Professional Documents
Culture Documents
net
Autor: dr.Mitch, Rimsko obvezno pravo, odgovori na pitanja s kartica,46 str (po Horvatu), pisano: 2006.
Pravne injenice su takve injenice uz koje je vezan neki pravni uinak, tj. postanak
prestanak ili promjena prava, odnosno pravnih odnosa.
a) Pravni dogaaji to su prirodni dogaaji uz koje se veu neki pravni uinci (npr.
porod, smrt, protek vremena, pojava otoka u rijeci)
b) Pravna djelanja to su ljudska djelanja, dakle, manifestacije ljudske volje uz koje
su vezani pravni uinci. Uz proputanja, to su a) pravni poslovi, i b) protupravna
djelanja ili delikti.
Pravne injenice dovode, dakle do pravnog uinka, tj. do postanka ili stjecanja, prestanka ili
gubitka ili promjene prava.
O stjecanju prava govorimo ako se neko pravo spoji s nekim subjektom, a gubitkom ako se ono
odvoji od nekog subjekta. Pravo se moe izgubiti u korist drugoga (npr. prijenos vlasnitva) ili
nikoga (npr. derelikcije.) tada je s gubitkom spojen i prestanak prava. Pravo se moe stei i
da ga netko nije prije izgubio postanak prava (npr. okupacija)
Stie li netko pravo od dosadanjeg subjekta prava, to je derivativno stjecanje prava. Ono
se temelji, izvodi se iz prava prethodnika. Tu vrijedi regula :
"NEMO PLUS IURIS AD ALIUM TRANSFERE POTEST, QUAM IPSO
HABERET"
Derivativno stjecanje moe biti dvojako:
a) Translativno stjecanje, tj. stjecanje prijenosom dosadanjeg prava s auctor-a na
novi subjekt. successor-a u punom dosadanjem sadraju.
b) Konstitutivno stjecanje, subjekt prava ne prenosi svoje itavo pravo, nego temeljm
svog prava zasniva za stenika novo pravo ueg sadraja.
Originarno ili neposredno stjecanje vlasnitva predlei ako stenik ne temelji i ne izvodi
svoje pravo iz prava prethodnika. (npr. okupacijom niije stvari res nullius)
118. PRAVNI POSLOVI
Pravni posao se definira kao oitovanje privatne volje s kojim pravni poredak spaja odreene
pravne uinke koje stranke ba namjeravaju postii.
Delkt manifestacija privatne volje s kojom pravni poredak spaja odreenepravne posljedice
koje poinitelj delikta ne eli i one nastupaju nezavisno od njegove volje.
Jednostrani pravni poslovi (negotia unilateralia) nastaju oitovanjem volje
samo jedne stranke. Npr. oporuka, okupacija, derelikcija, manumisija
Dostrani pravni poslovi (negotia bilateralia) nastaju suglasnim oitovanjem
volja dviju stranaka, koje stoje jedna nasuprot drugoj. Dvostrani pravni poslovi zovu
se ugovori.
www.pravokutnik.net
www.pravokutnik.net
Izrijekom se mogla pisano ili usmeno ili samo znacima (kimanjem glave)
Preutno oitovanje predlei ako se ono moe ustanoviti iz takvog ponaanja osobe, koja se ne
oituje izravno nego nekim ponaanjem, koje se moglo protumaiti kao oitovanje volje. Npr.
ako vjerovnik duniku vrati zadunicu (faktiki on samo prenosi posjed zadunice, ali se
moglo to moglo tumaiti kao preutno oitovanje volje o oprostu duga.
Takvo preutno i neizravno oitovanje volje danas nazivamo konkludentnim inima.
utnja na neku ponudu ili pitanje ne moe uvijek znaiti pristanak. Glosatori i kankonsko
pravo postavili su regulu : "Qui tacet consentire videtur" (tko uti smatra se da pristaje),
ali utnja se ima tumaiti kao i svaki drugi konkludentni in prema okolnostima sluaja i
situaciji. Tako e ona imati pravne uinke i smatrat e se pristankom ako je u konkretnom
sluaju predleala dunost izjasniti se ili protiviti se.
Zbog raznih razloga moe doi do nesklada oitovanja i stvarne volje. POstoje tri teorije o
tome treba li dati prednost oitovanju ili volji.
a) Teorija volje bila je vladajua u teoriji opeg (pandektnog prava) ako doe do
nesklada mjerodavna j volja. Oitovanje nema uinka ako ne odgovara volji. Ona
titi onoga koji daje oitovanje.
b) Teorija oitovanja mjrodavno je oitovanje. Zatita onog kojem je oitovanje
dano
Rimsko je pravo u staro doba, gdje su pravladavali formalistiki poslovi iuris civilis, stajalo
na teoriji oitovanja. Usporedno s nestajanjem formalizma, prelazi rimsko pravo od teorije
oitovanja na teoriju volje, koja ve dominira u kasnijem rimskom pravu i u Justinijanovoj
kodifikaciji.
121. i 122. SADRAJ PRAVNOG POSLA (essentialia, naturalia i accidentalia
negotii)
Postoje razliit tipovi pravnih poslova sa odreenim sadrajem (uinkom) i tehnikim
nazivom. Oni mogu uzrokovati i vie pravnih uinaka nego stranke ele ili pak ne dovoljno pa
pravni poredak daje u odreenoj mjeri strankama mogunost da neke sastojke pravnog posla
iskljue ili da ih nadopune odreenim sastojcima. Prema mjeri u kojoj je to doputemo,
moderna nauka razlikuje:
a) Essentialia negotii, tj. bitni sastojci pravnog posla, koji su nuni da uope mogao
nastati odreeni tip pravnog posla. To je onaj osnovni minimalni sadraj koji mora
postojati kod odreenog tipa pravnog posla. (Npr. sporazum o cijeni i predmetu kod
kupoprodaje ili imenovanje nasljednika kod oporuke)
b) Naturalia negotii ili naravni (prirodni) sastojci pravnog posla obuhvaaju daljnji
sadraj preko onog bitnog i minimalnog. Oni su po samoj naravi ukljueni u taj pravni
posao, no stranke ih mogu i izrijekom iskljuiti ili izmijeniti. Ako o njima stranke
nita ne odredo vrijedit e glede njih dispozitivne pravne norme (npr. kod kupoprodaje
www.pravokutnik.net
c) Accidentalia negotii ili sluajni (samovoljni) sastojci pravnog posla su takvi sastojci
koji vrijede samo ako su u pravnom poslu naroito dodani voljom stranaka, ukoliko
nisu zabranjeni zakonom. Njima stranke mijenjeju ili dopunjuju naturalia negotii
(iskljuenje odgovornosti za evikciju, lex cmmissoria). Meu uzgrednim uglavcima
(accidentalia negotii) tipinog su znaaja uvjet (condicio), rok (dies) i nalog ili namet
(modus).
123. UVJETI (pojam i vrste)
UVJET (condicio) je uzgredna odredba kojom stranke uinak pravnog posla ine zavisnim od
neke neizvjesne i budue okolnosti. Ako nema jednog od ta dva obiljeje nee predstojati
c) Nemogui uvjet koji se ne mogu fiziki ili pravno ostvariti (npr. ako
dotakne nebo). Nitavnost takvih poslova provedena je dosljedno samo meu
ivima. Kod razredaba posljednje volje rimski su pravnici usvojili naelo da
www.pravokutnik.net
se nemogui uvjeti smatraju kao da nisu dodani (pro non scripto), te se takav
pravni posao mortis causa smatra bezuvjetnim i valjanim.
d) Nemoralni (turpis, contra bonos moris) i nedoputeni (contra legem)
prosuivali su se isto kao i nemogui uvjeti.
a) condicione pendente, dakle prije ispunjenja uvjeta, pravni posao ne proizvodi uinke i ne
zna se hoe li ih proizvesti. Tko se obvezao pod uvjetom nije do ispunjenja uvjeta dunik; ako
ipak plati dug moe ga traiti natrag kondikcijom indebiti kao da se radi o plaanju neduga
(indebitum). Tko je prenio vlasnitvo ostaje vlasnikom.
Ipak, ne smije djelovati tako da doe do bude ugrorno ili osujeeno pravo mogueg budueg
ovlatenika. Pod suspenzivnim uvjetom steene imovinske koristi su nasljedive i s pasivne i s
aktivne strane ako ovlatenik umre prije ispunjenja uvjeta.(To nije vrijedilo za legate pod
suspenzivnim uvjetom).
Najvanije uvjet se smatra ispunjenim iako nije ispunjen ako uvjetno optereeni
onemogui ispunjenje.
Ako je nekom ostavljen legat pod suspenzivnim potestativnim negativnim uvjetom (npr. legat
muu pod uvjeto da se poanovo ne oeni) tada se primjenjuje cautio Muciana:
legataru bi se zapis izruio odmah ukoliko stipulacijom prui osiguranje da e legat vratiti
ako izvri akt koji mu je po oporuitelju u uvjetu zabranjen.
Cautio Muciana je od legata proirena i na postavljanje legata pod tim uvjetom. Na taj se
nain suspenzivni potestativni negativni uvjet pretvara u rezolutivni potestativni
afirmativni.
b) condicio existit tj. ako se uvjet ispuni, nastaju uinci pravnog posla sami od sebe
(automatski)
c) condicio deficit tj. ako se uvjet izjalovi, uinci vie ne mogu nastati, kao da pravni
posao nije ni bio uinjen
Ako se uvjet ispuni, u klasinom pravi pravi posao poeo je vrijediti ex nunc, tj. od asa
ispunjenja uvjeta, a za Justinijana ex tunc, tj. retroaktivno od asa sklapanja posla.
Kod rezolutivnih poslova:
www.pravokutnik.net
Condicione pendente uinci pravnog posla nastaju odmah i u potpunosti, ali imaju
prestati ako se uvjet ne ispuni. (Kod negotia bona fidei npr. lex commissoria, in diem
adictio, pactum displicentiae)
126. ROK (dies)
ROK (dies) je uzgredna odredba pravnog posla kojom je uinak pravnog posla vremenom
ogranien; uinak ili nastaje tek od odreenog vremena dakle, poetni rok, dius a quo; ili
traje do odreenog vremena dakle, zavrni rok, dies a quem.
Poentni rokovi analogni su suspenzivnim uvjetima, a zavrni rezolutivnim, ali se razlikuju
od uvjeta po tome to tu nema nikakve ne izvjesnosti, nego se samo posao ili odgaa do tono
odreenog vremena ili zavrava u tono odreeno vrijeme.
Svaki je rok certus an, a uvjet incertus an.
Dakle, pravo pod odgodnim rokom postoji ve od asa sklapanja posla, a moi e se ostvariti
tek po nastupom roka. Ako dunik plati dug prije roka ne moe traiti povrat plaenog
kondukcijom indebiti.
Rok moe biti tono odreen (dius certus an, certus quando). Rok moe biti i unaprijed
neodreen, ali mora biti izvjestan ( dies certus an, incertus quando). To su prosti rokovi.
Padektna nauka je sve hipoteze neizvjsnosti klasificirala u 4 skupine:
a) dies certus an, certus quando = prosti rok (npr. do ili od 26. lipnja)
b) dies certus an, incertus quando = prosti rok (npr. od ili do dana smrti neke osobe)
c) dies incertus an, incertus quando = uvjet (npr. ako se brod vrati iz Azije)
d) dies incertus an, certus quando = uvjet (npr. ako Marko navri 50 godina)
Ni rokovi se nisu mogli dodavati actus legitimi pod prijetnjom nitavnosti, niti uz
postavljanje nasljednika smatra se kao da rok nije ni dodan.
Zavrni rokovi ni rezolutivni rokovi nisu se mogli dodavati pravnim poslovim o osnivanju i
prenoenju apsolutnih prava, koja su se smatrala trajnim (vlasnitvo, sloboda, oinska vlast).
Justinijan doputa postavnjanje zavrnih rokova kod prenoenja vlasnitva kod darovanja,
legata i fideikomisa.
127. NALOG ILI NAMET (modus)
Modus (namet, nalog) je uzgredna odredba, dodana besplatnom pravnom poslu kojom se
www.pravokutnik.net
ovdje primanjem dara, odnosnao, nasljedstva ili legata, a za primaoca nastaje dunost da
izvri nalog.
b) Ako se ne odri oblik koji je propisan za valjanost nekog odreenog posla bit
e taj posao nitav (npr. sveane rijei kojima se po klasinom pravu mora
imenovati nasljednik u oporuci.
c) Ako se pravni posao odnosio na nemoguu inidbu, bilo fiziki bilo pravno
nemoguu, posao je bio nitav.
www.pravokutnik.net
c) Simulacija predstoji kada stranke sklapaju pravni posao samo prividno jer kod
treih ele stvoriti privid da je takav posao sklopljen ili jednostavno ele postii
neku drugu svrhu. Apsolutna simulacija stranke sklapaju prividno neki
pravni posao, a uistinu ne misle sklopiti nikakav posao. Relativna simulacija
stranke prividno sklapaju neki simulirani posao, a uistinu time ele sklopiti
neki drugi posao (npr. ele sklopiti darovanje, a kod treih postii dojam da se
radi o kupnji). Kod apsolutne simulacije prividni posao je nitav. Kod relativne
takoe, ali je stvarni posao valjan ako za to postoje sve ostale pretpostavke
NESVJESTAN NESKLAD volje i oitovanja predlei u sluaju bludnje (error), tj.
neispravne predodbe o nekom predmetu ili injenici. Jednake posljedice kao i bludnja
ima neznanje (ignorantia) gdje ne postoji nikakva predodba.
Stranka koja daje poslovno oitovanje nalazi se u bludnji i zbog toga se njeno oitovanje
ne slae s njezinom voljom, a ona toga nije svjesna. Zbog toga je posao nevaljan: ne vrijedi
ono to je stranka htjela jer to nije oitovala, a ne vrijedi no ono to je kazala jer to nije
htjela. Bludnja o kojoj je ovdje rije zove se poslovna bludnja, za razliko od bludnje u
motivu.
Ni bludnja se nije uvaavala u starijem rimskom pravu, nego tek prodranjem slobodijeg
tumaenja pravnih poslova poela se u obzir uzimati i bludnja.
www.pravokutnik.net
Nee pravni posao biti nevaljan zbog svake bludnje. Bludnja mora biti ispriiva, bitna i
neskrivljena.
Ispriiva moe biti samo bludnja u injenicama ( error facti). Primjer: A sklapa
pravni posao s B kojem su 24 godine, ali A misli da je B ve prekoraio 25 godina i da
je prema tome punoljetan. (Iznimke za error iuris su za malodobnike, ene, vojnike,
seljake)
b) Bitna bludnja :
Error in negotio bludnja o naravi (vrsti) pravnog posla (npr. zamjena zajma
i darovanja)
Error in corpore tj. predmet o predmetu pravnog posla (npr. neko eli
kupiti zemljite A, a kupio je zemljite B, ali falsa demonstratio non nocet (npr.
ako su obje stranke imale u vidu istog roba, samo ovaj se zove Slavko, a kupac
misli da je kupio Mirka, to nije bitno)
Error in persona bludnja koja se odnosi na osobu s kojom se pravni posao
sastavljena nije nije se dugo vremena smatrala za bitnu bludnju (npr. neko
misli da kupuje zlatni prste, a on je bakren)
c) Bitna bludnja utjecat e na valjanost pravnog posla samo ako je nesakrivljena
(error probabilis), tj. ako do bludnje nije dolo zbog nemarnosti same stranke. Bila
je neispriiva bludnja ako se ona mogla izbjei kraj obine panje.
Vladajue je miljenje da pravni posao zbog ispriive, bitne i nesakrivljene bludnje
uope ne nastaje, dakle, radi se o nitavosti, a ne pobojnosti.
DISSENSUS oitovanja obje stranke odgovaraju njihovoj volji, ali se ona ne podudaraju.
(jedan kae da neto kota 10, ovaj uje 5 i prihvati) Ako je disenz o bitnim stvarima
ugovora, ne nastaje valjani ugovor. (npr. kod kupoprodaje o predmetu i cijeni)
PRIKRIVENI DISSENZ oitovanja se podudaraju sa voljama i meusobno, ali im stranke
pridaju drugaija znaenja (jedan misli 6 ujutro, drugi 6 navee)
www.pravokutnik.net
Nije, kao kod poslovne bludnje, nesklad volje i oitovanja nego oitovanje vlastite volje, ali
zbog krivih predodaba, motiva. Npr.Neko kupuje knjigu zato jer je mislio da e u njoj nai
neke podatke koje ona uope ne sadri. Motivi po pravilu nemaju uope utjecaj na valjanost
pravnog posla, ne moe u naelu ni bludnja u motivu biti razlogom nevaljanosti
pravnog posla.
Iznimka : u carskom zakonodavstvu u Rimu; Ako neko navede nekog za nasljednika jer misli
da su mu svi ostali blii roaci mrtvi, moi e se takva oporuka u korist pogoene stranke
ponititi. Iznimke se doputaju ukoliko se dokae da bez tog motiva, koji je bio zbog bludnje
pogrean, ne bi uope dolo do pravnog posla.
Kod dolus-a, tj. prijevare i vis ac metus, tj. sile i straha, takoer ovdje nema nesklada
volje i oitovanja, nego je volja stvorena na pogrean nain, tj. pod utjecajem prijevare ili sile i
straha. Dovodi do pobojnosti, ali tek u pretorskom pravu.
Dolus (dolus malus)
To je himbeno i prijevarno zavoenje u bludnju ili odravanje u bludnji da bi se na taj nain
oteenjem zavedenog izvukla protupravna korist. Prevareni oituje onoto hoe, ali to nebi
htio da nije bio zaveden.
Po civilnom pravu su takvi poslovi bili valjani. Potkraj republiko pretorsko pravo daje
prevarenom:
Actio doli penalna (deliktna) tuba na naknadu onog to je prevareni izgubio na imovini;
to je actio famosa, osuenog stie infamija. Mogo je izbjei osudu ako je prije izricanja osude
uspostavio prijenje stanje.
Exeptio doli ak je prevareni tuen na izvrenje obveze koju je preuzeo na sebe dobio je
prigovor kojim se mogao obraniti
Restitutio in integrum - povratak u prijanje stanje
SILA
Sila koja moe dovesti do nevaljanosti pravnog posla moe biti:
a) vis absoluta fizika sila
b) via compulsiva psihika, moralna sila
Fizika npr voenje ruke pri potpisu isprave, volja uope ne postoji, a ni oitovanje. Takav
posao je bio bez uinka ve iure civili.
Psihika sila (vis ac metus) je prinuda koja je izvrena protuprvanom prijetnjom. Pod
prijetnjom nekog zla (vis) i pod utjecajem time opravdanog straha uinjeno je neko oitovanje
koje inae ne bi bilo uinjeno. Ovdje se oitovanje slae s voljom, ali je volja stvorena zbog
pogrenog motiva, tj. sile i straha, tako
U starom civilnom pravu bili su takvi poslovi valjani.
Tek je pretorsko pravo pruilo zatitna sredstva: akciju i ekscepciju quot metus causa, te
restituciju in integrum, analogno dolusu.
10
www.pravokutnik.net
Nitavost moe biti potpuna ili samo djelomina. Ako je posao djelomino nitav,
dio posla koji nije zahvaen razlozima nitavosti je valjan. REGULA : "UTILE PE
INUTILE NON VITIATUR" korisno se ne moe nekorisnim izopaiti.
Nitavost moe biti poetna i naknadna. Poetno valjan posao postaje nitav ako nije
imao pravne uinke proizvesti odmah, a razlog nitavosti nastupi prije no to je dolo
do uinaka posla
b) Pobojnost (oborivost) manji stupanje nevaljanosti pravnog posla od nitavosti.
Pobojni pravni posao ima sve uinke dokle ga odreena osoba ne pobije tubom ili
drugim pravnim poslom (po pravilu ex tunc) postine sudsko ponitenje posla. No sve
dok to ovlatena osoba ne uini posao je valjan.
Pobijanje se mogle traiti stranke koje su sklopile posao ili trei koji su njime izravno
pogoeni. Sudac ovdje ne moe postupiti po slubenoj dunosti.
11
www.pravokutnik.net
darovanje. Ako neko proda ili zaloi tuu stvar pa neknadno postane njenim
vlasnikom.
KONVERZIJA Ako je pravni posao, kako je bio po strankama zamiljen nitav, ali
on ipak udovoljava barem potrptinama nekog drugog posla sa stvarno isto takvim
uincima, moe pravi poredak, a naroito pretor, odrediti da se prvotni posao
prosuuje kao taj drugi posao.
Primjer: ako vjerovnik eli oprostiti duniku dug akceptilacijom, a ona je zbog neke
manjkavoati forme po ius civile nevaljana, odrat e se otpust duga na snazi kao
neformalni pactum de non petendo, koji je bio priznat po pretorskom pravu.
12
www.pravokutnik.net
adiecticiae qualitatis) tako da je imalac vlasti bio na taj nain obvezan prema treima iz
poslova osoba pod vlau ako je (izrijekom ili konkludentnim inima) dao svoje ovlatenje za
takve poslove, ili ako je od njih imao koristi. (actio quod iussu, actio exercitoria, institoria, de
peculio, tributoria, de in rem verso)
Postoji iznimaka i u civilnom pravu. Osobe pod patriam potestatem mogle su za imaoca vlasti
stjecati posjed, tj. vlasnitvo posjeda uzukapijom. To je ilo u interes robovlasnika.
Justinijanovo pravo naelno ne doputa neposredno zastupanje, ali proiruje zastupanje pri
stjecanju posjeda na svakog mandatara.
Zastupstvo moe jo biti nuno (zakonsko) ili dobrovoljno. U prvom sluaju pravni
poredak, odnosno magistrat, daju nekome pravo i dunost da zastipa druge osobe (npr.
tutorstvo, skrbnitvo. U drugom sluaju se zastupnikove ovlasti temelje na primljenom i
prihvaenom nalogu (mandatum) da e izvriti neki posao za raun nalogodavca ili na
poslovodstvu bez naloga (negotiorum gestio) gdje netko obavlja poslove u korist drugog bez
primljenog naloga i ovlatenja.
S nalogom je danas u pravilu spojena punomo.
koriste tzv. pomini rokovi, npr. 6 mjeseci od punoljetnosti, 2 godine od danas; pri emu se
uzima da godina ima 365 dana, a mjesec da ima 30 dana. Tako da ako je netko imao ostvariti
svoje pravo tijekom 6 mjeseci, mogao je to unutar 180 dana, a ne 182 ili 181 dan.
Kod raunanja rokova naelno je po rimskom pravu dan uzimak kao cjelina. Prvi dan je dan
u kojem se dogodila okolnost od koje se rauna. Pa makar se dogodila i u kasnim veernjim
satima.
Rok svrava posljednjim danom. Ima li se protekom roka stei neko pravo, svrava rok
naelno ve poetkom posljednjeg dana. Radi li se o gubitku prava (npr. zastara vlasnike
tube) nastupa taj uinak naelno tek svretkom posljednjeg dana. Takvo raunjanje gdje se
dan uzima kao cjelina, zove se u pandektnoj nauci computatio civilis.
Computatio naturalis ili a momento ad momentum rok se poinje raunati od onog
trenutka kad se neka injenica dogodila i svrava u isti trenutak posljednjeg dana roka. To bi
recimo, bilo prirodnije. Pretor je samo kao iznimku primijenio takvo raunanje vremena za
osobe ispod 25 godina u sluaju traenja restitucije in integrum: takva osoba postala je
13
www.pravokutnik.net
punoljetna poetkom svog 25. roendana, a restituciju in integrum mogla je traiti prije sata
u koji se bila narodila
Tempus continuum rok se rauna neprekidno od poetka do kraja
Tempus utile u pretorskom pravu, raunaju se samo dani u kojima je stranci bilo mogue
izvriti odnosnu pravnu radnju
Tempus utile ratione initii rok ne poinje tei dok postoji za stranku nemogunost
izvrenja pravne radnje (npr. odsutnost stranke), a kad zapreka otpadne i rok pone tei dalje
tee kao tempus continuum.
Tempus utile ratione cursus raunaju se i nakon poetka roka, dakle kroz sve vrijeme
dok rok tee, samo oni dani u koje je stranka mogla doista izvravati svoje pravo.
135. OBVEZA (pojam, razlozi postanka obveza)
OBVEZA je pravni odnos izmeu dviju osoba po kojem je jedna osoba (creditor, vjerovnik)
ovlatena zahtijevati od druge (debitor, dunik) neku inidbu, koju je ta druga osoba duna
izvriti.
Vjerovnik ima dakle pravo na trabinu (creditum, nomen), dok sa dunikova stajalita
govorimo o dugu (debitum).
inidba koja je predmet obveze moe biti pozitivna ili negativna, tj. moe se sastojti u
davanju, odnosno radnji (dare, facere) ili u proputanju (non facere) odnosno trpljenju (pati).
Budui da je po rimskom klasinom procesu svaka osuda glasila na novanu svotu, morala je
inidba biti procjenjiva u novcu. Danas je dovoljno da odgovara nekom opradanom interesu.
Ako dunik dobrovoljno ne ispuni svoju dunost, moe se obveza prisilnim putem ostvariti, te
e vjerovnik sudskim putem (akcijom) dobiti iz dunikove imovine ekvivalent neispunjene
dune inidbe.
Stvarna prava zatiena su akcijom in rem, a obvezna akcijom in personam. Prva sjeluje
nasuprot svima, te tuitelj u intenciji formule tvrdi samo da mu neka stvar pripada ili
stvarno pravo, a ne oznauje uope ime tuenog protiv kojeg uprvlja tubu. Actio in personam
upravlja se samo protiv odreene osobe koja je u intenciji formule imenovana i za koju se
tvrdi da je obvezana na neku inidbu.
Vrlo je rairena teza da je obveza nastala spajanjem njenih dvaju, prvotno razdvojenih
elemenata, a to su : debitum i obligatio, tj. dug i odgovornost.
Tubene formule akcija obveza nastalih u pretorskom pravu nisu upuivale na "oportere", tj.
na civilnopravnu dunost. "Oportere" je kroz itavo klasino doba ostao obiljeje tubenih
formula koje su sluil zatiti civilnih obveza, taksativno odreenih po civilnom pravu. Samo
su takve formule bile in ius conceptae, dok se a nove pretorske obveze davala tzv. formula
in factum conceptae koje nisu sadravale rije "oportere".
RAZLOZI POSTANKA OBVEZA
Najvanija sistematska dioba obveza bio je od klasinog prava nain njihova postanka.
Obvezni odnosi nastaju uglavnom iz injenica koje zavise od ljudske volje, dakle pravnih
djelanja, koje mogu biti pravni poslovi ili protupravna djela, delikti. Meu pravnim poslovima
14
www.pravokutnik.net
smjeraju na osnivanje obveza redovito dvostrani pravni psoslovi, tj. obvezni ugovori (pogodbe
i kontrakti).
Dakle, zato ve rimski klasini pravnici kau da obveze nastaju ili iz kontrakta ili iz
delikta.
15
www.pravokutnik.net
DELIKTI ili protupravna nedoputena djelanja su takva djelanja koja su protivna pravu,
dakle protupravne povrede tuih pravnih dobara iz kojih ve po samom pravnom poretku
proizlazi za poinitelja neka obvezna dunost. Obveza iz delikta nastaje i protiv dunikove
volje.
Delicta publica (crimina) su protupravna djelanja koja progoni i kanjava sama drava
javnom kaznom (poena publica) po posebnom javnom kaznenom postupku, bez obzira na
prijedlog ili zahtjev oteenog pojedinca (u starije doba npr. veleizdaja, umorstvo).
Delicta privata (delicta u uem smislu ili maleficia) sainjavaju veinu; onaj koji je
povrijeen takvim deliktom imao je protiv poinitelja delikta obvezni zahtjev na plate
ovlatena zahtijevati od druge (debitor, dunik) neku inidbu, koju je ta druga osoba duna
izvriti.
Vjerovnik ima dakle pravo na trabinu (creditum, nomen), dok sa dunikova stajalita
govorimo o dugu (debitum).
Ve je klasino pravo poznavalo neke sluajeve neutuivih obveza, te ih je pod nazivom
obligationes naturales (naravne obveze) stavljalo u opreku prema utuivim obvezama
(obligationes civilis).
16
www.pravokutnik.net
jednostavnoj obvezi s jednom dunom inidbom, te samo nju moe vjerovnik tubom
potraivati, ali je dunik ovlaten zakonom ili ugovorom da se moe oslobodizi glavne
inidbe nekom drugom. Npr. pozakonu: noksalna odgovornost oca: po zakonu mora
platit novanu kaznu za delikt poinjen od osobe pod njegovom vlasti, ali moe to
izbjei davanjem poinitelja oteenom (noxae deditio). Po ugovoru. kod laesio
17
www.pravokutnik.net
enormis : po zakonu mora stvar kupljnu ispod polovice cijene vratiti, ali ima facultas
alternetiva nadoplatiti i zadrati stvar.
Ako duni predmetobveze propadne, u prvom sluaju ima se izvriti preostala inidba, a u
drugom obveza utrnjuje.
GENERINE OBVEZE
Predmet inidbe odreen je samo obiljejima vrste (genus), a dunik se oslobaa obveze
davanjem neke konkretne stvari dotine vrste. Primjer: Dati jednog konja, dati jednog roba.
Pravo izbora pripada duniku, ak nije drugaije odreeno. Takoer ima ius variandi dok ne
doe do ispunjeja inidbe ili do tube. Dunik mogao dati stvari najslabije kvalitete, a kod
Justinijana stvar srednje kvalitete.
REGULA : "GENUS PERIRE NON CENSETUR, GENUS NON PERIT" (vrsta ne
propada)
Ako sluajem propadu stvari koje si je dunik odredio za ispunjenje generine obveze, on nee
biti osloboen obveze, jer te stvari ima od drugud nabaviti
DJELJIVE I NEDJELJIVE ako se ispunjenje inidbe moe rastaviti na dijelove, a da se
time ne promijeni bit i ne umanji vrijednost inidbe govori se o djeljivoj obvezi. Ako to nije
mogue onda o nedjeljivoj. Vano je to kod djelominog ispunjanja, cesije ili utrnua obveze i
kad se na pasivnoj strani nalazi vie obveza.
140, POGODBE STRICTI IURIS I BONAE FIDEIS
Actiones in personam, koje su sluile ostvarivanju kontraktnih i kvazikontraktnih obveza,
dakle, obveza priznatih civilnim pravom, bile su in ius conceptae te se civilnopravna dunost
dunikova u formuli oznaivala s "dare" (kod zahtjeva na certum) ili "dare facere" (kod
zahtjeva na incertum).
Takve civilnopravne akcije in personam dijele se na : iudicia stricta i iudicia bona fidei,
a prema vrsti tube i pravni poslovi koji se njima zatiuju negotia stricti iuris i negotia
bonae fidei.
IUDICIA STRICTA
Sudac je bio ogranien samo na utvrivanje opstojnosti trabine kako je ona bila opisana u
formuli. Kod utvrivanja stranakih prava i dunosti nije imao slobodne rasudbe te nije smio
uvaavati prigovore, ni neformale uzgredne uzglavke, ni okolnosti koje petor nije uvrstio u
formulu.
a) Sueva djelatnost posebno je ograniena u zahtjevu na certum, tj. ako je tuitelj
traio odreenu svotu novca (certa pecunia) ili neku odreenu stvar. (certa rei.) U tom
sluaju sudac odluuje samo da li tueni po postojeem civilnom pravu duguje ili
ne.
Takve tube na certum nisu spominjale prevni razlog obveza te su se zvale
kondikcije one su koncipirane apstraktno, navodi se samo predmet duga, ane i
pravni razlog iz kojeg je dolo do obveze. One su sluile za zahtjeve samo iz
18
www.pravokutnik.net
b) Veu slobodu rasuivanja imao je sudac kad inidba u tueni nije strogo odreena,
zahtjev na incertum. Ovdje sudac dluuje nakon pitanja da li tueni duguje ili ne
i o pitanju to tueni duguje.
bio posebnim dodatkom u formuli upuen da radi "ex fide bona", dakle, po naelima potenja i
povjerenja u prometu, uzimajui u obzir sve prilike konkretnog sluaja. (Preutno predviene
ili ugovorene okolnosti, prava volja stranaka, neformalne uzgredne uglavke (pacta adiecta),
dolus iako nema ekscepcije doli jer je dolus firektna prepreka bona fidi, prosuivanje
potrebne panje i stim u vezi naknada tete.)
141. RAZDIJELJENE I SOLIDARNE OBVEZE
RAZDJELJENE OBVEZE
Razdjeljena obveza predlei ako u nekom obveznom odnoaju na koordinirani nain sudjeluje
na jednoj strani vie vjerovnika ili dunika tako da svaki vjerovnik ima pravo traiti, odnosno
svaki dunik ispuniti samo jedan dio cjelokupne inidbe (pars virilis).
Razdjeljena obveza moe nastati samo kod djeljivih inidaba, te ona nastaje ukoliko nije
izrijekom ugovorena solidarnost. Nastaje toliko pojedinanih obveza kolikoima vjerovnika ili
dunika. Ja i Mof duni nekom sto kuna, svako mora vrnut 50.
SOLIDARNE OBVEZE
Ako se na vjerovnikoj ili dunikoj strani nae vie osoba, a inidba je nedjeljiva dolazi po
pravilu do solidarne obveze. Kod djeljivih stvari se ona izrijekom ugovara.
a) Ako je inidba izvrena prema jednome od vie korealnih vjerovnika, ili ako ju je
kod pasivne korealnosti izvrio jedan od vie sudunika, utrnjuje itava obveza za
sve sudunike. Ipso iure utrnua obveza djeluju prema svima, a ope exeptionis
utrnua samo meu korealnim subjektima na koje se odnose (npr. capitis deminutio)
19
www.pravokutnik.net
c) Ako je jedan od vjerovnika primio ispunjenje, nije morao primljeno dijeliti s ostalima,
niti je dunik koji je sve plati mogao traiti naknadu srazmjernih djelova (regres). Po
klasinom pravu, pravo diobe ili regrese moralo se zasnivati na nekom internom
bio je obvezan na plate cijele novane kazne za odnosni delikt. Kod justinijana ve elektivno.
142. UGOVORNA (konvencionalna) KAZNA (Stipulatio poenae)
Uz neku obvezu mogle su stranke stipulacijom ugovoriti odreenu novanu svotu (stipulatio
poenae) koju se dunik obvezuje isplatiti vjerovniku, ako ne ispuni ili na vrijeme ne ispuni
svoji prvotnu obvezu. Na taj bi nain umjesto dvojbene naknade tete, koju bi tek mora
dokazivati, dobio ve unaprijed odreenu novanu svotu (konvencionalnu kaznu)
Neprava ugovorna kazna stipulira se samo novana svota, i samo je ona u obvezi, ali se
dunik moe osloboditi njenog platea time da izvri neku drugu inidbu koju stranke
zapravo i hoe i koja se ukazuje kao facultas alternativa.
Funkcija: da se zajami ispunjenje inidbe o kojoj se nije mogla sklapati valjana stipulacija
(npr. za neutuive obveze)
Stipulatio poenae ima narav uvjetne obveze te se ima platiti vjerovniku im dunik ne ispuni
ono to je bio duan prema sadraju glavne obveze, odnosno inidbe. Ne pita se da li je on kriv
ili nije za neizvrenje.
143. KAMATE (usurae)
KAMATE u uem smislu su naplata koju dunik neke glavnice koja se sastoji iz novca ili
drugih zamjenjivih stvari daje vjerovniku u stvarima iste vrste za koritenje dune
glavnice.
Kao prihod, spadale su pod iri pojam plodova (juristiki plodovi, fructus civiles) .
Odreuju se u postocima glavnice za odreeno razdoblje (npr. 12% godinje od 100000kn).
Kamatna obveza je akcesorna moe postojati samo uz neku glavnu obvezu, i zavisna je od
nje. Zato utrnuem glavnog duga prestaju tei kamate za nju
Kamatna obveza nastaje temeljem ugovora ili neposredno temeljem zakona. U klasinom
pravu, ako je ugovor stricti iuris samo stipulacijom i utuivale su se posebnom tubom, ao je
iudicio bana fidei onda su mogle i neformalnim paktom (pacta adieca) i utuivale su se
20
www.pravokutnik.net
zajedno sa ugovorom. Mogao ih je i sudac dosuditi ako su u koris tuitelja, npr. zatezne
kamate, ako je dunik u zakanjenju.
Ako stranke nisu ugovorile visinu kamata, ili ako ih je odreivao sudac, mjerilo se bile
mjesne obiajne kamate.
Sloboda ugovaranja kamata bila je ograniena:
ZXIIP najvii dizvoljeni kamatnjak faenus uniciarium 1/12 mjeseno ili 100% godinje.
Plebiscit de faenore semuncinario iz 347. god. 50%
Stvarna jamstva pripadaju zalonom pravu. Zalono je pravo stvarno pravo koje pripada
vjerovniku na tuoj stvari radi osiguranja neke trabine te mu daje pravo na posjed te stvari i
namirenje njegove trabine iz te stvari.
Postoje tri ustanove: fiducia, pignus i hypotheca.
osiguranje vjerovnikove trabine neformalno predao vjerovniku da je ovaj dri dok mu bude
namiren dug, a tada da je vrati.
Hypotheca je ugovorni zalog bez posjeda zaloene stvari. Vjerovnik i zaloni dunik
ugovaraju da odreene stvar ima sluiti osiguranju i namirenju vjerovnikove trabine, no
stvar ostaje i dalje u posjedu dunika dokle god trabina ne dospije na plate.
U osobno jamstvo spadaju: adstipulatio, poruanstvo, intercesija i drugo.
ADSTIPULATIO
Uz glavnog vjerovnika moe kod stipulacije postojati i uzgredni vjerovnik odnosno
adstipulator koji si po nalogu stipulatora, nakon izvrene glavne stipulacije, daje
od dunika obeati istu ili manju inidbu. Ako se ta druga stipulacija ne bi odnosila na
istu inidbu, nastale bi dvije samostalne stipulacije.
21
www.pravokutnik.net
Ako bi adstipulator na tetu glavnog vjerovnika otpustio dug akceptilacijom, bio je odgovoran
glavnom vjerovniku penalnom akcijom na naknadu tete (po lex Aquilia de damno).
Adstipulatio je mogla sluiti svrhama zastupanja glavnog vjerovnika, no u Gajevo doba
upotrebljavala se jo gotovo jedino kod stipulacije post mortem dari, koja je po klasinom
pravu bila nevaljna, ali adstipulatoru se moglo platiti i post mortem stipulatoris. U
Justinijanovom pravu je adstipulacije nestalo.
145. PORUANSTVO
Kod poruanstva odnosno jamstva obvezuju se tree osobe uz glavnog dunika, radi
vjerovnikove sigurnosti, na istu inidbu.
Meusobni odnos takvih dunika nije koordiniran kao kod pasivne solidarnosti, nego u
prvom redu stoji obveza glavnog dunika (obligatio principalis), a porukova obveza je
samo neka nadopuna (accessio) glavne obveze.
obveza u svemu ovisi o opstanku glavne obveze, i supsidijarnosti, drugim rijeima poruk
odgovara tek onda ako se vjerovnik bezuspjeno pokuao namiriti od glavnog dunika. No to
vrijedi naelno tek za poruanstvenu obvezu Justinijanovog prava.
U klasinom rimskom pravu ta se sekundarnost porukove obveze tek pomalo i razliito
ispoljavala kod razliitih vrsta i oblika poruanstva. U starije doba su i kod poruka
prevladavali oni isti principi koji su vrijedili za solidarne obveze, a postoji i hipoteza da u
najstarija vremena poruk nije odgovarao uz glavnog dunika nego umjesto njega.
Rimska poruanstvena obveza nastajala je u pravilu usmenim ugovorom (stipulacijom).
Tokom povijesnog razvoja nastala su tri oblika takve usmene poruanstvene veze: sponsio,
fideipromissio i fideiussio. Sve zajedno obuhvaamo nazivom adpromissio, a
Da bi se mogla osigurati ne samo verbalne nego i razliite druge obveza, uveden je kasnije i
trei oblik poruanstva, fideiussio. Njime su se mogli sluiti i Rimljani i peregrini, a formula
22
www.pravokutnik.net
njene stipulacije je glasila: quod Maevis debet, id fide tua esse iubes? fideiubeo. Fidejursova
obveza prelazila je i na njegove nasljednike te nije bila vremenski ograniena. U
Justinijanovo je pravo prela samo na fideiussio. Zbog toga su esto puta izjave klasika koje
su se odnosile samo na sponziju i fidepromisiju putem interpolacija primjenjene na fideiusiju.
Po klasinom pravu nije jo za porukovu obvezu vrijedilo naelo supsidijarnosti.
Vjerovnik je kod svih vrsta poruanstva mogao zahtijevati ispunjenje inidbe ili od glavnog
dunika, ili od bilo kojeg poruka po svom izboru.
No kod Justinijana je vjerovnik zadrao tubu i protiv glavnog dunika i protiv poruka, sve
dok ne bude namiren. Ujedno je Justinijan uveo i princip supsidijarnosti porukove
obveze, jer je ovlastio poruka da uskrati vjerovniku plate dok on ne zatrai parbenim
putem namirenje od glavnog dunika. Tek ako se vjerovnik nije mogao namiriti od glavnog
dunika, mogao se drati poruka.
I za meusobni odnos izmeu vie poruka vrijedila su izvorno naela solidariteta: svaki
pojedini mogao je biti pritegnut na plate itave trabine, a ostali bi time bili osloboeni. No
pravac razvoja je postepeno iao onamo da bi svaki poruk odgovarao samo za razmjerni dio.
Najprije je naelo solidariteta bilo ve u doba republike probijeno kod obveze sponzora i
fidepromisora.
Tako je lex Appuleia davala onome od njih koji bi plati vie nego to iznosi dio to bi na
njega otpadalo, akciju protiv ostalih na povratak razlike.
Neto kasnije je lex Furia de sponsu odreivala da se obveza vie sponzora i fidepromisora
mora podijeliti na toliko dijelova koliko ima poruka u asu dospjelosti obveze, te vjerovnik
moe od pojedinca utjerivati samo virilni dio. Ako bi koji poruk platio vie, mogao je od
vjerovnika traiti povratak vika legisakcijom per manus iniecttionem pro iudicato, odnosno
odmah ovrhom bez prethodne presude.
Najdulje su se naela solidariteta odrala kod fideiusije, jer za nju nisu vrijedili gornji zakoni.
No klasino doba je za sve vrste poruanstva nekom epistulom cara Hadrijana uveden
beneficium divisionis, te je odsad svaki poruk odgovarao samo za onaj dio koji na njega
otpada, no s tim ogranienjem da se trabina dijelila samo meu one suporuke koji su bili
solventni u asu litiskontestacije.
Ako bi poruk platio dug umjesto glavnog dunika, bilo bi opravdano da mu ovaj naknadi
plaenu svotu. No takvo pravo regresa pripadalo je po lex Publilia samo sponzoru. Sponzor
je po tom zakonu mogao penalom akcijom depensi traiti dvostruki iznos ako mu glavni
dunik ne bi unutar est mjeseci nadoknadio ono to je sponzor za njega platio. I taj je
postupak zapoinjao odmah ovrhom. Izvan toga sluaja nije poruk iz samog poruanstva imao
jo nikakvo pravo regresa protiv glavnog dunika. To se pravo u klasino doba izvodilo samo
iz onog inertnog kauzalnog pravnog odnosa koji je sluio koa povod poruanstvu.
No Justinijan je poruku koji je platio dug dao pravo da zahtijeva od vjerovnika ustup
vjerovnikove trabine i akcije protiv glavnog dunika. Budui da je po Justinijanovu
23
www.pravokutnik.net
obveze. Zato su u kasnijem pravu pojedina naela koja su vrijedila za poruanstvo, pravo
regresa bila primjenjivana i na pojedine od tih poslova. Ovamo pripadaju: mandatum
pecuniae credendae (tzv. mandatum qualificatum), constitutum debiti alieni i receptum
argentarii.
a) Mandatum pecuniae credendae (mandatum qualificatum) je vrsta
mandata gdje nalogodavac (mandant) daje nalogoprimcu (mandatar) nalog da
treemu pozajmi novac. Ako taj trei ne bi povratio zajam, mandant je odgovarao
mandantaru iz mandantnog ugovora za pozajmljenu svotu, te je utoliko imao poloaj
poruka. Po Justinijanovom pravu tueni se mandant mogao posluiti i prigovorima
treeg (glavnog) dunika, a dobio bi, vjerojatno, i beneficium excussionis. Ako je bilo
vie takvih mandanata, odnosio se na njih i beneficium divisionis.
b) Constitutum debiti alieni je bilo neformalno obeanje da e se u odreeno
vrijeme platiti neiji tui dug. To je obeanje bilo utuivo pretorskom akcijom de
pecunia constituta. Vjerovnik je mogao po volji postupati protiv prvotnog dunika ili
protivkonstituenta, no ako je bilo vie konstituenata, Justinijan im je podijelio
beneficium divisionis
c) Receptum argentarii je bilo neformalno obeanje kojim se novar obvezao da e
na odreeni dan platiti neki dug svoga klijenta. I takav pactum je bio zatien
pretorskom tubom (actio recepticia). Justinjian je receptum argentarii izjednaio s
constitutum debiti alieni.
INTERCESIJA
24
www.pravokutnik.net
a) U rimskom klasinom pravu arrha je bila samo vanjski vidljivi znak da je sklopljen
valjani ugovor (arrha confirmatoria). Zato se nakon ispunjenja ugovora mogao
triti njen povratak, a stranka se nije mogla rtvovanjem kapare osloboditi dunosti
da ispuni ugovor.
b) Ovo je shvaanje poelo u rimsko pravo prodirati u postklasinom dobu. Ozakonio ga
je Justinijan. Otad su stranke mogle ugovoriti kaparu sa znaajem odustanine
(arrha poenitentialis), odnosno preputanjem predane kapare ili povratkom
25
www.pravokutnik.net
raspravljanje pred sudom. To je ponajprije bilo uvedeno kao privilegij za personae illustres, a
za Justinijana vrijedi openito.
146. PRIJENOS TRABINE CESIJA, USTUP
USTUP (cesija) je ugovor kojim vjerovnik CEDENT svoju otuivu trabinu prenosi na
drugoga CESIONARA.
Po naelu pravo se moglo prenijeti samo univezalnom sukcesijom (nasljedstvom, brakom cum
manu ene sui iuris, adrogacijom...) No pronali su se naini da faktiki doe do cesije, a da
se ne odstupi od neela neprenosivosti trabina.
a)
b)
26
www.pravokutnik.net
b) Dospjelost trabine (dies veniens). Vrijeme izvrenja moe su ugovoriti ili moe biti
odreeno naravi posla. Ako nije nikako odreeno, ispunjenje se moe zahtijevati
odmah po nastanku obveze.
c) Dunikova odgovornost za zakanjenje. Dunika e stii posljedica zakanjenja
samo ako je svojom krivnjom dospio u zakanjenje. (nee odgovarati onaj koji je
recimo zarobljen, ili odsutan zbog dravnih razloga)
d) DA li je bio opomenut ili ne. Klasino pravo ne postavlja tu stalnih pravila, a kod
Justinijana je morao biti prvo opomenut
Posljedice:
Pootrenje dunikov odgovornosti i naknada tete koju trpi vjerovnik zbog zakanjenja.
Sada dunik odgovara i za sluajnu propast predmeta, i ako je taj predmet species nee biti
osloboen obveze. Njegova obveza sada postaje trajna perpetuatio obligationis. Kod plodova
ga stie naknada tete za ubrane plodove poslije zakanjenja, a kod novanog duga zatezne
kamate.
ZAKANJENJE VJEROVNIKA
Vjerovnik dolazi u zakanjenje (mora creditors) ako bez opravdanog razloga odbije primitak
inidbe koju mu je dunik ponudio. Dunik mora ponuditi stvarnu, ve gotovu i pripravljenu
inidbu (tzv. realna obligacija). Verbalna oblacija, tj. izjava pripravnosti na izvrenje, dostajat
e samo u slulaju ako je prema naravi i sadraju duga opravdana.
Dakle, odbijanje primitka mora uslijediti bez opravdana razloga, sine iusta causa.
27
www.pravokutnik.net
teta moe biti drugome protupravno nanesena na dva naina : A) povredom neke ve
postojee obveze; B) deliktom. Razlikujeme kontraktnu i deliktnu odgovornost za tetu.
KONTRAKTNA ODGOVORNOST ZA TETU - dolazi ako dunik dunu inidbu iz
ugovora ili ugovoru slinih obveznih odnosa uope ne ispuni ili je ne ispuni kako treba. Dva
sluaja:
a) ispunjenje je postalo nemogue
teta moe se odnositi na imovinu, bilo na idealna pravna dobra; o naknadi tete
moe se po rimskom pravu govoriti samo kod imovinske tete damnum (imovinska
teta koju je pretrpio oteeni, a ne materijalo oteenje neke svari) . Damnum
28
www.pravokutnik.net
povlai privatnu novanu kaznu (poena) kao zadovoljtinu za osobnu povredu, jer se
to ne moe novcem naknaditi.
o
neposredna (lex Aquilia trai da bude damnum corpore corpori datum) i morala se
DOLUS obuhvaa namjerno i svjesno postupanje kojim se nekom nanosi teta. Kod
kontraktne odgovornosti predlei dolus ako dunik nanese vjerovniku tetu time to je
namjerno i svjesno onemoguio ispunjenje obveze. U postupku bonae fidei dolus se
smatrao svaki postupak protivan fidei bonae, tj. protivan potenju i povjerenju u
prometu. Za dolozno poinjenu tetu odgovara se uvijek (dolus semper praestatur)
CULPA nemarnost, tj. propust dune panje. Poinilac nije predvidio tetne
posljedice svoga djelovanja, a morao bi ih predvidjeti da je upotrijebio dunu panju.
a) Culpa lata je gruba nemarnost, propust one panje koju bi primjenio svaki
29
www.pravokutnik.net
Utilitetni princip Stranka koja ima iz ugovora, odnosno iz obveze, koristi odgovara
stroe, tj. odgovara za svaku krivnju (dolus, culpa lata i culpa levis), a stranka koja iz
ugovora, odnosno obveze, nema koristi odgovara blae, tj. odgovara naelno samo za dolus s
kojim je u Justinijanovom pravu izjednaena culpa lata.
Za svaku krivnju odgovaraju: komodatar, kupac i prodavalac, najmodavac i najamnik,
deponent i zaloni vjerovnik jer svi imaju koristi iz ugovora.
Samo za dolus (i culpa lata) : depozitar (koji besplatno uva tuu stvar), darodavac i
komodant (koji besplatno posuuju stvar), jer samo druga stranka ima koristi iz posla i zato
odgovara za svaku krivnju.
Iznimke: mandatar (besplatni nalogoprimac) i negotiorum gestor (besplatni poslovoa bez
naloga) odgovaraju za svaku krivnju mada nemaju koristi iz posla.
151. UGOVORI U KORIST I NA TERET TREIH OSOBA
UGOVORI U KORIST TREIH OSOBA (pacta in favorem tertii)
Ovo se pitanje najvie razmatralo na primjeru stipulacije i naelno iz stipulacije za treeg :
"Tito centum dare spondes? Spondeo!", ne mogu nastati obveze ni za vjerovnika ni za treeg
korisnika. Jednaka naela vrijede za sve ugovore u korist treega. Ali tijekom vremena
nastale su neke iznimke:
a) Stipulator je mogao za sebe ugovoriti plate ugovorne kazne (stipulatio poena) uz
stipulaciju za korist treeg.
U carsko doba prodire shvaanje da su stipulacije u korist treeg valjane za samog
stipulator ako on ima vlastiti interes na izvrenju ugovora. Npr. stipulacija u korist
svoga zastupnika, jer mandant ima interes da zastupniku nabavi sredstva za
izvrenje naloga)...
Za stipulatora je valjana stipulacija: Mihi aut Titio dare spondes? jer Titius je u tom
sluaju samo lateno mjesto. Promissor moe Titiusu valjano isplatiti dug is
stipulacije. Uloga vjerovnika i tuba na izvrenje platea pripada stipulatoru
b) Iznimake u korist treeg korisnika pripadaju uglavnom Justinijanovom pravu:
30
www.pravokutnik.net
- podie ih VJEROVNIK protiv IMAOCA VLASTI u vezi obveza koje je poduzela OSOBA U
VLASTI (rob ili sin)
Sin alieni iuris se mogao obvezivati i biti tuen, ali nije imao imovine iz koje bi e vjerovnik
mogao namiriti, robovi se nisu mogli ni obvezivat, osim naturalno, a nisu ni mogli biti tueni.
Ali privredno su poslovali za gospodara.
1. Actio qud issu ako ovlasti treeg da sklopi s njegovim sinom ili robom posao, ili ako
uz znanje treeg naloi sinu ili robu da snjim sklope posao, on iz tog posla odgovara u
potpunoszi (in solidum), a tube koja se protiv njega die je actio qoud issu
2. Actio institoria i exercitoria ako postavi sina ili roba za voditelja nekog svog
obrta, ili kao vlasnik broda za kapetana broda oni imaju ovlatenje za sklapanje
pravnih poslova koji spadaju poslovanju tog obrta. Stoga je pater familias i ovdje
potpuno odgovarao
3. Actio de peculio ako je otac obitelji sinu ili robu dao peculium, odgovarao je za
njihove obveze nastale u vezi s upravom pekulija akcijom de peculio, ali samo do
visine pekulija u asu izricanja presude. I to cijelom svojom imovinom. Prvo se
namiruju oeva potraivanja koja ima s obzirom na pekulije, a anda ostali vjerovnici
koji se javljaju dok se ne iscrpi vrijednost pekulija.
4. Actio tributoria ako je pekulij sa znanjem oca upotrijebljen u cijelosti ili
djelomino za voenje nekok trgovakog ili obrtnog posla, svi vjerovnici nastali iz tog
posla imali su pravo na srazmjerno namirenje. Otac nije imao pravo prvenstvenog
namirenja. Srazmjerno namirenje traili su vjerovnici akcijom tributoria.
5. Actio de rem in verso ovom tubom je odgovaro imaoc vlasti ako se obogatio nekim
poslom roba ili sina. Odgovaro je treem do visine obogaenja.
Naine prestanka obveza s obzirom na njihov uinak dijelimo na one koji djeluju ipso iure i
one koji djeluju ope exceptionis.
IPSO IURE - Obveza, odnosno vjerovnikova trabina utrnjuje po civilnom
pravu; civilnopravna trabina (dare facere oportere) vie ne postoji. Ako bi je
vjerovnik ipak utuio, sudac e ga ve po postojeem pravu (ipso iure) odbiti.
Utrnue ipso iure, dakle, unitava sam osnov i opstanak obveze, i to trajno i
zauvijek i djeluje protiv svih.
OPE EXCEPTIONIS pretor omoguuje tueniku da uvrtenjem ekscepcije
u formulu odbije tuiteljev zahtjev premda obveza po civilnom pravu nije
utrnula. Zbog uvrtenja ekscepcije nee se sudac ograniiti samo na to da
ispituje valjanost samo tuiteljeva civilnopravnog zahtjeva (dare facere
oportere), nego e morati ispitivati i istinitost oinjenica iznesenih u ekscepciji.
Ako se dokae istinitost ekscepcije, sudac e tuitelja odbiti mada bi mu tueni
po civilnom pravu jo uvijek bio obligatus.
Utrnue ope exeptiones ne dira u opstanak obveze po civilnom pravu, nego
samo onemoguuje njenu procesualnu realizaciju, a ni to ne mora biti zauvijek
i prema svima.
31
www.pravokutnik.net
Razlozi prestanka obveza ipso iure imaju svoj osnov u civilnom pravu, a razlozi prestanka
obveza ope exceptiones u honorarnom pravu.
U doba formularnog postupka znai ova formula da se prestanak ope exceptiones mora
Kao to je kod davanja libralnog zajma, nexum, vjerovnik u prisutnosti libripensa i petorice
svjedoka odvagnuo zajmoprimcu potrebnu svotu uz izgovanje propisane formule, tako je kod
povratka zajma dunik odvagnuo vjerovniku potrebnu svotu izgovarajui kodtoga formulu
kojom se oslobaa obveze.
Uvoenjem kovanog novca postla je ta ustanova samo imaginario solutio, plaao se samo
numero uno, a plaanje duga izvodilo se neformalno i nije bilo bitno za utrnue duga.
U klasino doba postaje suvina kad je ve svako neformalo plaanje duga priznato kao razlog
utrnua obveze, a koristila se jo samo kao imaginaria solutio za otpust dugova iz nexum-a,
legata per damnationem i osude.
U Justinijana se sve gesta per aes et libram uope isezle.
ACCEPTILATIO
Sluila je ukidanju verbalnih kontrakata, naroito stipulacije. Ona se kao contrarius actus
sastojala iz pitanja i sukladnog odgovora. (Quod ego tibi promisi, habesne acceptum? Habeo!)
32
www.pravokutnik.net
Vjerovnik nije bio duan primiti djelomino ispunjenje, ako protivno nije bilo utvreno
ugovorom ili zakonu.
U justinijanovom pravu pretor ga je mogao prisiliti i da se parnica vodio o ostatku.
Ako iz razliitih pravnih poslova ima vjerovnik vie istovrsnih trabina, a dunik
plaasvotu koja nije bila dovoljna za namirenje svih trabina, dunik moe odrediti koje
trabine plaa. Ako dunik ne odredi, onda to moe vjerovnik, ali samo u dunikovu interesu,
dakle, mora zamislita d je on dunik, kako bi on to platio.
Ako ni dunik ni vjerovnik nisu odredili onda ovako:
a) kamate se podmiruju prije glavnice, a dospjele trabine prije nedospjelih
b) ako su sve jednako dospjele, prvo one koje su za dunika tegotnije
c) ako su sve jednako tegotne, podmiruju se prije dugovi iz starijih obveza
d) ako se ne moe primjeniti ni jedno pravilo, podmiruju se sve trabine srazmjerno
njihovoj visini
Kao dokaz isplate sluili su svjedoci, zakletva, a u carsko doba sve ee pismena namira
koju bi vjerovnik izdao duniku po ispunjenju duga.
33
www.pravokutnik.net
34
www.pravokutnik.net
prvnog temelja obveze: npr. obveza plaanja kupovnine iz kupoprodaje moe se novirati u
obvezu iz stipulacije. Time se kauzalna neformalna obveza bonae fidei pretvara u apstraktnu
formalnu obvezu stricti iuris.
Time se mogla i eventualno aktivno i pasivno nenasljediva deliktna obveza pretvoriti u
nasljedivu obvezu iz stipulacije.
U Klasino doba, moglo je doi do dvojbe nastaje li stipulacijom nova obveza usporedno s
starom ili nastupa novacija. Oni su to rijeavali objektivnim kriterijima. Traio se aliquid
novi za novaciju.
U Justinijana se to rijeavalo subjektivnim kriterijima, te se traila animus novandi
individualna volja stranaka koja je morala bitit izriito izraena. Dakle, moglo je doi do
novacije ako se promijenio i sam predmet (objekt) inidbe.
Novatio necessaria Prvotni zahtjev na dare, odnosno na dare facere oportere ukidao se po
litikontestaciji i pretvarao u procesionalnu obvezu na condemnari oportere, a presudom
utrnjuje opet i ova, te se pretvara na obvezu na iudicatum facere oportere.
157. SJEDINJENJE (confusio), CONCURSUS CAUSARUM, NEMOGUNOST
ISPUNJENJA, SMRT i CAPITIS DEMINUTIO
SJEDINJENJE (confusio)
Ako se trabina i dug nau u istoj osobi obveza utrnjuje ipso iure. Do sjedinjenja dolazi u
pravilu univerzalnom sukcesijom nasljeivanjem, adrogacijom, brakom cum manu.
Kod solidarnih obveza ako doe do sjedinjenja samo u osobi jednog od vie vjerovnika ili
jednog od vie dunika, nije po rimskom pravo to diralo u odnoaj drugih.
Kod sjedinjenja vjerovnika i poruka ostaje glavni dug netaknut,a kod sjedinjenja vjerovnika i
glavnog dunika utrnjuju i glavni dug i poruanstva.
CONCURSUS CAUSARUM
Ako vjerovnik individualno odreenu dunu stvar (species) stekne na temelju valjanog
pravnog razloga od nekog treeg, a ne od dunika (npr. nakon sklopljene kupoprodajne
pogodbe s nevlasnikom, stekne kupac istu stvar kupnjem ili darovanjem od vlasnika).
Ispunjenje prve pogodbe postaje nemogue jer mu sad ovaj ne moe vie nabavit tu stvar. U
starijem pravu je obveza u takvom sluaju uvjek utrnula.
Justinijan obveza utrnjuje samo u sluaju ako je prva obveza imala pribaviti stvar
vjerovniku besplatno, te ako je i pravni razlog drugog steenja takoer besplatan.
(concursus causarum lucrativarum)
35
www.pravokutnik.net
I confusio i concursus causarum spadaju meu sluajeve gdje obveze prestaje zbog
naknadno nastupile nemogunosti ispunjenja. (Pogledat kod naknade tete)
Justinijan obveze na species naelno utrnjuju ako duna stvar propadne sluajem (casus), a
ako se radi o dunikovoj krivnji ili zakanjenju, dolazi naelno do naknade tete.
Ako kod dvostrano obveznih ugovora utrne obveza jedne stranke zbog nemogunosti, utrnut
e naelno (izuzetak kod kupnje!) i obveza druge stranke na davanje protuinidbe.
SMRT
Smu utrnjuje trabine adistipulatora, zatim dugovi kod starijih vrsta poruanstva
(sponsio i fideipromissio), obveze iz mandata i drutvene pogodbe, te u starije doba
stipulationes faciendi odnosno non faciendi.
Deliktne obveze, naelno, utrnjuju smru, jer su one surogat za nekadanju osobnu osvetu.
No po klasinom pravi ve su i penalni zahtjevi, barem na aktivnoj strani prelazili na
nsljednike
CAPITIS DEMINUTIO
Kontraktne obveze bi ipso iure prestajale zbog capitis deminucije, koja se izvorno
smatralajuristikom smru. No to se razliitim pretorskim sredstvima (restitutio in integrum,
fikticijske actiones utiles) nastojalo ublaiti.
Deliktni zahtjevi ne utrnjuju capitis deminutione.
158. PACTUM DE NON PETENDO
Pactum de non petendo je u klasinom pravu neformalni otpust duga koji nema uinka
po civilnom pravu jer nije contrarius actus.
No, unato opstojnosti obveze po civilnom pravu, dobiva dunik od pretora prigovor protiv
vjerovnike tube (exceptio pacti conventi).
Samu uz negotiim bonae fidei dokida ve i neformalni pactum o otpustu duga obvezu po
civilnom pravu, dakle, ipso iure.
Pactum de non petendo inperpetuum ako se vjerovnik odrie svojeg prava trajno i
Kod Justinijana:
Pactum de non petendo in rem ide u prilog svim osobama koje sudjeluju u odnoaju (npr.
solidarni dunici, poruci i nasljednici)
Pactum de non petendo in personam ide u prilog samo neposrednom ugovarau paktuma
36
www.pravokutnik.net
a) Rimski bankar (argentarius) koji je tuio svoga klijenta morao je "agare cum
compensatione", tj. morao je po civilnom pravu uzeti u obzir itavi poslovni odnos s
klijentom i morao je ve u tubi odbiti klijentove eventualne protutrabine i utuiti
smo razliku (saldo). Ako to ne bi uinio, ili ako je traio vie, izgubio bi parnicu zbog
plus peticije. Dakle, prijeboj se ovdje vri u samoj intenciji formule u kojoj se
sadran reducirani zahtjev. Mogla su se prebiti samo dospjela i istovrsna
potraivanja (npr. ulje, uljem; vino vinom), ali ta potraivanja nisu trebala biti iz istog
pravnog posla.
prebiti trabine i iz istog pravnog posla (ex eadem causa) mada i nisu bileistovrsne (ex
eadem specie). Budui da tueni (kao i argentarij) nije za ostvarivanje prijeboja trebao
traiti uvrtenje ekscepcije u formulu, compensatio djeluje ipso iure.
Kod iudicia sricti iuris osim pod a) i b) navedenih iznimaka nije postojala mogunost
prijeboja.
U Justinijanovim Institucijama se kae da je kod iudicaa stricti iuris prijeboj uveden nekim
reskriptom Marka Aurelija pomou ekcepcije doli, koje je, dakle, iz poetka imala samo
posredan uinak prijeboja zbog straha od odbijanja cijele tube.
Mogle su se prebijati istovrsne trabine koje potjeu i razliitih poslova
JUSTINIJAN postoji samo jedna vrsta prijeboja:
37
www.pravokutnik.net
e) trabine moraju redovito biti meusobne ili zamjenite; - iznomke: poruk moe
prebiti protutrabinama glavnog dunika (valjda kao da je on glavni dunika),
korealni sudunih protutrabine svojih sudunika ako mu pripada pravo regresa, a
debitor cessus moe staviti u prijeboj ne samo trabine koje ima protiv cesionara, nego
i on koje je imao protiv cedenta.
synographae
g) Realni kontrakti zajam (mutuum), ostavna pogodba (depositum), posudba
(commodatum) i runo zalon pogodba (pignus) + fiducija
h) Konsenzualni kontrakti kupnja (emptio-venditio), najam (locatio-conductio),
nalog (mandatum), i drutvena pogodba (societas)
U postklasino doba razvila se i skupina inominatnih kontrakata koja se po svom nainu
postanka pribliava realnim kontraktima (i zato i komentatori zovu "inominatnim realnim
kontraktima")
U doba ZXIIP nalazimo tek nekoliko strogo formalistiki obveznih ugovora, a to su u prvom
redu nexum, sponsio i fiducia.
Svi ostali neformalni ugovori, osima navedenih 4 konsenzualna kontrakta, bili su po civilnom
pravu ne utuivi i zivu se pacta, pacta nuda.
VERBALNI KONTRAKTI
To su kontrakti kod kojih su razlozi zasnivanja obveza u odreenoj formi, tj. u izgovaranju
nekih tono odreenih rijei. Oni zajedno sa skupinom literalnik kontrakata ine grupu
formalistikih kontrakata jer su, poput ostalih poslova starog civilnog prava, vezani uz
odravanje strogih i esto sveanih formi.
U klasinom pravu to su stipulacija, dotis dikcija i jusjurandum liberti, ali i u staro pravu
postojale su obveze koje su nastajle verbis:
38
www.pravokutnik.net
a) Nexum kontrakt (ugovor) o zajmu, koji nastaje u oblike gesta per aes et
libram. On je imao ovrnu snagu, tako da ako dunik ne bi mogao vratiti dug u
odreeno vrijeme, poptpao bi pod vjerovnikovu vlast putem manus injekcije, tj. osobne
ovrhe. Ali mnogi se slau s Mitteisom koji kae da je to neka vrsta automancipacije
di dunik koji nema para da vrati dug, sam daje sebe u manus vjerovnika da svojim
radom otplati dug.
b) Vadiatura vjerojatno najstariji formalistiki verbalni kontrakt o jamstvu. Sigurno se zna o toj
ustanovi da je vas jamac za inidbu nekog drugoga. U najstarijim jamevnim ugovorima, jamac ne
nastupa kao akcesorni dunik, nego jamac obeaje da e trei to uiniti, i on jedini odgovara, jer je
on jedini obligatus.
Primjena: ako bi rasprava in iure pred magistratom morala biti odgoena, jamili su
vades da e tueni pristupiti na nastavak rasprave. U klasino doba vadimonium je
obeanje samog tuenika da e doi (sad je to stipulacija uz jamce)
c) Praediatura i praedes su jamci za tuu inidbu. Susreemo ih kao jamce u
sudbenom postupku legis akcije sacramento. Izvan procesa nalazimo ih kod ugovora s
dravom, kada drava daje u zakup ubiranje tributa i izvoenje javni radova
LITERALNI KONTRAKTI
Ona vrsta kontrakata kod kojih obveza nastaje litteris. To su nomen transtripticiom
(expensilatio), Chirographa i syngraphe
REALNI KONTRAKTI
To su uz konsenzualne neformalni kontrakti koji su bili naelno kauzalni.
stvari u imovinu obveznika. Aktom takvog prijenosa stvari nastaje obveza na povratak,
bilo te iste, ili istovrsnih stvari. Zbog ovog istog obiljeja moemo uz realne kontrakte
smjestiti i fiduciju.
KONSENZUALNI KONTRAKTI
Konsenzualni kontrakti su iznimka od rimskog pravila da iz neformalnih sporazuma ne
nastaje po civilnom pravu valjana obveza (kontrakt). Toj skupini pripadaju etiri kontrakta
kupnja (emptio venditio), najam (locatio conductio) , drutvena pogodba (societas) i
nalog (mandatum). Samo u ta 4 sluajeva su iz konsenza izvirale obveze. Za sklapanje tih
kontrakata nije potreban nikakva forma, ni predaja stvari, odnosno izvrenje neke inidbe
(kao kod realnih konrakata), nego obveza nastaje za obje stranke ve samim sporazumom
consensus.
INOMINATNI KONTRAKTI
39
www.pravokutnik.net
U tome su slini s realnim kontraktima obvezni odnos nastaje tek time to je jedna stranka
izvrila svoju inidbu da bi dobila obeanu protuinidbu samo to se kod inominantnik
kontrakata inidba se moe sastojati i u nekom drugom djelovanju ili proputanju, a kod
realnih kontrakata se vraa ta ista stvar ili kod zajma istovrsna stvar.
161. VERBALNI KONTRAKTI
To su kontrakti kod kojih su razlozi zasnivanja obveza u odreenoj formi, tj. u izgovaranju
nekih tono odreenih rijei. Oni zajedno sa skupinom literalnik kontrakata ine grupu
formalistikih kontrakata jer su, poput ostalih poslova starog civilnog prava, vezani uz
odravanje strogih i esto sveanih formi.
U klasinom pravu to su stipulacija, dotis dikcija i jusjurandum liberti, ali i u staro pravu
postojale su obveze koje su nastajle verbis:
d) Nexum kontrakt (ugovor) o zajmu, koji nastaje u oblike gesta per aes et
libram. On je imao ovrnu snagu, tako da ako dunik ne bi mogao vratiti dug u
odreeno vrijeme, poptpao bi pod vjerovnikovu vlast putem manus injekcije, tj. osobne
ovrhe. Ali mnogi se slau s Mitteisom koji kae da je to neka vrsta automancipacije
di dunik koji nema para da vrati dug, sam daje sebe u manus vjerovnika da svojim
radom otplati dug.
e) Vadiatura vjerojatno najstariji formalistiki verbalni kontrakt o jamstvu. Sigurno se zna o toj
ustanovi da je vas jamac za inidbu nekog drugoga. U najstarijim jamevnim ugovorima, jamac ne
nastupa kao akcesorni dunik, nego jamac obeaje da e trei to uiniti, i on jedini odgovara, jer je
on jedini obligatus.
Primjena: ako bi rasprava in iure pred magistratom morala biti odgoena, jamili su
vades da e tueni pristupiti na nastavak rasprave. U klasino doba vadimonium je
obeanje samog tuenika da e doi (sad je to stipulacija uz jamce)
f) Praediatura i praedes su jamci za tuu inidbu. Susreemo ih kao jamce u
sudbenom postupku legis akcije sacramento. Izvan procesa nalazimo ih kod ugovora s
dravom, kada drava daje u zakup ubiranje tributa i izvoenje javni radova
162. STIPULATIO
40
www.pravokutnik.net
Kasnije su se uz sponsiju poeli upotrebljavati i drugi oblici (npr. promittis? promitto, facias?
faciam...), koji su kao institut iuris gentium, bili pristupani i peregrinima.
Svi oblici obuhvaeni su nazivom stipulacija.
neoboriv dokaz o stipulaciji i tako praktiki i zamijenila usmeni oblik stipulacije. Takva se
isprava zvala cautio.
Ona se iz dokazne listine kod Justinijana pretvara u dispozitivnu listinu. Bila je oboriva
samo ako se stranka nije cijeli dan nalazila u mjestu sastavljanja stipulacione isprave. Dakle,
za stipulacije se vie nije zahtjevala ni prisutnost stranaka, nego samo da itav dan borave u
mjestu gdje je sastavljena stipulaciona isprava.
Stipuacija je jednostrano obvezujui kontrakt stricti iuris, ona je apstraktna
davanje duga. U tom sluaju pomogao bi pretor duniku s exceptio doli zbog koje bi
bio osloboen duga ako dokae da kauza uope ne postoji
Querella non numeratae pecuniae davala se u kasnije doba duniku za isti
sluaj dunik bi pred svjedocima ili pismom na vjerovnika ili pred magistratom
izjavio da mu novac koji se obvezao platiti nikad nije isplaen. Time bi isprava o
stipulaciji bila liena svoje moi. Bila je ograniena na 1, pa na 5, a po Justinijanu na
2 godine. Poslije toga dunik je vie ne moe koristiti. Ako ju je koristio, a dokaese da
je novac ipak isplaen, mora vratiti dvostruko.
Exceptio non numeratae pecuniae davala bi se duniku ako bi ve bio tuen
ispunjenje stipulacije.
Kod ekscepcije doli dunik dokazuje da kauza ne postoji, a kog querelle non
numeratae pecuniae vjerovnik dokazuje da kauza postoji.
41
www.pravokutnik.net
U kasnije republikansko doba obino jke pater familias svoja dnevna poslovanja zapisivao u
svo dnevnik (adversaria ili aphermis), a na kraju mjeseca je to upisivao u codex accepti et
expensi.
To je bila neka vrst blagajnike knjige koja je iskazivala kretanje i stanje gotova novca. Na
jednoj stranici ili u jednom stupcu su se biljeili primici, a na drugoj stranici ili u drugom
stupcu izdaci. Meu izdacima su se upisivala i takva plaanja kojima se osnivao dug, odnosno
trabina, te dunikova obveza nastaje upravo upisivanjem u codex.
U gajevo doba postojale su dvije vrste takvih upisa: nomina arcaria, nomina transcripticia.
a) Nomina arcaria to su upisi o svotama koje su uistinu efektivno isplaene, npr. u
ime zajma. No u takvom sluaju ne nastaje obvez upisivanjem codex, nego nastaje
onom isplatom i pravnim poslom koji se na nju nadovezuje. Taj upis slui samo kao
dokaz ili pribiljeka o obvezi koja izvan toga ve postoji.
b) Nomina transcripticia tvore samostalan razlog postanka obveze po
samom upisu. Nije potrebno za postanak obveze nikakav prethodni drugi pravni
posao. Upis o izvrenoj isplati fingira isplatu, te obligatio litteris nastaje mada
efektivna isplata i nije uslijedila. Gaj razlikuje:
Transscripticio a re in personam sluila je pretvaranju neke ve
postojue obveze u obveu litteris. Npr. dug iz kupoprodaje, najma ili drutvene
pogodbe, dakle iz kauzalne obveze bona fidei, mogao pretvoriti u
ekspenzilaciju, apstraktnu literalnu obvezu stricti iuris. (Upie da mu je ovaj
42
www.pravokutnik.net
civilno pravo na podruje itavog carstva, izgubile su te helenistike isprave znaaj literalnih
43
www.pravokutnik.net
kontrakata, tj. znaaj dispozitivnih isprava jer je i onamo prodrla rimska stipulacija, koja je
te isprave postisnula Ali i one su utjecale na stipulaciju jer smo ve vidjeli da je ona kod
Justinijana pretvorena u literalni kontrakt, koji poslije dvije godine djeluje apstraktno jer se
tada vie ne moe dokazivati da causa ne postoji.
165. REALNI KONTRAKTI
To su uz konsenzualne neformalni kontrakti koji su bili naelno kauzalni.
Rimski realni kontrakti su : zajam (mutuum), pohrana (ostava, depositum), posudba
(commodatum) i runo-zalona pogodba (pignus).
ZAJAM je ugovor koji nastaje time to jedna stranka (zajmodavac) predaje u vlasnitvo
drugoj stranci (zajmoprimcu) stanovitu koliinu novca ili drugih zamjenjivih stvari s
uglavkom da zajmoprimac imade vratiti jednaku koliinu stvari iste vrste i kakvoe.
Zajamska pogodba postaje perfektna tek momentom prijelaza vlasnitva od zajmodavca na
zajmoprimca.
Budui da su predmetom zajma samo novac ili druge zamjenjive stvari (npr. ulje, ito), a ove
su res nec mancipi, prenosi se njihovo vlasnitvo pukom tradicijom.
Zajmoprimac se obvezuje povratiti samo jednako koliinu istovrsnih stvari. Ako bi se
obvezao vratiti neto drugo radilo bi se o mjeni (permutatio) , a ako bi se obvezao na povratak
istih tih stvari (eadem species) bila bi to ostavna ili posudbena pogodba (depositum ili
commodatum).
Zajam je negotium stricti iuris jedini od realnih kontrakata i jednostrano obvezujui
(unilateralni) ugovor: zajmoprimac je obvezni dunik, a zajmodavac je ovlateni
vjerovnik.
44
www.pravokutnik.net
Kao ugovor iuris gentium uporabiv je i za peregrine. Strogost i jednostranost tumae mnogi
time to je kao neformalni zajam zamijenio stari neksum.
Za ostvarivanje zajamske trabine pripadala je vjerovniku, zavisno o tome da li je predmat
zajma bio novac ili stvar actio (condictio) certae creditae pecuniae i condictio certae
rei. (Po Justinijanu nazvana condictio triticaria)
Nije mu pripadala neka posebna tuba iz zajma, koja b u formuli oznaavala zajam kao
pravni razlog dugovanja, nego se vjerovnik sluio kondikcijama koje su bile formulirane
apstraktno, te su se upotrebljavale i u drugim sluajevima civilnih obveza stricti iuris na
certum, kao i kod stipulacije certi.
Poto je vjerovnik morao dokazivati da je zajam izruio, dunik daje u svrhu budueg dokaza
vjerovniku zadunicu.
remancipacijom ili in iure cesijom prenijeti natrag na otuivaoca (fiducijanta) kad se ispuni
dogovorena svrha.
45
www.pravokutnik.net
njegove trabine, a nakon isplate trabine, vjerovnik bi prema fiucijarnom uglavku, imao
vlasnitvo povratiti duniku. U tom je svojstvu bila pretea runog zaloga i runozalone
pogodbe.
Fiducia cum amico prenosilo bi se na drugoga vlasnitvo u svrhu pohrane ili porabe, te
je ona u tom svojstvu kasnije zamijenjena ostavnom i posudbenom pogodbom (depositum i
commodatum) kod kojih se ista svrha postie i bez prenoenja vlasnitva.
S vemenom je taj uglavak postao samostalan obvezni ugovor koji je postao utuiv
samostalnom civilnom obveznom tubom actio fiduciae.
Actio fiduciae directa fiducijant trai povratak vlasnitva stvari
Acti fiduciae contraria fiducijar ostvaruje svoje eventualne protuzahtjeve protiv
fiducijanta (npr. trokove i izdatke oko stvari).
Osuenika bi stizala i infamija.
Tako je fiducijarni uglavak postao utuivim civilnim kkontraktom, a jerse zbivao prijenos
vlasnitva, moe se uvrstiti meu realne kontrakte, premda mu rimski pravnici to svojstvo
nisu previe isticali.
168. OSTAVNA POGODBA (depositum)
OSTAVNA ili POHRAMBENA POGODBA (depositum) je realni kontrakt kojim jedna
stranka (deponent) predaje drugoj stranci (depozitar) pokretne stvari s uglavkom da ih
46
www.pravokutnik.net
POSUDBA je realni kontrakt kojim jedna stranka (posudilac, komodant) predaje drugoj
stranci (posudovniku, komodataru) odreenu stvar na besplatnu upotrebu time da je
primalac ima nakon odreenog vremena ili nakon dogovorene upotrebe vratiti. Posuivati se
mogu i pokretne i nepokretne stvari.
BESPLATNOST je bitna karakteristika posudbe jer ako se daju pare, to je najam, a ako se da
neka stvar to je inominatni kontrakt.
Komodatar je samo DETENTOR, kao i depozitor. Zato kodant ne mora biti vlasnik.
Predmetom posudbe mogu biti samo nepotrone stvari jer se po upotrebi moraju vratiti,
iznimno i potrone samo radi pokazivanja (per pompam vel ostentantionem)
Commodatum je nepotpuno dvostrano obvezni ugovor (contractuc bilateralis inequalis)
te pripada meu iudicia bonae fidei. tj, stranake obveze se ravnaju prema naelima potenja
i povjerenja u prometu.
Dunosti komodatara:
-
smije stvar upotrebljavati samo kako i do kad je dogovoreno, ako nita nije dogovoreno
onda onako kaoko je upotrebljava i sam komodant u protivnom poinja furtum usus
duan je snositi primjerene redovite trokove uzdravanja stvari (npr. hraniti roba)
47
www.pravokutnik.net
Dunost komodanta:
- naknada izvanrednih trokova oko stvari
- naknada tete
Za eventualne protuzahtjeve dobio je komodatar actio commodti contraria.
170. RUNO-ZALONA POGODBA (contractus pigneraticus, pignus)
RUNO-ZALONA POGODBA je realni kontrakt koji nastaje time to jedna stranka (zaloni
dunik) predaje drugome (zalonom vjerovniku) neku pokretnu ili nepokretnu stvar u zalog
za osiguranje vjerovnikve trabine time da zaloni vjerovnik ima stvar povratiti kad prestane
zalono pravo.
Predajom stvari u runi zaog stjee vjerovnik na stvari zalono pravo (pignus), koje je
stvarno pravo i zato djeluje prema svakome. No istodobno dolazi predajom stvari i do realnog
kontrakta izmeu dunika i vjerovnika, dakle, do obveznog odnosa koji djeluje samo
izmeu njih dvojce
Zalonom vjerovniku pripada na stvari posjed, zatien posesornim interdiktima mada
nema volje posjedovati stvar kao vlasnik. (izvedeni posjed)
Contractus pigneraticus je nepotpuno dvostrano obvezni ugovor, a stranake se
obveze prosuuju prema naelima bonae fidei.
Zaloni vjerovnik:
-
duan je povratiti stvar im prestane zalono pravo, tj. im utrne osigurana trabina
ako je prodao zalog eventualni viak (suprfluum, hyperocha) pripada zalonom duniku
duan je stvar uvati kao diligens pater familias
odgovara za za svaku krivnju sve do culpae levis
Zaloni dunik ima protiv zalonog vjerovnika actio pigneratica directa za ostvarenje
svog zahtjeva.
Zaloni dunik:
-
48
www.pravokutnik.net
Za sklapanje tih kontrakata nije potreban nikakva forma, ni predaja stvari, odnosno
izvrenje neke inidbe (kao kod realnih konrakata), nego obveza nastaje za obje stranke ve
samim sporazumom consensus.
Konsenzualni kontrakti su dvostruko obvezni ugovori. Kupnja, najam i drutvena
pogodba su nuno dvostrani ugovori, tj. sinalagmatini ugovori. Sve su stranke meusobno
vezane na neku inidbu, svaka strana je ujedno i vjerovnk i dunik.
Mandat je contractus bilateralis inequalis.
Nuna dvostranost kupnje i najma oituje se ve i u njuhovom dvorjenom nazivu: emptio
venditio, locatio conductio, a osim toga i u posebnim nazivima tubi koje pripadaju svakoj
stranci (actio empti za kupca, actio venditi za prodavaoca; actio locati za najmodavca, actio
conducti za najmoprimca.
Zbog dvostranog znaaj sinalagmatinih ugovora ne moe ni jedna stranka traiti od druge
ispunjenje ako nije i sama spremna svoju inidbu ispuniti. U protivnom sluaju bit e tuba
odbijena zbog prigovora protustranke exeptio non adimpleti contractus.
Kako se sklapaju nudo consensu, mogu se dokidati i neformalnim sporazumom, contrarius
consensus, mutuus dissensus, ako jo ni jedna stranka nije ispunila svoju inidbu.
172. KUPOPRODAJNA POGODBA (emptio venditio)
KUPOPRODAJNA POGODBA je konsenzualni ugovor koji nastaje time to jedna stranka
(prodavalac, venditor) obeaje drugoj stranci (kupac, emptor) prepustiti neku stvar, a druga
stranka obeaje prodavaocu za stvar platiti odreenu svotu novca kao kupovninu.
Ona proizvodi samo obligatorne uinke. Ne prenosi se samom pogodbom vlasnitvo ili
posjed prodane stvari, a niti na prodavaoca kupovnina. Dakle sama pogodba nema
stvarnopranog uinka.
Sam prijenos stvari i cijene dogaa se posebnim aktom, tradicijom. Ona ne spada u
postanak nego u ispunjnje obveze. Kupoprodajna pogodba je prema tome samo pravni
razlog (causa) za prijenos stvari, odnosno novane cijene, dakle pravni razlog za tradiciju
Kupnja isprva nije bila priznata kao obligatorni konsenzualni kontrakt. Veinom se misli da
se kod mancipativne kupnje onaj neobavezni prethodni dogovor postepeno odvojio od
aktamancipacije te zadobio znaaj samostalnog ugovora iz kojeg nastaje obveza.
Kupoprodajna pogodba nastaje im su se stranke sporazumjele o predetu i o cijeni.
Predmetom kupoprodaje mogu biti sve stvari koje su u prometu i koje su otuive: tjelesne
i netjelesne, pokretne i nepokretne. Poto se ne prenosi vlasnitvo i tue stvari, ali je
vlasniku pridrano pravo reivindikacije.
Mogu biti i budue stvari:
emptio rei sperate: predlei uvjetna kupnja, stranke e biti obvezane samo utoliko ukoliko
stvari doista nastanu i samo u onom opsegu u kojem nastanu
49
www.pravokutnik.net
emptio rei spei: predlei bezuvjetna kupnja, no rizik postanka stvari snosi kupac jer on
kupuje samo nadu na dobitak
kupovnine. Kupac je pak mogao izbjei razvrgnue time to bi nadoplatio razliku cijene do
prave vrijednosti stvari. U toj ovlasti sadrana je za kupca facultas alternativa.
platiti kupovninu
Prodavaoc je duan:
a) stvar uvati i odgovarati za nju do asa predaje
50
www.pravokutnik.net
dok stvar ne bude predana kupcu odgovara prodavac za svaku krivnju, a neki misle da
U Justinijana je mora uvati kao diligens patr familias, svaka krivnja, ne kustodija i via
slia
PERICULUM EST EMPTORIS Ako prodana stvar odreena kao species propadne kod
prodavaoca, na nain za koji on ne odgovara, prodavalac e prema opim naelima biti
osloboen svake obveze. No protivno pricipu sinalagmatinosti obveza, kupac e ipak morati
platiti kupovninu mada nije stvar dobio. To se u Justinijanovom pravu izraava principom
"Periculum est emptoris" (Dakle, kupac snosi rizik?)
Ogranienja:
b) Kod mjeovito generinih stvari, i stvari koje se trebaju odvagnuti naelo djeluje
tek kada se izlue odnosno odvagnu
Prodavalac je morao kupcu izruiti eventualne koristi koje je imao od tog naela, npr.
sve tube protiv treeg ili ono to je ve utuio d treeg koi je unitio stvar (actio
U Justinijanovom pravu vlasnitvo prelazi na kupca samo ako je osigurao ili isplatio
kupovninu, ili ako mu ju je prodavalac bez osiguranja kreditirao.
Prodavalac nije duan pribaviti kupcu vlasnitvo. Dakle nije odgovoran za pravne nedostatke
same po sebi. On ne odgovara ako bi se neko drugi javio da ima vlasnitvo ili neko drugo
51
www.pravokutnik.net
stvarno pravo na stvari, nego tek ako bi trei putem parnice ili interdikta stvar kupcu
oduzeo iz posjeda.
parnici koju je trei zapodjenuo protiv kupca, kako bi mu prodavaoc u parnici mogao pomoi.
Do prodavaoeve odgovornosti dolazilo e naelno samo u sluaju ako bi stvar kupcu uspjeno
evincirana. Iznimke:
a) Kupac je mogao akcijom empti traiti naknadu interesa mada je zadrao posjed
stvari, ali ne po kupoprodajnoj pogodbi (npr. ponovom kupnjom od prvog vlasnika)
b) Kupac nije morao ekati da doe do evikcije, nego je odmah mogao upotrijebiti akciju
empti ako mu je prodavaoc dolozno prodao tuu stvar
c) Kupac je mogao zadrati kupovninu dok je tekla protiv njega parnica o vlasnitvu
(exceptio evictionis imminentis)
ODGOVORNOST PRODAVAOCA ZA FAKTINE NEDOSTATKE STVARI
a) da se radi o manama zbog kojih se stvar ne moe uredno upotrebljavati, ili joj
bitno umanjuju vrijednost
52
www.pravokutnik.net
d) da kupcu te mane nisu bile poznate, niti ih je mogao kraj obiajne mjere
paljivosti prigodom kupnje upoznati
Akcija de modo agri najraniji sluaj jamstva za faktike nedostatke vezan je takoer uz
mancipaciju kao realnu kupnju. Ako je prodavalac pri mancipaciji zemljitao naveo netone
podatke o veliini zemljita odgovarao je po Zakoniku XII ploa akcijom de modo agri za
dvostruku vrijednost povrine koja nedostaje.
Kod svake kupnje mogao je prodavaoc preuzeti odgovornost za faktike nedostatke
stipulacijom.
Kod konsenzualne kupnje razvila se odgovornost za faktike nedostatke u kasnije
republikansko doba ve u samom konsenzualnom ugovoruu. Ako je prodavaoc nastupao
dolozno, tj. svjesno kupcu zatajio neke mane ili bi lano pripisivao neka svojstva koja ona
nema imao je kupac actio empti kojom je mogo traiti odtetu za nedostatke.
Kurulski edili su isprva ediktom obznanili da prodavaoc treba javno obznaiti mane svojih
ivotinja i robova, a za eventualne ostale se obvezivao stipulacijom.
Postupno uveli da prodavaoc uvijek odgovara za mane, bez obzira da li je on sam znao za
njih ili ne. I kupcu su pripadale po izboru dvije edilske tube:
Actio redhibitoria mogao je u roku od est mjeseci traiti razvrgnue kupnje
Actio quanti minoris u roku godinu dana mogao je kupac traiti srazmjerno snienje
cijene.
U Justinijanovom pravu protegnuto je jamstvo kurulskih edila na kupnje svih stvari, a ne
samo robova i ivotinja. Odgovaro je sada prodavaoc i za sva neformalna obeanja i izjave
u pogledu kvalitete stvari.
Kupac zadrava ili akciju redhibitoria ili akciju quanti minoris, a ima i akciju empti
na naknadu svekolike tete, pozitivnog interesa (tj tete koju trpi jer ugovor nije valjano
ispunjen).
176. UZGREDNI UGLAVCI UZ KUPOPRODAJU
Uz kupnju kao negotium bonae fidei mogli su se ugovoriti razliiti uzgredni uglavci (pacta
adiecta), koji su se takoer utuivali tubom iz kupoprodajnog ugovora. (akcijom epti, venditi)
Lex commissoria prodavalac si pridrava pravo da odstupi od ugovora ako kupac
na vrijeme ne isplati kupovninu. Smatralo se da dolazi do kupoprodajnog ugovora pod
rezolutivnim uvjetom.
In diem addictio prodavalac si pridrava pravo da u odreenom roku smije stvar
prodati boljem kupcu. Prvotni kupac ima facultas alternativa da ponudi toliko koliko
53
www.pravokutnik.net
odreenu novanu naplatu prepustiti drugoj stranci na porabu i koritenje odreenu stvar
(locatio conductio rei: najam i zakup), ili jod dati na raspolaganje svoju radnu snagu
(locatio conductio operarum: ugovor o slubi) ili joj izvrti neko djelo (locatio conductio
operis: ugovor o djelu), a druga se stranka obvezuje platiti za to odreenu svotu novaca
(merces)
Isprva je i najam bio posao za gotovo iz ruke u ruku kao i nekadanja realna kupnja.
Konsenzualnim kontraktom s obligatornim uincima postao je tak u kasnije republikansko
doba.
Najam je uvjek naplatan (besplatna poraba stvari bila bi posudba). Rimljani su ga smatrali
ugovorom koji je vrlo srodan kupoprodaji.
Za ostvarivanje meusobnih stranakih prava i dunosti pripadala je lokatoru actio locati
protiv konduktora, a ovome actio conducti protiv lokatora.
Obje su tube iudicia bonae fidei, stranke odgovaraju za svaku krivnju (dolus i culpa
levis) , a njihove dunosti prosuuju se po naelima potenja i povjerenja uprometu.
178. LOCATIO CONDUCTIO REI
Predmetom najma moe biti svaka nepotrona stvar, pokretna i nepokretna, a i neka prava
(pravo uivanja (ususfructus), emfiteuza i superficies).
Najamna je pogodba sklopljena im su se stranke sporazumjele o predmetu
pogodbe i najamnini.
Najmodavac se obvezuje prepustiti najmoprimcu porabu i koritenje stvari (frui, per frui
licere)
54
www.pravokutnik.net
Locatio conductio rei obuhvaa sluajeve gdje se preputa samo poraba stvari (dananji
najam, npr. najam stana), kao i sluajeve gdje se preputa poraba i uivanje plodova stvari
(dananji zakup, npr. zakup poljoprivrednog zemljita)
Obveze locatora (najmodavac):
-
najmodavci pripada zalono pravo na stvarima koje je najamnik unio u stan kao
Ovo je oblik NAJMA u koje slobodan ovjek daje svoju radnu snagu za novac.
Predmetom ove pogodbe mogao je biti samo runi rad nie vrste koji su inae obavljali
robovi. Zato se takav rad smatrao nedostojnim slobodna ovjeka. Po shvaanju robovlasnikog
drutva je naplatno obavljanje rada poniavalo slbodne ljude. Rad koji su obavljali pripadnici
vie klase nije mogao biti predmet najma u novcu. (lijenici, advokati). Takav bi se rad davao
55
www.pravokutnik.net
formalno besplatno, npr. kao mandatni ugovor, ali su se stvarno primale "poasti" i
"uvaavanja". Takvi honorari postali su u carsko doba utuiv u ekstraordinarnoj kogniciji.
Kod locatio conductio operarum predmetom ugovora je rad, tj. radna snaga posloprimca
(locator), kojem poslodavac (conductor) disponira.
Locator:
obvezan briljivo obavljati rad prema ugovoru i uputama poslodavca, kroz ugovoreno
vrijeme
- raditi mora, u pravilu, osobno te ugovor prestaje njgovom smru
Poslodavcu pripada protiv njega actio conducti.
-
Conductor:
platiti ugovorenu novanu najamninu (merces) za ugovoreno vrijeme, i ako se nije mogao
zbog zapreka sa svoje strane posluiti radom
Svoje eventualne zahtjeve protiv posloprimca imao je lokator s actio locati.
-
Locatio conductio operis tie se izvedbe nekog djela, npr. izrade ili popravka kakve
stvari, prijevoza robe, gradnje kue itd. Predmetom ugovora nije sam rad ili radna snaga,
nego rezultat rada (opus).
Naruitelj djela je locator, a poduzetnik je conductor.
Ako se radilo o izradi neke stvari, davao bi u pravilu naruitelj materijal koji se imao
preraditi
Conductor (izvoa radova):
-
kustodiju
NAruitelj ostvaruje svoje zahtjeve protiv conductora actio locati
Locator(naruitelj):
- platiti merces i pravodobno pruzeti dovreno djelo
Conductor ima za te zahtjeve actio conducti.
Za rezliku od l c operarum ne utrnjuje locatio conductio operis poduzetnikovom smru, nego
njegova obveza prlazi na nasljednika osim ako se ne radi o strogo osobnoj inidbi.
Lex rodia de iactu predmet ugovora je prekomorski prijevoz robe, kod diobe eventualne
tete robe ili broda za nesree na moru primjenjivao se zakon otoka Rodosa. Ako kapetan
mora rtvovati dio tovara da spasi lau i ostali tovar, imali su time nastalu tetu svi zajedno
srazmjerno snositi. Vlasnici izgubljene robe imali su zahtjev da im tetu razmjerno naknade
vlasnici spaene robe i broda.
56
www.pravokutnik.net
U tu svrhu pripadala im je protiv kapetana lae actio locati, a njemu protiv vlasnika
spaene robe actio conducti.
SOCIETAS LEONINA zabranjeni oblik udruivanja u kojem neko snosi samo gubitak,
bez udjela u dobitku.
57