You are on page 1of 12

qwertyuiopasdfghjklzxcvbnmqw

ertyuiopasdfghjklzxcvbnmqwert
yuiopasdfghjklzxcvbnmqwertyui
Rad iz fizike na temu:
opasdfghjklzxcvbnmqwertyuiopa
RADIOAKTIVNOST
sdfghjklzxcvbnmqwertyuiopasdf
ghjklzxcvbnmqwertyuiopasdfghj
klzxcvbnmqwertyuiopasdfghjklzx
cvbnmqwertyuiopasdfghjklzxcvb
nmqwertyuiopasdfghjklzxcvbnm
qwertyuiopasdfghjklzxcvbnmqw
ertyuiopasdfghjklzxcvbnmqwert
yuiopasdfghjklzxcvbnmqwertyui
opasdfghjklzxcvbnmqwertyuiopa
sdfghjklzxcvbnmqwertyuiopasdf
ghjklzxcvbnmqwertyuiopasdfghj
klzxcvbnmqwertyuiopasdfghjklzx
II grupa

12 2 .SADRŽAJ Otkriće rendgenskih zraka i radioaktivnosti 3 Radioaktivnost 4 Uticaj radioaktivnog zračenja na žive organizme 6 Zakoni radioaktivnog raspada 7 Radioaktivni nizovi 9 Nuklearna energija 10 Literatura………………………………………………………………………….

Nakon mukotrpnog odjeljivanja uspjelo joj je 1898. izbijaju nabijeni elektroskop.OTKRIĆE RENDGENSKIH ZRAKA I RADIOAKTIVNOSTI 1895.1. godine francuski fizičar Henri Bekerel je našao da uranovi spojevi I rude također zacrnjuju fotografsku ploču umotanu u crni papir. Na katodi konkavnog oblika i anodu stavi se visok električni napon (oko 5 000 V) zbog čega elektroni teku sa katode. Poljakinja Marie Kiri Sklodowska sistematski je ispitala Bekerelovo isijavanje na uranovom smolincu I ustanovila da je ta uranova ruda aktivnija od čistog uran-oksida. zacrne fotografsku ploču. Bekerel je kasnije utvrdio da se radioaktivno zračenje može ukloniti jakim magnetom. godine njemački fizičar Wilhelm Konard Rontgen je objavio da je u Crookesovoj cijevi otkrio nove nevidljive zrake. ali imaju mnogo kraće talasne dužine. Kasnijim ispitivanjem ustanovljeno je das u X-zrake ili rendgenske zrake nalik na svjetlosne zrake. zajedno sa suprugom Pjerom Kirijem izolirati iz uranijevog smolinca veoma aktivnu elementarnu tvar koju je nazvala u čast svoje domovine Poljske polonijem. Sudarom elektrona visoke energije sa antikatodom nastaju rendgenske zrake. 1896. Te zrake je nazvao X-zrakama (jer su potpuno nepoznate). a Marija Kiri je dobila I Nobelovu nagradu za hemiju 1911.paladija ili nekog drugog metala).. 2. antikatoda(od bakra. Iste godine su uspjeli izolirati hlorid još aktivnijeg elementa koji su nazvali radij. fluoresciraju I izbijaju nabijeni elektroskop. a magnet ih ne uklanja. Za otkriće I studij radioaktivnosti su Kiriji I Bekerel dobili Nobelovu nagradu za fiziku 1903.RADIOAKTIVNOST 3 . prolaze kroz materiju. a pojavu isijavanja je nazvala radioaktivnošću. koje izazivaju fluorescenciju. Nasuprot katodi se nalazi tzv. koje se šire u proctor sa antikazode.

postepeno i u malom broju. Beta raspad jezgre XZA simbolički se predstavlja na sljedeči način : XZA → YZ+1A + e-10 gdje je e-10 . Cowan 1956. Zakoni očuvanja broja nukleona i električnog naboja nisu dovoljni da se tačno opiše beta raspad.a ona koja se javlja kod izotopa stvorenih u nuklearnim reakcijama.Ova pojava se naziva radioaktivnost. radioaktivni. Reines i C. Spontano emitiranje dva p i dva n (jezgra helija).Odstranjivanje „suvišnih“ nukleona iz jezgra.Neka teška jezgra sa rednim brojem Z > 82 su toliko nestabilna da se sama od sebe raspadaju. Ako bi beta raspad proticao prema datoj relaciji bili bi narušeni zakoni očuvanja energije. godine prirodnu radioakinost radija. Pokazalo se da se u beta raspadu emitira elektronski antineutrino čije su postojanje dokazali F.način je pretvaranje jednih nukleona u druge. Snop brzih elektrona predstavlja β zrake.U svim ovim procesima nestabilna jezgra se stabilizuje na sljedeća tri načina: 1. Suština beta raspada je pretvaranje jednog neutrona u proton. symbol za elektron u nuklearnoj terminologiji. U tom slučaju se radi o β radioaktivnosti. Pri tome nastali elektroni bivaju izbačeni iz jezgra kao β čestice. Prirodnu radioaktivnost urana otkrio je A. Tada broj nukleona u jezgru ostaje konstantan. što zapravo znači da se broj neutrona smanjuje za jedan.Radioaktivnost koja se javlja kod izotopa koji se nalaze u prirodi.god.Početna jezgra pretvara se u drugu jezgru s 2p i 2n manje. A Z X  ZA42Y  24He 2.naziva se prirodna radioaktivnost.pri čemu izbacuju određene čestice i postepeno prelaze u jezgra manjeg masenog broja.Svi elementi sa rednim brojem većim od 82 su nestabilni.a Maria i Pierre Curie su 1898. Najčešće se dešava da se neutroni u jezgru transformiraju u protone.god.tj.naziva se vještačka radioaktivnost. a povećava se broj protona za jedan. godine. sve dok se ne uspostavi povoljan odnos broja protona i neutrona u jezgru. uz emisiju elektrona i elektronskog antineutrino : n→ p + e + ve Taj proces uzrokuje slabo međudjelovanje. Da bi se uskladio sa zakonima pretpostavlja se da postoji još jedna čestica nazvana neutrino. impulsa i momenta impulsa. Becquerel 1896. Sa potpunim brojem učesnika. 4 . Pretpostavku je uveo Pauli 1931. beta raspad se predstavlja na sljedeći način : XZA → YZ+1A + e-10 + 0ve0 0 gdje je 0ve nuklearni simbol za elektronski antineutrino.

Zahvaljujući jonizacionim efektima moguća je detekcija i mjerenje intenziteta radiaktivnog zračenja. dakle. vrše jonizaciju sredine.Pozitronsko β raspad jezgre XZA protiče po shemi: XZA → YZ-1A + e10 + 0ve0 Broj protona se konstantno smanjuje za jedan. Gama zračenje je. . Elektronski zahvat nastaje zahvatom elektrona iz elektronskog omotača atoma u jezgro. što znači da se broj neutrona povećava za jedan. Gama raspad ne dovodi do promjene identiteta jezgra. Sve tri vrste radioaktivnog zračenja prolazeći kroz materijalnu sredinu.000 puta veće od energije fotona nastalih pri prelazima elektrona u atomu. electron ili elektronski antineutrino. Oslobođenu energiju iz jezgre nosi neutrino 3. Gama raspad pobuđenog jezgra XZA simbolički se prikazuje na sljedeći način: XZA → XZA + γ00 Tom prilikom se ne mijenjaju ni atomski ni maseni broj jezgra. Slobodan proton je veoma stabilan i ima. I u prosjeku se nakon 900 sekundi pretvara u proton. način stabilizacije nestabilnog (radioaktivnog) jezgra je prelaz iz višeg u niže energetsko stanje uz emisiju fotona ili γ-zračenja. Pri tome dolazi do transformacije jezgre po slijedećoj shemi : XZA + e-10 → YZ-1A + 0ve0 Nastala šupljina u elektronskoj ljusci se popunjava elektronom iz više ljuske. elektromagnetsko zračenje visoke energije. pri čemu nastaje karakteristično rendgensko zračenje. 5 . Rastojanje između energetskih nivoa jezgra su reda veličine 1MeV. Proces pretvaranja protona u neutron je nemoguć za slobodan proton. S druge strane Slobodan neutron je nestabilan. Zbog toga su energije γ-fotona 1. Gama zraci su struja visokoenergetskih fotona ili γ-fotona. prema savremenim teorijama gotovo beskonačno vrijeme života. nego samo njegovog energetskog stanja.

3. β . Međutim. pri čemu dolazi do jonizacije elemenata. Na radioaktivno zračenje su najosjetljivije one ćelije koje su vrlo aktivne i brzo se množe. Opasnost od radioaktivnog zračenja povećava se time. stanja organizma. osjećaj bola. čak ni pri smrtonosnim dozama. Stepen oštećenjazavisi od vrste i intenziteta zračenja. onda su efekti ozračavanja pozitivni. time i organizma u cjelini. zračenje uništava ćelije zloćudnog tumora. a kao posljedica toga u ćeliji se javljaju procesi koji narušavaju normalan rad i funkciju ćelije. zdravih ćelija. bioloških i genetskih osobina itd. Naime. ako se radioaktivnim zračenjem djeluje na bolesna tkiva kao što su zloćudni tumori. γ ¿ sa nekim elementom ćelije. Oštećenje organizma nastaje direktnom interakcijom radioaktivne čestice ( ∝. Radioaktivno zračenje snažno djeluje i na karakteristike naslijeđa. npr. i to najčešće u negativnom smislu. 6 . Tako pod uticajem tog zračenja naprije stradaju ćelije koštane srži.UTICAJ RADIOAKTIVNOG ZRAČENJA NA ŽIVE ORGANIZME Pri prolasku radioaktivnog zračenja kroz žive organizme mogu nastati promjene koje izazivaju trajna oštećenja. usljed čega se narušava proces stvaranja krvi. Organi za ishranu su također vrlo osjetljivi na radioaktivno zračenje. vremena ozračivanja. što ono u trenutku ozračivanja ne uzrokuje nikakve primjetne posljedice. koje se veoma brzo množe i zbog toga su mnogo osjetljivije na radioaktivno zračenje od normalnih.

ZAKONI RADIOAKTIVNOG ZRAĆENJA Radioaktivnost je spontani. Vrijeme za koje se raspadne polovina od prvobitnog broja radioaktivnih jezgara. Osnovni zakon radioaktivnog raspada može se formulirati na slijedeći način: Za iste vremenske intervale raspada se isti dio još neraspadnutih jezgara. a poslije vremena t ostaje ih još N. Ako je u početnom času t 0=¿ 0. proporcionalan je broju neraspadnutih jezgara N i vremenu ∆t.4. Može se govoriti samo o vjerovatnoći tog događaja. statistički proces. onda integracijom gornje jednadžbe u odgovarajućim granicama: N t ∫ ∆NN =−λ∫ ∆ t N 0 0 ln dobije se : N =−λt N0 ili: −λt N=N 0 e Ova jednadžba predstavlja osnovni zakon radioaktivnog raspada. Analogna ovoj je i slijedeća formulacija: Broj jezgara ∆N. Analitički prikaz ove formulacije je: ∆ N =−λN ∆t λ−¿ konstanta radioaktivnog raspada (zavisi od prirode radioaktivne supstance) Znak (–) na lijevoj strani jednakosti ukazuje da se broj neraspadnutih jezgara vremenom smanjuje. prema kome broj radioaktivnih atoma opada eksponencijalno sa vremenom. Određuje se iz uvjeta: 7 . Nagib krivulje zavisi od vrijednosti konstante radioaktivnog raspada λ . o vjerovatnoći raspada jezgra u jedinici vremena. odnosno. naziva se vrijeme poluraspada T. koji se raspadne za vrijeme ∆t. broj neraspadnutih (radioaktivnih) atoma bio bi N0 . odnosno. Nemoguće je reći kada će se raspasti neko jezgro. od vrste radioaktivne supstance.

. u 3 Bq/ m . odnosno. Jedinica za aktivnost radioaktivnog izotopa je bekerel (Bq). 8 .N0 =N 0 e− λT 2 Odakle slijedi da je vrijeme poluraspada radioaktivnog izotopa: T ¿ ln2 0 . Aktivnost radioaktivnog izotopa A ili brzina raspada se definira kao broj raspada u jedinici vremena: A |∆∆Nt |= A e ¿ −λt 0 ili A ¿ Nln 2 T Aktivnost radioaktivnog izvora također opada kao eksponencijalna funkcija vremena. 693 = λ λ Vrijeme poluraspada za različite radioaktivne supstance nalazi se u širokom dijapazonu: od 15 do 10 −7 10 s godina. koja se izražava u Bq/kg. kao aktivnost radioaktivnog izvora po jedinici mase (A/m) ili aktivnost po jedinici volumena (A/V). Aktivnost od 1 Bq ima izvor kod kojeg se dešava jedan raspad u sekundi: −1 1Bq ¿ 1 s Vrlo često se u praksi koristi veličina specifična aktivnost.

Pb.koji i sam može biti radioaktivan pa se dalje raspada itd. Kod α-raspada .po cijeloj Zemlji.a ko potomak.ukoliko je energija αčestica veća.18 MeV). Radioizotopi se koriste u mnoge svrhe i u različitim oblastima: od fizike i hemije. 9 . Različiti izotopi nekih elemenata (U.RADIOAKTIVNI NIZOVI Radioaktivnim raspadom iz jednog elementa se dobiva drugi .protaktinijev i torijev . Najmanja energija α-čestica je kod raspada izotopa U238-92 (4. Prisustvo radioizotopa je utvrđeno . utoliko je vrijeme poluraspada manje .dok je vrijeme poluraspada najveće (1. od kojih se 3 pojavljuju u prirodi: uranov.imaju oko 15 članova i završavaju stabilnim izotopom olova. proizveden je vještački.što je od izuzetne važnosti za geologiju i znanost o evoluciji života na Zemlji.Bi) pokazuju različite vrste radioaktivnosti. moguće je proračunati starost stijene ili fosila. Tako se može ustanoviti cijela radioaktivna obitelj ili radioaktivni niz. Tako .na osnovu prisutne količine izotopa olova ili urana u nekoj stijeni ili fosilu. različite energije radioaktivnih zraka i različita vremena poluraspada. Tako nastaje radioaktivni niz.5. Uvijek se može utvrditi ko je kome u nizu predak.a četvrti plutonijev.do tehnike i industrije.u većoj ili manjoj mjeri.Th.Po. i obrnuto. Svi nizovi počinju izotopom čije ime nose. Postoje 4 radioaktivna niza.preko biologije i medicine.64 x 10-4 s).

koja se naziva kritična masa. Za tu svrhu služe šipke kadmijuma. godine . Proces u kojem se teško jezgro dijeli bez ikakvog vanjskog uticaja je moguć.usljed čega se ono raspada na dva lakša jezgra X i Y.6. dva komada urana U92235 potkritične mase.njegova nestabilnost se povećava . Klasičnom ekspolozijom komadi urana se spoje. Da bi se ostvarila lančana rekacija fisije potrebno je pomoću složenih tehnoloških postupaka izdvojiti iz prirodnog urana fisioni izotop U92235 ili povećati njegovu koncentraciju.koji se stvara u svakoj generaciji. izvor neutrona i klasični eksploziv. a volume oko 45 cm3. Neutroni koji se javljaju pri fisiji U92235 daju mogućnost da se ostvari lančana reakcija fisije. 2 neutrona oni mogu izazvti fisiju 2 nova jezgra pri čemu se dobiju 4 neurona. a idealan oblik je sfera. Ova dva procesa pomoću kojih je moguće dobiti nuklearnu energiju .Njihova uloga je da 10 .fisioni materijal mora imati neki minimalni volumen.koja osigurava da relativno mali broj neurona napušta fisioni materijal.ali je njegova vjertovatnoća mala.kod koje je spriječeno da se broj fisiono sposobnih neutrona lavinski povećava. koje se uvlače u fisioni materijal.sve dok sva jezgra ne budu zahvaćena reakcijom. Kritična masa čistog U92235 je oko 1 kg. Kontrolirana lančana reakcija je ona kod koje je odnos broja neutron stvorenih u dvije uzastopne generacije blizak jedinici tj.ali nikada ispod 76 i preko 160. Strassman 1939. Najčešće vrijednosti su A1=95 i A2=140. Nuklearna fisija urana se piše: U92235 + n01 → Xz1A1 + YZ2A2 + (2-3)n01+ 200 MeV Vrijednosti masenih brojeva produkata fisije su različite.a reakcija koja je započela. Proces nuklearne fisije su otkrili O. formirajući natkritičnu masu. Nekontrolirana lančana reakcija je ona kod koje se broj nastalih neutrona u svakoj generaciji povećava geometrijskom progresijom. Hahn i F.uz oslobađanje 2 do 3 neurona.povećava geometrijskom progresijom . Osim toga .odvija se dalje samostalno uz stalno povećavanje broja raspadnutih jezgara i energije koja se oslobađa pri tome.Produkt fisije će se razletjeti noseći za sobom veliku energiju od oko 200 MeV. Kada neuron uđe u nestabilno jezgro .odnosno.Međutim ovakav process je idealan I daleko je od realnih uvjeta.Bitan je I oblik fisionog materijala. Glavni dijelovi atomske bombe su: oklop.bombardujući neutronima jezgra uranovog izotopa U92235. Ako se pri fisiji jednog jezgra emituju npr. Na taj način se broj neurona .nazivaju se nuklearna fisija i nuklearna fuzija. Nekontrolirana lančana reakcija je ostvarena kod atomske (nuklearne) bombe.minimalnu masu.oslobađa značajna količina nuklearne energije. Ti neuroni mogu izazvati fisiju još 4 nova jezgra uz emisiju 8 neurona itd.Neutroni zatim počinju nekontrolisanu nuklearnu fisiju praćenu izdvajanjem ogromnih količina energije u obliku kinetičke energije fisionih produkata i energije radioaktivnog zračenja fisionih produkata. U nuklearnim reaktorima se ostvaruje kontrolirana lančana reakcija.NUKLEARNA ENERGIJA Već je rečeno da se u procesu diobe teškog jezgra (A>200) na dva lakša ili sinteze dva lakša jezgra (A<10).

Ostvarena energija kod hidrogenske bombe je nekontrolisana. što odgovara temperature reda veličine 109 K. Neutroni stvoreni fisijom U92235 jednim dijelom održavaju kontroliranu lančanu reakciju fisije.Nuklearna fuzija je nuklearna reakcija sinteze lahkih jezgara. Umjesto klasične posude koriste se “magnetske boce” u kojima se pomoću magnetskih polja drži plazma na okupu u uređaju za termonuklearnu fuziju. potrebno je riješiti ogromne teškoće 9 vezane za visoku temperature nuklearnog goriva. potrebno je jezgra približiti.Termonuklearne reakcije se odvijaju naSuncu i drugim zvijezdama.Da bi se ostvarila ova reakcija.6 MeV Oslobođena energija po nukleonu u ovoj reakciji iznosi 17. Najznačajnija prednost nuklearne fuzije u odnosu na nuklearnu fisiju je ekološka. 2 Fuzija jezgara deuterija H 1 3 i tricija H 1 ostvaruje se u hidrogenskoj ili termonuklearnoj bombi. kao u slučaju cijepanja jezgara urana. Prema tome nuklearna fuzija se može ostvariti toplotnim kretanjem na visokoj temperaturi. Nuklearna fuzija je drugi način dobijanja nuklearne energije. Ta se toplota dalje pretvara u druge vidove energije. gdje se fuzijom jezgara vodika formiraju jezgra helija uz oslobađanje ogromne količine energije. u doseg djelovanja nuklearnih sila. 11 . Na takvim temperaturama ( 10 K) supstanca je u stanju potpuno jonizovane plazme i ne postoji materija od kojeg bi se mogla napraviti posuda (rezervoar) za skladištenje supstance.Za to je potrebno da jezgra imaju energiju reda veličine 1MeV. Proces spajanja lahkih jezgara nije praćen opasnim radioaktivnim zračenjem.Međutim ovdje postoje i problemi.apsorbiraju određeni broj neutrona. U nuklearnim reaktorima se razvija ogromna količina toplote na račun kinetičke energije fisionih produkata.Fuzija se ostvaruje prema sljedećoj relaciji: U92235 + H13 → He24 + n01 + 17. što je oko četiri puta veće od oslobođene energije po nukleonu pri nuklearnoj reakciji fisije urana U92235 koja iznosi 200/236 = 0. Zbog toga se ova reakcija naziva i termonuklearna reakcija. drugi dio apsorbira U92235 i pretvara se u Pu94239 .6/5 = 3.85 MeV po nukleonu. savladati njihovo kulonsko odbijanje. treći dio bude apsorbiran od šipki kojima se kontrolira lančana reakcija. Temperatura potrebna za odvijanje termonuklearne reakcije postiže se eksplozijom nuklearne (atomske) bombe.4 MeV.Da bi se ostvarila kontrolirana reakcijafuzije.Fisioni materijal u reaktoru je prirodni uran obogaćen izotopom U92235 . To znači da je nuklearna fuzija povoljnija za dobijanje energije od nuklearne fisije. Tako je problem laboratorijski riješen međutim trajno tehnološko rješenje još nije nađeno. kao što su električna (nuklearne elektrane) i mehanička energija (atomkse podmornice).

razred srednje škole. Kulenović. Zenica 2004. 2. 12 . Vobornik. Milan Tomljanović.’’Opća hemija’’ .LITERATURA 1. 1998. Hijatus. Sliško .Fizika sa zbirkom zadataka za 4. IP ‘Svjetlost’ Sarajevo .