svoga jada. U međuvremenu ovaj je dovršio postup i sada ćopka ono što je ostalo od brancina. bio je jednom s tom svojom djevojčicom u parku kad je primijetio par izuzetnih sisa. Započeo je razgovor s tim sisama i nogama. do Boga sramota. 1 to ih rasplače? pita Franka s nevjericom. Ispod lijeve sise lijeva noga. kaže. a bila bi i lijepa da preko lijeve strane lica nema veliku tamnoljubičastu mrlju. samo malo im treba. Kao opekotinu. Spremaj pivu. Međutim. Obje su priče istinite pucam poentu. Ne zna ona glavnu stvar kaže Maskarin s tajanstvenim smiješkom. međutim. bez ironije. a meni namiguje. ima on i drugu priču. djevojčicu koju neizmjerno voli. samo je malo probao. kaže. gledaj me na vrtuljku". da vidi jesu li dobro pečeni. Uz dobre sise i dobre noge. Nijedan otac ne voli tako svoju kćer. . i kad mu je njegova curica nešto dobacila. kao što znaš. Hoćeš li da ti donesu tanjur kaže Franka dobronamjerno. Maskarin se pravi da je i on uz njega malo plaknuo. Ona mala iz prvog braka gore u Zagrebu kažem ima neki poremećaj s kapilarama lica. Ima. za društvo. suze mu kaplju u konjak i kiselu. pravio se da nije on toj tata. Ponekad kažem. Sramota. ako ne uspije.

Ne znam. Kao neka dilema. a onda joj se nad glavom formira crni oblačić s munjama i zvjezdicama. Nagnula se prema meni preko ribljih posmrtnih ostataka i rekla: Nije mi simpatičan. Osim toga. Ili potreba da se odluči. Franka je to dočekala s olakšanjem. Uglavnom. Možda intuicija. A onda zazvoni telefon dolje u dnevnom boravku. jer u ovoj kući živ sam još jedino ja. Viku s plaže zamijenili su galebovi. Ne volim kad satovi upozoravaju na takve stvari. . 4. mislim da je sumnjiv. obrušavam se niz stepenice. Ispričajte me na trenutak veli Maskarin. Nedjelja. Trenutak čekam. Bio je Mungos. dakle. Franki je potrebno neko vrijeme da poveže stvari. Velika kazaljka pokazuje prema gore. a mala prema dolje. a zujanje glisera ustupilo je mjesto štektanju barki. Neke su karike nedostajale. Čeka nas u ordinaciji. a kad shvatim da se nema tko javiti. Što te navodi na to rekao sam. Nisam mogao zamisliti Maskarina u trgačkom poslu. Jesen je. Jedan od trenutaka kada zidni sat nalikuje na kompas. kao da je vidio munje i oblačiće te umjerenom brzinom kreće prema zahodu. Šest popodne. Dogovorio sam s doktoricom kaže. tu i opet dolazi kroz one sitne sporedne stvari.Trenutak šutnje. čija je majka umrla od leukemije. okružen sam mrtvacima u jednom prilično ugodnom trenutku kad se različiti zvukovi stapaju s klavirskom dionicom. Ležim u golemom krevetu svojih roditelja koji su isto tako umrli i mislim o Djevojčici sa Žigicama. Ambulanta Iz popodnevnog sna budi me nježna klavirska melodija koju svira djevojčica iz susjedstva. Također mrtvoj. Nema posebnog razloga.

Prilično je čudan. ali sve užasno prljavo. jer ga je odavno prodao pa sada u grobu leži netko drugi. kao sudbina. nego grob gledati: prvo. Ovo je Beno veli Mungos. To mu dolazi od "Benigni". A on će: "Bog vam pomogo. koji se nalazi s druge strane zaljeva. jer novaca za cvijeće i ferale nema. da izgleda advokatski. Misle. pa kao neprimjetno mijenja poziciju i kani se strateški provući između zida i jednog parkiranog opela. nabasamo na prosjaka. zabrinuti.Desetak minuta kasnije već se spuštamo na rivu da bismo uz more nastavili prema domu zdravlja. Zovu ga tako jer radi ispred riječke bolnice. On je bio nešto stariji i dijelio nam je čvrge. kao što se i pišu imena onih koji su prodani po svojim potomcima. a i Benu sada prepoznajem. nije opasno. Došal si ti boj vidiš da tu ima bolesnih praska Mungos policijsku istinu u lice i tebe privlači zdravstveni turizam. Kod Istre. prenut. a ime je njegova ćaće iza grobne ploče. Na njemu dobro odijelo. Vidi se. sada nevoljko prelazi rivu i staje na našu stranu. A ti. između nogometnog igrališta i benzinske pumpe. kao da su kožne. i drugo. Benigno! Udijelite! Benigno je to. Tahi . Oko koljena štofane hlače sjaje od masnoće. nemate raka. čak i leptirmašna. Mastopatija je to. opet malo tu kod nas započinje Mungos istražnu konverzaciju. Sve mi je to Mungos telegrafski objasnio. Mungos zagrmi svojim policijskim glasom: Beno! Dojdi vamo! Žicararistokrat. bili su na pretragama. sve je najgore. aristokracija medu žicarima. policijsku. Što? Na Rijeci više nije dobro? Došal san malo vidit grob od pokojnega ćaće Beno udara na sentiment. A i ne može drugo. Međutim. Išli smo zajedno u školu. Beno primjećuje Mungosa. međutim." I pritom gleda direktno u oči. Beno. Pruža ruke pacijen tima koji dolaze s onkologije. Nije onda čudno da od svih prosjaka najbolje zarađuje.

njega prosjaka. a više me ne puštaju ujanke nutri. Pušta Benu da ide svojim putem. Isusa mi! jeca Beno. Beni se na licu vidi neugoda: ta javno ga grli šef policije. Znaš da onden jeden. Stigli su novi fratri. međutim. Nešto ima čudno kod fratara odgovara Beno poslovno. A Beno je u klinču i ne može iz tog željeznog policijskog zagrljaja. Nešto pametniji i nešto dužega kurca. vidno ljut. Šta mi to sereš o fratrima? Šta hoćeš reć? Hoću reć — govori Beno svjestan da je stekao stanovitu prednost da imaju terenska vozila. međutim. opet otkucava komentira neki Mukijev rođak. Kao profesionalac profesionalcu. Špija smrdljiva. A to što je vrag danas učinio s Mungosom i sa šalom nikako nije dobro. Mungos ga pošteno prignječi i kaže: Nemoj mi tu srat. Vidi mu se to na . Prvo. U samostan. Mungos je. a on razmišlja. Znaš da ovdeka ne radin! puca aristokrat svoj zadnji argument: istinu u lice.kardije. morao je čitati s listića. Kad smo malo odmakli od barkarijola. Nije znao ni kako se mala zove. Mungos ga. jer vidi da je vrag odnio šalu. infarkti. Sve su preuzeli ti novi. samo prezirno gledaju. i mi tako utroje idemo pored parkiranih čamaca i barkarijola u špaliru. sve pacijenti za Benu lešinara. Vele da su te vidili na Škveru kod srčane stanice? Nišan. grli s ajdenektibude gestom. kao nešto strašno mu je oprostio. a barkarijoli. Ča će fratrima terenska vozila? Tu Mungos zastaje. nego reci šta se zbiva! Ja stojim sa strane kao inkvizicijski svjedok i slušam konverzaciju. onaj fratar koji je govorio na Mirninu sprovodu nije s otoka. Začuđen. koji ga inače zajebavaju. A sada od pouzdanog doušnika i nepouzdanog čovjeka saznaje za neka franjevačka terenska vozila.

jadan. Tomo je preuzeo stvar i podveli su Mukiju Marillenu. jer danas je nedjelja i ordinacija ne ordinira. A Mungos se već prihvatio posla. sirota. Izgubit će. Sutradan je znao cijeli otok. Iz štosa. Kao što ni meni nije jasno zašto me bivši prijatelj i sadašnji policajac vuče po svojim istragama. doktor za mrtve.faci kako razmišlja o čudnim fratrima i nelogičnim terenskim vozilima. Ona zamjenjuje Renatu koja koristi svoje pogrebne slobodne dane i tako nas dvoje čavrljamo. Renata rida neutješno i suze kapaju po Mukijevim testisima. Tamo je kartoteka za turiste pojašnjava i predaje karton Mungosu. kad netko kaže: "Eto. upoznajem se s doktoricom za žive. jedva mu je Renata uzela bris u ambulanti. žigice rade. Mukiju već četrdeseta. ja. Mukijeva pimponju. I baš tada. a sada mulja po rukama triperozne kurce. Za par dana počelo ga žarit kod pišanja. i ništa mu nije jasno. i ja ga pratim. ne mogu se oteti tužnoj slici: vidim. I dok Mungos objašnjava genezu Mukijeva kapavca. sjeti se kako joj umire kći. I to male." Odlučeno je da mu se nešto plati za rođendan. i traži vaticom sićušnu rupicu. skromno mislim. u ugodnoj hladovini prazne čekaonice. A Mukiju neugodno. Evo još jednog! viče stažistica odnekud iz druge ordi nacije i donosi liječnički karton. dijete. On baca pogled na ime i kaže: . vidi plače doktorica i još mu se više uvukao u ono balzakovsko salo. otočkoj kolekciji bolesti. I zaplače gorko. Imao je. Vidim kako izdvaja određene liječničke kartone. ne u nekoj drugoj prilici. a još nije jebo. koja bi. Zar je i on medu sumnjivima? Ma nije veli Mungos ali ga moram uzet u obzir jer kapa. Kopa po kartoteci doma zdravlja. Tako vidim da je izdvojio i Mukijev karton. Vikali su mu iza leda na ulici: "Prvo pa muško!" A kurac mali. svojim isturenim kotama mnoge probudila iz mrtvih. rođendan. drži Renata tog patuljka u ruci. Sastala se ekipa ispod Marijana na belu. Skreće prema ambulanti. A tamo.

izlazimo iz čekaonice a da nismo primijetili spodobu koja se valjda iskrala i požurila za nama preko nogometnog igrališta. jebač do jebača! A sami pederi kažem otvarajući vrata ordinacije. Jedan drkadžija je slinil dok su je vadili boj su mu bale kapale na vešticu od male.To smo tražili! Vidim ime.. on je dvocijevka. On isto bunca o pilama. zapravo pseudonim mađioničara koji pili žene po hotelskim terasama. Misliš. Kao da nas je pratio i sada igra neku apsurdnu igru. pokoj joj duši. I tako mi. Fratri! Izredali se na sirotici. Tu je onda došal drugi i raširil nogice dizalicon od volkswagena. Ne seren! To su oni učinili. Prvo su je zvadili. Jeste znali kaže nam da su malu Mirnu silovali u kapsi? Prepoznajem Ranka. Lik nam je došao iza leda. Koga još imamo? kažem kao da uopće nekoga imamo i kao da se to mene tiče. onda Stipe Tovarina. nonice i barbe. Da su joj sve popucale štramplice. . a Mungos me umiruje gledajući sumnjičavo u smjeru čekaonice. on je isto triperaš. Ajd prestani srat kaže Mungos naoko hladnokrvno. Mungos se naglo okreće i hvata fratarskoga teoretičara za košulju. da je doktorica otvorila. Osjećam priličnu znatiželju.. nažvrljan flomasterom na rubu kartonskih korica liječničkoga dosjea. jebalo ih morsko drvo! Koji oni? pitam. Ranko Pipićev veli Mungos. Zatim Ratko Crle. drži noćni klub. Meštar od pile kaže Mungos značajno. prostor za čekanje u međuvremenu se ispunio.. kod njega je radila. Vidjeli domaći ljudi.. prilično zbunjeni. A tamo. gura svakom. Pa oni. pa zanemarili što je nedjelja i sada čekaju sisatoga anđela da im propiše lijekove koji vjerojatno neće pomoći. Ukočila se valjda.

Sada čvrsto hoda po nogometnoj travi iza nas. pa sada samo stoji na obali i cereka se s ništaminemožeš smiješkom.Pizdo nekrofilična viče šef policije. A stara ko stara. A moja te stara jako voli! kaže umjesto pozdrava. To znači da si onu spodobu jebo u debelo crijevo. Topla je ranojesenska večer i burin je namreškao more u luci.. Nastavljamo u smjeru policijske postaje. Ali ubojstvo je nešto drugo. Kako moreš. Mungos mu. Voda je tamnija. Mungos gaje pustio i Ranko je skroz prizemljio. A poslije si je možda načeo po vratu s onom tvojom pilom. sine. Ili se bar tako čini. jer svakom ni treba tilo kad zagusti. objašnjava: Znam da sereš zbog invalidske mirovine. . Ne lažen kaže Ranko. ovo mi je bilo najdraže vrijeme: kada zrelost ljeta klizi u jesen. Ne moraš mene zajebavat. U mladosti. Stigli smo već do marine i molića za jahte. makar me boli kurac za ono rumunjsko čudo. a boje jasnije. Kapiraš! Ranko zastaje i smješka se. jer Mungos ga drži malo odignutog od zemlje pitaj mi pokojnu materu. Ranko još uvijek cupka za nama i moram priznati da nismo sigurni kakvi su mu planovi. Imam ovdje papir s tvojim imenom. Načini se od srdelica i piletine. dok se činilo da većina stvari još ima smisla. ja te neću cinkat na vojnu komisiju. Držin je va frizu. ne okrećući se. međutim. Stanuje u vratima s bocom cocacole i senfa. ali pamet mu je još uvijek u oblacima. stalno neki kurac sere. držat mater va frižideru? Ali boje to nego va staračkom domu... Kamo idemo? pitam tek toliko da prekinem šutnju koja je poslije Ranka postala neizdrživa. onako istegnut na prste. Na njemu piše da ti iz kurca curi gnoj.. Kao da je razumio te riječi. za to ću ti iscijedit jaja. a po noći drma frižider i tako me budi.

a njima ruke nisu tako smrdjele. znao kada mu smrde. kad mi je umrla majka. Nije nam imao tko kuhati. dinstao sipe u vinu s ružmarinom. Tako nam je barba Jadrešin pripremao ručak oko godinu dana. poširao jaja. A meni je to djetinjstvo prestalo također zbog Mungosa. Krajem drugog razreda gimnazije. ako ga se hoće kvalitetno ispitat. ali naprosto ne osjećam. Iz djetinjstva. Treba ga malo načet. onoga dana kad sam saznao zašto barbi Jadrešinu smrde ruke. Spremao nam je doručak i ručak. a ponekad ne. Nisam. Kao da svi barbe ovdje nisu ribari. Ali su mu stalno smrdjele ruke. Još i danas mogu u mislima prizvati taj miris koji je prodirao ravno u mozak. M eš t ra od pi l e poz naj em s am o s onoga pl akat a na imperijalskome staklu i baš me zanima kakvu mu to psinu sprema Mungos kad se odjednom tako razvedrio. trajno smo se nastanili u ovome otočkom gradiću gdje smo i prije ljetovali. a onda sam primijetio da barbi ponekad smrde ruke. Mungosa psine baš raduju. pa smo se abonirali kod barbe Jadrešina koji je držao neku vrstu gostionice za domaće ljude. neka mješavina gnjile ribe i razrjedivača: organskog raspadanja i kemijskog otapala. a onda ćemo meštru od pile smjestit monadu kaže Mungos dok prolazimo pokraj policijske postaje. Barba Jadrešin izvrsno je pravio omlete. Možda mu zapravo smrde i kad ja mislim da ne smrde. Tajna smrada barbe Jadrešina Idemo Maskarinu. psihološki. a kada ne smrde. misleći na majku. uz zapaljenu dušicu. Jer.5. zapravo. pamtim to dobro još otkako sam bio klinac. Zašto? . Stari je govorio da je to zato što je barba ribar. Uz to sam primijetio da jače smrde kad zvoni Sveti Andrija. a večeru smo pravili sami. a otac dobio posao na Golom otoku. Kao daje neprestano od nečega prao ruke razrjedivačem.

Je li ovaj Amerikanac bio patuljak? rekao sam. odakle je dobar pregled na onaj donji. kao da nas one odozdola griju svojom toplinom. Isusa ti??? U ovu kapsu ne more stat ni moja maska rekao je Muki. A mi smo ležali na toplome grobu milosrdnih sestara. Ma nije bio patuljak. Glas mi je bio nekako promukao. Kao glomazniji putni kovčeg. Ulaz Amerikanca na sveto grobljansko tlo označila je škripa nepodmazanih šarki na vratima od kovanog željeza. . u Americi govorio je Mungos dovezu lijes avionom i brodom. ali ni glazbe ni povorke ožalošćenih nije bilo. a početkom šezdesetih općina ju je ustupila za pokapanje Amerikanaca. nego nekoliko stvrdnutih tvorbi od kalcija i zemljani prah. Lijes je bio neprirodno malen. a sada će počivati na ovome kamenjaru jer je tu krajem prošloga stoljeća i rođen. Sakrili smo se na grobu sestara milosrdnica i ostale otočke aristokracije. Šino Krstinić.Onda nas je Mungos odveo da gledamo kako sahranjuju Amerikanca. a ne sunce odozgora. Zato se na svakih dvatri metra na zidinama nalazi uklesano drugo ime. plebejski dio groblja. a onda ih ovi naši tu na otoku razrezu. Matija Beg. Vjeko Spanjol. Kao znak zahvalnosti jer je iseljenička zajednica dala novac za obnovu gradskih zidina. Zapravo. I stavljaju u ovakve četvrtaste kutije da se može lakše složit u grob. Tu se nalazila i velika grobnica od farskog mramora koja je poslije rata nacionalizirana. Otočanina koji je umro u Pittsburghu. jedna škrinja čija je dužina oko trećine normalna čovjeka. ne rekao je Mungos nego ih režu! Režu? Kad umru tamo. a širina nešto malo veća. koje je prvo ugrijalo kamen ispod kojega nema ništa. Ušla je grupica ljudi predvođena svećenikom. u glavnoj aleji. Dominik Ribarić. Ostali smo šokirani. I stvarno. A iza posvećenoga lica s molitvenikom u rukama vozili su na kolicima škrinju.

Sljedeće jutro. Čudo?! 6. čini mi se da sam odgonetnuo tajnu smrada njegovih ruku. To mu valjda pruža osjećaj da je posvuda oko njega Amerika. To je uobičajena praksa s mrtvim Amerikancima na kraškome terenu. one za klijentelu. dok nam je barba Jadrešin spremao omlet. šutimo. Monada U hladovini svoje odvjetničke kancelarije Maskarin drži noge na stolu. nisu ugodne. Ne moraš ti ništa dat kaže Mungos da ga ne uplaši. zatvorski psihijatar i ja. I bili smo kao dva odrasla čovjeka. Svatko u glavi sada ima vlastitu sliku razrezanoga Amerikanca. režu. Platit ćemo Fero i ja. Isprobavamo hidrauliku i okretanje. međutim. a pečena jaja su mu jednako dobra. ti samo predaj našu lovu. njihove Amerikance: Sušak. Kad su spuštali onu kratku škrinju u otvorenu grobnicu. Cres. Ne zna se tko reže nastavio je Mungos. uvažen je član zajednice. I na tim ih otocima. barba Jadrešin čitav Kvarner amerikanskih mrtvaca. a te slike. . dolje u gradu zazvonio je Sveti Andrija onim svečanim zvonom za umrle. Pag. Mungos i ja smjestili smo se također relativno ugodno s druge strane stola. navodno. očito. Uz to sam nekako odrastao. Lošinj. Mi. Razrezao je. Zna se samo da je netko zadužen. i vrtimo se svaki u svojoj stolici kao mala djeca. Traje šutnja u kojoj Maskarin razmišlja hoće li sudjelovati u zajedničkoj monadi meštru od pile. kreće se u društvu. Moj otac. svjestan kako sve to u životu zapravo ide. Poslije nam je Mungos tvrdio da reže i za druge otoke. naime. sjedili smo za stolom i blagovali odličan omlet što nam ga je barba Jadrešin spremio svojim smrdljivim rukama. Da se ne mora nacionalizirat još jedna.Više ih stane u općinsku grobnicu. A taj koji pili mrtvace inače radi neki drugi posao.

Zato što sam ja šef policije. Amerikanaca još ima. I više ima veze s buron nego s maestralom. A kome će virovat? Policiji? Meni. da im bolje reče. Tu su kvalifikaciju zvali čvrknja. Ona je nama sa sjevera. Nije Fero lud da vjeruje advokatu kaže Mungos. Mislili su ga pustit. on je ispalil: "Na Vilu Velebita. nije povećala. kao da ga Mungos pokušava uvući u nekakvu opasnu spletku. međutim. pa kaže: A znaš. iznad apoteke. vidili su da mu u dosjeu piše: "Hapšen zbog šovinizma. nego intenzivno razmišljam o tome tko danas pili. gori zada nudističke. nisi u državnoj službi." Ostal je va buksi tri dana i dobil dosje sa čvrknjon. ne kaže Maskarin. Gdje si vidio da se vlast zajebava s građanstvom. kako nam je prijatelj postal šef policije? Ne slušaj ga! Sere! veli Mungos. Eto zato. nije ni na kraj pameti da ikome vjerujem. Odnosila se na šovinizam i zapadnu propagandu. i što je najvažnije. Fero. kao da je nešto odlučio." Još prije petnaest godin ćapali su ga kako se igra sam sa sobon na Frkanju. A općinska grobnica se s godinama. valjda. Mungos međutim kaže: Komunjare su i maestral mrzili jer dolazi sa zapada. A onda zastane. A tebe boli kurac. Nije grobnica ženski spolni organ pa da joj s vremenom rastu kapaciteti. Jer. umiru više no ikada. ali kad su ga u stanici pitali na koga je drkal. Mađioničar u ovo vrime pije kavu doli u Sutjesci. A Vila Velebita ni sa zapada. Maskarin opet misli.Zač da mu ja dam? kaže Maskarin. pa kaže: Ajde da pošaljem faks pa ću s vama prema rivi. To je značilo da smo ga uspjeli pridobiti. a kad je arivala nova vlast. Iskrcali smo se na brzinu iz Maskarinove kancelarije u Srednjoj ulici. i krenuli prema gradskoj loži i kavani . Radil je administraciju doli va stanici.

Prema Palitu i striptizklubu krenuli smo tek kad sam uvjerio Mungosa da je Maskarin predao meštru od pile sporni smotuljak novčanica i da ga je ovaj spremio u gornji džepić na košulji. Bosanci. Pazi. ljudi nazivali SS. Marillena. kao kakav klinac. . hod čovjeka kojemu žena piša u hranu. Gledao sam ga kako hoda. definitivno. Tako su ga nazvali građevinski radnici. Bio je to.koja je odavno promijenila ime. I otada se. Klub je vodio jedini Primorac koji je na ovome otoku imao bosanski nadimak: Stipe Striptiz. kad otočka mularija automobilskim lakom piše po zidovima dva velika S. Kad su pare u pitanju. neposredno prije smrti otplesala svoj zadnji ples na Stipinim štangama od njemačkoga inoksa. kao Mengeleove blizance. Stipe je bio Mungosova logična stanica. pa nišan malo dite. Znaš što ćeš reć? Jebate. s njim treba oprezno. Na ulazu u Club Aphrodita svjetlucala su crvena slova izvedena od neonskih cijevi tako da podsjećaju na rukopis. Tek nešto malo prije kavane Maskarin je zastao: Eno ga! Daj mi lovu pa ću mu odnit. Zašto ne bi dao? pitam naivno. Budući da je Mala od Žigica. Unutra. koji se zvao Aphrodita. Fero. Osim toga. hoće li mu dat svu lovu! kaže Mungos vireći iza ugla. ali su je svi još zvali Sutjeska. Samo nisam znao kako. zapravo ne zna tko je neonacist. ona je monada uključivala i njega. Kao da onaj amonijak više djeluje na kičmu nego na želudac. I tako se Maskarin polako odgegao do stola za kojim je sjedio meštar od pile s nekom ženom. Vjerojatno onom koju svake večeri pili po hotelskim terasama. koji su mu gradili poslovni prostor. Čak su i taj klub. Mungos je iščeprkao iz džepa smotuljak novčanica i diskretno ga tutnuo u odvjetnikovu ruku. a tko reklamira Stipin striptizni obrt. Valjda zato što je novo ime bilo još gore.

Nije se moglo dobro vidjeti. kao da Mungos nije upravni referent. penjući se na barsku stolicu. kući va Constanzu. Mungos srkne malo piva. Koji peh od života! Mungos je izgledao ganut. Na televiziji. Telepatija! rekao je Mungosu. Imela je šoldi. Bilo je čudno a opet i utješno što svi o Marilleni govore u ženskom rodu. Hotila se udat pojašnjava Striptiz. pokazujući nam sa šanka da se smjestimo na visoke barske stolice. uostalom. Imela je nekog. to ne znan kaže Striptiz. Ni bila kako prije. Imala je ona više takvih kaže Mungos. Ne moraš me tako zajebavat. A tko je bio taj ozbiljni? . kao prekjučer na groblju. Baš san mislil na tebe. i drugo. Moraš plaćat da ti ga odrežu. šapnem: A da nije htio surađivati? Onda ovo ne bi bio šećer kaže Mungos. A ča se tiče čudnog. Znaš da stare kurve ne smiju sjedit na ovakvim stolcima? Znam kaže Striptiz glumeći veselost. Tako je rekla. Stipe ima najbolji šećer. I. upravo su prikazivali kamion pun leševa. Znaš da ne radin takve stvari. Zbog propadanja. a da uopće nije pitao što ćemo popiti.međutim.. S kin se kurvala i je li se kurvala. Zašto je išla u Constanzu? Šla joj je teta. Jedan od onih koji su dovezli kamion pokazivao je kameri kako se jednom lesu dio lubanje odvaja od ostatka. Pitam se kaže Mungos igrajući se s vrećicama šećera koje su stajale u keramičkoj žardinjeri na šanku što je s kurvama koje nemaju pičku? Mogu li one sjedit na ovakvim stolcima? U međuvremenu napadno otvara jednu vrećicu.. Nikad ni dobila pismo. nisi bil ovden pun kurac godina kaže Striptiz dok na šank rutinirano postavlja podloške i na njih pivske čaše. Fero. probaj šećer. nego je slobodno lepršala. kao da nije rat i kao da mu jedina djelatnica nije nasilno napustila ovaj svijet. istrese malo bijelih kristalića na nadlanicu i lizne. a umjesto sunčanih naočala nosio je svoje stare lenonice od kojih se rijetko odvajao. Izgledao je potpuno drugačije nego na sprovodu: duga crvena kosa nije mu bila vezana u rep. Hrvoje veli Striptiz reć ću ti sve ča znan. sve prava kriminalistička pitanja. Striptizni poduzetnik s imidžem hipija. nego školovani istražitelj. Ozbiljnog. Prošle godine u ovo vrime šla je ća. Stipe nas je dočekao srdačno... striptizeta je ubijena prije nepuna dva dana. Mungos je očito razmišljao o tome tko bi s ovoga otoka mogao voljeti rumunjsku prostitutku s kurcem. U trenutku dok Striptiz malo dalje na šanku toči dvije čaše karlovačkog. U tom trenutku zavladala je tišina. Kako čudno? Ne znan. S kim se kurvala? Šta je činila tamo kod logora? Ima li šta neobično? Vidim. nije bilo striptiza: prvo. a ne prikraćivanje vremena dok ne stigne ekipa kriminalističke policije iz Rijeke. To je značilo da je ubijen čekićem. obriše usta od pjene i kaže: Ajde sad reci sve šta znaš. Umrla. u okviru dnevnika. 1 bolje kaže Mungos. Vidil san da se nešto čudno zbiva. ali nišan siguran da je istina. trajao je dnevnik koji su svi zaposleni i rijetki gosti sa zanimanjem gledali. Štedila je za operirat se! kaže Striptiz. 1 ja na tebe mislim kaže Mungos ironično. Ili je to bila žena. Ni imela vezu s rodbinom. Fero. kao daje to ozbiljna istraga.

Tek kad je tijelo ušlo. Ni spominjala. Smiješeći se napravila je krug po plesnom podiju mašući maramicom. nego nešto drugo. Opet je pijana! rekao je Mungos. bili su sličnog stasa. Mungos je pogledao na sat i trgnuo ostatak pive. Rečeno je da nastupa svjetski poznati mađioničar Markus. a Maskarin sve to promatra s dozom straha. Očekuje što će se dalje dogoditi. ali je skoro pala. nego karta Hrvatske u koju su bila ucrtana mala žuta sunca. bedra bijela. a na kraju ispadaju cijela. muzika je prestala. Sve dok se nije pojavio mađioničar. našlo bi se na travnjaku ispod golih sivkastih grana. Vidjelo se da su došli ovamo samo gledati dnevnik. I stvarno. klinci. Čovjek na bubnjevima udarao je takt. a začuo se onaj karakterističan zvuk piljenja. Žena je otvorila kutiju i pokušala ući u nju. a Maskarin je pred svakoga postavio čašu i ulijevao mu tamnu crvenu tekućinu. Stipino lice postalo je prilično crveno. Sjeli smo bez riječi. A onda su dva asistenta donijeli kutiju. Istovremeno. Muzika je stala i zavladala je tišina. recepcionar. Nitko ne zna kako je preživio u ovoj klimi. Kao da ima šmirglpapir u glasnicama. bijelu košulju s leptirmašnom. Gore na terasi. Nekoliko onih koji su sjedili u polutami kluba sada su se digli i pošli prema izlazu. Bilo je u njoj nešto pretpotopno. asistenti su sve skupa podigli na stol. Kakova je ovo pizdarija? kaže Stipe promuklim glasom. To nije bilo teturanje. sobarice. a za stolom kod bine dva para talijanskih jahtaša koji su ovamo došli gledati kako izgleda zemlja u ratu. dobro ti ide. . prvo se pojavila njegova asistentica u cirkuskom trikou. kuharice. Izgledao je gotovo kao Stipe Striptiz. Mi. kad je zarezao. Početkom rujna sve njegovo lišće. Gore nas čeka butelja plavca. Međutim. Jedan od asistenata morao ju je pri državati dok je ulazila. Ostali smo zapanjeni. Slike su se na televiziji promijenile. samo smješka. Franko. Terasa je bila poluprazna. krajem ljeta tu bismo se zaustavljali gledajući jesen. naručio je najskuplje vino. Uokolo desetak novinara i stranih fotoreportera koji su se ovdje odmarali od fronti. noge. Nije više bilo leševa. U kutu kod aperitiv bara nekoliko debelih gostiju. svi su sada stajali u publici i glasno se smijali. To su bili svi gosti kad je pjevač domaćeg benda najavio madioničarev nastup. Ideš s nama u Imperijal? kaže i odmah se vidjelo da je istraga završila i da slijedi neformalno druženje. Trenutak. Vidjelo se odmah. a glava i dio nogu virili joj van. Kutija je sličila na bijeli dječji lijes. glasno je dobacio: Striptiz. dugu crvenkastu vlasulju i lenonice. potpuno se prilagodio mediteranskim vrućinama i sušama. U međuvremenu mađioničar je dohvatio pilu i pokazao je publici. Osoblje hotela. šankeri. To je značilo da će idućih dana biti lijepo vrijeme. već je sjedio Maskarin i pijuckao dingač. Na putu od kluba do terase hotela morali smo proći pored jesenskog drveta. To je bio tridesetogodišnji kanadski javor kojeg je ovdje posadio netko od pomoraca da ga podsjeća na nepregledne šume Aljaske. potpuno žuto. jer nije bilo na njegov račun. nešto u njenu hodu odavalo je da ima u sebi previše alkohola. vidim. samo nije imala one ukrase i bila je četvrtasta. I tako smo neko vrijeme promatrali pijanu ženu kako uz muziku pravi krugove.Ne znan ni to. Mungos se. Jedino što je ponio sa sjevera bilo je genetski upisano vrijeme opadanja lišća. kao neki pretjerani zanos. međutim. Cijelo vrijeme svirala je muzika. Imao je crni svečan frak. za našim stolom kod balustrade. Je 1 ih tako režeš? A mađioničar je počeo pjevuckati: Režem trupla na dva dijela oštrom pilom pilim tijela trbuh.

A to je kriv ovaj tu. da đubre. Kad je ovaj zateturao. a krv iz usta curila mu je na lakirane cipele. Kad si jebal malu s kurcen. Kakvi ja kriv kaže Mungos jesam vam pokazao sprovod od onog Amerikanca? Oćeš kurac. Nije se znalo javno. onda ti je Stipe bil dobar! Đubre pedersko. srušio je kutiju. Čilu fameju. Ono je bil Dominik Ribarić. Kretenu! kaže Mungos. a on se otimao i još uvijek zamahivao nogama prema mađioničaru.. Stipe ga je. Mene je. i oni imaju pravo na dugačak lijes. zarobljena u drvenom okviru. Izgledao je zado voljno. šećeraš. A onda je krenuo. Pritrčali su konobari i uhvatili Stipu za ruke. Pizda ti materina pederska. zanimalo drugo. i nastavio ga tući. međutim. Pokazuje glavom na Mungosa.Stipino se lice zgrčilo kao kad čovjek vrši veliku nuždu poslije kile čokolade. kao da je u madioničarev trbuh ugrađena opruga. pa su ga tako kopali. va kratkoj kapsi. On je izvor priče o Amerikan cima. Vidiš kako surađuje rekao je Mungos. Radi se o do stojanstvu. Hamletovska taktika rekao je Maskarin.. U trenu je pretrčao onih nekoliko metara i onako preko kutije s do pola prepiljenom ženom udario mađioničara šakom u lice. sad već uzrujan. jednim preciznim udarcem noge u glavu ispružio unazad. Odrezali mu va Ameriki obe noge. Žena je mlatarala rukama i nogama. Mene ćeš zajebavat đubre triperaško! Mađioničar je čučnuo. Gdje si vidio da ljude bez nogu pokapaju u kratkim lijesovima. s kolina na kolino. Ali to si znal i prije. da ti pizda materina! urlao je. međutim. Je li istina da Amerikance sada reže Stipe? Ma kakve Amerikance kaže Maskarin tako ga samo zajebavaju. Nego su tu storiju .

nije otpočetka bilo tako. čitavo vrijeme pitam što je od svega toga istina. A da li Stipe danas reže. pa bi tu moglo biti istine. Striptiz se prilično uzrujao. a činili su ga domaći ljudi: konobari. naravno. naravno. oko Tanzplatza i slomljene kutije za rezanje. sobarice i. Neposredno nakon tučnjave na terasi su se formirala dva tabora. Između spomenutih tabora vladalo je neprijateljstvo. Prvi. ali se zapravo samo odmaraju jer su svi uvjereni da životinje nema. madioničarski asistenti i mađioničar kojemu je pripita dama stavljala led na lice. U drugom taboru.izmislili kad sam ja provalio stvar. a opet. Stipe kojega su još uvijek pridržavala dva konobara. Tome je pridonijela i Mungosova pomirbena strategija koja se sastojala od čestog mahanja konobaru i devet butelji dingača. i dalje ne zna. Ja se. Međutim. Zaraćene strane sjedile su za istim stolom skoro do tri ujutro. nekoliko novinara koji kao traže životinju. . konačno. Crni šnaucer Pomirba je težak posao i zahtijeva puno alkohola. to ne znam. a glavni akteri upućivali su neprijateljske poglede. okupili su se okrugli klijenti kure za mršavljenje. 7. dovoljno je da ga tako zajebavaju. koji se okupio oko našega stola. Tako smo se poslije ove mađioničarsko striptizne tučnjave dugo mirili. Osim toga i striptizni biznis može doći u pitanje jer tko da gleda gole ženske kod ljudi koji pile mrtvace. Kao što se mnoge stvari ne znaju na ovome otoku koji točno ne zna ni kad mu je podne. to se. pa da izgubi kontrolu nad sobom. A tko danas reže i da li uopće netko reže. dok je pripita dama iz kutije držala led na licu i povremeno ga stavljala u čašu bevande koja je stajala pred njom. mahom Česi.

Zašto pristaju na to? rekao sam. To je u našem taboru izazvalo provalu veselja. Tako i u ratu oni koje će strijeljati često sami sebi kopaju grobove. Da bi se lakše provela prava. Mađioničar je udario ženu koja mu je stavljala led. i dok mu je ovaj pred svima vadio pikule iz ušiju. Misle da je lažno strijeljanje. Priča je tome i služila. I kad mu je oprostio. Novinar je rekao da je Isus sam sebi nosio križ. A zašto se nadaju? govorio je novinar. Tako je počelo druženje. i da je to bilo dio kazne. Žena iz kutije sada je s uvrijeđenom teatralnošču stavljala led na lice sebi. kao Krist što je oprostio svojim ubojicama. javno je rekao da mu oprašta. Okolina stječe dojam da osuđeni pristaje na kaznu. Rekao je da se prilikom strijeljanja u ratovima uvijek javlja fenomen križa. ali ne i da su ih tako strijeljali. Zato što se još uvijek nadaju! Sada su i pripadnici zaraćenih plemena sa zanimanjem slušali ovu priču i medu njima se rađalo neko novo zajedništvo. postupak u kojemu ubojica pokazuje svoju potpunu vlast nad onim kojeg će ubiti. počelo komešanje. onom mađioničarevom. Jedan od novinara. Budući da mu hodanje poslije onih dingača baš nije išlo. pa su i njega sada pridržavali asistenti da još temeljitije ne nasrne na nju. Oko tri ujutro Stipe Striptiz potpuno se pomirio sa svojim magičnim neprijateljem. podupro . a ona je kroz zube istiskivala nešto nalik na psovke. dvaput štucnuo i izvijestio da mora kući jer da mu ujutro žena zatvara lokal. koji se upravo vratio s fronte. Što je fenomen križa? rekao sam. ustao je. govorio je o strijeljanjima. Zato i postoje ona lažna strijeljanja. Mungos se čak digao i otišao onamo da potapša mađioničara po ramenu. a Mungos je naručio nekoliko butelja.Onda je u suprotnom taboru. Nešto mu je govorio na uho i uskoro je čitavo neprijateljsko pleme preselilo za naš stol. Znao sam da su ljude na križeve razapinjali.

a dosadne ako daju.sam ga svojim desnim ramenom. Okrutne su ako ne daju. ti znaš boje. mahom strankinja. kao onda kada smo zajedno na Škveru izveli sjajan Blitzkrieg s dvije Austrijanke koje su došle na otok posredstvom neke crkvene organizacije. očito svaki u svojoj prošlosti. On. koliko zbog gubitka interesa i promjene duhovne klime. A vidi me rekao je ča ću ja na sprovodu diteta. Nišan ga ni pravil ni hranil. samo da dečkima plati večeru. Od upoznavanja do trenutka kad sam ga stavio prošlo .. No. Očito mu je u pola četiri završila noćna šihta i sada je ovdje za šankom prikupljao snage za jutarnji susret s praznim krevetom. a to je samo drugačije ime za kaos. koji je u mladosti spavao s više od tristo registriranih žena. kako se pričalo. pa smo se tako zajedničkim snagama uputili prema jesenskom drvetu i Stipinu SS lokalu.. a ne ča nišan bil na sprovodu. poslije majčine smrti živio je potpuno sam. Morao sam priznati da mi je to bio najbrži Blitzkrieg u životu. Nisam se mogao sjetiti ničeg bolje. Nisam te vidio na sprovodu rekao sam. A onda smo neko vrijeme šutjeli. Na kućnim vratima predao sam ga ženi. začudo. opalio kakvu stariju damu. u nekoj vrsti udovičke povučenosti. recepcionara iz hotela Imperijal. Alkohol je u mom tijelu bio već u onoj fazi kad mi je neophodno trebala voda. što bi svako normalno biće trebalo ispuniti egzistencijalnim užasom.. Za šankom sam našao Franka. a ja sam otišao u lokal koji je. Običavao je govoriti da se žene dijele na okrutne i dosadne. Tek tu i tamo bi. To je šteta. side. ne toliko zbog straha od bolesti. Čak je i galebarstvo zanemario. još radio. Kompliciranost svijeta sastoji se u tome što okrutne s vremenom postaju dosadne i obrnuto.. Čeha i zdravstvenog turizma dojavljivao nam je u kojim su sobama odsjele same Njemice ili Talijanke i na taj si način osigurao za stare dane naše trajne molitve. Na mahove osjećao sam da nam se prošlosti dotiču. Čak mu ni mater nišan jebal. U ona dobra vremena prije rata.

Ostani doma! Nemoj ić na cestu da te ne zgazi auto! rekao je Franko i pozvonio na ista ona vrata na kojima sam prije nepunih četrdeset minuta kao poštar isporučio Stipu Striptiza. Mali je. kao iz otkinute ruke. Ako ga nađemo. Izgledao je nestvarno u tom jutarnjem pejzažu. ubijena. ono s katedrale. Otisaka cipela. Na Rijeci ima groblje za pase rekao je Franko. ča činiš ovo ovdeka tako rano? Tomislav nije mogao imati više od pet godina. oću da i Lord ima spomenik. Sigurno je pobjegao za nekom kujicom. vani se danilo. Nemoj! rekao sam. Dok smo se udaljavali. Ne znam zašto. gdje je stanovao s roditeljima. Rastali smo se kod škole. međutim. U toj šutnji okomio sam se na čašu vode koja je netaknuta stajala kraj njegove loze. bio sam spreman svašta obećati. Doveo nas je do nedovršene vile na Palitu u neposrednoj blizini kluba SS. Testenov znak Bit će da me je probudilo tek četvrto podne. opet briznuo u plač. međutim na rubnom kamenu uz cestu sjedio je neki dječačić i plakao. iako se nismo udaljavali tako brzo. Bilo se skroz razdanilo i čitavim putem kući razmišljao sam tko bi ukrao tijelo mrtvog psa. nego kupuju male parcele i podižu pseće spomenike. jer druga nisam čuo. bio dvadeset minuta. Jedan skraćeni školski sat. a on se opijao za susret s novim danom i tako smo sjedili na šanku striptizbara u kojemu večeras nije bilo striptiza jer je jedina striptizeta. što je na njegov sjajni uspjeh bacalo izvjesnu sjenu. Ave regnum Lord! Ne seri! rekao je Franko. Ukrali su tijelo mrtvog psa? Bio sam zabezeknut. Gdje ti je mama? Radi! Tada gaje prepoznao Franko. kao grob za novorođenče. Zgazil ga je auto i tata ga je zakopal va vrtu. Tomislav je bio sin Stipe Striptiza. Upravo sam . Primijetio sam da ima jako malenu glavu. Ki? Šnaucer. A onda su ga želi. Vodi nas kući! rekao je Franko. sa spomenikom. kao nostalgično sjećanje. nije bilo. Nona ima spomenik. U vrtu. Kad smo izašli. zjapila je mala iskopana raka. A možda je uskrsnuo rekoh. ali je ženska već bila prošla pedesetu. Vidjelo se da je iskopano na brzinu jer je zemlja bila razbacana po travnjaku. Ni pobigal. kopat ćemo ga va Riki. koja ustvari uopće nije bila žensko. 8. Stajao je tamo iznad praznog psećeg groba u svom dvorištu i mogao bih se zakleti da je bio sve manji. Zajedno ćemo ga potražiti rekoh. Krenuli smo dolje prema gradu. medu palmama i agavama. Nešto se u njemu slomilo. Stajali smo nad otvorenom rakom kao i prije tri dana na Mirninu sprovodu. ne jecao je mali nego su ga ukrali. okrenuo sam se i vidio kako izlazi majka i ornata oko maloga nekakvu dekicu. niti ikakva vidljiva traga. Naći ćemo ga. U sivkastoplavu boju praskozorja umiješali su se tamo iznad Školjića i Dolina neki crvenkasti tonovi. Možda prisustvujemo rađanju nove epohe u kojemu će i psi dobiti spasitelja. I zašto? Stvari su postajale sve čudnije. a odnekud iza kutnjaka doplivao je truli ostatak jučerašnjih brancina. kažu. Ja sam se trijeznio. Ne mo raju ih zakopavat po vrtovima. Frankov rekord je. Ista crvena zemlja istočkana kamenjem i prošarana žiljem koje proviruje iz nje. Čučnuo sam pred njega. Tomislave.je manje od četrdeset minuta. Ukrali su mi pasa rekao je.

umjesto na Boga. s mora. dopirali su uzvici i štektanje motora neke barke. Nije bilo nikakvih tragova i to me je ispunilo optimizmom. Govori se o siru koji škripi valjda da se ne bi govorilo o nečem drugom. međutim. skrenuli udesno i kroz samostansku knjižnicu izbili na malu pošljunčanu terasu koja je gledala na zaljev Svete Eufemije. Koji kurac radiš? to je rekao što je pristojnije mogao. Fra Marijan je došao do mene. zaklonio oči rukama da se zaštiti od jakoga svjetla. Glad. Uhvatio je Mungosa pod ruku i žurno ga odvukao od inkriminiranih land rovera. kad se Mungos sasvim neočekivano pojavio pred vratima moje spavaće sobe. Mislio sam da ga želiš vidjeti. I škripimo. noću u krevetu. Mungos se približio jednom od land rovera. pa ih sklanja sa stola na kameni zidić iza ružmarina. Čak ni kad su stari prijatelji. važnijem. kad nam je već i Fero došal. Tu su. U krošnjama borova zujali su cvrčci. Kao što. Land roverom s policijskim oznakama ubrzo smo došli do Kampora i ulaza u samostan Svete Eufemije. stajala još dva terenca s registracijama kakve nikada prije nisam vidio. škripeći ustima i zalijevajući čašicom rogačeve ljute. ne dopire ni danas. A znaš zašto ovaj sir škripi? kaže Mungos. u kojoj je na lijevom zidu glavnoga broda visjelo niz ulja Testenova križnog puta. Međutim. U oba obraza i čelo. Sve pojidu i popiju. Kao dragom prijatelju. Idem ća do Marijana rekao je. Uzvrtio se oko onoga sira i rakije. žvakali odličan lički škripavac i pijuckali rakiju od rogača. još uvijek zureći u tamnu unutrašnjost vozila. ka skakavci. Nisu mi se sviđali policajci koji se ušuljavaju u tuđe spavaće sobe. pokazuje na vršak svog nosa. iako je ta božja riječ i onda lutala masnim labirintima moje usne školjke i nije dopirala gdje treba. A onda smo odnekud s groblja čuli: Fero. Na sigurno. Pa su jeli u krevetu. Fra Marijan je. malo zadignuvši mantiju. Psssst! Sve ću ti reć. "To je da bolje čuješ Božju riječ". U Lici je bilo veliko siro maštvo. dođi ovamo da ti čistim uši! Uobičajeni uzvik fra Marijana koji se ovdje brinuo o Testenovoj ostavštini. Prošli smo kroz crkvu. Nisam izmislio. to zbog nečega ljuti. i zurio unutra. Ali sad homo pojist malo škripavca. zadigavši mantije ispod kojih vidim traperice. Kao da se malo ugrijavamo prije odsudne konverzacije. Nije mi promaklo da me otkako znam za sebe uvijek ljubio triput. To si sad izmislio! dobacujem nagnut nad ružmarin. a iz njega. a kao djetetu mi je vatiranom čačkalicom često vadio mast iz ušiju. na kameni samostanski mol odjednom pristaje povelik gliser. Kakvi su vam ovo furešti? javio se Mungos. Dan je počeo dobro. . Pitaj kojeg hoćeš Ličanina! A škripi nam zapravo razgovor. držeći mi glavu s obje ruke. uostalom. Pritom je položio kažiprst okomito na usne. To je bio njegov doprinos ekumenizmu. Marijana. Gledam jesam li povraćao u krevet. međutim. Odozdola. Evo ti furešta kaže Mungosu kao odgovor na ono pitanje od prije desetak minuta. Mungos je zaustavio na malom parkiralištu iznad ulaza.pregledavao posteljinu. A otkud ti? rekoh. I odmah se vidjelo da i fra Marijan zazire od tih automobila i da se tu događa nešto čudno. požurio cupkajući po šljunku svojim franjevačkim sandalama. izljubio me. Zato su ljudi napravili sir koji škripi da se ne može žvakat tajno. govorio je. gnječeći listiće da bolje mirišu. primjećujem. I onda su djeca noću ustajala i krala hranu. silaze nekakvi fratri. Kao da. Nalik na sasvim tihu zubarsku bušilicu. Uskoro smo sjedili za drvenim stolom u lozinom hladu.

E jesi špija policijska kaže fra Marijan prateći pokrete onih s mola koji su naprtili svoje torbe i kamere pa se uspinju puteljkom prema samostanu. Nisu svi javio se Marijan u pola glasa. kada je poginuti krajnje nepraktično. Furešti!!! Otvorio je i počeo listati papire oslikane raznobojnim tušem. Moraš ovo vidit rekao je osvrćući se oprezno. Fra Marijan ih je. Razumiju! U trenutku kad su nas mimoilazili. stao na put njegovim nespretnim kotačima. A vidi sad ovo! rekao je Marijan izvukavši odnekud odozdo jedan zanimljivi crtež. grančicu za grančicu. Vidiš ovoga rekao je fra Marijan pokazujući čovjeka pred gušterom. a nisu znale za krajnje neugodnu. a tišinu je na mahove remetila ona zubarska bušilica s pinije na groblju i tihi razgovor na talijanskom koji je polagano dopirao do nas. stalno govorio da je Igor već bio mrtav u onom trenutku kad je šišarka bora ispustila svoje đavolje sjeme na onome mjestu pored šumskoga puta. vratio sir i rakiju iz skrovišta. bio sav mokar. međutim. Majka i sestra rušile su se u nesvijest od plača. naravno. Daj sad nek odu. Kao što se sve lijepo obično događa usput. kad smo se kasnije sretali na groblju. Veličanstveni primorski bor je. sad ću doć! U trenutku se izgubio negdje u unutrašnjosti kamenoga zdanja. ušavši u moju svijest oprezno. mesar. promrmljavši "Hvaljen Isus" braći koji su nam jedan za drugim kimali glavama ulazeći u hlad samostanskoga atrija. Jesan ti rekal da ću ti objasnit. Fra Marijan se. Bome ovo liči na Mukelaja što je vozio barku. Vidi se po krvavoj traverši. kao da ulazi u dvoranu s pokojnikom. u onom osjetljivom dobu. međutim. Možda mu se drvo zato i osvetilo. kažu. Šta je ovo? rekao je Mungos nestrpljivo. ispratio pogledom. gledali stabloubojicu kako raste.A šta rade ovdje? puca Mungos glavno pitanje zbog koje ga smo valjda došli. Tamo se lijepo moglo vidjeti istog . Sir. Jednu od onih kakve je upotrebljavao Testen. idući na Frkanj. golaći potrčali za njim pa se morao požuriti da im preko onih džombi i korijenja pobjegne. sina za pišanje. To je Frane Španjol. međutim. Zašutjeli smo. Ponavljao se. Motorom se zaletio u stablo i na čelu mu je. ali je čovjek koji ga je promatrao bio drugi. jedemo usput. jedan jedini motiv: gušter veličine omanjeg krokodila kojega u samostanskom dvorištu promatra neki čovjek. Oko za oko. kao mrtvom još dugo stajao uzorak borove kore. pojavio diskretno. otac. Digići! rekao je Mungos. Čak je i ona škripa od žvakanja prestala. sa 17 godina. ne jednom popisao uz njegovu hrapavu koru koja je istiskivala žute suzice smole. lice fra Marijana rasteglo se u grimasu nevjerojatne gostoljubivosti i poniznosti. Pssssst. I da smo svi. Nije mi promaklo da je jedan od njih nosio otvorenu videokameru. ali diskretnu tajnu: pričalo se poslije još dugo po otoku da je dolje. možda mu se i divili. međutim. a ta je tišina bila dovoljna da se sjetim Igora koji je poginuo točno preko puta. u gaćicama. a kad su ga vidjeli. dakle i prije nego se rodio. Mungos je preuzimao papire i pažljivo promatrao jedan po jedan ljudski lik. Čekajte ovdi. Nosio je pod rukom veliku mapu kartonskih korica. Igorov otac je. na Frkanju. a on se. Čekali smo ga šuteći. a još nekoliko njih fotoaparate. pa rekao: Danas su nešto zaposleni. Sva šestorica. To sada proučavaju ovi tvoji. Tako se priroda nama ljudima osvećuje. Ima cvijet od oleandra za uhom. A ovo drugo rekao je uzevši sljedeću sliku to je onaj Bongo ča je za gemišt glavon mrvil čaše na šanku od Žurnala. Policijski. Na svakoj slici gušter je bio isti. Igrao se valjda junačkom desnicom gore iznad nudističke plaže.

Egidio Franjina direktor psihijatrijske ustanove u Kamporu i još nekoliko nonica koje sjede zajedno u redu i čavrljaju. Ili ovaj! pojasnio sam. Kad se zaštopao školski zahod. ča stoje prid gušteron. kako plače u zahodu. Žena je medu nogama imala muški spolni organ i prilično obješene testise. Dante. Kad me je Franka zamolila da prisustvujem ovome medicinskom predavanju s etičkim implikacijama. a pred gušterom stajala je gola žena duge crvene kose i izraženih oblina. vidim. Čim sam se pojavio na ulazu. To ih zanima. osim što priopćuje dijagnoze. svi ovi ljudi. to je i mene zapanjilo. Triperašica! Moram priznati. Sina nije zaboravila. vidiš. bio je njen red da ga čisti. skupila se intelektualna elita: Franka. Zato su tu furešti. Ovo je Mala od Žigica viknuo je Mungos zapanjeno. koji je. doktoru Jungwirthu. jedini intelektualac medu ribarima. i zahvalna sinu ča je po jiv i i . Našla ju je ravnateljica. onako kad se malo napije.onog guštera. Poslije je radila samo dostojne poslove: kuhanje kave. Pa Frane Španjol je umro od kapi. Sjećaš se Bepe? Prepoznao sam ženu koja je prije dvadeset godina radila kao čistačica u našoj školi. a da žena ima veze s govnima. dostojno. — Ovo je Bepa — rekla je. "Možda je. zauzeta samo dva. Prirodno. Osim toga. A šta tu rade braća? Oni su meštri za exorcizatio. A bila su. Rasplakala se i gospoda Fruk i one su zajedno plakale za mrtvim sinom. sin joj je poginuo. Testen je umro osam godina prije nego što je ova došla na otok rekao je opet. zapravo. gospoda Fruk. Kao da ih već privlači zemlja. ujedno i lokalni eutanazijski aktivist. valjda. objasnila je to liječničkom solidarnošću prema kolegi. Franka mi je rukom pokazala da sjednem pored nje. Živ je izgorio u šleperu. sjedila starija žena s ispucanim kapilarama na obrazima i nestvarno plavim očima. Petrarca. pisac kojega smo imali za lektiru. Tomo. Kao da mi već dugo čuva mjesto u prvom redu i kao da su sva druga zauzeta. a na podu žuta tekućina i plivaju smećkaste gvaljice. Posve logično mjesto da jedan doktor za mrtvace provede dva sata svoga popodneva u sunčanom zavičaju. isto samostansko dvorište. Ne mislim čudnom za policiju pojasnio je Marijan. Nije. brisanje prašine s knjiga u školskoj knjižnici. Egzorcisti kažem. U tome i jest problem rekao je Marijan. svi su oni umrli čudnom smrću. U gledalištu ljetnog kina. koliko sam još išao u otočku školu. Donji rub plave kute sav joj se napio smrdljive tekućine. Leichenbegleiterovo predavanje Rat je odlično vrijeme da se na otoku održi predavanje o eutanaziji. Nije se puno promijenila. ili Eufemija. U tri sljedeće godine. naime. kao recimo. malo je od sve te patnje zaboravila. a došle su vjerojatno zato jer ne znaju što znači riječ eutanazija. I tako su naša zapanjena lica promatrala čudnu sliku. ali ne tuguje više tako intenzivno. 9. a samo dva tjedna poslije smrti sina. Po zvuku djeluje im valjda katolički. Da se papir ne ošteti i besmrtna djela. jelenjom kožicom minimalno vlažnom. Govna su plivala po podu. Molim ? pita Mungos. kažu. Kao da je u njih kapala modru galicu. Sin joj je poginuo u prometnoj nesreći i svi su u ono vrijeme imali razumijevanja za njenu tragediju. no zahode više ne čisti. Kako čudnom??? veli Mungos objesivši vilicu. euharistija. Pored nje je. Otada su oslobodili Bepu pranja zahoda. Bepa se smirila. Mi djeca gledali smo je kako plače i kako suze kapaju u onu vodurinu.

od tebe može postat samo advokat. valja radit da se fameja prehrani. nedajbože. a i da ga Bog ne prevari i ne pošalje mu na predavanje pravu smrt. Intenzivno sam razmišljao je li to isti mikrofon. mjeri puls. međutim. Začudilo me to jer dosada nisam čuo da eutanazijski aktivist na otoku ima zaručnicu. Da mu se ne bi prigovorila bešćutnost. Gospode su poslane iz župnog dvora kaže direktor psihijatar da sabotiraju predavanje. pomislio sam. koja sjedi do one šaranske. Je li to mali od Pipa? rekla je. a pored nje stol sa sendvičima i grickalicama. Bio sam sigu ran da još dugo ne kani umrijeti. a diše kao slatkovodna riba. A kod nas honorarno čisti knjige. Trenutna slabost ponavlja Franka njegove riječi dok vraća čašu na stolić. Na maloj bini ispod platna stajala je drvena govornica s mikrofonom. napalo slijepo crijevo.ginul". On je ovdje jedini liječnik za žive i za tijelo: direktor psihijatrijske ustanove i ja samo gledamo kako otkopčava starici košulju. boreći se umjetnim zubalom protiv šunkice i staroga kruha. To je. dakle. I da se s njom susreće jedino na ovakvim predavanjima. Vidim. odjednom zacvili i počne se držati za donji dio trbuha kao da ju je. kroz slušalicu broji sićušne staračke otkucaje. I tako je tijekom isprekidanoga predavanja o samovoljnom odlasku pozlilo svim četirima staricama. Bit će da je . pa je sada imala pravo da je ta smrt neko vrijeme ostavi na miru. skočila je i Franka i dodaje starici čašu vode. Tek. Tako mi je. Međutim. pa se vraća za govornicu. Bepa je u penziji rekla je Franka. I baš kad je Leichenbegleiter započeo s etičkim aspektima eutanazije i europskim iskustvima na tom polju. a učeni predavač ostavlja šalabahtere na govornici i prilazi da pomogne. Međutim. Ni to bilo za mene. Koja zaručnica? kažem. Čekali smo u tišini da predavanje počne. A kadi mu je zaručnica? pita stara pokazujući na Leichenbegleitera. iako više nisam mali. jedna od starica uhvatila se za prsa i stala mahnito hvatati zrak. Leichenbegleiter i ovaj put ostavlja svoje šalabahtere. i ja san bila rođena za nešto boje. kao što je činio onaj franjevački momak na sprovodu prije tri dana. jedan. Za trenutak opet nas s govornice bombardiraju europska iskustva iz Nizozemske. a druga starica. Primorka. Bili smo tada u osmom osnovne. samo smješka. prišla starica s kojom sam dosta razgovarao na Mirninu sprovodu. a Leichenbegleiter je uvijek požrtvovno intervenirao." Koje si ti đubre. Frane. Rukovao sam se s Bepom. Valjda eutanazijski šalabahter. odnekud se pojavio mladić i počeo tuckati mikrofon po membrani i govoriti jedan. Direktor psihijatrijske ustanove opet se. Ona je svoju porciju smrti po kušala davno i u dovoljnoj količini. kad se na binu popeo Leichenbegleiter noseći nekakav papir. ali znatno sporije. poslije kraja starice su živahno navalile na sendviče i majonezu kao da im život nije upravo visio o koncu. ali jebeš ga. privuklo stare gospode. Došlo dite. Svi se ustrčali. rekao sam Maskarinu. a muž pijanac. Leichenbegleiter je valjda zadovoljan otkucajima i ne čini mu se opasno. ča više ne moran va govna. Izgleda kao šaran u ribarnici. pokoj mu duši. Šta je sad opet? — pita Franka. Nije me čudilo što se dobro drži. komentirao je Maskarin Bepina povremena "vesela" raspoloženja. Ni Franka se nije onako požrtvovno digla. Predavač sada govori o slobodnoj volji svakog razumnog čovjeka da prikrati svoje patnje. "Možda veli: Fala ti. a već mi je i četrdeseta. jedan. zemlje koja je najdalje otišla u tretiranju humanoga preseljenja na onaj svijet. nego se samo na svojoj stolici zarotirala za devedeset stupnjeva i promatra kako doktor kroz crnu suknju prepipava donji dio staričina trbuha.

Čak ni Mungos. a Bobo je pisac. Župnik ih šalje da miniraju predavanja. Ne poznajem ga kažem. da se ocrni doktorova ličnost? Kod ovakvih starica obično se ne zna gdje prestaje senilija. Onaj sa sprovoda. Mislio sam da je odavde. kad ona opet veli: Ona mala Rumunjka. Stara. Ča je priča o tapetiću za noge?? Stvari su doista postajale jako čudne jer sam bio uvjeren da je ono čovjek s otoka. Crvena!!! I tu stara lijepo objasni kako ih je vidjela na Škveru kod srčane stanice kako se drže za ruke. Međutim. pomislio sam. a gdje počinje lukavost. Ja svih ovdeka poznan. I još da se nažderu. Ili je i to propaganda župnoga ureda. jer na otoku to nitko ne zna. ona sasvim bistro kaže: A kadi je tebi onaj prijatelj iz Zagreba? Koji prijatelj? To me čudilo jer nisam doveo sa sobom nikakva prijatelja. očito. Jes vraga. koji je dobro plaćen da puno toga zna. bio čovjek sa sprovoda. U međuvremenu prišla mi je Franka u pratnji proćelavog pisca koji čita knjige o pticama. Sve je znao o svima i tako me je lijepo ponovo uveo u raznoliku faunu vlastitoga zavičaja. to mi nije bilo jasno. A inače. Pružio mije. Tko je. Ti si mali od Pipa? Morao sam priznati da je u pravu. ali ne odustaju. međutim. Nikad se nismo službeno upoznali. Izgledao je tako domaće. Bobo je napravio sendviče! kaže Franka. na sprovodu sam ga vidio prvi put. Zbog lule. Gledajte kako žvaču! veli i pokazuje prema staricama koje se muče s tvrdim kruhom. iz Zagreba. Ona ih je sigurno jedina vidjela. nije svjesna da govori nešto važno. otkud god oćeš. Rijeke.prastara nonica nešto u glavi pomotala. međutim. Moga su oca na ovome otoku zvali Pipo. i dicu i unuke. ruku i bio je znatno ljubazniji nego tamo u knjižnici. Zato im serviram .

U trenucima poput ovog sve izgleda moguće. Čekam da ona kaže još nešto. I što ga nerviraju babe. dvadeset godina. Međutim. Nisi ti tako zao. A Franka me prima pod ruku i vuče prema izlazu. Što radiš s knjigama kojima otrgnu kraj? kažem napokon. I takvi gledamo ono sunce. Hodamo i šutimo. Primjećuješ kako su dani već osjetno kraći? kaže. Ima nekog gusta gledat ih sad kako se pate. Šutnja. Sve lijepo uredim. Ona me drži kao staroga prijatelja. Da kažem. ukrasim. Popodne je stupilo u svoju kasnu fazu i polagano se pretvara u večer. . A čitav su brak. među tim. traje izvjesno vrijeme. salata. Nego si lijen ići u dućan. Žena mu je umrla prije tri godine.sendviče s prastarim kruhom. a ja se bojim da svojom rukom ne dotaknem njenu golu kožu. masline. kao između muškarca i žene koji se poznaju pola života. Sada se već po izlizanim kamenim pločama uske uličice spuštamo prema Pjaceti. Onda lažem kaže pisac i namiguje odlazeći prema direktoru psihijatrijske ustanove koji razgovara s Bepom. Otišli smo poslije toga na večeru. a između njih se nije uspjelo dogoditi ništa. preživjeli s nepokretnom starom gospođicom koja još ne kani umrijeti. a koso sunce iznad poluotoka Frkanj obojilo je vodu zaljeva u ružičasto. majoneza. Ne vjerujem kaže. Bacam. Nije čudno što razmišlja o eutanaziji. I stvarno. a kruh tvrd za popizdit. Što ću s njima? Možda to radi Bepa? Da ima manje za čistiti. Lažeš! kaže mu Franka dobronamjerno. sve je moguće.

ali ne pomaže. Učinilo mi se kao da se malčice izmijenio. Isto meso dovozi i novoj i Franinoj mesnici. Skandal na otoku. okrenulo prema meni s vidljivom stravom da pogleda nešto što se očito nalazilo na mojoj strani. dogodilo se nešto s odnosom između čela i nosa. a luđake i turiste izmamio na ulicu. U Srednjoj ulici godinama je postojala jedna jedina mesnica. mnogi imaju iskustva s usmrdjelim mesom. Promatrao sam Franku kako gleda cestu i razmišljao o njenu profilu. i mi smo se oprezno vratili onih par stotinjaka metara do mjesta gdje je stajala djevojčica. Čak se i njeno lice vratilo u staro stanje. Rijetki automobili koji su dolazili iz suprotnog smjera obasjali bi joj na trenutak čitavo lice žarkom crvenkastom ili žutom svjetlošću. Cijelo vrijeme dok smo se vozili prema Loparu. većinom Njemice. Ovo s Frankom bilo je nešto egzotično. Pomislio sam da stvari kreću u nekom nepoznatom i opasnom smjeru. Koliko dugo nisi vidio Saharu? kaže Franka. Mušterije se podijelile na one vjerne tradiciji i one sklone novotarijama. kao kad zalazi sunce. Franina žena zaposlila je kvalificiranog mesara s Cresa te je mesnica i dalje radila. Frane Španjol bio je vlasnik i jedini zaposleni. preko puta Franina mesnog butika osvanula velika bikova glava i s crvenim slovima između rogova: MESNICA. . djevojčicu od koje smo se oprostili prije tri dana. Prošlo je više od minute prije nego što sam rekao: Vrati se da vidimo što je! Znači i ti si vidio rekla je. Kasnije. Pomislio sam na Mirnu. Uskoro smo u njenoj svijetloplavoj bubi jurili prema najegzotičnijoj otočkoj plaži. Priče o mrtvacima koji se nenadano pojavljuju dio su otočkog folklora. Prenijela se vijest da su vlasniku Alibabe prodali smrdljive lungenbratne. Tako je bilo od šezdeset i pete. Otvorilo je neko poduzeće iz Rijeke.10. mogli smo čuti razularene glasove noćnih kupača s gradske plaže. savršenoj pustinji od sivkastog pijeska odakle se lijepo mogu vidjeti obrisi Golog otoka i Svetog Grgura. onako u krvavoj pregači. okretali se polako napretku i ljepše osvijetljenom mesu. šapću na ulici. Vlasnici restorana. stoji na mjesečini. pretvarajući mediteransku noć u polarnu. I tu su počele nevolje. a onda bi se opet sve utopilo u difuznoj plavičastoj omaglici. Ili barem nešto nalik polarnoj noći iz Bergmanovih filmova. U svakom slučaju bilo je to nešto vrlo slično njoj. nedavno. Na tu sam plažu u mladosti često dovodio žene s kojima sam želio spavati. tra dicionalno najfleksibilniji. radila je i ona preko puta. ali nisam ništa rekao. A kod ovih u bikovoj glavi smrdljivo. Od mladosti rekoh. znaju čovjeka. Zašto? Mogli bismo na kupanje. sve je meso ružičasto. Poslovođa nove mesnice kune se da je svježe. Javljaju se ljudi. a i ponuda je bolja. Odjednom se to lice zgrčilo. vidjeli smo tu grupu golaća kako trče prema rimskom groblju. Franka je nastavila vožnju kao da se ništa nije dogodilo. Njihove gole stražnjice bjelasale su medu drevnim kamenjem. Frano se toliko uzrujao da ga je jedno jutro udarila kap. Ubacila je u rikverc. Sahara Pun mjesec ribare je zadržao u kućama. A istovremeno. nabavljača. Kad smo izašli iz restorana. kao hipnotizirana. A onda je. a ja nisam znao što. za svojim mrtvim legijama komentirao je prodavač suvenira od školjki naslonjen na dovratak svoga lokala. Ali. Ali ne zadugo. Uz rub ceste ugledao sam plavokosu djevojčicu kako potpuno sama. nazvana Franina. Uglavnom. u njenu glasu osjetio sam izvjesno olakšanje. mjesec je bio ispred nas. Iznijeli su ga iz mesnice. Ide ća va friz. Ako se ne varani. Nova mesnica ima specijalno osvjetljenje. mrtva.

da se utješim. pa smo se mogli voziti po mokrome pijesku ostavljajući za sobom vijugave tragove. Zašutjeli smo." Stvar iz naše mladosti. stajalo dijete. Nisam spominjao kamenčiće. iako jumfericu. naslonjena na volan. Ni nakon dvadesetak metara ništa nisam našao i. Kasnije. Domaćice više ne gledaju u izlog da se ne susretnu s očima poslovođe. Mislim da sada nisam raspoložena za pješačenje do Sahare rekla je. vlasnice BMWa. Odšetao sam do mjesta gdje je. Kad sam se vraćao prema automobilu. U makiju. Njena mi je golotinja u skučenom prostoru automobila stvarala jaku neugodu. stvari su postale lakše. Idemo onda kod kampa rekao sam. O svojoj. gdje sam svojevremeno doživio vrhunac svoga života. U ustima je držala savijeni kažiprst. Kad smo. Jesi li ikada pio vino pod vodom? Učinilo mi se da se Franki u potpunosti vratilo raspoloženje. I lice joj je sada bilo nekako vedrije. Ja sam potrčao za njom noseći bocu. kao neke dječje bombone. Osluš kivao sam. a i to je bilo vrlo davno. koja mu je u brakorazvodnoj parnici uzela šest milijuna dolara. ali krenuo sam naprijed. a bilo je teško pretpostaviti da bi netko dopustio djetetu da u ovo doba noći samo luta uz cestu. Dok sam učio plivati. knocking on the heavens door. netko je na bikovu glavu oštrim predmetom urezao: FRANE. Ondje. koja je drhtala od laganog burina. pretpostavljao sam. metalik zlatnog BMWa sa sportskim ovjesom i Konstanze Brunner. loparskom cestom stigli do odvojka za Saharu. A što se tiče vina. Pogledao sam dolje niz cestu. To nam je donekle popravilo raspoloženje. crvene bradavice. a meso čeka kupce i smrdi. Tamo se nalazila jedna od najljepših otočkih plaža. a drugo ne. Na tom mjestu voda je . a da stvari ne postanu neizrecivo tužne. tamo više nije bilo nikoga. Stvar je bila tim čudnija što na ovome mjestu nema kuća. vidio sam kako Franka. Čim smo stali. To je pružalo izvjesnu utjehu. Uglavnom. crni trokut dlačica. nije bilo čovjeka koji čuva plažu. Odmah je potrčala kroz vodu. bivšoj ženi. Franka je ubacila kazetu i ubrzo je žaboglasi Bob Zimmerman zapjevao: "Knock. ne može to biti. Ne sviđa mi se što viđamo ovakve stvari rekla je dok sam izlazio iz auta. knock. nisu mimoišla sva vrijedna iskustva. Nije mi bilo svejedno. crvenokose Njemice iz Braubacha. na sigurnom. tupo bulji preda se. Krenuli smo dalje. Dylan je sada pjevao nježnu pjesmu o Sari. Vidio sam njenu mršavu figuru. A onda se negdje otkoturao kamenčić. da od istog nabavljača jedno meso smrdi. Ona djevojčica uz cestu ju je valjda pokolebala. O čemu misliš? rekla je Franka. strašnu nesimetriju grudi. pa sam se posvetio otvaranju plavca. a mjesečina je pomagala da se kapljice trenutno pretvaraju u zvjezdice. Otokom se prenijela vijest da to mrtvi Frane smrdi u krmenadlima konkurencije. Te večeri Bog i ja bili smo na ti. Ništa više nije trebalo reći. rekao sam da pod vodom nisam pio ništa drugo osim same vode. O pički rekao sam. Vrhunac se sastojao od boce postupa. A ti? I ja odgovorila je. Sjedili smo i neko vrijeme šutjeli. I počeli su zaobilaziti bikovu glavu. Franka se počela skidati. vrišteči. Upravo smo prolazili pored restorana Zlatni zalaz. Činilo mi se da mokrim na svoj strah. pa do obližnjeg brijega. srećom. kile škampa na buzaru. samo makija. Pogledaj ispod sica rekla je mora biti butelja plavca. Vradžbina. Međutim. Kao da je netko na njega neoprezno stao.To ne more bit komentiraju babe na tržnici nisu čista posla. Vidim da si opskrbljena rekao sam. međutim. Ničega nije bilo. Međutim. Ali ovo što smo vidjeli uz cestu nije bila priča nego plavokosa djevojčica. kad smo izašli van. Jer. Ničega. otvo rio sam šlic i počeo pišati. Franka je za to vrijeme sjedila u autu. Franka je zaustavila. Nema ništa rekao sam. Morao sam priznati da je. kad je Franka zaustavila auto na mjestu gdje smo je vidjeli. više geometrijsko nego ljudsko tijelo. obasjana mje sečinom.

Ovako mi je sigurno bilo u maternici. Neki umjetni udovi. Bio sam dobre volje. tvoreći zanimljivu jesensku faunu. pogotovo oni crni. a onda se sagnuo da ih skuplja. Obuhvatila je grlić usnama. Franka. i buljila u nešto na obali. s cvjetnim motivima. pretpostavljam. Dokaz propuštenih šansi. Tamo na obali mogao sam razaznati figuru djevojčice koju smo vidjeli pored ceste. Izolirani za vrijeme glavne sezone. Tek nekolicina vjernih gostiju koje ni rat nije mogao odvratiti da iz unutrašnjosti svojih plovila promatraju sudbinu ove zemlje. Kad je izašla.plitka. uzeo bocu i zaronio. kaže: Uvijek mi se na brodovima povraćalo. Pred poštom smo vidjeli čovjeka koji je razderao neki papir na sitne komadiće. i nestala pod vodom. na što je po svoj prilici utjecao i plavac. nije obazirala. A jahti. prokletstvo za nekoga tko je rođen na otoku. Pogledaj! prošištala je. meni okrenuta leđima. koje su fehtale cigarete. toliko da sam se gotovo zabrinuo. pa sada punim plućima gutam zrak koji će mi omogućiti da prvi puta zaplačem. pa smo odmaknuli prilično od obale da bismo nekako mogli zaroniti. Pod vodom je ostala prilično dugo. ll. kao da uzima kurac. Inače. Što je. osjećao sam sve veću odbojnost. zapravo. Franka i ja nakon probdjevene noći šećemo rivom ruku pod ruku. testirao brzine i objašnjavao kako rade. kad sam ušao u pornoshop u Gajevoj. Zato što mislim da u zadnje vrijeme vidim mrtve. Prva je to učinila Franka. Još se uvijek dobro sjećam kako su se sredinom rujna stale na rivi i u Srednjoj ulici pojavljivati dame s čudnim šeširima. Bilo mi je kao da sam se tek rodio. Stajala je potpuno mirno. ali na ovome mjestu patuljak me uvrijedio. ali nisam znao što čini s nosom. mislio sam osjećajući trpku teku ćinu u ustima koja se miješala sa slanom vodom. Poslije Male Gospe počinju ih puštati kaže. Međutim. Dobro ti ide rekao sam. netko nam krade odjeću? rekao sam. Pokušao sam je razveseliti pričom o tome kako sam za prošli Božić bivšoj ženi odlučio kupiti umjetni pimpek. I ja sam morao grlić potpuno obuhvatiti usnama. kao da uzimam muški ud.Školica Jutro. Pritom sam drugom rukom začepio nos i upustio se u podvodnu avanturu. Međutim. gledajući unutrašnjost jahti: život koji nismo nikada živjeli. Ali ti to ne razumiješ. Stajala je u vodi do prsa. To je njegov smiješak činilo posebno . Zašto si mislila da je ono Mirna? kažem napokon to što me mučilo. nedostajalo je bar dva deci plavca. Pretpostavljao sam da pije. međutim. bili su dugački skoro kao petina patuljkove ukupne visine. i promatrala nas. prema patuljcima osjećam poštovanje jer prostor oko sebe čine nadrealnim. i nema puno. Uspio sam! viknuh pošto sam izletio iz vode zagrcnuvši se od krvi božje čiji je manji dio završio na krivom mjestu. To je za mene bilo nešto potpuno novo. primijetio sam daje prodavač patuljak. Pokazivao mi je vibratore. u ranu jesen stanovnici duševne bolnice pomiješali bi se s austrijskim penzionerima i maturalnim grupama. ili bakice u šlafrocima. međutim. Franka se. Sledio sam se od njena glasa. obasjana mjesečinom. prosuo ih po podu. To je.

Stvar je bila sve čudnija. docupkali do same željezne kapije pred kojom su pušila dva policajca. najprije na to pomislila. Franka mi šapće kako je u Tomu bila zaljubljena. S terase je Tomo skrenuo uzbrdo. odmah pala na pamet školica. Jedna od stvari koju na groblju nikada ne bih očekivao. A Tomo. kao kad me ljeti sunce oprži malo previše. opalivši još jedan snimak iz naše perspektive. Poput nekakve rampe. a jedan je stariji policajac uzimao sa zemlje gipsani otisak potplata. stajala je nacrtana školica. Stanovnice malog bijelog lijesa više nije bilo. kao u partizanskoj koloni. Fero. Kao dvostruki položeni križ. svjetlost fotografskog blica remetila je naš vid. Samo se iz rake širio odvratan slatkast miris koji mi je bio poznat. Atmosfera je na trenutak podsjetila na onu poslije sprovoda: neko konspirativno zajedništvo. prema groblju. I sve vrijeme dok se penjemo. a tako smrdi! U međuvremenu Mungos je došao do nas. Policajac. Ne kao bol. ili u ovakvim . kao da je netko na brzinu prekinuo igru. Svakako previše za uobičajenu patrolu. ne rekao je Tomo. Ona je. I tako smo nas dvoje. Teško mije bilo zamisliti da noću. I već žuri stepenicama prema terasi hotela Imperijal. Ekshumacija? pitao sam zaprepašteno. Ma nije umro kaže Tomo rasijano nego još gore. Ukrali su noćas tijelo! Kao i prije dva dana. i onda mi prijateljski položio ruku na rame: Reci ti meni. I tek tada primijetili smo grupice otočana iz prodavaonica i turističkog ureda kako o nečemu tiho raspravljaju. civilne. Jedan od njih rekao je: Fero. Kao da to nešto znači. buljio je u otvoren grob i nervozno cupkao ostatke nabacanih vijenaca. Šuti i grabi uzbrdo a Franka i ja za njim. a da se nijednom nije osvrnuo. koji se u međuvremenu spustio u raku. kamo smo zaokrenuli slijedeći Tomina pomalo pognuta leda. Nije ekshumacija. Čvrsto sam je uhvatio za nadlakticu. zaklonivši rukom nos i usta. koji se isto po vezi provukao pokraj policijske straže. Mungos je s fotoaparatom stajao iznad otvorene rake. a ja sam ga osjećao na leđima. bez kapa i razdrljenih znojnih košulja. Čak je i komadić cigle ležao u jednom od kvadratića. u osnovnoj školi. Ja ne idem dalje.. kao patolog. kao civilna osoba. Bez obzira što sam se nadao da je susjedstvo otvorenog groba i nacrtane školice slučajno. Na asfaltu jednog od sporednih puteljaka. međutim. već je glavnom grobljanskom alejom grabio prema zapadu i novom dijelu groblja. kamo bi sakrio tijelo male djevojčice da ga sačuvaš? Meni je. kao optužena i sprovodnik. još davno. rezbarenim magarčićima i lakiranim čapljama. Franka je stajala kraj mene šuteći. Pored jednog kioska s uobičajenom drvenom galanterijom. stajao je Tomo i gestikulirajući u pola glasa objašnjavao nešto ljudima oko sebe. već po prirodi stvari.. na sprovodu. koji je isto zastao s druge strane vrpce. Po izrazima lica vidjeli smo da se dogodilo nešto ozbiljno. Mungos je već pital za tebe. Ali drukčije. toliko je nametljiva bila misao koja ga je vodila. Je li netko umro? rekla je Franka. S tim smiješkom ispratio me iz prodavaonice. iznutra je rekao nešto što je zvučalo kao: Mića. Ide na groblje! rekla je. Ja te čuvam rekao sam. Tako razglabajući o patuljcima i umjetnim pimpekima stigli smo do hotela Istra i ulaza u park gdje su stajala dvoja policijska kola. kad je bio najaktivniji sa Švabicama. U sljedećem trenutku pred nama se stvorila žuta vrpca na kojoj je pisalo: POLICIJA. Činilo se da nas je zaboravio. u nevjerici. Bilo je tu još policajaca u uniformi. nego kao peckanje. Tomo. Onda primjećuje moju kiselu facu pa kaže: Ma i u tebe sam bila.ironičnim.

Odavde to izgleda kao okrenuti križ.jutrima. Jesi vidio školicu? kažem Mungosu. pa igraju školice. A neke od njih stare su više od sto godina. jedan dva tri. Hop hop. I meni je bilo dosadno kad sam bila mala. To nema veze javila se Franka. Šta to znači? veli Mungos. izlaze djevojčice iz svojih grobova. Simbol sotonista! . Nekom djetetu bilo je dosadno na groblju. Nisam siguran rekoh da nema veze.

OTOK SJENA .

1. Sivi građani
Pogreb djeteta je kao kad princeza prdne na zrno graška: u bajku se odjednom uvlači
smrad. Smrad je, međutim, još gori kad dijete poslije dva dana nestane iz groba, a gusta
magla nalegne na otok. Kao u knjigama onoga pisca koji podvaljuje staricama stvrdnuti
kruh. Polagano, poput slijepca pred velikom bjelinom, spuštam se uskom kalom prema
Srednjoj ulici. A na izlizane ulične ploče uhvatila se tanka vlažna skramica. I više se
skližem nego što hodam, u svojim ljetnim mokasinama s kožnim džonom koje nisu
pogodne za vlažnu otočku jesen. U sklizavost ovih ploča utkani su životi onih koji su ih
svojim koracima izlizali. Nikada to nije tako očito kao za ovakvih maglovitih dana. Kao
da nam naši pokojnici podmeću noge pod korak da što prije tresnemo na domaći kamen
koji je s mukom iskopan iz Gologa otoka. A i ovaj rat gore na Velebitu vodi se manjeviše
zbog mrtvaca. O tome mislim u maglovito jutro drugoga dana poslije nestanka Mirnina
tijela, tapkajući s desne strane prazne uličice, blizu zida i metalnoga rukohvata. Kad
vidim da mi netko odozdola ide ususret. Ili samo stoji u Srednjoj ulici kod crkvice Svetog
Antuna. Tamna silueta osamljenog prolaznika. Međutim, nešto s tom siluetom nije u
redu jer stoji neprirodno ukočeno. Tako je neprirodno bila ukočena i Franka kad sam joj
prije dvadesetak godina usnama dodirnuo usnu školjku. A netko je bušio metalnu
konstrukciju za tendu. Koračala je ispred mene i mogao sam vidjeti kako joj bijele
prhutaste dlačice na vratu svjetlucaju od znoja. Bušilica je ispuštala vrlo glasan zvuk. Palo
mije na pamet da joj u toj buci, kad riječi mogu zvučati svakojako,

odjednom kažem da je volim. Ona će možda zastati i pitati me što sam rekao, a ja ću reći
da nisam ništa rekao, pa ću joj, kad se ponovo okrene dolje prema terasi hotela Grand,
opet reći da je volim. I što je najgore, pritom neću znati zašto to radim. Međutim, nisam
ništa rekao i mi smo se bez te uznemirujuće dvojbe spustili na Srednju ulicu točno pred
apoteku. Kao što sam se i ja sada spustio pred onog neznanca što tako čudno i ukočeno
stoji. Štoviše, skoro sam naletio na njega u onoj magli. A onda šok! Silueta uopće ne
pripada čovjeku premda ima ljudski oblik. A i visoka je poput prosječnog muškarca. Stoji
pored obližnje filigranske radnje kao da evocira uspomene na broševe od kačkanoga
srebra iz praznoga izloga. Jer, radnja je, vidim, zatvorena, a roba sklonjena na sigurno do
iduće sezone. Obilazim oko siluete koja je napravljena od debljeg sivog lima s teškim
gusanim postoljem. Ima obrise čovjeka i opasno sliči na one mete s ljudskim oblikom
koje se koriste na vojnim streljanama. Samo što nije izbušena. Što li ta stvar radi ovdje?
Postavljena je, očito, noćas ili rano ujutro, jer je nisam vidio navečer kad sam se vraćao
kući. A da sve bude kompliciranije, nikoga nema na ulici da pitam što je. Trenutak
razmišljanja, hoću li lijevo, pa preko rive, ili desno, kroz Srednju ulicu. A cilj je uvijek isti,
kavana Sutjeska u kojoj se sastaju otočani kad se sve hotelske terase i kafići pozatvaraju.
Na platou ispred kavane izviruje, međutim, iz magle još jedna siva kontura koju sam
skoro, onako u brzini, pozdravio. Jer sada, nakon sezone, svi se na otoku pozdravljamo.
Kao planinari na Sljemenu. A ova još više sliči na čovjeka čije su se crte lica nekako
rasplinule u magli. S tom mišlju ulazim u Sutjesku. U separeu s desne strane, međutim,
već sjede Tomo, Muki i Maskarin, a jedan od onih životinjskih novinara, koji se valjda
upravo vratio s fronte jer je sav blatnjav, tumači kako naši specijalci noću zabijaju
njihovim vojnicima noževe u vrat. Smotao je novine u duguljast tuljac, falšnu bajonetu, i
pogađa njome jednu točku na Mukijevu vratu.
Koji je ono kurac? velim sjedajući pored unezvijerenog Mukija, koji se već doima
nekako zaklanim. Ča? pita Tomo. One plehnate ploče. Sivi građani veli Maskarin. Ima
jedan kod apoteke, a jednog san vidil zada škole. Kako se gre va marinu. —A ni ki ne
zna ča to znači i koji su dodaje Tomo. Rodica veli da su to naši ljudi ki su poginuli va
ratu. Da je općina prije postavila spomenike, nego se objavilo. Prošli tjedan da je bila vela
ofenziva, a imena će urezat posli. To ne more bit kaže novinar jer se odmah sve zna.
Mona, sve odmah vidiš na televiziji, ki je ostal bez noge, ki je mrtav, a ki je zbrisal. Ne
more se to tako skrit. Nego, ja mislin da je drugo. Pa sagne glavu i napravi rukom znak
da se približimo jer će, valjda, reći nešto povjerljivo. Pa kaže: To su postavili blizu srpskih
kuća da se zna ča će s njima bit ako ne parte. Onaj kod marine ti je točno ispod kuće od
Slavka iz Novog Sada, a ovaj kod apoteke gleda ravno va stan od Svemira Tadića,
općinara. Samo nije dobro da se priča, doznat će strani novinari, pa će nam svima jebat
majku preko svojih glasila. A tu kod Sutjeske? kažem. Tu, koliko ja znam, nema niti
jednoga. Čitava mi se teorija učinila klimavom. Tu je općina kaže novinski djelatnik kao
da je time sve objasnio, pa nastavlja: Dopizdilo ljudima jer se priča po otoku da su Srbi
iskopali malu Mirnu. Nemoj reć! istisne Muki uistinu šokiran. Kao da se nje gova
dobrota ovim osjetila ugrožena. Mi ostali, tradicionalno pametniji, samo sumnjičavo
gledamo novinarskog djelatnika. On

je, međutim, uporan:

Čul san da je ona doktorica, mater od male, imala ovdeka nekog jebača i da ju je taj
napunil. A kad ju je napunil, da se udala za Globusa, boj je onaj bil ženjen. I taj, ženjeni,
da je bil Srbin. Prije nego ča je partil, skopal si je cer iz groba. Vidil san gori va Liki da
oni to rade, nose sa sobon svoje mrtvace. A čuj, pomagali su mu ostali otočki Srbi. Zato
jin sada govoru da idu ča. Ni to pošteno, preorat našu zemju za izvadit svoje mrtvace. A
ima ih tu još od Informbiroa, sve stražari na Golom. Mungos međutim kaže: Previše
sereš! I razgovor je odjednom gotov. Mungos se diže od stola, plaća na šanku što se
imalo platiti, pa se sva četvorica opraštamo od novinara koji pomalo začuđeno promatra
čitav manevar. Nišan vas valjda uvrijedil? kaže. Nisi, ne veli Mungos samo previše
sereš! Vani se magla još uvijek nije razišla iako je bilo već jedanaest. Uputili smo se rivom
prema policijskoj postaji jer je Mungos trebao dočekati ekipu kriminalističke policije iz
Rijeke. Tip sere komentira Mungos. Nikad ne znaš za koga ovakvi rade, samo nam
svima jebu mater s takvim pričama. Renata ne bi podvalila tuđe dite veli Tomo. To nikad
ne znaš kažem. Kad smo, međutim, stigli do policijske postaje, na parkiralištu
predviđenom za vozila MUPa, stajao je tamnoplavi BMW s jednim crvenim i jednim
plavim svjetlom na krovu. Kao čovjek s očima različite boje. Izgledao je prilično
službeno. Iza njega bio je parkiran policijski karavan s priborom za forenzičare u
aluminijskim koferima, koji su bili smješteni u tovarnom prostoru, ali i na stražnjim
sjedalima. Stigli su! rekao je Muki s nekom knedlom u grlu. Izgledao je zabrinuto. Nije
mi bilo jasno zašto Mukija toliko brinu forenzičari.
2. Utjerivači dugova
Popodne je donijelo buru, a bura je otjerala maglu. Nad gradom su se ukazale krpice
prozirnoga neba, a sivi građani dobili su svoje izdužene popodnevne sjene. Tek sada, kad
se sivkasti zastor razišao, mogli smo vidjeti koliko ih je. Ljudi su izmiljeli na rivu i
govorili samo o tome. Okupljali su se u grupicama oko plosnatih statua kao domoroci
oko došljaka iz svemira; doticali ih rukama, kucali o njihovu limenu površinu, a neki su
ih pokušavali i podignuti. Činjenica što nisu pričvršćeni za tlo, ne znam zašto, izazivala je
olakšanje. U društvu limenog građanina koji je stajao skroz na kraju Vele rive, na
porporeli kod svjetionika, našao sam Leichenbegleitera. Ovo je nevjerojatno rekao je
pratilac leševa i eutanazijski aktivist toliko ih, a nitko ništa ne zna. To zapravo i nije bilo
nevjerojatno za otok na kojemu se tradicionalno mnoge ne stvari znaju. To sam mu i
rekao. Ma da govorio je ali tako velik posao ne može bez općine i otočkih vlasti. Netko
je sve to dovezao brodom i postavio. Samo mi je nevjerojatno da ništa još nije procurilo.
A barba kraj nas, barkarijol u preuskoj mornarskoj majici s tragovima tovatne masti i
šalše, govori: Ima jedan na Frkanju, kako greš na FKK plažu! Čul san da ih postavlja
poduzeće iz Rike. Da su to crni stati za utjerivat dugove. Tu smo, međutim,
Leichenbegleiter i ja objesili vilice od iznenađenja. Ima to u svitu kaže barba u
Londonu. Kad je neki dužan, stane mu prid butigu gospodin u crnom: halpcilindar,
lumbrela, frak. I čeka. Ne tuče ga, ne psuje mu mater magareću, nego tako stoji dan na
dan. A mušterije izbjegavaju dužnika. Tamo ti je najveća sramota bit dužan.

u knjižnicu. Zastajem. Znaš. Leichenbegleiter i ja krenusmo rivom prema gradu puni novih spoznaja. davanja. Kakva to kolektivna amnezija vlada na ovome otoku? Pa joj ponavljam priču koju sam čuo od onog nesuđenog prijatelja na sprovodu: Jungwirth. Ispred njega slike su Marlvn Monro i Einsteina u efektnom crnobijelom kreonu. Jungwirtha poznajem godinama i sasvim je nor malno da su mu umirali pacijenti zato što je onkolog. kako razgovara s jednim od slikara na stepenicama. ako je normalan. stiskom umjerene jačine. Oboje imaju bijelu kosu i pomalo su si nalik. Kraj mene mirno korača pratilac leševa utonuo u svoje misli. Onim koji kaže: "Evo me. Osim toga. Sada zapanjen ostajem ja. Maestro se. Pa kad vidim da ima tendenciju produžiti ravno. a Monro pametno. da se ovdje tako utjeruju dugovi. kao na rivu. a bome ni ugostiteljskih objekata. nesvjesno. Srećem je. Tek toliko da ljutim Maestra. o tome. Radio je na Rijeci kao doktor i puno su mu umirali pacijenti. Samo još pokoji europski penzioner ili dokoni jahtaš valjaju se praznom ulicom zavirujući u zatvorene lokale. Oprosti! kažem. po običaju ne primjećuje. Prvi put čujem tu priču kaže i opet se okrene Maestru da ga pozdravi. Pa Leichenbegleiter! Koji ti je to? kaže kao da prvi put čuje tu riječ. A onda je nabavio otirač. penzioni fond. Vidim da sam je nehotice uvrijedio. ona statua na Frkanju nije se uklapala jer tamo nema ni kuća ni poduzeća. Naša posla veli stari. dok se približavamo gradu i općini. naime.. Mislim. ima li uopće rutu. da se ne vidi ki je va gradu dužan. Naši judi moru stat samo ako to ni posal. Zato skrećem prema Trgu svetoga Krištofora s namjerom da odem malo do Franke. a Franka to. Franka me gleda kao da sam i ja jedan od živih mrtvaca što ih vida. Turista više nema. da im on to kaže. kao da vraća onaj prijateljski dodir od maloprije i mi takvi krećemo Srednjom ulicom prema apoteci. Otjerao ih je ovaj ma gloviti dan.. međutim. Ne moreš ti ovdeka platit jude za stajat prid butigan. I tako. Pogotovo ako stajanje gre u posal. Treba se čovjek. i postavio s unutarnje strane vrata. Einstein izgleda jebozovno.A zašto onda ne stoje ljudi nego lim? pita Leichenbegleiter iskreno zainteresiran. Osim toga. Zadržim malo. pratilac leševa. A mrtvaca je ionako na otoku već previše. al se nisu sitili da ih se more pomicat. Dolazim s leda. čak niti . Pametno izgleda i Franka koja s priručnim maestrom razglaba probleme koji se tiču nacrtanih ljudskih lica. Nikad nisam čula za taj nadimak i ne znam zašto širiš takve priče. koliko vidim." Nećeš vjerovat kažem dopratio me pratilac leševa! Tko??? kaže Franka iskreno začuđena. i položim joj ruku na rame. i mene nekamo prati. običan juteni. To. nasmrt bolesne. Sve ostalo je suludo. prema hotelu Istra. ipak nije bilo uvjerljivo. upucava. kao stara zvijer. a zapravo mislim da pacijenti. Onda me brzo prima pod ruku. I onda su mu kolege počeli slat svoje pacijente. dakle. previše je šoldi za dat jim plaće. Ja sam ti prijatelj. Zato su ga i prozvali Leichen begleiter. što prije osloboditi pratioca leševa da ga susjedi u šetnji ne počnu sažalijevati. brzo se odvajam uz ovlašni stisak ruke. Pada mi na pamet da on to možda. I nekako je previše miroljubivo za ove geografske širine. A kamo? Gledam mu u korake nastojeći otkriti kamo će. Pa su tako ovoga pomaknuli. Sitili se zato ovih metalnih judi.

. nikada ne znaju delikatne nadimke svojih dok tora. i normalno. To je. Kad će fešta? kažem. Prelazim stoga na drugo. A bome ni prijatelji.pacijenti prijatelji. uostalom. inače ne bi bili pacijenti.

Bil san i ja mulac na ovome otoku. Kao da je bijela kava lijek protiv sve neugodnijeg nadiranja mrtvaca u naše živote. a na grobu. To da ima veze s ovim kipovima. Neki stari kaže da se ovdje tako utjeruju dugovi? Meni prije izgledaju kao mete. naizmjence. 1 drugi su grobovi bili oskvrnuti kaže Skišul uvrijeđeno. Sićate se kad su nam prošle zime stradali grobovi? Netko se napravil na ploči od pokojnega ujaka. makni govno da se moremo pomolit!" To su napravili sotonisti. namjerno prešutjela. Zovu ga Skišul već godinama jer mu na gliseru piše "Ski Schule". Kakvi sotonisti ubacuje se barmen. Našli su kraj grobića od male obrnuti križ. Rođak mu je u svoje vrime pola otoka strpal na Goli. Gledam naslove. Školicu je. Kao da prolaze umirući. A oni otpozdravljaju s dozom sažaljenja. Onako zgodan. navodno. Idemo u Istru na bijelu kavu kaže. uzeli si mali intermezzo usred sve te nekrofilije. bar mi se tako čini. Jasno. Ste čuli ča se priča? kaže Skišul bez pozdrava i s vidnim zgražanjem. Zato je odšutjela tu moju primjedbu. Došla je ekipa iz Zagreba kažem nakon kraće šutnje. mislim da je bila nedilja. a ni me bilo strah da stara padne u nesvist jer sidi va kolicima. Bit će da su je izvadili sotonisti. a ne sotonizam. kad je pred nas banuo onaj Frenki Španjol što vodi ski školu. A bil je bome i . reportaža s utakmice RijekaVelež. A možda je i logično što se upravo Skišul kao deklarirani pedofil najviše zgraža nad smrću djeteta. Obraća se nama. s većinom svojih učenica iz Ski Schule. Guran je u kolicima gore kroz park da posjeti malo grob od brata si. plavokos i preplanuo spava. A stara. Ka da mularija ne more bit sotonistička. Bili smo gore kaže Franka. nasred ploče. Franka je svako malo pozdravljala nekoga i pomislio sam da se život u malom gradu. Zato okrećemo prema hotelu Istra i ugodnoj kavanici odakle se može vidjeti ulaz u grad i dobar dio rive. veliko govno. Pogotovo ukradenim mrtvacima. Priča se po gradu da voli vrlo mlade djevojke. mjesto da se nesvisti. jer on valjda najbolje osjeća kolika je to šteta. Uzel sam baš taj dan staru. Čak previše mlade da bi to bilo dopušteno. Znan ja ča sve mularija čini. Na diranja koje je na ovome otoku već graničilo s nepristojnošću. izgleda. I nisam vidjela nikakav križ. samo reče:" Frano. Zato mu i seru po grobu. Na ulazima rijetkih filigrana koji su još bili otvoreni stajali su prodavači i dovikivali se. a ponekad i s njihovim mamama. kao pravi katolik. To je danas u modi. izgleda nije spremna za razgovor o mrtvacima. Parkirali smo se za šankom i baš stali zaboravljati. Franka. stalni sezonac s Paga. a novine prijeratne.Preksutra kaže Franka. Vazemem čitat. Stoji na stanovištu da se i u grijehu mora biti umjeren. I još obrisano novinama. Prilazi sa strane i grli Franku poput staroga prijatelja. ako si pristojan. To je tradicija. jer mu se paški sezonac miješa u dijagnozu. Nikad odjednom. To i jest njen najveći problem: svi je muškarci grle prijateljski. Da zaboli vrat od pristojnosti. A čujem da nam spremaju nešto specijalno. Mularija kaže sezonac izazovno. svodi na neprestano kimanje glave. Pa nek se onesvišćeva koliko ćeš. međutim. Križevi počupani i okrenuti naglavce.

Sve do danas. . Fero? To kaže i namiguje u mom smjeru. Podsjeća na zajedničke svinjarije koje ni sam ne mogu preboljeti. bilo bi premalo.Fero. I da su nam dali deset godina Golog. Je tako.

Skrcamo se onako mokri. kad nas je bura hitila gori na puntu Luna. U klinč. sve više komplicirale. sav san se sledil. Fero kaže Mungos a da se još nisu ni smjestili kod nas. a bura tuče. popizdilo potpuno. pokušava odgovoriti medicina. "zašto mrtvi smrdimo". odgovara svećenstvo. opet ubacio barmen kao da ga plaćaju za komentiranje a ne za točenje. napola izvučemo kajić i vežemo za grote s dvije bande. Šta se zna? veli Mungos s nekom znatiželjom u glasu. I kak ve to vez e ima s mal om ?kaž e Ski šul. Vidin. otac je našal neku pećinu i tu smo se malo kalali od vitra. već po mal o su mnj iča v. ocu ni svejedno.3. Jest da je zahladnjelo. ali im se kroz oči nazirala uniforma. Da ne more kajić njanci maknut. za . I da će nas zacipat va grote. Ju ča me bilo me strah. očito. To s mrtvima. Stvari su se. Nišan imel onda ni mrvu špeka. Tamo zada Pižnjaka. skrcamo robu. na špagu. Mogal mi je vita r pas at kro z reb ra. međutim. Bil san s ocen lovit ribu ovden va kanalu. Još mi nisi reko kamo bi sakrio malu. Fra Marijan Zaposliti se kao policajac jedan je od načina da čovjek odgovori na vječno filozofsko pitanje:"Zašto umiremo?" Na drugi dio toga pitanja. "kamo poslije smrti idemo". Ovo ča ću ti sad reć dogodilo se kad san imel deset godina. Oprostite. za šankom. Obojica su bili u civilu. Svakome njegova. A more se pjeni. čut ćeš. Kad smo zvadili stvari. kao da sluti što zanimljivo. Tu se. potopit ćemo se. Zato se i nisam začudio kad su se fra Marijan i Mungos pojavili zajedno. na ulazu u kavanu hotela Istra. ali to se kod nas na Pagu zna. pasamo do neke uvale. Pa on nekako hiti sidro i mi polako. A na treći. I svi se međusobno lijepo nadahnjujemo. ali nije toliko da ne bi izbile neugodnosti. M a ima .

postalo je skroz škuro. ča ću. već je škuro. okrenem se leđima vitru. Zatekal san se. bura tuče. a svud okolo grubo za vidit. Mislil san da su judi. Zgleda ka drvo. ni pisalo. Kako ove tu vani. dobro da nišan umri. Ima neke travine od korova. daske od rastočene barke. pa san šal bliže vidit. A bilo je kako pripremljeno za načinit oganj. I kad smo došli. popizdit. I već san se dosta udaljil od oca. Totalno osušeni. Da san jih vidil. ali drva nigdi. Stari mi reče da gren zet drvo za načinit oganj. boj se pričalo da s ove strane Luna ima dusi. Mrtvaci! Četiri! A kosa jin leti na buri. Usral san se va gaće.L. Kako si znao da su mrtvaci kaže Mungos i namiguje nam. kad san vidil nekakovu hrpu. A kad te capa strah. Došal san do oca i rekal mu da mrtvaci gredu na nas. Zatečen se tamo i vidin. I kad san zel koliko moren nosit. hitil drva ća. Je li im je pisalo na lubanjama? Jebenti. I tako san tražil drvo. Čuješ samo neki čudni zvuči. fermamo se točno .. Tuđen se nekoliko kajića s ribarima prevrnulo. Počnen skupjat daske i molin se Bogu i Isusu. A opeta nisu kosturi. Rečen mu: "Tata. samo jin neke krpine okolo guzice. I činu kako da plešu. a drva tamo njanci vidit. Otac je baš zvadil neku kobasicu za čagod pojist. Odmah sam pomislil da su tuđen neki poginuli. Imaju facu i kosu. a vitar počel tuć sve jače. ni. ništa me ni bolilo. pal dvatri put na oštre grote. Sunce je već šio ća i postalo je škuro. a kad je čul. A tuđen!!! Jedno dvajset metri od mene stoju nekakove sjene. ćapal me za ruku pa smo se tornali nazad. Svi goli. a osušena koža jin se nagužvala oko kosti. boj. najgore je bit na vitru. tuđen su mrtvaci!" A on muči i samo me vuče za ruku. A kad san jih vidil. Boj ćemo se inače smrznut. nego se vidilo. kako kosturi.

Sve zajedno. Govorin sebi:"Ovo je ružan san. Jesi se bar upišal? pita Skišul znatiželjno. Ja bi se i usral. .sprida onih mrtvaca. Manje od deset metri. a oni i dalje onako činu. Ne more bit stvarno!".

Ala muči, nemoj me prekidat. Nišan se njanci zasral ni upišal, samo mi je curilo na nos.
Nišan mogal zaustavit šmrklje. To mi se dogodilo samo onda, i više nikad. Skoro san se
zadavil vlastitim šmrkljim. A otac reče: "Ovi ravno, sa sidon koson, ti je Antun Kunkera,
a ovo pored njega fratar Radovan." I vidin starog, kako da razgovara s njima. Stoji bez
straha. Tek sad san skužil da su vezani za neke stupe. Tu otočki gastarbajter na trenutak
prestane i gutne malo pelinkovca koji mu stoji ispod šanka. Da se podmaže. I šta je bilo?
kaže Franka nestrpljivo. Ona mu, očito, jedina vjeruje. Kod nas ti fratri sušu mrtvace na
buri s ove strane Luna. To mi je stari onda rekal. Tamo va gradu imaju u podrumu sa
mostana kosturnicu, i prepariraju važnije jude otoka. Pa ih tamo slažu. Posli smo ih vidili
još. Nekima se i faca mogla pripoznat. A bilo je i diče. Suše mrtvace??? pita Franka kao
da je na ovaj arhipelag pala s mjeseca. U njenu svijetu toga nije bilo. Zato je, valjda, i
ostala nevina. Svašta sam čul, ali to nisam kaže Skišul. Čul sam da jih mi režemo, ali da
ih vi sušite, to nišan. Nemoguće kažem. Veći dio godine ovdje je tako toplo da bi se
svako tijelo pokvarilo. To može proć gore u Norveškoj, gdje su stalni vjetrovi, ali ovdje
ne može. Za to treba svakodnevni vjetar i puno niža prosječna temperatura. A ako ih
nasoliš? Kod nas je bura slana? Ni ako ih nasoliš kažem uvjerljivo. Kao stručnjak za
mrtvace. To je, dakle, samo priča veli Franka s olakšanjem. Kao
i ova naša da ih netko reže. Osim toga, pojeli bi ih supovi pojašnjavam biološku
posthumnu higijenu.

Fra Marijan, međutim, čitavo vrijeme šuti. Lice mu je prekrila čudna grimasa koja
upućuje na gađenje i koja kao da kaže:"Da se samo čujete! Da se čujete, grešnici!" Ali on
sam ništa ne govori. Samo se gadi, što mu inače nije svojstveno, i polako cica onaj
espresso što ga je pred njega postavio elokventni barmen. A možda nešto o sušenju
mrtvaca i zna, pa se ne želi izjasniti. Fratri na ovim otocima znaju svakakve recepte.
Onda mu se odjednom grimasa intenzivira, a božji službenik poleti prema zahodu. Kao
da se želi posrati na čitav ovaj razgovor. A i šire. Pa dok posvećeno lice iza zatvorenih
vrata na kojima piše HERREN blaženo obavlja veliku nuždu, Skišul već razvaljuje priču
o njemu. A jesi, Fero, znal da njemu ni ime Marijan? Da ga tako zajebavaju? Nisam
kažem. Otkako znam za sebe, on je bio Marijan i ne znam ga pod drugim imenom.
Čemu sad to? kaže Franka s nekom optužbom u glasu. Ta priča o Marijanu joj se očito
nije svidjela. Kadi si vidil da se fratar zove Marijan? Crkveno ime mu je Jerolim, a civilno
mu niki ne zna. Ako misliš srati, reci odmah kaže Franka. Da odemo. Ne moram slušat
te pizdarije. Pusti čovjeka da kaže veli Mungos svojim policijskim autoritetom i uz
sigurnosni pogled prema zahodskim dverima. To je bilo još šezdesetih. On mlad fratar,
došal na otok da posvećuje otočane, ka da je došal va Afriku. Misionar, jebote. I ovi iz
općine mrzili su ga za popizdit. Je 1 i tvoj rođak? kaže paški barmen. Oš ga pustit... kaže
Mungos nervozno, u strahu da će mu priča izmigoljiti, kao jegulja namazana uljem. Jer,
fra Marijan koji se, ustvari, tako i ne zove, može svakoga časa okončati sranje
i prekinuti priču kad postane najzanimljivije. A stručnjak za živu

djecu nastavlja priču iz vlastitoga djetinjstva. Iz vremena kad bi mu se, valjda, i na vlastitu
guzicu dizao: 1 tako se našal s nekim Slovencima u odmaralištu od željezare Štore, gori
na Marijanu. Napili se. Popil i fratar. Ni grih... medu pobožnim judima.. I pivali su...
Slovenske i hrvatske pisme. Tako su došli i do onoga: "Marjane, Marjane!!!" s onim
stihom: "A na drugoj strani Zrinski Frankopani". Gadiš mi se! priopćila je Franka.
Mungos je i dalje kao iskusni detektiv pogledom kontrolirao zahodska vrata. Zaboravili
su jedino nastavlja Skišul da je bil dvajsedmi sedmi, Dan ustanka. Pojačane policijske
patrole. Zbog pivanja. I tako su ćapali Marijana kako piva Marijane na istoimenom brdu.
Zajeb je to bil. Mislin, sudbina. Odveli ga va stanicu zbog nacionalizma i šovinizma. Još
k tome fratar. Narodni neprijatelj. A Slovence nisu dirali, boj da oni ne moru bit hrvatski
nacio nalisti. Fratra su prehitili malo na Goli. Da se očisti od griha. Ča ti je to stric rekal?
— kaže paški sezonac. Pa ni taj moj rođak ovdeka sve zajebal. Neki su se i sami. Ili ih je
sudbina. Kako Marijana. Stavili su ga medu najgore. To je onda već bil normalni zatvor.
Tu je Skišul spustio glas i ne svjesno pogledao prema onim vratima iza kojih se obavljala
nužda. 1 onda su ga tamo na Golom silovali. Izjebali božjeg čovika va guzicu kako da je
lučka kurva. Fuj! kaže Franka. Spustila je na šank nekoliko novčanica. Vidimo se! rekla
mi je požurivši ka izlazu. Pokušao sam
krenuti za njom, ali me je Mungos uhvatio za nadlakticu. Moramo razgovarat šapnuo
mi je, a Franka je odšprintala prema autobusnom kolodvoru na Palitu. Tamo je
stanovala. Najgore je došlo posli. Zajebavala ga policija. Fra Marijane ovo, te Marijane
ono, je li bilo lipo na ljetovanju, jesi uživa u kulturnoumjetničkom programu. Samo da
mu reču nadimak.

A Mungos mi šapće: Ne mogu ga više slušat! Idemo pisat! Tako smo i krenuli onamo odakle je fratar upravo došao. iako mu ni bilo svejedno. Međutim. Kakva kazeta? Od Male sa Žigicama. Nego ti se on posli počel sam tako predstavljat. U idilično zajedništvo pišanja. Pojavila se kazeta i želim da je uzmeš. Da se prodaje. Policijski djelatnik. morali su ga va ambulanti zašit. Zanima me samo tko je od muških na tom filmu? I tko je iza kamere glumio Fellinija? . pravi se zabrinut za zdravlje božjega čovjeka. Pa jasno da je ključna stvar. Osvježen. Moš mislit zaključka. Moram s tobom ozbiljno razgovarat! kaže. na kraju priče. ljubazno me je propustio kroz zahodska vrata. Kapiraš? Znači meni bi mogli prodat? Jebiga! To valjda tome i služi. Kao da idemo na hodočašće njegovom govnu. kao da je čekao svršetak. Zapravo i jesmo. Kuntraju ga ljudi na rivi i upoznavaju s rođacima. međutim. kao da smo čitavo vrijeme upravo njega čekali. Rekli su mi ovi iz Rijeke da je to ključna stvar. a nitko je neće prodat meni murjaku. pojavio se Marijan. Vidim. Razvalilo mu guzicu skroz. ni se skrival od judi. on sam o sebi uvik ka da je Marijan. Je li bolje? pita Skišul. sve govoru fra Jerolim je naš prijatelj. blagog izraza na licu i mokre kose koja je bila zalizana vodom kao briljantinom. Jebala se pred kamerom i sad dilaju kazetu. fra Jerolim nam je krstil malu. a on pruži ruku i reče: "Marijan!" A ovih sram. Konačno rekao je Mungos. Kako ja da uzmem? Lijepo! To ti je zadatak. a onda i sam stao iznad pisoara pored mene. na neki način.A on ni pizdil. Tek tu. I ostal je Marijan.

Fratri su bili poznati po prepariranju. Pitaj Marijana! Neću. I da je namjerno sačekao do kraja Skišulova predavanja da ga ne dovede u neugodnu situaciju. Da zna. rekao bi mi. A mi koji smo ga tako zvali i ne znajuči postali smo njegovi krvnici. I tako smo izašli. Bilo mi je strašno što Marijan svih ovih godina svako jutro oblači svoje ime. Da razmisli. Zašto bi to učinili? Ne znam. Hoćeš mi reć da su je fratri iskopali i preparirali.Onda smo malo pišali u tišini. A možda i da mi koji još nismo znali čujemo tu priču. A sa šanka su do nas dopirale riječi. Čuj kažem. Jesi li siguran? Jebiga. . Prilično puno riječi i prilično razgovijetno. ja i Marijan. vidio nešto drugo? Ranko je simulant i sere rekao je Mungos i zastao. Možda je on. U jednom trenutku postalo mi je jasno da je fra Marijan odavde čuo svaku riječ. Ne odgovara Mungos otresajući najboljeg prijatelja od zaostalih kapljica i zatvarajući šlic. Ti. Poput pokore. Pozvani smo večeras kod Luke u restoran. Kaže da ima neke informacije. Prepa rirali su sve morske pse ulovljene u posljednjih pedeset godina. kao košulju od kostrijeti. Da se iznad otvorene školjke ponovo susreo sam sa sobom. a nisam siguran želim li reći to što sam naumio i da li me se to uopće tiče palo mi je na pamet dok je pričao ovaj s Paga. nisam. Možda im je zbog nečega posebna. Pa? A Ranko je govorio da su fratri silovali malu. Jesi li znao za Marijana? pitam. zapravo. kao u ogledalu.

a mislil o lišću. A ne znan ja ništ. Po gotovo u ovo vrime kad nema turista. Tako je počela civilizacija. Grih je počel s lišćem. To valjda tebi mogu reć. E. Civilizacija. onda ni dobro. Jer nismo znali kako da ga sad zovemo. Upaljači Bodljikavo ime fra Marijana u početku nam je stvaralo nelagodu.4. Obraća se Mungosu. O prvom grihu. Šta hoćeš reć? kaže Mungos. Crtani. I tako čitavim putem skoro do Sunčanog sata. Naždero sam se zelenih smokav tamo iznad Punte pedera. izazvalo šok. Mungos je zastao. Evo vidiš kaže Marijan. a onda sam našal tu smokvu. ti si fratar. Jebote. Ovo s Mirnom? Je li se prvi put dogodilo tako nešto? Da ukradu dijete iz groba. Nego. Sve dok se konačno nije oglasio: Zajebale me smokve! To je bilo čudno jer do sada nije koristio proste riječi. Ovo je. Je. Kao da nam je saznanje o porijeklu njegova nadimka dalo pravo na uvid i u taj dio njegove duše. Skiciram. I crtaš ih? kaže Mungos. ča si zinul? Nudizam je potpuno rajska situacija. A na ovome otoku ima i previše skrivanja. To me je rastužilo. . fra Marijane kažem. ka ni vi. kad se judi počnu skrivat. pak. Poslije pravim sliku. a on je šutio. Jel sam plodove. a ideš na nudističku plažu. Fero misli da ja nešto znan. Sa skrivanjem. Da nismo iskreni! Fra Marijane kažem da bih nekako prekinuo tu škakljivu konverzaciju. Idem. Crtaš golaće? Fero.

Kad se smirila. U kratkom vremenu. Ne baš da krade. O tuđima. Zvučalo je kao rumunjski rekao je fratar. Kleptomanka. kad je Mirna došla. I onda su se dječica ispovidala. mislil san da ima nekakav napadaj. i vani se čuje što se priča unutra. ako se iznutra čuje što se priča vani. Pa kažem: Oprostite. govoreći u zahodu.Očito sam. Ali dica obično ne govore tako. To mi je posao. Da si živog miša pekal va glini. A onda je nekako došao sebi. Da krade? rekoh. Nije to ništa specijalno.. zaboravio da zvuk putuje dvosmjerno i da. Da. da si ti mučil životinje. Razgrnul san onaj zastor. Išle su ćakule po otoku da voli vazet tuđe stvari. Ja ću ti sad reć sve ča znam. počela je govorit čudnim jezikom. Mungosu. Na ispovijedi govore samo o sebi. Pa da ne moraš obigravat oko mene ka mačak. počela je govorit o onome o čemu inače dječica ne govoru. Jebiga. očito. Da moru imat normalne slike. Stari su ga grijesi očito šokirali. Da voli vazet. Šta ti je pričala o drugima? rekao je Mungos. Kakvim jezikom procijedio je Mungos. . Na primjer. vidil san već da je slaba. Sad mučim ljude. Da si imal logore za mrave i muhe. Ne o svojim grijesima. Renata je hotila da obavimo prvu pričest prije nego maloj otpadne kosa. pola otoka zna da sam mučio životinje. Obraćao se." Međutim. fra Marijane! bilo mi je strašno neugodno. Samo sam se sjetio onih prepariranih životinja. A znaš kako se dječica ispovidaju:"Ukral sam čokoladicu u dućanu. A imala je dosta i svojih. Pred kraj se počela trest. O čemu? O judima. Pa smo je ugurali sa starijom dicon. Jebote! rekao je Mungos. Ako ti ne znaš rekao je Mungos pomirljivo možda znaju braća? Oni s land reverima..

Prvo je stigao pršut i paški sir. napadno se gledajući u oči. Na starinskoj komodi. . Poslije salata od hobotnice i šnicli od lososa u bijelom sosu od hrena. Nazdravili smo zdravlju. Zatim odlična riblja juha u kojoj je plivalo i po nekoliko velikih škampa. a poslije ću sjest s vama. Kao glavno jelo servirali su brancina dvokilaša. Čitavo smo to vrijeme manjeviše šutjeli jer su jela vrlo brzo smjenjivala jedna druga. izvedenog stiliziranim slovima od debelog bakrenog lima. odmah pored ulaza. Ljubazno nas je propustio da uđemo. Mora se priznati da nas je Luka počastio kraljevski. Evo. ovo je bilo dobro. ispod velikog natpisa SUNČANI SAT. Zbog proljeva. Odmah se vidi da nešto treba rekao je Marijan. pečenog na gradelama. Šteta što fra Marijan nije mogao jesti. Gledao sam ga kako se srdačno rukuje s Marijanom. Imam još posla. Sve dok božjemu čovjeku nije postalo neugodno što se toliko ponižava. Smjestite se rekao je. Očito je mislio na Luku. Poslije nas je sproveo Luka kroz polupraznu salu do istog onog stola ispod preparirane psine gdje smo nedavno Franka i ja tamanili uzgajane brancine. stajao je pocrnjeli pladanj od alpake i na njemu nekoliko čašica ispunjenih bistrom bijelom tekućinom. a to je već desetak godina. Jer je u onim prošlim vremenima. Obuhvatio je njegov dlan svojim malim šakama i držao ih dugo onako zaklopljene. Mungos je rekao: Bome. uzmite viljamovku za početak! rekao je. Na kraju.Luka nas je dočekao već na vratima svoga restorana. zapravo otkako drži restoran. A jedina stvar koja je u to vrijeme imala veze sa svećenstvom bio je onaj preparirani morski pas u glavnoj sali. bio prema svemu crkvenom prilično sumnjičav. miješajući kavicu kratkom plastičnom žličicom. sva četvorica. To je bilo medujelo.

Shvatio je. Aranka. Onako vitak i onizak. Pa da mu kradem po stanu. nije krađa. Sve dok Marijanu ponovo nije pozlilo. Franka dobro zna Bobu. Gibao se izuzetno spretno i reagirao na svaki mig gostiju. Ovo je bio još jedan od rijetkih restorana koji su radili. Donijet ću karte pa možemo bacit partiju bele. pa je sve skupa izgledalo kao lutka na kojoj je ispucala boja. Prvo. Mogli su se čuti tek slabi zvukovi iz restorana. I njemu je bila već četrdeseta. Za sada. izveo u mali hodnik i zatim propustio u nešto što je izgledalo kao mješavina dnevne sobe i unutrašnjost saloona iz vvesterna. Smjestili smo se za stolom. stol i stolice od istoga drveta. Neću miješat one iz Rijeke. Kako? rekoh. pa je Luka s osobitom pažnjom pobirao ostatke slabe ljetošnje žetve. 1 nema sakramente dopunio je fra Marijan. Ali žena? Svaki dan. Rekao mi je. Pisac? Jesi li vidio film? Ne. Nema problema. ona se udaje.. očito. Imam dobar konjak. dolazila je k nama po ljeti. Onda je donio špil madarica i počeli smo partiju bele. Udarci porculana o porculan kad se skupljaju tanjuri. Moja žena ima nećakinju na Rijeci. Prije ćeš nam reć što si htio za onu drugu malu. došao je do našeg stola i rekao: Evo. da je došlo vrijeme da se plati ugor.. ili u kutu sale gdje je bio velik otvoreni kamin. Tko? istisnuo je Mungos. Neugodno mi je ko psu. Koje on nije ni okusio. Dok ne vidimo što je gore. brancin i oni škampi iz juhe. Stajao je kod šanka. Samo da ga zaustavi.. Za drugu rundu. Luka je u međuvremenu opet natočio konjak. Neka vas pozove na večeru. 1 gluplje! šapnuo je Mungos. Jebote. Lijepo. Zidovi su bili obloženi zelenim tapisonom i na njima je visjelo nekoliko zidnih svjetiljki sa žutim staklenim širmovima. A Rumunjku? rekao je Luka praveći se kao da je zaboravio.Gledao sam ga kako radi. Ustao je prilično brzo. Ostalo bi trebalo. ovako žicat. Ionako bismo je zaplijenili službeno u okviru istrage. imam jednu molbu na fra Marijana rekao je. Ima devetnaest godina. Hoćeš napravit pretres? kaže fra Marijan. I butelja plavca. Osim toga. Kao što nismo odavno u ovome sastavu. Pitaj čovjeka i bog. Pričestit će ti malu i sve što treba. Krštena jest. To je radio da ljuti Mungosa. Kad je vidio da smo završili s večerom. možemo preć kod mene u stan. Mislim da znam tko ima kazetu! Ušutjeli smo. Priručni šank od tamne hrastovine. Eto. ali mu je lice kad si ga gledao izdaleka zadržalo onaj dječji izgled po kojemu je bio poznat. Natočio nam je konjak. Ne mogu živit od nje. Neću. dobivalo je jednu grotesknu notu jer je koža starjela. ti sliniš otkako znaš za sebe rekao je Mungos ustavši da razgleda one upaljače na zidu. Izbliza. Oponašale su petrolejke. proveo kroz salu. po drugi put te večeri. A na zidu iznad kamina stajala je Lukina zbirka fajercajga. i poletio prema zahodu. A ti to možeš jednostavnije. i promatrao stolove. skoro je i stolicu srušio. Fratar se malo provrpoljio na svojoj stolici. Luka je izgledao zadovoljan. zvuk stolica koje stružu o kameni pod. dobro je podnosio godine. Bobo! Ne znam od koga je kupio i zašto. Nema problema ponovio je Marijan. Izgledalo je kao da ga je konjak vratio medu žive. Možda bi bilo bolje da je Fero nekako uzme. I tako nas je. kao i mala komoda s pićima.. kratke svijetle kose. .

A tri sata u noći.Opet smokve komentira Mungos buljeći u svoje karte. Kao da unutra vidi sudbinu svih nas. Luka se uzvrpoljio. Mi smo vidjeli samo djevojčicu kažem. odložene na stol u obliku lepeze. Jer nikad nije vidio fratra s proljevom. I baš na onom zavoju gore. Nije mogao sakriti čuđenje. i vrijeđalo njegovu ponovo pronađenu religioznost koje se bio odrekao zbog dozvole za restoran. Zato jer bi mislio da sam popizdio kažem. Franka i ja. Dođi da vidiš! Lukina zbirka fajercajga stajala je na velikoj četvrtastoj ploči od vodootporne šperploče s uzorkom tikovine. Osjećao sam kako mi konjak grije vrhove pluća i kičmu. možda. Dječaka i djevojčicu. No. Kad smo se išli kupati u Saharu. Jeste čuli rekao je da su se na otoku pojavila čudna djeca? Kakva djeca? kaže Mungos. To kao da je malo povrijedilo njegov policijski ego. Ostala su samo djelovala na želudac. Odjednom sam prepoznao neke od njih. vidim u kamenjaru dvoje djece. Mungos i ja ostali smo sami za stolom i pijuckali. Čitava je stvar djelovala impozantno. a stajali su na malim limenim postoljima. nigdje nikoga. Upaljači su bili pričvršćeni bijelom elastičnom gumicom. daleko jači. Mjesečina. Zašto mi nisi rekao? veli Mungos. Fero rekao je. To je. Luna udarila kao da je dan. To je tako bilo s dobrim pićima. odakle se vidi Draga. Strava. i ponovo ih rasprostro tako da sam im vidio samo poleđine. imao je još onaj civilni. Vozio sam se neku noć cestom za Supetarsku Dragu. Zašutjeli smo. . Franka je mislila da je to Mirna. Mungos je u međuvremenu još jednom pogledao svoje karte. Sve dok Luka nije pošao prema hodniku: Moram ić malo vidjet u salu. I tako smo sjedili neko vrijeme. Ustao je i prišao zbirci fajercajga.

Povezujem ih polako s upaljačima koje je Luka poslije uzimao s poda. Na trenutak bi bljesnula žarka žuta svjetlost koja bi im obojici obasjala lice. A sve bi započinjalo na mjestu sastanka. dok smo mi udarali nogama u glavu i tijelo. Približio bi se osamljenom šetaču koji ga. Ni na njemu više odavno nema krvi. bio je privlačna meta za homoseksualce koji su se sastajali na rondu u parku. zippo sa stiliziranim crtežom bicikla. Jeftina roba. Luka je uvijek išao prvi. samo da osjetimo kako je to gaziti ljudsko meso ispod sebe. Uglancan je. požudno gleda i svojim nemutiranim glasićem procvrkutao: "Please. nema na njemu više mrljica od krvi. zacijelo nije poklon. na nekom kolodvoru pred putovanje. kao za željezničare. Jer.Recimo ronson s pozlaćenom lokomotivom. Ono što me je uvijek . baš u trenu kad bi noga osjetila otpor čovjekovih spolnih žlijezda. na rubu parka. Kao trofej i ratni plijen. nema pozlate i datuma. Uvijek je nosio u kutu usana nezapaljenu cigaretu. Luka je uzimao upaljače. Onako dječačkog lica. nego je kupljen na brzinu. potpuno sam. kad bi i čovjek već bio dolje. dotada skriveni u grmlju. palicama i čizmama sa špičastim vrhom. Vidim na njemu neki datum." Kao da se upucava babi iz engleskog na popravku. Čovjek bi onda izvadio upaljač i pripalio mu cigaretu. u trenutku kad bi bljesnula svjetlost i kad bi Luka vidio to lice koje slinavo atakira na njegovu guzicu. Plamen se gasio isto tako nepogrešivo. možda jubilej oca željezničara koji je skončao od sušice. homo ća tuć pedere!" sakupila bi se lijepa kohorta otočkih tinejdžera oboružanih bokserima. Onda bismo navaljivali mi ostali. Ili. Ni od sušice ni od drugoga. recimo. Na Mungosov ratni poklič: "Mularijo. Jer. morala bi probijati ispod ovoga sjajnog lima. s plavim uvojcima. ispred ulaza u hotel Istra. u lokvici krvi. čak se i gurali međusobno. a prije konačnog obračuna s kavernama poklonio ga sinu studentu. A moralo bi je biti. have you fire. I baš je to ono čega se najviše sjećam: tih lica. Udarali smo bez reda. I krenuli bismo u park. udarao bi nepogrešivo medu noge.

Oguglao sam već na takve spoznaje i sada se mogu samo smijuljiti kako sam se lišo provukao između zidova popravnog doma i maloljetničkog zatvora. neformalno. Je li majka već znala za homoseksualne sklonosti sina? Nedvojbeno. Otišao je s otoka nakon dvadesetak dana.. karte su bordel. Sigurno iznimno vrijedan. ili ga ogleda u njegovoj vlastitoj svjetlosti. Najveće političke šarže na otoku. Sve bi se to odjednom našlo pod našim nogama. Ne razumijem kažem. Toliko je kurvanjskih kombinacija u jednome špilu. glasnog gutanja krvi iz bezubog ždrijela. a Luka je sa sobom donio utržak. Šta moj stari ima s tim? 1 on je bio u organizaciji. Složili su se na povijesnom sastanku u Svetoj Eufemiji da ne mogu dopustiti najezdu homoseksualaca na otok. Uglavnom takvi. međutim. Kao da su se nekako uvlačili u sebe ili se pravili kao da oni nisu u tom tijelu. vidi moju zabunu. Kao Tomo na nogometu. Budući da već godinama služi kao ilegalna . ako za njega ondje uopće i postoji kakav grijeh.čudilo bilo je to što su ljudi poslije nekoliko udaraca obično prestajali vikati. vukući jednu nogu. iako su svi na otoku znali tko premlaćuje homoseksualce. Više onako. Prestravljeni. O kakvim to eminencijama govori. Ta je tišina bila najgora jer su udarci proizvodili svoje zvukove. On. pa kaže: Popovi i komunjare. To je bio upaljač mladića kojemu smo trajno povrijedili kičmu. tolerancija. Možda bi na trenutak i bljesnula svjetlost. kao drevni kršćani. Zagrljaj slučajnosti Ako je kocka kurva. Doktorski ćato i distributer božjih pilula za umirenje. Gotovo neokaljan. sklonost lijepim stvarima. Policija je mogla otkriti za pola sata. Znači li ono JR uistinu monogram ili samo nadimak: Junior. pa sada gledam te upaljače čiste prošlosti. Fra Marijan se vratio iz inkriminirajuće prostorijice nekako pročišćen. Barem u administrativnom smislu. mljackanja. za lijepu riječ. A mogo bi ti objasnit i stari. 5. jer je tamo bio samo psiholog. Neformalna vlast. Gene rali u mirovini koji ovdje imaju vikendice i premještaju hotele da im se ne kvari vidik na more. kad ja znam samo za sivu. Kakvoj organizaciji? kažem. međutim. Možda poklon od majke. za psovku. pištimo. Fajercajge smo pomalo zaboravili i sada kartamo za svačije babe zdravlje. samo da su htjeli. To s pederima je prvi put da su se složile sve naše eminen cije. To Luka isprobava upaljač. Zato pitam Mungosa koji se i sam usredotočio na upaljače: Kako to da nas nisu uhvatili? To treba pitati ljude iz općine. Otmjena elegancija i jednostavnost. Spoznaja da je najjača manifestacija naše slobode bila zapravo dirigirana iz jednog političkoduhovničkog centra nije mi više mogla ništa. Razvojna strategija kaže Mungos petoljetka. a svaka može krenuti po zlu. A možda je i poklon starijeg ljubavnika mlađem. ako mu je poklonila tako ženstvenu stvar. Bilo je dahtanja. Onda je Svemir Tadić rekao da neka se s njima omladina i obračuna. očito zadovoljan uspješnom posezonskom večeri. iako je ova prostorija na otoku zloglasna. psujemo i obraćamo se Isusu.. desetoljetka. Gledam ga. Da je štetno za odgoj omladine. Samo ne za novac. Bogatstvo. s ugraviranim monogramom JR. Kao da Goli otok i nije jedini grijeh mog starog. da je živ. I nitko za to nije odgovarao. poneki povik. Osobito tragičan činio se uski zlatni ronson. Zato mumljamo. već negdje u višim sferama. Potpuno ženstven. za pogled. Sedativa Sekretarijata unutrašnjih poslova. kao da govori kineski.

Da su zajedno. Tamo dalje žive i rade. Znao je da nikada više neće tu obrisati nogu. a bela i dvadeset jesu pedeset. Tek ga je to otrijeznilo. Mungos me pogledao s čuđenjem i po tome sam vidio da ni on ne zna kamo idemo. možda. Možda iz neke kuće upravo dopire gorka melodija balade "House of the rising sun". koje su nestale. međutim. izgubio je. još u onim vremenima prije potopa. stalno pogledavao na sat. amputaciji. navodno. to je neki zajednički sastanak. Isto mislim o tatinim čarapama. pomislio sam. skoro kao mističnu vezu: gubitak kuće i bakalar. Fra Marijan je. U ovih petnaestak godina pojela je ta soba svašta. po parovima u bubanj vešmašine. I do kuće je tri puta povraćao. negdje su se treskom zalupila vrata. sve do naše kuće ovdje na otoku. ali mi bi morali poć! Opa. Kad god bi majka subotom ujutro stavila prati šareno. Negdje je lupao prozorski kapak. O šećeru. kao da ga je netom kupio na placu. jer je to sa štakama teško izvedivo. I da smrde Bogu. na nekom mističnom mjestu. gangreni. vrlo ljut. od plastične pasare Tomina oca. Naravno. još uvijek neoprane. Stavila bi ih. Svaki put nestalo bi ih nekoliko. Autor knjige zaključio je da te penkale. oči u oči. bez ikakva prijenosa. Povici barkarijola iz luke dopirali su čudno isprekidani. Koso jutarnje sunce crta žute legokockice na izlizanim kamenim pločama i on. Stao pred vrata. Ujutro se vukao kući. ocu bi nestalo nekoliko čarapa. I zanimljivo je kako su svi to povezivali kao gotovu stvar. Kad se boca približila dnu. S tim se otiračem otac susreo još jednom.kockarnica. Poslije noći provedene za kartaškim stolom u ovoj prostoriji izašao je. bili smo već prilično pijani. samo da se zna. uostalom. ali ključa nigdje. kao u dvoboju. koji su ga držali pod pazusima. odmah pronalazi ključ pa se čini da su ga obgrlile slučajnosti u prilično topao zagrljaj. Htio je uzeti dokumente o vlasništvu. nije palo na pamet da mu poslije osporava pravo na kuću. ali mu se. Intenzivno sam razmišljao o tome hoće li na njega ponijeti i svoje pokajničko ime. nalazi i danas. teškom se mukom sagnuo da ga poravna jer se bio nakosio. sve na broju. a kad bi ih poslije iskuhavanja i centrifugiranja vješala na štrik u dvorištu. a ne izgubio dom. To mu je simboliziralo kuću. ali je bio toliko izvan sebe da nije mogao naći ključ. Kao da ga je nadživio iz inata. A to da će starom jednom odrezati nogu. hvala ti na svemu. pa bi one rasparene. plače. nikome od igrača te večeri. visjele čudno i osamljeno. zapravo idu na neko specijalno mjesto. Korača Srednjom ulicom. navodno. valjda. Godinama poslije toga pročitao sam knjigu u kojoj se govori o penkalama koje isto tako misteriozno nestaju. Kad smo došli do . a u neumoljivu kartašku matematiku uvukli su se neki čudni procesi. trebalo mi je biti jasno već odavno. Kao da negdje u gradu ima ljubavni sastanak. preko dvatri stojadina. sad već pred ulaznim vratima. Međutim. učinilo da time poravnava sve kosine koje su nas bile snašle. A on. Otirač je toga jutra vratio na njegovo mjesto. s otiračem pod rukom. Na kraju je. bez pravoga prijenosa vlasništva. Ali da moramo ići. Recimo: dvadeset i dvadeset su šezdeset. u neki raj za penkale. to je već postalo jasno. još nije bilo riječi. Dečko i devetka u adutu četrdeset i četiri. Pred začuđene pokeraške partnere. I tako smo se oprostili. kao u nekakvoj groznici. sav slomljen i često ga takvog zamišljam. To je bilo kad se nakon amputacije desne noge vratio s rehabilitacije iz Stubičkih toplica. kad je rekao: — Luka. Onako poduprt bolničarima. To je izazivalo nesporazume na rubu incidenta. Zapravo. On ju je izgubio nekako fiktivno. Još dok smo svi zajedno živjeli gore u Zagrebu. recimo. Tu se. Prtljao je po džepovima. jezivo psujući. Vani su nas prvo iznenadili zvukovi. koju je moj otac navodno izgubio jedne večeri kad se prejeo bakalara. pokupio samo otirač i bacio ga ovdje na stol. neke su nedostajale.

.

reful vjetra udario nas je u lice. Fra Marijan je krenuo stepenicama dolje prema Škveru. obuzet vlastitim mislima. Krijeste su se stvarale na moru već s unutarnje strane poluotoka Frkanj. Slijedili smo ga bez riječi. Govorio je s nekom gvaljom u grlu. Vođin vas da vidite ono ča sigurno nikad niste vidili. naslagane jedna u drugu. Nisam bio navikao viđati ga ovakva. Nije se činilo da je to od alkohola. Iako smo bili u zavjetrini. Mungos je teturao za nama. Tek se dolje vjetar malo smirio. Fra Marijan je šutio. Kao da u njemu kroz onu pijanu izmaglicu polagano sazrijeva strah. očito zaboravljajući da razgovara sa svećenikom. s jugozapadne strane grada. nagnuti naprijed. Na Pjaceti. I tako smo hodali. kod stare crnike. jebote. Primijetio sam da mu se i glas nekako promijenio.gradske lože. negdje na sredini Škvera. Zašto nam je sada pomogao strusiti bocu napoleona? Mora da je za to imao dobar razlog. Kamo idemo? rekao sam. Zaostajao je pa smo ga pričekali ispod terase gdje su stajale plastične stolice. Je 1 nas to vodiš na ispovijed? rekao je Mungos videći da uz lungo mare idemo prema samostanu Svete Eufemije. gore prema Pjaceti. Tako nešto rekao je fra Marijan. To je bilo kod Vele stine. . vidjeli smo da je vjetar izuzetno jak. Bili smo u zavjetrini. skoro sam se spotaknuo i to me podsjetilo na količinu konjaka koja mi je u krvi. Uostalom. Nešto je mrmljao pa mi se učinilo da su to molitve. Marijane. a motorola ispod civilne jakne nešto je krčala. Počeo je neverin. još uvijek zamišljen. Sljedeći reful bure skoro nas je bacio u more. Zajedno s neugodnim morskim kapljicama. kud nas u kurac vodiš? rekao je Mungos. Jakne su nam se napuhale kao dječji baloni. Zašto sada govori molitve? I što nam ima pokazati? Pri silasku. Očito. na stepenicama. Skrex nuo je pored lože. sve do terase kraj srčane stanice. inače ne pije. gdje su obično počinjale naše ljetne ljubavi.

Njihovo sporadično prodiranje u grad ponekad je uveseljavalo stanovnike. Međutim. nije pošao prema ulazu gdje je stajala kamena portirnica.Skupljali smo snagu za dalje zato što se iza srčane stanice nalazi lučica i usjek otvoren prema sjeveru pa je bura na tom mjestu izuzetno jaka. ali sama ustanova nije bila nimalo vesela. nego smo skrenuli uz ogradu. Nešto iza samostana vidio smo kako je bura prevrnula jednog sivog građanina i pomislio kako smo gotovo zaboravili na njih. Fra Marijan se vratio relativno brzo. uz ogradu . Fra Marijan. ali on je spavao. nalik na logorske barake. još uvijek u civilu. kad smo izbili na glavnu kamporsku cestu. Tada sam vidio da na parkiralištu nema land rovera. Nalazio sam se sam. Međutim. Kampor je bio azil i neka vrsta umirališta za neizlječive duševne bolesnike. S njim je došlo i nešto pijeska. Vjetar je hučao uz zidine. fra Marijan nam je rekao da pričekamo ispred ulaza. noseći nešto ispod jakne. naslonjen na zid. Čekali smo da reful prestane i onda požurili. Ponovo je naišao jak reful i oblak oštrih borovih iglica pogodio me u lice. S uzvisine na kojoj smo se nalazili mogli smo vidjeti tamnu dolinu u kojoj se za vrijeme okupacije nalazio talijanski koncentracijski logor. Marijana i Mungosa više nije bilo. međutim. Gotovo smo pretrčali onaj prostor uz lučicu i požurili dalje prema samostanu. Pokrio sam rukama lice i trljao oči da izazovem suze koje će izbaciti pijesak. Htio sam to reći Mungosu. Tegle od pekmeza i priručne vaze padale su s grobova na kamporskom groblju. Zaustavili smo se tek ispred kamporske umobolnice. Naučio sam prilično dobro kako se ovdje valja boriti s vjetrom. kad sam otvorio oči. okruženih crnogoričnom šumom. Bilo je to nekoliko oronulih duguljastih zgrada. a do nas je dopiralo krckanje grančica i tresak stakla. prema jugozapadu. stojećki. Postajalo je sve jezivije. Probudili smo Mungosa i krenuli dalje cestom. To je značilo da nam samostan nije krajnji cilj.

još uvijek tražeći Marijana i Mungosa. a iz prostorije u dnu dopirala je ona bijela svjetlost. improviziran na starinskom neseseru. Bila je svezana kožnim remenima i mogao sam primijetiti kako grčevito trza rukama. I njenog rumunjskog. . Nešto ga je otrijeznilo. Pored ženina uzglavlja stajao je mali oltar. a ponekad slabiji. sjetio sam se Mirne. Odmah na početku osjetio se miris dima i vlage u zidovima. kao da se odmara od nečega. međutim. Otkud joj sada taj rumunjski? O tome sam mislio dok sam se provlačio kroz šikaru uzduž bolničke ograde. I tako smo se pojavili na vratima. pušeći. ne znajući da li da mu se približim ili ne. Zastao sam. a sobe s obiju strana bile su prazne. A onda sam odnekud začuo slabe krikove. očito je nekada služila kao čekaonica. gdje si ti? rekao je stojeći kraj tipa s upaljenom cigaretom. čovjek se. slabije. slika Majke Božje s Isusom. S desne strane stajao je stol za kojim je sjedio neki čovjek u franjevačkom habitu. U tom trenutku spazih siluetu čovjeka koji je izašao iz paviljona i pokušavao zapaliti cigaretu. naslanjajući se leđima na zid. odnosio povike. Baš sam rekao čovjeku da te pozove unutra ako naideš. Pored njega. Nekoliko puta kresnuo je šibicu i plamen nošen vjetrom na mahove mu je obasjavao lice. Kao da se negdje daleko pare mačke. uz ogradu duševne bolnice i slušajući krikove koji su stizali do mene ponekad jači. Zapuhnuo me miris svijeća. jače. Mungos me uveo u paviljon. slovenski i češki. 6. Glavu je držao zabačenu unazad. Na mahove bi utihnuli i tada sam slušao samo vjetar. Nisam mogao otkriti odakle dolazi. oko kreveta. Ponekad engleski. U međuvremenu krikovi su se smirili. Ili plače dijete. Sad se malo smirila šapnuo je Mungos. Tu je bilo raspelo. Čovjek koji je pušio kimnuo je glavom. stajala je videokamera i mali reflektor koji je stvarao onu čudnu svjetlost što sam je vidio izvana. a on je imao slušalice na ušima. Sljedeći se krik prolomio izuzetno jasno. Nekoliko svijeća bilo je zapaljeno na podu. Nešto je govorio. Na stolu je bio veliki radijski magnetofon. Njegove oči govorile su mi da na svašta budem spreman. I čekao. Prostorija je bila prilično velika. Šta se događa? šapnuo sam.duševne bolnice. na stalku visine čovjeka. Ali vidjet ćeš kad počne. Prepoznao sam Mungosa po glasu i pošao onamo. čitavim tijelom naslonio na zid. bijelom svjetlošću koja se razlikovala od žućkaste nijanse ostalih bolničkih prozora. pa drugi puta. Stvar nije bila ugodna. Krenuo sam onamo. Sreo sam pogled fra Marijana koji je u ruci držao križ. Kad su se krikovi iznutra pojačali. kalež i dvije zapaljene svijeće. Vjetar mi je. Prisilio sam se da krenem u smjeru odakle su dolazili ti urlici. Jebote. Jedan je prozor bio osvijetljen čudnom. pa sam se skutrio uz jedan od paviljona. Tek tada sam primijetio da i drugi ljudi u rukama imaju krunice ili svijeće. Kad uđemo. talijanski. Ponegdje su bila skinuta i vrata. Bilo je puno ljudi koji su stajali ili sjedili sa strane. Upravo je mijenjao vrpcu. U jednom trenutku čuo sam prilično jasan krik. kako su ih nosili refuli bure. Išli smo središnjim hodnikom. a u sredini je bio postavljen krevet na kojemu je ležala starija žena. Viknuo sam jednom. ne pitaj ništa. kad se pored njega pojavio i drugi čovjek. i dolazio je iz malog prizemnog paviljona na kraju parka. ali onda je utihnulo. Na ovome otoku s četiri podneva mogla je u ljetnim sezonama čuti i četiri glavna jezika: njemački. Samo stani uza zid. Idući tako naišao sam na rupu u ugradi i ušao u bolnički park. Andrea Stojeći tako na vjetru. Nije izgledalo kao da je pri svijesti.

I propostivši četrdeset dana i četrdeset noći. koliki se podižu na me!" Uguraj si to va guzicu. Oponašala ga je prilično dobro. Ja sam! Koliko ti je godina? Devedeset. Sada je sličio na cviljenje uspaljene mačke. Mliko ti Isusovo! Jesi li ti činio one gnusobe? Ili činila! Ti govno sifilistična diteta! I dalje se je smijala. Javi se! Žena je stala krkljati. Očito se povrijedila vlastitim zubima. ljudi uokolo mrmljali su molitve. Čmar od čmara. Ti si činio gnusobe u ovom vrtu u ovom vinogradu." Žena je zavrištala. Reci ime! Koji si? Uguraj si ime va guzicu. To više nije bio visok dječji glas. Jedan od franjevaca vodio je egzorcizam. ti mi glavu podižeš. Tada mu pristupi napasnik i reče: 'Ako si Sin Božji. Jahve slavo moja. Uguraj si Boga va guzicu. reci da ovo kamenje postane kruhom. Jesi li žena ili muškarac? Zavezana žena počela se opako smijati. sat poslije ponoći! Fra Serafim. Izgledalo je kao da se davi. Čovjek kod magnetofona počeo je govoriti: Sedamnaesti rujna 1992. Ženino se tijelo trzalo. Redovnik je govorio: . Iz usta je izlazilo još krvi. užarena svinjo. Ili kad žena poderana grla oponaša govor muškarca. čmar od čmara! Redovnik je u tom trenutku opet počeo sa psalmima: "Jahve. šef psihijatrijske klinike Egidio Franjina i jedna časna sestra. dva bolničara. Čuo sam kako ispušta vjetrove. Javi se! Izađi sa svojom iskvarenošću. To je bio znak egzorcistu da počne: Ti si dakle otišao od naše svete crkve." Bija baja raspadnuta jaja! Tada svi započeše molitvu: Očenaš.'" Dok je redovnik čitao Evanđelje. Milanka Krstinić. Pogodi! rekla je. "Mnogi su što o meni zbore: Nema mu spasenja u Bogu!" En ten tini leševi na bini "Ti si ipak štit moj.. i sa svojim lažima! Iz ženinih usta sada su počele izlaziti riječi. napokon ogladnje. Fratar ju je opet poškropio svetom vodom i žena se počela trzati kao daje posipa žeravicom. Iz usta joj je izašlo nešto krvi pomiješano sa slinom. nego više nešto kao zvuk muškarca. A fratar je počeo čitati Evanđelje: "Duh tada odvede Isusa u pustinju da ga davao iskuša. izveo si mi dušu iz Podzemlja na rubu groba ti si me oživio. Jesi li činio ili činila ono što kažeš? Jesan! Protiv Boga spasitelja našega i njegove majke vazda Djevice. a glas se iz ženina trbuha pojačavao.Bilo je još ljudi u franjevačkim habitima. koliko je tlačitelja mojih. žena se počela trzati još jače i ispuštati zvukove. Kad ju je poškropio svetom vodom. Pas ti jebe mater. Onda je egzorcist stao čitati psalme: "Jahve. a grčevi na tijelu su se pojačali. Svi u prostoriji stali su mrmljati molitvu.. Zvuk što ga je ispuštala žena sličio je na plač malog djeteta.

Na stolu je bilo nekoliko vrpci s tonskim zapisima egzorcizama koji su sporadično vodeni nad Milankom Krstinić još od početka rujna. ali je tek nedavno počela pokazivati znakove zaposjedanja. Milanka Krstinić nedvojbeno je shizofreničarka rekao je fra Serafim. Na što? Možda nešto nisam shvatio. Moguće je da se sjeća. A to se razlikuje od medicinske dijagnoze. Žena je krkljala. Fra Marijan mi je u međuvremenu dao znak obrvama da prestanem s raspravom. To isto ima svoje faze. 7. A svezana žena utonula je u nešto nalik snu. Čuvši ime demona. Čest je slučaj da jednog čovjeka opsjeda više demona rekao je fra Serafim na hrvatskom s primjetnim talijanskim naglaskom. Svako malo zaustavljao je magnetofon da čuje na kojem je mjestu. Mungos i ja smjestili smo se u foteljama od izlizane smeđe kože.. Jedno mi nije jasno rekao sam Egidiju. Ali nije sam. Gospoda Krstinić imala je 1943. Malo dalje nalazila se garnitura za sjedenje od pocrnjelog bambusa. sedam godina. a ono po pričama. Podmićivao ih je hranom. Aaaarrrr! Aaarrrrr! Ime! Reci ime! Demon je s bolnim grčem na licu progovorio: Andrea! Zoveš se Andrea? Kako još? Andrea! Baldo Andrea! I onda je zavladala tišina. Prvo se javlja zaposjedanje pojasnila je časna. kao i bolest. A što je upitno? Pazite! Žena se godinama liječi. Časna sestra upravo je donosila pladanj sa sokovima i kavom. Vrpca koju je premotavao ispuštala je nesuvisle. očito dovezena s neke terase. Moglo se još čuti samo kako se okreću koloturi magnetofona i kako šušti vrpca. Andrea Baldo bio je oficir dolje u logoru za vrijeme rata nastavio je šef otočke psihijatrije. Tu je sjedio fra Serafim tiho čavrljajući s Marijanom. Psihijatre ionako u medicini nitko ne razumije. Tu se opet ubacio onaj egzorcist. Dijagnoza nije upitna. Zapo sjednuti čovjek još nije u vlasti demona. Bilo je već prošlo dva poslije ponoći. A poslije ubijao injekcijama benzina.. s čijeg se prozora po danu zacijelo pružao lijep vidik na spomen područje talijanskog koncentracijskog logora. Liječi se ovdje godinama. Šta je napravio? — rekoh nestrpljivo. ubrzane glasove. Kako vi prista jete na sve to. koje su stajale ispred stola. Kao doktor za mrtve pomirio sam se s objašnjenjima doktora za dušu. Bliže je nego što mislite. jedina je otočanka od svih naših pacijenata.Ime! Reci nam ime! Stalno prdi šapnuo je Mungos. Ako ne direktno. Sjedila je pored fra Serafima. ali teško povezujem medicinu s egzorcizmom. Iskorištavao je dječicu. Izgledalo je kao da se davi. on se opire i . časna sestra prekrižila se izletjevši iz prostorije. Andrea je kod Talijana muško ime rekao je Egidio Franjina premotavajući vrpcu. Egidio Franjina bavio se trakama. Starost odgovara. Nije mi promaklo kako se časna brzo prekrižila kad se spomenulo to ime. Koncil U svojoj kancelariji.

. Javljaju se zvučne i olfaktivne halucinacije.demon ne govori iz njega.

Opkolio ga je. A opet istinito. I na svom jeziku. Međutim. Ali oni unutra još pružaju otpor. Ova je gospoda već u drugoj fazi nastavila je časna. Možda sredstvo za čišćenje. Ako demonu zadate bol. Zar demoni osjećaju bol? rekao sam. To je faza opsjednutosti. aramejskom. Iako su duhovna kategorija. To si možemo predočiti kao da netko zaposjeda srednjovjekovni zamak. tek onda se javlja potpuna opsada. . čuli bismo ih sve rekla je časna. Grčkom. Osim možda Mungosa koji je drijemao u fotelji čekajući da naiđe ono što ga zanima. Ako u mozgu nema centra za bol. kad neprijatelj ude u zamak. Ta proveo je u zahodu skoro trećinu našeg večerašnjeg druženja. Dovoljno da pomislim kako razlog njegovih crijevnih perturbacija nisu nudističke smokve. Znam djevojčicu koja to nije znala do pete godine. Postoje ljudi kojima je to uništeno i oni ne osjećaju bol. Mene više zanima onaj drugi demon rekao je Mungos. Izgleda da sam jedini ja ovdje bio laik za demone. blokira donošenje hrane i vode. Da ste nam dopustili zabijanje igala. To me je podsjetilo na porniće s probadanjem. A egzorcist se prvo mora dobro očistiti. Pomislio sam da se Marijan i više nego dobro očistio. Zabijanje igala? rekoh. Vojska demona koja je bila vani sada je unutra. Fekalije su inače povezane s demonskim objasnio je fra Serafim prešutjevši Marijanovu ironiju. Čitavo vrijeme tražim to mjesto. on se javlja svojim glasom. Jer je i bol pitanje duha. koptskom. Čekajte! rekao je šef klinike prtljajući po magnetofonu. Demon ju je potpuno opsjeo i ona je u njegovoj vlasti. demoni osjećaju bol. nego nešto drugo. nema boli. šalje vojsku na zidine. Ili elektrike ako hoćete. Čudno! Zar ne? rekao je fra Serafim.Najčešće miris dreka javio se Marijan ironično. kao da se odjednom probudio iz dugog sna.

Zato se koriste igle. odmah se spoji i obnovi. Jednostavni reklamni stihovi sada su zadobili neke druge dimenzije. Demon. Kao i otirači. U tome se razlikuju od nas.kada se slučajno rukom naslonila na užarenu ploču štednjaka. oštrom pilom pilim tijela a na kraju ispadaju cijela. taj gospodin Andrea rekao da je u zimi četrdeset druge kopulirao s tek rođenim djetetom. . Međutim. demoni osjećaju bol. napuštalo niti ono što je Ranko razglabao o pilama. Doktor za dušu u međuvremenu je na trenutak napustio magnetofon i stao listati nekakve papire. Na ovome su otoku pile. recimo. Ja sam se. Ta stvar s iglama ni njemu se nije sviđala. zado voljio se. Očito nešto što je bilo preneseno s vrpci i složeno u pisanom obliku. a on je uzeo još krvavo novorođenče. I onda je gledao kako se djetešce gasi na majčinim prsima. sjetio pjesmice što sam je vidio na imperijalskome plakatu: Režem žene na dva dijela trbuh. slegnuvši ramenima. Frajer je bio prilično neugodan — rekao je Mungos ali daj mi nadi ono po što smo došli. Da umre. bedra bijela. noge. izgleda. Duh se vraća u stari oblik. bome. A za razliku od takvih ljudi. ako ga rasiječete. I to je osjeća vrlo intenzivno. Dvanaestog je. postale čudna konstanta. i demon osjeća bol. A nije me. a onda ga oprao u ledenoj vodi. Jedna je žena rađala na prični. Kad režete demona. međutim. Pogledao sam doktora Egidija i on je pogledao mene. u onom kratkom trenutku. Okrenula se tek kad je osjetila miris spaljenog mesa. kao da režete more. dok traje rezanje ili probadanje. Međutim. kratkotrajno. Ako rasiječete neko živo biće. nemoguće ga je spojiti. kao čestice zraka ili vode.

Onda je konačno procijedila: Tužan! Fra Serafim je mahnuo rukom i Egidio je zaustavio snimku. uostalom. Obraćao se Mungosu. Doktor Egidio je isključio magnetofon. A ipak si se očistio? rekao sam. na otoku. Piše doktorat. bila i Lukina priča o dječaku i djevojčici na zavoju iznad Supetarske Drage. sve stvari i ljudi imali su plavičastu boju praskozorja. I molitva prisutnih. koje je očito prethodilo razgovoru s demonom. Fra Marijan je. Inspekcija Ministarstva zdravstva mogla bi mu uzeti licencu. Žena je opet krkljala. Čujem crviće i mrave. To je... Tresli su se prozori i vrata.. Tako nešto nikada nisam čuo. Na snimci se dalje moglo čuti krkljanje i vrištanje. Mungos se digao prvi i uskoro smo se oprostili. Tu je još jedan! Tu je još jedan! vikala je žena. Sjetio sam se školice i curice iz Sahare. a i bura je oslabjela. Kao da se demonska tema iscrpla. Zato što ne držin do egzorcizma. a mi smo šutjeli. A onda je promijenjenim glasom stala govoriti. Ovo je zanimljivo rekao je. . Sada ste vidili predstavu i ča velite? Krenuli smo cestom prema gradu. a neugodne struje hladnoga zraka prodirale su u sobu dižući papire koji su stajali na stolu. Ma kakvu licencu. O shizofreniji i egzorcizmu... šum vjetra. Zakopčali smo jakne i uronili u oštar zrak. A zašto si ti u civilu Marijane? rekao je Mungos. A znaš zač ovo čini? Ne. Vani se danilo. Upravo tako! To bi značilo da je tilo od male na otvorenome rekao je Marijan. Čak prilično razgovijetno. Čulo se još i kako se tijelo trza u kožnim povezima. Čudim se Egidiju. Kao da joj nešto u njoj ne da govoriti. Nemojte to zanemariti javio se fra Serafim. Mogli smo čuti kako vani zavija vjetar i čitava se zgrada iz temelja gibala. Opet je glasan Očenaš zaglušio njene riječi. Baš ovako? rekao sam. Nisam tome htio prisustvovat kao svećenik. Ako je na otvore nome. međutim. Tu smo. Tu je. Dalje se ne čuje! To ni ništ rekao je Marijan. U nizu slučajeva njihove su riječi bile istinite. Čitav pejzaž. Mogli smo čak čuti ptičice. Preko ženinih riječi čula se molitva prisutnih: Oče naš. Buncanje lude žene. . Pod zvijezdama. Šta čuješ? vikao je fra Serafim. To mi je bilo prilično nevjerojatno.. Kakav je? Reci nam kakav je? — čuo se uzrujani Serafimov glas. Tako nešto. naći će je. To su bile riječi o kojima je trebalo razmisliti. Lagano sam se naježio slušajući ženina strašna krkljanja. Opsjednuti obično imaju dar da znaju ono što nikako ne bi mogli znati.Egidio je još neko vrijeme prtljao po magnetofonu. uostalom. To je bil uvjet. Kako da egzor cizam utiče na psihoze. jedini nešto prtljao po ciferšlusu. Zaštićen je ka creski lešinar. Sutra dolaze psi rekao je Mungos. A onda je rekla: Tijelo djeteta raspada se pod zvijezdama! Mungos i Marijan napeto su slušali. jedan od glavnih simptoma demonske opsjednutosti. Poslušajte! Na snimci se čulo isto onakvo krkljanje. Dječica izlaze iz grobova i pretvaraju se u vojsku. Kao da je to tek sada primijetio. Onda je Egidio zaustavio magnetofon. To valjda znači to.

Ono o rezanju pokojnika.. Demon se. zajedničkim snagama osovili smo na postolje jednu od onih limenih skulptura koje su jučer ujutro zaprepastile čitav grad. I protuzakonito lišavanje slobode. Čuo si Serafima. Čuj. 8. kad ga prerežeš. Bura ju je noćas prevrnula. Nitko više nije ništa rekao. kao da se hoće dekon . A i tebe se to tiče.A bolesnici zamorci. dopustili da nas proguta jutro. I još ih slože u one male škatulje da se ne mogu nikako spojiti. Za svaki slučaj.. Nagorjeli cvrčak i zlatna kutija Kad smo došli do samostana. Onda moj pastirski rad ovdje ne vridi ni koliko ovi proljevi od noćas. I tako smo. a ne zbog općinske grobnice. Da vide hoće li se spojiti ili ne. ali je upravo zbog vjetra nismo mogli podignuti dok smo išli prema psihijatrijskoj klinici. Trebalo nam je nekoliko trenutaka tišine da se oni povišeni tonovi nekako izgube u vjetru. palo mi je na pamet. u tišini. Tada sam rekao. Fero. Kako to misliš? rekao je fra Marijan prilično zaprepaš teno. Nemoj prije nego riješimo ovo s malom rekao je Mungos. To je možda zbog straha od demona. Dođe mi da ga prijavim liječničkoj komori. ti si bolestan rekao je fra Marijan. Ma tiče me se lipov kurac rekao je Mungos. odmah sastavi. još uvik se ne zna ča je ovo? pitao je fra Marijan Mungosa koji je maramicom brisao ruke. Zato oni možda režu Amerikance. Onda smo malo zašutjeli. Ovo je čisto mučenje. taminirati od tog limenog čudovišta. Lijepo. Je 1.

kao uostalom i prije nekoliko dana kad smo gledali land rovere. Otvorio je neki časopis na srednjoj stranici i pokazao nam fotografiju u boji koja se prostirala preko dvije stranice. Je. Posjeo nas je na male drvene klupčice koje su fratrima služile za dosezanje knjiga s visokih polica. Bilo je Glasa koncile i Kane. Nitko se nije nasmijao. Fra Marijan. Večernji. i sumpora. Jednu ženu zatekli su na porođaju i ubili je zajedno s . Vjesnik. čitavom širinom publikacije. Tu je bio i poznati Testenov radni stol od jelovine. Tu smo mogli vidjeti nekoliko masakriranih leševa koji su ležali na travi. Nije se moglo prepoznati lica jer fotografija baš i nije bila oštra. Počeo je nervozno pretraživati. umrljan bojama. a ponekad ima jareću nogu. i crne mačke. nije bio uvjeren u pojavljivanje đavla..Možda tako označavaju demone? rekao sam. Na njemu su stajale novine i časopisi. i mirisa od paljevine. sitnim bijelim slovima. Proveo nas je do knjižnice kroz praznu crkvu i atrij. Tek u kutu. Neki kratak tekst. Vojska je upala u selo prije nego što su se civili uspjeli povući. Previše podudarnosti. ali primijetio sam i svjetovne novine. Stvar se dogodila na Baniji. Od prošlog tjedna. nešto je pisalo. Tu san to vidil. ali se vidjelo da su nekima izvađene oči. Što tražite? pitao sam. Arena. ponekad vodi jarca. Tvoga vraga! A onda je našao. pa ću vam pokazat kakav je to đavo. Odmah je uzrujano nastavio: Sad ćete poć sa mnom u knjižnicu. Samo je fra Marijan rekao: Greš mi na jetru! Serafim u nečemu ima pravo rekao sam. jedan do drugoga.. Ni ja ovo s demonima ne bih zanemario. Čuo sam jučer da je netko od onih iz sobe što su govorili Očenaš rekao da sotona uvijek dolazi u pratnji crnog psa. a zaudara na pišotu i drek. očito.

Primijetio sam kako su ljetni mirisi ustupili mjesto jesenskima: crnogorica više nije mirisala tako intenzivno. Ali te fotografije nije bilo. govorila po otoku da je njen Vjeko završio za doktora. navodno. Nije spominjala pse. Jedan od vojnika se. kad je diplomirao veterinu gore u Zagrebu.novorodenčetom. Čim ga nanju ši. Ča velite? rekao je Marijan kao da nam je dokazao nešto važno. Mislio sam da bi nam poslije ovih demonskih pojava šetnja uz more dobro došla. međutim. Što da kažem? rekao sam. to komentirao na svoj način. To sam obično povezivao s početkom nastave. Zrak je bio hladan i prilično oštar. krumpir ili gulaš. pas maše repom jer osjeća poluprovarenu ribu. Mungos je lansirao priču da ga psi vole jer mu smrdi iz usta. Mungos je. Dijete je bilo još krvavo i vezano pupčanom vrpcom. Pomislio sam da nam malo starih sentimenata u ovom trenutku ne bi škodilo. Bila je to uzvraćena ljubav i sigurno je imala dosta udjela prilikom Vjekina izbora studija. I bilo ju je tužno gledati kako svuda pokazuje tu fotografiju na . A naklonost pasa prema njemu vratila se recipročno: i on je zavolio pse. nije me do kraja uvjerio. Jesam ti reko da je Vjeko postao direktor groblja za pase na Rijeci? Direktor? rekao sam. pa makar i po psećim grobljima. Iako je stvar bila prilično logična. Nije mi baš bilo jasno. Ostavili smo Marijana s oslijepljelim leševima da se moli za njih. Sjećam se kako je njegova majka. a i slankasti vonj mora nekako se promijenio. Čuj ovaj miris? rekao sam. Mungos i ja krenuli smo prema Škveru. Zar mislite da to onden ne čitaju? Luđak upija sve okolo sebe. Podsjeća na školu. 1 bolnica je pretplaćena na ovo podigao je časopis. slikao s leševima nakon što je majci prerezao vrat. Zvali smo ga Truli. i onda od toga čini svoje halucinacije. a možda malo i za nas. A pomislio da je glavno napredo vati.

I moj stari je to govorio. bilo je čudno kako se do sada nije toga sjetio. Zato ih je masakrirao. Pogotovo ako je na otvorenome.kojoj Vjeko prima doktorsku diplomu. Liječi policijske pase za čitavo riječko područje nastavio je Mungos. Kad su lovili Andreja čhikatila. Netko ga je možda omeo? Jebote! I tebe je opsjela Babaroga iz Kampora. Nije mogao znati da ću se s godinama pretvoriti u doktora za mrtvace. Međutim. međutim. Jučer mi je telefonirao i rekao da stižu. toliko se koncentrirao na tu personu. Čak se u jednom trenutku činilo da mu kani nešto namjestiti. načela bi je i po drugim mjestima. Ovo s Djevojčicom sa Žigicama. To je istragu usmjerilo na praznovjernog čovjeka. . nečim što je tuplje od pile. Nema teorije da je ne pronađu. Ali sada mi je palo na pamet da joj je netko možda pokušao odrezati glavu priručnim sredstvima. ali je još uvijek oštro. Netko od mještana? Jako praznovjeran. Mungos je zašutio. zanimalo drugo. Htio se uvjeriti da mala nije demon. Da se radi o životinji. a onda su se sjetili vjerovanja da ubijenome u očima ostaje slika ubojice. A onda je zakrčala motorola. Čak ni po pijesku. pomoglo im je to što je leševima vadio oči. Kozmička pravda. Mene je. U prvo vrijeme nisu znali zašto. Rekao si da sumnjaš na životinju? Povrede su izgledale tako. onog što je ubio i pojeo pedeset maloljetnika u Ukrajini. Nema tragova da ju je netko vukao po kamenju. Bio se uhvatio mađioničara i njegova seksualnog delikta. A ljudi su joj iza leda govorili da mu iz džepa posuđenog sakoa viri goveda kost: najvažniji instrument. Očito sam mu stavio bubu u uho. ne bi samo na vratu. što misliš. bio sam upravo diplomirao medicinu. A sada se obojica bavimo mrtvacima: Vjeko psima. je li ritualno? Zašto? Čudne su mi te povrede. a ja ljudima.

očito. U tome kako su joj bile savijene noge bilo je nešto istočnjačko. uspomenom na pristavu mladost. dakle. pored kreveta. Recimo. bome. O tome sam razmišljao dok smo se vraćali na kamporsku cestu prema noćnom klubu Aphrodita. Sve je izgledalo kao grob bez obilježja. Izgledala je kao ukrasna figura sve dok jedan od policajaca nije podigao krila. ali uvijek bi me ganule šlape mrtvaca. Rukovao sam se s pristavim. Zapravo. gumena figurica cvrčka koji nosi kišobran. Ekipa forenzičara kriminalističke policije iz Rijeke pretraživala je njenu sobu. I šlape. Stajao sam usred sveopće potrage za nečim čega. Mogao sam vidjeti kako je ona jama u vrtu striptiznog poduzetnika zatrpana. Mungos je produžio dalje. Bilo je to tipično neožbukano prizemlje s prvom dekom umjesto krova. Vidio sam kako se Mungos rukuje s vrlo mladim čovjekom čije je lice bilo izbrazdano od akni. Pomislio sam daje sve to prilično simbolično. a pomalo. umjesto da skrene prema ulazu u Stipin klub. čaša i jeftine keramičke vaze na kojoj je bila naslikana gradska panorama sa sva četiri zvonika. Djevojčica sa Žigicama stanovala je u nedovršenoj kući od betonskih blokova nešto iza kluba. a nedovršenim dijelovima kuće. stajalo je nekoliko pari cipela. dodaje dizajnu težinu žrtve. Prebacivali su ih na folije s namještaja i s većih predmeta glatke površine. izgleda. A šlape su izgledale tužno. čitavo sam vrijeme imao osjećaj da pretražujemo dječju sobu. Što će rumunjskoj kurvi gumeni cvrčak? Igračka? Uspomena? Seksualni rekvizit? Zatim mjedena muha velika kao dvije stisnute šake. Cipele su. U neuređenu dvorištu stajao je policijski karavan čija su stražnja vrata bila otvorena. Volim kad se stopala obrušavaju dolje. U toj urednosti bilo je nešto strašno uzaludno. Bilo mi je glupo samo tako stajati. Tu su. Kao da se nalazim u nekom rijetkom klubu skupljača buha koji s luđačkom pedantnošću prebiru po svojem mikrosvijetu. Ta bol oplemenjuje cipelu. za kojeg sam tek sada čuo da se zove Goran i da je glavni inspektor. kad se koža na zglobovima nabora pa sve izgleda kao bolan grč. Guma je s cvrčkove desne strane bila crna i smežurana. pružio je Mungosu par zaštitnih rukavica. Gledao sam. bile drugo. Međutim. detalje nečega čije sam posljedice imao prilike vidjeti u vinskom podrumu. od onih u kojima noga stoji gotovo okomito. Ne znam zašto. Za patologe mrtvaci su polazište. Popeli smo se gore. Japansko svijanje . Tada se pretvorila u pepeljaru. međutim. bile stepenice prema zamišljenim. Nije mi promaklo kako se na staklu imperijalskoga bara još uvijek nalazi plakat s pjesmicom o rezanju. Bili smo baš kod srčane stanice. I pomalo dječji. Zatim nas je dočekao neprovjetreni prostor osvijetljen reflektorima. uporno nije bilo. Očito lik iz nekog crtica. Za druge oni su posljedica i kraj priče. Dva čovjeka sa zaštitnim rukavicama uzimala su otiske. Pomalo turistički. — Idemo tamo! rekao je. Izgledalo je kao da ga je netko mučio vatrom. Umjesto vrtnih vrata dva je dijela živice od ružmarina povezivala žuta vrpca s natpisom POLICIJA. A ti su detalji bili krajnje jeftini. ali je humak još uvijek bio primjetan. a ispod njih ukazao se prazan prostor. i malom kućicom od dasaka s kosim krovom na jednom dijelu krovne deke. Mungos me je očito predstavio kao patologa i dio ekipe jer se nitko nije na mene obazirao. Pristavi. halpcilindar i dugački frak. stvari u sobi. Podsjećale su na arabeske. s jako visokom petom. Govorilo se nešto o Djevojčici sa Žigicama i njenim stvarima. uz park prema hotelu Imperijal i onda se preko hotelskog parkirališta spustili dolje prema Palitu. zato sam se upustio u razgledanje. iz profesionalne znatiželje. trenutak otkada počinje njihova priča. Agresivne. To je bilo nešto kao ulaznica. Na podu.Javio se i po izrazu njegova lica shvatio sam da mu počinje radni dan. prozorskih stakala. Uredno složene.

A sirotice kojima su štikle proizvele krvave žuljeve gaze po svijetu oprezno. Da sam je vidio u tim cipelama.stopala samo je malo radikalnije. kao po jajima malih dječaka. onako .

Vidio sam kako razgledaju neki predmet. Prišao je i Mungos. Rumunjska tajna policija rekao je inspektor. Onda je jedan od policajaca pozvao inspektora. Stvar je. naravno.crvenokosu i. vidjela su se samo neka slova. Pa ju je ponovo uzeo i okrenuo. Skoro mi je ispala iz ruke kad sam je primio. I . Kutija za nakit! rekao sam. Zacijelo se radilo o malenom žigu. Svi su se nasmijali. Pogledajte! rekao je pruživši mi je. Nekoliko se glava nagnulo. Bila je izuzetno teška. Jeste li kad vidjeli tako tešku kutiju za nakit? rekao je. Izgledala je prilično otmjeno. Tada je jedan od mladih policajaca s otoka upitao što to znači. Fero. U prvi mah nije mi bilo jasno. očito. Šta piše? kazao je Mungos. Unutrašnjost je bila obložena crvenim muslinom. Bila je to četvrtasta kutija od pozlaćenog metala veličine kvadratnog decimetra. Inspektor ju je uhvatio u ruku i vagao. živu. Jedna od onakvih na kakve naši trgovci ispisuju cijene. No nije bilo cijene. možda bih i ja postao jedan od njenih guznih aspiranata. bila zanimljiva jer se dogegalo još otočkih policajaca koji su do tada bezvoljno pušili izvan kuće. Pisalo je SECURITATE. A onda otvorio. Stvar nije obećavala ništa dobro. Proučavali smo natpis sićušnim crvenim slovima. Jedino je u kutu bila sićušna bijela naljepnica. dođi da vidiš! rekao je Mungos. Inspektor je međutim bio sumnjičav. Slična zlatna površina kao i naprijed.

Vidim Bepu kako radi pred ulazom. već uhvatila i stanovite emotivne veze i sada je ovako javno manifestira tom dirljivom potrebom za čistoćom.9. limene mete uvijek se mogu pretvoriti u nacionalne heroje. Nekima muške. prema ulici koja odnedavno nosi ime prvoga hrvatskog kralja. Pa mi uz miris naftnih derivata pomalo sviće što bi mogli biti ovi limeni građani. kao da malom djetetu pere pimponju. Vidio sam to kad sam se vraćao kući. Gledam Bepu kako briše. bilo je samo jedno O. i obadva. kod Bepine kuće. okomitom crtom podijeljeno u dva dijela. nekima ženske. A opet. Muški organ bilo je stilizirano i neprirodno izduženo slovo U. u gradu je neki šaljivac na limenim skulpturama žutim sprejom nacrtao spolne organe. A lakirani kurac boje limuna prilično je žilav i nikako se ne da benzinu i krpici. predstavlja znak da su stanovnici otoka prihvatili svoje sive sugrađane. uvukao se u njega podsmijeh. bome. Za svaki slučaj i za rezervu. Uzoriti građani srdili su se na genitalnoga slikara i energično gestikulirali upravo zato što se još ne zna što sve to skupa znači. Jer. stoji još jedan takav junak. koje je pri vrhu imalo dva manja slova O. pak. Radi to prilično nježno. vidil? Kuraca ka sardelica? . Ona se. a ponekima. sada je taj interes bio nekako labaviji. No. A neće se dati. A sivi limeni građani kao da su ponovo došli u žižu javnoga interesa. po svoj prilici ni varikini. Zato je potrebno prema njima odnositi se s pijetetom. Grob u dvorištu Dok smo se Marijan. Bepa me u međuvremenu pozdravlja: Jesi. Ženski organ. vidim. i crtanje i brisanje. Pri vrhu Bobotine. Fero. I odjednom mi postaje jasno kako i jedno i drugo. čini mi se suludo. Iznijela na kalu bočicu s benzinom pa krpicom tare žuti pimpek s limenoga građanina. I obrnuto. Mungos i ja borili s demonima po kamporskoj umobolnici.

I prostor i nered. a na kraju ubacim escajg. Moj srebrni ronilački swatch što mi gaje bivša žena poklonila za prvu godišnjicu. jer je prostor neprovjetren. Kao sluzava pupčana vrpca. ali sata nigdje. Međutim. upotrijebiti za saniranje velike nužde. Smrde zahodi. Kao neki alternativni majčin grob u koji je sahranjen i dio njena limenog miraza. bilo kompletno posude što smo ga imali. Zbog ljubavi. Bilo je kao mali grob. osvrće se lijevo i desno. kao i otac ono poslije amputacije. Pritom me je malo i stid jer sam u ovih nekoliko dana napravio priličan kaos. A kuham na struju. zanima je nešto. Prvo složim rajngle. međutim. Zato sam stao panično otvarati prozore. nije potpuno nestao ni kad se kuća izvjetrila. Mogao sam. dnevnoj samoći. iskoristio da je posjetim u Zagrebu. Dok sam se spremao. a kako vidim. Zato sam ta tri tjedna. Spremajući se za spavanje u nekoj čudnoj. Unutra. I razumijem. a to je. smrad iz kupaonice osjetio se već s vrata. tri tjedna. kupio na kredit ovaj rostfraj. Istovremeno sam. možda. pa makar i nacrtanim. naime. Miris paljevine. zapravo. Prije spavanja morao sam učiniti još nešto. Tek tada pomislio sam da to nisu čista posla. Izvršiti zadatak što mi gaje . I nisam je mogao prekinuti. Onda sam. to da. Saginjem se da otresem žbuku s otirača. Sedam puta duže. pa naglo lupne koricama da izbije prašinu. pomislio sam na Marijanove riječi kako se demoni javljaju u prisutnosti mirisa. čitava je kuća mirisala po limunu. Čak i špajzu. dodavši punu bočicu čarlija. samo u tragovima. još od onoga pritiska prije nevere. prije nego što je otac došao kući. kao da je veliko spremanje. Po vodi se uhvatila zelenkasta prijesan koja je. i sudbina. Pa mi negdje taj no otkucava vrijeme. Ili čistunka. A i da mu se ne zamjerim. pa zagrabi rukom u knjigu i odere nekoliko zadnjih stranica. Jer joj je čišćenje i hobi i posao. Morao sam. Stvar je bila zanimljiva. Napismeno. gleda li tko. kad sam pokušao uzeti jednu šalicu. a kad sam se vratio. i lupam ga nježno o zid. Produžim u kuhinju i sude sa stola slažem u sudoper. Možda i opasna. dok je tata učio hodati. otvara. prelazi krpicom po hrptima. Stoga sam sve prljavo posude. I on mu je služio do smrti. Poslije će ih. Još uvijek imam obje noge i zato ih s užitkom brišem dok otključavam vrata. sačuvala limunsku aromu deterdženta. Ali taj drugi miris. Pred mojom kućom rusvaj. uostalom. voda je nije pustila. Nepričvršćena grilja otukla je hrpicu žbuke. zašto to radi. otvaram svoj životni prostor na uvid susjedima. za sada zna samo Bog. to je nešto čudno. Obišao sam ponovo sve prostorije zajedno s onim vjetrom s Velebita. osjećam neobičan miris. Trebao sam ostati samo tri dana. Ili čarapa mog starog. skidajući se. možda. okomito. Ostao sam. zapravo. Da se očisti. misliš prelistava. I možda još poneki stanovnik ovoga otoka. I sve se sjaji od srebrne boje očeva rostfraja koji ima doživotnu garanciju. a uz to može ostat i čista. nešto na što ova kuća nije navikla. ili nit paučine. Ili svijeće. Ispustio sam sluzavu vodu. onda tanjure. Sakrio se nekamo. Bepi rijetka prilika da se bavi muškim alatom. a posude zakopao u vrtu. međutim. prije šest godina baciti kompletno kućno posude. primijetio da mi nedostaje sat. Dugačka slinava nit razvukla se od kade do šalice. namočio u kadu. Posljedice sinoćnjega nevremena.Kimam glavom kao netko tko razumije. Kao daje netko palio šibice. I zato sada. A onda zastane. Otac se baš u Stubičkim toplicama opo ravljao od amputacije kad sam upoznao svoju bivšu ženu. Međutim. ispreplesti čitavu kuću. kao da je procurila plinska boca u kojoj već deset godina nema plina. Pa ga onda lijepo namještam. a rezak zrak nošen burom obišao sve prostorije. kao da je penkala. i bila cijeloga života. na kojoj je pisalo Dobro jutro. Što je. Zato se valjda ne mogu osloboditi napasne slike: čisti Bepa knjige dolje u knjižnici. međutim.

Servirao sam joj priču da sam negdje u gradu . Nazvao sam stoga Franku i nagovorio je da nas Bobo pozove na večeru.Mungos ostavio u amanet. Bilo je lakše nego što sam mislio.

čuo kako je spomenuti gospodin majstor za ciple na gradelama i kako ispeče onu kožicu kao nitko na otoku. Morao sam sići u predsoblje. Sudbina je. vladao je miris pržene ribe. tepao sam. tako sam ja prikučio grilje dok vani sjaji polarni dan. Začudilo me je što se dogovor realizirao tako brzo. Cipli rekla je veselo. To valjda zbog prevelikog umora. Ali jesen se tih godina otkrivala nesebično. sna nigdje. ali ona je već zaklopila. i onako bos. U posljednje vrijeme dobra pića kao da su me sama pronalazila. shvativši to. ona je već sjedila na klupi ispod crnike. požurio da se rukuje sa mnom. a meni ostavio bocu rakije. S ljubavlju. Ljeto sam dobro poznavao. Nasmiješila se kad me je vidjela kako dolazim i digla se da krenemo zajedno. Junak koji navlači tamne zastore na prozor. Franka je govorila iz slušalice: Naći ćemo se na Pjaceti za pola sata. Burin je pročistio zrak do neslućene prozirnosti. Dakako. Bila je to vrlo stara orahovača koju nisam osjećao u grlu. I onda sam. Takve sam razglednice već doživljavao iz ovoga dijela grada. iskusiti i na svojoj koži. s unutarnje strane. Ćelavac se pojavio na kuhinjskim vratima s krpom u rukama. onako umoran od probdjevene noći i kamporskih demona. pse. Bistro vrijeme dalo je zaljevu Svete Eufemije zelenu boju jezera. A dolje. Možete sjest ovdje pod lozu. kao one instant rakijice. kao da testiram njegovu reakciju na moju prisutnost. ali ne bez primisli. Bez straha. a niti ikakvog drugog. Kad sam došao na Pjacetu. Neka gledam svaki dan one likove iz crtica. Dobro da im još križ nisam postavio: "Počivali umiru. na podlozi tamnozelena mora prevozila je valjda zaostale turiste s Frkanja na Škver. miševe i vjeverice. Kupovala mi ih je bivša žena. To me je na trenutak povrijedilo. U daljini. valjda.. Uzeo je Franku. u preširokim boksericama s naslikanim malim snupićima. u predsoblju. Upalo mi je u oči kako je Franka otvarala vrata od kovanog željeza koja su vodila u vrt. poput najboljeg Lukina konjaka.. iza Frkanja moglo se vidjeti Laganj i Dolfin. Kao i Mungos prije nekoliko dana. Franka je bila jedina osoba na trgu. već vrlo brzo morao sam konstatirati da utjeha nije loša. Međutim. kao da je odavno navikla. Htio sam još nešto reći. sa svijetlozelenom tendom. Međutim. Balet Probudila me Franka." 10. a on je. nego u vršcima pluća. A misao samo bježi na onaj grob od posuda u dvorištu. proći pored velikog zidnog ogledala. A s desne strane nazirali su se plavičasti obrisi Lošinja. Za utjehu. Bobo je kupio ciple. pse. Pred kraj i pimpek mi se pretvorio u Snoopvja. koji je zapravo bio malena terasa između kuća. Piščeva aristokratska kuća bila je tu odmah iza ugla. u ono vrijeme neposredno nakon majčine smrti kad smo se doselili da ovdje stalno živimo. Drugi tu imaju zakopane hrčke. Dobro — rekao sam. otoke koje inače zbog izmaglice nismo dobro vidjeli. Samo naprijed rekao je. Telefonom. kao da je odavno zaboravila što joj se događa s grudima. I Franka je rekla: Dogovoreno! Kao da je ona spomenuti meštar od cipala. a ja imam stare lonce. htjela da bolje vidim gaće. obrasla lozom i otvorena prema zaljevu Svete Eufemije. mačke. a Franka će mi pomoć oko krumpira! Moralo se priznati da vlada situacijom. Rutinirano. . a jedna velika barka. A u vrtu. Bilo bi to lijepo. Mislila je da će me to omekšati. Trenutak sam zastao. Ni bergmanovskog. konačno legao u krevet kao da sam Šveđanin iz Bergmanovih filmova.

dok je druga bila prekrivena zelenim dekorom s izvezenim tetrijebima. Na jednoj strani kreveta stajala je razbacana posteljina. Sada se to vraćalo. Onda sam. Neka hipotetična starost koja Franki. Kao što je prije buncala o nacionalizaciji. Posvuda po zidovima bile su police s knjigama. Ako negdje sakriva kazetu. Time su se vjerojatno zaključavale ladice. da će ih stara konačno u gospodu napustiti. kao da netko struže stiroporom po staklu: La restituzione ci sara. a Bobo je preuzeo zadatak da mi pokaže kuću. koji je isto tako bio pretrpan knjigama. stvarao dojam da je duhovit. preminuti Bogu hvala. Prije žalosnih događaja sa svojim grudima smijala se vrlo glasno i vrlo često. i nije suđena. Čudilo me jedino što nema televizora ni videa. prema sobi i čuo sam ga kako govori: Lijepo smo se pokakali. drhtav glas starice: Ma mi avete dimenticato? Dolazio je odnekud iz unutrašnjosti kuće. a uvlači se u zidove. Barem na trenutak. Vonj nekontroliranih izlučevina koji je čest u staračkim kućama. preskače glasnice. svakog božjeg svitanja. u društvu peršina i krumpirove salate. šuteći. kao ostarjela i karikirana jeka Frankina smijeha. primijetio sam nekoliko ladica. onome kome je bio upućen. Međutim. nadajući se svakoga jutra. njegov azil. To je. Kao da se anđeo smrti zabunio i pljucnuo ugrušak u krivu aortu. pokrivače i tepihe. točnije svoju radnu sobu koja mu je ujedno bila i spavaća. Činilo se kao da ga knjige od nečega čuvaju. zavjese. staricu i Franku. I dok je živi primjerak moje srednjoškolske lektire prebirao po rijetkim priručnicima i antikvarnoj medicinskoj literaturi koja bi me mogla zanimati kao liječnika. a sa strane i ključ koji je stajao u bravi. stojeći prekriženih ruku kraj staričina uzglavlja. A onda supruga naglo umre. . denacionalizacija! Stalno bunca o denacionalizaciji rekao je pisac kad smo ušli. a nekada je po svoj prilici služila kao salon. pomislio sam. Prije rata imala je pola otoka kaže Franka. Ispod plohe radnog stola.. Staj tamo mrtva dušo. Unutra je bio naguran glomazni bračni krevet.. začuo i taj treći glas. u jednoj od tih tišina. oprali. Vrlo piskutav. Bio je to smijeh koji je. i tu vjerojatno živi svoj izolirani život. ja sam njuškao za kazetom. Onda bi opet zavladala tišina i u toj sam tišini pokušavao odgonetnuti što njih dvoje rade tamo. kad smo ušli u kuću. Ova soba je. boj me nemoj svašta pitat! Misli da govori s mojom pokojnom pojasnio je Bobo. očito. I to se prisjećanje vrlo brzo pretvorilo u nadu da je ćelavi oprao ruke kad nam je pripremao večeru. Ostavili smo ih tako da razgovaraju. kao mrtva s mrtvom. Iz sobe je još uvijek dopiralo na onom piskutavom talijanskom. Strašno je pomisliti da se nadala svih tih godina. to je sigurno ovdje. i osloboditi ih za to malo života što im je još preostalo. Si si. a onda se obraća starici: Kako je danas kontesa? Ma idi u pizdu materinu i ti i kontesa prošištala je stara kao da govori direktno iz dušnika. bila najveća prostorija u ovoj vlastelinskoj kući. očito. Pomislio sam da je strašno kad sredovječni bračni par njeguje ovakvu pretpotopnu mumiju stariju od ihtiosaurusa. Prije jela Franka je izvirila na terasu: Možeš pozdraviti staru gospođicu! Međutim. ćelavac se izgleda već iz kuhinje uputio unutra. možda. malo carstvo izuzeto od onih mokraćnih isparenja.Iz kuhinje povremeno bi se uz lupanje posuđa čuo i Frankin prštavi smijeh. namazali guzu i što sad još hoćete? Tek u tom trenutku sjetio sam se nepokretne starice. poput spužvaste izolacije u radijskom studiju. oplahnuo me žestok miris mokraće.

ostarjela bugačica.. Ja sam. A cipli vam se hrane. Niti mi ogaditi hranu. Nećeš valjda opet? rekla je Franka i nasmiješila se. A znate što je najbolje? Ne rekoh. Prozreo sam njegovu igru. A vidio sam i zašto mu se zamjerila starost. međutim. nije mi izgledao ni kao netko koga zanimaju djevojčice s kurcem. Radujte se narodi! I sveta Eufemija. blokovi za bilješke. Bilo je dobro što sam kroz odškrinuta vrata moga pratiti što Franka i pisac rade u onoj sobi. U drugoj ladici bili su računi. Poslije odlične večere i tri butelje vrbničke žlahtine. Franka ga je slijedila. A naša kontesa vam obavlja veliku nuždu svakih četrnaest dana.Kad smo se vratili na terasu. Franka je već postavila stol i servirala ciple s krumpirovom salatom. Franka je odgrnula plahtu. još otkako se pisalo nalivperom. Ni sada.. shvatio sam da je ovo moj trenutak. Ali kazete nigdje. Zato sam odlučio da mu ove ciple vratim. Jeo sam dalje. nego jedi veli Franka.. Kroz odškrinuta vrata. kad nahrani ciple. a onda odlučio da me neće pokolebati. jedna hefterica. od koje je i piskutavi staričin glas odnekud dobio melodiozne tonove. pisac je natuknuo da je vrijeme za masiranje stare gospođice. Ne moraš baš u detalje kaže Franka cuclajući glavu jednoga cipla. jer dno nije pješčano. je kaže on ali nije stvar u pečenju. da oprostite. Pa da. Tek toliko da i ja opišem jedan krug. međutim. to su više bile kosti preko kojih je visjela smežurana koža. stare fotografije. To ljudi krivo misle. mogao sam vidjeti kako Franka i pisac masiraju staru gospođicu. a kruženje dreka u prirodi čini mu se kao dobra ideja. U gornjoj ladici bilo je puno kancelarijskih sitnica: dva paketa spajalica.. Govno je njima što je nama kruh. s hruskavom koricom. Dovršio je još jednu čašu. poslije početnoga šoka. U njegovu zahodu. Kao po urici. Janjci su dobri s Paga jer je tamo i trava slana. On se. Mora se nekako zabavljati u tom svom paklu. Dvije koštunjave noge virile su iz bačvastog tijela. Glavna hrana. a kad se napravi. vršljao po piščevu privatnu raju. Izgledao je dobro pečen. Onda smrdi čitava Gornja ulica zajedno sa zvonicima. A za druga govna neka ga tereti Mungos. Ipak. nije obazirao na tu primjedbu. u međuvremenu. za hrabrost. Ćelavi je nježno uhvatio staricu za gornji dio tijela i. ali ga nisam vidio. nadutog od tekućine. Pa dok su se oni bavili kontesom. skaču po onom kamenjaru i jedu aromatično bilje. uzmite janjce. a on je još uvijek razglabao o denacionalizaciji.. Ćelavi lektirni primjerak nije mi. a bome ni kad je hranio starice tvrdim kruhom. ode u svoju sobu na malo kurate zabave. No. Mišići kao da su nekuda nestali. ali mrtvim zubima. Zapravo. Želi te impresionirati. Tu sa zida. I ja sam žvakao dalje. govnom. Stvar je u prehrani.. Na cijelom otoku. Tu dolje ispod kuće najbolja je pošta za ciple. Ne slušaj ga. Rastvorio sam jednog cipla da mu izvadim kičmu. još uvijek joj tumačeći zakonske osnove povratka vlasništva. Ispod košulje starica je bila potpuno gola. Podigao sam na trenutak glavu. i pošao prema sobi odakle se čulo sitno staračko pištanje. Počeo sam od stola. Po bedrima . Što je čudno.. Laže! rekla je Franka.. Bar su njena govna u ovome gradu točna.. kao u nekom polukadru presječenom vratnicama i dijelom zida.. Bilo je tu i puno papira za pisaći stroj. Evo. A ova večera sve je više sličila ne one večere iz basni: pozvala lisica rodu. E. Bobo je u tom trenutku položio nekoliko kriški kruha na još vrelu rešetku roštilja. uzmem kahlicu i pljus u more. Nije imala stražnjice. okrenuo je na bok. To me šokiralo. Čuo sam da ste meštar za ciple! rekoh. izgleda kao netko tko laže. A je. A oni su bili itekako zaposleni. ja sam šmugnuo u njegovu radnu sobu.

I sve se događalo u tišini. Nešto sam mucao o oproštaju i tim stvarima. Pored knjiga. na stolu. s mucicama njegova tepiha na svojim koljenima. U međuvremenu. Onda je izvukao kazetu. podizanje košulje iz okretanja. A na prvoj stanici bilo je napisano crvenim štampanim slovima (očito iz neke dječje štamparije): "Ovoj knjizi značenje je produbljeno. Ozbiljna literatura. Slobodno odnesite Hrvoju. kao i većini onih koji nešto traže: tražio sam kazetu. Nije bilo rasipanja energije. Vjerojatno od upotrebe. Kao da me je zatekao na šestogodišnjoj curici. kad sam je otvorio. To je bila njihova igra. samo smirena koncentracija. mala naklada. Ne znam što me je tjeralo da je provjerim. Upravo kad sam htio pretražiti policu s knjigama. onako na sve četiri. a već u drugom trenutku pogled mi je zaokupljala unutrašnjost knjige. U tonu nije bilo iznenađenja. zapravo. Ustao sam i pocrvenio istodobno." Otvorio sam i druge knjige sa stola. Ostale knjige bile su novije. Pisac. kao policijsko pseto. I uz strašno saznanje da je on taj koji romanima trga krajeve. i dok je ćelavi jednom rukom pridržavao staricu na boku. I dok sam izvlačio prašnjavu kutijetinu. Stvar mi je polako prodirala u svijest. ali on je bio potpuno hladan. Mogu vam pomoći? rekle su noge glasom koji je neodoljivo podsjećao na piščev. prije toga provjerio je pogledom gdje je Franka. Zanimljiva vam je soba rekao sam. stajala je i malena dječja štamparija. naime. a nema ni televizora ni videa. U nekakvu avangardu. To je vjerojatno bio alkohol. A kad se sve završilo. I one su bile izbušene. Tamo je. počela nježno masirati ono što je ostalo od njenih guzova. Okrenuo sam Mungosov broj i polagano. Nisam se sjetio ničeg boljeg. nisam ga imao obraza pitati u tom trenutku. Pisac je u među vremenu. Staro stvorenje šćućurilo se u položaj fetusa. Počeo sam se ispričavati.nazirale su se rane od dekubitusa. Čistio sam rukama nepostojeću prašinu s koljena. Pogotovo ako to može zaodjenuti u nekakav projekt. A dogodilo mi se. Stajao sam na stano vištu da u ovakvim situacijama pokret pomaže. Franka je u drugoj sobi nešto govorila starici i ona se sada smijala. Uzela je krpicu. Poslije sam ugledao kartonsku kutiju ispod jedne od polica s knjigama. Njihovi pokreti podsjećali su na balet. Franka i ćelavi radili su oko starice. S identičnim natpisom. Masiranje iz podizanja košulje. valjda. Ovo tražite? rekao je. kao da povlači zastor na lutkarskom kazalištu. Ne mogu reći da me nije mučila znatiželja zašto je pisac nabavio kazetu. nastupio je šok. a našao tko uništava krajeve romana. Ne sjećam se da se ove večeri uopće nasmijala. pored nosa su mi se stvorile neke noge u svijetlim hlačama. kao da će se ponovo roditi. Unutrašnjosti zapravo nije ni bilo. Trenutak sam gledao njega. Tko ih. otišao do jedne od polica i posegnuo rukom iza knjiga. Obična VHS videokazeta u kartonskom omotu čiji su krajevi bili malko iscufani. ne bi zamrzio. Samo ironija. No. kad me se. I to pred Frankinim nosom. Franka se smiješila. a otočko pučanstvo čita trilere. da me . pisac je slobodnom rukom spustio dugačku staričinu košulju. koja se nalazila nasuprot otvorenim vratima. To me bacilo na koljena. Ja je nisam pogledao. No. Franka je u međuvremenu otvorila bočicu nečega. Bili su tako uigrani i proizlazili su jedni iz drugih. zjapila jedna velika rupa širine čašice za jogurt. No. dakle. pažnju mi je zaokupila jedna od knjiga na radnom stolu. jer sam je prvo morao izvući. dobro nagledao. Staro izdanje Majstora i Margarite. Sve su stranice bile izrezane tvoreći prazan prostor u obliku kruga.

kao da uzima nešto ne znam kako važno. Brzo je prihvatio kazetu. Mungos je stigao na Trg slobode u rekordnom vremenu. Vjerojatno je bio u blizini.Franka ne vidi s kazetom. Imao sam dojam da me je dočekao ovdje upravo zato da nemam priliku pogledati tko je od naših . iskrao se iz kuće.

U ovim uvjetima. Onda je napravio emotivnu pauzu da razmislimo malo o prijateljima iz europskih zemalja. međutim. i u teškim vremenima treba živjeti normalno. i opet mi je palo na pamet da joj usred one limene buke i potpurija starogradskih šlagera kažem da je volim. To bih joj sada mogao reći. Fešta Gradski limeni orkestar proizvodio je priličnu buku. U prvom redu iz kojih su zemalja i koliko imaju kila. 11. volio čitavo ovo vrijeme. Prije će biti da sam se nje sjetio uvijek kad bi me uhvatila samoća. kao da će joj nešto od tih ranojesenskih atrakcija pobjeći. A ta moja potreba. izgleda. bila mi je odnekud poznata. Govornik je. Smijeh je narogušio gomilu. veselo nastavio: Svi ste se ovih dana pitali kakva su ovo gospoda osvanula na našim ulicama. prislonili skroz uza zid. koji je stajao blizu apoteke. Onda je glazba utihnula. nastavio: Ugostili smo. Prepun Trg svetoga Krištofora napeo se od tišine.. Uštipnuo me je za obraz i rekao: Bravo. Hodao sam za njom. da izjavljujem ljubav uvijek kad je buka.. opet bez nezgodnih riječi. i ptice i barke. Franka je cupkala po sklizavim kamenim pločama žureći dolje prema loži. naše stare prijatelje koliko smo mogli. poštovani građani. Ali stekli smo zato i nove. A utihnule su. Po tome smo znali da je počela fešta.. Kako ona najbolje odgovaraju vjetrovima ovoga kraja i kako stari ljudi nisu bili budale.. shvatila ozbiljno..■+* sugrađana jedan od glavnih glumaca u ovome filmu. Da sam je. pa onda zaboravio. Neugodnu situaciju prekinula je otočka limena glazba koja je krenula od gradske lože prema Trgu svetoga Krištofora. To mu je omogućavao da ne obraća pažnju na mene. Kao da sam to negdje već vidio. dakle. Na zapadnoj strani već je bila postavljena pozornica s govornicom i mikrofonima. zadovoljan tom napetom tišinom. I da sam njeno nemiješanje s muškarcima doživljavao kao veličanstveni hir. da ne smeta ljudima. Možda i vjeverice. Očito se još netko sjetio debelih u imperijalskom programu za mršavljenje.. Srećom. Gradonačelnik! rekla mi je Franka koja se opet stvorila kraj mene. Ubrzo je. Primijetio sam kako su limenoga građanina. još tamo otkako je Renata onako bezobrazno narasla. Njena je žurba bila dirljiva. I tako smo. a najgora je od svih nesreća ovaj rat što nas je zadesio tamo na Velebitu. evo. Dragi . Samo gdje? Nakon nekog vremena Franki sam vidio još samo glavu. dragi sugrađani. Pisac je stajao uz sudoper oprezno trljajući tanjure staroga kobaltnoga servisa koji je vjerojatno pripadao nepokretnoj gospođici. stupili na Srednju ulicu točno u povorku koja je gmizala za gradskom glazbom. Ne bi me. Bio je to najnježniji kontakt između čovjeka i posuda koji sam do sada vidio. a za govornicu se popeo onizak čovjek svijetle kose i s dugačkim svijetlim brkovima koji su mu padali preko usana u obliku obrnutog slova U. Grad je zašutio. međutim. Cupkala je medu drugim gradskim glavama koje više nisam poznavao. Franka je čavrljala nešto o latinskim jedrima. Pa. zato smo i ove godine ugostili naše stare prijatelje iz europskih zemalja. možda i pomalo. Fero! A kad sam se vratio. Ali. I svi smo zajedno prispjeli na Trg svetoga Krištofora koji je bio okićen zastavama i balonima. Nalazimo se u teš kim vremenima koja su bremenita problemima i nesrećama. U tom su trenutku dva mladića u odorama srednjovjekovnih streličara donijela na binu jednog od onih limenih junaka. I onda je počeo: Dame i gospodo. i sada kad mi se muški alat još oporavlja od sudjelovanja u crtićima.

to su limena gospoda iz brat .sugrađani.

. o knjigama.. Susret s praznim zapešćem bio je prilično neugodan. Zato smo ušli u zajednički projekt pod nazivom Sjene brzine su oko nas.. kad je kroz . obučen u tamnoplavi blejzer sa srebrnim gumbima. Brkati Prus u plavom blejzeru naklonio se na spomen svoga prezimena. Dobro je to podnijela. Dva brkata gradonačelnika tada su zajednički razlomila pogaču i stala je žvakati. pruskog držanja i urednih brkova.. U tih pola sata. Ne moram vam spominjati da smo u ovim teškim vremenima stekli brojne prijatelje širom Europe. Sada. Kao da mi je taj nestali predmet pokušavao nešto reći. kad nema turizma. a sve da bi se nekako došlo do vola na ražnju koji se poput obećanja vrtio iza govornice. A što je s kipovima? šapnuo sam Franki. Ako nam daju novac. Fuj! ispljunula je. a onda je nekoliko ljudi počelo pljeskati. Svi smo ga pogledali s čuđenjem. zgodan muškarac u pedesetim godinama. i medu onima koji su. Htio sam pogledati na sat. To je prometni projekt koji je osmislio gospodin gradonačelnik Griinwald. Pljesak se ubrzo proširio. Onda će nam stići još humanitarne pomoći. A kad je sažvakao. i dalje obraćao okupljenim otočkim masama. Misli. a mislio zapravo o onom baletu sa starom kontesom. Jer. Pravio sam se da slušam članove gradske uprave.. bile samo uvod u žderanje. Stajala je ispred mene i stavio sam joj ruke na ramena. Bio je postavljen kod njen kuće. Oni su nam početkom ovoga mjeseca uputili neprocjenjivu humanitarnu pomoć i ovo je sada trenutak da uz gradonačelnika herojskog Telgtea objavim radosnu vijest. ne znači da moramo prihvaćati njihove idiotarije! šapnula mi je Franka. neću biti kao ti. To je zacijelo Igor. A ponajviše o limenim sugrađanima i herojskom Telgteu koji je ovim projektom u gradu i okolici broj smrtnih slučajeva u prometnim nezgodama sveo na minimum. Mislim da moramo rekao sam. I zato sada podižemo ove simboličke spomenike našim sugrađanima koje je brzina prerano odnijela iz naših života. Ili na mjestima nesreće.skoga grada Telgtea. Iako. Problem je bio jedino u tome što na otoku nije bilo brzih prometnica da se pored njih postave limena upozorenja. A gradonačelnik je zaključio: Mrtvi su medu nama! Iza gradonačelnika redalo se još govornika. Pa da me prži sunce i seru vrane. Pomislio sam da se oni čiji su dragi izgubili život na taj način sada moraju osjećati užasno. treba se preorijentirati.. Riječi su ovdje. jer je uspio sačuvati tajnu čitava dva dana.. kao gripa. rečeno je svašta. Bio sam uvjeren u to. Naša gradska uprava podizala ih je kao nadgrobne spomenike. Oprezno i svečano kao da blaguju tijelo Kristovo. automatski smanjuje brzinu. i nije bio u krivu. A meni je onda sinulo kako je Bepa intuitivno prala pimponju svoga limenog heroja.. očito u trenutku nepojmljivoga trijumfa. Sjetio sam se i barbe s Vele rive koji je govorio da se jedan nalazi na Frkanju. kad se bolje razmisli. Gradonačelnik se. Medu njima su i ljudi iz ovoga povijesnog gradića sa sjevera Njemačke. međutim. ovaj s dužim brkovima nastavio je: Ovime proglašavam grad Telgte našim bratskim gradom! Prvo je trenutak zavladala tišina. međutim. kao i mi. A užasno se osjeća po svoj prilici i onaj zlobnik koji je crtao pimpeke. Na binu se popeo visok. prvi put čuli za bratski grad Telgte. blizu kuća poginulih. Dali su nam lovu za cestu i novu rivu rekao je netko iza mene. Slegnula je ramenima. kad vozač vidi sivoga građanina pored puta. oduvijek. Zašto me to sada toliko smeta? I hoću li smoći hrabrosti da joj kažem tko uništava knjige? Baš sam o tome mislio.

Vidio sam dva limena kovčega s priborom i službenog fotografa koji je žvakao nešto što je sličilo na rogač. Psi su sjedili i dahtali. Sjećaš li se tipa sa sprovoda koji je čitavo vrijeme bio sa mnom? upitao sam odjednom Mungosa. I tako smo neko vrijeme stajali. Vidio sam da idemo prema malom molu na otočiću Svetog Jurja. Miješao se miris joda i crnogorice. gimnastičke šlapice. izvirivali su čipkasti volančići. Rukovao sam se s Goranom i s ostalim članovima ekipe. pomislio sam. Svatko od nas je. Dolje. Omanji. A onda se na binu popeo policajac i nešto šapnuo govorniku. Cipelice. Onda je skočio i zavezao uže za kolonu. Nitko ga se ne sjeća. Haljinica. Bila je okrenuta prema Italiji. To nije bilo ništa dobro. Govornik je to šapnuo gradonačelniku koji je još uvijek stajao na bini. a pomislio. koja je nekoć bila bijela. vjerojatno. Bio je potresen i po prvi put nije znao što bi sa sobom. Čak je i govornik stao. Odlično vrijeme da se pronađe preminula djevojčica. nitko nije reagirao na njegove riječi. 12. Bila je leđima oslonjena na deblo bora. Međutim. Upravo je trajalo vrijeme rasprodaja. bio sa svojim mislima. Počeo sam osjećati blagu slabost. Međutim. Čovjek s dva vučjaka stajao je na rivi. u sjedećem položaju. koji je stajao nasuprot luke. Našli smo je na obali. Neko komešanje. Vjerojatno da tjelešce ne spuzne. Ukrcali smo se. torba s mačjim očima i nacrtanim Snoopvjem. Bol u grudima se pojačavala kako smo se približavali izlasku iz luke. Mungos je u međuvremenu pomagao utovarivati stvari. Psi su je našli prije pola sata govorio je Mungos. Na taj smo otočić u mladosti često plivali. gdje su počinjale nogice. a činilo mi se da je odavde. sada je na sebi imala velike crvene mrlje od zemlje. Kao da je nešto spriječilo proces truljenja. ne znajući što se događa. pri dnu. a tamo iza Frkanja upravo je zalazilo sunce. I stvarno. To što su pronašli Mirnino tijelo ili ono što je vidio na kazeti. Izgledao je neupotrebljiv. Poznaje sve ljude na otoku. Ukoliko ju je u ovom kratkom vremenu uspio pogledati. Ne znam rekao je Mungos. Digli su glave i oni koji su se bavili volom. Vonj raspadanja i nije bio toliko inten zivan. Onaj drugi bacio je sidro. s bradicom. Trebala je jesenas poći u školu. opet u tišini. izgleda. Bili smo prilično šutljiva ekipa. okrenutu prema pučini. Ljubazno me se moli da dođem pred policijsku postaju. Ne rekao je. I dok su policajci iznosili stvari. a tu su se i slavili rođendani. Zašto je to važno? Tako rekoh. samo se pod pazusima vidjelo dvije borove grane koje su je podupirale. Pogledao me kao da prvi put vidi moje lice. "Pusti me!" Gliser je međutim kratko podigao kljun u punom gasu.masu prostrujao neki šapat. Hodali smo po gustom i bodljikavom pokrivaču od borovih iglica. Možda stvarno . Mungos mi je pošao u susret. Tada je policajac na mikrofon izgovorio moje ime. to mi nije palo na pamet. Samo staklo koje se krši Ekipa kriminalista iz Rijeke ukrcavala se u službeni gliser na malome molu u blizini policijske postaje. Ruke su spokojno ležale uz tijelo. Kao da se koncentriramo za susret s mrtvom djevojčicom. Ukoliko se u smrti sniva. Jedan od policajaca otišao je na pramac i govorio onom koji je vozio kada da počne sijati. naš gradonačelnik ništa nije rekao njemačkom gradonačelniku. a ni disanje mi baš nije išlo. a onda se počeo zaustavljati. Nisam znao što ga je toliko uzbudilo. po prilici na sredini otočića. Ne smrdi kako bi se očekivalo rekao je Goran. Mungos je poveo mene i Gorana nekuda prema gore. Našli su je! rekao je. sigurno sanja o dućanima.

.

Držali su ga na onom ružičastom ručniku s kojega su sipile borove iglice. ispred policijske postaje. Šuteći smo krenuli za njima. Ili je stvarno lud? Pronašli smo i termosicu s čajem od mente i plastičnu čašu. Vidio sam kako je kombi hitne pomoći zaokrenuo prema gradu. Razmišljao sam o tome kako je u mojem iracionalnom strahu od djece igrala ulogu i neka ovakva neidentifi . Uokolo su. dijelovi plehnatih arija koje sam dobro poznavao s otočkih terasa: Oprosti mi pape. Dvojica uniformiranih policajaca s otoka nosili su tjelešce. Vidjelo se da misli. Motao ju je oko borova. Za to vrijeme jedan od policajaca je skupljao igračke. Poput karata. I tako smo sjedili dugo. Šta je sve čovjek u stanju napravit zbog invalidske mirovine! Misliš? rekao sam. također zagledan prema Italiji. a autopsija u ovim okolnostima nije dolazila u obzir. U međuvremenu stigla je i ekipa s priborom. do dočeka gliser. Više nije bilo potrebe da je pregledavam. Otišao je do Gorana i ovaj je dao kratke upute policajcima koji su nosili otiske. Ova je. Dok se gliser udaljavao. Drugi su već počeli pretraživati teren. Zašto bi netko sakrio tijelo na otoku? Da ga ne nadu psi rekao je Mungos nakon kratkog raz mišljanja. I da je na otoku. bili smo sve dalje od te ideje. mogao sam potvrditi da truplo nije seksualno iskorištavano. Tražio je vjerojatno nešto pogodno za otiske. Kako je ona mogla znati? procijedio je. međutim. Policajci su upravo uzimali otiske. 1 što je još rekla? Kakav je demon? Tužan rekao je Mungos. šuteći. i kako za njima ulaze dva forenzičara kriminalističke policije. očito. Jedan tip je stalno spominje. Tek tada sam primijetio da sjedi na velikom ružičastom ručniku za plažu. U međuvremenu. Nikako da se otkači. Vjerojatno one koje joj je Renata stavila u lijes. Međutim to više nije bilo važno. Međutim. Sada je tamo bilo nešto između užasa i sažaljenja. Znalo se od čega je umrla. Kaže da su je fratri silovali u lijesu. sva trojica sjeli smo na stepenice ispod svjetionika i slušali muziku iz grada. A ovo je otok na otoku. Na foliji ih je bilo nekoliko. razmjerno dobro očuvanih. Kao na malom sprovodu. Crte lica kao da su mu se pomiješale i onda nanovo složile. Sumnjate li na koga? rekao je Goran. Sagnuo sam se i ja. Ne izgleda kao da je silovana rekao sam nakon nekog vremena. Netko mi je dodao rukavice. U međuvremenu oprezno smo položili tijelo da mogu obaviti nužne preglede. Rekao sam Mungosu da je uzme. Obraćao se Mun gosu. Nije bila pogodna za otiske. Tornero. bilo drago da ju je iskopao Ranko.vjetar? Ili sol? Mungos je prislonio maramicu na nos i sagnuo se da je bolje vidi. Mungos je nešto govorio u svoju motorolu. već nakon ovlašnih pregleda. a i igračke su upućivale na drugačije motive. Očito se radilo o ženi onog nagorjelog cvrčka što smo ga pronašli u sobi Djevojčice sa Žigicama. Nije mi promakla gumena figurica cvrčka. Mungos je čučao kraj tijela. međutim. Borove iglice u međuvremenu su ga prekrile. Shvatio sam da govori doktorici iz doma zdravlja. Jedan od policajaca počeo je ograđivati prostor žutom vrpcom na kojoj je pisalo POLICIJA. A onda mu je stvar polagano prodirala u svijest. Mungosu bi. nošeni vjetrom. A iz grada dopirali su. Gledali smo kako pažljivo ukrcavaju tijelo dok se gliser ljulja. Sjeti se one žene. Dovoljno za identifikaciju. imala crvenu haljinicu s bijelim točkicama i torbicu. Krstinić rekao sam Rekla je da je mala pod zvijezdama. Nadalina. To mu se vidjelo na licu. stajale razbacane igračke.

I kako je meni i ženi to nekako pojelo ljubav.cirana slika glisera s dječjim truplom koji se udaljava. .

I tako smo. dok je Goran još razgovarao. jer je većina stanovnika još bila na fešti. a starica je ponudila da sjednemo i upitala hoćemo li juhe. 0 njemu sam mislio i kad smo se Mungos i ja za nekoliko sati sami uspeli do groblja. A onda se iz kuhinje začulo razbijanje stakla. reći da mi se ne ide. Stolnjak se u međuvremenu promijenio. Čuo sam Mungosa kako viče: Šta ti je? Šta ti je? 1poslije toga sam se valjda srušio. Policijska vrpca skinuta. za milu Gospu. pustim ulicama. međutim. Da mi bude lakše rekao je. Primili smo je pod pazuhe da bismo je mogli pridržavati. I jedna pseća. Izgledalo je kao da nas je očekivao. Koračala je prilično nesigurno. Stvari su već bile sređene. a grob zatrpan. to je nekako lebdjelo medu nama dok se Globus u kuhinji obračunavao sa svojim čašama i tanjurima. Našli smo ih. Uglavnom. Htjela sam samo vidjeti jesu li joj porasli noktići! rekla je Renata. a Globus je za nama nosio njen neseser. zapravo. Dok smo se vraćali jednim od tih puteljaka. To je bilo čudno. Pođi s nama rekao mi je Mungos. To je na groblju neprilično. sve troje. Kao da je dotični imao pseću nogu. ispod loze. a trebao sam. da psi obilježavaju teren i pišaju po posljednjim počivalištima. ali čovjeka i psa nikada. Međutim. Onda sam počeo o tome misliti. Mungos ju je zagrlio i rekao da je sada moramo odvesti u Kampor. i pokraj njega otisak pseće šape. ona se visina u ovom položaju nije dala primijetiti. Osim toga. Baš u tom trenutku Bog se poigrao sa staričinim crijevima. navodno. Prdnula je tako glasno da se moglo čuti do centra grada. ipak. a to je već četrdeset godina. I tako smo je odveli prema automobilu. ni plač. bila je to samo jedna ljudska stopa. Nije više bio onaj s voćem. Zapamtio sam taj pogled. pronašli barku s kojom je prevezeno tijelo.Ne znam koliko je vremena prošlo prije nego što je Mungosova motorola opet zakrčala. Sjedili smo u tišini. A i ona školica je nestala. Starica je ostala stajati ispod brajde i gledala nas. Znam šta sam napravila. Globus i njegova majka srkali su juhu. Goran je prišao ležaljci. Na Škveru su. I to je trajalo. Renata nije reagirala. Da tamo nemam što tražiti i da je to policijski posao. ali da ćemo je vratiti kući kad joj bude bolje. Sve je izgledalo spokojno i obično. sav uplakan. znali smo da je prvi val užasa prošao i da će sada stvari možda biti lakše. Kao da se Mirna vratila kući. ni vika. Kao da nije prdnula. Nikakav drugi zvuk. Samo staklo koje se krši. kao čisto mlada mahovina kad prodire iz zemlje. vodite? prošištala je starica. Pružio ju je Goranu i po inspektorovu licu. Otkako sam živ. Bilo je. Globus je ustao od stola i u tišini se rukovao s nama. Zašto? rekao sam. Mungos ga je. poveo u kuhinju. ni psovke. Brada i kosa su mu u ovih nekoliko dana propupale. vidio sam u betonu rebrasti trag muške cipele. malo čudno. O tragediji svjedočili su još samo prilazni puteljci prljavi od crvene zemlje. shvatio sam da zna koga treba uhititi. Goran i ja pravili smo se kao da se ništa nije dogodilo. Prijateljstvo čovjeka i psa stvrdnuto u betonu. to da. Policajac u njemu odjednom se pretvorio u prijatelja. došli Mungosovim land roverom do Globusove kuće na Palitu. . nikada nisam na groblju vidio psa i gospodara. Onda sam ponovo osjetio bol u grudima i nedostatak zraka. Kud je. Renata je ležala u ligeštulu pored stola. U prvi su mi mah ti otisci izgledali idilično. Sada mi je djelovala nekako kraća. dok je slušao. Mirisalo je na kuhanu piletinu. Kad se konačno pojavio na vratima. a Renata je već bila ustala. Vidio sam pse lutalice. Bila je potpuno odsutna.

KIŠA SVETE KLARE .

a ja živih. . Gledam iz bolničkog kreveta terasu kamo sam često dolazio s Renatom. Bila je svježa jesenska večer. pa su ga zajebavali u školi. On je u međuvremenu specijalizirao srca. To valjda zato što se on bojao mrtvih. Sreli smo se u zanimljivu položaju: ja na nosilima. Tvorili smo križ. pomislio sam da zauvijek odlazim i da me to u halucinacijama posjećuju stari prijatelji. Tako je postao Feri.1. Tlo je u Haifi kao užarena ploča na kojoj plešu medvjedi Javio sam da neko vrijeme neću doći na posao. Liječi me doktor Feri Bernstein.. čovjek budućnosti. ali je to u Opatiji neobično ime. a on sa slušalicama stoji iznad mene. Imali smo slične nadimke. jedva živ i u nekoj polunesvjestici. Feri Bernstein bio je mađarski Židov iz Subotice koji je došao s roditeljima živjeti u Opatiju kad mu je bilo deset godina. A ne kao danas: srce za kardiogram. A kad sam ga vidio. kolega sa studija u Zagrebu. Jedan horizontalan i jedan vertikalan uvaženi kolega. Uzemljen sam žicama koje iz mene vode u aparate. a pimpek za kateter. Još u ono sretno vrijeme kad je srce služilo za ljubav. Tako bi se Bog potpisivao da je nepismen. Osim možda kao patološki materijal. Nisam znao daje na otoku. A dišem kao što prdi koza i siguran sam da se to kroz otvoreni prozor čuje van. bakelit i bakrene žičice. a pimpek za užitak. Pustio sam korijenje u tehnologiju i pomalo se pretvaram u robota. inoks. spasonosni povjetarac krcat kisikom strujao je kroz prozor. a ja mrtvace.. Dok sam krkljao iz pluća punih šlajma. Zvao se Ferenc.

i .

puno vlažnog pijeska. Tako je skužila da ide noću van. Ali ja sam njoj rekao da mi donese nešto za čitanje. Marija Pende. Vjerojatno zato da imam materijala za pišanje kroz onu cjevčicu. da sada rade vještačenje u Kamporu. Zauzeli su sva tri kata stanice. jebote! A zašto noću? Štos. . Potpisano je neko primirje pa je došlo još policajaca. Gdje su bili. svladala nekakva slabost. Da me umiri. Onda se prihvatila smeća na gornjoj plohi ormarića: papira. noću je dječici za nimljivije. komadića najlona. izgleda. Ostavljam vas sada. To mu je valjda profesionalna pozicija. šta ja znam. osjetio sam neku aktivnost koja je bila povezana s tlakom ili srcem. i u ovo doba noći? Baš u tom trenutku proćelava glava Ferija Bernsteina pojavljuje se na vratima. Nisam se mogao sjetiti ničeg boljeg. Da može odjednom vidjeti lice bolesnika i grafikon na prednjem dijelu kreveta. Bacila sam sve što se usmrdjelo! To je Franka. U predvorju pakla ona se brine o trulim krumpirima. Onda smo prestali govoriti. Našli su dječicu! Aparat samo što nije ponovo zavrištao. Nisam znao što da je pitam. A Franka baš veli: Pospremila sam ti kuću. I proizvodi bol. Pokriven plahtom jer sam dolje bio potpuno gol.Počeo mi se neočekivano buditi i onaj prijatelj medu nogama što je s kateterom prilično nezgodno. Sutra ćemo ga skinuti s aparata kaže Feri. Pa da onda konta slažu li se. Spavao sam vjerojatno nekoliko sati. a Feri stoji iznad temperaturne liste. kao da si je usta priheftala zihericama. Neće podignuti optužnicu. Što se događa vani? rekao sam. Tu si dva dana kaže. I onda dodaje: Imate posjet! Zar sada. Ili s terase iz susjedstva. Ozbiljan posao. Stavila je sok od naranče na moj noćni ormarić.. reagirale su elektrode i aparati zvukom gorim i od najgore budilice. Uglavnom. Stavili smo te na aparate da kontroliramo aktivnosti srca. Brza je i žilava. Takve stvari omogućavale su joj da ostane na Zemlji. da se pojavljuju noću. moja kuma. zbog katetera. mislim Tomo. A i netko je širio priču da je pas uskrsnuo. Uglavnom. nečega što su skinuli s flašice infuzije. I da se javlja poslije ponoći. 1 to znaš kako? Počelo se pričati po otoku o toj djeci. Večeras sam dežuran pa ćemo se još vidjeti. što su vidjeli i to.. I zovu ljude na informativne raz govore. Ima još kaže nakon nekog vremena.. vidjela je u postelji od malog. Pseći nokturno. ima sina od sedam godina. Doletjela je sestra čiji je najveći kompliment kad se kaže da je kompaktna. A Renata? Netko mi je rekao. jer su mi se taj uskrsli šnaucer i očeve nestale čarape nekako pomiješali. Ne bi bilo lijepo da mi Franka nakon dvadeset godina poznanstva prvi put vidi onu stvar ovako sputanu i smežuranu. Razgovor je zapinjao. na kojoj obično sjedi sestra dok mi posluje po donjem trapu. Iza njega ulazi Franka s namještenim osmijehom. a Franka se brzo oprostila. Njegovo diskretno povlačenje stavilo je Franku u neugodnu situaciju. Franka sjeda na okruglu stolicu pored kreveta. Kao da već traje minuta šutnje. Uglavnom. Jučer me nisu pustili jer si spavao. A ja sam u takvoj situaciji već bio do grla. Dobro si! kaže Feri profesionalno. avantura.. Išla su i druga djeca sa Stipinom malom tražiti njihovog šnaucera. Pozdravljaju me sa smiješkom. Ne sjećam se više ni što je rekla na odlasku. Opet me. Ubrizgava mi nešto u venu što će smiriti pretjeranu aktivnost srca i od čega ću vjerojatno nekontrolirano mokriti. nakon toga buđenja. Mungos me zvao pa sam odnijela tvoje stvari kući. A onda mu možeš donijeti nešto za jelo. jer kad me probudila Ferijeva ruka na obrazu. Potaknule su ga vjerojatno neke sjene iz podsvijesti.

Međutim. činilo se daje Feriju dosadno. Uzalud su ga sin i Feri nagovarali da ipak ode. iako je Feri bio Židov. Feri se te večeri iskrcao s putnicima. Ili će jako ublažiti. Njih četvorica. na terasi hotela Medina. Stuštio se u zahod i ispovraćao sve što se ispovraćati dalo. zapravo. Franz. a dobar dio rodbine mu je stradao po njemačkim logorima. Starije ostao uporan. Nisu svi doktori kao Leichenbegleiter.otputovao? rekoh.uobičajeni su zvukovi bolnice utihnuli. Božji . Evo. S tim se nikad ne zna. Jedan od policajaca navukao je gumenu rukavicu da mu pregleda dostupne dijelove utrobe. bio raspoložen za razgovor. stajali su ondje potpuno nezainteresirani za njegovu golotinju. na koji se ukrcao. Tako mu je lakše. kako se uzme. Ottov otac. Pokušao sam se uspraviti u krevetu i on mi je odmah skinuo elektrode. Zapravo. ali najviše mu je bilo neugodno zbog psa. Prilično su se zabavljali. okoliša. Baš i nisi. Feri se odmah zbližio s izvjesnim Ottom. A tu priču o njegovu prvom putovanju. Njemački ovčar. dva policajca i dva izraelska vojnika sa šmajserima. Onda su mu naredili da se razodjene. ironično je upitao: Zašto Jugoslavija nema diplomatske odnose s Izraelom? Kasnije. policijski časnik. vjerojatno zbog konvertibilne marke. nije se želio iskrcati na izraelsko tlo. primijetio je stariju ženu europskih crta lica kako naplaćuje usluge toaleta. to baš i nije bilo umjesno pitanje. On je tamo sjedio ukoliko bi netko od tih staraca slomio nogu ili se nekako drugačije ozlijedio. a to je značilo i dijagnozu. Poslije je od vodiča saznao da je to Frau Schlezinger. Jesam li skoro. koji je radni vijek u Njemačkoj proveo kao hotelski recepcionar. folksdojčerom iz okolice Subotice. Znao sam samo da je svako ljeto plovio na velikim putničkim brodovima nadgledajući srca njemačkih penzionera. išao je na krstarenje istočnim Mediteranom.. neće smjeti ni ispričati. . Neposredno poslije drugoga rata izbjegli su iz Jugoslavije i od tada je čitava obitelj živjela u Miinsteru. Policijski službenik proučavao je njegov pasoš. S čim? Pa s putovanjima kaže. uz limunadu je razmišljao o najvećem poniženju koje je doživio u životu. Zbližila ih je zajednička domovina. kod kuće. a ja sam se ionako naspavao u ova dva dana. Na kraju. S obzirom da me probudio usred noći i da sam priključen na aparate. Šta mi je? rekao sam jer je Feri. Tamo je bio i jedan pas. recimo. Pas ga je jedini gledao. bio je boležljiv pa mu je Feri mjerio tlak i donosio lijekove. Turisti koji su izlazili iz zahoda na trenutak bi zastali da joj spuste sitniš u tanjurić. kad je izašao iz zahodske kabine da isplahne usta. očito. Prekrio je rukom stidne dijelove. Napravili smo analize rekao je. a kasnije i kao turistički akviziter za područje Jugoslavije. Kako je? rekao je. a njega su zadržali. nisam čuo. stari gospodin. pred četvoricom naoružanih ljudi sa šljemovima. Ne trebaš to. da gledaju otirač ispred svojih vrata kad govore dijagnoze. A ni izvana se ništa nije moglo čuti. Kao liječnik. Njemački turisti su plesali uz Havu nagilu. njemačka Židovka koja je čudom preživjela Buchcmvald. To je bilo čudno. Izgovarala je nešto kao hvala na jeziku koji je bio sličan njemačkom. Kad su stigli u Izrael i usidrili se u Haifi. Otto je bio njegovih godina i putovao je sa starim ocem. Nekima je i neugodno. Zbog nečega ne želi biti direktan. Pa razveže priču o tome kad se u Veneciji ukrcao na svoj prvi putnički brod. Vidim. naputovao. Međutim. kad je sve bilo gotovo. Taj brod. Stajao je tamo potpuno gol. Teško je podnosio vrijeme koje je postajalo sve toplije kako su se spuštali prema jugu. Njemačke turiste propustili su preko granične kontrole bez ikakvih problema. To svom ocu. ja sam se. Čudno. O tome je mislio i kad mu je pozlilo. i njemačkim ovčarom. vraćajući mu pasoš. Za to je bio plaćen.

.

LI .

čak i manevre s bojevom municijom. Otkako mi je umro stari. Kao ni sliku iz djetinjstva u Subotici: užarenu ploču na kojoj Cigani treniraju maloga medvjeda da pleše. Feri je ostao sam s njim i držao ga za ruku. Što si donijela? rekao sam između dvije žlice. kao uostalom i odluke. a Franka mi ju je donijela da nastavim. u slobodnoj domovini. Imaju li kraj? rekao sam. Pomislio sam da je to zato što sada ima kompanjona u . Vratio se na brod vrlo kasno. poslovično nedokučivi. Juhicu od teletine s domaćim njokima. Bit ćeš dobro. Pogledao sam staru knjigu poznatog naslova Axel Munthe: San Michele. a onda na nju premjestila knjige s kreveta. Znali su da će tako biti mirniji. A prije toga nije me bilo barem pet godina. Nečastivi se formira od zaboravljenog Nekih sat vremena poslije četvrtog podneva Franka je donijela ručak. čitao netko drugi. pa nekoliko naslova Ravmonda Chandlera. zabavljala me novostima. Tu je bila i knjiga Georgea Mikesa: Amerikanci i Englezi u papučama. žena je pjevala. kad polako postaje senilan. Onda je počela vaditi knjige i stavljati ih na krevet. recimo. a starom gospodinu Franzu već je bilo zlo. Znaš li što je to bilo? rekao je Feri. ja ću ti ispričati nasmiješila se. Gledao sam u lica kad sam pucao. Angina pectoris! Stari mi ne bi pričao takve stvari da nije mislio da će umrijeti. Našla sam tvoj sat rekla je. Bilo ih je prilično. Nijemcima naplaćivala pišanje. Sklonila je šalicu s čajem. Moralo se hitno nešto učiniti. Odnijeli su ga u ambulantu. dakle. zatim Levitan. Angina pectoris je kao sudnji dan. očito. Juha je baš prijala. Prvo ga nisam primijetila jer je iste boje kao one tvoje vilice. baš to ne može zaboraviti. pokupila iz knjižnice. To je radila zato da napravi mjesta na noćnom ormariću. Gledao ga je vodenastim očima. Problijedio je i otvarao usta kao da žvače velike komade zraka. Sa suđem. Ovu sam. dali smo ti lijekove. međutim s njom se živi. ali se živi. Na kraju. Do sada mi se takve stvari nisu događale. Za razonodu. 2. Sve je složila skroz u kut te male noćne plohe. Skinuli su me s aparata. To je bio završni ispit. polegli. Nije očekivao od mene odgovor i više nije okolišao. i dali mu jako sredstvo za izmokrivanje. tetrapak soka i plastičnu posudicu za lijekove. Ako nemaju. I puls mu je bio slab. Taj margarin. Starac je objasnio da sada. Vitomila Župana. Nešto je iz tvoje kuće. našla na tvom ormariću. Tu je stvar. Stvar je bila u tome što ovih dana nisam ništa čitao. To je bilo nešto novo. Kao da je sa mnom nešto ovladalo. pravu bolesničku menažu. Namočio si ga u sudoper. Bila je dobre volje. doma.putovi su. Kad je po drugi put otišao povraćati. Znate li zašto se nisam iskrcao? krkljao je. Jedan je oko usta imao ostatke mar garina. Dali su im jesti prije nego su ih doveli na strijeljanje. kao sa zločestom babom. Njih je. Dok sam srkao neslani teleći ujušak. Zgodan nesporazumčić. Doduše. vjerojatno otac. Tako to izgleda. oslobodili katetera i premjestili u normalnu sobu da mogu ljudski jesti. Privodili su nam po nekoliko jako mršavih Židova da ih ubijamo. Nakon nekog vremena starac je živnuo. Krajem rata mobiliziran sam u SS trupe u Novom Sadu. Bog je Frau Schlezinger spasio iz koncentracijskog logora da bi sada. Imali smo izuzetno napornu obuku. svatko je dobio šmajser.

To ju je nekako nagnalo da počne misliti o tim stvarima. Kao da smo postajali sekta. Sigurna sam da nije Bobo rekla je ozbiljnim glasom kad se konačno odvojila od svojih gornjih krunica. Avangarda. Tako je dobio ideju. Čak mu je i sa starom pomagao. neki njegov projekt. kad smo bili gore. Otpočetka njega ne mogu zamisliti u toj ulozi. Općina ovdje još uvijek ima novaca. A krimići se najviše čitaju rekoh. ali ništa nismo kupovali jer smo bili dobro opremljeni. Cmizdrio što nije upisao komparativnu u Zagrebu. međutim. Našao sam mu na stolu knjige kojima je izrezana sredina. Sad mi sviće rekla je. A onda je stala prati ruke u priručnom lavabou. Nasmiješila se ogledalu da bi si vidjela prednje zube. Ali mislim o nečem drugom. Vidi mu se na faci da ne voli popularnu literaturu. A valjda i zbog ćelavoga pisca. Slijedila je neku svoju misao dok je pospremala unutrašnjost bolničkog noćnog ormarića i bacala stare časopise koji su. Govorio je da ga zanima književnost. To me začudilo.bolesti. nego zbog knjiga. ostali od prethodnog bolesnika. . To je. Franka me je. Što s njim? On uništava knjige. Franka se. Stvari su dolazile na svoje. I piše: OVOJ KNJIZI JE ZNAČENJE PRODUBLJENO. Takvi mrze bestselere. Ne zbog bolesti. Ima na Rijeci kuma akvizitera. iako su bile nevažne u ovoj našoj situaciji. već zakačila za tu ideju. Bobo. međutim. To mi je prekjučer postalo jasno. zamislila se. Međutim. Onaj tvoj prijatelj neko je vrijeme često visio kod Bobe.. Ovaj narod čita izvan sezone. Već je nudio razna izdanja preko tog svog kuma. rekao sam. gledala sa sažaljenjem. Maskarin? rekao sam. Procijenio sam zato da je pravi trenutak.. valjda. očito. Tvoj prijatelj.

Čitava kamporska bolnica. dakle. Listajući stigao sam do poglavlja "Sprovodnik lješina". a jedina slika u kojoj mu sada mogu zamisliti lice jest ona kako ćopka ostatke Frankinih brancina. Međutim. na svoj užas. I mene su. Maskarinove su maske.Ako malo razmisliš. taj se doktor zaljubio u otok Capri i ono mjesto gdje su se nalazile ruševine Tiberijeve vile. našao riječ Leichenbegleiter. onda će općina preko tog njegovog kuma. bilo vrlo prozirne. a onda vlastitim nogama odšepesao na pišanje. Ako uništi fond najčitanije literature. Radilo se o ambicioznom švedskom liječniku koji se zaposlio u Parizu da bi liječio bogate. odakle se pruža veličanstven vidik na more. kad je obnovio kuću. pa zaboravio? On mi ju je ponovo vratio izmislivši priču o otiraču s unutarnje strane vrata. o doživljajima liječnika. Kako je onaj nesuđeni prijatelj sa sprovoda znao riječ koju sam ja davno čuo. dakle. vrtove. Namjestio sam jastuke. stupove i kolonade. zapravo. hvala Bogu. Ispod naslova San Michele pisalo je "Ispovijest oslijepljeloga autora". stiglo ga je sljepilo. Poslije ručka neko sam vrijeme spavao. Dobro je zarađivao kao liječnik u Parizu.. Osjetio sam ponos. I tu sam.. U knjizi to je bio grbavac koji je sprovodio lijesove s pokojnicima po njemačkim vlakovima u okolici Ltibecka. Knjiga. negdje iz sredine . stigle te mokraćne žigice iako je uzrok. iako me stvar još pekla od katetera. Bila je to najdraža knjiga moje majke. dovoljno. zaključit ćeš kako je najlakše uništiti krimić i onda to još podmetnuti nepostojećem luđaku. Kupio je dio tog kompleksa i čitavoga života svaki novčić trošio za obnovu vile. Baš prikladno štivo za bolnicu. kao uostalom i ono o alimentaciji i skupim šlapicama. bio drugačiji. na putovanju. To me je na nešto podsjetilo. Razumiješ? Razumio sam i više nego dobro. A luđaka je ovdje. udobno se smjestio u krevetu i dohvatio onu knjigu Axela Munthea. Takve je junake voljela moja majka. I tako on kalkulira. srećom. Jednoga ljeta. Ukoliko je izmislio? Osjetio sam kako mi se polagano.

Mislim. Hoće to baš na groblju. Hoće to! mrmljao je fra Marijan sebi u bradu. bila je istrgnuta. u koju se upisuju datumi.. A znaš. širi užas. Uhvatilo me tek na groblju. nisi zaslužili Nije moguće da se još ljutite fra Marijane cvilio sam. Osjetio sam prvo u policijskom čamcu. dok nije došao Marijan. To me mrvicu umirilo. Fratar se pojavio na vratima baš u trenutku kad je neki tip iz romana što sam ga čitao komadom stakla odlučio unakaziti lice žene koja ga je izdala. Nešto me stislo tu u prsima. Nemiran i nervozan bavio sam se američkim krimićima sve do večeri.trbuha. ako me razumijete. vidio sam tamo u betonu jednu ljudsku stopu. onako iskopanu. Pričaj! Kako se dogodilo? A pomast ću ti dat posli. kaže. kao da je na Vatikanskom indeksu. Ona lista otraga. moj Fero. još je malo ljepila ostalo na zadnjoj stranici. stopa. Poslije je bilo sve u redu. To sam zaključi rekao je uzimajući onu sestrinsku stolicu za pranje donjeg dijela. rebrasti gumeni džon i jedna pseća. Toliko mi je bilo drago što je došao. a dobro razumije zašto ga nisam zvao. da tako kažem. I tamo na otoku i u kući kod Renate. Prošetao se. od samostana do ovamo.. ali sam svejedno odbacio knjigu s dva stilizirana čamca na koricama. No? Dolazite li kao prijatelj ili kao svećenik? zacvrkutao sam tamo s postelje. Podvio je mantiju kao žene kad sjedaju i stavio mi šaku na podlakticu. Panično sam stao listati knjigu sve dok negdje pri kraju nisam našao spasonosni žig otočke knjižnice. muška cipela. Nisam želio vidjeti Mirnu. Ipak. ali je žig bio dovoljan dokaz da su pustolovine švedskog liječnika neko vrijeme bile dostupne čitavoj otočkoj populaciji.. . tada se nisam toliko uzrujao. kad smo išli na Školjić.. kad sam vidio. siguran ipak da mi je oprostio onu zahodsku indiskreciju.

I obilazi groblja. Shizofreni znak. Za to izmišlja isprike. Pa misliš da je to isti gospodin s kojim smo se susreli tamo u Kampom. prešutio jer je to više psihološki nego egzorcistički problem. a i blizanac sam po horoskopu.. jebiga.. Kao predsjednik općine? Kako tvoj pimpek! ispljunuo je genitalnu riječ taj Božji čovjek. jer je kod kuće samo o tome mislila. prije nego su našli malu. sad već prilično iznerviran. I to ti je individualno. Bacaj u buru. A znaš da si mi uvik bil najsim patičniji i na zboru i u crkvi.. povaljati s njom. od noktića do zubića. Bolestan jesi. .. oštija. ali glup nisi. A kako bi se. a i lice mu je poprimilo strog izgled. Ali ne pojavljuje se tako. recimo. međutim. miris sumpora.. I to ča si dolazil tajno na vjeronauk. E sad ću ti reć. I ča mi time hoćeš reć? Marijan se malo narogušio. samo ne toga zašto ju je izvadila. Međutim.. Zaboravljam riječi i satove.. o smrti. te koincidencije. mogao pojavit šalim se s fra Marijanom. sve to za šešir vjetru.. malo me nerviraju. I u žilama i u duši. Marijan je rekao da je bio kod Renate i da se osjeća dobro.Pa? Kao da je to čovjek s psećom nogom. radila je u psihijatrijskoj bolnici. Eto to je govorio je. Dobro je u svemu tome ipak što je moj demon žensko. možda.. Nataložilo se tebi već prije svakakvoga sranja u žilama. Vidil je stopu i uzrujal se. A sad oćeš od mene ovu drugu. Demoni su nas napokon napustili. ako je imaš.. A možda i psihijatrijski. Jer direktor ove naše domaće umobolnice kaže da su dva poremećaja najsličnija demonskoj opsjednutosti: sindrom potisnutog sjećanja i multiplicirana osobnost. Ono s Leichenbegleiterom sam. pa ti se čudin. Ništa. Angina pectoris. A te stvari. E sad. Nečista savjest. kozje noge. Poslije smo razgovarali o normalnim stvarima. i što ću se jednom. Dijagnozu od doktora si već dobil. Odredili su joj radnu terapiju. Samo. Stvar ti je u tome ča ga uvik pripoznaš kad stigne. Nije da đavola nema. Svjesna je svega.

Netko iz samostana crta njegove slike.Zato je bolesnicama vršila sistematske preglede. Rekla je da žuri. naime. i gvaševi Djevojčice sa Žigicama. Mogu zamisliti kako je to izgledalo iz njegove perspektive. s bijelom glavicom. i sada u ovom delikatnom kardiovaskularnom trenutku. Svila mi je ubrus oko vrata. Valjda istu onu strast koja se formira još u pubertetu prilikom stiskanja prišteva. kad je naišao Mungos. Pogotovo ako su prištevi veliki. Nemam više uvid ni u stražnji dio kompaktne sestre za koju sam u međuvremenu saznao da se zove Marina. a kompaktna sestra nije s njom htjela imati posla. Ja mu namigujem. tako se sada posve šćućurio u toj raznobojnoj mrljastoj mimikriji. Da se ništa ne zaboravi jer se vrag formira od zaboravljenog. što se mene tiče. Nastavio je kad je Testen umro i posve se posvetio mimikriji. Zato sada tamo ima niz gvaševa i akvarela koji strašno sliče na Testenove. noseći juhu od svježega oslića. pa mi je kao malome djetetu priopćila da ćemo samo pojesti juhu. kao da će me šišati. Asocira na svjetske žene:" Marinu Vlady i Cvetajevu. Stvar je u tome što je Marina dobro ime za ženu. Otuda. Stoga sam jedva dočekao Franku koja je opet stigla iza svih podneva. a ona možda i strast. ali je. Tada sam joj pokazao Marinu. nažalost. talent i fatalnost. S njom sam se. Titova čeljust Svanulo je jutro trećeg dana moga boravka u ovome mjestu na čijem ulazu umjesto "Ostavite svaku nadu vi koji ulazite" velikim slovima. Već u sedam osjetio sam bol iznad lijeve sljepoočnice. nježno. Dirljiva mi je ta briga. istraživač. Imao sam. Kroničar svijeta Testenovim očima. kao za kamuflažu. kao da i dalje posluje s djetetom. a on se pravi kao da to nije vidio i nabraja mi kakve sve slike sada postoje tamo. vidjevši radnju na krevetu. a onda jednim čvrstim stiskom. A taj je obračun izgledao ovako: posjedne me na stolicu u kuhinji tako da mi je lijevi profil okrenut prozoru. Obnovio se. Jer mora spakirati stvari. valjda. smjestila mi se iznad tankog završetka lijeve obrve i u prvo vrijeme nisu je zvali lojna žlijezda nego cista. To mi govori fra Marijan i kao da mu se raspoloženje popravilo. istisnula priličnu količinu gnoja na gazicu impregniranu alkoholom. u glavi jedan veliki potkožni prišt ženskoga imena koji se obnavljao. Pritom je gledam kako skida prstenje da bi oprala i one skrivene dijelove prstiju i dlanova. neusporedivo bolje za lojnu žlijezdu. U tom je nazivu bilo težine. povjesničar umjetnosti koji otkrije novi Testenov ciklus. I bilo mi je drago zbog toga. i pomno opere ruke. A kad završi s pripremama. piše: STANICA ZA KARDIOVASKULARNE BOLESTI. A ime moga sljedećeg demona sigurno će biti Alzheimer. Zbog svjetla. kao nekakav slikarski kameleon. Cista Marina. Veže mi oko vrata bijeli ručnik. dakle. Zato sam njeno ime odlučio posuditi toj svojoj neposlušnoj vrećici gnoja iz glave. proizvodi tupu bol. Ćim se našao u sobi. To je značilo da mi se upalila žlijezda iznad obrve i sada. Dame koje su posjedovale karizmu. Bila je još nagnuta nad mene. Barem jedan trenutak strasti u našem dugogodišnjem druženju. koji je odavao iskusnu ženu. Treba možda reći da se moja majka s Marinom obračunavala godinama. Osjetio sam olakšanje. rodio. s vaticom u ruci. zlobno je uzviknuo: . Možda je tada nešto izbrbljala? Razgovarali smo i o PseudoTestenu. Zašto bi se ona bavila svjetskim ženama kada nije za to plaćena. I uvijek se pronađe nekakav mudrac. nadvije se nad mene i s oba kažiprsta istiskuje iz Marine gust bijel sadržaj blaga mirisa na raspadanje. kad okrećem glavu. Cesto rabi i keficu za nokte. 3. kao sa zlobnom snahom. polegla me na krevet. Kao što se dobar dio života skriva iza imena koje boli. a onda će ona otići. i ako špricnu na ogledalo.

Pardon! Neprirodno naglašavajući slovo O. .

Maknula je samo onu špagicu od tange. Pas se povremeno uključivao jezikom. Međutim. daje osjećaj da su obavili svoj dio posla. To im. Nešto. a onda je gurnula u anus. Bilo je u njegovu pogledu. onako na sve četiri. a kamera joj je bila malo sprijeda. dok je slika još bila tamni četverokut sa svijetlom crtom po sredini. na neke kadrove filma Moje pjesme. šnaucer je nastavio navaljivati na njenu stražnjicu. Šnaucera nigdje nije bilo. Ono što je. Pasje stajao sa strane i slinio očekujući da mu baci kost. Zatim se slika na trenutak zacrnjela. Onda se pojavila slika. svaka na svoju stranu. međutim. I tako je koračala. Sve dok djevojka nije počela ogledavati šnaucerovu kost. ali gaćice nije skidala. ali nije se razumjelo što. Onda je djevojka sa smiješkom pogledala u kameru. Po tome sam zaključio da i on sada prvi puta vidi kazetu i da je tamo u policiji nije pre gledavao. očito gumenu kost. napadno našminkana. kao da snimatelj ne zna gdje se gasi kamera. Očito Sahara. Ogromna pješčana plaža bez ijednog drveta. nije bilo u redu. a mene nasmijalo jer sam znao što misli. Rasprostrla je ručnik koji je do maloprije nosila preko ramena i legla na njega. Jer je bila tako dječja. Skupila je noge i sakrila pimpek tako da su se vidjeli samo raskošni guzovi i velike dojke. Prvo se začula glazba. Gurala ju je onamo ispuštajući zvukove. igrala se s crnim šnaucerom. Mogu li psi dobiti triper? rekao sam da malo razgalim onu ozbiljnu atmosferu. Igrali su se tako još neko vrijeme prije nego ju je zajašio. To joj se očitavalo na licu. Nisam znao jesam li spreman za uzbuđenja. Kad se kamera približila. a podsjećalo je. ali ni u jednom kadru nije se nazirao muški ud. Mungos je došao po drugom poslu. imao svoje razloge. Nije se znalo da li zbog kosti ili njene guzice. A kad se Djevojčica sa Žigicama opet pojavila na sivkastom saharskom pijesku. To me je ganulo. Ušli smo i pozdravili se s Ferijem. To pitaj Vjeku rekao je Mungos ne skidajući pogled s ekrana. I onda sam shvatio. moji snovi. Očito je od Mungosa već ranije dobio upute. vidjeli . Na ovoj snimci prodavali su je kao ženu. Svaki put kad bi ispustio predmet pred njenim nogama. slika se iskrivila i zatresla. I onda je nešto vidjela. Bilo je očito da su zvukovi loše nasnimljeni. nekako. kao da se zadovoljava. Dirljivo prijateljstvo čovjeka i psa. zapravo. Mungos je ubacio kazetu i smjestili smo se u foteljama od crvenkastoga skaja koje su stajale ispred radnog stola. I tako su se igrali dosta dugo. Koračala je trudeći se da izgleda izazovno. čini se. Donio sam kazetu. Dala je psu da obliže kost. Ta sitna laž. Ali kost se svidjela i njoj. Na snimci se nije vidjelo daje ona transseksualac. a on je već namjestio video i diskretno se udaljio. Oslobodila je gornji dio i velike dojke su se rasule. kao da je tamo netko drag i naprčila se. Šnaucer se doimao zadovoljan. Zato se brzo pokupila. Stala se milovati dugačkom psećom kosti po trbuhu i grudima. Milovala je bradavice onim debljim dijelom kosti koji je trebao predstavljati zglobnu čašicu. pomilovala ga je po glavi i iza ušiju. A i muzika se promijenila. Postala je dramatičnija. oduvijek htjela biti. valjda. izgleda. još nešto govorila. Za to je. malo straga. Nešto uznemirujuće. a Mungos istovario naranče na moj noćni ormarić. Posjetioci bolnica umrli bi od žalosti da Bog nije izmislio naranče i pohanu piletinu.To je uvrijedilo Franku. Bacala mu je duguljast predmet koji je on veselo donosio. U međuvremenu. izvjesne žalosti kad je kost završila na prednjoj strani njena bikinija. Idemo u ordinaciju! rekao je. U daljini vidjeli su se obrisi Svetog Grgura i Golog otoka. ali sam ipak pošao za njim. Atraktivna crvenokosa djevojka obučena u žuti bikini s izazovnim tangama. Kad je pas bio gotov. Da mu ne bi štogod promaklo. Pas je i dalje čekao isplažena jezika. Ona mu je. bila je sama. To nešto stajalo je u daljini i promatralo je.

.

Mungos mi je objasnio da su nedavno u kući kapetana Balde Španjola iz Supetarske Drage našli jednog takvog. prevrtjeli smo snimku nekoliko puta ne bismo li ustanovili je li gušter živ ili mrtav. Ili se. Stavio je pred mene svežanj papira čija su mi zaglavlja bila poznata. Bio mu je kućni ljubimac godinama. Nakotilo se na otoku svakakve đubradi rekao je. i dobro je za žile. Tada su se odnekud. vjerojatno uskim savitljivim predmetom. Kao prvo. Zanimalo ju je što je na ekranu. Onda priča da ju je zaklala životinja i nije tako besmislena rekao sam. Snimka se napadno prekinula. krokodili kad ih gledate u zoološkom vrtu. Ona se neuvjerljivo otimala. a i to je bilo kad se sunce nalazilo iza njega. U sljedećim kadrovima vidjelo se kako joj u stražnjicu ulazi vrlo crveni životinjski ud. ispred one ljubavničke terase. nastali naknadno. Problem je što jest rekao je Mungos. Sjeli smo . Svi zajedno izašli smo na Škver. međutim. vrtio snimku naprijed i nazad. Tako je izgledao i gušter. pred kamerom dogodilo nešto nepredviđeno. Polegli su je prsima pred guštera koji je i dalje nepomično stajao. velikog prepariranog varana što ga je on donio s nekog od svojih putovanja po Južnoj Americi. Tko je sad to? Nisam danas očekivao drugi posjet. Maskarin i Globus rekao je Mungos. Mislio sam da će ti biti drago. da je zapravo donio dva guštera. Morala mu je lizati njušku koja je i dalje djelovala nepomično. Službeno mišljenje kolege patologa isključivalo je životinjske ugrize kao uzrok smrti. Iz daljine gušter otvorenih usta leži na djevojci u položaju za parenje. Onda je u ordinaciju nakon kratkog kucanja upala sestra: Imate posjet! — rekla je. međutim. Slika ovog drugog bila je mutna. Dino koji radi na trajektu! pokazao je na višeg od one dvojice gušterskih podvodača. Čak su mu se kosa i brada još malo zacrnjele pa nije izgledao onako svemirski. čvrste grade. Najveća varana koju sam ikada vidio. Uglavnom. Kadrovi su bili miksani. Bio se okrenuo licem kameri samo jednom. Je 1 poznaš ovoga? rekao sam. Bio sam siguran da on nije sudjelovao u kupovini boce. a u krupnom planu unutra ulazi taj crveni ud. Sezonci. Pritom je neobično što nisu nađeni ostaci sline ili nekakvog drugog organskog materijala. ali nije ga prepoznao. Međutim. Maskarin i Globus donijeli su francuski konjak. Ovo je samo za lijek! tumačio je Globus pružajući bocu. vjerojatno. Konobare. a oni su skinuli s nje one oskudne krpice. A ugrizi su. Vjerojatno onaj moj nesuđeni prijatelj s Mirnina sprovoda. Kao Noa. s dartanjanskom bradicom i podužom kosom koja je otraga bila ravno odrezana. pazeći da se ni ovaj put ne vidi ud. uostalom. Ponijeli smo i bocu lijeka.smo da je to ogroman gušter iskeženih zuba. Ali nisam mogao biti siguran. Četiri neobične životinje u aktu parenja. Kao da je nestalo vrpce. izvan kadra. zagledao. Smrt je nastupila davljenjem. Izvještaj s autopsije iz Rijeke. par. bilo je očito da je taj ud pseći. Svaki dan malo. ali je Mungos zaustavio sliku. Priča se.. Dušnik joj je sav zdrobljen. možda. Oniži. Jedino sam ja preko leda prebacio prugasti bolnički haljetak da se zašti tim od reskoga vjetra. Nećemo daleko da nam Fero ne strada rekao je Maskarin. i najvažnije. Mungos se. Ona dvojica sa strane gledali su kako se gušter zadovoljava na djevojci. Kao. a onda malo rade i honorarno. veličine manjeg krokodila. potpuno neočekivano pojavila dva tipa i uhvatila djevojčicu. Pa postoji realna mogućnost da su se namnožili po otoku i da ih i danas još ima živih. Mungos je zaustavio sliku. Stajao je potpuno nepomično.. a poslije su ga franjevci iz samostana Svete Eufemije preparirali. Izgledao je bitno bolje nego prije dva dana kad smo odvodili Renatu. Ali oni mogu svakoga časa munjevito napasti.

.

Trebalo je samo nekoliko riječi s one druge strane. Od muke. Veli on. On je. bio najnestrpljiviji. da ju je izvadila zato što hoće nešto popraviti. Je. I tada je za Mungosovim pašom ponovo zakrčala motorola. Globus je. potrebno je.na zidić iznad prevrnutih sandolina koje su. na suhom spavale svoj jesenski san očekujući sljedeću sezonu. od nje odvajao niti u ovakvim privatnim tragedijama. Kažu daje dobro. Ki zna od čega dolazu te stvari? rekao je Maskarin. ljudi rekao je nekako promijenjenim glasom. Večer je bila vedra i vrlo ugodna. A to službeno došlo je vrlo brzo.. Da je muči grižnja svijesti. on je progovorio sam. Imam jaku brigu. izgleda.. ali kad je boca nekoliko puta napravila krug. a nisu ga ni iskopali.. ali šta oni kurca znaju. To nam je trebalo reći da se spremimo. Nije se. Nije potrebno da se više mučiš. No? Ča je rekao je Maskarin. Gledao sam u zvijezde dok je boca kružila. U prvo vrijeme izbjegavali smo govoriti o Renati. nego treba još nešto službeno.. Globus je samo rezignirano podigao glavu. Od najkurčevitije muke koju možeš zamisliti. I svi smo opasno naginjali. izgleda. Za zdravlje. Baš je to potrebno.. gurnuo lice u šake i mogli smo vidjeti kako mu se tresu ramena. Dohvatio je bocu da potegne još lijeka. Kao da nam jedna Angina pectoris i jedno ludilo nisu bili dovoljno. u međuvre menu. Šutio je kao da se dogodila još jedna tragedija. Nije njima umrlo dijete. Mungos je prekinuo vezu i ostao stanovito vrijeme zatečen.. . To je bilo dovoljno za jednu dugu tišinu. Neće je dugo pustiti. čini se. Možemo o drugom. Mungos mu je stavio ruku na rame. Kurac od čega veli Globus. Uhapsili su Mukija! — prošištao je nakon nekog vremena.. vidjet ćete..

Pokušavao je svladati navalu tuge. a kad malo zagrebeš. Nije mi promaklo kako se osvrnuo da vidi sluša li nas tko. gaduru! to je rekao nakon duže šutnje. Globus je. svima bi nam bilo lakše da nam je prijatelj iz djetinjstva ostao s ove strane utvrde. A i odvjetnik je.Našli su na mjestu zločina nešto njegovo. interesiralo drugo: Jesi li je i ti jebo? rekao je hrapavim glasom u kojemu je još bilo nade. grleći ga dolje na Škveru. Jer. sve peder do pedera. jadan. bez obzira na zločin. Pomislio sam da je rezultat previše onog popijenog lijeka jer smo u kratko vrijeme prepolovili bocu. Globus je plakao sve jače. ne znam zašto. Bio sam uvjeren da je ona gnjida iz Imperijala govorio je Mungos. To je sve. Ovdje su svi veliki katolici i jebači. Kosu. Mungosa je. uostalom. još bio na našoj strani: Nisam jebo! ponavljao je.. A onda je progovorio. kod nas heteroseksualaca koji smo se. ma šta to značilo u ovim okolnostima. Možda i bijesa. kriv. Konačno. Lice mu je proizvodilo prilično vlage koja je smočila grlić. kod sandolina. . kao i onda kad smo išli u školu. Zapovjednik otočke policijske postaje pružio mu je bocu konjaka i ovaj ju je prihvatio. To nas je sve šokiralo. ponosili time. A šta je Muki. Ja sam je. cijeli otok. Dobro kaže Mungos reci jer me interesira. Kad on kroz one sline dodaje: Ali mi je pušila! Mungosov svijet odjednom se srušio. a poslije ćemo vidjeti.. bio prisutan ukoliko mu konjak nije previše pomutio odvjetničke sposobnosti. dijelove kože. — On se bavi pilama. Čist i pošten. Poslije tih riječi zavladala je tišina puna očekivanja. međutim. Nisam jebo! Sve nas je to nekako umirilo i baš smo pomislili kako je ostao trajno čist. Peklo ga malo kod pišanja. tako nešto. Muki nije kriv.

Baš je naučila slova. Više se ne sjećam.. budala. Ubio je životinju. On je uzeo čeljust od onog pasa što smo ga uhvatili u kanalu kod Dolina. Tako se pojačava flaks. a i da ga ne pronađu policijski psi.. Osim jedne sitnice: zašto je baš on udavio Djevojčicu sa Žigicama. Palo mije na pamet daje Renata možda baš to htjela ispraviti.. I ako se ne varam. jebote. onako u pidžami i papučama. ali mu se jedan njen dio cinično zadržao na bradi. Na pravio sam pletenicu. Ispuštao je poluprovarenu hranu na vlastite sandale. mislio sam kako u osnovnoj i gimnaziji nikada nisam drkao.. Prije ili poslije? Globus se. Sam sebi fratar. O čemu si mislio dok si je davio? kaže Mungos da mu nekako pomogne. a ta je kosa sada opet pod zemljom nakon kratkotrajnog i lažnog uskrsnuća.. Kao filozof mjesečar. valjda. može očekivati i ovakav nepredviđeni rasplet.. Čim je. I onda ju je malo uredio. Maskarin i Mungos udaljili su Globusa na spavanje. E. Bio je to prilično ciničan smijeh. zapravo. onda se sjetim da ne znam koje je prvo. Č ili Ć. saznao za narav Marilleninih povreda. ustao i isprao slane suze morem: voda u vodu. kojega . da ne ostavljam dlake na mjestu.Jebe mi se rekao je Globus. nasmijao. Vidi se da mu nije lako. Tko svog čistokrvnog najboljeg prijatelja iznajmljuje za pornografiju. Kiša svete Klare Ostao sam sjediti iznad sandolina. Valjda zato što se kose sjetio... kao da je smrt djeteta koje zna slova teže preboljeti. I pisana i štampana. dan prije nego je dolazio Tito. valjda. 4. Tako je uskrsnuli otočki šnaucer. Možda je. ČĆD.. bilo dovoljno. A nije bome ni Globusu.. Pa sam ponavljao: ABC. Davljenja dodaje Mungos sućutno. Da otare valjda vodu koja mu je curila iz svih otvora na licu. Prije! Budala.. sol u sol. usred svega. To bi značilo da nije sudjelovao u snimanju filma. zakopao je. A ova kinološkotransseksualna priča odvrtjela se u prilično neugodnu smjeru. Useknuo se. odlučio je ukloniti psa. Stipe Striptiz barem je imao čvrste razloge za ono što je učinio. Isprepletu se tri niti kao što curice rade s kosom. Da čeka iduću sezonu. A i ovo je. Da ne bi. To nam nije objasnio. Udavio sam je svojom sretnom udicom! Udicom? Sjećaš se one moje velike udice s naljepnicom camela. Zastao je. odlučio je izvaditi psa i skloniti na sigurno. Onda je uputio pljuvačku prema moru. Sačuvala se samo čeljust. a dok mi je pušila. Tu ga je opet svladao plač. Zato smo ga zvali Tito. Zar se tako plaća čistoća? Bože! Izrekao je to teološko pitanje tek trenutak prije nego ga je svladalo povraćanje. Morao sam dati da mi liže. da mogu bolje onu omču. A kad si se obrijao pomaže Mungos. Opet se neko vrijeme smijao i ponavljao da je sada sve svejedno. O abecedi! Mungos šuti. Odjednom osjećam da je Globusova tuga zbog tih slova nekako veća. Mirna je znala. To iskopati? Plakao sam.. malo je pritom migoljio nožnim prstima. priznao još nešto. a kad je čuo da se kazeta smuca uokolo. Vjerojatno u kakav frizer sa zubacima i brancinima. povjerovao da ju je šnaucer u trenutku strasti zaklao. Čuvao se za pravu ljubav. Vozio me Muki barkom i valjda sam mu sve rekao.

Onda je. Smrzavam se! Skinuo sam frotirni bolnički ogrtač i oboje nas zagrnuo. Idemo malo hodati.. Fellinija. pala još jedna zvijezda. Daj mi malo tog mantila rekla je odjednom. iznutra. ali me preduhitrila. a izvana da me sasvim dobro grije ovaj bolnički frotir s rednim brojem 11. Ova je moja rekla je. Bila je Franka. Znaš već! govorila je. Tražila sam te u sobi.su dječica još danima tražila da ga dostojno sahrane. Onda sam osjetio da se netko oslonio na moja ramena. Nije li to valjda ono što sam već vidio. Kao na leđima nogometaša.? Moraš zaželjeti. Tako smo ustali i pošli Škverom prema Veloj stini. na moj užas. Pritom sam osjetio kako joj se cijelo tijelo trese. Bergmana.. Sada ću ja nešto zaželjeti! Izgledalo je kao da netko velik tamo gore pali šibice i njima nam. Želio sam je pitati što radi ovdje. ali ne smiješ reći. Hladno mi je. produžava život u ovoj hladnoj noći. Zar ti nije ovdje hladno? Htio sam joj reći da mi je hladno jedino oko srca. Ja sam međutim osjetio užas. Spakirala sam stvari! Došla sam da se pozdravimo! U tom trenutku na nebu iznad grada pala je zvijezda. I kao da su se moja Angina i njena živo tinja s kliještima također vratile u neki svoj predstadij. a vodio ga je crni labrador koji je bijelim reme . općinskih knjiga i Maskarinovih kumovskih veza. Brzo zaželi nešto! zacvrkutala je kao da se odjednom pretvorila u djevojčicu. vjerojatno završio na ledu. Dosta joj je. Franka je. čavrljala o planovima za budućnost. barem na trenutak. veli. ugledali smo slijepca. Išao nam je oprezno ususret. Bavila se mišlju da otvori vlastitu videoteku u kojoj bi držala i filmske klasike. koja se ugasila iznad središnjeg dijela zaljeva. Kao Walt Disnev. De Sicu. Poslije još jedne naročito sjajne zvijezde. međutim.

Što si se zamislio cvrkutala je Franka. Jer je slijep i ne zna što čini. Ova je bila izuzetno sjajna i činilo se kao da pada s gradskih zidina. Siroti Belgijanac nije ni slutio da se zatekao na posljednjem počivalištu. bokovi. kad je Franka rekla: To je stari gost. Baš sam se pitao zašto je boja sljepačkoga pribora bijela. ćelavim? Privila se još čvršće uz mene. Toga sam se bojao. Već godinama živim s njim rekla je. Pa mu možda zamjera to što je slijep i jer ne vidi koliko je lijepa. kao da je kolovoz. palo na pamet da ga je pas poveo na groblje dok je onaj beton bio još mekan. 1 to se na otoku ne zna? Dok mu je žena bila živa.. mjestu nepriličnom za pse. Ove godine zvala se kiša svete Klare. Da stvar bude gora.. a ona je još uvijek lijepa. Htio sam joj reći da sve to izdeklamira klarisama. Nisam ti govorila jer sam mislila da i ti. možda progovore. Umjesto toga pitao sam: Šta imaš s onim gore. Prije si uvijek prema meni bio tako stidljiv. ali nije imala srca reći slijepcu da je nepristojan. dobrodržeća udovica. Zar nisu slatki? Očito je još uvijek bila pod utjecajem zvijezda. ali ipak ne može a da mu to negdje u duši ne zamjeri. I tako je možda nastao onaj otisak. Evo još jedne. Te kiše meteora obično su u kolovozu. čitala sam u novinama. Dolazi svake jeseni i često šeće ovdje po parku.. sve na mjestu u uskoj crnini. Bogati. Ali sam se suzdržao. međutim. a psi vodiči crni.. nikad nisi ništa o tome rekao. . tako nešto misliš. Nakon što je umrla. jadna. išla sam gore na kavu.njem bio svezan oko prsiju. kršćanskoga milosrđa. Još jedna zvijezda zaparala je nebo. Vjerojatno zbog hladnoće. Puna je. eto. Belgijanac. A možda ga je tamo vidjela i neka žena koja je došla na grob svom pokojnom. pomažem mu oko stare. Onako. a ne što je pas pišao po muževljevu grobu. pomalo. pas se popisao na grobu pokojnoga muža. A meni je. Sise.

A i da sam rekao, pomislio sam, ti ne bi razumjela jer bi vjerojatno bila buka. Pa bolje da
nisam rekao. A najveća strast među nama neka i ostane ono istiskivanje lojne žlijezde.
Sada joj je trebalo reći još nešto. Nešto važno. A ja sam se, jebote, čitavo vrijeme bojao
da si nevina. Tako se pričalo. I stalno me bilo strah jedne slike. Da ne umreš i ne stigneš
takva na stol za obdukcije, a patolog, mrcina, probuši ti prstom onu kožicu. I još nešto
kaže, da nasmije studente. Toga sam se užasavao kad smo bili na Cresu. Ljudima sa srca
obično pada kamenje, meni je te večeri pao jedan izuzetno težak himen. Zajedno sa
zvijezdama svete Klare koje su postale još sjajnije. Ne moraš se toga više bojati rekla je i
poljubila me pokraj uha. Poluprijateljski. I u tome je bilo neke erotike. Kao kad se
čovjeku diže na vlastitu majku. Sutra idem u bolnicu rekla je odjednom. Na
kemoterapiju. Hoće ubiti sve što gmiže po meni. Onda je vidjela još vrlo sjajnih zvijezda.
Bili smo baš kod stepenica koje sa Škvera vode na Pjacetu. Ovo je u gradu rekla je.
Izgleda kao vatromet. Molim te govorio sam. Ne želiš vidjeti. No ona je već otperjala
Gornjom ulicom prema malom trgu koji se nalazi pored crkve Svete Marije. Od tamo je
dolazilo. Ponovio se prizor što sam ga prije petnaest godina doživio s Renatom.
Nekoliko dječaka iz grada sjedilo je na zidiću blizu samostana klarisa. Imali su kavez s
vrapcima. Jedan od njih vadio je ptice iz krletke, umakao im glavice i krila u benzin, palio
i puštao ih da lete. Ptica bi prhnula krilima, stravično cijukajući, kao da želi krilima ugasiti
onu buktinju, a onda bi pljusnula u more pod gradom. Odozdola, sa šetališta, to je
izgledalo kao da padaju zvijezde.

P O N O Ć ĆE D U G O ZVONITI

Vani je mrkli mrak. Čak više ne padaju ni zvijezde, a neki je zlobni povratnik iz rata
pištoljem ugasio uličnu svjetiljku na rivi pred policijskom postajom. Mungos i ja
oslanjamo se na treperavu svjetlost gole žarulje što na žici visi iz stropa u jednoj od
kancelarija na prvom katu postaje. On se smjestio iza pretpotopne zelene olimpije, a ja
na stolici rezerviranoj za osumnjičene, s druge strane pisaćega stola. Gledam u kartu
svijeta na zidu iza šefa policije. A iznad karte raspelo. Da se zna tko je taj svijet i stvorio.
Nas dvojica sastavljamo službeni izvještaj. Ekipa riječkih kriminalista odmaglila je u
nepoznato. Vjerojatno u potragu za svježim mrtvacima. U tome danas, barem, ne
oskudijevamo. Jučer je, naime, stigao tajanstveni poziv da se dogodio veliki zločin, pa su
se panično potrpali u svoje karavane i pravac Lika. Mungos me je u međuvremenu
unaprijedio, kao da proglašava viteza. Ali umjesto mača na rame mi je položio desnicu
ruku i prijateljski priopćio da sam ja sada službeni patolog u slučaju Djevojčice sa
Žigicama i da moramo napisati izvještaj. Stoga smo viteški sjeli za stol u praznoj
kancelariji i prionuli na posao. Kao da sastavljamo jedan od onih krajeva što ih je
Maskarin otkinuo u otočkoj knjižnici. Ne znam, jebote, otkud počet jada se Mungos s
dva prsta na gotovs, iznad tastature. Nisam to znao ni u školi. Uvod, razrada, zaključak.
Kurac od ovce. Pisao sam sve zadnjih deset minuta. Prvo ti reci, lako ćemo poslije
napisati kažem. A svrdla me crv znatiželje jer sam se, eto, razbolio u najgore vrijeme. Pa
mi je Globusovo priznanje došlo neočekivano. I pomalo sumnji

. Ti si ovdje supervizor. Mungos mi je. Ne razumijem kažem. A opet. Osim toga. ozljede male guzičarke ne dvojbeno potječu od životinjskih zuba. dušnik joj je smrskan. niti bilo što drugo što upućuje na životinju. natočio jedan gorki pelinkovac. Jedna životinja više ili manje. ne može se izdati nalaz da je smrt uzrokovala životinja jer nisu nađeni tragovi sline. jebote. Nepoznata. Ili što je već to bilo. . jednog maršalskog modrulja koji je ulovljen kod Dolina dan prije negoli je pred sjednička jahta uplovila u luku. ovi nalazi iz Rijeke su za kurac. ipak reći da ju je udavila ta životinja. Honorarno. A opet. Usred rata. Tu moraju postojati jaki razlozi. Samo napišeš: "Životinja. iz altruizma. Ili se praviš blesav? Ne razumijem ponavljam. Prvo.!" Evo. kao kod davljenja. Ovo još nećemo zapisivat veli. Recimo ovako. Ali da imaš čitavu sliku. Svima bi nam bilo praktičnije kad bi to bila životinja. tu se može dodati! Pa mi gura pod nos službene dokumente s patologije.. Da se valjda spremim na neočekivano tragične okolnosti. Nalazi patološke obrade. Tu bi i kazeta dobro došla. Štoviše. Nisam znao što je tu za kurac? Ne kaže ništa određeno. Kao da nekoga štiti. možda. Ponekad reže i na Rijeci. Vrlo dobro smo znali da ozljede potječu od čeljusti morskog psa. Kao. Kako ne razumiješ? veli Mungos pomalo iznerviran. ne priznaje se ubojstvo samo tako. Tko će to sada gledati. Potpisao ih kolega sa sudske medicine iz Zagreba.. A možda sam ga baš i razu mio? Samo sam htio da kaže.vo. Pogotovo kad ima posla. međutim. Da krivotvorim službeni dokument? Da napišeš svoje mišljenje.. Kako? kažem. Moglo bi se.

Bez ljutnje. Takve pizdarije. Reć ću ti čitavu storiju kaže pomirljivo. nastavlja: Sjećaš se one kutije s natpisom SECURITATE što smo je našli u sobi od male? Sjećam kažem. Zamislio se ispred one karte kao da mu je čitav svijet na grbači.1 zato me otpočetka vučeš za sobom! kažem. napravio facu kao da razgovara s malim djetetom. nešto drugo. zakržljale retoričke sposobnosti. hoću znati zašto! Zašto je najmoralniji čovjek kojeg poznajem udavio rumunjsku kurvu? Kako to "ako je"? Pa bio si tamo kad je priznao. Tek toliko da se zna. međutim. međutim. Šta ti još treba? Ne znam kažem. A i da nam nogometna reprezentacija ostane kompaktna. Mungos. plutonij. ili kao da ga iznova izmišlja. Dobro. međutim. zapravo. Mungos je. A ti onda sam odluči! A to odluči. Onda nastavlja. značilo je: Hoćeš li usositi prijatelja iz djetinjstva? Slijepo se držati činjenica ili ih malo ispraviti? Tek toliko da sačuvaš konture svoga alternativnog zavičaja. Zato što su joj stijenke bile pune olova. Uran. Na crvenom muslinu? . A ja velim: Prvo mi reci razlog. Znaš li zašto je bila onako teška? Pa me pogleda u lice kao da nastoji ondje nešto pročitati. I uvjerava ga u nešto jednostavno i očito. kao da nije čuo ovu moju opasku na kraju. Ako je Globus. Ne znam kamo cilja. Onda i sebi toči malo gorkog. Sve mi je tako čudno. Da ojača. A smišlja. Radioaktivne tvari. valjda. Mungos. A šta se prenosi u olovnim kutijama? Vrtim glavom.

Jedino je bratića malo fulao. Nije Jungwirth na popisu triperaša. Kurac. Je kaže Mungos kao da sam ga na trenutak uhvatio na krivoj nozi neki dalji. Našao sam ih. imaju još djece. Zapravo. veli on. kažem ja u sebi. Tomin bratić. A baš u to vrijeme ovaj se sprijateljio s Malom od Žigica. Nisu baš bili bliski.. Što? Knjige. malo jezikom i. Pitam ga: Ti ovo proučavaš komunističke diktature. Znao je šta radi Securitate. Transilvanija. pušenje i to. poslovno.. To je sve kriv onaj Jungwirth što je liječio Mirnu. Nagovarao je Tomu da malu daju u dom. . Doista sam se iznenadio. Drakula i te stvari. Debilna? Retardirana ispravlja me. istina. Znaš kakvo je to prijateljstvo bilo. Zanima me publicistika. Ali ne ono što misliš. bio sam kod njega u stanu. A poslije je i neke knjige proučavao. Čitao čovjek novine. nije htio Tomo. Znatiželjan sam jer se do sada sve slaže. Reci konačno velim Mungosu. Znam. Jest moj kurac. kao da je sretan što stalno promašujem. gledao televiziju. ali i to je. malo rukom. to je najzanimljivije. kao da je odjednom dobio neočekivanu injekciju dobrote. možda. moderni Drakula. Neka si olakšaju život. Znao je šta se događalo u Rumunjskoj kad je padao Causescu. Sve dok se nije rodila ona mala.E. To je prijateljstvo bilo. O Rumunjskoj.. On je nju trebao na drugi način. samo malo čituckam. Tebe zanima baš Rumunjska. On je bio taj stalni kažem.. Pa rekao sam ti to! Ma ne veli Mungos veselo.. Ali oni neće ni čuti. zanimaju tebe publicistika i diktature. Zapravo. Nisam znao da je on Tomin bratić — rekao sam.. Ma ne.. Zbog njega je htjela na operaciju. Ljubavnik.

Pogotovo zadnjih petnaest godina. čitavu revoluciju prošli zajedno. A ovaj u sanduku. puno jesti cikle." A u satovima.. naravno.. Stipe je rekao da je otišla u Rumunjsku. Drugovi iz mladosti. E. na crvenom muslinu. poslije večere. ništa ne osjeća." Pa ga je Jungwirth vratio Marilleni. Jungwirth ga je kupio. I onda počinje pobolijevati. Pisca. Da ga je nabavio od Marillene. "Satovi!". Imao je potrebu da. Leukemija. I Tomo nije pristao! Gdje će pristat. Fali željeza. Ali je moguće da je uputio Bobu. A to ne možeš bez skandala.Stvar je u tome što je Causescu bio kao Staljin. poslije revolucije to prodaju kao sir. Mogla bi i sat. Prvo diskretno: umor. a onda je pokazao sat Tomi. u znak prija teljstva i zahvalnosti . Osim toga. poznati drugovi.. Kažu doktori. 1 što hoćeš reći? Da je Jungwirth taj sat. Bliske drugove iz vlade i komiteta. za šest mjeseci. A za šest mjeseci požrtvovnog druga više nema. Rinčicu već ima. I još se na onu pozlatu ugravira "Drugu tomitom... Predsjednik plače pred njegovim lijesom. Rekao mu kako stvari stoje. A na otoku nitko ne zna. Čisto i diskretno. znojenje. U onakvim kutijicama. A kad se vratila. Zajedno s kutijicom. samo radioaktivni. I žrtva nosi. zlatni predsjednički sat. Nego je reko: "Neću! Jebi se sa svojim satom. Je li ona njemu vratila novac? Ne znam je li tražio. jebote. loša krvna slika. I čaša crnog. kurac. Da ubije vlastito dijete? Nisu ljudi ovdje takvi. Ni smrt nije bolna. s vremena na vrijeme. Kao kod nas Cigani što govore: "Satovi! Satovi!" Tako oni isto kažu. Tko zna kome je dala guzice za onu kutijicu. Za rodbinu i prijatelje. radioaktivni plutonij. imala je para.. 1 on je bio na listi čekanja? . maltene na cesti. Kao najveće odlikovanje. Zato im je poklanjao satove. samo se gasiš. makne svoje suradnike.

O tome bi možda nešto mogao reći Tomo.. Ili Jungwirth. A Mirna je vjerojatno voljela uzimati predmete nastavlja Mungos oprezno. Tu se dogodio neki nespo razum. Mirnu koja proba njene velike štikle. I da ljepše zvuči. Tko zna kome sada otkucava to vrijeme. A sata nigdje. Čak ju je i rumunjski učila. Međutim. Pa je spetljao svoju . za to se odgovara krivično.. O mrtvima sve najbolje. Naravno da je pitanje vremena. neke su karike nedostajale. Krade po kućama. Kleptomanka? kažem. njegov anđeo. s crvenim muslinom. A unutra sat. — kažem nisi riješio. Lista ga je čekanja. To sam mogao zamisliti. međutim. vidiš. Dlake je ostrugao da mu koja ne ispadne. kod Bobe ti osvane kazeta. Našla je kutijicu. A oni neće govoriti jer je čitava stvar pokušaj ubojstva. A gdje je sat? kažem. E. Zato je rekao: E. A što je s ubojstvom? Kako se u to uklapa davljenje Male sa Žigicama. Jasno. Ne može otac prihvatit i da je šestogo dišnja djevojči ca. Mala se ponekad igrala kod nje. Vjerujem. pomislio sam. A Globus je mislio da joj je Marillen a dala. Tvrdi da nije gledao. a ne sat. Osjetio je i Mungos da je to ključno pitanje jer se nešto snuždio i postao kao malo nesigurniji. pomutila. Zna on da je i dlaka dovoljn a. To još nisam riješio. Marillena je stanovala dvije kuće dalje od Globusa i Renate. Priče o Transilvaniji. Njemu vjerujem. Kao da mu se zamrsila nit. to je. Dvije djevojčice koje uspostavljaju kontakt. A ako ne baš najbolje. Međutim. a onda što bolje. jedini je dokaz sat. Takve stvari valjda nabavlja iz čistog spisateljskog interesa. Svidjela se djetetu. Ubila mu dijete. valjda. da ne znaju roditelji. Pa to veli Mungos kako se dogodilo. Čuo si šta priča Marijan. kleptom anka.Mungos se trenutak zamislio. pa sat još nismo našli! No pitanje je vremena. Kutijica ima svakakvih.. nesporazum. Kako to . To je bilo ključno pitanje. A onda je rekao: Misliš za sat? Možda.. Zlatna.

Njena je tuga najtragičnija. međutim. I da se identificiraju. Uostalom. . Nagorjelog cvrčka koji je pripadao Mirni. praktično. Samo nisam znao u kojoj formi će doći. Kako li mora da je bilo nesuđenom Leichenbegleiteru kad je liječio djevojčicu koju je. Mirna je kao motiv najefikasnija jer pomaže ljudima da shvate ubojicu. uostalom. možda mogla složiti i drugačija priča. Jedino sata ubojice nigdje. Globus? U tom slučaju motiv nije Mirna. Pa pozlaćena kutija. A ni onog stalnog još nismo našli. Mungos je dobro gađao." Tu je i penkala. misleći o tim mističnim stvarima. primjerenije bilo reći.sretnu udicu. sam ubio? Ako već ne sam. Sve mi je to. Globus je po svoj prilici saznao za sat i shvatio o čemu se radi. Globus štiti svojim priznanjem? Mukija? Jer se nada da smo još uvijek prijatelji. A od istih bi se činjenica. Tko je bio stalni ljubavnik? Jungwirth nije. Ili bi. Kad je mala već bila u Jungwirthovoj jurisdikciji. A misli: "Životinja više ili manje u čitavom ovom zoološkom vrtu. slutio da ću na kraju nešto morati potpisivati. Sad sve znaš. sad si čuo. Koga. možda. Možda jedna od onih koja je već bila izgubljena. Eto. Jesi odlučio? govori i gura mi one mrtvozorničke papire pod nos. bilo trunku prekomplicirano. Možda bi se u izvještaj moglo napisati daje osumnjičeni seiko pobjegao. Bilo je tamo još igračaka koje nisu završile u malom bijelom lijesu. pa se na trenutak vratila iz onoga raja za penkale. bio je bar onaj koji je dozvao nečistu silu. Vjerojatno prekasno. Da ću njemu i zavičaju dati još jednu priliku. Obuhvaćale su i detalje. Stvari su se prilično uklapale. Grna kronika je obično jednostavnija. A stvar je bila u tome što sam do prije nekoliko sati. Kao majka iz pjesme koja je unijela kugu u selo. pakla? Da njome potpišem.

Kao što je olakšavao i Globusovo priznanje u teškom pijanstvu i s još pijanijim advokatom. Kao da kaže: "Naša je pravda kratkovidna. Osim toga. Obraduje me psihološki. a to je prva stepenica ka onom tamnom mjestu.Mungos se. Te su knjige ionako opasne. Ako ostavim zavičaj nedirnut i potpišem ovdje životinjsku smrt. trudio da mi olakša. moći ću se vraćati. ponoći zasigurno ima još više. pa gleda kakav je učinak proizveo. A možda i da ga stavim pred vlastiti grob. jer grad koji ima četiri podneva. nema mi povratka na ove obale. bit ću i izdajica domovine. I one će nas sve zajedno jednom progutati . eventualno. Mogu. dobio je poziv veli. Dopusti sudbini da to razriješi. Da se na njemu temeljito očistim. uzeti samo otirač. U protivnom." Ali to nije rekao. međutim. Slutim da će zvoniti dugo. Počela je otkucavati ponoć. Prodat ću je zajedno sa slikama i knjigama. Važem i kalkuliram. ako sve ostane po starom. A možda i psihijatrijski. kao što važe ćorava boginja pravde. Pa neka stari prijatelj postane još i junak gore u ratu. I tada sam počeo vagati. Čuva se svih pretjeranosti. Gledam penkalu i kalkuliram. Onda mi preostaje jedino da prodam kuću i nikada se više ne pojavim na otoku.