You are on page 1of 57

www.pravokutnik.

net

Autor: dr.Mitch, Rimsko obvezno pravo, odgovori na pitanja s kartica,46 str (po Horvatu), pisano: 2006.

117. PRAVNE INJENICE

Pravne injenice su takve injenice uz koje je vezan neki pravni uinak, tj. postanak
prestanak ili promjena prava, odnosno pravnih odnosa.

a) Pravni dogaaji to su prirodni dogaaji uz koje se veu neki pravni uinci (npr.
porod, smrt, protek vremena, pojava otoka u rijeci)
b) Pravna djelanja to su ljudska djelanja, dakle, manifestacije ljudske volje uz koje
su vezani pravni uinci. Uz proputanja, to su a) pravni poslovi, i b) protupravna
djelanja ili delikti.

Pravne injenice dovode, dakle do pravnog uinka, tj. do postanka ili stjecanja, prestanka ili
gubitka ili promjene prava.
O stjecanju prava govorimo ako se neko pravo spoji s nekim subjektom, a gubitkom ako se ono
odvoji od nekog subjekta. Pravo se moe izgubiti u korist drugoga (npr. prijenos vlasnitva) ili
nikoga (npr. derelikcije.) tada je s gubitkom spojen i prestanak prava. Pravo se moe stei i
da ga netko nije prije izgubio postanak prava (npr. okupacija)
Stie li netko pravo od dosadanjeg subjekta prava, to je derivativno stjecanje prava. Ono
se temelji, izvodi se iz prava prethodnika. Tu vrijedi regula :
"NEMO PLUS IURIS AD ALIUM TRANSFERE POTEST, QUAM IPSO
HABERET"
Derivativno stjecanje moe biti dvojako:
a) Translativno stjecanje, tj. stjecanje prijenosom dosadanjeg prava s auctor-a na
novi subjekt. successor-a u punom dosadanjem sadraju.

b) Konstitutivno stjecanje, subjekt prava ne prenosi svoje itavo pravo, nego temeljm
svog prava zasniva za stenika novo pravo ueg sadraja.
Originarno ili neposredno stjecanje vlasnitva predlei ako stenik ne temelji i ne izvodi
svoje pravo iz prava prethodnika. (npr. okupacijom niije stvari res nullius)
118. PRAVNI POSLOVI
Pravni posao se definira kao oitovanje privatne volje s kojim pravni poredak spaja odreene
pravne uinke koje stranke ba namjeravaju postii.
Delkt manifestacija privatne volje s kojom pravni poredak spaja odreenepravne posljedice
koje poinitelj delikta ne eli i one nastupaju nezavisno od njegove volje.
Jednostrani pravni poslovi (negotia unilateralia) nastaju oitovanjem volje
samo jedne stranke. Npr. oporuka, okupacija, derelikcija, manumisija
Dostrani pravni poslovi (negotia bilateralia) nastaju suglasnim oitovanjem
volja dviju stranaka, koje stoje jedna nasuprot drugoj. Dvostrani pravni poslovi zovu
se ugovori.

www.pravokutnik.net

Najvaniju skupinu ugovora sainjavaju obvezni (obligatorni) ugovori. Njihov je sadraj,


pored sve raznolikosti takvih ugovora, u tome to se jedna stranka prema drugoj na neto
obvezuje. Njime se dakle, osnivaju obveze.
Postoje jednostrano obvezni ugovori ( unilateralni) i dvostrano obvezni ugovori (bilateralni).
Unilateralni obvezni ugovori su oni kod kojih je samo jedna stranka obvezna na
inidbu, odnosno na ispunjenje, dakle, samo jedna stranka je dunik, a druga je samo
vjerovnik (npr. kod stipulacije i zajma)
Bilateralni obvezni ugovori ili dvostranoobvezujui ugovori su oni kod kojih su na
inidbu (ispunjenje) obvezane obje stranke, obje stranke su ujedno i vjerovnik i
dunik, oni se nazivaju i sinalagmatiki ili potpuno dvostranu obvezni ugovori

(contractus bilaterales aeguales) Npr. kupoprodaja, najam, societas. Nepotpuno


dvostrano obvezni ugovori (contractus bilaterales inaequales) su oni gdje je jedna
stranka obvezana nuno od poetka na ispunjenje inidbe, a druga moe pod
odreenim uvijetima postati takoer obvezna na neku protuinidbu, ali to nemora biti
u svakom sluaju. ( depositum, mandatum )
Postoje jo: negotia inter vivos i negotia mortis causa, negotia onerosa i negotia

lucrativa (naplatni i besplatni), kauzalni i apstraktni pravni poslovi (da li je vidljiva


causa il nije), formalni i neformalni.
119. OBLICI PRAVNIH POSLOVA
Pravni poredak moe za oitovanje volje kod pravnog posla propisati odreeni oblik
formalni pravni poslovi.
Ako pravni poredak ne propisuje formu za oitovanje volje neformalni pravni poslovi.
Staro civilno pravo poznavao je mali proj pravnih poslova i svi su oni bili redom strogo
formalistiki
a) Gesta per aes et libram kad nije bilo jo novca plaanje se vrilo vaganjem bakra
pred svjedocima. Tu spadaju mancipacija, nexum ( osnivanje obveze formalistikim
davanjem zajma), solutio per aes et libram ( formalistiko razrjeenje obveza). Te vrste
poslova sluile su za osnivanje mueva manusa (coemptio), kod adopcije i
emancipacije, za sainjenje oporuke (testamentum per aes et libram)
b) In iure cessio koja se odvijala u obliku prividne parnice sluila je za : prenoenje
vlasnitva i slunosti, za ustupanje nasljedstva (in iure cessio hereditatis), oslobaanje
robova ( manumissio vindicta) i stjcanje oinske vlasti (kod adopcije)
c) Stipulatio je iskljuivo pravni posao obveznog prava, i to obvezni ugovor (contractus)
civilnog prava koji se sklapao usmenim pitanjem budueg vjerovnika i sukladnim
odgovorom budueg dunika ( Sponsio spondesne? spondeo!)
120. OITOVANJE VOLJE I TUMAENJE PRAVNIH POSLOVA
Ukoliko se ne radi o formalistikim pravnim poslovima kod kojih je za oitovanje volje
propisana odreena forma , mogla se volja oitovati na razliite naine, bilo izrijekom, bilo
muke.

www.pravokutnik.net

Izrijekom se mogla pisano ili usmeno ili samo znacima (kimanjem glave)
Preutno oitovanje predlei ako se ono moe ustanoviti iz takvog ponaanja osobe, koja se ne
oituje izravno nego nekim ponaanjem, koje se moglo protumaiti kao oitovanje volje. Npr.
ako vjerovnik duniku vrati zadunicu (faktiki on samo prenosi posjed zadunice, ali se
moglo to moglo tumaiti kao preutno oitovanje volje o oprostu duga.
Takvo preutno i neizravno oitovanje volje danas nazivamo konkludentnim inima.

utnja na neku ponudu ili pitanje ne moe uvijek znaiti pristanak. Glosatori i kankonsko
pravo postavili su regulu : "Qui tacet consentire videtur" (tko uti smatra se da pristaje),

ali utnja se ima tumaiti kao i svaki drugi konkludentni in prema okolnostima sluaja i
situaciji. Tako e ona imati pravne uinke i smatrat e se pristankom ako je u konkretnom
sluaju predleala dunost izjasniti se ili protiviti se.
Zbog raznih razloga moe doi do nesklada oitovanja i stvarne volje. POstoje tri teorije o
tome treba li dati prednost oitovanju ili volji.
a) Teorija volje bila je vladajua u teoriji opeg (pandektnog prava) ako doe do
nesklada mjerodavna j volja. Oitovanje nema uinka ako ne odgovara volji. Ona
titi onoga koji daje oitovanje.
b) Teorija oitovanja mjrodavno je oitovanje. Zatita onog kojem je oitovanje
dano

c) Posredovna teorija (teorija povjerenja) teite je naelno na volji, ali se zbog


sigurnosti pravnih poslova, pogotovo inter vivos, modificira kako bi se zatitili i oni
kojima je volja oitovana.

Rimsko je pravo u staro doba, gdje su pravladavali formalistiki poslovi iuris civilis, stajalo
na teoriji oitovanja. Usporedno s nestajanjem formalizma, prelazi rimsko pravo od teorije
oitovanja na teoriju volje, koja ve dominira u kasnijem rimskom pravu i u Justinijanovoj
kodifikaciji.
121. i 122. SADRAJ PRAVNOG POSLA (essentialia, naturalia i accidentalia
negotii)
Postoje razliit tipovi pravnih poslova sa odreenim sadrajem (uinkom) i tehnikim
nazivom. Oni mogu uzrokovati i vie pravnih uinaka nego stranke ele ili pak ne dovoljno pa
pravni poredak daje u odreenoj mjeri strankama mogunost da neke sastojke pravnog posla
iskljue ili da ih nadopune odreenim sastojcima. Prema mjeri u kojoj je to doputemo,
moderna nauka razlikuje:
a) Essentialia negotii, tj. bitni sastojci pravnog posla, koji su nuni da uope mogao
nastati odreeni tip pravnog posla. To je onaj osnovni minimalni sadraj koji mora
postojati kod odreenog tipa pravnog posla. (Npr. sporazum o cijeni i predmetu kod
kupoprodaje ili imenovanje nasljednika kod oporuke)

b) Naturalia negotii ili naravni (prirodni) sastojci pravnog posla obuhvaaju daljnji

sadraj preko onog bitnog i minimalnog. Oni su po samoj naravi ukljueni u taj pravni
posao, no stranke ih mogu i izrijekom iskljuiti ili izmijeniti. Ako o njima stranke
nita ne odredo vrijedit e glede njih dispozitivne pravne norme (npr. kod kupoprodaje

www.pravokutnik.net

odgovornost prodavaoca za evikciju i skrivene mane i nedostatke stvari, one se mogu


iskljuiti, ali ako se o tome nita ne odredi prodavaoc odgovara po zakonu)

c) Accidentalia negotii ili sluajni (samovoljni) sastojci pravnog posla su takvi sastojci
koji vrijede samo ako su u pravnom poslu naroito dodani voljom stranaka, ukoliko
nisu zabranjeni zakonom. Njima stranke mijenjeju ili dopunjuju naturalia negotii
(iskljuenje odgovornosti za evikciju, lex cmmissoria). Meu uzgrednim uglavcima
(accidentalia negotii) tipinog su znaaja uvjet (condicio), rok (dies) i nalog ili namet
(modus).
123. UVJETI (pojam i vrste)
UVJET (condicio) je uzgredna odredba kojom stranke uinak pravnog posla ine zavisnim od
neke neizvjesne i budue okolnosti. Ako nema jednog od ta dva obiljeje nee predstojati

uvijet. To su nepravi uvijeti.


a) Suspenzivni (odgodni) i rezolutivni (raskidni) uvijeti. Suspenzivnim uvijetom
se odgaa uinak pravnog posla. Uinak nastaje samo ako se uvijet ispuni. Npr. otac
ostavlja sinu imovinu pod uvijetom ako se oeni. Rezolutivni uvjet je takav kod kojeg
uinak pravnog posla poinje odmah, ali je trajanje pravnog posla zavisno od
ispunjenja uvijeta. Npr. Udovici se ostavlja udovika renta ako se ne uda. Rimski
pravnici su razvili teoriju samo suspenzivnuh uvijeta. Rezolutivne uvijete su
konstruirali sao suspenzivno uvjetovana oitovanja o ukadanju pravnog posla.

b) Afirmativni i negativni uvijet. Afirmativni je uvjet ispunjen (condicio existit) ako

je dogodi uvjetovana okolnost. Negativni je uvijet ispunjen kada je sigurno da ne moe


doi do promjene koja je uvjetovana.
c) Potestativni, kauzalni i mikstni uvijet. Kod potestativnog uvjeta ispunjenje
uvjeta zavisi od volje onoga koji je iz tog posla ovlaten. Ispunjenje uvjeta se sastoji
njegovom djelanju. Kauzalni je uvijet onaj ije ispunjenje lei van njegove voljne sfere.
Mikstni je uvjet onaj ije ispunjenje zavisi i od ovlatenikove volje i od kakva dogaaja
ili djelanja tree osobe.

124. NEPRAVI UVJETI

a) Nuni uvjet ujetovana okolnost je budua, ali je sigurno da se mora


ispuniti. (npr. "Ako pas umre"). Takav posao je bezuvjetan, ali valjan. Vezanje
posla na okolnost koja se mora dogoti imat e uinak roka.

b) Nepravi uvjet ako se uvjetovana okolnost ve dogodila mada to strankama i


nije bilo poznato. Takav je poso bezuvjetan. Potrebna je dakle objektivna
neizvjesnost.

c) Nemogui uvjet koji se ne mogu fiziki ili pravno ostvariti (npr. ako
dotakne nebo). Nitavnost takvih poslova provedena je dosljedno samo meu
ivima. Kod razredaba posljednje volje rimski su pravnici usvojili naelo da

www.pravokutnik.net

se nemogui uvjeti smatraju kao da nisu dodani (pro non scripto), te se takav
pravni posao mortis causa smatra bezuvjetnim i valjanim.
d) Nemoralni (turpis, contra bonos moris) i nedoputeni (contra legem)
prosuivali su se isto kao i nemogui uvjeti.

e) Condicio iuris tj. okolnosti od kojih zavisi uinak pravnog posla ve po


samim propisima. Uvjet mora ishoditi iz volje stranaka. (npr. Marko je moj
nasljednik ako me nadivi). Taj uvjet je suvian jer je injenica nadiljavanja
uvjet samog pravnog posla pozakonu.
125. UINAK UVJETA
to se tie uinka uvjeta treba razlikovati vrijeme prije ispunjenja uvjeta (condicio pendent),
vrijeme po ispunjenu uvjeta (condicio existit), odnosno po njegovu izjalovljenju (condicio
deficit)
Kod suspenzivnih uvjeta:

a) condicione pendente, dakle prije ispunjenja uvjeta, pravni posao ne proizvodi uinke i ne
zna se hoe li ih proizvesti. Tko se obvezao pod uvjetom nije do ispunjenja uvjeta dunik; ako
ipak plati dug moe ga traiti natrag kondikcijom indebiti kao da se radi o plaanju neduga
(indebitum). Tko je prenio vlasnitvo ostaje vlasnikom.
Ipak, ne smije djelovati tako da doe do bude ugrorno ili osujeeno pravo mogueg budueg
ovlatenika. Pod suspenzivnim uvjetom steene imovinske koristi su nasljedive i s pasivne i s
aktivne strane ako ovlatenik umre prije ispunjenja uvjeta.(To nije vrijedilo za legate pod
suspenzivnim uvjetom).
Najvanije uvjet se smatra ispunjenim iako nije ispunjen ako uvjetno optereeni
onemogui ispunjenje.

Ako je nekom ostavljen legat pod suspenzivnim potestativnim negativnim uvjetom (npr. legat
muu pod uvjeto da se poanovo ne oeni) tada se primjenjuje cautio Muciana:
legataru bi se zapis izruio odmah ukoliko stipulacijom prui osiguranje da e legat vratiti
ako izvri akt koji mu je po oporuitelju u uvjetu zabranjen.
Cautio Muciana je od legata proirena i na postavljanje legata pod tim uvjetom. Na taj se
nain suspenzivni potestativni negativni uvjet pretvara u rezolutivni potestativni
afirmativni.

b) condicio existit tj. ako se uvjet ispuni, nastaju uinci pravnog posla sami od sebe
(automatski)
c) condicio deficit tj. ako se uvjet izjalovi, uinci vie ne mogu nastati, kao da pravni
posao nije ni bio uinjen
Ako se uvjet ispuni, u klasinom pravi pravi posao poeo je vrijediti ex nunc, tj. od asa
ispunjenja uvjeta, a za Justinijana ex tunc, tj. retroaktivno od asa sklapanja posla.
Kod rezolutivnih poslova:

www.pravokutnik.net

Condicione pendente uinci pravnog posla nastaju odmah i u potpunosti, ali imaju

prestati ako se uvjet ne ispuni. (Kod negotia bona fidei npr. lex commissoria, in diem
adictio, pactum displicentiae)
126. ROK (dies)
ROK (dies) je uzgredna odredba pravnog posla kojom je uinak pravnog posla vremenom
ogranien; uinak ili nastaje tek od odreenog vremena dakle, poetni rok, dius a quo; ili
traje do odreenog vremena dakle, zavrni rok, dies a quem.
Poentni rokovi analogni su suspenzivnim uvjetima, a zavrni rezolutivnim, ali se razlikuju
od uvjeta po tome to tu nema nikakve ne izvjesnosti, nego se samo posao ili odgaa do tono
odreenog vremena ili zavrava u tono odreeno vrijeme.
Svaki je rok certus an, a uvjet incertus an.
Dakle, pravo pod odgodnim rokom postoji ve od asa sklapanja posla, a moi e se ostvariti
tek po nastupom roka. Ako dunik plati dug prije roka ne moe traiti povrat plaenog
kondukcijom indebiti.
Rok moe biti tono odreen (dius certus an, certus quando). Rok moe biti i unaprijed
neodreen, ali mora biti izvjestan ( dies certus an, incertus quando). To su prosti rokovi.
Padektna nauka je sve hipoteze neizvjsnosti klasificirala u 4 skupine:
a) dies certus an, certus quando = prosti rok (npr. do ili od 26. lipnja)
b) dies certus an, incertus quando = prosti rok (npr. od ili do dana smrti neke osobe)
c) dies incertus an, incertus quando = uvjet (npr. ako se brod vrati iz Azije)
d) dies incertus an, certus quando = uvjet (npr. ako Marko navri 50 godina)
Ni rokovi se nisu mogli dodavati actus legitimi pod prijetnjom nitavnosti, niti uz
postavljanje nasljednika smatra se kao da rok nije ni dodan.
Zavrni rokovi ni rezolutivni rokovi nisu se mogli dodavati pravnim poslovim o osnivanju i
prenoenju apsolutnih prava, koja su se smatrala trajnim (vlasnitvo, sloboda, oinska vlast).
Justinijan doputa postavnjanje zavrnih rokova kod prenoenja vlasnitva kod darovanja,
legata i fideikomisa.
127. NALOG ILI NAMET (modus)
Modus (namet, nalog) je uzgredna odredba, dodana besplatnom pravnom poslu kojom se

steniku nemee neka dunost.


Modus se moe dodati besplatnim poslovima inter vivos (darovanje, manumisija), a naroito
poslovima mortis causa (nasljedstvo, legat).
Primaocu dara, nasljedstva ili legata moe se npr. naloiti da neto uini (npr. podigne
ostavitelju spomenik) ili da da dio ili svu imovinu nekom treem ili da je na odeen nain
upotrijebi.

www.pravokutnik.net

Modus se razlikuje od uvjeta (suspenzivnog potestativnog) time to uinak posla nastupa

ovdje primanjem dara, odnosnao, nasljedstva ili legata, a za primaoca nastaje dunost da
izvri nalog.

Uvjet odgaa, ali ne sili nalog sili, ali ne odgaa.


Tek se u kasnije carsko doba sili na izvrenje naloga u ekstraordinarnoj kogniciji.

U postklasinom i Justinijanovom pravu daje se interesiranima actio praescriptis verbis


na izvrenje naloga, odnosno, ako je izvrenje nemogue, moe se traiti povratak
darovanja kondikcijom causa data causa non secuta.

128. PRETPOSTAVKE VALJANOSTI PRAVNIH POSLOVA


Za valjani pravni posao zahtijevaju se stanovite pretpostavke, od kojih se bitne odnose :
a) na spodobnost osoba (naroito djelatnu)
b) na volju i njeno oitovanje
c) na mogunost i dopustivost sadraja
d) kod rimskog prava esto puta bilo je bitno i odravanje odreene forme kod pravnih
poslova
Nedostaje li koja od propisanih pretpostavki dolazi do nevaljanosti pravnog posla. No pod tim
irim pojmam nevaljanosti razlikuju se u pandektnoj nauci (u oslonu na rimske izvore)
nitavnost i pobojnost pravnog posla.

129. RAZLOZI NEVALJANOSTI PRAVNIH POSLOVA


a) Nitav je pravni posao, ako stranke nemaju pravne ili djelatne sposobnosti.
Osobe pod vlasti mogle su sklapati prvne poslove kojima stjeu za svog gospodara iako
on nije moda imao djelatne sposobnosti, te iako oni nisu imali prav mora ine
sposobnosti

b) Ako se ne odri oblik koji je propisan za valjanost nekog odreenog posla bit
e taj posao nitav (npr. sveane rijei kojima se po klasinom pravu mora
imenovati nasljednik u oporuci.

c) Ako se pravni posao odnosio na nemoguu inidbu, bilo fiziki bilo pravno
nemoguu, posao je bio nitav.

d) Ako je posao bio zakonom zabranjen nije uvijek bio nitav:


LEGES PERFECTAE zakoni koji su zabranjen posao proglaavali nitavnim
LEGES MINUS QUAM PERFECTAE nisu predviali nitavnost
zabranjenog posla, ve samo kazne ili druge tetne posljedice za prekritelja
LEGES IMPERFECTAE zakoni koji su pravni posao zabranjivali, ali nisu
sadravale nikakvih sankcija
Tek Teodozije II. i Valentijan III. odredili su 439. godine da je svaki zakonom
zabranjen poso nitav.
e) Nitavni su bili i pravni poslovi koji se protive moralu.

f) Vani razlozi nitavnosti ili pobojnosti pravnih poslova sastojali su se i u manama


volje.

www.pravokutnik.net

130. MANE VOLJE KAO RAZLOG NEVALJANOSTI PRAVNIH POSLOVA


Budui da je svaki pravni posao oitovanje volje, gdje unutarnja volja treba odgovarati
oitovanju koje je prema vani uinjeno, mogu mane volje utjecati na valjanost pravnog posla
te uzrokovati njegovu nitavost ili pobojnost.
Taj se problem javlja tek pojavom neformalnih poslova iuris gentium.
O manama volje moe se govoriti u 2 osnovna sluaja:
a) ako postoji nesklad volje i oitovanja
b) ako nesklad ne postoji, ali je volja stvorena na pogrean nain
NESKLAD VOLJE I OITOVANJA
Nesklad volje i oitovanje moe biti svjestan i nesvjestan.

SVJESTAN NESKLAD volje i oitovanja, stranka namjerno oituje neto to nije u


skladu s njenom voljom; predlei:
a) Kod oitovanja uinjenih u ali, u svrhu kolskog primjera, na pozornici tu ne
postoji stvarna volja za stvaranje pravnog posla pa do pravnog posla ne dolazi
iako su bile upotrijebljene rijei koje inae slue za sklapanje pravnog posla
b) Mentalna rezervacija (reservatio mentalis) netko oituje nekome neto to je
uistinu protivno njegove volje. U tom sluaju vrijedi oitovanje, a ne volja.
Dakle, nastaje pravni uinak koji odgovara oitovanju, a nesklad volje i
oitovanje ne uzima se u obzir. Ovdje se ide u prilog zavedenoj osobi.

c) Simulacija predstoji kada stranke sklapaju pravni posao samo prividno jer kod
treih ele stvoriti privid da je takav posao sklopljen ili jednostavno ele postii
neku drugu svrhu. Apsolutna simulacija stranke sklapaju prividno neki
pravni posao, a uistinu ne misle sklopiti nikakav posao. Relativna simulacija
stranke prividno sklapaju neki simulirani posao, a uistinu time ele sklopiti
neki drugi posao (npr. ele sklopiti darovanje, a kod treih postii dojam da se
radi o kupnji). Kod apsolutne simulacije prividni posao je nitav. Kod relativne
takoe, ali je stvarni posao valjan ako za to postoje sve ostale pretpostavke
NESVJESTAN NESKLAD volje i oitovanja predlei u sluaju bludnje (error), tj.
neispravne predodbe o nekom predmetu ili injenici. Jednake posljedice kao i bludnja
ima neznanje (ignorantia) gdje ne postoji nikakva predodba.
Stranka koja daje poslovno oitovanje nalazi se u bludnji i zbog toga se njeno oitovanje
ne slae s njezinom voljom, a ona toga nije svjesna. Zbog toga je posao nevaljan: ne vrijedi
ono to je stranka htjela jer to nije oitovala, a ne vrijedi no ono to je kazala jer to nije
htjela. Bludnja o kojoj je ovdje rije zove se poslovna bludnja, za razliko od bludnje u
motivu.

Ni bludnja se nije uvaavala u starijem rimskom pravu, nego tek prodranjem slobodijeg
tumaenja pravnih poslova poela se u obzir uzimati i bludnja.

www.pravokutnik.net

Nee pravni posao biti nevaljan zbog svake bludnje. Bludnja mora biti ispriiva, bitna i
neskrivljena.

a) Ispriiva i neispriiva bludnja. Neispriiva bludnja je bludnja o pravnim


propisima, nepoznavanje pravnih propisa (error iuris), jer ignoratia iuris nocet.

Ispriiva moe biti samo bludnja u injenicama ( error facti). Primjer: A sklapa
pravni posao s B kojem su 24 godine, ali A misli da je B ve prekoraio 25 godina i da
je prema tome punoljetan. (Iznimke za error iuris su za malodobnike, ene, vojnike,
seljake)

b) Bitna bludnja :

Error in negotio bludnja o naravi (vrsti) pravnog posla (npr. zamjena zajma

i darovanja)
Error in corpore tj. predmet o predmetu pravnog posla (npr. neko eli

kupiti zemljite A, a kupio je zemljite B, ali falsa demonstratio non nocet (npr.
ako su obje stranke imale u vidu istog roba, samo ovaj se zove Slavko, a kupac
misli da je kupio Mirka, to nije bitno)
Error in persona bludnja koja se odnosi na osobu s kojom se pravni posao

sklapa, odnosno na koju se on odnosi, ali bitna je samo u sluaju ako je


individualitet osobe bitan za pravni posao (npr. brak), a ne npr. kod
kupoprodaje jer je tamo bitna cijena i stvar
Error in substantia bludnja o tvari (materiji) iz koje je neka stvar

sastavljena nije nije se dugo vremena smatrala za bitnu bludnju (npr. neko
misli da kupuje zlatni prste, a on je bakren)
c) Bitna bludnja utjecat e na valjanost pravnog posla samo ako je nesakrivljena
(error probabilis), tj. ako do bludnje nije dolo zbog nemarnosti same stranke. Bila
je neispriiva bludnja ako se ona mogla izbjei kraj obine panje.
Vladajue je miljenje da pravni posao zbog ispriive, bitne i nesakrivljene bludnje
uope ne nastaje, dakle, radi se o nitavosti, a ne pobojnosti.
DISSENSUS oitovanja obje stranke odgovaraju njihovoj volji, ali se ona ne podudaraju.
(jedan kae da neto kota 10, ovaj uje 5 i prihvati) Ako je disenz o bitnim stvarima
ugovora, ne nastaje valjani ugovor. (npr. kod kupoprodaje o predmetu i cijeni)
PRIKRIVENI DISSENZ oitovanja se podudaraju sa voljama i meusobno, ali im stranke
pridaju drugaija znaenja (jedan misli 6 ujutro, drugi 6 navee)

BLUDNJA U MOTIVU, PRIJEVARA (dolus) i SILA (vis ac metus)


U ovim sluajevima se volja slae s oitovanjem, ali je volja stvorena na pogrean nain
zbog nekih utjecaja izvana koji su omeli pravilno stvaranje volje. Volja je stvorena zbog nekih
motiva bez kojih inae ne bi bila stvorena: bludnje u motivu, prijevare (dolus) i sile (vis ac
metus).
Bludnja u motivu

www.pravokutnik.net

Nije, kao kod poslovne bludnje, nesklad volje i oitovanja nego oitovanje vlastite volje, ali
zbog krivih predodaba, motiva. Npr.Neko kupuje knjigu zato jer je mislio da e u njoj nai
neke podatke koje ona uope ne sadri. Motivi po pravilu nemaju uope utjecaj na valjanost
pravnog posla, ne moe u naelu ni bludnja u motivu biti razlogom nevaljanosti
pravnog posla.

Iznimka : u carskom zakonodavstvu u Rimu; Ako neko navede nekog za nasljednika jer misli
da su mu svi ostali blii roaci mrtvi, moi e se takva oporuka u korist pogoene stranke
ponititi. Iznimke se doputaju ukoliko se dokae da bez tog motiva, koji je bio zbog bludnje
pogrean, ne bi uope dolo do pravnog posla.
Kod dolus-a, tj. prijevare i vis ac metus, tj. sile i straha, takoer ovdje nema nesklada
volje i oitovanja, nego je volja stvorena na pogrean nain, tj. pod utjecajem prijevare ili sile i
straha. Dovodi do pobojnosti, ali tek u pretorskom pravu.
Dolus (dolus malus)
To je himbeno i prijevarno zavoenje u bludnju ili odravanje u bludnji da bi se na taj nain
oteenjem zavedenog izvukla protupravna korist. Prevareni oituje onoto hoe, ali to nebi
htio da nije bio zaveden.
Po civilnom pravu su takvi poslovi bili valjani. Potkraj republiko pretorsko pravo daje
prevarenom:
Actio doli penalna (deliktna) tuba na naknadu onog to je prevareni izgubio na imovini;
to je actio famosa, osuenog stie infamija. Mogo je izbjei osudu ako je prije izricanja osude
uspostavio prijenje stanje.
Exeptio doli ak je prevareni tuen na izvrenje obveze koju je preuzeo na sebe dobio je
prigovor kojim se mogao obraniti
Restitutio in integrum - povratak u prijanje stanje
SILA
Sila koja moe dovesti do nevaljanosti pravnog posla moe biti:
a) vis absoluta fizika sila
b) via compulsiva psihika, moralna sila
Fizika npr voenje ruke pri potpisu isprave, volja uope ne postoji, a ni oitovanje. Takav
posao je bio bez uinka ve iure civili.
Psihika sila (vis ac metus) je prinuda koja je izvrena protuprvanom prijetnjom. Pod
prijetnjom nekog zla (vis) i pod utjecajem time opravdanog straha uinjeno je neko oitovanje
koje inae ne bi bilo uinjeno. Ovdje se oitovanje slae s voljom, ali je volja stvorena zbog
pogrenog motiva, tj. sile i straha, tako
U starom civilnom pravu bili su takvi poslovi valjani.
Tek je pretorsko pravo pruilo zatitna sredstva: akciju i ekscepciju quot metus causa, te
restituciju in integrum, analogno dolusu.

10

www.pravokutnik.net

131. NEVALJANOST PRAVNIH POSLOVA


Nadovezati se na 128. pitanje.
a) Nitavost pravnog posla uzima se da pravni posao ne postoji i da nikada nije ni
postojao. Nitavi posao (negotium nullum) ne proizvodi uinke koje su stranke njime
eljele postii. Na nitavost se mogu pozivati ne samo stranke koje su taj ugovor
sklopile nego i svaki trei koji ima na tom interes. Ako sud uvidi nitavost, a stranke
ne on je duan po slubenoj dunosti uvaiti nitavost. Nitavost slijedi ako fali neka
bitna pretpostavka valjanosti pravnog posla (npr. oporuku napisao lud).

Nitavost moe biti potpuna ili samo djelomina. Ako je posao djelomino nitav,
dio posla koji nije zahvaen razlozima nitavosti je valjan. REGULA : "UTILE PE
INUTILE NON VITIATUR" korisno se ne moe nekorisnim izopaiti.
Nitavost moe biti poetna i naknadna. Poetno valjan posao postaje nitav ako nije
imao pravne uinke proizvesti odmah, a razlog nitavosti nastupi prije no to je dolo
do uinaka posla
b) Pobojnost (oborivost) manji stupanje nevaljanosti pravnog posla od nitavosti.
Pobojni pravni posao ima sve uinke dokle ga odreena osoba ne pobije tubom ili
drugim pravnim poslom (po pravilu ex tunc) postine sudsko ponitenje posla. No sve
dok to ovlatena osoba ne uini posao je valjan.
Pobijanje se mogle traiti stranke koje su sklopile posao ili trei koji su njime izravno
pogoeni. Sudac ovdje ne moe postupiti po slubenoj dunosti.

Primjer: ako oporuitelj ne ostavi bliim roacima (descedentima ili ascedentima)


nuni dio u oporuci ovi mogu podii tubu querella inofficiosi testamenti protiv
nasljednika i postii potpuno ili djelomino ponitenje oporuke.
c) Relativna nitavost neki razlikuju i ovu vrstu nevaljanosti pravnih poslova uz nitavst i
pobojnost, te je razlikuju od gore opisane nitavosti koju zaovu apsolutom. Na relativnu nitavost
mogla bi se pozivati samo interesirana stranka koja je sudionik pravnog posla, a uini li to smatrat
e se da je posao nevaljan od poetka.
132. KONVALIDACIJA I KONVERZIJA
KONVALIDACIJA Da li e nitavi pravni posao postati valjan ako naknadno
otpadne razlog njegove nitavost. Naelno NE, ili NEIN,
Tako odreje ve regula Cantoniana iz doba republike da nitav legat nee

konvalidirati ako naknadno otpadnu zapreke nevaljanosti. Regula Cantoniana je


kasnije generalizirana u pravilu "QUOD INITIUM VITIOSUM EST, NON
POTEST TRACTU TEMPORIS CONVALESCERE". (to je od poetka nevaljano,
ne moe protekom vremena konvalidirati.). Ako stranke ele takav posao ostvariti
moraju ga, kad otpadne zapreka ponovo sklopiti.
Postoji par iznimaka, npr. nitavna darovanja meu meu branim drugovima
konvalidiraju ako darovatelj umre prije obdarenika, a da nije do smrti opozvao

11

www.pravokutnik.net

darovanje. Ako neko proda ili zaloi tuu stvar pa neknadno postane njenim
vlasnikom.
KONVERZIJA Ako je pravni posao, kako je bio po strankama zamiljen nitav, ali

on ipak udovoljava barem potrptinama nekog drugog posla sa stvarno isto takvim
uincima, moe pravi poredak, a naroito pretor, odrediti da se prvotni posao
prosuuje kao taj drugi posao.
Primjer: ako vjerovnik eli oprostiti duniku dug akceptilacijom, a ona je zbog neke
manjkavoati forme po ius civile nevaljana, odrat e se otpust duga na snazi kao
neformalni pactum de non petendo, koji je bio priznat po pretorskom pravu.

133. ZASTUPANJE KOD PRAVNIH POSLOVA


Na primitivnom stupnju razvoja vrijedi openito pravilo da se svi pravni poslovi sklapaju
osobno (danas npr. oporuka), a u razvijenijim odnosima vrijedi naelo da se pravni odnosi ne
moraju sklapati osobno i izravno, nego i preko treih osoba ukoliko to narav posla doputa.
GLASNIK (nuntius) je samo sredstvo za prenoenje vijesti, nema vlastite volje, kao ivo
pismo i zato nemora imati djelatnu sposobnost.
ZASTUPNIK sam, svojim oitovajem volje poduzima pravni posao za drugoga (zaszupanoga,
gospodara posla). Razlikuje se posredno i neposredno zastupstvo
Neposredno zastupstvo je zastupstvo u pravom (tehnikom) smislu

gdjezastupnik sklaopa posao vlastitim oitovanjem volje u ima i za raun


zastupanog. Pravni posao sklopljen neposrednom zastupniku smatra se kao da je
sklopljen po samom zastupanome.
Posredno zastupstvo zastupnik sklapa pravni posao za za raun zastupanog,
ali ga sklapa za vlastito ime, a ne u ime zastupanoga. Oitovanjem zastupnikove
volje nastaje pravni posao koji se smatra njegovim poslom te proizvodi pravne uinke
za njegovu osobu. On stjeeprema treima sukontarahentima prava i dunosti, a tek
na temelju drugog, internog, pravnog odnosa izmeu zastupnika i gospodara posla,
koji se treih ne tie (npr. na temelju mandata, poslovodstva bez naloga, tutorstva
itd.), morat e zastupnik prenijeti na gospodara posla uspjehe iz posla to ga je
sklopio za gospodarev raun, tj. morat e na gospodara prenijeti ekonomske koristi iz
posla (npr. vlasnitvo, trabine itd.), a gospodar poslae ga morati rasteretiti od
pretrpljnih gubitaka i obveza.
Rimsko civilno pravo nije doputalo neposredno zastupanje. Tu je vrijedilo naelo da
posao ima uinke samo za stranke koje ga sklapaju.
Pretorsko pravo je indirektnim sredstvima postizalo slian uinak kakav ima dananje
neposredno zastpanje. Kuna djeca (fili familias) i robovi, mogli su po civilnom pravu za
imaoca vlasti samo stjecati. Nisu ga mogli svojim pravnim poslovima obvezivati. No pretor je
iz odreenih poslova osoba pod vlau davao "dodatne" tube proti imaoca vlasti (actiones

12

www.pravokutnik.net

adiecticiae qualitatis) tako da je imalac vlasti bio na taj nain obvezan prema treima iz
poslova osoba pod vlau ako je (izrijekom ili konkludentnim inima) dao svoje ovlatenje za
takve poslove, ili ako je od njih imao koristi. (actio quod iussu, actio exercitoria, institoria, de
peculio, tributoria, de in rem verso)
Postoji iznimaka i u civilnom pravu. Osobe pod patriam potestatem mogle su za imaoca vlasti
stjecati posjed, tj. vlasnitvo posjeda uzukapijom. To je ilo u interes robovlasnika.
Justinijanovo pravo naelno ne doputa neposredno zastupanje, ali proiruje zastupanje pri
stjecanju posjeda na svakog mandatara.
Zastupstvo moe jo biti nuno (zakonsko) ili dobrovoljno. U prvom sluaju pravni
poredak, odnosno magistrat, daju nekome pravo i dunost da zastipa druge osobe (npr.
tutorstvo, skrbnitvo. U drugom sluaju se zastupnikove ovlasti temelje na primljenom i
prihvaenom nalogu (mandatum) da e izvriti neki posao za raun nalogodavca ili na
poslovodstvu bez naloga (negotiorum gestio) gdje netko obavlja poslove u korist drugog bez
primljenog naloga i ovlatenja.
S nalogom je danas u pravilu spojena punomo.

134. VRIJEME I NJEGOVO RAUNJANJE


Vrijeme u pravu moe biti od znaaja kao faktor stjecanja ili gubitka prava Protek vremena
moe dovesti do dosjelosti, do zastare tube (i drugih pravnih sredstava), ili ak i do zastare
samog prava.
Rimljani su za raunanje vremena uveli kalendar koji se takoer sastojao od 365 dana i
svake 4. godine dodavali su jedan dan iz 24. veljae.
Vrijeme se moe raunati po kalendaru, tono odreenim datumima, ali u pravu se ee

koriste tzv. pomini rokovi, npr. 6 mjeseci od punoljetnosti, 2 godine od danas; pri emu se
uzima da godina ima 365 dana, a mjesec da ima 30 dana. Tako da ako je netko imao ostvariti
svoje pravo tijekom 6 mjeseci, mogao je to unutar 180 dana, a ne 182 ili 181 dan.
Kod raunanja rokova naelno je po rimskom pravu dan uzimak kao cjelina. Prvi dan je dan
u kojem se dogodila okolnost od koje se rauna. Pa makar se dogodila i u kasnim veernjim
satima.
Rok svrava posljednjim danom. Ima li se protekom roka stei neko pravo, svrava rok
naelno ve poetkom posljednjeg dana. Radi li se o gubitku prava (npr. zastara vlasnike
tube) nastupa taj uinak naelno tek svretkom posljednjeg dana. Takvo raunjanje gdje se
dan uzima kao cjelina, zove se u pandektnoj nauci computatio civilis.
Computatio naturalis ili a momento ad momentum rok se poinje raunati od onog
trenutka kad se neka injenica dogodila i svrava u isti trenutak posljednjeg dana roka. To bi
recimo, bilo prirodnije. Pretor je samo kao iznimku primijenio takvo raunanje vremena za
osobe ispod 25 godina u sluaju traenja restitucije in integrum: takva osoba postala je

13

www.pravokutnik.net

punoljetna poetkom svog 25. roendana, a restituciju in integrum mogla je traiti prije sata
u koji se bila narodila
Tempus continuum rok se rauna neprekidno od poetka do kraja
Tempus utile u pretorskom pravu, raunaju se samo dani u kojima je stranci bilo mogue
izvriti odnosnu pravnu radnju

Tempus utile ratione initii rok ne poinje tei dok postoji za stranku nemogunost

izvrenja pravne radnje (npr. odsutnost stranke), a kad zapreka otpadne i rok pone tei dalje
tee kao tempus continuum.
Tempus utile ratione cursus raunaju se i nakon poetka roka, dakle kroz sve vrijeme
dok rok tee, samo oni dani u koje je stranka mogla doista izvravati svoje pravo.
135. OBVEZA (pojam, razlozi postanka obveza)

OBVEZA je pravni odnos izmeu dviju osoba po kojem je jedna osoba (creditor, vjerovnik)
ovlatena zahtijevati od druge (debitor, dunik) neku inidbu, koju je ta druga osoba duna
izvriti.
Vjerovnik ima dakle pravo na trabinu (creditum, nomen), dok sa dunikova stajalita
govorimo o dugu (debitum).

inidba koja je predmet obveze moe biti pozitivna ili negativna, tj. moe se sastojti u
davanju, odnosno radnji (dare, facere) ili u proputanju (non facere) odnosno trpljenju (pati).
Budui da je po rimskom klasinom procesu svaka osuda glasila na novanu svotu, morala je
inidba biti procjenjiva u novcu. Danas je dovoljno da odgovara nekom opradanom interesu.
Ako dunik dobrovoljno ne ispuni svoju dunost, moe se obveza prisilnim putem ostvariti, te
e vjerovnik sudskim putem (akcijom) dobiti iz dunikove imovine ekvivalent neispunjene
dune inidbe.

Stvarna prava zatiena su akcijom in rem, a obvezna akcijom in personam. Prva sjeluje
nasuprot svima, te tuitelj u intenciji formule tvrdi samo da mu neka stvar pripada ili
stvarno pravo, a ne oznauje uope ime tuenog protiv kojeg uprvlja tubu. Actio in personam
upravlja se samo protiv odreene osobe koja je u intenciji formule imenovana i za koju se
tvrdi da je obvezana na neku inidbu.
Vrlo je rairena teza da je obveza nastala spajanjem njenih dvaju, prvotno razdvojenih
elemenata, a to su : debitum i obligatio, tj. dug i odgovornost.
Tubene formule akcija obveza nastalih u pretorskom pravu nisu upuivale na "oportere", tj.
na civilnopravnu dunost. "Oportere" je kroz itavo klasino doba ostao obiljeje tubenih
formula koje su sluil zatiti civilnih obveza, taksativno odreenih po civilnom pravu. Samo

su takve formule bile in ius conceptae, dok se a nove pretorske obveze davala tzv. formula
in factum conceptae koje nisu sadravale rije "oportere".
RAZLOZI POSTANKA OBVEZA
Najvanija sistematska dioba obveza bio je od klasinog prava nain njihova postanka.
Obvezni odnosi nastaju uglavnom iz injenica koje zavise od ljudske volje, dakle pravnih
djelanja, koje mogu biti pravni poslovi ili protupravna djela, delikti. Meu pravnim poslovima

14

www.pravokutnik.net

smjeraju na osnivanje obveza redovito dvostrani pravni psoslovi, tj. obvezni ugovori (pogodbe
i kontrakti).
Dakle, zato ve rimski klasini pravnici kau da obveze nastaju ili iz kontrakta ili iz
delikta.

Ipak zapazilo se da nastaju obveze i iz nekih odnosa koji ne spadaju ni u kontrakte ni u


delikte. Gaj u svom djelu "Aurea" naziva takve obveze ex variis causarum figuris. Jedne
usporeuje s obvezama iz kontrakarta, a druge s obvezama iz delikata.

Justinijanovo pravo razlikuje po tome sve 4 skupine obveza : kontraktne,


kvazikontraktne, deliktne i kvazideliktne.
136. OBVEZE IZ KONTRAKTA
Meu pravnim poslovima iz kojih nastaju obveze najvaniji su obvezni ugovori, tj.
dvostrani pravni poslovi upravljeni na osnivanje obveze.
Danas se konsenz i volja uglavnom pokrivaju jer obveze nastaju pukim sporazumom volja
ugovornih stranaka, no u rimskom pravu nije isprva bilo tako.
Trailo se da ugovor bude zaodjenut u stanovitu, po civilnom pravu odreenu formu. Samo
ugovor koji je bio zaodjenut o objektivni elemenat forme proizvodio je po civilnom pravu
utuivu obvezu i samo takav se smatrao kontraktom. Contractus je, dakle obvezni
ugovor civilnog prava.To se mijenjalo protekom vremena u korist subjektivnog elementa
suglasja volja (conventio, consensus) te se kontraktima poinju smatrati neki neformalni
poslovi koji su bili samo neutuiva pacta. Npr. etiri konsenzualna kontrakta.
Dakle kod kontrakata nije bio dovoljan samo subjektivni sporazum volja, nego i objektivni
elemenat forme, tzv. causa civilis (osim kod 4 konsenzualna).

RAzlikuju se u klasinom pravu etiri vrste kontrakata po tome od u emu su se sastojali


razlozi zasnivanja obveza : u izgovaranju odreenih rijei (verbis), upotrebi odreene pisane
forme (litterae), predaji stvari (re) ili neformalnom sporazumu volja (consensus).
a) Verbalni kontrakti stipulatio, dotis dictio, insiurandum liberti

b) Literalni kontrakti nomen transscripticium (expencilatio), chirographa,


synographae
c) Realni kontrakti zajam (mutuum), ostavna pogodba (depositum), posudba
(commodatum) i runo zalon pogodba (pignus) + fiducija

d) Konsenzualni kontrakti kupnja (emptio-venditio), najam (locatio-conductio),


nalog (mandatum), i drutvena pogodba (societas)
U postklasino doba razvila se i skupina inominatnih kontrakata koja se po svom nainu
postanka pribliava realnim kontraktima (i zato i komentatori zovu "inominatnim realnim
kontraktima")
U doba ZXIIP nalazimo tek nekoliko strogo formalistiki obveznih ugovora, a to su u prvom
redu nexum, sponsio i fiducia.
Svi ostali neformalni ugovori, osima navedenih 4 konsenzualna kontrakta, bili su po civilnom
pravu ne utuivi i zivu se pacta, pacta nuda.
137. OBVEZE I DELIKATA

15

www.pravokutnik.net

DELIKTI ili protupravna nedoputena djelanja su takva djelanja koja su protivna pravu,
dakle protupravne povrede tuih pravnih dobara iz kojih ve po samom pravnom poretku
proizlazi za poinitelja neka obvezna dunost. Obveza iz delikta nastaje i protiv dunikove
volje.
Delicta publica (crimina) su protupravna djelanja koja progoni i kanjava sama drava
javnom kaznom (poena publica) po posebnom javnom kaznenom postupku, bez obzira na
prijedlog ili zahtjev oteenog pojedinca (u starije doba npr. veleizdaja, umorstvo).

Delicta privata (delicta u uem smislu ili maleficia) sainjavaju veinu; onaj koji je
povrijeen takvim deliktom imao je protiv poinitelja delikta obvezni zahtjev na plate

novane globe (poena), a za ostvarivanje toga zahtjeva pripadala mu je odgovarajua deliktna


akcija (actio poenalis). TAj zahtjev ostvarivao se u redovitom civilnom procesu kao i svaki
drugi privatnopravni zahtjev.
Samo PRIVATNI DELIKTI dolaze u obzir kao razlog postanka obveze. Deliktom
oteeni postaje vjerovnik, a poinitelj delikta dunik.
U Justinijanovom pravu razlikujemo deliktne akcije koje idu samo za kaznom (actiones
poenales) ili samo za naknadom tete (actiones rei persecutoriae) ili za kaznom i
naknadom tete (actiones mixtae).
Civilno pravo je u starije doba razlikovalo samo 4 delikta : furtum, iniuria, damnum iniuria
datum i rapina. I tehniki se samo na njih odnosio nauiv delicta.
Druga je djelanja tek pretor poeo smatrati protupravnima i davao za njih pretorske
deliktne akcije. Najvaniji su dolus, metus i alienatio in fraudem creditorem.
138. NATURALNE OBVEZE (naturalne, obligationes naturales)
OBVEZA je pravni odnos izmeu dviju osoba po kojem je jedna osoba (creditor, vjerovnik)

ovlatena zahtijevati od druge (debitor, dunik) neku inidbu, koju je ta druga osoba duna
izvriti.
Vjerovnik ima dakle pravo na trabinu (creditum, nomen), dok sa dunikova stajalita
govorimo o dugu (debitum).
Ve je klasino pravo poznavalo neke sluajeve neutuivih obveza, te ih je pod nazivom
obligationes naturales (naravne obveze) stavljalo u opreku prema utuivim obvezama
(obligationes civilis).

Bitni uinak naturalne obveze je u tome to je plativa, ali nije utuiva.


Ona se ne moe prisilno, procesualnim sredstvima ostvariti, ali dobrovoljno smatra se kao
plate duga, a ne kao darovanje.
ZAto se plaeno ne moe traiti natrag kao nedug (indebitum) pomou kondikcije indebiti, ni
ako je dug ispunjen u zabludi da je to utuiva obveza.

16

www.pravokutnik.net

Vjerovniku pripada soluti retentio (pridravanje vraenog)


Klasini pravnici razvili su pojam naturalnih obveza prije svega iz pogodaba robova.
Isti uinak naturalne obveze imale su i pogodbe alieni iuris. Obveza koju je poduzeo
impububes infantia maior bez tutorova odbrenja, obveze iz novanog zajma to ga je uzeo sin
unato zabrani senatus consulti Macedoniani...

139. SADRAJ OBVEZNE INIDBE (vrste)


Predmetom obveze ne moe biti svaka inidba:
a) inidba mora biti objektivno mogua u asu sklapanja ugovora. Ako je
inidba fiziki ili pravno nemogua ugovor je nitav.
b) inidba mora biti pravno doputena i ne smije se protiviti dobrim
obiajima.

c) inidba mora bit procjenjiva u novcu. To je pravilo u svezi s klasinim procesom


u kojem je svaka presuda glasila na novac.
d) inidba mora biti dovoljno odreena. Nevaljana je obveza u kojoj je dato
duniku na volju da dade to hoe. Obligati certa - tono odreena, a moe biti i

obligatio incerta barem odrediva, ako se naknadno moe odrediti objektivnim


injenicama bez sklapanja novog ugovora.
Meu obveze s neodreenim, ali pak odredivim inidbama pripadaju alternativne i
generike obveze.
ALTERNATIVNE OBVEZE
Radi se o dvije inidbe od koje je dunik duan uiniti samo jednu. Ispunjenjem jedne inidbe
dunik se oslobaa obveze. Npr. Da mi roba Mirka ili Slavka? Dam..
Izbor naelno pripada duniku ako se drugaije ne odredi. Dunik u tom sluaju moe izvrit
koju hoe inidbu, ima ius variandi.
Ako vjerovnik koji ima pravo izbora utui samo jednu stva, gubi parnicu zbog plus peticije.
Mogao je tuiti samo alternativno.
Ako ima izbor, vri ga utuivanjem jedne stvari (litikontestacijom).
Od alternativnih obveza treba razlikovati facultas alternativa. RAdi se o

jednostavnoj obvezi s jednom dunom inidbom, te samo nju moe vjerovnik tubom
potraivati, ali je dunik ovlaten zakonom ili ugovorom da se moe oslobodizi glavne

inidbe nekom drugom. Npr. pozakonu: noksalna odgovornost oca: po zakonu mora
platit novanu kaznu za delikt poinjen od osobe pod njegovom vlasti, ali moe to
izbjei davanjem poinitelja oteenom (noxae deditio). Po ugovoru. kod laesio

17

www.pravokutnik.net

enormis : po zakonu mora stvar kupljnu ispod polovice cijene vratiti, ali ima facultas
alternetiva nadoplatiti i zadrati stvar.
Ako duni predmetobveze propadne, u prvom sluaju ima se izvriti preostala inidba, a u
drugom obveza utrnjuje.
GENERINE OBVEZE
Predmet inidbe odreen je samo obiljejima vrste (genus), a dunik se oslobaa obveze
davanjem neke konkretne stvari dotine vrste. Primjer: Dati jednog konja, dati jednog roba.
Pravo izbora pripada duniku, ak nije drugaije odreeno. Takoer ima ius variandi dok ne
doe do ispunjeja inidbe ili do tube. Dunik mogao dati stvari najslabije kvalitete, a kod
Justinijana stvar srednje kvalitete.
REGULA : "GENUS PERIRE NON CENSETUR, GENUS NON PERIT" (vrsta ne

propada)
Ako sluajem propadu stvari koje si je dunik odredio za ispunjenje generine obveze, on nee
biti osloboen obveze, jer te stvari ima od drugud nabaviti
DJELJIVE I NEDJELJIVE ako se ispunjenje inidbe moe rastaviti na dijelove, a da se

time ne promijeni bit i ne umanji vrijednost inidbe govori se o djeljivoj obvezi. Ako to nije
mogue onda o nedjeljivoj. Vano je to kod djelominog ispunjanja, cesije ili utrnua obveze i
kad se na pasivnoj strani nalazi vie obveza.
140, POGODBE STRICTI IURIS I BONAE FIDEIS
Actiones in personam, koje su sluile ostvarivanju kontraktnih i kvazikontraktnih obveza,
dakle, obveza priznatih civilnim pravom, bile su in ius conceptae te se civilnopravna dunost
dunikova u formuli oznaivala s "dare" (kod zahtjeva na certum) ili "dare facere" (kod
zahtjeva na incertum).

Takve civilnopravne akcije in personam dijele se na : iudicia stricta i iudicia bona fidei,
a prema vrsti tube i pravni poslovi koji se njima zatiuju negotia stricti iuris i negotia
bonae fidei.
IUDICIA STRICTA
Sudac je bio ogranien samo na utvrivanje opstojnosti trabine kako je ona bila opisana u
formuli. Kod utvrivanja stranakih prava i dunosti nije imao slobodne rasudbe te nije smio
uvaavati prigovore, ni neformale uzgredne uzglavke, ni okolnosti koje petor nije uvrstio u
formulu.
a) Sueva djelatnost posebno je ograniena u zahtjevu na certum, tj. ako je tuitelj
traio odreenu svotu novca (certa pecunia) ili neku odreenu stvar. (certa rei.) U tom
sluaju sudac odluuje samo da li tueni po postojeem civilnom pravu duguje ili
ne.
Takve tube na certum nisu spominjale prevni razlog obveza te su se zvale
kondikcije one su koncipirane apstraktno, navodi se samo predmet duga, ane i
pravni razlog iz kojeg je dolo do obveze. One su sluile za zahtjeve samo iz

stipulacije, literalnog kontrakta, iz zajma i bezrazlonog bogaenja.

18

www.pravokutnik.net

b) Veu slobodu rasuivanja imao je sudac kad inidba u tueni nije strogo odreena,

zahtjev na incertum. Ovdje sudac dluuje nakon pitanja da li tueni duguje ili ne
i o pitanju to tueni duguje.

IUDICIA BONAE FIDEI


Upravljene su na incertum ali je sueva sloboda rasuivanja jo proirena zato to je sudac

bio posebnim dodatkom u formuli upuen da radi "ex fide bona", dakle, po naelima potenja i
povjerenja u prometu, uzimajui u obzir sve prilike konkretnog sluaja. (Preutno predviene
ili ugovorene okolnosti, prava volja stranaka, neformalne uzgredne uglavke (pacta adiecta),
dolus iako nema ekscepcije doli jer je dolus firektna prepreka bona fidi, prosuivanje
potrebne panje i stim u vezi naknada tete.)
141. RAZDIJELJENE I SOLIDARNE OBVEZE
RAZDJELJENE OBVEZE
Razdjeljena obveza predlei ako u nekom obveznom odnoaju na koordinirani nain sudjeluje
na jednoj strani vie vjerovnika ili dunika tako da svaki vjerovnik ima pravo traiti, odnosno
svaki dunik ispuniti samo jedan dio cjelokupne inidbe (pars virilis).
Razdjeljena obveza moe nastati samo kod djeljivih inidaba, te ona nastaje ukoliko nije
izrijekom ugovorena solidarnost. Nastaje toliko pojedinanih obveza kolikoima vjerovnika ili
dunika. Ja i Mof duni nekom sto kuna, svako mora vrnut 50.
SOLIDARNE OBVEZE
Ako se na vjerovnikoj ili dunikoj strani nae vie osoba, a inidba je nedjeljiva dolazi po
pravilu do solidarne obveze. Kod djeljivih stvari se ona izrijekom ugovara.

Aktivna solidarna obveza vie je subjekata na vjerovnikoj strani, svaki od dunika


moe zahtijevati cijelu inidbu, a dunik je mora samo jednom, prem jednom od njih, ispuniti.
Pasivna solidarna obveza duan je svaki od dunika isplatiti cijelu inidbu, ali njihov
zajedniki vjerovnik moe je traiti i primiti samo jedamput.
Naziva se solidarna obveza jo i korealnost jer je najvaniji sluaj sainjavala korealna
stipulacija. Kod nje bi si vie vjerovnika dalo obeati istu inidbu ili bi se vie dunika
obvezalo na istu inidbu.
Iz korealnih obveza proizlaze sljedei uinci:

a) Ako je inidba izvrena prema jednome od vie korealnih vjerovnika, ili ako ju je

kod pasivne korealnosti izvrio jedan od vie sudunika, utrnjuje itava obveza za
sve sudunike. Ipso iure utrnua obveza djeluju prema svima, a ope exeptionis
utrnua samo meu korealnim subjektima na koje se odnose (npr. capitis deminutio)

b) Po klasinom pravu je ve i litikontestacija izvrena temeljem tube samo


jednog od vie vjerovnika, odnosno temeljem tube protiv samo jednog dunika,
oslobaala sve ostale suvjerovnike, odnosno sudunike.
Po Justinijanovom pravu, kod pasivne korealne osobe, vjerovnik je nakon to je utuio
jednog dunika, mogao utuivati i ostale sve do namirenja svoje trabine.

19

www.pravokutnik.net

c) Ako je jedan od vjerovnika primio ispunjenje, nije morao primljeno dijeliti s ostalima,
niti je dunik koji je sve plati mogao traiti naknadu srazmjernih djelova (regres). Po
klasinom pravu, pravo diobe ili regrese moralo se zasnivati na nekom internom

odnoaju. Kasnije je dunik mogao od ostalih zahtijevati da mu plate svoje dijelove.


d) Novela 99., Justinijan, vjerovnik sada moe od jednog dunika traiti samo njegov dio
(dakle duniku je podijeljen beneficium divisionis)

Elektivna solidarnost (gore opisana) obveza za sve uesnike utrnjuje ve jednokratnim


ispunjenjem (u Justinijanovom pravu), odnosno jednokratnom litikontestacijom (u klasinom
pravu)
Kumulativna solidarnost kod deliktnih obveza, svaki od vie supoinitelja nekog delikta

bio je obvezan na plate cijele novane kazne za odnosni delikt. Kod justinijana ve elektivno.
142. UGOVORNA (konvencionalna) KAZNA (Stipulatio poenae)
Uz neku obvezu mogle su stranke stipulacijom ugovoriti odreenu novanu svotu (stipulatio
poenae) koju se dunik obvezuje isplatiti vjerovniku, ako ne ispuni ili na vrijeme ne ispuni
svoji prvotnu obvezu. Na taj bi nain umjesto dvojbene naknade tete, koju bi tek mora
dokazivati, dobio ve unaprijed odreenu novanu svotu (konvencionalnu kaznu)
Neprava ugovorna kazna stipulira se samo novana svota, i samo je ona u obvezi, ali se
dunik moe osloboditi njenog platea time da izvri neku drugu inidbu koju stranke
zapravo i hoe i koja se ukazuje kao facultas alternativa.
Funkcija: da se zajami ispunjenje inidbe o kojoj se nije mogla sklapati valjana stipulacija
(npr. za neutuive obveze)
Stipulatio poenae ima narav uvjetne obveze te se ima platiti vjerovniku im dunik ne ispuni
ono to je bio duan prema sadraju glavne obveze, odnosno inidbe. Ne pita se da li je on kriv
ili nije za neizvrenje.
143. KAMATE (usurae)
KAMATE u uem smislu su naplata koju dunik neke glavnice koja se sastoji iz novca ili
drugih zamjenjivih stvari daje vjerovniku u stvarima iste vrste za koritenje dune
glavnice.

Kao prihod, spadale su pod iri pojam plodova (juristiki plodovi, fructus civiles) .
Odreuju se u postocima glavnice za odreeno razdoblje (npr. 12% godinje od 100000kn).

Kamatna obveza je akcesorna moe postojati samo uz neku glavnu obvezu, i zavisna je od
nje. Zato utrnuem glavnog duga prestaju tei kamate za nju
Kamatna obveza nastaje temeljem ugovora ili neposredno temeljem zakona. U klasinom
pravu, ako je ugovor stricti iuris samo stipulacijom i utuivale su se posebnom tubom, ao je
iudicio bana fidei onda su mogle i neformalnim paktom (pacta adieca) i utuivale su se

20

www.pravokutnik.net

zajedno sa ugovorom. Mogao ih je i sudac dosuditi ako su u koris tuitelja, npr. zatezne
kamate, ako je dunik u zakanjenju.
Ako stranke nisu ugovorile visinu kamata, ili ako ih je odreivao sudac, mjerilo se bile
mjesne obiajne kamate.
Sloboda ugovaranja kamata bila je ograniena:
ZXIIP najvii dizvoljeni kamatnjak faenus uniciarium 1/12 mjeseno ili 100% godinje.
Plebiscit de faenore semuncinario iz 347. god. 50%

Potkraj republike i u carsko doba centesima usura 12 % godinje


Justinijan 6% s nekim izuzecima s obzirom na osobe zajmodavca, odnosno zamjoprimca.
Zabranjeno je uzimati kamate na kamete, dakle ukamaivati dospjele, a neplaene kamate.
Od 3. st zabranjeno je dalje isplaivati kamate im bi zaostale kamate dosegle visinu
glavnice. Justinijan je to protegnuo i na isplaene kamate.
144. SREDSTVA OSIGURANJA OBVEZA, REALNA I PERSONALNA
Izvrenje obveze moe se osiguravati osobnim jamstvom samoga dunika ili uzgrednih
dunika (personalni kredit), ili pak stvarnim jamstvom gdje se vjerovnik u sluaju
neispunjenja ne dri osobe nego neke stvari koja pripada bilo duniku, bilo kome treemu
(realni kredit).

Stvarna jamstva pripadaju zalonom pravu. Zalono je pravo stvarno pravo koje pripada
vjerovniku na tuoj stvari radi osiguranja neke trabine te mu daje pravo na posjed te stvari i
namirenje njegove trabine iz te stvari.
Postoje tri ustanove: fiducia, pignus i hypotheca.

Fiducia se sastojala u tome da bi dunik prenosio na vjerovnika putem mancipacije ili in


iure cesije vlasnitvo stvari s fiducijarnim uglavkom (pactum fiduciae) da e mu ovaj
vlasnitvo vratiti kada mu bude isplaen dug. Takav prijenos vlasnitva sluio je u ovom
sluaju vjerovnikovom osiguranju, pa se zato govorilo o fiducia cum creditore contracta.
Kod pignusa bi dunik zadrao vlasnitvo stvari te bi stvar koja je imala sluiti za

osiguranje vjerovnikove trabine neformalno predao vjerovniku da je ovaj dri dok mu bude
namiren dug, a tada da je vrati.
Hypotheca je ugovorni zalog bez posjeda zaloene stvari. Vjerovnik i zaloni dunik
ugovaraju da odreene stvar ima sluiti osiguranju i namirenju vjerovnikove trabine, no
stvar ostaje i dalje u posjedu dunika dokle god trabina ne dospije na plate.
U osobno jamstvo spadaju: adstipulatio, poruanstvo, intercesija i drugo.
ADSTIPULATIO
Uz glavnog vjerovnika moe kod stipulacije postojati i uzgredni vjerovnik odnosno
adstipulator koji si po nalogu stipulatora, nakon izvrene glavne stipulacije, daje

od dunika obeati istu ili manju inidbu. Ako se ta druga stipulacija ne bi odnosila na
istu inidbu, nastale bi dvije samostalne stipulacije.

Adstipulatorova trabina je akcesorna i, prema tome, u svemu ovisna od opstanka glavne


trabine. Ona ne prelazi adstipulatorove nasljednike, jer je adstipulatorova funkcije

21

www.pravokutnik.net

zamiljena samo u korist glavnog vjerovnika da bi adstipulator mogao, na primjer, u


vjerovnikovoj odsutnosti ili poslije vjerovnikove smrti utjerati dug.
Dunik je morao inidbu izvriti samo jedanput, bilo glavnom vjerovniku, bilo
adstipulatoru.

Ako bi adstipulator na tetu glavnog vjerovnika otpustio dug akceptilacijom, bio je odgovoran
glavnom vjerovniku penalnom akcijom na naknadu tete (po lex Aquilia de damno).
Adstipulatio je mogla sluiti svrhama zastupanja glavnog vjerovnika, no u Gajevo doba
upotrebljavala se jo gotovo jedino kod stipulacije post mortem dari, koja je po klasinom
pravu bila nevaljna, ali adstipulatoru se moglo platiti i post mortem stipulatoris. U
Justinijanovom pravu je adstipulacije nestalo.
145. PORUANSTVO

Kod poruanstva odnosno jamstva obvezuju se tree osobe uz glavnog dunika, radi
vjerovnikove sigurnosti, na istu inidbu.

Meusobni odnos takvih dunika nije koordiniran kao kod pasivne solidarnosti, nego u
prvom redu stoji obveza glavnog dunika (obligatio principalis), a porukova obveza je
samo neka nadopuna (accessio) glavne obveze.

Sekundarni znaaj porukove obveze oituje se u njenoj akcesornosti odnosno porukova

obveza u svemu ovisi o opstanku glavne obveze, i supsidijarnosti, drugim rijeima poruk
odgovara tek onda ako se vjerovnik bezuspjeno pokuao namiriti od glavnog dunika. No to
vrijedi naelno tek za poruanstvenu obvezu Justinijanovog prava.
U klasinom rimskom pravu ta se sekundarnost porukove obveze tek pomalo i razliito
ispoljavala kod razliitih vrsta i oblika poruanstva. U starije doba su i kod poruka
prevladavali oni isti principi koji su vrijedili za solidarne obveze, a postoji i hipoteza da u
najstarija vremena poruk nije odgovarao uz glavnog dunika nego umjesto njega.
Rimska poruanstvena obveza nastajala je u pravilu usmenim ugovorom (stipulacijom).
Tokom povijesnog razvoja nastala su tri oblika takve usmene poruanstvene veze: sponsio,
fideipromissio i fideiussio. Sve zajedno obuhvaamo nazivom adpromissio, a

poruanstvenog dunika nazivom adpromissor. Iz svake adpromisije nastaje obveza stricti


iuris.
Najstariji oblik poruanstva bio je sponsio. On je kao pravni posao civilnog prava bio
pristupana samo rimskim graanima. Zato se ve rano javlja i drugi oblik, fideipromissio,
koji je bio pristupaan i peregrinima.
Inae su i sponsio i fideipromissio bili podvrgnuti uglavnom jednakim naelima, te su sluile
samo osiguranju takve glavne obveza koja je bila sklopljena u obliku stipulacije. Nakon
stipulacije glavnog dunika obvezuje se poruk, i to u obliku poruanstvene stipulacije, koja
nastaje vjerovnikovim pitanjem i porukovim odgovorom: idem quod Maevius promisit

spondes? spondeo. Obveza sponzora i fideipromisora nije prelazila na nasljednike, a u


Italiji je prestajala nakon dvije godine.

Da bi se mogla osigurati ne samo verbalne nego i razliite druge obveza, uveden je kasnije i
trei oblik poruanstva, fideiussio. Njime su se mogli sluiti i Rimljani i peregrini, a formula

22

www.pravokutnik.net

njene stipulacije je glasila: quod Maevis debet, id fide tua esse iubes? fideiubeo. Fidejursova
obveza prelazila je i na njegove nasljednike te nije bila vremenski ograniena. U

Justinijanovo je pravo prela samo na fideiussio. Zbog toga su esto puta izjave klasika koje
su se odnosile samo na sponziju i fidepromisiju putem interpolacija primjenjene na fideiusiju.
Po klasinom pravu nije jo za porukovu obvezu vrijedilo naelo supsidijarnosti.
Vjerovnik je kod svih vrsta poruanstva mogao zahtijevati ispunjenje inidbe ili od glavnog
dunika, ili od bilo kojeg poruka po svom izboru.
No kod Justinijana je vjerovnik zadrao tubu i protiv glavnog dunika i protiv poruka, sve
dok ne bude namiren. Ujedno je Justinijan uveo i princip supsidijarnosti porukove
obveze, jer je ovlastio poruka da uskrati vjerovniku plate dok on ne zatrai parbenim
putem namirenje od glavnog dunika. Tek ako se vjerovnik nije mogao namiriti od glavnog
dunika, mogao se drati poruka.
I za meusobni odnos izmeu vie poruka vrijedila su izvorno naela solidariteta: svaki
pojedini mogao je biti pritegnut na plate itave trabine, a ostali bi time bili osloboeni. No
pravac razvoja je postepeno iao onamo da bi svaki poruk odgovarao samo za razmjerni dio.
Najprije je naelo solidariteta bilo ve u doba republike probijeno kod obveze sponzora i
fidepromisora.
Tako je lex Appuleia davala onome od njih koji bi plati vie nego to iznosi dio to bi na
njega otpadalo, akciju protiv ostalih na povratak razlike.

Neto kasnije je lex Furia de sponsu odreivala da se obveza vie sponzora i fidepromisora
mora podijeliti na toliko dijelova koliko ima poruka u asu dospjelosti obveze, te vjerovnik
moe od pojedinca utjerivati samo virilni dio. Ako bi koji poruk platio vie, mogao je od
vjerovnika traiti povratak vika legisakcijom per manus iniecttionem pro iudicato, odnosno
odmah ovrhom bez prethodne presude.
Najdulje su se naela solidariteta odrala kod fideiusije, jer za nju nisu vrijedili gornji zakoni.
No klasino doba je za sve vrste poruanstva nekom epistulom cara Hadrijana uveden
beneficium divisionis, te je odsad svaki poruk odgovarao samo za onaj dio koji na njega
otpada, no s tim ogranienjem da se trabina dijelila samo meu one suporuke koji su bili
solventni u asu litiskontestacije.
Ako bi poruk platio dug umjesto glavnog dunika, bilo bi opravdano da mu ovaj naknadi
plaenu svotu. No takvo pravo regresa pripadalo je po lex Publilia samo sponzoru. Sponzor
je po tom zakonu mogao penalom akcijom depensi traiti dvostruki iznos ako mu glavni
dunik ne bi unutar est mjeseci nadoknadio ono to je sponzor za njega platio. I taj je
postupak zapoinjao odmah ovrhom. Izvan toga sluaja nije poruk iz samog poruanstva imao
jo nikakvo pravo regresa protiv glavnog dunika. To se pravo u klasino doba izvodilo samo
iz onog inertnog kauzalnog pravnog odnosa koji je sluio koa povod poruanstvu.
No Justinijan je poruku koji je platio dug dao pravo da zahtijeva od vjerovnika ustup
vjerovnikove trabine i akcije protiv glavnog dunika. Budui da je po Justinijanovu

23

www.pravokutnik.net

pravu bila porukova obveza ve supsidijarna, dolazilo je to do primjene samo u sluajevima


gdje je poruk iznimno bio duan platiti prije glavnog dunika.
Uz upisane vrste formalistikog poruanstva u obliku stipulacije bilo je i nekoliko

neformalnih pravnih poslova kojima se praksa posluila za osiguravanje tue

obveze. Zato su u kasnijem pravu pojedina naela koja su vrijedila za poruanstvo, pravo
regresa bila primjenjivana i na pojedine od tih poslova. Ovamo pripadaju: mandatum
pecuniae credendae (tzv. mandatum qualificatum), constitutum debiti alieni i receptum
argentarii.
a) Mandatum pecuniae credendae (mandatum qualificatum) je vrsta
mandata gdje nalogodavac (mandant) daje nalogoprimcu (mandatar) nalog da
treemu pozajmi novac. Ako taj trei ne bi povratio zajam, mandant je odgovarao
mandantaru iz mandantnog ugovora za pozajmljenu svotu, te je utoliko imao poloaj
poruka. Po Justinijanovom pravu tueni se mandant mogao posluiti i prigovorima
treeg (glavnog) dunika, a dobio bi, vjerojatno, i beneficium excussionis. Ako je bilo
vie takvih mandanata, odnosio se na njih i beneficium divisionis.
b) Constitutum debiti alieni je bilo neformalno obeanje da e se u odreeno
vrijeme platiti neiji tui dug. To je obeanje bilo utuivo pretorskom akcijom de
pecunia constituta. Vjerovnik je mogao po volji postupati protiv prvotnog dunika ili
protivkonstituenta, no ako je bilo vie konstituenata, Justinijan im je podijelio
beneficium divisionis
c) Receptum argentarii je bilo neformalno obeanje kojim se novar obvezao da e
na odreeni dan platiti neki dug svoga klijenta. I takav pactum je bio zatien
pretorskom tubom (actio recepticia). Justinjian je receptum argentarii izjednaio s
constitutum debiti alieni.

INTERCESIJA

Intercesija je svako obvezivanje u korist treega, a ne samo preuzimanje akcesornih


obveza. Za razvoj pojma intercesije je u rimskom pravu bio vaan senatus consultum
Vellaeanum iz 46. godine nakon Krista. Tada je enama bilo zabranjeno preuzimanje
poruanstva i uzimanje zajma za tree osobe (intercedere). Prethodili su mu stariji edikti cara
Augusta i Klaudija kojima je enama bila zabranjena samo intercesija za mua. Senatus
consultum obrazlae zabranu intercesije ena time to je posao pridran mukarcima, a
pravnici su to obrazlagali i neiskustvom ena, odnosno enskom slabou. enama je bilo
zabranjeno obvezivati se za treega, a nije im bilo zabranjeno neposredno platiti tui dug.
Po tumaenju jurisprudencije i carskog zakonodavstva bila je primjenjena proirena senatska
odredba, te se pod zabranjenom intercesijom ena razumijevala kumulativna, privativna i
tiha intercesija.

24

www.pravokutnik.net

a) Kumulativnom intercesijom ena se obvezuje uz treeg dunika, na primjer


poruanstvom, ili kao solidarni sudunik, ili davanjem zaloga za treega.
b) Privativnom intercesijom ena kao jedini dunik preuzima dug umjesto
dosadanjeg dunika, na primjer u obliku ekspromisije ili litiskontestacije.

c) Kod tihe intercesije (intercessio tacita) intercedent se obvezuje sam umjesto


nekog treeg kojeg se obveza materijalno tie, ali taj trei se uope ne obvezuje, na
primjer, ena uzme zajam, potreban nekome treem koji ne uiva kredit, ili nee da
uzme zajam na svoje ime.
Obveza ene iz zabranjene intercesije bila bi pravno valjana, ali bi tuitelj bivao odbijen
ekscepcijom senatus consulti Vellaeani koju bi pretor mogao po slubenoj dunosti uvrstiti u
formulu, te se ena nije mogla odrei blagodati odredbe.
Justinijan je odredio da e intercesija ena valjati samo u sluaju ako je pravni posao sainjen
u javnoj, po tri svjedoka potpisanoj ispravi. Intercesija ene za mua bila je po jednom
kasnijem Justinijanovom zakonu u svakom sluaju nitava.
KAPARA
Uz adstipulatio, poruanstvo i intercesiju mogao je i sam dunik dati vjerovniku razliita
osiguranja kojim e ga vjerovnik lake prisiliti na izvrenje obveze. Takvoj je svrsi sluila
arrha (kapara), koja je preuzeta iz grkog prava.

a) U rimskom klasinom pravu arrha je bila samo vanjski vidljivi znak da je sklopljen
valjani ugovor (arrha confirmatoria). Zato se nakon ispunjenja ugovora mogao
triti njen povratak, a stranka se nije mogla rtvovanjem kapare osloboditi dunosti
da ispuni ugovor.
b) Ovo je shvaanje poelo u rimsko pravo prodirati u postklasinom dobu. Ozakonio ga
je Justinijan. Otad su stranke mogle ugovoriti kaparu sa znaajem odustanine
(arrha poenitentialis), odnosno preputanjem predane kapare ili povratkom

primljene kapare u dvostrukom ili viestrukom iznosu stranka je mogla odustati od


ugovora.
c) Uz to je u Justinijanovom pravu kapara mogla imati i znaaj ugovorne kazne (arrha
poenalis) kojom se osigurava izvrenje ve sklopljenog ugovora (arrha pacto perfecto
data), tako da stranka koja pogodbu ne izvri i koja za to po opim naelima odgovara,
gubi predanu odnosno vraa dvostruko primljenu kaparu kao naknadu tete. Pored
toga je i u Juastinijanovom pravu zadrana arrha confirmatoria.
Dunik je mogao olakati vjerovnikov poloaj i time da svoju obvezu iz neformalnog
kauzalnog pravnog posla zaodjene u oblik stipulacije. Kod stipulacije kao apstraktnog
ugovora ne pita se naime vie za razlog postanka obveze i za sve one okolnosti koje su stim u
vezi i koje bi kupac bio mogao prigovarati kod tube iz kupnje koja je bila actio bona fidei.
Uvrenju obveze mogla je sluiti i prisega (cautio iuratoria). U ranije doba postoji samo
sluaj maloljetnik prisegom utvruje neku sklopljenu obvezu. U takvom sluaju nee moi
traiti restituciju in integrum, mada je posao to ga je sklopio bez sudjelovanja kuratora iao
na njegovu tetu. U kasnije carsko doba tueni bi prisegom obeao svoj dolazak pred sud i

25

www.pravokutnik.net

raspravljanje pred sudom. To je ponajprije bilo uvedeno kao privilegij za personae illustres, a
za Justinijana vrijedi openito.
146. PRIJENOS TRABINE CESIJA, USTUP
USTUP (cesija) je ugovor kojim vjerovnik CEDENT svoju otuivu trabinu prenosi na
drugoga CESIONARA.
Po naelu pravo se moglo prenijeti samo univezalnom sukcesijom (nasljedstvom, brakom cum
manu ene sui iuris, adrogacijom...) No pronali su se naini da faktiki doe do cesije, a da
se ne odstupi od neela neprenosivosti trabina.

a)

AKTIVNA DELEGACIJA vjerovnik bi pozvao svog dunika (delegirao) da


se drugome obvee na istu inidbu koju je do sada dugovao njemu. Prva obveza bi
utrnula, a nastala bi nova obveza sa svim svojim akcesorijama. Tu formalno ne
dolazi do prijenosa trabina, nego do novacije obveze promjenom osobe
vjerovnika aktivnom delegacijom. Faktiki ima uinak prijenosa trabine.

b)

PROCESUALNO ZASTUPANJE Ovaj na kojeg se trabina imala prenijeti


utuio bi trabinu kao vjerovnikov zastupnik u procesu (cognitor ili procurator) te
bi pomou pretorske formule s prjemjetanjem subjekta ishodio presudu u
svoje ime.U intenciji ime vjerovnika, u kondemnaciji na zastupnikovo ime.
Zastupnik ne bi morao pologati raunao utjeranoj trabini, on je procurator in
rem suam. Radi se o samo cesiji akcije.

Denuncijacija ustanova uvedena radi zatite cesionara, da ga cedent ne bi mogao izigrati


ukoliko je cesionar izvjestio cedenta o nastaloj cesiji, nije vie dunik mogao valjano platiti
dug cedentu niti je ovaj to od njega mogao potraivati.
Cesija je apstraktni konsenzualni posao. Djeluje ve samim sporazumom o prijenosu
trabine, bez obzira na prvi poso i svrhu (causa) cesije.
Za dunika mjerodavan je samo akt cesije i injenca da je on o cesiji obavjeten.
Kod darovanja cedent odgovara samo za dolus, a kod kupnje samo za varitet, a ne i za
bonitet trabine. (mora postojati, ali ne odgovara za njenu utjerivost.)
Ko cesije takoer vrijedi pravilo: "nemo plus iuris ad alium transfere potest, quam ipse
habet. Zato e debitor cessus imati protiv cesionara sve prigovore koje je imao i protiv
cedenta (osim strogo osobnih)
Lex Anastasiana cesionar koji je stekao trabinu kupnjom mogao je od dunika
zahtijevati samo onoliko koliko je sam za trabinu platio. Iznimka u kojoj causa cesije djeluje
i prema duniku.
PRIJENOS DUGOVA
Prema prenoenju dugova bez vjerovnikova pristanka imalo je rimsko pravo jo negativniji
stav nego prema prijenosu trabine.

26

www.pravokutnik.net

a) EXPROMISSIO novacionom stipulacijom se trei obvezao vjerovniku ispuniti dug


dosadanjeg dunika. Obino bi kod toga dunik uputio treeg da se vee vjerovniku
(pasivna delegacija).Nije singularna sukcesija duga nego stara obveza utrnjuje, a

nastaje nova sa svim akcesorijama.


b) PROCESUALNO ZASTUPANJE dunik bi ovlastio preuzimatelja duga da se kao
njegov zastupnik (cognitor ili procurator) in rem suam upusti u parnicu s
vjerovnikom. Nakon litikontestacije preuzimatelj bi postao dunikom procesualne
obveze. Takoer formula s premjetanem subjekta
147. ZAKANJENJE DUNIKA ILI VJEROVNIKA (mora)
ZAKANJENJE DUNIKA
Dunik dospijeva u zakanjenje (mora debitors), ako u vrijeme dospjelosti svojom krivnjom
ne ispuni svoju obvezu. Dakle, ne uzrokuju nemogunost ispunjenja obveze kao kod naknade
tete, nego je ispunjenje mogue u asu dospjelosti, ali dunik nije obvezu ispunio na vrijeme.
Pretpostavke:

a) Opstojnost pravovaljane i utuive trabine. Zato nema zakanjenja kod naturalnih


obligacija

b) Dospjelost trabine (dies veniens). Vrijeme izvrenja moe su ugovoriti ili moe biti
odreeno naravi posla. Ako nije nikako odreeno, ispunjenje se moe zahtijevati
odmah po nastanku obveze.
c) Dunikova odgovornost za zakanjenje. Dunika e stii posljedica zakanjenja
samo ako je svojom krivnjom dospio u zakanjenje. (nee odgovarati onaj koji je
recimo zarobljen, ili odsutan zbog dravnih razloga)

d) DA li je bio opomenut ili ne. Klasino pravo ne postavlja tu stalnih pravila, a kod
Justinijana je morao biti prvo opomenut
Posljedice:
Pootrenje dunikov odgovornosti i naknada tete koju trpi vjerovnik zbog zakanjenja.
Sada dunik odgovara i za sluajnu propast predmeta, i ako je taj predmet species nee biti
osloboen obveze. Njegova obveza sada postaje trajna perpetuatio obligationis. Kod plodova
ga stie naknada tete za ubrane plodove poslije zakanjenja, a kod novanog duga zatezne
kamate.
ZAKANJENJE VJEROVNIKA
Vjerovnik dolazi u zakanjenje (mora creditors) ako bez opravdanog razloga odbije primitak
inidbe koju mu je dunik ponudio. Dunik mora ponuditi stvarnu, ve gotovu i pripravljenu
inidbu (tzv. realna obligacija). Verbalna oblacija, tj. izjava pripravnosti na izvrenje, dostajat
e samo u slulaju ako je prema naravi i sadraju duga opravdana.
Dakle, odbijanje primitka mora uslijediti bez opravdana razloga, sine iusta causa.

27

www.pravokutnik.net

Vjerovnik je u zakanjenju im odbije valjano i uredno mu ponuenu inidbu, a ne trai se


jo i njegova subjektivna odgovornost, odnosno krivnja. Zato nastupaju posljedice
vjerovnikva zakanjenja i ako je on npr. bio boleu sprijeen primiti inidbu.
Posljedice:
Smanjuje se dunikova odgovornost. Dunik koji je prije odgovara za svaku krivnju i
kustodiju odgovara sada recimo samo za dolus.
Vjerovnikovo zakanjenje prestaje ako se vjerovnik naknadno izjavi spremnim prihvatiti
inidbu koju je prije odbio

148. PRETPOSTAVKE ODGOVORNOSTI ZA TETU

teta moe biti drugome protupravno nanesena na dva naina : A) povredom neke ve
postojee obveze; B) deliktom. Razlikujeme kontraktnu i deliktnu odgovornost za tetu.
KONTRAKTNA ODGOVORNOST ZA TETU - dolazi ako dunik dunu inidbu iz
ugovora ili ugovoru slinih obveznih odnosa uope ne ispuni ili je ne ispuni kako treba. Dva
sluaja:
a) ispunjenje je postalo nemogue

b) ispunjenje je mogue, ali dunik ne eli ispuniti dunost (zakonjenje,


mora)
Za naknadu tete bitno je ovo pod a).
Kod toga dunik po pravilu nee biti osloboen svoje obveze, nego e, osimu sluaju casus-a,
doi na mjesto izostale prve inidbe sekundarna inidba na naknadu tete. Dakle, sadraj
prvotne obveze se zbog neispunjenja pretvara u dunost naknade tete.
DELIKTNA ODGOVORNOST ZA TETU ne nastaje iz ve meu strankama postojeeg
obveznog odnosa, nego izravno iz zakona meu otetiteljem i oteenikom nastaje novi,
samostalni, obvezni odnos, upravljen na naknadu tete. Po klasinom, a djelomice i
Justinijanovom pravu nije iz delikta izvirala naknada tete nego obveza na plate novane
kazne. Ona nadomjeta nekadanju osobnu osvetu i daje odreenu zadovoljtinu oteenom.
Za odtetni zahtjev trae se naelno etiri pretpostavke:
o

teta moe se odnositi na imovinu, bilo na idealna pravna dobra; o naknadi tete
moe se po rimskom pravu govoriti samo kod imovinske tete damnum (imovinska
teta koju je pretrpio oteeni, a ne materijalo oteenje neke svari) . Damnum

emergens umanjenje imovine koju je neko ve imao, lucrum cessans izmakla


dobit. Svrha naknade tete da je da se oteemi stavi u takvo imovinsko stanje u
kojem bi se nalazi da do tete nije ni dolo (naturalna restitucija). U rimskom
klasinom procesu je svaka presuda glasila na novac pa je naknada tete davanje
ekvivalenta u novcu. teta na imaterijalnim pravnim dobrima (iniuria, contumelia)

28

www.pravokutnik.net

povlai privatnu novanu kaznu (poena) kao zadovoljtinu za osobnu povredu, jer se
to ne moe novcem naknaditi.
o

Naknauje se samo protupravno nanesena teta, zato ne odgovara za tetu onaj


koji nastupa u granicama svog prava ("QUI IURE SUO UTITUR NEMINEM

LEDIT") za tetu poinjenu kod nune obrane od protupravnog napada, ni za tetu


o

poinjenu u stanju nude.


Kauzalni neksus ako se dunikovo djelanje moe smatrati uzrokom nastale tete.
Moe biti izravan i neizravan. U starom rimskom pravu uzrona veza morala je biti

neposredna (lex Aquilia trai da bude damnum corpore corpori datum) i morala se

sastojati u pozitivnom djelovanju inioca. U klasinom pravu poinje se uvaavati i


posredna uzrona veza i teta uzrokovana sakrivljenim proputanjem.
o

Objektivna (kauzalna) + subjektivna odgovornost (kulpozna). sa principa


objektivne odgovornosti se od starog preko klasinog pa do Justnijanovog praa
postepeno sve vie uzima subjektivni elemenat krivnje gdje je ve jasno izraena
trodioba dolus, culpa, casus.

149. STUPNJEVI KRIVNJE


U Justinijanovom pravu ve potpuno prevladava princip krivnje, tj. princip subjektivne
odgovornosti za tetu. Naelno se odgovara samo za skrivljenu tet (dolus i culpa), a ne
odgovara se za sluajno uzrokovanu tetu (casus).
o

DOLUS obuhvaa namjerno i svjesno postupanje kojim se nekom nanosi teta. Kod
kontraktne odgovornosti predlei dolus ako dunik nanese vjerovniku tetu time to je
namjerno i svjesno onemoguio ispunjenje obveze. U postupku bonae fidei dolus se
smatrao svaki postupak protivan fidei bonae, tj. protivan potenju i povjerenju u
prometu. Za dolozno poinjenu tetu odgovara se uvijek (dolus semper praestatur)

CULPA nemarnost, tj. propust dune panje. Poinilac nije predvidio tetne
posljedice svoga djelovanja, a morao bi ih predvidjeti da je upotrijebio dunu panju.
a) Culpa lata je gruba nemarnost, propust one panje koju bi primjenio svaki

prosjean ovjek.Culpa lata izjednaena je s dolusom.


b) Culpa levis in abstracto je laka nemarnost. Mjerilo te panje je objektivno i
apstraktno: pita se kako bi se u konkretnom sluaju morao bio ponaati tipini,
uredni pater familias.

c) Culpa levis in concreto jo blai stupanj krivnje. Ovdje se kao mjerilo


uzima ona panja koju obvezanik o koje se radi redovito primjenjuje u svojim
stvarima. On e odgovarati vjerovniku tada ako je vjerovniku prouzroio tetu
zato to se pri ispunjenju obveze nije upotrijebio ni toliko panje koliko
upotrebljava pri vlastitim stvarima.
d) Culpa in eligendo nemarnost pri izboru namjetenika i pomonika.
Osobama koje se pri ispunjenju obveze slue namjetenicima i pomonicima
odgovornost je pootena: odgovaraju i za tetu koju prouzroe takve osobe zbog
svoje nesposobnosti.

29

www.pravokutnik.net

Casus sluaj, ako obveznike ne tereti ni jedan od dosad navedenih stupnjeva


krivnje pripisuje se teta sluaju, pa makar ju je i sam obveznik objektivno
prouzroio. Casum sentit dominus.

Kustodija za svaku sluajnu tetu (casus), ali ne i za viu silu, odgovaraju po


Justinijanovom pravu brodari, gostioniari i vlasnici staja s obzirom na stvari
koje su unijeli gosti.

150. UTILITETNI PRINCIOP

Utilitetni princip Stranka koja ima iz ugovora, odnosno iz obveze, koristi odgovara
stroe, tj. odgovara za svaku krivnju (dolus, culpa lata i culpa levis), a stranka koja iz
ugovora, odnosno obveze, nema koristi odgovara blae, tj. odgovara naelno samo za dolus s
kojim je u Justinijanovom pravu izjednaena culpa lata.
Za svaku krivnju odgovaraju: komodatar, kupac i prodavalac, najmodavac i najamnik,
deponent i zaloni vjerovnik jer svi imaju koristi iz ugovora.
Samo za dolus (i culpa lata) : depozitar (koji besplatno uva tuu stvar), darodavac i
komodant (koji besplatno posuuju stvar), jer samo druga stranka ima koristi iz posla i zato
odgovara za svaku krivnju.
Iznimke: mandatar (besplatni nalogoprimac) i negotiorum gestor (besplatni poslovoa bez
naloga) odgovaraju za svaku krivnju mada nemaju koristi iz posla.
151. UGOVORI U KORIST I NA TERET TREIH OSOBA
UGOVORI U KORIST TREIH OSOBA (pacta in favorem tertii)
Ovo se pitanje najvie razmatralo na primjeru stipulacije i naelno iz stipulacije za treeg :
"Tito centum dare spondes? Spondeo!", ne mogu nastati obveze ni za vjerovnika ni za treeg
korisnika. Jednaka naela vrijede za sve ugovore u korist treega. Ali tijekom vremena
nastale su neke iznimke:
a) Stipulator je mogao za sebe ugovoriti plate ugovorne kazne (stipulatio poena) uz
stipulaciju za korist treeg.
U carsko doba prodire shvaanje da su stipulacije u korist treeg valjane za samog
stipulator ako on ima vlastiti interes na izvrenju ugovora. Npr. stipulacija u korist
svoga zastupnika, jer mandant ima interes da zastupniku nabavi sredstva za
izvrenje naloga)...
Za stipulatora je valjana stipulacija: Mihi aut Titio dare spondes? jer Titius je u tom
sluaju samo lateno mjesto. Promissor moe Titiusu valjano isplatiti dug is
stipulacije. Uloga vjerovnika i tuba na izvrenje platea pripada stipulatoru
b) Iznimake u korist treeg korisnika pripadaju uglavnom Justinijanovom pravu:

152. ACTIONES ADICTICIAE QUALITATIS


- pretorske tube protiv imaoca vlasti

30

www.pravokutnik.net

- podie ih VJEROVNIK protiv IMAOCA VLASTI u vezi obveza koje je poduzela OSOBA U
VLASTI (rob ili sin)
Sin alieni iuris se mogao obvezivati i biti tuen, ali nije imao imovine iz koje bi e vjerovnik
mogao namiriti, robovi se nisu mogli ni obvezivat, osim naturalno, a nisu ni mogli biti tueni.
Ali privredno su poslovali za gospodara.
1. Actio qud issu ako ovlasti treeg da sklopi s njegovim sinom ili robom posao, ili ako
uz znanje treeg naloi sinu ili robu da snjim sklope posao, on iz tog posla odgovara u
potpunoszi (in solidum), a tube koja se protiv njega die je actio qoud issu
2. Actio institoria i exercitoria ako postavi sina ili roba za voditelja nekog svog
obrta, ili kao vlasnik broda za kapetana broda oni imaju ovlatenje za sklapanje
pravnih poslova koji spadaju poslovanju tog obrta. Stoga je pater familias i ovdje
potpuno odgovarao
3. Actio de peculio ako je otac obitelji sinu ili robu dao peculium, odgovarao je za

njihove obveze nastale u vezi s upravom pekulija akcijom de peculio, ali samo do
visine pekulija u asu izricanja presude. I to cijelom svojom imovinom. Prvo se
namiruju oeva potraivanja koja ima s obzirom na pekulije, a anda ostali vjerovnici
koji se javljaju dok se ne iscrpi vrijednost pekulija.
4. Actio tributoria ako je pekulij sa znanjem oca upotrijebljen u cijelosti ili

djelomino za voenje nekok trgovakog ili obrtnog posla, svi vjerovnici nastali iz tog
posla imali su pravo na srazmjerno namirenje. Otac nije imao pravo prvenstvenog
namirenja. Srazmjerno namirenje traili su vjerovnici akcijom tributoria.
5. Actio de rem in verso ovom tubom je odgovaro imaoc vlasti ako se obogatio nekim
poslom roba ili sina. Odgovaro je treem do visine obogaenja.

153. PRESTANAK OBVEZA (openito)

Naine prestanka obveza s obzirom na njihov uinak dijelimo na one koji djeluju ipso iure i
one koji djeluju ope exceptionis.
IPSO IURE - Obveza, odnosno vjerovnikova trabina utrnjuje po civilnom
pravu; civilnopravna trabina (dare facere oportere) vie ne postoji. Ako bi je
vjerovnik ipak utuio, sudac e ga ve po postojeem pravu (ipso iure) odbiti.
Utrnue ipso iure, dakle, unitava sam osnov i opstanak obveze, i to trajno i
zauvijek i djeluje protiv svih.
OPE EXCEPTIONIS pretor omoguuje tueniku da uvrtenjem ekscepcije
u formulu odbije tuiteljev zahtjev premda obveza po civilnom pravu nije
utrnula. Zbog uvrtenja ekscepcije nee se sudac ograniiti samo na to da
ispituje valjanost samo tuiteljeva civilnopravnog zahtjeva (dare facere
oportere), nego e morati ispitivati i istinitost oinjenica iznesenih u ekscepciji.
Ako se dokae istinitost ekscepcije, sudac e tuitelja odbiti mada bi mu tueni
po civilnom pravu jo uvijek bio obligatus.
Utrnue ope exeptiones ne dira u opstanak obveze po civilnom pravu, nego
samo onemoguuje njenu procesualnu realizaciju, a ni to ne mora biti zauvijek
i prema svima.

31

www.pravokutnik.net

Razlozi prestanka obveza ipso iure imaju svoj osnov u civilnom pravu, a razlozi prestanka
obveza ope exceptiones u honorarnom pravu.
U doba formularnog postupka znai ova formula da se prestanak ope exceptiones mora

iznijeti i uvrstiti u formulu ve pred magistratom (pretorom) u postupku in iure, dok se na


prestanak ipso iure moe tueni pozivati u svakom stadiju parnice te ga moe iznijeti i
poslije litikontestacije tek u postupku pred izabranim uucem, apud iudicem.
U prestanak obveza ipso iure spadaju:
a)
b)
c)
d)
e)
f)
g)
h)
i)

Solutio per aes et libram


Acceptilatio
Ispunjenje obveze
Novatio, obnova obveze (novacija)
Confusio (sjedinjenje)
Concursus causarum
Nemogunost ispunjenja
Smrt
Capitis deminutio

U prestanak obveza ope exceptines:


a) Pactum de non petendo
b) Compensatio (Prijeboj)

154. SOLUTIO PER AES ET LIBRAM, ACCEPTILATIO


Obveze su se u najstarijem rimskom pravu sklapale na formalistike naine, i zato je bio za
njihovo raskidanje redovito potreban neki formalistiki akt kojim e se dunik osloboditi.
Za utrnue obveze nije u to doba bilo dovoljno samo neformalno ispunjenje inidbe. Osim
toga, akt ukidanja obveze neelno je po svom obliku morao odgovarati aktu kojim je obveza
nastala (contrarius actus): zato su se obveze sklopljene per aes et libram raskidale
solucijom per aes et libram; obveze nastale stipulacijom ukidale bi se verbalnom
akceptilacijom.
SOLUTIO PER AES ET LIBRAM
Sluila je za raskidaje obveza iz nexum-a, tj. libralnog zajma, a i za druge novane dugove
staroga prava (legatum per damnationem i dug iz presude, damnatio).

Kao to je kod davanja libralnog zajma, nexum, vjerovnik u prisutnosti libripensa i petorice
svjedoka odvagnuo zajmoprimcu potrebnu svotu uz izgovanje propisane formule, tako je kod
povratka zajma dunik odvagnuo vjerovniku potrebnu svotu izgovarajui kodtoga formulu
kojom se oslobaa obveze.
Uvoenjem kovanog novca postla je ta ustanova samo imaginario solutio, plaao se samo

numero uno, a plaanje duga izvodilo se neformalno i nije bilo bitno za utrnue duga.
U klasino doba postaje suvina kad je ve svako neformalo plaanje duga priznato kao razlog
utrnua obveze, a koristila se jo samo kao imaginaria solutio za otpust dugova iz nexum-a,
legata per damnationem i osude.
U Justinijana se sve gesta per aes et libram uope isezle.
ACCEPTILATIO

Sluila je ukidanju verbalnih kontrakata, naroito stipulacije. Ona se kao contrarius actus
sastojala iz pitanja i sukladnog odgovora. (Quod ego tibi promisi, habesne acceptum? Habeo!)

32

www.pravokutnik.net

Dunik pita, vjerovnik odgovara.


U starije doba je acceptilacio, vjerovatno bila jedini nain ukidanja obveze iz stipulacije.
Kasnije se ukida obveza iz stipulacije samim neformalnim plateom duga, a ako je uz to
izvrena i akceptilacija bio je dunik osloboen obveze i svakog daljnjeg dokazivajna da je
svoj dug podmirio.
Akceptilaciija dokida obvezu ak ako do realnog platea nije ni dolo pa se ona u kasnijem
pravu koristila kao imaginaria solutio za otpust duga.
Sipulatio Aquiliana Ako se akceptilacijom htjela ukinuti neka obveza koja nije nastala
iz stipulacije, morala se ta obveza prvo novacijom pretvoriti u stipulaciju (novaciona
stipulacija). C. Aquilius Gallus napravio je formular (stipulatio Aquiliana) kojim su se

razliite protutrabine istog vjerovnika i dunika mogle pretvoriti u stipulaciju i naknadno


ukinuti akceptilacijom
155. ISPUNJENJE OBVEZE
U republikansko doba vrijedni naelo da obveza otrnjuje svakim neformalnim ispunjenjem
dune inidbe. Time rije solutio dobiva znaenje nae rijei plate, odnosno ispunjenje, te
je bila normalni redoviti nain prestanka svih obveza ipso iure.
Obveza e utrnuti ako je duna obveza izvrena u svrhu ispunjenja (solutionis causa), jer ako
neko npr. pokloni vjerovniku svoju dunu inidbu na dar nije ispunio obvezu.
Obvezu moe za dunika izvriti i netko trei ukoliko inidba ne zavisi od strogo osobnih
dunikovih sposobnosti. Trei mora imati namjera da time izvruje dunikovu obvezu.
Platiti se mora vjerovniku ili njegovom zastupniku. (prokuratoru, tutoru mandataru
mandat se moe uvijek opozvati)
Solutionis causa adiectus uglavak u ugovoru da se dunik moe osloboditi duga ako
plati odreenoj treoj osobi, taj se uglavak ne moe jednostrano ponititi.

Vjerovnik nije bio duan primiti djelomino ispunjenje, ako protivno nije bilo utvreno
ugovorom ili zakonu.
U justinijanovom pravu pretor ga je mogao prisiliti i da se parnica vodio o ostatku.
Ako iz razliitih pravnih poslova ima vjerovnik vie istovrsnih trabina, a dunik
plaasvotu koja nije bila dovoljna za namirenje svih trabina, dunik moe odrediti koje
trabine plaa. Ako dunik ne odredi, onda to moe vjerovnik, ali samo u dunikovu interesu,
dakle, mora zamislita d je on dunik, kako bi on to platio.
Ako ni dunik ni vjerovnik nisu odredili onda ovako:
a) kamate se podmiruju prije glavnice, a dospjele trabine prije nedospjelih
b) ako su sve jednako dospjele, prvo one koje su za dunika tegotnije
c) ako su sve jednako tegotne, podmiruju se prije dugovi iz starijih obveza
d) ako se ne moe primjeniti ni jedno pravilo, podmiruju se sve trabine srazmjerno
njihovoj visini
Kao dokaz isplate sluili su svjedoci, zakletva, a u carsko doba sve ee pismena namira
koju bi vjerovnik izdao duniku po ispunjenju duga.

33

www.pravokutnik.net

Datio in solutum Vjerovnik nije duan primiti drugo no to mu se duguje. No ako bi on


pristao da umjesto ispunjenja dune inidbe primi neku drugu inidbu, njegova bi trabina
utrnula. To je datio in solutum (davanje u ime platea)
Datio in solutum necessaria postoji u Justinijanovom pravu samo u jednom sluaju: ako
dunik nema novca, a posjeduje zemljita koja ne moe unoviti, moe se vjerovnik prisiliti da
primi zemljita prema pravednoj procjeni.
Ako se inidba ne moe ispuniti jer se ne zna tko je pravi vjerovnik, ili je vjerovnik u
zakanjenju ili je odsutan ili nema poslovne sposobnosti, a nema zastupnika ili postoje neke
druge zapreke u vjerovnikovoj osobi, mogao se duni osloboditi obveze poloenjem duga u
vjerovnikovu korist (depositio).
Potpuno se mogao osloboditi obveze samo u kasnijem pravu i to polaganjem duga na neko
javno mjesto.

156. OBNOVA OBVEZE (NOVACIJA)


OBNOVA (novatio) je ugovor izmeu vjerovnika i dunika kojim se neka dosadanja obveza
dokida time to na njezino mjesto dolazi nova obveza.
Sadraj dosadanje obveze prenosi se u novu obvezu, a stara obveza utrnjuje ipso iure
zajedno sa svojim akcesornim pravima (porucima, zalozima, kamatama).
Novirati se mogu sve svrte obveza (kontraktne, deliktne, utuive i naturalne), a nova je
obveza uvijek imala oblik stipulacije novaciona stipulacija.
Bitno je za ovaciju da nova obveza, pored dosadanjeg predmeta obveze (idem debitum)
sadri neku novotu. (aliquid novi)
NOVATIO INTER NOVAS PERSONAS

Novacija promjenom osobe vjerovnika zbiva se aktivnom delegacijom. Na temelju


vjerovnikove upute dunik obeaje inidbu iz dosadanje obveze novom vjerovniku.
Dosadanji vjerovnik je delegant, upueni dunik je delegat, a novi vjerovnik je delegatar.
Ako se novacijom mijenja dunik , dat e si vjerovnik od novog dunika obeati dunu
inidbu, tako da dosadanji dunik ispada iz obveze. Takav sluaj privatne intercesije zove se
expromissio. Dosadanji dunik ne mora u tome sudjelovati, ali najee je sluaj da
dosadanjidunik uputi nekog drugog da se stipulacijom obvee vjerovniku na istu inidbu

34

www.pravokutnik.net

pasivna delegacija. Dosadanji dunik je delegant, novi dunik delegat, a vjerovnik


delegatar.
NOVATIO INTER EASDEM PERSONAS
Subjekti obveza i predmet inidbe ostat e ista, a aliquid novi sastojat e se u promjeni

prvnog temelja obveze: npr. obveza plaanja kupovnine iz kupoprodaje moe se novirati u
obvezu iz stipulacije. Time se kauzalna neformalna obveza bonae fidei pretvara u apstraktnu
formalnu obvezu stricti iuris.
Time se mogla i eventualno aktivno i pasivno nenasljediva deliktna obveza pretvoriti u
nasljedivu obvezu iz stipulacije.
U Klasino doba, moglo je doi do dvojbe nastaje li stipulacijom nova obveza usporedno s
starom ili nastupa novacija. Oni su to rijeavali objektivnim kriterijima. Traio se aliquid
novi za novaciju.
U Justinijana se to rijeavalo subjektivnim kriterijima, te se traila animus novandi

individualna volja stranaka koja je morala bitit izriito izraena. Dakle, moglo je doi do
novacije ako se promijenio i sam predmet (objekt) inidbe.
Novatio necessaria Prvotni zahtjev na dare, odnosno na dare facere oportere ukidao se po
litikontestaciji i pretvarao u procesionalnu obvezu na condemnari oportere, a presudom
utrnjuje opet i ova, te se pretvara na obvezu na iudicatum facere oportere.
157. SJEDINJENJE (confusio), CONCURSUS CAUSARUM, NEMOGUNOST
ISPUNJENJA, SMRT i CAPITIS DEMINUTIO
SJEDINJENJE (confusio)

Ako se trabina i dug nau u istoj osobi obveza utrnjuje ipso iure. Do sjedinjenja dolazi u
pravilu univerzalnom sukcesijom nasljeivanjem, adrogacijom, brakom cum manu.
Kod solidarnih obveza ako doe do sjedinjenja samo u osobi jednog od vie vjerovnika ili
jednog od vie dunika, nije po rimskom pravo to diralo u odnoaj drugih.
Kod sjedinjenja vjerovnika i poruka ostaje glavni dug netaknut,a kod sjedinjenja vjerovnika i
glavnog dunika utrnjuju i glavni dug i poruanstva.

CONCURSUS CAUSARUM
Ako vjerovnik individualno odreenu dunu stvar (species) stekne na temelju valjanog
pravnog razloga od nekog treeg, a ne od dunika (npr. nakon sklopljene kupoprodajne
pogodbe s nevlasnikom, stekne kupac istu stvar kupnjem ili darovanjem od vlasnika).
Ispunjenje prve pogodbe postaje nemogue jer mu sad ovaj ne moe vie nabavit tu stvar. U
starijem pravu je obveza u takvom sluaju uvjek utrnula.
Justinijan obveza utrnjuje samo u sluaju ako je prva obveza imala pribaviti stvar
vjerovniku besplatno, te ako je i pravni razlog drugog steenja takoer besplatan.
(concursus causarum lucrativarum)

35

www.pravokutnik.net

I confusio i concursus causarum spadaju meu sluajeve gdje obveze prestaje zbog
naknadno nastupile nemogunosti ispunjenja. (Pogledat kod naknade tete)

Justinijan obveze na species naelno utrnjuju ako duna stvar propadne sluajem (casus), a
ako se radi o dunikovoj krivnji ili zakanjenju, dolazi naelno do naknade tete.
Ako kod dvostrano obveznih ugovora utrne obveza jedne stranke zbog nemogunosti, utrnut
e naelno (izuzetak kod kupnje!) i obveza druge stranke na davanje protuinidbe.
SMRT

Kontraktne obveze, naelno po rimskom pravu, ne utrnjuju smru, nego prelaze na


nasljednike.

Smu utrnjuje trabine adistipulatora, zatim dugovi kod starijih vrsta poruanstva
(sponsio i fideipromissio), obveze iz mandata i drutvene pogodbe, te u starije doba
stipulationes faciendi odnosno non faciendi.
Deliktne obveze, naelno, utrnjuju smru, jer su one surogat za nekadanju osobnu osvetu.
No po klasinom pravi ve su i penalni zahtjevi, barem na aktivnoj strani prelazili na
nsljednike
CAPITIS DEMINUTIO

Kontraktne obveze bi ipso iure prestajale zbog capitis deminucije, koja se izvorno
smatralajuristikom smru. No to se razliitim pretorskim sredstvima (restitutio in integrum,
fikticijske actiones utiles) nastojalo ublaiti.
Deliktni zahtjevi ne utrnjuju capitis deminutione.
158. PACTUM DE NON PETENDO
Pactum de non petendo je u klasinom pravu neformalni otpust duga koji nema uinka
po civilnom pravu jer nije contrarius actus.
No, unato opstojnosti obveze po civilnom pravu, dobiva dunik od pretora prigovor protiv
vjerovnike tube (exceptio pacti conventi).
Samu uz negotiim bonae fidei dokida ve i neformalni pactum o otpustu duga obvezu po
civilnom pravu, dakle, ipso iure.
Pactum de non petendo inperpetuum ako se vjerovnik odrie svojeg prava trajno i

zauvijek, tek je onda pactum de non petendo razlog prestaka obveze.


Pactum de non petendo in tempus ako se dunik odrekne ostvarivanja svog prava samo za
neko vrijeme, ne predlei otpust duga, nego samo priek, samo u to vrijeme e dunik moi
koristiti exceptio pacti conventi.

Kod Justinijana:
Pactum de non petendo in rem ide u prilog svim osobama koje sudjeluju u odnoaju (npr.
solidarni dunici, poruci i nasljednici)
Pactum de non petendo in personam ide u prilog samo neposrednom ugovarau paktuma

36

www.pravokutnik.net

159. PRIJEBOJ (compensatio)

PRIJEBOJ (compensatio) je ukidanje obveze obraunavanjem protutrabine koju


dunik ima prema vjerovniku.
U najstarije doba, za vrijeme legisakcionog postupka, nisu rimljani poznavali prisilni sudski
prijeboj. U parnici se moglo rijeavati samo prijeporno pitanje. Do prijeboja je u to doba
moglo doi samo dobrovoljnim ugvorom stranaka.
U vrijeme formularnog postupka ima tek nekoliko sluaja sudskog prisilnog prijeboja:

a) Rimski bankar (argentarius) koji je tuio svoga klijenta morao je "agare cum

compensatione", tj. morao je po civilnom pravu uzeti u obzir itavi poslovni odnos s
klijentom i morao je ve u tubi odbiti klijentove eventualne protutrabine i utuiti
smo razliku (saldo). Ako to ne bi uinio, ili ako je traio vie, izgubio bi parnicu zbog
plus peticije. Dakle, prijeboj se ovdje vri u samoj intenciji formule u kojoj se
sadran reducirani zahtjev. Mogla su se prebiti samo dospjela i istovrsna
potraivanja (npr. ulje, uljem; vino vinom), ali ta potraivanja nisu trebala biti iz istog
pravnog posla.

b) Bonorum emptor, kupac prezaduenikove steajne mase, ako bi iao utjerivati


trabine koje pripadaju masi, morao je dozvoliti da tueni odbiju od trabine njihove
eventualne protutrabine prema steajnom duniku. Bonorum emptor nije morao ili
mogao znati kolika su ta protupotraivanja pa ih nije ni sam odreivao u intenciji,
nego je to utvrivao sudac na temelju ovlatenja iz kondemnacije, tako da bonorum
emptor nije bio izloen odbijanju tube zbog plus peticje. Mogle su se kompenzirati i
nedospjele trebine i neistovrsne.
c) Uz iudica bonae fidei se po civilnom pravu uvaavao prijeboj. Sudac je mogao

prebiti trabine i iz istog pravnog posla (ex eadem causa) mada i nisu bileistovrsne (ex
eadem specie). Budui da tueni (kao i argentarij) nije za ostvarivanje prijeboja trebao
traiti uvrtenje ekscepcije u formulu, compensatio djeluje ipso iure.

Kod iudicia sricti iuris osim pod a) i b) navedenih iznimaka nije postojala mogunost
prijeboja.
U Justinijanovim Institucijama se kae da je kod iudicaa stricti iuris prijeboj uveden nekim
reskriptom Marka Aurelija pomou ekcepcije doli, koje je, dakle, iz poetka imala samo
posredan uinak prijeboja zbog straha od odbijanja cijele tube.
Mogle su se prebijati istovrsne trabine koje potjeu i razliitih poslova
JUSTINIJAN postoji samo jedna vrsta prijeboja:

a) trabine moraju biti istovrsne, ali mogu biti iz razliitih poslova


b) prijeboj je doputen sada kod svih akcija, obveznih i stvarnopravnih
c) dunikova trabina mora biti likvidna sudac je moe lako utvrditi

37

www.pravokutnik.net

d) morala je biti dospjela, no mogla je potjecati i iz naturalne obveze

e) trabine moraju redovito biti meusobne ili zamjenite; - iznomke: poruk moe
prebiti protutrabinama glavnog dunika (valjda kao da je on glavni dunika),
korealni sudunih protutrabine svojih sudunika ako mu pripada pravo regresa, a
debitor cessus moe staviti u prijeboj ne samo trabine koje ima protiv cesionara, nego
i on koje je imao protiv cedenta.

160. VRASTE KONTRAKATA


Gaj je uveo etverodiobu kontrakata prema obliku i nainu postanka, a i Justinijan je zadrao
tu podjelu.
RAzlikuju se u klasinom pravu etiri vrste kontrakata po tome od u emu su se sastojali
razlozi zasnivanja obveza : u izgovaranju odreenih rijei (verbis), upotrebi odreene pisane
forme (litterae), predaji stvari (re) ili neformalnom sporazumu volja (consensus).
e) Verbalni kontrakti stipulatio, dotis dictio, insiurandum liberti
f)

Literalni kontrakti nomen transscripticium (expencilatio), chirographa,

synographae
g) Realni kontrakti zajam (mutuum), ostavna pogodba (depositum), posudba
(commodatum) i runo zalon pogodba (pignus) + fiducija
h) Konsenzualni kontrakti kupnja (emptio-venditio), najam (locatio-conductio),
nalog (mandatum), i drutvena pogodba (societas)
U postklasino doba razvila se i skupina inominatnih kontrakata koja se po svom nainu
postanka pribliava realnim kontraktima (i zato i komentatori zovu "inominatnim realnim
kontraktima")
U doba ZXIIP nalazimo tek nekoliko strogo formalistiki obveznih ugovora, a to su u prvom
redu nexum, sponsio i fiducia.
Svi ostali neformalni ugovori, osima navedenih 4 konsenzualna kontrakta, bili su po civilnom
pravu ne utuivi i zivu se pacta, pacta nuda.
VERBALNI KONTRAKTI
To su kontrakti kod kojih su razlozi zasnivanja obveza u odreenoj formi, tj. u izgovaranju
nekih tono odreenih rijei. Oni zajedno sa skupinom literalnik kontrakata ine grupu

formalistikih kontrakata jer su, poput ostalih poslova starog civilnog prava, vezani uz
odravanje strogih i esto sveanih formi.
U klasinom pravu to su stipulacija, dotis dikcija i jusjurandum liberti, ali i u staro pravu
postojale su obveze koje su nastajle verbis:

38

www.pravokutnik.net

a) Nexum kontrakt (ugovor) o zajmu, koji nastaje u oblike gesta per aes et
libram. On je imao ovrnu snagu, tako da ako dunik ne bi mogao vratiti dug u

odreeno vrijeme, poptpao bi pod vjerovnikovu vlast putem manus injekcije, tj. osobne
ovrhe. Ali mnogi se slau s Mitteisom koji kae da je to neka vrsta automancipacije
di dunik koji nema para da vrati dug, sam daje sebe u manus vjerovnika da svojim
radom otplati dug.
b) Vadiatura vjerojatno najstariji formalistiki verbalni kontrakt o jamstvu. Sigurno se zna o toj
ustanovi da je vas jamac za inidbu nekog drugoga. U najstarijim jamevnim ugovorima, jamac ne
nastupa kao akcesorni dunik, nego jamac obeaje da e trei to uiniti, i on jedini odgovara, jer je
on jedini obligatus.
Primjena: ako bi rasprava in iure pred magistratom morala biti odgoena, jamili su
vades da e tueni pristupiti na nastavak rasprave. U klasino doba vadimonium je
obeanje samog tuenika da e doi (sad je to stipulacija uz jamce)
c) Praediatura i praedes su jamci za tuu inidbu. Susreemo ih kao jamce u
sudbenom postupku legis akcije sacramento. Izvan procesa nalazimo ih kod ugovora s
dravom, kada drava daje u zakup ubiranje tributa i izvoenje javni radova
LITERALNI KONTRAKTI
Ona vrsta kontrakata kod kojih obveza nastaje litteris. To su nomen transtripticiom
(expensilatio), Chirographa i syngraphe

REALNI KONTRAKTI
To su uz konsenzualne neformalni kontrakti koji su bili naelno kauzalni.

Rimski realni kontrakti su : zajam (mutuum), pohrana (ostava, depositum), posudba


(commodatum) i runo-zalona pogodba (pignus).

Zajednio im je obiljeje da obveza kod njih nastaja neformalnim izruenjem neke

stvari u imovinu obveznika. Aktom takvog prijenosa stvari nastaje obveza na povratak,
bilo te iste, ili istovrsnih stvari. Zbog ovog istog obiljeja moemo uz realne kontrakte
smjestiti i fiduciju.
KONSENZUALNI KONTRAKTI
Konsenzualni kontrakti su iznimka od rimskog pravila da iz neformalnih sporazuma ne
nastaje po civilnom pravu valjana obveza (kontrakt). Toj skupini pripadaju etiri kontrakta
kupnja (emptio venditio), najam (locatio conductio) , drutvena pogodba (societas) i
nalog (mandatum). Samo u ta 4 sluajeva su iz konsenza izvirale obveze. Za sklapanje tih
kontrakata nije potreban nikakva forma, ni predaja stvari, odnosno izvrenje neke inidbe
(kao kod realnih konrakata), nego obveza nastaje za obje stranke ve samim sporazumom
consensus.
INOMINATNI KONTRAKTI

39

www.pravokutnik.net

Kod inominatnih kontrakata svaki dvostrani (sinalagmatini) sporazum o inidbi i


protuinidbi (koji nije pravom nedoputen) postaje obvezatan i utuiv, dakle postaje
kontraktom onim asom kad jedna stranka svoju obeanu inidbu ispuni.
Od konsenzualnih kontrakata razlikuju se oni po tome to obveze stranaka ne nastaju ve
sporazumom o inidbi i protuinidbi, nego time to je jedna stranka svoju inidbu
tek i izvrila.

U tome su slini s realnim kontraktima obvezni odnos nastaje tek time to je jedna stranka
izvrila svoju inidbu da bi dobila obeanu protuinidbu samo to se kod inominantnik
kontrakata inidba se moe sastojati i u nekom drugom djelovanju ili proputanju, a kod
realnih kontrakata se vraa ta ista stvar ili kod zajma istovrsna stvar.
161. VERBALNI KONTRAKTI
To su kontrakti kod kojih su razlozi zasnivanja obveza u odreenoj formi, tj. u izgovaranju
nekih tono odreenih rijei. Oni zajedno sa skupinom literalnik kontrakata ine grupu
formalistikih kontrakata jer su, poput ostalih poslova starog civilnog prava, vezani uz
odravanje strogih i esto sveanih formi.
U klasinom pravu to su stipulacija, dotis dikcija i jusjurandum liberti, ali i u staro pravu
postojale su obveze koje su nastajle verbis:
d) Nexum kontrakt (ugovor) o zajmu, koji nastaje u oblike gesta per aes et
libram. On je imao ovrnu snagu, tako da ako dunik ne bi mogao vratiti dug u

odreeno vrijeme, poptpao bi pod vjerovnikovu vlast putem manus injekcije, tj. osobne
ovrhe. Ali mnogi se slau s Mitteisom koji kae da je to neka vrsta automancipacije
di dunik koji nema para da vrati dug, sam daje sebe u manus vjerovnika da svojim
radom otplati dug.
e) Vadiatura vjerojatno najstariji formalistiki verbalni kontrakt o jamstvu. Sigurno se zna o toj
ustanovi da je vas jamac za inidbu nekog drugoga. U najstarijim jamevnim ugovorima, jamac ne
nastupa kao akcesorni dunik, nego jamac obeaje da e trei to uiniti, i on jedini odgovara, jer je
on jedini obligatus.
Primjena: ako bi rasprava in iure pred magistratom morala biti odgoena, jamili su
vades da e tueni pristupiti na nastavak rasprave. U klasino doba vadimonium je
obeanje samog tuenika da e doi (sad je to stipulacija uz jamce)
f) Praediatura i praedes su jamci za tuu inidbu. Susreemo ih kao jamce u
sudbenom postupku legis akcije sacramento. Izvan procesa nalazimo ih kod ugovora s
dravom, kada drava daje u zakup ubiranje tributa i izvoenje javni radova

162. STIPULATIO

STIPULACIJA je strogi i formalistiki velbalni kontrakt koji nastaje sveanim pitanjem


budueg vjerovnika i neposednim, sukladnim odgovorom budueg dunika.
(Spondesne mihi centum dare? Spondeo) Obje u stranke morale dakle biti prisutne, a
stipulacijom se nisu mogli sluiti gluhonijemi.
Sponsio izvorni oblik i vrsta stipulacije koja je kasnije ostala pristupana samo rimskim
graanima kao institut iuris civilis.

40

www.pravokutnik.net

Kasnije su se uz sponsiju poeli upotrebljavati i drugi oblici (npr. promittis? promitto, facias?
faciam...), koji su kao institut iuris gentium, bili pristupani i peregrinima.
Svi oblici obuhvaeni su nazivom stipulacija.

Vjerovnik stipulator, Dunik promissor.


Strogoa i formalizam pa ak i usmenost stipulacije je polako poputao.
Pod utjecajem helenistie civilizacije mogla se ona sklapati i na grkom, od Severa i na
razliitim jezicima, ili uz pomo tumaa, glavno da se stranke razumiju, a od 472. car Leon
konstitucijom kae da stranke mogu izraziti svoj sporazum bilo kakvim rijeima.
Bio je obiaj uz stipulaciju sastavljati dokaznu ispravu, koja je u carsko doba postala

neoboriv dokaz o stipulaciji i tako praktiki i zamijenila usmeni oblik stipulacije. Takva se
isprava zvala cautio.

Ona se iz dokazne listine kod Justinijana pretvara u dispozitivnu listinu. Bila je oboriva
samo ako se stranka nije cijeli dan nalazila u mjestu sastavljanja stipulacione isprave. Dakle,
za stipulacije se vie nije zahtjevala ni prisutnost stranaka, nego samo da itav dan borave u
mjestu gdje je sastavljena stipulaciona isprava.
Stipuacija je jednostrano obvezujui kontrakt stricti iuris, ona je apstraktna

obveza u kojoj se ne navodi pravni razlog obvezivanja. No i tu je dolo do modifikacija.


a) Stipulacija je formalistiki in stricti iuris i tu se primjenjuje teorija oitovanja. Ako
su predviene rijei tono izgovorene nastaje utuiva obveza i npr. prevareni ne uiva
nikakve zatite.
Potkraj republike actio i exceptio doli.
No i priije toga se mogla uz stipulaciju ugovoriti posebnom stipulacijom i clausula
doli kojom bi obvezanik preuzeo odgovornost za dolus.
b) Poto je bila apstraktna obveza nije se morala, ali se mogla navoditi kauza.
Tako se mogao dogoditi i sljedei sluaj : dunik oekuje tek od vjerovnika davanje
zajma pa mu su unaprijed, prije no to uope dobije zajam, obvee stipulacijom na

davanje duga. U tom sluaju pomogao bi pretor duniku s exceptio doli zbog koje bi
bio osloboen duga ako dokae da kauza uope ne postoji
Querella non numeratae pecuniae davala se u kasnije doba duniku za isti
sluaj dunik bi pred svjedocima ili pismom na vjerovnika ili pred magistratom
izjavio da mu novac koji se obvezao platiti nikad nije isplaen. Time bi isprava o
stipulaciji bila liena svoje moi. Bila je ograniena na 1, pa na 5, a po Justinijanu na
2 godine. Poslije toga dunik je vie ne moe koristiti. Ako ju je koristio, a dokaese da
je novac ipak isplaen, mora vratiti dvostruko.
Exceptio non numeratae pecuniae davala bi se duniku ako bi ve bio tuen
ispunjenje stipulacije.
Kod ekscepcije doli dunik dokazuje da kauza ne postoji, a kog querelle non
numeratae pecuniae vjerovnik dokazuje da kauza postoji.

41

www.pravokutnik.net

U Justinijanovom pravu, stipulacija postaje kauzalni pravni posao, te je u pomanjkanju ili


kod nedozvoljene kauze bila nitava.
Stipulatio certa kojom se obvezuje na tono odreenu svotu novaca (dare certam
pecuniam) ili tono odreenu stvar (dare certam rem) . Sve ostale stipulacije bile su stipulatio
incerta.
Actio certa creditae pecuniae vjerovniku za utuenje trabine iz stipulatio carta ako se
radio o parama
Condictio carta rei ako se radi o stvari

Actio incerti ex stipulatu pripada vjerovnika ako je stipulatio incerta.


163. LITERALNI KONTRAKTI
Ona vrsta kontrakata kod kojih obveza nastaje litteris. To su nomen transtripticiom
(expensilatio), Chirographa i syngraphe
NOMEN TRANSTRIPTICIUM (expensilatio)

To je bio literalni (jedini) kontrakt rimskog cvilnog prava.

Po vladajuem miljenju nastaje obveza iz literalnog kontrakta upisivanjem u


vjerovnikovu blagajniku knjigu codex accepti et expensi.

U kasnije republikansko doba obino jke pater familias svoja dnevna poslovanja zapisivao u
svo dnevnik (adversaria ili aphermis), a na kraju mjeseca je to upisivao u codex accepti et
expensi.
To je bila neka vrst blagajnike knjige koja je iskazivala kretanje i stanje gotova novca. Na
jednoj stranici ili u jednom stupcu su se biljeili primici, a na drugoj stranici ili u drugom
stupcu izdaci. Meu izdacima su se upisivala i takva plaanja kojima se osnivao dug, odnosno
trabina, te dunikova obveza nastaje upravo upisivanjem u codex.
U gajevo doba postojale su dvije vrste takvih upisa: nomina arcaria, nomina transcripticia.
a) Nomina arcaria to su upisi o svotama koje su uistinu efektivno isplaene, npr. u
ime zajma. No u takvom sluaju ne nastaje obvez upisivanjem codex, nego nastaje
onom isplatom i pravnim poslom koji se na nju nadovezuje. Taj upis slui samo kao
dokaz ili pribiljeka o obvezi koja izvan toga ve postoji.
b) Nomina transcripticia tvore samostalan razlog postanka obveze po
samom upisu. Nije potrebno za postanak obveze nikakav prethodni drugi pravni
posao. Upis o izvrenoj isplati fingira isplatu, te obligatio litteris nastaje mada
efektivna isplata i nije uslijedila. Gaj razlikuje:
Transscripticio a re in personam sluila je pretvaranju neke ve
postojue obveze u obveu litteris. Npr. dug iz kupoprodaje, najma ili drutvene
pogodbe, dakle iz kauzalne obveze bona fidei, mogao pretvoriti u
ekspenzilaciju, apstraktnu literalnu obvezu stricti iuris. (Upie da mu je ovaj

42

www.pravokutnik.net

isplatio kupovninu u acceptio i onda da mu daje u zajam (fiktivni) u stupac


izdataka.)
Transscripticio a persona in personam sluila je za izmjenu osobe

dunika u nekoj postojeoj obvezi. (Valjda bi upisao pod primitke da mu je


dosadanji dunik isplatio, a pod izdatke da mu je sad neko drugi tolko
duan). Obveza dosadanjeg dunika, koje je mogla poivati ne bilokakvom
pravnom razlogu, time bi utrnula, a novi dunik duguje iz literalnog kontrakta
temeljem samog apstraktnog upisa.
Nomina transcripticia u Gajevo doba slue novaciji, bilo da se meu istim osobama mijenja
samo pravni razlog obveze, ili se i mijenja i pasivni subjekt (pasivna delegacija), dakle,

slino kao i kod novacione stipulacije.


Ne zna se da li su ranije literalni kontrakti sluili i za zasnivanje samostalnih obveza ili su
oduvijek bili samo sredstvo novacije.
Iz literalnog kontrakta nastaje jednostrana obveza stricti iuris na plate odreene novane
svote, koja se utuuje akcijom cartae creditae pecuniae.

Literalnom kontraktu ne moe se dodati uvjet, ali moe rok.


Nomen transscripticium-om su samo rimski graani mogli postati vjerovnici, a izmeu
Prokulaovaca (ne) i Sabinaca (da) postojao je spor da li su na pasivnoj strani mogli biti
peregrini.
164. CHIROGRAPHA I SYNGRAPHAE
Literalni kontrakti kod peregrina.
U grkom pravu i helenistikom svijetu bio je u upotrebi pismeni kontrakt u obliku
zadunice, gdje bi dunik redovito priznavao svoju obvezu iz (fiktivnog) zajma. Dunik je bio
ovbezan ve samim aktom izdavanja takve zadunice u kojoj izjavljuje da neto duguje ili da
e neto dati Chirograpum i syngrapha imale su u grkom pravu dispozitivni te su
sadravale apstraktnu obvezu.
SYNGRAPHAE listine sastavljene pred svjedocima objektivno (slino dananjim
zapisnicima), koncipirane u treem licu, utvruja da je odreena osoba duna stanovitu
svotu odreenoj drugoj osobi. U egiptu su ih sastavljali notari ili bankari. Na ispravi je peat
njenog sastavljaa i svjedoka, a svjedoci pored peata stavljaju i svoja imena.
CHIROGRAPHA su subjektivno koncipirane isprave. Pisag govori ovdje u prvom licu,
a kako je to redovito sam dunik, priznaje on tom ispravom dug stanovite novane svote
prema vjerovniku.
Roma parla, Orient scrive.
Kada je Karakalina constitutio Antoniniana proirila rimsko graanstvo, a time i rimsko

civilno pravo na podruje itavog carstva, izgubile su te helenistike isprave znaaj literalnih

43

www.pravokutnik.net

kontrakata, tj. znaaj dispozitivnih isprava jer je i onamo prodrla rimska stipulacija, koja je
te isprave postisnula Ali i one su utjecale na stipulaciju jer smo ve vidjeli da je ona kod
Justinijana pretvorena u literalni kontrakt, koji poslije dvije godine djeluje apstraktno jer se
tada vie ne moe dokazivati da causa ne postoji.
165. REALNI KONTRAKTI
To su uz konsenzualne neformalni kontrakti koji su bili naelno kauzalni.
Rimski realni kontrakti su : zajam (mutuum), pohrana (ostava, depositum), posudba
(commodatum) i runo-zalona pogodba (pignus).

Zajednio im je obiljeje da obveza kod njih nastaja neformalnim izruenjem neke


stvari u imovinu obveznika. Aktom takvog prijenosa stvari nastaje obveza na povratak,
bilo te iste, ili istovrsnih stvari. Zbog ovog istog obiljeja moemo uz realne kontrakte
smjestiti i fiduciju.
Gaj u Institucijama navodi samo zajam kao realni kontrakt, au Justinijanovim Institucijama
i Digesta navode uz mutuum i depositum, commodatum i pignus. Oni su bili i pije poznati, ali
su isprva bili zatieni samo pretorskim formulama in factum, a tijekom vremena su u
klasino doba bili preuzeti u civilno pravo i priznati civilnom kontraktina. Zato kod Gaja
nalazimo za depositum i commodatu tubene formule i in ius conceptae i in facum conepta.
Oni nisu bili u Gajevo vrijeme uvrteni u realne kontrakte jer se smatralo da obveza nastaje
"re" samo kad se prenosi vlasnitvo na drugoga koji preuzima obvezu na restituciju. (Zato
danas neki ovdje uvrtuju i fiduciju).
Kod pohrane i posudbe prelazi samo detencija stvari, a kod runo zalon pogodbe posjed
stvari. No na temelju da u svim tim kontraktima osnivanje obveze dolazi time to stvar
prelazi iz vjerovnikovih u ruke dunika, a on se obvezuje na povratak, uvrteni su i ovi ostali
u realne kontrakte.
166. ZAJAM (mutuum)

ZAJAM je ugovor koji nastaje time to jedna stranka (zajmodavac) predaje u vlasnitvo
drugoj stranci (zajmoprimcu) stanovitu koliinu novca ili drugih zamjenjivih stvari s
uglavkom da zajmoprimac imade vratiti jednaku koliinu stvari iste vrste i kakvoe.
Zajamska pogodba postaje perfektna tek momentom prijelaza vlasnitva od zajmodavca na
zajmoprimca.
Budui da su predmetom zajma samo novac ili druge zamjenjive stvari (npr. ulje, ito), a ove
su res nec mancipi, prenosi se njihovo vlasnitvo pukom tradicijom.
Zajmoprimac se obvezuje povratiti samo jednako koliinu istovrsnih stvari. Ako bi se
obvezao vratiti neto drugo radilo bi se o mjeni (permutatio) , a ako bi se obvezao na povratak
istih tih stvari (eadem species) bila bi to ostavna ili posudbena pogodba (depositum ili
commodatum).
Zajam je negotium stricti iuris jedini od realnih kontrakata i jednostrano obvezujui
(unilateralni) ugovor: zajmoprimac je obvezni dunik, a zajmodavac je ovlateni
vjerovnik.

44

www.pravokutnik.net

Kao ugovor iuris gentium uporabiv je i za peregrine. Strogost i jednostranost tumae mnogi
time to je kao neformalni zajam zamijenio stari neksum.
Za ostvarivanje zajamske trabine pripadala je vjerovniku, zavisno o tome da li je predmat
zajma bio novac ili stvar actio (condictio) certae creditae pecuniae i condictio certae
rei. (Po Justinijanu nazvana condictio triticaria)

Nije mu pripadala neka posebna tuba iz zajma, koja b u formuli oznaavala zajam kao
pravni razlog dugovanja, nego se vjerovnik sluio kondikcijama koje su bile formulirane
apstraktno, te su se upotrebljavale i u drugim sluajevima civilnih obveza stricti iuris na
certum, kao i kod stipulacije certi.

Poto je vjerovnik morao dokazivati da je zajam izruio, dunik daje u svrhu budueg dokaza
vjerovniku zadunicu.

I tu se primjenjuju querella non numeratae pecuniae i exceptio non numeratae


pecuniae. (zani, ako dunik izda zadunicuu oekivanju isplate zajma a do toga ne doe)
Kamate su se za zajam mogle dogovoriti iskljuivo posebnim ugovoro, nisu bile mogue uz
zajam. Tako da su se ugovarale posebnom stipulacijom (stipulatio usurarum). Vjerovnik
jednom akcijom utuuje iz zajma samo glavnicu, a drugom akcijom kamate iz stipulacije. Kod
nenovanih zajmova je u kasnijem carstvu priznata kamatna obveza i nudo pactu.
Sebatus consultum Macedonianum (za Vespaijana) zabranjuje davanje zajma sinu
obitelji bez oeva pristanka. Povratak zajma nije se mogao traiti ni nakon to sin postane
sui iuris. (Htjelo se da se ne rauna na to da stari umre). Obveza iz takvog zajma je naturalis
obligatio. Neutuiva, ali ako se ispuni i nepovratna.
POMORSKI ZAJAM (faenus nauticum; pecunia traiecticia) Vjerovnik daje novac koji
se ima prevesti brodom prko mora, ili se za taj novac ima kupiti roba koje e biti prevezena
brodom preko mora. Zajam e biti vraen samo u sluaju ako brod, odnosno tovar, stignu
sretno na odredite. Takav je zajam imao funkciju pomorskog osiguranja te se premija
plaala u obliku kamata (usurae maritimae). U klasinom pravu te kamate nisu bile
ograniene, a Justinijan ih ograniava na 12%. Za ugovor takvog zajma i kamata bio je
dostatan nudum pactum.

167. PIGNUS, FIDUCIJA,HIPOTEKA


Vidi pod zalono pravo
FIDUCIJA
Uz mancipaciju ili in iure cesiju, koje su sluile za prenoenje vlasnitva, mogao se ugovoriti
posebni fiducijarni uglavak kojim se stjecatelj (fiducijar) obvezuje da e vlasnitvo stvari

remancipacijom ili in iure cesijom prenijeti natrag na otuivaoca (fiducijanta) kad se ispuni
dogovorena svrha.

45

www.pravokutnik.net

Fiducia cum creditore prenosilo se vlasnitvo na vjerovnika radi osiguranja neke

njegove trabine, a nakon isplate trabine, vjerovnik bi prema fiucijarnom uglavku, imao
vlasnitvo povratiti duniku. U tom je svojstvu bila pretea runog zaloga i runozalone
pogodbe.
Fiducia cum amico prenosilo bi se na drugoga vlasnitvo u svrhu pohrane ili porabe, te
je ona u tom svojstvu kasnije zamijenjena ostavnom i posudbenom pogodbom (depositum i
commodatum) kod kojih se ista svrha postie i bez prenoenja vlasnitva.
S vemenom je taj uglavak postao samostalan obvezni ugovor koji je postao utuiv
samostalnom civilnom obveznom tubom actio fiduciae.
Actio fiduciae directa fiducijant trai povratak vlasnitva stvari
Acti fiduciae contraria fiducijar ostvaruje svoje eventualne protuzahtjeve protiv
fiducijanta (npr. trokove i izdatke oko stvari).
Osuenika bi stizala i infamija.

Tako je fiducijarni uglavak postao utuivim civilnim kkontraktom, a jerse zbivao prijenos
vlasnitva, moe se uvrstiti meu realne kontrakte, premda mu rimski pravnici to svojstvo
nisu previe isticali.
168. OSTAVNA POGODBA (depositum)
OSTAVNA ili POHRAMBENA POGODBA (depositum) je realni kontrakt kojim jedna
stranka (deponent) predaje drugoj stranci (depozitar) pokretne stvari s uglavkom da ih

besplatno uva i na zahtjev povrati. (Ukoliko bi se na uvanje davale nekretnine morali su


se posluiti fiducijom cum amico)
Depositum je nepotpuno dvostrano obvezni ugovor (contractuc bilateralis inequalis).
Deponent ima trabinu protiv depozitara na povratak stvari, dok depozitar ima eventualne
zahtjeve protiv deponenta.
Ostava spada u iudica bona fidei
Dunosti depozitara:
- stvar uvati i na zahtjev ili po isteku roka povratiti s priratajem i svim plodovima
- u sluaju propasti ili tete na stvari odgovara samo za dolus (i culpa lata)
- osuenog depozitara stizava infamija
- zvoje zahtjeve protiv depozitara ostvaruje deponent s actio depositum directa
Dunosti deponenta:
- duan nadoknaditi eventualne nune i korisne trokove i izdatke za stvar
- duan je nadoknaditi tetu koju stvar depozitaru eventualno prouzroi
- on odgovara za svaku krivnju i nepanju
- depozitar ostvaruje te svoje zahtjeve protiv deponenta s actio depositum contraria

Posebna pravila vrijedila su za tri posebna oblika ostavne pogodbe:

46

www.pravokutnik.net

a) Depositum miserabile ili necessarium pretor je predvidio u svom ediktu posebnu


akciju in duplum ako je depozit uinjen prigodom tekih javnih ili privatnih nepogoda
i nesrea . Ovdje se radi o prilikama gdje ne postoji slobodan izbor povjerljive osobe.
b) Depositum irregulare ako se u pohranu dao novac ili druge zamjenjive stvari s time
da ih depozitar smije potroiti i vrstiti samo istu koliinu i vrstu. uvar postaje vlasnik
novca. Prvo su se tu primjenjivala sva pravila, dunosti i tube zajma, ali se posinje
shvaati da to nije toliko kreditini odnoaj, dakle u interesu depozitara nego da se
ovdje radi o interesu deponenta pa se poinje taj sluaj gledati kao ostavna pogodba
(depositum irregulare). Vjerovniku se davala actio depositi koja je bila iudicium bona
fidei, za razliku od prijanje actio certae creditae pecuniae koja je akcija stricti iuris.
c) Sekvestracija vie osoba predaje stvar treemu (sekvestru) u pohranu, time da je
sekvestar mora izruiti samo pod odreeni uvjetima i samo onome koji je tim uvjetima
ili svrhom sekvestracije oznaen. Najei je sluaj da se za vrijeme trajanja parnice
prijeporna stvar preda ssekvestru time da je on ima izruiti stranci koja pobijedi u
parnici. Sekvestar uiva posjedovnu zatitu (uz zalonog vjerovnika i prekarista bio
je on izvedeni posjednik). On ne mora i nesmije stvar vratiti na svakodobni
deponentov zahtjev, nego tek po ispunjenju odreenih uvjeta povratka. Protiv njega
upotrebljavala se actio depositi sequestraria.
169. POSUDBA (commodatum)

POSUDBA je realni kontrakt kojim jedna stranka (posudilac, komodant) predaje drugoj
stranci (posudovniku, komodataru) odreenu stvar na besplatnu upotrebu time da je
primalac ima nakon odreenog vremena ili nakon dogovorene upotrebe vratiti. Posuivati se
mogu i pokretne i nepokretne stvari.
BESPLATNOST je bitna karakteristika posudbe jer ako se daju pare, to je najam, a ako se da
neka stvar to je inominatni kontrakt.
Komodatar je samo DETENTOR, kao i depozitor. Zato kodant ne mora biti vlasnik.
Predmetom posudbe mogu biti samo nepotrone stvari jer se po upotrebi moraju vratiti,
iznimno i potrone samo radi pokazivanja (per pompam vel ostentantionem)
Commodatum je nepotpuno dvostrano obvezni ugovor (contractuc bilateralis inequalis)
te pripada meu iudicia bonae fidei. tj, stranake obveze se ravnaju prema naelima potenja
i povjerenja u prometu.
Dunosti komodatara:
-

smije stvar upotrebljavati samo kako i do kad je dogovoreno, ako nita nije dogovoreno
onda onako kaoko je upotrebljava i sam komodant u protivnom poinja furtum usus

duan je snositi primjerene redovite trokove uzdravanja stvari (npr. hraniti roba)

povratiti stvar sa savim priratajima i plodovima nakon ugovorenog vremena,

odnosno nakon vremena za kojeg je stvar mogao upotrijebiti makar i nije


kod propasti i pogoranja stvari odgovara za svaku krivnju, a po klasinom pravu i za
kustodiju

Komodantu je za ostvarenje njegovih zahtjeva protiv komodatara pripala actio


commodati directa

47

www.pravokutnik.net

Dunost komodanta:
- naknada izvanrednih trokova oko stvari
- naknada tete
Za eventualne protuzahtjeve dobio je komodatar actio commodti contraria.
170. RUNO-ZALONA POGODBA (contractus pigneraticus, pignus)
RUNO-ZALONA POGODBA je realni kontrakt koji nastaje time to jedna stranka (zaloni
dunik) predaje drugome (zalonom vjerovniku) neku pokretnu ili nepokretnu stvar u zalog
za osiguranje vjerovnikve trabine time da zaloni vjerovnik ima stvar povratiti kad prestane
zalono pravo.
Predajom stvari u runi zaog stjee vjerovnik na stvari zalono pravo (pignus), koje je
stvarno pravo i zato djeluje prema svakome. No istodobno dolazi predajom stvari i do realnog
kontrakta izmeu dunika i vjerovnika, dakle, do obveznog odnosa koji djeluje samo
izmeu njih dvojce
Zalonom vjerovniku pripada na stvari posjed, zatien posesornim interdiktima mada
nema volje posjedovati stvar kao vlasnik. (izvedeni posjed)
Contractus pigneraticus je nepotpuno dvostrano obvezni ugovor, a stranake se
obveze prosuuju prema naelima bonae fidei.
Zaloni vjerovnik:
-

duan je povratiti stvar im prestane zalono pravo, tj. im utrne osigurana trabina
ako je prodao zalog eventualni viak (suprfluum, hyperocha) pripada zalonom duniku
duan je stvar uvati kao diligens pater familias
odgovara za za svaku krivnju sve do culpae levis

Zaloni dunik ima protiv zalonog vjerovnika actio pigneratica directa za ostvarenje
svog zahtjeva.
Zaloni dunik:
-

naknada tete i naknada izdataka za stvar


svaka krivnja do culpa levis jer je i on bio na ugovoru interesiran

Zaloni vjerovnik ima protiv zalonog dunika actio pigneratica contraria.


Pignus irregulare analogno s depositum irregulare.
171. KONSENZUALNI KONTRAKTI

Konsenzualni kontrakti su iznimka od rimskog pravila da iz neformalnih sporazuma ne


nastaje po civilnom pravu valjana obveza (kontrakt). Toj skupini pripadaju etiri kontrakta

kupnja (emptio venditio), najam (locatio conductio) , drutvena pogodba (societas) i


nalog (mandatum). Samo u ta 4 sluajeva su iz konsenza izvirale obveze.

48

www.pravokutnik.net

Za sklapanje tih kontrakata nije potreban nikakva forma, ni predaja stvari, odnosno
izvrenje neke inidbe (kao kod realnih konrakata), nego obveza nastaje za obje stranke ve
samim sporazumom consensus.
Konsenzualni kontrakti su dvostruko obvezni ugovori. Kupnja, najam i drutvena
pogodba su nuno dvostrani ugovori, tj. sinalagmatini ugovori. Sve su stranke meusobno
vezane na neku inidbu, svaka strana je ujedno i vjerovnk i dunik.
Mandat je contractus bilateralis inequalis.
Nuna dvostranost kupnje i najma oituje se ve i u njuhovom dvorjenom nazivu: emptio
venditio, locatio conductio, a osim toga i u posebnim nazivima tubi koje pripadaju svakoj
stranci (actio empti za kupca, actio venditi za prodavaoca; actio locati za najmodavca, actio
conducti za najmoprimca.
Zbog dvostranog znaaj sinalagmatinih ugovora ne moe ni jedna stranka traiti od druge
ispunjenje ako nije i sama spremna svoju inidbu ispuniti. U protivnom sluaju bit e tuba
odbijena zbog prigovora protustranke exeptio non adimpleti contractus.
Kako se sklapaju nudo consensu, mogu se dokidati i neformalnim sporazumom, contrarius
consensus, mutuus dissensus, ako jo ni jedna stranka nije ispunila svoju inidbu.
172. KUPOPRODAJNA POGODBA (emptio venditio)
KUPOPRODAJNA POGODBA je konsenzualni ugovor koji nastaje time to jedna stranka

(prodavalac, venditor) obeaje drugoj stranci (kupac, emptor) prepustiti neku stvar, a druga
stranka obeaje prodavaocu za stvar platiti odreenu svotu novca kao kupovninu.
Ona proizvodi samo obligatorne uinke. Ne prenosi se samom pogodbom vlasnitvo ili
posjed prodane stvari, a niti na prodavaoca kupovnina. Dakle sama pogodba nema
stvarnopranog uinka.
Sam prijenos stvari i cijene dogaa se posebnim aktom, tradicijom. Ona ne spada u

postanak nego u ispunjnje obveze. Kupoprodajna pogodba je prema tome samo pravni
razlog (causa) za prijenos stvari, odnosno novane cijene, dakle pravni razlog za tradiciju
Kupnja isprva nije bila priznata kao obligatorni konsenzualni kontrakt. Veinom se misli da
se kod mancipativne kupnje onaj neobavezni prethodni dogovor postepeno odvojio od
aktamancipacije te zadobio znaaj samostalnog ugovora iz kojeg nastaje obveza.
Kupoprodajna pogodba nastaje im su se stranke sporazumjele o predetu i o cijeni.
Predmetom kupoprodaje mogu biti sve stvari koje su u prometu i koje su otuive: tjelesne
i netjelesne, pokretne i nepokretne. Poto se ne prenosi vlasnitvo i tue stvari, ali je
vlasniku pridrano pravo reivindikacije.
Mogu biti i budue stvari:
emptio rei sperate: predlei uvjetna kupnja, stranke e biti obvezane samo utoliko ukoliko
stvari doista nastanu i samo u onom opsegu u kojem nastanu

49

www.pravokutnik.net

emptio rei spei: predlei bezuvjetna kupnja, no rizik postanka stvari snosi kupac jer on
kupuje samo nadu na dobitak

173.KARAKTERISTIKE KUPOVNE CIJENE


to se tie kupovne cijene (pretium) vrijede sljedea pravila:
a) Kopovnina se mora sastojati iz novca (NUMERATA PECUNIA). Prevladalo to
miljenje Prokulovaca

b) Kupovnina mora biti odreena (PRECIUM CERTUM) ili barem odrediva po


nekim objektivnim sigurnim okolnostima, tako da se glede njezine vidsine ne mora
sklapati vie nova pogodba. U Justinijanovo vrijeme cjena se moe prepustiti
primjerenoj rasudbi treeg. Predlei uvjetna kupnja.
c) Kupovnina mora biti PRECIUM VERUM, tj ozbiljno miljena.

d) Po klasinom pravu ne mora biti precium iustum, tj u nekom srazmjeru s pravom


vrijednosti stvari. U Justinijanovo doba cijena ne smije biti manja od polovice
prave vrijednosti predmeta.
LAESIO ENORMIS Ako kupovnina ne bi dosizali ni polovicu stvarne vrijednosti stvari,
mogao je prodavalac traiti razvrgnue kupnje., tj. povratak predmeta uz restituciju

kupovnine. Kupac je pak mogao izbjei razvrgnue time to bi nadoplatio razliku cijene do
prave vrijednosti stvari. U toj ovlasti sadrana je za kupca facultas alternativa.

174. ODGOVORNOST STRANAKA IZ KUPOPRODAJE


Poto je kupoprodaja sinalagmaini kontrakt, obveza nastaju i za prodavaoca i za kupca.
Kupac svoja potraivanja od prodavaoca ostvaruje akcijom empti, a prodavalac svoje protiv
kupca akcijom venditi.
Kupac je duan:
-

platiti kupovninu

platiti i ofecijelne kamate od dana kad mu je predan kupljeni predmet

preuzeti stvar (prodavalac ga moe akcijom venditi siliti da pruzme stvar)

Prodavaoc je duan:
a) stvar uvati i odgovarati za nju do asa predaje

b) izruiti je kupcu, tj. pribaviti mu mirni posjed stvari


c) nakon predaje stvari odgovarati za evikciju

d) nakon predaje jamiti za skrivene mane i nedostatke stvari

50

www.pravokutnik.net

dok stvar ne bude predana kupcu odgovara prodavac za svaku krivnju, a neki misle da

je po klasinom pravu odgovarao i za kustodiju


-

U Justinijana je mora uvati kao diligens patr familias, svaka krivnja, ne kustodija i via
slia

PERICULUM EST EMPTORIS Ako prodana stvar odreena kao species propadne kod
prodavaoca, na nain za koji on ne odgovara, prodavalac e prema opim naelima biti
osloboen svake obveze. No protivno pricipu sinalagmatinosti obveza, kupac e ipak morati
platiti kupovninu mada nije stvar dobio. To se u Justinijanovom pravu izraava principom
"Periculum est emptoris" (Dakle, kupac snosi rizik?)
Ogranienja:

a) Ne vrijedi kod generine kupnje

b) Kod mjeovito generinih stvari, i stvari koje se trebaju odvagnuti naelo djeluje
tek kada se izlue odnosno odvagnu

c) Kod kupnje sklopljene pod susupenzivnim uvjetom po nastupa uvjeta


d) Ne vrijedi ako bi stvar propala intervencijom drave

e) Bilo je dispozitivne naravi, stranke su se mogle drugaiji dogovoriti


f)

Prodavalac je morao kupcu izruiti eventualne koristi koje je imao od tog naela, npr.
sve tube protiv treeg ili ono to je ve utuio d treeg koi je unitio stvar (actio

legis Aquiliae, rei vindicatio, actio furti, condictio furti)


Justinijan opravdava to pravilo time to kupac koji snosi rizik ima i koristi (npr. plodovi,
prirataj) od asa sklopljene pogodbe.
Mirni posjed stvari prodavalac nije bio duan kupcu pribaviti vlasnitvo stvari ve samo
miran posjed i uivanje stvari tako da mu je nitko ne moe redovnim pravnim putem iz
posjeda oduzeti, evicirati.
Takav prijenos nesmetanog posjeda zovu izvori obino "vacuam possessionem tradere".
Dakle, prodavaeva je obveza upravljena na "facere", a ne na "dare".
Zato je kupoprodajna pogodba valjana i ako prodavac nije bio vlasnik.

U Justinijanovom pravu vlasnitvo prelazi na kupca samo ako je osigurao ili isplatio
kupovninu, ili ako mu ju je prodavalac bez osiguranja kreditirao.

175. ODGOVORNOST PRODAVAOCA ZA NEDOSTATKE

ODGOVORNOST PRODAVAOCA ZA PRAVNE NEDOSTATKE STVARI

Prodavalac nije duan pribaviti kupcu vlasnitvo. Dakle nije odgovoran za pravne nedostatke
same po sebi. On ne odgovara ako bi se neko drugi javio da ima vlasnitvo ili neko drugo

51

www.pravokutnik.net

stvarno pravo na stvari, nego tek ako bi trei putem parnice ili interdikta stvar kupcu
oduzeo iz posjeda.

Osgovornost za evikciju razvijala se postepeno:


Actio auctoritas najstariji sluaj jamstva za evikciju, vezan uz mancipaciju. Ako bi
vlasnik stvari podigao reivindikacionu parnicu protiv mancipatara, mancipant mu je bio
duan pomoi ili preuzeti parnicu na sebe. Ako to nije htio ili ga nije uspio obraniti imao je
mancipatar actio auctoritas protiv njega na povratak dvostrukog iznosa kupovnine. Ta
akcija in duplum imala je deliktni znaaj
Mogao se mancipant i stipulacijom (stipulatio duplae, pecuniae) na povratak dvostruke
kupovnine u sluaju evikcije.
Kupac je u 1. st dobo pravo akcijom empti prisiliti prodavaoca da se obvee stipulacijom
duplae.
Konano je dolo do toga da sama kupoprodajna pogodba sadri jamstvo ze evikciju. Tako da
sada kupac podie tubu iz samog ugovora actio empti kojom trai naknadu punog
interesa.

Pretpostavka odgovornosti prodavaoca za evikciju je da je kupac obavijestio prodavaoca o

parnici koju je trei zapodjenuo protiv kupca, kako bi mu prodavaoc u parnici mogao pomoi.
Do prodavaoeve odgovornosti dolazilo e naelno samo u sluaju ako bi stvar kupcu uspjeno
evincirana. Iznimke:

a) Kupac je mogao akcijom empti traiti naknadu interesa mada je zadrao posjed
stvari, ali ne po kupoprodajnoj pogodbi (npr. ponovom kupnjom od prvog vlasnika)
b) Kupac nije morao ekati da doe do evikcije, nego je odmah mogao upotrijebiti akciju
empti ako mu je prodavaoc dolozno prodao tuu stvar
c) Kupac je mogao zadrati kupovninu dok je tekla protiv njega parnica o vlasnitvu
(exceptio evictionis imminentis)
ODGOVORNOST PRODAVAOCA ZA FAKTINE NEDOSTATKE STVARI

Uz odgovornost za evikciju postoji odgovornost prodavaoca za faktike nedostatke


prodane stvari. Pretpostavke:

a) da se radi o manama zbog kojih se stvar ne moe uredno upotrebljavati, ili joj
bitno umanjuju vrijednost

b) da su ti nedostaci postojali ve u asu prodaje


c) da se radi o skrivenim i neupadljivim nedostacima, a ne o tkvim koji se oigledno
zapaaju ili se po nekim znacima mogu odmah prepoznati (npr. sljepoa)

52

www.pravokutnik.net

d) da kupcu te mane nisu bile poznate, niti ih je mogao kraj obiajne mjere
paljivosti prigodom kupnje upoznati

Akcija de modo agri najraniji sluaj jamstva za faktike nedostatke vezan je takoer uz
mancipaciju kao realnu kupnju. Ako je prodavalac pri mancipaciji zemljitao naveo netone
podatke o veliini zemljita odgovarao je po Zakoniku XII ploa akcijom de modo agri za
dvostruku vrijednost povrine koja nedostaje.
Kod svake kupnje mogao je prodavaoc preuzeti odgovornost za faktike nedostatke
stipulacijom.
Kod konsenzualne kupnje razvila se odgovornost za faktike nedostatke u kasnije
republikansko doba ve u samom konsenzualnom ugovoruu. Ako je prodavaoc nastupao
dolozno, tj. svjesno kupcu zatajio neke mane ili bi lano pripisivao neka svojstva koja ona
nema imao je kupac actio empti kojom je mogo traiti odtetu za nedostatke.
Kurulski edili su isprva ediktom obznanili da prodavaoc treba javno obznaiti mane svojih
ivotinja i robova, a za eventualne ostale se obvezivao stipulacijom.
Postupno uveli da prodavaoc uvijek odgovara za mane, bez obzira da li je on sam znao za
njih ili ne. I kupcu su pripadale po izboru dvije edilske tube:
Actio redhibitoria mogao je u roku od est mjeseci traiti razvrgnue kupnje
Actio quanti minoris u roku godinu dana mogao je kupac traiti srazmjerno snienje
cijene.
U Justinijanovom pravu protegnuto je jamstvo kurulskih edila na kupnje svih stvari, a ne
samo robova i ivotinja. Odgovaro je sada prodavaoc i za sva neformalna obeanja i izjave
u pogledu kvalitete stvari.
Kupac zadrava ili akciju redhibitoria ili akciju quanti minoris, a ima i akciju empti
na naknadu svekolike tete, pozitivnog interesa (tj tete koju trpi jer ugovor nije valjano
ispunjen).
176. UZGREDNI UGLAVCI UZ KUPOPRODAJU
Uz kupnju kao negotium bonae fidei mogli su se ugovoriti razliiti uzgredni uglavci (pacta

adiecta), koji su se takoer utuivali tubom iz kupoprodajnog ugovora. (akcijom epti, venditi)
Lex commissoria prodavalac si pridrava pravo da odstupi od ugovora ako kupac
na vrijeme ne isplati kupovninu. Smatralo se da dolazi do kupoprodajnog ugovora pod
rezolutivnim uvjetom.
In diem addictio prodavalac si pridrava pravo da u odreenom roku smije stvar
prodati boljem kupcu. Prvotni kupac ima facultas alternativa da ponudi toliko koliko

53

www.pravokutnik.net

nudi novi kupac. Po nekim rjeenjima bio je to negativni suspenzivni uvjet, a po


nekima rezolutivni.
Lex commissoria i in diem addictio imaju stvarnopravni uinak jer razvrgnuem kupnje
vlasnitvo ipso iure prelazi natrag na prodavaoca.
Obligatorni uinak su ostvarivali, i to samo meu ugovornim strankama i bili su utuivi
akcijom in personam:
Pactum displicentiae uglavak kojim si kupac pridrava pravo da razvrgne
kupnju izjavom da mu se stvar ne svia. To je morao uiniti do odreenog roka. (tzv.
kupnja na ogled, na probu). To se smatralo kao rezolutivni uvijet, uglavnom.
Pactum de retroemendo prodavalac si pridrava pravo da prodanu stvar unutar
odreenog vremena natrag kupi; vrijedi prvotna cijena, ako nije drugaije ugovoreno
Pacrum de retrovendento kupac pridrava pravo da istu stvar natrag proda,
vrijedi prvotna cijena, ako nije drugaije dogovoreno
Pactum protimiseos prodaja s pridrajem prava prvokupa

177. NAJAMNA POGODBA

NAJAM je konsenzualni sinalagmatini ugovor kojim se jedna stranka obvezuje za

odreenu novanu naplatu prepustiti drugoj stranci na porabu i koritenje odreenu stvar
(locatio conductio rei: najam i zakup), ili jod dati na raspolaganje svoju radnu snagu

(locatio conductio operarum: ugovor o slubi) ili joj izvrti neko djelo (locatio conductio
operis: ugovor o djelu), a druga se stranka obvezuje platiti za to odreenu svotu novaca
(merces)
Isprva je i najam bio posao za gotovo iz ruke u ruku kao i nekadanja realna kupnja.
Konsenzualnim kontraktom s obligatornim uincima postao je tak u kasnije republikansko
doba.
Najam je uvjek naplatan (besplatna poraba stvari bila bi posudba). Rimljani su ga smatrali
ugovorom koji je vrlo srodan kupoprodaji.
Za ostvarivanje meusobnih stranakih prava i dunosti pripadala je lokatoru actio locati
protiv konduktora, a ovome actio conducti protiv lokatora.

Obje su tube iudicia bonae fidei, stranke odgovaraju za svaku krivnju (dolus i culpa
levis) , a njihove dunosti prosuuju se po naelima potenja i povjerenja uprometu.
178. LOCATIO CONDUCTIO REI

Predmetom najma moe biti svaka nepotrona stvar, pokretna i nepokretna, a i neka prava
(pravo uivanja (ususfructus), emfiteuza i superficies).
Najamna je pogodba sklopljena im su se stranke sporazumjele o predmetu
pogodbe i najamnini.

Najmodavac se obvezuje prepustiti najmoprimcu porabu i koritenje stvari (frui, per frui
licere)

54

www.pravokutnik.net

Locatio conductio rei obuhvaa sluajeve gdje se preputa samo poraba stvari (dananji

najam, npr. najam stana), kao i sluajeve gdje se preputa poraba i uivanje plodova stvari
(dananji zakup, npr. zakup poljoprivrednog zemljita)
Obveze locatora (najmodavac):
-

predati stvar i omoguiti njenu porabu i koritenje za ugovoreno vrijeme


on predaje stvar samo u detenciju (najmoprimac ima samo obligatorni zahtjev za
naknadu tete protiv locatora, nita protiv treih)
duan je stvar odravati u uporabljivom stanju pa snosi nune i korisne trokove i druge
terete na stvari, nuan je nadoknaditi conductoru nune trokove
jami za mirnu uporabu u koritenje
odgovara za tetu zbog evikcije
odgovara za tetu zbog skrivenih mana stvari

Zahtjeve protiv najmodavca ostvaruje conductor s actio conducti


Obveze conductora (najamnik):
-

duan je platiti ugovorenu najamninu ili zakupninu (merces), po izmaku najamnog


vremena (ako nije drugaije dogovoreno); najamnina mora bit u novcu
zakupnina je mogla biti odreena i u koliini ili dijelu priroda
mora stvar uvati i upotrebljavati po ugovoru
odgovara za svaku krivnju ukljuivo s culpa levis in abstracto
ne odgovara za pogoranje stvari redovitom uporabom
ako mu bude onemogueno koritenje stvari bez njegove krivnje e treba platiti najamninu
za ostalo vrijeme (periculum est locatoris)
stvar se moe dati i u podnajam

najmodavci pripada zalono pravo na stvarima koje je najamnik unio u stan kao

osiguranje dune najamnine


- zakupodavcu na prirodu zakupljenog zemljita
Zahtjeve protiv conductora ostvaruje najmodavac akcijom locati.
Najamni odnos prestaje istekom ugovorenog vremena
Ako najmodavac ostavi najamniku stvar i dalje ugovor se smatra muke obnovljen.
Justinijan moe najmodavac i ranije jednostrano odstupiti od ugovora ako mu najamnina
nije isplaena 2 godine ili ako najamnik zloupotrebljava stvar.
Moe i najamnik odustati ako najmodavac ne eli izvriti dun popravke, ili ako mu susjed
zazida prozore stana.
Ako je najmni ugovor na neodreeno vrijeme, svaka stranka moe kad hoe ugovor raskinuti.
179. LOCATIO CONDUCTIO OPERARUM

Ovo je oblik NAJMA u koje slobodan ovjek daje svoju radnu snagu za novac.
Predmetom ove pogodbe mogao je biti samo runi rad nie vrste koji su inae obavljali
robovi. Zato se takav rad smatrao nedostojnim slobodna ovjeka. Po shvaanju robovlasnikog
drutva je naplatno obavljanje rada poniavalo slbodne ljude. Rad koji su obavljali pripadnici
vie klase nije mogao biti predmet najma u novcu. (lijenici, advokati). Takav bi se rad davao

55

www.pravokutnik.net

formalno besplatno, npr. kao mandatni ugovor, ali su se stvarno primale "poasti" i
"uvaavanja". Takvi honorari postali su u carsko doba utuiv u ekstraordinarnoj kogniciji.
Kod locatio conductio operarum predmetom ugovora je rad, tj. radna snaga posloprimca
(locator), kojem poslodavac (conductor) disponira.
Locator:
obvezan briljivo obavljati rad prema ugovoru i uputama poslodavca, kroz ugovoreno
vrijeme
- raditi mora, u pravilu, osobno te ugovor prestaje njgovom smru
Poslodavcu pripada protiv njega actio conducti.
-

Conductor:
platiti ugovorenu novanu najamninu (merces) za ugovoreno vrijeme, i ako se nije mogao
zbog zapreka sa svoje strane posluiti radom
Svoje eventualne zahtjeve protiv posloprimca imao je lokator s actio locati.
-

180. LOCATIO CONDUCTIO OPERIS

Locatio conductio operis tie se izvedbe nekog djela, npr. izrade ili popravka kakve
stvari, prijevoza robe, gradnje kue itd. Predmetom ugovora nije sam rad ili radna snaga,
nego rezultat rada (opus).
Naruitelj djela je locator, a poduzetnik je conductor.

Ako se radilo o izradi neke stvari, davao bi u pravilu naruitelj materijal koji se imao
preraditi
Conductor (izvoa radova):
-

djelo uredno izvriti i na vrijeme ga predati


moe se sluiti pomonicima, ako nije drugaije ugovoreno, ili ako nije strogo osobna
inidba (npr. slikanje)

odgovara sa svaku krivnju, svoju nesposobnost, i culpa ine eligendo, a nekad i za

kustodiju
NAruitelj ostvaruje svoje zahtjeve protiv conductora actio locati
Locator(naruitelj):
- platiti merces i pravodobno pruzeti dovreno djelo
Conductor ima za te zahtjeve actio conducti.
Za rezliku od l c operarum ne utrnjuje locatio conductio operis poduzetnikovom smru, nego
njegova obveza prlazi na nasljednika osim ako se ne radi o strogo osobnoj inidbi.
Lex rodia de iactu predmet ugovora je prekomorski prijevoz robe, kod diobe eventualne
tete robe ili broda za nesree na moru primjenjivao se zakon otoka Rodosa. Ako kapetan
mora rtvovati dio tovara da spasi lau i ostali tovar, imali su time nastalu tetu svi zajedno
srazmjerno snositi. Vlasnici izgubljene robe imali su zahtjev da im tetu razmjerno naknade
vlasnici spaene robe i broda.

56

www.pravokutnik.net

U tu svrhu pripadala im je protiv kapetana lae actio locati, a njemu protiv vlasnika
spaene robe actio conducti.

181. DRUTVENA POGODBA (societas)


DRUTVENA POGODBA je konsenzualni sinalagmatini kontrakt kojim se dvije ili vie
osoba udruuju da zajednikim sredstvima postignu neku zajedniki, doputenu svrhu. U
kalsinom pravu razlikuju se prema sredstvima i svrsi:
a) societas omnium bonorum zajednica svekolike sadanje i budue imovine
b) societas quaestus zajednica svekolike budue imovine steene poslovnom
djelatnou lanova

c) societas alicuius negotiationis zajedniko voenje odreene poslovne grane (npr.


drutvo bankiara)

d) societas unius rei zajednica za jedan odreeni posao


lanovi zajednice su duni unostit u zajednicu svoje prinose koji se mogu sastojati iz
novca, stvari i prava, ali i iz rada. Razmjer prinosa ne mora biti jednak. Societas nije pravni
subjekt, pa imovina ne pripad drutvu nego pojedincima koji na njoj steu suvlasnitvo.
Pojedini lan ima pravo na udio u drutvenom dobitku. Tom udjelu obino je odgovarao i
udio na gubitku, osim ako se nije drugaije dogovorilo

SOCIETAS LEONINA zabranjeni oblik udruivanja u kojem neko snosi samo gubitak,
bez udjela u dobitku.

57

You might also like