PRAETORIOUS

U provincijskom mjestu dogaa se brutalno ubojstvo. Sherlock

Holmes prihvaa se sluaja iza kojeg se krije neumoljiva ruka
njegova velikog suparnika profesora Moriartyja. Pria nas odvodi
u prolost, u rudarski dio Sjedinjenih Amerikih Drava u kojem
tajno udruenje terorizira mjesno stanovnitvo. Tom se teroru
suprotstavlja jedan ovjek i suzbija ga.

Prevela s Engleskog:
Olga kari

Naslov originala:
THE VALLEY OF FEAR
Copyright Jonathan Clowes Ltd.

ALFA
Zagreb 1978.

PRAETORIOUS

SIR ARTHUR CONAN DOYLE

PRVI DIO: Tragedija u Birlstoneu ............................................................ 4

PRVO POGLAVLJE: Upozorenje ......................................................... 5
DRUGO POGLAVLJE: Razgovori gospodina Holmesa ...................... 14
TREE POGLAVLJE: Tragedija u Birlstoneu .................................... 23
ETVRTO POGLAVLJE: U tami....................................................... 32
PETO POGLAVLJE: Sudionici drame ................................................ 43
ESTO POGLAVLJE: Trenutak spoznaje ........................................... 55
SEDMO POGLAVLJE: Rjeenje zagonetke........................................ 67
DRUGI DIO: Tajno udruenje ................................................................ 83
PRVO POGLAVLJE: Na ovjek ....................................................... 84
DRUGO POGLAVLJE: Starjeina ...................................................... 93
TREE POGLAVLJE: Loa 341, Vermissa ...................................... 110
ETVRTO POGLAVLJE: Dolina straha .......................................... 125
PETO POGLAVLJE: Najcrnji dan .................................................... 135
ESTO POGLAVLJE: Opasnost vreba ............................................. 147
SEDMO POGLAVLJE: Birdy Edwards upada u zamku .................... 157
EPILOG ................................................................................................ 166
3

PRAETORIOUS

PRVI DIO:
Tragedija u Birlstoneu

PRAETORIOUS

PRVO POGLAVLJE:
Upozorenje
Gotovo sam pomislio... poeo sam.
Na vaem mjestu upravo to bih i uinio prekide me
Sherlock Holmes nestrpljivo.
Iako moje strpljenje nema granica, priznajem da me je Holmesova
sarkastina primjedba ozlovoljila.
Pa, Holmes, nekada ste zaista teki rekoh mrko.
Bio je previe zaokupljen svojim mislima a da bi obratio panju na
moje rijei. Oslonio se na ruku i s jo netaknutim dorukom ispred
sebe paljivo prouavao komadi papira to ga je upravo izvadio iz
kuverte. Tad je uzeo kuvertu, podigao je prema svjetlu i paljivo
ispitivao sa svih strana.
Rukopis je Porlockov rekao je zamiljeno. U to ne
sumnjam, iako sam ga vidio samo dvaput. Slovo e ima mu zaista
osebujan zavretak. Ali, tada se zacijelo dogodilo neto zaista
znaajno.
Premda je govorio vie samom sebi nego meni, zagolican
znatieljom, to su je njegove rijei potakle, moje zlovolje u tren
nestade.
Tko je Porlock? upitao sam.
Porlock je nom de plume, znak raspoznavanja ali, iza njega
stoji prepredena i teko uhvatljiva linost. U jednom pismu otvoreno
mi je priznao da mu to nije pravo ime, ali je napomenuo da mu ne
pokuavam ui u trag, jer mi to u tom milijunskom gradu i tako ne bi
uspjelo. Porlock je, sam po sebi, beznaajan. Njegova vanost izlazi iz
veze s jed- nom znaajnom linou. Zamislite morsku ribicu u
drutvu morskog psa ili akala kako slijedi lava da biste dobili pravu
sliku o nitavnosti prvog, odnosno moi drugog. Ne samo moi,
Wastone, nego velike pokvarenosti. A eto, to je ono to mene zanima.
uli ste ve da sam spominjao profesora Moriartyja?
5

PRAETORIOUS
Kriminalca iz znanstvenih krugova koji je poznati meu
lupeima ...
Zaboga, Wastone promrmlja Holmes prijekorno.
Htio sam rei da nije poznat javnosti.
To je ve bolje, znatno bolje povie Holmes. Posve
neoekivano kod vas se javlja ica lukavog humora od kojeg u se
morati priuvati. Ali, nazvati Moriartyja kriminalcem, u oima
zakona je kleveta, uvreda asti. I eto, u tom upravo i jest sva veliina i
udesnost te neobine pojave. Najvei spletkar svih vremena, uvijek
tamo gdje je zlodjelo na pomolu, mozak podzemlja mozak koji je
mogao mijenjati sudbine naroda. Eto, takav je Moriarty. Ali, on je
istovremeno tako daleko od svake sumnje, tako imun na svaku
kritiku, tako sposoban u poslovima, a skroman u oima javnosti da bi
zbog rijei to ste ih netom izrekli na sudu bez tekoa dobio proces s
odtetom za povredu asti, najmanje u visini vae godinje mirovine.
Pa, zar on nije slavni autor Dinamike Asteroda knjige to se
izdigla u takove visine iste matematike da se nije naao ovjek koji
bi je prikazao u naunoj tampi. Zar takova ovjeka oklevetati? Vi
biste iz tog izili kao brbljavi doktor, a Moriarty kao oklevetani
profesor. Pa on je, Wastone, genij. Ali, ako me neka nitarija ne
sprijei, i na e dan doi, Wastone.
Neka i to doivim! uskliknuh iskreno. Ali, maloas ste
govorili o Porlocku.
Ah, da. Dakle, takozvani Porlock samo je karika u lancu.
Iskreno govorei, Porlock i nije ba tako vrsta karika. Koliko sam
mogao ocijeniti, on je jedina napuklina u tom lancu.
Ali nije li lanac upravo najjai tamo gdje se najslabije dri?
Odlino, Wastone. Zato Porlock i jest tako znaajan. Nekoliko
puta pruio mi je neobino korisne informacije, to korisnije to su
pomogle da se zloin predvidi i tako sprijei. U tome ga je vodio
uroeni osjeaj za pravedno, a ne moe se zanemariti i povremeno,
zaobilaznim putovima, poslana desetaa. Uvjeren sam kako je i ova
poruka, kad bismo je samo znali odgonetnuti, upravo takve prirode.
6

PRAETORIOUS
Opet je Holmes rasprostro papir na svom jo praznom tanjuru.
Ustao sam, i nagnuvi se pieko njegova ramena, buljio u zagonetnu
poruku koja je glasila:
534 C2 127 36 31 4 17 21 41
Douglas 109 293 537 Birlstone 26 Birlstone 9127 171
to vi, Holmes, mislite o tome?
Zacijelo to je pokuaj da nam se prenese tajna poruka.
Ali kakva korist od ifrirane poruke bez ifre?
Ovaj put nikakva.
Zato ovaj put?
Zato to postoje mnogobrojne ifre to ih itam isto tako lako
kao i lane oglase u rubrici Nestali. Takva nerafinirana sredstva
samo zabavljaju um, ali ga ne zamaraju. Ali, ovo je drugo. Vjerojatno
se tie rijei na odreenoj stranici neke knjige. No, dok ne saznam
naslov knjige i stranicu, bespomoan sam.
Ali, zato onda Douglas i Birlstone?
Pa, vjerojatno zbog toga to tih rijei nije bilo na spomenutoj
stranici.
Nije li mogao oznaiti knjigu?
Vjerojatno bi vas vaa otroumnost, koja, uostalom, resi i
ostale vae sunarodnjake, kao i uroena lukavost, sprijeila da poruku
i ifru objelodanite u istom pismu. Zakae li neto, propali ste.
Ovako, i pismo s porukom i ono sa ifrom mora poi po zlu, pa da sve
propadne. Svakog asa oekujem drugi obilazak potara i bio bih vie
nego iznenaen kad ne bi stiglo pismo s daljnjim obavijestima ili, to
je jo vjerojatnije, svezak na koji se ovi brojevi odnose.
Uskoro se pokazalo kako je Holmesovo zakljuivanje bilo tono.
Doao je Billy sa pismom to smo ga oekivali.
Isti rukopis opazi Holmes, otvarajui kuvertu. I jo
potpisano dodao je uzbuenim glasom dok ga je otvarao.
7

PRAETORIOUS
elo mu se smrailo kad je oima preletio sadraj.
Loe vijesti. Bojim se, Watsone, da su nam sve nade propale.
Samo da se Porlocku nita ne dogodi.
Potovani gospodine Holmes. Naputam ovaj sluaj. Previe je
opasan. On sumnja u mene. Sve injenice to potvruju. Posve
neoekivano doao je k meni, upravo kad sam bio napisao adresu na
pismo u kojem sam vam namjeravao poslati ifru. Uspio sam ga na
vrijeme prekriti. Da ga je vidio, bojim se da bih se loe proveo. Ali
itam mu sumnju u oima. Molim Vas spalite poruku koja Vam vie i
tako ne koristi.
Fred Porlock
Holmes je neko vrijeme sjedio, guvajui pismo meu prstima i
mrtei se gledao u vatru.
Uostalom ree napokon moda u tom i nema istine.
Vjerojatno je rije o neistoj savjesti. Znajui da je izdajnik, uinilo
mu se da ita optubu u oima onog drugog.
Onaj drugi je, pretpostavljam, profesor Moriarty?
Glavom! Kad bilo tko iz te sredine govori o Njemu, zna se o
kome je rije. Postoji samo jedan On za sve njih.
Ali, to on moe uiniti?
Hm. To je veliko pitanje. Kad vam je protivnik jedan od
najveih umova Evrope, sa svim mranim silama iza sebe,
mogunosti su bezbrojne. Nesumnjivo, na prijatelj Porlock na smrt
je preplaen. Samo pogledajte rukopis na poruci i onaj na kuverti, koji
je napisao prije zlokobna posjeta. Dok je onaj na kuverti odluan i
jasan, drugi je jedva itljiv.
Zato li je pisao? Mogao je jednostavno dii ruke od svega.
Bojao se da u se raspitivati za njega i tako mu samo donijeti
neprilike.

PRAETORIOUS
Vjerojatno rekoh. Naravno podigao sam prvu poruku
i netremice je promatrao strana je spoznaja da vam je neka vana
tajna tu ispred nosa, a da je izvan ljudske moi proniknuti u nju.
Sherlock Holmes odgurne svoj netaknuti doruak i zapali lulu,
vjernog prijatelja svojih najdubljih razmiljanja.
Pitam se! ree naslonivi se na stolac buljei u strop.
Moda je neto izbjeglo vaem makijavelistikom duhu. Razmotrimo
problem jo jednom. Porlockova poruka upuuje nas na neku knjigu.
To e nam biti polazna toka.
Prilino nejasna.
Pokuajmo je rasvijetliti. to se vie udubljujem, ini mi se
manje nedokuiva. Kakve sve podatke imamo o knjizi?
Nikakve!
Pa, nije ba tako. ifrirana poruka poinje brojem 534, zar ne?
Neka nam radna hipoteza bude kako je to broj stranice koje se tie
ifra. Dakle, zacijelo je rije o velikoj knjizi, a to je ve neto za
poetak. to jo znamo o toj velikoj knjizi? Drugi je znak C2. to
mislite da znai C2, Watsone?
Bez sumnje, drugo poglavlje.
Teko! Vjerujem kako se slaete sa mnom da je uz broj
stranice, broj poglavlja suvian. Osim toga, ako je strana 534 tek u
drugom poglavlju, duljina prvog zaista bi bila nepodnoljiva.
Stupac! povikao sam.
Sjajno Watsone, sjajno. Jutros vam je duh zaista iskriav.
Uvjeren sam da je rije upravo u stupcu. Dakle, ve zamiljamo velik
svezak, tampan u dva stupca, od kojih je svaki podulji jer je jedna
rije u poruci oznaena brojem 293. Mislite li da je to najdalje dokle
smo zdravom logikom mogli stii?
Bojim se da je tako.
Nepravedni ste prema sebi. Jo samo jedna iskrica, samo jo
jedna. Da se radilo o neuobiajenoj knjizi, sigurno bi mi je bio poslao.
9

PRAETORIOUS
Umjesto toga, namjeravao mi je, prije no to su mu planovi bili
onemogueni, poslati ifru u pismu. Tako pie i u poruci. To sugerira
da se radi o knjizi za koju je bio siguran da je i ja imam. Vjerojatno je
to knjiga to se moe nai gotovo u svakoj kui.
To zvui prilino vjerojatno.
Tako smo suzili polje istraivanja na veliku knjigu, tampanu
u dva stupca i u svakodnevnoj upotrebi.
Biblija! viknuh pobjednosno.
Dobro Watsone, dobro. Ali, ako mi dopustite, ne posve dobro
jer to je, vjerojatno, posljednja knjiga to bi se mogla nai
nadohvat ruke Moriartyjevu suradniku. Osim toga, izdanja Svetog
pisma tako su mnogobrojna da je teko povjerovati kako dva izdanja
imaju jednako numerirane stranice. Rije je, vjerojatno, o standardnoj
knjizi. Porlock je siguran da se njegova strana 534 podudara s mojom.
Ali malo je takvih knjiga.
Tono. I u tome je na spas. Dakle, standardna knjiga,
prisutna gotovo u svakom domu.
Bradshaw!
Tu su tekoe. Rjenik Bradshawa saet je i ogranien. Izbor
rijei teko bi posluio za slanje openite poruke. Tu emo knjigu
eliminirati. Iz istih razloga ni rjenik ne dolazi u obzir. to nam jo
ostaje?
Almanah!
Odlino, Watsone! Uvjeren sad da ste pogodili u pravo
mjesto. Almanah! Pogledajmo zahtjeve Whitakereva almanaha. U
opoj je upotrebi. Ima potreban broj stranica. tampan je u dva
stupca. Iako je u poetku prilino tur, prema kraju postaje opirniji.
Dohvatio je jedan primjerak sa svog stola. Evo stranice 534,
drugi stupac. Mnogo toga, kao to vidim, o trgovini i prirodnim
bogatstvima Britanske Indije. Watsone, biljeite rijei. Broj 13 je
Mahratta. Poetak koji ne obeava mnogo. Broj 127 Vlada, koja,
ako nita drugo, ima nekog smisla, iako je prilino irelevantna i nama
10

PRAETORIOUS
i Moriartyju. A sad, pokuajmo ponovo. to to Mahratta vlada ini?
Na alost! Slijedea je rijer svinjska dlaka. Propali smo Watsone!
Gotovo je.
Iako je njegov ton bio aljiv, guste, namrtene obrve govorile su o
njegovu razoaranju i ljutnji. Sjedio sam nesretan i bespomoan,
buljei u vatru. Dugu tiinu prekine iznenadan Holmesov uzvik.
Skoio je prema ormaru i uzeo drugi, u uto ukorien svezak.
To je kazna za preveliku pedantnost. Budui da je sedmi
januar, mi smo traili u novom almanahu. Vjerojatnije je da je
Porlock sroio svoju poruku prema starom. On bi nas na to,
vjerojatno, upozorio. A sad da vidimo to nam sprema stranica 534.
Broj 13 Postoji, to ve vie obeava Holmesove oi sjale su od
uzbuenja, a njegovi tanki prsti grili su se dok je brojio rijei:
opasnost. Ha! Ha! Sjajno! Zapiite Watsone! Postoji opasnost
moe se dogoditi uskoro. Tad imamo ime Douglas bogat
provincija sada u Birlstone kua Birlstone
uvjerenost hitno. Eto, Watsone! to sad mislite o rezultatima
zdrava rasuivanja? Kad bismo kod prodavaa mogli kupiti lovorov
vijenac, odmah bih Billa poslao po jedan.
Zurio sam u udnu poruku to sam napisao na bloku na koljenu,
po redu kako ju je deifrirao.
Kakav udan i smuen nain izraavanja miljenja rekao
sam.
Naprotiv! Mislim da je on to odlino uinio ree Holmes.
Kad u jednom jedinom stupcu traite rijei s kojima valja izraziti
poruku, teko je nai sve to elite. Neto morate prepustiti
inteligenciji onog koji ita. Sadraj je savreno jasan. Neko zlodjelo
upereno je protiv Douglasa, bogata plemia. Uvjerenost je bila
najblie to je mogao nai za uvjeren sam da je hitno. To je
rezultat i mora se priznati da je to bila struna analiza.
Holmes je, kao svaki pravi umjetnik, uivao u svom djelu, pa ak i
onda kad je u sebi duboko tugovao, jer je uspjeh bio ispod cilja kojem
je teio. Jo se smjekao svom uspjehu, kad Bill otvori vrata i pusti u
sobu MacDonalda iz Scotland Yarda. Bili su to prvi dani potkraj
11

PRAETORIOUS
osamdesetih godina, kad je Alec MacDonald bio jo daleko od
nacionalne slave. Iako mlad detektiv, u njega su se polagale velike
nade, jer se istakao u nekoliko povjerenih mu sluajeva. Njegova
visoka koata pojava odavala je fiziku snagu, a velika lubanja i
duboko usaene bistre oi govorile su, nita manje rjeito, o jegovu
iskriavom duhu. Bio je utljiv, pedantan i uporan. U govoru mu se
osjeao aberdinski naglasak. Holmes mu je ve dvaput pomogao, a
njemu samom, kao pravom sladokuscu, dovoljna je nagrada bila
intelektualan uitak rjeavanja problema. Zbog toga ga je MacDonald
duboko potovao i divio mu se, a to je i pokazivao, pozivajui ga kad
god bi iskrsla neka tekoa. Osrednjost ne priznaje autoritete, ali
talent odmah prepoznaje genija, a MacDonald je bio dovoljno
nadaren za svoju profesiju da bi mogao shvatiti kako nije sramota
potraiti pomo od nekoga tko je poznat irom Evrope po
detektivskim sposobnostima i iskustvu. Holmes nije bio posebno
sklon prijateljstvima, ali krupni kot bio mu je pomalo slabost.
Neto ste uranili, gospodine Mac pozdravi ga. Bojim se
da vaa prisutnost ne najavljuje nita dobra.
Mislim da bi vie odgovaralo istini nadam se, umjesto
bojim se odgovori inspektor, uz svoj poznati osmijeh.
Pa moda e mi jedan gutljaj pomoi da istjeram ovu
neugodnu hladnou. Ne, hvala neu zapaliti. Moram pouriti. Prvi
trenuci poslije zloina dragocjeni su, a to uostalom, vi najbolje znate.
Ali... ali...
Inspektor je naglo zastao, buljei s neskrivenim uenjem u papir
na stolu. Bila je to zagonetna poruka to sam je maloas bio
zabiljeio.
Douglas! mucao je. Birlstone! to je ovo gospodine
Holmes? ovjee, pa to je prava arolija. Otkuda vam ova imena?
To je ifra to smo je doktor Waston i ja upravo rijeili, ali zar
neto sa imenima nije u redu?
Pogled to nam ga je inspektor uputio bio je pun nijemog
zaprepatenja.
12

PRAETORIOUS
Nita, osim to je gospodin Douglas iz Birlstonea noas
ubijen.

13

PRAETORIOUS

DRUGO POGLAVLJE:
Razgovori gospodina Holmesa
Bio je to jedan od onih dramatinih trenutaka zbog kojih je moj
prijatelj Holmes ivio. Bilo bi pretjerano rei da ga je ta zapanjujua
izjava okirala, pa ak i uzbudila. Iako u njemu nije bilo ni traka
okrutnosti, s godinama je otvrdnuo. Ipak, iako su mu emocije bile
uspavane, intelektualna zapaanja ostala su izvanredno aktivna. Na
njegovu licu nije bilo ni traga uasu koji je nakon te izjave mene
obuzeo. Ono je, naprotiv, odraavalo sabranost i zainteresiranost
kemiara koji promatra kako mu se u prezasienoj otopini kristali
slau kao to je predvieno.
Izvanredno! ree Holmes. Upravo izvanredno!
Vi niste iznenaeni?
Zainteresiran, gospodine Mac, ali nikako iznenaen. Zato bih
bio iznenaen? Najprije primam anonimnu poruku iz krugova koji
jame njezinu vanost, s upozorenjem kako odreenoj osobi prijeti
opasnost. Nepun sat poslije toga saznajem da se opasnost
materijalizirala i da je ta osoba mrtva. Sve me to neobino zanima,
ali, kao to ste dobro zapazili, nisam iznenaen.
Holmes u nekoliko kratkih reenica objasni inspektoru injenice u
vezi s pismom i ifrom. MaDonald je sjedio s bradom u rukama, a
guste ute obrve bile su mu zamiljeno skupljene.
Moram jutros poi u Birlstone ree MacDonald i doao
sam zamoliti vas i vaeg prijatelja da poete sa mnom. Ali, nakon
onog to sam uo, moda bismo prije trebali obaviti posao u
Londonu.
Ne slaem se u tome s vama ree Holmes.
Do vraga, Holmes! povie inspektor. Za dan-dva sve
novine bit e pune misterije iz Birlstonea. Ali pitam vas kakva je to
misterija, ako je u Londonu ovjek koji je zloin prorekao prije no to

14

PRAETORIOUS
se dogodio. Valja ga jednostavno uhvatiti, a dalje e se sve samo
razvijati.
Bez sumnje, gospodine Mac. Ali, kako bismo mi uhvatili tzv.
Porlocka?
MacDonald okrene pismo to mu ga je Holmes predao.
Baeno je na poti u Camberwellu. To nam ba mnogo ne
pomae. Ime je, i sami kaete, izmiljeno. Slaba toka za poetak.
Nego, niste li spominjali kako ste mu slali novac?
Da, dvaput.
A kako?
Na potu u Camberwellu.
Jeste li se ikad potrudili da saznate tko ih je podigao?
Ne.
Inspektor je bio iskreno iznenaen, ak zapanjen.
Ali zato ne?
Zato to drim rije. Obeao sam mu ve nakon prvog pisma
kako mu neu pokuati ui u trag.
Mislite da netko stoji iza njega?
Ja to znam.
Profesor kojeg ste maloas spomenuli?
Tono.
Inspektor MacDonald se nasmijei i pogleda prema meni
zatreptavi kapcima.
Ne tajim, gospodine Holmes, da mi u Centralnoj policiji
mislimo kako vi znate vie o Profesoru. I ja sam se malo raspitao. Po
svemu sudei, on je neobino potovan, uen i nadaren ovjek.
Drago mi je da ste stigli tako daleko da mu priznajete
nadarenost.

15

PRAETORIOUS
ovjee, ne moete mu to zanijekati. Kad sam uo va stav,
odluio sam da ga posjetim. Razgovarali smo o pomrini Sunca ni
sam ne znam kako smo doli na tu temu a on je izvadio fenjeri i
globus i u asu mi sve raziasnio. Posudio mi je knjigu, ali priznajem
da prelazi moje sposobnosti shvaanja, iako se mogu pohvaliti
solidnom aberdinskom naobrazbom. S uskim licem, sijedom kosom i
dostojanstvenim nainom govora, bio bi izvanredan sveenik. Kad mi
je na rastanku stavio ruku na rame, bio j0 to kao oev blagoslov prije
no to se uputite u neprijateljki, okrutni svijet.
Holmes se smijuljio i trljao ruke.
Odlino! govorio je. Odlino! Recite mi dragi prijatelju,
da li je taj ugodni i dirljivi dijalog tekao u Profesorovoj radnoj sobi?
Da.
Lijepa soba, zar ne?
Zaista ugodna prostorija, gospodine Holmes.
Jeste li sjedili ispred radnog stola?
Ba tako.
Sunce vam je udaralo u oi, a njegovo je lice bilo u sjeni?
Pa, bila je veer, ali sjeam se kako je svjetlo bilo okrenuto
prema meni.
Da li ste uoili sliku iznad Profesorove glave?
Malo to izmakne mom oku, gospodine Holmes. To je vaa
kola. Da, vidio sam sliku: mlada ena, s glavom u rukama i
pogledom u stranu.
To je djelo Jean Baptiste Greuzea.
Inspektor se trudio da pokae kako ga sve to zanima.
Jean Baptiste Greuze nastavi Holmes, i zavali se duboko u
fotelju bio je francuski umjetnik koji je stvarao punom
stvaralakom snagom izmeu 1750. i 1800. Moderna kritika samo je
potvrdila visoko miljenje o njegovim djelima to su ga imali njegovi
suvremenici.
16

PRAETORIOUS
Inspektorova je panja odlutala.
Ne bismo li radije poeo je.
To upravo i inimo prekine ga Holmes. Sve to sam
rekao u uskoj je vezi s dogaajem koji vi nazivate misterijom
Birlstonea. Zapravo, to mu je gotovo okosnica.
MacDonald se nasmijei i moleivo me pogleda.
imi mi se da za mene prebrzo mislite. Ovdje ondje
ostavljate praznine to ih ne uspijevam premostiti. Odakle sad veza
izmeu tog pokojnog slikara i afere u Birlstoneu?
Svvaki je detalj vaan za detektiva opazi Holmes. ak i
obina injenica da je 1865. Greuzeova slika La Jeune Fille k
l'agneau na rasprodaji u Portalisu postigla cijenu etiriri tisue funti,
moe vas navesti na razmiljanje.
Bilo je jasno da se upravo to i dogodilo. Inspektor se ozbiljno
zzainteresirao.
Saamo da vas podsjetim nastavio je Holmes da se
Professorova plaa moe utvrditi u nekoliko pouzdanih knjiga.
Izznosi 700 godinje.
Kaako je onda mogao kupiti...
Uppravo to. Kako je mogao?
Pa, to je fantastino ree inspektor zamiljeno.
Nastavite, Holmes. Upravo uivam.
Holmnes se nasmijei. Uvijek mu je godilo nepatvoreno, iskreno
dflivljenje bila je to znaajka istinskog umjetnika.
A Birlstone? upita.
Imamo vremena ree inspektor, pogledavi na sat. Kola
su pred vratima, a do Victorije nam ne treba vie od dvadeset minuta.
A to se tie te slike, ako se ne varam, Vi rekoste kako se nikad niste
upoznali s Profesorom.
Ne, nisam.
17

PRAETORIOUS
Pa, kako mu onda poznajete stan?
A, to je neto drugo. Bio sam tamo tri puta, dvaput sam ga
ekao pod raznim izgovorima i otiao prije no to se pojavio.
Jedanput pa to teko da mogu povjeriti detektivu. Prilikom
posljednjeg posjeta na brzinu sam mu pregledao papire, a rezultati su
bili posve neoekivani.
Nali ste neto kompromitirajue?
Aptpsolutno nita. To me je zapanjilo. Meutim, sad ste
shvatili uulogu slike. Ta injenica jasno pokazuje da je on bogat
ovrvjek. Kako je stekao bogatstvo? Nije oenjen. Mlai brat mmu je
ef stanice na zapadu Engleske. Za profesuru dobiva 7000 godinje. A
ipak posjeduje djelo Greuzea.
Zakljuak je jasan.
Hoete rei kako ima velike prihode i da do njih do nje
nezakonito.
Tono. Razumije se da imam i drugih razloga koji me na to
navode. Stotinu sitnih niti vode do sredita mree u kojem u zasjedi
vreba otrovna, nepokretna kreatura. Spomenuo sam Greuzea samo
zato to stavlja cijeli predmet u okvir Vaih zapaanja.
Priznajem, gospodine Holmes, da je sve to ste rekli neobino
interesantno. Vie nego interesantno, izvanredno. All da ipak neto
razjasnimo. Da li se radi o krivotvorenju novca, provalama,
prijevarama? Odakle novac?
Jeste li itali o Jonathanu Wildu?
Pa, ime mi je poznato. Netko iz romana, zar ne? Ba nije stalo
do detektiva u romanima. To su mladii kojim sve polazi za rukom, a
nikad ne vidite kako. Stvar inspiracije, ali ne pravog posla.
Jonathan Wild nije bio detektiv, pogotovo ne iz romana. Bio je
glasoviti kriminalac koji je ivio u prolom stoIJcu, oko 1750.
Tad za mene nije bitno. Ja sam praktian ovjek.

18

PRAETORIOUS
Gospodine Mac, najpraktinije bi bilo zatvoriti se tri mjeseca i
itati anale zloina dvanaest sati dnevno. Sve se vrti u krugu, ak i
Profesor Moriarty. Jonathan Wild bio je skrivena snaga londonskih
kriminalaca kojima je prodavao svoj um i ideje organizacije uz 15
posto provizije. Kolo se okree. Sve se ve dogodilo i opet e se
dogoditi. Kazat u vnm neto o Moriartyju to e vas, moda,
zanimati.
Vi ete me sigurno zainteresirati.
Sluajno znam tko je glavna karika u lancu kojem je jednom
kraju taj po zlu poao Napoleon, a na drugom stotinu razoaranih
boraca, depara, ucjenjivaa, varalica na kartama i niz drugih
kriminalaca. ef taba mu je pukovnik Sebastian Moran, isto tako
dobro uvan i neuhvatljiv kao to Jje i on. to mislite kolika mu je
plaa?
To bih volio uti.
est tisua godinje. Toliko mu plaa za um, drei se
amerikog poslovnog principa. Saznao sam to sluajno. Toliko ne
dobiva ni predsjednik vlade. To vam daje predodbu o njegovim
prihodima i razini na kojoj djeluje. Odluio sam provjeriti neke od
njegovih ekova. Obine ekove kojima plaa kune raune. Bili su
ispunjeni na est razliitih banaka. Kako vam se to svia?
udno, zaista udno. I to iz toga zakljuujete?
Kako ne eli da se pria o njegovu bogatstvu. Nitko ne smije
znati koliko stvarno posjeduje. Ne sumnjam u to da ima najmanje
dvadeset bankovnih rauna, vjerojatno s glavninom u inozemtsvu, u
Deutsche Bank ili Credit Lyonnais. Kad budete imali godinu-dvije
slobodne, posvetite ih sluaju Moriarty.
Kako je razgovor napredovao, MacDonald se sve vie udubljivao u
predmet. Sad ga je njegov praktini kolski duh vratio na bit stvari.
Pustimo sad to ree Mac. Vi ste nas svojim
interesantnim anegdotama, gospodine Holmes, odvratili od glavne
teme. Tu je interesantna samo vaa izjava o vezi Profesora i zloina.

19

PRAETORIOUS
To proizlazi iz upozorenja to ste ga dobili od Porlocka. Mislite li da
moemo, iz praktinih razloga, dalje nagaati?
Moemo pretpostaviti motive zloina. Koliko razabirem iz
vaih primjedbi, to je posve nerazjanjiv zloin. Ako i pretpostavimo
kako su nae slutnje o uzroku zloina tone, jo su mogua dva
motiva. Prije svega moram vam rei da Moriarty upravlja svojim
ljudima eljeznom rukom. Tu vlada vojnika disciplina. U njegovu
zakoniku samo je jedna kazna: Smrt! Moemo pretpostaviti da je
ubijeni mukarac, taj Douglas, iju je zlu sudbinu unaprijed znao
jedan od podreenih, na neki nain izdao efa. Kazna je izvrena i
uskoro e za to svi saznati, ako zbog nieg drugog, a ono zato da bi ih
se zastrailo.
To je jedna pretpostavka, gospodine Holmes.
Druga je mogunost da je Moriarty isplanirao ubojstvo
prilikom nekog posla.
Da li je bilo pljake?
Ne, koliko znam.
Pljaka bi govorila u prilog drugoj hipotezi, a protiv prve.
Moda je Moriarty trebao da organizira pljaku uz obeanje da e
podijeliti plijen ili su mu unaprijed platili ili je organizirao. Ali, bez
obzira na to koja je pretpostavka lona, u Birlstoneu moramo
potraiti rjeenje. Poznajem svog ovjeka i suvie dobro da bih
pomislio kako je ostavio ikoji koji bi nas doveo do njega.
Pa onda, poimo u Birlstone! povie Mac Donald, skoivi sa
stolice. Eto, kasnije je no to sam mislio. Gospodo, najkasnije za
petnaest minuta budite spremni!
Za nas je to i previe ree Holmes, skoi sa stolice i pouri da
presvue kuni kaput.
Na putu do tamo, gospodine Mac, budite dobri pa mi sve
ispriajte.
I Sve nije bilo ba mnogo, ali dovoljno da nas uvjeri kako je rije
o predmetu to zahtijeva sudjelovanje iskusna strunjaka. Holmes je
20

PRAETORIOUS
sav sjao, te trgao svoje mrave ruke dok je sluao ture, ali znaajne
podatke o zloinu. Za nama je bilo nekoliko besplodnih tjedana i
ovdje se napokon nalo neto to zasluuje panju dostojnu Holmesa,
njegovih izvarednih sposobnosti i izrazita talenta koji mu u besposlici
postaje optereenje. Njegov britki um otupio bi i zarao kad ga ne bi
naprezao. Oi su mu sjale, blijedi obrazi dobie neki topliji ton, a
cijelo mu je ivo lice sjalo nekim linutranjim sjajem kad je pozvan na
suradnju. U kolima se nagnuo naprijed i paljivo sluao kratki prikaz
problema koj i nas je oekivao u Sussexu. Inspektor se i sam oslanjao,
kuo to nam ree, na kratki, na brzinu napisan izvjetaj, to ga je to
jutro dobio ranom potom. White Mason, lokalni policajac, bio mu je
osobni prijatelj, tako da je MacDonald bio odmah obavijeten, to se
ne dogaa kad policija iz provincije trai pomo Scotland Yarda.
Obino se radi o nekom starom tragu kad se u pomo poziva
strunjak iz londonskog Scotland Yarda.
Potovani inspektore, poinjalo je pismo to nam ga je upravo
itao, u priloenoj kuverti je slubeni poziv kojim zahtijevamo Vae
usluge. Ovo je pismo za Vas osobno. Brzojavno mi javite kojim
vlakom stiete u Birlstone, pa u Vas ili ekati ja ili netko od mojih
suradnika ako u tom asu budem zauzet. Taj sluaj za strunjaka je
prava poslastica. Zato ne odugovlaite s polaskom. Ako Vam uspije,
dovedite i gospodina Holmesa, jer to je upravo neto za njega. Kad ne
bi bilo lea, ovjek bi pomislio da se radi o dobro izreiranoj
predstavi. Na asnu rije, za sladokusca to je pravi zalogaj.
ini mi se da je Va prijatelj bistar mladi opazi Holmes.
Da, po mom sudu, White Mason vrlo je sposoban ovjek.
Ima li jo neto?
Jedino to kako emo sve ostalo uti kad se naemo.
Kako ste onda saznali da se radi o uasnom ubojstvu?
Iz priloenog slubenog izvjetaja. Rije uasan nije
upotrijebljena. To nije priznati slubeni termin. Spomenuto je da je
zadobio teke rane na glavi iz puke. Ubojstvo se zbilo oko ponoi

21

PRAETORIOUS
prole noi. Do sada jo nitko nije uhapen jer je sluaj prilino
nejasan. To je za sada, gospodine Holmes, sve.
Pa, onda, s vaim doputenjem, i ostanimo na tome,
gospodine Mac. Prokletstvo nae profesije u napasti je da stvaramo
preuranjene zakljuke. Za sada, samo su dvije stvari sigurne: veliki
pokreta mranih sila u Londonu i mrtvac u Sussexu. To je nit koju
emo slijediti.

22

PRAETORIOUS

TREE POGLAVLJE:
Tragedija u Birlstoneu
A sad u na as zanemariti svoju malenkost i opisati van dogaaje
to su se zbili prije no to smo stupili na scenu i to upotrijebivi
injenice do kojih smo doli kasnije. Samo tako, italac e moi
pravilno ocijeniti krivce dogaaja i neobian ambijent u koji ih je
sudbina bacila.
Selo Birlstone je malo, drevno mjestace, na sjevernoj granici
pokrajine Sussex. ivopisne kue, graene od drveta i opeke, usko
zbijene jedna uz drugu, stoljeima se nisu mijenjale, ali u posljednjim
godinama ivopisnost i poloaj mjesta privukli su mnoge imune
ljude ije vile sad izviruju iz okolnih uma. Po miljenju stanovnika,
te ume krajnji su ogranci velike Wealdske ume to se prorjeuje do
sjevernih kredovitih duna. Otvorene su i nove trgovine da zadovolje
potrebe sve veeg broja stanovnika, tako da ve postoje planovi da
Birlstone, iz drevnog seoca, preraste u moderan grad. To je centar
velikog podruja, jer je Tunbridge Wells, najblie vee mjesto,
udaljeno desetak milja istono, preko granice Kenta.
Oko pola milje izvan grada, u starom parku poznatom po
golemim bukvama, stari je dvorac Birlstone. Dio tog drevnog zdanja
datira jo iz vremena prvog kriarskog rata, kad je Hugo de Capus
dao sagraditi tvravu nasred imanja, to mu ga je darovao Red King.
Tvravu je 1543. unitila vatra, a poneki zagaravljeni kamen temeljac
posluio je u gradnji kurije to se u doba Jakova I uzdigla na
ruevinama feudalnog dvorca. Dvorac s mnogim zabatima i malim
prozorima, sa staklima rezanim u obliku dijamanta, nije se od
poetka 17. stoljea promijenio. Dvostruki opkop opasavao je dvorac i
titio ratoborne vlasnike od neprijatelja. Kasnije se vanjski jarak
isuio i slui kao povrtnjak, a unutranji je jo bio irok oko 40 stopa,
no dubina mu je jedva nekoliko stopa. Natapala ga je rjeica to je
otjecala, tako da voda, iako mutna, nikad nije bila zagaena. Prozori
u prizemlju bili su jedva stopu iznad vode. Jedini prilaz dvorcu bio je
preko mosta, iji su lanci i ekrci ve davno zarali ili su se slomili.
23

PRAETORIOUS
Meutim, posljednji stanovnici dvorca s karakteristinom energijom
sve su to popravili, i pokretni most ne samo da se mogao sputati
nego se zaista svake veeri dizao, odnosno ujutro sputao. I tako se
dvorac, obnavljajui obiaje iz drevnih feudalnih vremena, nou
pretvarao u otok. injenica to je neposredno vezana uz dogaaje koji
e uskoro zaokupiti panju cijele javnosti.
Kua je nekoliko godina bila bez stanara i ve je prijetila opasnost
da potpuno propadne i pretvori se u slikovitu ruevinu, kad je dobila
novog vlasnika. Obitelj se sastojala od dva lana, Johna Douglasa i
njegove supruge. John Douglas bio je naoit mukarac vanjtinom
i karakterom, jakih vilica, markantna lica, prosjeda brka, otrih sivih
oiju i miiava, snana tijela koje nije izgubilo nita od snage i
aktivnosti mladosti premda mu je bilo preko 50 godina. Bio je vedar i
srdaan sa svima, ali nekako krut u vladanju, to je odavalo njegovo
porijeklo u odnosu prema plemikom drutvu Sussexa. No, iako su ga
njegovi obrazovaniji susjedi gledali nekako radoznalo i sumnjiavo,
meu mjetanima ubrzo je postao vrlo popularan. Tome su svakako
pridonijeli i velikoduni prilozi u dobrotvorne svrhe kao i prisutnost
na kunim koncertima i zabavama na kojima je uvijek bio spreman,
svojim bogatim tenorom otpjevati melodiju i time zaduiti okupljeno
drutvo. Doimao se kao ovjek koji nema problema s novcem a
govorkalo se kako ga je stekao na zlatnim poljima Kalifornije. U
razgovoru ni on, ni njegova supruga nisu krili da je velik dio ivota
proveo u Americi. Dobar dojam to ga je stekao velikodunou i
demokratskim vladanjem, bio je pojaan i njegovim preziranjem
svake opasnosti. Iako lo jaha, pojavljivao se na svakom lovakom
skupu i u vrstoj odluci da se dri na konju, doivljavao je upravo
nevjerojatne padove. Prilikom vatre u tupnom dvoru istakao se
upravo ludom hrabrou kad je ponovo uao u zgradu, koju su ve
vatrogasci napustili, da bi spasio imovinu. I tako je John Douglas, za
pet godina, stekno naklonost i potovanje stanovnika Birlstonea.
I njegova je supruga bila omiljena meu onima koji su je
poznavali, iako su, po starom engleskom obiaju, posjetioci kod
stranca, koji tek to se doselio, bili rijetki. Nju to, ini se, nije muilo,
jer je ivjela povueno zato to joj je to godilo i to je, po svemu
24

PRAETORIOUS
sudei, bila zaokupljetm suprugom i dunostima domaice. Znalo se
da je Engleskinja koja je upoznala Douglasa, u to vrijeme udovca, u
Londonu. Bila je prekrasna mlada ena visoka, vitka i tamna,
dvadesetak godina mlaa od supruga. No, ta razlika u goilnama nije
mutila sreu njihova branog ivota. Ipak, neki koji su ih dobro
poznavali opaali su, kako nije bilo apolutnog povjerenja meu
njima, ili je ena namjerno utila kad je bila rije o prolosti njena
supruga ili, to je bilo vjerojatnije, nije o njoj mnogo znala. Paljivim
promatraima nisu izmakli ni znaci ivane napetosti to su se
ponekad javljale kod gospoe Douglas, posebno ako je njen suprug
kasnio vie nego to je bilo uobiajeno. U monotonom provincijskom
gradiu u kojem se sva govorkanja pozdravljaju, ta slabost
gospodarice dvorca nije prola nezapaeno, a u vrijeme dogaaja o
kojima je rije, poprimila je specifino znaenje.
Postojao je jo netko iji je boravak na dvorcu istina bio
privremen, ali njegova prisutnost za vrijeme neobinih zbivanja, o
kojima e sada biti rijei, nije bila zanemariva. Bio je to Cecil James
Barker iz Hales Lodgea, Hampstead. NJijgova visoka, kratka pojava
bila je dobro poznata stanovnicima, jer je James bio est i dobro
doao gost u dvorcu. Bio je zapaen posebno zato to je bio jedini
prijatelj iz one nepoznate Douglasove prolosti koji se pojavio u
Birlstoneu. Barker je nesumnjivo bio Englez, ali se iz ponekih
njegovih izjava nasluivalo kako je upoznao Douglasa u Americi, te
da njihovo prijateljstvo datira jo iz tog vremena. Bio je, isto tako
imuan i poznat kao uvjereni neenja. Bio je neto mlai od
Douglasa; moglo mu je biti etrdeset i pet. Bio je visok, uspravna
dranja, irokih ramena, s licem boksaa, gustih crnih obrva i parom
crnih oiju kojima bi lako, i bez pomoi svojih snanih ruku, prokrio
sebi put kroz neprijateljsku gomilu. Niti je jaio niti se bavio lovom
ve je provodio dane lunjajui, s lulom u ustima, selom, ili se vozio po
prekrasnoj okolici s domainom, odnosno u njegovoj odsutnosti, s
domaicom. Leeran gospodin, iroke ruke rekao je za njega domar
Ames. Ali, priznajem, ne bih mu se volio zamjeriti. Bio je srdaan i
intiman s Douglasom, ali je, isto tako, bio neobino prijateljski
naklonjen i njegovoj supruzi, zbog ega je, nerijetko Douglas bio
zlovoljan. To ak ni posluzi nije promaklo. Dakle, takva je bila trea
25

PRAETORIOUS
osoba koja se nala u dvorcu kad se dogodio zloin. to se tie ostalih
stanovnika tog starog zdanja bit e dovoljno izdvojiti uvijek
ozbiljnog, estitog i neobino sposobnog Amesa kao i gospou Allen,
jedru i vedru enu, koja je domaici pomagala u kuanskim
poslovima. Jo je bilo estero lanova posluge u kui, ali oni nemaju
nikakve veze s dogaajem to se zbio te kobne noi 6. januara.
Prvi znak za uzbunu stigao je u mjesnu policijsku stanicu, u kojoj
je u tom asu na dunosti bio narednik Wilson, u 11,15. Uzbueni
gospodin Barker dotrao je do vrata i objesio se o zvono. Jedva
hvatajui dah, obavijestio je narednika kako se u dvorcu dogodila
tragedija; gospodin Douglas bio je ubijen. Pourio je natrag, a samo
nekoliko minuta kasnije, kad je obavijestio mjesne vlasti da je neto
ozbiljno na pomolu, slijedio ga je policajac koji je na mjesto dogaaja
stigao neto poslije ponoi. Most je bio sputen, prozori osvijetljeni, a
u cijeloj kui bila je opa zbrka i pometnja. Posluga, blijeda od straha,
zbila se u predsoblju na elu s prestraenim domarom koji je u
dovratku krio ruke. inilo se da je Cecil Barker gospodar situacije.
Otvorio je vrata najblia ulazu i pozvao narednika da ga slijedi. U tom
asu ve je stigao gospodin Wood, ustar i sposoban lijenik ope
prakse iz sela. Trojica mukaraca uoe zajedno u fatalnu prostoriju,
a od uasa izbezumljeni domar u stopu ih je slijedio, zatvorivi vrata
za sobom da potedi poslugu jeziva prizora.
Mrtvac je leao na leima, rairenih udova. Preko njegove koulje
prebaen je bio ruiasti kuni ogrta. Na bosim nogama su mu bile
papue. Doktor klekne uz le, osvjetlivi ga runom svjetiljkom to se
nala na stolu. I samo letimian pogled na rtvu jasno je pokazivao
kako je prisutnost lijenika suvina. ovjek je bio jezivo unakaen. Na
grudima mu je lealo neobino oruje, dvocjevka, kojoj je cijev bila
prepiljena tridesetak centimetara iznad okidaa. Bilo je vidljivo da je
bila ispaljena iz neposredne blizine, tako da je naboj gotovo raznio
glavu rtve. Obarai su bili spojeni, tako da bi im simultana vatra bila
to razornija.
Mjesni policajac bio je uznemiren i napet zbog silne odgovornosti
to ga je tako neoekivano snala.

26

PRAETORIOUS
Nita neemo dirati dok ne stignu moji pretpostavljeni ree
promuklim glasom, uasnuto buljei u izmasakriranu glavu.
Do sada nitko nije nita dirao ree Cecil Barker. Za to ja
odgovaram. Sve je ostavljeno onako kako sam nitao.
Kad je to bilo?
Narednik izvadi notes. U 23.30 sati. Nisam se jo ni skinuo.
Sjedio sam uz Vitru u spavaoj sobi kad zauh prasak. Nije bio suvie
jak kao da je bio priguen. Potrao sam dolje. Jedva da je prolo 30
sekundi od pucnja do mog dolaska.
Da li su vrata bila otvorena?
Da. Jadni Douglas leao je kao to vidite. Svijea iz njegove
spavae sobe gorjela je na stolu. Zapalio sam svjetiljku neto kasnije.
Jeste li koga vidjeli?
Ne. uo sam gospou Douglas kako silazi niz stepenice i
istrao van kako bih je sprijeio da vidi tu uasnu sliku. Gospoa
Allen, domaica, dola je i odvela je. Tada je doao i Ames, pa smo
skupa pourili natrag u sobu.
Kako sam uo, most je nou podignut.
Da, tek sam ga ja spustio.
Pa, kako je onda ubojica mogao umai? To ne dolazi u obzir.
Gospodin Douglas zacijelo se sam ubio.
To smo i mi u prvom asu pomislili. Ali gledajte Barker
povue u stranu zastor i pokaza do kraja otvoren prozor.
Pogledajte ovo. Drao je nisko svjetiljku i osvjetljavao mrlju od
krvi koja kao da je nastala od otisaka izme na drvenom pragu
prozora. Netko je, vjerojatno pri izlasku, tu stao nogom.
Hoete rei kako je netko pregazio jarak?
Da.
Dakle, ako ste vi stigli u sobu jedva pola minuta nakon
zloina, ubojica je u tom asu morao biti u vodi.
27

PRAETORIOUS
Bez sumnje. Da sam bar odmah poletio k prozoru. Ali, zastor
ga je skrivao i tako mi to uope nije palo na pamet. Tada sam zauo
korake gospoe Douglas i znao sam da je moram sprijeiti da ue u
sobu. Bilo bi okrutno pustiti je.
Zaista uasno ree doktor, gledajui razmrskanu glavu i
jezovite tragove. Takve ozljede nisam vidio od sudara vlaka u
Birlstoneu.
Nego poe opet narednik, iji se spori seljaki razum jo
borio s otvorenim prozorom sve je to lijepo, ali pitam vas kako je
zloinac uao u kuu ako je most bio podignut?
Na to ni mi ne znamo odgovora ree Barker.
Kad je most podignut?
Oko 18 sati ree Ames.
uo sam opet e narednik da se obino podie oko
zalaska sunca, to bi u ovo doba godine bilo neto prije, oko 16.30.
Gospoa Douglas imala je goste na aju ree Ames tako
da sam ga digao poslije njihova odlaska.
Dakle ree narednik ako je netko doao izvana morao je
prijei most prije 18 sati i ekati sakriven dok gospodine Douglas ne
ue u sobu.
Upravo tako. Gospodin Douglas obilazio je cijelu kuu svake
veeri prije nego to bi se povukao u svoju sobu da bi provjerio
svjetla. To ga je dovelo i ovamo. ovjek ga ekao i ubio. Tad je
pobjegao kroz prozor, zaboravivi puku. To je moja interpretacija
dogaaja, jer se samo tako sve uklapa.
Narednik podigne karticu to je leala na podu pokraj mrtvaca.
Tintom su bila naarana slova V. V. i broj 341.
to je to? upita.
Barker znatieljno pogleda.
Nisam to ni opazio. Zacijelo ju je ostavio ubojica.
V. V. 341. Meni to nita ne govori.
28

PRAETORIOUS
Narednik je okretao karticu svojim velikim prstima.
V. V. su moda neiji inicijali. to ste to nali, doktore Wood?
Bio je to veliki eki. Cecil pokae na kutiju avala na kaminu.
Juer je Douglas mijenjao neke slike. Vidio sam ga kako stoji na
stolcu i namjeta veliku sliku. Otuda eki.
Najbolje da ga stavimo na sag na kojem smo ga i nali ree
narednik, eui se zbunjeno po glavi. Mislim da je ovo sluaj za
pametnije glave od moje. To je posao za londonsku policiju.
Podigao je runu svjetiljku i polako obiao sobu. Hej! povie
uzbueno, navlaei zastor u stranu. Kad su sputeni zastori?
Kad smo upalili svjetiljke ree domar. Neto poslije 16
sati.
Nema dvojbe da se tu netko skrivao. Spustio je svjetiljku i
promatrao jasne tragove zaprljanih izama u uglu. Moram rei da
ovo ide u prilog vaoj teoriji, gospodine Barker. ini se da je ovjek
uao u kuu poslije 16 sati, kad su zastori ve bili sputeni, a prije 18,
odnosno prije no to je most dignut. mugnuo je u ovu sobu jer je ba
na nju naletio. Kako nije naao pogodnije mjesto, sakrio se iza
zastora. Do sada je sve jasno. Moda je to bio obian provalnik kojega
je gospodin Douglas iznenadio, pa ga je ovaj ustrijelio prije nego to
je pobjegao.
Suglasan sam s vama ree Barker. Ali ne tratimo li
dragocjeno vrijeme? Ne bismo li se trebali odmah pati za njim u
potjeru prije no to nam umakne?
I narednik razmisli o prijedlogu.
Vlaka prije est sati ujutro nema, dakle vlakom ne moe
pobjei. Ako se uputi cestom, u odijelu iz kojega se cijedi voda na sve
strane, velika je vjerojatnost da e ga netko uhvatiti. U svakom
sluaju, ja moram ostati ovdje dok me netko ne zamijeni. A to se vas
tie, mislim kako je najbolje da se nitko ne mie ako jasno ne vidimo
na emu smo.
Doktor je uzeo svjetiljku i paljivo ispitivao le.
29

PRAETORIOUS
Kakav je ovo znak? upita. Nema li to veze sa zloinom?
Desna ruka mrtvaca bila je obnaena do lakta. Negdje na polovini
podlaktice bio je neobian smei crte, trokut u krugu, ije su se
konture reljefno isticale na tamnoj koi.
To nije tetovirano ree doktor piljei kroz naoale.
Nikad nisam vidio neto slino. igosali su ga kao to igou stoku.
Ali kakvo je znaenje iga?
Ne tvrdim da znam znaenje ree Cecil Baker ali u ovih
deset godina esto sam viao taj znak.
I ja ree domar. Kad bi gospodar zasukao rukave, opazio
bih znak i pitao se to li znai.
Dakle, znak nema nikakve veze sa zloinom ree narednik.
Ipak, sve mi je to udno. Sve to se tie tog sluaja je udno. to je
to sad?
Domar je zaprepateno uzviknuo pokazavi na ispruenu ruku
mrtvaca.
Uzeli su mu vjenani prsten! dahtao je.
to!
Da. Gospodar je zlatni vjenani prsten uvijek nosio na malom
prstu lijeve ruke. Prsten s neobraenim kamenom bio je iznad njega,
a uvijeni prsten u obliku zmije na treem prstu. Tu su ova posljednja
dva, a vjenani je nestao.
Da, to je tono suglasi se Barker.
Pokuavate li mi rei poe narednik da je vjenani
prsten bio ispod?
Uvijek!
Dakle, taj je ubojica, ili bilo tko drugi, najprije skinuo prsten s
neobraenim kamenom, zatim vjenani prsten, a onda opet prvi
vratio na staro mjesto.
Upravo tako.
30

PRAETORIOUS
estiti narednik odmahne glavom.
to prije londonska policija preuzme taj sluaj, to bolje. White
Mason je bistar ovjek. Ni jedan lokalni slunj nije za njega bio
problem. Ubrzo e biti ovdje da nam pomogne. Ali, ini mi se da
emo se prije nego to zavrimo, morati za pomo obratiti Londonu.
U svakom sluaju, nije me sram priznati da je ovo prevelik zalogaj za
mene i meni sline.

31

PRAETORIOUS

ETVRTO POGLAVLJE:
U tami
Na poziv narednika Wilsona iz Birlstonea, stigao je kolima u
centralu u tri sata ujutro glavni detektiv za pokrajinu. Vlakom n 5.40
poslao je poruku u Scotland Yard, a u dvanaest sata bio je na stanici
Birlstone oekujui nas. Gospodin White Mason bio je miran,
spokojna izgleda u prostranom odijelu od tvida, rumena izbrijana lica
bez brade i brkova, zbijena tijela i snanih krivih nogu okienih
konim gamaama, tako da se vie doimao kao sitni farmer, lugar u
mirovini ili bilo tko drugi samo ne priznati i cijenjeni provincijski
detektiv.
Prava pravcata poslastica, gospodine MacDonald ponavljao
je White. Novinari e se sjatiti kao muhe im saznaju. Nadam se
da emo zavriti prije no to oni ponu svuda zabadati svoj nos i
unitavati tragove. Koliko se sjeam, tako neto nije se jo dogodilo.
Postoje neki detalji, gospodine Holrnes, koji e vas sigurno dirnuti. A
i vas, doktore Watsone, jer e i lijenici rei svoju prije nego to
zavrimo taj sluaj. Soba vam je u Wastville Amersu. To je, na alost,
jedino raspoloivo prenoite, ali kau da je pristojno i isto. Deko
e vam ponijeti stvari. Ovuda gospodo.
Taj detektiv iz Sussexa bio je zaista neobino ivahan i ugodan. Za
deset minuta svi smo pronali sobe, a neto kasnije ve smo sjedili u
lokalu u kojem nam je White, u grubim crtama opisao dogaaje, o
kojima je bilo rijei u prolom poglavjju. MacDonald bi s vremena na
vrijeme dao primjedbu, a Holmes je sjedio s izrazom iznenaenja i
dunog potovanja kao botaniar koji promatra rijetku i dragocjenu
biljku.
Izvanredno! ree kad smo uli cijelu priu. Zaista
izvanredno! Jedva da se sjeam sluaja u kojem je sve tako
neuobiajeno.
Nadao sam se da ete to pomisliti, gospodine Holmes ree
White zadovoljno. Sad sam vam ispriao detalje do momenta kad
32

PRAETORIOUS
sam preuzeo sluaj od narednika Wilsona jutros izmeu tri i etiri.
Moram priznati da sam vraki tjerao staro kljuse. Ali, kao to se
pokazalo, nisam trebao toliko uriti, jer nita nisam odmah mogao
poduzeti. Narednik Wilson ve je utvrdio osnovne injenice.
Provjerio sam, razmotrio i dodao neke svoje.
O kakvim je injenicama rije? upita radoznalo Holmes.
Pa, najprije sam pregledao eki. U tome mi je pomogao
doktor Wood. Nismo nali nikakvih tragova nasilja. Nadao sam se da
se Douglas u obrani posluio ekiem i ostavio neki trag prije no to
ga je ispustio na prostira. Ali nismo nali mrlju.
Razumije se da to nita ne dokazuje opazi inspektor
MacDonald. Mnogo puta poinjeno je ubojstvo ekiem bez
ikakovih tragova na njemu.
Upravo tako. To ne znai da nije bio upotrebljen. Ali, mogli su
ostati tragovi, to bi nam mnogo pomoglo. Zapravo nije bilo tragova.
Tada sam ispitao dvocjevku. Bila je nabijena krupnom samom i, kao
to je narednik Wilson istakao, cijevi su bile povezane tako da bi se
kod okidanja stranjeg obaraa obadvije cijevi praznile. Tko god je to
namjestio, uinio je to zato to nije elio riskirati. Prepiljena puka
bila je neto dua od pola metra, te se mogla prenijeti i pod kaputom.
Nema potpuna imena proizvoaa ali tampana slova PEN su u
lijebu izmeu cijevi, a ostatak imena je na drugoj polovini.
Veliko slovo P s tokom iznad, a zatim manja slova E i
N.
Tono.
Pensilvanijska tvrtka za izradu lakog oruja, poznato
ameriko poduzee ree Holmes.
White Mason gledao je mog prijatelja kao to mali seoski lijenik
promatra poznata specijalista u Londonu koji jednom rijeju rjeava
probleme to njega zbunjuju.
To nam je od velike pomoi, gospodine Holmes. Nema
sumnje da ste u pravu. Divno, upravo divno! Da li pamtite sve
proizvoae oruja na svijetu?
33

PRAETORIOUS
Holmes odmahne rukom i time prekine raspravu.
Bez sumnje, to je amerika puka nastavi White Mason.
ini mi se da sam negdje itao kako se u nekim dijelovima Amerike
kao oruje upotrebljava prepiljena puka. Ta mi se informacija odmah
nametnula, bez obzira na slova na cijevi. Dakle, postoji neki dokaz da
je ovjek koji je uao u kuu i ubio vlasnika, Amerikanac.
MacDonald odmahne glavom. ovjee, malo ste pourili
ree. Nisam uo nita to bi svjedoilo o prisutnosti stranca u kui.
Otvoren prozor, krv na prozorskom pragu, neobina poruka,
tragovi izama u kutu, puka.
Nita tu nema to se nije moglo i izreirati. Gospodin Douglas
bio je Amerikanac ili je, u najmanju ruku, dugo ivio u Americi. Isto
je s gospodinom Barkerom. Ne treba dovoditi Amerikanca izvana da
bi odgovarao za djela Amerikanca.
Ames, domar ...
to je s njim? Da li je pouzdan?
Deset je godina bio kod Sir Charlesa Chandosa vrst kao
stijena. S Douglasom je od poetka, ve 5 godina. Do sada u kui
nikad nije opazio takvu puku.
Puka je tako napravljena da se lake sakrije. Zato su cijevi
prepiljene. Moe stati i u kutiju. Kako se moe zakleti da takve puke
nema u kui.
Pa, on je jednostavno nikad nije opazio.
MacDonald odmahne svojom tvrdoglavom kotskom glavom.
Mene jo nisu uvjerili u to da je stranac bio u kui ree. Molim
Vas da razmotrite... njegov aberdinski naglasak postajao je sve
oitiji to je ee sudjelovao u raspravi. Molim vas, samo
razmotrite sve ostale posljedice koje nam se neminovno nameu ako
pretpostavimo da je puka unesena u kuu i da je sve ove neobine
stvari uinio netko izvana. ovjee, to je naprosto neshvatljivo! To se
protivi zdravom razumu.

34

PRAETORIOUS
Pa, recite svoje miljenje, gospodine Mac ree Holmes
tonom kao da su na sudu.
Taj ovjek, ako je postojao, nije provalnik. Ono s prstenom i s
pisamcem daje naslutiti da je rije o ubojstvu s predumiljajem, i to iz
nekog posve privatnog razloga. Lino! ovjek ulazi u kuu sa vrstom
nakanom da poini ubojstvo. Zna, ako ita zna, da e bijeg biti teak,
jer je kua okruena jarkom. Koje oruje da upotrijebi? Svatko
pomislio: ono najtie. Tad bi se bar mogao nadati da e nakon
poinjena (ne)djela, kliznuti kroz prozor, pregaziti jarak i nestati. To
je jo shvatljivo. Ali nije logino da se odlui na pothvat i izabere
najbunije mogue oruje, siguran da e privui na mjesto zloina sve
ukuane onog asa kad opali i da e ga, najvjerojatnije, vidjeti tek to
zagazi u jarak. Da li je to uvjerljivo, gospodine Holmes?
Pa, prilino otro postavljate stvari odgovori moj prijatelj
zamiljeno. Tu je svakako potrebno jo mnogo detalja. Mogu li vas
upitati gospodine Mason, da li ste odmah ispitali drugu stranu jarka i
jeste li provjerili ima li tragova nakon izlaska iz vode?
Nije bilo tragova, gospodine Holmes. Ali, kako je tamo stijena,
jedva da bi i bili vidljivi.
Ba nikakvih tragova ili znakova?
Nikakovih.
Ha! Imate li to protiv, gospodine Mason, da odmah poemo
tamo? Vjerojatno e se nai jo koja sitnica to e nam pomoi u
istrazi.
Upravo sam vam to htio predloiti, ali mislio sam da je bolje
najprije izloiti injenice. Ako vam ita posebno privue panju...
White Mason sumnjiavo pogleda amatera.
Ja sam ve radio sa gospodinom Holmesom ree inspektor
MacDonald. On igra poteno.
Tako makar zamiljam igru ree Holmes smjeei se.
Prihvaam u sluaju da bih pomogao policiji, a vode me ciljevi
pravde. Ako sam ikad nastavio rad sam, bilo je to stoga to je policija
to prva uinila. Ne elim bodove na njihov raun. Iskreno, gospodine
35

PRAETORIOUS
White, zahtijevam prvo da radim na svoj nain i da iznosim rezultate
kad smatram da je za to trenutak. Jasno, konane rezultate, a ne u
etapama.
Mislim da dijelim miljenje i ostalih kad kaem da smo
poaeni vaom prisutnou kao i time da vam moemo pokazati to
znamo ree White Mason ljubazno. Doite, doktore Watsone, a
jednog dana, nadamo se i mi emo se nai u vaoj knjizi.
Poli smo slikovitom seoskom cestom, s nizom okljatrenih
brijestova to su je s obje strane obrubljivali. Malo podalje bila su dva
drevna kamena stupa, izblijedjela od vremena, pokrivena liajem, s
nekom bezoblinom masom koja je svojevremeno bila propeti lav
Capusa od Birlstonea. Put nas je vodio zavojitom cestom sa svih
strana okruenom prekrasnom tratinom i starim hrastovima, a onda,
iza naglog zavoja, odjednom nam se stvori pred oima dugo, nisko,
tmurno, od opeke graeno zdanje iz vremena Jakova I, sa starim
vrtom opasanim podrezanim tisama. Kad smo se pribliili, ugledasmo
drevan most i prekrasan iroki jarak, miran i svjetlucav kao iva na
hladnom, zimskom suncu. Tri stoljea prohujala su kroz staru kuriju.
Stoljea raanja, povrataka, seoskih plesova i lovakih domjenaka. I
zar sada, u dubokoj starosti, da doivi da mrani zloin baci sjenu na
njegove asne zidine? Ipak, ti iljati krovovi i osebujni strei zabati
bili su kao stvoreni za mrane i zlokobne dogaaje. Dok sam
promatrao duboko uvuene prozore i tmurnu fasadu to ju je voda
lagano zapljuskivala, pomislih kako se bolja scena za ovakvu tragediju
ne bi mogla ni zamisliti.
To je prozor ree White Mason onaj prvi udesno od
mosta. Otvoren je kao to smo ga prole noi nali.
ini se da mu irina nije ba najpodesnija za provlaenje.
Zacijelo je mukarac bio vitak. To nam je i samima bilo jasno,
gospodine Holmes. Ali i vi i ja bismo se bez muke provukli.
Holmes je otiao do ruba jarka i pogledao prijeko. Tad je
pregledao kamenu obalu i travu to ju je obrubljivala.

36

PRAETORIOUS
Sve sam to ve dobro pretraio opazi White Mason. Nema
tamo nita. Nikakovih znakova. Ali, zato bi i ostavio neke tragove?
Tono. Zato bi? Je li voda uvijek mutna?
To je uobiajena boja. Struja nosi ilovau.
Koliko je duboko?
Sa strane oko dvije stope, a u sredini tri.
Dakle, pomisao da se utopio prelazei, ne dolazi u obzir.
Ne, tu se ni dijete ne bi utopilo.
Preli smo most i u dvorac nas uvede udna, pogurena, suha
pojava domar Ames. Jadni starac bio je blijed od straha i jo je
drhtao od pretrpljena oka. Mjesni narednik, visok, ukoen, nekako
sjetan mukarac, jo je uvao strau u toj sudbonosnoj sobi. Doktor je
ve bio otiao.
Ima li to novo, narednie Wilson? upita White Mason.
Ne, gospodine.
Onda moete kui. Vi ste svoje za sada uinili. Ako nam
zatrebate, poslat emo po vas. Domar neka prieka vani. Recite mu
neka upozori gospodina Barkera i gospou Allen da emo ih moda
uskoro zatrebati. Sada, gospodo dopustite da vam izloim svoje
gledite, a tad ete i vi moi uiniti to isto.
Taj provincijski strunjak duboko me se dojmio. Brzo je povezivao
injenice, voen hladnim, zdravim razumom. Sigurno e daleko
dotjerati u svojoj profesiji. Holmes ga je paljivo sluao bez i jednog
znaka nestrpljenja koje slubeni predstavnici preesto pokazuju.
Pitanje je, gospodo, da li je rije o samoubojstvu ili ubojstvu.
Ako je posrijedi samoubojstvo, moramo poi od prctpostavke kako je
Douglas najprije skinuo vjenani prsten i sakrio ga; tad je siao u
svom kunom kaputu, nogama nanio blato iza zastora kako bi
ukuani pomislili da ga je netko doekao, zatim je otvorio prozor,
zakrvario prag...
To moemo odbaciti ree MacDonald.
37

PRAETORIOUS
Slaem se. Samoubojstvo ne dolazi u obzir. Dakle, radi se o
ubojstvu. Mi valja da odluimo da li je to uinio netko iz kue ili
izvana.
Da ujemo vae argumente.
Bilo kako da promatrate, problemi su teko rjeivi, a ipak
jedno od toga moralo se dogoditi. Pretpostavimo da je ovjek ili da su
ljudi iz kue poinili zloin. Doveo je pod nekom izlikom Douglasa
dolje kad je sve bilo tiho, a ipak svi jo nisu spavali. Tad je poinio
zloin s najudnijim i najbunijim orujem kao da svima eli
obznaniti to se dogodilo orujem to nikad do tad nije u kui
vieno. To ba ne zvui kao uvjerljiv poetak, zar ne?
Ne, nikako.
Dakle, svi se slau u tome da su, jedva minutu nakon to je
dan znak za uzbunu, svi ukuani, a ne samo gospodin Barker, iako on
tvrdi da je on bio prvi, bili na mjestu zloina. Hoe li netko tvrditi da
je za to vrijeme poinitelj zloina uspio ostaviti tragove blata ispod
prozora, otvoriti ga, krvlju zaprljati prozorski prag, uzeti vjenani
prsten i sve ostalo? To jednostavno nije mogue!
Vi ste postavili stvar vrlo jasno ree Holmes. Slaem se s
vama.
Dakle opet se vraamo na hipotezu da je zloin poinio netko
izvana. Jo smo suoeni sa velikim tekoama, ali bar ne sa
nemoguim. Dakle, ovjek ulazi u kuu negdje izmeu 16,30 to jest
izmeu sumraka i podizanja mosta. Kako su u kui bili posjetioci,
vrata su otvorena i on ulazi bez tekoa. Moglo se raditi o
najobinijem provalniku ili o nekome tko je imao neke stare raune
sa gospodinom Douglasom. Budui da je Douglas proveo vei dio
ivota u Americi, a ova je puka, ini se ameriko oruje, hipoteza o
raiavanju starih rauna vjerojatnija je. mugne u ovu sobu jer na
nju prvu nailazi i sakriva se iza zavjesa. Tamo ostaje sve do poslije 23
sata. Nekako u to vrijeme Douglas ulazi u sobu. Razgovor je vrlo
kratak, ako ga je i bilo, gospoa Douglas tvrdi da joj je suprug bio
odsutan tek nekoliko minuta kada je zaula pucanj.
38

PRAETORIOUS
To pokazuje i svijea ree Holmes.
Tono. Votanica je bila nova, a jedva je centimetar odgorjela
inae bi pala skupa s njim na pod. To pokazuje kako nije bio
napadnut onog trenutka kad je uao u sobu. Kad je stigao Barker,
svjetiljka je gorjela, a svijea nije.
Ovo je sve prilino jasno.
Sad pokuajmo rekonstruirati dogaaj, drei se ovih
injenica. Douglas ulazi u sobu. Sputa svijeu. ovjek se pojavljuje
iza zastora. Naoruan je pukom. Zahtijeva vjenani prsten ne
znamo zato, ali tako je moralo biti. Douglas ga predaje. Tada ga je ili
posve hladnokrvno ili u borbi Douglas je moda dohvatio eki to
se naao na prostirau ubio. Spustio je zatim puku a, ini se, i tu
udnu karticu V. V. 341, to god ona znaila, i pobjegao kroz prozor
preko jarka upravo u asu kad je Cecil Barker otkrio zloin. Kako vam
se to ini gospodine Holmes.
Vrlo interesantno, samo ne ba posve uvjerljivo.
ovjee, bila bi to apsolutna glupost da sve drugo nije jo gore
povie MacDonald. Netko je ubio ovjeka i, ma tko je to bio,
mogu vam jasno dokazati kako je to trebao da uini na drugi nain.
to je mislio kad je sam sebi presjekao mogunost bijega? to je
mislio upotrebivi puku, iako mu je tiina jedina ansa za bijeg?
Hajde, gospoine Holmes, sad je na vama red, to vie to tvrdite kako
Masonova teorija nije uvjerljiva.
Holmes je sjedio sve paljivo promatrajui za vrijeme te poduge
diskusije ne proputajui ni jednu rije, pratei sve svojirn otrim
okom, a samo je naborano elo govorilo o nagaanju to mu se mota
glavom.
Ja bih volio znati jo neke injenice prije nego to postavim
bilo kakvu teoriju, gospodine Mac ree kleknuvi pokraj mrtvaca.
Gospode! Te ozljede su zaista uasne. Moete li na as pozvati
domara... Ames, kau mi da ste esto viali ovaj neobian znak na
ruci gospodina Douglasa.
Da gospodine.
39

PRAETORIOUS
Nikad niste uli to bi on mogao znaiti?
Ne, gospodine.
Zacijelo mu je nanio velike boli kad je bio otisnut, a to je, bez
sumnje, uinjeno paljenjem. Ames, ovdje na bradi vidim komadi
melema. Da li ste to opazili za ivota?
Da juer ujutro porezao se brijui se.
Da li se i prije ponekad porezao?
Ve dugo mu se to nije dogodilo.
Indikativno! ree Holmes. Moe to, istina, biti puka
sluajnost ali moe i upozoravati na nervozu, to je znak da je
predosjeao napetost. Da li mu se juer vladanje razlikovalo od
uobiajenog?
Bio je malo nemiran i uzbuen.
Ha! Moda napad i nije bio potpuno neoekivan. Ipak pomalo
napredujemo, zar ne? Moda biste vi nastavili s ispitivanjem,
gospodine Mac?
Ne, gospodine Holmes, mislim da vi to bolje obavljate.
Dakie, prijeimo na karticu s oznakom V. V. 341. To je
obini karton. Ima li takva kartona u kui?
Mislim da nema.
Holmes prijee preko sobe do pisaeg stola i kapne nekoliko kapi
tinte iz svake boice na bugaicu. Nije napisano u ovoj sobi ree
ovo je cma tinta, a druga je crvena. Pisano je, osim toga, debelim
perom a ova su sva tanka. Ne, rekao bih da je napisano negdje
drugdje. Da li vam ova slova to govore, Ames?
Ne, nita.
to vi mislite, gospodine Mac?
Imam dojam da je rije o nekom tajnom udruenju. U prilog
tome govori i znak na podlaktici.
Tako i ja mislim suglasi se Mason.
40

PRAETORIOUS
Pa, prihvatimo to kao radnu hipotezu i pogledajmo koliko su
nam se tekoe smanjile. Jedan lan drutva ulazi u kuu, eka
Douglasa, hicem mu gotovo raznosi glavu i bjei pregazivi jarak,
ostavivi za sobom poruku koja e, im se spomene u novinama,
obavijestiti ostale lanove kako je osveta izvrena. Sve se uklapa. Ali
zato ba ta puka?
Tono.
I zato je nestao prsten?
To je pitanje.
I zato do sada jo nema nikakva hapenja? Uvjeren sam da
ve od zore svaki raspoloivi policajac na 40 milja uokrug luta traei
potpuno mokra stranca.
Upravo tako.
Ako nema neko sklonite u blizini ili spremno odijelo da se
presvue, mislim da im ne moe umai. Ipak ga do sada nisu pronali.
Holmes ode do prozora i povealom razgleda mrlje od krvi na
pragu. Jasno je da je ovo trag cipele. Prilino je irok rekao bi
ovjek stopalo izvrnuto prema van. udno, jer koliko se moe
razabrati, tragovi blatnih stopala u kutu ostali su od bolje oblikovana
ona. Ipak, suvie su nejasni. to je to ispod stolia?
Utezi gospoina Douglasa odgovori Ames.
Uteg. Ovdje je samo jedan. Gdje je drugi?
Ne znam. Moda je bio samo jedan. Nisam ih vidio ve
mjesecima.
Jedan uteg poe Holmes ozbiljno, ali ga prekine otro
kucanje na vratima. Visok, suncem opaljen, glatko izbrijan mukarac
zaviri u sobu. Nije mi bilo teko pogoditi da je to gospodin Barker.
Njegove zapovjednike oi ispitivaki su prolazile od jednog do
drugog.
Oprostite to prekiam vae savjetovanje ree ali mislim
kako treba da saznate posljednju vijest.
41

PRAETORIOUS
O hapenju?
Ne, nismo takve sree. Ali nali su njegov bicikl. Doite i
pogledajte. Tek stotinjak metara od vrata.
Nekoliko konjuara i besposliara stajalo je na cesti i pregledavalo
bicikl to su ga netom izvadili iz grmlja u kojem je bio sakriven. Bio je
to rabljeni rudge-whitworth, sav zablaen, vjerojatno od duga puta.
Tu su i bisage s francuskim kljuem i kanticom za ulje, ali nita to bi
dalo naslutiti vlasnika.
Istrazi bi i te kako koristilo da su sve te stvari numerirane ili
nekako obiljeene ree inspektor. Ali moramo biti zahvalni da
smo i ovo nali. Ako ve ne moemo saznati kud je krenuo, moda
emo doznati odakle je stigao. Ali to ga je, dovraga, natjeralo da
ostavi bicikl? I kako mu je bez njega uspjelo pobjei? U ovom sluaju
kao da nema ni traka nekom tragu, gospodine Holmes.
Zaista? odgovori moj prijatelj zamiljeno.

42

PRAETORIOUS

PETO POGLAVLJE:
Sudionici drame
Da li ste u radnoj sobi zavrili? upita White Mason kad
smo se vratili u kuu.
Za sada odgovori inspektor, a Holmes potvrdi.
Moda biste onda eljeli uti izjave stanovnika dvorca. Mislim
da to moemo obaviti u blagovaonici, Ames. Molim vas doite vi prvi
i recite nam sve to znate.
Domarova izjava bila je jednostavna i jasna. Djelovala je uvjerljivo
i istinito. Kod gospoina Douglasa radio je, od njegova dolaska u
Birlstone pet godina. Koliko je on znao, gospodin Douglas bio je
bogat ovjek koji je svoj imetak stekao u Americi. Bio je ljubazan i
paljiv gospodar istina, drukiji od dosadanjih Amesovih
gospodara ali ovjek ne moe zahtijevati ba sve. Nikad nije kod
gospodina Douglasa opazio znakove bojazni, naprotiv, gospodin
Douglas bio je najodvaniji ovjek kojeg je znao. Most se dizao svake
veeri samo zato to je gospodar potovao tradiciju. Rijetko je odlazio
u London ili se udaljivao iz sela, ali ba na dan prije tragedije otiao je
u kupovinu u Tunbridge Wells. On, Ames, opazio je kod gospodina
Douglasa tog dana neuobiajeni nemir i uzbuenje. Bio je nestrpljiv i
razdraljiv, kao rijetko kada. U vrijeme zloina, on, Ames, nije jo
legao, bio je u stranjem dijelu dvorca, u ostavi, u kojoj je spremao
srebrninu. Tada je zauo zvono. Nije uo pucanj, to i nije bilo
mogue, jer je izmeu radne sobe i ostave nekoliko zatvorenih vrata i
dug hodnik. Domaica dvorca, gospoa Allen, izila je iz svoje sobe
takoer privuena estokom zvonjavom. Skupa su otili u prednji dio
zgrade. Podno stepenita ugledali su gospou Douglas kako silazi.
Ne, nije urila nije mu se inila posebno uznemirena. U asu kad je
sila, gospodin Barker je izletio iz radne sobe gospodina Douglasa.
Zaustavio je gospou Douglas i preklinjao je da se vrati u svoju sobu.
Molim te, vrati se u sobu! vikao je. Jack je mrtav! Ti tu nita ne
moe uiniti. Zaklinjem te idi u svoju sobu.
43

PRAETORIOUS
Nakon kratkog vremena ipak ju je uspio uvjeriti kako je za nju
najbolje da se vrati u sobu. Nije plakala niti je ita rekla. Gospoa
Allen, domaica, povela ju je gore i ostala s njom u spavaonici. Ames i
Barker su se vratili u radnu sobu i zatekli je u stanju u kojem je ostala
sve do dolaska policije. U tom asu votanica nije gorjela. Soba je bila
osvijetljena svjetiljkom. Pogledali su kroz prozor, ali no je bila tamna
i nita se nije vidjelo ni ulo. Pourili su u predvorje, Ames je
pokrenuo ekrk i spustio most, a gospodin Barker je pourio u
policiju.
To je, u glavnim crtama, bila domarova izjava.
Izjava gospoe Allen bila je vie-manje potvrda onog to je rekao
Ames. Njezina je soba bila neto blie prednjem dijelu dvorca od
ostave, u kojoj je radio Ames. Upravo se spremala na poinak kad je
ula energinu zvonjavu. Bila je malo nagluha. Moda zato nije ula
pucanj, no radna je soba bila prilino udaljena. Sjeala se kako je ula
neto kao lupanje vratima. Toje bilo pola sata prije zvonjave. Kad je
Ames potrao da vidi to je, pola je sa njim. Vidjela je gospodina
Barkera blijedog i uzbuenog kako izlazi iz radne sobe. Susreo je
gospou Douglas, koja je upravo silazila, i zaklinjao je da se vrati u
svoju sobu. Ona mu je neto odgovorila ali se nije moglo uti to.
Povedite je gore i ostanite uz nju! rekao je Barker gospoi Allen.
Tako je otila s njom gore i nastojala je umiriti. Sva je drhtala od
uzbuenja ali vie nije pokuavala sii. Cijelo vrijeme sjedila je u
kunoj haljini pokraj vatre, s glavom u rukama. Gospoa Allen ostala
je s njom gotovo cijele noi. to se tie ostale posluge, svi su ve
spavali i nisu nita uli, sve dok nije dola policija. Spavali su u
stranjem dijelu dvorca pa nisu ni mogli nita uti.
Domaica je ispitivanje popratila mnogim izbezumljenim
uzvicima i zapomaganjima ali istrazi, na alost, nije pruila nijedan
novi detalj.
Slijedei svjedok bio je gospodin Cecil Barker. to se tie dogaaja
prole noi, jedva da je mogao jo ita dodati onome to je ve rekao
policiji. On je bio uvjeren kako je ubojica pobjegao kroz prozor. Po
njegovu miljenju, mrlje od krvi pruale su za to neoboriv dokaz.
44

PRAETORIOUS
Osim toga, kako je most bio podignut, drugi nain bijega jednostavno
nije dolazio u obzir. Nije mogao objasniti to se dogodilo s ubojicom
ili zato nije uzeo bicikl, razumije se, ako je i bio njegov. U jarku se
nije mogao utopiti jer dubina nije dosezala ni metar.
Barker je imao svoju teoriju o zloinu. Douglas je bio zatvoren
ovjek i o nekim periodima svog ivota nikad nije govorio. Jo kao
mladi emigrirao je iz Irske u Ameriku. Dobro mu je ilo, a Barker ga
je upoznao u Kaliforniji u kojoj su postali partneri u iskoritavanju
zlatnog rudokopa u Benito Canyonu. Iako im je posao cvijetao,
Douglas je iznenada sve prodao i vratio se u Englesku. U to je vrijeme
ve bio udovac. Kasnije je Barker unovio svoj udio i doao u London.
Tad su obnovili staro prijateljstvo. Barker je stekao dojam da
Douglasu prijeti neka opasnost i nekako je uvijek s tom opasnou
povezivao Douglasov nagli odlazak iz Kalifornije kao i njegov boravak
u tom pomalo zabaenom i mirnom dijelu Engleske. Pretpostavljao je
da mu je neko tajno udruenje ili neka neumoljiva organizacija na
tragu i da se nee smiriti dok ga ne ubije. Na tu su ga pomisao navele
neke Douglasove primjedbe, iako mu nikad nije otvoreno rekao o
kakvom je udruenju rije niti zato im se zamjerio. Moe samo
nasluivati da zapis na kartici ima veze s tajnim udruenjem.
Koliko ste vremena s Douglasom proveli u Kalifomiji? upita
Mac Donald.
Ukupno pet godina
Kaete da nije bio oenjen?
Ne, bio je udovac.
Znate li odakle je bila prva njegova supruga?
Ne. Sjeam se kako je spomenuo da je bila vedskog porijekla,
a vidio sam i njen portret. Bila je ljepotica. Umrla je od tifusa, godinu
dana prije naeg poznanstva.
Da li povezujete njegov boravak u Americi s nekim odreenim
dijelom u toj zemlji?

45

PRAETORIOUS
Spominjao je Chicago. Tamo je radio i odlino ga je poznavao.
Govorio je o podrujima bogatim ugljenom i eljezom. U to je vrijeme
mnogo putovao.
Da li se bavio politikom? Nije li to, moda, bila neka politika
organizacija?
Ne, politika ga nije zanimala.
Da li ste pomislili da se moda ogrijeio o zakon?
Nikada. U ivotu nisam upoznao potenijeg ovjeka.
Je li se u Kaliforniji izdvajao nekom osobitou u nainu
ivota?
Najvie je volio boraviti na naem zemljitu u planinama.
Nikad ne bi bio otiao meu ljude, da je to mogao izbjei. To me prvo
navelo na pomisao da ga je netko slijedio. A kad je onako iznenada
otputovao u Englesku, jo sam vie u to povjerovao. Vjerojatno ga je
netko upozorio, jer su ga jedva tjedan dana nakon njegova odlaska
traila najmanje estorica.
Kakvi su to bili ljudi?
Pa, bila je to prilino gruba osorna grupa. Doli su na
zemljite i interesirali se gdje je. Rekao sam im kako je otputovao u
Evropu, te da ne znam kamo. Bilo je jasno da nisu doli po dobru.
Da li su to bili Amerikanci iz Kalifornije?
Pa, nisam siguran da su bili iz Kalifornije, ali Amerikanci su
bili. No, nisu bili rudari. Odahnuo sam kad su otili.
To je bilo prije est godina?
Gotovo sedam.
U Kaliforniji ste bili skupa pet godina, dakle prolo je
najmanje 11 godina otkada je Douglas prekrio pravila igre.
Tono.

46

PRAETORIOUS
Vjerojatno je bilo posrijedi neto vrlo ozbiljno kad mu to,
nakon toliko godina, nisu zaboravili. Do toga sigurno ne bi doveo
laki prekraj.
To je i te kako utjecalo na njegov dalji ivot. Misao na to nije
ga naputala.
Ali, ako mu je ta opasnost prijetila, a znao je odakle dolazi,
zato se nije obratio policiji da ga zatiti?
Moda za tu vrstu opasnosti nije postajala zatita. Jo neto
morate znati. Uvijek je bio naoruan, revolverom. Ali kao za peh
prole noi bio je u kunom kaputu, a revolver mu je ostao u spavaoj
sobi. Vjerojatno je smatrao da je siguran dok je most podignut.
elio bih jo samo malo razjasniti neke datume ree Mac
Donald. Prije est godina Douglas je otiao iz Kalifornije. Godinu
dana poslije toga i vi ste se vratili.
Tono.
Bio je oenjen pet godina. Znai oenio se nekako u vrijeme
vaeg povratka.
Da, ja sam se vratio mjesec dana prije vjenanja. Bio sam mu
vjenani kum.
Da li ste poznavali gospou Douglas prije vjenanja?
Ne. Izbivao sam iz Engleske punih deset godina.
Ali, poslije toga ste je viali?
Barker je netremice gledao detektiva.
Poslije toga sam esto i njega viao! odgovori. Viao
sam je jer ne moete posjeivati supruga, a da mu ne poznajete
suprugu. Ako mislite kako ima ikakve veze.. .
Ja nita ne mislim, gospodine Barker. Samo moram postaviti
svako pitanje za koje smatram da je relevantno za sluaj. Nisam vas
elio uvrijediti.
Neka su pitanja uvredljiva ree ljutito Barker.
47

PRAETORIOUS
Nama su potrebne samo injenice. U vaem je interesu, i u
interesu drugih, da se one to prije razjasne. Da li je Douglas
blagonaklono gledao na vae intimno prijateljstvo s njegovom
suprugom?
Barker problijedi, a njegove velike, jake ake stegnue se od bola.
Nemate pravo postavljti takva pitanja! povie. Kakve to
ima veze sa sluajem to ga ispitujete?
Moram ponoviti pitanje?
Odbijam odgovor.
To je vae pravo, ali morate shvatiti da je i vae odbijanje
odgovor, jer kad ne biste eljeli neto prikriti odgovorili biste izravno.
Barker je stajao ozbiljna lica i nisko sputenih obrva od duboka
razmiljanja. Tad podigne pogled i nasmijei se.
Pa, vi gospodo, samo obavljate svoju dunost i nemam pravo
stati vam na put. Samo bih vas zamolio da potedite gospou Douglas
tih pitanja. Mogu vam rei da ni jadni Douglas nije bio bez mane.
Glavna mu je bila ljubomora. Volio me je kao najboljeg prijatelja. A
svojoj je supruzi bio neobino odan. Volio je moje posjete i uvijek je
slao po mene. A ipak, ako bismo njegova supruga i ja razgovarali sami
ili izrazili bilo kakve znake simpatije, nije se mogao svladati, obuzeo
bi ga val ljubomore i izgovorio bi teke rijei. Vie no jedanput zato
sam se zakleo da neu dolaziti, ali on bi mi pisao takovo pokajniko
pismo, molei me da doem da jednostavno nisam mogao odbiti. No,
vjerujte mi gospodo, da nije bilo vjernije supruge od njegove ni
odanijeg prijatelja od mene.
Izgovorio je to s iskrenim arom i osjeajem, a ipak inspektor
MacDonald nije prekinuo temu.
Jasno vam je ree da je mrtvacu skinut vjenani prsten?
Tako se bar ini ree Barker.
Kako to ini se. I sami znate da je to injenica.
Mukarac je bio zbunjen i neodluan.
48

PRAETORIOUS
Kad sam rekao ini se, mislio sam kako je sasvim razumljivo
da je sam skinuo prsten.
injenica to prstena nema, bez obzira na to tko ga je uklonio,
navodi na pomisao, zar ne mislite i vi tako, kako postoji veza izmeu
njegova braka i tragedije?
Barker slegne svojim irokim ramenima.
Ne mogu tvrditi da znam na kakvu nas misao navodi
odgovori. Ako samo posumnjate u ast te ene iz oiju su mu
sijevale vamice, no tada se uspio smiriti na krivom ste putu.
Mislim da je to za sada sve ree hladno MacDonald.
Samo jedna sitnica opazi Holmes. Kada ste uli u sobu,
gorjela je samo votanica na stolu, zar ne?
Da.
I pri tom slabom svjetlu uspjeli ste vidjeti kakva se uasna
tragedija dogodila?
Tono.
Odmah ste zvonili na uzbunu?
Da.
I pomo je ubrzo stigla?
Za minutu dvije.
A ipak su nakon dolaska vidjeli da je svijea bila ugaena, a
zapaljena svjetiljka.
Opet je Barker bio neodluan.
Ne mislim da je to tako znaajno, gospodine Holmes
odgovori napokon nakon pauze. Svijea je bacala slabo svjetlo.
Prva mi je pomisao bila da ga poboljam. Svjetiljka je bila na stolu i ja
sam je upalio.
I ugasili ste svijeu.
Upravo tako.
49

PRAETORIOUS
Holmes vie nije imao pitanja, a Barker, odmjerivi nas jednog po
jednog od glave do pete pogledom u kojem se itao izazov, okrene se
i izie iz sobe.
Inspektor je poslao poruku gospoi Douglas, obavjestivi je da e
je sasluati u njenoj sobi, no ona je poruila da e sii u blagovaonicu.
Ula je neobino lijepa ena tridesetih godina, nekako suzdrljiva i na
prvi pogled prilino hladnokrvna, neto potpuno suprotno onome
kako sam zamiljao ucviljenu udovicu. Istina, lice joj je bilo blijedo i
upalo kao da je pretrpjela jak ok, ali bila je sabrana, a lijepo
oblikokovana ruka to ju je poloila na stol, bila je vrsta kao i moja.
Njene tune moleive oi prelazile su od jednog do drugog, s udno
upitnim izrazom. Taj upitni pogled brzo je bio popraen naglim
iskidanim govorom.
Jeste li ve to doznali? upita.
Da li je to bila moja uobrazilja, ili joj se u pitanju zaista osjeao
vie strah nego nada.
Poduzeli smo sve to je u naoj moi, gospoo Douglas
odgovori inspektor.
Ne tedite novac ree mrtvim jednolinim glasom. elim
da se uini sve to se moe.
Moda nam i vi moete neto rei to e unijeti malo svjetla u
istragu.
Bojim se da neu, ali stojim vam na raspolaganju.
Od gospodina Barkera uli smo da vi niste vidjeli, odnosno
niste bili u sobi u kojoj se tragedija zbila?
Ne, susreo me je na stepenicama i molio da se vratim u sobu.
Upravo tako. Slae se. uli ste pucanj i odmah sili.
Odjenula sam kunu haljinu i sila niz stepenice.
Koliko je prolo od trenutka kad ste uli pucanj do onog kad
vas je gospodin Barker susreo na stepenicama?

50

PRAETORIOUS
Moglo je proi nekoliko minuta. U tom momentu teko je
procijeniti vrijeme. Usrdno me molio da ne silazim. Uspio me uvjeriti
da ne mogu nita uiniti. Tad me je gospoa Allen, naa domaica,
otpratila u sobu. Sve se to dogaalo kao u nekom runom snu.
Moete li nam rei koliko je dugo va suprug bio dolje prije no
to ste uli pucanj?
Ne, ne mogu. Bio je u svojoj sobi i nisam ga ula kada je
iziao. Svake je veeri obilazio kuu jer se bojao vatre. Mislim da je to
jedino ega se u ivotu plaio.
Upravo sam elio o tome razgovarati, gospoo Douglas. Vi ste
svog supruga upoznali u Engleskoj, zar ne?
Da. Bili smo u braku pet godina.
Da li vam je ikad govorio o dogaajima u Americi koji bi jo
mogli za njega biti opasni?
Gospoa Douglas duboko je razmislila prije no to je odgovorila.
Da rekla je napokon. Uvijek sam negdje duboko u sebi
osjeala da mu prijeti neka opasnost. O tome sa mnom nije htio
razgovarati. Ne zato to u mene ne bi imao povjerenja nego zato da
me potedi straha i uznemirenosti. Kad bih znala istinu, mislio je, o
njoj bih stalno razmiljala i zato je utio.
Kako ste onda znali?
Lice joj je obasjao lak osmijeh.
Zar i jedan mukarac moe uvati tajnu cijelog ivota da ena
koja ga voli neto ne posumnja? O tom mi je govorilo njegovo
kategoriko odbijanje da razgovara o svom ivotu u Americi, zatim
mjere opreza koje nikada nije zaboravljao, neke rijei to su mu se
sluajno omakle ili pogled to bi ga uputio strancu koji se
neoekivano pojavio. Bila sam vrsto uvjerena da ima mone
neprijatelje, te da vjeruje kako su mu na tragu i zato je uvijek bio
oprezan. Bila sam u to sigurna ve godinama, i uvijek sam strahovala
kad bi zakanjavao kui.

51

PRAETORIOUS
Smijem li vas upitati ree Holmes koje su to rijei
izazvale vau panju.
Dolina straha odgovori ena. Taj mu se izraz omakao
kad sam se jednom raspitivala. Bio sam u dolini straha. Jo nisam iz
nje iziao. Zar neemo nikada izii iz doline straha?, upitala sam
jednom kad je bio zabrinutiji nego inae. Ponekad mislim
nikada, odgovorio je.
Sigurno ste ga upitali to mu znai ta dolina?
Jesam, ali lice mu se odjednom zamrailo i on bi odmahnuo
glavom. Dovoljno je da je jedan od nas bio u njezinoj sjeni. Moli se
bogu da njezina sjena nikad na tebe ne padne. Vjerojatno je to bila
prava dolina u kojoj je ivio i u kojoj mu se neto dogodilo u to
sam sigurna ali vie od toga vam ne znam rei.
Imena nikad nije spominjao?
Jest, jedanput prije tri godine, kad je bio u groznici poslije
nesree u lovu, sjeam se da je neprestano ponavljao jedno ime. Bilo
je ljutnje i jeze u njegovu glasu. Ime je bilo McGinty starjeina
McGinty. Kad se oporavio, upitala sam tko je taj McGinty i iji je on
to starjeina. Na sreu ne moj odgovorio je nasmjeivi se. To je
bilo sve to sam iz njega uspjela izvui, sigurno postoji veza izmeu
starjeine McGintyja i doline straha.
Jo neto ree inspektor MacDonald. Vi ste Douglasa
upoznali u pansionu u Londonu i tamo ste se zaruili. Da li je u vezi
sa vjenanjem bilo neke romantike ili neke tajanstvenosti?
Romantike
tajanstvenosti.

je

bilo.

Ona

uvijek

postoji.

Ali

nikakve

Nije imao supamika?

Ne, bila sam posve slobodna.
uli ste vjerojatno da je odnesen vjenani prsten. Da li vam to
to govori? Pretpostavimo li da mu je neki neprijatelj iz njegova
prijanjeg ivota uao u trag i poinio zloin, to bi ga moglo navesti
na to da mu uzme vjenani prsten?
52

PRAETORIOUS
U jednom asu zakleo bih se da joj je na usnama zaigrao jedva
vidljiv osmijeh.
Zaista vam ne bih znala rei odgovorila je. To je stvarno
vrlo neobino.
Neemo vas vie zadravati i ao nam je to smo vas u
ovakvom asu morali uznemiravati ree inspektor. Nema
dvojbe da ima jo detalja o kojima bismo trebali s vama razgovarati,
ali to moemo uiniti i kasnije.
Ustala je i opet sam uoio njen brz, upitan pogled kojim nas je sve
odmjerila: Kakav je dojam ostavila moja izjava? Gotovo kao da je
pitanje bilo glasno izgovoreno. Tad se naklonila i nestala iz sobe.
Ljepotica, zaista ljepotica ree zamiljeno MacDonald, kad
su se za njom zatvorila vrata. Taj Barker je ovdje provodio mnogo
vremena, a on je mukarac koji moe privui enu. I sam priznaje da
je pokojnik bio ljubomoran, a on je najbolje znao razlog svojoj
ljubomori. A onda, tu je i taj vjenani prsten. To se ne moe tek tako
zanemariti. ovjek koji trga vjenani prsten s ruke mrtvaca... to vi
kaete, gospodine Holmes?
Moj prijatelj sjedio je s glavom u rukama, utonuo u misli. Tad
ustade i pozvoni.
Ames ree Holmes kad se pojavio domar. Gdje je sada
gospodin Barker?
Pogledat u.
Vratio se i obavijestio nas da je gospodin Barker u vrtu.
Sjeate li se, Ames, to je gospodin Barker prole noi imao na
nogama?
Sjeam se. Imao je sobne papue. izme sam mu donio tek
kad je trebao da poe na policiju.
Gdje su sad te papue?
Pod stolcem u predsoblju.

53

PRAETORIOUS
Hvala, Ames. Za nas je vano da utvrdimo koji su tragovi
gospodina Barkera, a koji izvana.
Da gospodine. Moram vam rei da sam zapazio tragove krvi
na papuama ali, istina, bilo ih je i na mojima.
To je sasvim prirodno, ako uzmemo u obzir u kakvom je
stanju bila soba. Pozvat emo vas, ako vas jo budemo trebali.
Poslije nekoliko trenutaka bili smo opet u radnoj sobi. Holmes je
ponio papue iz predsoblja. Kao to je Ames dobro opazio, onovi su
bili prljavi od krvi.
udno! mrmljao je Holmes, dok ih je paljivo prouavao na
svjetlu kod prozora. Zaista udno!
Skoio je svojim karakteristinim majim skokom i stavio papuu
na mrlje na pragu. Otisak se potpvmo poklapao. Nasmijeio se
kolegama bez rijei.
Inspektor se preobrazio od uzbuenja.
ovjee! vikao je o tom nema dvojbe. Barker je sam
obiljeio prozor. Otisak je iri od otisaka izama. Sjeam se kako ste
rekli da se radi o stopalu izvrnutom prema van. Ovdje je odgovor.
Ali, o emu se tu radi, gospodine Holmes, o emu?
Da, o emu se tu radi? ponovio je moj prijatelj zamiljeno.
White Mason se smijuljio i trljao svoje punane ruke od
zadovoljstva.
Rekao sam vam da je to poslastica! povikao je. A da sam
bio u pravu, i sami ste se uvjerili.

54

PRAETORIOUS

ESTO POGLAVLJE:
Trenutak spoznaje
Budui da su trojica detektiva trebala da ispitaju jo mnoge
pojedinosti, vratio sam se u svoju skromnu sobu u seoskoj gostionici;
on prije toga provrljao sam zagonetnim starim vrtom koji je okruio
kuu. Bio je opasan udno rasporeenim redovima starih tisa. Unutar
njih prostirala se prekrasna tratina sa sunanim satom u sredini:
dojam to ga je ta slika ostavljala bijae tako ugodan da je umirujue
djelovao na moje razdraene ivce. U toj spokojnoj atmosferi gotovo
da sam zaboravio onu mranu sobu s krvavim leom na podu; bio je
to sada ruan san. etkao sam po vrtu lijeei duu blagou koja me
je proimala, kad se je odjedom dogodilo neto to me se nemilo
dojmilo, skrenuvi mi ponovo misli na tragian ogaaj.
Spomenuo sam da je vrt bio opasan ukrasnim drvoredom tisa. U
dnu vrta one su bile tako gusto zbijene da su tvorile ivicu. Tu je,
skrivena pogledu posjetilaca, bila kamena klupa. Pribliavajui se tom
mjestu iznenada zauh glasove, najprije duboki muki bariton, a
neposredno zatim jedan ujni enski smijeh. Trenutak kasnije, kad
sam zaobiao ivicu, pogled mi padne na gospou Douglas i
gospodina Barkera koji me jo nisu bili opazili. Izraz njezina lica me
iznenadio. Nedavno, za vrijeme razgovora u blagovaonici bilo je ono
edno i suzdrano. Sada je, pak, odbacila svaku pomisao o
pretvaranju. Oi su joj sjale ivotnom radou, a na usnama jo joj je
titrao osmijeh kojim je popratila rijei svoga prijatelja. On je sjedio
nagnut naprijed, sklopljenih ruku, oslanjajui se laktovima o koljena,
a smijeak je obasjavao njegovo lijepo, muevno lice. Trenutak
kasnije zapravo trenutak prekasno ponovo su navukli na lice
krinku dostojanstva, jer su me upravo bili opazili kako dolazim. Na
brzinu izmijenie nekoliko rijei, a onda Barker ustade i poe mi u
susret.
Oprostite, gospodine ree imam li ast govoriti s
doktorom Watsonom? Hladno se nakloni, nastojei sasvim jasno
pokazati kakav je dojam na mene ostavilo njegovo vladanje.
55

PRAETORIOUS
Pretpostavljali smo da ste to vi, jer znamo da ste prijatelj gospodina
Sherlocka Holmesa. Biste li bili tako dobri da na asak porazgovarate
s gospoom Douglas?
Mrka lica poao sam za njim. Pred oima mi je bilo unakaeno
tijelo na podu radne sobe. A ovdje, samo nekoliko sati nakon
tragedije, nalazim njcgovu suprugu i najboljeg prijatelja kako se smiju
skriveni u grmlju njegova vlastita vrta. Hladno pozdravih gospou.
Jo nedavno sam suosjeao s njom, no vie nisam bio nimalo voljan
da uzvratim njezin umilan pogled.
Smatrat ete me tvrdom i neosjetljivom ree ona. Slegoh
ramenima.
Ne tie me se rekao sam.
Jednom ete me razumjeti. Kada biste samo znali...
Nije potrebno da doktor Watson ita zna uskoi joj u rije
Barker. Kao to je i sam rekao, to ga se nimalo ne tie.
Tono rekoh. I stoga mi dopustite da nastavim etnju.
Samo asak, doktore Watson povie ena moleivim
glasom. Vi mi moete bolje nego itko na svijetu odgovoriti na
pitanje koje je za mene izvanredno znaajno. Vi, naime najbolje znate
kakvi su odnosi gospodina Holmesa s policijom. Kad bismo odluili
da mu u strogom povjerenju neto kaemo, da li bi on o tome
obavijestio detektiva?
Da, o tome se radi ivahno potvrdi Barker. Da li on radi
samostalno ili u potpunoj suglasnosti s policijom?
Nisam pozvan da o tome dajem izjave.
Molim vas, preklinjem vas, doktore Watson, da mi to kaete;
uvjeravam vas da ete nam vrlo mnogo pomoi ako nam date
obavijest.
Glas ene zvuao je tako iskreno te me je naveo da na as
zaboravim njenu lakomislenost i da joj udovoljim.

56

PRAETORIOUS
Gospodin Holmes istrauje za svoj raun rekoh. On je
neovisan i postupa onako kako sam ocijeni da je najbolje. No, poten
odnos sa slubenicima koji rade na istom zadatku sprijeio bi ga da
im uskrati pomo kad se radi o tome da se zloinac kazni. Vie od
toga ne smijem vam rei. Obratite se gospodinu Holmesu, ako su vam
potrebne iscrpnije obavijesti. Rekavi to, utke se naklonih i pooh
svojim putem, a oni ostadoe sjedei na klupi, zaklonjeni ivicom. Pri
zaokretu jo ih jednom pogledah: ozbiljno su o neem razgovarali
gledajui za mnom, te mi je bilo jasno da raspravljaju o onome to su
upravo uli.
Ne elim da mi ita povjere ree Holmes kad sam ga
obavijestio o onom to se dogodilo. Sve do 17 sati proveo je u dvorcu
dogovarajui se s kolegama, te je nakon povratka pohlepno poeo
jesti ono to sam naruio za njega.
Ne volim povjeravanja, Watsone, jer je to vrlo nezgodno ako
budu optueni zbog ubojstva s predumiljajem.
Zar mislite da e do toga oi?
Bio je dobro raspoloen i zato dobroudan.
Dragi Watsone, im unitim ovo vrsto jaje, moi u vas
informirati o cijeloj situaciji. Neu rei da smo sve rijeili, daleko od
toga, ali im pronaem uteg koji nedostaje ...
Kakav uteg?
Watsone, zar je mogue da jo niste shvatili kako sluaj ovisi o
nestalom utegu? No, hajde, nemojte se aliti, jer meu nama reeno,
mislim da ni inspektor Mac, kao ni vrijedni ovdanji strunjak, nisu
dokuili kakvo veliko znaenje ima ta pojedinost. Kome slui jedan
uteg, Watsone? Zamislite gimnastiara sa jednim utegom! To bi
znailo razvijati samo jednu stranu tijela i neminovnu opasnost od
iskrivljenja kraljenice. Uasno, Watsone, uasno!
vakao je prepeenac, a oi su mu vragoljasto iskrile pri pogledu
na moju zbunjenost. Njegov odlian apetit ulijevao mi je povjerenje,
jer sam se vrlo dobro sjeao dugih dana i noi bez primisli o hrani
dok se uzalud muio oko nekog nerjeivog problema; tada je njegovo
57

PRAETORIOUS
sitno, ivahno lice, zaokupljeno jednom jedinom misli, poprimalo
upravo asketski izgled. Napokon pripali lulu, te se, sjedei u zapeku
stare seoske krme, raspriao o naem sluaju, polagano i nemarno,
kao da glasno razmilja.
Gadna la, Watsone, gnjusna, nametljiva, neoboriva la, eto to
stoji na poetku prie. To je moja pretpostavka. Barkerova pria je
lana. Gospoa Douglas ju je, odue, potkrijepila, no to samo znai
da i ona lae. Oni sporazumno lau. Problem je u ovome: treba
dokuiti zato lau i kakva je istina koju toliko ele sakriti.
Pokuajmo zajedno, Watsone, zaobii njihovu la i doprijeti do istine.
Kako znam da lau? Zato to je njihova izmiljotina tako nezgrapna
da naprosto ne moe biti istinita. Zamislite! Nakon ubojstva, ubojica
je imao na raspolaganju neto manje od minute vremena da skine
vjenani prsten s ruke ubijenoga s koje je najprije morao skinuti drugi
prsten (koji e kasnije to je vrlo nevjerojatno vratiti natrag na
prst), te da pokraj rtve ostavi onu udnu poruku. Tvrdim da je to
iskljueno. Moda ete rei da je prsten mogao biti skinut prije nego
to je ovjek ubijen, no previe vas cijenim, prijatelju, da bih vam
pripisao takvu pomisao. Votanica koja je tek neznatno sagorjela
upozorava na to da je razgovor bio vrlo kratak. Zar mislite da bi
ovjek poput Douglasa, a uli smo za njegovu neustraivost, nakon
kratkog nagovaranja pristao da se odvoji od vjenanog prstena ili da
bi ikada na tako to pristao? Ne, Watsone, oito je da je ubojica bio
odreeno vrijeme sa rtvom. Ne sumnjam u to. S druge strane, ovjek
je stradao od puke. Stoga zakljuujem da je metak ispaljen neto
prije nego to nam je bilo reeno. To je nepobitno. Dakle, dvoje ljudi
koji su uli pucanj a to su Barker i Douglasova sporazumno
lau. Kad jo dokaem da je Barker namjerno ostavio tragove krvi na
prozorskom pragu, kako bi naveo policiju na krivi trag, morat ete
priznati da njegov poloaj postaje vrlo nezgodan.
Slijedee je pitanje tono vrijeme kad se zloin dogodio. To nije
moglo biti prije 22.30, jer je posluga jo bila budna. U 22.45, svi, osim
Amesa, koji je neto radio u smonici, bijahu u svojim sobama.
Poslijepodne, kad ste vi otili. pokuao sam uz pomo MacDonalda
neto dokazati: to jest da buka koju netko stvara u radnoj sobi ne
58

PRAETORIOUS
moe doprijeti do smonice ako su sva vrata zatvorena. Drukije je s
domaicom. Njezina soba nije tako udaljena da iz nje ne bi mogla uti
kad netko vie. Pucanj je, dodue, prilino zagluen kad se ispali iz
neposredne blizine kao ovaj put. On, dakle, nije bio vrlo snaan, ali u
tiini noi lako je mogao doprijeti do sobe gospoe Allen. Ona je
nagluha, kako sama priznaje, no ipak je u iskazu spomenula da je oko
pola sata prije uzbune ula neto to je nalikovalo lupanju vrata. Pola
sata prije uzbune, dakle u 22.45. Bez sumnje, ona je ula upravo
prasak puke, te moemo smatrati da je to vrijeme kad je zloin
poinjen. Ako je to tako, onda se treba zapitati to su gospodin
Barker i gospoa Douglas ako nisu poinili loin mogli raditi
izmeu 22.45, kad su dotrali zauvi pueanj, i 23.15 kada su zazvonili
na uzbunu i dozvali poslugu. to su za to vrijeme inili i zato nisu
odmah digli uzbunu? Kad budemo mogli odgovoriti na to pitanje,
poi emo prema rjeenju problema.
Uvjeren sam rekoh da je ono dvoje u dosluhu. Ona je
zacijelo bez due i srca kad se moe smijati neijim dosjetkama samo
nekoliko sati nakon ubojstva supruga.
Imate pravo. ak ni u vlastitom iskazu nije se prikazala ba
kao sjajna supruga. Iako, kao to znate, nisam svesrdan oboavalac
ena, ipak mi je iskustvo pokazalo da je malo ena koje bi se, ako su
imalo marile za svoga supruga, uputale u razgovor sa drugim
mukarcem dok je mrtvo tijelo supruga jo u kui. Ako bih se ikada
odluio na enidbu, nadam se, Watsone, da bih znao pobuditi u
supruzi takve osjeaje koji bi je sprijeili da provede no u drutvu
sluavke dok je moje tijelo samo nekoliko metara udaljeno od nje.
Loe je to inscenirano, jer i najneiskusniji ispitivai sluaja opazit e
da je neobino to nije bilo zapomaganja ene. Kad se ne bi radilo ni
o emu drugom ve ta pojedinost bila bi dovoljna da me uvjeri u
zavjeru.
Da li je va konani zakljuak da su Barker i Douglasova
poinili ovo ubojstvo?
Vaa su pitanja strahovito izravna, Watsone ree Holmes
prijetei mi lulom. Pogaaju me kao puana zrna. Ako me
zapitate da li gospoa Douglas i Barker znaju istinu i da li je u
59

PRAETORIOUS
dogovoru skrivaju, odgovorit u vam bez oklijevanja: da. No za sada
nema dokaza za bilo kakvu teu optubu. Razmotrimo na as zato.
Pretpostavimo da je to dvoje povezano nezakonitom ljubavlju te
da su odluili rijeiti se ovjeka koji im stoji na putu. To je samo
pretpostavka koja nipoto nije potkrijepljena iskazima posluge i
ostalih svjedoka. Postoje, naprotiv, vrsti dokazi da su Douglasovi bili
privreni jedno drugome.
To ne moe biti istina rekoh mislei na lijepo, nasmijano
lice u vrtu.
U najmanju ruku ostavljali su takav dojam. Pretpostavimo,
meutim, da su to dvoje izuzetno lukav par koji uspijeva obmanuti
sve oko sebe; oni se dogovore da e ubiti supruga. Sasvim sluajno, na
njega istodobno vreba i opasnost izvana ...
Oni su nam jedini svjedoci za to.
Holmes je razmiljao.
Razumijem vas, Watsone. Vi ste razradili teoriju po kojoj je
sve to oni kau, od poetka do kraja, la. Po vaem, nikad nije bilo
neke skrivene opasnosti, neke tajne organizacije, doline straha ni
njezina efa Mac-toga-i-toga, niti bilo ega slinog. To, meutim,
znai pretjerano uopavati stvar. Kamo nas to vodi? Recimo da je sve
to izmiljeno samo zato da bi se objasnio zloin. Razvijajui dalje tu
zamisao dolaze na ideju da ostave bicikl u parku kako bi dokazali da
se radilo o nekome izvana. Mrlja na prozorskom pragu treba da to
potkrijepi, a to je i svrha poruke ostavljene uz le, premda je ona
mogla biti napisana i kod kue. Sve se to, Watsone, dobro uklapa u
vau pretpostavku. No sada dolazimo do neugodno krutih i
nesavitljivih pojedinosti. Zato bi od sveg oruja izabrao ba
prepiljenu puku, i to ameriku? Kako to da su bili apsolutno sigurni
da pucnjava nee privui niiju panju? Puka je sluajnost to
gospoa Allen nije pola ispitati razlog lupanja vrata, zar ne? Zato
su, Watsone, vai krivci ba tako odluili izvesti stvar?
Priznajem da to ne mogu objasniti.

60

PRAETORIOUS
Nadalje, ako se neka ena i njezin ljubavnik potajno dogovore
da e ukloniti supruga, zar e nastojati privui panju na svoju
krivnju time to e mu odmah nakon smrti strgnuti s ruke vjenani
prsten? Zar vam se to zaista ini imalo vjerojatnim, Watsone?
Ne, nimalo.
Poimo korak dalje: kada bi ovjek i pomislio da ostavi bicikl
sakriven u grmlju, zar bi bilo vrijedno truda, jer e i najtuplji detektiv
to, normalno, smatrati prikrivanjem traga: ta bicikl je prva stvar koju
bjegunac treba, ako eli pobjei s mjesta zloina!
Zaista, ne pada mi na pamet nikakvo objanjenje.
Ipak, mislim da ne bi smjelo biti tako zamrenog sklopa
dogaaja koji ljudski razum ne moe objasniti. Pokuat u vam
orediti, tek vjebe radi, mogui slijed injenia, ne tvrdei nipoto
da on mora odgovarati istini. Ta je konstrukcija proizvod iste mate,
no zar upravo mata esto ne vodi do vrela spoznanja?
Poimo od pretpostavke da je zaista u ivotu Douglasa postojala
neka tajna, zloinaka i sramotna. Ona je bila uzrok ubojstva koje je
poinio netko izvana dakle osvetnik. On uzima, iz nama
nepoznata i neobjanjiva razloga, vjenani prsten s ruke mrtvaca.
Moda krvna osveta obuhvaa vrijeme pokojnikova prvog braka, pa
se tu krije razlog krae prstena. Barker i gospoa Douglas dotrali su
u sobu prije nego to je osvetnik dospio pobjei. Ubojica ih uspijeva
uvjeriti da e, ako bude uhapen, objaviti takve stvari koje e okaljati
ime pokojnika i javno ga osramotiti. To ih je potaklo da puste ubojicu
neka umakne. Zato su, vjerojatno, i spustili most, to se moe izvesti
sasvim beumno, a zatim ga ponovo podigli. On je pobjegao, i to
pjeke, jer mu se, iz nepoznata razloga, to uinilo sigurnijim. Ostavio
je bicikl na mjestu na kojem nee biti otkriven sve dok sretno ne
umakne. Do sada se kreemo u granicama moguega, zar ne?
Pa to je, bez sumnje, mogue rekoh oprezno.
Imajmo na umu, Watsone, da je posrijedi neobian sluaj. No
nastavimo s priom koju smo zamislili. Ovo dvoje koji nisu nuno
intimno povezani kad je ubojica pobjegao, iznenada shvate da su u
61

PRAETORIOUS
nezavidnom poloaju te da e im biti teko dokazati kako nisu sami
poinili zloin ili barem preutno pristali na njega. Brzo, i stoga
nespretno, pokuavaju rijeiti situaciju. Barker otisne papuom trag
na prozorskom pragu, to je trebalo da istragu navede na pomisao da
je bjegunac tim putem umakao. Sigurno je da su upravo njih dvoje
zauli pucanj i pozvonili na uzbunu, no uinili su to tek pola sata
poslije poinjena ubojstva.
Kako to namjeravate dokazati?
Pa, ako je postojao onaj izvana, moda emo mu ui u trag i
uhvatiti ga. To bi bio najbolji od svih dokaza. Ako o tome ne
uspijemo jo nisu iscrpljena sva sredstva naega umijea. Mislim
da e tome mnogo pridonijeti ako provedem jednu veer sam u onoj
sobi.
Sam samcat tamo?
Predlaem da odmah poemo. Dogovorio sam se o tome s
potovanim Amesom koji ba ne voli Barkera. Provest u neko
vrijeme tamo i priekati inspiraciju. vrsto vjerujem u genius loci. Vi
se smijete, Watsone, no vidjet ete. Usput reeno, imate li jo onaj
va veliki kiobran?
Evo ga.
Mogu li ga od vas posuditi?
Dakako, ali jadno vam je to oruje! Ake se naete u
opasnosti...
Nee biti nita od toga, dragi Watsone, inae bih sigurno
zatraio vau pomo. No, kiobran u ipak uzeti. Sada samo ekam da
se nae kolege vrate iz Tunbridge Wellsa, kamo su poli u potragu za
vlasnikom bicikla.
Bio je ve sumrak kada su se inspektor MacDonald i White Mason
vratili s pohoda, sa veselom vijeu o velikom napretku o istrazi.
Priznat u vam da sam iskreno sumnjao u ubojicu izvana, ali
te su sumnje otklonjene. Identificirali smo bicikl, a dobili smo opis
ovjeka kojega traimo, tako da smo dobro uznapredovali.
62

PRAETORIOUS
ini se da je to poetak kraja ree Holmes. Od srca vam
estitam.
Poli smo od injenice da je Douglas dan prije, nakon posjeta
Tunbridge Welsu, bio vrlo uzrujan. Znai za opasnost je doznao u
Tunbridge Welsu. Bilo nam je stoga jasno da je ovjek na biciklu
mogao doi samo iz tog mjesta. Uzeli smo bicikl i pokazivali ga po
hotelima. Direktor Egale Commerciala odmah ga je prepoznao i
sjetio se da pripada ovjeku po imenu Hargrave koji je dva dana prije
kod njega unajmio sobu. Uz bicikl imao je jo jedino mali koveg. U
prijavi je napisao da dolazi iz Londona, ali nije dao adresu. Koveg je
kupljen u Londonu a i ono to su u njemu nali nosilo je britanske
oznake, no ovjek je bez sumnje bio Amerikanac.
Vi ste zaista obavili mnogo posla ree Holmes dok ja
sjedim i raspredam s prijateljima o raznim teorijama.
Tako
inspektor.

nekako,

gospodine Holmes

ree

zadovoljno

Ali sve se to uklapa u vae pretpostavke opazio sam.

Moda da, a moda i ne. Ali ujmo zavretak, gospodine Mac.
Da li ste po iemu mogli identificirati tog ovjeka?
Vrlo teko jer se on trudio da ga ne otkriju. Nismo nali ni
dokumente ni pisma niti bilo kakve oznake na odjei. Jedino smo na
stolu nali biciklistiku kartu ovog podruja. Juer ujutro, nakon
doruka, otiao je iz hotela na biciklu, i sve dok mi nismo stigli, nisu
imali pojma to se s njime dogodilo.
To me upravo udi, gospodine Holmes ree White Mason
ako je elio izbjei potjeru, najbolje bi uinio da se vratio u hotel i
vladao neupadljivo kao svaki drugi gost. Ovako, mora znati da e
direktor hotela izvijestiti policiju, te da e ova njegov nestanak
dovesti u vezu s ubojstvom.
Tako bi ovjek pretpostavio. No, kako jo nije uhvaen, to mu
se, u svakom sluaju, moe estitati. Ali to je s njegovim osobnim
opisom?
MacDonald zaviri u svoje biljeke.
63

PRAETORIOUS
Tu je eto sve to smo mogli doznati. ini se da ba nisu na
njega obratili posebnu panju, no i vratar i recepcionar i sobarica
suglasni su da je visok oko pet stopa i devet ina, da mu je pedesetak
godina, kosa i brkovi prosijedi, nos orlovski, a izraz lica divlji i
odbojan.
Izuzevi takav izraz lica cijeli bi opis mogao odgovarati
Douglasu, imao je prosijedu kosu i brkove, te bio otprilike iste visine.
Da li ste jo togod doznali?
Bio je odjeven u sivo odijelo od grubog materijala i kratki
mornarski kaput, a preko toga je nosio uti ogrta, te mekanu kapu.
A to je sa pukom?
Bila je duga oko pola metra. Sasvim je mogla stati u kovei,
koji se, pak, lijepo mogao sakriti ispod kaputa.
Kako e se sve to odraziti na objanjenje naeg sluaja?
Ali gospodine Holmes ree MacDonald kad uhvatimo
toga ovjeka a budite uvjereni da sam razaslao njegov opis samo
pet minuta nakon to sam ga sam dobio moi emo to ocijeniti.
No, priznajte da je ve i do sada uinjeno mnogo. Znam da se
Amerikanac Hargrave prije dva dana pojavio u Tunbridge Wellsu na
biciklu i sa kovegom u ruci. U kovegu je imao kratku prepiljenu
puku, dakle doao je sa zloinakom namjerom. Juer ujutro krenuo
je biciklom prema odreditu, sakrivi puku ispod kaputa. Koliko
znam, nitko ga nije vidio, ali ne mora se nuno proi kroz selo da bi
se dolo do ulaza u park, a osim toga ceste su pune biciklista.
Vjerojatno je odmah sakrio bicikl meu lovore, u kojima smo ga
kasnije pronali, moda se i sam tamo pritajio ekajui da Douglas
izie iz kue. Puka ba nije najzgodnije oruje u zatvorenom
prostoru, no on ju je namjeravao upotrijebiti na otvorenom, a tada
ona ima izrazite prednosti: jedva da se moe promaiti, a njezin
prasak tako je est u ovom lovakom kraju Engleske da nitko ne bi na
nj obratio posebnu panju.
To je sasvim jasno! ree Holmes.

64

PRAETORIOUS
No Douglas se nije pojavljivao. to da radi? Ostavio je bicikl i
uputio se prema kui. Bijae sumrak, most je jo bio sputen, a nikoga
nije bilo uokolo. Odvaio se prijei, namjeravajui, bez sumnje,
izmisliti neku ispriku ako koga susretne. No nikoga nije susreo.
Klizne u prvu sobu koju je gledao i sakrije se iza zavjese. Otuda je
promatrao kako se most die; znao je da odsad moe pobjei samo
preko jarka. ekao je do 23,15 sati kad je Douglas, za veernjeg
obilaska uao i u tu sobu. Tada je opalio i pobjegao kao to je
isplanirao. Kako je znao da e ljudi iz hotela opisati bicikl, te da e on
biti dokaz protiv njega, odluio je ostaviti ga i produiti nekim
drugim vozilom do Londona ili nekog sigurnog skrovita koje je ve
prije predvidio. Kako vam se ini pria, gospodine Holmes?
Vaa pria je jasna i prihvatljiva. Tako dakle, vi zamiijate
njezin kraj. Moj je drugaiji: zloin se dogodio pola sata prije nego to
nam je reeno; gospoa Douglas i gospodin Barker dogovorno nam
neto kriju; oni su pomogli ubojici da pobjegne, ili su u najmanju
rubu bili na mjestu zloina prije nego to je ovaj umakao;
krivotvorili su dokaze o njegovu bijegu, a vrlo je vjerojatno da su mu i
sami to omoguili sputanjem mosta. Eto tako tumaim prvi dio
prie.
Oba detektiva odmahnue glavom.
Ali, gospodine Holmes, ako je to istina, mi iz jednog misterija
zapadamo u drugi ree londonski inspektor.
I to jo gori dodade White Mason. Gospoa nikad nije
bila u Americi. Kakva bi ona mogla imati razloga da skriva ubojicu
Amerikanca.
Priznajem da to nije lako shvatiti ree Holmes.
Predloio bih da mi dopustite da veeras sam malo ispitam stvar.
Moda u uspjeti neto pridonijeti zajednikom rjeenju.
Moemo li vam biti pri ruci, gospodine Holmes?
Ne, nipoto. Moje potrebe su skromne: mrak i Watsonov
kiobran. A Ames vjerni Ames dat e mi podrku. Sve putanje
mojih misli vode me natrag na jedan problem: zato bi sportski
65

PRAETORIOUS
graen mukarac razvijao miie pomou tako neprirodnog pomagala
kao to je jedan uteg?
Kasno u noi Holmes se vratio sa svog samotnog istraivanja.
Spavali smo zajedno u dvokrevetnoj sobi, jer nam ta mala seoska
gostionica nije mogla ponuditi nita bolje. Kad je uao, ve sam
spavao, ali me je napola razbudio.
Jeste li uspjeli to otkriti, Holmes samo sam promrmljao.
utei je stajao uz moj krevet s votanicom u mci. Zatim se njegovo
visoko, mravo tijelo nagnulo prema meni.
Biste li se plaili, Watsone, spavati u istoj sobi s luakom, sa
ovjekom kojega naputa razum, s idiotom ija je mo shvaanja
jednaka nuli?
Ni najmanje odgovorio sam zauen.
Sva srea ree. To je bilo sve to sam od njega te veeri uo.

66

PRAETORIOUS

SEDMO POGLAVLJE:
Rjeenje zagonetke
Slijedeeg jutra nakon doruka zatekli smo Mac Donalda i White
Masona kako povjerljivo o neem raspravljaju u zasebnoj sobi
mjesnog narednika. Pred njima je na stolu bila hrpa pisama i brzojava
koje su paljivo svrstavali u skupove. Tri su ostavili po strani.
Jo tragate za bjeguncem na biciklu? upita Holmes veselo.
Kakve su posljednje vijesti o nevaljalcu?
Mac Donald tuno pokae na gomilu pisama.
Javljaju da su ga vidjeli u Leicesteru, Nottinghamu,
Southamptonu, Derbyju, East Hamu, Richmondu i na etrnaest
drugih mjesta. Na tri mjesta u East Hamu, Leicesteru i Liverpoolu
sasvim je sigumo identificiran, te je i uhapen. Cijela zemlja vrvi
bjeguncima u utim kaputima.
Jao, jao uzvikne Holmes suosjeajno. A sada gospodine
Mac i gospodine White Mason, elio bih vam neto najozbiljnije
savjetovati. Kad sam zajedno s vama preuzeo taj sluaj dogovorili smo
se, ako se sjeate, da neu izlaziti pred vas s polu dokazanim
teorijama ve da u se povui i razvijati misao sve dok ne budem
siguran da sam na pravom putu. Stoga vam jo ne kanim otkriti to o
svemu tome mislim. No, s druge strane, obeao sam da u biti
otvoren prema vama, a mislim da nije poteno pustiti vas da i dalje
troite snage na beskorisne stvari. Zato sam jutros doao da vam
savjetujem neto to se moe saeti u samo tri rijei: Napustite taj
sluaj.
Mac Donald i White Mason zaueno pogledaju svog slavnog
kolegu.
Zar ga smatrate beznadnim? povie inspektor.
Smatram va put k rjeenju beznadnim, ali ne i napor da se
doe do istine.

67

PRAETORIOUS
Ali vratimo se tom biciklistu. On nije izmiljen. Imamo njegov
opis, njegov koveg i bicikl. Mora i on negdje postojati. Zato ga onda
ne bismo uhvatili?
Dakako, on bez sumnje negdje jest, i mi emo ga napokon
imati u rukama, ali ne bih elio da troite snage traei ga u East
Hamu ili Liverpoolu. Siguran sam da postoji neki krai put do cilja.
Vi nam neto tajite. A to nije poteno, gospodine Holmes
inspektor je bio pomalo ljutit.
Vi poznajete moju metodu rada, gospodine Mac. No zadrat
u sve za sebe samo jo kratko vrijeme. Samo jo elim provjeriti neke
pojedinosti, to nee dugo trajati, a onda u vam rei zbogom i vratiti
se u London, prepustivi vam sve rezultate svoga rada. Previe vam
dugujem a da bih drukije postupio, jer u dosadanjoj praksi nisam
naiao na zanimljiviji i udniji sluaj.
Ovo zaista ne mogu shvatiti, gospodine Holmes. Kad smo se
vidjeli sino, nakon naeg povratka iz Tunbridge Wellsa, vi ste se u
glavnim crtama slagali s rezultatima nae istrage. to se nakon toga
moglo dogoditi pa da potpuno promijeni va stav prema ovom
sluaju?
Pa, kad me ve pitate, prole sam noi proveo nekoliko sati u
dvorcu, kao to sam vam bio rekao da namjeravam.
I to se zbilo?
Na alost, u ovom asu mogu samo openito i priblino
odgovoriti. Usput reeno, upravo itam kratku, jezgrovitu i
zanimljivu knjiicu o povijesti te stare kue, koju sam kupio za samo
jedan peni u ovdanjoj trafici. Rekavi to, Holmes izvue iz depa
malu brouru ukraenu grubo izraenim otiskom staroga dvorca.
Dragi moj gospodine Mac, ovo uklapanje u povijesnu atmosferu silno
poveava slast koju mi istraga prua. Ne budite tako nestrpljivi,
uvjeravam vas da ak i tako tura i oskudna povijest, kao to je ova
ovdje, daje ovjeku odreenu predodbu o prolosti. Dopustite da
vam proitam jedan primjer. Podignut u petoj godini vladavine
Jakova I na mjestu na kojem je prije bila neka starija graevina,
68

PRAETORIOUS
birlstonski dvorac jedan je od najljepih primjera plemike kue
opkoljene jarkom.
Vi nam se rugate, gospodine Holmes.
Kojeta, gospodine Mac! Ovo je prvi put da izbija na vidjelo
naglost vae udi. U redu, ne kanim dalje itati kad vas to tako
uzbuuje. No ako vam samo kaem da se tu spominje kako je imanje
zauzeo Parlament godine 1644, zatim skrivanje kralja Karla za vrijeme
graanskog rata i napokon posjet Georga II dvorcu, priznat ete da su
uz to zadnje povezane neke vrlo zanimljive stvari.
Ne sumnjam u to gospodine Holmes, ali to nas se zapravo ne
tie.
Zar doista tako mislite? Je li mogue? irina gledanja je, dragi
gospodine Mac, bitan zahtjev nae struke. esto je od izuzetnog
znaenja u rjeavanju zamrenog spleta problema i indirektna
upotreba znanja. Oprostit ete ovu primjedbu nekome tko je, premda
samo amater, ipak mnogo stariji i iskusniji od vas.
Prvi sam vam spreman to priznati ree detektiv iskreno.
Priznajem takoer da je vaa konstrukcija sasvim suvisla, ali je va
nain dokazivanja vraki zaobilazan.
No, nemojte tako; evo naputam povijest i vraam se
sadanjosti. Sino sam, kako rekoh, posjetio dvorac. Nisam susreo ni
gospodina Bakera ni gospou Douglas. Nisam smatrao shodnim da ih
uznemiravam, no bilo mi je drago uti da gospoa nije shrvana
tugom ve da je s uitkom pojela ukusno pripremljenu veeru.
Namjera mi je zapravo bila posjetiti dobroga gospodina Amesa s
kojim sam uspostavio srdane odnose; vrhunac ljubaznosti smatrao
sam njegovu dozvolu da ne pitajui nikoga sam provedem izvjesno
vrijeme u radnoj sobi.
to! Zajedno s onim tamo? uskliknuh.
Ne-e, to je sve ve sreeno. Kako sam obavijeten, vi ste dali
dozvolu za to. Soba je opet uredna i u njoj sam proveo vrlo korisnih
etvrt sata.
to ste inili?
69

PRAETORIOUS
Da ne kaete da sam tajanstven, rei u vam to: traio sam
uteg koji nedostaje. Znate da je taj predmet uvijek imao znaajnu
ulogu u mojoj slici ovoga sluaja. I naao sam ga.
Gdje?
E, sad smo stigli do granice neistraenog podruja. Dajte mi
jo malo vremena, samo jo malo, a onda obeajem da vam neu vie
nita kriti.
Moramo, dakle, pristati na uvjete koje postavljate ree
inspektor ali kad ve idete tako daleko da nam savjetujete da
napustimo sluaj... Zato bismo ga, za ime boje, morali napustiti?
Iz jednostavnog razloga, dragi gospodine Mac, to nemate
predodbe o tome to istraujete.
Ispitujemo ubojstvo
birlstonskoga dvorca.

gospodina

Johna

Douglasa

iz

To da, to svakako da. Ali ne trudite se da uete u trag

tajanstvenom ubojici na biciklu. Uvjeravam vas da to ne vodi nikamo.
to onda predlaete da se radi?
Tono u vam rei to, ako me samo budete htjeli posluati.
Moram vam priznati da ste do sada, unato udnom vladanju,
uvijek bili voeni razumnim motivima. Stoga u postupiti kao to
nam savjetujete.
A vi, gospodine White Mason?
Mjesni detektiv bespomono pogleda jednog, pa drugoga. Metode
gospodina Holmesa bile su mu strane.
Pa, ako je inspektor s tim suglasan, suglasit u se i ja
napokon izusti.
Odlino ree Holmes. Onda vam obojici preporuujem
ugodan i veseo izlet u prirodu. uo sam da je pogled to se prua s
birlstonskog brda prema Wealdu fantastian. Vjerujem da ete nai i
pogodnu gostionicu u kojoj ete moi ruati na alost ne

70

PRAETORIOUS
poznajem dovoljno ovaj kraj da bih vam mogao neto preporuiti. A
naveer, umorni ali sretni...
ovjee, ovo pvelazi u lakrdiju! vikne Mac Donald ustavi
ljutito.
No, dobro, provedite dan kako hoete ree Holmes, tapui
ga ivahno po ramenu. Idite kamo hoete i radite to hoete, ali
prije nego to padne mrak obavezno budite ovdje neizostavno,
gospodine Mac.
To ve zvui razumnije.
I prijanji je savjet bio odlian, ali ne inzistiram ako vam se ne
svia; glavno je da budete ovdje kad vas zatrebam. Ali prije nego to
se rastanemo, elio bih da napiete poruku gospodinu Barkeru.
A to to?
Izdiktirat u vam je, ako hoete. Jeste li spremni?
Potovani gospodine,
Palo mi je na um da nam je dunost isprazniti jarak ako
eventualno neto pronaemo ...
To je iskljueno ree inspektor ja sam ga pretraio.
Kojeta, dragi moj. Lijepo vas molim da to napiete.
U redu, nastavite.
... neto to moe imati veze s naom istragom. Sve je ve
isplanirano, pa e radnici prionuti na posao ve ranom zorom i
skrenuti vodu...
To nije mogue!
... skrenuti vodu; smatrao sam za shodno da vas unaprijed
obavijestim i kaem razlog tom postupku.
A sad potpiite i oko 16 sati po nekom poaljite. U to isto
vrijeme nai emo se ponovno u ovoj sobi. A do tada moemo raditi
to hoemo jer, uvjeravam vas, istraga je zala u slijepu ulicu.

71

PRAETORIOUS
Pribliavala se veer kad smo se ponovo nali. Holmes se vladao
vrlo ozbiljno, ja sam bio znatieljan, a detektivi izrazito kritiki
raspoloeni i ljutiti.
A sada, gospodo progovori moj prijatelj sveanim tonom
pozivam vas da zajedno jo jednom sve ispitamo, pa vi prosudite da li
moja zapaanja opravdavaju zakljuak do kojega sam doao. Veer je
vrlo svjea, pa kako ne znam koliko bi nas pothvat mogao potrajati,
to vas molim da odjenete najtoplije kapute koje imate. Od izvanredne
je vanosti da budemo na naim mjestima prije nego to padne mrak,
stoga dopustite da vas odmah povedem.
Obili smo park izvana sve dok nismo stigli do mjesta na kojem se
kroz ogradu moglo proi. Provukli smo se unutra, te u mraku koji je
postajao sve gui koraali za Holmesom dok nismo doli do grmlja
nasuprot glavnom ulazu i mostiu koji jo nije bio podignut. Holmes
se uurio zaklonivi se za lovorov grm, to smo i mi uinili.
No, a to emo sad? upita pomalo osorno Mac Donald.
Skupiti duu u se i strpljivo ekati ne pravei buku
odgovori Holmes.
Zato smo ovamo doli? Doista mislim da biste mogli biti
otvoreniji prema nama.
Holmes se nasmije.
Watson tvrdi da dramatiziram ivot ree. Da, zapravo,
umjetnika ica u meni upravo vapi za dobro izreiranom
predstavom. Nae bi zanimanje, gospodine Mac, bilo zaista sumorno i
prljavo kad ne bismo katkad inscenirali rasplet tako da nai rezultati
dou najbolje do izraaja. Otvorena optuba, grub udarac po ramenu
kakav vam je to rasplet? Ali naprotiv, brzina donoenja zakljuka,
lukavo postavljena zamka, bistro predvien razvitak situacije,
pobjeda u obrani zamisli zar to nije ponos i opravdanje naeg
ivotnog zanimanja? Eto upravo sada opinjeni ste arom situacije i
slatkim iekivanjem koje samo lovac poznaje. Pitam vas to bi bilo sa
svim tim osjeajima da sam u iznoenju plana bio toan kao sat?

72

PRAETORIOUS
Molim vas budite jo malo strpljivi, gospodine Mac, i sve e vam se
objasniti.
Nadam se ipak da e taj ponos i opravdanje i sve ostalo to ste
nabrojili, nastupiti prije nego to umremo od studeni ree
londonski detektiv s pomalo smijenim izrazom pokoravanja sudbini.
Svi smo imali razloga da se pridruimo nadi koju je izrazio, jer je
ekanje bilo dugo. Uskoro je izduena, sumorna fasada staroga
zdanja uronila u mrak. Zbog vlanog i hladnog isparavanja iz jarka
promrzli smo do kosti, a zubi su nam cvokotali. Samo je slaba
svjetlost tinjala na vratima a iz one kobne sobe irio se spokojni
svjetlosni krug. Sve je drugo bilo utonulo u mrak.
Pitam se koliko e ovo potrajati iznenada se javi inspektor.
I to mi zapravo oekujemo da vidimo?
Nemam pojma, ba kao ni vi, koliko ovo moe potrajati
odgovori prilino otro Holmes. Kad bi zloinci objavili raspored
kretanja kao to to ine vlakovi, svima bi nam bilo mnogo lake. A to
se tie... Eto, to je ono to ekamo.
Dok je to govorio opazili smo kako sjajna uta svjetlost u radnoj
sobi povremeno biva zastrta neijim kretanjem ispred svjetiljke.
Lovorov grm u kojem smo se bili uurili bio je tono nasuprot
prozoru, samo tridesetak metara od njega. U tome asu netko je
otvorio prozor. Vidjeli smo tamnu siluetu muke biste. Nekoliko
asaka gledao je ispred sebe kradomice kao da se hoe uvjeriti da ga
nitko ne promatra. Zatim se nagnuo naprijed, u mukloj tiini noi
ulo se zapljuskivanje uzburkane vode. ovjek je koraao jarkom
nosei neto u ruci. Tada iznenada zavitla time kao to ribar vitla
udicom bio je to prilino velik, okrugao predmet koji je na
trenutak zasjenio svjetlo svjetiljke dok je prolazio kroz otvoren
prozor.
Sad! povie Holmes. Za mnom.
Za as smo bili na nogama, no ukoeni udovi jedva su nas nosili, a
on je noen arom to ga je ispunio, uinivi ga odjednom
najspretnijim i najjaim ovjekom na svijetu, pretrao za tili as preko
73

PRAETORIOUS
mostia i poeo zvoniti to je jae mogao. S druge strane vrata zaulo
se struganje zasuna, a zatim se pojavio iznenaeni Ames. Holmes ga
je bez rijei odgurnuo u stranu i jurnuo, a mi smo poli za njim u
sobu u kojoj je bio mukarac to smo ga malo prije vidjeli. Svjetlost
koju smo gledali izvana dolazila je od petrolejke. Sada je ona bila u
rukama Cecila Barkera koji ju je pruio prema nama da nas bolje
osmotri dok smo ulazili. Isto svjetlo osvjetljavalo je odlune, muke
crte izbrijana lica i prijetei pogled mrkih oiju.
to traite ovdje? to sve ovo znai? povie. Holmes
zaokrui pogledom po sobi, a zatim poleti prema svenju
natopljenom vodom i svezanom konopcem, koji je bio ispod pisaeg
stola.
Evo to traimo, gospodine Barker. Ovaj zamotak, privren
za uteg koji ste upravo izvadili s dna jarka.
Barker zapanjeno iskolai oi.
Sto mu gromova, kako ste to uspjeli saznati vikne,
gledajui Holmesa ravno u oi.
Kako ne bih kad sam ga ja tamo stavio.
Vi ste ga stavili? Vi!
Tonije reeno: ponovo stavio ree Holmes. Sjeate li se,
inspektore, da me zapanjivalo to to postoji samo jedan uteg.
Skrenuo sam vam na to panju, no kako je nailo mnogo praenih
problema koje je trebalo rijeiti, u vrtlogu dogaaja zanemarili ste tu
injenicu koja je nudila korisne zakljuke. Kada nedostaje uteg, a
voda je u blizini, nije teko pretpostaviti da je neto pomou njega
potopljeno. Bilo je vrijedno to ispitati, pa sam, uz pomo Amesa, koji
me pustio u sobu, i ruke Watsonova kiobrana sino upecao i
pretraio ovaj zaveljaj. No iznad svega bilo je vano doznati tko ga je
tamo stavio. To smo postigli posluivi se lukavstvom, naime
objavivi da emo sutra isuiti jarak, oekivali smo da e onaj tko je
sakrio zaveljaj pod svaku cijenu eljeti da ga ponovo izvue im mu
to dopusti mrak. Raspolaemo ak sa etiri svjedoka koji e potvrditi

74

PRAETORIOUS
o kome je rije, tko je iskoristio prvu priliku da to napravi, i stoga
mislim, gospodine Barkeru, da nam dugujete objanjenje.
Sherkock Holmes poloi mokri zaveljaj na stol kraj svjetiljke i
razvee konopac kojim je bio svezan. Izvue iz njega uteg, te ga
dobaci da onog drugog to je bio u uglu sobe. Zatim izvue iz svenja
par izama. Zatim poloi na stol dug, ubojit no, zatien koricama.
Napokon razvee smotuljak s odjeom u kojemu je bio komplet
rublja, arape, sivo odijelo od tvida i kratki uti kaput. Odjea je
sasvim obina ree Holmes osim kaputa koji nosi ig
agresivnosti. Blagom kretnjom rairi ga prema svjetlu, a dugi i vitki
prsti leprali su oko njega. Pogledajte ovamo, unutranji dep
toliko je produljen da se u njega moe smjestiti prepiljena puka. Na
ovratniku je iznutra oznaka trgovine mukom robom Neale,
Vermissa, U.S.A. Proveo sam pouno poslijepodne u upnikovoj
privatnoj knjinici i proirio znanje podatkom da je Vermissa
napredan gradi smjeten na poetku jednog od najpoznatijih
nalazita ugljena i eljeza u Sjedinjenim Dravama. Koliko se sjeam,
gospodine Barker, vi ste dovodili u vezu ta nalazita s prvom
suprugom gospodina Douglasa, pa ne bi bilo povrno zakljuiti da
inicijali V. V. na posjetnici pronaenoj pokraj mrtvaca znae
Vermissa Valley, te da bi dolina, koja alje poslanike smrti, mogla biti
ona dolina straha o kojoj smo ve uli. Ovo moemo sa prilinom
sigurnou ustvrditi. A sada gospodine Barker, ne bih htio dalje
odgaati vae objanjenje.
Trebalo je vidjeti lice Cecila Barkera kako je mijenjalo izraze od
bijesa, uenja i zaprepatenja do neodlunosti dok je veliki
detektiv izlagao svoje miljenje. Ma kraju je izabrao poneto jetku
ironiju.
Kad ve toliko toga znate, gospodine Holmes, ne biste li nam
rekli i neto vie? podsmjehivao se Barker.
Ne sumnjate da bih mogao rei i mnogo vie, gospodine, ali
rado bismo to uli iz vaih usta.

75

PRAETORIOUS
To vi, dakle, od mene oekujete? Mogu vam rei samo jedno:
ako tu postoji kakva tajna, ona nije moja, i stoga nije na meni da vam
je otkrijem.
Ako je va stav zaista takav zakljui mimo inspektor
onda emo vas morati drati na oku dok ne dobijemo nalog za
hapenje.
inite, do vraga, to god smatrate shodnim ree Barker
prkosno.
Postupak je, barem to se njega tie, bio doveden do mrtve toke;
dovoljno je bilo baciti samo jedan pogled na to vrsto, granitno lice,
pa da se zakljui da nema te sile koja e ga natjerati da progovori
protiv njegove volje. Ali iznenada enski glas prekine neugodni
zastoj. U sobu je ula gospoa Douglas koja je sve sluala kod
poluotvorenih vrata.
Zaista ste ve mnogo za nas napravili, Cecile ree. Ma
to da se iz svega toga u budunosti izrodi, dovoljno ste uinili.
Dovoljno i vie nego dovoljno opazi Sherlock Holmes
ozbiljnim glasom. Budui da suosjeam s vama, gospoo, to bih
vam najtoplije preporuio da pokaete povjerenje u razumnost nae
pravne slube, te da dobrovoljno otkrijete policiji svoju tajnu. Moda
sam i ja pogrijeio ne prihvativi najavu mogueg povjerenja koju mi
je prenio moj prijatelj, gospodin Watson; ali u to sam vrijeme imao
dobre razloge da vjerujem da ste izravno upleteni u zloin. Sada sam
siguran da nisam bio u pravu. No, kako jo preostaje mnogo toga da
se objasni, to bih vam preporuio da pozovete gospodina Douglasa da
ispria svoju priu.
Na te rijei gospoa Douglas zapanjeno krikne. ini se da su na
isti nain reagirali i svi ostali, kad li odjednom postadosmo svjesni
prisutnosti ovjeka koji kao da je izronio iz zida najmranijega ugla
sobe. Gospoa Douglas se okrene... i as kasnije bila je u njegovu
zagrljaju. Gospodin Barker prihvati ruku koju mu je ovaj pruio.
Ovako je najbolje, Jack ponavljala je njegova supruga.
Uvjerena sam da je tako najbolje.
76

PRAETORIOUS
Doista je najbolje, gospoo Douglas ree Sherlock Holmes.
I ja sam uvjeren da e tako biti za vas najbolje.
ovjek je jo treptao oima, zaslijepljen kao svatko onaj tko iz
mraka naglo izie na svjetlo. Crte lica bile su mu znaajne. Imao je
odvane sive oi, guste, kratko podiane prosijede brkove, etvrtastu
donju vilicu, van izbaenu bradu, duhovita usta. Sve nas je dobro
odmjerio, a onda, na moje veliko uenje, priao meni i pruio mi
sveanj papira.
uo sam za vas ree glasom koji nije zvuao ni sasvim
britanski ni sasvim ameriki, no bijae unato tome ugodno mekan.
Vi ste ovdje povjesniar. Niste se jo do sada, gospodine Watsone,
susreli s ovakvim sluajem i stoga bih uloio u njega i posljednji
dinar. Ispriajte ga sasvim slobodno, na svoj nain, no tu su injenice
kojima naprosto ne moete promaiti ukus publike. Proveo sam dva
dana zatvoren u tijesnom prostoru one mije rupe, a ono malo
dnevnog svjetla to je do mene dopiralo upotrijebio sam da te
injenice zapiem. Rado vam ih preputam, vama i vaim itaocima.
To je pria o dolini straha.
To pripada prolosti, gospodine Douglas ree Sherlock
Holmes. Sada elimo uti ovu novu priu.
I ut ete je, gospodine ree Douglas. Mogu li puiti dok
priam? Hvala, gospodine Holmes; kako ste pua, moete zamisliti
to znai imati u depu duhan, a ne zapuiti iz straha da me njegov
miris ne oda. I tako puna dva dana. Nasloni se na kamin i
strastveno povue dim cigare koju mu je Holmes bio pruio. uo
sam za vas, gospodine Holmes, ali nisam vjerovao da emo se
susresti. No ve i prije nego to zavrite sa itanjem toga ree
pokazavi papire koje sam drao u ruci morat ete priznati da sam
vam donio neto sasvim novo i neuobiajeno.
Inspelctor Mac Donald zurio je cijelo vrijeme u pridolicu, ne
mogavi doi k sebi od uda.
Ovo stvarno ne mogu shvatiti! napokon povie. Ako ste
vi gospodin Douglas iz birlstonskog dvorca, iju onda smrt mi ve dva
77

PRAETORIOUS
dana istraujemo, i odakle ste, za ime boje, sada izronili? Poput
duha ste pred naim oima izniknuli ravno iz poda.
Aha, gospodine Mac prijetei prstom ree mu Holmes a
odbili ste da proitate onaj izvrstan prikaz o skrivanju kralja Karla.
Ljudima u ono doba nije ni padalo na um da se skrivaju ako nisu
imali pouzdano skrovite; a skrovite koje je jedanput posluilo moe
ponovo biti korisno. Bio sam, dakle, uvjeren da emo gospodina
Douglasa nai pod ovim krovom.
I kako se ve dugo tako poigravate s nama; gospodine
Holmes? ljutito zapita inspektor. Kako dugo ste nas pustili da
troimo snage istraujui neto to ste znali da ne postoji?
Ni jednoga asa, dragi gospodine Mac. Tek sam sino zauzeo
definitivan stav prema ovom sluaju. A kako nita, sve do veeras,
nisam mogao dokazati, uputio sam vas i vae kolege da uzmete
slobodan dan. Recite, molim vas, to sam drugo mogao uiniti? im
sam u jarku otkrio komplet odjee sinulo mi je da tijelo koje smo
nali nije i ne moe biti tijelo gospodina Douglasa ve ovjeka koji je
na biciklu doao iz Tunbridge Wellsa. Svaki drugi zakljuak bio bi
iskljuen. Nakon toga trebalo je smisliti gdje bi sada mogao bit
gospodin Douglas; prevagnuo je zakljuak da se pomou supruge i
prijatelja najvjerojatnije sakrio u kui kad tu ve postoji takvo
pogodno mjesto, te da eka bolja vremena kad e konano moi
pobjei.
Dobro ste to smislili pohvali ga gospodin Douglas. Doista,
nadao sam se da u uspjeti izmai britanskim zakonima jer nisam
znao kako se ovdje gleda na ovakav sluaj; s druge strane nadao sam
se da u tako zauvijek zamesti trag ovim nitkovima. Sluajte, ja nikad
nisam uinio nita ega bih se morao imalo stidjeti, nita to ne bih
ponovo uinio, no o tome ete moi prosuditi tek kad vam ispriam
povijest svoga ivota. Ne morate me na to upozoravati, inspektore,
vrsto sam odluio da kaem istinu.
Neu vam priati sve od opetka, jer je to sadrano u onim
papirima ree, pokazavi na sveanj koji mi je malo prije pruio
no vidjet ete da je to vrlo udna pria. Svedimo je na slijedee:
78

PRAETORIOUS
postoje ljudi koji me s razlogom mrze i koji bi dali i posljednju paru
da me se dokopaju. Dokle god oni ive, za mene nema sigurna mjesta
na svijetu. Progonili su me iz Chicaga do Kalifornije, zatim su me
otjerali iz Amerike; kad sam se oenio i nastanio u ovom mirnom
kraju, ponadao sam se da u posljednje godine ivota spokojno
provesti. Svojoj supruzi nikad nisam objasnio o emu je rije. Zato
da je u to uvlaim? Ona bi potpuno izgubila mir zamiljajui da me
na svakom koraku eka zlo. No pretpostavljam da je ipak neto
slutila, jer mi je tu i tamo izmakla pokoja rije, ali do jueranjeg dana
nije zapravo znala bit problema. I ona i Barker pri ispitivanju su vam
rekli sve to znaju, jer je one noi bilo premalo vremena za bilo kakva
objanjenja. Sada zna sve, a mislim da bi bilo mnogo pametnije da
sam joj ve prije sve ispriao. Ali teko je bilo odluiti se na to, draga
obrati joj se i na as je uhvati njeno za ruku a ja sam postupio
kako sam mislio da je najbolje.
Dakle da ponem, gospodo. Dan prije nego to se to dogodilo
naao sam se u Tunbridge Wellsu i sluajno na ulici spazio jednog
ovjeka. Bio je dovoljan samo tren imam otro oko za takve stvari
pa da budem sasvim siguran tko je. Bio mi je to najvei neprijatelj
koji me je godinama progonio kao to izgladnjeli vuk progoni jelena.
Odmah sam znao da mi prijeti zlo, te sam se vratio kui da se
pripremim. Shvatio sam da u se morati sam boriti.
Davno nekad bijah tako sretne ruke da se o tome prialo po
Sjedinjenim Dravama. Ponadao sam se da e se to ponoviti.
Cijeli slijedei dan nastojao sam da ne izlazim u vrt. Kasnije sam
shvatio da je to bilo dobro, jer bi me inae bio napao onom svojom
krnjom pukom prije nego to bih mogao izvui svoju. Nakon to smo
podigli most, a ja sam se uvijek osjeao mirnijim kad je bio podignut,
prestao sam misliti na opasnost. Nisam nikada ni pretpostavio da bi
on mogao ui u kuu i doekati me. No, kad sam, po obiaju obiao
kuu, im sam uao u radnu sobu naslutio sam opasnost. Mislim da
ovjek koji je proao kroz tolike opasnosti u ivotu kao ja, razvije
neto poput estog ula, koje u odreenom momentu zazvoni na
uzbunu. To sam osjetio i u tom asu, ali vam ne mogu objasniti kako.

79

PRAETORIOUS
Trenutak zatim spazih kako ispod prozorske zavjese viri izma i tada
mi postade jasno.
U ruci mi je gorjela samo blijeda votanica, no kroz otvorena vrata
prodiralo je u sobu svjetlo iz hodnika. Stavih votanicu na stol i
zgrabih eki to sam ga malo prije bio odloio na kaminu. U tom
asu ovjek navali na mene. Spazih odsjaj noa, te zamahnuh na
njega ekiem. Oito sam ga pogodio jer je pao na pod. ovjek se
spretno poput jegulje izvijao oko stola, a onda je naglo izvukao puku
ispod kaputa. uo sam kako je napinje, no uspio sam ga zgrabiti prije
nego to je povukao obara. Zgrabio sam puku za cijev, te smo se
poeli rvati. Znao sam da e biti gotov onaj koji popusti. On se nije
predavao no u toj borbi kundak je bio okrenut prema dolje. Moda
sam i ja povukao obara. Moda smo ga sluajno otkaili dok smo se
borili. U svakom sluaju, olovo iz obje cijevi sasulo mu se u lice, a ja
sam stajao nad njim zurei u ono to je ostalo od Teda Baldwina.
Odmah sam ga prepoznao kad sam ga vidio u gradu kao i ovdje kad
me je napao, ali sada ga ni roena mati ne bi bila prepoznala da ga je
kojim sluajem vidjela. Premda sam ogrubio, ipak mi je gotovo
pozlilo kad sam ga ugledao. Grevito sam se drao stola kad je Barker
dojurio u sobu. uo sam kako silazi i moja supruga, te sam potrao k
vratima da je zaustavim. Nije to bio prizor za ene. Obeao sam da u
doi k njoj to prije budem mogao. Barkeru sam rekao samo rijedvije objanjenja jer shvatio je sve ve na prvi pogled te smo
ekali da dou ostali. No nikome ni traga. Tada smo shvatili da oni
nisu nita uli i da smo mi jedini koji znamo to se dogodilo. U tom
se asu rodila ideja. Bio sam zadivljen njome. Kako je onom ovjeku
rukav bio zadignut vidio se ig Loe na podlaktici, evo ovdje.
ovjek kojeg smo upoznali pod imenom Douglas zasue rukav
kaputa te nam pokae smei trokut u krugu, isti onakav kakav smo
vidjeli na mrtvacu.
Prva pomisao sinula mi je kad sam vidio taj znak. Odjednom
mi je plan bio jasan. Njegova visina, kosa i stas bi jahu slini mojima.
A to se njegovoga lica tie tu se nitko ne bi bio zakleo da to nisam ja.
Skinuo sam s njega ovo odijelo a etvrt sata kasnije Barker i ja smo
mu ve bili navukli moj kuni kaput i poglegli ga onako kako ste ga vi
80

PRAETORIOUS
nali. Smotali smo sve njegove stvari zajedno i privezali za jedini teret
koji smo u tom asu mogli nai, te zavitlali kroz prozor. Poruka koju
je namjeravao ostaviti pokraj moga lea, sada je leala pored
njegovoga. Stavili smo mu i moje prstenje, no kad je trebalo skinuti
vjenani prsten on pokae svoju miiavu ruku to, kao to
vidite, vie nije ilo. Nisam se od njega odvajao od vjenanja, te da bih
ga skinuo trebalo bi ga turpijom prepiliti. Stoga smo tu pojedinost
prepustili sluaju. Sumnjam, uostalom, da bih bio pristao da se od
njega odvojim, no i da sam htio, eto, nisam mogao. Sjetio sam se,
meutim, neeg drugog: donio sam komadi flastera i stavio ga tono
na mjesto na kojem i ja upravo sada nosim isti takav komad. To Vam
je promaklo, gospodine Holmes, jer da ste kojim sluajem podigli taj
flaster, ne biste ispod njega bili nali nikakve posjekotine.
Eto tako se to dogodilo. Da sam se uspio pritajiti a zatim pobjei,
moja bi supruga dola za mnom, pa bismo konano mogli negdje
daleko mirno proivjeti ostatak naih dana. Ovi mi avoli nee dati
mira dokle god ne budu znali da sam pod zemljom; no da su proitali
u novinama kako me je Baldwin ubio, to bi bio kraj mojih nevolja.
Nisam imao dovoljno vremena da sve detaljno objasnim Barkeru i
svojoj supruzi, ali dovoljno su razumjeli da me podre. Znao sam za
ovo skrovite, no znao je za njega i Ames, pa ipak mu nikad nije palo
na pamet da ga povee s mojim nestankom. Sklonio sam se ovdje, a
Barker je uinio sve ostalo.
Mislim da i sami moete pretpostaviti to je sve uinio. Otvorio je
prozor i ostavio na njemu trag kako bi vas naveo na pomisao da je
ubojica tuda umakao. Priznajem, bilo je previe to od njega
zahtijevati, ali kako je most bio podignut, nije nam preostajalo nita
drugo. Kad je napokon sve bilo sreeno, on pone zvoniti na uzbunu
to je jae mogao. I sami znate to se poslije dogodilo eto gospodo,
rekao sam vam istinu, istu istinu, a vi postupite prema vlastitom
nahoenju. Meni neka sam bog bude na pomoi. Htio bih sada znati
kako engleski zakoni tretiraju ovakav sluaj?
Tiinu koja je nakon toga zavladala prekinuo je Sherlock Holmes.

81

PRAETORIOUS
Engleski su zakoni u biti pravedni. Bit e vam sueno kako
zasluujete. No zapitat u vas: kako je onaj ovjek saznao da ovdje
ivite, kako je uspio ui u kuu i kako je naao gdje e se sakriti?
O tome nemam pojma.
Holmes problijedi i uozbilji se.
Bojim se da s ovim sluaj nije zavren ree. Na vas
moda vrebaju i gore opasnosti nego to su engleski zakoni ili ak
vai neprijatelji iz Amerike. Moj je savjet da se i dalje uvate.
Predviam vam jo vee neprilike, gospodine Douglas.
A sada, ispaeni moji itaoci, molim vas da poete sa mnom;
naputamo Sussex i birlstonski dvorac, naputamo onu blaenu
godinu kad smo poduzeli uzbudljivo putovanje koje nam je otkrilo
nasvakidanju priu o ovjeku poznatom pod imenom John Douglas.
elio bih da me slijedite na putovanju koje vodi dvadestak godina
unazad i nekoliko tisua milja na zapad; tada u vam ispriati udnu i
stranu priu, tako udnu i tako stranu da e vam teko biti u nju
povjerovati, premda se zbila tono onako kako u vam ispriati.
Nemojte me okriviti da poinjem novu priu dok stara nije zavrena.
Vidjet ete na kraju knjige da to nije tako. A kada potanko razglobim
te daleke dogaaje i odgonetnem i tu tajnu prolosti, tada emo se
opet nai u istim prostorijama u Baker Streetu u kojima je ve mnogo
drugih fantastinih zbivanja zavreno.

82

PRAETORIOUS

DRUGI DIO:
Tajno udruenje

83

PRAETORIOUS

PRVO POGLAVLJE:
Na ovjek
Bilo je to etvrtoga februara godine 1875. Zima je te godine bila
estoka, a debeli sloj snijega ispunio je gudure Gilmertonskoga gorja.
Kako je ralica osigurala prohodnost eljeznike pruge,
poslijepodnevni se vlak, koji povezuje niz rudarskih naselja, polako,
stenjui, uspinjao uz strminu koja poinje kod Stagvilla, gradia u
podnoju, pa ide prema Vermissi, glavnom sreditu tog podruja,
smjetenom u gornjem dijelu doline. Na tom se mjestu pruga ponovo
poinje sputati prema Barton's Crossingu, Helmdalu i
poljoprivrednom kraju Merton. Ta je pruga zapravo jednotrana, no
proirena je mnogim sporednim kolosijecima na kojima su dugi
redovi vagona natovarenih ugljenom i eljeznom rudom. Oni
svjedoe o skrivenom bogatstvu to je privuklo te okrutne ljude, a s
njima i vrevu ivota u ovaj najpustiji dio Sjedinjenih Amerikih
Drava.
I doista, pust je to kraj. Kako je prvi pionir proavi njime mogao i
zamisliti da su najljepe livade i zeleni panjaci bezvrijedni u
usporedbi s ovim sumornim krajolikom prekrivenim ili krevitom
goleti ili gustom ikarom! Iznad mranih i jedva prohodnih uma
visoko su se uzdizali suri planinski vrhovi, bijeli od snijega i otrih
nazubljenih stijena, a meu njima se izvijala duga, zavojita dolina uz
koju je polagano gmizao mali vlak. Upravo je u prvom, dugom,
putnikom, vagonu upaljena petrolejka osvijetlila lica dvadeset do
trideset ljudi koji su tu sjedili. Veina su bili radnici to su se upravo
vraali kui nakon radnoga dana provedenog u niem dijelu doline.
Meu njima je bilo desetak rudara, to se moglo zakljuiti po
njihovim aavim licima i rudarskim fenjerima. Sjedili su u grupi,
puili i tiho razgovarali, bacajui tu i tamo poglede na dvojicu
uniformiranih ljudi ko- ji su sjedili na suprotnoj strani vagona, i koji
su, zacijelo, bili policajci. Jo je tu bilo nekoliko ena radnika, jedan ili
dva putnika koji su mogli biti mjesni trgovci, te sasvim sam, u uglu,
jedan mlai ovjek, koji nas posebno zanima. Dobro ga osmotrite, jer
to zasluuje.
84

PRAETORIOUS
Svjee je puti, srednjega stasa i nije daleko od tridesete. Njegove
krupne, lukave i duhovite oi povremeno zasjaju znatieljom,
gledajui kroz oale ljude oko sebe. Odmah se vidi da je jednostavan i
drutven ovjek, eljan da sa svima oko sebe bude u prijateljskim
odnosima. Ova drutvenost i komunikativnost njegove prirode lako je
uoljiva, a isto tako i njegova bistrina i dobroudnost. Ipak, ako ga
bolje pogledate, moda ete opaziti odlunost u donjoj vilici, te izraz
strogosti i nepopustljivosti oko usta to e vas upozoriti na neke
njegove skrivene osobine; moe se pretpostaviti da e se taj ugodan,
smeokosi mladi Irac nametnuti po dobru ili po zlu bilo kojem
drutvu u koje ue.
Nakon to se jednom ili dvaput pokuao obratiti rudaru koji mu je
bio najblii, a ovaj mu osorno odgovorio, na se putnik povue i
zauti, to mu zacijelo nije prijalo, te poe mrko zuriti kroz prozor
promatrajui krajolik koji je tonuo u mrak. Slika nije ohrabrivala. Sve
veu tamu probijalo je jarko svjetlo visokih pei razbacanih po
obroncima breuljaka. Velike gomile ljake i pepela promicale su s
obje strane pruge a visoko iznad njih bijahu okna ugljenokopa. Du
pruge su se uurile grupe bijednih drvenih koliba s prozorima koji
su se, iznutra osvijetljeni, upravo poeli ocrtavati. Gusto poredana
odmorita bila su prepuna garavih stanovnika tih kuica.
Nalazita ugljena i eljeza u dolini Vermisse zaista nisu bila
stvorena ni za dokone ni za kolovane ljude. Sve je tu govorilo o
neumoljivoj borbi za ivot, o napornom radu i o grubim, snanim
ljudima koji ga obavljaju.
Mladi je putnik promatrao turoban krajolik, a lice mu je
pokazivalo as odbojnost as zanimanje to je govorilo da mu je sve
to novo i strano. Povremeno je vadio iz depa i itao dugo pismo, a
zatim bi na rubu zapisao pokoju opasku. Jednom je iza pojasa izvukao
neto to nitko ne bi oekivao da e vidjeti u rukama ovako
dobroudna ovjeka. Bio je to mornariki revolver najveega kalibra.
Kad ga je uperio prema svjetlu, po odsjaju ahure u cijevi moglo se
zakljuiti da je nabijen. No, brzo ga vrati na skrovito mjesto, ali ne
prije nego to ga je opazio radnik koji je sjedio na klupi do njega.
- Hej, prijatelju - ree. - Spremio se ti!
85

PRAETORIOUS
Mladi se ovjek zbunjeno nasmije.
-

Jesam - ree - tamo odakle dolazim trebao mi je.

A gdje je to bilo?

Dolazim iz Chicaga.

Znai stranac si?

Jesam.

Moda e ti i ovdje zatrebati.

Misli? - zainteresirao se mladi.

Zar nisi nita uo o onome to se ovdje dogaa?

Nita posebno.

- Zar zbilja? A ja sam mislio da o tome bruji cijela zemlja. Ali

uskoro e uti. Reci, to te nosi u ove krajeve?
- uo sam da ovjek koji hoe da radi moe u svako doba ovdje
nai posla.
-

Jesi li lan Radnikog sindikata?

Dakako.

Onda vjerujem da e dobiti posao. Ima li prija- telja?

Jo nemam, ali znam kako u ih stei.

Kako to misli?

- Pripadam starom Redu slobodnih zidara. Oni u svakome

gradu imaju svoju Lou, a gdje je Loa, tu su mi prijatelji osigurani.
Ove su se rijei snano dojmile njegova pratioca. On se oprezno
osvrne i sumnjiavo pogleda suputnike u vagonu. Rudari su jo neto
meusobno aputali. Oba su policajca bila zadrijemala. Ovaj prie
mladom suputniku, sjedne do njega i prui mu ruku.
-

Daj ruku - ree.

Snano se rukovae.

86

PRAETORIOUS
- Vidim da govori istinu; ali ipak treba provjeriti. Podigne
desnicu do desne obrve. Putnik odgovori podigavi lijevu ruku do
lijeve.
-

Tamne su noi neugodne - ree radnik.

Da, za strance na putu - odgovori drugi.

- To je u redu. Ja sam brat McMurdo, iz Loe 341, u Chicagu, ef

mi je J. H. Scott. Zaista sam imao sreu da odmah naiem na brata.
- Ima nas i ovdje mnogo. Nigdje po Sjedinjenim Dravama ne
cvjeta ovaj Red kao ba ovdje, u dolini Vermisse. Ali dobro e nam
doi takva prinova kao to si ti. Ne razumijem kako tako io mladi i
jo k tome lan Sindikata ne moe nai posla u Chicagu.
-

Imao sam ja posla koliko sam htio - ree McMurdo.

Zato onda nisi ostao?

McMurdo pokae glavom prema policajcima i osmjehnu se.

-

Mislim da bi oni tamo vrlo rado doznali zato - ree.

Scanlan uzdahne suosjeajno.

-

U nevolji si? - proapta.

I te kakvoj!

Kanjenik?

Jo gore!

Nije valjda rije o ubojstvu?

- Rano je da o tome govorimo - ree McMurdo dajui do znanja

da je rekao vie nego to je namjeravao. - Dovoljno je da ti kaem da
sam imao vane osobne razloge da napustim Chicago. Tko si ti da me
ispituje o takvim stvarima?
U sivim oima skrivenim iza naoala iznenada bljesne opasna
srdba.
- Dobro, dobro, prijatelju. Nisam mislio nita loe. Ma to da si
uinio, drugovi ti nee zamjeriti. Kamo sada ide?
87

PRAETORIOUS
-

U Vermissu.

To je trea stanica odavde. Gdje e odsjesti?

McMurdo izvadi kuvertu i priblii je slaboj svjetlosti petrolejke.

- Evo adrese: Jakov Shafter, ulica Sheridan. To mi je prenoite
preporuio jedan poznanik iz Chicaga.
- Ne znam za njega, Vermissa mi je izvan ruke. ivim u
Hobson's Patchu, u koji evo upravo stiemo. No, prije nego to se
rastanemo dat u ti savjet. Ako se nae u nevolji, odmah poi u
Zadruni dom k efu McGintyju. On je predsjednik Loe u Vermissi i
nita se bez njegove volje u ovom kraju ne dogaa. Do vienja,
prijatelju! Moda emo se jedne od slijedeih veeri nai u Loi. Ali
upamti moje rijei: upadne li u nepriliku, poi efu McGintyju!
Scanlan sie, a McMurdo ponovo ostane sam, preputen svojim
mislima. No se ve bila spustila, a plamen visokih pei sukljao je i
zavijao u mraku. Nad tom sablasnom pozadinom kretale su se,
savijajui se u mukotrpnom radu, crne sjene ljudskih tjelesa, u ritmu
kretanja ruki i ekrka, praene neprestanim zveketom i tutnjavom. Zamiljam da ovako nekako izgleda pakao - zau se neiji glas.
McMurdo se okrene i opazi da se jedan od policajaca primakao blie
prozoru i da promatra tu usijanu pusto.
- to se toga tie - ree drugi policajac - vjerujem da pakao mora
biti slian ovome. Zaudio bih se kad bih saznao da dolje ima gorih
avola nego to su neki od onih koje bismo mogli imenovati.
- ini se da si nov ovdje, mladiu?
- Pa, to ako jesam? - otrese se McMurdo.
- Samo jedno da ti kaem, gospodine. Savjetovao bih ti da
paljivije bira svoje prijatelje. Na tvome mjestu mislim da ne bih
poeo s Mikom Scanlanom i njegovom bandom.
- Sto mu gromova, to se tebe tie tko su moji prijatelji? - zagrmi
McMurdo takvim glasom da su se svi u vagonu okrenuli prema njima.
- Jesam li vas pitao za savjet ili moda mislite da sam takva budala

88

PRAETORIOUS
da ne mogu bez njega? Kad vas se neto pita onda odgovarajte, a to
se mene tie naekat ete se dok vas ja neto upitam.
Zabaci glavu i naceri se prema patroli s izrazom psa koji rei.
Nevjerojatna estina kojom je njihov pokuaj pribliavanja bio
odbijen zaprepasti policajce, trome i dobroudne ljude.
- to se ljuti, strance? Opomenuli smo te za tvoje dobro, jer si,
kako vidimo, nov ovdje.
- Ovo mjesto mi je strano, ali vi i vama slini nisu mi nimalo novi!
- povie McMurdo bijesno. - Svugdje ste vi jednaki, gurate nos u sve i
dajete savjete koje nitko od vas ne trai!
- Moda emo se uskoro ponovo vidjeti - naceri se jedan od
dvojice policajaca.
- Ti si mi prava ptiica, sve mi se ini!
- I meni se to uinilo - opazi drugi. - Vjerujem da emo se uskoro
susresti.
- Nemojte misliti da vas se bojim - povie McMurdo. - Zovem se
Jack McMurdo - eto vam. Ako me trebate, nai ete me kod Jakova
Shaftera, u ulici Sheridan, u Vermissi - nita ne skrivam, vidite li?
Usudit u vam se, u to ne sumnjajte, pogledati u lice u bilo koje doba
dana i noi.
Odvano vladanje novajlije izazvalo je neskriveno odobravanje i
divljenje rudara; policajci su samo slegli ramenima i nastavili prijanji
razgovor. Nekoliko minuta kasnije, vlak je uletio u slabo osvijetljenu
eljezniku stanicu na kojoj je veina putnika sila, jer Vermissa je
bilo najvee naselje uz tu prugu. McMurdo uzme svoju konatu torbu
i upravo htjede krenuti u mrak kad mu pristupi jedan rudar.
- Tako mi boga, prijatelju, ti doista zna kako treba razgovarati s
policijom - ree glasom u kojem se jo osjeao strah. - Uivao sam
sluajui te. Daj da ti ponesem torbu i pokaem put. I onako prolazim
mimo Shaftera.

89

PRAETORIOUS
I ostali su mu rudari, naputajui stanicu, prijateljski zaeljeli laku
no. Tako je na neobuzdani putnik postao linost u Vermissi jo
prije nego to je stupio na njeno tlo.
Ako je ovaj krajolik mogao zaplaiti ovjeka, grad ga je morao jo
vie utuci. Bilo je neke sumorne veliine u onoj dugakoj dolini, u
onim golemim plamenim stupovima, u oblacima dima koji je iz njih
sukljao, a mnogi humci posijani uz te udovine iskopine bili su
vrijedni spomenici snage i radinosti ovih ljudi. No grad se pokazivao
svugdje podjednako runim i prljavim. Ulica je itavom irinom bila
prekrivena izbrazdanom masom blatnoga snijega. Plonici su bili uski
i neravni. Mnoge plinske svjetiljke sluile su samo zato da bolje
osvijetle dugi red drvenih kuica okrenutih ulici svojim zaputenim i
prljavim verandama. Kad su se dvojica putnika pribliila gradu, slika
je odjednom postala svjetlija jer su naili na niz dobro osvijetljenih
trgovina i mnotvo toionica i kartanica u kojima su rudari troili
svoje teko zaraene, ali ne tako male plae.
- To tamo je Zadruni dom - ree vodi, pokazujui jednu od
gostionica koja se uzdizala dostojanstveno, gotovo kao hotel. - Gazda
mu je Jack McGinty.
- Kakav je to ovjek? - zapita McMurdo.
- to? Zar nikad nisi uo za efa?
- Kako sam mogao za njega uti kad zna da sam tek stigao?
- A ja sam mislio da mu je ime poznato u svim sindikatima.
Prilino se esto i po novinama pominjalo.
- U vezi sa ime?
- Pa, u vezi - ovdje rudar spusti glas - u vezi s ... poslovima.
- Kakvim poslovima?
- Za boga, ovjee, udan si ti tip, bez uvrede reeno. U ovom e
kraju uti samo za jednu vrst posla, a to su poslovi Scowrera.
- Aha, ini mi se da sam u Chicagu uo za Scowrere. Razbojnika
banda, zar ne?
90

PRAETORIOUS
- uti, tako ti ivota - povie rudar uplaeno gledajui u
suputnika. - ovjee, ne predstoji ti ovdje dug vijek ako tako govori
na ulici gdje te svatko moe uti. Mnogi su bili na smrt premlaeni, a
manje su od toga rekli.
- Ja zapravo nita o njima
proitao.

ne znam. Znam samo to sam

- Ne kaem da to to si proitao nije istina. - Dok je to govorio

ovjek se nervozno obazirao oko sebe, zavirujui u svaku sjenku kao
da se boji skrivene opasnosti. Ako je ubojstvo kad nekoga proguta
mrak, onda se to, tako mi boga, ovdje dogaa napretek. Ali nemoj,
strane, ni pomisliti da u vezi s time spomene ime Jacka McGintyja
jer on uje svaki apat i ne oprata ga, tako mi boga! No evo kue koju
trai - to je ona tamo, malo dalje od ceste. Vidjet e da je stari Jakov
Shafter koji njome upravlja potenjak kakva nema na daleko.
- Hvala ti - ree McMurdo pruivi svom novom poznaniku ruku,
te se s torbom u ruci uputi stazom koja je vodila do pokazane kue.
Doavi do vrata snano zakuca. Otvori mu netko tko se neobino
razlikovae od onoga koga je oekivao.
Bijae to mlada i izuzetno lijepa ena. Bila je nalik na veanku,
svijetle puti i kose, a prekrasne tamne oi tvorile su zanimljiv
kontrast tom svijetlom okviru. Iznenadi se i zbuni ugledavi stranca
te joj val rumenila prelije blijedo lice. Slika djevojke uokvirena
svijetlom etvorinom otvorenih vrata uinila se McMurdu neim
naljepim to je ikada vidio; njezinoj privlanosti jo je vie
pridonosila opreka s prljavom i sumornom okolinom. Ne bi ga mogla
vie iznenaditi ni da je ugledao predivnu ljubicu kako raste na
smetlitu. Bijae tako zanesen da je bez rijei stajao i zurio u nju; zato
je ona prekinula muk.
- Mislila sam da je to otac - ree, a u glasu joj se ugodno osjeao
lagani vedski prizvuk. - Idete li k njemu? U gradu je, no svaki as
oekujem da e se vratiti.
McMurdo je i dalje piljio u nju ne skrivajui divljenje dok ona
napokon ne obori pogled, zbunivi se pred ovim pomalo nasrtljivim
posjetiocem.
91

PRAETORIOUS
- Ne brinite, gospoice - izusti - nema urbe. Vau su mi kuu
preporuili kao prenoite. Mislio sam da e mi moda odgovarati, ali
sada sam sasvim siguran da hoe.
- Brzo odluujete - ree ona sa smijekom.
- A tko i ne bi, osim ako je slijep - odgovori on.
Ona se nasmije komplimentu.
- Uite, gospodine - ree. - Ja sam Ettie Shafter, ki gospodina
Shaftera. Nemam majke, pa vodim kuanstvo. Sjedite uz pe i
priekajte dok otac ne doe. No, evo njega; moete odmah s njim
ugovoriti stvar.
Stazom je prema kui umornim korakom prilazio postariji ovjek.
McMurdo mu u nekoliko rijei objasni to eli. Ree da mu je neki
poznanik po imenu Murphy jo u Chicagu dao njegovu adresu. A
Murphy ju je pak dobio od nekoga drugog. Stari ga je Shafter
spremno primio. McMurdo, nije postavljao nikakvih uvjeta, osim toga
inilo se da ne oskudijeva u novcu. Ugovoreno je da e dobiti stan i
hranu za dvanaest dolara tjedno, te da e plaati unaprijed. I tako se
dogodilo da je McMurdo, bjeei pred zakonom (kako je sam rekao)
naao utoite u domu Shafterovih; bit e to prvi korak u dugom nizu
mranih dogaaja koji e slijediti, a koji e se zavriti mnogo godina
kasnije u nekoj dalekoj zemlji.

92

PRAETORIOUS

DRUGO POGLAVLJE:
Starjeina
McMurdo je bio ovjek koji bi se u drutvu vrlo brzo istakao. Ma
gdje da se naao, ljudi bi odmah za njega saznali. Tako je za samo
tjedan dana postao najvanija linost u Shafterovu prenoitu. Bilo je
tamo jo deset-dvanaest gostiju, ali oni su svi bili ili estiti
predradnici ili obini prodavai u trgovinama, svi redom mnogo
beznaajniji od naeg mladog Irca. Kad god bi se naveer sastali, on je
bio najspremniji za alu, najzanimljiviji u razgovoru, najorniji za
pjesmu. Bio je idealan drug u piu, obdaren sposobnou da svuda
oko sebe izazove dobro raspoloenje. Ali povremeno je, kao to smo
vidjeli i u vlaku, davao maha svojoj udi i estoko se uzbuivao, to je
izazivalo potovanje, pa i strah svih onih s kojima je dolazio u doticaj.
Prema zakonu i njegovim slubenicima iskazivao je izrazit prijezir,
to je neke prisutne oduevljavalo, a druge plailo.
Od poetka pokazivao je neskriveno divljenje prema gazdinoj
keri koja mu je osvojila srce im ju je prvi put ugledao. Nije bio
nimalo plaljiv oboavalac. Ve drugoga dana rekao joj je da je ljubi i
otada je to neprestano ponavljao, ne obraajui ni najmanje panje na
sve to bi ona govorila samo da ga odvrati.
- Netko drugi? - povikao bi on. - Tim gore za tog drugog! Neka me
se uva! Zar da se odreknem ivotne sree i enje srca zbog nekoga
drugog? Moe, Ettie, do mile volje ponavljati to svoje ne, ali doi
e dan kad e napokon rei da, a ja sam dovoljno mlad da mogu
ekati.
Bio je opasan oboavalac, brz na jeziku kao pravi Irac, njean i
umilan u ophoenju. Pratila ga je aureola iskusna ovjeka i ar
tajanstvenosti to plijeni zanimanje ena i podstie njihovu ljubav.
Ponekad je priao o ljupkim dolinama Monaghana, odakle je bio
rodom, o dalekom otoku, blagim breuljcima i zelenim livadama koje
su se, gledane iz ovog okrutnog i hladnog kraja njegovoj mati
priinjavale jo arobnijima. Iskusio je ivot drvosjee na obalama
Michigana, naao se u gradovima Sjevera - Detroitu, Buffalu i
93

PRAETORIOUS
napokon Chicagu gdje je radio u pilani. Podravao je slutnju da su se
u tom velikom gradu zbivale izuzetne stvari, u isto vrijeme udne i
intimne, tako da se o njima nije smjelo ni govoriti. eznutljivim je
glasom izdaleka najavio svoj bivi ljubavni ivot, iznenadan odlazak i
prekid starih veza zbog bijega u daleki svijet koji e ga napokon
dovesti u ovu odvratnu dolinu. Ettie je paljivo sluala, a u tamnim su
joj se oima zrcalile i njenost i suut - osjeaji koji se tako lako i tako
prirodno pretapaju u ljubav.
McMurdo je, s obzirom na to da je bio kolovan, uskoro dobio
privremeno zaposlenje kao knjigovoa. Kako je vei dio dana bio
zauzet poslom, nije naao vremena da se javi efu Loe Staroga reda
slobodnih zidara. Na taj ga je propust uskoro upozorio Mike Scanlan,
takoer lan, kojega bijae susreo u vlaku. Taj crnomanjasti, nervozni
ovjeuljak otrih crta lica bio je zadovljan to ga ponovo vidi. Nakon
to je popio aicu-dvije viskija otkrije mu razlog svog posjeta.
- I tako, McMurdo, sjetio sam se tvoje adrese pa sam pomislio:
hajde da ga posjetim! udi me to se jo nisi javio starjeini. Kako to
da nisi posjetio efa McGintyja?
- Najprije sam morao nai posao.
- Mora nai vremena za njega! Za ime boje, ovjee, ludo si
postupio to ve prvi dan nisi poao u Zadruni dom i prijavio se. Ako
se zamjeri McGintyju... ali bolje nemoj, to se naprosto ne smije
dogoditi - to je sve to ti mogu rei.
McMurdo se inio pomalo iznenaen.
- Ve sam pune dvije godine lan Loe, Scanlane, ali nisam jo do
sada znao da je to tako hitna stvar.
- Moda nije u Chicagu!
- Pa to je isto udruenje!
- A, je li?
Scanlan ga je gledao dugo i uporno. Bilo je neeg zloslutnog u
njegovu pogledu.
- A zar nije?
94

PRAETORIOUS
- To u te pitati za mjesec dana. uo sam da si popriao s
policajcima kad sam siao s vlaka.
- Kako zna?
- Dolo mi je do uiju - i dobre i zle vijesti brzo putuju po ovome
kraju.
- Istina je da sam razgovarao. Skresao sam tim huljama u lice sve
to o njima mislim.
- Ti si, bogami, ovjek po McGintyjevu ukusu!
- to, zar i on mrzi policiju?
Scanlan prasne u smijeh. - Posjeti ga, stari moj - ree opratajui
se. - Ako ne ode, zamrzit e te vie od policije. Posluaj moj savjet i
poi smjesta.
Sluaj je htio da je McMurdo te veeri imao jo vaniji razgovor
koji ga je uputio u istom smjeru. Moda stoga to je otvorenije nego
inae pokazivao panju Ettie, ili se tek tada sumnja uvukla u ve
pomalo tromi mozak dobroudnog starog veanina; bilo kako bilo,
domain pozove mladia u svoju sobu i bez okolianja pone
razgovor.
- ini mi se, gospodine, da vam je stalo do moje Ettie. Je li tako ili
se moda varam?
- Pogodili ste! - odgovori mladi.
- Moram vam odmah rei da od toga ne moe biti nita. Netko vas
je pretekao.
- To mi je ve ona rekla.
- Budite sigurni da vam je rekla istinu! A da li vam je rekla o kome
je rije?
- Nije. Pitao sam je, ali nije htjela rei.
- Dakako da nije, nevaljalka. Nije vas htjela uplaiti.
- Mene uplaiti? - plane McMurdo.
- Da, prijatelju! Nije sramota bojati se Teda Baldwina.
95

PRAETORIOUS
- A tko je to, do avola?
- Jedan od efova Scowrera.
- Scowreri! Ve sam uo za njih. Scowreri amo, Scowreri tamo,
neprestano se o njima apue. ega se zapravo svi boje? Tko su
napokon ti Scowreri?
Vlasnik prenoita nesvjesno spusti glas kao i svi oni koji su do
sada spomenuli to strano drutvo.
- Scowreri su Stari red slobodnih zidara.
Mladi se zapanji. - Pa i ja sam lan toga reda.
- Vi! E, da sam to znao, nikada vas ne bih u ovu kuu pustio. Sve
da ste mi platili stotinu dolara tjedno!
- to tu nije u redu? To je drutvo osnovano radi drugarstva i
milosra. Tako stoji u pravilniku.
- Negdje drugdje moda i jest tako. Ali ovdje nije.
- A ovdje, kakvo je to drutvo?
- Drutvo ubojica, eto kakvo je.
McMurdo se sumnjiavo nasmije. - Kako ete mi to dokazati?
- Dokazati! Zar pedeset ubojstava nije dovoljno? to je bilo s
Milmanom i Van Shorstom, sa cijelom obitelji Nicholson, sa starim
gospodinom Hvamom i malim Billom Jamesom, te tolikim drugima? I
vi hoete da vam se dokazuje? Zar postoji itko u ovoj dolini, bio on
mukarac ili ena, tko to ne zna?
- Pazite! - ozbiljnim glasom upozori ga McMurdo. - Morate
opozvati to ste maloprije rekli, ili pak, to dokazati. Prije nego to
napustim ovu sobu, uinit ete jedno od toga. Stavite se na as u moj
poloaj. Dolazim prvi put u ovaj grad. Inae pripadam Udruenju
koje je poznato po dobrim namjerama. Kao takvo postoji irom
Sjedinjenih Drava. I u asu kad hou da mu pristupim ovdje, vi mi
kaete da je to isto to i razbojniko udruenje zvano Scowreri.
Gospodine Shafter, mislim da mi dugujete ili ispriku ili objanjenje.

96

PRAETORIOUS
- Mogu vam rei samo ono to svatko iv ovdje zna. efovi jednog
udruenja su i efovi drugoga. Ako se zamjerite jednome, osvetit e
ga drugi. esto smo ve to iskusili.
- To su brbljarije. Hou dokaze! - ree McMurdo.
- Ostanete li ovdje, brzo ete ih imati. No, ja zaboravljam da ste i
vi jedan od njih. Uskoro neete biti nita bolji od drugih. A sad vi
lijepo, gospodine, potraite drugo prenoite. Ne moete vie ovdje
ostati. Zar nije dovoljno to jedan od te gospode udvara mojoj Ettie, a
ja se ne usuujem da mu zalupim vrata u lice ve moram jo trpjeti i
takvoga stanara? Zaista, od sutra morate potraiti drugo prenoite.
I tako je McMurdo bio prognan ne samo iz svoje udobne sobe ve
i daleko od ljubljene djevojke. Iste veeri naao ju je u dnevnoj sobi i
povjerio joj svoju nevolju.
- Tvoj mi otac daje otkaz - ree. - Ne bih mario kad bi se samo
radilo o sobi, no tek tjedan dana to te poznam, Ettie, a ti si mi
postala sve, te ne mogu bez tebe ivjeti.
- Ah, utite, gospodine McMurdo! Ne govorite tako - povie
djevojka. - Ve sam vam rekla da ste doli prekasno. Postoji drugi, te
premda mu nisam obeala da u se smjesta udati za njega, ipak ne
smijem to nikom drugom obeati.
- A to da sam ja bio prvi, Ettie? Bi li tada bio bolje sree?
Djevojka zaroni lice meu dlanove.
- Da je bar nebo odredilo da vi budete prvi! - zajeca. Toga asa
pade McMurdo pred nju na koljena.
- Za ime boje, Ettie, neka ostane na tome! - povie. - Zar e
upropastiti i tvoj i moj ivot zbog toga obeanja? Slijedi svoje srce,
draga. Ono je sigurniji vodi nego nekakvo obeanje konje si dala i ne
znajui to ini.
I on uzme bijelu Ettinu ruicu meu svoje vrste smee ake.
- Reci da e biti moja, pa emo se zajedno suprotstaviti zlu.
- Zar moramo ba ovdje?
97

PRAETORIOUS
- Da, ovdje.
- Ne, nikako, Jack! - On je zagrli objema rukama. - Ne moemo
ovdje! Zar me ne bi mogao povesti nekuda daleko?
Na McMurdovu licu itala se unutranja borba, ali as kasnije bilo
je ono ponovo vrsto kao granit.
- Treba ba ovdje - ree. - Uzet u te, Ettie, pred oima cijelom
svijetu i to upravo ovdje gdje smo sada.
- A zato ne bismo zajedno nekamo poli?
- Ne, Ettie, ne mogu otii odavde.
- Ali, zato?
- Ne bih nikada vie mogao pogledati ljudima u oi kad bih pustio
da me otjeraju. Osim toga, ega se imamo plaiti? Zar nismo slobodni
ljudi u slobodnoj zemlji? Ako me ti voli i ako ja tebe volim, tko e se
usuditi stati izmeu nas?
- Ti nita ne zna, Jack. Prekratko si ovdje. Ne poznaje tog
Baldwina. Ne zna ni McGintyja, ni Scowrere.
- Ne znam ih, ne bojim ih se i ne vjerujem u njih! - ree
McMurdo. - Ali rei u ti, draga, ivio sam meu vrlo grubim ljudima
i, umjesto da se ja njih bojim, oni su se na kraju bojali mene. Uvijek je
bilo tako, Ettie. Ako su ti ljudi, kako tvoj otac tvrdi, poinili toliko
zloina u ovoj dolini, i ako ih svatko zna po imenu, kako to da
nijedan nije priveden pred lice pravde? Odgovori mi na to, Ettie!
- Zato to se nitko ne usuuje svjedoiti protiv njih. Ne bi ivio ni
mjesec dana nakon toga. Osim toga, oni uvijek nau ljude koji e pod
zakletvom posvjedoiti da je optueni bio daleko od mjesta zloina.
Ali, zacijelo si o tome itao. Ljudi kau da sve novine u Sjedinjenim
Dravama o tome piu.
- Istina je da sam neto proitao, ali mislio sam da je to
izmiljotina. Moda ti ljudi imaju razloga da tako postupaju. Moda
im je nanesena nepravda, pa nemaju drugog naina da se brane.

98

PRAETORIOUS
- Ali, Jack, neu ni da ujem da tako govori. Tako govori on - onaj
drugi!
- Zar Baldwin tako govori?
- Da, zato ga i mrzim! Ah, Jack, sada sam ti priznala istinu: mrzim
ga iz dna due; ali ga se istodobno i bojim. Plaim se i zbog sebe, ali
jo vie zbog oca. Kad bih se usudila izrei svoje osjeaje, sigurno bi
nas snalo veliko zlo. Zbog toga sam do sada odgaala odluku, sluei
se poluobeanjima. To nam je, zapravo, bio jedini izlaz. Ali kad bi ti
pristao da pobjegnemo odavde, mogli bismo povesti tatu sa sobom i
sretno poivjeti daleko od ovih zlih ljudi.
Na McMurdovu se licu ponovo ocrtae sjene unutranje borbe, ali
ponovo nadvlada odluan izraz granitne vrstine.
- Nikakvo ti se zlo nee dogoditi, Ettie - ni tebi ni tvom ocu. A to
se zloe tih ljudi tie, moda e uskoro otkriti da sam ja gori od njih.
- Ne, neu, Jack. Uvijek u imati u tebe povjerenja.
McMurdo se gorko nasmijei. - Dobri boe, kako me slabo
poznaje. Tvoje nevino srce i ne sluti to se u meni zbiva. Hej, tko je
to tamo?
Vrata se otvore, a u sobu ue pristao mladi razmetljiva dranja:
vladao se kao da je gospodar kue. Bio je to zgodan i elegantan mladi
ovjek, otprilike istih godina kao McMurdo. Nije ni pomiljao da
skine crni pusteni eir iroka oboda ispod kojega je izvirivalo lijepo,
ali drsko lice samovoljna izraza i orlovskoga nosa; doljak ljutito
pogleda par koji je sjedio uz pe. Ettie se trgne, te sva zbunjena i
zaplaena skoi.
- Drago mi je to vas vidim, gospodine Baldwine. Nisam vas
oekivala tako rano. Priite i sjednite.
Baldwin je stajao s rukama o bokovima i promatrao McMurda.
- A tko je taj ? - zapita osorno.
- Jedan prijatelj, gospodine Baldwine - na novi gost. Gospodine
McMurdo, mogu li vas upoznati s gopodinom Baldwinom?
99

PRAETORIOUS
Mladii nevoljko kimnu jedan drugome glavom.
- Vjerujem da vam je gospoica Ettie rekla kako s nama stoje
stvari - ree Baldwin.
- Nisam shvatio da meu vama postoji ikakva veza.
- Tako, dakle? Tad u vam ja rei. Znajte da je ova mlada dama
moja. Uostalom, zar nije divno vrijeme za veernju etnju?
- Hvala, ali nisam raspoloen za etnju.
- Znai niste? - Oi su mu sijevale od ljutnje. - A moda biste bili
raspoloeni za tunjavu?
- To u svako doba! - povie McMurdo i skoi. - Uostalom nikad
bolje nego sada.
- Za ime boje, Jack! Za boga miloga! - zakuka jadna Ettie, izvan
sebe. - Jao, uvaj se, Jack! On e ti nanijeti zlo.
- Oho, kako vidim ve smo na Jack - ree Baldwin i opsuje. Ve je do toga dolo!
- Ali urazumi se, Tede, i budi ljubazan! Meni za ljubav. Ako si me
ikada volio budi velikoduan i oprosti mu!
- Mi emo, Ettie, bolje srediti stvar ako nas ostavi na samu - ree
McMurdo mirno. - Ili biste moda vie voljeli da zajedno sa mnom,
gospodine Baldwine, proetate do kraja ulice? Zaista je lijepa veer, a
osim toga tamo nam nitko nee smetati.
- Izravnat u ja ve s vama raune i ne uprljavi ruke - ree njegov
neprijatelj. - I prije nego zavrim poalit ete to ste ikada preli prag
ove kue.
- Nikad bolje nego sad, da mi to dokaete - povie McMurdo.
- Ja u biti taj koji e rei kad je najbolje vrijeme, gospodine.
Samo to prepustite meni. Pogledajte ovo! - Odjednom on zasue
rukav i pokae na podlaktici neki poseban znak koji kao da je bio
eljezom utisnut. Sastojao se od kruga u kojem je bio trokut. - Znate
li to ovo znai?
- Ne znam i ne tie me se!
100

PRAETORIOUS
- Saznat ete. Obeajem vam da hoete. Neete dotle mnogo
kruha stii pojesti. Moda bi vam i gospoica Ettie mogla neto o
tome ispriati. A ti, Ettie, dopuzat e mi na koljenima natrag. uje
li, na koljenima! A onda u ti odrediti prikladnu kaznu. Posijala si, pa
e, tako mi boga, i ponjeti! Ja u se za to pobrinuti!
Na to se okrene, a as kasnije zaulo se kako su snano zalupila
vrata.
Nekoliko su trenutaka i McMurdo i djevojka stajali bez rijei.
Onda ga ona zagrli.
- Ah, Jack, kako si bio hrabar! Ali nita ti to ne vrijedi - mora
bjeati. Jo veeras, Jack, jo veeras! To ti je jedina mogunost. On
te namjerava ubiti. Proitala sam to u njegovim oima. Nema
nikakve anse protiv tuceta takvih s McGintyjem na elu i s podrkom
cijele Loe.
McMurdo se oslobodi njena zagrljaja, poljubi je njeno i posjedne
na stolicu.
- Polako, draga, polako! Nemoj se muiti i strahovati zbog mene. I
ja sam slobodni zidar. Upravo sam to priznao tvome ocu. Moda i
nisam bolji od drugih, nemoj od mene praviti sveca. Sad kad sam ti to
rekao, moda e me zamrziti.
- Tebe zamrziti, Jack? Nikad u ivotu to ne bih mogla. ula sam da
biti slobodni zidar drugdje ne znai nita zla, pa zato bih zbog toga
mislila loije o tebi? No, ako si slobodni zidar, Jack, zato ne poe k
efu McGintyju i ne sprijatelji se s njime? Ah, pouri, Jack, pouri!
Neka te to prije saslua, inae e se ubrzo dii hajka na tebe.
- To je bila i moja zamisao - ree McMurdo. - Idem odmah da to
sredim. Moe rei ocu da u samo jo noas ovdje prespavati, a ve
ujutro nai u novo prenoite.
McGintyjeva toionica bijae po obiaju prepuna ljudi; bilo je to
omiljeno sastajalite stanovnika niih slojeva. I gazda je bio omiljen
zbog bune, vesele naravi kojom je mnogo toga prikrivao. No, uz
popularnost, znaajan razlog zbog kojega je toionica bila uvijek
puna bijae strah u kojem je njen gazda drao ne samo cijeli grad ve
101

PRAETORIOUS
i trideset milja dugu dolinu, pa i krajeve s druge strane planine; nitko
nije bio tako jak da je mogao potcijeniti njegovu blagonaklonost.
Osim toga to je imao tajnu mo koju je neumoljivo koristio,
bijae on i javni radnik na visokom poloaju - gradski vijenik i lan
komisije za ceste. Na te je dunosti izabran glasovima lopua koji su
se zauzvrat nadali da e od njega dobiti mnoge povlastice. Porezi i
ostale dae bili su golemi, javni poslovi sramotno zaputeni, rauni
pobrkani zbog podmitljivosti nadzornika, a poteni su graani bili
prisiljeni plaati razne ucjene i jo oprezno drati jezik za zubima da
ih ne bi snalo i vee zlo. I tako je iz godine u godinu McGintyjeva
dijamantna igla postajala sve krupnijom, njegovi zlatni lanci,
prebaeni preko elegantnih kaputa, sve tei, a njegova se toionica
protezala sve dalje i dalje, tako da je prijetila da e zauzeti cijelu
jednu stranu trga.
McMurdo odgurne pokretna vrata toionice i progura se kroz
gomilu koja je ispunjavala prostoriju. Zrak je bio teak od gusta dima
i mirisa alkohola. Prostorija je bila jarko osvijetljena, a golema
ogledala, obrubljena masivnom pozlatom, poveavala su svjetlosnu
rasko. Nekoliko je pipniara zasukanih rukava uurbano mijealo
pia za goste gusto naikane uz bar, presvuen debelom metalnom
ploom. Na kraju bara, oslonjen cijelim tijelom o njega, sa cigarom
koso zataknutom u ugao usta, stajao je visok, snano graen
mukarac: nije to mogao biti nitko drugi do ef McGinty. Bijae to
ovjek obraten bujnom crnom kosom, brade koja je sezala sve do
jagodica, a vrana mu je kosa padala po ovratniku. U licu bijae
tamnoput poput Indijanca, a oi mu bijahu mrtvaki crne i uz to
pomalo zrikave, to mu je davalo zloslutan izraz. Osim toga, sve
ostalo - skladna graa, pravilne crte lica, drugarsko vladanje uklapalo se u sliku veseljaka kakvim se elio prikazati. Svatko bi
rekao: eto prostoduna i iskrena ovjeka, dobra u dnu due, bez
obzira na grubost i otvorenost njegovih rijei. Jedino bi mrtve crne
oi, duboke i beutne, natjerale ovjeka da protrne kad bi mu se
pogled sukobio s njegovim, jer je u njemu osjeao skrivenu
sposobnost za beskrajno zlo koje, udrueno sa snagom, smionou i
lukavstvom, ini ovjeka jo tisuu puta opasnijim.
102

PRAETORIOUS
Dobro odmjerivi toga ovjeka, McMurdo se progura do njega
uobiajenom bezbrinom smionou, probivi se kroz, grupu
laskavaca koji su se ulagivali monome efu, gromko se smijui svakoj
njegovoj ali. Odvane sive oi mladoga stranca bez imalo su straha
odvratile pogled ubojitim crnim oima kad su naglo skrenule prema
njemu.
- Ne sjeam se da sam te ve vidio, mladiu.
- Nov sam ovdje, gospodine McGinty.
- Nisi ipak tako neupuen a da ne bi mogao pristojno osloviti
ovjeka.
- To je savjetnik McGinty, mladiu - oglasi se netko iz grupe.
- Oprostite, savjetnie. Ne znam obiaje koji ovdje vladaju. No,
preporuili su mi da vas posjetim.
- Pa eto, posjetio si me. To ti je sve. I kako ti se sviam?
- Prerano je da se kae. No, ako vam je srce tako veliko kao stas, a
dua tako lijepa kao lice, ne bi se nita bolje moglo zamisliti - ree
McMurdo.
- Bogami brz si na jeziku, pravi Irac - povie gazda, ne znajui jo
da li da ismije tog odvanog posjetioca ili da zadri dostojanstveno
dranje. - Znai, bili ste tako dobri da pozitivno ocijenite moj izgled?
- Svakako - ree McMurdo.
- A reeno vam je da me posjetite?
- Da.
- A tko vam je, molim vas, to rekao?
- Brat Scanlan, iz Loe 341 u Vermissi. Ispit u au u vae
zdravlje, savjetnie, i u ime naeg poznanstva. - I podigne au koju
su mu bili natoili, te je prinese k ustima, ispruivi uz to mali prst.
McGinty koji ga je netremice promatrao, podigne crne guste
obrve.

103

PRAETORIOUS
- A tako je to, dakle - ree. - Morat u malo bolje razmotriti tu
stvar, gospodine ...
- McMurdo.
- Malo bolje, gospodine McMurdo, jer mi ovdje, ne primamo
ljude na veresiju niti vjerujemo u sve to nam kau. No, doite na
trenutak ovamo.
Iza bara bijae sobica u kojoj su uza zid stajale bavice. McGinty
oprezno zatvori za sobom vrata, a zatim sjedne na jednu bavu,
zamiljeno grickajui cigaru i gledajui, oima to su sijale nemir,
ovjeka koji je iao za njim. Nekoliko asaka prosjedili su utei.
McMurdo je hrabro podnio taj ispitujui pogled, s jednom rukom
u depu, a drugom suui smei brk. Odjednom se McGinty sagne i
izvue revolver.
- Pazi, mome - ree - ako se pokae da se ali, kratak e ti biti
vijek.
- udnu je to dobrodolicu - odgovori McMurdo dostojanstveno priredio starjeina Zidarske loe bratu.
- To je upravo ono to mora dokazati - ree McGinty - a ako u
tome ne uspije, neka ti se sam bog smiluje. Koje si Loe lan?
- Loe 29, u Chicagu.
- Otkada?
- Od 24. juna 1872.
- Tko ti je starjeina?
- James H. Scott.
- A podruni starjeina?
- Bartolomew Wilson.
- Prilino spremno odgovara na upite. A to ovdje radi?
- Radim, kao i vi, samo loiji posao.
- Za as smisli odgovor.
104

PRAETORIOUS
- Oduvijek sam bio brz na jeziku.
- A jesi li takav i na djelu?
- Oni koji su me poznavali, imali su o meni takvo miljenje.
- Moda emo te iskuati i prije nego to misli. Jesi li uo to o
ovdanjoj Loi?
- uo sam da se samo primaju oni pravi.
- Istinu si uo, McMurdo. A zato si otiao iz Chicaga?
- Proklet bio ako vam kaem.
McGinty raskolai oi. Nije bio navikao da se tako s njime
razgovara, pa ga je to zabavljalo.
- Zato mi ne bi rekao?
- Zato to brat bratu ne smije lagati.
- Pazi, ovjee. Ne moe oekivati od Starjeine da primi u Lou
nekoga za iju prolost ne moe odgovarati.
McMurdo je bio u nedoumici. Napokon izvue iz unutranjeg
depa izlizan isjeak iz novina.
- Neete se izlajati? - ree?
- Odalamit u te po gubici, ako jo jedanput ujem tako neto raspali se McGinty.
- U pravu ste, savjetnie - blago e McMurdo. - Oprostite. Nisam
bio svjestan to govorim. Znam da se u vas mogu pouzdati. Pogledajte
ovaj izvadak.
McGinty proita na brzinu izvjetaj o ubojstvu Jonasa Pinta u
gostionici K Jezeru, u trgovakoj ulici u Chicagu. Bilo je to odmah
poslije Nove godine 1874.
- Tvoje djelo?
McMurdo kimne glavom.
- A zato si ga ubio?

105

PRAETORIOUS
- Pomagao sam stricu Samu u izradi dolara. Moji moda i nisu bili
tako lijepi kao njegovi, ali su bili osjetno jeftiniji. Taj Pinto mi je
trebao pomoi da se rijeim sumnjivaca...
- Koga?
- Tako mi kaemo. Htio sam rei: da pustim robu u opticaj. A
tada odjednom izjavi da e me odati. Moda me je ve i bio odao.
Nisam ekao da to provjerim. Ubio sam ga i otiao, to sam prije
mogao prema ugljenokopima.
- Zato ba ovamo?
- Jer sam itao u novinama da ovdje nisu ba jako izbirljivi.
McGinty se nasmije. - Najprije si falsificirao novac, pa si ubio
ovjeka, a onda si napokon odluio doi ovamo, oekujui pri tome
dobrodolicu?
- Tako nekako.
- Mislim da e daleko dotjerati. Nego reci, moe li jo praviti
onakve dolare?
McMurdo izvadi iz depa pet-est. - Ovi nisu nikad vidjeli
vaingtonske kovnice - ree.
- Ma nemoj rei! - McGinty ih pogleda prema svjetlu, podigavi
ruetinu rutavu kao u gorile. - Ne vidim nikakve razlike! Bogami,
mislim da e biti vrlo koristan lan Udruenja. Dobro e nam doi
jedan ili dvojica koji ba i nisu suho zlato, jer katkada se dogodi da
moramo biti otri. Kad ne bismo odgovorili na napade, uskoro bismo
se nali u bezizlaznoj situaciji.
- Nadam se da u i ja sudjelovati u tome skupa sa ostalim
momcima.
- ini se da si dobrih ivaca. Nisi ni trepnuo kad sam uperio u
tebe revolver.
- Nisam bio u opasnosti!
- Nego tko?

106

PRAETORIOUS
- Vi, savjetnie - McMurdo izvue nabijen revolver iz depa svog
kratkog kaputa. - Cijelo ste mi vrijeme bili na nianu. Vjerujem da ne
bih bio nita sporiji od vas.
McGinty pocrveni od bijesa, ali brzo se smiri i prasne u smijeh.
- Vidi vraga! Pa, godinama nismo imali takvo udovite meu
nama. Loa e se na kraju jo ponositi s tobom. Ali koga vraga ti tamo
hoe? Zar ne mogu ni pet minuta razgovarati s gospodinom nasamo
a da me ne smetate?
Na vratima je pognute glave stajao pipniar.
- Oprostite, savjetnie, ali rije je o Tedu Baldwinu. Kae da mora
smjesta s vama razgovarati.
Ova je najava bila suvina, jer se iznad njegovih ramena ve
pojavilo tvrdo, okrutno lice najavljenoga. Odgurnuo je pipniara i
zatvorio za sobom vrata.
- Tako, dakle, preduhitrio si me - ree, ljutito pogledavi
McMurda. - Moram vam neto rei o ovom ovjeku, savjetnie.
- Reci mi u oi, i to ovoga asa! - zagrmi McMurdo.
- Rei u kada ja hou i gdje hou.
- ekaj, ekaj - pouri se da posreduje McGinty, siavi s bave. Ne ide to tako. Ovo je na novi brat, Baldwine, i ne moemo ga tako
doekati. Prui mu ruku, ovjee, i izmirite se.
- Nikada! - ljutnja provali iz Teda Baldwina.
- Rekao sam mu da sam spreman tui se, ako smatra da sam mu
nanio nepravdu - ree McMurdo. - Moemo na ake, ako je suglasan,
ili na bilo koji drugi nain. Ali, preputam sad vama, savjetnie, da
nam budete sucem, jer to je i dunost starjeine.
- O emu je zapravo rije?
- O jednoj mladoj dami. Zar ona ne moe izabrati koga hoe?
- A zar moe? - povie Baldwin.
- Kako su posrijedi dva lana Loe, rekao bih da moe - ree ef.
107

PRAETORIOUS
- To je, dakle, vaa presuda?
- Tako je, Balchvine - ree McGinty zlobno. - Zar e je osporiti?
- A zar ete vi presuditi protiv nekoga koji vas ve pet godina
podrava, a u korist novajlije kojega vidite prvi put u ivotu? Pazite,
Jack McGinty, niste izabrani za starjeinu doivotno, pa kad se
ponovo bude glasalo ...
Savjetnik skoi na njega kao tigar. Zgrabi ga za vrat i odgurne
preko bavi. Da se McMurdo nije upleo bio bi ga smrvio.
- Smirite se, savjetnie, zaboga, smirite se! - povie on i povue ga
nazad.
McGinty ispusti Baldwina, a ovaj sav potresen, hvatajui zrak i
drui cijelim tijelom, kao ovjek koji je pogledao smrti u oi, sjedne
skrueno na bavu preko koje je maloprije bio odgurnut.
- Ovo ve dugo trai, Baldwine, i sad si dobio - izdere se
McGinty dahui, a goleme su mu se grudi nadimale. - Moda misli
da bi ti zasjeo na moje mjesto ako izgubim na izborima. Na Loi je da
o tome odlui. Ali dok sam ja ef, neu dopustiti da mi se itko
usprotivi.
- Nemam nita protiv vas - ree tiho Baldwin, opipavajui vrat.
- Onda je sve u redu - ree ivahno drugi, naavi se ponovo u
ulozi dobroudna veseljaka. - Opet smo svi dobri prijatelji, i tako je
stvar okonana.
Skine s police bocu ampanjca i izvue ep.
- Evo, popit emo pomirbenu zdravicu nae Loe - ree veselo,
napunivi tri visoke ae. - Nakon toga, kao to znate, nestaje zla krv
meu nama. A sada, obraam se tebi, Baldwine, drei lijevu ruku na
Adamovoj jabuici, u emu se sastoji uvreda?
- Teki su se oblaci nadvili - ree Baldwin.
- Ali oni e se zauvijek razii.
- Kunem se da e biti tako!

108

PRAETORIOUS
Popie vino, a onda se ceremonija ponovi izmeu Baldwina i
McMurda.
- Eto - povie McGinty - sada je zla krv nestala! Ako se to nastavi,
odgovarat ete pred pravdom Loe, a njena ruka ne udara lako u
ovom kraju kao to gospodin Baldwin ve zna i kao to ete vi,
gospodine McMurdo, ubrzo doznati, ako mi se ne pokorite.
- Vjere mi, to ete teko od mene doivjeti - ree McMurdo i
prui Baldvdnu ruku. - Ja se lako posvadim, ali i oprostim. To je moja
vrua irska krv, kako vele. to se mene tie, stvar je zavrena i nemam
nita protiv njega.
I Baldwin je morao prihvatiti pruenu ruku, jer ga je pratio
zloslutan pogled stranoga efa. Ali njegovo namrgoeno lice jasno je
pokazivalo kako su ga se malo dojmile rijei onoga drugoga. McGinty
ih obojicu potape po ramenu.
- Kakva glupost! Ah, djevojke, djevojke! - povie. - Tko bi
pomislio da e ista suknja zavaditi moje momke. Vrag ti je to! No, o
tome mora odluiti djevojka, jer to ne spada u moju nadlenost, i
dobro da je tako. Dovoljno imamo posla i bez ena. A ti, brate
McMurdo, morat e se prijaviti Loi 341. Nai se obiaji i metode
razlikuju od ikakih. Sastanak je u subotu naveer, pa ako doe
postat e poasnim stanovnikom doline Vermisse.

109

PRAETORIOUS

TREE POGLAVLJE:
Loa 341, Vermissa
Ujutro, nakon te burne veeri, McMurdo se iselio iz prenoita
Jakova Shaftera i nastanio se kod udovice MacNamara na krajnjem
rubu grada. Uskoro zatim u Vermissu se preselio i njegov poznanik iz
vlaka, Scanlan, te se doselio k njemu. Kako u kui nije bilo drugih
gostiju, a stanodavka bijae dobroudna stara Irkinja koja im je
davala punu slobodu, mogli su nesmetano razgovarati i raditi to su
htjeli, a to uvijek dobro dolazi ljudima koji imaju zajedniku tajnu.
Shafter se pak toliko smekao da je dopustio McMurdu da doe na
veeru kad god to zaeli. Stoga njegov odnos s Ettie nije bio naruen,
dapae s vremenom je postajao sve prisniji i njeniji. McMurdo se
napokon, u spavaoj sobi novoga stana, osjetio dovoljno sigurnim da
izvadi kalupe za kovanje novca, te da ih pokae nekolicini lanova
Loe koji su vrsto obeali da e uvati tajnu. Odlazei kui, svaki je
od njih u depu odnosio nekoliko komada krivotvorena novca, koji je
bio tako vjeto izraen da nije bilo ni najmanje tekoe ili opasnosti
prilikom putanja u opticaj. Njegovi se drugovi nisu mogli nauditi
zato je McMurdo pristajao na to da radi kad je ovladao tako
udotvornom vjetinom. No, svakome je uspijevao objasniti da bi
ubrzo privukao panju policije kad ne bi imao legalan izvor prihoda.
Jedan mu je policajac, zapravo, ve bio na tragu, ali to je naem
pustolovu donijelo vie dobra nego zla. Nakon to je probio led i
upoznao se s McGintyjem, malo bi koja veer prola a da nije navratio
u toionicu kako bi se bolje sprijateljio s dekima, zapravo opasnim
banditima koji su okuili cijeli kraj. Odvaan nastup i smione rijei
uinile su da je svima omilio, a zbog toga jer je pobijedio protivnika
prilikom svae u sobiku iza bara zadobio je potovanje cijelog
drutva grubijana. Dogaaj koji emo sada ispriati jo ga je vie
uzdigao u njihovim oima.
Jedne veeri, u doba kad je toionica bila najbolje posjeena,
otvore se vrata i u sobu ue ovjek u plavoj uniformi i iljastoj kapi,
predstavnik policije Rudnika ugljena i eljeza. Bijae to izvanredni
110

PRAETORIOUS
lan policije kojega su vlasnici eljeznica i rudnika pozvali da
pomogne redovnoj eradskoj policiji, bespomonoj da se odupre
organiziranom bezakonju to je zavladalo tim krajem. Kada je uao
amor se stiao, a mnogi su se ispitivaki pogledi usmjerili prema
njemu, jer odnosi policije i zloinaca u Sjedinjenim su Dravama
sasvim posebne naravi. McGinty, koji je sjedio za barom, nije pokazao
iznenaenje kad se inspektor umijeao meu goste.
- isti viski, molim, jer zima je otra - ree policajac. - Mislim da
se nismo jo upoznali, savjetnie!
- Vjerojatno ste novi policijski kapetan? - ree McGinty.
- Tako je. Raunamo na vas, savjetnie, i na ostale istaknute
graane da ete nam pomoi da odrimo red i zakon u ovome gradu.
Ja sam kapetan Marvin, a pripadam tvrtki za ugljen i eljezo.
- Moemo i bez vas, kapetane - hladno ree McGinty. - Imamo mi
svoju gradsku policiju, pa nema potrebe za uvoznom robom. Vi niste
nita drugo do orue u rukama kapitala, unajmljeni da batinate i
ubijate siromane sugraane.
- Hajde, hajde, neemo se oko toga svaati - ree dobroudno
policajac. - Oekujem da emo svi obavljati svoju dunost kako
najbolje znamo, jedino to, na alost, naa poimanja nisu ista.
Ispio je au i upravo htio otii, kad li mu pogled pade na Jacka
McMurda koji je mrko stajao po strani.
- Hej! - povie, mjerei ga od glave do pete - evo mog starog
poznanika!
McMurdo se okrene od njega.
- Nikada u ivotu nisam bio prijatelj ni s tobom ni s ikojim
prokletim paj kanom - ree on.
- Poznanik i prijatelj nisu jedno te isto - ree policajac nacerivi
se. - Ti si glavom i bradom Jack McMurdo iz Chicaga, nee to
zanijekati.
McMurdo slee ramenima.
111

PRAETORIOUS
- I ne kanim nijekati - ree. - Misli da se sramim svoga imena?
- U svakom sluaju, imao bi razloga za to.
- to, do avola, time misli? - zagrmi ovaj stisnutih pesnica.
- Nemoj misliti, Jack, da e prijetnjom to postii. Prije nego to
sam doao u ovaj prokleti rudnik, radio sam u ikakoj policiji, pa
prepoznajem ikakog lopova tek to ga ugledam.
McMurdo se uozbilji.
- Nemojte rei da ste onaj Marvin iz ikake centralne policije povie.
- Upravo onaj Teddy Marvin, i vama na slubu. Jo nismo
zaboravili ubojstvo Jonasa Pinta.
- Nisam ga ja ubio.
- Stvarno nisi? To je zaista nepristran iskaz, zar ne? No njegova ti
je smrt odlino dola, jer bi inae bio odgovarao zbog falsificiranja
novca. Ali zaboravimo to sve jer, meu nama reeno, moda
prekoraujem svoje ovlasti govorei ti o tome. Nismo mogli prikupiti
dovoljno vrstih dokaza protiv tebe, tako da se ve sutra moe vratiti
u Chicago.
- Meni je i ovdje sasvim lijepo.
- Ja sam ti uinio uslugu, a ti mi, nezahvalni lopove, ne zna ni
hvala rei.
- No dobro, hvala vam, zaista ste bili ljubazni - ree McMurdo, ne
ba prijaznim glasom.
- U redu, neu ti nita dokle god poteno ivi - ree kapetan. Ali, bogami, ako poe krivim putem, drukije emo tada! Laku ti
no, a laku no i vama, savjetnie.
I ode iz toionice u kojoj je svojim iskazom doprinio da se rodi
junak dana. O McMurdovim pothvatima u Chicagu ve se i prije
aputalo. A on je na sva pitanja odgovarao smijekom, kao da ne eli
da se od njega pravi velikan. No sada su glasine bile slubeno
potvrene. Dokoliari su se oko njega okupljali i srdano mu stezali
112

PRAETORIOUS
ruku. Otada je postao znamenita linost u gradu. Premda je inae
mogao dobrano popiti a da se to ne opazi, te bi veeri slavljenik
sigurno bio zavrio pod stolom da mu sobni drug, Scanlan, nije
pomogao i odveo ga kui.
Jedne od slijedeih subota bijae McMurdo primljen u Lou. Kako
je bio ve ulanjen u Chicagu, nadao se da e ga mimoii ta
formalnost, no u Vermissi su vladali obiaji na koje su svi bili ponosni
i kojima se svaki kandidat morao podvri. Skup se sastao u velikoj
dvorani Zadrunog doma, koja je bila predviena za takve prilike. Tu
se okupilo oko ezdeset lanova, dakle manji dio, jer je u dolini bilo
nekoliko loa. Bilo ih je i s one strane brda, a sve su one meusobno
izmjenjivale lanove ako je trebalo obaviti neki ozbiljan posao, jer
smatralo se prikladnijim da zloin poine ljudi izvana. Ako bismo ih
sve zbrojili, organizacija je raspolagala s oko pet stotina ljudi.
U ogoljeloj dvorani za sastanke bio je stol oko kojega su posjedali
ljudi. Sa strane je stajao jo jedan manji, prepun staklenki i aa na
koje su neki iz drutva esto eljno pogledavali. Na elu stola sjedio je
McGinty sa crnom kapom od samta na raskutranoj crnoj kosi i
grimiznim alom oka vrata; nalikovao je na reca koji vodi neki
paklenski obred. S desna i lijeva stajali su vii slubenici Loe, a meu
njima se moglo vidjeti i okrutno, muevno lice Teda Baldwina. Svatko
od njih imao je na sebi bilo vrpcu bilo medalju, kao simbol dunosti
koju obavlja. Veina bijahu vremeni ljudi, no bilo je i mladei
izmeu osamnaeste i dvadeset i pete godine, koji su bili spremni i
uspjeni izvrioci zapovjedi starijih lanova. Meu starijima bijae ih
prilino ija su lica odavala zloinaku narav, no teko je bilo
povjerovati, gledajui obine lanove, da su ti otvoreni, ivahni
mladii zapravo lanovi opasne razbojnike bande, ije su due tako
moralno izopaene da su se silno ponosili uspjehom svojih pothvata i
visoko cijenili onoga tko bi se prouo po isto obavljenom poslu.
Njihovoj pokvarenoj mati inilo se duhovitim i asnim dobrovoljno
se prijaviti za obraun s nekom osobom koja im nikada nita nije na
ao uinila i koju najee nikada u ivotu nisu ni vidjeli. Nakon
poinjena zloina esto bi se svaali o tome komu pripada slava
zadanog smrtonosnog udarca, te zabavljali drutvo opisujui jaukanje
113

PRAETORIOUS
i previjanje ustrijeljenoga. Nekad, u poetku, bili su oprezniji
prilikom priprema, no u doba kad se dogaa ova pria, njihovi
postupci nisu bili nimalo tajni; viekratni propusti i neuspjesi zakona
uvjerili su ih da se, prvo, nitko nee usuditi svjedoiti protiv njih, a
drugo, da imaju neogranien broj pouzdanih svjedoka na koje se
mogu osloniti, a isto tako i punu blagajnu u koju mogu posegnuti ako
zatreba, te unajmiti najvrsnije i najdarovitije odvjetnike u Sjedinjenim
Dravama. U deset godina nasilja nije osuen nijedan njihov lan,
tako da je jedina opasnost za njih bila sama rtva koja se katkada,
premda osamljena i neoekivano napadnuta, ipak osveivala
napadau.
McMurdo je bio upozoren da e proi teku kunju, no nitko mu
nije htio rei kakvu. Upravo su ga sada dva lana sveano izvela iz
dvorane u sporednu sobu. Kroz drvene pregradne zidove uo se
amor glasova iznutra. Jedanput ili dvaput spomenuto je i njegovo
ime, pa je po tome znao da raspravljaju o njemu kao kandidatu. Tada
u sobu ue Obrednik kojega su oni imenovali, sa zelenom i zlatnom
vrpcom preko grudi.
- Starjeina nareuje da ga se vee, da mu se zaveu oi te da ga
se privede - ree. Trojica mu odmah skinue kaput, zasukae desni
rugav te ga vrsto svezae konopcem u visini lakata. Zatim mu na
glavu navukoe crnu kapu od guste tkanine, tako da nita nije mogao
vidjeti. Napokon ga uvedoe u dvoranu.
Ispod kapuljae bijae tamno kao u rogu i neobino sparno, uo je
ukanje i agor naokolo, a zatim odjekne McGintyjev glas koji se
McMurdu inio udaljenim i priguenim zato to su mu ui bile
pokrivene.
- Jack Me Murdo - ree glas - jesi li lan Staroga reda slobodnih
zidara?
Kimnuo je potvrdivi.
- Pripada li Loi 29 u Chicagu? Ponovo je kimnuo.
- Tanine su noi neugodne - ree glas.
- Da, za stranca na putu - odgovori on.
114

PRAETORIOUS
- Oblaci su tmasti.
- Da, dolazi oluja.
- Jesu li braa zadovoljna? - zapita starjeina? uo se amor
odobravanja.
- Vidimo, brate, da si na, jer poznaje tajne izreke - ree
McGinty. - No moramo ti rei da u ovom kao i u susjednim krajevima
postoje obredi i posebne dunosti za koje su potrebni hrabri ljudi.
Jesi li spreman da se podvrgne ispitivanju?
- Jesam.
- Jesi li odvaan?
- Jesam.
- Zakorai naprijed i to dokai.
Tek to su te rijei izgovorene, osjeti dva otra iljka kako mu
pritiu oi: inilo se da ne moe kroiti naprijed a da ih ne izgubi.
Unato tome, on prikupi svu snagu i odluno korakne; istoga asa
pritisak popusti.
- Odvaan je - ree glas. - A kako podnosi bol?
- Nita loije od drugih - odgovori ovaj.
- Iskuajte ga!
Trudio se iz sve snage da ne krikne, jer mu kroz podlakticu sjevne
samrtna bol. Bijae tako potresen da se gotovo onesvijestio, no
zagrize usnu i vrsto stisne ake kako bi sakrio muku.
- Mogu podnijeti i vie - ree.
Tada se prolomi snaan pljesak. Loa nikad nije vidjela ljepe
predstave. Tapali su ga po leima i skinuli kapu s glave. Stajao je i
mirio, a braa su ga obasipala estitkama.
- Jo samo neto, brate McMurdo - ree McGinty. - Ve si se
zakleo na vjernost i uvanje tajni, zar ne, i svjestan si da je kazna za
njihovo krenje momentalna i neizbjena smrt?
- Jesam - ree McMurdo.
115

PRAETORIOUS
- Prihvaa li, takoer, vlast starjeine, i to bezuvjetno?
- Prihvaam.
- Tada te pozivam, u ime Loe 341 u Vermissi, da sudjeluje u
naim raspravama i naim pravima. Brate Scanlane, poslui pie, pa
emo ispiti au za naeg vrloga brata.
Donesoe mu kaput, no prije nego to ga je navukao, McMurdo
pogleda desnu ruku, koja ga je jo jako pekla. Na podlaktici mu je bio
jasno oznaen krug, a u njemu trokut; eljezo je u kou utisnulo
duboku grimiznu ranu. Nekolicina drugova zasukae rukave da
pokau kako i oni imaju oznaku Loe.
- Svi smo je dobili - ree jedan od njih - ali nismo to primili tako
odvano kao ti.
- Kojeta! Nije to bilo nita - ree; no i te kako ga je boljelo.
Kad se drutvo poastilo piem i tako proslavilo primanje novoga
lana Loe, prelo se na poslovni dio sastanka. McMurdo, koji je znao
samo za suhoparne sadraje ikakih sastanaka, nije mogao vjerovati
kad je uo to slijedi. Nije se usudio pokazati koliko je iznenaen.
- Prva toka dnevnoga reda je itanje pisma, koje nam alje
Windle, starjeina Loe 249 iz Merton Countvja.
On pie:
Cijenjeni gospodine,
Potrebno je obaviti jedan posao. Rije je o Andrew Rae, jednom od
vlasnika ugljenokopa Rae i Sturmash, ovdje u blizini. Vjerojatno se
sjeate da nam vaa Loa duguje protuuslugu jo od prole jeseni kad
su naa dva lana sredila stvar s policajcem. Budite ljubazni pa nam
poaljite dva pouzdana ovjeka, njih e ovdje prihvatiti Rizniar Loe,
Higgins, iju adresu ve znate. On e ih uputiti to i kako treba initi.
Zidarski pozdrav J. W. Windle, P.S.R.S.Z.
- Windle nam nikad nije uskratio ovjeka kad nam je trebao na
posudbu, pa nije red da mu ne pomognemo. - Zavrivi, McGinty
poe tupim i pakosnim pogledom kruiti po dvorani.
116

PRAETORIOUS
- Tko se javlja za posao?
Nekoliko mladih ljudi podie ruku. Starjeina im dobaci osmijeh
odobravanja.
- Preuzmi ga ti, Tigre Cormac. Ako bude u ovome uspjean kao
to si bio u onome nedavno, bit e dobro. I ti, Wilsone!
- Nemam revolvera - ree dobrovoljac koji bijae jo djeak.
- Ovo ti je prvi posao, zar ne? Jedanput mora poeti. Bit e ti to
vatreno krtenje. A revolver e te, ako se ne varam, ekati. Bit e
dovoljno ako se prijavite u ponedjeljak. A kad se vratite, sveano
emo vas doekati.
- Hoe li biti to od nagrade? - upita Cormac, crnomanjast mladi
zbijena tijela i okrutna izraza lica, zbog kojega je i dobio nadimak
Tigar.
- Ne brini za nagradu. Posao treba raditi zbog asti. No kad bude
obavljen, moda e se nai koji dolar na dnu krabice.
- A to je taj ovjek uinio? - zapita Wilson.
- Zaista nije na tebi i tebi slinima da pitaju to je uinio. On je
tamo ve osuen i to se nas ne tie. Na nama je samo da obavimo
stvar umjesto njih, kao to bi i oni to uinili umjesto nas. Usput da
spomenem, dva brata iz mertonske Loe dolaze u iduem tjednu da
obave za nas posao.
- Tko su oni? - netko zapita.
- Pametnije je, vjere mi, ne pitati. Ako nita ne zna, ne moe ni
odati, te se ne moe iz toga roditi zlo. Oni su pouzdani ljudi koji e
obaviti posao besprijekorno.
- Ve je i vrijeme - povie Ted Baldwin. - Ljudi nam pomalo
izmiu iz ruku u ovom kraju. Eto, i prolog je tjedna predradnik
Baker otpustio tri naa ovjeka. Ve dugo imamo s njim nepodmiren
raun, no ovaj put e dobiti to je zasluio.
- to e dobiti? - promrmlja McMurdo ovjeku do sebe na uho.

117

PRAETORIOUS
- Pravu stranu metka - glasno se nasmija ovjek. - to misli o
naim metodama, brate?
McMurdova zloinaka dua kao da je ulanjenjem prihvatila
zvjerski duh toga drutva.
- Vrlo mi se sviaju - ree. - Ovo je pravo mjesto za srane
momke.
Nekolicina njih koji su zauli te rijei buno mu zapljeskae.
- O emu je rije? - povie s drugog kraja stola crnoputi starjeina.
- Na novi brat, gospodine, kae da su nae metode po njegovu
ukusu.
McMurdo je ve bio na nogama.
- Htio bih, uvaeni starjeino, samo dodati da bih bio poaen
ako bi se pruila prilika da pomognem Loi.
Na te se rijei prolomio pljesak. Svi su osjeali da se na obzorju
raa nova zvijezda. Samo se nekim starijim lanovima priinilo da je
njegov uspon prebrz.
- Opazio bih ovdje - ree tajnik Harraway, starac s licem kao u
kobca - da bi brat McMurdo trebao priekati dok Loa bude voljna da
ga uposli.
- To sam, dakako, i ja mislio. Na raspolaganju sam vam - ree
McMurdo.
- Doi e i tvoje vrijeme, brate - ree predsjednik.
- Imamo na umu da si eljan posla i vjerujemo da e mnogo toga
napraviti u ovom kraju. Veeras imamo samo jednu malenkost u
kojoj moe pomoi ako eli.
- Priekat u dok ne iskrsne neto vrednije.
- Ipak, doi i veeras, pa e ti tako postati jasnije za to se mi
zauzimamo u ovoj opini. No, to u kasnije objaviti. Postoje,
meutim, jo - pogledao je dnevni red - jedna ili dvije stvari koje bih
htio iznijeti pred ovaj skup. Prije svega, molim blagajnika da izvijesti
o stanju bankovnog rauna. Radi se o mirovini za udovicu Jima
118

PRAETORIOUS
Carnawaya. Stradao je obavljajui dunosti za Lou, pa se treba
pobrinuti da joj se olaka gubitak.
- Jim je poginuo prolog mjeseca pri pokuaju ubojstva Chestera
Wilicoxa iz Marlev Creeka - objasni McMurdu ovjek do njega.
- U ovom asu dobro stojimo - ree rizniar gledajui u bankovnu
knjiicu. - Tvrtke su u posljednje vrijeme velikodune. Samo Max
Linder i kompanija platili su pet stotina da ih ostavimo na miru.
Braa Walker poslala su stotinu, ali sam im to vratio i zatraio pet
stotina. Ako se do srijede ne jave, moe se dogoditi da e im zakazati
zupanici. Lani smo im morali unititi drobilicu, tek su se tada
opametili. I Zapadna ugljarska tvrtka platila je godinji prilog.
- Kako stoji s Archie Swindonom? - zapita jedan lan.
- Rasprodao je sve i otiao. Stari nam je vrag ostavio pismo u
kojem kae da bi radije bio ista ulica u New Yorku nego
veleposjednik rudnika u vlasti bande ucjenjivaa. Pametno to je
umakao prije nego to nam je pismo dolo u ruke. Mislim da se vie
nee pojaviti u dolini.
Na drugom kraju stola, nasuprot predsjedniku, ustane postariji,
glatko izbrijan ovjek, ugodna lica.
- Gospodine rizniaru - ree - mogu li pitati tko je kupio imanje
ovjeka kojega smo otjerali iz ovog kraja?
- Moe, brate Morris. Kupila je to Dravna eljeznika tvrtka
pokrajine Merton.
- A tko je kupio Todmanove i Leejeve rudnike koji su zbog istoga
razloga ponueni na prodaju lani?
- Ista tvrtka, brate Morris.
- A tko je od Masona, Shumana, van Dehera i od Atvooda otkupio
eljezaru kad je nedavno prodana?
- Sve je to kupila Glavna gilmertonska zapadna rudarska tvrtka.

119

PRAETORIOUS
- Drim, brate Morris - ree predsjednik - da nas se ama ba nita
nimalo ne tie tko ih kupuje, vano je da ih ne moe iznijeti iz ovoga
kraja.
- Uz duno potovanje, uvaeni starjeino, usuujem se rei da bi
nas se i te kako to moglo ticati. Ovaj proces traje ve punih deset
godina. Mi malo pomalo ostajemo bez sitnih posjednika. I to se
dogaa? Umjesto njih dolaze velike tvrtke, kao to su eljeznica ili
General Iron, direktori kojih ive u New Yorku ili Philadelphiji, te ne
mare za nae prijetnje. Mi moemo obraunavati s njihovim lokalnim
efovima, ali umjesto njih doi e drugi. Situacija za nas postaje sve
opasnijom. Mali posjednici nisu nam mogli nauditi. Nisu imali ni
moi ni novca zato. Ostajali su u naoj vlasti sve dok ih ne bismo
previe pritisnuli i iscijedili. No, ako ove velike tvrtke zakljue kako ih
spreavamo da ostvare dobit, one nee aliti ni truda ni troka da nas
pohvataju i privedu na sud.
amor je popratio te zloslutne rijei. Smrknuta lica izmjenjivala su
znaajne poglede. Do sada bijahu tako svemoni, a njihova nadmo
tako neosporna da ni primisao o mogunosti odmazde nije nikad
uznemirila njihove duhove. Ipak, ova je najava sledila srca i
najbezobzirnijih meu njima.
- Moj bi savjet bio - nastavi govornik - da blae postupamo s
malim ljudima. Mo naeg udruenja bit e slomljena onoga asa kad
posljednji od njih bude otjeran.
Nepoeljne istine nisu nikada dobro dole. Bijesni povici popratili
su posljednje rijei govornika. McGinty mrka pogleda uze rije.
- Brate Morris - ree - uvijek si bio zloguk prorok. Dokle god su
lanovi Loe vrsto ujedinjeni, nema te sile u Sjedinjenim Dravama
koja im moe nauditi. Zar to nismo esto dokazali prilikom suenja?
Vjerujem da e i velikim tvrtkama, ba kao i malima, bit lake platiti
nego boriti se. A sada, brao - i McGinty skine samtanu kapu i stolu Loa je zavrila poslovni dio veeranjega programa, osim jedne
sitnice koju u spomenuti na rastanku. Vrijeme je da se osvjeimo i
bratski popriamo i zabavimo.

120

PRAETORIOUS
udna li je ljudska narav! Ove iste ljude koji su tako srasli sa
zloinom, koji su toliko puta muki ubili oca obitelji (inae ovjeka
protiv kojega nita osobno nisu imali) bez primisli kajanja ili suuti za
njegovu ucviljenu suprugu i bespomonu djecu, njena i strastvena
glazba moe natjerati u pla. McMurdo bio je tenor, te sve da i nije
prije uspio stei naklonost Loe, sada bi u tome neizostavno uspio, jer
ih je oduevio s pjesmama Marija na pragu sjedae i Na obali
Allan-vode. Ve te prve veeri uspio je postati jednim od
najomiljenijih lanova drutva, s perspektivom napredovanja u visoke
slube. No, nije bilo dovoljno biti dobar drug u piu da bi ovjek
postao dostojan lan Loe, to se potvrdilo jo prije nego to se ta
veer zavrila. Mnogo je puta staklenka s viskijem obila oko stola, a
kad su se ljudi zajapurili i razuzdali, ustade starjeina i ponovo im se
obrati.
- Deki - ree - u gradu postoji ovjek kojega treba da sredimo, i
na vama je da se za to pobrinete. Mislim na Jamesa Stangera iz
Vjesnika. Jeste li vidjeli kako je opet na nas lajao?
Digao se amor koji je znaio pristajanje i u kojem se ula poneka
psovka. McGinty izvadi iz unutranjeg depa list papira.
- Red i Zakon - tako je naslovljeno - Vladavina terora u
Rudnom podruju. Proteklo je 12 godina od prvog ubojstva koje je
upozorilo na postojanje zloinake organizacije u naoj sredini. Od
toga dana slina nasilja ne prestaju a sada su dosegla vrhunac koji je
sramota civiliziranoga svijeta. Zar su takve posljedice irokogrudnosti
kojom naa zemlja prima izbjeglice evropskog despotizma? Zar da ti
isti ljudi postanu tirani svojih domaina, zar da teror i bezakonje
zavladaju u krilu svetih nabora zvjezdane zastave? Zgrozili bismo se
nad tim zlodjelima ak i kada bismo proitali da su se zbili u
najtrulijim istonim monarhijama. Ti su nam ljudi poznati.
Udruenje je javno i ovlateno. Kako emo ga dugo jo podnositi?
Zar moemo vjeno ivjeti pod... - dosta je te ljage - povie
predsjednik, bacivi novine na stol. - Eto to o nama govori. A sada
vas pitam to emo mu odgovoriti?
- Ubiti ga! - povie desetak glasova.
121

PRAETORIOUS
- Protestiram! - ree brat Morris, ovjek dobroudna izbrijana
lica. - Ve sam vam rekao, brao, da je naa ruka previe ubojita, te da
e doi dan kad e se cijela dolina, u samoobrani, udruiti protiv nas.
James Stanger je starac. Cijenjen je u gradu i izvan njega. Njegove se
novine bore za sve to je pozitivno u ovom kraju. Ako ga uklonimo,
dii e se uzbuna irom Sjedinjenih Drava, a to e biti naa propast.
- Kako bi to mogla biti naa propast? - povie McGinty. - Da li
zbog policije? Ta polovinu njih plaamo mi, a druga polovina nas se
plai. Da li zbog sudova i sudaca? Zar to nismo takoer iskuali, pa
koji je bio ishod?
- Postoji i sudac Lynch u krajnjem sluaju - ree brat Morris.
Bura srdbe popratila je tu najavu.
- Ako samo podignem prst - povie McGinty - dii u na noge
dvjesta ljudi koji e proeljati grad s kraja na kraj. - A zatim,
iznenada povisivi glas i namrtivi strane crne obrve zavie: - Pazi,
brate Morris, ve te neko vrijeme promatram. Sam nema ni trunka
hrabrosti, a nastoji i druge obeshrabriti. Moe svanuti dan kad e se i
tvoje ime nai na dnevnom redu; dapae, mislim da on nije tako
daleko, a onda jao tebi.
Morris problijedi, koljena mu zaklecae, te se svali na stolicu.
Druom rukom prinese au ustima i otpije malo prije nego to je
mogao odgovoriti.
- Oprostite, mi, uvaeni starjeino, i svi ostali lanovi Loe ako
sam rekao vie nego to sam smio. Svi vi znate da srna odan Loi, a
moje zabrinute rijei potjeu od straha da joj se ne dogodi kakvo zlo.
No kako se vie pouzdaj em u vae rasuivanje nego u svoje,
obeavam da vam vie neu nanijeti slinu uvredu.
Izraz lica starjeine malo se ublai nakon tih poniznih rijei.
- U redu, brate Morris. I meni bi bilo krivo kad bismo ti morali
oitati lekciju. Ali dokle god sam ja ef, ovdje e vladati sloga u rijei i
na djelu. A sada u, deki, rei svoju: kad bi Stanger dobio sve to
zasluuje, bilo bi vie neprilike nego dobra. Izdavai su sloni, te bi
sve novine u dravi zatraile intervenciju policije i vojske. No mislim
122

PRAETORIOUS
da ga treba otro opomenuti. Hoe li se ti, brate Baldwine, za to
pobrinuti?
- Dakako! - prihvati mladi ivahno.
- Koliko e ljudi trebati?
- Pet-est, i jo dvojicu da straare na vratima. Neka mi se
pridrue Gower, Mansel, Scanlan i oba Willabyja.
- Obeao sam novome lanu da e i on poi - ree predsjednik.
Baldwin odmjeri McMurda pogledom koji je govorio da mu nije
oprostio.
- Pa moe i on poi ako hoe - ree namrteno.
- Toliko je ljudi dovoljno. A sada, to prije na posao, to bolje.
Drutvo se rastajalo uz amor i viku u kojoj su se uli odlomci
pjesme pijanaca. Toionica je jo bila puna gostiju pa su i neki lanovi
ondje zastali. Mala grupa koja je primila zadatak, izie na ulicu te se
razdvoji kako ne bi bila upadljiva. No je bila ledena a polumjesec je
jasno sjao na bistrom zvjezdanom nebu. Ljudi su zastali da bi se
ponovo okupili u dvoritu nasuprot jedne visoke zgrade. Izmeu
jasno osvjetljenih prozora, zlatnim je slovima bio ispisan natpis
Vjesnik. Iznutra se ula lupa tamparskog stroja.
- Hej, ti - ree Baldwin McMurdu - moe ostati dolje kod vrata i
paziti da netko ne naie. Arthur Willaby e ostati s tobom. Vi drugi
poite za mnom. Ne bojte se, momci, imamo deset svjedoka koji e
potvrditi da smo upravo sada u toionici Zadrunoga doma.
Bijae gotovo pono, a ulica je bila prazna, osim nekolicine
pijanaca koji bijahu poli kuama. Grupica prijee ulicu i odgurnuvi
vrata ureda krene, na elu s Baldwinom, uza stepenice. McMurdo i
jo jedan ostadoe dolje. Iz sobe iznad njih zauje se vika, poziv u
pomo, a onda toptanje nogu i ruenje stolica. Trenutak kasnije na
stepenice izleti sijed starac, no zgrabie ga prije nego to je mogao
umai, a njegove naoale doletjee do McMurdovih nogu. Zau se
tutanj i jecanje. ovjek bijae pao na lice, a deset tapova zazveketa
nad njim. Previjao se na podu a dugi i mravi udovi drhtali su mu pod
123

PRAETORIOUS
udarcima. Drugi se ve umorie, no Baldwin je s avolskim smijehom
na okrutnome licu udarao i dalje ovjeka po glavi, koju je ovaj uzalud
nastojao zatititi rukama. Bijela mu je kosa bila poprskana krvavim
mrljama. Baldwin se nagnuo nad svoju rtvu traei otkrivene
dijelove glave da bi nastavio s udarcima, kad li McMurdo pojuri uza
stepenice i odgurne ga viui:
- Stani, ubit e ga! Prestani! Baldwin ga zaprepateno pogleda.
- Proklet bio - povie. - Tko si ti da se mijea - ti koji si tek
primjen u Lou. Odstupi! - I podie na njega tap, ali McMurdo naglo
izvue pitolj iz depa.
- Ti odstupi! - povie. - Raznijet u ti lice ako me samo dotakne.
to se Loe, pak, tie, zar nije starjeina naredio da ga ne ubijemo, a ti
upravo to ini.
- Istinu kae - opazi jedan iz grupe.
- Zaboga, bolje da pourite! - povie ovjek sa strae. - Sve je vie
osvijetljenih prozora, a za pet minuta cijeli e grad biti na nogama.
I zaista, s ulice se ula vika, a dolje u predsoblju okupila se grupica
slagara da prui otpor. Ostavivi nepomino tijelo izdavaa na vrhu
stepenica, zlotvori jurnu dolje i probiju se na ulicu. Doavi do
Zadrunoga doma neki se od njih umijeae u gomilu to je jo bila u
toionici, te aptom javie McGintyju da je posao obavljen. Ostali, a
meu njima i McMurdo, skrenue u sporedne ulice te se zaobilaznim
putem vratie kuama.

124

PRAETORIOUS

ETVRTO POGLAVLJE:
Dolina straha
Kad se idueg jutra McMurdo probudio glava ga je boljela od
prekomjerna pia, a ruka u koju je bio utisnut ig bijae vrela i
nabrekla, pa se odmah podsjetio na ulanjenje u Lou. Kako je
posjedovao vlastiti izvor prihoda nije morao redovito odlaziti na
posao, pa je i toga jutra ostao kod kue, kasno dorukovao, a onda
napisao dugo pismo prijatelju. Zatim je prelistao Vjesnik. U
posebnoj rubrici, ubaenoj u posljednji as, proita: Nasilje u
,Vjesnikovu' uredu. Izdava teko ozlijeen. Bile su ukratko
prepriane injenice koje je McMurdo znao bolje nego autor lanka,
to je zavravao izjavom:
Policija istrauje, no teko da se moemo nadati kako e njezini
napori uroditi boljim rezultatima nego do sada. Kako je nekolicina
sudionika prepoznata, postoji nada da e barem oni biti osueni.
Poinitelj je nasilja, ne treba ni isticati, ono zloglasno udruenje koje
ve dugo dri stanovnike u strahu i protiv kojega je Vjesnik zauzeo
beskompromisan stav. Mnogi prijatelji gospodina Stangera bit e
zadovoljni kad uju da nije u ivotnoj opasnosti, no okrutno je
prebijen, te je zadobio teke ozljede glave.
Dalje je reeno da je za obranu ureda zatraen straar iz Rudarske
policije naoruan vinesterkom.
McMurdo odloi novine i upravo je pripaljivao lulu rukom koja je
jo drhtala od sinonjeg pretjeranog pia kad li netko pokuca na vrata
i stanodavka mu preda pisamce to joj je upravo bilo urueno. Pismo
je bilo bez potpisa:
elio bih s vama razgovarati, ali radije ne bih u vaoj kui. Nai
ete me ispod zastave u Miller Hillu. Ako doete ovamo, rei u vam
neto to je vano za vas da ujete a za mene da kaem.
S najveim iznenaenjem McMurdo ponovo proita pisamce jer
nije mogao shvatiti od koga je niti to ono treba da znai. Da je
rukopis bio enski jo bi mogao pomisliti da je na pomolu jedna od
125

PRAETORIOUS
onih avantura kakvima je obilovao njegov prijanji ivot. No rukopis
je bio muki, kolovan. Napokon, nakon kratka oklijevanja, odlui da
poe.
Miller Hill bijae prilino zaputen perivoj u sreditu grada. Ljeti
je to bilo vrlo omiljeno sastajalite no zimi bijae pust. S vrha
breuljka pruao se pogled ne samo na cijeli taj prljavi i razvueni
grad ve i na vijugavu dolinu ispod njega, naikanu s obje strane
razbacanim rudarskim oknima i tvornicama koje su se na bjelini
snijega doimale kao tamne mrlje, te na obrasle breuljke i bijele
kapice njihovih vrlova. McMurdo odeta vijugavom stazom
obrubljenom zimzelenjem do prazne restauracije u kojoj ljeti vrvi
ivot. Pokraj nje je bila zataknuta zastava, a pod njom stajae ovjek
podignuta ovratnika i eira nabijena duboko na oi. Kad se okrenuo,
McMurdo prepozna brata Morrisa koji je sino razljutio starjeinu.
Izmijenie lozinku Loe.
- McMurdo, htio sam s vama razgovarati - ree stariji od dvojice
oklijevajui, to je upozoravalo da je na osjetljivu terenu. - Lijepo od
vas to ste doli.
- Zato se niste potpisali?
- ovjek mora biti oprezan, gospodine. U ovakva vremena nikad
se ne zna to se moe iz ega izroditi. Ne zna se kome se moe
vjerovati, a kome ne.
- Valjda se moe vjerovati bratu.
- Ne, ne moe uvijek - povie Morris, - Ma to da mi kaemo, pa
ak i pomislimo, lako moe doi do uiju McGintyja.
- Pazite - ree McMurdo strogo - tek sam se sino, kao to znate,
zakleo naem starjeini na vjernost. Zar ete od mene zahtijevati da
prekrim zakletvu?
- Ako tako mislite - ree Morris tuno - onda mogu samo rei da
mi je ao to ste se potrudili doi. Lo je to znak kad dva slobodna
graanina ne smiju iskreno razgovarati.
McMurdo,
svoga stava.
126

kad je dobro osmotrio sugovornika, ublai krutost

PRAETORIOUS
- Ja sam to rekao samo u svoje ime - ree. - Tek sam doao, kako
znate, i sve mi je to strano. Nije na meni da prvi govorim, gospodine
Morris, no ako vi smatrate da treba da neto kaete, tu sam da vas
sasluam.
- I da prenesete efu McGintyju - ree Morris s gorinom.
- Nepravedni ste - povie McMurdo. - Ja sam vjeran Loi, to vam
odmah kaem, no bio bih najvei bijednik kada bih ponovio pred bilo
kime ono to mi u povjerenju kaete. To nee prijei preko mojih
usana; no s druge strane, upozoravam vas da ne moete od mene
oekivati ni pomo ni suut.
- Prestao sam se odavno nadati i jednom i drugom - ree Morris. Ovim to u sada rei moda riskiram ivot, ali ma koliko da ste zli a sino mi se uinilo da ete uskoro stati uz bok najgorima - ipak vam
je sve to novo, te vam dua ne moe biti toliko ogrezla kao njima. Eto,
zato sam elio s vama porazgovoriti.
- A to ste mi zapravo htjeli rei?
- Prokleti bili ako me odate!
- Pa, kazao sam vam da neu.
- Kao prvo, elio sam vas zapitati: kad ste pristupili Udruenju
zidara u Chicagu i zakleli se na vjernost i milosre, da li vam je palo
na pamet da e vas to moda dovesti do zloina?
- Ako se ovo moe nazvati zloinom - odgovori McMurdo.
- Nazvati zloinom! - povie Morris, a glas mu je drhtao od strasti.
- Malo ste vidjeli ako to moete nazvati ikako drukije. Zar nije bio
zloin prebiti starca koji bi vam mogao biti otac, tako da krv natopi
njegovu sijedu kosu? Je li to zloin, ili biste to mogli drukije
okvalificirati?
- Neki bi rekli da je rije o ratu - ree McMurdo. - Klasna borba,
sa svim to ona podrazumijeva, u kojoj svatko udara kako najbolje
zna.
- Da li ste isto tako mislili kad ste prili Udruenju zidara u
Chicagu?
127

PRAETORIOUS
- Ne, moram priznati da nisam.
- Nisam ni ja kad sam se ulanio u Philadelphiji. Bilo je to
dobrotvorno drutvo i sastajalite istomiljenika. A onda sam uo za
ovaj grad - proklet bio as kad se to dogodilo - i dooh ovamo da
poboljam materijalni poloaj. Moj boe, to sam uinio! Supruga i
troje djece dooe sa mnom. Otvorio sam prodavaonicu tekstila na
Trnici i posao je dobro krenuo. A onda se proulo da sam slobodni
zidar, pa sam bio prisiljen pristupiti Loi, ba kao to ste i vi sino
uinili. I ja imam ig sramote utisnut na ruci, a jo sramotniji je onaj
na srcu. Ubrzo sam uvidio da mi zapovijeda crni divljak, da sam upao
u zloinake mree. I to sam mogao? Sve to bih rekao da poboljam
situaciju bilo je shvaeno kao izdaja, ba kao i ono sino. Ne mogu
otii odavde, jer prodavaonica mi je sve to imam. Ako napustim
Udruenje, eka me, znam to vrlo dobro, metak u elo, a sam bog zna
to e snai moju suprugu i djecu. Grozno je to, ovjee, grozno!
I starac uroni lice u dlanove, a tijelo mu se treslo od grevita
ridanja.
McMurdo slee ramenima.
- Slab ste vi za taj posao - ree. - Niste mu dorasli.
- Nekad sam imao i savjest i vjeru, a sada su me uinili zloincem.
Bio sam izabran za neki posao. Znao sam to e mi se dogoditi ako
ustuknem. Moda sam i kukavica. Moda me takvim ini pomisao na
suprugu i djeicu. I tako prihvatih. Mislim da me to nikada nee
prestati progoniti. Bila je to osamljena kuica, dvadesetak milja
odavde, s one strane brda. Zapovijedili su mi da pazim na vrata ba
kao i vama sino. Nisu imali potpuno povjerenje u mene. Drugi uoe
u kuu. Kad su izili, ruke su im bile krvave do lakata. Odlazei, uli
smo djeji vrisak. Bio je to petogodinji djeai koji je vidio kako su
mu ubili oca. Tog asa postao sam zloinac-suuesnik u zloinu,
izgubljen zauvijek i na ovome i na onome svijetu. Iako sam dobar
katolik, sveenik nee ni da progovori sa mnom. Kada je uo da sam
Scowrer, izbacio me iz crkve. Eto, tako stoje stvari sa mnom. Vidjei
da ste i vi krenuli istim putem, pitam se kamo e vas sve to odvesti?

128

PRAETORIOUS
Jeste li spremni da postanete hladnokrvan ubojica ili se moe jo
neto uiniti da vas se na tom putu zaustavi?
- A to biste vi uinili? - upita iznenada McMurdo. - Da me ne
biste moda prijavili?
- Boe sauvaj! - povie Morris. - I sama bi me pomisao mogla
stajati glave.
- No dobro! - ree McMurdo. - Mislim da ste slabi i da
preuveliavate stvar.
- Preuveliavam! Priekajte malo, pa ete vidjeti. Pogledajte u
dolinu. Vidite li dim kako izbija iz stotine dimnjaka? Kaem vam da
su oblaci zloina nadvijeni nad glavama ljudi jo gui i tamniji. Ovo
je dolina straha, dolina smrti. Od mraka do zore strah ne naputa
ljudska srca. Priekajte, mladiu, pa ete i sami vidjeti.
- Rei u vam to mislim kad malo bolje sve to upoznam - ree
nemarno McMurdo. - Jedno je jasno, a to je da vi nite stvoreni za ovo
mjesto, i to bolje za vas da to prije rasprodate sve to imate, ak ako
dobijete i desetinu vrijednosti robe. Neu ni pisnuti o onome to sam
uo, ali jao vama ako se pokae da ste potkaziva ...
- Nisam, nisam! - povie jadni Morris.
- No, neka na tome ostane. Imat u na umu to sam uo, pa u se
moda jadnoga dana ponovo vratiti na vau misao. Mislim da je vaa
namjera bila dobra. A sada, odoh kui.
- Samo jo neto prije nego to odete - ree Morris, - Moda su
nas vidjeli zajedno, a tada e htjeti znati o emu smo razgovarali.
- To je razumna pretpostavka.
- Nudim vam mjesto u svojoj trgovini.
- A ja ga odbijam. Ali, to je naa stvar. Do vienja, brate Morris, i
elim da vam ubudue bude bolje.
To je poslijepodne McMurdo sjedio uz pe u dnevnoj sobi i puio.
Bio je zadubljen u misli kad li se vrata otvore, a sobu ispuni divovska

129

PRAETORIOUS
figura efa McGintyja. Izmijene lozinku, a onda on sjedne nasuprot
mladiu. Uporno ga je motrio, a ovaj mu je uzvraao pogled.
- Rijedak sam posjetilac, brate McMurdo - ree napokon. - Mislim
da sam previe zauzet ljudima koji mene posjeuju. No pomislio sam:
hajde da mimo obiaja zavirim k tebi i pogledam kako ivi.
- ast mi je to vas ovdje vidim, savjetnie - ree McMurdo
srdano, vadei iz ormara staklenku viskija. - ast koju zaista nisam
oekivao.
- Kako ruka? - upita ef. McMurdo iskrivi lice.
- Neprestano je osjeam - ree. - Ali vrijedilo je podnijeti.
- Da, isplati se onima - odgovori ef - koji su odani i idu do kraja
kad treba pomoi Loi. O emu si razgovarao s bratom Morrisom
jutros na Miller Hillu?
Pitanje je dolo tako iznenada da je bila srea to je odgovor bio
pripremljen unaprijed. Mladi se srdano nasmije.
- Morris nije znao da mogu zaraditi koliko mi je potrebno i
sjedei kod kue. Nee on to ni saznati jer je previe savjestan da bih
mu se povjerio. No dobroudan je to starac. Pomislio je da bi mi
uinio uslugu ponudivi mi mjesto u njegovoj prodavaonici.
- O tome se, dakle, radilo?
- Da, o tome.
- I ti si odbio?
- Jasno! Zar ne mogu zaraditi deset puta vie ne iziavi iz pidame
i to za samo etiri sata dnevno?
- To je istina. No ja se ipak ne bih ba mnogo druio s Morrisom.
- Zato?
- Zato to ti ja to kaem. Veini ljudi u ovom kraju dovoljno je da
im se to kae.

130

PRAETORIOUS
- Moda je dovoljno veini, ali meni nije, savjetnie - hrabro e
McMurdo. - Ako ste psiholog u ocjenjivanju ljudi, to biste morali
znati.
Crnoputi div ga pogleda, a dlakava mu apa na as obujmi snano
au kao da ju je htio baciti u glavu svoga sugovornika. No umjesto
toga, on se nasmije svojim razmetljivim, neiskrenim smijehom.
- udan si mi ti svat, zaista jesi - ree. - No ako ba hoe, rei u
ti razlog. Je li ti Morris to govorio protiv Loe?
- Nije.
- A protiv mene?
- Nije ni to.
- To je zato to nema povjerenja u tebe. Ali duboko u srcu nije
on odan Loi. Dobro mi to znamo i zato ga motrimo i ekamo
as kad emo ga opomenuti. Mislim da se on blii. U naem toru
nema mjesta ugavoj ovci. Ako se drui s nepouzdanima, moemo
pomisliti da si i ti takav. Razumije li sada?
- Nema opasnosti da bih se mogao s njim druiti jer mi se ne
svia - odgovori McMurdo. - A to se nepouzdanosti tie, ne bih
nikom drugom, osim vama, dopustio da mi tu rije dvaput spomene.
- U redu - ree McGinty iskapivi au. - Doao sam da te na
vrijeme opomenem, i to sam uinio.
- Rado bih znao - ree McMurdo - kako vam je ve dolo do uiju
da sam razgovarao s Morrisom?
McGinty se nasmije.
- Moja je dunost da znam to se u ovome gradu zbiva - ree. Bolje da raunate s tim da u uti ma to se dogodilo. No moje je
vrijeme isteklo, pa u se poz ...
Ali opratanje je prekinuto. Vrata se iznenada s treskom otvore i
tri mrka, napeta lica ispod iljastih policijskih kapa zagledaju se u
dvojicu ljudi. McMurdo skoi i gotovo htjede povui pitolj, no ruka
mu zastade na pola puta jer postade svjestan da su dvije
131

PRAETORIOUS
vinesterke uperene u njega. Tada u sobu ue ovjek u uniformi s
revolverom u ruci. Bio je to kapetan Marvin, koji je nekad pripadao
ikakoj policiji, a sada rudarskom redarstvo. Kimne McMurdu i
naceri se.
- Znao sam da e opet uskoro upasti u zlo, lopuo McMurdo iz
Chicaga - ree. - Ne moe ostati po strani, zar ne? Skini eir i hajde
s nama.
- Platit ete mi za ovo, kapetane - ree McGinty. - Tko ste vi,
uostalom, da tako provaljujete u neiju kuu i gnjavite asne i
potene ljude?
- Ne mijeajte se u ovo, savjetnie McGinty - ree policijski
kapetan. - Ne traimo vas ve ovoga ovdje, McMurda. Vi biste nam
trebali pomoi, a ne spreavati nas u obavljanju dunosti.
- On je moj prijatelj i odgovaram za njegovo vladanje - ree ef.
- Prema onome to se pria, moda ete uskoro odgovarati za
svoje vladanje - odgovori policajac. - Ovaj je McMurdo bio lopov i
prije nego to je doao ovamo, a to je i ovdje ostao. titi me, strao,
dok ga razoruam.
- Evo mog pitolja - ree McMurdo hladno. - Da smo nas dvojica
sami, kapetane, mislim da me ne biste tako lako uhvatili.
- Gdje vam je nalog za hapenje? - upita McGinty. - Zaboga, dokle
god ljudi poput vas vode policiju svejedno je da li ivimo u Vermissi
ili usred Rusije. Ovo je kapitalistiko nasilje, i vi ete jo zbog njega
odgovarati.
- Vi radite svoj posao, savjetnie, a mi emo svoj.
- Za to sam optuen? - upita McMurdo.
- Za sudjelovanje u napadu na starog izdavaa Stangera u
Vjesnikovu uredu. Nije vaa krivnja to nije podlegao batinama.
- Ako je to sve za to ga optuujete - glasno se nasmije McGinty moete ga odmah pustiti i utediti sebi trud. Ovaj je ovjek sve do
ponoi igrao poker sa mnom u toionici; dovest u vam deset
svjedoka koji e to potvrditi.
132

PRAETORIOUS
- To je vaa stvar, sredite to sutra na sudu. A sada poimo,
McMurdo, i to mirno, ako ne eli dobiti kundakom po glavi. A vi,
McGinty, ne mijeajte se, jer, upozoravam vas, neu trpjeti otpora
dok obavljam dunost.
Kapetan je tako odluno nastupio da su i McMurdo i njegov ef
bili prisiljeni prihvatiti nametnutu situaciju. Ovaj posljednji je uspio s
uhapenim proaptati nekoliko rijei prije nego to su ga odveli.
-- A to je s ... i uini kretnju koja je davala do znanja da misli na
stroj za tampanje novca.
- Sve je u redu - proapta McMurdo koji ga je spremio ispod poda.
- Do vienja, mome - ree ef rukovavi se s njim. - Posjetit u
odmah Reillvja, mog odvjetnika i on e preuzeti obranu. Vjeruj mi da
te nee moi zadrati.
- Ja se ne bih kladio. Vas dvojica uvajte uhapenoga i pucajte ako
vas pokua nasamariti. A prije nego to poem pretrait u kuu.
Marvin to uini, no skriveni stroj nije pronaao. Kad je zavrio, on
i njegovi ljudi odvedoe McMurda u policijsku stanicu. Bio se ve
spustio mrak, te su ulice gotovo opustjele, no ipak je nekoliko
besposliara polo za grupom te su, zatieni tamom, dobacivali
uhapenome psovke.
- Prokleti Scowrer, treba ga linovati! Linovati! Smijali su me se i
rugali dok su ga policajci vodili u policijsku stanicu. Kad ga je deurni
inspektor povrno ispitao, poalje ga u zajedniku zatvorsku sobu. U
njoj nae Bakhvina i jo tri zlikovca s kojima je bio u Vjesniku. Svi
su oni uhapeni tog poslijepodneva, pa su tu ekali sutranje suenje.
No duga se zidarska ruka uspjela pruiti i do te zatvorene tvrave
zakona. Kasno naveer doao je jedan od uvara nosei slamnatu
prostirku za spavanje iz koje je izvadio dvije staklenke viskija,
nekoliko aa i karte. Veselo su proveli no i ne mislei na
neugodnosti koje ih ujutro oekuju.
Nije bilo razloga za strepnju, kao to je to ishod pokazao. Sudac
nije uspio, uz dokaze kojima je raspolagao, izrei presudu koja bi
zlikovce uputila pred vii sud. Slagari i reporteri morali su priznati da
133

PRAETORIOUS
je svjetlo bilo preslabo, a bili su previe uzbueni da bi se sa
sigurnou mogli zakleti tko su napadai, iako su bili uvjereni da su u
tome sudjelovali i neki od optuenih. Nakon unakrsna ispitivanja,
koje je proveo nadareni odvjetnik to ga je unajmio McGinty, oni su
davali jo neodreenije iskaze. Ozlijeeni je ve ranije izjavio da je
bio zateen iznenadnim napadom, te da ne moe tvrditi nita osim da
je onaj koji ga je prvi udario imao brkove. Dodao je kako zna da su to
uinili Scowreri, jer u opini nije imao neprijatelja, a banda mu je
odavno prijetila zato to ju je u uvodnicima otvoreno napadao. S
druge je strane nepobitno dokazano, jednodunim i odlunim
iskazom estorice graana, ukljuujui i McGintyja, da su se optueni
kartali u Zadrunome domu u vrijeme kad je poinjeno nasilje. Jasno
da su nakon toga bili osloboeni optube uz ispriku zbog doivljene
neugodnosti, a kapetan Marvin i policija bili su ukoreni zbog
pretjerane marljivosti.
Presuda je pozdravljena pljeskom Suda u kojemu su McMurdu
mnogi ljudi bili poznati. lanovi Loe smijali su se i domahivali. No
bilo je i onih koji su stisnutih usnica i mrgodna lica gledali kako
zloinci naputaju optueniku klupu. Jedan odluan ovjek crne
brade izrazio je osjeaje te grupe ljudi promrsivi kroz zube dok su
zloinci prolazili:
- Prokleti ubojice! Ve emo vas udesiti!

134

PRAETORIOUS

PETO POGLAVLJE:
Najcrnji dan
Ako je ita moglo uveati popularnost Jacka McMurda meu
drugovima, onda je to bilo njegovo hapenje i oslobaanje. U
povijesti njihova Udruenja nije se dogodilo da netko jo iste veeri
kad je primljen u Lou uini neto to e ga dovesti pred sud. Ve je
uivao slavu dobroga druga u zabavi i vesele ispiuture, a uz to
ovjeka snana znaaja koji ne doputa da ga vrijea ni svemoni ef.
Osim toga, drutvo je sve vie bilo uvjereno da upravo on moe
smisliti najkrvoloniji plan, te ga i ostvariti. To je pravi momak za
savren in, rekoe stariji jedan drugome, ekajui as kad e ga
moi upotrijebiti. McGinty je ve raspolagao dobrim snagama, no
morao je priznati da taj mladi po sposobnostima odskae od ostalih.
Osjeao se kao ovjek koji na uzici dri otrog lovakog psa. Za sitne
poslove dovoljni su obini psii, ali jednoga dana pustit e on u borbu
i onog izuzetnog. Nekoliko lanova Loe, meu njima i Ted Baldwin,
teko su primili prebrz uspon stranca, te su ga mrzili, ali su ga
ostavljali na miru jer su znali da je jednako spreman na tunjavu kao i
na smijeh.
No, dok je ovaj mladi meu drugovima bio sve omiljeniji,
postojalo je podruje koje mu je bilo jo vanije, a na kojemu je gubio
bitku. Otac Ettie Shafter nije vie razgovarao s njim, ak mu je
zabranio pristup u kuu. Ettie je bila previe zaljubljena da bi ga se
odrekla, premda ju je zdrav razum odvraao od braka sa ovjekom
kojeg smatraju zloincem. Jednoga je jutra, nakon neprospavane noi,
odluila da ga posjeti, moda posljednji put, kako bi ga jo jednom
pokuala otrgnuti od loeg drutva. Pola je njegovoj kui, to ju je
ve mnogo puta molio da uini, i uuljala se u sobu. Sjedio je za
stolom njoj okrenut leima, a pred njim je bilo pismo. Iznenada je
obuzme vragoljast djevojaki poriv - ta bilo joj je tek 19 godina! Kako
nije uo da je ula, na prstima se primakla i lagano dotakla njegova
pognuta lea.

135

PRAETORIOUS
eljela ga je iznenaditi i u tome je sigurno uspjela, no nije se
nadala da e i ona doivjeti veliko iznenaenje. On se, naime, naglo
okrenu i desnom je rukom zgrabi za grlo. U isto vrijeme drugom
rukom uspije zguvati papir to je bio pred njim. Za as zastane i
zagleda se u nju. Izraz zapanjenosti, a zatim radosti zamijeni divlji
gr koji mu bijae iskrivio lice. Taj gr natjera je da ustukne od uasa.
- Ti! - ree on, briui elo. - Zar je mogue da si dola k meni,
duo moje due, a ja nisam smislio nita bolje nego da te zadavim!
Doi, draga - ree pruivi joj obje ruke. - Daj da popravim to sam
uinio.
Ali, ona se jo nije bila oporavila od iznenadnog otkria osjeaja
krivnje koji mu je proitala na licu. Neto joj je govorilo da to nije
obian strah ovjeka koji je zateen. Bio je to osjeaj krivnje i straha.
- to ti je bilo, Jack? - povie. - Zato si se tako uplaio? Ah, Jack,
savjest ti nije ista, inae me ne bi bio onako pogledao.
- Zapravo mislio sam o neem sasvim drugom i kada si ula tim
svojim lakim vilinskim korakom . . .
- Ne, nije samo to, Jack! - Tada je iznenada obuze sumnja. - Daj
da vidim pismo koje si pisao!
- Oh, Ettie, to ne mogu.
Sada vie nije sumnjala. Bila je sigurna.
- Pisao si nekoj eni! - povie. - Sigurna sam u to! Zato mi inae
ne bi pokazao? Ili moda ak supruzi! Kako mogu znati da nisi
oenjen - ta stranac si, nitko te ovdje ne poznaje.
- Nisam oenjen, Ettie. Zaklinjem ti se. Ti si za mene jedina ena
na svijetu. Tako mi boga, govorim istinu.
Bijae tako blijed i ozbiljan da mu je povjerovala.
- No, dobro - povie - a zato mi nee pokazati pismo?
- Rei u ti, draga. - Zakleo sam se da ga neu pokazati, te kao to
ne bih nikad pogazio rije danu tebi, tako neu pogaziti obeanje koje
sam dao njima. Rije je o poslovima Loe, a to je tajna ak i za tebe.
136

PRAETORIOUS
Strah koji si proitala na mom licu kad si me dotakla - zar sada
razumije - bio je strah od policije.
Osjeala je da govori istinu. Zagrlio ju je kako bi poljupcima
otjerao njen strah i sumnje.
- A sada sjedni do mene. udno je to prijestolje za takvu kraljicu,
no to je najbolje to tvoj siromani oboavalac moe sada pronai. Ali
jednog e se dana potruditi da ti bude bolje, nadam se. Sad si se ve
smirila, zar ne?
- Kako se mogu smiriti, Jack, kad znam da si zloinac meu
zloincima, i nikad ne znam kad e dospjeti na optueniku klupu
zbog ubojstva? Scowrer McMurdo, tako te jedan na gost juer
nazvao. Te su mi rijei probole srce poput noa.
- Teke rijei ne lome kosti.
- No, bile su istinite.
- Draga, stvari ne stoje tako loe kako misli. Mi smo samo bijedni
ljudi koji nastoje nai put do svojih prava.
Ettie ga zagrli.
- Napusti to, Jack! Meni za ljubav, za ljubav boju. To sam te
dola zamoliti. Na koljenima te molim. Evo kleim pred tobom i
preklinjem te da od tog odustane.
On je podigne i pokua smiriti prislonivi njenu glavu na svoje
grudi.
- Zaista, draga, ti i ne zna to od mene zahtijeva. To bi znailo
pogaziti zakletvu i ostaviti drugove na cjedilu. Kad bi sve znala, nikad
ne bi to od mene zahtijevala! Osim toga, i da elim pobjei, zar bih
mogao? Ne misli valjda kako bi Loa dopustila da joj umakne ovjek
sa svim njezinim tajnama?
- Mislila sam i na to, Jack. Sve sam isplanirala. Otac ima neto
uteevine. Sit je ovoga grada, jer mu strah od tih ljudi zagorava
ivot. Spreman je otii. Pobjei emo svi troje u Philadelphiju ili u
New York i tamo emo biti sigurni.
137

PRAETORIOUS
McMurdo se nasmije.
- Loa ima dugu ruku. Zar misli da se ne bi mogla protegnuti do
Philadelphije ili New Vorka?
- Onda hajdemo na istok, u Englesku ili u vedsku, odakle je otac
i doao. Ali, napustimo ovu dolinu uasa.
McMurdo se sjeti brata Morrisa.
- Ovo je drugi put to ujem da netko tako naziva ovu dolinu.
Zaista teka mora pritie neke od vas, kako vidim.
- Svaka nam je minuta ivota zagorana. Zar misli da nam je Ted
Baldwin ikada oprostio? Kakva bi nas sudbina ekala kada te se ne bi
bojao? Da samo moe vidjeti kakav je pogled tih mranih poudnih
oiju!
- Nauio bih ga ja kako da se vlada kad bih ga samo uhvatio. Ali,
pouj me, djevojice. Ne mogu otii odavde. Naprosto ne mogu.
Shvati to ozbiljno jedanput za uvijek. No, ako meni prepusti da
naem nain kako da asno iziemo iz ove situacije, potrudit u se.
- asno?!
- Hajde, hajde! Sve ovisi o tome kako gleda na stvari. No, ako mi
da est mjeseci vremena, nastojat u sve urediti, tako da se ne
moram sramiti bilo koga pogledati u oi.
Djevojka se vedro nasmije.
- est mjeseci! - povie. - Obeaje?
- No, recimo sedam ili osam. Za najvie godinu dana napustit
emo ovu dolinu.
To je bilo sve to je Ettie mogla postii, no sada je barem daleko
svjetlo obasjavalo emer neposredne budunosti. Vratila se oevoj
kui radosnija nego to je ikad bila od kada je upoznala Jacka
McMurda.
Novi je lan Udruenja mislio da e ui u sve tajne Loe, no
uskoro je uvidio da je organizacija razgranatija i zamrenija nego to
je pretpostavljao. Ni ef McGinty nije bio upuen u sve, jer je postojao
138

PRAETORIOUS
vii slubenik, pokrajinski zastupnik, koji je ivio u Hobson's Patchu,
uz prugu, i koji je upravljao nekolicinom loa prilino hirovito i
samovoljno. McMurdo ga je vidio samo jedanput: bio je to lukav
sjedokosi ovjek nalik na takora, neujna hoda kao da se ulja, a
njegovi su iskosa baeni pogledi odavali zlobu. Ime mu je bilo Evans
Pott i ak je velik ef Loe u Vermissi osjeao prema njemu odbojnost
i strah.
Jednoga dana primi Scanlan, McMurdov sobni drug, McGintyjevo
pisanice u kojem nae i pismo Evansa Potta: on mu je javljao kako
alje dva valjana ovjeka, Lawlera i Andrewsa, koji treba da obave
neto nedaleko odatle, no najbolje je da se ne iznose pojedinosti o
kome je rije. Starjeini je upuena molba da se pobrine za te ljude i
da ih udobno smjesti do akcije. McGinty je dodao kako bi goste u
Zadrunom odmah opazili, pa bi stoga bio zahvalan ako bi ih
McMurdo i Scanlan prihvatili i smjestili u svom prenoitu.
Te veeri stigoe ta dva ovjeka nosei putne torbe. Lawler je bio
postariji, lukav, utljiv i suzdran ovjek u crnom kaputu i mekanom
pustenom eiru, upa.ve brade, pa je nalikovao na putujueg
propovjednika. Njegov pratilac, Andrews, bijae gotov djeak vedra,
otvorena lica, leprav kao da je na odmoru koji eli do kraja
iskoristiti. Nisu pili i vladali su se kao uzorni lanovi drutva, premda
su bili ubojice koji su se pokazali sposobnim izvriocima planova
teroristike organizacije. Lawler je do tada bio obavio 14 takvih
poslova, a Andrews tri.
Bili su voljni priati o svojim nedjelima: govorili su o njima sa
stidljivim ponosom ljudi koji su uinili dobro djelo i nesebinu uslugu
zajednici. O poslu, pak, koji su trebali obaviti utjeli su.
- Ne pijemo i zato su nas izabrali - objasni Lawler. - Uvjereni su da
neemo rei vie nego to je potrebno. Nemojte nam uzeti za zlo, ali
to je izriit nalog pokrajinskog zastupnika.
- Jasno, svi smo mi u to ukljueni - ree McMurdov sobni drug
Scanlan kad su sva etvorica poela veerati.

139

PRAETORIOUS
- To je istina; zato moemo priati do zore o ubojstvu. Charlija
Williamsa, Simona Birda ili bilo koga drugoga. Ali, dok posao ne
bude obavljen, o njemu vam neemo nita rei.
- Znam ih pet-est ovdje u blizini kojima bi se imalo to zamjeriti
- ree McMurdo i opsuje - Da nije po srijedi Jack Knox iz Iron Hilla? I
ja bih rado pomogao ako mora dobiti to je zasluio.
- Ne, nije jo na redu.
- A je li Hermann Strauss?
- Ne, nije ni on.
- Ako ne elite rei, ne moemo vas prisiliti, no rado bih znao.
Lawler se nasmije i odmahne glavom. Nije ga se moglo povui za
jezik.
Scanlan i McMurdo, unato suzdrljivosti svojih gostiju, odluili
su prisustvovati onom to su oni zvali zabavom. Stoga je McMurdo,
kad ih je jedne noi uo kako se uljaju niz stepenice, probudio
Scanlana. Kad su se odjenuli, ona dvojica se bijahu ve iskrala,
ostavivi otvorena vrata. Nije jo bilo svanulo, te su ih pri svjetlu
ulinih svjetiljki prepoznali malo dalje, na drugoj strani ulice. Budno
su na njih pazili slijedei ih beumno kroz dubok snijeg. Kako je
prenoite bilo na kraju grada, ubrzo su stigli do raskra koje je
oznaavalo granicu naselja. Tamo su Lawlera i Andrewsa doekala
trojica ljudi s kojima su izmijenili nekoliko rijei. Zatim nastavie put
zajedno. Bio je to zacijelo neki znaajan posao kad su bili potrebni
toliki ljudi. Dooe do mjesta na kojem su se staze granale prema
rudnicima. Grupa poe putem to vodi prema Crow Hillu, znaajnom
rudniku koji je dobro poslovao zahvaljujui vrstoj ruci upravitelja iz
Nove Engleske, Josiaha H. Dunna. Tamo se uspio odrati red i
disciplina i za vladavine nasilja.
Svitalo je, te su se radnici pojedinano ili u grupama kretali
tamnom stazom to je vodila prema rudniku.
McMurdo i Scanlan nastavie put zajedno s drugima, pratei
pogledom ljude koje su slijedili. Gusta je omaglica jo nisko leala kad
li se odjednom razlegne iznenadan zviduk sirene. Bio je to znak da
140

PRAETORIOUS
se za deset minuta koare poinju sputati u rudnik i da posao
zapoinje.
Kad su stigli blizu ulaza u rudnik, na istini ispred njega ekalo je
ve stotinjak rudara: tapkali su nogama na mjestu i puhali u prste jer
je bilo hladno. Ona dvojica stajala su usred male grupe u sjeni
strojarnice. Scanlan i McMurdo popee se na hrpu ljake, odakle su
mogli vidjeti cijeli prizor. Opazili su glavnog inenjera, kota
Menziesa, kako izlazi iz strojarnice i daje zvidukom znak za
sputanje koara. U tom asu uputi se visok, mlohav ovjek, izbrijana
ozbiljna lica prema ulazu u jamu. Kad se pribliio, opazi grupu koja je
nepomino i bez rijei stajala pred strojarnicom. Svi njeni lanovi
natukli su eire na oi i podigli ovratnike da bi zaklonili lice. Samo
na as slutnja skore smrti stegne mu srce ledenim stiskom. Ve u
slijedeem trenutku on je odbaci, te pone razmiljati kako da ukloni
neznance to su se uvukli meu njegove ljude.
- Tko ste vi? - zapita ih uputivi se prema njima. - to tu prodajete
zjake?
Bez odgovora, mladi Andrews stupi naprijed i revolverom ga
pogodi u trbuh. Stotina prisutnih radnika stajala je kao ukopana; bili
su bespomoni kao da su paralizirani. Upravitelj se uhvati objema
rukama za ranu. Dok je teturao, ubojica ispali jo jedan metak. kot
Menzies, vidjevi to, zaurla i navali na ubojice eljeznim zavijaem,
no zaustavie ga dva metka u elo. Masa je pola naprijed uz
nerazgovijetne povike saaljenja i bijesa, no neznanci ispale preostale
metke iznad njihovih glava, te su se rasprili, a neki poee ak
bjeati kuama u Vermissu. Kad je nekolicina hrabrijih dola k sebi i
krenula prema rudniku, razbojnici su ve bili nestali i nitko nije
mogao posvjedoiti tko su bili oni koji su pred stotinama gledalaca
poinili dvostruko ubojstvo.
Scanlan i McMurdo uputie se natrag: Scanlan bijae malo
potiten jer je prvi put prisustvovao ubojstvu, a to nije bilo tako
zabavno kako su ga uvjeravali. Strahovit vrisak udovice upravitelja
progonio ih je sve do grada. McMurdo bijae zamiljen i utljiv, ali
nije pokazivao suosjeanje za slabost svoga druga.
141

PRAETORIOUS
- Jasno, to je rat - ponavljao je. - to je to nego rat izmeu nas i
njih, a mi uzvraamo udarce kako najbolje znamo.
U prostorijama Loe Zadrunoga doma bijae veliko slavlje, ne
samo u povodu ubojstva upravitelja i inenjera Crow Hilla, nakon
ega je i taj rudnik postao jedan od ucjenjivanih na tom podruju, ve
se slavila i daleka pobjeda za koju je bila zasluna ovdanja Loa. U
isto vrijeme, naime, kad je pokrajinski zastupnik poslao petoricu ljudi
da obave napad u Vermissi, zatraio je da zauzvrat trojica tajno
odabranih iz Vermisse dou k njima zbog ubojstva Williama Halesa
is take Rovala, jednog od najpoznatijih i najomiljenijivh vlasnika
ugljenokopa u gilmertonskome okrugu, za kojega se vjerovalo da
nema neprijatelja i da je uzoran poslodavac. On je zahtijevao
djelotvornost u radu i stoga je otpustio neke pijane i lijene radnike,
lanove svemonog Udruenja. Kako ni crtei mrtvakog sanduka
koji su osvanuli na njegovim vratima nisu umekali njegovu
odlunost, u ovoj civiliziranoj zemlji osuen je na smrt.
I sada je, evo, smrtna osuda izvrena po propisima. Voa grupe
bio je Ted Baldwin koji se sada popeo na poasno mjesto uz
starjeinu. Crveno lice i zamuene oi svjedoile su o neprospavanim
noima i pijankama. Zajedno sa dva druga proveo je no u planini, te
su sva trojica bila neuredna. Ali nema tog junaka koji je, vrativi se s
vratolomnoga pothvata, naiao na sveaniji doek svojih drugova.
Pria je prepriavana bezbroj puta, uz usklike radosti i eksploziju
smijeha. Kad se u sumrak vraao kui doekali su ga na vrhu strmoga
breuljka na kojem i konji sporo hodaju. ovjek je bio utonuo u
krzno da se zatiti od hladnoe, pa nije mogao posegnuti za
pitoljem. Razbojnici su ga skinuli s kola i ispalili u njega sve metke iz
revolvera. Nijedan od trojice ga nije poznavao, no ubijanje je uvijek
dramatino; osim toga pokazali su gilmertonskim zidarima da se u
njih mogu pouzdati. Dogodila se i jedna mala nezgoda. Dok su jo
pucali, naila su kola s mukarcem i enom. Predloeno je da se i oni
ubiju, no kako su bili bezopasni ljudi bez ikakve veze s rudnicima,
samo im je strogo nareeno da bez rijei pou naprijed ako ne ele da
ih snae zlo. I tako je krvlju poprskano tijelo ostalo kao opomena

142

PRAETORIOUS
svim poslodavcima tvrda srca, a tri su se osvetnika pourila u goru
ija djevianska priroda silazi sve do visokih pei i gomila ljake.
Bijae to veliki dan za zidare. Jo vea tmina obavila je dolinu. No
kao to mudri general koristi as pobjede da bi udvostruio napore,
ne doputajui neprijatelju da se oporavi nakon poraza, tako je i ef
McGinty, pratei zlobnim pogledom izvedbu spomenutih operacija,
smislio nov plan o napadu na protivnika. Jo iste noi, kad se
polupijano drutvo razilo, dade McMurdu znak, potapavi ga po
ruci, te ga povede u sobiak u kojem su prvi put razgovarali.
- uj me, mladiu - ree - napokon imam pravi posao za tebe.
- Ponosan sam to to ujem - ree McMurdo.
- Moe uzeti jo dvojicu: Mandersa i Reillyja. Ve im je reeno da
su izabrani za tu dunost. U ovom okrugu nikad nee biti po naemu
dok ivi Chester Wilcox. Ako ga sredi, bit e ti zahvalne sve loe
rudnoga podruja.
- Potrudit u se, budite sigurni. Tko je on i gdje da ga naem?
McGinty izvadi iz ugla usta cigaru koju je vjeno tamo drao, bilo
da je pui ili vae, te pone neto crtati na listu papira istrgnutom iz
notesa.
- To je glavni predradnik poduzea Iron Dyke. Tvrd ovjek,
nekadanji ratni zastavnik, siv i pun oiljaka. Ve dvaput smo
pokuali s njim obraunati, ali nismo imali sree, a Jim Carnaway je
zbog njega poginuo. Sad je na tebi red da pokae to zna. Nije
pametno akciju izvesti po danu. Naoruan je i puca brzo i tono, ne
postavljajui pitanja. Ali nou je kod kue sa suprugom, troje djece i
kunom pomonicom. Tu se ne moe birati - ili svi ili nitko. Ako
moe nabaviti vreu eksploziva, staviti ga pred vrata i zapaliti...
- to je taj ovjek napravio?
- Pa, rekao sam ti da je ubio Jima Carnawaya!
- Zato?

143

PRAETORIOUS
- Sto mu gromva, to se to tebe tie? Carnaway se naao u blizini
njegove kue po noi i ovaj ga je ubio. Dovoljno je da ti se to kae.
Mora smjesta u akciju.
- Tu su i te dvije ene i djeca. Zar da i njih dignem u zrak?
- Mora, jer kako e se inae domoi njega?
- Ne ini se ba pravo, jer nisu uinile nikakvo zlo.
- to to znai? Odustaje li?
- Polako, savjetnie, polako. Zar sam ikada neto rekao ili uinio
da biste mogli pomisliti kako u ustuknuti kada se radi o nareenju
starjeine moje Loe? Na vama je da odluite da li je to pravo ili nije.
- Dakle, obavit e to?
- Jasno!
- Kada?
- Pa, dajte mi dan-dva da razgledam tu kuu i isplaniram. A
onda...
- U redu - ree McGinty stisnuvi mu ruku. - Preputam to tebi.
Bit e to svean dan kad nam donese dobre vijesti. To je posljednji
potez koji e ih sve baciti na koljena.
McMurdo se dugo i duboko zamislio nad poslom koji mu je tako
nenadano povjeren. Osamljena kua u kojoj je ivio Chester Wilcox
bila je oko pet milja daleko, u oblinjoj dolini. Jo te noi poe on
sam da razgleda mjesto napada. Jo nije bilo svanulo kad se vratio s
obilaska. Slijededeeg je dana razgovarao sa svojim pomonicima Mandersom i Reillevem - lakomislenim mladiima koji su bili
oduevljeni, kao da je posrijedi lov na jelena. Tree noi sastali su se
izvan grada: sva trojica bijahu naoruani, a jedan je nosio i vreu
eksploziva kakav se upotrebljava u kamenolomima. No je bila
vjetrovita, a rastrgani su oblaci jurili preko krnje mjeseeve kugle.
Bila su dva sata poslije ponoi kad su stigli pred osamljenu kuicu.
Pribliavali su se oprezno, s napetim pitoljima u ruci, jer su ih
upozorili da se uvaju lovakih pasa. Ali nije bilo glasa, osim zavijanja
vjetra, niti se to micalo osim lelujanja grana iznad njihovih glava.
144

PRAETORIOUS
McMurdo posluhne na vratima osamljene kue, ali i unutra je bila
tiina. Onda prisloni eksploziv uz vrata, izbui rupu na vrei i ubaci
fitilj. Kad je primio iskru, pobjegoe. Ve su bili prilino daleko, u
sigurnom zaklonu jarka, kad im je tresak eksplozije, praen muklim
tutnjem kue to se rui, dao na znanje da je posao obavljen. U cijeloj
krvavoj povijesti Udruenja nikad nije izveden savreniji posao. Ali,
cijeli taj smjelo zamiljen i dobro organiziran plan bijae uzaludan.
Chester Wilcox se, naime, samo dan prije, upozoren sudbinom
mnogih, a znajui da je na popisu da bude uklonjen, preselio s obitelji
na sigurnije mjesto koje je uvao policajac. Eksploziv je sruio praznu
kuu, a mrki, stari zastavnik i dalje je pazio na disciplinu u Iron Dyku.
- Prepustite ga meni - rekao je McMurdo. - Ja u ga konano
udesiti, pa morao ekati na to i godinu dana.
Loa mu je u punom sastavu izglasala zahvalnost i povjerenje, pa
je tako pothvat na odreeno vrijeme odgoen. Kad je nekoliko
tjedana kasnije javljeno u novinama da se na Wilcoxa pucalo iz
zasjede, bila je javna tajna da McMurdo jo nastoji zavriti nedovren
posao.
Takve su, eto, bile metode Udruenja slobodnih zidara, a njihova
zlodjela proirila su vladavinu straha nad cijelim tim bogatim krajem
koji je dugo progonio uas njihove prisutnosti. Zato bismo prljali ove
stranice opisima njihovih drugih zloina? Zar nismo dovoljno ocrtali
ljude i njihove metode rada? Povijest je zabiljeila njihova djela i u
tim dokumentima moemo saznati mnoge pojedinosti. Doznat emo
iz njih kako su ubijeni policajci Hunt i Evans zato to su se usudili
uhapsiti dva lana Udruenja; bilo je to hladnokrvno dvostruko
ubojstvo. Proitat emo tamo i o ubojstvu gospoe Marbey dok je
njegovala supruga koji je, po nareenju efa McGintyja bio gotovo na
smrt pretuen. Ubojstvo starijeg a zatim mlaeg brata Jenkinsa,
sakaenje Jamesa Murdocha, podmetanje eksploziva obitelji Staphose
i ubojstvo Stendalsovih - sve to dogodilo se te jezive zime. Mrak je
obavio cijelu dolinu uasa. A onda je dolo proljee. Nada se budila u
njedrima cijele prirode koju je tako dugo zima drala u svom
eljeznom zagrljaju. Ali, nije bilo nade za jadne ljude i ene koji su

145

PRAETORIOUS
ivjeli pod jarmom nasilja. Nikad jo gusti oblaci nad njihovim
glavama nisu bili tako crni i beznadni kao prije ljeta godine 1875.

146

PRAETORIOUS

ESTO POGLAVLJE:
Opasnost vreba
Vladavina nasilja bijae na vrhuncu. McMurdo, koji je postao
nadzornikom, te imao sve uvjete da jednom zamijeni McGintyja na
dunosti starjeine, bijae postao tako nuan lan vijea da drugovi
nita nisu poduzimali bez njegova savjeta i podrke. No to je
omiljeniji bio u Udruenju slobodnih zidara, to su ga mrkiji pogledi
pratili po ulicama Vermisse. Unato teroru koji je vladao ljudi su
smogli hrabrosti da se udrue protiv ugnjetavaa. Do uiju Loe
doprle su glasine o tajnim sastancima u prostorijama Vjesnika i o
razdiobi oruja estitim i privrenim graanima. Ali takvi izvjetaji
nisu uznemiravali McGintyja i njegove sljedbenike. Oni su bili
brojano nadmoni, odluni na djelu i dobro naoruani. Njihovi su
protivnici bili neorganizrani i slabi. Sve e to zavriti, kao i prije, u
beskorisnim priama i eventualnim hapenjima. Tako su govorili
McGinty i oni hrabriji u Loi.
Bilo je to jedne subote naveer u svibnju. Kako su subotnje veeri
pripadale Loi. McMurdo se upravo spremao da izie, kad li mu
bojaljivi Morris neoekivano doe u posjet. elo mu bijae nabrano
od zabrinutosti, a lice blijedo i uplaeno.
- Mogu li slobodno govoriti, gospodine McMurdo?
- Jasno!
- Nikad nisam zaboravio da sam vam jednom otvorio srce a da ste
vi sauvali tajnu, premda se ef raspitivao o naem razgovoru.
- to sam drugo mogao uiniti? Ne znai da sam suglasan s onim
to ste mi rekli.
- Znam to vrlo dobro. Ali vi ste jedini s kojim ovdje mogu bez
opasnosti razgovarati. Imam tajnu - stavio je ruku na grudi - koja mi
ne daje mira. Da je barem nekom drugom otkrivena a ne ba meni!
Ako vam je povjerim, to e sigurno uroditi zloinom. Ako je, pak,
zadrim, to moe biti pogubno za sve nas. Smiluj mi se boe, jer u
poludjeti zbog nje.
147

PRAETORIOUS
McMurdo ga ozbiljno pogleda. ovjek je drhtao cijelim tijelom.
Natoi mu viskija i prui au.
- Ovo je lijek za takve kao to ste vi - ree - A sada hajde da
ujemo.
Morris otpije gutljaj-dva, te mu se blijedo lice malo zarumeni. Sve se moe saeti u jednu reenicu: Uhoda nam je na tragu.
McMurdo ga pogleda zapanjeno.
- Pa to onda, ovjee! Grad vrvi uhodama i kakvu nam tetu ine?
- Ne, nije rije o nekome odavde. Kao to i sami kaete, mi ih
dobro poznajemo, te nam ne mogu uiniti mnogo zla. No, jeste li uli
za Pinkertonovu organizaciju?
- itao sam poneto o njoj.
- Meni moete povjerovati kad vam kaem da nema ale kad oni
nekog ponu uhoditi. Nije to isto to i vladina metoda pokuaja i
pogreki. To je neobino ozbiljan pothvat koji tei rezultatima i ne
odustaje dok ih ne postigne, bilo milom ili silom. Ako se Pinkertonov
ovjek prihvatio ovog posla, nama je svima odzvonilo.
- Moramo ga ubiti.
- To vam je prva pomisao, zar ne? Znai izii ete s time pred
Lou. Znao sam da e to zavriti ubojstvom!
- Jasno, pa to je to ubojstvo? Zar nije rasprostranjeno u ovom
kraju?
- Zaista jest, ali ne elim biti taj koji e prstom pokazati na
ovjeka kojega treba ubiti. A s druge strane, nae su glave u
opasnosti. to da radim?
I klatio se amo-tamo na stolici, ne mogavi se odluiti. Bio je na
mukama.
Njegove su rijei dirnule McMurda. Bilo je jasno kako zbog
opasnosti i potrebe da joj se odupre dijeli Morrisovu zabrinutost.
Uhvati ga za rame i potrese, ozbiljno ga gledajui.

148

PRAETORIOUS
- ujte me, ovjee - povie uzbueno - nita neete postii ako
tu sjedite i jadikujete kao narikaa nad mrtvacem. Hajde, injenice na
vidjelo. Tko je taj tip? Gdje je? Kako ste za njega saznali? Zato ste ba
k meni doli?
- Doao sam k vama jer me samo vi moete savjetovati. Priao
sam vam da sam na Istoku imao trgovinu prije nego to sam doao
ovamo. Tamo sam ostavio dobre prijatelje od kojih jedan radi u
telegrafskoj slubi. Evo pisma koje sam juer od njega primio. Ovdje
na vrhu stranice ba pie o tome. Moete sami proitati.
Evo to je McMurdo proitao:
Kako su tamonji zidari? Mnogo se o njima pie u novinama.
Meu nama reeno, oekujem da u uskoro o tome dobiti i od tebe
novosti. Pet velikih poduzea i dvije eljeznike kompanije preuzele
su stvar. Ozbiljno rade, te se kladim da e uspjeti. Ve su daleko
otili. Organizacija Pinkerton je unajmljena da radi po njihovim
uputama i sada je njihov najsposobniji ovjek, Birdy Edwards, ve na
zadatku. Akciju treba odmah zaustaviti.
- A sada proitajte post scriptum.
Jasno, sve to ti piem doznao sam na poslu, tako da ne bi trebalo
da ide dalje. udna je to ifra kojom operira cijeli dan, a ne moe iz
nje izvui nikakvo znaenje.
McMurdo je neko vrijeme utio drei pismo u nemirnoj ruci.
Koprena se na as podigla i pred njim se pojavio ponor.
- Zna li itko drugi za ovo? - upita.
- Nisam jo nikome rekao.
- Da li moda ovaj ovjek - va prijatelj - ima ovdje nekoga kome
bi mogao pisati?
- Pa, vjerujem da poznaje nekolicinu.
- lanova Loe?
- Da, vjerojatno.

149

PRAETORIOUS
- Pitam stoga to je moda nekome opisao toga Birdy Edwardsa.
Tada bismo mu mogli ui u trag.
- To je mogue. Ali ne bih rekao da ga poznaje. Jer on mi samo
pie to je doznao na poslu. Kako bi mogao poznavati Pinkertonova
detektiva?
McMurdo se naglo estoko trgne.
- Zaboga - povie - sad znam! Kako sam bio glup da se odmah
nisam sjetio! Kakvu sreu imamo! Uklonit emo ga prije nego to
nam uspije nauditi. Posluajte me, Morrise: hoete li sve prepustiti
meni?
- Dakako, ako me oslobodite tog tereta.
- Hou. Moete se povui i sve ostaviti meni na brizi. Ne moram
vam ak ni ime spomenuti. Preuzet u sve na sebe, kao da sam ja
dobio pismo. Jeste li s time zadovoljni?
- To mi upravo odgovara.
- Onda neka ostane na tome, a vi utite i ne brinite. Odoh sada u
Lou, a velim vam da e se uskoro stari Pinkerton saaliti nad samim
sobom.
- Neete mu ubiti ovjeka?
- to manje znate, prijatelju Morrise, lake e vam biti pri dui i
bolje ete spavati. Nita ne pitajte ve pustite da sve tee spontano.
Imam ih u aci.
Odlazei, Morris tuno odmahne glavom.
- Osjeam njegovu krv na svojim rukama - uzdahne.
- Samoobrana nije zloin - ree McMurdo, trpko se nasmijeivi. Ili on, ili mi. Zar nas taj ovjek ne bi unitio da smo ga pustili da i
dalje djeluje u ovoj dolini? Nego, prijatelju Morrise, jo emo vas
morati izabrati za starjeinu, jer spasili ste Lou od sigurne propasti.
Iz McMurdova vladanja moglo se jasno zakljuiti da je vijest
primio ozbiljnije nego to je to rijeima mogao iskazati. Moda zbog
zle savjesti, moda zbog ugleda Pinkertonove organizacije, moda
150

PRAETORIOUS
zbog spoznaje da su bogate i mone kompanije odluile likvidirati
Scowrere: ma to da je bio tome razlog, on je, u svakom sluaju,
postupao kao ovjek koji se sprema na najgore. Prije nego to je
otiao od kue potrudio se da uniti sve papire i dokumente koji su ga
mogli teretiti. Onda je uzdahnuo s olakanjem jer mu se na as
priinilo da je spaen. Pa ipak, mora biti da je opasnost jo visila nad
njim jer se, idui u Lou, zaustavio kod kue staroga Shaftera. Kako
nije smio u kuu, pokuca na prozor, a Ettie izie pred njega. U oima
njenog dragog nije vie bilo onog vragoljastog osmijeha. U ozbiljnosti
njegova lica proitala je opasnost koja mu prijeti.
- Neto se dogodilo - povie. - Ah Jack, u opasnosti si!
- Nije nita strano, draga. Ipak, moda je pametno da odemo prije
nego to doe do veeg zla.
- Da odemo!
- Obeao sam ti da emo jednoga dana otii. Mislim da je dolo
vrijeme. Veeras sam dobio vijest - lou vijest - pa zakljuujem da e
biti neprilika.
- Radi li se o policiji?
- Ne, o Pinkertonu. Ti i ne zna tko je to, draga, ni to bi to moglo
znaiti za nekoga poput mene. Preduboko sam ogrezao, pa se moe
dogoditi da moram brzo nestati odavde. Bila si obeala da e poi sa
mnom ako ja treba da odem.
- Ah, Jack, bio bi to spas za tebe.
- U neemu sam zaista poten ovjek, Ettie. Ni za to na svijetu ne
bih elio da vlas padne s tvoje lijepe glavice, niti bih te ikada i na as
elio skinuti sa zlatnoga prijestolja na kojem te uvijek vidim. Ima li
povjerenja u mene?
Ona utke stavi svoju ruku u njegovu.
- Onda sluaj to u ti rei i uini kako ti kaem, jer je to za nas
jedina mogunost. U ovoj su dolini na pomolu neki dogaaji. Slutim
to. Mnogi e se od nas morati za sebe pobrinuti. Ja sam jedan od tih.

151

PRAETORIOUS
Ako bude trebalo da otputujem, bilo danju ili nou, ti e morati biti
spremna da poe sa mnom.
- Ja bih dola za tobom, Jack.
- Ne, nikako: mora poi sa mnom. Ako mi bude onemoguen
povratak u ovu dolinu i ako se budem morao skrivati od policije,
moda ti neu moi poslati ni najmanju poruku. Stoga mora poi sa
mnom. U mom gradu poznajem jednu potenu enu kod koje u te
ostaviti dok se ne budemo mogli vjenati. Hoe li doi?
- Hou, Jack, doi u.
- Dobro je to ima povjerenja u mene. Bio bih zaista najcrnji avo
kad bih te iskoristio. A sada upamti, Ettie, oekuj samo kratku
poruku i im je dobije sve ostavi i poi ravno u ekaonicu
eljeznikog kolodvora te saekaj dok ne doem po tebe.
- U bilo koje doba dana i noi, bit u spremna, Jack.
Napravivi prve pripreme za bijeg, McMurdo je, donekle umiren,
poao u Lou. Kako je sastanak ve bio poeo, morao je upotrijebiti
niz lozinki da bi ga obje strae pustile unutra. Pri ulasku doeka ga
amor dobrodolice. Dugaka dvorana bijae dupkom puna: kroz
koprenu dima vidio je gustu crnu grivu starjeine, okrutno i
neprijateljsko lice Baldwina, Harrawayjev lik slian jastrebu, te
desetak drugih voa Loe. Obradovao se to su na okupu da se sa
svima moe posavjetovati o najnovijim vijestima.
- Zaista nam je drago to te vidimo, brate! - povie predsjednik. Solomonska je mudrost potrebna da se valjano presudi ovaj spor.
- Rije je o Landeru i Eganu - objasni mu ovjek do njega. Obojica polau pravo na novac koji Loa daje za ubojstvo staroga
Crabba iz Stylestowna, a tko moe sigurno posvjedoiti koji je od njih
dvojice ispalio smrtonosni metak?
McMurdo ustane i digne ruku. Izraz njegova lica sledio je
prisutne. U napetoj tiini oekivali su njegove rijei.
- Uvaeni starjeino - ree sveanim glasom. - Zahtijevam da me
odmah sasluate.
152

PRAETORIOUS
- Brat McMurdo trai rije - ree McGinty. - Po pravilima Loe,
ima prednost. Brate, sluamo te.
McMurdo izvadi pismo iz depa.
- Uvaeni starjeino i brao - ree. - Danas vam nosim loe vijesti,
no bolje je da ih saznate i razmislite o svemu nego da pogubni udarac
doe bez upozorenja. Saznao sam da su se najmonije i najbogatije
kompanije u zemlji urotile da nas unite, te da u ovome asu jedan
detektiv iz Pinkertonove organizacije, Birdy Edwards, ovdje u dolini
ve prikuplja dokaze koji e oviti konopac oko naih vratova i poslati
sve ovdje prisutne u zatvor. Eto, to je ono o emu moramo raspraviti i
zato sam zahtijevao da me odmah sasluate.
U dvorani je bila smrtna tiina. Napokon progovori predsjednik.
- Kakve dokaze ima za tu tvrdnju, brate McMurdo? - zapita.
- Dokazi su u ovom pismu koje mi je sluajno dopalo ruku - ree. I
naglas proita odlomak. - Pitanje je asti da ne odam druge podatke o
pismu niti da vam ga predam u ruke, ali vas uvjeravam da u njemu
nema nita vie to bi se ticalo interesa Loe. Iznosim, dakle, problem
pred vas onako kako mi je predoen.
- Moram vam rei, predsjednie - javio se jedan od starijih
lanova - da sam uo kako je Birdy Edwards najsposobniji ovjek u
Pinkertonovoj slubi.
-

Znade li ga ovdje itko po vienju? - upita McGinty.

- Ja ga znam - ree McMurdo. amor iznenaenja prostruji

dvoranom.
- Vjerujem da ga drimo u aci - nastavi s pobjednikim
osmijehom. - Ako postupimo brzo i pametno, moemo za as rijeiti
to pitanje. Pruite li mi povjerenje i podrku, neemo se imati ega
plaiti.
- ega se imamo bojati? to on moe znati o naim poslovima?
- Kada bi svi bili pouzdani kao vi, savjetnie, moglo bi se tako
rei. Ali, taj ovjek ima za sobom mnogo kapitalistikih milijuna. Zar
mislite da se u svim naim loama ne bi naao slabi kojega se moe
153

PRAETORIOUS
kupiti? Proniknut e on nae tajne, ako ve nije. Samo je jedan lijek
tome.
- Da nikada ne ode iz ove doline - ree Baldwin. McMurdo potvrdi
glavom.
- Pravo ima, brate Baldwin - ree. - Nas dvojica ba se ne slaemo,
ali veeras si izrekao pravu rije.
- Gdje je on? Kako emo ga prepoznati?
- Uvaeni starjeino - ozbiljno e McMurdo - razumjet ete da je
to previe vaan predmet a da bi se raspravljao pred cijelom Loom.
Ne sumnjam u ikoga prisutnog, no ako i jedna rije doe do uiju tog
ovjeka gotovo je s naim nadama da emo ga uhvatiti. Zamolio bih
Lou da izabere povjerljivu komisiju, gospodine predsjednie, u koju
bi uli vi, ako smijeni predloiti, brat Baldwin i jo estorica. Tada bih
vam otvoreno izloio to sam saznao i to bih savjetovao da se uini.
Prijedlog je odmah prihvaen i komisija izabrana. Uz predsjednika
i Baldwina, tu se naao tajnik Harraway, okrutni mladi ubojica Tiger
Cormac, rizniar arter, te braa Willaby, neustraivi oajnici koji
nisu prezali ni od ega.
Uobiajena pijanka u Loi bijae kratka i nevesela jer je briga
zasjenila duhove i zamraila veselje; mnogi su prvi put ugledali
sjenku osvetnikog zakona kako promie preko nepomuene vedrine
neba pod kojim su tako dugo bezbrino ivjeli. Strahote koje su
drugima inili bile su za njih sastavni dio svakidanjice, a pomisao o
odmazdi bila je tako daleko i blijeda da su se to vie zaprepastili kad
se ona nenadano pribliila. Drutvo se rano razilo, te dalo voama
priliku za vijeanje.
- A sada, McMurdo, reci to ti je na dui - ree McGinty kad
ostadoe sami. Sedmoro ljudi sjedilo je ukoeno pred njim.
-- Maloas sam rekao da poznajem Birdy Edwardsa - poe
McMurdo objanjavati. - Ne moram vam rei da on nije ovdje pod
pravim imenom. Hrabar je to ovjek, moram priznati, ali nije lud.
Izdaje se za Steve Wiliamsa, a stanuje u Hobson's Patchu.
- Kako to zna?
154

PRAETORIOUS
- Sluajno sam zapoeo s njim razgovor. Tada nisam mnogo o
tome razmiljao, a ne bih ni kasnije da nije stiglo pismo, ali sada sam
siguran da je to taj ovjek. Susreo sam ga u vagonu kad sam u srijedu
poao vlakom u dolinu - tvrd je to orah. Rekao mi je da je novinar, to
sam tada povjerovao, elio je doznati to vie o zidarima i njihovom,
kako je to nazvao, nasilju, za njujorki Vjesnik. Svata me
ispitivao kako bi dobio materijala za svoje novine. Moete misliti da
nisam nita odao. Platio bih, i to dobro, rekao mi je, kada bih
dobio materijal koji e se sviati mom izdavau. - Ispriao sam mu
to sam mislio da e mu najbolje odgovarati, a on mi zauzvrat prui
novanicu od dvadeset dolara. Dobit ete deset puta toliko - rekao
je - ako mi kaete sve to elim doznati.
- A to si mu zapravo rekao?
- Smislio sam ve neto na licu mjesta.
- Kako zna da nije novinar?
- Odmah u vam rei. Siao je, kao i ja, u Hobson's Patchu. Malo
kasnije sluajno sam uao u potu, kad eto njega kako izlazi iz nje.
- Gledaj - ree slubenik kad je korisnik usluge otiao - za ovo
bismo mu morali dvostruko naplatiti.
- I ja mislim tako - rekoh.
- Ispisao je formular tako nerazumljivim znakovima kao da je
upotrijebio kinesko pismo. Svaki dan alje ovako pun list - ree
slubenik.
- Da - rekoh - to su vane vijesti za njegove novine, pa se boji da
ga netko ne pokrade. - To je bilo miljenje slubenika a bilo je u ono
vrijeme i moje, no sada, dakako, nije.
- Vjerujem da ima pravo - ree McGinty. - Ali to bismo trebali
sada uiniti?
- Zato da ne poemo odmah tamo i da ga ne sredimo? - netko
predloi.
- Da, to prije to bolje.
155

PRAETORIOUS
- Krenuo bih ja i ovoga asa kad bih znao gdje ga mogu nai - ree
McMurdo. - On svakako stanuje u Hobson's Patchu, ali ne znam ni
kuu ni ulicu. No skovao sam plan, ako hoete da me posluate.
- No, ujmo ga.
- Sutra ujutro poi u u Hobson's Patch. Potanski slubenik e
mi pomoi da ga pronaem. Mislim da on moe lako saznati njegovu
adresu. Rei u mu da sam slobodni zidar. Ponudit u mu sve tajne
Loe, ako to bude htio dobro platiti. Kladim se da e prihvatiti. Rei
u mu da su mi dokazi kod kue, te da ne bih ni za ivu glavu htio da
doe po danu kad ga netko moe vidjeti. Shvatit e da je to razumno.
Neka doe u 22 sata, pa u mu sve pokazati. To e ga sigurno privui.
- I?
- Ostalo moete sami isplanirati. Kua udovice McNamara je
osamljena. ena je odana, a uz to je gluha. U kui smo samo Scanlan i
ja. Ako mi obea da e doi - to u vam odmah javiti - doite sva
sedmorica oko 21 sat k meni. Uvest emo ga unutra. Ako izvue ivu
glavu, moe se cijelog ivota hvaliti kakvu je imao sreu.
- Sve mi se ini da e kod Pinkertona uskoro biti jedno slobodno
mjesto, ili se ljuto varam - ree McGinty. - Neka bude tako,
McMurdo. Eto nas k tebi u 21 sat. Jednom kad se za njim zatvore
vrata, sve ostalo moe nama prepustiti.

156

PRAETORIOUS

SEDMO POGLAVLJE:
Birdy Edwards upada u zamku
Kua u kojoj je ivio McMurdo bila je, kako rekosmo, osamljena i
zato pogodna za planirani zloin. Stajala je na zavretku grada,
podalje od ceste. U svakom drugom sluaju, zavjerenici bi bili
naprosto pozvali ovjeka po imenu, a onda ispalili u njega metke, kao
to su to ve mnogo puta prije uinili. Ali, ovaj put bilo je vano
doznati koliko ovjek zna, kako je to saznao, te to je dojavio
poslodavcima. Moda je bilo prekasno za sve, moda je on ve obavio
posao. Ako je tako, onda su se barem mogli osvetiti ovjeku koji im je
to uinio. No nadali su se da nita znaajno nije jo dolo do uiju
uhode jer se inae, mislili su, ne bi trudio slati tako nitavne vijesti
kakve je, navodno, dobio od McMurda. O svemu e tome, uostalom,
saznati od njih. Kad ga se dokopaju, ve e ga natjerati da propjeva.
Nije to prvi put da imaju posla sa utljivim svjedokom.
McMurdo poe u Hobson's Patch kao to je bilo dogovoreno.
Policija se tog jutra posebno mnogo vrzmala oko njega, a kapetan
Marvin, koji je tvrdio da mu je stari poznanik iz Chicaga, ak mu se
obratio dok je ekao na eljeznikom kolodvoru. McMurdo mu je
okrenuo lea. Poslijepodne vratio se obavivi zadatak. Posjetio je
McGintyja u Zadrunom domu.
- Doi e - obavijesti ga.
- Odlino! - odgovori McGinty. Taj div bijae u koulji a preko
prsluka su mu sjali zlatni lanci i medalje. Ispred ruba nakostrijeene
brade blistao je dijamant. to politikom, to toenjem pia, ef se
bio obogatio i postao vrlo moan. To ga se jae dojmila slika zatvora i
vjeala koja mu se sino pojavila pred oima.
- Misli li da je ve mnogo saznao? - upita zabrinuto. McMurdo
sumorno kimne. - Ovdje je ve prilino dugo - est tjedana, najmanje.
Sumnjam da je doao ovamo zato da se divi krajoliku. Ako je za to
vrijeme mrljivo skupljao podatke, pomou novca eljeznikih

157

PRAETORIOUS
kompanija, bojim se da je postigao dobre rezultate i da ih je ve
dostavio pretpostavljenima.
- U naoj Loi nema slabia - povie McGinty. - Svaki je na
ovjek vrst i pouzdan. Ali tu je onaj podlac Morris. to je s njim? Ako
nas itko oda, onda e to biti on. Najradije bih poslao nekoliko
momaka da ga jo veeras pretuku i doznaju da li je to izbrbljao.
- Pa nema zla u tome - odgovori McMurdo. - Priznajem da mi je
Morris drag i da bi mi bilo ao da mu se to dogodi. Jednom ili dvaput
razgovarali smo o poslovima Loe, pa iako nema iste stavove kao vi ili
ja, ipak mi se ini da nije ovjek koji bi izdao. No, ne stojim, dakako,
izmeu njega i vas.
- Dobit e svoje stari vrag - ree McGinty i opsuje. - Motrim ga ja
ve godinu dana.
- Vi to najbolje znate - odgovori McMurdo. - Ali, ma to odluite,
akciju treba odgoditi, jer se moramo pritajiti dok ne zavrimo s
Pinkertonovim ovjekom. Ne moemo dopustiti da ba danas policija
pone njukati oko nas.
- Istina je - suglasi se McGinty. - Rei e nam Birdy Edwards od
koga je dobio obavijesti, pa makar kou oderali s njega. Da li ti se ini
da sluti podvalu?
McMurdo se nasmija.
- Mislim da sam mu napipao slabu toku - ree. - Spreman je doi
i u avolju kuu, samo ako mu se obea da e ui u trag Scowrerima.
Uzeo sam od njega novac - McMurdo izvadi sveanj novanica - a
dobit u jo ovoliko kad mu pokaem dokumente.
- Kakve dokumente?
- Jasno da dokumenata nema. Napunio sam mu glavu priama o
statutu i pravilnicima, o uputama i formularima za primanje u
lanstvo. On se nada da e ui u sve tajne drutva prije nego to ode.
- Vjere mi i hoe - ree mrano McGinty. - A nije li te zapitao
zato mu nisi donio te papire?

158

PRAETORIOUS
- Zar da ja, sumnjiv ovjek, nosim kroz grad takav materijal? Ta
nije li kapetan Marvin i danas njukao oko mene na kolodvoru?
- uo sam neto o tome - ree McGinty. - Bojim se da e izvui
tanji kraj. Kad zavrimo s tim tipom, mogli bismo ga baciti u neko
naputeno okno, ali ma to uinili s njim ne moe se mimoii
injenica da si ti danas bio u Hobson's Patchu, dakle u mjestu u
kojem on stanuje.
McMurdo slegne ramenima.
- Ako budemo spretni, nikad nam nee moi dokazati ubojstvo ree. - Nitko ga nee vidjeti jer dolazi nou a ja u se pobrinuti da
nitko ne vidi ni kada bude odlazio. A sada ujte, savjetnie. Izloit u
vam svoj plan, a vas u zamoliti da druge ukljuite u njega. Vi ete svi
biti ovdje na vrijeme. On e doi u 22 sata. Pokucat e tri puta na
vrata i ja u mu poi otvoriti. Kad ue, zakljuat u vrata i tada je na.
- To je sasvim lako i jednostavno.
- Da, ali o slijedeem koraku treba malo razmisliti. Tvrd je on
orah. Naoruan je do zuba. Kako sam ga propisno nasamario
vjerojatno e biti na oprezu. Ako ga, recimo, uvedem u sobu u kojoj
su sedmorica, a nadao se da emo biti sami, moe doi do pucnjave,
to je opasno za nae.
- Pravo kae!
- A pucnjava e privui sve pajkane koji se vrzmaju po gradu.
- Bojim se da ima pravo.
- Zato bih ovako postupio. Vi budite u velikoj sobi, u onoj u kojoj
sam s vama jednom razgovarao. Ja u mu otvoriti vrata, uvesti ga u
prvu sobu i ostaviti ga tamo dok, toboe, ne donesem materijal. To e
mi omoguiti da vas obavijestim kako se igra razvija. Onda u se
vratiti k njemu s bilo kakvim papirima. Kad pone itati, skoit u na
njega i uhvatiti ga za ruke da ne moe zapucati. Glasno u vas
pozvati, a vi dotrite to prije jer je jak, pa u ga jedva svladati. Ali
potrudit u se da izdrim dok stignete.

159

PRAETORIOUS
- Izvrstan plan - ree McGinty. - Loa ti duguje zahvalnost za ovo.
Kad budem odlazio s mjesta efa, predloit u te za svog nasljednika.
- Ta ja sam, starjeino, tek uao u poslove - ree McMurdo, ali na
licu mu se vidjelo to misli o laskavoj ponudi velikog efa.
Kad je doao kui poeo se pripremati za neugodnu veer. Oistio
je, podmazao i napunio revolver, zatim pregledao prostoriju u kojoj je
uhoda trebao biti uhvaen u zamku. Bila je to prostrana soba s
dugakim jelovim stolom u sredini i velikom pei u uglu. Na sve tri
ostale strane bili su prozori. Nisu imali kapaka ve lagane zavjese.
McMurdo ih paljivo ispita. Zacijelo mu se uinilo da stan nije ba
pogodan za tajni pothvat. No s obzirom na udaljenost od ulice, nije to
bilo toliko vano. Napokon obrati panju sobnom drugu Scanlanu.
Premda je bio Scowrer, Scanlan bijae bezopasan mali ovjek, preslab
da se suprotstavi miljenju drugova, no duboko u sebi grozio se
zloina u kojima je katkada morao sudjelovati. McMurdo mu ukratko
izloi to se sprema.
- Mike Scanlan, da sam na tvome mjestu ne bih veeras ovdje
ostao. Bit e tu krvi prije zore.
- Zaista, Mac - odgovori Scanlan - ne nedostaje mi dobra volja ve
mi ivci ne doputaju. Kad sam vidio kako je upravitelj Dunn oboren,
tamo ispred rudnika, to nisam mogao podnijeti. Nisam stvoren za to,
kao ti ili McGinty. Ako mi Loa nee zamjeriti, ja bih se veeras
udaljio i prepustio posao vama.
Ljudi su se sastali u dogovoreno vrijeme. Naoko, to bijahu
pristojni graani, uredni i lijepo odjeveni, ali poznavalac ljudske due
ne bi u onim beutnim oima i nemilosrdnim ustima proitao nadu
za Birdvja Edwardsa. Nije u sobi bilo ni jednog ovjeka ije ruke nisu
bile bar deset puta prljave od ljudske krvi. Bili su navikli na ubijanje
ljudi kao mesar na klanje janjadi. U svemu je prednjaio, kako po
izgledu tako i po krivnji, starjeina McGinty. Tajnik Harraway bijae
mrav, zagriljiv ovjek, duga koata vrata i nervoznih udova, a to
se tie blagajne Loe bijae skrupulozan i nepodmitljiv, no njegov
pojam potenja i pravde nije prelazio granice Udruenja. Rizniar
arter bijae sredovjean ovjek, beutna mrka lica i ute koe nalik
160

PRAETORIOUS
na pergament. Kako je bio sposoban organizator, sve pojedinosti
pothvata Loe bile su razraene u njegovoj bujnoj mati. Braa
Willaby bijahu poduzetni, visoki i okretni mladii odluna lica, a
njihov drug Tiger Cormac snaan, crnomanjast ovjek koji je zbog
estoke naravi ulijevao strah i svom drutvu. To su, dakle, bili ljudi
koji su se te noi sakupili pod McMurdovim krovom kako bi
obraunali s Pinkertonovom uhodom. Domain stavi na stol
staklenku viskija kako bi se okrijepili prije akcije. Baldwin i Cormac
uskoro su bili polupijani, to je pojaalo njihovu uroenu okrutnost.
Cormac dotakne na trenutak pe koja je bila topla jer su proljetne
noi jo bile hladne.
- Ovo e dobro posluiti - ree i opsuje.
- Aha - ree Baldvin, koji je razumio opasku. - Ako ga za nju
priveemo, brzo emo izvui iz njega istinu.
- Priznat e on, budite bez brige - ree McMurdo.
Imao je zaista eline ivce. Premda je preuzeo cijeli teret, ipak je
bio miran i bezbrian. Ostali su to opazili i hvalili ga zbog toga.
- Znat e ga ti svladati - ree ef laskavo. - Nee ni trepnuti a ti
e ga drati za guu. teta samo to nema kapaka na prozorima.
McMurdo obie sve prozore i navue zavjese.
- Nitko nas sada ne moe uhoditi. Ali blii se as!
- Moda nee doi. Moda je predvidio opasnost - ree tajnik.
- Doi e on, bez brige - odgovori McMurdo. - Njemu je isto toliko
stalo da doe kao i vama. ujte!
Umirie se kao kipovi, a ae im zastadoe na pola puta do usta.
Netko je tri puta pokucao na vrata.
- Tiina!
McMurdo ih umiri pokretom ruke. Pobjednosni pogledi obioe
oko stola, a ruke potraie skriveno oruje.
- Ni rijei - apne im McMurdo izlazei iz sobe i zatvarajui vrata
za sobom. Ubojice su ekale, napeto oslukujui i brojei korake
161

PRAETORIOUS
svoga druga po hodniku. uli su kak je otvorio vrata i kako se
izmjenie pozdravi. Nepoznati koraci stupie u sobu, progovori
nepoznat glas. as kasnije zalupie se vrata i klju se okrene u bravi.
Plijen je upao u klopku. Tiger Cormac jezivo se naceri, no starjeina
McGinty golemom ruetinom zaepi mu usta.
- uti, glupane! - prosike. - Upropastit e cijela stvar.
Iz susjedne sobe uo se razgovor. inilo se da traje vrlo dugo.
Zatim se otvore vrata i ue McMurdo, upozoravajui ih prstom na
ustima da ute.
Doe do stola i pogleda sve uokolo. U njegovu vladanju vidjela se
jedva primjetna, ali znaajna promjena. Nastupao je kao ovjek koji
obavlja veliki zadatak. Lice mu je imalo izraz granitne vrstine. Iza
naoala oi su mu blistale divljim uzbuenjem. Postao je pravi voa.
Gledali su u njega sa ivim zanimanjem, ali on je utio. Motrio je
svakoga posebno istim onim nedokuivim pogledom.
- No - povie McGinty - je li doao? Je li Birdy Edwards tu?
- Da - polagano odgovori. - Birdy Edwards je ovdje. Ja sam Birdy
Edwards!
Nakon tih rijei uslijedilo je desetak sekundi tako mrtve tiine da
se inilo kako je soba prazna. Onda sa tednjaka ajnik otro zaiti.
Sedam blijedih lica zurilo je nepomino i zaprepateno u ovjeka koji
je njima ovladao. Tada se zau zvuk razmrskanoga stakla, a niz
puanih cijevi nanie se odjednom na sve prozore. Strgnute zavjese
pale su na pod. Starjeina McGinty zaurla kao ranjeni lav i zaleti se
prema poluotvorenim vratima. Tamo ga doeka uperen revolver, a iza
niana sjale su stroge plave oi kapetana Marvina iz Rudarske policije.
Starjeina ustukne i padne natrag u stolicu.
- Tu ste sigurniji, starjeino - ree ovjek kojega su do sada zvali
McMurdo. - A ti, Baldwine, ako smjesta ne skine prst s obaraa, jo
e razoarati krvnika. Izvuci ruku, jer tako mi svega ... Eto tako.
Znajte da je etrdeset naoruanih ljudi opkolilo kuu, pa zakljuite
kakve anse imate za bijeg. Razoruajte ih, Marvine!

162

PRAETORIOUS
Uperene puke onemoguile su otpor. Razoruali su ih. Smeteni,
mrki i izvan sebe od iznenaenja sjedili su jo oko stola.
- elio bih vam neto kazati prije nego to se rastanemo - ree
ovjek koji ih je uhvatio u klopku. - Ne vjerujem da emo se vidjeti do
suenja. Stoga u vam dati grau za razmiljanje. Sad znate tko sam i
to sam. Napokon mogu staviti karte na stol. Ja sam Birdy Edwards iz
organizacije Pinkerton. Dobio sam zadatak da razbijem vau bandu.
Bila je to teka i opasna igra. Osim kapetana Marvina i mojih
poslodavaca, ni iva dua, ak ni moji najblii i najmiliji, nisu znali
to radim. Ali, veeras je, na sreu, s tim zavreno i izlazim kao
pobjednik!
Sedam blijedih ukoenih lica zurilo je u njega. Iz njihovih pogleda
izbijala je osvetnika mrnja. U njima proita neumoljivu osudu.
- Moda zamiljate da jo nije sve gotovo. Preuzimam i taj rizik.
Neki od vas ovdje nee imati jo jednu ansu. A jo ezdesetak noas
e iskusiti zatvor. Rei u vam i ovo: kad sam preuzeo ovaj posao
nisam vjerovao da postoji organizacija kao to je vaa. Mislio sam da
su to novinarske izmiljotine i to sam htio dokazati. Upozorili su me
da u imati posla sa slobodnim zidarima, pa sam poao u Chicago i
tamo se ulanio. Kad tu nisam otkrio nita zla ve naprotiv mnogo
dobra, bio sam jo vre uvjeren da je sve izmiljeno. Kako sam ipak
morao obaviti zadatak doao sam na ovo podruje bogato rudom. Tek
tada sam uvidio da nisam u pravu i da nije rije o petparakom
romanu. Stoga sam odluio da u se boriti. Nisam ubio ovjeka u
Chicagu. Nikad u ivotu nisam krivotvorio nijedan dolar. Oni koje
sam vam dao bili su pravi, ali nikad nisam bolje i svrsishodnije uloio
svoj novac. Znao sam kako u vam se najvie dopasti i zato sam se
pretvarao da me progoni pravda. Sve je teklo upravo onako kako sam
predvidio.
I tako sam pristupio vaoj paklenoj Loi i poeo sudjelovati u
vaim savjetima. Netko e moda rei da nisam nita bolji od vas.
Neka kau to hoe, vano je da sam vas pohvatao. to je zapravo
istina? One veeri kad sam, zajedno s vama, sudjelovao u obraunu sa
starim Stangerom nita nisam mogao uiniti jer nije bilo vremena da
ga obavijestim. Ali zaustavio sam tvoju ubojitu ruku, Baldwine. Ako
163

PRAETORIOUS
sam ponekad i predloio zloin, kako bih zasluio vae povjerenje, to
je bilo samo onda kad sam znao unaprijed kako u ga sprijeiti.
Nisam mogao nita uiniti da spasim Dunna i Menziesa, jer nisam bio
dovoljno obavijeten, ali pobrinut u se da poinitelji dou na vjeala.
Upozorio sam Chestera Wilcoxa na opasnost koja mu prijeti, tako da
je, u asu kad mu je kua odletjela u zrak, s obitelji bio na sigurnom.
Mnoge zloine nisam mogao sprijeiti, ali ako se pokuate sjetiti
koliko puta je rtva promijenila smjer kretanja, ili je niste nali kod
kue kad ste to oekivali, ili je, pak, bila kod kue kad ste se nadali da
e izii, prepoznat ete tragove moga truda.
- Prokleti izdajico! - prosikta McGinty kroz stisnute zube.
- Samo me tako zovi, McGinty, ako ti to blai duu i lijei bol. Ti i
tebi slini neprijatelji ste gospodnji u ovom kraju i trebalo je hrabrosti
da ovjek stane izmeu tebe i onih jadnika, koje si drao u
nemilosrdnoj aci. Postojao je samo jedan nain da se izie na kraj s
tobom, i ja sam ga primijenio. Zove me izdajnikom, ali postoje
mnoge hiljade koji e me zvati osloboditeljem. Tri mjeseca sam
izdrao. No to ne bih vie prihvatio ni za svo blago vaingtonske
riznice. Bio sam prisiljen ostati do kraja, dok ne otkrijem sve tajne i
upoznam svakog zloinca. Bio bih jo malo priekao da nisam douo
da se neu vie dugo moi skrivati. Naime, stiglo je u grad pismo koje
bi vas upozorilo na opasnost. Zato sam morao brzo raditi. Nemam
vam vie to rei, osim da u lake umrijeti kada kucne moj as,
znajui kakav sam posao obavio u ovoj dolini... A sada Marvine, neu
vas vie zadravati. Odvedite ih, pa nek se sve to zavri.
Malo toga jo treba ispriati. Scanlanu je povjereno da gospoici
Ettie Shafter odnese zapeaeno pismo, to je prihvatio, namignuvi i
osmijehnuvi se s razumijevanjem. Rano idueg jutra jedna lijepa
ena i na prvi pogled nepoznat mukarac uli su u poseban vlak koji
je poslala eljeznika kompanija i bez zaustavljanja otputovali iz ovog
opasnog kraja. Etti Shafter i njezin dragi nisu vie dolazili u dolinu
straha. Deset dana kasnije vjenali su se u Chicagu, a stari Jakov
Shafter bio im je vjenani kum.
Suenje Scowrerima odralo se daleko od mjesta u kojem bi
njihove pristae mogle zastraiti uvare zakona. Sva su im nastojanja
164

PRAETORIOUS
bila uzaludna. Loa je utroila rijeku novca, dobivena ucjenjivanjem
cijeloga kraja, da ih spasi. No, jasan, nepristran iskaz ovjeka koji je
poznavao i najsitnije pojedinosti njihova ivota, njihova udruenja i
njihovih zloina nije moglo oboriti lukavstvo branitelja. Napokon su,
nakon toliko godina, Scowreri bili slomljeni. Dolina je osloboena
teke more. McGinty je cvilei i previjajui se izveden na gubilite.
Istu je sudbinu doivjelo i osam njegovih sljedbenika. Oko pedeset
drugih osueno je na zatvor u razliitom trajanju. I tako se zavrio
pothvat Birdyja Edwardsa.
Ipak, kao to se bojao, igra nije time bila zavrena. Trebalo je
odigrati jo tri partije. Ted Baldwin bijae izbjegao smrt na stratitu, a
uz njega i braa Willaby, te nekolicina najeih pripadnika bande.
Deset su godina proveli u zatvoru, a onda je svanuo dan kad su se
ponovo nali na slobodi - dan za koji je Edwards, poznavajui te
ljude, znao da e za njega znaiti kraj mirnom ivotu. Oni se bijahu
zakleli da e njegovom krvlju osvetiti svoje drugove. I trudili su se
svim silama da odre zavjet. Birdy Edwards morao je otii iz Chicaga,
jer mu je - nakon dva neuspjela pokuaja da ga ubiju - postalo jasno
da e, ostane li tamo, napokon stradati. Pod drugim imenom otiao je
u Californiju u kojoj je umrla Ettie Edwards. Jo jednom je bio gotovo
ubijen, a zatim, pod imenom Douglas, radi u nekom dalekom
kanjonu, u kojem e, zajedno s prijateljem iz Engleske, Barkerom,
stei bogatstvo. Ponovo je upozoren da su mu uli u trag, te se sklanja
- u posljednjem asu - u Englesku.
Tu je John Douglas pronaao vrijednu branu druicu i s njom
proveo pet godina u Sussexu, kao seoski vlastelin. No taj se period
njegova ivota zavrio neobinim dogaajima o kojima smo prije uli.

165

PRAETORIOUS

EPILOG
Proao je i sudski postupak u kojem je sluaj Johna Douglasa
prenesen u nadletvo viega suda. Na vrhovnom je sudu bio
osloboen s obrazloenjem da je ubio u samoobrani. Nastojte da
napusti Englesku pisao je Holmes njegovoj supruzi jer ovdje
postoje tajne sile to mogu biti jo opasnije od onih kojima je
izbjegao. U Engleskoj va suprug nije siguran.
Prola su dva mjeseca i sluaj je donekle zaboravljen. A onda
jednoga jutra pronae Holmes u potanskom sanduiu zagonetnu
poruku: Avaj, gospodine Holmes, avaj! Nije bilo ni naslova ni
potpisa. Nasmijah se udnoj poruci, ali Holmes je bio vrlo ozbiljan.
Vrag tu ima svoje prste, Watsone opazi i dugo je razmiljao
namrtena lica.
Te veeri doe stanodavka, gospoa Hudson, da nam javi kako
nas neki gospodin eli vidjeti zbog izvanredno vane stvari. Odmah
za njom ue gospodin Cecil Barker, na prijatelj iz dvorca. Lice mu
bijae blijedo i uplaeno.
Donosim vam loe vijesti, strano loe, gospodine Holmes
ree.
Toga sam se i bojao.
Zar ste ve primili brzojav?
Ne, ali dobio sam poruku.
Posrijedi je Douglas. Kau mi da mu je ime Edwards, ali za
mene e on uvijek ostati John Douglas iz kanjona Benito. Rekao sam
vam da su prije tri tjedna brodom Palmyra otputovali u junu Afriku.
Tako je.
Sino je brod stigao u Cape Town, a jutros sam od gospoe
Douglas primio ovu poruku:
John je u oluji pao s broda nedaleko od Svete Jelene. Nitko ne
zna kako se nesrea dogodila Ivy Douglas.
166

PRAETORIOUS
Dakle, tako se to zbilo zamiljeno e Holmes. Valja
priznati da je dobro izreirano.
Mislite li da to nije bio nesretan sluaj?
Nipoto!
Smatrate li da je ubijen?
Dakako.
I ja tako mislim. Ti paklenski Scowreri, to prokleto osvetniko
leglo zloinaca.
Ne, ne, dragi gospodine ree Holmes. Majstorska je tu
ruka upletena. Neete tu nai nezgrapnih skraenih puaka i pitolja.
Stari se majstor odaje potezom kista. Prepoznat u Moriartyjevo djelo
ve na prvi pogled. Ovo ubojstvo isplanirano je u Londonu, a ne u
Americi.
Koji bi mogao biti motiv?
Poinio je to ovjek koji ne zna za neuspjeh, ovjek iji
izvanredan ugled ovisi o uspjehu svakog pojedinog pothvata. Veliki
mozak i mona organizacija stavljeni su u pokret da unite jednog
ovjeka. Zdrobiti orah golemim ekiem to jest veliko rasipanje
snage ali uspjeh je siguran.
Kakve veze taj ovjek moe imati s tim?
Sve to vam mogu rei jest da smo prvi glas o tome dobili od
njegova pomonika. Amerikance je netko dobro savjetovao. Budui
da su u Engleskoj morali obaviti posao, unajmili su, kao to bi to bio
uinio svaki strani zloinac, velikog strunjaka za ubojstva. Od toga
asa ovjek je bio osuen. Najprije je upotrijebio svoju maineriju
kako bi ga pronaao. Zatim ih je uputio u sve mogunosti da se doe
do cilja. Kad je nakon toga proitao u novinama o neuspjehu ubojice
iz Amerike, stupio je sam u igru i to majstorskim potezom. Sjeate li
se da sam u birlstonskom dvorcu upozorio vaeg prijatelja kako je
opasnost to dolazi vea od minule. Zar nisam imao pravo?
Barker se udari akom po glavi pun bespomona bijesa.
167

PRAETORIOUS
Nemojte mi rei da se time moramo zadovoljiti. Zar mislite da
nitko ne moe unititi tog avolskog kralja?
Ne kaem to ree Holmes odsutna pogleda. Ne kaem
da ga se ne moe pobijediti. Ali morate mi dati vremena, vremena mi
treba!
Sjedili smo neko vrijeme utke. Njegove su se prodorne oi trudile
da proniknu u tajnu budunosti.

168

PRAETORIOUS

169