You are on page 1of 5

Mevlida Đuvić

Minka, roman o njenoj revoluciji?
(Rekonstrukcija koncepta ženske emancipacije u romanu Minka Abdurezaka Hivzi Bjelevca)
Kako je već u naslovu romana Minka implicirana priča o ženi, ovdje se pitanje konstrukcije ženskog
identiteta nameće samo po sebi. Imajući u vidu činjenicu da roman pripada kontekstu prosvjetiteljske
književnosti austrougarskog perioda, jasno je da se problem rodnog identiteta ne može odvojiti od
povijesno-političkih identiteta koje uspostavlja i promovira onovremena kultura pa i književnost unutar nje.
Samim tim postaje zanimljivo ispitati je li mogućno unutar angažirane priče – izgraditi lik junakinje,
preciznije emancipiranog pojedinca. Između ostalog, postavlja se pitanje kome se tekst obraća;
podrazumijeva li čitateljku, ili "računa" na općeniti povijesni/politički sluh?
Kritičari su Bjelevčev roman Minka (1917.) uglavnom karakterizirali onim što ga je i učinilo
tipičnim/karakterističnim u književnosti preporodne inicijative, a to je pitanje ženske emancipacije. Tako
autor iscrpne studije o književnosti austrougarskog perioda, Muhsin Rizvić smatra da roman Minka, iako
odmiče od konkretne socijalno-ekonomske problematike Bosne, donosi/uspostavlja "društveni momenat
drukčijeg karaktera: ideološko osvjetljavanje bosansko-muslimanske stvarnosti reflektorom naprednih
težnji revolucije u Turskoj, i iznad svega, pitanje emancipacije muslimanske žene i njene ravnopravnosti s
muškarcem…".1 Isto tako, Muris Idrizović karakteristiku djela nalazi "u ideji o emancipaciji Muslimanke i
njenom oslobođenju od prošlosti".2
Naravno, roman o Emini-Minki Zuhrić, čini se zasebnim u eposi koja je popularizirala literaturu
prosvjetiteljskog angažmana. U njemu se radnja premješta sa kolektivnog, povijesno "pokrenutog"
prostora u ljubavnu dramu žene, te bismo pomislili da je u ime privatnog življenja, amnestiran
javni/društveni, a čitaocima ponuđena priča o ženi i njenom doživljaju povijesti. Međutim, ljubavna drama
žene ovdje se podlaže slojem općenite drame koju nosi slom feudalnog (begovskog) sloja, te upotpunjava
štimungom novog (revolucionarnog) duha unutar kojeg bi se mogla/morala desiti i njena renesansa. Pri
tome je veoma zanimljiva struktura romana, formirana na bazi realistične pripovijesti koja je "osvježena"
romantičarsko-sentimentalnim i avanturističkim zapletima, te konačno ovjerava "iskustvima psihološkog
romana realističkog tipa".3 Primamljiva priča, stalno podatna čitaocu, istovremeno angažira/pušta ideje
rodoljublja, nacije i porodice. Dakle, roman, mada ispisan u terapeutskom romantičarsko-ljubavnom
dekoru, u suštini ne odstupa od intencionalno apelativnog4 prosvjetiteljskog romana s početka stoljeća.
Ovdje je upravo zanimljiv taj uljepšani realizam što nudeći užitak čitkog teksta, istovremeno "provlači" i
druge realnosti. Stoga se nameće pitanje o dvostrukoj istini u Minki, koja s jedne strane jeste pitka i
protočna priča o ženi i njenoj intimnoj drami, dok se istovremeno u tom scenariju provlače i ideje
revolucije, političkog angažmana unutar kojeg je žena/ženskost spekulativni objekt. Romantičarski "dekor"
romana, u tom slučaju, čvršće vezuje Minku za tradicionalnu, folklornu matricu žene/ženskog, dok
istovremeno, računajući na taj faktor prepoznavanja, dekodiranja, obrazuje priču koja potvrđuje simbolički
definirane rodne pozicije. Samim tim, uzmu li se u obzir teze o Minki kao ženi koja se emancipira, onda
nedostaje jasnije izražen/predstavljen prostor od kojeg se to ona emancipira.
Povijest Minkine emancipacije daje se u rasponu od nesretne udaje za Nadi-bega, preko neuspjelog braka
sa Bahri-begom, kako bi završila izvješćem da Minka "nije našla sreće u svijetu, jer Sahur-bey je poginuo
u balkanskom ratu, a ona umrla u bolnici, vršeći službu bolničarke u Carigradu".5 Opet se vraćamo na
pomisao da u takvom prikazu žene koja se emancipira, nešto nedostaje. Ima u Minkinoj sudbini nešto što
nas navodi da ne podržimo tu tragičnu/"ženomornu" predstavu emancipacije. Naime, od samog početka
romana Minka je profilirana kao pasivan lik koji se realizira putem tuđih odluka. Njena sudbina "uhvaćena"
je u šaci fatuma, te se uopće ne dobiva utisak da vinovnica emancipacije, vlada svojom sudbinom,
naprotiv. Njena udaja izrežirana je tetkinim pragmatičnim razlozima, potpomognuta družbom učiteljice Line
i pokrenuta hirom Nadi-bega. Odlazak u Tursku zapravo je bijeg od neuspjelog braka. Sudbina
revolucionarke sustigla je usput, kao ženu Behur-bega, odnosno prijateljicu Sahur-bega. Dakle, pitanje je
od čega i kako se to Minka emancipira?!
Nesumnjivo da je namjera autora bila da se uz neminovnost društveno-socijalne preoblike, publici

do djevojke što se sakrila. ne možemo se nikako oteti utisku da ovakva podjela romanesknog tkiva otkriva društvene i kulturalne polaritete unutar kojih funkcioniraju muškarac i žena. emancipacija.6 Međutim. Mogli bismo ovakav "start" priče razumjeti u kontekstu namjere da se registrira/opiše kultura. Istovremeno. Pokret za prava žena s početka XX stoljeća. Prvi dio. Pozicija emancipirane žene formira se iz osjećaja prevarene i odbačene žene. prema rječniku. ovom romanu. također. sljedbenici. nedostaje osmišljena akcija emancipacije koja polazi iz svijesti žene. iz reakcije na muškarčev Trag i koncentrira se oko njega. lirska je . Dakle. Minka je jasno izvedena u tip patrijarhatom definirane žene. odnosno o kulturi iz koje potiče. Podsjetimo se. što će naporedno sa muškarcem izvesti revoluciju. pri čemu se pripovjedački interes "seli" sa njene bračne drame na ljubavnu idilu Nadi-bega i Line. kritički okarakteriziranom kao roman ženske emancipacije. možemo povezati sa poretkom prvobitnih feminističkih revolucija. Emancipacija koju su kritičari pripisali ovoj priči. te ženu definirati unutar muške kulture. Nanovo je Minka "opoviješćena". psihička labilnosti. način/put ženskog oslobođenja vidio je. Naime. u pravu na glas i pravu na razvod braka. čista kao gorski snijeg. a na štetu njene različitosti. donijele pristanak žene na forme/moduse muškocentrične kulture. vječnom djetetu. nezaštićenost). Iako se u ovom drugom dijelu želi istaknuti Minkina preobrazba u zrelu. mogućniji ambijent emancipiranja – Minku sustiže vječito ista polazišna/evolutivna točka – muškarac. a Minka izmještena u Carigrad. U opisu Minkinog braka sa Nadi-begom poentira se vizijom ženske sudbine poetizirane metaforom ptice u kafezu. U sličnom okviru ovdje je koncipirana emancipacija."8 Model ženskog oslobođenja. njen identitet se daje u elipsi dva propala braka. izvedena je usputno – uz priču o revoluciji mladoturaca. između ostalog.predstavi tip suvremene žene. prema Luce Irigaray znači pretpostaviti neki član ili predmet usporedbe. koje su. jer se u prezentiranju te problematike očituju raniji paradoksi emancipacije. tražio razloge toj nejednakosti i toj strašnoj vjerskoj stezi. a sve to vodilo je nastojanju da se žena (u pravima) izjednači sa muškarcem. sanja. čežnje i iščekivanja. ili drugačije rečeno. odnosno definira se prema muškarcu. čini se da je tekst ostao nedorečen (ili barem nemaštovit) kad su pitanju motivi emancipacije. Tako se i Minkina povijest daje škrto: od curice koja lijepo i pristojno ide gledajući preda se. Gledao sam nejednakost žene. Minka je sa travničkih sokaka otisnuta/potisnuta u egzotično-melanholičnu instituciju djevojačke sobe i nadahnuta sanjama. ne samo Nadi-begu. Naime. kako smo već primijetili. Zanimljivo je. odnosno tradicija koja ženu spreže. Minka ne izmiče ustaljenim predstavama o ženi kao krhkom biću. sofisticiranu ženu. koji je prepoznavan pri čitanjima ovog štiva. u svjetlu postfeminističkih nastojanja. samostalnost i osviještenost žene promišlja se kao članstvo u elitnoj sekciji gospojinskog društva. O tome je Bjelevac i sam pripovijedao: Gledao sam u Carigradu iseljenike iz Bosne i Hercegovine. te da se nagovijesti/naznači prostor od kojeg se ona želi (ili bi se barem trebala) emancipirati. u kojoj je i želja da se osigura idealniji. Ona smatra da se "Izrabljivanje žena temelji na spolnoj razlici i može se riješiti samo kroz spolnu razliku. Struktura Minkinog lika nedvojbeno katalizira folklorno-romantičarski kontekst kojem tekst podliježe. ne izmičući pri tome stereotipu da se žena i njen svijet dočaravaju u pasivnoj atmosferi uzdaha. Ali. taj zahtjev za izjednačenjem smatra osnovnom pogreškom ženskog pokreta. a da se pripovijedanje ne odriče romantičarskih kategorija ženske mistike (krhkosti. nego i kulturi koja legalizira njegovu želju te tradiciji koja ženskom (sa)znanju nadređuje fatum. registrirana preko simboličke uloge supruge. recimo. Očekivali bismo da se Minka otvoreno i glasno suprotstavi. taj čin je izostavljen. Mlada kao kap. čini se da je predstava ženske emancipacije više rekla o samom autoru. ženu bogatog i uglednog Bahri-bega. nestabilne prirode. da se Minkina evoluciju slobode prekida u "razvoju". znači oslobođenje stanja zavisnosti i ograničenja slobode7. napose muslimanke. kako je ustanovila i Irigarayeva. Tako ćemo Minku u drugom dijela romana vidjeti kao Mini. stisnute u zakone koji nisu bili zakoni. Danas se. koju u svemu što radi (ili ne radi) određuje to što je žena. ali u standardnom dekoru ženske inicijative koja se motivira i provocira unutar ljubavne drame. Umjesto toga. Bez obzira na taktičku promjenu mjesta radnje. a karakter u apoziciji Ona je zlato!. štićenicu ženskog kluba u kojem se izlažu rasprave o ženi. Tražiti jednakost. Drugim riječima. no o samoj emancipaciji. proučavao sam njihov život.

nedvojbeno pokazuje da pisanje nije uspjelo izmaći predrasudama "muskulozne" kulture koja ženi pridaje odlike slabosti. može se reći da su Linina iščekivanja realnija. što joj naposljetku omogućava i status koji kao učiteljica zauzima. ne umanjuje didaktički učinak romana. Bez obzira na to što je u tekstu jasno nagoviještena Minkina uključenost u taj kulturno-politički život Carigrada. Tako dobivamo istu situaciju kao i u prvom dijelu romana. da tako kažemo. biva omogućen samo uz trijumf muškog principa. tako je i Mini u Turskoj samo dodatak muškom ambijentu revolucije. usprkos momentima intelektualnog zrenja. Lina je suočena sa istinskim emocijama i strastima. Naravno. Shodno tome. Ona se zatekla u kovitlacu revolucije slučajno. čini se. tek kao supruga i družbenica. postavi princip svrhovitosti koji zagovara stasavajuća građanska klasa. recimo. U opisu Minkinog carigradskog života ima nešto od one viteško-trubadurske vizije ženstvenosti.priča o evoluciji ženske emocije. ovakav poredak događaja i stvari u tekstu. nije suvišno još jednom napomenuti da se paradoksi emancipacije u ovom romanu mogu (ili moraju?) razumjeti u kontekstu općenite zablude koju pronosi ovaj pokret odlučivši da svoju neovisnost gradi sredstvima i načinima koje nanovo afirmiraju sistem i njegovu normu. Međutim. prilagodljiva i drugotna. počevši od muža Bahri-bega. tragičnim ishodima Minkinog ljubavnog života – simbolizira povijesna istrošenost begovske aristokracije kojoj ona pripada. koja afirmira i promiče falokratične standarde. naposljetku. čime se. Imamo li na umu činjenicu da je onovremeni roman u osnovi "podučavao" pravilnoj društveno-političkoj orijentaciji. Sahur-bega koji Minku uvodi u prostor političko-kulturnih rasprava i umjetnosti. aktivne žene – koja to biva/postaje (tek) uključenjem u ekskluzivni povijesni (a muški) prostor. jezika i upravljanja"9. da se Minki dešava revolucija (kao što joj se naposljetku desio i Nadi-beg). Njen kontakt sa društvenom stvarnošću je neposredniji. a to znači u doba izrazite krize društvenih institucija i vrijednosti". naposljetku. jer je izveden unutar ideoloških sistema koncipiranih i organiziranih oko simboličkog središta maskuline kulture. Istodobno. Naime. družbenice. Ona bi u tom kontekstu bila autentičan primjer klase u propadanju. Tako. Iako je život žene u prvom planu ovog romana. kao što je Minka u svom begovskom domu eksponat tradicionalne kulture. neprestano gubi bitke sa dinamičnom prirodom novog vremena. u ovom slučaju. pri čemu ženski trijumf. dok iznevjerenim idealima "disciplinirana" Lina trijumfuje u eri pozitivističkog ekonomisanja vremenom i emocijom. te deskripcija/opis uobičajenog standardiziranog puta u (patrijarhalnoj) kulturi. Zanimljivo je. a istovremeno se čini tako krhkom i zavisnom od muškarca. recimo i emancipira. Minkina spiritualno-imaginarna ljubav. Minka je okružena svitom muškaraca koji skrbe za nju. njegovog oca Rasim-bega. nježnosti i podatnosti – automatski joj dodjeljujući ulogu sljedbenice. Čini se čudnim što se žena nastoji prikazati "svojom". odnosno štićenice muškarca. njen lik još ne posjeduje snagu neovisne žene. Nesumnjivo da se u tekstu nastoji napraviti distanca između Minke nevine djevojke koja ne zna šta (ili koga) hoće i Minke – žene koja zri u prefinjenu intelektualku. manje-više. Lina Jagdićeva je utjelovljenje "realne" žene.10 No i tada ona je uključena kao podložna. sanja i ljubavnih jada. potražujući idealnog muškarca. nestabilnu svijest. Povijesno-društvena scena ovdje se zapravo ispisuje u podlozi sentimentalno-romantične priče o ženskoj duši. njena "iskušavana" emocija sasvim je razumljiva ukoliko je poistovjetimo sa namjerom da se nasuprot aristokratskom principu užitka za kojim traga Minkin soj. jer je njena životna priča postavljena tako da. Minka ne odstupa od modela pasivne (patrijarhalne) djevojke koji se bio ustalio u književnosti preporodnog perioda. Dok Minka nestaje u izmaglici sanja i slutnji. "evolucija" . preko Abdulaha koji budno bdije nad njenim životom i. begovice i njene učiteljice Line Jagdićeve. ipak se u podlozi priče o njenoj emancipaciji očituje jedan. Pri tome se ženskost funkcionalizira u smislu prezentiranja različitih društvenih/socijalnih/klasnih svijesti predstavljenih unutar ljubavnih priča Minke Zuhrić. presudniji proces: raslojavanje patrijarhalno-feudalnog životnog obrasca. Takva redukcija svojstvena je. Tako je Minkina revolucionarna slava tek epizoda u pobjedi koju odnose mladoturci. Suprotno Minki. ako bismo očitovanje Minkine emancipiranosti trebali naći upravo u sudjelovanju u revoluciji. Naprotiv. uživajući više ideju ljubavi no njeno konkretno ispunjenje. u drugom dijelu romana bilježimo pokušaj da se patentira profil neovisne. onda nam biva jasno da je takav vid emancipiranja žene u najmanju ruku nedovoljan. Stoga će. izvodeći emancipaciju žene u atmosferi općenite revolucije. naravno. Žena se uključuje u taj povlašteni prostor. tek "na prijelazima između značajnih razdoblja u razvoju društva. koja to naposljetku i nije ukoliko ne iziskuje naklonost vitezova što je štite i obožavaju. Iskazana u sentimentalno-romantičarskom dekoru čežnje. raslojenost i destrukcija jednog životnog obrasca dobivaju svoj puni smisao kada se postave i opišu u dimenziji isto tako dezintegrirane ženske svijesti. gotovo svakom društvu koje "značenje muškog spola razvija kroz sistem rada. Nasuprot tome. usto. jasno je da se. očituje dezintegriranu. Upravo takav odnos otkriva i ovaj roman. politike i umjetnosti. a ne da je ona sama bira. Mada je i njen život obilježen potragom za pravom ljubavlju.

živi unutar posjeda kojim raspolažu drugi. ona pridobiva jasan i konačan identitet tek kada postane majka. koji bi bio izvan niskih i sebičnih zabluda. str. obrazovanog Bešćet-bega. naime odnošaj čovjeka i žene smatrao bih dozvoljenim. a ne stvaranje truleža – stvaranje generacija. produciranih u kulturološkim standardima društva. Između nje i onoga što izražava posreduje pripovjedač. U kolikoj mjeri tekst "oslobađa" ženu uviđamo i na osnovu činjenice da je priča o njoj uglavnom ispričana glasom superiornog pripovjedača unutar kojeg su asimilirane perspektive drugih o Minki. možemo zaključiti da se političko-povijesna dimenzije ovog teksta iscrpljuje u propagiranju ideje građanskog društva. svodi na činjenicu da je projekt emancipacije "zapeo" unutar tradicionalno projektirane slike o ženi kojoj se nije mogao oduprijeti. Popunjavanje ljudstva. domovinu usvaja posredstvom muža a kao svijet markira se nizom sanjarija i maštarija. ona je prepuštena ljubavnoj avanturi i flertu. Minka. roman koji ženino prisustvo u povijesti nanovo ispisuje u zapletima ljubavne priče. Inače. jer mu je temeljna funkcija da sljedbeničkom ulogom omogući (r)evoluciju. koliko je i njen lik odraz istih tradicionalnih predstava o ženi. Sve se. u kontekstu građanskog prakticizma. a samim tim i misli. Samo taku ljubav. ujedinjuje pragmatičnu ženstvenost sa pragmatičnošću građanskog morala. Stari svećenici su držali svako uživanje i sve što pogoduje čovjeku grijehom. odnosno javno-privatno. U oba slučaja identitet žene konstruiran je i prezentiran prema ustaljenim modalitetima ženskog. a ne dekadencu čovjeka. Ona je jednostavno ispisana u okvirima njene emotivne egzistencije: da bi sve ostale znamenke prisutnost – izgubila. budući da. Naročito ako imamo na umu da junakinja priče – Minka. Jer. politike i umjetnosti. Do tada. kako vidimo na ovom primjeru. Upravo u tom opredjeljenju na ženskost koja se registrira u apstrakciji ljubavnih doživljaja. a koje bi nas trebale uvjeriti u njenu emancipiranost. – treba biti žena. Bešćet-beg ili Bahri-beg) funkcionira kao biće povijesti. Pitamo se može li žena biti emancipirana. naposljetku. Literatura: . Raspored likova u romanu. daje sasvim druga dimenzija: reproduktivna. nalazimo osnovno proturječje nastojanju da se Minkinim likom reprezentira identitet neovisne žene. pri tome nedvosmisleno otkriva stereotipnu podjelu uloga prema kojoj muškarac (Sahur-beg. U akcijama koje poduzima Minka. pa u tom bi se mogla i ljubav tumačiti. Nadi-begu i Lini.Lininog ljubavnog iskustva biti zaokružena majčinstvom. ako njena svijest i emocija (duša?) još uvijek projektiraju folklorno-sentimentalnu viziju života. iako osjenčena atributima intelektualke. Pri tome. Da budemo precizniji. dok žena prisustvo u tom ekskluzivnom prostoru osigurava tek slijedeći muškarca. kao i ostali akteri oronulog feudalno-begovskog svijeta. očitujemo jedino predrasudu prema kojoj je ženski princip drugotni. Činjenica da se Lini tek kad postane majka usađuje osjećaj moralne odgovornost – otkriva tendenciju da se majčinstvu da određeni politički značaj. bivajući tamo gdje je nosi želja za sigurnošću. naprimjer. dakle. Takvu je ženu bog stvorio. u osnovi ona ostaje biće izolirano kompleksnim unutarnjim životom. Lina živi u međuprostoru avanture. raspolućena između strastvene ljubavnice i nestabilne intelektualke. Mada bismo mogli pomisliti da je Lina blizu emancipacije – njen lik je podjednako kao i Minkin "uklopljen" u moduse tradicionalnog viđenja žene. Ljubavi se sada. (Bjelevac. koji je snažnije određuje no povremeni izleti u "povijesnost". ideja emancipacije gubi se u intenzitetu tragičnog kraja koji svojom transparentnošću čini da roman ostane prosvjetiteljski više u smislu zagovaranja prozapadnjačke orijentacije bosanskohercegovačke kulture (politike?). no u primjeru ženske revolucije. 301) Budući da se roman završava prizorom bračne idile učiteljice Line i trezvenog. Ilustrativno je i to što žena u ovom romanu ne posjeduje svoj prostor. Istovremeno. nestaje sa scene. odnosno podložni. smatrati romanom o emancipiranoj ženi? Naravno da ideja o emancipaciji postaje upitna kad se gradi unutar priče koja uspostavlja povijesne modalitete muškarac-žena. Minki je rijetko ponuđena prilika da govori. a ponajmanje njen glas. likom junakinje koja gubi sve bitke – umire negdje na fronti. *** Možemo li. Ideja "svrhovite" ljubavi u romanu je eksplicirana govorom Nadi-begovog prijatelja doktora Stramma kojeg bismo mogli razumjeti kao navjestitelja te nove etike. spomenuti pripovjedni glas identificira se sa glasom kolektiva/čaršije kao navodnih svjedoka priče o Minki.

Luce: Ja. 1999 Katunarić. 1996 Papić. Stvarnost.Irigaray.-1990. Zagreb. Žarana: Polnost i kultura. Ženska infoteka. Beograd. Cvjetko: Hrvatski roman 1945. 1997 Lodge. 1998 . ti. David: Načini modernog pisanja. Beograd: Biblioteka XX vek. Zagreb: Naprijed. Vjeran: Ženski eros i civilizacija smrti.. Zagreb. mi: Za kulturu razlike. XX vek. Globus. Plato. Zagreb. 1988 Mišel. Andre: Feminizam. 1984 Milanja.