'

ki

^

<<t'

<$

<y

>?c-,

-^^

•^

^

-^

'^^

-^

<^>

<;^

'9>

<^

<g>

c^

<^

<^

<^

<S>

<^'

^BARE POPARIC

j/M
SILI

^

^

i^ps^^'

POMORSK0J HRVATA
U>

ZA DOBE NARODNIH VLADARA.

^
ZAGREB.

^-^<^

'^

IZDANJE „MATICE HRVATSKE".
1899.

«>

«-

«>

«>

«>«><»«>

<S>

^

•S>

^K

BARE POPARI,

POMORSKOJ

SILI

HRVATA

ZA DOBE NARODNIH VLADARA.

S

UVODOM
-

RIMSKIM LIBURNAižfe.:-

SA SLIKOM:

RATNE LIBURNE.

ZAGREB 1899. NAKLADA „MATICE HKVATSKE'
TISAK
K.

ALBRECHTA

(JOS.

W1TTASEK).

603543
7.

3. 5

5"

iwr/ e

može

se kazati,

da

primorski narodi

imaju podpunu
i

svoju narodnu

povjest,

ako

nije

obradjena

povjest

njihove mornarice, njihova

pomorskoga

života.

More,

za primorski narod, nije manje važno od kopna.
i

U

politikom

kulturnom životu primorskoga naroda, more, ako nije odliniji,

a ono je

dio primorskoga naroda boravi

mirnom i tomu strašnomu elementu,

barem jednako važan imbenik. Bolji, iliji, zdraviji mal ne cieli svoj viek na nenevjernom morskom valovju, privikne priljubi se
i

koji je progutao,

guta

i

još

e pro-

gutati milijune života, sve bez traga, bez nadgrobna spomenika.

jer

Pa ipak ovjek ljubi to silno, to divlje more. Ljubi ga, ono u niemu ne zaostaje za kopnom, jer mu u svemu nadomješta tvrdu zemlju. Kopno ima svoje gorje, more svoje valovje; kopno ima svoje rudnike, more je neizcrpiv. rudnik
blaga
i

bogatstva narodnjega

;

kopno

more ogromne svoje
cesta,
svieta,

ladje; ako je

ima svoje gradove, a kopno izprekrižano mrežom
i

po kojima tee trgovina na sve strane

oda svih strana
»vodeni put«
i

more

nije

do

li

ogromna trgovaka
ali

cesta,
,

(OYpa
nije

y,£>.£i>^a),

kako ga Homer
kruglje,

nazivlje, koji

veže

najzabit-

kutie zemaljske
i

koji

e

obstojati,

dok bude

svieta

vieka.

Na kopnu

tvrdjave brane slobodu domovine, na

moru

goleme gjemije. Na kopnu imade bojnih poljana, na kojima seje kadšto sudbina naroda riešila; a more je samo golo neizmjerno razbojište, na kojemu ovjek, pionir napredka
ju brane
kulture, neprekidan a nejednak boj bije sa prirodom, sa

i

smru.

IV

Važnost mora

i

pomorstva.

A

na moru se
bitci.

je takodjer višekrat

i

sudbina naroda

riešila

u

groznoj

Što vise?

Ako

tek pregledamo povjest ovjeanstva,
istini,

na prvi mah
ima-

emo
nije

se osvjedoiti o velikoj

da nijedan narod nikada
i

djaše

mogao da postane trajno velikim monim, ako ne mora na moru razvita pomorstva. Države, koje ne
i

ima-

dose oduška na more,
okoristiti,

ili

koje

se

tim

oduškom ne znadoše
ili

ne povedoše nikad u sboru naroda odlune
;

bar

važne riei

doim

i

sitne,

po

svom

teritoriju,
i

državice

uz

razvijeno svoje pomorstvo postadoše

mone

bogate.

Dapae

za primorske narode

i

države utvrdjena je

istina,

da im popomorstvo,

morski odnošaji od pamtivieka bijahu mjerilom
i

materijalnoga
li

kulturnoga napredka
li

ili

propadanja. Napreduje

razpolaže

jakom mornaricom, narodno blagostanje se podiže, ime toga naroda je uvaženo; propada li pomorstvo, tomu su narodu na domaku crni dani. Ta se istina toli sjajno odrazuje na svakoj stranici historije ovjeanstva, da može malo što da bude jasnije utvrdjenije od nje. U davnoj davnini nalazimo Egipane doista na visokom stepenu kulture, to još u doba, kada se potonjim najslavnijim
se
i

i

narodima

nije ni za

ime znalo. Pa ipak, što je
djelo

velianstvena
ruku oko

izveo Egipat, ako

odbijemo

milijuna

robskih

ogromnih neukusnih gradjevina? Tko se
te kulture?

je ogrijao

na

suncu

Narodna povjest egipatska ne zahvaa stoljea, ona
pa ipak
taj

broji milenije;

je narod za cielo to

vrieme

ostao

kao ukoen,

stigla

ga

je

donekle

sudbina kulturnih Kitajaca.
niti

Egipat nije nikad mogao da se
svoje doba Atena, pa Rim.

ma

približi visini,

bilo

u

politikom, bilo u kulturnom pogledu, do koje se

dovinuše u

A

to je bilo s toga, što vjera sprje-

avaše Egipane, da rodnomu saobraaju,
zemlje bijaše im
koji bi se drznuli
toli

se sasvim posvete
što

pomorstvu
i

i

medjunabogatstvu

inae

i

po položaju

po

prirodno. Vjera njihova odsudjivaše one,
nji-

da odmotaju jedra dalje od delte svete

hove

rieke,

da zaplove tim mrzkim elementom, u kojem

sveti

oživljujui Nil nalazi svoju grobnicu.

!

Egipani.


nije

Grci.


što

Rimljani.

V
i

Kad
lenija

se

to uvaži,
ni

udo,

mal ne za dva

po miiz

ne ima

traga,

da

bi ladja egipatska bila

odjedrila

Nilova

uša;

a

i

kasnije,

kada su se ipak na
razvilo,

to odvažili,
li

nije

im se pomorstvo Bog zna koliko
voj zemlji,

kamo

da

bi

do-

spjelo do visine, koja bi izkljuila tudjinsku utakmicu u njiho-

pa su im se spretni Heleni ugnjezdili
i

na obalama

svete rieke

vodili njihovu trgovinu s ostalim

stranama pozna-

toga svieta.
Ti Heleni, a u prvom redu Atenjani,
svoju prosvjetu, kojoj

imaju

da

zahvale

e

se ljudstvo do vieka diviti, u
i

prvom
i

redu svomu silno razvitomu pomorstvu

svojim ratnim morna-

ricama. Periklesov viek naziva se »zlatnim«, a takav doista
bijaše;
ali

toga vieka ne zabilježi
i

historija,

da ne bude

tada

mornarica atenska, ratna
rikles

trgovaka,

bila

prva na svietu. Peiz

ne

bi bio

mogao da

razpolaže milijunima

savezne bla-

gajne, niti bi se 8

— 10

milijuna saveznika bilo mal

ne

sliepo

pokoravalo skupštini samovoljnih atenskih
bijaše više od 20.000, da ih ne

gradjana,

kojih

ne

bude mornarica atenska držala
njihovu

na

uzdi,

a u isto vrieme

i

štitila

trgovinu
je

po
bi

moru.
kulturu

Prije toga, u salaminskim

vodama mornarica

grka

grku

spasila; bez nje,

klasina grka zemlja bila

postala

perzijskom satrapijom u istom
oni velikani
i

onom

vieku, u
i

kojem se rodiše
ostat

mudraci grki, koji postaše, a
podiglo
bi

e

do vieka,

velikanima

i

mudracima cieloga prosvietljenoga
i

svieta.

Pomor-

stvo je dakle uzdržalo

kulturu

grku do

vrhunca;

bez njegova uporišta tu

svjetlost bila zamienila

iztonjaka
kad
ih

tmina, pa je posve shvatljivo, što su Atenjani mogli da prospu
milijune današnje vriednosti za
milijune stojao
i

velebne

Propileje,

je

njihov pomorski arsenal
datira od sagradjenja rimske prve ratne

Rimska veliina

mornarice za punskih ratova.

Bez nje Rim ne

bi

nikad

bio

mogao da
si

uništi svojih

takmaca na sredozemnom moru,
bila bi

niti bi

bio utro put za gospodstvo svieta.

Bez mornarice rimska osvajanja
niila na samu
je crv
Italiju.

se

valjda ograstoji,

To

stoji;

kao što takodjer

da kada
je

poeo

toiti

ogromnu državu rimsku,

historija

žabi-

!

:

VI

Mletani.

Španjolci.

Englezi.

Iježila i poetak propadanja rimske pomorske sile; pa nije bilo udo, da je jednom nadošlo doba, kada je »glavi« svieta, »vjenomu« gradu, šaka gusara drznula se da spriei dobavu živeža. U srednjem vieku Mletci, u poetku bez pedlja vlastitoga
i

teritorija,

postadoše vrlo uglednom državom jedino po svojem
Mletci,

pomorstvu.

bez plodnih poljana,

bez ikakvih rudnika,

po svojoj mornarici postase najbogatijim gradom.
dolazili vladari
ih zabliesti stolno

U

Mletke su

zapadne Evrope, da se dive krasoti grada, da
posudje zlatno
i

srebrno, u
i

doba, kada

su

možda njemaki plemii iz zemljanih drvenih zdjela blagoali nije pria bez vriednosti, koja veli, vali. Doduše je pria, da je ohola mletaka duždevica, iz roda slavnih Orseola, dala
rosu sabirati, da
si

od nje kupelj pravi
vieka
i

Poetkom novoga
Španjolsku do silne

srea pomorska

bijaše

podigla

moi

ugleda. Bez nje ne razvi ona svoje

zastave na obalama novoga svieta, ne
i

zavlada zemljom

zlata

dragulja.
Ali

netom
ljuti

je

pomorska
i

sila

Španjolske
;

poela
joj

padati,
biesni

poeše

se rušiti

mo

ugled

njezin

a

kada

što

valovi, što

Englezi uništiše nepobjedivu »armadu«, dospjela

je Španjolska u skrajnu
dišnjih poraza

nemo,

iz

koje, osobito poslije ovogo-

na moru, kao da se ne
drže

e

nikad više

pridii.

Mjesto njezino u zboru vlasti

300 godina pobjeditelji njezine >armade«, kojima je u povjesti pomorstva obrtnog razsva povjest ogromnoga trgovakog sadržana voja do današnje od svakoga priznate veliine. A tu im velimal
ne
i i

ve

inu može
ona

podržavati samo njihovo

pomorstvo.

Oduzmite En-

glezkoj njezinu mornaricu, ona

e se

zadušiti u svojim

maglama

e

vriediti

nešto više od suprotne joj Skandinavije.
je,

Pomorstvo
tako,

dakle, od pamtivieka bilo glavnim uvjetom
i

veliini država, srei

blagostanju
što"

naroda.

A

kad je

tomu

onda

nije

udo,

pomorstvo u povjesti primorskih grai

dova zauzima vrlo odlino mjesto, pa se
narodne povjesti bude prouena
i

pristoji,

da ta grana

razložena.
i

Kao

što više

manje sve obale, tako
i

hrvatska obala ja-

dranskoga mora ima

povjest

svoga

pomorstva.

Ta

povjest

Hrvati na jadranskom moru.

VII

siže

u trgovakom obziru u daleko predrimsko doba, a dopire
iz-

naravski do u naše dneve. Ali tu povjest ne namjeravamo
pitivati.

Naše

e

se

iztraživanje

ograniiti

na dobu, kada je
silom,
ni

hrvatski narod razpolagao

vlastitom

pomorskom

hrvat-

skom ratnom mornaricom.
viekova
je
:

A

to

doba ne zahvaa
krvi,

punih pet

dobu naime hrvatskih narodnih vladara, Jerbo, kada

Hrvatska prestala imati vladare svoje

državne

hr-

vatske mornarice je nestalo.

S predzadnjim hrvatskim narodnim kraljem Zvonimirom povjest pomorske sile hrvatske pre-

staje.

Za hrvatsko-ugarskih kraljeva državne mornarice nemamo.
i

Primorski gradovi imali su

nadalje po nekoliko ratnih ladja,
;

ali

svaki za sebe, bez ikakve zajednice

njima razpolagahu sasvim
zauzeše

dotini municipiji. To je trajalo sve dokle Mletani ne

mal ne

cielu hrvatsku obalu

u prvoj polovini XV. vieka. Tada

postadoše oni jedinim gospodarima jadranskoga mora, pa se je

sada ta povjest nastavila u povjesti mletakih pada mletake republike. Tada, od god. 1797. za kakvih 18 godina, ne može da bude govora
koj,
niti

galija,

sve

do

1815.,

dakle

niti

o mleta-

austrijskoj,

niti

o hrvatskoj ratnoj

mornarici.

Prve

je nestalo s republikom; druga se je tek

pokazala na obalama
1797.

Dalmacije, kada je ovu barun Rukavina god.

došao da

posjedne; a tree naprosto ne bijaše, ako ne uzmemo, da su na austrijskim ladjama bili samo Hrvati. U ovom razdobju, u metežu Napoleonskih ratova, križale su po jadranskom moru
strane mornarice:

ruska

i

englezka, s kojom se

je

kod Visa

god.

1811. ogledala na

brzu

ruku

priredjena

francezka.
sv.

Tek
te

pošto je Evropa prognala Napoleona na

otok

Jelene,

kada su Habsburgovci
obalom,

definitivno zagospodovali

nad hrvatskom
nastavka:

poima

ozbiljan razvitak austrijske ratne mornarice.
sile

Povjest hrvatske pomorske

ima dakle

tri

u mornarici pojedinih primorskih gradova od konca XI. do po-

etka XV.

vieka; u

mornarici austrijskoj.

mletakim galijama; pa u današnjoj ratnoj Prema tomu u povjesti pomorske sile
starijoj
ili

hrvatske
vijoj

ne može da bude govora o kakvoj

no-

dobi.

Doba

njezina je jedna, ona naime narodnih vladara

u kraljevini Hrvatskoj.

VIII

Starosjedioci na jadranskom moru.

Još nešto.

Povjest pomorske
stavke, nego
i

sile

hrvatske ima
i

ne

samo svoje

na-

svoje predtee,

to

u povjesti naroda starosje-

dioca na ovoj obali, pa u povjesti carstva rimskoga, zapadnoga
i

litika

iztonoga upravo onako, kako se na ovima nastavlja poi narodna povjest hrvatska. To je razlog, s kojega u
i

svakoj povjestnici naroda našega

nalazimo

pridodanu

u
te

prie-

gledu

i

povjest starosjedioca

Ilira,
i

Dalmata, Liburna,

onu

rimskoga gospodstva.

A

to je

posve u redu,

pošto se uspo-

mene

i

plemenski ostanci iih naroda za dugo vremena povlae
tih

kroz povjest hrvatsku, pa kada bi se prošlost

naroda jednopokazuje

stavno mimoišla, to bi bez sumnje bilo na uštrb jasnoe same
povjesti hrvatske,

osobito

kulturne.

Po

gotovo

se

nuždnim obzir na
pomorske
pošto
sile

te narode,

kada se poduzima crtanje povjesti
je

hrvatske.

To

razlog

uvodu
se

»o

rimskim
zabaviti,

liburnama«. S
strukcije, koliko
i

tim

liburnama

emo

podulje

njima imamo

najobilnijih viesti,

toliko u pogled

kon-

same ratne njihove opreme.
niti

A

pošto bar prva

polovina srednjega vieka nije iztakla u
duh, nije ga mogla iztai
i

niemu kakav

stvarajui

u brodogradnji, pa su trgovake
u

ratne ladje te dobe mogle

biti

obe

po kalupu starovj^nih,
baviti,

a one na jadranskom
razlikovati
nije se

moru

nisu se

po gotovo mogle znatno

od rimskih liburna. Za dobu, kojom nam se je
dokaza-,

sauvao uzorak

ladje niti najuvenijih pomorskih naroda,

pa

s

toga, do protivna

možemo

kazati,

da se doista

Tomislavove ratne

sagene ikondurene
ostaviše

razlikovahu

mnogo
viesti
i

od carskih rimskih liburna.

Nego
samu

stari

pisci

nam
Rima,

žalibože

premalo

glede pomorstva u obe, pa smo u tom
najslavniju

dobu Atene
sile

i

obziru na

udu

za

država, koje imadoše

ipak svoje suvremene historiare,

kamo
u

li,

da bismo mogli
polovini
niti

biti

na istu glede pomorske

Hrvata

prvoj

mra-

noga srednjega

vieka, u kojoj nismo na

istu

s

imenima

svih naših vladara, bilo

banova
1899.

ili

kraljeva.

U Bakru,

o

Božiu

B. P.

Ratna
Popari: Pomorska
sila

Hrvata

(str.

1.).

1

urna.
•Matica Hrvatska« i899.

rimskim liburnama.

Iliri,

Dalmate
I.

i

Liburni.

Pomorstvo

rimski ratovi.
nici

— Njihovi Rimljanima. — Dalmato— Navale Dalmata na Liburne. — Liburni — Rimljana. — Ladje Liburna odluuju bitkom kod
Ilira.

ratovi s

savez-

Aktija.

Rimljani nazivlju
ii|Sz

y>

liburnama a

svoje ratne ladje.

Ilire Dalmate povjest nam na iztonoj obali jadranskoga ^^^ mora spominje i narod Liburna. Grki i rimski pisci, sto nam o tim narodima ostaviše viesti, nisu složni glede njihovih
i

državnih granica;

ali

ih

velika

veina

drži,

da su

Iliri

imali

južne strane do

Neretve,

da su se Dalmate po malo

prostrli

od Neretve do Krke, doim ciela obala od ove rieke pa do Raše u Istri da je spadala Liburnima. Prema svomu položaju sva ta tri naroda bijahu upuena
na pomorstvo.
Pedeset

oveih

otoka,

bezbroj
i

manjih

školja,

arobnih zatona, onda sva sila najsgodnijih prirodnih luka moralo je doista namamiti te narode na more. Blizina pak izmedju kopna
otoka
s
i

otoja mogaše tim narodima
i

uliti

sranosti za

saobraaj izmedju kopna
druge strane, dok
ti

otoka
se,

s

jedne,

a

izmedju
svoje

samih
ladje,

usavršivši donekle

ne otisnuše
Popari
:

narodi
sila

i

na debelo more.

Pomorska

Hrvata.

Pomorstvo

Ilira.

Za
morstvu.

Ilire

je

utvrdjeno,

da su

se

za

rana

posvetili
;

poza-

Pobliže
tek,

njihovim

ladjama nismo obaviešteni
bile
i

kljuujemo
s

da su

doista

brze

i

velike,

kad su se

njima

zalietali

ne samo

svuda po jadranskom,
Iliri

nego

ak

i

u jonsko more. Svojim gusarenjem
južnim susjedima,

brzo
se

dodijaše
i

svojim

Helenima;

a zakvaiše
rata,

s
i

Rimljanima,

dok

ovi

,

za

prvoga

punskoga

postaše

pomorskom

vlasti,

koja je išla za uništenjem kartažke suparnice.

U
pleli se

odušku izmedju prvoga
Rimljani
s Ilirima.

i

drugoga punskoga rata
ilirske

za-

Oni su

gusare

najprije opoIliri

menuli, da se okane

svoga grdnoga
uvažiše,

zanata;

pa kada

te

opomene ne samo ne
nieli

nego

dapae pogubiše
pr.

Lucija

Curuncanija, jednoga od rimskih poslanika, koji im bijahu do-

poruke rimskoga senata, puk rimski god. 229.
rat.

Krista

zakljui proti njima
Prvi
pobiedjeni,
ilirski
ali

Tada je nad

Ilirijom vladala kraljica Teuta.

rat

izpao je sretno

za

Rimljane.

Iliri

bješe

imamo drugi ilirsko-rimski rat, a god. 168. trei. U drugom ratu vodjom Ilira bijaše Demetrije Hvaranin a u treem kralj Gencije. Demetrije na svojim ladjama sretno je umakao k svomu savezniku kralju macedonskomu doim Gencije, pošto je izgubio vei dio svoga brodovlja, te pošto je na kopnu bio hametom potuen, predao se Rimljanima na milost nene bješe uništeni,

pa

ve

godine

219.

,

;

i

i

milost.

Rimski vojvoda Anicije odvede ga u Rim,
i

gdje

je,

sa

ženom

s

djecom svojom, stupao pred triumphatorskim kolima

pobjediteljevim.*

Grki
ilirske

pisac, koji

nam

je

ove ratove opisao, svedj naziva
i

ladje

latinski pisci.

bijaše

i

više
brze.

lem bi ma (lembi, ^a,8oi), a tako ih nazivaju Ovi lembi bijahu na jedra na vesla, kojih od šestnaest. Obino bijahu to malene ladje, ali
i
i

veoma
Oni
su,

ini

se,

da su
i

ih

izkljuivo

rabili
ali

ilirski

gusari.

naravski, imali
ili

velikih

lemba;
bi

te

su opremali

samo u ratno doba,
*

možda, kada

poduzeli

gusarenje u
7.

Appiani Alexan(irini:

Historia

Romana. Illyricum.

Ed. Teubner. 1879.

Ratovi

s

Rimljanima.

dalekim stranama. Najmanji

lem bi,

koje Latini prozvaše »lem-

buli«,

»lemuncoli«
ili

i

takodjer »len u
ladjice,

ncol

i«,

bijahu

obine
pri-

ribarske ladje,

pak

sto su

jai brodovi vukli
služili

vezane za svoju krmu.
vanje
i

Ovaki lem buli
i

su

za

izkrca-

ukrcavanje mornara

putnika, kada ladja ne bi

mogla

da pristane uz obalu.'

Zasužnjenjem Gencijevim

Ilirija

bi

pokorena, te

Rimljani
te

zagospodovaše nad cielom obalom do Neretve. Poslije
ilirski

dobe

se

lem bi

u povjesti više ne javljaju.

Dospjevši do Neretve, Rimljani postadoše susjedima dru-

gomu, jos ratobornijemu narodu, Dalmatama, koji se iz svojih gorskih prebivališta sada stadoše širiti i prema moru i prema
sjevero-zapadu.
dovlja, koje bi
iti,

Nego inae
i

oni,

rek

bi,

ne imadoše nikad svoga brospomenuli.

pisci

bili

To

bi

da oni nikad

ne zauzeše gradova na morskoj

moglo znaobali, nego

im se vlast stezala tek na nutarnjost zemlje;
gradovi bit

e
i

da su se za rana podvrgli

doim primorski monoj rimskoj zaštiti.
poslije

Dalmatorimski ratovi poeše deset godina
renja
Ilirije

poko-

(god.

156.),
g.

a trajali su, dakako uz razmake, više
10. pr. Kr.).

od stoljea
rimo
baviti,

po (do

Tim
što

se

ratovima ne ma;

pošto su se vodili izkljuivo na kopnu
bili

samo

emo

naglasiti,

da su

od

najstrašnijih,

ih

je

narod rimski

ikada vodio.

Za burnih
i

stoljetnih

dogadjaja,

što

su

potresli

ilirskom

dalmatskom zemljom, trei narod ili pleme na iztonoj obali jadranskoga mora ne dade o sebi glasa, sve do god. 50.
pr.

Kr.

Tada Dalmate, dospjevši do

rieke

Krke,

oteše

Liburprilici

nima grad Promonu.

U

toj

tjeskobi

Liburni,
se

po svoj

ve

od

prije

saveznici

rimski,

utekoše

Juliju

Cezaru za
imaju po-

pomo. Ovaj preko
vratiti

poslanika naloži Dalmatama, da
;

otetu

Promonu

pa

kada

to

ne pomože, posla proti

njima vojsku, koju biesni Dalmate sasjekoše.^
Liburni postadoše vjerni
saveznici

Od ovoga asa
niti

Rimljana,

se
e
*

ita, da
romane.

(Preveli

^Rich Anthony: Dizionario delle antichita greche s englezkoga R. Bonghi G. DelRe). Torino 1864. —
12.

Appian.

o. c. str.

Liburni.

Bitka

kod

Aktija.

su se oni kada

tomu savezu

iznevjerili, još

manje pak da su
se

zaratovali na Rimljane u obrani svoje nezavisnosti.

Vlast

Liburna,

rekosmo,

prostirala

izmedju
ali

Krke
ne

i

Rase.

Ta

je obala

bila

dakle sasvim

njihova;

se

da

ustanoviti, dokle su sizale njihove granice u nutrašnjosti. Valjda

bijahu prvi susjedi Japydima. Oni su imali

više

cvatuih gra-

dova, koji

su,

i

prije

no dospješe pod zaštitu
razvijali.
i

monoga
tih

rim-

skoga
najviše
Istri;

orla,

bez sumnje liepo se
spominje

Izmedju

gradova

se

Tarsatica

morju; a

(Labin) Flanona (Plomin) u Senia (Senj) u hrvatskom prionda Aenona (Nin), Jader (Zadar) Scardona
(Trsat)
i
i

Albona

(Skradin) u

Dalmaciji.

Liburni

su imali

u

svojoj

vlasti

i

su-

Curicta (Krk), Apsyrtides (Cres Lušin), Arba (Rab), Pam odus (?) (Pag), pa oba mnogobrojna niza zadarskih otoka do Zlarina. Da li im
protne otoke, od kojih se spominju glavniji:
i

se je vlast protezala, kao

pomorskoga naroda,
ali

i

na južne otoke
koji cielo

dalmatinske,

tono

se ne zna;

ima starih pisaca,

dalmatinsko otoje,

bez razlike, zovu liburni jskim.^

Kada
Liburni

su gradjanski ratovi poeli razdirati rimsku državu,

ve

bijahu rimski saveznici.

Kao

takovi, oni
g. 49.

su

u tim
pr. Kr.

ratovima uestvovali za cielo razdoblje od
Što je

— 31.
,

ovlašuje spomenuto glede njihova grada Promone na zakljuak, da su u prvom gradjanskom ratu Liburni stojali uz Cezara, kao što su poslije njegove smrti pristali uz Oktavijana. Kada se je ovaj opremao, daše konano ogleda s Antonijem,
Liburni

mu

poslaše u

pomo

svoje brodovlje.

Dneva

2.

rujna 31.

god. pr.

Kr. došlo je do veleznamenite pomorske bitke kod gla-

vine Aktija, na ulazu u

ambraki

zaljev (sada

Arta).

Pobjedu

sjajnu odnese Oktavijan, a ta
svieta.

mu

pobjeda osjegura gospodstvo
Cezar u opisu gradjanskoga

Ali tu su

bitku odluile liburni jskeladje,
i

brze

i

spretne

liburnae, koje nam

rata spominje u poglavlju, gdje opisuje obsadu Salone g. 45 pr. Kr.^

str.

19,

^Lucius: De Regno Dalmatiae 29. — 33. — Gf r5rer- Weiss:
2.

et

Croatiae.

Amstelodami.

l666.,

Bjzantinische
I.

Geschichten. Graz.
dio. str.

1874. n. B. str.
J.

Smiiklas:

Povjest Hrvatska.

IO.— 12.
.


.

Caesar: De

bello civili. III, 9. »Discessu Liburnicarum ex Illyrico«

.

Liburnijske ladje.

Da
kojih

je liburnijsko

brodovlje pomoglo
ili

Oktavijanu do popisci,

bjede, potvrdjuju izravno

neizravno

mnogi rimski
s

od
i

navodimo

svjedoanstvo Vegetija,
pozabavimo.

kojim

nam

je

onako red da se podulje

kada je August bio boj kod Antonije bio potuen, poglavito od pomonoga brodovlja liburnijskoga, uvidjelo se pokusom u toj bitci, da su ladje Liburna prikladnije za rat od ostalih.«^
poprimiše
ratne

»Ali Aktija, pošto je
Vegetije
veli:

Usljed toga Rimljani
i

od Liburna ne samo pa od

oblik,

nego
dalje

naziv za svoje

ladje,

Augustove
i

dobe

liburna
to,

kod

rimskih pisaca znai, koliko
tija,^

ratna ladja.

Za

osim

Vegei

imademo svjedoanstva množine upravo drevnih pisaca
što

pjesnika,

iztiu

i

moderni
oluje,

iztraživatelji

rimske

prošlosti.'*

Suetonius,
je

u životopisu cara Augusta,

gdje opisuje, kako
rtova
i

ovaj

za

dvostruke
blizini

izmedju

peloponezkih
izgubio

Aetolije

pa u

keraunskoga
i

gorja,

nekoliko

ratnih ladja, te kako je stradala car vozio, te carske
ladje

sama
1 i

ona, na kojoj se
r n a

sam

naziva

b u

m

a.^

Isti

pisac,

u životopisu cara
veli,

Kaligule,
sagraditi

gdje
i

opisuje

njegovu razsipnost,
deset

da

je

dao

liburna

na

redova veokitio

sala:

»deceres liburnas«,
a

kojima da je

krme

dragim kamenjem,
takodjer
te pjeva,

jambore

raznobojnim jedrima.^

Horac

pod

liburnama razumieva

spominju Kleopatru,

kojoj je

samo ratne rimske ladje, takodjer pod Aktijem

^Flavi Vegeti Renati:
Lang.
Lipsiae
1885. Lib. IV.
cap.

Epitoma rei militaris. Rec, E XXXIII.: »Sed Augusto dimicante
praecipue victus fuisset Antonius,

Actiaco proelio,

cum Liburnorum

aiixiliis

experimento tanti certaminis patuit Liburnorum naves ceteris aptiores.«
*

Ibidem:

»Ergo similitudine
^

et

nomine usurpato ad eorundem

instar

classem
lexicon.

Romani

principes texuerunt.«

Cf.

Forcellini: Totius
des
Institutions

latinitatis

Bouche-Lectercq: Manuel
333.

romaines.
les

Pariš

1886.

str.
1'

u

noti:

»II

est

bon de remarquer, que
les navires
str.

auteurs

du temps de

*

Empire appellent tous Octavianus. XVII. Pariš. 1892.
eius,

de guerre

liburnae.«
et

461.:

»Utrobique parte Liburfusis

nicarum demersa, simulque
gubernaculo diffracto.«

in

qua vehebatur,

armamentis

'"

Caligula,

XXXVII.

Mjesto »deceres liburnas«

Rimske

liburne.

bilo

uništeno

brodovlje

:

»Cleopatra
i

.

.

.

saevis

L L
i

i

b u

r

n

i

s

scilicet

invidens«;^

pa tako

na drugom mjestu, gdje na:

pominje visoke utvrde na ratnim ladjama
inter
alta

»Ibis
i 1

i

b u
s,

r

n

i

s

navium,

Amice, propugnacula«.^ S

u
ih

slavei
takodjer
plovitbi,

rimske gjemije za

dobe punskih ratova,
te

drži,

da

mora nazvati liburnama,
veli:

iztiu njihovu brzinu u

»Quanta
i

est vis agili per caerula

summa Liburnae«.^

Lucanus
književnosti
ladje.

Propertius,
rimske,

takodjer pjesnici zlatnoga vieka

jednako nazivlju liburnama ratne rimske
o

Prvi

pjeva

bojnom
kaže:

redu

njihovu:
a
et

»

Ordine

con-

tentae
oštre

gemino
sjekilje

crevisse

Liburnae«;*
»Baridos

drugi,

spominju
rostra
1 i-

njihove,

contis

burna
slika

sequi«.^

Tacitus

u svojoj

»Germaniji«
(dio

piše:

»Sama
tudju

liburne
;

dokazuje,

da su primili

Sveva)

vjeru«

^

a

u

»Agricoli«, pripoviedajui o rimskim

ladjama u
spominje

Britaniji,

nazivlje ih

liburnama.'^

U
bio

»Historijama«

admirala rimskih liburna: »Lucilius Bassus, admiral ravenatske

mornarice

.

.

.

s

astnom pratnjom

je

na

liburnama
zapo-

prevezen u Adriju«

f

na

drugom pak mjestu navodi
tri

vjednika rimske liburne na

reda vesala: »Klaudija Pyrrhica,

trierarchu na liburnijskim ladjama«.^

Kada uvažimo ta skladna svjedoanstva rimskih pisaca, onda možemo sasvim vjerovati rieima Vegetijevim, da su u
neki kodeksi imaju

»de cedris liburnas«, što se ne ini izpravnim.
što
je

Pesde

sonneaux
tonijeva
djela,
(str.

u svojem prevodu,
»deceres
222.)

dodan parižkomu izdanju Sve»

liburnas«
^

prevodi:
37.
v.

liburnes

a

dix
I.

rangs
v.
1.

rames«.

Carm.

I.,

30.


i

*

Epodon.


u

»Propugnaculum« zvale
(classiarii)

se sve

utvrde

na ratnoj

ladji,

odakle su vojnici
biti

sipali

strjelivo

na neprijatelja. Propugnaculum mogaše

obliku
doista
13.

tornja,

a

tih

tornjeva

moglo
534.

je

biti

više,

pa
c.

je

takva

ladja

izgledala

kao plivajuda tvrdjava.
Pharsalia.
cap.
12.
3.

— Richo.
^

240.


*


kod

HI.

XI.

v.

44.

— —

*
«

Punica,
9.
"

'28.
II.,

® III.

Potanje o »praefectus classis« kasnije.
(-ptrjpap^.o?)


ob

Hist.
ladje

16.
tri

Trierarchus

Grka
je
o.
taj
c.

bijaše

zapovjednik
prešao
i

na
i

reda vesala

(triremis.

TpiTJpr);),

pa

naziv

polatinjen

u

rimsku

ratnu

mornaricu.

R

i

c

h

Potanje

ovom

kasnije.

Rimske

liburne.

onoj silnoj

bitci,

u kojoj se radilo o gospodstvu svieta, doista

liburnijske ladje odluile pobjedu u prilog Oktavijanu

Augustu;
mor-

a

ovaj,
i

poprimivši
nehotice

oblik

i

naziv

tih

ladja
je

za

rimsku

naricu,

možda ovjekovjeio

slavu starosjedioca

na jednom dielu današnje hrvatske obale, drevnih Liburna.^

Nego

iz

toga ina

Oktavijanova može se
važniji.

izvesti

i

drugi

jedan zakljuak, za nas daleko

Kad
ni

bi

Rimljani

bili

od LiburnS poprimili samo oblik za
ladja
i

svoje ratne ladje, time njihova mornarica ne bi bila koraknula

stope

napried
pobjedi
i

;

ta oblik liburnijskih

doista

nije od-

luio

kod

Aktija,

nego

osobita

sgodna

njihova

konstrukcija

oprema.

S toga se više navedene

Vegetijeve

riei o poprimljenom

obliku

mogu samo
nain
onda bez
ladja

tako tumaiti,

da su

Rimljani uveli u svoju mornaricu
ladja.

konstrukcije liburnijskih
pretjeranosti
iz

A

kad

je
i

tomu

tako,

možemo

u konstrukciji
zrievati

opremi ratnih rimskih ladja
i

carske dobe na-

konstrukciju

opremu

naših

Liburna.

A

to je

glavni razlog, s kojega je ovdje pridodan ovaj

lanak
i

o rimskim

liburnama.^
*

Opisujui

konstrukciju,

opremu

uredbu
su se

rimskih

Sa Vegetijem se slažu mnogi pozniji
zanimali.

pisci, koji

znanošu
navali«

Tako Stephanus Doletus u
;

svojoj

cagninus u
ximus: quem

(Lugduni 1537) u poglavju »Navis« a za svojoj »De re nautica« cap. XI.
:

nautikom »De re ovim Caelius Calknjizi

Glede oblika liburna

ovaj pisac veli

»Harum imaginem graphice
nautilum,
alii

repraesentari a

Sravni takodjer pompilum vocant.« Johannis Schefferi: »De varietate navium dissertatio« str. 782. ^ U prvoj polovini XVI. vieka ugledala je svjetlo razpravica pod naslovom: Isaaci Vossii de triremium et liburnicarum constrnctione. Premda ne obuhvaa više od 24 strane velike 4e, kada bi
alii

pisciculo

di-

sadržina odgovarala naslovu, ta bi razprava bila dragocjena.
nije

Na

žalost ona

do

li

razvlaeno
ni

i

dosadno razpredanje o svemu

i

svaemu,

a o libur-

puna jedna stranica, na kojoj, koliko je nanizano misli, toliko imade pogrešaka, ne samo proti historiji, nego i proti samu zdravu razumu. Premda pisac pozna i navodi Vegetija, ne priznaje, da je moglo
da se redove, što pojedinom veslu moglo biti više ljudi. U tom mnienju ga utvrdjuje okolnost, što je jedan pisac, Vegetiju jako blizu, ostavio zabilježeno, da se je u njegovo doba u obe
biti

nama ne ima

liburna sa

više

od

jednoga reda vesala,

te veli,

Vegetije spominje, ima razumjeti tako, da je

na

8

Veliina rimskih liburna.

liburna, opisuje se mornarica, koja bijaše

predteom

hrvatskoj

mornarici

od koje je bez sumnje mnogo toga prešlo u mornaricu hrvatsku, kao što se vidjeti, da je prešlo u mletaku.
i

e

Historija
pasti

nam jami, da

ni

u
i

mranom

razdoblju

izmedju pro-

rimskoga gospodstva
bez
bi

dolazka Hrvata na jug nije nikad

jadransko more ostalo

ma

ije god ratne mornarice,
narodi
bili

pa

kada

to stoji,

zašto

nadošli varvarski

zabacili

napredak, do kojeg bijahu doprli Rimljani u pomorstvu, te se
povratili

k primi ti vnosti, koja im
i

je

mogla

biti

prirodna,

ali

im

je

mogla

škoditi?
j

Time ne mislimo

kazati,

da

su

carske

rimske liburne bile

ednake
toliko

ratnim ladjama potonjih hrvatskih
neulju-

banova

i

kraljeva;

konservativnoga duha kod
se predpostaviti
;

djena jošte naroda ne može

ali

držimo,

da

nismo daleko
ladje morale

od
imati

istine,

kada reemo,

da su hrvatske ratne
sa rimskim liburnama,
obali jai

mnogo zajednikoga
i

kojima

se

je

oblik

konstrukcija

upravo na ovoj
poprime.

dranskoga mora dotjerala do nekoga savršenstva,
sami Rimljani vidjeli prinuždenima, da
ih

pa su se

II.

Oblik
Veliina
palubi.
Sjekilj
i

i

oprema rimskih

liburna.

oblik ratnih liburna.


Redovi vesala.

Pomorska

artilerija.

Letei mostovi.
rimske.

{rostruni).
ladje.

— Jedra. —
vee
i

— Tornjevi na — —
Asser.

Pomorske igre
Sidra.

Pojedine

esti

Imena

liburnd.

Glede veliine rimskih liburna Vegetije piše:

»Sto se
još

tie veliine, najmanje liburne imaju jedan red
vesala, nešto

imaju po dva reda,
završuje

a

vee
redci

izgubio svaki pojam o gradnji trirema. Razprava

razlaganjem o

kitajskim
o liburnama.

ladjama,

to

u skoro jednakom obsegu,

što zauzimaju

Veliina rimskih liburna.

do pet redova«.* Da se komu ta veligolemom ili nevjerojatnom, Vegetije odmah ina dodaje: »Netreba, da se to komu priini golemim, pošto se pripovieda, da su u bitci kod Akti ja sudjelovale daleko vee ladje, koje su bile na sedam još više redova vesala«.^
tri,

etiri, pa

i

ne bi priinila

i

Pored

ovakova
zahvaliti

svjedoanstva

staroga

rimskoga

pisca,

kojemu valja

mnogu u pogledu ratnoga umiea drevnih
da
nije izvedivo

Rimljana, udnovato se priinja, kako neki moderni strunjaci,

svjetskoga inae glasa, zavedeni bilo mišlju,
urediti ladju, koja bi imala više

od dva reda vesala jedan nad
da su liburne
ne
a
bile

drugim, bilo pak od pisaca, kojima se mjerodavnost Vegetijeva
priznati ne može, a koji napisaše,

samo na
priznaju
iz
i

dva reda
za
liburne
i

vesala
više

(biremis,
•*

SapoTo;),

mogu da dozvole
spo-

od dva reda vesala,
što
vele,

inae im

spretnost

brzinu.

Glavni njihov dokaz,
taj,

osim navoda

menutih pisaca, je
nazivali svi

da su se
te

trierarchama
nije

zapovjednici

ratnih

ladja,

da

trebalo da

dotina

ladja

bude na
s

tri

reda vesala, da

joj

zapovjednik bude
i

tim naslovom odlikovan.
bilo zapovjednika

Doduše

stoji,

da je
ali

na biremama
opet
iz

naslovom trierarche;
Zar nemamo
tek

se

toga

ne može
ratnih

izvesti,

da su Rimljani prestali graditi ladja na više

od dva reda
broda

vesala.

sluajeva
ili

i

kod modernih
tko
ni

mornarica, da je kapetan

fregate korveti
,

kapetan linijskoga
bi
iz

zapovjednikom
izvesti,

na

pa

toga
bro-

mogao
dovi,

da se danas ne grade fregate
sastoji

linijski

nego da ratna mornarica
koji

od samih korveta? Svjedosta obširno

doanstvo pak Vegetija,
piše, koji je bio

o

ratnim ladjama
te

upuen

o njihovoj gradnji,

kojemu bijaše
vojevanju,

poznata

i

taktika, što se uporabljaše u
zabaciti.

pomorskom

ne može se tako napreac
napisati djelo o
^

Valjda muž, koji je mogao
je znati,
1.

vojnikom suvremenom umieu, mogao
IV.,

Epitome

37.

Cf.

Forcellini

o. II.

c.

-

^

Epit.

c.


str.

Marquardt: Romische Staatsverwaltung. 492. — Bouche-Leclercq 0. c. str. 333.
^

Band. Leipzig. l876.
o. c.

— Rich.

Pessoneaux

u komentaru k Suetoniju,

str.

74.

'

10

Oblik rimskih liburna.

da

li

u mornarici, o kojoj piše, imade ladja
;

na više od dva

reda vesala
bi

pa kada on tvrdi da ima, ne
prišije

vidi se razloga, koji

ga bio natjerao, da
to,

potomstvu takvu izmišljotinu. Na

ovo pitanje povratit
za
liburnu upravo na

emo

se kasnije; a ovoliko iztaknusmo

samo

da bude opravdano, što smo uzeli na posmatranje rimsku
tri

reda vesala.
bi

Oblikom svojim liburna rek
ladje ostalih

da se razlikovaše od svake
nije

naroda,^

ali

njezina slika
slika

nam

se

sauvala
dakako u
i

nigdje.

Nekoji

hoe,
ta,

da je

malene

liburne,

vrlo sitnom formatu, na nekojim

medaljama careva Klaudija
sredini,

Domicijana.^ Slika

ako je autentina, predstavlja ladju na
na kojemu je privezano
i

dvadeset vesala,

s

jamborom u
ladji

levantinsko jedro.* Takvoj

zaoštrena je

krma
je

i

prova.

Drugi pak nieu,
tim medaljama

da su nam se sauvale
izmišljena.

kakve medalje sposlika

menutih careva sa slikom rimske liburne,^ pa da
naprosto

na

Svakako,

obzirom na
provu, a duli

brzinu, liburne su morale imati zaoštrenu
ljina

krmu

i

prema
ili

širini
:

nije

mogla

biti

veega

razmjerja, nego

je

8:1

10

1,

kao što je bivalo kod grkih

trirema. Liburne

dakle bijahu prilino duge, a dosta uzke.*^
Vegetije
liburna.
^

nam

je

ostavio

viesti
uložiti

i

glede

same

gradnje

On

veli,

da ako treba

veliku

pomnju u gradnju
izvelo

Što se tie razporeda vesala na ladjama
djelo

drevnih naroda,

je

gotov prevrat u nauci

Niemca Bernarda Grasera:

terum re navali.
gledišta dokazao, da
se ladje

Berolini 1864.
su redovi


e

Graserjesa svakoga
tili

De Vemoguega
i

veslaa

jedan

nad

drugim,

da su

upravo prema tomu razporedu zvale

bireme, trireme
da

itd.,

pa

se valjda ne

e
.

viŠe

nai

pisaca, koji

pokušati

brane mnienje pro-

tivno. (Cf.
str.

^ Cons. Province romaine de Dalmatie. Pariš 1882. fameux navires liburniens (liburnides) ne ressemblaient ' Rich. o. c. donosi i reprodukciju te a ceux" d'aucune autre nation.« * Levantinsko jedro je slike. trouglasto, doim se u zapadu rabilo Guhl i Koner: Život Grka i Rimobino jedro etverouglasto. §.
.

5.)'

39.

»

.

et ses

**

ljana. Talijanski

prevod od C. Giussani. Torino. 1875. str. 294. u noti. 'Hacreus, u komentaru k »Historijama« Tacitovim (II, 16) veli: »Die Liburnen waren erst seit der Schlacht bei Actium in die rSmische Marine

eingefUhrt. Sie

waren von langer und schmaler Bauart und

liefen

vorn

und hinten

spitz zu.«

1

Redovi

vesala.

1

obine kue,
dostataka

to se

mora daleko pomnije sve
nego
li

izviditi,

kada se
imati ne-

radi o gradnji liburne, pošto je daleko

pogibeljnije

na

ladji,

na kui. Za ovim
iz

nadovezuje, da

se liburne grade ponajviše
i

empresovine, borovine, jelovine
da se
ne
spajaju željeznim
rdji,

omorikovine;

a

pojedine

esti

avlima, nego mjedenima, pošto ovi odolievaju
željezni brzo podlegnu.' Iza ovih

doim

joj

obenitih naputaka pripovieda,
sjeitbu
drvlja,

kada

je

najsgodnije

doba

godine za

koliko
te

treba da se gradivo suši, prije nego što se upotriebi, za pomorca ne ima ništa
strahovitijega
i

kako
li

pogibelj nijega, do

kada

pome
Kao

zievati oklop ladje.

što u

obe kod

drevnih naroda veliina ladje bijaše
i

u razmjeru prema

redovima

broju

vesala,

jednako je

bez
je

sumnje bivalo

i

kod Rimljana carske dobe. Vegetije, kako
i

ve

navedeno, jami, da bijaše liburna
uzeti,

na pet redova vesala.

Mi ne smijemo

da

je to bivalo redovito,

nego da su se

takve ladje rjedje gradile.
flote sastojale
istine,

Ako uvažimo, da
i

su najljepše

grke
bivale

od trirema,

onda sudimo, da nismo daleko od
rimske liburne
strani.
I

kada uzmemo, da su

obino

na
ili

tri

reda vesala na svakoj

takvu

rimsku liburnu,

trieru,

poduzesmo da po mogunosti izpitamo.
dužina

Obina
širina
zila,

grke

i

rimske

trireme

bijaše

po
14,

prilici

do 149 stopa, na palubi
ili

perna širina na skorupu- iznosila je
18,

perna
gave-

a visina 1972 stopa.
stopa, a nosila je
sile,

tonula, za 872

Takva je ladja 232 tone. Snaga
ili

sala bijaše od

24 konjske

pa se je sukalo

puzilo

ak

do 10 kilometara na uru.
287.J stopa, od kojih
sila

Pentera

nasuprot bijaše duga do

168 stopa, perne širine na skorupu 18, na palubi 26, a visine

I3V2 bijaše pod vodom. Pentera je no534 tone.^ Rimska liburna ne bi bila, kao pentera, sgodna
plovitbu
lib.
i

za

brzu
^

za

lahko
:

okretanje,

pa

sudimo,

da je

Epitome,

IV. 34.

»Ex cupresso

igitur et pinu domestica sive

silvestri et abiete

praecipue liburna contexitur, utilius aereis clavis
etc.«
^

quam

ferreis

configenda

^

Širina najširega para
30.

rebara ladje na samoj

površini vode.
o.
c.

II.

str.

480.

Graser o. c. §. Guhl i Koner

— 33.;
str.

43.

— 45. —

Marquardt

0. c.

286.-287.

;

12

Tornjevi na palubi.

liburna-trirema bila doista

najsgodnija,

i

da su rimske liburne
trireme.
i

obino imale navedene mjere za obine
mogle su se bolje
a to je
i

Ove

trireme

zalietati

na

neprijatelja

laglje

mu

se ugibati

bilo

glavno svojstvo liburna u obe.

Naravski,

time
i

se ne izkljuuje,

da je bilo rimskih liburna
ali

i

na dva,

pae
veli,

na jedan red vesala;
na

ako uvažimo,
i

sto

Vegetije

da

veim

liburnama imade utvrda
sipati projektile

tornjeva,' da vojnici laglje
uzeti,

uzmognu
da takve

na neprijatelja, onda moramo
što

liburne s utvrdama,

se

obino zvahu

»naves
Što

turritae«,

bijahu

barem
dobu,

trireme,

ladje

od 232 tone.
ne
niti

Appijan veli za svoju

da Rimljani nazivaju liburnama
ni

brzoplovke na dva reda vesala,^ to
bijaše rimskih liburna
i

malo

izkljuuje, da

na
što

tri

reda vesala,

za nas

može
da

da

bude mjerodavnije,
onoga, što

nestrukovnjak tek uzgredno piše,
koji veli,
i

od

nam

strukovnjak Vegetije jami,
tri,

imade liburna ne samo na
redova vesala.

nego

i

na etiri, pa

na pet
one

Drugo
ladje,

je pitanje,

da

li

bijahu

»naves turritae«
Oktavijanu

i

što ih Liburni poslaše

u

pomo

pod
što

Aktij.

Istina je,
prije

da se te utvrde

i

ti

tornjevi

na ladjama ne spominju
osnovano,
nekoji

Augustove dobe,
izum
se
tih

pa

bi

moglo
i

biti

pisci pripisuju

utvrda

tornjeva

Augustovu admiralu
braniti,

Agrippi.^

Ako

pak

to prizna,

onda se ne može
u
bitci

da
ta-

su

i

ladje

naših

starosjedioca

pod

Aktij em

bile

kodjer

»naves turritae«. Na ovoj knjizi priloženoj
rimske liburne.
obstojali
i

slici

vide se dva tornja

(^, a)

na

palubi

Ti tornjevi ne bijahu trajno podignuti,
bi

nego su

samo u ratno doba, a kada

ono minulo,

tor-

njevi bi se razstavili

njihovo gradivo spravilo u podbrodje, dno

liburne.* Spomenici, što

nam
i

predstavljaju takvu »navis turrita«,
to

imaju samo jedan

toranj,

po

sredini,

gdje

bi

imao
i

biti

jambor;^
*

ali

pošto Vegetije spominje u višebroju utvrde

tor-

Epit. IV., 44.: »In majoribus etiam liburnis propugnacula turresque

constituunt.«

^

Marquardt

o.

c.

II. str.

462.

"

Bechi Stanislao:
1

Istoria dell' origine e progressi della nautica antica. Firenze

785. str. 225.

--

•*

Idem,

ibid.

Cf.

Rich

o,

c.

^

O

ilustraciji,

Što donosi

Rich,

Pomorska

artilerija.

13

njeve,
više

možemo

vjerovati, da ih je bivalo vise;

ali

tri,

pošto bi

inae vei

dio palube bio zapremljen
i

možda najsamim
objer

tornjevima.'
stojali

su

Za dobe Vegetijeve takve utvrde tornjevi na ratnim ladjama, dakle koncem IV. vieka; a
u srednjem vieku,
ih

ih se nije zavrglo ni
i

to su ih
,

mogli
biti

imati

Hrvati,

kao što su

imali

Mletani

što

e

kasnije

i

dokazano.

S utvrda

i

tornjeva na rimskoj

liburni

vojnici

su sipali,

rekosmo, projektile na neprijatelja. Ti projektili ne bijahu same

obine
u nekoj
njenoj

strjelice,

nego se

je hitalo

i

goruih

striela,

namoenih
izpu-

upaljivoj

tekuini,
i

a omotanih u kuini

(stupi),

sumporom

paklinom.^

To

bijaše dakle

nešto

slina

našim praskavicama. Tim se praskavicama nastojalo
prijateljsku ladju.
ih se

upaliti ne-

Te

su
nije

praskavice

bivale

doista

težke,

kad

bile

moglo bacati, nego su se za to ratako zvane ballistae, sprave za hitanje težkih preddaljinu.

prostom rukom

meta na znatnu
Potanje
o

Te

su baliste

stojale

valjda

na

tor-

njevima; a vojnici, koji su oko njih
sastavu,

radili, zvali se

ballistarii.
ne

veliini

i

snazi

tih

strojeva

znamo

mnogo. Znademo samo, da bijahu razne veliine, pa su se prema tomu vee zvale maj oreš, manje min oreš;'* a mogle
su baciti na znatnu daljinu dosta težko kamenje.

Ballistarii
njoj

bijahu izvježbani vojnici u

tom umieu

;

jer

da balista pogodi
odmjeriti

u

cilj,

trebali

su

proraunati daljinu

i

prema

snagu hitca.* Možemo rei,

da baliste na rimskim liburnama
artileriju.

zastupahu današnju pomorsku
veli,

da potjee

s

jednoga bass-reliefa u mramoru.
str.

Stephanus Do-

letus:

De

re navali, (na

679.) veli:
ad.
i

»

.

.

.

dicuntur turritae, a tu-

rribus, quae,

imponebantur navibus

libram: idque non solum ad proram,

sed etiam ad
:

puppim

«

^

Cf.

Guhl

Koner

o. c. str.

294.

*

Veget.

»Oleo incendiario stoppa sulphure et bitumine obvolutae et arIV. 44 dentes sagittae per ballistas in hosticarum navium alveos infinguntur,
unctastque
succendunt.«
cera et

pie

et
o.

resina tabulas
c.

tot
(o.

fomentis
c.

ignium repente

^

Rich.

*

Vegetije

IV., 22.) veli: iBallista

funibus nervinis tenditur, quae, quanto prolixiora brachiola habuerit, hoc
est quanto maior fuerit, tanto spicula longius mittit: quae si iuxta artera mechanicam temperetur et ab exercitatis hominibus, qui mensuram eius

J

14

Letei mostovi.

Asser.

Osim ovih utvrda

i

tornjeva sa spravama za hitanje tež-

kih projektila, rimske liburne

imadjahu tako zvane

»letee

mostove«,

što su Rimljani zvali

corvus. Taj izum pripisuje prvom punskom ratu.

se

pons, manus ferrea, ili rimskomu admiralu Dui lij u u
približila

Kad

bi se liburna znatno

neprijateljskoj

ladji,

vojnici bi vješto prebacili na nju takav

letei

most.

Ovaj

bi
bi-

zakvaio dotinu

ladju,

zaprieio bi daljnje veslanje, a jer
vojnici

jaše širok najmanje etiri stope, to bi
nasrnuli na neprijateljske vojnike, te

po njemu lako
pre-

se

pomorska bitka

tvarala u kopnenu. Došlo bi se, što no rie, do bieloga oružja

Pošto ovi letei mostovi bijahu u porabi kod Rimljana 250 godina
prije carske dobe,

sva je prilika, da su ih imale njihove ladje u

poznavali

i

drevni

Liburni

i

da su
bi

ih

bitci

kod

Aktija.

Doim
slici
b^

letei most držao prikvaenu neprijateljsku ladju,

jedan odio vojnika manevrirao je tako zvanim asser
b),

om

(na

da smete

i

porazi neprijateljske vojnike
i

i

mornare,
ladje.

a po mogunosti, da im udarcima probije

sam oklop
na obe

Asser

bijaše duga,

tanka,

ali

vrsta
visjela

greda,

glave

okovana željezom. Ta

je greda
bi se
ili

na jamboru,
sgoda,
hitali

dakako
bi

samo u ratno doba. Kada
neprijateljskoj ladji jednu

desila

proti

drugu željeznu glavu, prema tomu,
;

a pod dobro odmjerenim takvim moglo popucati koje rebro izpod vanjskoga aries oklopa.^ Asser bijaše u pomorskom vojevanju, što na suhu. Aries bijaše takodjer jaka drvena greda, koja na to u jednom kraju bijaše okovana vrlo debelim željezom,
bi se

kako

našao neprijatelj
je

udarcem lako

i

i

ante collegerint, dirigatur, penetrat

quodcumque

percusserit.«
(23,

O

balis-

tama

je

ostavio
o.

nekoliko viesti
c,

i

Amijan Mareelin

4.).

Cf.
li-

Marquardt

II.,

str.

504.— 506.

*

Veget.
transeunt

IV., 44.:

»admotis

burnis, injectis pontibus in

adversariorum

naves ibique gladiis
*

manu ad manum, ut dicitur, cominus dimicant.« »Asser dicitur, cum trabes subtilis ac longa ad

Veget.

IV., 46.:

similitudinem antemnae

pendet in malo utroque capite ferrato. Hune, sive a dextra sive a sinistra
par te adversariorum se junxerint naves, pro vica arietis vi impellunt; qui
bellatores hostium sive nautas sine dubio prosternit

ac perirait, ipsamque

navem

saepius perforat.«

Sjekilj.

15

spodobi ovnujske glave. Snažnim odmjerenim hitanjem te grede
lahko su se probijale gradske zidine.

U pomorskom
njegovo
jedrilje.

okršaju nastojalo se je takodjer

i

polomiti
se
i

neprijatelju vesla, da

mu

se osujeti bieg;

a

vrebalo

na

Za ovu svrhu bijaše na rimskim liburnama vrstih kosa na dugim motkama. To se je oružje takodjer zvalo kosa, falx. Kada su ladje bile spojene leteim mostom, ili se inae nalazile posve blizu jedna drugoj, lahko su mogli vojnici tim kosama sa tornjeva, ili pak sa koša na jamboru, prerezati konoplje, kojim bijaše privršeno jedrilje; a kada bi to palo, ne samo što je ladja gubila mono sredstvo za bieg,
i

ako bijaše vjetra, nego su padajui križevi doprinašali
vojske,

porazu

koja se borila na palubi.'
bi jedni

Doim

preko leteega mosta
nastojali

srtali

u neprijateljsku
ili

ladju, a drugi

asserom

da

joj

probiju rebra,

da

kosama prerezu konoplje, nekoliko
(o

vještijih

mornara

ili

vojnika

njihovoj razlici kasnije) spustilo bi se u

amac,

što je svaka

liburna vukla za sobom, pa bi se kriomice dovukli do
neprijateljske
sjekli

pod krmu
užeta

ladje

i

tu

u tren oka oštrim dvosjeklicama previsjela kormila.^

užeta,

na kojima su

Bez

tih

na

dolnjem
savijala,

dielu

kormila su slabo

upravljala ladjom, jer

su se

ne

mogui da

odole odporu mora; a to je bila doista

silna neprilika,
tvrdi,

osobito ako je trebalo bježati. Vegetije
bi

dapae

da su ta užeta bila tolike važnosti, da
ako
bi pošlo

se brod smaih

trao izgubljenim,

za rukom,

da

mu
(na

prerezu.

Najpogubnije oružje na rimskoj liburni bijahu jaki željezni
ili

mjedeni kljunovi

na provi,
ili

t.

zv.

rostra
ili

slici

c).

Ti

bijahu upravo pod provom,
*

na skorupu,

odmah pod

skoad.

Veget.

ibid.:

»Falx autem dicitur acutissimum ferum curvatum

similitudinem

falcis,

quod

contis longioribus inditum chalatorios (konoplje),

quibus antenna suspenditur, repente praecidit, conlapsisque velis liburnam

pigriorem

et inutilem reddit.«

^

Veget

ibid.:

»Bipinmis

est securis ha-

bens ex utraque parte latissimum

et

acutissimum ferrum. Per has in medio
milites

ardore pugnandi

peritissimi

nautae vel

cum minoribus

scafulis

secreto incidunt funes,

Quo

adversariorum adligata sunt gubernacula. facto statim capitur tamquam inermis et debilis navis quid enim saquibus
;

lutis superest ei, qui amiserit

clavum?«

16

Sjekilj.

rupom.
blizu.

Obino
Takav

bijahu

tri

kljuna skupa, jedan nad drugim, posve

trostruki kljun zvao se

bi

pošlo za

rukom da
bilo

se

tridens, trozub. Ako ne mostom prikvai neprijateljska ladja,
daljini,

pa je brodovlje
zub imao

u prilinoj

tada

su

ladje

srtale
tro-

jedna proti drugoj svom silom vesala, a kod toga je
strašnu
ili

taj

ulogu.

oštrim željeznim

Sgodan i snažan udarac ovakim mjedenim kljunom sigurno je probijao ne^

prijateljsku ladju, otvorio bi joj vodu,

poela

bi

tonuti,

te

bi

ujedno sa

momadi na jednom izeznula u valovima.^ Kljun, rostrum (z^^^okoc;), ne bijaše uviek u obliku

tro-

zuba.

U

prvo doba to bijaše greda na glavi okovana,

i

to

u

obliku životinjske glave s

izboenom gubicom. Takav jedan
drži se,

ros-

trum našao se na dnu genovezke luke, a
ratovanja izmedju Genoveza
se je s
i

da je

iz

dobe

Magona Kartažanina. Nego kako vremenom ratno pomorsko umiee usavrši valo, to je
i

rostrum

prošao kroz razliite miene,
i

dokle

se

nije

promet-

nuo u trozub, kakav je

ostao;

samo

što se je kadšto

obia-

valo privrstiti ga u pravcu kobilice, a kadšto opet,

ali rjedje,

nagnuta izpod
medaljama.^
Iz

kobilice,

kako se to

vidi

na nekim

sauvanim
da

ovoga, što je dosele navedeno, lahko se razabire,

je glavna vještina

u pomorskoj

bitci

sastojala
i

u

nadveslanju,

da udarac bodežom ili rostrom bude jak i sgodan.* Za to je pak trebalo osobite vještine u kormilara, pa i izvježbanih i
snažnih
mišica

u veslaa.
ovisi

Sam

Vegetije

nam

to
i

potvrdjuje,

gdje

veli,

da pobjeda

od veslakih mišica

od znanja

kormilarova.^

Pošto smo se tako

upoznali

s

ratnom opremom

rimske

^ Veget. IV., 43.: »Liburnarumque moles non ventorum flatibus sed * Virgil. Aen. remorum pulsu adversarios percutit rostris.« 5., 142: »totumque dehiscit Convulsum remis rostrisque tridentibus aequor.« * Rich. 0. c. — Cf. Schreiber: Culturhistorischer Bilder-Atlas. I.

Alterthum.

U

tekstu

str.

6.

Table
32.

XLVI-XLVIII.
veli:


.

»Historia naturalis«

X.

23,

»Anseres

.

.

* Pl i nije u svojoj Liburnicarum more
si

rostrato impetu feruntur facilius ita fendentes aera,
impellerent. «

quam

recta fronte

'^

Epitom. IV., 43.

Pomorske

igre rimske.

17

liburne, red je, prije

nego

li

se

upoznamo
smo
se

s

njezinim

tvom

i

s

vojskom, da se kaže nešto o njezinoj
;

astnikonstrukciji. Za
da što je
smatrati

nas je ovo važno

a opetujemo, što

ve
u

kazali,

poznato glede te konstrukcije,
liburnijskoga poriekla.

može

glavnom

Moglo bi se prigovoriti, da je brodogradnja za doba careva mogla napredovati, kao što su napredovale
i

mnoge druge grane ljudskoga
ako

obrta;

ali

baš u ovom

predmetu, za dobe careva,
naricu doba propadanja;
toliko Rimljane, što su

ne bijaše nazadka, ne bijaše
rimsku
ratnu

doista ni napredka. Carsko doba, to je za

morje

pomorsko

vojevanje

zanimalo

u

im nekoji carevi

priredili javnih igara,

poznatih
^

pod imenom

naum a eh
za to

i

a {v^u^lt-jit)]^

inae pomor-

Naumachia

bijaše

umjetna pomorska bitka, što se priredjivala na
uredjenim jezerima. Prema onomu,
te igre, bi-

zabavu rimskom puku u navlas
Što piše Svetonij (o.
jaše Julius Cezar.
nieli ladja
c.

Julius Caesar, 44.), prvi, koji je uveo

On

je

dao izdubsti blizu
na kojima bijaše
toliko naroda
i

Tibra jezero, u koje su pre-

svake

vrsti,

mornara
sa

i

vojnika.
strana,

Za

tu

naumachiju
zagušeni.

bijaše se splilo

svih
i

da

su

prvu mnogi

gledaoci, izmedju kojih bijaše
i

vitezova, pa

ak

senatora, ostali sgaženi

Kad

je igra svršila,

dao

je

ono mjesto Cezar napuniti zemljom,
dali su
i

te je

sagradio Martov hram.
koji
je

Ovakih igara

neki carevi, poi-

mence August,

zemnom vodovodu,

vodu po poddugom. Klaudije, davši ovake igre, takodjer se pokazao i krvolonim. Bilo na okupu u jezeru brodovlje od 24 trireme: 12 ih je predstavljalo mornaricu sicilijansku, a 12 rodijsku.
na
opredieljeno mjesto dao dovesti
više milja

Svi bojnici, a bilo ih je I9.000,
Klaudija, dovikivali su

bijahu

sami

kažnjenici.

Prolazei mimo

mu

borci poznati pozdrav gladiatora: »Ave,

impete

rator, morituri te salutant!«
umirui!), na što im on odvraaše:
i

(Zdravo,

imperatore,

pozdravljaju
ste

»Vos quoque avetel« (Da
borbe podvodni
je

zdravo

vi!); a poslije toga

ti

su se nesretnici nemilo stali sjei, dokle ih
te

veina

ne bi izmrcvarena. Za trajanja

je stroj izdigao iz sre-

dine jezera roba, odjevena poput Tritona, koji
poticao bojnike na žeše krvarenje
koji bijaše

svojim srebrnim

rogom
su
iz-

Kaligula, da potamni slavu Ksersesa,

preko

Helesponta

napravio

velianstveni

most, po kojem

milijuni njegove vojske prešli u Evropu,

dao

je

takav most napraviti

medju Baje i Pozzuola, sabravši sve ladje iz Italije i Sicilije. Preko toga mosta izredala se sva njegova vojska, a i on sam je prešao, ukrašen svim carskim znakovima. Na veer ga je dao razsvietliti nebrojenim bakljama,
tako da
šale,
je

no

pretvorio
s

u dan. Tomu

je sliedila gostba;

a najzad

je,

iz

dao pobacati
:

mosta u more mnogo naroda,
sila

što se bijaše slegao sa

Popari

Pomorska

Hrvata.

^

18

esti

ladje.

stvo

su

Rimljani od uviek
je

smatrali

nekim

inferij ornim

zani-

manjem. S toga
uzeti,

ono ostalo bar stacijonarno, pa možemo

da je

i

u Augustovo doba bilo sve onako, kako nam je

Vegetije pod konac IV. vieka to opisao.

Najdolnjaest broda bijaše carina
što

(la

eh igli a,

Tp6o-i;),

mi zovemo kobili ca. Ona sastojaše od više dugih upravbili

nih greda, kojima su krajevi

spojeni

na zub. Na dvama
prove
(što

krajevima kobilice bijahu privršene:
Talijani zovu l'asta di

osovina od
cTcTpa),

prora, a Grci
a<7avSiov).

te osovina

od

krme (l'asta di poppa,
okomito na bi lica
kobilici,

Te

su osovine bile

skoro

to jest

tek

malo

nagnute
t.

u
j.

vani.

Pod

kobilicom bijaše dodan opet jednak niz greda,
(/£"Xo?[y.a),

pod koniz

da bude kobilica

vrša

i

da

štiti

ladju proti

udarcima podmorskih grebena. Nad kobilicom bijaše opet
greda, naše

pasmo (paramezzale,

Spuo/ov).

Ovako uvršena

carina, naša ribina,
nuti bodež,
kobilicu,

bijaše bezuvjetno

nuždna na ratnim bro-

dovima, pošto na njezinom kraju od prove bijaše

ve
da

spomeošteti

rostrum,

a njegov udarac

nije

smio

na kojoj bijaše privršen, pošto se je inae mogao
i

razasuti brod.' Kobilicu
i

podkobilicu spominju takodjer Cezar''

Livije.*

U pasmu bijahu zasadjena rebra ladje (co stae, i^^.oiki^). Rebra su išla na parove, jedno s jedne, drugo s druge strane; a svaki par na gornjem kraju bijaše spojen debelom vodoravnom gredom,
<yTpa)fj.a).
t.

zv.

sponjama

(baglio,

aTocoTvip).

Na

spo-

njama pak poivaše

paluba (ponte, constratum,
na
sponjama,
što

zara.-

Vee

ladje imadjahu izpod gornje još jednu nutrašnju

palubu, koja takodjer poivaše
sredine rebara.

su

spajale

Te

su se sponje zvale

transtra,

7.^jyx.

S gornje
što
bi-

se palube silazilo na dolnju kroz
svih strana, da se nadivi
i

horizontalne

otvore,

tomu udu. Silno ga

je zabavljalo gledati,

kako

odlinih

ljudi

pogiba u valovima.


^

Heliogabalova

naumachia iztakla

se nad drugima, jer priredjene za borbu ladje nisu plovile na vodi, nego na vinu, kojim bijaše jezero napunjeno. Cf. Svetonius o. c. Rich

o. c.

2

Bechi o. De B. G.

c.

str.

III.

152.— 155 3 XXII. 13.

Cf.

Guhl

i

Koner.

o. c. str.

284.

20.

esti

ladje.

19

jahu u gornjoj palubi,

što

se

obino zove bokaporte,
(na
slici

a

moglo
lukanja
prije
t.

bi se

zvati
i

krovne luknje
palubi,

d^

d.).

Ovakih
sve do

bijaše

u nutarnjoj

a kroz te se silazilo naj-

u podbrodje, pa u najniži dio broda,

dno

{y.oXkov),

ZV.

sentine

(avT>^oc),^

gdje bijaše

sent inaculum, sprava
itavi
vau;),
ili

za presušenje sentine, neka vrst
prostor u ladji

sisaljke.
{v.o'Cky\

pak nutarnji

zvao se
se

alveus
i

cavernae.
u
nutar-

Nego caverna
njosti ladje.-

zvao

svaki

odieljeni

prostor

Svaki par rebara bijaše mal ne pravokutno zabiven u kobilicu.

Ali zato svaki par

ne bijaše jednako
;

širok. Perni parovi,

u sredini ladje, bijahu

najširi

a

im

se

je

više
to

napredovalo
uži,

prema krmi
su
i

i

prema

provi, parovi bijahu sve

tako da

krma dobivale konano zaoštren oblik. Ta zaoštrenost liburnama poveavaše brzinu. Rebra od prove od krme imadjahu krajeve izdignute
prova
i
i

nad površinom palube. Ti krajevi bijahu takodjer spojeni sponjama, a na tima poivahu dva mala krovca polu-mosta (mezzi

ponti,

'//.pcoaa)
;

jedan bijaše na provi, koju bi se moglo zvati
Trpcopa);

pramac
i

(prora,

a drugi na krmi (puppis, Trpupa).

Ti krovci odgovaraju našemu tako

zvanomu k a š t
si.

i 1

u od prove
raz-

kasti lu od krme,

ili

kasaru
i

(na

e, e).

Prova se ne

likovaše u svojem obliku od krme, a u
razlika izmedju

tom

je

možda najvea
ladje,

modernih

starinskih ladja.

Kobilica sa svojim rebrima

injaše

okostnicu

što

no se

talijanski

kaže car ame.

Ta

okostnica bijaše obkoljena

daskama, privršenim na rebra mjedenim avlima. Taj oklop,
u svojem nadvodnom
dielu, bijaše utvrdjen

drugim oklopom

iz

vrsta drva

(voasT;).

Kao

prvi, bijaše

i

ovaj drugi oklop vodoi

ravno postavljen. Nalik vanjskomu oklopu bijaše
okostnice prikrita daskama (la
f

nutarnjost

od

era), a te bijahu utvrdjene
apj^.ovioci,

drvenim
^

prienicama
o.
c. str.

(traverse,

^zg^loi).

Doletus
instillat

682.: »Sentina pars est na vis inferior: in
deiluit,

quam
^

quicquid
dicta,

aquarum,

corruptaeque male olent.

A

sentio, sentis

quod
o.
c.

eius

foetor sentiatur:
i

nam
str.

odorera foedum emittit.«

Cf.

Rich

Guhl

Kon.

o.

c.

284.-285.

20

esti

ladje.

Na
ay.r,vri),

kasaru

ili

krovcu

od

krme
ili

bijaše

kuica
i

(diaeta,

u kojoj je sjedio zapovjednik
ili

m

a

g

s t e r,

na masi. /.).

njim ladjama kormilar

gubernator,

yjjSz^vriTr,c,

(na

Kako

gornji

okrajci

zavinuti,

kuica

se

krme to prove bijahu uzdignuti i podizala pod zavojem od krme tako, da
to

bijaše dosta sakrita, te nije kvarila

cjelokupnog sklada raznih

dielova ladje.

Zavoj na

krmi svršavao je u obliku
a
si.

perja,

ili

liša,

ili

ptijega

krila,

zvao
,f).

se

latinski

aplustre

(od

grkoga
još
ili

a^AaGTpov; na

Osim aplustra na zavoju krme bivaše
a izmedju toga
si.

jedan komad za nakit, ponajviše u obliku vrata labudjega,

od patke

(/7ivlc7x,6c),

i

aplustra

zasadilo

bi

se

koplje sa zastavom (na

^g-)

('^'•ojJ'-siov).

Na vanjskom oklopu
zaštita,

krme, postrance, gdje je dospievao kasar, bijaše tutela,
slika

naime
/i).

ili

maleni kip genija

ili

božanstva zaštitnika ladje

(na

si.

Na krmi

postrance, blizu tutele, bijahu

dva otvora, kroz

koja su prolazili najgornji dielovi dvaju kormila (gub

ern a

u-

lu m, 7:nM\io\) (na
šima,'

si.

z).

Kormila ne bijahu

ni

malo nalik navieku,

koja

su došla u porabu kasno u srednjem
ili

nego

bijahu posve nalik veslima sa širokom lopatom,

perom.
(c

Na
1

gornjem kraju kormila bijaše držalo
roki dio,

ili

ruka,
si.

manoveUa
doim

a-

vus), da se laglje njime upravlja (na

^);

doljnji

ši-

naime pero, zvalo se pinna. Kormila bijahu privr-

šena
vladati

uzetima, bez kojih na velikim ladjama ne bijaše

mogue
kormila
se
je

brodom

(na

si.

/).

Ta

su užeta

pomagala, da
njima

odole odporu mora, kada je ladja plovila, a po

kormilo dizalo

i

spuštalo

jošte rabe Kitajci

Slina užeta možda na veim ladjama, a imamo ih na našim
potrebi.
i

prema

trabakulima
Na
više

za izdizanje kormila.
se

provi, koja

svojim

oblikom
zadnji

nije

razlikovala
rebara,

od

krme, na toki, gdje se je

slagao

par

bijaše

puta ovnujska glava od kovine

(Trpoep-po^iov),
t.

bilo za ures,

bilo za zaštitu iznositijega diela ladje,

zv.

opere morte,

naša

t

a1 a

s

nj a

a.
ili

Pod tom glavom,

raži

vode,

ili

odmah pod vodom,

Jedra.

21

bio je više spomenuti bodež
je

ve

kazano.

što

no se

ili sjekilj, rostrum, složen, kako Na dvjema stranama osovine od prove, ili baš, dan danas, bijahu kaže, nosa od prove, kao
i

dva mala otvora, kroz koja je
otvori bijahu okovani, da se

išlo

uže,

ili

lanac

sidara.

Ti

ne izglodju, a bojadisani poput
zvali

oiju (na

si.

w.),

pa suše
nalik

i

oi
sa

(o^Oa^aoi).

I

tako prova

sa svojim kaštilom, koji se podizao poput ela, sa svojim izbo-

enim trozubom
priinjala se kao

eljustima,

svojim

oima
svojim

izgledaše
ladje,

kao ogromna ribja glava; vesla, razkriljena na obe strane
ribje plitve;

doim krma
ribji

sa

izdignu-

tim aplustrom nalikovaše na zavinut

repJ

Na sredini ladje izdizao se glavni jambor (na si. n) (albero di maestra, [»rTo? piya<;), sa svojim krize vi ma (penonne, antenna, sTuaptov na si. o.). Željezni obrui, h a jmice (trozza, anquina, 7-y/-o''v7i) držahu privršene križeve na jambom. Krajevi ili šiljci križeva zvali su se rogovi (cornu,
;

zspac);

doim
što

konoplje, što je držalo križ vodoravno na jam(od grkoga Ove kl o bunekoji hrvatski zovu klobunice. su šiljke križeva sa vrhom jambora, te podrža-

bom,

talijanske

mantiglie,

zvalo

se

ceruchi

-/.spoupi),

ni ce vezale

vale križeve u horizontalnom pravcu.

Obino

je svaki križ

imao

samo par klobunica
su
i

;

ali

dugi križevi na velikim ladjama imali
slikari-

po dva para, kao što se vidi na nekojim drevnim
(na
si.

jama

/, p).

Jedara je bivalo kako na kojem brodu. Trgovaki brodovi

imadjahu više jedara, jerbo na njima ne mogaše

biti

mnogo

veslaa;

ali

rimske liburne valja da su se malo pomagale jedrima,
sila

pošto na njima bijaše
Talijan

veslaa.

Na glavnom jambom moglo

djelu »De doba izvukli iz jezera Riccia (južno od Rima, danas jezero Nemi) golemu rimsku gjemiju iz dobe cara Kaligule, te medju ostalim veli, da je drevnim narodima u istinu riba bila uzorom za gradnju brodova. »Što je u ribe hrbat, to je u ladje kobilica, ribjoj glavi odgovara prova, mjesto ribjeg repa ladja ima kormilo, doim plitve zastupaju vesla.« Sr. prevod C. Bartoli. Rimsko
*

Leon

Battista

Alberti (1406 — 1472) u svojem
da su

re

aedificatoria«

pripovieda,

u

njegovo

izdanje 1784. Knj. V.,

str.

220.

22

Sidra.

je biti

i

do pet jedara. Tri doljnja bivahu etverouglasta, a dva
ili

gornja trouglasta

latinska

(sup para, od c-apoi). Osim ovoga
bi se zasadila još

jambora na

veim

ladjama do potrebe

dva:

jedan na provi, što bi odgovarao našemu
a drugi na krmi,

prvenomu jamboru,
Debelim konopi

kao naš

krmeni

jambor.
tako

Ijem bijahu privršeni jambori,

a isto

jedrilje.

Rupa,
naša

naša žabica, u kojoj jambor bijaše zasadjen, zvala se

modius.

Na velikom jamboru
dosele kofa, a odsele

bijaše

carchesium
(na
si. g).

(x.ap/7iGiov),

koš

Tu

je bila straža, koja je

manevrirala oko jedara, a u

bitci

gadjala takodjer na neprijatelja.

Na

zaštitu protiv udaraca

debeloga mora, kao što

i

protiv

projektila neprijateljskih,

kada se ne

bi veslalo, rabila se osobita

neka tkanina, debela

i

vrsta, poput zastora. Takav zastor se

je spuštao za vrieme oluje,

netom
po

bi se

povukla vesla, da ne bi
Ali

kroz otvore vesala probilo u ladju
zastor, koji se prostiraše

more.

bijaše

i

drugi

palubi, bilo da ju zaštiti od sun-

anih

zraka, bilo u boju od upaljenih projektila.

Sidra na rimskim liburnama bijahu posve nalik na naša.

sidro (ancora, aY/jjpa) bijaše ogroman vree pune pieska, ili košare zatvorene, ali pune kamenja. Na ladji Ptolomeja Philopatora bijaše dvanaest sidara: osam željeznih, a etiri drvena. Ovim dakako bijahu
najdavnijoj dobi
ili

U

balvan,

privješeni veliki

komadi olova. Bijaše
bi se

i

kamenih sidara

s pro-

bitom rupom, kroz koju
visjelo.

pro vuklo uže, na kojem je sidro

Kada

su došla u porabu sidra nalik našima, ne zna se;
iz
si.

na starim novcima

carske rimske dobe lik sidara vrlo je
r).*

sli-

an

današnjim (na

Sidra bijahu od davne davnine privezana vrstim uzetima

(ancoralia, '7/omx
prije

aYx.'jp£ia).

Kasnije,

ve

prvoga stoljea
si.
ili

Kr.,

rabili
i

su

za

to

željezne

lance

(na

a).

Taj

se
ili

lanac,

kao

u naše doba, namatao na vijak,
TTpo^pstov),

vratilo,
i

vitao

(argano,

s

pomou
si.
/).

kojega se vuklo

spuštalo

sidro kroz

oi
bi

na provi (na

Kada
1

ladja pristala uz obalu,
Atlas. Tab.

prebacile

bi

se ljestve

Cf.

Schreiber:

XLVI1I.

3-

^

Imena rimskih

liburna.

23

s

tankim stepenicama, po kojima se uzlazilo
si.

i

silazilo
i

iz

ladje

(na

u).

Pošto ladje bijahu previsoke, to je doista

trebalo

ovakih Ijestava, kako su bile naslikane na spomeniku, odkritom

u vrtovima farneskim u Rimu
bijaše

poetkom
i

prošloga vieka,
Prije

gdje
bi

predstavljen bieg Parisa
odtisnula,
ljestve
bi

liepe Jelene.^

nego

se

ladja

se

povukle

i

privezale

uz ko-

noplje velikoga jambora. Velike liburne, pošto su težko

mogle
imale,
si-

da

pristanu

uz

obalu,

takvih

Ijestava

nisu

valjda

ni

nego su na bokovima
lazilo

nosile tanke

ljestvice,

po kojima se

u
i

amce, po
parobrodi.

prilici,

kako

imaju današnje

ovee
ili

jedre-

njae

Svaka rimska ladja imadjaše
nomjer

i

svoje

gruzilo,
ali

dubi-

(perpendiculum,

PoXu, zaraTrsipocTiop),

posve jedno-

stavan. Visio je

obino na zavoju od prove.
svaka
sila

Rimske liburne imadjahu
glede toga sauvala se
nas u nijednoj grani drevne
liko

uspomena.
nautike

svoje posebno ime, a Moderne izkopine nisu
obilno
nadarile,

toli

ko-

u ovoj.

Spomenuto
genija
ili

je,

da na krmi bijaše tutela, kipi

ili

slika

božanstva,

kojemu liburna
kipi

bijaše

posveena.
ili

Kako
ili

na krmi tutela, tako na provi bijaše
(77apa<7r,|^.ov.).3

polena
ili

insigne

To

bijaše takodjer
ili
i

slika osobe, stvari

životinje,
si.

po boku od prove,

na samom njezinom vršku (na
nazivala.

v),

a po

tomu se liburna
na
njoj

Ime ladje ne bijaše u
niti

nijednom
svezku
III.

sluaju

niti

urezano

bojadisano.

U

»Corpus Inscriptionum Latinarum«

imade nekoliko
da je vojnik

nadpisa, u kojima se spominju imena rimskih liburna. G. 1827.

našao se u Solinu nadgrobni nadpis, u kojemu
Idiopantus vojevao
'

stoji,

16

godina na
l.

liburni,

koja se zvala
opis sravni

»Mu-

Idem. Tab. XLVIII.

^

Za

cieli

ovaj

Vegetite

jevo
ono

djelo,

pa Graserovo, Bechievo, Richovo,
i

Marquardto vo,

Guhla

Konera.
mogle
se

Starije radnje, kao:

Fabrica Triremium Meibomiana;
tica,

nisu se

upotriebiti,

Constantini Opelii — De De re NauCaelii Calcagnini jer su složene na riedkim i netonim


^

vlastima,
illud

kojima

prorae

impositum: a quo navis

moglo u XVI. vieku razpolagati ipsa cognomentum
re navali, str. 622.

»

.

.

.

Insigne

sortita est.«

Lazarus Bayfius: De

24

Praefecti.

rena«.^

tuna«;

U drugom jednom nadpisu^ doim se opet u jednom
trierarcha
sirijske

liburna nosi ime »IV
veli,

PorJulije

da je
liburni

Kajo

Hilaris bio

mornarice na

»Grypi«.^

U

drugim pak nadpisima spominju se još ova imena rimskih

Aesculapius, Aquila, Armata, Clementia, Fides, Justitia, Neptunus, Nereis, Virtus itd.* Ovim bi bio završen opis ratne rimske liburne, u koliko
liburna:

dozvoliše oskudne viesti starih pisaca, te u koliko se na rimsku
liburnu

može
i

protegnuti, što

nam

je

u

obe

glede

drevne

brodogradnje

opreme broda poznato.

III.

Vojska na liburnama.
Praefecti.

rarchae.
Ronilci.

— Glavari veslaa. — Kormilari. — — Pomorski — Mornari. — Pomorska — — Manje — Bojni — Pomorska — Gothska ratna mornarica. — Bitka pod Ankonom.

Tribuni.

Navarchae,

Centuriones.

Trie-

Proreiae.

vojnici.

artilerija.

Veslai.

ladje.

red.

bitka.

Na rimskim liburnama
bijaše

zastupaše

rimskoga cara vrhovni
je rimskih

zapovjednik, koji imadjaše naslov

praefectus classis. To
mornarica

dakle

rimski

admiral. Kako
i

bilo više, to je bilo više

tih prefekta.

Te posebne mornarice
s

odgovaraju našim odjelima, koji
mornaricu.

svi

skupa sainjavaju državnu
toga

Te

zajednice kod Rimljana ne bijaše, pa su

oni imali više odieljenih mornarica.

Praefecti
djahu
i

bijahu dakle što današnji admirali. Oni ima-

svoje zamjenike, vice-admirale,

sub-praefecti,

koji

^2034. »Idiopantus Alexandri f. de liburna Murena vixit annos XXXVIII., militavit annos XVI., hic situs.« — ^ 3165. ' 434. »C. Juli Hilaris trierarchi classis Syriacae Liburna

Grjpi.c

Sirijska
te je

mornarica rimska

kasnije

se

prekrstila

u Classis

Seleucia,
o.
c.

stationirala
*

u

Seleuciji, luci Antiochije,
III.

Marquardt

pag. 487.

Corpus Inscriptionum Latinarum

Castnici na liburnama.

25

se takodjer u nadpisima

spominju. Vegetije za svoju dobu ne

spominje

tih
,

podadmirala, kao što ne spominje ni
koji

stolarcha
mornarice.^
koji

(rrToXapy'/i;)

zapoviedahu
admirala,

manjim

odjelima
stavlja

On

iza

praefecta,
sili,

odmah

tribune,
što
castnici,

da zapoviedahu pojedinim
kopnenoj

cohortama.^ Kao

tribuni

u

jednako
bijaše

i

u mornarici bijahu visoki

ko-

jima vlast ne

ograniena na jednu ratnu
liburni.

ladju,

pošto

cohorta
kada
je,

nikad nije brojila manje od
bilo
se,

ih nikad nije

na jednoj

500 momaka, a toliko Za dobe punskih ratova,

ini

najvei broj vojnika bio na rimskim pente-

rama, ipak ih ne bijaše više od 120, uz 300 veslaa.

ast

tri-

buna možda

bi

odgovarala onoj modernih

contre-admirala.
sa

Castnitvo, kojemu zapovied bijaše ograniena na jednu
liburnu, bijaše niže

od tribuna; ono

poima
tri
i

trierarchama.
;

Ovi bijahu zapovjednici liburne na
ih s

reda vesala

a

bijaše

takvim naslovom, koji zapoviedahu
Vegetije

nad manjim ladjama.
da svaka liburna
oficir

Za ovima dolaze navarche
imadjaše

veli,

po jednoga

navarchu

(današnji
i

manovre),
i

kojemu
nike,

bijaše
i

zadaa, da svagdano vježba

gubernatore

vojbiti

pa

same veslae.^
liburni,

Navarcha
službu. Iza

dakle

ne mogaše

zapovjednikom na
obavljaše netom

nego bijaše podredjen

trierarchi,

a

naznaenu

navarche

spominje se

cen turio,

koji,

da se razlikuje od istoimenoga zapovjednika

pješadije, zvao se

centurio classiarius. Djelokrug njegov

M agi st er bijaše što danas maestro •dell'eguipaggio, dakle neka vrst našega nostroma, V d j e, premda neki misle, da bi ova služba odgovarala onoj gubernatora.^ Da li je magister takodjer spadao medju
nije pobliže poznat.*
^

Marquardt
je
o.

II.

str.

496.

^

Epit. IV., 32.: »sub quibus (praefectis)

deni tribuni per cohortes singulas constituti.«

Cohors

bijaše deseti dio
i

legije. Kako se

mienjao broj vojnika u
c.

legiji,

tako se mienjao

u cosin-

horti.

Rich

^

Epitome. ibid.: »Singulae autem liburnae
navicularios,

gulos navarchos,

id

est

quasi

habebant,
et

qui exceptjs nauexercendis

tarum

oificiis,

gubernatoribus
et

atque

remigibus
qui
^

militibus

cotidianam curam
*

iugem exhibebant industriam.«
II.

— Doletus
o. c.

o. c. str. 692.:

»Navarchus appellatur navis princeps,

in navi

nautis imperat.«
str.

Marquardt

o.

c.

str.

496.

— 497. —

Bechi

109.

26

astnici na liburnama.

astnike, ne da se utvrditi

;

ali,

ako je spadao,
je sjedio u
ili

to je bio bez

sumnje zadnji.
Primivši

M agi ste r
od

obino

kuici

na krmi.

naloge

trierarche
mornara,
zv.

navarche,
naloge

on je

ravnao
i

manevriranjem
t.

davao

kormilarima

glavaru veslaa,

hortatoru
pak ravnao

(/-s^suGTvic).

Prema primVeslai^ su
bilo glasom,

ljenim

nalozima

ovaj

je

veslanjem.

se morali držati takta, što im davaše
bilo

hortator,

sviranjem,

ili

pak šibkom. Vesla su morala
udara

grabiti skladno.

Hortatorova šibka zvala se portisculus.* Naravski,
nije

hortator
svira,

mogao da
bi

neprekidno

šibkom

niti

da

pa

doim
vanje.

se on odmarao,

veslai
gdje

bi svi

skupa

prihvatili pje-

Na veim

ladjama,

hortatoru
bilo

bijaše

nemogue,
i

da sam ravna veslanjem, bilo šibom,
gaše da neprekidno
koji se
svira,

glasom, a

ne mosvira,

bijaše

mu

dodieljen

posebni

zvao

symphoniacus

(rptr^pau^Ti?).

Hortatorova služba

bijaše takodjer, da

morskom trubljom dava znakove ladjama, koje bi bile na putu, a plovile su manjom brzinom, da se prepriei pogibelj sukoba.^ Hortator je obio s veslaima po malom hodniku, koji se zvao age a.

Gubernator
upravljaše sa oba

bijaše

kormilar.
ali

Na manjim ladjama on
na ratnim
la-

kormila;

na veim, dakle

djama,

za svako

kormilo

bijaše

poseban gubernator. Oni
i

pri-

mahu naloge neposredno od
jedan
s jedne,

magistra, kojemu bijahu

najbliži,

a drugi

s

druge strane njegove kuice.^
vidjeli,

U

gu-

bernatora se tražilo velike vještine, kako smo

da je to

Vegetije zabilježio.*
*

Rich

o.

c.

'

Bechi

o.

c.

str.

113.— 1

14.

Službu hortatora

sgodno

opisuje Silius (lib. VI., 361.):
» Mediae stat Margine Puppis Qui voe alternis Nautarum temperet
. .
.

ictus

Et remis dictet sonitum, pariterque

relatis

A numerum
Cf.

plaudat resonantia caerula tonsis.«
687.

Dolet us

o.

c.

str.

^

Rich

o.

c.

*

U

Zadru
III.

se

našao

nadpis, jedini, koji spominje u našim stranama gubernatora rimske liburne.

Taj je nadpis uvrSten u
a

»Corpus Inscriptionum latinarum«

br. 3 165.,

Titinio Juliano gubernatori IIII Portuna e.« Liburna Vegetije (o. c. IV., 43) gubernatora zove i se zvala »IIII Portuna«. raagister clavum regens.

poima:

»T.

Ronilci.

Pomorski

vojnici.

27
nije

Kako magister,
da sve
zvaše
vidi,

a

niti

zapovjednik

s

krme

mogao

on je bivao obaviešten

od

straže,

koja

bijaše u

košu, te od

svoga podredjenika na krovcu od prove. Taj se
(-pcor/ir/;;).

proreta

Ovaj je

priobivao magistru sve,
ili

što bi smatrao
slabije veslanje,

važnim obzirom na promjenu manevre, jae

promjenu pravca plovitbe,

ili

što

mu
i

drago

drugo. Njegova odgovornost bijaše velika, kako se to razabire
iz

starih pisaca.^

On

upravljaše takodjer spuštanjem
i

dizanjem

sidara,

pa

s

toga

njemu bijahu podredjeni

ronilci,

urina-

tores. Ovi
latinskih.

ronilci se

spominju kod više pisaca, to grkih, to

Neobina pak bijaše njihova vještina. Dopirali su do morskoga dna najveom brzinom. Da uzmognu laglje razabrati
predmete, koje su
što su
ribe,
tražili

na dnu,

ronilci bi napunili usta uljem,
ih

pak po malo

izpuštali.

Da
i

u poslu ne smetu velike
i

bijahu im crnim
i

namazane

ruke

noge.

Na

ratnoj ladji

imali su
klisuru,

ronilci težkih služba.

Ako

bi se

sidro

zakvailo za
se spustiti

pa ne bijaše

mogue

izvui ga,

morao

po

užetu ronilac, te osloboditi sidro

od zapreke.

U

vrieme ratno
ili

vrebali su, kako bi presjekli užeta neprijateljskoj ladji,
bi joj

kako

da je
zvahu

inae pod morem naškodili."^ Iz raznih nadpisa znademo, u Rimu bilo uredjenih posebnih zadruga ronilaca, koje

corpus urinatorum.
Classiarii
zvali se vojnici

na rimskim liburnama.

Oni
cieli

ne imadjahu na brodu nikakve mornarske službe, nego im
posao bijaše vježbanje u oružju, kao što
ratnoj mornarici.^
^

i

danas na englezkoj
i

Classiarii

se zovu jednostavno
c.

milites,
odgovašto veli

Rich

o.

c.

Bechi

o.

str.

lio.

rala današnja straža od prove za rekognosciranje
,

— 112. Proreli bi — Nije izpravno,

Doletus (o. c. str, 680.): »Proreta est qui prorae praefectus est: quemadmodum gubernator, qui puppi.« — ^ Bechi 0. c. str. 112.— 113. — Rich o. c Marquardt o. c. II. str. 497. — ^ Marquardt (o. c.
II.
str,

493)

iz

Ulpijanovih riei »in

classibus

omnes remiges
i

et

nautae
i

milites sunt« izvodi,

kao da bijahu na brodu
pisci,

svi jednaki,

vojnici

mor-

nari

i

veslai.

Takva
stari

interpretacija protivi se svemu, što

su

nam u tom
na ladji vo-

pogledu
juje,

ostavili

pa

s

toga riei Ulpijanove valja razumjeti

tako, da u

pomorskoj

bitci,

kada dodje do gusta, sva
jer se radi o spasu sviju,

momad

svi sudjeluju

u boju,

pa su tada doista svi

bez razlike vojnici.

28
vojnici; a

Pomorski

vojnici.

na liburnama mornarice, kojoj pristanište bijaše pod
to bijahu ponajviše Dalmatinci
i

Ravennom,
pomorskoga
i

Panonci za vrieme
imadjaše oklop

cara Vespazijana.* Vegetije
vojnika.

nam

opisuje

i

esti oružja rimskoga
tiela

Na obranu gornjega
goljenice. Pošto

kacigu, a na

nogama

mu
i

ne trebaše marširati,
štit.

to

mu

ne bijaše težko. Uz to je
što su rabili vojnici

imao

vrši

i

vei od

štita,

od

kraja, jer

ga

je

imao da obrani
sredstvom
su vojnici
na-

od

projektila, što se je sipalo s neprijateljske ladje

bal lista. Osim
imali
i

ve

spomenutih kosa (falces),
ap7rayv)),

ti

neku vrst kvaka (harpago,
da zakvae
pijta
(sartie)

kojima su

stojali

neprijateljske ladje, da joj se
imali
i
i

tako laglje približe. a nekoji
i

K

tomu su dakako

luk sa strjelicama,

prae^ za
i

hitanje

kamenia

olovnih kugljica.

Za

jae kamenje krupnije olovo rabili su im fustibali;^ za još jae projektile, bilo od kamena ili od olova, onagri,* a najsmrtonosniji bijahu
silni

škorpioni.^
rekrutirali
iz

Classiarii su
poslije

se

stališa

slobodnjaka, a

26 godina službe dobivali su pravo gradjanstva. Što se tie broja njihova na ratnim ladjama, velika bijaše razlika kod

Grka

i

kod Rimljana.
10

Doim

na velikoj triremi Grci nisu imali
i

više od
stotine.

— 20

vojnika, Rimljani bi u vrieme rata imali

do

Za punskih ratova
priinja

bivalo ih

i

preko stotine.
ali

Na

prvi

mah

ta se razlika

udnovatom;

ona nam postaje

posve shvatljiva, kada se sjetimo naina pomorskoga vojevanja
^ Tacit. Histor. III., 12: »Lucilius Bassus classis Ravennatis praeambiguos militum animos, quod magna pars Delmatae Panno-

fectus

niique
III.,

erant,

quae
"

previnciae

Vespasiano

tenebantur,

partibus
Vegetije

eius
(o.
c.

adgregaverat.«
14.):

O praarima

na drugom

mjestu

veli

»Funditores
meliores

sunt qui fundis

lino vel saetis factis

has enim
saxa.«

dicunt
^

esse


*

contorto circa caput brachio dirigunt
fustis est

Veget.

ibid.:

»Fustibalus

longus

pedibus

quattuor,

cui par

medium

ligatur funda de corio

et

ulraque

manu

inpulsus prope ad instar
opisuje

onagri dirigit saxa.«

Kakove sprave bijahu onagri,
IV.). ali
c.

podrobno
da

Amijan Marcelin (XXIII., sliku — Cf. Marquardt o.
on ager »quanto amplior quet.« Veget. IV.,

si

je

ipak teŽko predoiti njegovu

str.

507.

Vegetije
s

veli (IV., 22.),

fuerit,

tanto maiora saxa fulminis

**

22.

Škorpione su

more contortoga tako prozvali: »quod

parvis subtilibusque spiculis inferunt mortem.c

Mornari.

Veslai.

29

kod

tih

dvaju

naroda.

Kod Grka

se

ratno

pomorsko umiee
i

stezalo na nadveslanje, te koja

e

ladja prije

bolje

pogoditi
biti

protivniku u rebra, a za takvu operaciju doista je moglo
suvišno vojnitvo;

doim kod
i

Rimljana, uslied

leteih mostova, po sebi se nametala nužda
vojnitva.

ve spomenutih im jaega broja
bilo,

Da

je

pak

u doba Vegetijevo tako

ne može
iztie.'
i

se podvojiti, pošto on uporabu leteih
Ali,

mostova osobito
veli,

da je ipak još glavna taktika bila nadveslanje

uda-

ranje kljunom,

sam nam potvrdj uje, gdje
pomnjiv,
kormilari

da zapovjednik ladje
vješti,
bije,

treba da bude

da

budu
tišini

a

veslai

snažni, pošto se boj na

moru obino po

pa goleme

liburne udaraju na neprijateljske ladje svojim rostrima, ne potisnute od vjetra,

nego od odpora vesala;
liburni,

a to da je upravo

ono, što

omoguuje

da takodjer
i

izbjegne protivnikim

udarcima, pa da pobjeda ovisi od mišica
Mornari,

od vještine kormilara.^ od vojnika.
u

nautae,
izkljuivši
koji

razlikovahu

se
i

Njihova

služba bijaše manevriranje oko jedara
narski
i

obe

svi strogo
i

mor-

poslovi,

veslanje. Ali ih

bijaše

kod Grka

kod Rimljana,
taj

ne obavljahu samo mornarsku službu; a takvi

se nisu zvali

nautae, nego
sloj

neki

naslov priznaju

premda samo pomorskim vojnicima grkim.*
i

epibatae

(sTrt^aTat),*'

Najniži

na rimskim liburnama,
naroda,
bijahu

kao što u
veslai.

obe

na

ratnim

ladjama

drevnih

Na svakom

veslu bijaše po jedan ovjek, nipošto više njih, kao u srednjem

vieku na galijama. Prema redu veslaa bijaše

i

dužina vesala.

Vesla u dolnjem redu, na triremi, bijahu

srednjem
tvornih

1072,
stopa,

a

gornjem
nije

13^1^.

duga 7^2 stopa, u Prostor za veslae bijaše
8

tako porazdieljen,

da je na svakoga odpadalo kakvih
preko

ere-

pa se
ovjek.

odredjenoga

broja

mogao
na

dodati

ni

cigli

Naziv ladje bio je

prema broju
(rerpTip?)?)

dova vesala: osim trirema imamo
etiri reda,

tetreru

penteru (ttevtti'pv);) na pet redova, pa ekseru, epteru, ekteru, enneru, dekeru, na šest, sedam, osam,
devet
i

deset redova.
Vidi na
o.
c.

Nego, da
2

li

su

pak redovi vesala
Bechi
o. c. str.

i

na

1

str. I4.

Epit. IV., 43. -- «

117.

*

Rich

30
ovakvim ladjama
nismo na istu. ^

Veslai.

bili

uredjeni kao

na triremi

ili

na

penteri,

Vesla bijahu nalik onim, što suše rabila u sredozemnom

moru u šestnaestom

i

sedamnaestom vieku,
tih
i

ali

dakako

mnogo
veslu,

kraa. Na liburnama bijaše po jedan ovjek na svakom

doim
ljudi

je

na mletakim galijama
to dopiraše
iz

viekova bilo

i

do šest

na veslu, koje za

do 15 metara dužine. Na na onom
otvoru bijaše

toki, gdje je veslo
t.

izlazilo

ladje,

folliculus, poput male kožnate kesice, koja ne samo pomagaše bržemu kretanju vesla, nego prieaše, da val kroz
ZV.
i

taj

otvor prodre u ladju

U

nutarnjosti ladje, do toga

otvora,

veslo bijaše privezano
klin

uz

klin,

da ne

bi

spuzlo u more.
s c

Taj

mi danas zovemo palac,

doim

Rimljani ga zvahu

a1

mus

(od

grkoga

cy.a>.{;.6c).

Vez, što

drži

veslo privezano uz klin,
su

hrvatski se zove

ogrljak,

a Latini

ga

zvali

struppus,

odatle talijanski

dvaju palaca zvao se
ladje,

stroppo (rpoTro: -rpoTrojT/ip). Prostor izmedju interscalmium, toliko u nutrašnjosti
ti

kao

i

na njezinim bokovima. Otvore, kroz koje su vesla
otvori svi skupa

izlazila iz

ladje, pošto

davahu
a

ladji

izgled

ogromna golubinjaka,
liko bijaše otvora,

zvali

su

columbaria
i

(TO'j-riaara).^

Kosile

toliko

bijaše

vesala;

od njihove

ovisila je

brzina

ladje.

Mašta nekojih, u ostalom
na liburnijskim ladjama
s

anonyfnnih

pisaca

zamienila je vesla
;

nekakvim
cigli

strojem

ali

pošto o tomu nije ostavio nikakovih viesti ni

uvaženi pisac davnine, to

nam

fali

svaka podloga, da takovu
i

stroju priznamo nekadanji obstanak

porabu.^

^

Marquar(it
da su se

o.

c.

II.,

str..

481.

Imade

spisatelja,

koji

ne

dozvoljavaju, da je na ijednoj ladji bilo redova vesala jedan nad drugim,

nego

drže,

ladje zvale

bireme, trireme
više

itd,

ne što bi imale
su
str.

toliko redova vesala jedan nad drugim,

veslu imale po dva,

tri,

etiri

i

nego s toga, ljudi (Bechi o.
a

§to
c.

na svakom
228);

doim
imena

drugi dozvoljavaju najviše do
tetrere, pentere itd.

tri

reda vesala,

inae

vele,

da

se

imadu tako razumievati, da je na dotinoj ladji bilo po etiri, pet i vi5e ljudi na svakom veslu (Rich 0. c."). Medjutira ovo * Rich 0. c. je pitanje za uviek riešio Graser u više spomenutom djelu. ' Kao curiosum vriedi, daše o tom pobliže izviesti itatelj. God. 1723. izišla je u Njemakoj knjiga pod naslovom: »Grlindliche Beschrei-

Veslai.

31

Kako
dili

bijahu uredjene

klupe

za

veslae, nije još

posve
bokova,

na istu. Sto se može rei sigurno,
u svoj
duljini ladje,

to je,

da veslai

nisu sje-

nego samo u

duljini njezinih

bung des Konigreichs Dalmatien,

in welcher alle

und jede historische

MerkwUrdigkeiten von den altesten bis auf die neuesten begriffen etc. Tko je napisao tu Nlirnberg, zu finden bei Peter Conrad Monath«.

knjigu, ne zna se;

a nepoznat je takodjer
i

i

latinski pisac,

na koga

se taj

njemaki anonjm
Liburni
s

oslanja

ije riei navodi.

U

toj

knjizi stoji,

da su drevni

u neko

historijsko
s

doba zamienili kao pera od

na

svojim

ladjama

veslae

volovima, a sama vesla
imali

više

parova kotaa. Ovi su na skrajnjoj perivesala,
što su

feriji

produljene

palce,

kotaa
po

silno grabila more.

Kotai da

prilici onako,

kako

je to

kod okretanja bokovima ladje, bivalo na parobrodima do izuma svrdla
bijahu, naravski, na
ti

(elica). Volova bijaše u ladji više parova, a

bi bili uspješno zamjenjivali

nasu parnu

silu,

odnosno davne veslae.
stroj,

Volovi

su

u unutrašnjosti ladje

imali okretati nekakav

upregnuti za nekakav stup, možda onako, kako

u Dalmaciji

još danas

obiavaju upregnuti konje pod mlin za gnjeenje

maslina. Snaga, što je tromi hod volova proizvodio, umnažala se u
stroju, te je znatno pospiešena

samom
ladja

imala okretati vanjske kotae, pa bi
knjiga,

plovila velikom brzinom.

Da

u kojoj

se

to pripovieda, nije
je

štamr

pana god. 1723.,
rodio,

dakle pune 42 godine prije nego se
se misliti,

Robert

Fulton

moglo

bi.

da se je mašta piševa nadahnula na Pultonovu
stvar ne bi bila ni
Ali,

izumu, na našim parobrodima, pa ciela

duhovita, te
knjiga malo
se taj

ne bi trebalo, da se što takova ni napomene.
ne cielo jedno stoljee
ri
starija

pošto

je

od naših

parobroda, sudimo, da

cu-

mimoii. Riei nepoznatoga latinskoga pisca, koje navodi i na koje se oslanja njemaki anonymus (svez. I. str. 18.), glase: »Liburnam, navalibus idoneam bellis, quam pro magnitudine sui virorum exerceri mani bus quodammodo imbeccillitas humana prohibet (sic!), quocunque utilitas vocet, ad facilitatem cursus, ingenii ope subnixa
ne

osum

da baš

sasvim

animalium virtus impellit. In cuius alveo vel capacitate bini boves machinis
adjuncti, adhaerentes rotas navis lateribus volvunt:

quarum supra ambitum

vel rotunditatem extantes radii, currentibus hisdem rotis in

modum

remoimsui,

rum aquam

conatibus elidentes,

miro quodam

artis effectu operantur,

petu parturiente discursum. Haec eadem tamen Liburna, pro

mole

proque machinis in semet operantibus, tanto virium fremitu pugnam capessit, ut omnes adversarias Liburnas, cominus venientes facili attritu comminuat.«

Osim njemakoga anonjma ovake
pisci, koji

strojeve na

liburnama spominju

i

drugi

takve ladje nazivlju

„Liburnae rotatae«,

a ustanovljuju

dobu toga izuma oko god. 400. za careva Arkadija i Honorija; ali ti pisci opet ne dozvoljavaju, da su u nutarnjosti ladje okretali takav stroj volovi, jer
su prespori, nego da su to obavljali konji.

Cf.

Bechi

o. c. str.

236. -237.

32

Veslai.

odbivši naime prostor, što

zahvaaše krovac od prove

i

kasar.

Najgornji red vesala ne bijaše na palubi, kao što se je negda

pod palubom. Pojedini pak redovi ne bijahu odieljeni ogradama, nego je svaki vesla mogao vidjeti sve svoje drugove na jednom boku ladje. Taj prostor bijaše presjeen jedino od veslakih sjedala. Ve spomenute ograde, jedna na lievoj, druga na desnoj strani, dielile su numislilo,

nego

svi redovi bijahu

trašnjost ladje od dvaju prostora za veslae.

Ove ograde imada zauzmu svaki

djahu otvore, kroz koje su veslai
svoje
ali

prolazili,

sjedili jedan nad drugim, vesla gornjega reda imao sjedalo u praznini izmedju dvaju najbližih mu drugova nižega reda; bijahu dakle porazmješteni onako, kako to pokazuju otvori za vesla na vanjskom oklopu ladje. Veslai najnižega reda bijahu najbliži

mjesto kod vesala. Veslai su

tako, da je

nutarnjem oklopu ladje;
vesla
i

doim

viši redovi, jer

imadjahu dulja
širila,

jer se je okostnica
udaljeniji.

prema

više postepeno

bijahu

od oklopa svedj
ivalo je

omoguveliku prištednju prostora, pa jedan red od drugoga
sjedala

Takvo razredjenje

ne bijaše udaljen više od dvie stope. S toga se ne može baš
ni rei, da su veslai sjedili jedan nad drugim, nego jedan iza drugoga, ali za dvie stope više, odnosno niže od bližnjega mu reda. Sbog te blizine nije ni trebalo, da vesla jednoga reda budu znatno duža od vesala susjednoga mu nižega reda; pa u treem, a u etvrtom redu, bijaše dovoljan jedan ovjek za svako veslo. Da bude pak veslanje olahkoeno, vesla su na svojim palcima poivala malne u ravnotežju; a da se to
i i

obino bivala znatno debela, ili su na krajevima imala privršenih komada olova. Otvori za vesla bijahu obloženi vrstom kovinom, da bolje odole trvenju kod veslanja. Uslied takova uredjenja svako je veslo
ravnotežje postigne, držala su
i

imalo jednaku
diralo u vodu.*

snagu,

pošto

je

svako

u jednakoj

mjeri

za-

Veslai su
vesla

sjedili

okrenuti

prema krmi, a

potezali

su

prema
^

sebi.
i

U

triremi
o.
c.

veslai

najnižega reda zvahu se

Guhl
6.
c.

Koner
str.

str.

290.— 291.

Rich

o.

c.

Mar-

quardt

II.

480.— 481.

Manje

ladje.

33

talamitae
oni gornjega

(0a>.apTai),

oni srednjega
(BpaviTat).

zigitae

{Jjj-f.ivj),

a

tranitae sobom 4 stope. Ako su
bili
tri

Vesla bijahu odaljena medju
talamitama
red

otvori vesala najnižega reda, talamita,
to

stope nad površinom vode,

ne trebaše
dovoljno

veslo dulje od VVg stopa.

Za svaki

viši

bijaše

veslo

tri

stope duže, tako da su zigite imali vesla duga 1072,
^

a tranite 13'/2 stopa.

Sto se samoga broja vesala tie,
uslied oblika ladje,
više,

to

je

svaki red,

ve
je

imao na svakom kraju po jednoga veslaa
podloženi.

nego

li

red njemu

Na triremama
54),

bivalo
zigita

obino 27
(svega
58),

talamita
a

na svakom
31

boku (svega
62);
dakle,

29

tranita
su,

(svega
je

ukupno bijahu
sukati do

174 veslaa. Ovi

kako

ve

spomenuto, proizvadjali snagu
ladja

od 24 konjske
milja na uru.^
dulja vesla,

sile,

a takva je

mogla

deset

Tranite,

veslai gornjega reda,
trud,

imadjahu najzigita,

dakle

vei

pa

i

veu plau
i

od

veslaa
redu,

drugoga reda; a ovi pak

veu

od

talamita u najnižem

kojima trud bijaše najmanji,

pa

plaa

najslabija.^ Svi

pak

veslai, u carsko rimsko doba, bijahu oslobodjeni robovi,* koji
su takodjer mogli postii
i

pravo gradjanstva.^

Opisavši

time vojsku na

rimskim

liburnama,

preostaje

nam da napomenemo

nešto o manjim ladjama, koje su takodjer

spadale u ratnu mornaricu.
Vegetije naziva manje ladje, što su pratile rimske liburne

njegove dobe,

40

vesala,

po 20 na svakoj
da se

scafae exploratoriae, strani. Ove su
se

koje
služile
i

da bijahu na da se uhadja

neprijatelj,

doznadu njegove kretnje

osnove,

pa

do
la-

prigode da

mu

otme

živež, što se

dovažao na teretnim

djama.^ Ovaka
^

scapha exploratoria
K. ibid.

ne može se poisto-

Guhl
o.
c.

i

'

Rich

— Marquardt. ibid. Calcagninus: De re Nautica —
:

*

Idem.

ibid.
*


493.
so-

cap. XIII.


c.

tonius.

Octav. l6,

»navibus ex

integro
datis.«

fabricatis ac viginti
*

Sveservorum
str.

millibus manumissis et ad

remum

Marquardt
partibus

o.

^

Epit. IV., 37.

:

»Scafae t^men

maioribus liburnis

exploratoriae

ciantur,

quae vicenos prope remiges in singulis

habeant,

quas

Britanni picatos vocant. Per has et superventus fieri et commeatus adver-

Popari: Pomorska

sila

Hrvata.

^

;

34

Manje

ladje.

vjetiti

sa ladjicama, koje veliki brodovi sa

sobom
je,

nose, da ih
li-

prema potrebi spuste u more. Vjerojatno
burna imala takvih
zivlju
ladjica, koje Talijani
(franc.

da je svaka
i

takodjer

danas na-

scafa

ili

schifo

equif;
bile

engl. skiff);' ali

sama

injenica, da su gornje

scaphae

na 40 vesala, izkljuuje

mogunost, da su ih liburne na svojoj palubi nosile. S cap ha sa 20 vesala na svakoj strani bijaše duga najmanje 20 metara spuštati sa trireme, a takva se doista nije lako mogla dizati
i

koja imadjaše tek

50 m.

dužine

;

a

težko

i

sa peteroveslice,

pentere, koja ipak bijaše za kakvih 7 m. duža od trireme. Uz to treba uvažiti, da Vegetije niti ne veli, da su liburne nosile takvih s cap ha, nego da su ih imale uza se, pa se iz
toga ne
la,dji

bi

moglo drugo
ili

izvesti,
ili

nego da

te ladje

odgovarahu
u moklasifikaciji

aviso,

vedette,
t.

krstaima
doim prema
(p.ovvipv)?,

(incrociatori)

dernim ratnim mornaricama;
spadale bi u red
zv.

drevnoj

m on era

jjLovojtpoTo?),

imajui

samo jedan red

vesala.*
više neo-

Da

se

scapha exploratoria provue im
i

pažena, trebalo je da bude dosta nizka
kodjer moglo

uzka,

što joj je ta-

pomoi

brzini.

Da

je ne

oda pak bjelina jedara,

ova su
tišine,

bila bojadisana

bojom

nalik morskoj u blizini obale za

dakle zelenkastom; a tako bijaše
odielo

omašeno

i

konoplje,
color«

pa

i

mornara,

koje od naziva boje

»venetus

zvalo se »vestis veneta«.^

više pisci o rimskim liburnama.

S ovim smo u najkraim potezima izcrpili, što nam ostaDa se uzme iztraživati, što je
od ovoga opisa moglo odpasti na

ve

bilo naglašeno, koliko bi

sariorum navium aliquando intercipi adsolet et speculandi studio adventus ^ Idem. ^Rich. o. c earum vel consiHum deprehendi.« o. c. * Veget. IV,, 37.: »Ne exploratoriae naves candore prodantur, colore veneto, qui est raarinis fluctibus similis, vela tinguntur et funes, cera etiam, qua ungere solent naves inficitur. Nautaeque vel milites Ve-

netam

vestern induunt, ut

cilius lateant explorantes.«

non solum per noctem sed etiam per diem Forcellini. Lexicon: »Venetus color

fa-

est

similis mariš

placidi circa litus, h,

e.

subviridis,

verde marino, ver-

diccio. Fortasse inde nomen habet, quod eo praecipue Veneti maritima
incolentes uterentur.«

Bojni rad.

35

ladje

drevnih

Liburna u predrimskoj

dobi,

suvišan je posao,
utvrditi,

niti bi se

u tom pogledu moglo što nedvojbena
nagadjanja.

doim

nagadjanja ostaju uviek samo
viti,

Može
bile

se tek pono-

što se je

ve
i

navelo, da se rimske ratne

ladje ne bi do-

ista bile prozvale liburnama,

da ne budu

po kalupu
o

libur-

nijskih gradjene

opremljene barem u doba Augustovo.
i

Da

li

je

pak kasnije

sliedilo

moglo

sliediti

reforma,

tom smo

naše mnienje

ve
s

iztakli.

Ne

e

biti

gorega, ako navedene viesti dopunimo kojim

podatkom o samom bojnom redu u rimskoj mornarici, pošto emo nešto slina nai u srednjem vieku kod Grka Mletana, kod Hrvata. a nije izkljueno, da je jednako bilo
i
i

lievale

Rimske liburne, po svjedoanstvu Vegetija, slabo su odouzburkanom moru. On dapae veli,* da ih je više nastradalo od oluja, nego li od neprijateljskoga udarca. Mogue, sam taj da tomu bijaše uzrokom njihova veliina, pošto ih
i

pisac naziva »moles«, pa ne imadjahu nuždne gibkosti;
s

doim
izbje-

druge strane, ne imajui tereta, nisu dovoljno tonule.
Bilo kako

mu

drago, Vegetije preporua, neka se
i

gava bitka kod uzburkana mora,

neka se dobro

pazi,
struji,

da u
pošto
boj-

okršaju ne dospije ladja u pravac protivan morskoj

u tom sluaju vesla slabo pomažu.'^ Što se

pak samoga

noga reda tie,

isti

pisac veli,

da se liburne ne smiju poredati
polukrugu,

u ravnom pravcu, kao što se poredavaju ete na bojnom polju,

nego da
srpa, ali

ih

treba poredati u

u

obliku

mjeseeva
eda
po takovu
i

na nain, da
ako

ladje, što

budu u

sredini, stvore kut,

neprijatelji,

bi htjeli

da probiju to središte,
uništeni.

ve

razporedu okruženi,
najbolji

budu

Dakako, najjae liburne

momci imali su biti na krilima toga bojnoga reda.'^ Kada eto poznajemo bojni red, ako se sjetimo onoga,
spomenuto glede ratne opreme rimske liburne
1
i

što je

njezine

Epit. IV., 28.

2

Ibid. IV., 43.

^

Ibid. IV., 45.:

»liburnarum

non directe ut in campis, sed incurvae ad similitudinem lunae, ita ut productis cornibus acies media sinuetur, ut, si adversarii perrumpere temptaverint, ipsa ordinatione circumdati deprimantur. In cornibus autem praecipuum robur et liburnarum conlocatur et militum.*
instruendae
sunt
acies,

36

Pomorska

bitka.

momadi,

te

raznoga oružja

i

bojnih sprava, lako

si

možem'o pre-

doiti sliku pomorske bitke u drevno ono doba.
je izdavao zapoviedi, ne

Praefectus
su ih saobi-

znamo, da

li

crvenom zastavom, poput

Grka,
vali

ili

trubljom pojedinim tri

erar eh ama. Ovi

navarchama glede mornarskoga manevriranja, a tribunima pak glede vojnitva. Prvi su davali naloge magistru, a
gubernatorima za kormilanje, hortatoru glede veslanja, doim su tribuni, za vojniku stranu, upravljali vojske preko centuriona. Kada bi praefectus manevrom
te

ovaj

mornarima;

dao znak za
prijatelju,
ali

juriš,

veslai

bi zaveslali

svom snagom
takodjer

proti
i

ne-

podržavajui uviek bojni red,
izložiti

za su-

koba. Osobita vještina bijaše ne
neprijateljskoga bodeža,
r

bokove liburne udarcu
klju-

oštra, pa su u prvom sukobu

novi gledali jedan drugoga.
izvesti,

Ako

se udarac

a ladje bijahu dospjele u blizinu,
Iz

bodežom nije mogao tada je poela djelote
ladje.

vati artilerija.

balista,
strjelivo

onagra, škorpiona,
na neprijateljske

sipalo

se svakojako

praa Ako je
bi

pošlo za koplja
i

rukom da se prebaci letei most, pograbila maevi, hitao se asser s najveom silom, sjeklo
i

se

se ko-

noplje oko jarbola
ruku.

kormila, pa

i

ronilci

ne

bi ostali prekrštenih

Veslai
i

bi povukli vesla, pograbili bi oružje, te
i

su

svi,

vojnici

mornari

veslai, u

taj

as

bili

bojnici. Je

li

pošlo za

rukom da

se probije ladja, nahrupila bi

voda

i

ladja bi

poela
ne-

tonuti posred sdvojne vike
prijateljski bojni red,

utopljenika.

Ako

se je

probio

ako se je zaokružilo neprijateljsko bro-

dovlje, zatvorio

mu

svaki izlaz,

onemoguilo mu svako manezapovjednika
je

vriranje, bitka je

bila gotova,

ekao

sjajan

trumph, ako

je pobiedio, kazna

pak

i

sramota,

ako je vla-

stitom krivnjom bio

poražen.

rimskoj ratnoj mornarici ne

imamo

što bi

još

dodali;

pa da zaglavimo ovaj uvod, ne preostaje nego da predusret-

nemo

prigovoru, koji se itatelju sam po sebi namie. Taj pribi glasiti
ili,

govor mogao

ratne mornarice,

ovako: »Što je navedeno glede rimske kako se je u doba carsko obenito zvalo

Gothska mornarica.

37

rimsko ratno brodovlje, glede

li

burna, ne može
s

imati

nika-

kova vsaveza sa potonjom hrvatskom mornaricom:

jednostavcarstva,

noga razloga,
nestalo
i

sto je god.

476.,

propašu zapadnoga

rimskih liburna, a prošlo je preko stotinu godina od

toga dogodjaja do dolazka Hrvata na iztonu obalu jadranskoga
mora.

U

tom pak razdobju

izmjenjivali su se u

ovim stranama

varvarski narodi, koji, kao što su zatirali rimske kulturne spo-

menike, sigurno nisu poštedili

ni

rimske mornarice.

U
pa

tom

raz-

dobju imamo dakle stanku, te pomorstva na jadranskom moru,
pri

doseljenju Hrvata, bijaše u

tom obziru

nestalo,

su Hr-

vati morali sve stvarati iznova.«
nije

Ali taj prigovor ne stoji; on

povjestniki utvrdjen.

Rimska pomorska sila obstojala je doista samo do propasti zapadnoga carstva. Dapae sva je prilika, da u V. vieku, osobito zadnjih godina carstva, kao što kopnena sila bijaše poglavito složena

od varvarskih plaenika, jednako bijaše
je propalo
i

i

pomorska.

Mogue, kada

zapadno carstvo, da na mornarici rim-

skoj Rimljana više

ne bijaše;
i

mogue, da
u kopnenoj

i

same admiralske
sili

asti obnašahu varvari, kao što
hovni zapovjednici. Ali se
liburne izezle,

bijahu oni vr-

ne

može

dozvoliti,

da

su

rimske

netom

je nestalo onih carskih sjena

na priestolju
ali

rimskih Augusta. Liburne su promienile gospodara,
stale ploviti,

nisu pre-

Pomorsku silu rimsku, nakon propasti carstva, zamienila je pomorska sila raznih varvarskih naroda. Za to je dovoljno iznieti samo nekopo gotovo po jadranskom
moru.
liko dokaza,
i

to

upravo za IV. viek.
rata,

Na koncu dugotrajnoga gothskoga
iztoni car Justinijan u Dalmaciji
i

što

ga

je vodio što je

u

Italiji,

poslije

nego

Goth Totila porazio Belizara kod Ruscija (god.
zantinski vojskovodja ostavio je Italiju
i

548.), ovaj by-

povratio se u Carigrad,

a car
zesa.

mu

je

imenovao nasljednikom u vojvodstvu eunuha Narse je Narzes

Doim

se bio pomorski boj sa

boju ostavio

nam

je
i

opremao put Italije, pred Ankonom gothskom mornaricom. Viesti o tom grki pisac Prokopije. Gothi bijahu stisli

Ankonu obsadom,
volji

grad bijaše blizu da se preda.
u

U
i

toj

ne-

dva grka zapovjednika, Valerijan

Raveni

Ivan

u

38

Bitka

pod Ankonom.

odlue da pomognu obsjednutim gradjanima. Ivan opremi pod Salonom trideset osam gjemija, »prebrzih izvrstno ureSaloni,
i

i

djenih za pomorski boj«,

i

s

njima

doplovi

do pod Ankonu,
ladja.

gdje

mu

se pridruži Valerijan sa dvanaest

za te pripreme doznaše, opremiše takodjer

etrdeset

Kada Gothi i sedam
susret

»dugih« ladja, što im bijahu

pri

ruci,

te

odploviše u

grkomu
ladja.

brodovlju.

Obe mornarice

brojile su dakle
i

do 100 ratnih
s

Zametnula se žestoka

bitka,

Gothi podlegoše

nevje-

štine

u pomorskom ratovanju. Prema svjedoanstvu Prokopijevu
potonuo, a dio bio zaplienjen od Grka.^ Ovaj dogodjaj,

oni su izgubili do 36 brodova, od kojih je dio u bitci bio pro-

bušen

i

od suvremenika posvjedoen, za našu svrhu veoma je važan.

U prvom
bila
stva,
cije,

redu potvrdjuje nam, da je još polovinom VI. vieka pod Ravenom nekakva mornarica iztonoga rimskoga car-

pa da ratnoga brodovlja bijaše

i

pod gradovima DalmaAli,

poimence pod glavnim gradom Salonom.

što

je

pak

važnije, navedeni

nam

dogodjaj

jami, da
i

i

varvarski

Gothi

imadjahu svoju ratnu mornaricu,
ogledati na otvorenom
bili

to

takvu,

da se je

mogla
ladja,

moru

sa

grkom. Gothi
ratovanju.

su doduše izgu-

bitku,
s

ali

ne

s toga,

što bi Grci bili imali vrstnijih

nego

nevještine u

pomorskom
»dugim«

naziva gothske gjemije
\'?izq

ladjama

Prokopije dapae (naves longae,
i

[y.ax,pat),

daje im dakle naziv, koji je kod Rimljana
i

Grka
reda

vriedio
vesala.*^

koliko

»ratna ladja«, bila ona na

dva

ili

tri

Da

su gothske ladje bile inferiorne

grkima, spomeProkopije
bi-

nuti pisac bio bi to iztaknuo bez svake sumnje.

jaše civilni tajnik Belizarov, a Belizar bijaše sada u nemilosti;

dapae pobjeda pod Ankonom
zesa, Belizarova takmaca,

bijaše

predtea triumphu Narte

nad Gothima,

Prokopije,

zloban

kao što
je

bijaše,

da je mogao, ne

bi bio propustio

da napiše, kako
ni

pobjeda pod Ankonom

neznatna, jer Gothi

ne imadjahu

ratnih ladja,

pa

ih

bijaše lako poraziti.

Gothi su dakle imali svoju
*

ratnu

mornaricu,

koju

nisu

Procopii Caesarensis: De
l531.)

bello

Gothorum
o.
c.

lib. III,

201.— 202.
o.
c.

(ed. Basileae.

*

Guhl

i

Koner

str.

286.

Rich

Gothska mornarica.

39

zaista izumili,

nego su ju
;

baštinili

od Rimljana ujedno
dokle

s

go-

spodstvom nad Italijom
rima, jednako su
ložni.
i

a Liburni, kao što su prvim gospodagradili ladje,

ovima

im bijahu podtaj

Osnovatelj gothske države, Theodorik Veliki, a

na-

slov doista zaslužuje, bijaše previše

uman

i

pronicav

vladar,

a da ne bi bio na prvi

mah

uvidio, da
i

mu

za

uvršenje gospodIta-

stva uz jaku kopnenu silu treba
liju

brojno ratno brodovlje.

bez mornarice nije
u
Italiji.

mogue

obraniti;

a Theodorikova sto-

lica bijaše

Može

se dozvoliti, da gothske ladje valjda

nisu bile onako dotjerano sagradjene, kao njihove predšastnice,

rimske liburne

;

ali

opet ne smijemo zaboraviti, da

nam

je spo-

menuti Prokopije ostavio napisano, kako se gothska mornarica
nije ograniila
i

da obrani talijanske obale, nego se je zalietala
i

do dalmatinskih

grkih,

te ih pustošila.^

Nego, da

ne du-

ljimo, budi

dovoljno spomenuti, da se u životopisu Theodorika
sagraditi do tisuu

Velikoga ita, da je on dao na jedan put
teretnih
silno
i

ratnih

ladja,

a njegov vojvoda Abundantius bio je

pohvaljen u kraljevo

ime od tajnika Cassiodora, koji je
je

u nepritajenom oduševljenju, što
hitro opremljeno, kazao,

takvo

djelo
bilo

bilo

veoma

da je
se

brodovlje

sagradjeno to-

obiava ploviti; nazvao je pak samo brodovlje »pomorskom šumom«, u kojoj da ima više vrsti
likom
brzinom,

kolikom

ladja,

ak

i

trirema.^

Propašu
poslije

kraljevstva iztonih Gotha, što je sliedilo malo

bitke pod Ankonom, zemlje okolo jadranmora prodjoše novu fazu: nastadoše ratovi Byzanta s Obrima Hrvatima. Tada se hrvatski narod poeo doseljivati na iztonu zauzeo, sjevernu obalu Adrije, koju je konano

pomorske

skoga

i

i

i

te

odmah postao pomorskom
*

vlasti.
*

O.

c.
I.

lib. III. str.
str.

188.

A. Jal: Archeologie Navale. Pariš.

1840.

Tom.

231—234.

pomorskoj

sili

Hrvata.

Za vlade hrvatskih banova.
Seoba Hrvata.

— —

Brodogradnja Hrvata u pradomovini.
6^f.2.

pomorska vojna Hrvata god.
sile

Hrvata u
moru.

VHI.

stoljeu,

Byzantinska mornarica.


s

Prva dubrovaka galija, Plahost MletMletaka mornarica.

Prva

Uzroci malaksanja pomorske

ana na

Mletani

se

utjeu hrvatskim brodograditeljima.

Poetci borbe na moru

Mojslav {god.

8jo. — 8^0)

Mletanima.
i

Neretvani.

duzde Petar Tradonik.

pljakaju obale jadranskoga

ane u samim lagunama. Ban Domogoj (god, 86
/j..

— 8y6.) —

mora.

Ban
Mlet-

Saraceni

Hrvati uznemiruju
[god.

Ban Trpimir

8^0.

86/f.^

Hrvati u

koaliciji

kršanskih

driava proti Saracenima. Šalju svoju mornaricu pod Bari.
zantsko brodovlje pustoši hrvatske, obale.
s

Mletanima. Posreduje papa Ivan

VIII.

8yy.
s

c?7p.)

Ban Branimir
Hrvata.

{god.

— Nova — Ban — 8p2) 8jp.
(god.

— By-

neprijateljstva

Sedeslav {god.

Njegove borbe

Mletanima. Bttka kod rta

•»Micha<s.

traže saveznike protiv

88J.).

Mletani

Mletatii

poimaju

plaati Hrva-

tima danak za slobodnu plovitbu.

predjašnjem je lanku razloženo, kako propašu zapad^"^ noga rimskoga carstva nije nestalo ratnih mornarica na jadranskom moru, ni pri iztonoj, ni pri zapadnoj njegovoj

Ira

Varvari.

41

obali.

Doduše, više ne bijaše rimskih liburna,
mornarice
to potvrdjuje navedeni

ali

na njihovo

mjesto stupiše odjeli

pojedinih primorskih gradova,

kako nam

dokaz glede Salone, koja je

opremila pod Ravenu do 38 gjemija; a uz ove odjele
i

imamo
i

ratne mornarice varvara, što su gospodovali na obalama toga

mora. Ova potonja injenica razsvjetljuje
turne

nam donekle
pa se
ini,

kul-

odnošaje

varvarskih
ni

nekih

naroda,

da se

naziv »varvarski« ne bi

smio

prišiti

svakomu od onih naroda,
a

što su izmjenice upadali preko granica rimskoga carstva. Zaista,

drugaiji
Gothi.

nam

se

prikazuju Huni

i

Obri,

drugaiji recimo

Doim

prvi pretvaraju u pustoš sve,

kuda prolaze, drugi

su samo

osvojitelji,

koje vodi težnja da u prikladnoj zemlji osnuju

svoju državu. Ovi ne samo da ne ruše kulturnih spomenika rimskih,

nego poštivaju
je

i

rimske državne uredbe, koje proišuju,

nastoje da ih sliede
to
•da

i

navrnu na svoje državno ustrojstvo.

Za

nam
i

upravo sjajan primjer Theodorik Veliki. Naravski,
porušiše

Gothi, gdje bi naišli na zapreke u svojem napredovanju, ne
:

poštediše niesa, rimskoga ni nerimskoga

spomenika
i

drevne umjetnosti, sraziše sa zemljom gradova, koliko
bjesniji varvari;
ali

naj-

opet, to je bivalo tek sporadino, u osobitim
bili

okolnostima, jer su

vodjeni

i

tada posveenim drevnim nai

elom

:

»salus rei publicae

suprema lex esto«, koje naelo

danas
igda

jošte kao

da je najsvetije. Ta za koji se
koji narod, osvajajui, nije

narod može

rei, da ga pri osvajanju nije vodila sebinost, nego kakvi plemenitiji motivi
;

ili

poinio

i

divljatva?

Neoboriva je injenica, da su se poslije propasti zapad-

noga carstva mnogi varvari izmienili u rimskoj Dalmaciji neki na prolazku, a neki da u njoj ostanu. U toj zemlji vodili su se mnogi ratovi do polovice VI. vieka; pa ipak vidjesmo, da
;

Salona, glavni grad
doista

rimske Dalmacije,
je

mona

i

imuna, kad
;

u to doba još obstoji, mogla da opremi pod Ankonu

onoliko ratnih brodova a ipak, koliko je puta taj grad upravo u poetku Justinijanova rata sa Gothima promienio gospodara, koliko li se je bitaka bilo pred njegovim bedemima? A ko što
Salona, moglo je do
njosti zemlje više

polovine VI.

vieka obstojati
koji

i

u nutraš-

rimskih

gradova,

su nastradali

možda

42

Seoba Hrvata.

tek poslije propasti gothskoga kraljevstva. Dalmacija valjda nije
uživala za cieloga V. vieka toli siguran mir, kao

za kratkoga
se

gothskoga vladanja u

njoj.

Za toga vladanja držala
i

upravo

u Saloni dva crkvena sabora: god. 530.
makarski.

532.

Na

tim sabo-

rima spominju se biskupi zadarski, rabski,
skradinski, neretvanski
i

sisaki, dubrovaki,

U

potonjem dapae saboru

odluilo se osnovati nove dvie biskupije u današnjoj Bosni. Obdržavanje pak
tih sabora,

osnivanje novih biskupija, ne ovlašuje

doista da se izvede, da je u ovo

doba Dalmacija

bila opustošena,

najmanje pak njezino primorje;
mirniju dobu, u kojoj se je

dapae

ovaki dogadjaji odaju

moglo

razvijati,

uz druge grane narodvidjeli,

noga

obrta, takodjer VI. vieka
je

i

pomorstvo, pa smo

da se je još

polovinom

mogao

opremiti liep broj ratnih ladja.
stali

Ve
moru
stoljea

spomenuto,

da su se Hrvati
rata,

tiskati

prema

poslije gothsko-byzantinskoga

pa je koncem toga

doista

sjedilo

u rimskoj
je

Dalmaciji
i

mnogo

hrvatskih

plemena, a

mogue, da

ve

tada

ciela

seoba bila dovršena.

U

okvir ove radnje ne spada, da se razloži pitanje o doseljenju
i

naroda hrvatskoga na ove strane
i

da se razjasne odnošaji

iz-

Obara s jedne, a Byzantinaca s druge strane, medju Hrvata osobito koncem VI. poetkom VII. vieka a težko, da se glede se moi težko kada ustatoga bude ikada na istu, kao što noviti godina razorenja Salone. Za našu svrhu je važno da se
i
;

e

ustanovi,

daje narod hrvatski

poslije više

spomenutoga gothsko-

poeo se doseljivati na obale Adrije, d a su naime Hrvati našli na ovoj obali pomorstvo
bizantinskoga rata

nezatrto.
što je

tom pako ne može biti sumnje, kada se sjetimo, kada uvažimo, da su doista bilo navedeno, Hrvati ve u prvoj polovici VIII. vieka postali pomorskom vlasti. Za ovo potonje dugujemo jošte dokaze.
netom
i

Ni plovitba ni brodogradnja ne bijahu

sasvim

nepoznate

Hrvatima, sada naseljenim na obalama Adrije. Nekoja hrvatska

plemena bijahu upuena u tom umieu mnogo prije svoga dolazka na ove strane. Raki tvrdi, da su Hrvati ak u svojoj prekokarpatskoj domovini bavili se takvim obrtom, te da su na
onim velikim plovnim riekama jošte u pradavno doba podrža-

Brodogradnja Hrvata.

43

vali

saobraaj izmedju crnoga

i

sjevernih mora.^

imamo potvrde u

historiji, ali je

moglo

biti.

Za to doduše ne Imademo pak grkih

pisaca, koji upravo

oko god. 551.
bi bio

— 553.

zabilježiše nekoliko pre-

laza Hrvata preko Dunava, te njihovih upadaja u pokrajine izto-

noga carstva.^ To jošte ne
gradnji
i

dokaz za njihovu vještinu u brodosvim

plovitbi, pošto bi tada tu vještinu trebalo priznati

nebrojenim varvarskim plemenima, što su se kroz viekove
preko Dunava. Ali uz te imamo
i

tiskali

izravnih dokaza takodjer, koji nas

ovlašuju da izvedemo,

te su
i

i

one prelaze preko Dunava izvadjali
to

Hrvati na vlastitim ladjama,

ne na

Bog zna kako
car

primitivnim.

Kada seje
proti

obarski

Kagan god.

592. spremao na veliku vojnu

carstvu

byzantinskomu, jer

mu

ne htjede da povisi
bi-

danka, naložio je nekojim hrvatskim plemenima, koja jošte

jahu

s

onu stranu Dunava, da
prebaciti vojsku

mu

prirede velik broj ladja, da

uzmogne
druge

preko

te rieke.

Kada

je

pak sretno
pisac, koji

pregazio Dunav, opet je naložio posavskim Hrvatima, da sagrade
ladje,

da prebaci vojsku

i

preko Save.^

Grki

nam

Obrima gradjaše ladje, Slavenima; ali ako taj narod ne bijahu Hrvati, ne mogaše da bude ni koje drugo slavensko pleme, pošto u ovo doba, koncem VI. vieka, uz Obre povjest nam u krajevima oko Dunava i Save to onih plemena ne može priznati drugih Slavena do Hrvata,
to pripovieda, nazivlje taj narod, koji
i

hrvatskih, koja bijahu jedno

doba Obrima podložna, pa savezna,
nji-

a

konano

protivna, te koja su najviše dopriniela propasti
s

hove države, kada su

njima zametnula borbu na život
i

i

smrt.

Dakako,

i

plovitba

brodogradnja,

emu

tada nekoja ple-

mena hrvatska

bijahu vješta, bijahu ograniene na rieke;

tada tek predstraže naroda hrvatskoga poznavale.
^

more Nego ipak
str.

su
ta

Nutarnje stanje Hrvatske prije XII. stoljea. Zagreb. 1894.

171.

2

Raki:

strantia.

Documenta Historiae Chroaticae periodum antiquam illu(Monumenta spectantia historiam Slavorum Meridionalium. Vo-

lumen VII.) Zagrabiae 1877. str, 217, 221, 223, 225. lacti Sim Hist. Lib. VI. cap. 4.: »-/.ol ouv 6 •)(ayoiyoi xoi<;

^

Theophjjcpo-

Sy.Xa[Br)vdc?

— A malo
avoc

(r:a.--u

a/aT(wv

:iXT^'0'r]

":ex-cavea^at,

otcoj? Tipb; Siajiaatv
T:ot.pa<ia.yyci.c,

o)(oit]

tov "la-pov TOiO-Tfvtov.«
aTrparoTCsSsue-at

dalje: »xat oZv b -/a^avoc,
7:X7J^/]

TCOcrjaofisvo? rcevre

TO Mipatov,

xe SxXa[Brjv(ijv ^uXoupyeiv

TcapaT/.eua^ev,

ojcoj«;

tov

T:o-a.[kov

TOV XsYo'{x6vov Saov vauTtXXoij.£vo5 oiavvJ^rjTat.«

Documenta.

str.

24I.

44

Prva pomorska vojna Hrvata.

injenica služi za dokaz, da su Hrvati, kada su zauzeli iztonu

odmah dapriviknu pomorstvu pomorskom životu, pošto im ni jedno ni drugo ne bijaše sasvim novo. K tomu pomorstvo u novoj postojbini Hrvata, kako je ve
obalu jadranskoga mora, mogli lahko
i

dokazano, ne bijaše zatrto
i

;

bijahu tu još
jedni
i

i

Liburni starosjedioci

potonji koloniste rimski

:

drugi sa svoje vještine u po-

morstvu na glasu; pa je posve prirodno, što su Hrvati,
Brodovlja, brzih liburna, bijaše; mornara
djer,

ve

prvih

godina svoga obstanka u novoj postojbini, imali svoju mornaricu.
i

brodograditelja takoosvojitelja.

pa Hrvatima

nije preostajalo

do

li

da vrše prava

Da
vlasti,

su Hrvati postali u novoj domovini

odmah pomorskom

imamo nesumnjiv dokaz kod pisca longobardskoga iz osmoga vieka, Pavla Diakona, koji pod g. 642. bilježi, dasu Hrvati na množtvu ladja prevezli svoje ete
i

na suprotnu talijansku obalu u beneventansku utaborili pod vojvodinu, gdje da su se izkrcali

gradomSepontom,
ali

današnjom Manfredoniom. Beneventanski

vojvoda Ajon bijaše pokušao da navali na njihov utvrdjeni tabor,
to
plati životom,

pošto

mu

konj propade

u prikritu jednu

jamu, kakvima bijaše okružen tabor hrvatski. Njegova
doaldo
prisiliše
biti
i

braa Raih

Grimoaldo nastaviše ratovanje
na uzmak.
'

s

Hrvatima, te

najzad

Ob ovom prekomorskom poduzeu ne može

nikakve dvojbe, pošto, osim kod spomenutoga pisca, imamo spomena o tom u drugom jednom izvoru, s tom razlikom, da ovaj prenosi bojište za nekoliko milja prema jugu od Seponta na rieku Aufidus, današnji Ofanto, znamenit iz dobe Hanibalova rata.''^
^ De gestis Langobardorum, lib. IV., cap 46. »Qui Aio cum Beneventanum ducalum regeret, venientes Sclavi cum multitudine navium longe a civitate Seponto castra posuerunt. Qui occultas foveas circa sua
:

castra facientes,

cum Aio super

eos

.

.

.

venisset,

eosque debellare

vellet,

equus eius in unara de eisdem foveis
Sclavis simul

cecidit,

atque irruentibus super
. . .

eum
276.

cum

aliquantis viriš
s.

extinctus est«
»Iste

Documeata

str.


'

Chronica

Benedicti:

(Aio)

dimicavit

cum

Sclavis ad

Aufidum,
pošto

et interfecerunt

illum per ingenium.«

— Documenta

ibidem.

Što u oba izvora nalazimo spomenute Sclave, suvišno
s

je razjasnjivati,

iztone obale jadranskoga mora nisu doista mogli priei u

Italiju

drugi Slaveni do Hrvati.

Prva pomorska vojna Hrvata.

45

Ovaj dogadjaj,

historijski utvrdjen,

namie nam

dužnost,

da se za

as

udaljimo od našega zadatka, te da izpitamo nje-

govu važnost pogledom na dobu konanoga doseljenja Hrvata
na ovu nasu obalu. Ne marimo nabrajati,
što su

razni pisci u

ovom

obziru napisali

;

dovoljno je da kažemo, da se doba koustanovljuje
i

nanoga zauzea Dalmacije po Hrvatima obenito
posve blizu godini 642., pa se
propasti Salone.
s

tim dogadjajem spaja

doba
koji

Pitamo:
je

bi

li

se narod osvojitelj,

jošte neuljudjen

i

plovitbi tek slabi

pojam imao, mogao odluiti, da prebaci
daleko
Italija

preko mora brojnu vojsku, na daljinu, koliko je

od Dalmacije,

i

to

odmah,

ili
li

nekoliak godina

iza zaposjed-

nua

nove postojbine? Bi
se je

mogao takav narod kroz nekokod
iz-

liak godina

urediti svoje državne poslove u tolikoj mjeri

kue, da
biva
iz

mogao
cviet
i

pustiti

u naruaj mora,
bojnika
s

dozvoliti,

da

zemlje

njegovih
to

najboljim,

možda

vrhovnim vojvodama,
svoj prilici za više

ne za koje kratko vrieme, nego po
bez bojazni, da se
time okoriste

mjeseci,

podjarmljeni starosjedioci, te da stresu sa sebe mrzki im tudji

jaram?

Ne

bi,

doista,

po gotovo

pak u vieku, kada se je
država.

varvarsko valovje jošte talasalo po Evropi, kada je nestalnost
bila

sveobom
Pa kada

karakteristikom
je

i

priestola
je

i

tomu

tako,

onda

osnovan zakljuak,

da

su Hrvati, bez svake sumnje,

mnogo
to

prije zauzeli

iztonu obalu
i

jadranskoga mora,
jošte drži,
i

nego
oni
i

li

se

obenito držalo
imali
i

od nekih
toliko

da su

god.

642.

svoju

državu

uredjenu
te su

i

osjeguranu

prema vani
odaslati
i

prema starosjediocima,
i

bez straha mogli

svoju vojsku

svoje vojvode

na prekomorsku vojnu. Hrvatska država god. 642. bila je
konsolidirana; a takva se
konsolidacija
nije

ve
tre-

mogla

izvesti za

par godina: za nešto takova, gdje je trebalo sve stvarati,
balo je doista decenija.

Da
nici.

je

tomu

tako,

imamo potvrdu u drugoj
se,

jednoj injeIV., ro-

U

suvremenim izvorima ita
poslao

da je papa Ivan ove

djeni

Dalmatinac,
i

upravo

oko

godine (642.) u

Dalmaciju

Istru silne

novce za odkup robovž, svojih zemljaka,

46

Hrvati

i

Mletani.

od poganih jošte Hrvata.' Ti robovi ne bijahu
tima;
robovi

ratni sužnji, jer se
s

ne ita, da su se starosjedioci na bojnom polju ogledali
ti

Hrva-

poticahu

odatle,

što,

prema duhu vremena,
žitelje

osvojitelj

smatraše u osvojenoj zemlji sve
Ivan
prije

svojim robljem.

Da bude papa
bio još
prije šalje

zasio na

rimsku

stolicu,

on

bi

se

pobrinuo
tek
god.

za

svoje
ili

zemljake;
642.,

pa što on svoju
iz

pomo
vesti,

641.

ne može se
i

toga

iz-

da su tek tada Hrvati zauzeli Dalmaciju

Istru.

Kako

bi

oni mogli
priznati,
i

upravo

sada vojevati

ak

u

Italiji?

S toga je red
u ove zemlje,

da su Hrvati mnogo

prije

toga

došli

da u doba prve pomorske ekspedicije Hrvata,

godine 642.,
robija,

te

kada

je

papa Ivan IV. poslao velike svote za odkup

nutarnji odnošaji države Hrvatske bijahu

ve
u

prilino uredjeni,

pošto, kako vrlo

zgodno primjeuje jedan njemaki uenjak,
ni

ne

bi

papa bio

poslao

znatnih

svota

zemlju,

gdje

su

jošte razbojniki odnošaji vladali.^

Hrvati su dakle

ve

polovinom

VII.

v

i

e

k a

imali vlastitu ratnu mornaricu na jadranskom moru. Ta je mornarica odmah iza vojne u Italiji zametnula stoljetne pomorske borbe
vori toga još
s

Venecijom.

Naši

nam

iz-

ne

naglašuju,

ali

tako

nam
toli

pripovieda uvažen

mletaki povjestniar, gdje
(drugoj polovici VII. vieka)
bi prisiljena
i

veli:

»U

burnim vremenima

radjajua se republika

mletaka

da pograbi oružje za svoju obranu. Jer došavši
ih

Hrvati

(i

on

zove Slavi)

s

Dunava
tlo,

i

Save na obale jadranpa pristupnost sigurnih
i

skoga mora, gorovito dalmatinsko
zakloništa, što
ih

im pružahu tolike uvale

toliki

zatoni, poticaše

na gusarenje, pa su na svojim lahkim ladjama, preplovivši

to more, ne

malo dodijavali Mletanima.
u budue.«^
277.

Ve
i

tada se je sbilo

sukoba, koji no bijahu kao predtee dugim
što

biesnim ratovima,

e
^

ih voditi

Docum.

str.

2

Gfr5rer-Weiss:

Byz. Geschichten.

II.

B.

str.

l8.:

»denn mitten unter Riiuber hinein wird man keine grosse Geld-

summe senden!«
Venezia. 1853.

'

Romanin:

Storia documentata di Venezia.

Tomo

I.

str.

91.

Prva mornarica Hrvata.

47

Kakova pak
bijaše njezina sila,

bijaše

ta
li

prva

mornarica

Hrvata?

Kolika

kakvo

njezino ustrojstvo?

Žalibože, na to danas ne ima odgovora;
temeljita,

a težko da ga,

bude

ikad.

Izvesti

se

tek
biti

može,
nalik

da

je

to

prvo
libur-

hrvatsko ratno brodovlje moralo

negdašnjim

nama, osobito pak

ve

spomenutim ratnim ladjama gothskim,
90 godina
prije

naves longae,
pontom
dielile

koje su

dogadjaja pod Se-

megdan pod Ankonom s carskom mornaricom, ali nešto historijski utvrdjeno u tom obziru ne da se ustanoviti. Za prenos vojske, živeža, konja bojnih sprava, doista je trebalo Hrvatima u ovom prekomorskom poduzeu

i

velikih

i

jakih brodova, a ne

vidi

se razlog,

koji

ne bi do-

zvoljavao,

da smatramo tu prvu hrvatsku mornaricu ravnom
i

ve napomenutoj gothskoj, koja imadjaše trirema. Valjda ne emo priznati tolike kulturne prednosti varvarskim Gothima, Hrvatima, ve nekoliko devee politike uvidjavnosti, nego rimskom tlu! cenija naseljenim na klasinom emo valjda
ili
li

Ili

priznati,

da su tek
sada

sada,

poslije doseljenja

Hrvata, primorski
plovitbu,
ili

gradovi rimske Dalmacije
su

najednom
Liburni

napustili

da

upravo

vrstni

prestali

baviti

se

gradnjom

velikih ladja?

Ta

uvjeti su svi još svedj obstojali: dalmatinska

brda bijahu jošte zastrta gustim šumama,
sada,

graditelja starosje-

dioca bijaše, a robova za veslanje takodjer na pretek, ne samo

nego

i

za cielo vrieme vladanja naših narodnih vladara,
s

pošto je trgovina
nimira.
^
'

robljem evala

i

u samo

doba kralja
da

Zvo-

A

pitanje
iz
i

veslaa, kao

što

smo

vidjeli,

ih bijaše

Listine

svih tih viekova spominju

nam u
i

kraljevstvu hrvatskom
»ancillae«.

robija

mužkoga
od 3

ženskog^a,
i

pod nazivom »servi«

Kroz sve
se,

te
ili

viekove u Hrvatskoj se
robinjici,

trgovalo robljem. Razliita bijaše ciena robu

— 40
e

zlatnih solida.

Tek papa Grgur

VII. zauzeo

da tu
pri-

trgovinu u Hrvatskoj dokine, pa
segi
i

mu

je kralj

Zvonimir u krunitbenoj
str.

obeao, da

oko toga

nastojati

(Docum.

104.);

ali

je

ostalo

kod pustoga obeanja, jer ga po svoj prilici kralj nije mogao da održi. Robija je dakle bilo u Hrvatskoj za cielo vrieme vladanja domaih vladara, pa ga se i spominje u svakoj listini, što se tie posjeda. Trgovalo se tom neastnom trgovinom ne samo unutar granica kraljevstva, nego i s inozemstvom, osobito s Venecijom. Sauvala se naredba mletakoga se-

-

48

Prva mornarica Hrvata.

glavnije

80^0 svekolike momadi na rimskim liburnama, možda bijaše kod opremanja ratnoga brodovlja. Dakako, da sve to
ipak te injenice priee, da se pitanje ovo od ikoga shvati

još nisu dokazi za golemost ladja ove prve hrvatske mornarice,
ali

tako, kao da je tek

od ladjica sastojala pomorska
je

sila

Hrvata

u VII. vieku.

U

ostalom valja naglasiti, da je

ovaj

viek vrlo

taman za sve narode, pa
otci nisu

po gotovo

i

za nas Hrvate. Naši
i

došli

u ove zemlje kao uljudjen narod,
zabilježi

ako historija
i

nije

mogla da

na njihov teret varvarstva

krvolotva,
Naši

kao što je
nisu
nije

zabilježila o
i

najveem
kršansku

dielu naroda, što su se tiskali
otci

preko granica

po

pokrajinama rimskoga carstva.
vjeru,

odmah
našao

ni
iz

prigrlili

pa nije udo, što se

ove

dobe
bi

vladarev

tajnik,

koji

domai monak-kroniar, ili redovnik nam bio što zabilježio ob ovoj dobi.
ili

Da

ne bude

suvremenih,

skoro-suvremenih

pisaca

drugih

naroda; da naši otci
sa prekomorskim

ne budu

ve

za rana stupili u odnošaje

susjedima; da ne bude
za

sluaj

iznio

na Pe-

trovu

stolicu
i

rodjena Dalmatinca:
o narodu

cielo

jedno stoljee, a

našem ne bismo znali skoro ništa, ako izuzmemo ovodobne prie Konstantina Porphyrogeneta spljet-'
više,
i

možda
skoga

Tome

Arcidjakona.

injenica je nepobitna:
i

za

prvih

VIII. viek, ne znamo niti za 200 godina, dakle za cieli VII. ime cigloga bana hrvatskoga, ako izuzmemo par viesti o banu Radoslavu pod konac VII. vieka. A kada to uvažimo, onda se

možemo

zadovoljiti,

što

o

pomorskoj

sili

Hrvata

ove

dobe

znademo, koliko je netom navedeno.

Spomenuti prelaz Hrvata preko jadranskoga mora ovlašnata
iz

god. 960., kojom se strogo zabranjuje, da nijedan

mletaki brode
iz

vlastnik ne smije ukrcati na svoje

ladje robija bilo iz Istre, bilo
ili

Dal-

macije, niti primiti trgovca robljem

pak Židova,

koji su se osobito tim

poslom da kod
se

bavili.
toli

Romanin o. c. I str. 371.) Naravski, (Docum. str. 198. mnogobrojna robija ne bijaše težko uzdržavati ratnu mornaveslaa ne pružaše potežkoa. Vidjet emo kasnije, da momad brodovlja; na ratnim ladjama hrse samo vojnici, a tih je bivalo prema veliini ladja od
li

ricu, pošto pitanje

veslai nisu ni raunali u
brojili

vatskim

10—40;
nego
li

nešto više, nego

na staro-grkim

triremama,

a znatno

manje,

na rimskim liburnama u ratno doba.

Mornarica hrvatska u VIII. stoljeu.

49

uje

nasluivati, da su otci naši, kada su došli
bili

i

zauzeli obale

Adrije,
prilici

na okupu,
i

imali

sainjavali jednu zajednicu, a po svoj jednoga vladara, bana ili kneza nad drugim ple-

menskim banovima.

Inae

je

težko

protumaiti ono zamašno
je poduzeti za-

prekomorsko poduzee Hrvata.

Da

se plemena, od kojih svako

imade svoga poglavara, slože u asu, kada im

jedniku

selitbu,

da se slože u asu, kada im
i

pogibelj, to je shvatljivo

prirodno,

prieti skupna pa se što takova može

dozvoliti; kao što se takodjer može dozvoliti, da se takva za kakvu postolovnu medju sobom neodvisna plemena složiti navalu na susjeda; ali da se takva jošte neuljudjena plemena za akciju prekomorsku, daleko od svoje netom osvojene slože zemlje, težko se da opravdati. S toga poznata pria o brai
i
i

e

i

sestrama, što no

dovedoše Hrvate u sadanje njihove zemlje, doista je samo gola pria; pa se može najveom vjerojatnošu
da su Hrvati
to,

uztvrditi,

došli

pod vodstvom jednoga vrhovnoga
nije

bana,
palo,

i

da se

recimo,

državno jedinstvo

odmah

raz-

nego da

je potrajalo

barem do konca vojne u benevennaše
otce sila okolnosti bijaše

tanskoj vojvodini.
prisilila

Neuljudjene

jednoga vodju, pa se je
sila nije jenjala,

kod osvajanja novih zemalja, da priznadu vrhovnoga ta institucija održala, dokle spomenuta
dokle se u novoj postojbini ne osjetiše pre-

više sigurni.
pali

Posve je pak naravski, pošto su se Hrvati pocieu plemenske skupine, da je njihova vojna snaga malaki

sala

na kopnu

i

na moru.
svedj

Cim
to

je

dulje

to
nije

stanje

trajalo,

slabost

Hrvata
postali

bivaše
tudji
i

vea,

pa

udo,
i

da

su

najzad

robovi.

Zaista,

kao

da je
tako

trebalo,

da

Hrvati osjete verige
slagati u

jaram

franaki, da se osvieste
!

jednu državnu
to,

cjelinu

pomu
pro-

Samo

možemo
iz g.

tumaiti, kako je

da poslije beneventanske vojne
o mornarici hrvatskoj,

642.

ne ima nikakovih

viesti

ako se izuzmu
za
više

obenite
naši

viesti

o prvim sukobima s Venecijom, sve dokle otci sa

ne

stresoše

sebe jaram

franaki,

dakle

od

150 godina. Kod Hrvata bijaše nestalo jedinstva, a bez toga
ne
ciepanje

mogaše da bude ni sile kopnene pomorske. Takvo posbilo se kod Longobarda poslije smrti njihova zai

i

Popari: Pomorska

sila

Hrvata.

4

50

Prva dubrovaka

galija

jednikoga vladara Klefa;
longobardski
trajali,

razlika

je

samo
toj

u

tomu,

da

su
uz-

hercezi
je

tek

10

godina u

razciepanosti
potrajalo

doim
i

kod hrvatskih

banova

to

preko

stoljea

po.

U ovo mrano razdobje pada prvi osnutak pomorske sile dubrovake. Kroniari dubrovaki pod god. 782. registriraju, da su u Dubrovniku sagradili prvu galiju na obranu trgovakih
ladja proti saracenskim gusarima,
koji križahu
i

po jadranskom

moru.

U

isto

doba

uredili se

u Dubrovniku ne

pomorski arsenali.*
se

Nestašica viesti za osmi viek

opaža

samo glede

mornarice hrvatske

:

u tom obziru imamo pustu prazninu glede
ni

mornarica svih država, ne izkljuivši
skoga.

onu carstva byzantincarstvo,

Dapae

ini

se,
i

da

i

samo ovo

baštinik

vjepote

noga Rima, u ovom
trebe,
ih

u predjašnjem

vieku

ni

ne

imadjaše

vlastite državne mornarice.

Carevi byzantinski, za vrieme

od sluaja do sluaja, unajmivahu privatne brodove,
je,

oboružavahu za pomorsko vojevanje.^ Trebalo
osili

da Muha-

medanstvo
se iztoni

do skrajnosti

;

trebalo je, da andaluzki Saraceni
kojoj podigoše grad Kandiju, da

zauzmu krasni otok Kretu, na
carevi
dovija, jer su

odlue na gradnju državnoga ratnoga bro Saraceni s Krete uznemirivali ne samo okolne

obale,

nego su prieili skoro svaki promet sa Carigradom.
sagradila

A

ta se je mornarica

tek u drugoj

polovici

devetoga

vieka,
Ijena.

kada

ve

i

pomorska
i

sila

hrvatska bijaše opet uzpostavfali

Nego, pošto

za to doba

svaka viest glede ustroj-

stva naše mornarice, ne

e

biti

s

gorega, ako se u kratko na-

vede, što

nam
i

je

u

tom

obziru

poznato glede bizantinske*
biti

izmedju jedne

druge moralo je

mnogo zajednikoga.

Polag spisa o ratnom umieu, što nam je ostavio iztoni
^ Resti Chronica Ragusina. (Monumenta spectantia Historiam J. Slavorum meridionalium. Vol. XXV.) Zagrabiae 1893. pag. 20.: »II seguente anno (782) poi fu di mestieri far una galera, e fu la prima, che i Ragusei avessero armata per guardia della marina e di quelli che naviga:

vano, perche
il

1'

Adriatico era pieno di corsari

saraceni,

che

impedivano,
o. c. II.

commercio,
404.

e

furono

fabbricati

gli arsenali.«

2

GfrSrer

B.

str.

1

Byzantinska

irjornarica.

5

car

Lav

VI.,

sin Basilija

Macedonca, pomorska
:

sila

byzantinska
(to (3a(>ik/.6v

dielila se
7r>>cotjjLov)
i

u dva glavna diela

u carsku mornaricu
7rXcoL[;.ov).

u pokrajinsku (to ^sp-aTtzov

Carska
što

mornasu
se

rica sastojaše

od više

vrsti ladja

razne

veliine,
ipak,
i
'^

skupnim imenom zvale

drom

one. ini se
su
imali

da su se tako
ali

zvale samo brzoplovke.'

Dromona

Mletani,

o

njihovoj konstrukciji pobliže ne zna se ništa.

Ovee
(aiYc6v),

byzantinske dromone imadjahu na provi jaku ciev
oklopljenu.

mjedom

Ta

ciev bijaše namienjena za sipanje
ladje.

grke
bijaše

vatre na neprijateljske

Do

te

cievi,

nešto

više,

neka vrst mostia od greda, na kojem stajahu
da brane provu
i

vojnici,

koji su imali

glavna razlika izmedju
nih ladja, u koliko se
držali

da sipaju vatru. Ovo bijaše grke ovodobne mornarice starijih rattie same opreme. Do te vatre Grci su
i

premnogo, pa njezino pripravljanje bijaše stoga državnom
hrvat-

tajnom, koju su oni tek kasno, kada dospješe u veliku nevolju,
priobili Mletanima. Ostale suvremene mornarice, pa
ska,
i

ne bijahu snabdjevene tom vatrom.

Osim

ve

spomenutoga mostia kod
se spominje drugi jedan

cievi

na

provi,

na
prI

jaim dromonama
voga^ poznat pod

most,

vei od

imenom ksylokastron
hitali

(Eu);6/caGTpov).

na

tom mostu
vidjeli

bijaše vojnika, koji su iz jednakih sprava,

kakve smo

na rimskim liburnama,
i

na neprijatelja krupno kaprilici

menje, komade željeza

drugih tvari. Ovakav most po svoj

zastupaše tornjeve, izumljene od Agripe za rimsku mornaricu.^

Prema veliini carske
srednje
i

su se ladje dielile u

tri

vrsti

:

vee,

manje.

Vee

i

srednje bijahu dugoljaste, a imadjahu

po dva reda veslaa. Jedan red stajaše u nutrašnjosti, pod palubom, a drugi vani, na samoj palubi.
lika

Tu
i

se opaža velika raz-

s

prema razporedu veslaa na rimskim liburnama. Posve je puno niže od liburna; inae bi veslau, koji bijaše na palubi, bilo trebalo preve dugo veslo, da dopre do mora da u nj zadire, a ovjenani
toga naravno, da ovake ladje bijahu
i
^

Isidor.

lib.

XIX.

Origines. Cap.

I.

»Dromon
I.
1.

a currendo dicitur.«


'

Cf.

Rich

o. c.

Jal: Archeologie Navale.
327.

str,
c.

230.

i

sliedee.
*

Romanin

o. c. I. str.

*

Cf. Gfrorer.

52

Byzantinska mornarica.

pisac nigdje ne spominje, da bi na

jednom veslu

bilo više ljudi.

Dapae

on izriito

tvrdi,

da na srednjim dromonama u svakom

redu biva na svakom boku po 25 veslaa, dakle 50 pod palubom,
a 50 na palubi, svega stotina, koji su morali takodjer da obavljaju
i

službu vojnika.^

K

vodju (der Oberbootsmann)
lara, zastavnika,

tomu treba dodati astnitvo, pa nads njegovim osobljem onda dva kormi;

nadglednike prove, sifonatora (der Feuerwerker),
i

upravitelja

sidara

konano
je

stražmeštra
se

(der

Wachtmeister).

Vee
broja

dromone razlikovahu

od srednjih jedino glede
200,
ni
s

momadi. Na veim

bivalo do

a

i

više

ljudi.

Nego

ipak, u dolnjem redu ne

imadjahu

ove više od
palube
i

50

veslaa, a preostalih 150 imalo je veslati
vati u bitci.

sudjelo-

Male nasuprot dromone imadjahu samo jedan red
i

veslaa, pa se
svoje vitkosti
što vidjesmo
i

zvahu jednoveslice,
brzine bijahu
vrlo

ili

takodjer

galije.

Sbog

sgodne za stražarenje, kao

kod rimskih

scaphae explorat oriae.^

Pošto nam je poznat broj i razpored veslaa, lasno se može izraunati i duljina ovih byzantinskih dromon. Prostor izmedju pojedinih vesala nije mogao da bude manji od 4 stope,

kao što vidjesmo

i

na liburnama. Gdje bijaše u redu 25 veslaa,

tu je prostor za veslanje na

svakom boku

ladje zauzimao

barem

100 stopa. Ovim treba dodati najmanje 30

— 35
U

stopa, duljinu

krme

i

prove, pa

imamo

duljinu

dromone od najmanje 130 do
pogledu dužine
teretne

135 stopa, dakle po

prilici

kakvih 45 metara.^
s

slagahu se prilino dromone

liburnama.

U
ladje,
i

ratnoj mornarici byzantinskoj
to dvovrstne.

imamo

jošte

i

Jedne bijahu namienjene za
za

prevažanje

oružja

i

bojnih sprava, druge
i

prenos

konja.

Ove potonje

bijahu navlas za tu svrhu
*

udešene.
^uyou5
to lXac^i<nov
Tcivte
/.aTto
jcoI

'E/.aaTr)

81

iXaaia
ro?

l-/iz(ii

et/.oai,

I

o??

61

xa>7rrjX(iTat
6{JL0U

xa^ea^rjaovTat,

e?vai

^oyou5 tou; STcavTa;

\ih

eIkocti
eT;

xa\ TtivTS,

Tcevtrij/'.ovTa.

KaO*' ?va tk au-oiv 5iJo /aO-^aO-tocjav o! xtoTcr]XaTouvTei;,

uiv Se^ta,
xal
i

eT?

8s apta-epa,

w;
avtii

e?vai

TOy; a^avtas

xto7ar]Xa-a? ojjlou xal toj;

auirolti;

orpa8.

TttoTai Tou; -e

xal tou; xai:(D avSpa; £xaTOV,

Leo.

Tact. I9, 7

ap.

Marquardt
o. c. str.

o. c. II. str.

492.
o.

— GfrSrer
c.
I.

o. c. II. str.

4II.

*

Gfr5rer.

412.

^

Cf.

Jal

str.

250.

Byzantinska mornarica.

53

Na elu mornarice
admiral.

bijaše jedan vrhovni zapovjednik, carski

Svako
neka

tri

ili

pet

dromona imadjaše na elu svoga
Ovaj
primaše za-

Comesa,
ladja.
i

vrst naših Contre- Admirala.

poviedi od admirala, te ih priobivaše zapovjednicima pojedinih

Admiralski brod se odlikovao od svih drugih
i

i

veliinom

vrstoom brzinom; branih momaka raznih
(7rap.9u>o;).
I

a vojska

na njemu sastojaše od odai

naroda, pa se zvaše pamphylos Comes-ova ladja se izticala nad drugima. Zapo-

viedi u pomorskoj bitci izdavale se izkljuivo znakovima, nikad

trubljom, te je

astnitvo u tom obziru

bilo

dobro izvježbano.

To

signaliziranje

bijaše u ostalom od prieke nužde, pa je sva

prilika,

da su ga

ve

i

stari

Rimljani

rabili.
i

Kraj

morskoga

šuma, škripanja vesala, zvižduka projektila

udaraca kljunova,

zvuk trublje bio
i

bi se izgubio,

doim
i

je signale

mogao svatko
a koji put

vidjeti

i

razumjeti. Bojni red ne bijaše uviek u obliku polu-

mjeseca; obiavalo se izredati ladje
i

u ravnoj
je

crti,

u više redova, jedan za

drugim.

Ako

bojni

red

bio

u

obliku

mjeseeva

srpa, što su Grci zvali
sredini.^

TzzloL^okii/.ri,

admiralski

je brod -bio u njegovoj
i

drugih potankosti, nalazi se u više spomenuSve ovo, tom spisu cara Lava, otca Konstantina Porphyrogeneta. Po njegovu mišljenju, u pomorskoj bitci najbolje može da pomogne

grka
Car

vatra.

Ova
i

se sipala

iz

ve
Da
li

navedenih

cievi

na provi uz

gromovitu huku
veli tek,

silan dim.

to bijaše naš

pušani prah?
sve
i

da je ta vatra

rabila,

da se spale neprijateljske
takodjer
i

ladje.

Nego na dromonama

bijahu

ve nama
olova, pa

poznate ratne sprave za hitanje kamenja, gvoždja
i

neka vrst praskavica, koje
vojnici

bi se
i

tek na palubi neprijateljske

ladje razprsnule, ubijajui vojnike

poradjajui požar. Najzanicievi,

mivije je pak, što

i

imadjahu nekakvih runih
(/stpocrLCptova),

koje takodjer zvahu
sipali vatru

heirosyphoni
bi
li

iz

kojih su

na neprijatelja.^ Ne
viestima, što

se

u tomu mogao nazrie-

vati

zametak našim puškama?

Prema
*

nam
413.

je glede byzantinske mornarice

Gfrorer

o.

c.

II.

str.

i

dalje.

'

Idem

1.

c.

54

Mletaka mornarica.

dromone njegove dobe, dakle 70 vojnika i mornara. u X. vieku, imadjahu do 230 veslaa Tu se vidi oiti prirast vojske prema prošlomu vieku, po gotovo pak prema drevnim grkim triremama. A taj se prirast
ostavio Konstantin Porphyrogenet,
i

može protumaiti
uveli
ili

time, što sada usljed svoje vatre Grci bijahu

znatnih

promjena

u

ratnoj

pomorskoj
red,

taktici.

Trozub
i

bodež bijaše sada potisnut u drugi
bilo

a s njime
vatra.

nad-

veslanje; sada je njegovo mjesto zauzela

grka

Mogue,

da je

na svakoj dromoni
da se pomnoža
i

i

više cievi za sipanje te vatre,
broj vojnika

pa

je trebalo

— sifonatora, koji
toli

su tu službu obavljali.

Glede mletake mornarice IX.
tanko upueni.
plosnato dno
i

i

X. vieka nismo

po-

Znamo
malenu

tek,

da su mletake ladje ove dobe imale
u plitkim lagunama
su te
ladje
Ali usljed toga

kobilicu, pošto se

ne

bi

inae

bile

mogle da kreu.
i

bile

premale brzine

vrlo nespretne
i

za

kretnje u
pripiše, što

pomorskim
su

bitkama,*

pa se možda
s

tomu ima da
i

im

hr-

vatske ladje,

iznositijom kobilicom
t.

prirodnijom

konstrukciodoljele,

jom dolnjega
i

diela

zv. ribine,

mal ne uviek u okršaju

ako valjda ne bijahu opremljene jednakim luksusom. Najvee
ladje bijahu
t.
;

mletake landrie

zv. z

elan dri

e,

galandrie
i

ili

che-

(od /s^^avSta)

imadjahu jedan jambor
dovoljno jedara,
su
se

visok toranj,
su
plovile

poput liburna.^ Ne
se kao ratne ladje

imajui

ove

jedino na vesla, a izticale
i

brzinom.^

Uz ove spominju

palandrie, po svoj prilici isto, što i chelandrie. Za ovima imamo gate, vrste gjemije s bodežom. Ove bijahu na sto vesala, valjda po 50 na svakom boku,
dakle jednoveslice,
ali

Bijahu dakle silne duljine.

na svakom veslu bijahu dva veslaa.* Naješe pak spominju se dromone,
'^

kao

i

kod Grka,
*

ali

koje su Mletani znatno usavršili.
s

Bijaše

Daru:

Storia della repubbliea di Venezia. (Prevod

francuzkoga).
str.

Capolago. 1837.
"

Tom

IV., str. 163.

^

Roman in

o.

c.

II.

31.

celandria dicitur navis quae cito currit, vel velociter * Jal o. c. str. 412. in ydro. — Zanetti ap. Jal o. c. str. 426. — U krasnom inae djelu Ivana Casoni: Dei navigli poliremi ušati nella marina degli antichi Veneziani (Venezia 1838.)
Celendria
'*

vel

; ^

Mletaka mornarica.

55

dromona dugih do 175 stopa, sa dvostrukom palubom, kako smo vidjeli kod liburna. Tornjevi na dromonama estokrat nadvisivahu gradske bedeme Na njima kao na liburnama bijaše svakojakih ratnih sprava za hitanje kamenja drvlja, a te se zvahu mangani, manganelle, trabucchi, bricolle. Za ratova, što su ih u poznije doba vodili Mletani kao saveznici Grka, mletake dromone bijahu, kao byzantinske, obskrbljene mjedenim sifonima, iz kojih su sifonarii sipali grku vatru.
i
i i

Ali toga prije XI.

vieka nisu imale.

Dromone

su

plovile

i

na

jedra
djer
i

i

na vesla; a na njima bijaše uz redovitu vojsku takozanatlija raznih struka.

IX. vieka dalje

Za dromone neki drže, da od njihov naziv bijaše obenit za sve ratne ladje,
za carsko

upravo onako kao naziv liburna

rimsko

doba
su

i

galija poamši od XIV. vieka, ^ premda inae za viek imademo sauvanih sijaset tih naziva.^ Mletani
još imali ladje zvane

srednji

pak

ippogogo,
Ove
su
su
se

ali

rek bi samo teretne, za

prevoz vojske

i

konja.

odmah do skorupa imale otvore
krcali

poput vrata,

kroz

koja

konji

i

ostale životinje
vrst,

onda

gumb ari e,

koje bijahu osobita

mletaka
tona."*

pa b uze

na dva jambora, sadržinom od 150

— 300


Za

imade posve riedkih
i

i

nesigurnih podataka o

mletakim ladjama
ili

prije

XI-. vieka; a
ostale vrsti

ti

se podatci

ograniuju tek na

dromone

dromade.
Casoni
vise
i

mletakih

ladja, iz

prve polovine srednjega

vieka,

ne bijaše u stanju da

nam

pruži koji podatak, pa težko da

e
c.

ikada

ovo pitanje
time,
što

biti obilnije razsvietljeno.

Red
str.

je

s

toga, da se zadovoljimo
vrsti
^

su

nam
^

se

sauvala
i

i

imena raznih
32.

mletakih
o.
I.

ladja
str.

iz

ove dobe.

»Au
zieme
bello

neuvieme

siecle

Roman n o. c. II. Dromon e'tait

Jal

434.

le

navires a rames, armes pour la guerre,
et quinzieiue.«

nom generique de la famille des comme Galere le fut aux quatorsvojem eposu »De

^

Laurentius de Verona u

balearico« spominje:
»Gatti, dromones, carabi, celeresque galeae,

Barcae, currabii, lintres, grandesque sagittae,

Et plures

aliae variantes,

nomina naves.«
o.
c.

Jal

o.

c.

I.

str.

411.


i

*

Romanin
mlet.

II.

str.

33.

Od Buzo
s

valjda je postao

(buseus auri,
se

buzo

d'oro) naziv

glasovite ladje

Bucintoro, koja
c.
I.

rabila

na Spasovo svake godine, pa
str.

kod sveanosti duždeva vjenanja kod ostalih znamenitijih sgoda.

morem,

Jal

o.

425—426.

nota.

56

Mletaka mornarica.

Mletake gjemije imadjahu na
ljezni

provi,

pod skorupom,

že-

bodež,

rostrum,
ladji,
i

a nekoje su takodjer rabile

nama
I

ve

poznati asser, gredu okovanih glava, koju su hitali proti neprijateljskoj

kad

bi

im dospjela previše

blizu.

na dro-

monama,

koliko,

na liburnama, asser je bio privješen o jam-

bor. U obe može se kazati, prema onomu, što se ita kod mletakih povjestniara, Mletani ne bijahu zanemarili na svojem brodovlju niesa, što su sgodna imale rimske liburne, glede utvrda, ratnih sprava i oprema vojnika, a bijahu tomu dodali sve, što su mogli poprimiti od drugih naroda, te što bijahu

sami dospjeli da usavrše.^

Takove

eto bijahu ratne mornarice dviju država, s kojima

bijaše Hrvatima da

dranskom moru, nego
skih

obraunaju ne samo sbog prevlasti na jai sbog samoga posjeda nekojih primorsredovjene.

gradova Dalmacije

Doduše,

za

mornaricu

hrvatsku polovinom IX. vieka, kada se ona opet javlja, ne raz-

polažemo

ni

iz

daleka viestima, kakvih
i
;

netom iznizasmo za

mornaricu byzantinsku mletaku ali te smo viesti upravo iznizali, da se uzmogne zakljuiti, pošto s toga budu navedeni uspjesi Hrvata proti Byzantu snagu mornarice hrvatske. Mletcima, na stanje
i
i i

Da

Hrvati

ni

ne

budu u neko doba zagospodovali

nad

j

a-

dranskim morem, da budu samo odoljeli ovim dvjema državama,

ve
gue
skim

to bi bio dovoljan razlog,

da ne smatramo suvremenu mor-

naricu hrvatsku inferiornom ni mletakoj, ni byzantinskoj.
je,
;

Mo-

da su ladje ovih država prednjaile u kojeemu hrvatte su nedostatke,

ali

ako

ih je

bilo,

nadoknadjivale

iz-

vrstne

sposobnosti

hrvatskih

primoraca;

doim
sottili

za

Mletane

^

Daru

o. c.

IV.

str.

146

— 147.

:

»Le galere
le

erano guernite

alla

prua di un rostro

grappino di ferro;

piu grandi portavano soestremita, e che

spesa air albero maestro
Sulla medesima

una grossa trave,
torri

ferrata alle

lanciavano suUa coperta delle navi nemiche, e le sparavano qualche volta.
coperta sorgevano
alle

per assalire

i

bastioni,

quando

poteano appressarsi. Oltre
la frombola, le ciurrae
i

armi da

tiro,

come

l'arco, 11 giavellotto e

combatevano con

lancia, sciabola ed accetta, e contro
e

nemici dardi erano riparati da corrazze

da scudi.t

Hrvati

i

Mletani.

57

imade klasinih svjedoanstva, da su na moru
jer su plovili bojažljivo,

bili

kukavice,

rano pred

veer

zaklanjali se u luke,

a

nou

nisu se do

li

u skrajnoj nuždi davali

na

more,

i

to

još 500 godina kasnije od dobe, kojom se sada bavimo!^

Nego, ako bismo
su Hrvati slabom,

i

dozvolili

kojekakve nedostatke na hrni pomisliti,

vatskim ratnim ladjama, ne bismo ipak smjeli

da

malom

i

nedovoljno oboružanom mornaricom

kroz decenije mogli zadavati stotinu jada
prisiliti

Mletanima, dapae
plovitbu
državu,
!

na plaanje

danka za slobodnu

za
bi

koju je netom razloženo, kakvim ladjama razpolagaše
bio nesmisao, anakronizam, što
vati,
li,

Zar

kada

bi se priznalo,

da Hrladja

za dugo vremena
ili

pobjeditelji

Mletana,

imadjahu
s

na dva
i

tri

reda vesala, sa par stotina veslaa,

tornjevima

s

ratnim spravama, koje,

ak

od rimske dobe, bijahu još uviek
Ili

nepromienjene, jedne te iste?
zatrla

valjda se brodogradnja bijaše

dolazkom Hrvata na ove obale?

Ta ita

se

u

samim

mletakim
nale,
ali

izvorima, da su Mletani, upravo ovih viekova, uzi-

mali sa hrvatske obale majstore za brodogradnju u svoje arse-

ne kao obine radnike, nego da

usavrše mletako
toli

brodovlje;^ pa ako je hrvatska obala mogla imati
graditelja brodova,

vrstnih

da su
toj

ih

i

sami

Mletani

trebali,

tko

e
bro-

porei, da se je na
dova, nego
li

obali

i

gradilo doista

savršenijih

u Mletcima? Ti vještaci mogli su samo trajnom

vježbom u tom predmetu doi na takav glas, a izuiti se nisu mogli do li u svojoj otabini, na obalama hrvatskim. Niti se
smije uzeti, da su
ti

graditelji

mogli

biti iz

primorskih gradova,

pošto
su
bili

bi

u tom sluaju mletaki izvor bio izriito kazao,
iz

da

prizvani
bili

Dalmacije;
bi

a mletaki izvori
ni

doista su

u tom toni
1

uviek, pa ne
e

sada
e se

bili

priznali

neku

»II loro

navigare

molto timido,

navigano

il

giorno, la sera

di

buon ora sono

in porto, e

non navigano mai di
e tale

notte, se

non

fosse al-

cuna gran ragione
l'anno dieci notti.«

— (Relazione
di

che gli costringesse,

che non navigano in tutto

del marchese di

Badmar
o. c.

al re di
str.

Spagna
156.

dopo
*

la

sua

ambasciata

Venezia).

Daru

IV.

»Cronaca barbara« kod

Romanina

0, c. I. str.

122. »Gia Felice Corni-

cola avea invitato maestri di fabbricar navi dalla Schiavonia.«

Prve borbe

s

Mletanima,

prednost Hrvatima, ako je ona

išla

dalmatinske gradove,
stoji,

s

ko-

jima su od uviek oijukali.

kao što se dokazati, da su Hrvati prisilili Mletane na danak; ako stoji, kao što jenetom utvrdjeno, da suhrvatski vještaci bili pozvani da usavrše, prema onim vremenima, mletako brodovlje, jamano se ne moi zaniekati, da su Hrvati mogli razpolagati pomorskom silom, koja se je mogla takmiti s mletakom, kakva bijaše do konca X. vieka.

Ako pak

e

e

Kada
imali

su Franki podjarmili
taj

Hrvate, pa

za

cielo

vrieme,

dokle narod naš

jaram

nije otresao sa sebe,

Mletani nisu

takmaca na jadranskom moru, pa
zabilježi nikakvih

historija nije
s

tom razdoblju da

sukoba

mogla u Hrvatima, premda
si

su se Mletani zalietali na hrvatsku obalu, da

podvrgnu gra805.
iz

dove dalmatinske. Pod izvjestno se znade, da je god.

mletakih laguna odjedrilo brojno brodovlje, koje
ila.^

je

opljakalo
svoju

obalu dalmatinsku, a da ga nije niija mornarica u tomu sprie-

Tek sliedee godine

806,

Byzantinci su

opremili

mornaricu, pod vodstvom patricija Nikete, da

nima zaposjednute gradove dalmatinske.
poluio svoj
cilj,

Niketa je

oduzme Mletane samo

pa se ini, da

ih je

nego je pobjedonosno dospio ak do Mletaka, podvrgao vlasti iztonoga carstva.^ Ali
i

tada ustadoše na obranu Mletana Franki, njihov grad oduzeše
Byzantincima, a pokušaše
osvojiti
i

dalmatinske gradove.

To
bro-

im medjutim ne podje za rukom, jer im se oprlo pojaano
dovlje

byzantinsko,

kojim

sada

zapoviedaše

vojvoda Pavao,
mir
s

upravitelj Kefalonije.^

Konano

Franki uglaviše

Byzan-

tom,

prepustivši

mu

gospodstvo

nad

primorskim

gradovima
sve dokle
malaksati,

dalmatinskim, a pridržavši pod svojom vlasti svu ostalu Hrvat-

sku zemlju.^

I

Hrvati stenjahu pod franakim igom

usljed diobe carstva (817.) njegova

mo

nije

poela

pa se

i

oni

tada

odluiše da stresu

sa sebe tudjinski jaram.

* »Pracdicti duccs (Obclierus et Bcatus) navalem exercitum ad DalDocumcnta str. 310. maciarum provinciam dcpopulandam destinaverunt.« ' Docum. 2 Docum. Romanin o. cl. str, 141. str. 311, 312. * Docum. str. 315. str, 313. Romanin I. str. 149.

'

Neretvani.

Ban Mojslav.
kojem nam ostaviše
trajao je više godina,

59

Veliki taj rat za oslobodjenje, o
crpivih
viesti
i

iz
iz-

franaki

i

grki
ali,

pisci,

prepleten svakojakim najtraginijim dogodovštinama. God. 830.
Hrvati bijahu

ve

slobodni;

podueni gorkim izkustvom,
i

ne bijahu više pociepani po rodovima

banovima, nego sabrani,

ini

se,

u dvie skupine, imajui svaka svoga vrhovnoga bana.

Time

je hrvatska obala

možda

ciela

dospjela pod jednoga vla-

dara, pa se

malo za tim hrvatska mornarica opet javlja na po-

zorištu historije.

Krvavo kolo

s

Mletanima

zaigraše Hrvati

odmah

zatim.
za-

Mogue
mjerili,

je,

da im se u ratu za oslobodjenje bijahu kruto
se,

držei sa Frankima. Na elu ovoga pokreta ini
oni
prvi

da

bijahu Neretvani, jer se ita, da su
ladje

poeli mletake
i

po jadranskom moru

plieniti.

Ali se oni

ne zadovoljiše

samim plienom, ako je vjerovati mletakim kroniarima, koji pod god. 834. ili 835. zabilježiše, da su ljuti Neretvani ne samo plienili mletake ladje, koje im dopadoše ruku, plovei
od beneventanskih obala, nego da
tim ladjama.
Bilo kako
osamljeni,

su

'

poklali

i

momad

na

mu
taj

drago, u tom pokretu Neretvani ne ostaše

niti je

pokret bio

lih

njihovo

djelo.

Spomenici

nam jame, da
narica,

je

kod toga sudjelovala državna hrvatska mori

da se je sve sbivalo prema osnovi
(g.

namjeri hrvatskoga
god.
839.
Mleta za-

bana

Moj slava
i

830.— 850.). S toga
mletaki
Petar

su

ani

odpravili svoje brodovlje proti hrvatskomu
je

banu,
Ali

poviedao

sam

dužd

Tradonik.

im

ta

ekspedicija nije uspjela. Izvori
bitke,

nego samo
se
s

vele,

mletaki ne spominju nikakve kada je brodovlje stiglo do pod neko
Martini curtis«, da je dužd ugoviesti

mjesto, što
vorio

zvalo

>^sancti

Mojslavom

mir.'

U

toj

na prvi mah

se

opaža

neka praznina.
^

str.

335.

Joannis chronicon veiiet. Andr. Dan dol i chron. — Docum. 2 »Iste namque (Petrus dux) tercio sui ducatus anno Sclaveniam
navibus

bellicosis

cxpugnaturam
perveniret,
str.

adivit.

Sed ubi ad locum,

qui vocatur

sancti Martini

curtis

pacem cum illorum principe Muisclavo

nomine firmavit.«

Docum,

335

— 336. —

Romanin

o.

c.

I.

str.

173.

60

Ban Mojslav.
Sigurno

je,
i

da su se na spomenutoj toki sastale mornahrvatska, kojom
valja da
je

rice

mletaka
ili

zapoviedao sam
bili

ban, pa
ili

je sliedila bitka,

u kojoj su Mletani

poraženi,

im brodovlje bijaše slabije od hrvatskoga, pa su
ako se bez krvi nagode.
Prazninu, što

mislili,

da

je najbolje,

nam kod

opisa toga dogodjaja ostaviše mletaki
izpuniti

kroniari, nije

mogue
uvreda,
i

inae.
dolazili

Mletani su
plienjenja
i

kao

osvetitelji

višeljetnih

nasilja svakojakih;

pa kada se u tom svojstvu,
silu,

imajui
mir,
ložaj,

pri ruci

opremljenu ratnu

zadovoljiše

da utanae

onda se doista ne može zakljuiti drugo, nego da je pobilo po sebi, bilo po nadošlim okolnostima, za Mletane

postao nepovoljan. Ali za nas je najvažnije, što
diti,

možemo
ili

utvr-

da su

ve

sada Hrvati imali na moru prilino jaku
ili

mor-

naricu, s

kojom se mletaka
to je

nije smjela

da ogleda,
bar

ako
je

se je ogledala, svladati je nije mogla.

Dužd Tradonik, ako
koja
bijaše

uzmaknuo,
mletakoj.

uinio

pred

silom,

ravna

Ban

hrvatski pristao je na mir s
bili

najviše s toga, što su se

Mletanima možda popoeli zalietati u jadransko more
strah
i

saracenski gusari, koji

ve

bijahu postali
I

trepet

svih

obala sredozemnoga mora.
s

doista,

malo

poslije sklopljena mira

prije u

Mletanima, god. 840., jako saracensko brodovlje, pošto je jonskom moru porazilo sdruženu byzantinsku i mletaku
pojavilo se

mornaricu,
jalo je to

odjednom u jadranskom moru. Sastoladja,

brodovlje,

po nekima, tek od 36 ratnih
to

što

se ini premalo, ako ne bijahu

same goleme gjemije. To
države,
i

je brodovlje opustošilo južne strane Hrvatske

osobito

Boku Kotorsku, pa
brovnik.'

je

konano

stisnulo

obsadom
15
odbijali

sam Duali

Ta

se je obsada

protegla za punih

mjeseci,

bez uspjeha, pošto su Dubrovani hrabro
pogrješno registrira ove dogadjaje pod god. 836.

svaki juriš.


i

Luci us: De Regno
danas

Dalm.

et Croatiae.

lib.

II.

str.

61.

Koji bi položaj
je

odgovarao
ustanoviti.
je

ondašnjemu »sancti Martini

curtisc,

nemogude

približno

'

Ob ovom

pustošenju

Konstantin
knj. II.;

Porphjrogenet pisao

u trim

djelima:

»De Thematibus«,

»Historia et vita de rebus gestis Ba-


Ban Mojslav.
61

Potrativši uzaludno toliko vremena, Saraceni najzad digoše

obsadu, te zajedriše
varoši.

prema sjeveru, pustošei nemilo obalne Grad Osor pretvoriše u pepeo na drugi uzkrsni blagdan godine 84 1.^
Je
li

se

ogledala
ali

mornarica hrvatska

sa

saracenskom
izvora

?

Bez svake sumnje;
imamo.

pošto se to nije ticalo Mletana, njihovi

kroniari propustiše da

nam

to

zabilježe,

a

drugih

ne

A

da su u tom okršaju Saraceni

iznieli
i

pobjedu,

jami

nam

ve
U

spomenuto napredovanje njihovo
Mletcima se medjutim
živilo

pustošenje iztone

hrvatske obale.

u silnom strahu

;

opasnost

bijaše vrlo ozbiljna. Oružalo se brodovlje, rek bi

od 60 droi

mona, na
njeva
i

kojima bijaše, prema svjedoanstvu kroniara,
ratnih

tor-

svakojakih
i

sprava.

Doznavši za poraz banske

mornarice

nezaprieeno napredovanje Saracena duž naših obala,
mornaricu
neprijatelja u lagunama ili blizu njih; prema sjevernom otoju hrvatskom. kod Sušaka,* a mletako brodovlje bi poraženo.^

Mletani odluiše ne ekati
oni

odaslaše

Sukob

je sliedio

Saraceni sada ne krenuše proti Mletcima; valjda njihove

goleme ladje ne

bi bile plivale

u plitkim lagunama.
Bari

Oboriše

se za to na Ankonu, koju zatee sudbina hrvatskoga Osora.

Od

Ankone do
te se u

Bari-a

opljakaše svu obalu, a sam

zauzeše,

njemu ugniezdiše.* Malo poslije ovih dogodjaja ponovila se neprijateljstva izmedju Hrvata i Mletana. Hrvati oko god. 846. doploviše do
pod same Mletke
te oplieniše

Caorle,^ a zaletiše se

i

do Fur-

Mletani se ne osjeahu više sigurni od lanske.® samim lagunama, pa je dužd Petar Tradonik Hrvata niti u dao sagraditi ogromne dvie gjemije, galandrie, kolike se jošte ne bijahu vidjele, te ih je usidrio na ulazima dviju glavUsljed toga
silii

Dubrovnika
355.;

imp. cap. 53, 55; »De administrando imperio«, cap. 29. Documenta cf. Resti: Chronica Rag. str. 22—23.

O
str.
^

obsadi

Romanin

o.

c.

I.

str.

174.

otok zapadno LuŠinu

(tal.

Sansego).
363.

'Ibid.
364.

*

Docum. str. Docum, str. 356.
^

355.


342 Malen
1. c.

Romanin

^

Docum.

str.

Romanin

o. c. str.

178.

Docum.

str.

^

62

Trpimir

i

Dogomoj.

nih luka, uz više drugih manjih ladja.

Mletaki
na vesla.

pisci

drže,

da

su te

galandrie
(850.

plovile

na jedra
cielo

i

Poslije god. 846.,

pa za

vrieme vladanja bana Trpis

mira

— 864.),
iz

ne ima zabilježenih novih sukoba

Mlet-

anima, nego je obstojao savez za
su Saraceni

medjusobnu obranu, pošto
i

Bari-a mogli doista zadavati trista jada
to

Hrvaljuti

tima

i

Mletanima.^ Ali za
(864.

netom, je Trpimira nasliedio

Domogoj
silna

876.), ratovanje se
se;

tomu dalo povoda, ne zna
iste godine,

odmah preuzelo. Što je mogue, da je rat izazvala naje Trado-

smrt dužda Petra Tradonika, koji je poginuo u Mletcima

kada

je

ban Trpimir umro.^ Svakako se

nikovom smru savez mletako-hrvatski prekinuo, pa
ban hrvatski Domogoj mnogo pliena i odveo
mogoju;
dolazili
ali

je novi

odmah zaratovao na
robija.*

republiku,

odnio

Mletani, pod

novim
nego
i

duždom
proti

Orsom Partecipaziom, žurno opremiše jako brodovlje
do bitke nije
ni

Do-

ovoga puta

došlo,

je (g. 866.)

bio sklopljen mir.^ Zašto se pak Mletani, koji su

ovoga puta
ogledali sa

kao osvetnici

nedjela

Domogojevih,

nisu

banskom mornaricom, valjda je suvišno da opet spominjemo. Mletaka plahost najbolji je dokaz, daje hrvatska pomorska sila pod banom Domogojem bila jaka.
i

Saraceni medjutim

držali

su

sveudilj

Bari

i

tim

imali

klju jadranskoga mora. To je bilo pogubno ne samo Mletanima, jer su im prieili trgovanje po moru, nego Hrvatima, pa Bizantincima, pošto im obale bijahu izložene saracenskim
i i

napadajima

i

pljakanju.

To

je sklonulo te
i

tri

države, da sklope

savez za navalni rat na Saracene

da im oduzmu Bari.
Sv.
I.

Tomu

*

Casoni: Venezia

e sue

lagune.

dio

II,

str.

manin o. c. str. 178. — ' Smiiklas 0. c. I. str. 189. — " Idem. ibid. — * Romanin o. c. I. str. 190. — * Docum. str. 364. Smiiklas. — Romanin (1. c.) veli, da je dužd porazio Domogoja, ali ne 1. c.
navodi
viest
niti

89.

Ro-

mjesta,

gdje je

bitka

sliedila,

niti

izvora,

iz

kojega je tu

mletaki kroniari, Ivan Dijakon i A. Dandolo, ne samo što ne spominju kakve pobjede duždeve nad Domogojem, nego izriito naglašuju, da do bitke nije ni došlo, jer se je ban tobože preplašio mnoŽtva mletakoga, pa je zaiskao mir i dao taoce.
crpio. Najstariji

Vojna na

Bari.

63

je savezu pristupio

i

papa

i

franaki

kralj

Ljudevit.

I

tako

su hrvatske

god. 870. po drugi put prevezle se preko jadranskoga mora, naravski na vlastitoj mornarici, da sudjeluju u ovoj velikoj kršansk oj koaliciji proti Nekrstu.'
Potanjih viesti ob

ete

ovom ratovanju Hrvata u
sve.

Italiji

nije

nam
sti,

se sauvalo; pošto se radilo o zajednikoj akciji više vlato su
i

viesti

obenite za

Znademo, da su kršanske
što
ali
tri

vojske održale sjajnih pobjeda nad saracenskim vojskama,
ih bijahu

svojoj

brai u

pomo

privela

saracenska emira,
2.

grad Bari bio je osvojen tek sliedee godine, 871., na
ljae, pošto je
tvori grad
i

veza-

kršanskomu brodovlju

pošlo za

rukom da
bi

s

morske strane; posada saracenska

sasjeena, a

sam

sultan živ ulovljen.'

U
sretni

ovo doba bijaše Phocije

u

Carigradu
koji

zametnuo
odaslao

zlo-

crkveni razkol. Car

Basilije,

bijaše

svoju

mornaricu za oslobodjenjenje grada Bari, bijaše sbacio Phocija
sa patrijaršijske stolice
i

astno primio poslanike pape Hadriu kojoj je

jana

II.

Poslanici papinski držali su veliku synodu,

Phocijeva nauka bila odsudjena. Kada su se ovi poslanici god.
870. vraali u Rim, na putu
iz

Draa prema

Italiji

napadoše

ih

morski gusari, koji im oteše znamenite synodalne spise, što su
ih sa

sobom
koji,

nosili.

S toga nedjela obiediše Grci Neretvane;
je taj

ali

ima opravdane sumnje, da
silije,

grabež

naruio sam car Bada se osveti

da bolje prikrije
nasilje

svoje

prste, htjede

Hrvatima za
poslanicima.
vatske,

tobože

od

njih

izvedeno

na

papinskim

Tu

je osvetu izvelo
bili

grko

brodovlje duž obale hr-

doim

su Hrvati

odsutni, sudjelujui

kod obsiedanja
iz

grada Bari.
bacuje

tom nas

liepo

upuuje pismo

cara Ljudevita

god. 871., upravljeno caru Basiliju.
i

U tom

pismu Ljudevit pred-

spoitava iztonomu

caru, stoje

njegov admiral Niketas

(NizviTa 6 Uopu^a?),

pod izlikom da osveti papinske poslanike,

koji bješe iz Carigrada opremljeni bez pristojne pratnje, odnio

^

Docum.
str.

str.

346.

ss.,

356—57. Resti
o. c. I. str.

o.

c. str.

23.

Romanin

o.

c.

I.

191.

Smiiklas

189.

*

Ibid,

64

Ban Dogomoj.
Hrvatske zemlje, porušio više hrvatskih gradova,

silan plien iz

te

odveo
se

i

roblje; a da spisi, oteti poslanicima, ipak ne bješe

povraeni. Dodaje pak,
pošto
ni

da ga je to
navibus
suis«

nasilje

doista

uzrujalo,

ne pristojaše da Hrvatima, koji su medjutim
bili

sa

svojim brodovljem »cum
sudjelujui

pod gradom Bari, kada se odnikle nisu bojali kakve navale, bude medjutim kod kue sve uništeno i raznešeno; što se u ostalom ne bi bilo izvelo, da su
u stvari sveobe
koristi,

te

mogli predvidjeti, što se proti njima snuje.* Konano pak opominje iztonoga cara, neka popravi tu nepravdu, ako mu je milo njegovo prijateljstvo, neka naloži, da zarobi

ljenici

budu odpušteni.

Ovo
razloga.

je

carsko

pismo za našu stvar

dragocjeno

s

više

Prije

svega ono nam najsjajnije posvjedoava obsta-

nak hrvatske ratne mornarice za
izrino
veli,

da su Hrvati

došli

bana Domogoja, pošto car pod Bari sa svojim brodovljem.
i

A

to brodovlje nije zaista zaostajalo za byzantinskim
i

mletas

kim, što se tie veliine ladja

ratne opreme, pošto je
suzbilo

druge
byzan-

strane car osvjedoen, da bi to brodovlje bilo
tinsku
silu,

da budu Hrvati znali za izdajstvo, što se je sko-

valo proti njima u Carigradu,

doim

su

oni

prolievali

krv u
je pi-

saveznikom

ratu proti Nekrstu.

Osim toga ovo

nam
i

smo

i

klju, kojim se dade protumaiti, zašto

e

ovoga rata, postati strah trepet na jadranskom moru byzantinskim saveznicima MletHrvati, poslije

anima,
nikom
urede
s

koji lahko
s

da su

s

njima

bili

upleteni u

onom

izdaj-

napadaju,

jedne strane, što su imali starih rauna da
s

Hrvatima, a opet

druge,

što su upravo sada,
bili

kada

su Byzantinci opustošili hrvatske obale, Mletci

u najboljim

odnošajima
podielio
'

s

iztonim carem.

U

ovo upravo doba, iztoni je car
protospathara,
ut

mletakomu duždu ast
»Non enim congrue gestum
adversi šibi
diriperentur,

a Mletani

su

est,

iisdem Sclavenis nostris,
utilitatis

cum

navibus suis apud Barim in procinctu
et nichil

communis

consistentibus

aliunde imminere
sibique

putantibus,
si

tam impie domi sua
prenoscerent,

quaeque

coutingerent, quae

nequa-

quam

prorsus incurrerent.€

Docum.

str.

36]— 62.

'

Ban Domogoj.

Sedeslav.

65

mu

odvratili

darom od 12 omašnih zvona, prva
mogle
bili

što su na Iztoku

došla u porabu.
Posljedice ove napetosti nisu
izostati,
i

ako

nisu

odmah
Italije

sliedile.

Hrvati su

jamano
šteta,

dosta iznemogli u dugo-

trajnom saracenskom ratu, a trebalo im je nakon

povratka

iz

da se oporave od

nanesenih im

od

Byzantinaca.

Tu asovitu

njihovu slabost odaje injenica, što

ve

god. 872.

Saraceni, prošle godine poraženi

kod

Bari,

napadoše

nekoje

primorske gradove hrvatske

i

opljakaše otok Bra.^
time, što su Hrladju, koju

Nova

neprijateljstva s

Mletanima zapoeše

vati blizu Pirana ulovili

jednu mletaku

dužd bijaše

odaslao da rekognoscira, te poklali sve Mletane, što u njoj bijahu.**
Kasnije, njihova je osveta bivala svedj
to ne bijaše jošte formalan rat, ali je to strasnija. Naravski,
to

ban Domogoj ne samo

dozvoljavao, nego

i

podupirao osvetnike. Potankosti ovoga voje;

vanja nisu

nam poznate

ali
i

sudei po nazivima, kojima sada mlenjihova bana, osveta Hrvata bijaše

taki
a

pisci

strašna.

»Sclavorum pessimae gentes«, Domogoja »Sclavorum pessimus dux«.^
Mletani, u groznoj tjeskobi,
valja

aste Hrvate Mletani ih zovu

da

su

zamolili

ko-

nano papu
te

za posredovanje, pa je

Ivan VIII.

doista

upravio

banu Domogoju poslanicu, u kojoj ga nazivlje »slavnim banom«, ga upozoruje, da mu nedjela, što ih njegov narod poinja po
i

moru, potamnjuju slavu; jer
biva proti njegovoj
volji,

ako se može
on

misliti,

da sve to
papin

to ipak, pošto

kao ban može to
Ali
ni

sve

da zapriei, krivnja

se baca

i

na

njega. ^

upliv nije

utjecajem

mogao da ukroti bies Domogoj ev, pa su se jamano Byzanta poele kovati urote proti njeMletana govu životu. Nego ban je tim spletkama ušao u trag, pa je strašnom smru kaznio urotnike. Tek kada je Domogoj prei

minuo, Mletani su odahnuli, te su se požurili da
s

sklope

mir

njegovim nasljednikom

Sedeslavom
Resti
365
i

(877.


^

879.).^
ni

Banoda
str.

vanje
*

Sedeslavovo bijaše prekratko, pa nije dospio
Docum.
str.

pri-


str.

373.

o.

c.

3

Ibid.


:

*

Docum.
o.
sila

str.
c.

366.
str.


63.

str.
^

24.

Docum.
6.

365.

Docum.

str.

®

Docum.
5

366.

Luci us
Pomorska

knj. II.

Popari

Hrvata.

66

Ban Branimir.
Neretvane na obdržavanje ugovorena
bijaše ne

sili

mira

s

Mietanima.
predšastnika,
je

On

samo

odustao

od

politike

svoga

nego dapae udario sasvim drugim pravcem. Otišao
u Byzant na poklone, a
s

osobno

Mietanima

je nastojao

da podržava
s

najbolje odnošaje. Usljed toga dospio je
s

u sukob

narodom,
nije

njegovim mišljenjem

i

s

njegovim tradicijama, pa

udo,

što

je nakon same dvie godine bio smaknut. Sedeslava je nasliedio ban Branimir (879.
i

892.).
i

Kada
silu

je glava Sedeslavova pala, osjetiše to

u Carigradu

u Mlet-

cima: Branimir je bio opet narodni ban, koji je pomorsku

Hrvata podigao možda do najveega ugleda.
da je

Odmah

pri

nabi-

stupu vlade zaratovao je na Mletane, te njihovi
lježe,

kroniari

republika bila primorana da opremi proti Hrvatima

više ratnih gjemija (naves longae), koje se, polag

priznanja, povratiše, a da nisu upravo ništa opravile.
krije poraz

samoga njihova Da se pod tim
nije se težko

Mletana, zadan im od bana Branimira,

domisliti,

dok njihov službeni pisac k ovoj

viesti dodaje,

da mle-

take

ladje

nisu
kojemu

mogle da nad ju neprijatelja!*
taj

Da poprave
brodovlje,

neuspjeh, Mletani uzeše

opremati

novo

sam dužd Candiano. To se je brodovlje sukobilo sa hrvatskim blizu Zadra, kod rta zvanoga »Micha«. Na duždevu zapovied mletake trireme nasrje zapoviedao

nuše na hrvatsko brodovlje najveom žestinom. Hrvatske
koje jedan mletaki pisac
i

ladje,

za ovo doba nazivlje

nisu se ugnule okršaju, pa se je po

liburnama,'rieima mletakih pisaca boj

bio

veim

oduševljenjem, nego

li

silama.

Kod prvoga

nasrtaja

mletako
okršaju,

je brodovlje bilo sretno; ali
i

množina hrvatskih ladja
triremu, te je u

zaokruži mletake, pa

samu duždevu
i

ljutom
a

junaki

se borei, poginuo

dužd

Candiano,

od

vojske jedva ih nekolicina pobježe u Mletke, viestnici užasnoga
poraza. Hrvati dozvoliše, da mrtvo duždevo tielo bude

prene-

seno u Mletke, gdje je
god. 887.
*

s

najveim sjajem
da Mietanima

bilo sahranjeno.^
ili

Ovaj mletaki poraz sbio se mjeseca kolovoza
Iz

rujna

toga se

vidi,

nije ni

malo pomorepertus
375.

est.«

Sabellicus kod Luia str. 64.: »nusquam enim hostis ' Sabellicus * Docum. str. kod Luia 1. c. 374,

Ban Branimir.
gao savez, što su ga još god. 879.
carem Karlom Debelim,
obranbeni, nego
i

67

bili

sklopili

proti
i

dalma-

tinskim Hrvatima s nekojim talijanskim gradovima

samim premda je taj savez bio ne samo navalni.^ Da, hrvatska pomorska sila
sa
i

bijaše zastrašila ne samo Mletane, nego

druge

obalne gradove talijanske.
Poslije smrti

dužda Oandiana mletaki kroniari za dugo

vremena ne

bilježe novih

sukoba sa Hrvatima.
šutnja

ani
ali

porazili Hrvate,

ta bi se

donekle

Da budu Mletmogla shvatiti,

ne može se zakljuiti drugo, nego da su Mletani od Hrvata kupili mir.
pošto se je dogodilo protivno,
silu

Pomorsku
Mletani,
panja kod

Hrvata ban

Branimir

bijaše

silno

podigao,

a

ve

poraženi od Hrvata, imali su sada groznoga okai

kue

po susjedstvu.

U

Italiji

bijaše

gotov metež,

koji su Magjari svojim

upadajima znatno umnožali.

A

od

tih

upadaja stradala je najviše Venecija.
istini,

Bitestoga

najbliže

ako se ustanovi upravo ovo doba, Branimirova vlada, kada su Mletani poeli plaati Hrvatima danak za slobodnu plovitbu po jadranskom moru. Ima pisaca, koji vele, da su Mletani plaali Hrvatima
danak za punih 160 godina;^ a pošto se znade, da je to plaanje prestalo oko god. 1000., to je izplaivanje imalo poeti

ve

polovinom IX. vieka.

Ali

odnošaji

mletako-hrvatski,

kako su netom razloženi, ne

dozvoljavaju

takova

zakljuka;
te

doim

nutarnji

i

vanjski odnošaji

mletake

republike,

pre-

mo

Hrvata na jadranskom moru za Branimirove vlade,

nameu
Zadra
da se
i

po sebi zakljuak, da su Mletani poslije poraza u
god. 887.
bili

blizini

prisiljeni

da kupe zlatom od Hrvata mir
plovitbu
kasnije u

podvrgnu godišnjemu danku za slobodnu

po jadran-

skom moru.

Ali ob

ovom
1.

posebnom poglavju.
o.
c. I.

Sabellicus kod
S

Luia
str.

c.


^

Romanin
Docum.
str.

str.

205,

206.

--

192. 374.: »Hic (Carolus imperator) primo anno regni sui Ravennae existens foedus inter Venetos et
o.

mii kl as

cl.

subiectos suos regni Italici per quinqueniiim renovavit et instituit, ut contra
Sclavos,

qui utrosque maritimis latrociniis
et

nitebantur

invadere,

debeant

unanimiter
*

concorditer
38.

non solum

resistere

sed etiam invadere.«

Rasti

o. c. str.

68

Kralj Tomislav.

II.

Od kralja Tomislava do
Ban Tomislav
vojna
sila.

Držislava.
[g:

postaje kraljem

svih

Hrvata

p2^.).

Njegova

Kolike bijahu

Krešimir

I, {god.

pjo.

Tomis lavove ratne ladje?
(god.


sila

P4S.).

Nemiri u Hrvatskoj.

— Kralj Miroslav — Ban —
Pribina.
robljem.

p^^. —

Kralj
P4p.).

Vojna

proti Neretvanima.

Otmica

mletakih djevojaka.

Mletana
Pomorska
god.

Hrvata malaksa.


s

Odakle pomutnja glede narodnih granica

Hrvata.
pyo.


s

Trgovina

1000.).

Kralj Držislav
vojna

{oko

Trea prekomorska

Dubrovana
moru.

Mletcanima.

Hrvata.

Borbe

Byzantinsko brodovlje u jadraftskom
Orseolo.

Duzd

Petar II.

svoja tobožnja

prava na Dalmaciju.

— —

Iztoni car ustupa

mu

Izdajstvo Svetoslava, za-

povjednika hrvatskoga brodovlja.

trajan mir od strane

Za nasljednika Branimire vih država Hrvatska, uživajui Mletana drugih susjeda, evala je
i i

postajala svedj uglednijom, te se je njezin ban Tomislav, spojivši

dalmatinsku sa posavskom Hrvatskom,

konano

proglasio

papa dva svoja legata, Ivana biskupa jakinskoga i Lava praenestinskoga. Tomislav je bio prvi veliki kralj Hrvata. On
kraljem svih Hrvata.
sjajnoj njegovoj krunitbi poslao je
i

K

je svoju kraljevinu podigao do silne

moi

i

ugleda. Polag viesti
se
razvila

cara Konstantina, pomorska trgovina hrvatska sada

na sve strane, a vojena
bijaše

sila

hrvatska, to na kopnu to na moru,

od jaih, što

Hrvatska je

ih je u ono doba moglo biti u Evropi. mogla dii do šestdeset tisua konjanika sto
i

tisua pješaka, a ratna mornarica sastojaše od osamdeset sa-

gena stotine kondura. Na sagenama bijaše po etrdeset po momaka, na veim kondurama po dvadeset, na manjima ^ tomu hrvatska mornarica imala je do 180 ratnih Prema deset. brodova sa kakvih 5000 pomorskih vojnika.
i i
'

"Otc

fj

jiart-:t(7[i.evTj

Xp(upa-cia ?x^aXXsi xaPaXXapt/.bv eto;

T(t)v

^'aa,

7uJ^ixbv

Kralj Tomislav.

69

Nego tim brojkama treba
na hrvatskim ratnim
ladjama.

dodati

i

veslae,
pisac

što

su

bili

Ovjenani

broja ne spominje, jer se veslai nisu

nam uraunavali medju momnjihova

bili, kao neko u rimsko doba, niemu izjednaeni sa vojnicima, a niti s mornarima. A kada to uzmemo na um, pa se sjetimo onoga, što je navedeno glede broja vojnika na drevnim grkim trije-

ad

u ratnoj mornarici. Oni su

robovi, pa ne bijahu u

rama, na rimskim liburnama, te na
ladjama, onda

sredovjenim byzantinskim
su

moramo doi do zakljuka, da
po
prilici
ili

hrvatske

sa-

gene
rimske

bile

doista jake ratne ladje,

kao

negdašnje
pošto je

liburne-trireme

byzantinske

dromone.

A

onda možemo nagadjati glede broja veslaa na hrvatskim ladjama na temelju podataka, što su ve u tom obziru navedeni glede drevnih rimskih i grkih ladja, te sredovjenih

tomu

tako,

byzantinskih.

Te podatke ne marimo ovdje
da se ne

ponavljati,

nego

emo

kazati,

ini

pretjeranim,

ako

uzmemo, da su

hrvatske sagenebile kao srednje byzantinske dromone, koje su imale 100 veslaa, a kondure da su mogle imati vee po 80, a manje po 60 veslaa,
dakle poprieno po 70 veslaa.
dopirati bar

Time

je

broj

veslaa mogao

sveukupne momadi na hrvatskoj ratnoj mornarici moglo biti barem 20.000.
do 15.000, pa je

Moglo

bi se primjetiti,

da ovakav raun ne

stoji,

da je

okrunjeni pisac u svojem opisu uvrstio u svoje brojke ne

samo
;

pomorske vojnike naše mornarice, nego takodjer i veslae ali takva primjetba za svakoga, koji pozna more i ima pojma o
ladjama, naprosto je smiešna.

Kada

bi se

pokušalo tako tumaiti

Konstantinove riei, dospjelo bi
Jer

se

jednostavno

do

nesmisla.

da bude na hrvatskoj ratnoj ladji bilo svega, vojnika, etrdeset ljudi, pa dvadeset a dese t, nda su te ladje doista morale biti vrlo sitne prema byzantinskim dromonama mletakim galan-

veslaa

i

i

i

prema samim galijama. Kada bi se takvo tumaenje dozvolilo, onda bi se takodjer
drijama,
a
i

oaYf]vat I)(^oua[V deva ocvopuv

tj.',

at

8e /.ovSoopat ava avSpwv
c.

x',

at

ck af/.^'S.^on xov-

Soupac ava avopov

i.

De Adm. imperio

31. str.

150.

70

Kralj Tomislav.

moralo dozvoliti, da ne samo osamdeset hrvatskih sagena, nego k ovima dodate hrvatske kondure, sve na okupu, ne bi bile mogle da naškode niti jedno j mletakoj galiji, kamo li dromoni, najmanje
i

pak galandriji. Ako na

hrvatskoj sageni ne bijaše više od 40 momaka, onda takva ladja bijaše tek veliki amac sa 10 ili 15 vesala na svakoj strani; doim kondura, sa 10 momaka, ne mogaše da bude ni estit amac. Da, kada bi gornja primjetba stala. Hrvati bi bili trebali Ijestava, dosta visokih, da se iz svojih najveih ratnih ladj a popnu

bile vrlo prikladni

hrvatske kondure mornaricu, — a to treba dobro pamtiti ~ za itava stokoja ljea življaše u strahu od pomorske sil e hrvatske!
na
bi

mletake najmanje, doim

amci

za

mletaku

U

nijednom pak sluaju ne

bi

car

Konstantin

takve

siušne
(Suva[;.tc),

hrvatske ladje

mogao

nazvati skupnim

imenom sile

kao što on u
bi

istinu naziva ratnu

mornaricu hrvatsku; još manje
knjizi

pak smatrao vriednim da se takvim sitnežom u svojoj

bavi.

On

je

imao
ili

oima vee

pod svojom priestolnicom svaki dan pred manje odjele ratne mornarice grke, dakle je
sili

suvremenoj pomorskoj
u pomorstvu
car bio doista

mogao
iz

imati pravi pojam; pa da

hrvatske ratne ladje budu bile u istinu siušne, kao što bi

mogao
to
bi

neupuen ovjek
i i

njegove knjige

izvesti,

naglasio nerazmjerje u pogledu veliine izmedju
i

byzantinskih

hrvatskih gjemija, a takodjer

malobrojnost
i

momna

adi na ovim potonjima prema množini veslaa
byzantinskima.

vojnika

Neka pak nikoga ne zavede u bludnju injenica,
derne jedrenjae, koje nose
i

što

mo-

koju tisuu tona, ne trebaju više
pak, što jošte riedke ratne jedre-

od dvadesetorice mornara;
vojnici, koji obavljaju

ili

njae ne imaju nikakvih veslaa, nego
i

su na

njima izkljuivo

službu mornara.

Tko

nije

upuen

u povjest

nautike,
ni

mogao
s

bi

na

tom

temelju doista

doi do zakljuka, da

na ladjama kraljevske
toga da ne treba

hrvatske mornarice nije trebalo veslaa, pa
ništa ni

da se doda navedenom

svjedoanstvu cara Konstan-

Kralj Tomislav.

71

tina u

pogledu

momadi

na našim sagenama

tko bi tako umovao, ljuto bi se varao.

konurama. Ali Nautika znanost stai

i srednjega vieka ne može se ni iz daleka prispodobiti modernom, poglavito ne u pogledu uporabe i ravnanja jedriIjem. Ono, što mi danas nazivljemo manevrom na jedrenjaci (manoeuvre), i starim i sredovjenim narodima bijaše, što no rie, knjiga sa sedam peata. Pronai kut jedra sa jamborom,

roga

s

daše odmjeri
upotriebi za

pravac, kojim

e
te
s

ladja ploviti; izmjeriti taj kut,

pronai kut jedra sa vjetrom,

da

se

taj

vjetar

najkoristnije

hod ladje; danas pod naslovom manovre
brži

u

obe
(r.

sve ono, što

nam

je

jedriljem poznato, spada u novi

viek.

Genovežanin

Andrija

Doria

1468.4

1560.),

dokle
I.,

još bijaše admiralom mornarice francuzkoga
prvi je pronašao nain,

kralja

Franje
s

kako se dade

ploviti

po moru

vje-.

trom skoro sasvim protivnim pravcu,

u kojem treba da
plove za

ploviti.

Kada

je on prvi put to pokušao, te ostavio za

sobom sve

ostale

ladje, koje

ne samo što nisu

mogle

njegovom,

nego im bijaše red da se povrate, njegovi suvremenici ostadoše iznebušeni, pa se je obenito držalo, da u tomu imade nešto
vrhunaravna.*

Od

te

dobe izveo se gotov prevrat u nautikoj
toliko

znanosti, te se je uvidjelo, da veslai nisu
ih vješta

nuždni,

da
Ali

manevra,

dakako uz

vjetar,

može nadoknaditi.
i

prije

toga ladja, osobito ratna, bez veslaa nije mogla da bude,

pa,

kao što je spomenuto za byzantinske
i

mletake

gjemije,
i

treba kazati

za hrvatske, da su imale

svoje

veslae,

to

u
je

razmjeru prema veliini; a car Konstantin, nabrajajui u svojoj
knjizi

momad
Da

na hrvatskim sagenama

i

konurama, veslae
iz

naprosto izpustio.
se svede kraju ovo pitanje, te da se iztisne
i

pameti

itaoca svaka
ali

najmanja dvojba glede onoga, što je iztaknuto

o veliini hrvatskih ratnih ladja, navodimo kao najmjerodavniji,
i

najsjajniji

dokaz ono, što nam je u

historiji ostalo

sauvano
malo

glede veliine hrvatskih ratnih sagena, dakle
kraljevske mornarice. Taj je dokaz
^

veih
ali

ladja naše
to ni

iz

XI. vieka,

Cf.

Bechi

o. c. str.

264—265

Kralj Tomislav.

ne prejudicira našoj stvari: ne imamo razloga da držimo sagenu
iz

XI. vieka

veom

ili

manjom od one

iz

X.

Kada

su poslije smrti

zadnjega narodnoga kralja hrvat-

skoga zavladale širom naše
Spljet bijaše se
Iz te

domovine gradjanske borbe, grad
i

dao pod
upravo
iz

okrilje

zaštitu

mletake

republike.

dobe,

i

to

koju su Spljeani izdali
se je kršanski

sauvala nam se izprava, mletakomu duždu Vitalu Mihovilu, kada
god.
1097.,

Zapad spremao na prvu križarsku vojnu. U spomenutoj izpravi Spljeani se obvezaše, da e, kada dužd s vojstaviti mu na razpolaganje skom pod Spljet dodje, oboružati ili jednu sagenu ili dvie galije; a obrekoše pak, za
i

sluaj, te obveze

ne

bi

mogli da izpune, da
solida

e

izbrojiti

duž-

devoj

komori

tisuu zlatnih
dokaza
vriedi,

romanata.^

važnosti ovoga

da se

Sbog osobite odnosni odlomak pomedomino nostro Vinos

nute izprave ovdje u izvorniku prenese:

»Nos
tali

spalatini etc. promittimus

vobis

Michaeli,

glorioso duci Venetie
ut,

sive Chroatie et imperiali

prothosevastori,

cum

venerit stolus

vester Spalatum,

preparare
ali as ad
vestra
sit,

debeamus
quas

unam saginam
ducere
velitis.

vel

duas galleas
in providentia
si

veniendum vobiscum;
illarum

tantum tamen

Quod
in

hoc non

ob-

servaverimus,
latii

tune componere

debeamus

camera

vestri pa-

solidos romanatos mille.«^

Iz ovoga oito proizlazi, da je jedna sagena vriedila za dvie galije; a vidjeli smo prije, da su u ovo doba galijama Byzantinci zvali manje dromone,"' koje imadjahu samo jedan red veslaa. Ako je pak sagena vriedila za dvie galije, ona je mogla biti, ako ne kao najvea byzantinska dromona sa više ljudi, a to barem kao srednja, sa 100 veslaa. Takvo 200
i

tumaenje nije doista ni nelogino ni gornji raun nije pogrješan. Kada pako ni ovo tumaenje ne

pretjerano, pa s toga ni

bi zadovoljilo,

kao

daljnji

dokaz za veliinu hrvatskih sagena može nam
*

služiti

globa,

Romana
sir.

Ovi su se solidi zvali roman a ti, 6io(xava-o;, jer imadjahu lik cara ^ Docum. IV, Diogena (lo68 71), a bijahu izkljuivo zlatni.

178.

* str.

52.

Kralj Tomislav.

1[

kojoj su se u istoj
bi svojoj

izpravi Spljeani podvrgli za sluaj, da ne

obvezi

zadovoljili.

Globe su pak uviek u razmjeru
ili

prema važnosti propuštene dužnosti

neodržane obveze. Splje-

ani

se

obvezaše

platiti

duždevoj

komori

tisuu

romanata,
ta globa

ako ne

bi preuzetoj

obvezi zadovoljili.

Za ono doba
ili

za malen grad bijaše ogromna.

Romanat ili težak obino 4.55
kao mal ne 14
vriedila je

zlatni solid bijaše
gr.
i

V72 dio libre

litre zlata,

smatrao se jedinicom zlatnoga
a litra zlata, po
t.

novca

sve do pada Carigrada pod Osmanlije. Hiljada
litara zlata;
for.

tih solida bijaše

raunu strunjaka,
solid vriedio je

oko 429
for.

u srebru;

j.

zlatni

ne punih 6

u srebru.' Prema tomu globa, kojoj se bijahu
iznosila

od svoje dobre volje podvrgli Spljeani,

je koliko

i

6000

for.

srebra

današnje vriednosti.

Ali treba uzeti u obzir,
zlatni,

da je u ono doba novac, po gotovo

bio preriedak. Još

ga tada
tinski,

ni

vee
ni

države

nisu

kovale, pa
je

nije

udo,

što

ga

ni

naši vladari

ne kovahu.
u

Svuda

tekao zlatni

novac byzan-

koga

samom Byzantu ne

bijaše na pretek.

A

kada

«e to uvaži, onda se mora priznati, da je vriednost zlata u X.
i

XI. vieku bila bar 5 puta

skoj

možda

je bila

i

vea, nego li je danas, a u Hrvat10 puta vea. Prema tomu Spljeani se
30.000
for.

bijahu

obvezali

na globu od najmanje
i

današnje

vriednosti, a

mogue

svih 60.000
ili

for.

A

priznati se mora,

da

bi tolika dobrovoljna globa

naknada
jaka
i

bila vrlo nerazmjerna,
ladja,

ako sagena ne bijaše u
na
njoj
ljudi

istinu

velika ratna
i

ako

ne
!

bijaše

svega,

veslaa,

mornara
drvlja
i

vojnika više od

40

Uza svu današnju skupou
dala bi se sagraditi
li

radnikih nadnica,
jaka drvena

uza podpunu

manjkavost prejeftinoga djela robskih ruku, za
i

60.000

for.

opremiti krasna

i

jedrenjaa, kamo

ne bi u ono doba, kada danak grada Spljeta

hrvatskomu kralju ne iznašaše više od 200 zlatnih solida,^ i kada se smatraše kraljevskim darom, ako upravo toliku svotu
kralj

svake godine pokloni rimskoj
*

stolici

P
^

Raki:

Nutarnje stanje

str.

164—166.

Konst. Porhyr.

:

De

adm. imp. c. 30. krunitbe obrekao


je,

^

Docum.
da

str.

104.

Kralj Zvonimir prigodom svoje

e svake

godine o uzkrsu pokloniti u ime poasti

74

Krešimir

I.

logika neumoljivo nas konsile, da smatramo hrvatske ratne sagene dure u istinu jakim ratnim ladjama, koje nisu smjele
I

historija, dakle,

i

i

zaostajati za

onima suvremenih pomorskih naroda. Žalibože, poi

tanje

obliku

konstrukciji te ratnoj opremi njihovoj izvjestna
ali

kada znademo, kako su Branimirove sakod Zadra ak i trireme dužda gene Candiana, onda ne emo ni aska poasiti, da rieima cara Konstantina u ovom predmetu priznamo pravi smisao, kako je
ne znamo ništa;
i

kondure znale poraziti

više bio

iztaknut;

a

hrvatski

historiar

e

moi

kazati:

H r-

vatska pod kralj em Tomislavom imala je na kopnu šestdeset tisua konjanika, a sto tisua pješaka moru ISOratnih ladja sa dvadeset tisua ljudi! na
i

Kraj tolike pomorske

ostade zabilježen
slava.

udo, kakav sukob izmedju Mletana
sile

Hrvata

nije

što

nam ne
Tomiplaanje

i

kralja

Venecija je

sada bila sretna,

što

joj

je,

uz

danka, bila slobodna plovitba po jadranskom moru.
Nasljednik Tomislavov,

Krešimir

I.

(oko 930

945.),

po svjedoanstvu suvremenika iztonoga
ljevstvo u snazi
i

cara,

održao je kra-

održali se mirni odnošaji s

svoga.* I pod njegovom vladom Mletanima: ovi se nisu usudili da se ogledaju s njime na moru; a on je opet znao suzpregnuti gusarenje, emu su osobito naginjali Neretvani. Ali za to pod
slavi

otca

rimskoj
vladara.

stolici

200 zlatnih

solida,

po primjeru nekojih drugih kršanskih
i

Kolika bijaše vriednost novca u srednjem vieku,

to

još ju

mnogo

poznije doba od onoga, kojim se ovdje bavimo, neka se zakljui iz
se bijahu obvezali

ovoga podatka. Prigodom IV. križarske vojne Mletani
prenieti na svojim ladjama u Palestinu
i

obskrbljivati za vrieme od jedne

godine hranom 29.000 pješaka

i

4.500 konjanika uz toliki broj konja za

svotu od 85.000 srebrnih maraka,

po

prilici 2,125.000 for.

da

je trošak za

uzdržavanje

i

prevoz jednoga konja bio

Ako uzmemo, samo dvostruk

prema onomu jednoga ovjeka, onda
prevoz
i

su se Mletani morali poskrbiti za hranu kakvih 42.500 ljudi za vrieme od jedne godine, te im je naknada za svaku glavu iznosila ni više ni manje od 50 for. današnje vriednosti, ne punih 14 novia na dan! (Daru o. c. I. str. 224—224

Roman in
"Oti
Tr]v

o.

c.

II. str

150

— 152.) —

^

De adm. imperio

cap. 31, str. 151.
ri

7:oXXr]v

TauTrjv

5uvap.iv
.

xal to toj Aaou :rX^8'o? slyz^

Xpu>paT(a

[i-^/.pt

Tou OLO^ovzo^

KpacjrjijLipr)«

.

.

Kralj Miroslav.

75

nasljednikom njegovim, mladjahnim
(945.

mu

sinom

Miroslavom

— 949.),
zaglavi.

nastadoše grozni

bi

na ne

htio se pokoriti

Ban P ritomu mladiu: podiže bunu, u kojoj
nemiri u kraljevstvu.
s

kralj

Malo

prije

njegove smrti bijaše se poremetio mir

Mlet-

anima.

Okoristivši se nemirima u kraljevstvu, Neretvani se bi-

jahu dali na gusarenje, a ne bilo vrste ruke, koja bi ih u tom
obuzdala. God. 948. Mletani odaslaše proti njima dužda Petra

Kandijana

III.

s

brodovljem od 33

gumbarije
,

(x,op,papta)

'

uz

dva "druga pomorska zapovjednika. Mletaki
ta vojna nije

pisci zabilježiše,

da

urodila

nikakvim plodom

nego da se
se

je

dužd

povratio bez ikakova uspjeha.^

Ne

krije

li

možda

i

tu

kakav
to-

mletaki poraz? Njihovi
slano opet jednako
liko,

izvori

vele

nadalje,

da je bilo oda-

brodovlje,

koje da je

uspjelo

samo u

što je s

Neretvanima bio sklopljen mir, pa se je to bro-

dovlje bez drugih uspjeha povratilo u lagune.''
Iz

ovakih viesti težko je razabrati pravu

istinu.

Mletani
rat,

dvakrat šalju jako brodovlje proti hrvatskoj obali u osvetni
a ne spominju, da
li

je sliedila

kakva pomorska
težko je
to

bitka.

Da

nije

u

obe moglo doi
prešutjeli.

do bitke,
iznieli

dozvoliti; a

da su u
ne
bi

takvoj bitci Mletani
bili

pobjedu,

mletaki

izvori

S toga neizvjestnost njihova pisanja, te sklopljeni najzad mir, što naglašuju, dalo bi nasluivati, da su Mletani u najboljem sluaju povratili stvari u prijašnje stanje; da su se naime obvezali i nadalje izplaivati stari danak, a da im
kralj

je

hrvatski

zajamio slobodnu plovitbu

po jadranskom
priznali
koje zove

moru.

To

je tim vjerojatnije, što

imamo

potonjih viesti, kao što

e

se vidjeti, da su
^

Mletani još više decenija kasnije
str.

Casoni:

»Navigli poliremic
i

14. za
to.

gumbarije,
da im
je
^

takodjer

Cumbarie

Gambarie,
njima

veli

samo

naziv saracen»Igitur

skoga poriekla. Potanje

nije

ništa

poznato.

Petrus

Candianus dux sexto ducatus sui anno triginta
tici

et tres

naves, quas Vene-

gumbarias nominant, contra Narentanos
et

Sclavos

misit,

quibus Ursus

Badovarius

Petrus Rosolus praefuerunt. Qui absque effectu reversi sunt.«

^ »Iterum namque Romanin. o. c. I. str. 234. Docum. str. 400. totidem contra eos mittere studuit. Quae federe firmato ad propria redie-

runt.«

Ibid.

76

Otmica mletakih djevojaka.

se dužnicima

danka hrvatskomu kralju; najsveanije pako
je u

nji-

hovo priznanje sadržano
Nekoji

samoj uzkrati te obveze za kralja

Držislava, kojega poslanici bijahu došli po

danak u Mletke.
tvrde,

mletaki kroniste

i

povjestniari

da je u

ovo doba
Hrvata.*

sliedila glasovita

otmica mletakih djevojaka od strane
obiaj, da se skupni ženitkoji
bijaše,

U

Mletcima naime bijaše

beni obred obavi
daji,

na zadnji dan sienja,
tiela

po pre-

dan prenosa
se u

svetoga Marka.
crkvu u

U

sjajnom provodu pogdje bi se
sabrale u

lazilo

biskupsku

Olivolu,

bielo

odjevene,

dragim kamenjem nakiene nevjeste, imajui
kutiju,

svaka u rukama
su

u kojoj bijaše miraz. Predaja hoe, da
se
izkrcali

jednom hrvatski gusari neopaženo

pod Olivolu,

provalili

u katedralu, te zarobili nevjeste, mladoženje, a nekoji
i

hoe ak

samoga biskupa, pa umakli napram gradu Caorle u neku luku, koja bi po tom prozvana djevojakom lukom, porto delle donzelle, tamo da su razdielili medju sobom plien. Strava bila velika, no Mletani da su se brzo snašli, opremili nekoliko brodova, te se pod duždevim vodstvom odtisnuli u
i

potjeru. Dostigavši

gusare,
i

vele

stari

izvori,

da su

ih prisilili

Na uspomenu toga dogadjaja delle Marie. Dužd je svake godine u sjajnom provodu polazio u crkvu Santa Maria
da povrate
i

nevjeste

blago.

slavila

se svetkovina, koju

prozvaše

Formosa,
dogadjaj

te je darivao

mirazom

iz

državne blagajne 12

siro-

mašnih djevojaka.^ Ali valja
niti

primjetiti,

da veina kronista ovaj
to,

ne spominje.

Najudnovatije je pak
usidriti

da su
a

Hrvati mogli doploviti

pod Mletke,

se

i

izkrcati se,

da

ih

Mletani

ni

ne opaze. Romanin nagadja, da su Mletani

htjeli

da proslave sretno sklopljeni mir sa hrvatskim kraljem

poslije

prvoga neuspjeha, pa da su tu slavu
koji

spojili

s

drevnim

jednim obiajem,
otmici
^

je

usljed

toga bio

izkien legendom o

nevjesta.^

Lorenzo de

M on aci dokazuje,

da seje ta otmica sbila za dužda

Petra Partecipazia (939—942); Sabellico i Sanudo vele, da je to bilo za Petra Kandiana III. (942 959), a Filiasi ju prenosi u dobu Petra Tra-

donika.

Romanin

drži

sa Sabellicom
str.

i

Sanudom.

*

Sr.
o.
c.

Molmenti:
I.

Poviest Venecije. Senj. 1888.

45

—46. —

Romanin

str.

234.

Ban

Pribina.

77

Poslije nasilne smrti

mladjahnoga kralja Miroslava nastade
vlasti,
ali

u Hrvatskoj bezvladje, koje dobro posluži kraljevu ubojici, banu

Pribini. On
ziru,

se

domogne
i

se odnošaji u kraljevstvu

time ne popraviše. Hrvatska je poela propadati u

mnogom

ob-

pa je naravski

njezina pomorska sila
car

smalaksala. Suvre-

menik, više

spomenuti
i

Konstantin,

veli,

da je sada spao

broj pješadije

konjanitva,

deset spale na trideset, a za

doim da kondure
njihov

su
nije

sa

gene

od osam-

nam

ostavio viesti.'

Ne ima
Toj

sumnje, da

e

se

i

broj biti

sada prepolovio.

viesti,

do protivna dokaza, ne imamo razloga nevjerovati,
ni

a svakako je znaajno, što se Mletani

sada nisu uhvali da

posegnu za prevlašu na jadranskom moru.

Oni su nastavili

plaanjem danka.
Bezvladje u Hrvatskoj trajalo je punih 20 godina. Zemlji
je prietilo raztrojstvo. Iztoni
i

južni krajevi odciepiše se sada

od kraljevine, što su jedva doekali osobito Neretvani, da mogu
opet zametnuti
krajeva, do

gusarenje

po moru. Ovo odciepljenje nekojih
sjeveru,
sbilo se

Cetine

prema

upravo

kada

je

car Konstantin pisao svoju knjigu, pa je on pod tim dojmom pomutio nove sada stvorene politike granice kralj evstva sa etnografskim granicama,
te mjesto

da odmjeri, za ono doba, državi hrvatskoj kao najCetinu u dolnjem, a Neretvu u gornjem

južniju granicu rieku

toku, on je tu granicu odmjerio

narodu

hrvatskomu.

U tomu
povjesti,

su se za njim poveli

ne

izkljuivši
6to
-ojv

ni

mnogi pozniji pisci naše samoga Luia,^ a odatle
potavou
ccvatpS'd'evTO?,

domae

se porodila težka

*

xal

tou

npt[3ouvta

xa\

8[)(^ovotoSv

xal

7i:oXX(ov

Stj^ooraatfov

sic,

)(^a)pav

yevo[jL^v(ov, iika.izoi'zot.i
t^";

xat zo xapaXXaptxbv xat xb 7ie^txbv
ap-ctto?

xal cd aayr^va[ xai at xov8oupac
X',

i^ouaia? -tov Xpa)|BaT:(jov.

Se

^j(St

aay7{va?

xov8oupai; [jLeYaXa(; xat

[i.txpa<;,

xal xa[BaXXaptxbv xal :r£^txov,
et.

cap. 31. str.

151.

— De

Adm. imp.
str.

^

De regno Dalm.
tvrditi,

Cr. lib.

I.,

cap. XII.

47.

Koliki je nesmisao

da

je

narod hrvatski neselio zemlju samo

i da je Hrvatska poimala od ove rieke prema sjeveru, lako je same injenice, što je i županija Duvanjska takodjer spadala Paganiji, zemlji izmedju Cetine i Neretve, pa je polovinom X. vieka i ona odpala od Hrvatske za neko vrieme; ali zato ipak ne može se porei, da je upravo na teritoriju te županije sliedilo krunisanje prvoga hrvatskoga

do Cetine,

uvidjeti iz

78

Trgovina robljem.

pomutnja pojmova, koje se neki valjda nikada ne
otresu. Konstantin je pisao svoju knjigu bar

e

moi

da

350 godina

poslije

svršenoga doseljenja Hrvata u zemlje na jadranskom moru; pa

kada

bi

on bio

i

mnogo

osbiljniji pisac,

vriednost njegova glede

narodnih naših granica, 350 godina prije njega, bila bi još vrlo

problematina.

U

žalostno ovo doba bezvladja

i

suživanja državnih gra-

nica Hrvatske silno se bijaše

razgranila po

vina robljem.

Razuzdani boljari hrvatski,
lovili

našem moru trgonatjeui se s Mai

gjarima
sviet.

i

Mletanima,

su svoju

brau

prodavali u daleki
toliki

Ta neastna
da su se
i

trgovina ljudskom puti bijaše preotela

mah,

sami Mletani, kako je

ve
toj

bilo

spomenuto,^

vidjeli prinuždeni,

da stave neke granice

sramoti. G. 960.

izdaše naredbu, kojom se zabranjivalo

tjeranje takve trgovine

po moru, osim kada bi se time mogle prinieti znatne koristi otabini, ili kada bi državna potreba to zahtievala, da se naime
namiri nuždni broj

veslaa na
i

ratnoj

mornarici.'^ Pulj

u

Istri

bijaše glavna postaja

recimo stovarište te nedostojne trgovine.
i

Osim Hrvata,
srednici
sila,
i

tu su dovadjali
i

Magjari, što bi polovili, a pokojih valja da bijaše sva

javni
je

tajni bijahu Zidovi,
istoj

kad

Republika u

naredbi

morala izriito da

za-

brani svojim pomorcima,

da nijedan ne smije ukrcati Zidova,

koga

mu

drago, bez razlike.^

Bez sumnje,

ta sramotna trgoali

vina bijaše prema ondašnjem duhu vremena;

tko bi
tim

proraunati,

koliko

je

najzdravije

hrvatske krvi
i

mogao nainom

dospjelo na galije mletake, byzantinske

saracenske?

Tek oko
i

god. 970. narod hrvatski se opet nekako snašao

sjedinio, te

podigao na hrvatsko priestolje Tomislavova unuka,
(970?

kralja

Držislava
A

1000.).

Nastali

ovaj mir

odrazuje

se

i

u povjesti mornarice hrvatske, pošto se ita, da su Hrvati
prvi hrvatski kralj

kralja.
ljište,

ne bi bio doista izabrao za tu svrhu zemi

koje

ne bi bilo isto hrvatsko, ne samo politiki, nego

etnografski.


o.

*

Str, 48.

u

opazci.

*

»excepto

si

.

.

.

pro

tali

causa unde

guadagnum

accrescat
c.
I.

in patria

aut pro causa

Palatii.«

str.

370—372.
c.
1.

Izprava kod

Roman ina

Cf.

Smiiklas o. — Romanin

I. str.
c.

229.

Gfr6rer-Weiss. o. c. I. str. 264—279. * >vel Judeum in navi sua levare debeat.c

Kralj Držislav,

79

god. 969.
talijanskoj.

opet

se

prevezli

preko mora
proti

i

zaratovali na obali

Vojna bijaše poduzeta
gusarenjem
koji se

Saracenima, koji
hrvatske
obale.

su

valjda

svojim

uznemirivali
i

Kod

Monte Gargano,
su

inae zove
isti

Saracene

silno

porazili.*

Ove

Monte Sant' Angelo, Hrvati su se dakle godine
i

Hrvati izkrcali na

god. 642., trea prekomorska vojna Hrvata.
Držislav, da bolje trao je

talijanski poluotok, gdje kada su obsiedali Manfredoniu. Ovo je
uvrsti svoje gospodstvo na moru, smas
i

shodnim da stupi u prijateljske odnošaje
je,

Byzantom,
kraljevske

odakle

po pripoviedanju
naslov

domaega

pisca,

dobio

znakove, te
carevi

patricija

carigradskoga.

Do njega
asti,
ni

iztoni

ne

priznavahu

našim

kraljevima

ni

naslova

kraljevskoga.

Odmah
bijaše

prvih godina vlade novoga kralja pokazalo se, da
i

mudro

koristno njegovo
se,

približenje Carigradu. Byzan-

tinska zaštita bijaše

valjda

usljed

posebnoga ugovaranja,
bi-

protegla

i

na južne hrvatske strane, koje se za bezvladja
sigurno
se

jahu odciepile od kraljevstva. Dubrovnik, poput ostalih primorskih

gradova,

je

upravljao

takodjer još prije

po

svojem

statutu, te godišnjim

dankom priznavao vrhovnu
zato bijaše
koji

vlast

hrvatskoga kralja, pa je sada, odciepljenjem južnih krajeva, on
takodjer postao sasvim
štitu

nezavisan. Ali

izgubio zajoš sveudilj

hrvatskoga

kralja,

pa Mletani,

ovomu

plaahu danak, bez povrede odnošaja s kraljevinom Hrvatskom poeše plieniti dubrovake ladje. Tako god. 980. zaplieniše ladju s teretom u vriednosti od 25.000 dukata. Dubrovani odaslaše u Mletke poslanstvo, da zaište
ali

naknadu
što prvi

i

zadovoljštinu;

ovo ne dobi

niti

odgovora.^ Držislav u tu razpru nije se
ipak,

u

obe

umiešao, a znaajno je

sukobi izmedju

dubrovake, padaju upravo u doba, kada se je južna Dalmacija odciepila od kraljevstva. Venecija se nije drznula da dodijava Dubrovniku, dok je ovaj uživao
dviju republika,
i
*

mletake

»Sclavi in Italiam trajicientes, Saracenos

ingenti

clade
o.
c.

superatos,
cap.

monte Gargano dejecerunt.« II. et III., str. 66 i 68.


*

Sigo ni us kod
o. c. str.

Luica
31—32.

lib. II.

Resti

80

Dubrovnik

i

Mletci.

zaštitu hrvatskih vladara.
više,

Kada
bili

se

pak

nasilja

mletaka
se

nastato

Dubrovani

se

vidješe

prinuždeni

potužiti

za

u

Carigradu, gdje su sada

strašno kivni na Mletane, što bi-

jahu opljakali nekoje
slaše u

otoke u

Arhipelagu.

Iz

Carigrada pozaište

Dubrovnik monaha Mihajla, da u carevo ime
ljudi, vještih

od

Dubrovana 80
bi ravnali

plovitbi po
i

jadranskom moru,

koji
tri

grkom

mornaricom,
koji

suviše

da budu odabrana

odlina gradjanina,

e

savjetom svojim pripomoi carskomu

admiralu. Dubrovani, naravski, spremno su se odazvali carevim
željama, pa je doista god. 982. dospjelo pod Dubrovnik byzantinsko ratno brodovlje. Sastojalo je
likih

od 90
16

ladja,

i

to
i

:

12 ve-

galija,

a

12

manjih, 25 fusta,

brigantina

25 nava,

unajmljenih od Genoveza, vjenih takmaca Venecije. Admiralom
bijaše

više spomenutih

Teodor Carigradjanin. Pod Dubrovnikom ukrcalo se 80 vještih pomoraca tri savjetnika admiralska,
i

pa

je

brodovlje

odplovilo

put

Istre.

U

Pulju

se

predstavilo
list

admiralu mletako poslanstvo, koje
republike,

mu

prinese bieli

na ime

sam napiše uvjete mira; od svoje pak strane unapried izjaviše, da je republika spremna da povrati sve, što
da
bijaše otela u Arhipelagu, da izplati ratnu odštetu u iznosu od

500.000 dukata, a obeaše takodjer naknaditi
otetu vriednost od 25.000 dukata.
ral

prihvati

Dubrovanima Nakon duga vieanja admimletake ponude, uz dodatak, da mu do podpune
i

izplate

imaju

predati

za

taoca

duždeva sina Mauricija
pristali
i

i

12
bi

mletakih plemia.

Pošto su Mletani

na

to,

mir

podpisan, a brodovlje

grko

ostavi jadransko more.^

Što se za cielo ovo doba mornarica

hrvatska ne javlja,
i

tomu imade mnogo uzroka. Odnošaji prema Veneciji
Byzantu
s
silili

prema

su Držislava
nisu

na strogu
ni

neutralnost; a odnošaji

Dubrovnikom

od njega
što

zahtievali

kakova uplitanja
djelatnost
kralja

u ovaj spor. Ali
miri

možda

ponajglavniji razlog bijahu nutarnji nesu
zaokupljali

u kraljevstvu,

svu

Držislava.

Oko
slava
i

god. 995. poremetili se dobri odnošaji izmedju Držise

Mletana. Neretvani bijahu
Resti
0.
c.

opet dali na gusarenje,

1

str.

32—35.

Dužd Petar

II.

Orseolo,

81

pa su Mletani proti njima zavojevali.
zarobiše

Tom

prigodom Mletani
vriednosti od
bi

jednu

dubrovaku
koji

ladju

s

teretom u

12.000 dukata; a zarobiše ju pod izgovorom, da

medju mompripadati

adi mogao

biti

Neretvanin

i

da

bi teret
i

mogao

kojemu trgovcu neretvanskomu. Dubrovani
Mletke poslanstvo,

sada odpraviše u
sretnije ruke

koje ni ovoga puta nije bilo

od prvoga.^

U ovo doba bijaše postao mletakim duždom Petar 11. Orseolo, uman odvažan muž, a istom u tridesetoj godini. On si bijaše postavio zadaom, da otabinu svoju podigne u svakom pogledu: da ju uini monijom bogatijom, nego li bijaše. On je na skoro dobio u Carigradu velikih povlasti za mletake trgovce,''^ a htio je da se okoristi nutarnjim nemii

i

i

rima u Hrvatskoj, pa

i

oslabljenjem južnih dielova države, što

no stradahu od upadaj a bugarskih.
Orseolo je postepeno dospio u toliko prijateljstvo
s

By-

zantom, da

mu

je iztoni car

oko god. 995. predao sva svoja

tobožnja prava na dalmatinske gradove, koji

neko

priznavahu

vrhovnu vlast Carigrada.^ Znaajno je svakako, što su neprijateljstva

u isto

Neretvana zametnula se takodjer Mletana doba. Nisu li ih možda Mletani navlas izazvali, da preizmedju
i

kinu ugovore, što
kralj,

no imadjahu

s

Hrvatskom, jer im hrvatski
eto ne

kojemu

oni

plaaju

danak,

može da obezbiedi
iztoni car ustupa
ipak nije se po-

plovitbe po

moru?
imao izpravu,

Orseolo je
svoja prava

kojom

mu

na dalmatinskim gradovima,
i

ali

žurio da ta prava

reklamira za se.

On

je znao,

da

taj

ustup
htjeli

ne
se

e

vriediti ni

malo,
sv.

ne budu

li

dalmatinski

gradovi

podvri lavu
mamiti
izeznuo,
*

Marka. Za to je trebalo te gradove nagolatinski u tim

varati,

ih.

Elemenat
u

gradovima ne bijaše
najbolji

jošte

a
36.

tom
^

elementu

bijahu

mletaki

Idem
i

str.

Odnosnu zlatnu bulu izdanu im od careva

Basilija

Konstantina
I.

v.

kod

Romanina
392.

o. c. str.

Weiss
8

o. c,

str.

359—367. obširno

se

bavi

Gfrorer381 - 383. tom zlatnom bulom. —
I.

Gfrorer-W.
Popario
:

o. c. I. str.
sila

Smiiklas

str.

2Z->>.

Pomorska

Hrvata.

"

Mletaki danak.

agenti.^

Preko ovih,
Trogirane
i

Mletani su lako mogli uvjeravati
Spljeane,

i

Za-

drana

i

da je jedini spas za njihovu

trgovinu, ako se sasvim povjere milosti dužda Orseola, koji je

sada

svemogu u

Carigradu. Dakako, to ne bijaše puko nagoi

varanje;

u tomu bijaše

zastrašivanja.

A

pošto

bi
i

Držislav
proti njiiz-

bio znao uzdržati u pokornosti

primorske gradove,

hovoj

volji,

Orseolo je stao još bolje podupirati razrožnost
i

medju
tvrdili

kralja

njegova brata
bi

Svetoslava.

Dakako, danas ne
posljedica.

razpolažemo podatcima, koji
i

nam

to

uplitanje
iz

razsvietlili

;

ali

zakljuujemo

mletako poKada je

Držislavov brat sasvim pristao uz Mletane, kada je bio spravan

da u duždeve ruke položi
se odluili
zaštitu,

ak

i

prisegu vjernosti, Mletani su

na konanu
i

akciju.

Gradovi

ih

bijahu zamolili za
uinili ne-

nagovoreni

zastrašeni;

Držislava bijahu

monim

da

ih zaustavi

na moru, pošto Svetoslav, zapovjednik
strani
;

brodovlja, bijaše na njihovoj

uz

to,

imajui
s

ve

u

pri-

premi jaku mornaricu,
kraljem time, što su

konano

prekinuše odnošaje

hrvatskim

mu

uzkratili

dalnje izplaivanje danka.

III.

mletakom danku.
Biljezke i mnienja iz raznih pisaca.

Dandolo.


Ivan djakon.

Sagorninova kronika.

njegova protuslovja.
Gfrorer,


bijaše

Sa be Itko.

Andrija
i

Ivan Lidi

Mletaki

noviji

historiari.

emu

namienjen

prihodi hrvatski.

— Pomorski župan. — Ratna mornarica hrvatska
u mirno doba.

mletaki danak.

Niemac Državni

Jesu

li

doista

Mletani plaali vladarima hrvatskim danak
su pisci

za slobodnu plovitbu po jadranskom moru?

Ob ovom

pitanju razni

razliito pisali. Hrvatski

povjestniari zastupaju stranku, koja tvrdi,
*

da su Mletani

taj

Sr. S

mii kl as

1.

c.

Mletaki danak.

83

mletaki, to

danak doista plaali ili poriu
;

ali
ili

strani pisci,

a u

prvom redu nekoji

nastoje da omalovaže, da ne bi svojim

priznanjem potamnjeli slavu negdašnje gospodarice jadranskoga

mora.

Na

žalost

k ovima primorani smo

pribrojiti

i

monumen-

talno djelo našega Ivana

Luia.

Ipak, ovo pitanje ne ini se toliko zamršenim, niti se dade

opravdati silno nesuglasje pisaca, koji su ga se dotakli.

Da

se

ovo pitanje svede na istac, razpolažemo jednim, što no se u
historijskoj
nije
kritici

naziva,

prvotnim vrelom.

Doduše, to vrelo
se je

nikakva povelja;

kamo sree, da nam

sauvala
i

iz-

prava, u kojoj bijaše sadržan ugovor izmedju Hrvata

Mletana

za plaanje danka! Ali ipak to je vrelo pisac, ne hrvatski, nego mletaki i to pisac ne samo suvremenik, nego svjedok oe;

vidac, a uz to razborit

i

naobražen ovjek.
tim

Ivan Djakon, pod
Petra
II.

imenom
kroniar,
i

je naš pisac

u

historiji

poznat, vrlo uvaženi mletaki
Orseola.

bijaše kapelan

dužda
biti

Kao suvremenik
duždevoj službi,

oevidac, on je mogao

sasvim dobro obaviešten o stvarima, o kojima se bijaše odluio

da

piše.

Budui u

morao
otrese;

je

prema svome položaju da zagrize u hvalospjeve, da bude u neku ruku sla-

ve

viteljem

svoga gospodara.
ali

On

se

te

slabosti

nije

mogao da
nekoje

to
bi

u našem pitanju biva nama samo u prilog: da je
doista bio vrlo rado

mogao, on

premuao

i

zatajio

injenice, koje, ako nisu obarale slave njegova gospodara, po-

tamnjivale su

slavu Venecije,

njegove otabine.

Taj mletaki

kroniar, koji je svoju knjigu pisao najdalje izmedju god. 1009.

do 1011.,

izriito

priznaje,

da su Mletani Hrvatima plaali
veli

danak za slobodnu plovitbu po jadranskom moru. On naime
o svom gospodaru, duždu Petru
:

II.

Orseolu,

s

kojim se upravo

bavimo, sliedee »Ovaj je dužd junaki oslobodio svoje (Mletane) od tlaenja Slavena Hrvata; on je prvi zabranio, da im se plaa obiajni danak.« ^
i

*

»Hisdem (idem) namque dux

a

Croatorum Sclavorum oppressione
dare in-

suos potenter liberavit; quibus etiam
terdixit.«

solitum censum primus

Joannis chron. venet. 30

— 31. —

Documenta

str.

424.

84

Mletaki danak.

Ovako isto
kakvoj dvojbi
gornje riei,
s
;

i

bistro

svjedoanstvo ne dozvoljava mjesta
li

pa da nam Ivan ne bude ostavio do
pitanjem ovim
nije

same
Njeje,

historik bi

mogao

biti

na istu.

Nego Ivan Djakon
gova
težnja,

nam

ostavio

golu tu viest.

da uzvelia slavu svoga gospodara, navela ga

da nam ju ne samo razjasni, nego da ju utvrdi injenicom,
koja je njemu,

kao duždevu kapelanu

i

pratiocu,

mogla

biti

najbolje poznata.

On

u svojoj
:

knjizi,

pišui dalje od god. 997.

»Oko ove dobe hrvatski vladar progoni Mletane sbog danka uzkraenog mu od dužda. S toga je dužd proti njima opremio šest gjemija, pod vo dstvom Badovarij a, pridjevkom Bragadina; koji, osvojivši jedan njihov grad, koji se zvao Issa(Vis), priveo je u Mletke robija obojegaspola. Iz toga seporodila još vea mržnja izmedju Mletana Hrvata. Stadoše ponovno zahtievati o d duž da danak; koj ima e dužde na porugu odvratio: »Ne marim šiljati vam ga po kakvom god poslaniku; nego, dade li Bog zdravlja, uzmanjkati da sam glavom dodjem, da tu obne vezu izpunim.««
do 998., ovako nastavlja

napeo

se da

i

j

u

'

.

Iz
1.

toga navoda najoitije proizlazi:

da su Mletani

polag ugovora
kralj,
;

plaali

danak Hrprekršili

vatskoj

;

2.

da im je hrvatski da za

kada su Mletani'
i

ugovor, uzkratio slobodnu plovitbu
3. taj

danak bijaše jamac sama država,

nipošto

^

»Circa haec namque

tempora Croatorum iudexTpr opter interin

dictum
conatus

šibi

censum

a

duce

Veneticos lesionis molestiam exercere

est.

Unde domnus dux

sex naves praeparatas illuc mittens, quibiis

Badovarius, cognomento Bragadinus, praefuit. Qui

unam illorum

civitatem,

quae

Issa

nominabatur, comprehendens utrivisque sexus captivos ad Veneet

ciam deportavit. Et ex hoc maioris odii cumulum inter Veneticos
pululavit.

Sclavos

Coeperuntque iterum censum inportune ducis exiere; quibus dux pro illorum ignominia demandans: »Non per quemlibet nunciorum hunc mittere curo; sed vita comite, ad hane persolvendam dationem venire ipse non denegabo.« — Ibidem.

Mletaki danak.

85

privatnici

;

i

da je za

nj

dužd morao odgovarati kralju hrvati

skomu,

koji

mu

s

toga šalje
sjajnih

poslanstvo.
i

Pored ovako
koji je

svjedoanstva pisca suvremenika,

bez sumnje vidio u Mletcima poslanike kralja Držislava,
svoj
prilici
i

a

po

prisustvovao,

kada
bi se

je

ovima

dužd

dao

navedeni porugljivi odgovor, moglo
pošto drugoga suvremenika,
stvar opisivao, ne ima;
ili

ovo pitanje

zaglaviti,

skoro suvremenika, koji bi
koji su se

inae
ovoga

pitanja dotakli, tek su

doim ostali kroniari, drugotni izvori, u
ili

kojima riei Ivai

nove

bile su

ili

slabo prepisane

zkvarene,

to više stotina

godina poslije nego je Ivan svoju kroniku pisao.

Takav jedan patvaratelj-kroniar

je

Andrija Dandolo,

mletaki dužd od god. 1343. 1355. On je u svojoj kronici prepisao mal ne cielu kroniku Ivana Djakona, samo što je neka poglavja, a osobito ona, što se bave dobom i djelovanjem dužda
Petra
II.

Orseola, znatno

skratio.

Naravski, on

nije propustio

da spomene danak, što se od mletake strane plaao Hrvatima;
ali

je

i

to

kazao znatno skraeno

i

uz

nekoje

dodatke,

kojima je stvar na korist Mletana, a na štetu Hrvata znatno
ublažio. On piše: »Ovaj dužd (Orseolo) naredbom je zabranio, da Mletani, koji plove po jadranskom moru, plaaju obiajni danak Hrvatima, koji se

gusarenjem bave.«^

Iz

toga oito se razabire, daje smisao
tataj

prvoga izvora doista izvrnut. Po Dandolu, republika kao kova nije odgovarala za danak hrvatskomu kralju, nego su

pojedini mletaki zatrgovakoga brodovlja. Ali ipak tu obvezu Dandolo smatra dankom, a to je našoj stvari u prilog.

danak podmirivali »hrvatskim gusarima«

povjednici

i

i

U
vjerno

kronici, što se pripisuje Sagorninu, riei Ivana

Djakona

su

prenesene
i

;^

ali

zato prijatelji
i

mletake republike

ignoruju naprosto
^

ovu koliko
Orseolus)
a
. . .

Ivanovu kroniku.

»iste

Dux

(P.

censum solitum dari Sclavis piraper

ticam exercentibus
pag.
10.

Venetis navigantibus

mare
IX.

Adriaticura per edictum prohibuit.«


I.

A. Dandoli
rer.
ital.

chron. venet.
zid.

lib.

Muratori:

Scriptores

XII.

'^

Daru:

Storia della Republica di Venezia.

str.

li 7.

86

AIletaki danak.

Imamo

dakle

tri

mletaka

izvora, koja su

podpuno složna
slo-

u tomu, da su Hrvati primali

od Mletana
i

danak u ime

bodne plovitbe po jadranskom moru;
gizdavu Veneciju.
lima
historijske

ako jedan od
nas

tih ubla-

žuje tu historijsku istinu, da ju prikaže kao

manje neastnu za
je,

Od

tih

triju
i

izvora za

prema

pravinaj-

kritike,

a

po samom zdravom razumu,
izpravci odaju

mjerodavniji

suvremeni,

napisan
i

od najklasinijega svjedoka,

oevidca. Dandolovi umetci
jektivno shvaanje u

samo njegovo subnjih osbiljan

ovom

pitanju,

pa do

ovjek

ne može

držati,

kada razpolaže prvotnim izvorom do 250 goje

dina starijim od njegova, odakle
Iz

Dandolo samo prepisivao.
koji su se pi-

toga pak naravski

sliedi,

da

svi potonji pisci,
ili

tanjem mletakoga danka bavili
su pred

ga se samo
dalje,

dotakli, a imali

oima samo Dandolovu
ili

kroniku, upali
i

su u istu pokazali,

grešku

su

pak zabrazdili još

pa su

da su

mletaki trgovci plaali danak
od hrvatske
se
dozvoliti,

samo Neretvanima,
bili

kao da
pred

su ovi za cielo vrieme, što se je danak plaao,
države,
ili

odtrgnuti
ih

pak

bili

država

u državi, te
kralj.

vanjskim svietom nije

zastupao hrvatski

Dakako, može

da su se

Neretvanci

osobito

izticali,

kada su
je

Hrvati

poduzimali

brodolov proti

Mletanima, pa im

ime

Neretvana

bilo postalo
i

nekakvim strašilom u lagunama, pošto
razloga,

su oni imali

osobitih

da budu biesni
ali

na Mletane,
i

kako je

to

bilo

ve
bili

naglašeno;

ipak
imali

to

nije

ne

može

da bude dokazom,
uredjenje,

da su
ruku

Neretvani

posebno

državno

da
na

su

toliko

neodvisni

od
i

hrvatskih vladara,

da su sami

svoju

mogli

ak

ugovore sklapati sa
dodatcima Dandoi

stranim državama.

Izmedju pisaca, koji su se umetcima
lovim
okoristili,

i

te ih opet

na svoju ruku udešavali

prikrajali,

spominjemo

mletakoga
Petar
lako

plaenika Sabelika,
osvetiti

koji

napisa:

»Kada
te bi

je (dužd

Orseolo) uvidio,

da je nadošlo vrieme,
za stare
i

mogli Mletani
nepravde,

se Neretvanima

nove

danak, što je mletaki narod (Venetum nomen) za mnogo godina podmirivao Varvarima, da uzmognu mletaki trgovci sigurno ploviti duž
zabranio
je

^]letaki

daiiak.

87

obala dalmatinskih.' Ovaj pisac,

znajui bez sumnje za tekst

kronike Ivana Djakona,

taki narod
mislio,
niti

da je

pronašao izraz, da je mleplaao danak za slobodnu plovitbu, time je spasio ast republike, a da se opet nije ogriešio
je
i

mudro

proti historijskoj istini.

Proti Sabeliku

ustao je

naše gore

list,

Trogiranin Ivan
nije

Lui,
u

žalibože

tom zadaom, da dokaže, kako Venecija
niti

obe

plaala danka

Hrvatima,

a

kamo

li

Neretvanima.
i

Smion

to bijaše podhvat, pošto ne
taj

samo Sabeliko, nego

razni

drugi pisci mletaki

danak doista spominju.

Lui

se je iz
je,

toga škripca mislio izvui ovakom ne bijaše podnipošto mletaki.

argumentacijom. »Istina
ali

da su Hrvati primali za dugo vremena nekakov danak,

to

Ve je

car Konstantin Porphyro(primorski),
bili

genet pisao, ^

da su

gradovi

dalmatinski

pošto

su Hrvati u IX. vieku otresli se jarma franakoga,
toliko

od ovih
carstva,

uznemirivani,

premda pod okriljem iztonoga

da su

konano

zamolili cara Basilija Macedonca,

neka dozvoli,

da danak, što su dotle plaali byzantinskomu upravitelju, odsele

plaaju Hrvatima, da imaju od
svi primorski

njih mira,

pa su od one dobe

gradovi ostali dankom obvezani prema Hrvatima.

Taj danak bijaše odmjeren za svaki grad napose, a svega skupa
iznosio je

710

zlatnih

solida

(vojx^aaTa),

osim

vina

i

drugih

plodina, što bijahu takodjer obvezani davati.

To

bijaše,

ovako

Lui

umuje, jedini

danak, što

su Hrvati

primali za slobodnu

plovitbu po moru; pa kada im gradovi dalmatinski za vladanja

Držislavova uzkratiše dalnje plaanje toga danka. Hrvati su ih
stali

opet uznemirivati, pa su oni u

toj nevolji
i

zamolili

pomo

u dužda Orseola, koji je
zaštitu te

došao

s

vojskom

primio pod svoju

gradove.«^
i

razlaganje tumaenje, što se u Luievoj knjizi u posebnom poglavju ita, ako gaje u istinu napisao, previše je pjesniko. U prvom redu namie se pitanje: ne samo izvori, nego mletaki pisci stariji noviji priznaju, da su Hrvati, bilo kao takvi, bilo pod imenom neretvanskih gusara,

Ovo

Lui

i

i

*

Kod

Lui' a:

str.

146—147.

3

De regno. De Regno. lib.

str.
II,

72.

^

De adm.

imp. cap.

30.,

cap. 5.

88

Mletaki danak.

primali danak od Mletana, bilo od republike, bilo od pojedinih

brodova, što

su

plovili

jadranskim morem.
bi

A

pošto

to stoji,

kako se može protumaiti, da
tvrdi niti

dalmatinski
plovitbu

gradovi plaali

danak Hrvatima za slobodnu
po

Mletana? Toga
ali

ne

Luiu

navedeni car Konstantin. Po njemu, dalma-

tinski gradovi plaali su

doduše Hrvatima danak,

to bijaše

danak u ime priznanja njihove vrhovne vlasti, pokroviteljstva obrane. Kad je i Byzanta bila preslaba da ih štiti, a Mlet-

mo

ani imadjahu
se

previše svojih briga, dalmatinski gradovi dadoše
prije

pod

okrilje

banova, pa kraljeva hrvatskih; pa što su
caru

dotle

plaali iztonomu

za

priznanje

podložnitva, sada

pod

istim

naslovom uzeše plaati hrvatskim vladarima. Dakle,
razlaganje

Luievo

ve
i

sbog same

interpretacije

riei

cara

Konstantina sasvim je pogrešno.
suvremenik, svjedoi
došli ravno

A

onda,

pošto Ivan Djakon,

kao oevidac, da su hrvatski poslanici
pred dužda
Orseola,

u

Mletke

da traže izplatu

danka, a da ih je
se dade
svesti

dužd odpravio poznatim
s

odgovorom: kako
da su
ti

u suglasje

Luievim tumaenjem,

hrvatski poslanici mogli
koji

doi u

Mletke, da od dužda traže danak,
koji,
pri-

im republika ne dugovaše, nego dalmatinski gradovi,

ne

samo po svjedoanstvu mletakih

izvora,
.vlasti
ili

nego

i

po

znanju samoga

Luia,
je je

bijahu jošte u
trebalo

bar pod štitniIvan

tvom Hrvata, pa
Djakon jamano dužda došli, niti
opiše

da

ih te

dužd još zauzme?
poslanike,

vidio

i

uo

kada su pred

mu je trebalo da nešto takova izmisli, da uzvelia slavu svoga gospodara; za to bijaše mu dovoljno da
zauzee dalmatinskih gradova,
što je

on

i

onako kao
se opet

triumfalnu vojnu prikazao.
pitanje
im, po
:

A
bili

povrh svega toga
uzeli

namie

zašto

bi

Hrvati

proganjati

sbog neplaena
daleke
niti

ane,

koji,

Luiu, danka od dalmatinskih gradova ako Luievo umovanje stoji, u to ga
Kako
bi bio

Mlet-

najmanje

nisu ulazili?

mogao

hrvatski kralj poslati u Mletke
nisu niti mogli biti

poslanstvo, da

traži

danak,

ako Mletani
su,

podvrženi kakovu danku, pošto

po mnienju

Mletani
*

iznieli

nad Hrvatima

toliko pobjeda?'

Luievu,
Doista, što

»Ex quibus

constat, Sabellicum de tributo Narentanis penso aequi-

Mletaki danak.

89

se u

ovom poglavju Luieva

djela ita,

moglo

bi

ovlastiti

na

sumnju,

daLui
je,

toganije

niti napisao, te

daimamo

pred sobom puku mletaku patvorinu njegova monumentalnoga inae djela!
Smiono
ne ima
sumnje,
i

pomisliti

nešto takova;

ali

kada ne bi bilo nikakvih drugih dokaza, a ima ih na pretek, sama injenica, da su u ovom pitanju za Luia glavna poluga toliki porazi, što su ih Mletani zadali Hrvatima, doim on u
svojem
djelu, opisujui

odnošaje mletako-hrvatske, nigdje dotle
ovlastili bi

kakav poraz

nije niti

spomenuo,

na sumnju o autendrugih raz-

tinosti njegova djela. S toga

Luievo

mnienje u ovom pitanju
bi bilo
s

ne može se primiti podnipošto,
loga, a to

kad ne

ve

s

toga, što je u protuslovju sa cielim njegovim

djelom.

Znaajno
nije

je,

da

Luievo tumaenje
pozniji

o

poprimio

nijedan

pisac,

niti

mletaki.

mletakom danku Daru, u

višekrat navedenoj svojoj povjesti Venecije pripovieda prilinom

tonošu

o stvari,

samo

što mjesto Hrvata spominje Neretvane,

povadjajui se u tomu za Dandolom.

U

ostalom veli

i

on,

da

su došli poslanici u Mletke, da zatraže
ih je ovaj

od dužda danak, a da

ve

poznatim odgovorom odpravio.^

Romanin
spo-

se takodjer poveo za Dandolom,

pa

i

on mjesto Hrvata

minje Neretvane, kojima da su Mletani danak plaali. Njegovo

tumaenje

ciele stvari vriedi

da se prenese, da se uvidi, koliko
i

se razlikuje od

Luieva. Dakako

Romanina

boli

uspomena

na danak, što ga je otabina njegova plaala varvarskim Hrvatima;
ali

on ipak toga ne niee,

niti

posiže za kakvim umiš-

Mletana nad Hrvatima, dapae on pretrpljene poraze priznaje naglašuje. On veli:^ »Ve smo razlagali o sukobima njihovim (Hrvata) vsa Mletanima, koji su ponajviše bili potueni; pa s toga, da se rieše nužde da budu
ljenim pobjedama
i

uviek
vocasse,

s

oružjem u

ruci,

a

i

za sigurnost

svoje trgovine, bi-

ex tot
et

eosdem

enim relatis Venetorum victoriis contra Croatos apparet nullam esse potuisse causam, propter
et

quani Veneti tributum Narentanis
constituerint« .... Ibidem.

multo minus Croatis publico nomine
I. str.

^

Svez.

116-117.

*

O.

c.

L

str.

274«

90

Mletaki danak.

jahu se podvrgli nekakvom godišnjem danku, kao
europejske vlasti prema divljakim plemenima afrikanskim. Ali toga nije moglo podnositi junako srce dužda Orseola, pa da se otrese onoga podložnitva, netom je uredio nutarnje odnošaje, obustavio je
što
i

u novije doba uiniše neke

onaj ponizujui danak.«
Za našu
iz

stvar ne

možemo

željeti

boljega svjedoanstva

protivnikoga tabora.
koji je

Romanin

je ponajbolji historiar mle-

taki,

imao na razpoloženje sve

mogue

izvore
prizna,

i

naj-

bolja pomagala; pa kada se on ne

ustruava da

da je

slavni Orseolo

otabina njegova doista plaala Hrvatima danak, koji da je tek obustavio, onda uz navedena svjedoanstva iz
kojih je,
vidi se,
i

najstarije dobe, iz

on

crpio,

ovo se pitanje
u

može smatrati

riešenim. Dakako,

Romanin
joj

se napinje da otupi
i

oštricu ove povjestne istine,

dodajui

tumaenje, da su
ako je to
isto

novije doba vlasti

europske plaale danak gdjekojem varvarse tobože
nije uditi,
taj

skom plemenu; pa da
nila
i

i-

Venecija do konca X. vieka. Ali

dodatak ne

stoji niti

po

suštini niti

po

aplikaciji.

Da

su europske vlasti plaale forto
bi trebalo

malnih

danak a

afrikanskim

divljacima,

da se

tek dokaže; a da opet ne

stoji
iz

ta prispodoba,

svjedok

sam
htio

Romanin
ondašnje

koji ju je

pera izpustio, jer
i

nam je neupuen u

odnošaje

hrvatske

kraljevine,

jer je

po što po to
bilo

da stvar prikaže

im

manje ponizujuom za njegovu otasvoga
djela,'

binu.

On

u.

istom svezku

što

je

ve

nave-

deno,-

veli,

da su Mletani

ak

u
i

Hrvatske majstora za brodogradnju,

osmom vieku pozvali iz to da im usavrše njikako
ti

hove
nisu
iz

ladje. Na svojem mjestu
iz

je dokazano,

majstori

bili

primorskih, nekad romanskih gradova, nego upravo

naroda hrvatskoga;
ili

pošto

mletaki

izvori

u tom obziru ne
histo-

grieše,

ako grieše, to nikad u prilog Hrvatima. Tu
bez
primjetbe

rijsku injenicu,
telja,

da su Mletani dobavili hrvatskih brodogradiiz

Romanin prenosi

»cronaca
i

barbara«,
vje-

odakle ju je crpio, pa ne ima sumnje, da je
*

sam u nju

I.

str.

122.

'

Vidi na

str.

57.

Mletaki danak.

91

rovao.

Pa dobro kada bi se dozvolilo, da je gdjekoja europska vlast plaala danak afrikim crncima, to se podnipošto ne može dozvoliti, da je koja vlast europska pozvala afrikih
;

i

crnaca vještaka, da
eto,
i

joj

usavrše koju granu

obrta,

kao što su

po priznanju samoga Romanina, uinili Mletani sa »varvarskim« po njemu Hrvatima, koji su im pomogli usavršiti
brodogradnju,
taj

jedini

izvor

i

temelj

obstanka

i

sree mrke

gospodarice laguna!

Njemaki uenjak Gfrorer takodjer shvaa na laku ruku Djakona o mletakom danku. Njega u ovom pitanju zavodi Konstantinova teritorijalna dioba Dalmacije, kojom smo
viest Ivana

se

ve

bavili

;

pa držei,

da Neretvani nisu

nikad spadali u

okvir hrvatske države, smatra ih državom o sebi, te uzimajui
viesti mletakih kroniara, dosudjuje im danak, što Mletani plaali hrvatskim vladarima. Njega u tom tumaenju malo smeta viest Ivana Djakona, koji, kao najmjerodavniji

doslovno
su

izvor,

dosudjuje danak hrvatskomu vladaru.

On
ali

priznaje,
veli,

da je

u Mletke moglo doi poslanstvo po
su Hrvati
bili

danak;

da pošto

najbrojnije pleme u Dalmaciji,
i

to se je njihovo
te

ime obiavalo protezati

na sve

ostale žitelje

zemlje kao

zajednika oznaka, pa

je

u konkretnom

sluaju Ivan Djakon
obale jadranskoga

protegao naziv Hrvata na sve Slavene ove

mora;

doim Mletani

da su plaali danak samo Neretvanima,
smatra južnim Srbima.*
je

koje on, zaveden

od Porphyrogeneta,

Napinjanje toga
bi se

njemakoga uenjaka malko
zamisliti,
i

udnovato:
da gizdava

doim
viesti

kao historik morao
li

kada ne bismo imali

Ivana Djakona, da

je bilo u

obe mogue,

Venecija plaa za

itave

decenije

danak malenom, skoro ne-

znatnom primorskom plemenu; on nekom zloradošu taj danak toniu plemenu ipak doznauje, kao da za Veneciju bijaše manja sramota da plaa ponizujui danak sitnom plemenu, nego li

monoj

jednoj

državi.

Hrvatima,

koji

u ono doba ne bijahu

doista na nižem kulturnom stepenu

od njegovih sunarodnjaka!
pravilo je
histo-

Zaglavljujui
*

ovo pitanje, ponavljamo:
II.

Byz. Gesch. svez.

str.

196

— 197.

92

Mletaki danak.
da se vriednost pisca ima ocjenjivati prema vried-

rijske kritike,

on crpio. U tom pogledu, prvotni izvor ima svakako prednost veu vriednost od drugotnoga dapae vriednost drugotnoga izvora ovisi lih o vriednosti prvotnoga o nainu, kako je taj prvotni izvor bio upotriebljen. Za Dannosti izvora, iz kojih je
i
;

i

dolovu kroniku je dokazano
stariju

i

obenito priznato, da
Ivana Djakona,

je
i

ona za
da ona
za

dobu samo

loš prepis kronike

za tu dobu vriedi toliko, kolika bijaše vjernost Dandolova kod

uporabe Ivanove

kronike.
II.

Za nas prvotni
i

i

najbolji izvor

dobu dužda Petra
kronika Ivanova.

Orseola

hrvatskoga kralja Držislava jest

On

nije pisao
bili

Hrvatima u prilog; on je Hrvate
u odnošaju
a nekoji
s

poznavao, u koliko su oni

Venecijom
i

;

inae

on piše kao kapelan,

tajnik,

hoe ak

sin

duždev.

je

tom svojstvu bio uviek uz svoga gospodara; njemu stvari, nego i interese države, kad ga je kao poslanika slao na strane dvorove. Prema tomu Ivan nam se predstavlja ne samo kao odlian lan duždeve najbliže okoline, nego kao vrstan državnik, koji bijaše u položaju mogunosti, da o svemu bude najbolje obaviešten.
je u

On

dužd povjeravao ne samo državne

i

i

Kada nam takav muž svjedoi, da su hrvatski poslanici došli danak; kada nam navodi razgovor izmedju tih poslanika dužda Orseola, onda moramo priznati, da je takav muž znao, iji su to poslanici po što su došli; a to je bez sumnje mogao bolje znati on, nego li Dandolo, Sabeliko, Lui,
u Mletke po
i

i

i

Gfrorer
djelo

i

drugi, koji
biti

su o

stvari

samo kroz njegovo, Ivanovo
ili

mogli

obaviešteni.

Dakako, da je Dandolo,
spis,

koji

od njegovih sljedbenika, naveo

u kojem

bijaše
bi

sadržan
vriednost
bi

ugovor mletako-neretvanski glede danka, Ivanova
sasvim pala, makar da je suvremenik
i i

oevidac, pa

u sve
bi

po sve bila nam najmjerodavnija takva izprava. Jednako

postupali,

kada

bi

Dandolo bio samo spomenuo, da

izpravlja

Ivanovu
ali,

viest,

na temelju izprave, koju je sam imao u rukama;

dokle stvari stoje, kako u istinu stoje, prema propisima da-

našnje unapriedjene znanosti, dužni

smo

priznati Ivanu

Djakonu
vje-

prednost

i

pred Dandolom
i

i

pred svim njegovim sljedbenicima,
stanovištu, tvrdimo
i

dosadanjim

buduim. Stojei na tom

Uzdržavanje mor?iarice.

93
danak za slobodnu

rujemo, da je

Venecija plaala Hrvatima

plovitbu po jadranskom moru.

Taj danak, sva je prilika, upo-

trebljavao se za uzdržavanje kraljevske hrvatske mornarice; pa
ova,

kada ga Venecija ne
ladje

bi

podmirila,

ili

bi s

izplatom otetrgo-

zala, bijaše

donekle prisiljena

da

lovi

i

plieni

mletake

vake

po hrvatskom moru.
bi

Danas takvi nazori mogli
udnovati
;

se

komu

priiniti

naprosto

a tko ne zna za onodobni duh vremena,
i

mogao

bi

zakljuiti doista

na varvarstvo Hrvata.
i

Nego treba

pamtiti,

da ne samo u ovo doba, nego

mnogo

kasnije, ko što se vla-

dari nisu mogli brinuti za cieli trošak uzdržavanja

kopnene

sile,

nego je taj bio podieljen s velikašima, još manje su se mogli
brinuti za uzdržavanje mornarice. Niti

sama Venecija,

kojoj je

od mornarice ovisio obstanak,
djani morali sasvim
je republika,

nije

podmirivala sve troškove za

njezino uzdržavanje, nego su, kao

neko

u Ateni, imuniji graratnih galija, koje
svoj teret tek
i

opremiti

stanovit broj

podpuno opremljene, preuzimala na
Ti bogataši a u tom

kada

bi odjedrile iz Mletaka.

bijahu ujedno

za-

povjednici na

dotinim

galijama,

svojstvu, ostavivši

lagune, znali su naknadno

uraunati na teret države ne samo

svotu potrošenu za

opremu,
sve

nego

se

i

preko toga

okoristiti.

A
se

ta je praksa obstojala

do god. 1774,,

dakle skoro

do

propasti republike, pošto je državni

erar tek tada preuzeo na

sve
pak

troškove za opremu
i

i

uzdržavanje ratne mornarice.^
znali

Da

su

takvi

mletaki
kada
bi

zapovjednici
sastali

se

prometnuti u
sebe,

proste gusare,

se

sa

slabijim od

jame
i

nam navedeni

dogadjaji

sa

dubrovakim trgovakim ladjama.

Za mornaricu iztonoga carstva, toga baštinika grke rimske kulture tradicija, znamo takodjer, da se nije uzdržavala na državne troškove, nego pljakanjem plienjenjem neprijatelja ne samo u ratno, nego i u mirno doba. Za Grke bijahu davno minula ona sretna vremena atenska, kada državi ne trebaše nego da naloži imunijim gradjanima, da opreme i
i i

obskrbe ratne ladje,
^

što

su

oni
164.

doista

zanosno

i

obavljali!

Daru

o.

c.

svez. IV. str.

;

94

Uzdržavanje morr.arice.

Sredovjeni mrak ne bijaše zastro iztono carstvo, kao druge
zemlje;
ali

ipak, ni
obziru,

ono

nije

moglo da
dužnosti.

odoli uplivu one

dobe

u

mnogom
kao
i

po gotovo u shvaanju medjunarodnih odnoprava
i

šaja,

krunskih

Klasian nam
car

je glede

toga svjedok

ve

spomenuti iztoni

Lav VL,
za

koji se je

popeo na

priestolje
,

koncem

IX. vieka.

U

svojem spisu »o ratnom
admirala
svoje
briga,

umjeu«
moj

u kojem je

nanizao
i

naputke
ovo:

mornarice, izmedju ostaloga veli

»Tvoja

e

biti

pomorski zapovjednice

,

da

ljudi
iz

na mojoj mornarici ne

oskudievaju živežem, da se ne bi
porodili nemiri,
ili

pak
i

zlovolje

sbog prikraenja
bilo

što

bi

jednako

da ne

bi

vojnik robio Ako mogao inae, treba da priskrbiš živež za moju mornaricu napadanjem plienjenjem neprida tako izvadjenim prihodom jateljske zemlje,

pomorski

tlaio podanike moje

države.

ne bi

i

i

Tu, kako se vidi, car ne piše: »hou, da moja mornarica ne oskudieva na živežu, i s toga odredjujem, da uviek na ladjama bude dovoljna zaliha hrane,
koje,

uzdržavaš vojsku.«^

kada

bi

uzmanjkalo, neka je moj zapovjednik nabavi na

državni trošak.«

Takova

šta

car ne kaže,

nego izriito naiz

laže svomu

admiralu,

da obskrbljava vojsku plienom
ti

ne-

prijateljske zemlje.

Dakako,

nam

se nazori

ine danas malko
ali

udnovati, pošto smo navikli na moderne državne uredbe, prema
kojim za vojsku se skrbi
izkljuivo
državni erar;

toga u
bla-

srednjem vieku ne bijaše, bar u prvoj polovici.

Državne

gajne ne bijahu u ono doba u nijednoj zemlji pune, po gotovo

pak u Byzantu a odredbe, poput netom spomenute cara Lava bijahu u prvom redu plod praznine, što vladaše u carskoj
;

VI.,

bla-

gajni. Bijaše lako
ali

nakon svršena rata
nije tako išlo.

razpustiti

kopnenu

silu;

s

mornaricom

Ladje se nisu mogle izprazniti
i

najviše, što se je

balo uzdržavati.
razloga, ta je

mogao smanjiti broj momaka, ali Ako ih vladar ne mogaše da hrani,
bila

te je tre-

momad

upuena,

sama brine za obskrbu svoju; a to je je car Lav naložio svomu admiralu: plienjenjem
*

koga dapae, da se mogla samo onako, kako
bilo s

prisiljena

tudje zemlje.

Kod

GfrOrera

o.

c.

svez. II. str.

112

— II3.

Uzdržavanje mornarice.

-

-


i

95

Što je bivalo u Carigradu,

moglo
u
s,

je

biti

u Hrvatskoj.

Kraljevska blagajna,
blagajnik,

re

ga

1 i

s

fi s c

kojom upravljaše župan

jupanus camerarius,
prihod
bijaše

nije imala

Bog zna kakvih
bii

prihoda. Glavni

sa

krunskih

dobara, što no
Spljeta, te
što

jahu razsijana duž ciele obale

izmedju Zadra
sastojaše

po
su

nekojim otocima.
davali kmetovi,

Taj

prihod

od zemljarine,

a koja se

spominje u izpravama kao terrai

ticum, tributum, census. Osim ovoga prihoda bijaše fiscale tributum, što se drži, da je odgovarao dohodarinskom danku rimskom ali se ne zna pobliže, u kojoj se je
;

mjeri

plaao

i

tko na

nj

bijaše obvezan.

K
pa

ovima nadolazi
t.

ve
po-

spomenuti
vlašteni

danak
te

primorskih
koji

gradova,
oijaše

zv.

honorifii

centia, dar naime, na
stališi,

obvezano plemstvo
koje,

konano

globe,
^

sudei po izpravama
bijaše još
i

kraljevskim, bile su vrlo znatne.

Mogue, da
i

drugih

prihoda od raznih carina, pa mostarine

cestarine, ali

nam

ih

izprave ne spominju. Navedeni pak prihodi nisu mogli da budu baš
obilni, tim

manje, što hrvatsko kraljevstvo nije imalo svoga vlastini

toga novca, barem zlatnoga, kao što ga do XII. vieka nije imala

Venecija, ni Bugarska, nego je zemljom tekao novac byzantinski.

nikakov
kralj

Za kraljevsku hrvatsku mornaricu nije nigdje spomenut izdatak,- ali to opet ne može da bude dokazom, da
niti

za tu svrhu nije ništa

trošio;

pošto od kraljevih

iz-

dataka, ako izuzmemo obvezu Zvonimirovu prema rimskoj stolici,

ne znamo skoro

ništa,

pa

bi

se jednakim
niti

pravom moglo

izvesti,
niti

da se naprosto

kralj

nije brinuo

za cielu upravu,

za obranu zemlje. Hrvatske

gjemije morao je netko opreli

mati, a to nije

mogao da bude

nitko drugi, do

kralj sa svojim

banovima.
povied

Opremljenu mornaricu preuzimao je pod svoju

za-

morski župan, jupanus moristicus,

pa bijaše

na njemu red da se skrbi za njezino uzdržavanje onako, kako smo vidjeli da se je morao brinuti admiral byzantinski plienje:

njem neprijateljskih ladja upadanjem u neprijateljsku zemlju. Ratna mornarica time se pretvarala u isto gusarsku ali to
i
;

*

Sr.

Raki:

Nutarnje

stanje, str.

156

— 161.

96

Uzdržavanje mornarice.

gusarenje bijaše

joj,

mena, nametnuto, donekle dozvoljeno.
bijaše prirasao
ljevskoj

prema odnošajima posveenim duhom vreU tomu je razlog, zašto
:

Neretvanima prišvarak gusara

oni su se u kra-

mornarici

mornarica, bilježilo

najvema izticali, pa sve, što bi izvela ta se pod imenom neretvanskim, upravo onako,
prisili

kako su u našem vieku Talijani
da budu Neretvani
ograniili na
bila gusarili

Hrvatima sve, što su im

u vojnama za oslobodjenje poinile razne austrijske vojske. Ali

na svoju ruku, oni se ne

bi bili

ita,

mletake ladje: njima je u neposrednom susjedstvu takodjer trgovaka republika sv. Vlaha. Ali se nigdje ne niti kod mletakih niti kod dubrovakih kroniara, da su
oplienili

Neretvani

za

dobe hrvatskih narodnih vladara koju
što se

trgovaku

ladju

dubrovaku,
niti

može jedino tako protumaiti^
koja je

da Neretvani nisu
ljala kraljevska

gusarili

na svoju ruku, nego je to obav-

mornarica hrvatska,

dubrovake

ladje

štedila s toga, što je

Dubrovnik priznavao vrhovnu vlast hrvati

skih kraljeva, kao stoje

poslije izbora

Kolomanova priznavao
vieka.

štitnitvo hrvatsko-ugarskih kraljeva Hrvati dakle, kao

do poetka XVI.
i

gospodari jadranskoga mora

da na-

maknu

sredstava za uzdržavanje svoje mornarice, ne dozvolja-

vahu slobodne plovitbe Mletanima po tom moru; a Mletani imali su da biraju izmedju danka i ratovanja s hrvatskom mornaricom. Pošto ih je pak ova mal ne uviek porazila u

mnogim
pa

bitkama, nije im

preostajalo

nego da se

s

dobra nagode,
I

su se Mletani podvrgli najzad godišnjemu danku.
taj

dok su oni

zabilježe sukoba na

danak redovito podmirivali, njihovi kroniari nisu imali da moru niti s Hrvatima niti s Neretvanima;
Koliko je iznosio mletaki danak, o tomu

a za ove potonje to osobito naglašujemo.

ne ima nigdje

spomena; a suvišno
ni

je tek

dokazivati, da

nije

mogao

biti

do-

voljan za uzdržavanje ciele kraljevske mornarice. Ali toga nije
trebalo
,

pošto u mirno doba ta mornarica

niti

ne bijaše sva

na okupu. To nam
stantin u svojoj

izvrstno potvrdjuje više spomenuti car Konbilježci,

dragocjenoj
i

gdje

veli,

da Hrvati na

svojim sagenama

kondurama, što
se
i

no sainjavaju njihovu po-

morsku

silu,

pošto

trgovinom bave, plove

od

tržišta

do

!

'

Uzdržavanje mornarice,

97

tržišta

na

okolo
vidi,

obala

jadranskoga mora sve

do Mletaka.

Odatle se

da su Hrvati znali vrlo praktino namaknuti sredsile.

stva za uzdržavanje svoje pomorske

U

ratnoj opremi držahu

onoliko ladja, za koliko im dostajaše mletaki danak; ostale ladje,

da ne budu na teret državnoj blagajni, prevažahu trgovinu, zaslužujui pri tomu, koliko trebaše za njihovo uzdržavanje.

Završujui ovo poglavje, velimo:
vatska bijaše
za

najbolji dokaz,

da Hrvlasti,

dugo

vremena

monom

pomorskom

upravo je nepobitna injenica, da su im Mletani morali plaati

danak za slobodnu plovitbu po jadranskom moru. Taj danak
upodpunjava ujedno one praznine, na koje se
nailazi

kod mle-

takih kroniara, gdje

je

govor o porazima mletakim na hrvat-

skom moru
IV.

Od Držislava do Stjepana
Dalmatinski gradovi suruju
zima ih bez odpora Hrvata.
Krešimir
II.

II.

s

Mletanima. Petar

II.

Orseolo zau^
s

{oko god.

loop.

Duzdevo vjenanje
loj^.).

morem.

Njegovi napori da uzpoStjepan 1. {god. lOj^. do

stavi gospodstvo

Hrvata na moru.


I.

io^8.y

Vojna duzda Dominika Contarini.

Pokušaji Mlet-

ana

proti Dubrovniku.

Petar

Krešimir (god, 10^8.

uzpostavlja prevlast
loy^.).

— Normani u
i

Hrvata na moru.
Dalmaciji.

— Dmitar Zvonimir
Utjecanje

lO'/j,)

Kralj Slavi (lOJj. do
{gO(l.

I0j6.

do loSp.J
izmedju

njegova politika.
VII.
i


u

Grgura

Henrika IV.

proti byzantsko-mletakomu.

— Savez

Zvonimirovo u razpru
hrvatsko-normanski

Zvonimir

šalje brodovlje

u

Italiju,

Vojna

Draem

hrvatsko-normanska

Bitka pod Kasopom.
Posljedice

grkim vodama.

Bitka pod

Smrt Roberta Guiscarda.

ove

vojne u Hrvatskoj.
iz

Kada

su se hrvatski poslanici povratili

Mletaka sa
II.

ve

spomenutim porugljivim odgovorom dužda Petra
*

Orseola,
7cXo{a)v
IjjLTCopta,

De adm. imperio
/.ol

cap.

31.
ol

str.

131.:

»8iix

twv

xotoui:wv

(/.ovSotipiov

aavr^vtov)
sila

a7rlpj(^ov:ac

pouXojxevot

tov

KptopaTojv otot/etv

Popario: Pomorska

Hrvata,

7

98

Vojna

Petra II,

Orseola.

bijaše posve naravno,

što su

neprijateljstva

odmah zapoeta.
vidjeli
pri-

Gusarenje se preuzelo iznova, pa su se Mletani
nuždeni

da

oboružaju

i

odašalju

prema hrvatskoj
ladja.

obali odio

svoga brodovlja na zaštitu trgovakih svojih
zapoviedaše
nije

Badovarij
isto.

Bragadin,

vojvoda,

o

Tim odjelom kojemu inae

poznato

Ta

ekspedicija nije poluila nikakvih sjajnih

uspjeha: kroniari

zabilježiše,

da je Bragadin zauzeo hrvatski

grad Vis

(Issa)

i

da je odveo u Mletke robija obojega spola.*

Ali sva je prilika, da je

Bragadinu bilo povjereno da pripravi
sa hrvatskim izdajicom Svetoslavom

zemljište za Orseolovu vojnu, pa se je on sada sporazumio sa

dalmatinskim gradovima

i

Surinjom, bratom kralja Držislava.

Malo

poslije

Bragadinove vojne nekoji primorski gradovi
u Mletke poslanstvo, koje je imalo
zaih primi

dalmatinski odpraviše
moliti dužda,
nije iznenadilo

da

pod svoju

zaštitu.^

To

poslanstvo

naricu, koju je

Mletane; ovi su ve imali opremljenu jaku morsam dužd imao da predvodi, pa se je ekalo

na dolazak poslanika kao na neku formalnost, koja
koniti

e

poza-

poduzee, osnovano na odmetnitvu primorskih gradova
i

od krune hrvatske

na izdajstvu samoga kraljeva brata.

Dneva
skih luka;

26. svibnja 998.,
iz

na Spasovo

,

odplovio je

dužd
istar-

sa svojim brodovljem

Mletaka. Dotaknuo se je nekojih

a

trei

dan ini se da
opisu

ve

bijaše u Zadru.

Kod

sveanoga doeka, prema

Ivana Djakona, koji je bez
je
izticalo la-

sumnje plovio na duždevoj dromoni, svuda se
tinsko sveenstvo s biskupima na
došli

elu

;

u Zadar

dapae

bijahu

na poklon biskupi krki

i

rabski, pošto njihovih

gradova
da je

Orseolo nije namjeravao
latinsko

da se dotakne. To
bilo proti

bi znailo,

sveenstvo po gradovima
eJi;

kralju Držislavu,

KKo xaatpou
•da^ xal

xacrTpov 7ceptep^d[xsvot trjv xe Uavaviav xa\ tov x(iX7rov t^? AeX|AaBeVETta?.

[J.6)(^pt

*

Docum.

str.

424—425. Pošto mletaki
dokaže,

izvori

Issu

spominju kao hrvatski grad, a tomu nazivu
(lib.
II.

odgovara jedino Vis,

Lui

cap. IV. str. 71.) se napinje da
zabilježili,

kako su mletaki

kroniari pogrešno

da

je

Bragadin osvojio Issu,
se je

doim
i

je osvojio

Chissu, pod kojim imenom neko da

razumievao otok

grad Pag.

^

Docum.

str.

425.

Vojna Petra //. Orseola.

99

pošto je on
božjoj.

valjda

branio

i

podupirao narodni jezik u crkvi

primorskih gradova sveenstvo imalo prvu, možda odluujuu rie u ovim gradovima; pa je moglo lako biti, da kasnije, u je ono sada uplivalo u prilog Veneciji, kao što
bijaše posve prirodno. Latinsko je

U

takvim

okolnostima

odmetnue

e

drugoj polovini XI. vieka, sav svoj upliv ulagati u prilog hrvatskoj kruni,

kada ova narodnu

liturgiju

ne bude smatrala

Bog

zna kakvim narodnim blagom, te latinski biskupi budu miljenic

na hrvatskom dvoru.
se je s brodovljem

Kod ove mletake ekspedicije ne spominje mletakim ogledalo hrvatsko, možemo lako domisliti, kada se sjetimo onoga,
taki kroniar pripovieda o
proti

se nigdje, da

a razlogu se
što

nam

mle-

izdajici Svetoslavu, koji je iz

mržnje

svome

bratu, kralju Držislavu,
,

glavom došao u Trogir,

kada je onamo dužd doplovio
prisegne, ostavivši

da

mu

se

pokloni

i

vjernost

mu

za taoca mladjahnoga sina, princa Stje-

pana.

'

Hrvatski historiar vrlo osnovano na ovaj dogadjaj nado:

vezuje sliedee
to

»Za ovoga nesretnika (Svetoslava) možemo
da je bio ban primorskih strana,
primorje

i

nasluivati,

dapae

a d-

miral

brodovlja hrvatskoga, pak je u ratu sa svojim bratom,

kraljem Držislavom,

predao u ruke mletake.

Samo

tako može se razumjeti ono, što se pripovieda, da je Svetoslav

svoga vlastitoga sina dao duždu u zalog zakletve vjernosti, koju
je položio. Kralj Držislav, izdan

od rodjenoga svoga brata,
i

nije

mogao u

ovaj

as

ništa uraditi, tim više, ako je
^
«

ban pomor-

stva primio zaštitu mletaku.

U
mogao
triumf.
*

takvim odnošajima doista je mogao bez zapreke dužd

Orseolo pristati
je s

pod vSvaki primorski grad, a kroniar njegov pravom opisati tu njegovu ekspediciju kao pravi
niti je

Hrvatske se ladje nisu nigdje pokazale,
.

koja bila

frater Surigna

»Cumque Traorensem urbem peteret Sclavorum etiam regis nomine aderat, qui condam fraterno dolo deceptus regni amiserat diadema. Ipse namque non modo sacramenti vinculo se eidem duci associavit, verum etiam Stephanum puerulum, carissimam sobolem suam,
.
.

šibi
I.

pro obside commendavit.«
234.

Docum.

str.

427.

*

Smiiklas

o.

c,

str.

00

Vojna Petra

II.

Orseola.

ulovljena
kojoj

od Mletana,

ako se izuzme jedna neretvanska, u
ljudi,
ali

su zarobili
pustili,

etrdeset

koje su

odmah

i

na

slo-

bodu

dok im

je njihov vodja
'

obrekao, da ne

e

uzne-

mirivati više

mletakih pomoraca.
put

Izpod Spljeta mletako je
Lastova,
koje otoke rek bi

brodovlje odplovilo

Korule

i

da je

i

zauzelo.
je

-

Doim
mu
se

dužd bio usidren

poslanstvo
ili

dubrovake
ali

republike,

pod Lastovom, predstavilo tražei, da im bude
zadovoljiti.
^

povraena

naknadjena roba, zaplienjena na njihovoj jednoj
godine
;

ladji prije tri

im dužd ne htjede

vriednosti

ove ekspedicije

dužda Orseola dalo
ne pripisuju
joj

bi

se

mnogo

razpravljati. Niti

mletaki

pisci

osobite

važnosti,

naglasujui,

da se ne smije tumaiti

tako,

kao da

su se sada primorski gradovi
to bio in,
i

pokorili
stupili

Veneciji,

nego da je
da su se

po kojem su gradovi
interesa.

pod

zaštitu svetoga Marka,

to

sbog trgovakih
što

Za

tu

svrhu

mogue

obvezali na kakav godišnji danak, ako nisu sve obveze stegli na
to,

su poeli u svojim stolnim crkvama na Duhove, u poi

sebnoj ceremoniji, poslije imena iztonoga cara spominjati

ime

dužda mletakoga. To su esto spominjane »laudes«, pohvale,
što se jošte pjevaju u gdjekojoj crkvi dalmatinskoga primorja *

*

Prema onomu,

što piše

Romanin
ovaj

(o.

c.

I.

str.

277), Mletani su
^

trebali deset ladja da zarobe tu etrdesetoricu Hrvata.

Docum.

str.

427.

^

Mletaki kroniari

izkriviše

dogadjaj u smislu, kao da je poi

slanstvo donielo duždu
Veneciji.

gradske
(0.

kljueve
c.

time

izrazilo svoju to

pokornost

Dubrovanin Resti
je to

str.

38

— 39)
niti

odluno

pobija, doka-

zujui vrlo uspješno, da

puka
se nisu

izmišljotina,

osnovana na pustim mleizmirili,

takim

željama.

Dubrovani
je

sada

kamo

li

podložili
i

Mletanima, nego je mir taj mir (god. lOOl.) bio
godine
tri

sliedio tri

godine poslije

Orseolove vojne. Ali

sklopljen na
:

temelju podpune ravnopravnosti.

Uvjeti bijahu doista znaajni

Dubrovani

su imali poslati u Mletke svake

dva biela konja; a kada bi se Mletani oružali na moru, jednu na vlastiti trošak opremljenu galiju; Mletani pak obvezaše se darovati Dubrovanima svake godine 14 lakata crvene dohe, dva

bavice vina

i

bivola, te jednu opremljenu

za
*

rat galiju,

kada
c.

bi se
II.

republika svetoga
cap.

Vlaha oružala na moru.

Cf.

Lui

o.

lib.

VI.

Ro-

manin

o.

c.

I.

str.

276—277.

Duzdevo vjenanje

s

morem.

101

Da novo

stvorene

odnošaje bolje

utvrdi,

dužd Orseolo
izdajice

zaruio je mladoga princa hrvatskoga Stjepana, taoca
Svetoslava, sa svojom
sudbini, da

kerkom
tri

Hicelom, koja je time izmakla
sestre zatvorena u samostan.*

bude kao njezine
i

Da

li

je

pak

koliko ta krvna sveza izgladila opreke izmedju
i

hrvatskoga dvora

Venecije, vidjet

e

se kasnije.

U

ovo doba
s

zavela

se

u Mletcima
ta

sveanost duždeva
da ovjekovjei
to-

»vjenanja

morem«.

Slava
II.

imadjaše

božnju pobjedu Petra

Orseola nad Hrvatima, a obavljala se
iz

svake godine na Spasovo, dan, kada je dužd odplovio
taka put Dalmacije.
sa

Mle-

To vjenanje
»Bucentoro«,

sastojaše u tomu, da je dužd

razkošne

ladje

okružen

od

velike

i

sjajne

pratnje, spuštao u

more

zlatan prsten u vriednosti od šest du-

kata, blagoslovljen od patrijarhe.

Kod toga ina dužd
u

izgova-

raše ove riei:

»More,
i

našega pravoga
snovati,

s tobom se vjenavamo vjenoga gospodstva.«*

znak
i

Kralj Držislav rek bi da

se je

na skoro osviestio

stao

kako

bi skršio

mletaku

prevlast

na moru

i

iztrgnuo

izpod mletake zaštite primorske gradove dalmatinske. Ovi ini
se

da su ga
sin

i

priznali opet

za svoga
iz

kralja,

pošto god. 999.
otac
bijaše

duždev

morade

bježati

Spljeta,

kamo ga

poslao kao pouzdanika.

Nego ipak

svojih osnova Držislav nije

dospio da izvede do kraja, jer ga oko god. 1000. smrt snadje;

a njegov

nasljednik,

kukavni
^

Svetoslav
li

Surinja,

ve

odprije

spleten s Mletanima, ne

bijaše do

namjestnik Venecije na

hrvatskom

priestolju.
II.,

Krešimir
noga Svetoslava

koji je

oko god.

1009. nasliedio zlosret-

Surinju, nastavio je djelo Držislavovo, da uz-

postavi hrvatsko gospodstvo nad jadranskim

morem. Odnošaji

za ostvarenje njegove osnove bijahu sada povoljni. God. 1009.
^

»Quatuor
,

primam

quoque filiae eidem optimo manebant patri, quaruni Hicelam nomine, Stefano Sclavorum regis filio, de quo antea prereliquas vero tres
str.
*

dixi, in coniugio honorifice sociavit,

in monasterio deo

omnipotenti
str.

mancipavit.«
II.
I.

283—285.;
o.
c.

str.

— Docum. 430. — 111. — Molmenti o.
c.

Roman
47.

i

n

o.

c.

I.

str,

*

Cf.

Srai-

iklas

str.

238.

102

Krešimir

II.

bijaše preminuo dužd Petar

II.

Orseolo, a iztono carstvo nije
bijaše u ratu sa BuII.

moglo da sada pomaže Mletanima, pošto
doista vojevao
tinsko.

garima. Usljed toga smije se nasluivati, da je Krešimir
i

sada

da je god. 1017. opet osvojio primorje dalmase

Venecija
je

usudila tek

god.

1018.

da

mu

izadje

na

megdan, kada
stva, koje

Hrvatima zaprietila pogibelj od iztonoga

car-

preko ruševina Bugarske

bijaše se primaklo hrvat-

skim granicama.

Tu

je priliku dobro upotrebila Venecija,

pa

je

dužd Otto

Orseolo

odplovio

na elu brodovlja prema hrvatškrtu jednu viest
bi

skim obalama. Glede
porazilo hrvatsko
bili

ove vojne imamo
njoj

kod

mletakih kroniara, a prema
i

mletako

brodovlje bilo

usljed

toga primorski

gradovi dalmatinski
^

bi

opet dospjeli pod
nije

mletako

pokroviteljstvo.

Doduše, u
iz-

viesti

izriito

naglašeno,

da se je

bio boj

na moru

medju Hrvata i Mletana; ali znademo, da do bitke na kopnu nije moglo doi, pošto Venecija ne imadjaše kopnene sile, ili bar takve, koja bi se bila mogla da ogleda sa hrvatskom. Hrvati
su dakle sada opet imali svoju mornaricu, koja je, vidi se, bila

oito

slabija

od mletake, pa

kralj

Krešimir

II.

nije

mogao da

uzpostavi gospodstvo Hrvatske na jadranskom moru. Ali treba

takodjer naglasiti, da je ovo bila prva pomorska bitka, za koju
se
razložito

može

kazati,

da su Mletani nadvladali Hrvate.

Ovaj neuspjeh na moru, a neprijateljstva Byzantinaca na kopnu
sklonuše Krešimira
lijem.
II.,
i

da se izravna

s

iztonim carem Baziiz

Mir bi

sklopljen

Krešimir dobi

Carigrada

bogatih

darova uz naslov

patricija.^

Hrvatski kralj kao da nikako ne mogaše da pregori pri-

morskih gradova dalmatinskih, koji su
uzpostavu

mu

toliko nuždni bili za
,

hrvatskoga gospodstva na moru
ih

pa je vrebao na
zaštite.

sgodnu prigodu, da

oduzme izpod mletake
nutarnjih

S toga,
pro-

dok

je opazio
*

u Veneciji

nemira, koji

svršiše

»Nono ducis anno Cresimerus Croatorum praesideas regno, Jadran
maritimas civitates Dalmatiae
requisitus

et

alias

quotidianis incursionibus inquietat.
exiit,

A

quibus dux

cum

stolo

et

civitates

tutavit, hostes in

fugam
str.

vertit et civesillarum in sua fidelitate et obedientia solidavit.

— Docum.
238.

431.

2

Docum.

str.

432—433.

Smiiklas

o.

c.

I.

str.

Stjepan

I.

103

gonstvom dužda Otona Orseola, on je opremio svoje brodovlje te stao jurišati na primorske gradove. Nego, pošto Mletani bijahu u tiesnom prijateljstvu s iztonim carstvom, tim svojim

korakom

kralj,

budui
II.,

i

patricij

carigradski, izazvao je srdžbu

starca cara Bazilija

pa ovaj odasla u jadransko more svoju

mornaricu, koja, providjena

grkom

vatrom, porazila je hrvatsku.
i

Tom

prigodom (god. 1024.) Byzantinci zarobiše
koje odpraviše u Carigrad,
;

samu

kraljicu

sa kraljeviem,

te se za njih nije

nikad više ništa doznalo

a primorski gradovi dalmatinski spaih

doše pod iztonoga cara, u ije ime
namjestnik
s

upravljaše byzantinski

naslovom stratega.*
hrvatskoj
kraljevskoj

Poraz ovaj valja da je bio odsudan, pošto poslije ovoga
dogadjaja
o

mornarici

fali

svaka

viest,

ako ne
god.

emo

protegnuti na nju, što Grk Kedren pripisuje pod
iz-

1032.

dubrovakoj. Saraceni naime bijahu opljakali

tonu

obalu jadranskoga mora, gdje su sada prvi gospodari

bili

Byzantinci. Iztono carstvo opremilo
dovlje, predvodjeno

je proti njima svoje bro-

od

patricija Nikefora, koje,

sjedinjeno

sa

dubrovakim ladjama,
obala
Sicilije.^

sjajno ih je pobiedilo. Ladje saracenske,
oluje
blizu

koje izmakoše porazu, na povratku nastradaše od

Krešimira
slava Surinje, a
bilo

II.

nasliedi

god.

1035.

Stjepan,
Njegovo
pa

sin Sveto-

muž Mletanke

Hicele.

je kralj evanje

uznemirivano estim
i

upadajima Magjara,
nije

mu

uz

naj-

bolju volju

izvrstne sposobnosti

moglo da podje odmah

za rukom, da uzpostavi hrvatsko gospodstvo na moru.

Rod
slutiti,

nje-

gove žene bio
ga
je to

je protjeran iz Mletaka,

pa se može

da

moglo

još više nahuckati proti

Mletanima
prilike

i

njihovim

pokroviteljima u

Byzantu.

Dok
a
to

su

mu
je

dozvolile,

oko
za

god.

1050., on je zavojevao na primorske gradove, da ih pod-

vrgne svomu gospodstvu, rukom.
^

mu

djelomice

i

pošlo

Mletake kronike
»Millessimo
Barenses;

bilježe,

da je
VII.

tada dužd

Dominik
in

XXIV,
et

indictione

Barchavit Bugiano

Cor-

batia

cum

comprehendit ipsam patricissa uxor Cosmizi (Cresi-

miri); et adduxit illam in Bari; misitque

nopoli.«

Chronicon Barense.

— Documenta

eam cum
str.

filio

suo in Constanti^

434.

Docum.

str.

437.

104

Petar

I.

Krešimift.

Contarini odplovio s brodovljem u
tinskim gradovima,
ali

pomo
i

Byzantincima
zauzeo ga.^

i

dalma-

kakvih bitaka ne zabilježiše, nego jedno-

stavno vele, da je dužd napao Zadar

drugim

gradovima ne ima spomena
matinski
bili

niti

kod

poznijih pisaca, pa se

može

temeljito izvesti, da su polovinom XI. vieka ostali gradovi dalkralju. To se može izvesti dubrovaki kroniari ovom prigodom ne spomenuše drugih gradova osim Zadra, a ova Contarinieva

pokorni hrvatskomu
niti

tim sigurnije, što

vojna zanimala je

u velike

i

republiku

sv.

Vlaha.

Contarini

naime bijaše odplovio od Zadra put Dubrovnika, nakrcavši se
vapna, greda
i

svakoga gradiva, namjeravajui da podigne
gdje
sv.

tvr-

djavu na mjestu,

su

medjutim Dubrovani

bili

zapoeli

gradnjom tvrdjave

Lovrinca,

znajui unapried za osnovu
pokušao da se
da su Mletizjalovilog

duždevu. Kada je Contarini vidio, da je predteen od Dubrov-

ana

i

da su ovi spremni na odpor,

nije

niti

izkrca,

nego je obrnuo prove, tobože u
zabilježiše

Iztok. Ujedljivi kronii

ari dubrovaki

ovom prigodom

to,

ani, da bar donekle

naknade znatne troškove

se

poduzea, od tada poeli brojiti svojim veslaima, t. zv. galeottima, 14 mjeseci za jednu godinu; pa da su ti kukavni galeotti od toga prozvali spomenutu tvrdjavu Mal-paga, zlom plaom, pošto su dobivali sada plau za 14 mjeseci, kakvu su
prije

šaja proti
je

Svakako, iz ovoga mletakoga pokuto, da se dubrovakoj slobodi moglo bi se izvesti sada opet nad Dubrovnikom vijao stieg pokrovitelja hrvattoga imali za \2}
i

i

skoga kralja Stjepana.
Stjepanov
nastavio je
sin, kralj

Petar
morem.

I.

Krešimir
uzpostave

(1058.

— 1073.),
on

otevo

djelovanje oko

hrvatskoga gobijaše,

spodstva nad jadranskim
je brzo shvatio,

Oštrouman, kako
svojih

da ne
i

e

moi

osnova

ostvariti,

ako

uz posjed ne stee

privrženost primorskih gradova, u kojima

svedj jošte latinski živalj bijaše na kormilu.
*

Njemu

je u

prvom

»Anno Domini millesimo quinquagesimo. Dominicus Contarenus. temporibus erat dux Venecie (IO43 107 1.). sui ducatus anno Docum str. 444. — septimo ivit Jaderam cum exercitu et cepit eam.« 2 Resti o, c. str. 42.
qui
illis

Petar

I.

Krešimir.

105

redu trebalo da predobije za se latinsko sveenstvo, koje, kao
što je

ve

spomenuto, imadjaše odluan upliv

i

vodilo je prvu
i

rie u javnim poslovima tih gradova. Njemu je to pošlo za rukom time, što je popustio u pitanju hrvatske službe božje.
Imajui za sebe latinsko sveenstvo,
podpori,
tim
više,

nadao se on
državi

i

papinskoj

što je

papinskoj

Hrvatska bila nasv. Stolici

ravnim saveznikom proti Mletanima, a samoj

sgodan

bedem
i

proti
i

odmetnutom Byzantu. Za
vjerski
interesi.
I

to su se dakle stjecali

politiki

Petru Krešimiru

osnove su se

liepo razvijale, pa je godine 1069. u kraljevskom Ninu, okružen od hrvatskih velmoža i dostojanstvenika, mogao doista kazati:

»Bog svemogui razši rio
i

je

moju državu na kopnu

na moru!«^ Gradovi
priznavali

dalmatinski
su

ve
g.

od prve godine

nje-

gova vladanja tuma

ga

svojim

pokroviteljem, pa

u

javnim svojim izpravama,
i

poam

od

njegovo ime, ponajviše samo.
gdje ga

U

1059., navode iza datim izpravama gradovi,

koji jedini

sainjavahu tadanju Dalmaciju, sveano ga priznaju
nazivlju

svojim kraljem,
naca«,

»kraljem Hrvata
^

i

Dalmatigdje
pri-

rex Chroatorum et Dalmatiarum,
i

ili

znavaju Hrvatsku

Dalmaciju jednom

kraljevinom,

Croatie

Dalmatieque regnum domino gubernante Petro, ^ ili pak regnante Cressimiro rege Chroatorum et Dalmatinorum. * Ali ne samo da sada ti gradovi toli sveano spominju ime svoga kralja, nego uz njegovo ime krai

ljeva najstarijega bana,

prvoga velmože na hrvatskom dvoru. Znaajne su takodjer riei kralja Petra Krešimira, sadržane u listini, kojom je darovao samostanu sv. Krševana u Zadru otok

Maon, na zapad Paga. On

tu

veli:

»darivamo naš vlastiti
a

otok,

koji

se

nalazi
^

u

našem dalmatinskom moru,

zove se Maun.«
^

Taj otok bijaše krunsko dobro; a da je više
»Igitur quia

Deus omnipotens terra marique noetc.« (Chirographum regis Petri * Docum. Cresimiri, quo monasterio s, Chrisogoni insulam Mauni donat). ^ »donamus .... ^ O. c. str. 56. O. c. str. 75—76. str. 51.

Docum.

str. 73.:

strum prolongavit regnum,

decrevimus

•»

nostram propriam insulam, in nostro dalmatico mari sitam, quae vocatur
Mauni.«

Docum.

str.

73.

106

Petar

I.

Krešimir.

Otoka bilo krunskim dobrom hrvatskih vladara, dokazuje injenica,

što je takodjer Petar Krešimir,

tri

godine prije ove dau nizu oveih otoka

rovštine,

1066., darovao samostanu sv. Ivana Evangeliste u kra^

ljevskom Biogradu otok Žir

(Zuri), zadnji

u sjevernom dielu Dalmacije.

Kada uvažimo

te darovštine kralja Petra Krešimira;

kada
koji
i

se obazremo na naslov

kralj

Hrvatske
koji

i

Dalmacije,

ne samo on rabi u kraljevskim poveljama, nego
primorski gradovi dalmatinski,

mu ga

daju

izkljuivo

sainjavahu ondo pod
nji-

dašnju Dalmaciju,

pošto

teritorij

Hrvatske sizaše

hove bedeme; kada uvažimo, da nijedan od njegovih predšastnika tog naslova nije rabio, doim su, poamši od Petra II.
Orseola, mletaki duždevi gizdali se u svojem naslovu

umetkom
gra-

vojvoda Dalmacije;
pisac,
^
i

i

kada,

kako

veli

ve

spomenuti njemaki

obazremo se na injenicu, da
njihovi biskupi borave sa

priori dalmatinskih
i

dova

banovima
pa
s

županima hrvat-

skim na dvoru hrvatskoga

kralja, te su

postali u

neku ruku
i

i

oni hrvatskim dostojanstvenicima,

kraljem saborišu

na-

vode se kao svjedoci na njegovim poveljama, onda se
mora, da su se
ti

priznati

gradovi rado podvrgli Krešimirovu žezlu, da
i

su u istinu postali dielovima hrvatske kraljevine

da je usljed

toga hrvatsko gospodstvo na moru bilo uzpostavljeno. Krešimir
je povratio

dobu kralja Tomislava, kada
na moru. Poput Tomislava,
takmaci, pa se
i

je

Hrvatska bila silna

na kopnu
i

i

Krešimira su se bojali

susjedi

i

ne nalazi zabilježeno nigdje, da je

tko na njega zaratovao, premda se odnošaji ni prema Veneciji
ni
biti sada poboljšali. Ali Byzant u ovo prema Byzantu ne doba bijaše zabavljen nutarnjim nemirima: carevi su iztoni

e

usljed smutnja
nika, nije se

esto padali

i

dizali se;

a Venecija, bez savezkoji,

uhvala

da udari na Hrvate,

sada opet na

okupu, bijahu vrlo poštovanom državom. Danak mletaki, istina^
*

»Volo etiam

et

affectuose

concedo
sit

et

concessive

affirmo

eadem
52.

regali auctoritate,

ut tota

insula Zuri

propria et

specialis

pretaxati

monasterii
*

cum universis Gfr5rer-Weiss o. c.

illic
II.

consistentibus etc.«

Docum.

str.

str.

214.

Kralj Slavi,

107

nije

sada opet tekao u kraljevsku blagajnu;
Krešimir nije
htio
sile

ali to

bijaše s toga,

što

da se upusti u pustolovno ratovanje,
trošile
:

gdje bi se narodne
toga, da

njemu bijaše u prvom redu do
i

uz

silu

kraljevstva podigne

njegovo

blagostanje,
još
je nešto

znajui, da je

ovo podlogom svemu.

Osim toga
s

njega odvraalo od pustolovina:
sljednika. Djeca

njega je morila briga za na-

mu

bila poumirala,

pa je

toga još za života
I.

proglasio svojim
šimir bijaše
odaljio

nasljednikom

sinovca Stjepana. Petar

Kre-

doista

dobar

politik,

pa

i

ako se je u kojeemu
njegove zasluge oko

od narodnoga programa, ipak

silne

premnogo ga opravdavaju, ne samo to, nego ga podižu do visine, na kojoj historija obiava splesti vienac svome junaku za sve viekove, okitivši mu ime pridjevkom
konsolidacije države
»veliki«.

Petra

I.

Krešimira nije

nasliedio

po njemu
ini
bi

odredjeni

i

proglašeni nasljednik, nego je nastala borba

izmedju možnijih
se,

banova, dokle nije

pobiedio

Slavi

,

zet

pokojnoga

kralja, jer se bijaše oženio s

Nedom, rek

njegovom kerju.
iz

Slavieva vlada

nije trajala ni

pune dvie godine. Sudei
VII.

po jednoj izpravi poslanika pape Grgura
kneza.

god.

1075.,

^

on je upravo te godine bio zarobljen od jednoga normanskoga

Normane
s

valja

da je prizvala stranka protukraljevska,
biti

kojoj je opet

na elu moglo

latinsko

sveenstvo primorskih
po
bilo

gradova, bilo

toga, što je željela, da na priestolje dodje

Krešimiru odredjeni
bit

nasljednik,

Stjepan,

pak,

što

Slavi

e

udario drugim pravcem u pitanju narodnoga jezika kod

službe božje. Bilo kako

mu

drago, injenica, da su

bili

pozvani

u

pomo

proti kralju Slavi
VII., odaje,

u

Normani, miljenici

i

odani privržela-

nici

Grgura

da je na elu tomu pokretu bilo
su uestvovali
oni jedini,

tinsko sveenstvo.

Da
i

kod toga u prvom redu
izprava od
8. ve-

gradovi primorski,

možda

jami nam
ti

ljae god. 1076., kojom se upravo
^

gradovi obvezuju prema

Christi,
cepit.«

»In anno millesimo LXXV. ab incarnacione domini nostri Jesu mense novembris. Ea tempestate qua comes Amicus regetti Chroacie

Docum.
I.

str.

99.

Sr.

Gfrorer

0,

c.

II.

str.

236.

Smii-

klas

o.

c.

str.

251.

108

Dmitar Zvonimir.

mletakomu duždu

Silviju,

da za

budue ne

e
^

više dozivati u
Iz te

zemlju ni Normana, ni kojih drugih tudjinaca.

se izprave

takodjer razabire, da su sada za izpražnjenog hrvatskog priestolja
primorski

gradovi

opet poeli

oijukati

s

Venecijom,

hotei

valjda time

da uplivaju na hrvatske velmože, da izaberu za

kralja muža, koji
liturgije,

e nastaviti
biti

politiku Petra Krešimira u pitanju
stolicu,

te

i

po tome

sasvim privezan uz rimsku

kojoj je sada silno trebalo

odana vazala na iztonoj

obali ja-

dranskoga mora, kao što

e

ga imati u južnoj

Italiji

u osobi

kneza normanskoga Roberta Guiscarda.

Ako

to

u

istinu bijaše

namjera primorskih gradova, onda
svojoj

valja priznati,

da su oni u

osnovi

konano

i

uspjeli.

Poslije zarobljenja kralja

Slavia hrvatsko
godinu,

je priestolje ostalo

izpražnjeno punu jednu

pa je tek u drugoj polovini
i

god.

1076. bio izabran

enstva«^
skih

kraljem Hrvata

»jednoglasno od naroda sveDalmatinaca, t. j. primori i

gradova,

Dmitar Zvonimir.

prestalo je dakle,

Oijukanje s Mletcima netom su hrvatski velmože složili se s priVII.

morskim gradovima u osobi kandidata, povoljna papi Grguru
Poslanik papinski,

nadbiskup Gerardo,
to,

^

boravio je

cielo

ovo

vrieme u Hrvatskoj, bez sumnje za

da upliva na izbor no-

voga

kralja;

pa

mu

je

intencijama papinim.

i pošlo za rukom da podpuno zadovolji Po tom, Zvonimirov izbor uzsliedio je na

temelju

kompromisa izmedju

življa

hrvatskoga

i

latinskoga.

Jednodušna narodna volja njega
nije

nije podigla

na priestolje, pa

udo, ako mu je za ciele vladavine položaj bio nesiguran, dok je morao naginjati ili jednoj ili drugoj od ovih previše razrožnih stranaka. Za Zvonimirovo krunisanje Grgur VII. poslao
je osobito poslanstvo, opata

rimskoga Gebizona

i

biskupa Fal-

coina, sa krunitbenim znakovima.

U
iz

bazilici solinskoj sv. Petra,

gdje se je krunisanje

obavilo

(poetkom

listopada

1076.),

u

sveanom
*

saboru, Zvonimir se je
str.

zahvalnosti izjavio vazalom
str.

Documenta
455

101

— 103. —
iz
str.

Romani n
s.

0.

c.

I.

391.

O

upadaju Normand vidi izvadak
na
str.

»Miracula
211.

Christofori« u
str.

Documenta

— 457. —

'

Docum.

^

Docum.

99.

Dmitar Zvonimir.

109

sv. stolice,

obvezavši

se

i

na godišnji danak u potvrdu toga
jedne
strane, te
blizina Hrvatske
i

vazalstva.

*

A

ta

obveza
s

s

papinske države
nije niti

druge, odaju, da vazalstvo hrvatskoga kralja

moglo da bude tek puka formalnost, i da bijaše goonoga osvojitelja lema razlika izmedju Zvonimirova vazalstva Englezke, Vilima Normanskoga, ili pak vladara Poljske Ruske,
i

i

koji se takodjer ovih

godina izjaviše vazalima

rimske

stolice.

Imajui da bira izmedju narodne i latinske stranke, Zvonimir se odluio za potonju; a to bijaše golema pogreška,
koju, naravski, on valjda nije
niti

uvidjao,

kamo
i

li

da

bi joj

mogao
u

predvidjeti posljedice. Latinska ga je stranka izrabljivala
mjeri,

najpodpunijoj

a

vodje

njezini

takodjer

za osobnu

svoju korist, kao što to svjedoe este darovnice.

Kada
Henrika

se

je

razpalila borba

izmedju

Grgura

VII.
i

i

cara

IV., te iz

nje

buknuo
i

rat izmedju

papinske

carske

stranke u susjednim koruškim
taj

austrijskim zemljama, zašao je u
je

rat

i

Zvonimir.

U

Korušku

provalio

tri

puta; prva dva

puta vojska

mu

se

proslavila

pobjedama,
stao

ali

trei

put

bude

poražena tako, da je neprijatelj
nica Hrvatske.

prodirati

ak
i

preko gra-

Tada

se pojavilo nezadovoljstvo,
'^

kralj je
ali

morao

prema sjeveru; odrekao poslušnosti prema Grguru VII.
odustati od dalnjega vojevanja

se zato nije

Izmedju osnova pape Grgura VII. bijaše
oslabi,

i

ta,

da se bar

ako se ne uzmogne
je trebalo

srušiti,

odmetnuto iztono carstvo.

Osnova Za nju

ta bijaše smiona, a politiki

možda ne sasvim shodna. vlastiti innai provadjaa, koga bi mogli
i

teresi oduševiti za tu borbu.

A

taj

se

provadja našao u osobi

ve

za rat se lahko za što

spomenutoga normanskoga kneza Roberta Guiscarda. Izlika i brzo našla, pa su se protivnici stali ogledati

jaim

saveznicima.
I.

God. 1081. bijaše postao iztonim carem Alexij
je obratio

mnogim zapadnim vladarima

za

pomo,
li
i

ali

On se mu ne
Mlet-

podje za rukom predobiti za se nikoga,

do

Veneciju.

ani

su naime
*

ve
str.

u razpri izmedju Grgura VII.

Henrika IV.
255, 256.

Docum.

103.

^

Sr.

Sraiiklas

o.

c.

I.

str.

1 1

Dmitar Zvonimir.

držali s

potonjim,
interesi,

pa
koji

s

toga,

i

da ne budu pridošli k tomu
mogli obzirom na
sla-

trgovaki

im

izostati nisu

bost iztonoga

carstva,

oni

su

ve
i

po sebi morali se nai u
njegovim Normanima, koji
iz-

taboru protivnom papi Grguru Vll.
se,

vidjesmo, još god.

1075. bijahu umiešali u odnošaje na

tonoj

obali jadranskoga

mora, kada je jedan njihov vojvoda

zarobio hrvatskoga

kralja Slavia.

Dužd

Silvio

,

vidjesmo

ta-

kodjer, bijaše pokušao upravo u toj prigodi da

uzpostavi mleali

taki upliv u primorskim gradovima dalmatinskim,

ga

je

u

tom izigrao papinski poslanik Gerardo, koji je doveo do spohrvatske velmože glede kandidata za razumka te gradove priestolje. Uz takvo razpoloženje Mletana prispije im poruka
i

cara Alexija, koji
hodio, da

im »ponudi

darova

i

obeanja, kako

bi

iz-

im
i

prije iz luka

izvedu
s

svoju

mornaricu, te ju na

Dra

upute

pomorsku bitku
:

nagradu za svaki sluaj
se što ljudskoga

ili

nadvladali božjom

Robertom zametnu. On im obea pomoju, ili im

dogodilo,

svakako izpunit

e svoje

obeanje.

god od njega a Lasno e im pae može se dati bez štete za državu, pa e im sve hrisovuljom utvrditi za vjena vremena.«
dozvoliti, što bi
uztražili,
*

Ovake poruke mogle su samo
mletaki
dali,
;

pospiešiti savez byzantinsko-

a posve je

mogue, da

su se

ve

sada Mletani na-

da

e
i

im poi za rukom usljed ovoga rata uzpostavi ti
pokroviteljstvo

takodjer

svoje

nad iztonom obalom Adrije,
VII.,

gdje je kralj hrvatski, odani vazal Grgura
brodovlje u

opremio svoje
I

pomo

Robertu,

svomu prirodnomu savezniku.

kraljevska mornarica hrvatska na proljee god.
je put južne Italije,
koji

1082. odjedrila

izbiva

iz

kraljevstva za

pod zapoviedi pomorskoga vojvode Jakova, cielo vrieme trajanja ovoga rata
se
niti

(1082

— 1085.),

pa

ne
je

spominje

na

kraljevskim

iz-

pravama toga razdobja, doim uviek na odlinu mjestu. ^
*

inae njegovo ime spomenuto

»Anna Comnena

ap.

Raki.

Borba južnih Slovena

za državnu

neodvisnost u

XL

-

vieku.

Rad

jugoslav. akademije. Knj.

XXX.

Zagreb

1875.

str, 82.

*

O

asti zapovjednika hrvatske ratne mornarice malo dalje

1

Dmitar Zvonimir,

1 1

S kraljevskim brodovljem hrvatskim odplovilo je u pomo brodovlje dubrovake republike. Izvor naš doduše nazivlje odposlano brodovlje »hrvatskim«, nego »dalmatinne
Robertu
i
'

skim«, te

veli,

da su »Dalmatinci« zamoljeni
tu ne

pritekli

u

pomo

Robertu. Ali da se

mornarica, izvan svake je
je

može razumievati do li »hrvatska« sumnje, samo kada se sjetimo, što
i

netom navedeno
bijaše.

o

odnošajima izmedju hrvatskoga dvora
Dalmacije, kao
:

svete stolice

ove dobe.

posebne države, sada
i

ne

Primorski

gradovi

Zadar,

Trogir

Spljet, što
i

no

sainjavahu Dalmaciju, bijahu pod kraljem Zvonimirom,

mu

bijahu

odaniji

od hrvatskih velmoža, koji se
kralja.

možda ne mogahu
ti

oduševiti za politiki pravac svoga

A

pošto

gradovi

ne bijahu država u državi,
imati svoje posebne ratne
liko

posve je naravski, da ne mogahu

sile,

kopnene

ni

pomorske; pa ko-

god im

je

kralj

Zvonimir mogao dozvoliti autonomije u
i

samoupravi, nije im doista prepustio

vrhovna krunska prava,

kao što je vodjenje rata
sva je
prilika,

i

sklapanje mira.
ekspediciji

Mogue

je,

dapae
brodova

da u ovoj
ali

bijaše ponajviše
ciela

primorskih gradova;

da se je
tih

i

ekspedicija poduzela

na odluku
dozvoliti.

i

pod upravom

gradova, ne može se podnipošto

Roberto Guiscardo bijaše samo izvadja osnova Gr;

gura VII.

a kralj Zvonimir, koji

se nije

ustruavao za ljubav

papi da zavoj uje na dalekom sjeveru,
ni

nije

mogao da

izostane

u ovoj prigodi, gdje je mogao raunati na izdašnu podporu
gradova,

primorskih
*

kojima je imao da zahvali u glavnom
transire volens

i

»Dux (Robertus)
Militibusque

mare praecipit arma

parari,

suis, se

praestolentur Idrunthi

Imperat; aptari naves facit; ipse Salerni,

Undique dona petens

et

supplementa, moratur

.

.

.

Convenitint omnes, sicut mandatur, Hidrunthi.

Dalmatias naves honeri dux eligit aptas, Auxilio šibi quas gens miserat illa petitas:
Has armis
et equis

sumptuque virisque repletas

Ad Corifum mittit Gens comitata ducem cura Dalmaticis Ragusea
Telorum crebris

consternit jactibus aequor.«
lib.

Gesta Roberti Guiscardi

IV.

Docum.

str.

458.

2

1 1

Dmitar Zvonimir,

svoj izbor.

Kada

se

pak sve

to

uzme na um, onda

se
s

mora

zakljuiti, da brodovlje, odpremljeno u

pomo

Robertu

iztone

obale jadranskoga mora, ne

bijaše

»dalmatinsko«, jer ne mo-

gaše da bude, nego kraljevsko hrvatsko.
Sjedinjena

normansko-hrvatska mornarica brojila je 150
ostalom potrebitom
prtljagom.

do 160

ladja,

na koje se ukrcalo oko 30.000
i

njima, zairom

^

momaka s koNa svaku je
i

dakle ladju odpadalo po 200 momaka,
i

ne raunajui mornare
ostale

veslae

;

a onda stanoviti broj konja, pa dio municije
se to uvaži,

prtljage.
i

Kada

mora

se priznati, da su

i

normanske

hrvatske ladje bile doista velike;

dapae, sudei po onomu,
bile

što izvori pripoviedaju,

hrvatske

su

jae od normanskih,
koja ga je na
ovoj

pošto je Roberto izmedju hrvatskih odabrao dvanaest za svoju
pratnju,

za

se
^

i

za

suprugu Sigelgaitu,

vojni pratila.

Kolike su pak u istinu bile

te hrvatske ladje,

može koga

se tek nagadjati. Tukydides u svojoj povjesti peloponez-

rata veli, da je vojska atenska, koju je god. 415. pr. Kr.
Sicilije,

odveo Alkibiades put
134 trireme;^
sthenom,
sastojaše

brojila

6400

ljudi,

ukrcanih na

doim pomo,

odpravljena god. 413. pod

Demo-

U

od 5000, porazdieljenih na 73 ladje. * da prvom sluaju imamo uz mornare i veslae do 50 vojnika,
u

doim

drugom nešto preko 60 na svakoj
i

triremi.

Obe pak
i

vojske, kao

Guiscardova, bijahu
te

odredjene za rat na suhu
s

na moru. Kada prispodobimo

brojke

gore navedenim, pa
duljine,

kada se sjetimo, da su grke trireme imale do 50 m. onda možemo temeljito
bar kolike
i

kazati,

da su

i

hrvatske ladje sada bile
ili

negdašnje trireme atenske,
ili

rimske liburne

iz

carske dobe,

pak kao byzantinvske
te odplovilo

i

mletake dromone.
obali grkoj,
i

Normansko-hrvatsko brodovlje diglo je sidra izpod Otranta

na 22. svibnja 1082,,
polis.

prema protivnoj

pošto Roberto bijaše naumio da najprije zauzme Naupakt

Niko-

Nego

protivni vjetrovi,

kojima tadanja pomorska znanost
poremeti prvu osnovu, te Ro*

nije znala

kako da se
Borba.

okoristi,

'

Raki:

str.

83.

Idem

ibid.

»

Knj.

VI.

*

Knj. VII.

3

Vojna u grkim vodama.

1 1

berto odlui da okuša

na dvoje, povjerivši jedan
najprije

sreu kod Draa. Svoju vojsku dio svomu sinu Boemundu,
a onda da se
sjedini s

razdieli
koji je

imao da

osvoji Krf,

otcem kod

Draa. Obilazei akroceraunski rt, jedan dio normansko-hrvatskoga brodovlja nepogodom vremena pretrpi znatne štete. Dneva 19. lipnja vojske se sjediniše pod Draem, te ga stisnuše obzauzme sadom s kopna s mora. Dra bijaše glavnom tokom otvoren mu je put prema Carigradu. li Roberto tu tvrdjavu,
i
: '

Netom odabrani car Alexije, zabavljen ratom proti TurAziji, nije mogao da doeka neprijatelja pod Draem. cieloga primorja bijaše povjerio svomu Obranu toga grada
cima u
i

rodjaku, Georgiju Paleologu.

I

novi car

i

novi vojskovodja imaali

djahu puno

sranosti

i

liepih

sposobnosti;

carstvo

bijaše

iznemoglo, a državna blagajna prazna. Premda bijaše pošlo za

rukom

sklopiti mir s

Turcima, ipak vojske bijaše premalo, mor-

narica bila takodjer slaba, pa se je trebalo obazrieti za tudjom

pomoi. Tako
spomenuto, još

je došlo

do saveza

s

Mletanima. Ovima
i

osje-

gura car unapried znatnih pogodnosti
i

obea, kao
od

što je

ve
ljute

veih, ako
tjeskobi, te

mu

cielim svojim brodovljem pruže
odbiti

pomo

u
*"

ovoj

pomognu

carstva

Norman e.
s

Mjeseca
cielom

srpnja

1082.

dužd Silvio odplovi

iz

Mletaka

mornaricom,
istoga mjeseca

sastojeom od 64 gjemije,
ili

te se usidri
luci Pali,

koncem
sjeveru

poetkom kolovoza u
Roberto je
s

na
u

Draa,

tri

milje

daleko,

shvatio,

da

mu

prvom redu treba sjedini grko, koje
nadali,

zaprieiti,

da se

se takodjer oekivalo.
stali

mletakim brodovljem Mletani su se tomu
podigoše tornjeve na
privjesiše za

pa su se odmah

spremati za bitku: svezaše svoje
s

ladje jakim

verigama jednu
smjestiše

drugom,

palubama veih ladja,

vrstim uzetima
strielce
i i

jambore
ga-

amce,
(nama

u

koje

praare,

da

s

visoka

djaju na neprijatelja. Prirediše

debelih greda okovanih glava

ve

poznati rimski asser), koje su se mogle s
i

pomou

strojeva dizati
1

spuštati,

a njihovi

dobro upravljeni udarci u
o.
c.
I.

Raki
:

o.

c.

str.

83.

^

Gfrorer

str.

510— SU.
"

Popari

Pomorska

sila

Hrvata,

:

114

Bitka

pod Draem.

bokove mogli su razasuti

neprijateljski brod. Bitka se brzo za-

metnula. Brodovlje normansko-hrvatsko snažno

navali na mle-

tako, koje bijaše poredano u obliku mjeseeva srpa. Zapoviedaše Robertov sin Boemundo. Svojom ladjom nasrnu on na duždevu, nastojei da prebaci na nju letei most; ali s duždeve ladje odmjerivahu toli vješto udarce napomenutim okovanim gredama, da su
dova ladja
vojvode.

mu
te

naskoro
se

probušili

bok.
smrti

poe

tonuti,

raznese

glas

o

Boemunsamoga

Boemundo

se

težkom

mukom
kada se

spasio, ali

nasta nered

u njegovoj mornarici, pa je morao bježati natrag u draku luku.

Trei dan

se okršaj ponovio,

je s

mletakom
pri

sdružila

grka

mornarica.
bili

Ta
se,

se je

bitka bila

po noi,

mjeseini.

Normani su
miše na
boj.

iznenadjeni, pa se na zvuk trubalja žurno spre-

ini
ih

da su se u ovoj prigodi izvrstno ponieli
su spuštali
sprieiti,

dubrovaki
lica,
ali

strielci,

koji

na Mletane oblake
i

strje-

nisu

mogli

da

oni

prospu

silu

grke

Prema bilježkama raznih pisaca, normansko-hrvatska mornarica izgubila je samo jednu ladju, a mletaka, premda pobjediteljica, morala se takodjer ^ s gubitcima povui s bojišta.
vatre, koju su sada za prvi put rabili.

Tek
skom
od

sada, mjeseca kolovoza 1082.,

krenuo je car
je

s voj-

70.000

ljudi

prema Drau,

ali

dospio pod
sv. Nikole.

sam

grad tek u listopadu, utaborivši se do crkve
vojsci manjina je
bila

U

toj

Tu sazva car bojno viee, da ustanovi vojnu osnovu. Mnienja se u vieu razilazila izkusniji vodje savjetovahu, da se bitka ne zamee, nego da
narodnosti.
se Roberto uznemiruje

grke

pomanjim nasrtajima
kojoj su
bili

i

da

mu

se sprje-

ava

dobava

živeža. Mladji vojvode nasuprot bijahu za bezod-

vlanu akciju. Ova stranka, u telji, konano nadvlada. Na isti
ovoga dogadjaja

lanovi carskih

obi-

dan, kada su 731 godinu poslije

sjedinjeni narodi

iztone Evrope pobiedili

za-

padnoga cara Napoleona I., dneva 18. listopada, dodje do odlune bitke nedaleko morske obale. U poetku je pobjeda nagi^

Romanin
Borba
str.

o.

c.

I.

str.

313—315.;

Gfrorer

I.

str.

513— 514-;

Raki:

84.

Vojna u grkim vodama.

115

njala

grkoj strani. Središte njihovo bijaše razbilo jedno normansko krilo, ali se u žestini predaleko protuklo. Najednom
pa Normani udariše takim biesom, da carevce ne Uzmae car spasiti od posvemašnjega poraza.
na bojištu do 6000
i

Robertova supruga Sigelgaita neuvenom muževnosti uredi opet
razbito krilo,

mogaše

ništa

Alexije, ranjen, ostavivši

ljudi

i

više voj-

voda. Taj

poraz,

te

odlazak mletakoga
^

grkoga

brodovlja

sbog zime, sklonuše Draane, da su se sliedee godine, 1083.,
na 22. veljae predali Robertu.
Poslije ovako' sjajne

pobjede normanskoga oružja, poja-

ana

hrvatskim, Robertu bijaše otvoren put u Carigrad.
doista
i

On

je

tomu

radio.

Njegov

sin

pone

osvajati Epir, a

sam

Roberto spremao se da udari na Solun, kamo je htio egnatejskom cestom svoje pobjedonosne ete voditi. Ali ga u tim osnovama smeli dogadjaji u Italiji. Njegov pokrovitelj, papa

Grgur

VII., nalazio

se u velikoj pogibelji, pošto car Henrik IV.

bijaše provalio u Italiju god.

1083.
Angjela.

po etvrti

put, te držaše

obsjednuta papu u tvrdji

sv.

Roberto dodje, oslobodi
ni povratio,

papu

i

odvede ga u Salerno,

odakle se nije više

pa se stade spremati za novu vojnu.
Jesu
li
i

sada Hrvati
ali

bili

saveznici Robertovi

?

Toga nam
Zvonimir

kroniari ne zabilježiše;
bijaše sveudilj najodaniji

se

može

vjerovati,

da

jesu.

vazal Grgura VII., a ovaj se je opet
ili

sada nalazio u položaju, u kojem srea
predmnievati, da nije papa

nesrea normanskoga
se s toga ne

oružja za nj bijaše od životne važnosti.
i

Ne može

godine 1084. zauzeo se kod hrvati

skoga dvora za svoga štienika

osloboditelja.

Dapae, ako

je

papa mogao u obe da pomogne Robertu, to je moglo biti samo kod Hrvata. Osim toga ne vidi se razlog, koji bi ovlastio
da se uzme, kao da je Zvonimir
kazao savez Robertu.
iza

prve ratne periode od-

U

koliko se znade, Zvonimir nije za cie-

loga svoga kraljevanja

odstupio od

pravca, koji

si

bijaše od-

mjerio u prvom poetku.
^

On

se je svedjer još držao latinske
str.

Romanin
o.
c.

o. c. I.

str.

317—318.; Gfrorer

I.

514 — 527.;

Raki

str.

85.

6

1 1

Vojna u grkim vodama.

Stranke, što se razabire

iz

njegovih povelja.

Na njegovu dvoru
koji se sveudilj

trajno borave latinski crkveni dostojanstvenici,

na kraljevskim izpravama navode kao svjedoci. Izmedju tih najodlinije mjesto zauzimlju dva muža, koji po svetosti života
i

po svojim sposobnostima domogoše se najveega upliva, a to su nadbiskup spljetski Lovro i trogirski biskup Ivan. Oni su
i
:

u tom svojstvu mogli doista
Hrvatskoj, pa su bez sumnje

biti
i

desnom rukom Grgura

VII.

u

ulagali sav svoj upliv, da kralja

uine pravim vazalom
Lovru svojim
nimir bude
za

svete stolice. Zvonimir naziva nadbiskupa
to

»duhovnim otcem«, a

nam može
bi

biti

dosta,

da se domislimo
i

mogutvu
bi

Lovrinu u kraljevu dvoru.
savez
s

htio razriešiti
bili

Robertom, ne

Da Zvomu pošlo

rukom

:

od njega

odpali latinski
stranci,

gradovi, pa bi se

našao osamljen prema narodnoj

koja je sbog njegova

politikog pravca bila prema njemu bar hladna. Hrvati su dakle
i

u drugoj periodi normansko-byzantinskoga rata

bili

saveznici

kneza Roberta, pa izmedju ono 120 gjemija, što su u listopadu
god.
1084. krenule iz Baria k suprotnoj obali, bijaše bez svake sumnje prilian broj hrvatskih pod zapoviedju vojvode Jakova, koji, kao što je ve spomenuto, i ove godine izbivaše iz kraljevstva.

Roberto izkrca vojsku

i

pridruži ju onoj,

koju prije ponije

lazka u Italiju bijaše ostavio sa sinom

Boemundom. Nego

medjutim stajao prekrštenih ruku
opet k Mletanima, pa ih lako

ni

car Alexije.

On

se obrati

sklonu, da

mu

opet pošalju u

pomo
govara.

svoje brodovlje. Niti

mu

trebaše da ih za to dugo na-

nagovaranja

Mletane valjda ovoga puta nisu mogla zavesti toliko obeanja Alexijeva, koliko strah pred Normai

nima za obstanak u vlastitim lagunama. Južna Italija bijaše u Robertovim rukama; Grka je mogla postati njegovom svaki as. Roberto je ve na jednoj obali imao Brindisi i Otranto,
na drugoj
uvidjali
je držao Avionu,

Krf

i

Butrint; a podanici sv.

Marka

su

vrlo

dobro,

za

sluaj da bi se u

tim položajima

ugniezdili

Normani
bi

definitivno,

da

bi

ovi imali
s

kljueve jadran-

skoga mora, pa
jedini izvor

mletakoj trgovini

Iztokom

a to bijaše

mletakomu bogatstvu

— bilo

za uviek odzvonilo,

Bitka

pod Kasopom.

117

jer se zastava sv.

Marka ne

bi

bez

dozvole normanske mogla

pokazati u nijednom kraju sredozemnoga mora. Trebalo je dakle

zametnuti

s

Normanima borbu na
i

život

i

na smrt, pa se je
silno,

takva borba doista

zametnula.
bilo
i

Mletako
vodio ga je
a od
tih
i

je

brodovlje

ovoga puta
Sastojaše

a predladja,

opet sam

dužd
tri

Silvio.

od 59

14 ih je bilo na

reda vesala; dokaz, da ni u XI.

vieku ne bijaše se zametnula trirema u pomorskom ratovanju.

Bari-a; a pod

Mletani zauzeše Krf prije nego li je Roberto i odplovio iz Krfom pridružila se mletakoj grka mornarica

pod admiralom Mauricijem.

Prema takovu
gjemija prema

stanju

stvari,
s

Robertu se namitala prva

dužnost da protjera neprijatelja

Krfa.

On

upravi prove svojih

onom

otoku,

i

naskoro je došlo do bitke kod

Kasopa.
tri

tom ljutom kreševu Normani bješe suzbiti. Nakon dana okršaj se ponovio, pa Mletani i opet iznieše pobjedu.^
pobjede oni kao

U

Poslije dvostruke ove

da se više

ne bojahu

Normana, pa se požuriše, da sa najbržim ladjama pošalju o sam dužd tomu viesti u Mletke a rek bi dapae, da je tada
;

i

zaletio se

do Mletaka

Preostale

ladje

raztrkaše se bezbrižno

duž arbanaških obala.

ili

ga

Roberto je opazio to sebi povoljno razpoloženje Mletana, pisci hoe, mletaki jedan izdajica, po je, kako neki
to

imenu Petar Contareno, na

upozorio,

pa se

je odluio,

da

po trei put pokuša sreu junaku. Opazivši Robertove pripreme, stali se uredjivati i Mletani na boj. vrstim uzetima privezaše svoje ladje jednu s drugom: manje bijahu u sredini, a vee na krajevima ili krilima. Tako je mletako brodovlje izišlo u susret neprijatelju uredjeno u polukrugu, što grki izvor
naziva

pelagolime
jednu
s

(TCo'XaYo);i;j//]).

Mletani su
od druge,

s

toga svezali

svoje ladje

drugom,

da Roberto ne uzmogne probiti
te
ih

im

bojni

red,

odieliti
uništiti.

jednu ladju

odieljene

svaku napose
1

Dakako, ne smije se
I.

uzeti,

da su Mlet538—54-.;

Romanin
Borba
str.

o.

c.

str.

323.;

Gfrorer

o. c. str.

Raki:

90,

8

;

1 1

Bitka

pod Kasopom.

ani

svoje ladje privezali sasvim jednu uz drugu: izmedju poprostora, koliko

jedinih trebalo je da bude bar toliko

ga

tre-

baše za veslanje

s

dvaju protivnih bokova.

tinskoga

Sukob izmedju normansko-hrvatskoga i mletako-byzanbrodovlja bijaše nada sve užasan: druga jedna
i

i

strana dosizaše
te

mu
i

znamenitost.

Grke

ladje

pobjegoše prve,

Mletani nastaviše sami odpor. Oboružani takodjer
u ovoj
bitci upotriebiše;

grkom

vatrom, oni ju

dapae

su ju sipali,

ako

emo

vjerovati

normanskomu jednomu kroniaru,
su

ak

i

izpod mora, pa
Mletane ipak srea
ladje

tako

i

spalili

jednu Robertovu

ladju.*

iznevjerila: njihovih

probito, te potonuše s vojskom, a dvie

sedam veih ladja bi budu zarobljene. Manje

prodjoše

takodjer

zlo;

pa se ukupni gubitak Mletana

sbraja na 15.700 ljudi, od kojih

2700

bi živo zarobljeno.
silu ljudi,

Nego
a to

težko da su Mletani mogli izgubiti toliku

ako ubroNe-

jimo

i

same veslae,

što

bijahu na

potonulim ladjama;
niti

tim manje, što glede broja ljudi nisu
koji spominju

izvori svi složni.

samo 13.000 poginulih, a o sužnjevima ni riei navode samo broj zasužnjenih; a imade ih, koji cieli drugi mletaki gubitak obaljuju na tisuu ljudi. Nego, pošto glede broja izgubljenih mletakih ladja svi su izvori mal ne sasvim složni, ipak se može s prilinom sigurnošu kazati, da su u ovom okršaju Mletani izgubili nekoliko tisua ljudi. ^ Zarobljenici
mletaki, ako je vjerovati izvorima, prodjoše takodjer
berto je nekojim dao izvaditi
sove.^
zlo.
ili

Rono-

oi, drugim odsjei ruke
bitke,

Sve

tri

napomenute

u kojima su se bez sumnje

odlikovali hrvatski mornari, sliedile su mjeseca studenoga 1084.

Prema opisu suvremenika, zadnju su bitku odluile brze Robertove ladje. To su po svoj prilici bile Zvonimirove sa gene, pošto znademo iz prvoga razdobja ovoga rata, da je Roberto
*

»Uli artificiosi ignem

quem graecum

appellant,

extingtiitur,

occultis fistularum meatibus sub

undas

peorflantes,

qui nec acqua quandam

navem de

nostris,

undas comburunt.«
542

quam Catum nominant, dolose inter ipsas liquidi aequoris Gaufredi Maleterrae de gestis Roberti et Ro-

gerii lib. 3. cap. 26.
str.

— 547.

'

Ap, Daru o, Romanin 0. c.

c.

IV.

str.

147.

^

Qfr5i.ei.

o.

c. I.

I. str.

324.

Gfrorer

o. c. I. str.

545.

9 ^
'

Vojna u grkim vodama.

1 1

priznavao prednost hrvatskim ladjama pred normanskim, jer
jaše

bi-

za

se,

za svoju suprugu

i

za svoju pratnju odabrao upravo

nekoliko

pomonih

hrvatskih gjemija.

Viest
cijom.

o porazu

mletakoga brodovlja
se

potresla je VeneSilvija,

Sva krivnja
je
svjetina,

svaljivala

na dužda Dominika

koga

razpaljena

od slavinoga Vitala Fali era, pa je Vitale Faliero

prisilila,

da se odree svoje visoke asti,

još iste godine, u prosincu, izabran na njegovo mjesto.

Novi dužd posla u Carigrad Andriju Michiela,

Dominika
odstup

Dandula

i

Jakova Auria, da od

cara

Alexija

izhode

Dalmacije, nad kojom

mu

republika priznavaše vrhovno pravo,
kralja,

ne obazirui se na hrvatskoga

kojemu glavno uporište

bijahu sada upravo dalmatinski gradovi.

Taj korak novoga mletakoga dužda svjedoi
koliko
bi

nam
prvoj

jasno,
ni

izvori

prvoga reda,

da Zvonimir

ni

u

u

drugoj periodi
istinu,

ovoga rata ne bijaše neutralan, nego da je u
sv. stolice, bio

kao

odan vazal
je

vjeran saveznik kneza

Roberta.
bi

Da

Zvonimir bio samo neutralan u ovom sporu, to
prilog
i

ve

bilo

mnogo u

lavu;

pa kad sada,

posred rata,

mletakomu iztonomu caru kojemu se kraj doista nije
i

mogao

predvidjeti, Mletani, koji su

malo
i

prije,

god.
si

1082., u

zlatnoj povelji cara Alexija postigli

osigurali

najvee, ne-

uvene
pitanje
vieka,

skoro,

trgovake
koja

povlasti

i

polakšice, iznose na sriedu

Dalmacije,

im se bijaše otela pred više od pol
htjeli

bjelodano znai, da su se time

osvetiti hrvat-

skomu
ga

kralju

sbog saveza

s

Robertom,
iz

ili

bar zastrašiti ga, te

prisiliti,

da za

budue

izstupi

toga saveza

Drugo

nije

moglo da ponuka Mletane na taj korak. Gradovi dalmatinski bijahu sada najodaniji hrvatskomu kralju; oni nisu sada zazivali mletake pomoi, niti željeli mletakoga pokroviteljstva.

Sveenstvo
Lovro
i

latinsko,

na elu
biskup

mu

primas spljetski

nadbiskup

trogirski

sveti

Ivan,

bijaše najzadovoljnije sa
sv. stolici;

hrvatskim kraljem, upravo što je ovaj bio odan vazal
*

Neki

pisci
c.

zovu ga Faledro.

^

Romanin

o. c.

I.

str.

326

i

27;
3

Ra

ki

0.

str.

95—96.

120

Vojna u grkim vodama.

pa kad

je

sveenstvo

bilo uz

Zvonimira, Mletani nisu

mogli
bili

imati stranke za se. Da, odnošaji bijahu takvi, da kada bi

Mletani pokušali da ponove vojnu Petra II. Orseola, koji bio s najveim slavljem doekan u Zadru u Trogiru
i i

je
i

u
i

Spljetu, oni bi sada bili naišli

na svestran odpor Latina kao

Nelatina.

Pa ipak

oni

sada traže od

cara Alexija odstup Dal-

macije!

To

se doista ne

može protumaiti inae, nego da im
i

se je Zvonimir, kralj Hrvatske

Dalmacije,
u
prvoj

silno

zamjerio.

On

je naime,

kako

to

i

historijski izvori najjasnije tvrde,

ue-

stvovao

kao

Robertov

saveznik

periodi

normansko-

byzantinskoga rata, pa je vjeran

prisezi,

položenoj u ruke pa-

pinskoga izaslanika, da

e
i

»nepromienjeno izpuniti sve, što
naložila«,
te

mu

njegova astna Svetost
uztrajao u

bude
dalje,

u posluh Grgura VII.

tom savezu
i

je njegovo brodovlje pripo-

moglo, možda

odluilo, da bude

mletako onako grozno

po-

raženo pod Krfom. Takvo postupanje bijaše Mletanima više no
dovoljno, da se ponude

iztonomu

caru kao osvojitelji, pridrža-

vajui
nije

si

da tu osvetu izvedu u sgodan as,
;

na

koji žalibože

im trebalo dugo ekati
ta
bi

a odstupom Dalmacije od strane

cara Alexija
temelju.
uplašiti

osveta bila

prividno

izvedena na zakonitu

Uz

to

mogue
i

da su se nadali, da
sile,

e

se Zvonimir

njihove
s

byzantinske

pa

e

se

odrei dalnjega
podanike u
la-

saveza

Robertom, a time

e

ozlovoljiti svoje

tinskim gradovima, za se uloviti.

pa

e

Venecija u tom

mutežu ipak nešto

Car Alexije sigurno

nije previše

razmišljao o

želji

Mlet-

ana; on ne imadjaše
i

za što da o

tom

razmišlja. Dalmacija se

onako

ve
je

dugi niz godina nije obazirala na

nemoni

Byzant.

Tu ne

bijaše

do

li

umišljenih prava, kojih se caru bilo da odi

ree, pa

on najspremnije svoja carska prava »na Dalmaciju
izdanjem osobite »hrisovulje«.*
svoje
milosti

Hrvatsku« prenio na dužda mletakoga. Taj ustup sliedio je sve-

anim nainom:
za dokaz
^

Tom

prigodom,
je

osobite

prema duždu, podielio mu
str.

Lucius: De Regno

lib.

III.

ill.

Romanin

o.

c.

I.

str

327.;

Raki:

Borba

str.

97.

Smrt Roberta Guiscarda.

121

Alexije
i

najprije

ast protosevasta (-pcoTOGS^acTo?), keju svomu bratu Izaku podielio.
i

je

on prvi uveo

Savez dakle mletako-byzantinski stojao je
proti

i

ovoga puta
li

savezu normansko-hrvatskomu,
rata.

to oštrije

nego

u prvim

dvjema periodama ovoga
proljee god. 1085.
iz

Dužd Faliero odplovio je na Mletaka na elu silnoga brodovlja. To
no ikad. Mletaki
pisci vele,

je brodovlje bilo silnije

da je bilo
i

uz dromone takodjer trirema, k
vrsti ladja.^

elan dri ja, galij a Normansko-hrvatsko brodovlje ekalo je

drugih

neprija-

telja

pod Avionom. Mletani se sjediniše s grkom mornaricom, te se brodovlja sraziše kod otoia Sasena napram Avioni. Roberto odnese sjajnu pobjedu, koju gdjekoji mletaki povjestniari ne

e

niti

da spomenu. Pobiedjeni saveznici sakupiše sve
koji leži južnije

kod otoka Kefalonije, ponez i Heladu s morske
sile

od Krfa

i

brani Pelo-

strane.

Roberto posla sina Rogjera

s

nekoliko brodova, da obsjedne glavni grad toga otoka, a za
i

njim je

sam odplovio

iz

avionskoga zatona, praen uviek od
se
je

hrabre svoje supruge.
s

Kada

spremao
koju

za odsudni okršaj

neprijateljem,

spopade ga groznica,
silnoj

mu

hladna voda

prouzrokova u srpanjskoj
usljed

žegi.

Bolest postade smrtnom

otrova,
ili

podmetnutog

mu

od ruke

podmiene grkim

zlatom,

kako nekoji hoe, od same

supruge. Roberto Guis-

cardo izdahnu 17. srpnja 1085. u dobi od nešto preko 70 godina.

Malo

prije bijaše
i

preminuo u Salernu, 25. svibnja, njegov

sa-

veznik

pokrovitelj,
:

papa Grgur
svjetske

VII.

Savez normansko- hrvatski
u svoja pristaništa.

se razpade

mornarice se

povratiše

Ta

je

smrt

bila

dogadjaj

znamenitosti:

iztono

je

carstvo

odahnulo, Mletci se približiše vrhuncu svoje
se spremali crni dani.*

moi,

a Hrvatskoj

Luka, u kojoj je Roberto preminuo

i

u kojoj se je

zadnji

put na
nosi
i

poprištu historije pojavila mornarica hrvatskoga kralja,

danas ime Guiscardove luke, »porto Viscardo«. Da, po*

Romanin
91—92.;
izvora,

o.

c.

I.

str.

327.
(str.

^

Lucius

1.

c.

;

Gfrorer
bilježi

o. c. str.
i

Romanin

327.),

zaveden od nekojih mletakih

grkih

mjesto poraza

mletakoga brodovlja kod Sasene

nekakve njihove pobjede sada iznesene nad Robertora.

;

22

Smrt Dmitra Zvonimira.

vješt bilježi, da je

i

god.

1098 u prvoj križarskoj vojni sudjeladja,
^

lovalo do

100

dalmatinskih

ali

to

ne bijaše državna

mornarica hrvatska.

Na

tim ladjama

nije se vijao stieg hrvat-

skoga

kralja,

nego znakovi pojedinih primorskih gradova,
opet posve
nezavisni.

koji

postase

tada

Hrvatski

stieg

tada

se

škropio hrvatskom krvlju u bratoubojnikom ratu.

Par godina poslije povratka hrvatskoga brodovlja
Zvonimir, kojemu je sada uzmanjkalo
žrtva politikih zapletaja izmedju

kralj

mono
iztoka
i

uporište Grgura VII.,

zapada, poginut

e

nasilnom smrti. Sin Radovan ne

e

ga

nasliediti

na priestolju

a supruga mu, kraljica Liepa, pribjei

skomu muževe
kao

e k svomu bratu, ugare ona nai osvetnika smrti. Na priestolju hrvatskom pomolit e se za as nemona sjena kralj Stjepan za tim e uzbjesniti širom
kralju

Ladislavu.

Preko Drave

II.

;

kraljevine dugotrajan gradjanski rat, krvav spomenik, na

kojem

kao da se je urezala bajna Zvonimirova kletva: Hrvati

ne

e

više imati vladara svoje krvi!
*

Docum.

str.

178., llg., 470.

Zaglavak.

Ustrojstvo hrvatske

ratne

mornarice.

pomone

ladje.

u potonje doba.


l^J/

Pisari admiralski.

— Zapovjednik mornarice je ban u — Admirali Rusin Jakov. — Pomorski — Pomorski mornari
i

Kraljevske, plemenske
starije,

i

kralj

satnici.

vojnici,

i

veslai.

ovim je lancima izcrpljeno možda sve, što nam se je u
povjesti

sauvalo o pomorskoj

sili

Hrvatske za dobe narodnih
a više puta
i

vladara.

Kolikogod su

te viesti riedke,

mršave,
za

ipak su dovoljne, da se stee uvjerenje, kako su otci naši
više viekova,

od prvoga poetka, kada su zaposjeli iztonu obalu
ili

Adrije, razpolagali
bija

pomorskom silom, koja bijaše jaa prema nutarnjim odnošajima njihove države.

sla-

Odmah

poslije

dolazka

Hrvata u

ove

strane

nalazimo

polag neporecivih svjedoanstva, da se je zastava banske mornarice hrvatske vijala pred Sipontom
dini

u beneventanskoj vojvobili

polovinom
je sloga

VII. vieka; znak,

da su Hrvati

ve

tada na

okupu u novoj

postojbini, da su sainjavali jedno državno tielo.
sta-

Ta

na žalost brzo se razpala; pojedini plemenski
države je

rešine se pociepali,

Hrvatske u

VIII.

vieku nestalo,
javlja.

pa se

ni

mornarica hrvatska u tom
i

razdobju

ne

Ta

je

pociepanost oslabila Hrvate

na kopnu, pa su oni lako dospjeli
ta

pod franaki jaram. Nevolja
se opet
ujedinjivati
,

kao

da

ih je

opametila:

stali
fra-

pa im je pošlo za rukom, uz nove

124

Ustrojstvo hrvatske ratne mornarice.

nake

odnošaje, da stresu sa sebe mrzki
složili

tudjinski jaram.
i

Oni

su se tada

u dvie skupine: u dalmatinsku

u posavsku
vlast.

Hrvatsku. Prva se

odmah nakon toga
vieka,

javlja

kao pomorska
s

Tada,

poetkom

IX.

poima takmenje

Mletanima za

gospodstvo na jadranskom moru.

U

toj

dugoj krvavoj borbi

Hrvatska

konano nadvlada

Veneciju, pa gizdava ta republika,

za više decenija, prisiljena je
plovitbu po jadranskom moru.
rica sudjeluje

da dankom odkupljuje slobodnu

U

to isto

doba hrvatska morna-

u savezu

s

nekojim kršanskim vlastima, da se
prvoj

oduzme Saracenima grad Bari u Italiji. Kada su se dalmatinski posavski Hrvati u
i

polo-

vini X. vieka sjedinili

u jedno državno
i

tielo.

Hrvatska posta
i

da se je glede pomorske glede mogla ogledati mal ne sa svakom suvremenom evropejskom državom. U tom obziru viesti suvremenoga cara Konstantina dragocjene su nam nada sve. Žalibože, pretoli

kraljevinom

monom,

kopnene

sile

svoje

kratko je
stvu,

trajalo to
isti

sjajno doba:

nastadoše nemiri u kraljev-

pa nam

taj

ovjenani pisac napominje, kako je usljed

toga pomorska
došli

sila

Hrvata malaksala. Takvi su odnošaji dobro

lukavim Mletanima, pa se nakon opetovanih napora najzad

otresoše ponizujuega danka za slobodnu plovitbu.

Tada

kraljev

sinovac dobio je ruku keri »prvoga zarunika Adrije«, gizdave

jedne Orseolovice, koja je kasnije postala hrvatskom kraljicom.

U XL
da ne bude
jahu

vieku kraljevi hrvatski

uprješe

sve

sile,

da uzpoi

stave prevlast Hrvatske na moru.
bilo

Oni

bi

u tom

bili

uspjeli,

saveza mletako byzantinskoga.
i

Mornarica je
Krešimira
bi-

hrvatska ipak jaala,

njezini uspjesi za Petra

I.

ve

toliki,

da je

taj

znameniti kralj Hrvata

proglasiti u

sveanoj

izpravi

mogao ponosno jadransko more »svojim«. Za vlade
i

Zvonimirove to se jaanje nastavilo

utvrdjivalo, pa

pod

nje-

govom vladom
je

gjemije hrvatske sudjeluju u
i

nitom ratu, koji bijaše potresao

dugom veleznameCarigradom Venecijom. Kada
i
,

pak nestalo hrvatskih vladara narodne krvi
i

nestalo

je

i

državne mornarice hrvatske. ^ Da se vojna sila državna podiže

opada prema tomu,
ili

kako se nutarnji odnošaji državni razvijaju u povoljnom

ne-

Ustrojstvo hrvatske ratne mornarice.

125

povoljnom pravcu, bjelodana je
viekovima
historije

istina,

koja se odrazuje u svim
i

ovjeanstva, pa

u

današnjem vieku,
ipak, obzirom

te

je ne bi trebalo pobliže razsvjetljivati.

Nego

na

samo

ustrojstvo hrvatske vojene snage, dobro je, da se o

tom

odnošaju nešto napomene.
Ustrojstvo hrvatske ratne mornarice za dobe narodnih vla-

dara ne

može

se

niti

iz

daleka

poistovjeivati

s

ustrojstvom

mornarica modernih država. Kao što kod svih sredovjenih na-

kod Hrvata, vojnitvo se u obe osnivalo na zadružnim naelima. Za kopnenu vojsku pleme i rod stavljahu pod oružje za to sposobnu momad pod plemenskim i rodskim
roda, tako
i

starešinama, županima

i

vojvodama. Vrhovni pak vojvoda takve
Sto je vriesilu.

vojske bijaše u prvo doba knez, pa kralj Hrvata.
dilo za

kopnenu, vriedilo je bez sumnje

i

za

pomorsku

Svako primorsko pleme moralo je davati stanoviti broj
nara
i

mor-

pomorskih vojnika. Tu razliku naglašujemo, pošto u
i

srednjem vieku, koliko
a drugo

u starom, jedno bijaše nauta, mornar,

miles classiarius

pomorski vojnik. S tim morsu morala opremati sta-

narima

i

vojnicima primorska vlastela

noviti broj

sagena

i

kondura,*
vladar.

koje bi se pridružile gjemi-

jama, što je opremao sam
onoj, koja je

Takva uredba

bijaše nalik

nam
sila

je

Basilija

u istom predmetu u Byzantu i o kojoj ostavio obilnih viesti ve napomenuti car Lav VI., sin Macedonca.^ Prema toj uredbi byzantinska se pomorska
vriedila

dielila

u dvoje: u carsku mornaricu
brizi caru,

i

u pokrajinsku

ili

the-

matsku. Prva bijaše na
glede opreme, pošto
djeli

druga pokrajinama, naravski,
mornarice
vi-

za uzdržavanje cjelokupne

smo

tko je morao skrbiti. Ovoj thematskoj mornarici by-

zantinskoj odgovarala je
^

kod Hrvata plemenska.
imale
vlastitih

A

kada se ovo
i

Da

su primorske županije

sagena

kondura,

ne ima sumnje, pošto suvremenik car Konstantin u više spomenutom svojem djelu, gl. 30., veli: »Od rieke Neretve poima Paganija i proteže se do
rieke Cetine. Imade
tri

županije:

rastoku, makarsku

i

duvanjsku;

od ovih županija, rastoka i makarska, položene su uz more, te imaju sagena, doim duvanjska je daleko od mora, te
a dvi e
njezini žitelji živu

od ratarstva.«

2

Vidi na

str.

51.

'

126

Ustrojstvo hrvatske ratne mornarice.

predpostavi, onda se po sebi razjašnjiva dizanje

i

padanje po-

morske

sile

hrvatske. Tomislav bijaše

moan

kralj

:

on je vrstom

rukom držao red u zemlji, pa je svako pleme, svaki ban svoje obveze prema kralju i državi morao najtonije vršiti. Samo tako mogao je on razpolagati na kopnu sa 160.000 ljudi, a na moru kondura. Kada je pak hrvatski kralj sa 180 ratnih sagena
i

postao

i

kraljem dalmatinskih,
i

neko

latinskih gradova, ne

ima

sumnje, da su

ti

gradovi davali za kraljevsku mornaricu oddavali prije

redjen broj ratnih ladja, kao što su ih
carstvu,

iztonomu
VI. vieku,

kako svjedoi navedeni primjer Salone u
vieka Mletanima.^ Napose

a koncem XI.

pak za dobu kralja
sila

Zvonimira može se kazati, da je njegova pomorska
pretežno sastojala
ti

možda

od gjemija primorskih gradova, pošto su
i

mu

gradovi

bili

najodaniji
što

pošto

on bijaše udario onim

poli-

tikim pravcem,
nametnula.

mu ga

bijaše latinska stranka tih

gradova

Hrvatska ratna mornarica sastojaše
ladja,

dakle od kraljevskih

od plemenskih
bi

i

od pomonih ladja primorskih gradova.
nasliedio
slabiji,

Kada

mona

kralja
i

posve je naravno,

da

primorska vlastela

plemena ne
i

e

biti

tono

izpunjala svojih

obveza prema kralju
otimali
i

državi;

a bez

sumnje, tomu

e

se biti

primorski latinski gradovi, koji su u takvim prilikama
s

rado oijukali
zinu

gospodaricom laguna, pa
se,

i

zažvali koji put njesv.

pomo, nadajui
bili

da

e

pod stiegom

Marka njihova
sila

trgovina imati
i

veih pogodnosti,
vladara;

osobito u Iztoku, s kojim su

oni

u saobraaju.* Tako je eto pomorska
a kada bi
se k

hrvatska
pridružili

malaksala za slabih

tomu

nutarnji nemiri, odpadanje

monijih velmoža od
kraljeve ladje,
utvrdjuju,
što je

kralja,

tada bi

mornarica spala na same
znatan broj.

kojih ne

Te injenice

mogaše biti na drugom mjestu
jaku mornaricu,

reeno, da

je stanje hrvatske mornarice najboljim mjerilom nu:

tarnjih odnošaja državnih

jaki vladari imaju

i

pa se ova
*

i

javlja
str.

i

odlikuje; za slabih vladara mornarici kao

Vidi na

37.
str.

^

Vidi na
znade
ladje

str.
se,

72.

i

122.

^

j^ života sv.

Gerarda (Documenta
vieka

436.)

da su Zadrani do obala
Sirije.

poetkom XI.

opremali

svoje

trgovake

ak

!

Vrhovni zapovjednik.

127

da

ni

traga nema.
i

Kada

je

pak nestalo narodnih vladara hrvat-

skih, nestalo je

ratne mornarice hrvatske za uviek

Reeno
ne samo

je,

da je vrhovnim zapovjednikom ratne hrvatske
kralj.

mornarice bio hrvatski vladar: prije knez, pa
prirodno, nego a
i

posve u suglasju
izvesti takodjer
iz

s

To je bilo duhom vremena

svih viekova,

daje se

raznih historijskih

podataka. Vidjeli smo, kako je god. 839. dužd Petar Tradonik

krenuo
gavši

s

brodovljem proti hrvatskomu knezu Mojslavu. Ne mo-

je dužd s njime mir.^ Da ne bude Mojslav sam glavom zapoviedao hrvatskomu brodovlju,

ga nadvladati, uglavio
izvori

mletaki

ne

bi

doista

bili

spomenuli

njegovo ime: oni

bi se bili ograniili

na to da kažu, kako je dužde krenuo proti
s

»Sklavima«

i

da je bio najzad

tim

»Sklavima« utanaen mir.
ja-

God. 865.
da

— 866.
ili

krenuo je proti

knezu Domogoju na elu
;

koga brodovlja dužd

Orso Participazio

pa kada

nije

mogao

mu

nahudi,

jer
s

vele, da je
i

dužd

Domogoj pobiedio, mletaki izvori Domogojem sklopio mir.^ A daje Domogoj
ga
je

prije

i

poslije toga mira

osobno zapoviedao mornaricom

hr-

vatskom, osim neizravnoga svjedoanstva mletakih izvora,

jami

nam

i

pismo pape Ivana
pozivlje,

VIII.,

upravljeno Domogoju, u kojem
dalnje

ga papa

da zabrani

gusarenje po jadranskom

moru.^ Knezovi dakle hrvatski osobno zapoviedahu mornaricom

hrvatskom
bivalo,

:

za njihove vlade posebnih
se nigdje niti ne

pomorskih vojvoda

pa

spominju,

nije

Za dobe kraljeva

stvar bijaše inae.

Da
i

je hrvatski kralj
sile,

bio

i

vrhovni

zapovjednik kopnene

pomorske

suvišno je

dokazivati. Prerogative negdašnjih

knezova nisu mogle

izostati kraljevima;
niti
iz

dapae

ovi su ih mogli
iz

imati u podpunijoj mjeri. Ali

izprava, niti

pisaca ne

može

se ni

iz

daleka

izvesti,

da je kada hrvatski
kralj

kralj

osobno

zapoviedao svojoj ratnoj mornarici. Za to je

imao poseb-

noga vojvodu, onako, kako u Byzantu
admiral carske
i

bijaše pomorski

strateg,

thematske mornarice. Kao što pak, u Byzantu
nije

pomorskim strategom
'

morao

biti
str.

ni

jedan upravitelj po-

"

Docum. str. 335—336. Docum. str. 6. Vidi na

Vidi na
81.

59.

2

Docum.

str.

364

str.

;

128

Vrhovni zapovjednik.

krajine

ili

theme, tako

niti

hrvatskim pomorskim vojvodom ne

zna se da je bio koji župan.
nija

Ta
iz

služba bijaše

možda

najvaž-

u kraljevstvu, pa su za nju kraljevi opredjeljivali najpouz-

danije

muževe: po

svoj

prilici

samoga kraljevskoga
;*

roda.

Na tom

temelju se je uztvrdilo,

da je Svetoslav Surinja, brat pa doista njeII.

kralja Držislava, bio

zapovjednikom mornarice

gova prisega, položena u Trogiru u ruke dužda Petra
seola,

Or-

mogla

je imati

neku vriednost, jedino ako
zna,

je

obnašao u
i

kraljevstvu

tu

ast, pošto se ne
Surinja
bio bi

da je inae bio

žu-

pan. Svetoslav
admiral.

dakle prvi poznati

nam

hrvatski

Kakva

bijaše

pomorska

sila

hrvatska od Držislava pa mal
iztaknuto, pa nije

ne sve do Petra Krešimira,

ve je

udo,

što

nam

se za cielo to

doba ne javlja admiral hrvatske mornarice.
izbijaju
ili

Ovaki službenici ne
daju, doista

na javu, osim ako sudjeluju u znasila,

menitim dogadjajima,

ako je pomorska

kojom zapovie-

mona. Takvom
I.

je postala hrvatska mornarica tek

pod Petrom

Krešimirom, koji je ponosno proglasio jadransko
se javlja
i

more »svojim«, »hrvatskim«. Sada nam

zapovjednik

Krešimirove mornarice, pod polatinjenim naslovom
i

morsticus
taj

moristicus

(mjesto

morscicus

od morski), a
s

se

naslov pod kraljem Zvonimirom izmjenjuje

drugim:

dux Ma-

rianorum (od mare, marianus, pomorski vojnik), vojvoda pomorskih vojnika. U starim našim izpravama spominju se dva takva vojvode
mornarice: neki Rusin, oko god. 1065. pod Krešimirom, pa Jakov, od god. 1076—1089. Sudei po mršavim podatcima, što se izvesti mogu iz izprava, oba ta vojhrvatske kraljevske

vode spadahu u red prvih dostojanstvenika kraljevstva hrvatskoga
ali

im se nigdje ne dodjeljuje uz službeni naslov

i

onaj župana.

Rusin, kao pomorski
izpravi iz god.
ili

vojvoda, javlja se prvi put u svojoj
sv.

1065.,

kojom dariva samostanu

Petra u Selu

Gomajskomu, u
*

Poljicima,
82.

nekoliko svojih zemalja.^
str.

U tom

Vidi na

str.

-

2

Documenta

98.

:

»Brevem recordationem
que sunt
prius
in

facio
etc.«
.

ego Rusinu s,
.

qui et

mor stici

de

terris,

Tristenico

.

»quas quidem terras

Rossene moristicus

donavit

mo-

Admirali.

129

spisu njegovo se ime spominje više puta,

ali

uviek s naslovom
a

morsticus

ili

moristicus, pomorskoga vojvode,
bi bio
i

inae ne

ima spomena, da
darovštinu poslije

županom
smrti

bilo koje

županije.

Tu

je

njegove

odobrila

njegova žena, koja

tom prigodom svomu pokojnomu suprugu dodaje naslov morstici, pomorskoga vojvode, a bila bi jamano spomenula, da ast župana.^ Poslije smrti kralja Petra bude on obnašao
i

Krešimira

istu

darovštinu

odobrava njegov nasljednik,
vojvode
Rusina.''^

kralj

Slavi, brat našega pomorskoga

Ali ni

tom

prigodom Rusinu se ne dodjeljuje
ristica.

koji drugi

naslov, osim

moiz

Konano pak
ali
i

spominje se Rusinovo ime kao negdaš-

njega svjedoka na kupoprodajnom ugovoru, u jednoj izpravi
god. 1080.,
tu

Admiral dakle kralja Petra

ga se poznaje samo kao morstica.^ I. Krešimira svakako je spadao
kralj evs-tva
;

medju prve velikaše
zetom.*

ta

brat njegov,

Slavi, na-

sliedio je Petra Krešimira

na

priestolju, pošto

mu

rek bi bijaše

Sam pako Rusin

imadjaše,

polag darovnica, svoje po-

sjede u okolici Solina, dakle u blizini kraljevskih dvoraca.

Može
gaše ne

se primietiti, da

morsticus

ili

moristicus moslužbu
ili

biti

naslov zapovjednika mornarice, nego da se je pod

tim naslovom

moglo razumjevati koju drugu
pošto
filoložki se
niti je

ast.

Ali ta primjetba ne stoji,

gornja rie inae

protumaiti ne može,

obstojala
iz

na kraljevu dvoru koja
daleka
naslov

služba, na koju bi se taj naslov niti
nuti.

mogao

proteg-

morsticus izmjenjuje u izpravama s onim dux militum marianorum; a ovaj nam samo potvrditi može, da je morsticus bio bez
Osim toga
valja uvažiti,

da se

taj

svake sumnje naslov pomorskoga vojvode. Medjutim, to
jos bolje utvrdjeno s onim, što sliedi.

e biti
Sla-

Za kratke vladavine brata admirala Rusina,
nasterio
sancti

kralja

Petri

de Gomai, et post mortem ipsius
filius

Rossene morieiusdem
Petri
prefati
^

stici

Petrus

Slavus,

eius,
^

et

Slavizo,
ibid.
:

avunculus

Slavi .... confirmavit.«

Docum.
.

»Deiiique post

mortem
et

(Rusini) morstici, venit uxor eius etc.«


.

2

Vidi notu predzadnju.

Do-

cum,

str. 135.

:

»Denigue comparavi

suo consobrino.«

*
sila

Smiiklas:
Hrvata.

coram morstico Rusino Pov. Hrv. I, str, 251.
.

Grubizo

Popari: Pomorska

9

1

30

Admirali.

vica,

narice. Ali to još

ne ima u listinama traga zapovjedniku kraljevske morne znai, da Slavi nije imao svoga mor-

stica, nego
prilike,
ni

mu se uspomena nije sauvala, ne budui imao da bude naveden kao svjedok u izpravama, od kojih se
cjelini

jedna Slavieva u

nije

sauvala.
kralja,

Netom

je Zvonimir
i

bio

ovjenan za

odmah prve
ili

godine javlja nam se
u

njegov admiral,

morsticus

dux

marianorum militum. Tu ast
izmjenice

obnaša neki Jakov, koji se
izpravi dolazi najAli,

izpravama spominje sada pod jednim, sada pod
istoj

drugim naslovom; dapae, u jednoj te
prije

kao

m arianorum

dux, pa kao moristicus.
i

kao

što za Rusina, brata kralja Slavia,

za Svetoslava, brata Drži-

slavova, nigdje ni za Jakova ne ima traga, da je bio jedan od

hrvatskih župana.

Admiral Jakov spominje se prvi put u jednoj izpravi
god. 1076., gdje se javlja kao svjedok, pod naslovom

iz

Jacobus

marianorum

dux.^

U

drugoj jednoj izpravi imenuje ga kralj

Zvonimir svojim povjerenikom, da u njegovo ime uvede u posjed darovanih zemalja predstojnicu samostana sv. Benedikta u
Spljetu.'^

Na

kraljevskoj darovnici,

kojom

je

Zvonimir darovao
stoji

nadbiskupskoj nadarbini spljetskoj cielu cetinsku župu,

ime

svjedoka Ja
Crne,

c

obi
i

mor stici,

i

to izmedju

imena cetinskoga

župana Pribine
iz

ninskoga župana Adamia.^

Na

darovnici Petra

put

mu

1080, admiral Jakov spominje se dvakrat: prvi se dodjeljuje naslov marianorum dux, a drugi put
god.
toj se

moristicus. Dapae, u
satnik,

izpravi spominje

ijedan njegov

te njegovi vojnici.

Pošto se je naime radilo o razpri

sbog posjeda, admiral Jakov službeno je uestvovao roištu, praen od nekolicine vojnika, te od svoga satnika Dobrovida
(Dabrovit)
^ i

pisara Zavide
str.

(Savide).*

Tu

je

Jakov uestvovao

Documenta
terris

lll.

^

Docum.

str. 113.:

»Jacobum vero
str.

ducem
fieri

marianorum
immemoratis
str. 128.:

ex parte nostra
permisimus.«

legatum

et

introductorem
117.

abbatisse

^

Documenta

*

Docum»

quos etiam
resse

»Unde nos convocatis iterum multis Spalatinorum nobilibus, inter Jacobum marianorum ducem cumsuis militibus inteActum est ante notitiam horum testium: ducis (Jarogavimus

1

Admirali.

1

3

po svoj

prilici

u kraljevo ime.

Na drugom jednom mjestu
morstico;^
i

istoga

spisa spominje se, da je u njegovu

prisuu bio sklopljen kupoa malo svjedoci na
i

prodajni ugovor,
niže, gdje se

ora m eodemjacobo

navodi darovnica kralja Zvonimira

njoj

spomenuti, izmedju kraljevskih svjedoka
i

imade

ime na-

šega admirala Jakova,

to

na poastnom mjestu, prije svih
i

dvorskih dostoj anstveni ka ostalih velikaša.'-^ Spomenut je takodjer kao moristicus na synodalnoj povelji
spljetskoga nadbiskupa Lovre
iza kraljeva
iz

god. 1088

— 1089.,
ili

i

to

odmah

prije onoga gradskoga priora spljetskoga.' Konano pak na izpravi, stoje zadnji hrvatski
imena,
a
kralj,

slabi

Stjepan

II.

izdao god.

1088.

1089. u Šibeniku,

kojom
poslije

je odobrio nekoje

darovnice svoga predšastnika, kralja
to odmah prije svih župana
i i

Zvonimira, admiral Jakov nalazi se izmedju svjedoka,
crkvenih
dostojanstvenika,
a

dvorskih astnika."*
Pošto dakle
lit

naslovi

morsticus, moristicus,
koji se je
ili

te

mi-

um marianorum dux
li

nisu se mogli odnositi na nikoga,

do

na admirala kraljevske mornarice,
ili

prema tomu
brat kralja
i

zvao vojvoda morski, skih vojnika, to se

pomorski,
je
služio

pak

vojvoda morStje-

nosioci tih naslova

Rusin,

Slavia,

i

Jakov,

koji
i

pod Zvonimirom

panom
dnja
i

II.,

moraju doista
su

smatrati

zapovjednicima kraljevske
Svetoslav
Su-

ratne mornarice hrvatske. Ti
Rusin, bivali
iz

zapovjednici, kao

samoga kraljevskoga roda;
kraljevi;

oni su,
veli-

vidi se iz listina, prvi doglavnici

od svjetovnih

kaša kraljevstva, oni su prvi; zastupaju kralja u raznim prigocobi) videlicet
eius
.
.

jam

dicti et sui

psari

(pisari) Savide ac ceteris militibus

.

Dabrovito setnico« (satnik).
:

*

Docum.

str.

132.

'^

Docum.
»Ego

str. 132,

.

.

.

»ante Laurentium archiepiscopum,

Jacobum morsticum,
^

Damarado Dvornicum,
Laurencius

Vilcina Sagorsticum.«

Docum.
et

str.

I47,:

coram Stephano rege Chroacie

Jacobo moristico,
. .

* DoFirminoque priore multisque aliis nobilibus presentibus .« cum. str. 149.: »Actum est hoc apud castrum Sibinico in die prefate
.

.

.

solempnitatis
archiepiscopi
ristici,

ante

noticiam

horum testimoniorum:

in

primiš

Laurencii

.... Jacobi morstici, Lubomiri

tepci,

Stresigne brebe-

Uiseni zetinstici, Dragoslavi zagorstici« ....

132

Admirali.

dama, dapae rješavaju u njegovo ime

i

razpre;^ gdje se na-

vode u izpravama kao
i

svjedoci, imaju prednost pred

županima
pred

dvorskim

astnicima,
iza

pa im se ime ponajviše
dostojanstvenika.

navodi

svima,
priznaju

odmah
i

crkvenih

Tu im prednost
u svojoj
iza kraniti

drugi,

pa primas Lovro,

spljetski nadbiskup,

synodalnoj izpravi spominje Jakova
ljeva imena,

moristica odmah

dapae nijednoga drugoga

velikaša hrvatskoga

ne spominje.

K

tomu

se takodjer razabire iz izprava, da
s

mor-

sticus, ako nije odsutan
u Spljet, te prisustvuje

brodovljem, prati vladara po raznim
i

residencijama: u Solinu, Šibeniku
i

Kninu; a dolazi
skupštini.

s

kraljem
je

synodalnoj

Kada

pak

ratno doba, kao za vrieme normansko-byzantinskoga rata,

moriz

sticusa u
velja, koje

kraljevoj

pratnji
kralj

ne ima;
izdaje,

a

to

doznajemo

po-

u to

doba

a na

njima se admiralove

ime, kao prisutna svjedoka, ne spominje;
svrši
i

on se u domovinu povrati,
redovito. Iz tih podataka
i

doim netom se rat spominje mu se ime u listi-

nama
iz

razabire se n. pr. glede admi-

rala Jakova

to,

da se je živ povratio na elu svoga brodovlja ne bijaše
ujedno
župan,
sijaset

rata normansko-byzantinskoga nakon višegodišnjega izbivanja.

Da

admiral hrvatski
županije,

i

pa

niti

primorske koje

imade u izpravama
im je imenu
naslov

dokaza.

Dovoljno budi, da se navede samo jedan. Župani se navode u poveljama
naslov
^

na više

naina:
ili

ili

dodan obeniti

jupanus,
Vrlo
je

im je

taj
što je

upodpunjen oznakom

važna

injenica,

razpri sbog zemljištnoga

pozvao kao razsuditelja,

netom spomenuti Petar Cerne u nekim Miroslavom (Docum. str. 128.) uz mnoge plemie spljetske, i Jakova »marianorum
posjeda
s

ducem«; a

još je važnije, što je

Jakov na
odnosnoj
nekoji

to roište došao

uz pratnju ne-

kolicine vojnika. Pred tim povjerenstvom vodila se razprava, pa se je ko-

nano

i

sklopila nagodba.

Na

izpravi prvi je
vojnici,

podpisan admiral

Jakov, onda njegov pisar

Zavid,

pa satnik Dobrovid.


te

S ovim

se

ne bi slagalo, što

Raki

veli (Nutarnje stanje, str.
i

150), da su

državljani tražili pravni liek

neposredno

lino kod samoga vladaoca,

da se nigdje ne nalazi, da bi se obraali za to drugim dostojanstvenicima.
Ali treba takodjer priznati, da je ovo jedini sluaj u najstarijim našim
iz-

pravama, gdje drugi dostojanstvenik rješava priepor o posjedu,

što je

inae
voj-

inio sam vladar; nego

to je ujedno

sjajnim dokazom,
i

da pomorski

voda

bijaše u sve

i

posve prvi pouzdanik vladarev

najuglednija linost.

Pomorski astnici.

133

dotinoga

teritorija,

ili

im je pak naslov župana izmienjen

s

onim comes-a. Tako imamo spomenute u listinama: Slavic

jupanus, Zidimir jupanus, Slavogost jupanus;^ onda: Cusma jupano, Lucce teste, ego Petrus j upanusdeSidraga, Adamizi nonensis jupani, Jurra nonensi jup ano," ili pak: Dobrili comitis Cleunensis, Pribini comitis cetinensis.^ Ali nigdje ne ima traga, da bi se naslov morsticus upodpunio teritorijalnom oznakom, niti se daje iz iega zakljuiti, da je morsticus bio županom
primorskim, naime

one županije, koju car

Konstantin naziva
Iz

primorskom,
ravali službu
iz

parathalassia,

(7:apada)^a<7(7ia).'*

toga dalo

bi se dosta temeljito zakljuiti,

da su kraljevi hrvatski povje-

zapovjednika brodovlja najpouzdanijim osobama

sebi dosta

samoga roda kraljevskoga, nipošto pako kojemu od monih župana, koji su time mogli samo
Iz listine

ve

po
i

osiliti

postati pogibeljni za kraljev auktoritet.

Petra Cerne razabire

se,

da je admiral Jakov
se je zvao Zavid.
i

imao

i

svoga »pisara,«

psarus,

koji

Taj
na-

je pisar bio s njime

na više spomenutom roištu, pa je

veden na odnosnoj izpravi kao svjedok. Ovakav
minje
naslov
se

psarus
forma

spotaj

u

starim listinama

samo
nego

dvakrat;"*

a ne bi se

mogao protumaiti,
ili

kao

pokvarena

od
pasa

pisar(us) = scriba,

kao psar, nadstojnik pasa.
drži za nadstojnika

Raki
i

toga

psa rusa

dvorskih

za lovake svrhe. ^ Doduše, može se dozvoliti, da je kralj imao

svoga »psara«, kao što je imao

i

svoga

»sokolara«

;

ali

iz

više

navedene izprave

proizlazi,

da je Zavid bio

psarus
je

po-

morskoga vojvode Jakova,^ a nemogue je dozvoliti, da ratnim ladjama bilo mjesta psima u obe, kamo li da
bilo u tolikom broju,

na

ih je

da je admiral držao za njih

i

osobitoga
se kao

nadstojnika.

Osim toga takav nadstojnik predstavlja

^ Docum. str. ^ Docum. str. 86., 90., 91., 115., 117., 164. 94,, 111. * De adm. imp. cap. 30. Docum. str. 106. To mnienje zastupa Raki. Cf. Documenta str. 98. i 512., pa »Nutarnje stanje« na str. 172. ' Docum. str. 82., 128. ' Docum. ® Nutarnje stanje, str. 114. str. 128.: »Actum .... ducis videlicet jam dicti et sui psari Sauide«.

^

;

134

Pomorski astnici.

osobit luksus, koji je

mogao

pristati

u kraljevu dvoru,

ali

ni-

pošto u dvorcu
koliko visok.

dostojanstvenika

kraljevstva,

pa

bio

on

ma

Nadalje priinja se malko udnovato, da je nad-

stojnik pasa, pa bilo

mogao
i

i kraljevskih, bio toliko ugledan, da je kao svjedok na poveljama uz najvee dvorske državne dostojanstvenike. S toga upravo ne nalazimo kao

fungirati

svjedoka na poveljama
bio na dvoru;

ni

kraljevskoga sokolara, koji je u istinu

premda bi bilo pristojnije da bude uestvovao kod toga on, nego li nadstojnik pasa. ini se dakle nemogue, da naziv psa rus odgovara nadstojniku pasa, nego izgleda, da je to samo pokvaren oblik od pisar us, kao što imamo soko'

la r(us), p s t e Psarus može se

1 j

ni c (us)

i

razne druge polatinjene naslove.

protumaiti

samo kao
biti
i

pisar,

koji

je^uz

kancelara

i

tajnika kraljeva

mogao

u kraljevskoj pisarni

a mogao je takova inovnika imati vojvoda ratne mornarice. Takav pisar bijaše u rimskoj ratnoj mornarici, navališ scriba;- a ne ima razloga, da mu se ne prizna obstanak na
i
i

hrvatskoj. Koliko je
toliko je

psar

na ratnim ladjama bio

memogu,

pisar

bio nuždan.

Na
slova

kraljevskim

gjemijama hrvatskim vojnici u službenoj
i

iatinštini zvali se

m ar
ete

a n

i

m

i

1

i

t

e

s,

što se izvodi iz na-

njihova

zapovjednika:

marianorum

dux. Kao

što je

naravno, pomorske

niesu se sasvim razpuštale u mirno doba,
i

nego samo dio

njih,

pa su do potrebe, sudjelovale
listini

na kopnu,
Cerne.
slagali

kao što vidjesmo u sluaju, navedenom u

Petra
i

Ne ima
'

dokaza,

da

su

se

takvi

vojnici

izkrcavali
je

U

kazalu,
iz

dodanu Documentima^ poistovjeen
god.
1070.,
sastavljenoj

Afri, svjedok na

jednoj izpravi

u Zadru, sa Afriem, kraljevim
bio ista osoba

sokolarom;
ništa drugo.

ali za

takvo

poistovjeenje,

osim jednakosti imena, ne vojuje
i

Da

je

pak

taj

Afri, svjedok,

s

ljevim sokolarom, moglo

bi proi, pošto

dotina

listina nije

Afriem, kranego obina

privatna darovnica.

Na

važnijim izpravama sokolaru, kao svjedoku, ne ima

spomena,
djuje
i

niti je

moglo da bude
veli (str.

^

Osim nekojih

nadpisa, to

nam

potvr-

Festus, gdje

169.): »Navališ scriba, qui in nave apparebat,

inter aliud genus scribarum

minimae

dignitatis habebatur,

quoque

eius ministerium esset obiectum.«
II., str.

quod periculis - Kod Marquardta: R5mische

StaatsverwaUung,

497.

Pomorski astnici.

135

u kopnene ete;

ali

je

posve

vedenih prekomorskih ekspedicija.

mogue, osobito prigodom naTo se dandanas radi, a
i

radilo se još u rimsko doba. Rimljani su višekrat izkrcali voj-

nike sa misenske

i

ravenatske

mornarice, pa ih
i

odpremili za

posadu u Rim, gdje su se tako osnovali
eta,

tabori tih pomorskih

castra Misenatium
je

i

Ravennatium.^
najstarijim našim
i

Glede astnitva na hrvatskoj kraljevskoj mornarici ostala

nam

izpravama piše setnic,

uspomena jedino za satnika, koji se u sitni c, setenic
i

setinic.
kopnu.'-*

Taj

valjda zapoviedaše nad stotinom ljudi, kao
bi

na

Naslov

mu

dakle odgovarao

nama
koji,

ve
i

poznatomu rimskomu cen-

turio
bijaše

classiarius,
ili

po

sudu mjerodavnih arheologa,

ravan u asti trierarhi
ili

navarhi,^ zapovjednicima
stariji
i

pojedinih rimskih liburna,

bijaše valjda još

od

njih,

pošto
jer

mu

se zapovied

mogla
je

protezati na vojnike

dviju ladja,

na

nijednoj,

kako

ve

razloženo, ne

bijaše

redovito

stotina vojnika. Zapovjednik ladje, što bismo danas kazali ka-

petan, zapoviedaše nad

zapoviedaše vojnicima.

veslaima mornarima, doim satnik S toga Dobrovida satnika, koji se uz
i

morstica Jakova
erne,-*

spominje

na više navedenoj izpravi Petra
zapovjednika na jednoj

možemo

uzeti za

vojnikoga

ratnoj hrvatskoj sageni

ceni turio classiarius na rimskim liburnama. Da Dobrovid ne bude bio skupa sa morsticom Jakovom na navedenom roili

konduri, onako, kako bijaše

ištu; da se

.u

izpravi ne bi spominjali prisutni vojnici izriito
bi se misliti,

kao pomorski, Jakovljevi, moglo
vid ne spadaše
^

da satnik Dobroniti

u

mornaricu,
o.

da mornarica hrvatska
494.
ki

ne

Marquardt
19.:

c

II.

str.

^

Cmjic':
bi§e

Ljetopis Duklja-

nad stotinu ljudi.« 2 Marquardt o. c. str. 496.: »Ueber das Verhaltniss der trierarchi, navarchi und centuriones classiarii (Orelli 3617, 3618. Henzen
nina, str.
»I

uiniše

satnike,

satnici

6897.)

ist

nichts

bekannt.

Alle

drei

scheinen aber

gleich zu stehen. Ein Navarch der misenatischen Flotte wird
einer

dem Range zum
weniger

ziemlich

Centurio

Legion promovirt (Henzen

n. 6871), ist also

als dieser;

Ermordung der Agrippen wurden commandirt der trierarchus Her ule i us und der centurio classiarius Obaritus. (Tac. ann. 14, 8.) — * Dozur

cum.

str.

128.,

131.

136

Pomorski astnici.

imadjaše takvih astnika.

Ali u

tom

se toli složno stjeu svi

mogui
imenom

razlozi, te

se

ne može razložito zaniekati, da drevna
svojih
satnika, upravo

naša mornarica

ne imadjaše

pod tim

poznatih.

Dapae
u

nije

nevjerojatno, da

na ono ne-

koliko mjesta, gdje

starim

izpravama nalazimo spomenuta

kao svjedoka koga satnika, ne bi se moglo razumievati satnika kopnene sile, nego pomorca, vojnikoga naime zapovjednika
ratne jedne ladje.

Evo
takodjer

zašto.

Na dvoru
i

hrvatskih kraljeva
ili

uz druge astnike nalazimo
nj

»djeda«

»deda«. Za

se drži, da
t. j.

mu ast
:

od-

govaraše onoj »villicus-a« eškoga dvora,
koji upravljaše

da bijaše župan,
ono, što na
'

dohodkom dvorskoga gospodarstva
bijaše

zapadnim
sumnje bio

dvorovima

majordom,
satnika

maior-domus.
te je

To
Pa

je bila svakako dosta visoka
stariji

ast na dvoru,

»djed« bez
vojsci.

od prostoga
god.

u kopnenoj

nalazimo, da ime satnika

Saracena (Sarazinaili Sracina)
1070.
stoji

na jednoj povelji
»djeda Ivana«,
i i

iz

prije

imena dvorskoga
župana:
ninskoga

to izmedju

imena

dvojice

zastobrinskoga;'^

ime satnika

doim na drugoj jednoj izpravi iz iste godine Sovine (Souenne) sliedi odmah iza imena priizpravi
iz

sutnih župana, a onda je tek navedeno ime dvorskoga djeda.^

Na treoj

opet

iste

godine,

gdje

Chroatorum
i

dad

prodaje nekakav posjed samostanu sv, Krševana u Zadru,

medju svjedocima su navedeni poznati nam satnici Sovina to odmah do imena dvojice prisutnih župana * doim, uzme li se kao autentina darovnica kralja Petra I. Krešimira iz god. 1072., na njoj, osim dvojice dvorskih astnika trojice župana, navedena su imena samo još dvojice astnika: Sovine Veenega.^ Ili dakle treba priznati, da su i obini satnici iz kopnene vojske bili doista visoki astnici, stariji od
Saracen,
i
;

i

i

samoga kraljeva majordoma,
što

ili

da to bijahu

satnici pomorski,

no
*

i

rimski

centuriones classiarii,
Nutarnje stanje
str.

zapovjednici na
str.

Raki:

114.
^

cum.

str. 80.

^

Docum.
str.

83.

^

Do-

*

Docum.

str.

84.

Docum.

90.

Pomorski astnici.

137

ratnim ladjama,

ali

samo za vojniku

stranu,

kao što bijahu

su-

vremeni byzantinski

turenarke

(roup-^vap/ai).*
i

Može
sili

se primietiti, da je danas satnik

u kopnenoj vojsci
biti
i

dosta visok astnik, pa

da je takav mogao

u kopnenoj
stoji,

kraljevstva hrvatskoga.

Nego takva primjetba ne
za

pošto

se ne smije sravnjivati današnji europejski

satnik sa satnikom

u

narodnoj

hrvatskoj
sile

vojsci

dobe

kraljeva.

Ustrojstvo

ondašnje kopnene

hrvatske osnivaše se na jednakim nae-

lima rodstva, kao što bijaše do nedavna crnogorska vojena organizacija. Svaki

ovjek sposoban

oružju bijaše vojnik, a svako
I

pleme

išlo je

u boj sa svojim vojvodom.

kada

je

knez Danilo
t.j.

preustrojio crnogorsku vojsku, pridržao je stari osnov:

sva-

komu plemenu
naša,
t.

postavio je vojvodu,

na svako sto

ljudi stoti-

j.

satnika hrvatskih spomenika,

a na svako deset ljudi

deseara.

Ovaku

staru

plemensku vojsku hrvatsku
iz

tek

za hr-

vatsko-ugarskih kraljeva zamienila je nova
sastavljena vojska, kada je
dirati
i

plemikih družina
pro-

kod nas feudno pravo poelo
^

u zadružni

i

družtveni život.

Kada

se te injenice

uzmu u
niže

obzir,

onda se lahko
ne vidi
se

raza-

bire, da je u plemenskoj organizaciji hrvatske vojske za dobe

kraljeva satnik
s

zauzimao

mjesto

;

a

razlog,
biti

kojega

bi

takav obini

satnik

kopnene vojske

mogao
li

na kraljevu dvoru ravan astnicima dvorskim, kamo
njaiti im, kao što
i

pak pred-

smo vidjeli u nekojim izpravama, da satnik samomu kraljevskomu majordomu, koji se gizdao naslovom »hrvatskoga djeda«. Ako se je od kopnene vojske prednjai na dvoru, to su mogli plemogao tko da iztie
prednjai
"^

i

menski vojvode,

ili

pak tisunici, kojih

je

po svoj

prilici

bilo

kod Hrvata, nikad pako jednostavni
s

satnici.

S toga se može

velikom vjerojatnošu kazati, da

satnici,

što se pojavljuju u

pratnji zadnjih naših narodnih kraljeva, te stoje

odmah do

žu-

pana, a na izpravama imaju precedenciju

pred

svim dvorskim
biti

astnicima, ne izkljuivši ni samoga majordoma, ne mogahu
^

Gfrorer
str.

o.

c.

II.

str,

415.

'^

Racki: Nutarnje

stanje str. 173

^

Docum.

84.:

»Ego Johannes, Chroatorum dad.«
Hrvata.

Popari: Pomorska

sila

1^

138

Pomorska momad.

štetnici

ladjama; pa je samo sluaj, što
s

kopnene vojske, nego vojniki zapovjednici na ratnim im je naslov bio istovjetan
kraju,

onim stotnika na

upravo kao što
i

i

kod

starih

Rimljana

bijahu

centurione s

na kopnu

na moru, a potonji su imali
i

samo dometak classiaris, kao što su hrvatski »morski« satnici. Druge asti, izuzamši admirala satnika, u
i

bili

valjda

kraljevskoj

mornarici hrvatskoj nisu

nam
ni

poznate.

Da
kada

ih je bilo,

o tom ne

ima sumnje,
mene.

ali

nam

stare izprave o njima
nije

ne sauvaše uspose uvaži,

To u ostalom

udo,

da takvi

astnici nisu mogli utjecati u javni život.

Glede broja vojnika na hrvatskim sagenama

i

kondurama
Krešimira

ve

je razloženo, gdje bijaše
taj

govor o dobi kralja Tomislava;
za vlade

a sva je prilika, da je

broj

Petra

I.

i

Zvonimira bio još vei.
Sto se napokon veslaa tie,
su tu službu, kao
bilo
i

i

glede njih je kazano, da

u rimsko doba, obavljali robovi.
i

Tako

je

kod Mletana
pa
nije

kod drugih naroda prve polovine srednjega
ni

vieka,

moglo da inae bude
evala;
bilo

stvu je trgovina robljem
tarnje potrebe,

kod Hrvata. U kraljevga je ne samo za nuzemalja
i

kao što

je obradjivanje
i

veslanje na
je,

ladjama, nego se je prodavalo

u inozemstvo.

Spomenuto

da

je,

osobito u X. vieku, glavno tržište takvom

robom

bilo

u

Pulju, odakle se obskrbljivahu ne
i

samo kršanske države, nego

Saraceni, proti kojima je Venecija izdala poznatu

nam zabranu
g. 1076.

za svoje pomorce god. 960.

Ta

trgovina nije prestala ni poslije

prisege kralja Zvonimira, pošto

nam

izprave
i

i

poslije
i

spominju robove preesto,
koji ih ponajviše

a imadjahu ih
dar, ali
i

crkve

samostani,

primahu na

kupovahu takodjer.

-

Gdje je

što.

Popari Bare:

pomorskoj sili Hrvata za dobe narodnih vladara.
Strana III

Pripomenak

I.

IliPi,

Dalmate
s

i

rimskim liburnama. Liburni. — Pomorstvo Ilira. —

Rimljanima. Dalmata na Liburne.
ratovi

n.

III.

— ladje oblik oprema rimskih liburna. — Veliina Oblik ratnih liburna. — Redovi vesala. — Tornjevi na palubi. — — Letei mostovi. — Asser. — Pomorska (rostrum). — Pomorske igre rimske. — Pojedine esti ladje. — Jedra. — Sidra. — Imena liburna Vojska na liburnama. — Praefecti. — Tribuni. — Navarchae. — Centuriones. — Trierarchae. — Glavari veslaa. — Kormilari. — Proretae. — Ronilci. — Pomorski vojnici. — Veslai. — Manje — Mornari. — Pomorska — Bojni red. — Pomorska bitka. — Gothska ratna
Liburna odluuju »liburnama« svoje ratne
i
i

Njihovi Navale Dalmato-rimski ratovi. Ladje Liburni saveznici Rimljana. Rimljani nazivlju bitkom kod Aktija.

artilerija.

Sjekilj

artilerija.

ladje.

mornarica.

Bitka pod

Ankonom
sili

24

pomorskoj
L Za vlade hrvatskih banova.

Hrvata.

BrodoSeoba Hrvata. Prva pomorska vojna Hrgradnja Hrvata u pradomovini. Uzroci malaksanja pomorske sile Hrvata u vata god. 642. Byzantinska Prva dubrovaka galija. VIII. stoljeu. Plahost Mletana na Mletaka mornarica. mornarica. moru. Mletani se utjeu hrvatskim brodograditeljima.

— —

140

Gdje je

što.

Neretvani. Ban Moislav (god. 830. 850.) i dužde Petar Tradonik. Saraceni pljakaju obale jadranskoga mora. Hrvati uznemiruju Mlet-

Poetci borbe na moru

s

Mletanima.

— Ban Trpimir (god. 850.— 864.) — — 876.) - Hrvati u koaliciji kršanskih država proti Saracenima. Šalju svoju mornaricu pod Bari. — B3^zantsko brodovlje pustoši hrvatske obale. — Nova neprijateljstva Mletanima. Posreduje papa Ivan VIII. — Ban Sedeslav (god. 877. — 87Q.) — Ban Branimir (god. 879. — 892.) Mletanima. Bitka kod rta »Micha« Njegove borbe 887.) — MJetani traže saveznike protiv Hrvata, — Mletani poiane u samim lagunama. Ban Domogoj (god. 864.
s
s

strana

(g.

maju plaati Hrvatima danak za slobodnu plovitbu
II,

....

40

Od kralja Tomislava do Držislava.


Ban Tomislav

postaje kraljem svih Hrvata (g. 925.J. Njegova vojna sila, Kolike bijahu Tomislavove ratne ladje? Kralj Krešimir I. Kralj. Miroslav (god. 945. (god 930.-945.)' 949.). Ban Pribina. Nemiri u Hrvatskoj. Vojna Mletana proti Neretvanima. Otmica mletakih djevojaka. Pomor-


Odakle pomutnja glede narodnih ska sila Hrvata malaksa. granica Hrvata. Trgovina s robljem. Kralj Držislav (oko god. 970. Trea prekomorska vojna Hrvata. 1000.). Borbe Dubrovana s Mletanima. — Bjzantinsko brodovlje Dužd Petar II. Orseolo. u jadranskom moru. Iztoni car ustupa mu svoja tobožnja prava na Dalmaciju. Izdajstvo Svetoslava, zapovjednika hrvatskoga brodovlja

— —

— —

— —

68

III.


IV.

mletakom
Ivan djakon.
Sabeliko.
noviji

danku.

mnienja iz raznih pisaca. Andrija Dandolo. Sagorninova kronika. Ivan i njegova protuslovja. MleBilježke
i

Lui

taki

historiari.

Niemac Gfrorer.

namienjen mletaki danak. Državni Pomorski Župan. Ratna mornarica hrvatska u mirno doba

— — emu bijaše prihodi hrvatski. —

82

gradovi šuruju s Mletanima. Petar 11. Orseolo zauzima ih bez odpora Hrvata. Duždevo vjenanje s morem. Krešimir II. (oko god. 1009. 1035). Njegovi napori da uzpostavi gospodstvo Hrvata na moru. Stjepan I. (god. 1035. do 1058.). Vojna dužda Dominika Contarini. Pokušaji Mletana proti Dubrovniku. Petar I. Krešimir (god. 105 8. 1073.) uzpostavlja prevlast Hrvata na moru. Kraj Slavi (god. 1073. Normani u Dalmaciji do 1075 ) Dmitar Zvonimir (god. 1076. — 1089.) i njegova politika. Utjecanje Zvonimirovo u razpru izmedju Grgura VII. i Henrika IV. Savez hrvat5>ko-normanski proti byzantsko-mletakomu. Zvonimir šalje brodovlje u Italiju. Vojna hrvatsko-normanska u grkim Bitka pod Draem. vodama. Bitka pod Kasopom. Smrt Roberta Guiscarda, Posljedice ove vojne u Hrvatskoj

Od Držislava do Stjepana n. — Dalmatinski

— — —

— —

Zaglavak.

Ustrojstvo hrvatske ratne mornarice.

plemenske i pomone ladje. Zapovjednik mornarice je ban u starije, kralj u potonje doba. Admirali Rusin i Jakov. Pomorski satnici. Pisari admiralski. Pomorski vojnici, mornari i veslai

97

Kraljevske,

123

(^

.^1^
5^|N^

.9

TISAK K. ALBRECHTA (JOS. WITTASEK), ZAGREB.
(9
G)

U!iiversity of Toronto

Library

DONOT
REMOVE
THE

CARD

FROM
THIS

POCKET

Acme

Library Card Pocket

LOWE-MARTIN CO. LIMITED

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful