PISMO SEBI

Zagonetka Mistera Globusa

U svijetu ima boje. Njemu je strahovito što staretinari
hoće da ga uvrste u gotove kalupe. Htio bi svaki dan da
bude nov. Ravnoteže se utvrđuju na ruševinama sudara,
da bi opet upale u otvorene provalije. Lagumi rade. Ali
treba vremena da se obori odron. Matematička težnja
znanosti hoće da obuhvati statički svijet. Ali stvaralačke
snage, moćno bezakonje Prirode? Je li on svršen ili je
neizmjeran? Zahvaljujući beskonačnosti vasione umjetnost
je jedina ostvarila slobodu i obranila načelo duševnosti.
Umjetnost nikada ne prima svijet kakvim ga je našla,
niti ga ostavlja takvim. Većom brzinom, ona ga preobražava.
Ne ću propisa. Ali katkada bih htio pjesmu takovu
da me zaškaklje, da mi zagolica nerve. Vjerojatno kao
jazz, a dubljom ironijom saksofona i pomamnošću sto
mlazova harmonike. Strofu zagonetnu kao mramorno
čelo poprsja, s eksterioriziranom iskrom. Riječ magneričkoga utiska. Zvukove bojadisane i smisao koji se raspjevao. Bi li onda tanka zbirčica visjela u svakoj ručnoj
torbici i bila kao bočica opojnoga parfema na staklenom
naslonu budoara? Ne bi li davala tajinstvo prokađene
atmosfere sjednica za tronožnim stolom gdje su samo
•17$

vremena politeizma mora da su uskrsnula. što molim. magija otkrivala čovjeka koji umije plesati. A. — Smiješno. Ne marim : da pišem ma šta. siromašan rječnik bez paljbe nadahu Tin Uiević 12 177 . jer mreže ekonomske špijunaže prelaze u neumoljivost umjetničke sabotaže. te odražava svojega spekulanta na burzi kojemu je sve bjelodano od rođenja. a u većini slučajeva lirizam. Da bih dočekao mir. Debljajući u sferični obujam. potresna nadahnuća. Molim Šteficu Vidačić i Idu Karavanju da me ne progone za nelojalnu utakmicu. hvata me trema. te da se. suočim s brdima. preriređivački odbor svih cirkuskih priredaba koje razaraju i željezne živce. Ali ono. naročito ovo posljednje. Dajte. da se proglasim cjelovit kao Mister Globus. Dave me naokolo kvintali šturih proza. u ovakvom demokratskom vremenu nisam prestao da mislim i osjećam plemenito. I ne čudim se što mi jedan kazao: Vi niste kralj. a njezina stilska oprema kao da je i sama diktirana tehnikom otkuca van ja na stroju ili zapisivanja u parlofon. dajte da umrem. dužnosti prama sebi. mora da je moja velika zasluga što. i za što kumini. reporter iz U. nemajući češlja ni četke za zube. Ali moji ciljevi pobjegoše s iščezlim automobilom i sa prašinećitn motocikletama. vi ste bog. rijekama i jezerima. osjećam živu nostalgiju za svetim Gangesovim vodama i za milostivom apatijom upokojenih Buda.ruke drhtave i osjetljive. nije golemo: Dajte mi da živim. s lijepim putovanjima. Svi ti ljudi kao da nisu nikada bili u svojem domu i mislili na one. — Theodor Dreiser. sigurnost izdjelane stolice i tajnu mudroga pečata? Da bi novela igrala ulogu pratioca u kino. Svakako.) Ona je tahigrafična. kao goli handžari? Ne bi li u njima dama onda vidjela intimnost kimona i utješnost krzna. Treba da istupim iz firme provokatora. drugačije običnim perom. Bezbrojne oči gledaju na me. Njihove su dogme naučene. U meni je nastradao čovjek kazališnih parada. Dajte da odahnem. i ušao u novu kuću duše. Mister Bog. možda suvišne. a prigovori izlaze iz štamparije etiketa. Da živim i da umrem. dijelak statističkoga gradiva. jer mrzim da fiksiram svoju fizionomiju. da bih više dubio dušu i proniknuo njezine istine. Nije Duh svet na meetinzima ovoga naroda. jer je već drugi rekao: . Od fragmenta sam dugo najviše strepio. S. pomislio sam da imam kakva takva razloga. Siromaštvo doživljaja oduzelo mi je. Ali ja imam velike potrebe da svučem svoju društvenu kožu. bez zamjerke. Dosta vulgarne kompozicije! Modernom književnošću kao da rukovodi potreba brze redakcije. Svakako. gubim sigurnost. Bili su figuranti u hotelima ljetovališta i gosti u prvoklasnim blagovalištima na transatlanticima. oskudica smisla za razvijanje motiva. Zanemarili su kaligrafiju. divljačkih strijela na vernisažima. (Pazite: ja vidim da sasvim drugčije pišem stilografom. trubač pred panoramama i sazivač ubitačnih sinagoga. koja je ovdje psihologija. Muka me hvata što pišem u staklenom dućanskom izlogu. a štivo bilo sunčani dar južne kupališne sezone. a još manje kako bilo. I da se dosljedno izražavam. Nisu ni jednom razgovarali s dušom. Bog je sferičan. Odri- čem se ogledala. Dajte da budem sam. Premda sam Američanin.

I osrednje se pamćenje više cijeni nego najslavnija intuicija. naime: dva ili tri momenta. Oslobodio jezične eksplozivnosti. Mi smo svoje književno obrazovanje stekli iz podlistaka novina koje su pabirčenjem po drugim novinama stekle glas i osigurale sebi mjesto u povijesti narodne prosvjete. pod zastavom. Naime: vratio rije čima smisao koji im. preplavi mjesečina. ali vukovstvu naviku da se suviše otrcano tretiraju stvari. sam. a na jednoj lađi sjedi dječarac od deset godina. do padanja u abuliju. evo jedina pjesma u kojoj se toga sjećam: Št i m ung s v i b a n j s k e g r a n e Povrh modroga trabakula. na kiši. s plavim očima pravde. bez umjetničkoga zavrćanja vratom. Kada sam je već podario prstenom i obred morao da bude dokončan. ponderisanije formule uvijek su smiješne. Ja sam futurist. Androgin! Bilo mi je kao da sam pao s Marsa. pošto je materijalnost biografija sporedna. bez izvornih zamaha. Smijte se. Nema vreve ideja. Nedovoljno smo ispisani. Kada bi došla reforma. Da. a danas se i slabi prevodioci tuđih nedozrelosti turaju među novotare. nekoliko krupnih žutih naranača ljulja se usred otkinute grane. Ni vrtložnoga plesa. u tamnome ćošku. ali dekadentni futurist. ali nemojte me pitati je li istina. iz rezimea i prikaza. a povrijedio bi građansku jednakost u državi tko bi se izdvojio blistavošću i hrabrošću izlaganja. s ograničenom slobodom začlanjenja. sjećam se zelenih i ljubičastih mora i želim da budem. ali kad sam uhvaćen u kopče pristaništa. Piši kako govoriš! Kakav sarkazam! Ne ću pripisati Vuku. Volim dakle da se obnažim i da u mraku slušam kako moje rane krvare i — pjevaju u grozdove crvene slasti. prvi i posljednji put u svojem životu. same po sebi suvišne svagdašnje. Imam i onoga što jednoj isključivosti nedostaje. Ti feljtoni imaju tri grane: arheologija. Luka je prošibana njihanjem jarbola i konopca. a ne jedan. otkrilo se da ona nije djevojka nego mladić. filologija. Pa i više njih.nuća. Uprošćeni Stendhal. u katalepsiju. Jer to je cijela sreća: svega jedna naranča. u jednu djevojku kvazi idealnu i ljepote koja ne vodi računa o grafici. dioničko društvo«. kao da se ne može desiti nešto nepredviđeno. u tonu i jezikom slabe reportaže. Znanje o umjetnosti bilo je redovno paljetkovanje: znali smo je iz blijedih kopija. * ■ ■ Volim Ha moju savjest katkada. . koji je već i sam htio da bude dosta priprost. I misli: »Dobro je stići u luke i čuti žamor razgovora. Ja sam jednom nešto doživio. Duže. događaja. objava sadržaja časopisa. književnost pisana bez oblikovnoga smisla. a ove začarane lađe s narančama nosile su sanduke pune bisera. nedostaje. na vjetru. I da budem slab. Kakvo čudo! Sloboda da se opredijelimo! Mnogi su bili lično tangirani kada sam upalio lirske barutane. ona bi donijela još hagiografiju i numizmatiku. Duh se smatra svojstvom feljtona ili eseja. Sva lica govore jednako. pregledi sadržaja. grdne mi modernosti! A onda smo osnovali »Kul turu. a nikada iz samih originala i neposrednoga dodira. reljefnosti. bez sjaja. I još su nam u knjigama najvažnija kazala. Zaljubio sam se. Tako su se i kompilatori ušuljali u red velikana. Da bih vam objasnio ilustrativni značaj svojega realizma. boje. šarenila. More je od kreča i od sapunice.

a kada me prožme svježina večeri čudna se djevojka diže iz vlage. Veseli me crveno i zeleno svijetlo signala u noći. ali ja ne. kada nešto plagiram. cvijeća i kula. u slobodni svijet. ali sunce i mjesec darivaju zlata i srebra pune pregršti. strast je slijepa. nepoznatih imena i dragulja u sakritim ponorima. Za jedne je istina duša. Svako rti . koja primorava da se pane na koljena i plati ne zlatom nego svojom slobodom. za druge materija. zaboravljajući da je bio muškarac. Ali da i ja mogu neki put pogledati nekoga s visoka. održao u klubu »Visokih štapova« u veče nesuđenoga vjenčanja. a ja se božanske Julijane i sada sjećam samo kao žene. Kada pliskavice plešu povrh talasa. krunu nadanja i svijeć njake dušina dobra. kao radosne suze noći. bio ja živ ili iščeznuo. — Gospođe i gospodo! Apstrahirajući od idejnoga bakalara za volju homogenih čevapčića obloženih mirisnicima luka. Pamtim kube obmana. onda ću i sam da propanem u zemlju od stida. ali u velikoj skupini jest. nema razlike. Za jedne je istinit čovjek. Mene je sučaj Andro- gina toliko potresao da mu dugujem mržnju na ženski rod. galebe. S dvije oči mora. Goli je život pornografija. svemir je umanjen za moju sreću. Burza će oboriti vrijednost.Jer se tiše misli javljaju na obrijanoj pučini i ključa limfa u mojoj dubini. za razliku od mnogih drugih pisaca. Ali šta ćete. 0 dajte da odem iz luka. e valaj. brate! radio sam u čudnim kamenolomima. vije vrpcu od mahovine. otoka. Jer goli život nije toliko zanimljiv. U umjetnosti sam volio oblike. očitovana materijom. da bi oko njega vrijedilo trošiti riječi. Otkrio sam školja kojih nema na kartama. Poznam vedrih misli i plavih sanjarija između pramca 1 krme. ili bolje. dosta slično. i maše u zraku svibanjskom grančicom naranče. Eto geneze osjećanja: kakva falinga već u iskonu. pa sam za to i imao smolu. dakle deseti red književnosti. Ljudi su. Ali ja se lako tješim. Ima u moru šuma i vrtova. te po volji mijenja oblike i svoj spol. a u ljubavi ženu. morat ćemo prije ili poslije kapitulirati pred toliko zavodljivom vrlinom. Dakako. pošteno navedem svojeg autora. jer šta se mene tiče moja sreća? Jer. Pred svojim bračnim razočaranjem održao sam U klubu »Visokih štapova« i jedno predavanje iz heteroklitne metafizike. za drugo čovječanstvo. pogotovo kao pripovjedač. a zvijezde padaju u razdrljenu košulju. Drage gospođice katkada tako visoko dižu nos kao da nas hoće. Može Priroda ići u hlačama. a u ovom slučaju — nemojte mi zamjeriti! — plagirao sam sama sebe. može u jupe-culotte. ucijeniti svojim ženstvom. Vodi nas. poslije kojega je primljena rezolucija: Priroda je Phantasus i Androgin. ja sam jedna vrst materije modificirane psihom. Dobro ste sračunali sistem na jednu taktiku: podcijenjivati i omalovažavati. ako se pravo posmatram. što je svakako zrno pasatizma. jer sam samo preodijevanje drugoga. dokazuje približno govor koji sam. zelene na crnim pramovima. Vjeruj meni. Fenomen u meni nije stvaran.« Poštovani čitaoci »Seksualne biblioteke!« Ja. Dakle. za večerašnji banket sigurno smo izradili zajedničku ljestvicu univerzalnoga prosuđivanja. s dvije okrugle vitice i ima magline oči.

Broj čula nije određen u klasičnoj. je li svijet mitičan ili kau zalan? Bojim se da je sve NiSta. Cjelina ima svoje pedagoške mjere koje se mogu protegnuti na pojedince. raširi broj čula u neizmjernost. poroka i grijeha. jer ona živi u vlakancima i žilicama: ona prigovara u izrazu lica. hoćemo li išta poslije toga svetoga moći obnarodovati kao novo? Jer izgleda da je Jehova sedmoga dana osjetio umor od stvaranja i otpočinuo za cijelu historiju kozmosa. Ona po : volji mijenja haljine. od govorite mi jednom jasno. Drugo bi mišljenje bilo zabluda okazionalizma. pipaljka. a svako nosi u svojem licu zapečaćen trag. Kao pravim intelektualcima ne bi nam dolikovalo da se. Oduvijek je bilo nećudoredno biti duhovitiji nego odgovara ozbiljnosti pojedinih okolica. ali moralo bi postojati i čulo centralne adaptacije. Traženje umne abdikacije potpuno je u suglasnosti s postulatom prilagođivanja zemaljskim opstojnostima. Drakonske pedepse protiv nadahnute dječice pogađaju samo nezaštićenu djecu. i u književnosti. Čovjek kristalizira svoju duhovnu prošlost u svoja tjelesna nastrojen ja. a većinom su neodređena. Psihiatrija će biti srodna grana pkulistike i otologije. jer nikoga prije rođenja nisu pitali za koju će zemlju optirati.je: »ja« jednako jednom »On« ili »ti«fca svaki *mi« ima isto i toliko težine kao »vi« ili »oni«. Nije li možda razlika umjetnika od ostaloga svijeta što on ima jedno čulo više. Duhovne i živčane bolesti moći će se liječiti kada se dozna da je mozag čulo. a ne unutrašnji. a možda i svoj spol. Fils a papa zna da je zaštićen. propale. pa ni u modernoj psihiologiji. Ljepotu pripisuju bludnicama. Ne ubija čovjek svoju krivu savjest. ali nikako na zajednicu. Jer najgore je biti siromašan i skupa — umno oslobođen: ovo drugo samo usavršava ono prvo. pelivani na konopcu. . Narodna cjelina ne želi da se smatra kao popravilište. Razvoj buduće politike čovječanstva sastojat će se u tome da. a talenat je danas baza za studij kriminaliteta. Tijelo je pamćenje. ruka nad šoferskim volanom. dok se mnogi poslije osjetio razbaštinjen. No gdje je sijelo jasnovidnosti? Svaki virtuoz za vrijeme sviranja širi sa vrh prsta fluide). žig svojih sramota. a što drugoga uništava. Mozak je ruka koja priteže uzde. njemu podiže kvotu. dakle da je mozak izvanjski. poduprta o praktičke i estetičke zahtjeve. Cijela se kritika Schopenhauera nad Kantom vrtila oko toga što vrijeme još nije došlo do saznanja da je mozak čulo. ovakve mističke kazne razumiju teozofi. Ako nešto uglavimo kao apsolutno sveto. kao nezakoniti sin. (Primjeri za to: gluhi Beethoven. A prave ljepotice uvijek se spotiču o istu bilješku kod manje obdarenih sestara: da su pokvarene.« 181 . Antena. Ima više nego pet čula. Može nas naše lice kazniti za naše misli. Zločinački je postati i za trun bolji ili umniji nego propisuju prolazni diktati ukusa i mode. A poslije toga. Mozak je čulo. Nema li tako velikih ljudi da im čovjek mora da spontano plaća harač? Porez na duhovnu veličinu. poznata pa Malebrancheu. umjetničko? A zar nema naročito čulo topline? Preskačem kenesteziju. Knjiga prirode je dakle Androgin i Phantasus. možda paralelno s funkcijom mozga i uha. zanimamo samo ručnim radom.

sebevida: sjećam se kako je jedan žuti dječak dobivao po debelom mesu od učitelja namjesto maloljetnoga kineskoga cara kada ovaj nije naučio lekciju. nisam znao je li to onaj lijevi ili desni. rukovao se s neznancima.Visoki Štapovi bili su zadovoljni ovim oblikom izlaganja koje je podsjećalo na slog medijumničkoga pisanja. Da li isto čulo obuhvata radnje: mirisati. kada sam u mrak Zakoračio s pronicavim Židovom pod nevjerojatnim kačketom. paralele u bićima: lica historije i umjetnosti da se miješaju sa svagdašnjima. Smatrao sam se Iksionom. te počeo da govorim o spoznaji kao o djelu »čulnih obmama«. Vjerovnici su svi oni. istim kačketom. uvijek po dva ista čovjeka da se nalaze u dvije zemlje. a ja sam se često pitao: za koga me ova čeljad uzima? sigurno za nekoga mojeg alter ega? i da me ne bi. s jednakom bradavicom. skitske muškobanje. učinilo mi se da su organi vida i sluha. Jednom sam na povratku iz Honolulua u kavani goleme luke na Pacifiku. u koju sam upao.. a drugi da izigravam luđaka da me ne bi progonili vjerovnici. dodavši mi. u presudnom trenutku. kada bih i samo dvije žene našao u iskrenom prijateljstvu. više sile pregnule da nas jednom ljudski poduče da u prirodi. ali uzalud. kao akordi u muzici ili srokovi u strofama. a ja bih. jer je dotični gentleman pogreškom dobio pismo njegove žene. jedan je u Chicagu ubio svoju* sjenu. nama više na štetu nego od koristi. Tek. teže mi je postajalo razlikovati među sličnim licima. ili njuškati? Jaki napici učinili su također svoje. smatrao to završnim događajem planete. koje nisam mogao da razlikujem ni po odijelu. čak i u dvije ulice. u dva grada. kažem mu: Čuvaj se. Svugdje sam progonjen slikama dvojnika. Jedne večeri legao sam u devet sati uvečer: prevrcao sam se bez sna pet . pozdravljao sam na ulici sasvim nepoznate tipove. Jedne noći. samo je svaki bio srazmjerno mladi za koju godinu i niži za nekoliko centimetara. imaju tajnu slaganja slučajnosti. a meni je jedna bizarna poe zija izgradila čitavu historijsku nomotetiku. premda su fizičari i metafizičari pali onesviješteni u zagrljaj svojih naslonjača. Potres mojega pamćenja bio je strašan. jer sam tvoj vjerovnik. Ako u snu nekoga mrzim. ljubavnikom Nefele. Mislio sam na amazonke. s istim izrazom nosa. pojase za spašavanje. Prizor me više prenerazio no da sam I pod platnenim grmom ili u košari na Nilu susreo samoga Mojsija! Znam da su dvojnici mogućnika imali da se skrivaju pred ovacijama. mjesec dana sam u određeni sat dolazio u kavanu da objasnim okom ovu tajnu. kamo sam obično u veče silazio ravno s tramvaja. Takvi i slični događaji bacili su me u najveću pomutnju. Pehar je duševnih iskustava bio popit na iskap. Posljedica je bila da sam izgubio svako pouzdanje u svoj vid. Žena nije bilo u klubu. oblaka ili magle. U smušenosti. te njušiti. po treći i deseti put se predstavljao starim prijateljima. ranije neprimjećene. susreo za istim stolom dva sasvim identična gospodina. Kada se jedan uputio na lavabo. istim nepromočivim kaputom. toliko je istina da sam otkrio nagle. neslućenih asocijacija koje mogu vezati samo najhladniji. kojima nešto dugujem. S nekim zamijenila? Mnogi su držali da nisam apsolutno pri svijesti. a drugi su u tom našli vrelo novčanih prihoda. detektivski geniji. Možda su tajne. Ima dalekih doziva. postoje neke neobjašnjive suglasnosti. ongdje gdje mi svojim kratkim razumom vidimo samo slučajnosti ili igru zakona i snaga. čuo sam korake za nama i okrenuo se: za nama su išla tri ista takova Židova.

no valjda agrafija. čitati sam svejedno znao. iskočio sam da se obučem. neobrađeni u svjetskoj književnosti koja je bila ili od prosječnoga realizma ili od apsurdne fantastike. kada sam cijelu noć miješao najraznije tekućine u svojem trbuhu i pokvario cijelu rizmu papira ne mogući da napišem ni jedan čitak redak. jer moj je razum tu zapeo. Mnogo puta kao da su me za pleća hvatale nevidljive ruke. Velika ljekovita boca valerijane samo je uvećavala moju nervozu. od 187 . a pred sudom mi nikako ne bi uspjelo da. kako mi je bilo onda kada sam poslije više od mjesec i po noćnoga lutanja prihvatio pero. parabola. Čak za cijele budne i bistre satove gubio sam nadzor nad sobom. I u mome redu svijesti bilo je elipsa. što se tako dugo zadržavate! U svijesti su bili bez odziva. tvrdoglavo. a bilo je devet sati u jutro drugoga dana: to su mi potvrdile sve novine. pa sam vjerovao da mi je netko sasuo u tanjir buničina otrova ili osladio vino djedovima čarobnica. a najviše me čudilo što ne tresnem u stakleni dućanski izlog kao lutka spuštena s aeroplana. vještaci su krivotvorili dane i nedjelje. možda i godine same. da ne > mogu da spavam. Nisam ni oka stisnuo. i trebalo je strašno vremena i muke za šetnjice od perivoja do perivoja. obmanjivali. U društvu sam se okrećao bez štete. da bi se obična pamet lako razvalila. ali znam. Kretao sam samo korak po korak. Udaren tim psihičkim fenomenom. opsjene i fenomeni telepatije. te ne bih umio dati računa gdje sam ih proveo. nije me obuhvatio onaj panički strah od nepismenosti. mjesece. ovaj put svoje rođene. duhove. satovi i kalendari. do potrebe. Lutao sam bulvarom s otečenim nogama i bez sjećanja na ravnotežu. Ne ću da govorim o priviđenjima. cijeli dani. sigurno su više puta osjetili grčeve. cijele noći. halucinacije. U bolu me tješilo samo to što su bili utisci. Ljudi. Ni kasnije nisam nikada mogao da ih se sjetim. u rukama. Čuo sam glasove. znam da je pjesnički život neprestani a dav dream.minuta na krevetu i. Doista nisam imao sata u glavi! Upitah se: što poslije toga znači Bergsonova »la duree rćelle«? Nije li to tlapnja jednog alkoholičara? Evo su kronometri popravljali savjest. Nije to bila negramotnost. Izašao sam iz fijakera na jednom udaljenom mjestu. potopljeni u mraku još dok sam ih proživljavao. ali sam u sobi napaljivao sam svijetlo zbog sablasti. Poznam neko znojenje u dlanovima od kojega mi se čini da ruka nije nikada dovoljno oprana. Zato često misle da su oni Sveti. nečega što sam zvao afelijem. da bi nam se demonski smijali za leđima. videći. i slične snohvatice. ali su bolovi u nogama bili veliki. Neki put sam došao u sumnju da se sve dešava pod krivim nadnevkom. upravo krampove. i da nema za nju sapuna. Ali na moj je mistički pritisnuti duh utjecalo što se utvrdilo. aberacijama i paralaksama. dokažem svoj alibi. kakav bi bio »a day dream«. koji mnogo pišu. što ne izlazite. da zračenje neobičnih energija (koje ne bismo znali označiti osim kao čudesne) izigrava i sam zakon neprodirnosti materije: vilinska trodimenzionalna svijetla prodirala su i i kroz hermetički zatvorena vrata moje tihe i uplašene sobe. tom prilikom. a odmah za tim lupao je konobar na bezimena vrata usred varoši: Ej. a prije svega buđenje grada i ispavani konobari po lokalima. Nisam mogao da ih ikada protumačim. te nisam nikako mogao da izdržim kod kuće na stolici. čekajući na popravak pogonskoga stroja. još drugim su me varali.

Jednom. Trudio sam se da se što duže zadržim i da se što češće nadjem na toj crti Nirvane. da li je ikada bilo i u jednoj knjizi? Ponavljao sam u sebi s podrugljivom gorčinom Nietzscheove stihove. sam u šumi. ali bez snage da držim otvorene kapke. nesvijesno zapjevao u tamnoj uličici popijevku koja mi je šumila u mozgu. Uživanje umjetnosti. Trenutak je bio čisto uživanje. Rat je već ranije putem psihologije turio duhove u mistiku i fantastiku. Kazao sam: u koliko se utisci i izrazi pokoravaju doživljajima. izvan općega plana prirode. a to bi bilo dovoljno da Mahatmu odbije iz strpljivosti. To. koji je nekuda strujao iz mene. a čujem da sam neke večeri. stvorio bi novu muziku. preplašen. kao kostur razdrmanog auta. što spavaju s neutješnom tugom što prelaska nema. kakve ne nude možda ni kodejinove pastilje. uljuljati. Ali prilike su i suviše tražile od moje tjelesne snage. jer život piše uvijek nove knjige. Možda »Valencia«/ obasjana odjekom tapkanja visokih peta na sjajnom parketu? Te sam večeri. s glavom dolje. pretpostavljajući da bi do njega dovelo i dublje shvaćanje logičkih i psiholoških načela opće Globasove gramatike. Osjetio sam tople žmarke od kloroforma nad isječenim funtom mesa i upoznao prelesti bunila u prozirnom životu čeznuća. Sanjao sam samo za mučenje i gađenje. strašno zadimljenoj i zagušljivoj kavani vidio kao cvijetove kukurijeka neshvatljive ženske glave. a moj odrodjeni stuh tada je uživao od nestajanja mene i sebe i rušenja u prazninu. koje nisam slušao. ali sam u prijelazima između sna i jave imao najugodnije senzacije. te mi se či nilo da je. što nalazim. čuo cilikanje balalajka. iz mozga. i najljepše sne evocirao sam nekom sviješću. i ja sam proklinjao nuždu. što je smrt samo jedna. riječ uspa vanka. Ovdje je ekonomska kriza bivala živčanom krizom. uz kut stola u nekoj osvijetljenoj. stigavši do dvorišta. prestala funkcionirati. muzika. kunjao u ritmu gotovo glasnih prsiju. točno na granici: san — java. uvijek nova poglavlja neurologije. ne sjećam se da bih sanjao nešto što bi mi služilo za ugled ili nadahnuće. u koju nisam nikako vjerovao. koji bi pisao muziku za ljude. čuh nenadane zvučne piraskovei te ih. polomio redom tri ključa. I zbilja. reklo bi se spavajući. to. no budan i s misaonom kutijom punom šumova. potkrijepljen rakijom i teturajući od nemogućnosti cipela na snijegu. novu muzičku estetiku. borac. a ako sam ikada spavao u životu. Samo bolesni živci ulaze u neke profinjene naslade.klupe do klupe. Šum ventilatora. larma glasova. spavao sam očiju otvorenih kao zec. neočekivano našla svoj zamisao. koji bi se vratio s fronte sa svježim zviždanjem hitaca u mozgu. Ali me je ova nečujna muzika s ruba očaravala (rekoh: tko će napisati taj tekst? i gdje su ti instrumenti?). što tražim. opstanak — nula. to je podvrgavanje senzacija i senzorija impresijama. Jer bol. i od umne otpornosti koja je. U takvim sam prilikama utvrđivao ključ za razgovore s Marsom. A kada sam jedne večeri zavalivši se. Ali htio bih da vidim toga deliju. ja sam više puta dodirnuo nju. pripisah naglom is~ . još manje nego kolijevke ili groba! Kako fiksirati točku gdje je: slast? Češće sam opet razgovarao sate i sate. činilo se. Muzika mi je bila najslađa umočena u san i alkohol. sve se patološki stapalo u andjeosku pjesmu kakvu nisam dotle čuo. I u opadanju organizma naj više sam se obradovao.

Ali sve to nije bilo ništa prama mojem korjenitom uvjerenju. ali ako već mislim. gdje sam? Ja sam sve pozna vao. Kombinatorika mnemosvne i amnezije? Spomenici i materijalne stvari imali su mogućnosti beskrajnoga pretakanja. kamen po kamen. da se duševni žar oslobodi sabranošću. jer bi mi se gnjušalo — osjećajno — sve što je na dohvatu ruku. ali sam otkrio da zaborav osvježava i da se tok života spašava filmom raskomadanih »Ja«. da se jela ne jedu zbog gladi nego zbog slikovitog učinka na tanjiru. ili za samo jednu vlastitu fikciju. Mislio sam: biti uredan i tiho raditi. Ali kad je čaša izvršila pritisak na mozak i dosadila mi nesmislenost života bez oblika duhovne akcije. Stara »ljubav« se potpuno ispucala. a dočaravanja sna trebala su da imaju samo istinu okvira. kada bi mi odgovorila. ne znam ni sam što. Žene su mi se činile nešto najljepše. Svaka je žena majka i sestra. Daleki. Niti se odvijale od klupka. Jer junakinja. Naime. Dolazilo mi je da pišem kakvoj čarobnici u neki daleki filmski grad. Moja je čežnja prama zakoprenjenome biću ostala ista. Činilo mi se da je dovoljno otkriti jedno dvorište. vrlo daleki. ukoliko odgovara trzajima ćelija u lubanji. trava i grančica. kao i bez svojega egotizma. nisam bio sklon da razinu umjetnosti spuštam na niveau običnoga života. Izis se ljeska kao voda. Endogamija me užasavala kao oblik incesta. traženje draži uvijek je za me samo jedan daleki. s Baedekerom u ruci: negdje su se fotografirali i prolazili s očima traženja. ali mi je predmet kao takav bio i suviše otrcan. Susreo sam očiju kojih nisam znao do dna ispitati. imala je biti ne odjek sebe. a konobar mi je s ra čunom skliznuo ceduljicu neke dame koja je međutim proslijedila put. Jer u mene je bitno što iz pretpostavaka ne zaključujem na nužnost. naročito kao dječji san i živi raskošni izlog odijela i stroj za pokrete. Ali ko da tu ne iznevjeri dušu prijevodom u akciju? Ljepota. To su barem jedne riječi koje joj upućujemo. Gotovi naslovi poglavlja osovljivali su se u prostoru. Ali trebalo mi je vremena. Uostalom. Turisti u društvu glasnih vodiča obilazili su ulice i trgove. Nego možda je nesvršenost života poticala u meni svrab izražavanja. Ili izvesti kakav herojski pothvat glume ili sporta. česmu ili kip. i došao u novu primorsku prijestolnicu. bilo mi je da skočim sa stolice i da učinim nešto što se od mene najmanje moglo očekivati i nije imalo odnosa s prilikama. Vid je bio bogatiji za neku uspomensku prašinu. Volim ■rt . bilo bi nemoguće da sebe samoga vežem dabome za bilo kakvu stvarnost zemaljsku. rešetku ili balkon da se dobije nadahnuće za cjelovitu dramu ili jedan lik. i pita: pokažite prstom. Ovaj sam miris truleži i mračnost starih ulica ugađali su mojem razmaženom ukusu dekadenta. Izis. nego jedan od glasova pjesnika. Onda sam promijenio obzore. Uostalom. Tako me frapirao jedan harizot rouge u blizini slikarske akademije.pražnjenju električne energije. Paramnezije. a podsvijest za jedan tmasti crni sloj od gnjilenja cvijeća. majka Sophrosvne. Znam doduše da sjena incesta postoji u svakoj ljubavi. a ljepotu sam vidio u svijetu neizraženoga. i udobnosti da bih ga mogao napisati. Ali i umjetnica mogla me je očarati samo s platna. Ubila bi me u pojam. raspršanja u poeziju. žrtvovani alkohol. čim progovori. da se ne napiše pjesma nego novela. Bio sam uvjeren da se bez žene savršeno može. nisam mogao da misao ne bacim u neizmjernost.

Mladići. apstraktna. aurora borealis. mjesto da uvede u metafizičko saznanje. Kako da razumijem to: ubiti se zbog žene? Majakovski. ne postojati. brakove i razvode braka. Moral je priče taj da 1 nemoral zaobi lazno služi moralu. žena. Ne znam zašto. Živ i djelatan. za vječitoga Boga. Strašno je od ljubavi što sebe poistovetuje s oblicima akcije. jer sam slavitelj namjera koje se ne ostvaruju. Zato se problemi opet rješavaju akcijom. a modni žurnali se čitaju kao da su službene novine) urađa općim pornografskim pokretom. Recimo da sam slikar i da na platno. u prizoru svijeta? 1930. muževi i oci. Nijednu i sve. Ali onda je bolje ne vidjeti se. Moju ljubav široko raspoklanjam kao letak svjetskoga putnika. bolje. Je li to biti suprematist? Ja prigovaram ženi ono što prir govaram i čovjeku: da je dio zoologije. ali ono pogađa kritičare. Ja ih sve volim. kolika prljavština! Činilo mi se da mi je Okrilje velikoga ženstva potrebno isključivo kao duhovni nadražaj. koji pišu pjesme. Ima u ženi toliko ružnih stvari. Ženska koketerija proizvodi sentimentalizam na veliko. propovjednik onoga čega ne će nikada biti. kozmička. koja se nije prekalila u sekreciju suprematizma. što bih mogao voljeti u ženi: nju ili njezino bogatstvo? Moje rasuđivanje svojega srca može da bude neumitno kao kirurški nož. I takve me fraze neke naročite smrti (suverene diskrecije) očaravaju. ali nezapisan u maticama rođenih. ona je ropstvo po definiciji. Ždere sam sebe. Suvremeno stanje toaletnog i fizičkog egzibicionizma (izbori ljepote i filmska razgaljivanja mjerodavna su za novi ukus plaža i revija. muške nagone. o kojoj bih mo gao govoriti (s velikim Ž) bila bi ta koja bi. pomognut činom supremacije. Ljudski rod postići će svoje opravdanje kada izvrši svoju supremaciju. u iluzornoj sferi. Zato ne može biti beskrajno pokvarenih kurtizana. Brak? On ubija ljubav. koja bi trebala biti red reda. bio osoba bez ikakve esencije. Nije li poezija imala da se okrnji i da propane kada se bez rukavica približi životu? Pa da sam »zaljubljen«. jedan izgled. nisam ličnost nego možda jedan zvuk. j. koje su za prirodu sasvim dosljedne. jer ona ne postoji. svoj raison. prilijepim jedan tajinstveni izraz lica koji bi se smiješio neobjašnjivo za budućnost i svjetlomrcao. universalno djelatne i mjerodavne. Od reda sam nepostojećih objektivnosti. Moj je stav u tananom osmijehu nad životom. bio otkupljen iskrenošću. kidisao? A gdje su one ostale. vjeridbe. a možda i ne smije. mjesto da bude rasplinuta. iskreno govoreći. Onda će biti ono divno. zbog jedne žene. Muzikalni motiv Kumovske Slame. koji zataju ju svoje podle. Motiv na kakvom ćilimu ili . A slobodna ljubav? Ljubav nije slobodna. secesiju od uvjeta. Broj lijepih žena čini mi se upravo beskonačan. to jest. Dakle: nijednu. jer upućuju na život. ukinula Spol i sačuvala samo Psihu. Ovaj se razriješava u pustolovine. preljub. ostvarujući je. jedna boja. 2ene nas mnogo zavode svojim dražima. sramota! Ali u malome broju žena našao sam Izvanrednu Iskru. a ne otcijepljenošću.miris. Samo rođeni romantičari mogu htjeti da budu apriorno rdavi.. t.. životinjske antropologije. poslije postaju vjerenici. neka bih. Zato bih i ženu htio zadržati samo u sferi duha. Treba umrijeti. jao. prema tome. ali ne za duh. No jedina. ali ne jednu. ili zeleni preliv neba po zalasku sunca. ali pomisliti na nešto konkretno. Biti udivljen moj je najdraži dar i dijelio bih ga neštedimice.

Tako je i svaka borba za priznanje očajna. Jer u tome je jal i trač. očijukanje slogova. vjerojatno uslijed prijetnje neomaltuzianizma. imaju jednu magiju uličnih zakreta. aspiracija. Simpatiziram s nevidljivim aristokracijama. da ne bismo prokopali rupu do bunara duševne nauke. . Da bi se čovjek mogao posvetiti. ma đa starijega. Da sam prodana mješina. sjedenja po kavanama. jer bi me fakat odgovora razočarao. moraju da se poštuju granice mcdju društvenim razredima. I nemojmo pretresati stvari koje su na oko respektabilne. To vrijeđa stališki raspored prošlosti. vinjeta. Dakle nisam pisao u Hollywood. Ako uđem u kuću nekoga slavnoga pisca. To bi bila kritika života. Ne kažem paganski: Muza. Nedozvoljeno je i kažnjivo za plebejskoga sina zaljubiti se u plemićsku kćer. ma kako nam glupa izgledala. samo je namjera đavolska. Meni se čini da je Svemir. moja zaštitnica. ikona. oštro oko uhoda ličnoga kretanja doći će tlo zaključka tla me on nadahnjuje. suvišno mu je da čita sve druge pisce. po biblijskoj riječi: Crescite et multiplicamini. U vilinskoj gesti žene samo je jedan čarobni doziv. . nije zabranjeno oženiti je. anomalija. zar salonski saobraćaj ne bi raspolagao vrstom plesnoga morala da bi za jednoga valcera »94 . ženidbeni agenti. sugestivni nimbus. A u idolima je grijeh. A teško i manjega kalibra nego jesu. Ako dakle branitelji javnoga morala šire organizirana ljubavna dopisivanja. koje mi je Bog dao. Jer je u prvome slučaju ženik adoptiran. lako će zaključiti da im je na umu repopulacija zemlje. one su već tu. Prava kritika još nije načinjena. Ali ako je nedozvoljeno očijukati. Istom prolegomena. fiksnih pojmova u slici. A budem li ga hvalio. Tako. nužno je da ne produbljuje sve odnose u svijetu. onaj. znači: omekšati.da ne mogu bez. posinjen. uči i —. evokacija. A ujedno i kritike. koja bi mi dala ideje. To bi bila metabasis eis allo genos. Moje prave nezavisnosti i srži nitko ne pozna. svi će biti uvjereni da me plaća. putovanja. smak svijeta. Ne mogu da saobraćam uredno s nekom društvenom elitom. confusion des genres.« Kada je čovjek pročitao Schopenhauera. Ljudi s velikim izgledima najgore stradaju. Čini mi se da je lubanjac Arthur poslužio kao uvod u moje raspoloženje. ona prava Žena. Oglašivači ljubavi bili bi. recimo. Moje članke pripisat će njeimi . Jer prošle je iscitirao. Uostalom. »Nesretni mališ putuje nesretni mali put. a uspjeh je svetinja nad svetinjama. I ove riječi podalje od svojega prvoga smisla. U idolima. Mislio sam ovo: tradicija ima svojih nekoliko načela kojih ne treba kršiti.vazi. Ko zna što bismo mi mogli naći u dnu svojih razgovora. njega. Dvostruke ne mogu biti. Čin je opravdan. A buduće je navijestio i predveo. U idolatriji statue. Ali recite mi koji je pisac ikada dotjerao do slave Ite Rine? Ide Kara van je koja svoju snishodljivost tjera dotle da se pokaže čak i u Pick Baru? I u sarajevskoj Volgi? Između braka 1 suštine razvrata ima zajedničkih crta koje bi mogao opredijeliti jedan asket. Ali ne bojte se. boravaka po hotelima? Zato nemojmo grepsti po maskama i pozama. jer mi to ne dozvoljavaju moji prihodi i sud javnosti. navija. koji vidi bubrege i srca. To je barem moja žena. Ozloglašeni stil samo je perifraza općeg živčanoga klavira. aluzija na teško izraziva stanja. ili Nirvana. Htio bih apstraktno susresti takvu ženu.

Jer u drugu ruku. Ovo nastrano traženje srodnosti odaje sklonost za tajinstvenost. ili bar najaktuelnija. Samo se na nekim mjestima od lijepih oglasivačica tražilo ime i adresa. ali se može i bez nje. To je svijet intimnih sastanaka i ročišta. ta na što se on svodi? Riječ »maquereau« dražesna je tvorevina moderne kulture koju je Proudhon nazvao »pornokracijom«. naime vladavinom žena bez eufemizma. automobila. Sreća ima jevtinu tarifu. čar Sodoma vijeka. Ali to bi mogao biti sporedni izgled oglašavanja. šećernih osmijeha. čajanaka. naročito kad se nema toliko ni za svoje izdržavanje. iz dana u dan. usta u ružu. Ova bi treća stvar bila možda još najzanimljivija. a mrzeći svoj suviše vjeran lik. Kakav jadni poletarac. Mnogo puta sam čitao oglase dražesnih osoba koje obriču sigurnu sreću za 1500 do 2 $00 dinara na mjesec. a možda i izvrstan esej. Da li ima društvene bliže zamjene za slušalicu u vezi sa Cevlonom? Postoji vanjsko sredstvo kojim izdavači kušaju da ubrzaju tempo duhovnoga bila. sa podjelom na periode. da se ne bi pod vidom dopisivanja. Sreća može također biti samo uspjeh operacije estetičke kirurgije. Bilo bi zanimljivo sakupiti sve oglase za ženidbu i dopisivanje. na službu publici. Bilo bi protivno pojmu moderne slobode prtiti se indiskretno u tuđe privatne stvari. ličnih i skupnih. uzdiše za simpatijom kakve kuharice! Vojne vlasti u nekim zemljama čitale su marljivo iz dana u dan oglase u novinama da se ne bi putem anonsa vršila špijunaža. Žene koje tim putem traže udaju doista mora da su bez sredstava. dakle radi na porastu brojke domaćeg stanovništva. kao i o suvremenoj žeđi za zabavom.plesačica mogla promijeniti više partnera? Uostalom analizirajte grijeh. strovalimo auto u jarak pored pruge s najvećom mogućom štetom. O cijelom gradivu mogla bi da se napiše sociološka studija. kako se svakog dana slobodno štampaju u novinama. U Francuskoj je neko vrijeme bilo zabranjeno oglaživati u novinama. Psihijatar bi mogao da zaključi raznih stvari o erotskom ukusu publike. sklapanje poznanstava i dotičnih veza umnaža bračne parove. A takav boem. U anketama mogu da progovore i pjesnici noćnih solilokvija i slikari prelitih mrlja na plahti. gurao cestom neki ekscentrični Anicričanin. potrudio sam se s družinom da. fardova i mirisa. a ima u njemu i mirisa pustahijske krvi. slomivši željeznički direk. c) Sittengeschichte na temelju oglasa u novinama. potrebno je baciti u koš sve klišeje navada i običnosti. mogao bi da osjeti kako mu voda natječe na usta. Svijet zabave i naslade. kazališta i varietea. čitajući ljubavni oglasnik. iz noći u noć. Da bi se pokazalo da postoji optok krvi u organizmu. Su- . Psiholog bi onda imao da ih razdijeli na kategorije i razvrsta. u jedan arhiv. osim naše opasnosti. dancinga. 2) Stenografski zapisnik svih snova. izleta. bez knjižice. Ali vidik Cevlona bi mi svakako bio potreban da se uzmognem preporoditi. Imaju tri stvari koje još nitko nije izradio: 1) Kronologija budućnosti. provodio stanoviti obrt. Ali izdavači ružičastog i narančastog oglasnika u dnevnim listovima većinom ne nailaze na zapreke od strane cenzure. ili da se žale na svoju okolinu. Bez riječi. svilenih čarapa. Oštećeni trgovci mogli su da zagrabe u kolica dolara koja je. budoara i ložnica. To su ankete. ležeći na tvrdoj dasci. protegnut na pod u svojoj mansardi s rupom na nebo.

Jer nisam mogao da mislim da je to kakav poli cijski trik. Riječ u malom oglasniku dvije lire. Da su »razočarani u braku« jedna naročita kategorija . Aleksandar Makedonski načinio je. U luku je upravo doplovila njemačka flotilja. a Marke. a to mu nije smetalo da piše biografije Blažene Djevice pun. neodgovarajuće ponude bacaju se u košaru. u Perzepolisu vrlo barbarsku gestu paleža za ljubav kurtizane Tais. kupališta s masažom i familijarnih hotela. podukc. I sam sam gledao na more. Oni u isti mah posreduju za mondenske veze. Namještcnja. što bi u malim mjestima čavrljanje osuđivalo kao nećudorednost. do kojih je najteže doći. svakako klasičnija nego. nije se stidio da istupi kao otvoren pamfletarac. a top je pucao s produženom jekom. da je pitanje stana odlučno za stvaranje intelektualnih veza. zastave su se vijale. pjesnik moderne »Afrike« uputio mi je kartu iz Rima. na pragu stoljeća. pijan. čitalac se mogao pitati. pravomoćnoga za moralnost. sobe i prostorije. Pulja i Abruzzi bili su stari korisnik dalmatinskoga gospodarstva. te muška i ženska namještenja. prodaja. Da mnoge osobe sebe prelako nazivaju otmenima. s Mlecima. U bračnim oglasima muška i ženska lica sa situacijom tražila su isto tako situirane supruge. Druga slavna kurtizana bila je Imperia. stanovi. A kod onih drugih. Statistike uvoza i izvoza su se množile. U velikom gradu gleda se sasvim bez zgražanja na ono. Bariem i Jakinom saobraćali su fnnogi parobrodi. Svakako se činilo da i ovaj svijet čistunaca ima svoje šugave ovce. na karijeru. a objavljuju do sitosti i ponude za najraznovrsnije brakove. Brojnost oglasa dokazivala je da je to grana razvite industrije. davno ranije nego su Marion Delorme i Ninon de Lenclos podvrgle državnika Ri~ chelieua. Prednosti su bile očevidne da bih čitao »Corriere« u kavani. zbog licumjerstva ili da ne bi bili ortaci u trgovini bijelim robljem. Čak i senjski uskoci nisu prezirali hesperijska vina. vrlo sam se bojao da se ne ogriješim kordonoprestupom. Antea je bila samo jedna od čuvenih renesansnih kurtizana s anđeoskim izrazom lica. Puritanizam se smatra malograđanstvom. Tako. Jer onda su zabavijačice imale držanje otmenih dama i raspolagale neobičnom kulturom. anonsa ne ispod 20 lira.c crkovnjačkih pretenzija. Trenutno bez vize za austrijsku republiku. hrpe svijeta su žagorile na obali. isto kao: kupnja. Ovdje: muška. Mnogi su listovi na svijetu izbacili ljubavno oglašavanje. »La Goulue« sa Montmartrea.vremeno čovječanstvo ide za tim da razvije i uljepša svoj društveni život. zajmovi. Ali sudio sam da uredni ljudi ne će sklapati poznanstva barem bez liječničkog suda. U Parizu ima listova koji donose adrese zabavišta. a i nadzor nad ličnim odnosima nije tako čvrst. Aretino je u renesansnoj Italiji štampao adrese i cjenike lijepih mletačkih kurtizana. Iz dopisivanja se moglo raznih stvari zaključiti. Nedostajaše mi konstruktivni duh! Familije praktično misle na red. nekretnine. lumperaja. u uvijek zamamnijim i zavodljivijim oblicima. da li se ne susreće sa zaobilaznim jezikom. kasnije upraviteljice Egipta. Osjećaji se trebaju ravnati po tržišnim prilikama. u zraku su zvrljali aeroplani. Zbog lakoće naših pomorskih veza najprirodnije bi bilo misliti prijeko. Za me je nemoralno bilo: ne liječiti se. Osim toga. Hetere su u staroj Indiji i u staroj Grčkoj predstavljale vrlo uglednu društvenu klasu. buržoaski.

osjetio sam odista.koja se. pomislio sam da bi i meni hvatanje veza. na adresu putničkog hotela. Potpun kao kozmičko savr- . da bi i lice odbacilo verige čvrstog identiteta. odgovorom na kakav oglas. što je također zanimljivo. očarana u razbraku. bio je da vidim sama sebe kao drugo lice. a nama bi i onako otkupljenje nadošlo smrću. u sreći nepoznatosti. Napisah i potpisah pismo sam sebi. Ovakvo štivo može da potakne ključanje u mozgu. da sam dobar duplikat. Štaviše. ideja je u svakom slučaju pobijedila. Dok sam pisao ovakav udvorni list. a dotle !>am otputovao na nedjelju dana odmora da riješim u drugom pejzažu. kojega se sjećam iz davnog. kao stilski sujet. taj je astralni »Ja« dobio mogućnost da se otkopča. da joj na pr. veze djela i talase interferancije. koja bi živjela i umrla samo u jednoj noveli. Ako je zanatski rad zanemaren. Najstariji san. Fina mlada dama tražila je poznanstvo u svrhu plemenitoga prijateljstva. da li sam pravo postupao i da primim odgovor bez potresa. lupao nogama I po krevetu.. Jer iskazivanje obavijenih moralnosti dolikuje licima koja raspolažu s odgovarajućom količinom zaparloženosti. tajnik i zamjenik samoga sebe. Traži se tu prilika za prolazne događaje kao jedno putovanje na praznike.. da bi me taj drugi ovjerovljeni Ja sudio i savjetovao. da bih se probudio. Čitanje oglasnika nadahnjivalo me je u pravom smislu. i suviše idealni list uništio. a odgovor na poznanstvo u malom oglasniku nije me se ticao. da ne bi ambijenat na nas utjecao.. Pečat definitivnosti sačuvao bi u sebi neko trajno ganuće. Ali. ili je pobijao. a više se puta ponovio. prijetnja je postojala u ukusu današnje publike. Valja se odmaknuti da se sudi sebe i svoje djelo. oštro pazeći da ne izgleda zbirka sintetskih i lapidarnih rugalica. Da mnogi ne reflektiraju na izdržavanje. Zna čovjek već što su braća . Vi biste se gnjušali da znate kakav sam parija bio. Ali bojao sam se konkretnih predstava bilo o čemu. unakrsnim i kružnim premještanjem stanovišta. bolje nego kroz kakvu uvijek sakatu pripovijetku ili prekinulost gradskog opticaja. Spaja ih nova filozofija. Ako sam htio razgovora sa ženom. gladim glatka ramena. mogao je danas da zaglavi u feljtonu. Bilo da sam u noveli slijedio prirodu. Bio sam sferičan. nego zbog umjetnosti. trebalo je osloboditi astralno Ja.. I lice je sličilo na ono prošlo. Tada sam i spavajući osjetio ježeve straha i lupao sam. predao u ruke. Cin mora da se oslobodi od hipnoze prilika. pružilo predmeta za divnu i rijetku novelu. međusobno traži. daleko. Svemir. ali se zaboravlja da su veze sklopljene u prolaznim okolnostima često najtrajnije . nije to bilo zbog života. Sada mi je bilo kao da sam se zavalio na otoman usred ružine bašte. mogao sam ili morao da povrijedim modalitete osjećaja suvremenosti čim sam radio prefino. jer u njemu kao u ogledalu vidjeh jedno sakrito lice suvremenoga života. koji se činio sagrađen za pjesmu. u duplikatu. Što smo učinili u jednom pejzažu. Pisamce je moralo da putuje dvadesetak sati željeznicom. To fino i plemenito dolazilo mi je kao naručeno. osobito pošto nije bilo riječi o novcu. dalekoga djetinjstva. A kada mi ga je pismonoša. prvi sam. Ostalo je suđenje više po nimbusima nego po Opstojnostima. ali jedan mladić odrješito traži za oltar takvu djevojku »koja nema braće«. i to takve. Istina. i bacio u poštanski sandučić samo adresu sa zebnjom da sam smiješan ili griješan. treba suditi u jednom drugom pejzažu.

Javno mišljenje. Sada mi je bilo prosto: voljeti sama sebe. Kada sam se poslije nedjelje dana vratio na posao. pa o njima do kraja misliti. Ta vježba objašnjava protuslovlja. zaustavke.šenstvo. kojim suvremeno društvo dijeli svoje simpatije i antipatije. N a r a v o u č e n i j e (moral): Treba uzeti predrasude vijeka. Treba misli i opažanja razviti do kraja. i bez događaja imao sam u žepu legitimaciju. i nju ne treba dokazivati. opće mišljenje uvijek prakticira neke suspenzije. Važno je da se vježba misao do kraja. I 202 . koja se očituju u načinu. nisam našao nikakve pošte. diplomu i ljubavnu novelu. — Ja sam: der Einzige. a ta je nova ljubav: sein Eigentum. Razumio sam: otmenost nije takva brojka kao novčana svota. Ta vježba dotjeruje sudove o moralnosti i bizarnosti akcija.

Related Interests