¥ _ oe Oe Se Se IZVANREDNO IZDANJE SUVREMENE KNJIZNICE MATICE HRVATSKE KOLO VL Dr CIRO TRUMELKA STUDIJE O PODRIJETLU ETNOLOSKA RAZMATRANJA 12 BOSNE 1 HERCEGOVINE TISAK .TIPOGRAFIJE* D. D. U ZAGREBU DR CIRO TRUHELKA STUDYJE O PODRIJETLU ETNOLOSKA RAZMATRANJA 1Z BOSNE 1 HERCEGOVINE ZAGREB 1941 IZDANJE MATICE HRVATSKEee UVEZ: KNJIGOVEZNICA BOGUMIL SOBAN I PODRIJETLO BOSANSKIH MUSLIMANA Zanimljiva je osvbitost narode velike uralo-altajske ne- rode skupine, da se u njih imena plemena obiéno sastoje od po tri suglasnike, &ji se poredak mijenja 1 svojorn vokalize cijom odgovera pravillma eufonlje turskog Jezika, Ovakovom varijacijom nsstaju nova imena za ogranke, odvojene od pra~ plemens. To ée razjasniti nekoliko primjers. Suglamicl jr 9 daju ime velikog nomedskog plemena Juruka, od koge jedan ogranak 2ivi u Prednjoj Aziji, drugi je baten daleko u Srednju Aziju, tre je doluteo Sak na sjever u Sibiriju, a eeturti napokon Hivi u tekozvanom Jurukluku na donjem tolu Vardara u biviem sokunskom ajaletu, Poredamo Ii spomenuta trl suglasniia redom j g r uz prikladnu vokalizaciju, dobivamo ime Uj gura, drugog velikog turanskog plemena, koje pred stavija pralozu potonjih Ugre. U jednoj vrlo staroj kanunsmi nagao sam spomena drugom nemadskom plemenu po imenu Bagurdzi-Arab. Plemensko je ime i tu sloteno od tri suglamika b gr, dakle Bagur, a promijenivii vokalizaciju gobivamo ime Bugera, kofi su davno u predosmanlijsko doba preiii na Balken i tu, po ijelavs se sa slovjenskim starorjediocima, esnovalt drtavu gars. Kao tre primjer navodimo suglemithu skupinu kr koja nam predstavlja ime plemena Kurta u Kurdistanu, a metatezom nastaje od njega ime srodnog plemena TOrk wu Turkestamu, od Koga je poteklo ime Turaka, Ovo je dakle sto plemensko ime i nije nikada slutilo skupnom oznakom Nepomena: U ovim se etudijama alutimo povijemim nas vom vjerolapovisesti »grtkoistotnle mjesto omnske vpravodavale il) sarpakopravotlavals, koja fe slvorena u najnovile debs,1 I eI za onaj sup plemens, ito th je prvi sultan Osman podlotio pod svoju vast, koju je povetso osvajanjima u Prednjoj Azi{! { Kojo} mu njegovi nasljednici pokorill ne samo éitav predni Orljent, nego 1 dobar dio Europe. Za omaku politiéke narod- ost! ove velike drfave uvedeno je slulbeno ime Osm anti, { ono je kroz vjekove ostalo slusbenom omakom carevine, Kojo} #u na Zelu bill potomel use Al-Osmanove. ‘Ako se uza sve to plemensko ime Tilrk unutar otomanskog carstva nadaleko relirilo, ima se to priplsatt tome, da rijet ‘trkt oznabuje jezik. gover; jezik, Kojt je uz mnogo arapske 1 peraijake natruhe postao slubenim jestkom carevine, Ali rijeb trki omnafuje ne samo-govor, nego 1 pjesmu. TUrki dagirmak mail splevatic, aw mmislu, w prosto- aarodnom snadolskom govoru, rijeé tdrk oznatuje tovjeka ‘kag takova, ber obzira na nerodnost, 1 upotrebljava se rado 1u pelpovifeticoma za oznaku osoba, kojima se ne ma {lt ne ée da kate iment. Zato so u granioaiaa otomanskog caretva fme TArk, ne veluii usa nj neki opobit narodnosni pojam, breo raHzilo, a redo mu ge shulall evi dréavijant islamske viero- ispovijesti, te je ono u pokrajinama, gdje je islamsk: elemenat jete pomijelan sa kritansilm, postalo omakom muslimana iuopte, Analogon je tomu, da wi tamo pripadnike grtkoistoéne erkve, bez obzira 08 njthovu narodnost, zvali Greima (Rum- mailiet), a kafolike Latinima. J tom mislu, kao vjeroispo- vjedne ezneka, 000 se upotrebljavalo i u Bost, « da pri tome nikome nije bilo ni na kraj pemeti pomifljat! na neko turansko podrijetlo nalih muslimans, ‘Ako bi dopusiletnololla moguénostovacave tex, trbalo bi pretpostaviti, da Je ona poajedica jednog selidbenog po! veboga stila, koji bi doveo w zemlju toliko mnoltvo azijskth ‘doveljenike, da bi njthov broj mogao porastl na bezmalo tri Setvrtine milljuna dua, Tu pretpostavku Jekljutuje Sinjentea, da je, uza svu snagu vojnitke 1 politidke ckspanzije, etnitka ekepanzija Osmanllja bila upravo nematna, Povijest otomanske earevine na ma ni za kakav vetl selidbent pokret, Ni Turel ‘sari ni njihovi BIW guplemenicl nisu ae nikada-u vetim supl- nama iseljavall iz svoje postojbine 1 kolonizirali bilo kojt novo onvojent kraj u Europi; pa tak 1 onda, keda se je iz strategij- skih razloge na krajini prema slobodnoj Hrvatsko) 1 Ugarsko} organizirala vojnitka kolonizacija, nisu ti kolonisti — filu- ridtije, vojnici ili vojnugan i derbendtije — bili muslimani, nego iskljutivo kriéanski podanict. Jedini izuzetak tine nomadska plemena, koja su sa srojom stokom obilazila planinske visove i nepregledne travnjake { padnjake Prednje Azije. Vetina njih drZala se pri tom lutanju stanovitog kraja, odredenth putova, icuda bi ee svake godine svragali, a samo neka od njih zalutala bi vrlo daleko, kao spomenuti Jur ci, koji su za nas zato od assbitog zanimanjs, er Je jedan njihov ogranak, u vrijeme osvajanja za Murata T, prelao sa svojom stokom Bospor iu trafkim 1 mavedonskim planinama izme@u Rodope i Sarplanine nalao vrlo -povolina zemljista za svoje nomadicirajuée stotarstvo. Ti Jurucl, po nukani povlasticama, Sto th tm je davala t, zv. solunske kanunnama, ako se stalno nasele 1 okane nomadiziranja, naselili su se u Kraju, koji se po njims { danas jo§ zove Juruklukom. Te seoba imala je prema tomu samo lokalno matenje za julru Macedontju; ali suse njene posijedice osjetile daleko u zapadnim zemljama, u hrvatekom povijesnom trokut. Jurucl su zauzeli planine, kojima su se od pamtivijeka slusill viaiki pastirski nomadi, podrijetlom Arumuni, te th protjerall iz njthovih jajleka, kidlake { batile { pri- sili, da sa svojom stolom sele prema zapadu { ajeveru, trated i nalazeti tamo po planinama privredne uvjete, Koj! pogoduju zanimanju periodiénog stofarskog nomadstva. To, a me — kkako neki misle — kosovska bitka, bilo je poketnikom onoga velikog etnitkog pomicanja, koje Je zaredalo u XIV. vijeku i dovelo te nomadizirajuée pastire na zapad do jedranskog Jala, na sjever do u Karpate, | time matno iznijentlo etno- grafsica konfiguraciju toga prostora, Potomke Juruka, koji eu 50 u Jurukluku nageliti na via- stitim kréevinama, géje im — osim 12 akti godlinje — dréava nije ubirala ni desetine ni zemljarine niti ikakva drugog poreza il! nameta, imso sam prilike promatrati i neti u njih ‘bitna antropoloika svojstva turanske rase { marotito jako ueraten takorvani taurijski tip, po kofemu se osobito istidu iamedu ostalih Europljana, te se sx bosanskim muslima- xnima ne mogu ni usporediti.*) 7) De Onmantte niu ni mai nek vida naroda, Koji bi mogtt wootrebijavall i neti intenaiveuhs Kolonizactha vidi 00 vee po foun, 7Prema retenom, neoboriva ie tinjenica, da Boma nije nikada bila ciljem neke seobe, koja bi u vetem broju uvodila etnitke elemente uralovaltajske race, Pa i unato® tome, da je Bosna tetiri viJeke Hivjela u sklopu otomanske carevine, nije se v 2ja uvuklo doveljno orijentalnih elemenata, a da bi domadi narod, a narotito njegov. islamski dio, resorbirall 1 asimiliralj te ga, da tako retemo, turanizirali, Proves asimilacije mote se dodube Seiée tamo primijetiti, ‘gdje dva rama naroda Hive u neposrednom susjedstvu ill Eak pod jednom viasti, te onaj jati i otpornij{ resorbira slebiji; all da dode do ovakove apsorpelje i odnarodivanja slabije kom- ponente, potrebna su dva preduvjeta, koji treba da funkcloni- raju uporedo { konstantno, a to su commereiumiconnu- bium, tj. medusobno druenie i tenidba Pokuiat ¢u ukratko prikazati commercium, koji je bio uvjetovan simbiozom bosanskih starosjedilaca sa gospodu- jutim istoinjatkim elementima, Vet prije dvadeset godina kuSao sam obraniti Turke od objede, koja se povlati kroz sve Skolske povijesne knjige, da su oni kao osvajati bezobzimo i okrutno pobijedenicima otimali zemlje i imovinu, obarali krSéansku kulturu, silom {sturéi narod, nametali mu svoj jecik i liSavali ga etnitkih obiljetja narodnosti. Na osmovi bogate a do onda nepoanate avhivake grade dubrovatkog arhiva dokazao sam, da Osmanlije ne samo Sto nisu dirali u narodni jezik, nego Je hrvatski jezik 1 Bosni ostao sluébenim jezikom uprave, dotim se turski ogranitavao na Serijatsko sudovanje, a arapski na vjersko podrutje. Turci prve upravljate pojedinih bosanskih pokrajina nis zvali valijama, nego vojvodame i krajisnicima, od domatega putanstva osnovali su vojnikluk kao auto- nomnu Jeséansitu vojnitku organizaciju, pridréali su domati poremi sistem dukatnistva i samu staru upravnu podjelu zemlje na vojvodine i knezije, pa su tak — Ho je u Orijenta do onda nepomnato i u opreci sa Berijatom — 1s kanti- namama uzakonili onaj oblik zemljiinog posjeda, Kojt je pod Iho Jo suka Mehmed 11. oevaiivls Jeice 1 druge bosanske sredove imenom badtine i baétinskih zemalja od starine postojao u Bosni, Zatesene sturosjedioce, kao inoplemenike, oni nisu pre~ ‘rali ni progonili, nisu im tak mi zatvarall puta do najvise testi u driavi, kako to dokazyje veliki broj velikih vezira, po Bevii od Ahmedpale Hercegovica dalje, koji su podrijetiom ili Boinjact. Dosijedno oni bosanskim domoredcima nisw ‘vskrativall ni najvila upravna mjesta u domovini, te za prvih pet desetljeéa iza oevojenja Bosne nalazimo na Selu bosanskog sandiaka Skereiérbega Mihajloviéa, Sinanpak: Borovinita, Mustafapaiu Jurideviéa ,2 medu hercegovatkim krajitnicima istitu se Ahmedbeg i Skenderbeg Vranelevié, Mchmedbeg Obrenovié, Sinanpata Borovinit, Mustafabeg Bogojevié sin Dautpadin i Hasanbeg Mihajlovié. ‘Tmademo dosta hrvatskih kritena, koji su, ma da se nisu odrekli vjere, vr8ili vojvodsku fast, keo primjerice novski 1 trebinjski vgivode Vuk i sin mu Radivoj; vojvoda Donjih Vieha bio je Herak Viadisalié, a od poturéenika da spomenemo samo Sibentanina Muratbege Tardiéa, Koji je u doba Husrefbegova vezirovanja bio njegov vojveda uu Sarajevu. Da je sam Husret- beg po materi Seldtuki-sultaniji bio carskog Yoda, @ po ocu Fethadbegu podrijetiom hrvatske krvi, to budi samo mimo- gred_spomenuto, ‘Od bosanskih muslimana, Koj! su u to doba dolli do uglednog mjests, spomenut emo camo nekolike: brabu All bege i Smajila, sinove kneza Ivana Vlshoviéa; Torahimbega, Isabega, Ahmedbega 1 Skenderbega Vrenebeviéa; Ahmedbega Krajfinoviéa; Ahmedbega Raditeviée; Ahmedbega Bodirotica; Kalinbega Obrenoviés; Mustafu Milivojevia, Isake Jablaniéa, Seremeta Cnetiéa, Hasana Skenderovita — a stotine { stot ‘uglednih islamiziranih Hrvata moramo prefutieti, jer im je patronimion prikiven arapskim Abdah, Abdulah, Abdul- Gatur, Abdulhaj 1 slitnim arabiziranim imenima. Da su se svi Ovi Ijudi u svojim pismima slulil; hrvatskim jezikom, ne,treba napose isticati; ali je vaino to, da je na Porti 1 na valinskom divanu postojao osobiti ured za hrvatsko dopiaivanje. dijaci i kancelari spominju se Branko, Mihajlo, Herak, Petar i Pokrajac Dijekovié, a diplomatske misije povjeravall su sandiaci Yudima, ja imena glase: Tvrdiba Bogutovié, Branisav, Teodor, Alcksa, Vlah Svinjarevié, Stjepan Srati-novié, Vuk Vranel, Bratlo, Tvrtko, Herak, Pokrsiae Viah ‘Milivo} Mihotevié, Vule Baligevié, Ivan Raditevié, Ivko Konj- hod#ié, Radoje Vutetié, Vikan Dubravéié, dakle su mahom domati ljudi — kritani. Nabrajati one bezbrojne kriéane, koji su u ovo doba kao knerovi upravijalimanjim upravnim jedinicama, znatilo bi razviasitl ovaj popis u nedogled. Slufbent comm ereium izmedu osvajata } osvojenika u Bosni predotit ée nam najbolje prvi pionir, koji je osmat ‘i)sko) ekspamziii prema zapadu utirao putove, Isa beg, isprva ‘krajiinik u Skoplju, postije zapovjednik zapadnim stranama wu Krufeveu, konatno prvi sandiakbeg vrhbosanski. On u Jednom pismu, koje nam se je satuvalo, zove hercega Stjepana. svojim bratom, a vojvodu Petra Pavlovica svojim sinovcem. Na elu njegova ureda vidaroo dijake Branisieva, Minajla i Heraka; kao poklisare Salje na posaobine Heraka Vraneéa, Branila Stjepanoviea, kefallju Stefana, dakle, osim Alije Kne. Hea, seme kriéane, Na njegova dvora igre veliku ulogu bilo kao bankar i savjetnik za trgovinu, rudarstvo i eksploataciju crvea ermezs), blo kao ortak u trgovatkim poduzedima | kao a ae 4 sl. Dubrovéanin Zivan Priptinovié, a pri- ice mu sludi u trgovatkim poduze¢ima { drugi Dubrovéanin Reno Ivenko. Rasa bi ‘On je blo arbiter w svim prijeparima, sto su postojali medu ‘Dosanskim velmotame, pa ok 1 U sporu, koji je zavadio kuéu hercege.Stepana, On ae #Vo tatzima, 2a polomstvo ieera Braj Tezaloviéa, da dode do svoje bastine, eyo} velikt tugled na Porti Sesto je upotrebljaveo na korist Botnjaka, ps {samth Dubrovéana. "Te peileme prillke eu se nekon opsade Beda istina pro- rijenie al, uza ave fo, v katalogu vail { verre, Kofi au bil na Sela bosanaiog viajeta, nai Gemo imena 34 verirs, za koje ‘0 opoblto velt, da su podrijetiom Botrjscl, a medu njime imade odvjetaka porodica Dugajli¢a, Sokoloviéa, Sijerti¢ Koréa, Sifriéa, Varvara, Prudtaka, Soviéa, Miralema i t, d- Koliko li je joi Boinjaka bilo medu onims, tje podrijetlo nije tabiljeteno, to se dakako ne da ustanoviti. Fregledamo it popis sedovjetnih bosanskth plemickih rodova, Giji su grbovi satuvani u fojnitkom grbovniku, na¢i emo, da potomstvo vide od tretine njib jo danas tivi medu 10 osanskim begovsiim porodicama, Sto su skoro sve kepetantie bocarokih krajiskih gradova na dar = ul = harbu {o8 Lr ipredoamenitjdkog doba kao leno ostale u rukema islami- Aeuith starosjedilaca, dokez je, da ni u Kamije doba, usa re veée suproinostl, siutberi odnotaj izmedu Porte 1 Bol- mjaka nije bitno promijenjen. on to, tako izgieda sluzbeni commercium izmedu Os manilje osvejata 1 Bolnjaka pobijedenika, On je prevet Jan Lkoncilijantan, a da bi u sebi nosio Klicu bilo kakova hhasilnog odnarodivanja; on je premalo nasrtijiv, a da bi mo- oo, uspjeino turanizirat! narodno tonoltvo, Sito we tke meturjerttog, cdnotae, nome Ge nam na- zomije prikazati dogodaj, Koji se Je odigrao fa osvojenja sa ee Miodratera pola. Tu a6 car osva}e sriltan Mehmed Tl, sastaje sa ednim fratrom, tra Andelom Zviadoviter, 1 daje mu u ruke listinu jkojom bosanskim kato- lieima zajameuje vjersku slobodu, On mu ne daje prostt b e- rat, Kojim inate podjeljuje povisstice, ne daje mut ni ter- Shas, kolim avojim najvifim dostojanstvenicima saopéuje svoju carsiu volju, nego mu daje ahdnamu tj Bi ugovor, Kako ga sultani inate daju samo suverenim coobama. Jednom rietju, na Milodrazevu pelfu, usreée on redstavnika bosanskih katolika kao ravnopravna ko Piscenta, Dakle vijesti o nekom nasiinom isturéivaniu bo- sanoidh kerSéana u doba fetha potpuno au neosnovane. Ako je ‘iza eve to proces slamizacife upravo nevjerojatno brzo unepre- ovao, ima to svojth posebaih razloge. Tu je postojala vjer- ‘ska rascljepancst, tu su bogumili uslijed toga, Ho muslimant kkao { oni slave petak, ato je i u ajith brake clviina tstanova, ine sakramenat, naili vainth dodirnih tofaka 8 islamom, te fu, sjetajudl s¢ progonstva, Kojima su sa strane kri¢enskih Vladara zavojevaéa izvana bili kroz stoljeta izvrteni, obje- ‘prihyatili islam. Sto se katoligke erkve tide, njena je organizacije bila slaba, u rukama nekolicine fratara, koji ne predelavijaju ni provineijy, nego samo vikariiat, Nije tu bilo Bi nadbiskuptje ni onoga broja biskupija, koji bi odgovarao prostoru zemlje, a veru s Rimom predstavijal! su tek apostol Bel vizitator!, Kofi bi prigodice dolazili 1 Svetoj Stolici tvje- Seivall o prilikama. Pravo je tudo, da se je u ovakvim okolno- stima katoliclzam uopée odréao na Hivotu. uDa ae sada obesremo na drugi timbenik, koji odoarodivanja lgre najglvaija ogy na conan Tedoviti bralovi sa istovjercima, a oni sa inovjercima eu fzvans Tedno rijetki. Razmjeran tom je priliv strane icrvi, koji bi mogso izmjenjivati rau. Najjatt je w novonadostih grekelstot- ‘alka, Jer au ond imal! prilike, da se Zane sa Grugim vjernicima avoje crkve iz carevine, Greima, Jermenima, Aromunima i Bur garima; vrlo je slab u katolika, koji su tek prigodice mogli Betti koju djevojku fz Dalmacije ili Hrvatake, dalle priblitno ste krvi, a upravo neznatan je umuslimana, Onl, me da ou do- JaRili u doticaj sa muslimanima osmanlijske narodnosti, Zivjell $3 u najetroéo} endogamiji. U Bosnw je dodute dolezilo mnogo Qsmanlija, da kao Einovniet sluge u upravno) i sudsko} struct; ali malo njih sa namjerom, da se tu stalno nastane, TY Huds Vodltl su sobom svoj harem, a koji su se u Bosni o2enili, opet Di ottdli, Malo njih, Koi! su skiopili brakove sa domatim devo): ‘ama i ostali u zemlji, predali su svom potomstvy atanoviti Uudlo turanske levi; ali, kako su im se djeca ! unucl opet fe. nili domatim djevojkama, ta je tuda krv po zakonima men Gelizacije resorbirana te se ve6 u tredem koljenu jedva pri. mietivila, Strani dodljaci dakle nisu Boinjake ture, neyo 4 ov naprotiv asimilirali, t. 3. pohrvatili njthove peiomie Poznato je, da je iamedu bosenskih muslimana i Osmem Postojao uvijek neki antagonizam i da su Bosnjaci zazirall od toga, da svoje kéeri udaju zat. av. Turkuse, a taj antes gonizam zadobivao je esto i opssan polititki ‘oblik, te je blo uzrokom pobunama, kao ono} krajitko} u XVI. viieke, ojo} su Pali rivom Mustafepata Bissevie 1 Selinpata Kule novie Veliko! bani Huseinkapetana Gradattevieasredinom Protiog vijeka | ponovnim pobuname sarajevskin janiieara kof! su se Zenit sumo meu sobom i ne bi u seo; harm ol at Ho dovodlli djevojke ie rodove ievan ovoga koa’ ns ‘najboljih kuéa, ae ee 2 Iz pomenutih razloga su mjefoviti brakovi izmedu Osman- ja i bonanskih mustimans bili ievanredno rijetli { bez vidnog uudinka na oblikovanje rase. Kako se brzo inlutuje tuda rasna primjesa, ako nema stalna priliva sa Zenske strane, najbolje nam pokazuje tako- zvani Borreby-tip u Skandinaviji. Tu je, u neolitako dobs, #iv- ela iskijutivo dolthocetalna rasa, « potkraj ovoga doba pojav- Ijuje se iznenada brahicefalna ‘sa iskljutivo muskim skele- tima, Tu se dale nesumnjivo redilo o veto} ratnitico} inva ijt, Dofiljaci uzimajudl tene u starosjedilaca stvaraju nelcu mietovitu ragu, Tijekam generacija, medutim, sve ve vide gube brahicefalni elementi i ikonaéno pusve iStezavaju: Jednom rijetju, starosjedioci su resorbirali strane rasne elemente, jer Je ovima nedostajao konstantan priliv sa Zenske strane, Isti ‘sluéaj postojao je i kod mfesovitth brakova u Bosni. Endogamije i uz nj haremska kleurura bile su dake u Bosni najuspjeinija zaitita za ofuvanje rasnog elementa, 3 ‘mislim, da mogu mirno reti ,da su se rijetke etnitke skupine u Buropi sabuvale od tude natruhe onako tiste kao bal bo- vensks muslimant, Tako Osmanlije prema reéenom ni preko commerciuma ni putem cOntubiuma nisu uspjeli da modificieaju narodnost bosanskim muslimanima te da ih osmanliziraju, nije dugo- vjeka simbioze sa Osmanlijama narevaki ostala ber vidnih tra- gova. Apstrahirajuél od vjerskog Zivota preuzeli su bosanski mustimani mnoge istofnjatke obiaje, noinju, natin tivota, {stotnjatk! urbanitet, stalotenost u misljenju { govoru, stoisku resignaciju u neumitnoj nevolji te mnoge druge osobitosti, ko- ima se od drugib svojih suplemenike razlikuju, » mote se oti, { odlskuju; ali eve Je to fzvanjeko, a ne zadire u sama bit ase. Puka je bila afektaclja, Sto su oni nekoé voljeli svoja obiteljska imena turcizirati, te su im se tako vremenom pra imena izgubila. Sinovi pata 1 drugih vith dostojanstventka voljeli su zamijeniti avoje poroditno ime patronimikonom, iz- vedenim po ofevo} &astl, Teko nastaju oni bezbrojni i razno- like Padidi, Begovidi, Agiti, tako raz Kepetanoviet, Haddici, Hodditi, Mutti¢i, Muderizovitt, Detterdaroviél, Kaditi, Sottiéi 4 kako se vet zovu, ko} ou svi nekot imall Sisto hrvataka pre- zimena, pa th vremencm poraboravijall, To je bio tek uéinak zmaode, slitan maniji latiniziranja imena u zepadnoj Europ! za 13doba humanizma, kada su nastela imena keo Grotius, Leuncla- Niue, Oleasius, Okolampadius, pa nade Menchus, Darsius { aliine neukusnosti. ‘Mnogo su jadi tragovi, sto ih je simbiaza s Osmanlijama ostavile jeziku time, ito je u nj unijela bezbroj turcizama; all ‘jth Gemo naéi i favan Bosne u svi zemljama, koje ou Ziviele pod turskom vlasti, broj im ne ée biti mnogo vetl, nego Je bro} germanizama u poljskom, 2eskom ill ruskom, Vatnije je, de se isiakne druge dinjentice, da sim turskt jezik nigdje nije uhvatio korijena u narodu, a kako se je brao Argublo 1 tamo, gdje su gu prihvatili, vidi se po tom danas u semom Sarajvu ima jedva koji desetak Judi, ‘koji f bill posve vjelti turskom govoru | pismu. Iz retenoga se rezabire, da su bosanski muslimant asta fone, ito su im bili praoci. 'Njihovu narodmu pripadnost ng}. dolje nem zasvjedotava jeclk, a taj je ikavitina, kofu je ‘muslimanski harem saguvao jednako Usto, kao Sto je satuvay { rasu od tude natruhe, Ta ikavétina, koja fe, kako je to ne- Gavno dokazao Viadimir Skarié, priopéujudi popis timara tite vog vilajeta tz XVIL. vijekea, job onda obuhvatala Sitavo pod. Fubje bosanskog vilajeta, ne ivi danas nigdje u onako tistom, obllku, kao bal u bosanskim haremitna, Zakijuta, kojl se iz toga mote iavoditi, jasan fe, a ja bih samo job shomenuo, kskvog su milljenja o tome orijentalni autori, Najveéi zemljopisac Sredinjega vijeka, Arap Edrizi, koji je 1154. na dvoru siclliskog Kralja Rogera iI, takored! od usum del fini, napisso svoje veliko djelo, zove narod, koli ivi u zemljama od Akvileje do Dubrovaika, hrvatskim, Kako su drugi islamnski pisel o tome mislili, prikazao je ponovno Saf- vetheg Batagié, « m! éemo samo upozoriti na najveteg turskog putopisca XVII. vijeka, na Eviiju Celebiju, koji je u svojoj Sejahatnami opsirno opisao Bosnu s kraja na kraj, Oph sujudl Sarajvo on vali sarajske muslimane, podrijetlom Hrvate, radi njthovih vrlina i junatke éudi, a da im prikete Jestl, navod! glosse uz turaki prijevod { narotito istite jednu, jexltmu osobitost Serajlije, Koja je inate malo Kojem istradi- vadu pala u off, 4 ¢@ je, da oni sve osobna imena zavrsavaiu na 0, To je sitnica, koja je mogla pasti u o8i samo dobrom 4 odtrom promatratu, jer je doista specifitna sarajska osobi= fost, da on! opobna imena, bila arapsia, bila narodna, ravrda- “ vaju na 0. Tako danas jo8 vele Tbro, Huso, Avdo mj. Tbrahim, Hein, Abdus, shlteljota nena gice Spake, Swezey Glodo, Foto i t. d, mj. Spuhié, Svrzié, Gloaié, Fotle, Naoko je sitnica, ali je # jezitnog stanovita zanimijiva 1 Unjenica, da bosanski muslimani za oznaku mjeseci sunéane Godine upotrebljavaju specifiéno hrvatsko narodno nazivije (item, veljata i t. d), 1 to ne samo u svojim ruznemama, s4]- namamse 5 kalendarime, nego se to sabuvalo } u govoru naroda “oe ral jnovijeg doba 1 U begovakim kutama satuvalo se do najnovijeg ‘ono narodno pismo, kojim su prvi bosanski sandsact pisalt svoje poslanice, bosansk! tratri svoje matrikule { kronike, a fra Matija Divkowie svoja tiskana djela. To pismo okrstile Punim pravom imenom bosanice, a muslimansku djecu nisu to pismo nautaval! putujud daskali ik medtri, nego Todene majke iM starijl, kuél priveieni 1 # njom sraslf sluge ii dvorant. Bio se tite narodnog Femi, doling je moment te narodna epopeja nije nigdje tako bujno procvala te se digo saturate Hao med muslimanima bbseke 1 eatinsKe koe- Hine, gdje oni sa8injavaju najjati dio Hitelstva, dani u ko- jem’nadem kraju nisu ispjevane fenske pjesme, koje bi se po njetnosti lirskog osjetaja i dubokoj osjetajnosti svojth napie- va mogle takmiti sa sevdalinkama, koje se ore pod- brdime Treboviéa } Viabié planine, eto Umietnitku viijednost muslimanskog pjemniBtva ocijento je najporvanli sudae, velit jes Gostie oe od nak narodnih pjesama, Sto mu ih je pokazao Vuk Karaddié, kao najijepiu odabrao’ba§ pjesmu o Hasanaginici te je njematki prepjevao, Tako dakle jek doles u pitnje kao faktor 24 odediva nje narodne pripadnosti nadih muslimans, to je pitanje rije- Seno vet sa ovo nekoliko odluénih injenica, sto smo th u uskom opsegu jednog opéeg razmatranja mogli iznijeti. Ostaje naia job, da se sa nekoliko sijefi osvrnemo 3 na antropolotke osobitosti bosanskih muslimana, Oni su judi vVisoka uzrasta i Sirokih grudi, te uz Skandinavee po popret- nig} visini svoga stasa stoje u Europi u prvom redu. Forma- ija glave ima poznata obiljedja dinarske rase, koja se u nas 6Pojavijuje veé potkraj neolitika { koja seobom Slovjena dobiva Pojaéan porast brahicefelnih elemenata, Medutim valje istak- ‘uti, da su spomenute osobitosti zajednigie koliko ‘muslim hima i katollelma toliko i grékoistotnjacima u Bom! te da medu pripadnicima th triju vjeroispovijesti u tome nema bitne rarlike, Razlika nastaje ,tek ako se obazremo na pig- mentaciju, koja je, ako ne vatniji, u najmanju ruku Jed. ako vatan faktor pri formaciji raze. ‘Teorijski morali bismo pretpostaviti, da narod, koji stoljeéa vi pod Viasti kath'exochen ernomanjastog naroda, kao 80 Je csmankijski, mora svi vibe nayinjati emomanjasto; pigmen- taciji i da bi dosljedno bosanski muslimani morali bit! tamno- bojniji od svojih krianskih sugradana, Uistinu opatamo bai protivn, Tamnookih muslimana ima 46.95%, katolika Pojednakco t, j. 46.82%, dotim je u grékoistoinjaka taj po- stotak za 10%9 veti tli todno 56.27% Svijetlih o€{ju ima u muslimana 37.69%, u katolika 30.88¢/, a u grékoistoénih opet za olruglo 10% manje, t. j 28.52%. Sligna razmjera postoji iw pigmentaciji Kose, jer imamo tamnokosih muslimana 67.60%, katolika pojed- ako, a grékoistotnih opet gotovo 10% vige, to jest 76-40") Svijetla boja kose zastupane je opet u muslimana 58 12.30%, u katoltha sa 9.248%, a u grtkoistotaih sa 7.77%o Prosjeéni odnotaj ovih dviju vrsta pigmentacije predstay- Ya nam antropoloski tip i obzirom na nj pripada famnom tipu 47.96% grékoistotnjaka, a muslimana | ka- tolika 11 postotaka manje ,to jest u obiju_ po 3 fv tistom svijetiom tipu pripada 9408 musiimal 7.51"/ katolika i 6.59% grékoistotnih. Ostali postotel predstav Vali bi takozvani mjeBoviti tip i mogu se lako iz nave- denih brojaka izraéunati, Iz ovih dinjenica izlazi, da su bosanski mustimani po in- tenzitetu pigmentacije najblisi, dapaée posve jednaki Katoli- cima. Ako se jo8 uvati, da su Hrvati bill predstavniet svijet. Joga tipe, komu su plava kosa i modro oko glavnom resnom odlikor, onda dobiva osobitu vatnost tinjeniea, da je €isto svijetli tip u muslimana najjage zastupan, jet Bi po tomu bas muslimant bili najeisei Hrvati u Bosni, Zasluga ie to haremake ekskuzivnosti, koja je 1 u ovom slutaju oti vala pradjedovska rasna obiljedja 16 0 MACEDONSKI JURUCI Od rezlititih predinjeaniskih plemena, koja je bujiea osmanlijske najezde prebacile preko Bospora ne Balkan, zau- zimlju znamenito mjesto Juruci, koji su se u doba prvih provala na Balkan prebacill u Europu, poplavili Traciju te se Konatno zaustavili u Macedoniji, gdje su u istognom dijelu ajaleta Selanika (Solun) { u juinom dijelu ajaleta Ustup (Sko- Plje) ostall trajno do danas, te je ovaj kraj po njima prozvan Juruklukom, koje mu je ime do danas ae = U povijesti etnogratskog razvoja Balkanskog poluotoka to je pleme bilo vainije negoli ikoje drugo od prednjeazisiih plemena, koja su slala u Europu svoje ogranke, vainije od Jermens, Tatara, Cerkeza, Kurda, Konijara 1 drugih, au sta- Rovitom ‘pogledu ne zaostaje mu vainost ni za Osmanlijama; jer — dotim su ovi na Balkanu potisnuli samo slovjenski ili slavizirant vladajuéi gornji sloj ili ga poseljatili — protjerali su Juruci iz zemlje, koju su zauzeli, starosjedilatk! enaie Sobanski via8ki narod, te se nastanide na grudi, na kojo} ovaj od pamtivijeka tivio. Dotim se je osmanlijski gornji druftveni slo} svuda, gdje je u Europi uhvatio korijena, nakon sloma svoje poviadéene polititke i vojmitke ‘mot! naglo po- vukao te se jednako bro vratio w Anadol, kako je nekoé odanle dotao, Jurue! ostate { danas jo8 dive na onom tlu, koje nu u doba svoje invazije zauzell. I Sur ukluk fe, kollko ja nam, jedini pokus turske kolonizatorne politike, koji je do- ista uspio, a svi drugi, jer su poduzimani iz tisto vojnitkih azloga, izjalovili su se ili su bar ostali bez trajnih posijedica _— rod, toliko pada u oti oskt Koliko je god zanimljiv taj nat 0 pada u of osku- ica Soxttht podataka 0 njegovo} biti, Sigurno je obit cu ‘Thuhelka: Studlje © podrijettu 2samo to, da su macedonski Juruei suplementel onih Juruke, koji kao putujuéi Gobant obilaze planinskim painjacima Turk mendaga, oko tijih se obronaka nanizao niz jurutkih sela, kao Kunduslu, Jurukkjéj, Funduk, Akéi8, Kirie, Muhaddir- kj0j, Gurude i'dr., koji se kraj zove takoder Juruielukom. ‘0 ovim anadolskim Jurucima imademo samo rijetkih, kkoji put { protuslovnih vijesti, Sto th uglavnom zahvaljujemo Lusechanu i Petersenu’, J. Th. Bentw?, Hamil- tonw) iE, Brandenburgu.) ‘Sve te vijesti slatu se u tome, da su Juruci nomadsko pleme, as time se slate { njihovo ime, jer »J Ur ike spada 1 red onih imenica, koje se od glagolskog korijena izvode do- datkom ak (uk, 2%, 1k), Od glagola jdrd-mek — pu- tovati nastaia je na taj natin rije® jGrdk — putnik, no- mad, jednako, kako je od bozmak nastalo bozuk uri jeti basibozuk. Od imenice jiirek, ma da se jednake pide 1 ma da je za Juruke laskavije, ne smije se izvoditi, jer se ova izgovara jilrek — srce, sréanost, Premda je za postanak imena plemena bio mjerodavan njegov nomadski natin Zivota, valja naglasiti, da to ime u ‘Anadolu oznaguje samo ona plemena, Koja keo putujudi sto- Gari pohadaju jajlake i kiblake, to jest ljetne { zimske Padnjake Turkmendaga i drugih planina Prednje Azije, a nije neko zbimno ime svih nomada, cigana i sl, jer se ovi u sta rim spisima omatuju imenom hej man, t. j. 8erga8. Dapate 4 sami Turkmeni, premda 2ive ponaijetani g Jurucima, ne zova se nikada ovim imenom, ma da su i oni nomadski stotari. Nithovo podrijetlo joS nije sigurno ustanovijeno. Po Harniltony su u blitem srodstvu sa Turkmenima, po velikoj ftrancuskoj Enciklopediji se od ovih bitno razlikuju. Po Nou- ‘veau Dictionnaire de Géographie (0. v. Yurik) su u srodstvu Seldducima, te spadaju medu prva turska plemena, Koja su ') Petersen uv, Luschan: Reloen in Lyklen, Milyas w Kibactia, Beg i. iby, tasehan: Anteitng fOr ehnoer. Beobechiongen, 4) J. Th, Bent: Explorations in Cilicla Trachela u Proceedings of the Royal Society. 1000, 45. ‘Turkmendag uw Zeltachelt for Bihnologte, Berlin, 108, 168. 18 se uselila u Malu Azifu, dotim im Luschen podrijetlo trail u Indiji, te th dri srodnim sa Ciganima; medutim ovo milljenje odbija Triger!), jer Je medu Juruckma naiso dosta Sesto plava kosu { zelenkasie off, a boja putl na pokrivenim dijelovima ‘tijela im je bijela, ‘Maloazijski Jurucl govore turskim narjetjem, u koga po Luschanu ima mnogo tudih, nera2umljivih primjesa, koje su po Bentu perzijskog podrijetla. Kate se, da oni govore 1 ne- kim tajnim jezikom. Mokda nije samo sluéaj, da se njihovo plemensko ime, kao i y vetine naroda uralowaltajske skupine, sastoji od tr suglasnike, koji razliéito rasporedeni daju vaina narodna imena, Tu ‘smo pojavu spomenuli u prvoj studiji. Tavan podruja Turkmendaga ima u okolici Hodavendi- ‘gara (Bursuta) oko 30 jurutkih plemena, a po Kanuni dte- did bilo je u okolicl danalnje Ankare toliko Juruka, da su imali posebne kadije. U starim rukopisima naSao sam Jo8 spo- mena Jurucima u Keradalolosu iu Ajaslogu kod Smirne. Kao Sto su Juruci bili prvo tursko pleme, koje je prije Seldiuka doslo u Anadol, drtim, da su { macedonski Juruct bili prvi, koji su, tim su Osmanlije prefle Bospor, krenuli sa svojim stadima za vojskom, te su se u planinama jugoistotnog tugla Balkanskog poluotoka prosuli zelenim planinskim pal- njacima i postupno putevima, koje su im kr8ile vojske, pola- ili sve dalje na zapad. Da se je to desilo vrlo rano i da su vet fonda bili dosta brojni, sini mi se, dokazuje dinjenica, da se vrlo rano spominju u spomenicima i da je njihova pastiraka kolonizacija bila tako znatna, da se zakonodavstvo na mjih rano obsziralo i izdalo nekoliko zakona, kojim se ureduje nj hoy socljalni i privredni polozaj. Te su ustanove vremenom sabrane u posebni zakonik ajaleta Selanik koji je bio srediste Jurukluka, Izvornile ovog zakonika je izgubljen — bar se do ‘danas nije nadao; ali se on pod imenom »Selanik Jardk- leri Kanunnamesic éesto navodi, te ima manje ili vibe optirnih izvadaka skoro u svakoj Erazikanunnami. Kao ni o anadolskim nemamo ni o ovim macedonskim Jurucima mnogo pouzdanih vijesti. O Jurucima onoga dijela ‘Macedonije, koji je nakon Balkanskog rata pripao Grékoj, dao Zeltseheift & Etmmologie, Berlin 1908. 9Je Triger izvjeitaj pod naslovom »Jiriken und Koniaren in Makedanien«'), gdje im je obitavaliite na podruéju dan hoda Istoino od Soluna do Seresa i Drame, a na sjever situ do Stru- mice. Kao Usta jurudka naselja navod! sela KOkae, Jirdkma- hale kod Soho, Jtirdkleri kod Petriga, Jirdiklar na Kursa-Bel- Kanu { nekoliko sela po imenu Jiirdkkj6j. On priopéuje u svom izvjedéu 1 neka etnogratska opazanja, a u antropolodkom pogledu opisuje te Hude kao srednje visoke, od 162—160 cm; lice iza fe grubo, Sirokih jabuénth kostiju, jakih usana, male natrag uvugene brade, a to im je, kako veli pisac, posebno obiljetje. Nos im je velik sa ravnim, motda slabo Konkavnim povorom, uzak, visoko nasaden sa razapetim kri- Lima. Lubanje su im visoke, &iroke, kratke, a desta se u zatiok: diiu strmo. Potonje obiljetie je asobito karakteristitno za taurijeki tip 1 bilo bi dokaz, da su Juruci ix svoje pr domovine ponijeli stanoviti postotak taurijske krvi. Trager citira { sve, ato je naSao o Jurucima u staroj literaturi, naro- to Consinéry-a, koji im je u svom putoplsu namijenio po- sebno poglavije?), 1 Beaujoura, kofi 1788, juruéki izvor éilima iivunenih rubaca raguna na 70—80.000 komada.") Consinéry smatra macedonske Juruke potomcima Kol sta, koje su Osmanlije nakon prvih godina iza osvojenja Macedonije doveli onamo, i vell, da vjerojatno pripadaju ple- menu Turkmena, Job su asiudniji podatel, Sto ih imamo o Jurucima onoga aijela Macedonije, koji je poslije Balkanskog rata pripao Stbiji, Dodude, Cvijié th wu svojim geogratsko-etnografskim Tadnjama nekoliko puta spominje a u Stanojeviéevo} enciklo- pediji dao je D. Radovanovié kratki prikaz onoga, Sto je 0 tom u Srbiji pisano, i po tome njihova naselja zapremaju kraj ‘oko Ovejeg polja istotno od Tikvela, te oko Velesa do Demir Kapije, Lakavice, Dojransko polje, Lakovitko polje i Strumi- &o polje. Od povijemnih podataka tu nalazimo tvrdnju, da su Se ovtjepoljsk! Juruci navodno doselili u potetku XVI. vijeka, a oni oko Demirkapije i Tikvela potkraj XVI vi- ©) U Zetecheitt tr Ethnologie, Berlin. 1606, 196 4 el, 7 Conainéry, Voyage dans la Macedonde, Paris 1631, 164, 5) UM. C, Sprengel, Schilderungen des Hendels vor Griechenland, esonders der Stadt Thessalonich, Welmir, 2601. jeka. Pisae ze ove tvrdinje ne iznost dokaza, a mi éemo vitjet, Jesu I! one opravdane ili isu. Da popunimo praznine u dosadanjem ponavanju Juruka, koliko je to moguée, bar donekle, poslutit éemo se sa nekolikg turskh rukopisnih vrela, Koja, ma da nisu preobilna, prufaju bar autentitne podatke o polofaju 4 ustavu balkansicth Ju. ruke, ‘Najvainija je monogratija Ali&ausa iz Sofije o tima- rima i o upravnoj podjeli turske carevine iz godine 1654. To jelo pisano je na cenové sluzbenth statistitkih podatalca, i tu nalezimo podatak, da je u ajaletu Rumelifi u to doba postojao posebni jurueki sandZak, kojt fe randijeljen w jurutke odtake, a kako je svaki odéak'imao pet vojnika slobodnjaka, ukupna vojnitka snaga Juruke tmosila je 11564 moma, Jurutki sandiak sastojao se od Best live (okrut su Ovéje polje, Vize, Tekirdag, Selanik, Ko- dzadtik i Nalduken, Je istog vrela saznajemo, da je macedonskim Jurucima bio poglavar jurukbeg, # nlfi poglavari bili su ceri. bade, Jurukbeci dobivali au 28 svoju sludbu zijamete, 4. timare, efi prihod! iznose godiinje vide od 20.000 sktl, = Ceribade imali su manje timare. Ti timari bili su dotivotni, ako bi im posjednik umro, davali bi se nekojem konjubary fz carske konjuinice, a ne sinu umrlog. posjednika ilt komu drugomu, Nazalost ne spominje Alitaus poblite, koju su dui- nost oni kao muselemi (slobodnjaci) vrlili u tursko} vo sei; samo to razabiramo, da nisu slutili kao borel, nego valida kao Euvari konja { bivola, koji su vukli topove, ito bi odgova- alo njihovu pastirskom zvanju. Njth po pet satinjavalo je jedan odfake 1 dobivalo timar one vrstl, koja se zove benc- bet-timar (izmjeniént timar), to jest, sva petories Jednog odiaka bi naizmjence svaki po godinu dana vriili odredem sludbu { te godine utivall # prihode dotitnog timare, Neke poblite podatke o socijalnom 1 pravnom polofaju Jaruka nalazimo u pojedinim kenunnamama, a najstarije sam afao u jednom zakoniicu, koji ide u doba prije prelaska Turaka preko Bospora, To se mote zaklfutiti 1x tinjenice, da se tamo spominju samo anadolski vilajeti, a ni jedan europ- ‘ski, ida tamo nema spomena uredbi adzemioglane { aKuloglana, koju je 2a vrijeme sultana Murata II. orga- nizirao rumelijski beglerbeg Timurtaipada. Taj aakonik ima naslov: Haze suratul hukm arrafi al varidi fi kawanini padifahi hallede hullhu wa abbada daw- latahu, t, j. Prijepis od cara — Bog mu produljio i ovjekovje- Ho dréavu — zapovijedi izdane { stigle zkonom. ‘Tu u poglaviju o ovéarini nalazimo o Jurucima ove ustanove 1) Ovtarina Juruka Jznosi kao {ona mieitana po jednu akéu za dvije ove, a ako nemaju itavo stado, uzimlje im se 12 akéi u ime stadarine. 2) T jal ako Jurucima uginu ovce, te ne ostane nista ill manje od 20, zovu se ovakvi crni (siromaini), i neka se od ovakvih ne uzimlje 12 aktt 3) I jo8 ako Juruci drie spahinsku zemlju, uzimlje se i od njih Keo 1 od mjetana od najboljeg stada 20 ati i vri- jednost jedne ovee, od srednjeg stada jedan toku (godis- infe Janfe), { zakon je, da ge to Gini u mjesecu travaju. Na drugom mjestu veli se: 2) T-od-Juruka uzimlje se od po dvije ovee jedna aka oviarine, 4 u nekim mjestima broji se janje uz oveu. ‘U poglaviju o mladarini veli se: 3) Juruel su nestalni, { zato se mladarina za Zenu ill dje- vojku ravna po ocu, ‘Konaéno nalazimo u poglaviju o travarini ova usta novu: 4) 1Jo8 ako koji Juruk posjedujei obraduxe zemlju, vino~ sre in nei plata avant vais ara 024 aimeka pabe ne plata dats. Netto mladi zakon, u kome se spominju Juruct, ima neslov: Haze kandnnamei dtedidi sultant ve emri minift hikéni, ¢. j. »Novi carski zakonik 1 previdnja 22 povijede, djl se preplsiva® spominje u Kolofonu, i to slavni Povjemniéar { koditikator zakonika Sule/mana Velikog, Fe- Tin, nifandiija porte ¢ omakom godine 982. (~ 1874. (© Jurucima govort odsjek 0 zimskoj padi ovako: ‘Dot i lavana w jedan timar ovee, neke ee ueme od stavog stada po oves. I ova ovéarina pripada mjestu, na kormu ge ovce zadriavaju i spavalu, a ne mjesto, géje paso. Isto vrijeds t ta, Turuke, koji na mjestu, gdje placaju desetinu 1 poreze, ne treba da plaéaju pristojbu 28 zimsku pagu, a gdje Juruei inate tzgone na zimsku pau, zakon je da dadu po 3 ake u ime zimske pristojbe. U poglaviju o mladarini veli se opet a Jurucima: Neka se uzimlje od bogatih dievojeka 90 60 akél, od tena po 30, a negdje i po 40. Mladarina djevica mjeri se po ocu, ‘2 od Zena po mjestu A buduél da su Juruei nestalni, mjeri se o ocu, te su u tom pogledu djevojke i ene injednatene. U kasnijem zakonodavstvu nalazimo jo8 opdimnije | toénije vstanove, koje vrijede za Juruke .te je nastao osobit jurutki zakonik za ajalet solunski. Nije pomato, je li taj zakonile izraden U jedinstveno} redakeji Ti je samo zbirka raznih ustanova sabranih iz drugih zaleonika { slofenth u jednoj redakeiji; ali je on postojao vet u doba, kada je sultan Sulej- man Veliki izdao svoju glasovitu kenunnamu, kofo} zahvaljuje ime zakonodaves — el Kanuni, U tom zakoniku ima posebno poglavije sa naslovom »T u- matenje polotaja Jurukes, a sadréaj mu je ovaj: *1. Buduéi da Juruci radi svog nestalnog natina tivota isu nikomu podlofnl, ne smiju ih spahije zemalja, na koje bi sa svojima doBll, napastovati i nametati im rajinske poreze; ali ako se odreknu nomadstva 1 jurukluka, raspuste svoju stoku t goveda te se dadu na privredu i bave oranjem i Zetvom te secokim glevarima fave, da u selu Zive vite od deset godina 4 da su zapisani kao raja, onda plaéaju prema rajinskom pro- isu dotignom spehiji poreze. Oni su izifli iz jurukluka 1 po- Stoll rajom, 2. Ako netko dri staru rajinsku zemlju, bio on Juruk il, tko mu drago, zakon je, da plata tiftakée, koje se zovu i Kulukaicée, a osim toga jot onoliko akti, koliko je u onom vilajetu propisano zemljarine, Ali je zakon, da se od zemlje, Ho bi je Jurucl poslije iskrtil, svojom sjekirom, ako ima opseg titavog tiftluka, plaéa samo 12 akéi reami-titta, 3. Ako Juruci, na zemlji timatlije, svojom sjekirom iskrée to, plaéaju od &itavog iftluks 12 akts, od pola diftluka 6 akti, 1 nite vide; alt ako posfeduju rajinsku zemlju, davaju kao i raja, i ne smija se tomu opirati mavodeti, de e platatt zaStay kitt po 12 akti, A kréevina, Bto je svojom sjekirom islerée, mora biti doma { Hikere, kuda prolaze. Ova ustanova je op" Hmo razlofens u jurutkom zakoniku solunskom. 4, Na mjostima, gdje Juruci pasu blago i prave torove za Yetnu | zimsku pagu, ne smije im nitko smetatia oni ne smiju nitije usjeve odtetiti. Ako th oltete, treba th sa manjem ka- dijinim prisiiti na oditetu. 5. I kad Juruk stanuje na spahinskom timaru i obraduje 2 1 tu u granicama sela pase avoju stoku, nije dopulteno od iega traliti travarinu, To je start zakon. 6. I Juruci, neka se na mjestima, kojim putuju i koja trebaju za dolazak, boravak i odlazak na Yetnu pau, ne zadrie @ulje od tri dana i za vrljeme, sto se zadriavaju, neka ne tine nikakove itete; ako je utine, nela budu prisiljeni na odétetu, ustanovijenu sudbeno. 7. I budud da Juruk nema nigdje stalna boravitta 1 ne- prestano luta, ne smije ga gospodar zemlje napastovati radi mladarine, a alo bi nastala rasprava sa strane spahlja i subafa radi jurutkth tena pod izltkom, da su se udavale sa njihova zemljista, ne mogu ih timarbaSe napastovati radi mladarine, Jer su Juruci nomadi i nemaju nigdje stalna boravitte, kojim ‘bi bili vezani uz tlo, i jer je mladarina pore, koji tereti samo rajinske dene, na zemlji stalno nastanjene i naseljene. To je stari zakon, 8 Buduéi da su Juruct nomadi, koji ni sa sandiakom ni sa sandiakbezima nemaju nikakove veze, njihovi su gospodari vlastit! subage, Ako koji od njih tako kkrupno sagrijesi, da je potrebno objesiti ga, pristoji izvrlenje kame njihovim sul Jama, polto je kadija izrekao osudu, Tako je izdana previinia zapovijed. Cijela kanunnama je iz doba Hamzapase i Déelal- zade Teufika, Boiji mir s njime! 9, Juruci, koji se odreknu jurukluke, nastane se na nekom mjestu te se bave poljodjelstvom i dokazano stanuju u onom vilajetu vide od 10 godine, i pretpostavivii, da su u selu, u kommu stanuju, upisani keo raja, po caralo} zapovijedi jo’ uvijek nisu oslobodent od jurukluka, nego su i nadalje pod- Joint svojim begovima. I ako radi dvoje troje takvih u selu nastanjenth Juruka jurukbeg ili jurukceribasa dode m4 's velikom pratnjom u selo te proboravi nekoliko dana 1 od Seoskih Zitelja besplatno i zabadava iSte hranu 1 five te bi time raju tlatio, a viasnika sele smanjivao te im pro- uzrokovao Htete i neprilike, kako je to 11. d¥emadiulahire 984. (1572, javijeno Visoko} Porti: tadan je ferman sa carskim rukopisom, da nije dopusteno ubuduée jurukbezima radi jednog lt dva Juruka, koji Zive w sela 1 Sekaju, da th upibu u seosict raju, Giniti selu nasilja i ds se ima pootupati po zerljiinoj Jenjizi, to je u kanunnami zapisano i spomenuto, da se postupa eo pra jrukbest de on Une marae, Pisano na tpomte uti nadin pokojnog Hamzapaie.« Ove su ustanove prenesene 1 zakonikesultana Ahmeda 11 1017, (= 1608), koi! se za razliku od starog zakonike (k a- nuni ati) Sulejmanova zove novim zakonom (k aunt d2edid), ma da su tu mjestimice samo u stilizaciji promjene, Neke od tih ustanova preuzele su { rezne lokalne Kanunzame, iako je njihovo pravno podrutje udaljeno od Jurvkluka a spomenut Gemo samo dvije kanunname bosan- skoga ajaleta, koje sam u svoje vrijeme priopéio) Tu su naro- éito ove ustanove 1. Mladarina djevojke plata se po materinos strani, Za bogate Zene iznosi po 1 riar (= real), za sirote po 10 akéi, a 2a srednje prema njthovu stanju, a plaéa se u carsiu Dlagajnu. 2. Kao mnogi drugi manji lenski posjednici ubrajaju se { Juruci u askere { plaéaju kasam, t. j, ostavinsku pri- stojbu kadiaskeru, 3. Stanovite nuzpristojbe, koje se subsumiraju pod omnaku baduhave, te nagrade za sokolova gnijezda ili za uhvaéene bjegunce plaéaju se nekon izminuéa roka, u kom prijainji vlasnik gubi pravo jnapola juruskom subaii, { vell se narodite, da je ta ustanova weta tz jurutke kanunname. 4. Ovtarina ima se uvijek odrediti po stvarnom stanju, a zne po onorn profile godine. ‘Ako u jednom bosenskom zakoniku, tije je pravno po- Grutje tako daleko od srednjebalkensiog Jurukluka, ipak ima spomena Jurucima, driim, da je to dokez, da su u vrijeme, kkada je nastao taj zalonik, pojedini Jurue! ea svojom stokom Glamnlic een. monje vB. H 1617, 42718,dolazil 1 w bosanske planine a motda nije iskijugeno, da su danainjt hereegovadki balije, koji se u mnogoSemu razli- Ikuju od ostalog seljaltva, potome! ovakvih nekoé amo dotutalih Juruka, ° Prema retenomu zauzimlju Juruel u drustveno} organiza ijl otomanskog carstva ekonomski matnije mjesto, viteg dru- Atvenog poloaja od onog obigne raje i zemljoradnila; oslobo- deni su od mmogih poreza, nameta i daéa, koje raju tifte, { utivaju 2a se posebnu semoupravu, jer nisy podiogni politiéoj viasti sandéakbega iM beglerbega, nego imaju svoje vlastite jurukbegove i subade, Poglavice anadolskih Juruka Stolovao Je u Carigradu, a onoj balkanskih u Solunu, gdje je Jo8 u protiom stoljetu vr8io svoju vlast kao vehovni poglavar Juruka s ovu stranu Bospora. Na Selu svake live bio je posebni beg, a njemu su bill neposredno podtinjeni ceribase i age kao vote pojedinih plemena { skupova. Glavni prihodi jurukluka bile su baduhave, tj, reme ristoibe, kao mladarina, globe { kame, te prihodi od lovine, ed sokolovih gnijezda 1 odbjegle stoke, konja, mazga 1 druge Hivotinje, pa { roblja jkoje bi Jurucl uhvatili, Osim toga imo Je on.nad svojim podruénicima i izvrinu sudbenu vlast. Isprva imadu jurutkt zakon! tendenciju, da se ovo nomadsko pa stirstvo Sto vile podr#i { unaprijedi, i zato je svim zakonskim ustenovama cilj, da urede 1 unaprijede to stotarstvo i da ga ito vibe oslobode od tereta i poreza, U drugu ruku nastojalo se, da se istup iz jurukluke Sto vibe otelte, a to se vidi iz ove ustanove u jednoj -kenunnami, koja vell: »Sin Juruka Je Juruk 1 zabranjeno j¢, da njihov subata dita u Ijude, koji podrijetiom { od starine nisu Juruci, Nije do- Puiteno da Jurucl od mutevelija dobivaju potvrde, da su na- Yodno oslobodeni i da su nekomu zapisani u vakut, Slobodni ‘84 samo oni Jurucl, iofi su oslobodeni na osnovi carske 2ap0- ast ota it rukama, Stari Juruk ne izlazi iz juruk- je na bilo koji natin upisan u drugu klasu, to mi Juruldul trije 1 dal, «al on nl njegovt Mul ‘ne pestitu Grugo pravo. Jurukbaia pobire 1 od njih jurutke pristojbe. Nomadsko pastirstvo je natin privrede, koji je blo po- desan 2a slabo naputene krajeve Prednje Azije, gdje ima mnogo nerodnih stepa i planinskih travnjaka, ali je manje podemo na europskom tlu, koje je od davnine slutilo za poljo- privredne svrhe. Pokazalo se vremenom, da ono europsko- ‘turskoj drfavi prusa malu ii nikakvu materijalnu korist, a ‘kako je sav turski ustav zadojen duhom militarizma i svaki se stalet prosudivao sa stanovi8ta koristi, koju on prute ovom militarizmu, pokazalo se, da jurukluk'ni u tom pogledu ne odgovara. Tako su Juruel uvriteni u zasebnu poluvojnigku organizaciju muselem a, drdava je ba§ radi njihova nomad- skog 2ivota od toga imala slabe koristi, Zato se saria od sebe nametala misao, da ée ta korist biti veéa, ako se Juruci stalno nasele, géje se mogu lako naéi i gdje im se mote dostavljat! poaiv na vojau slutbu; te ne treba oblijetati sve planine, doi se nadu i pozovu na smotru, I drfavna uprava radila je na tomu, da th vete uza zemlju. Jedan nagin bio je taj, da im se dade rajinska zemlja, da je obraduju i od nje plaéaju rajinske po- reze, te da nakon 10 godina zemljoradni8tva prijedu iz jurutkog stale#a u rajinski. Taj natin je bio zgodan, da ponuka na kolo- nizaciju pojedince, ali ne Stave gomile Juruka, Kolonizaciji njthovoj i8la je na ruku tek droga ustanova, koja je onim Turucima, koji bi se stalno naselili, prufala vete pogodnost!, narotito vete olakiice pri platanfi poreza, a to Je bad ona ustanova, koju nelazimo u solunskoj juruékoj kenunnami, Ona je svakom Juruku dale moguénost, da si letenjem pustog ZemijiSta stvori posjed, za koji plata, ako ima opseg titavog Sitlukea, t. j. 125150 dunuma, godiinje samo 12 akéi, a za pola tifttuke 6 akét, te je inate oprosten od desetine i drugih zemljiinsh poreza, Ovorn su se polaksicom, koju su dotada wi vali samo janjiteri, postizale dvije svrhe. Doteda neproduk- tivno tlo privedeno je Kulturi, a Juruct su, uvidjevit korist ove ustanove, poteli jatomice kréiti zemlju i naseljavatt se, To je bilo tim iake provesti, ito su se oni i kao zeniljoradnicl moglt { nadalje baviti perioditkim nomadskim pastirstvom, a tim su se natinom privrede bavili 1 dalje, dok ga se vremenom ne okanife { tako nekadanjl nomad postaie seljaci nastanjeni u selima, koja jedno za drugim nitu. Na taj nadin nastao je ona] Jkraj, Sto se po tim naseljenim nomadima prozvao Juruklukom, & prvo poticalo njihovoj zemljoradnitko} Kolonizaciji blo je solunski zakon, izdan narotito u namjeri, da ovu Kolonizaciju ‘ungprijedi, u doba Hamzapale, netto prije godine 1872. Prema tomu u Zivotu macedonskih Juruka motemo raz Ukovati dvije faze, Jedna obuhvata rezdoblje od njthova prije- 2laza preko Bospora do solunske kanumname ,dakle do sredine XVI. vijeka, dok oni nemaju naselja, nego kao pastiri lutaju planinama; druga potinje u drugoj polovini XVI. vijela, keda ‘se oni staino naseljavaju i stvaraju Jurukluk, na komu Zive 1 selima kao zemljoradnici, Koji se uzgred bave stogarstvom 4 periodignim nomadstvom. Prema tomu bi Radovanoviteva tvrdnja, da su se Jurucl u Ovbiem polju naselili u XVI., a oni u Demirkapiji i Tikvebu u XVIL. vijeku, trebala glasiti, da su se oni u to doba stalno nastanili, a uselili su se davno prije; jee, dok ow Juruct ssa svojim stadima prodrli od Bospora do Vardara 1 zaposjeli planine, koje su na tom putu predli i s kojih su protjerali nomadske fobane starosjedioce te im zauzeli ispabe, moralo je proéi mnogo vremena. Vremena je trebalo i za to, da se u solunskom ajaletu toliko razmnote, da nastane potreba, da se Koloniziraju i privuku zemljoradnji. Zato je vjerojaino, de prvu pojevu Juruka na Balkan moramo staviti u prvo doba za prijelaza Osmanlija preko Bospora, a to potvrduje tinje- nica, da se u to doba mnoltva protjeranth autohfonih Viahe, koji su do onda nesmetano sa svojim stadima obllazilt po mace: donskim planinama, selena zapad u zemlje, do koji osman- Wjske viast jo8 mije bile dopria, i de vet u XIV. vijeku iskoristuju painjake u Humskoj zemiji i u Bosni te u potonjim vjekovima dospijevaju u Dalmaciju, Hrvatsku i Tstru, pa tak {Ina neke otoke. Ovaj priliv viaikih doseljenike, koji tu nadose utotifte, a vremenom i svojs ogniista, bio je od odlutne val- nosti za'etnografsku Konfiguraciju hrvatskih zemalja, a poslje- dice im osjetamo jo8 i danas.*) ®) Pripomens, Ove radnj objevijena Je pod naslov *Ueber le Batken-YUrdkene'u Revue Internationale dae otudes, Buliceniques 804, ee, 8010, 1 O PODRIJETLU ZITELJSTVA GRCKOISTOCNE VJEROISPOVIJESTI U BOSNI I HERCEGOVINI Prijelaz Turake preko Bospora predstavija sudbonosan dogeds} u povijesti jugolstogne Europe, osudan ne samo za politigku Konfigureclju balkansih zemalja, nego u neko} jeri i za etmidku struktura naroda, Koji ‘su dospjeli pod cosmanlijeko goopodstvo, Problem osvajanja rijeBile su pobjednitke turske vojake, koje se isto sréanodéu i odubevijenjem, koje je nekoé vodilo ‘Aleksandrove vojnike da osvoje Aziju, ‘prebaci’e preko Bos- ‘pore, da oavoje Europu. Njima polaai za rukom svaki pothvat, Jer pred sobom nadofe izmoédene ostatke bizantinizma, Koji je fzgublo sve vrline svojth helenskih i rimskih prea @ satuvao samo njihove mane. Pitanje upravnog uredenja osvo- Jenth zemalja rijefii su Turei na taj natin, da su viastodrice Gotadanjih uprava nemilice istrijebili iM protjerali, a dota- ani europeki feudalni sustav eamijenili svojim, svojevrano turskim, feudalnim ustavom, dotim je mnotina’ ladan{skog naroda po selima ostala na djedovini, de tivi starim Zivotom u sluébi novih gospodara, Ne taj natin ne bi zbog turaich ‘osvajanja niu Bosni doflo do dubljih etniéiih poremé a to vel s toga razloge, Ho Osmanlijama nedostaje sv sposobnest za Kolonizatorske pothvate vetoge sila, Koji su jedino kadri da vremenom asimiliraju podjarmljeno narodno mnoltve. Zeprekom to} aaimilacii bila je donekle i vjera, jer je novi, gospodujuti razred bio islamsii, « podjarmljeni osteo je i nadalje krécaneki. Nije bilo na korist osvajatima, do tu granicu izmedu viadajutih i podjermjenth istureiva: 29 | I |jem potonjih sami obore. Cim bi kritanin pretso na islam, postao bi ravnopravaim svakom Osmanlljl, a to, bar u vesem stilu provedeno, ne bi bilo nimalo korimo 2a osvajate, jer sami age | bez! bez raje ne mogy tivjeti, kao ni trutovi bee tela radilica. Zato je ave prifa, fto se gover! { pife o nekom cpasilnom isturdivanju starosjedilatkih gomila u Bomd. Zato 2 1 dedavalo, da se je Zivotni prostor osmanlijskog naroda kudikamo ‘brie Hirlo, nego naseljavanje osmaniijske popu- lacije, pa se toj nerazmjeri doskotilo institucijom adie- mloglana 1 kuloglana, to jest odabranih ikritanskih djetaks, koje su odvodill u Cttigrad, tamo poturéili { odgajall u disto ‘emantifskern duhu kao pomladak za janjitere 1 druge voi- nike { deavne ustanove. Osim toga su mnoge istaknute osobe starih viadavina, da saguvaju imovinu i polotaj, dobrovoljno prelazile a islam, 1 taico se Je arijekom krvlju pomladivala ‘turanska kv oavajaéa, a ne obratno, ‘Uza sve to je u sastavu etnitke konfiguracije Sirih neslaga starosjedilnca dolazek Turaka na Balkan prouzredio velike petturbacije, Odmah iza prvth povorka omvajata prelaze Bospor — kako vet navedosmo na drugom mjestu — pred- neazijski nomadi sa Tiakemendaga, t zv. Jurwei, koji na planinskim painjacima Balkana nalaze povoljnije tio za svoie nomadsko stogarstvo, negoil je ono u Aziji, te oni, Keo suple- menici Turska 1 s njima iste vjere, ubtzo sa tih ispasa, jaj- lake kidlaka, protferuju domate Viahe i Cincare, koji smu se od davnine bavili takoder stotarskim nomedstvom, te su sada primorani da sa svojom stokom sele u planine, do ojih osmanlijeka viast jo8 nije dospjela. Ovi Juruci zapo- siedaju sve planine jugoistoinog Balkana redom, dok ne stigoSe do najeotnijih patnjake na Babuni, Skopsko} Cmoj Gori { Sarplanini, gdje im kosovska bitka otvara firom vrata, a viaik{ pastixi, ‘protferant od Juruka sa svojih djedovskih painjaka u Macedoniji, sele jatomice prema zapadu, te se 8 fvojim stadima prosule planinema Cre gore 1 Hercegovine 2 # ons stranu Neretve Dinarom i njenim ograncima do mora Pai nekim otocima, gdje Zive kao stotari nestalna boravista, danas ovdje, sutra ‘ondje, Kamo th je bad uputivala narav planinskcth lspaa, Po narodnosti ti su Viasi Aro muni, 4, j, potome) pre- arijskth pretpovijemih Mediteranace, koji su u mikensko doba 30 na dvorovima svojth anak ta dosegli vrhunae avoga kultur- nog uspona, a onda podlegli Greima, poslije Rimljanina, a a Srednjem vijekw slovjensitim osvajatima; ali su satuvali bitne osobitasti svoje rase, dobre i zle. Svo} prastart jezik su davno Dili izgubili i zamijenili ga korumpiranim vulgernim grékim 5Ii latinskim, @ ovaj poton{i zovu romanskim. Zovu sh raznim imenima: Viasima, Cincarima, Sarakatanima, Kucoviasima, a prihvataju rado i imena naroda, medu kojime 2ive, te se ova Greima, Makedovissima, Arvanitima, Bugarima i Srbima, i to priljubljivanje tudo aredini tako je staro, da aba kronista, Komen i Prokle, 1400,, osvajaéa Arte, Vonku zovu Serbo- arvanitobulgarovlahom, dekle upravo »Pomoz Bog, Bartijo, na ove Cetiri strane! ‘U natim planiname Zivjeli su ti doseljent Viasi u koll- bama ill stanovime, a vile njih satinjavala je jedan katun, komu je bio siarjedina katunar ii premikur, te su oko svojih ispasa postavijall na agodnoj wzvisini straze, da th upogoruju na nenadanu pogibelj, Ta mjesta zvali su varde ih vardi8ta, a to emo ime jo8 i danas nati vrlo testo u zemljopimoj momenklaturt planing, Kojima su ont nekot prolaziili§ pasii svoja stada Prvi se Viasi pojavijuju u Hercegovini koncem XIV. vi+ jeka, a narotito jugoistotni kotari pune se viaikim katunima, koji’ u Zeti dadoie ime katunsko} nahiji, Uslijed maglog na- predovanja turske ekspanzije novi doseleniei potiskuja stare ‘sve dalje na zapad { sjever i u nevjerojatno kratko vrijeme pojavijuju: se oni vet na nekim otocima u nezauzeto} Hrva ‘skoj, pa i u samo} Istri, gdje pod imenam Cite (ujak) napu- auju t. zv, Civariju. T tako se u doonda Usti hrvatski elemenat u Bomi u XV. vijeku uvladi novi, njemu po podri- jetlu i jeciku posve tudl, « da onda nitko ni ‘slutio nije, koliko ée to biti od osudne valnosti 2a razvoj narodnosnih ptilika & Bosni. Vet u samo} macedonsko} postojbini bili su ti Vissi dje- lomice slavizirani, a kako su bill pripadnici istotne erkve, proavali su 1 njih u novije doba Srbima, pa ax tako oni, po narodnosti neslovient, Kojima DuSanov sakonik ‘nije Priznavao ni ravnopravnosti sa Srbima, te ih stavijao u ist ved sa Arnautima, vremenom postali ‘pionirima srpstva uw 3Bosni, Oni su tak utjecali i na dialektne promjene, jer su jednu tipno romansiu jeziénu osebinu, koja se maida omiva ba posebnoj anatomskoj gradi grla i uslijed koje iabjegavaju izgovaranje glasa h, nametnuli { Srbima, aw drugu ruku su u Histo ikavsko jeciéno podrutje unosili ijekavstinu, dok to narjedje u istofnoj i juinoj Hercegovini nije previadalo, Taj proces bio je doduse desta spor, a prve naseobine Viaha pri- Ijublle su se ikevitini, te se na pr. katun Plijeske zove Pliske, a tragovi ikavitine medu njima satuvate se spora- digno do nedavna, jer su im joS prije 25 godina potomei u Vukovskom, na istofnom rubu kupreskog polja, govorili ikav- atinom, Kako je sporo ova uzmicala, vidi se i po tomu, Ho su njesni nazivi u jugoistotnom podrutha uw popisu.bosanskih timara iz god. 1711. jo8 isto ikavski, kao: Sutiska, Tintiste, Medurigje, Sirice, Stifnica, Prisika, Osik, Pligevina i Vrhrika. To primeje, priopéujuéi ‘tej popis, i Vi. Skarié, rijetima »Od Dabra i Fote u Hercegoviri pa sve dalje k sjeveru, govo- rilo se tada (1711) ikavski, Poslije je dolao s juga nov ctnigki elemenat, koji je glas izgovarao kao je j ile, i to su Dili judi nigega reda, tetact i pastiri, 2iji govor plemstvo, eitansko a poslije i’ muslimansko, nije primilo, nego je 1 dalje govorilo kroz stotine godina ikavskle Pod pritiskom turskih provala dodlo je veé prije kosovske ‘bitke nedto Viaha, valjda iz tratkih planina, u Bosnu, te se Spominju i za banovanja Tvrtka, ali u mnotini doseljuju se tek iza kosovske bitke preko Sandiaka i Crne Gore, te u jugoistotnoj poli Hercegovine nastaje cijeli niz viaikih ka- tuna, od kojih se u spisima dubrovatkog arhiva spominju u razdoblju od 1393—1497. uz ostale ovi viaski katuni: ‘Banjani, Burmazi, BogdaXit!, Kraisaliéi, Grabiéi, Drpani, Via- hoviéi, ‘Miriloviéi, MaleSeviti, Dragoviéi, Nenkoviéi, Peruti- niéi, Pliske, Ugarei, Dobreci, Vragoviéi, Vutihne, Zuri, Hlapei, Zakovo, a bez omake katuna spominju se SeSe Viasi Bobani, Bogani, Ridani, Branisalji¢i, Burojeviéi, Bogtiniéi, Boljuni, Drobnjaci, Germanoviei, Ivice, Kresojeviei, Krstiéi, Kutlovii, Pilatovei i mnogi drugi- U kraju oko Stoca i Zabljaka bilo ih Je koncem XV. vijeka vet toliko, da ga Turci prozvase D 6- njim Vlasima te tu uredife posebnu upravnu viast sa Imezovima { vojvodama na telu. 32 ‘TS Visi bili su, kako im imena pokazuju, u dobe svoge doseljenja vetinom alavizirani, te potjetu iz pretaino slovjen~ sikog kraja, iz Babune, Sarplanine 1 Skopske Crne Gore. ‘Ovi Viasi bavili sw se u doba svoga dolaska iekljutivo pastirskim nomadstvom, a kada se stalno nastanie 1 okanile lutanja, bave oe zemljoradnjom 4 periodiénim nomad. stvom a w to kiridéilukom ii ponosnistvom, 1 zato njihova naselja nalazimo skoro jedino u krajevina, koj! ovo} grant privrede osobito pogoduju, Ont mu at trgovadicu bilancu Bose unijeli matnu pozitivau stavicy, jer su ievorno} trgovini dobavijall svoje stofarske protzvode: kobi, vunu, rasu, viadki six, maslo 4 suho meso, dakle robu, koja se Je u Italigi mnogo traiila, a kao ponosnici obsvijall ou svojim karvanima ili turmama velk dio prometa tmeta mora, Bome { istotnih zemalja Ballana; ali, w drugu ruc, oni su nanijeli zemlji i kamijim koljenime neprocjenjiva Htetu time, #to su, da dobiju ito vide palnjaka, nemilice krtili i seZigali fumu i time stvarali goleti. Je driim, da su bad ‘ont uzrok, da je u stanovito} udaljenceti od mora Bumsko to pretvoreno u nerodni kré, 1 vrlo je napadno, da se rasprosti- ranje te goleti posve podudara sa onim podrutjem, na komt! su $e najradije zadréavali viadki Sobant, Hercegovinu, Dal- maciju, Primarje i Liku nisu dakle iskréili MleSani,’ nego ‘viaild Sobani, 2ji potomei danas na to} goleti oskudijovadu 1 gladuju; a da se poharana uma nikako ne pomladi, za to skzbe njihove koze, koje svaies mladicu, im iznikne, pobrste. ‘Nakon ove prva gobanske invazije, z koje grkoistofni elemenat ulad u veto) mjeri u Bosmu, alijedi vot 1 potetku turske okupacije drug, Koju same viasti ongani- ziraju za vojnitke evthe, i to uslijed ustanove t, zy, vlaSkih filurid#ija @iluridzi eflakan). Kako su spahije { janjitari, kao najodti¢miji red turske xedovne vojske, polazili ma prvi poziv ui rat, da ee bore za islam, a im bi izvriili svoju zadatu na retiftu, vraéali 96 svojim kuéama, da utivaju prihode 1 plodove svojih thera, zijameta : baitina, rebalo je na granicama urediti posebou stalnu granidarsku slufbu, Gdje je bilo podesnih tvrdava gradova, postavijena je u njth staina poseda, « to su bill mustahfeze, a pogiavari im muhafizi fli—keko suse radije zval — kapetant, svi od reda, kso 1 spabije, berat- ‘Truhelka: Studlje 9 podrijetu 3lije; ali Birok otvorent prostor immedu pojedinih gradova ‘trebalo je Suvati posebnom pogranitnom vojskom, koja je tu, u gustim nizom nanizanion karaulama, palankeina { £27 dacima, guvala strazy, popravijala putove 1 drumove i osigu- ravala klance 1 prolazea Tu pamoénu vojsku eatinjavall su Sskljutivo Viasi, dobavijeni isprva indaleka: iz Smedereva, Vidina, Braniteva { Timodke krajine, a poalije au ih novatili ‘od naseljenth Viaha. Za svoju slutbu dopivali su filurldfije seoake posjede, za Koje su pleéali carskom hasu od evakog ima po jedan filur, t. j zlatni dukat ili 83 srebmih akel 4 bill su osloboteni od desetine, haraéa, poreza { nameta, oli tu inate titel raju. Po 50 filurijekih Icuéa Unilo je jedan katun, komu je na éelukatunar, premikur ili knez, koji je ‘svoje ude bubnjem sazivao na okup. Svaka peta Juda morala je naizmjence na graniei postavijati po lednog. stradare, Njihov vshovni zapovjednik blo je sandiakbes. a na njegov dvor morao je svaki katun slati po jednog Ke. mornicu, koji naimnjence suki po 6 mjeseci, da bude vera. iamedu sandéalkbega i katuna, Kao potasni dar davai Je avaki katun sandSakbegu godidnje po ava ovns, po dva Gtevreka, po dva sira 1 po dva kkonopea za ulare, Prava filuridiija uzakonjena su u posebnim kanuni- ma — vidinskom, branigevekom 1 smederev- skom, | po tim ustanovama organizirena je ta ustanova i U Bomi ma vlabki natine (edeti eflakanije). Kada Je nakon kosovske bitke granica turske carevine pomaknuta do Drine, organiziran je kraj od Novog Pazera do Drine pod imenom Zape@dnih Strana kao vojna krajine, a 2a njeno uredenje stekli su velikih zasluga kao krajidnics Patajigit, Ishakbeg, Isabeg { sinovi potonjega. Upravno sredite Zapadnth Strane bilo je isprva, Skoplje, oslife Krudevac, a zapadna im Je grenica Drina, gdje su na dobivenim badtinama razmjesten! semi filuridilje, te je po xjlma prozven kraj uz istotnu obalu Drine imenom Stari Vigh (atari Eflek), a blo Je protian viaBidim naseljima ako gusto, da je ukupna svots, ato su je jo8 ta sela davala 1a ime filurife 4 Viale baduhave, god. 1694. ienosila 18 tovara srebrnih aktl. Kada mi Turel pomalo zagospodaril! jugoistotnom Bo- som, premjetteno je sijelo Krajlinika u Fotu, 1 sada tu 4 nastaje novi niz filurijskih naselja, u zapadnom Podrinju; « koliko th je bilo, moze se prosuditi po tomu, ato je tu jo8 u XVITE vijeku bilo pojedinih malikana, Kole su godidnje ‘davale prihod od 90.000 akél, Ratunajutt na dukat 83 alkte, mati, da je tu bilo 1085 filurijekih badtina, Sema Fote bila je tada carski has, a na ovakovim zemljama naseljavall bl iskljutivo filuriddije, koji porez plataju u gotovu. O toj se J¢ kolonizaciji satuvala i zanimijiva isprava iz ovoga dobe, (KV. vvijek), kejw sam naiao u Dubrovniku { prioptio u svojof kn{izt Historitka podloga agrarnog pitanja u Bosnie, To je kata stralni popis zemalja oko Cehotine, u Batevu dolu, Oradju, ‘Muhoru, Dvorittu, Fosi 1 dr, porazdijeljenih Kolonistims, ‘od kojih se imenice spominje njih 107, a uz svako ime dodan Je opseg kratki opis zemlje, koje su im ustupljene. De su to ile filurijeke zemlje, zakljutufem po ton, ito eu 9° dastine na carskom hasu iadavale samo na mukatu, « ne na desetinu. Kada su Turci 1463, osvojili gornju Hereegovinu { Bosnuy do Vrbasa i Srebrika, nastaje novi niz naselja u Zavréu, Zaselju, Reiteli, Jazvini, Hokovu, Drataku, Komiku, D. Skrobofanima, Selidtu, Triovu, Gastralu, Popova Moetilcw, Pi loviéima, Venicl, G. 1 D. Crkvici, Predjelu, Sodnji, Tujrini, ‘Ulegu, Presedlacu, Srednjoj Crivi, Nevesinju, Cernici (Gac- kom), Bileti 1 Obodskoj. U Bomi, gdje je Vrhbosna (Serajvo) postala sijelom sandfaka, nastaju u to doba filurijeke bastine oko Duvaa, Kongore, Varvare, Kopiiéa, Jenjidde (Varcara), Gornjeg Se- era, Novog Sehera, Vrhovine (Skender Vakuta), Trebuna, Crepanjoke, Karaule’ gore, Vrmna, Ceribaike { po Biréu ditjem stebraitke granice. fs Kada su Turel 1471. osvojili donju Hercegovimu, « godin posiije 1 Neretavsku krajinu, i w Mostar prenijeli aljelo rajiinika, nastaje 1 tu niz ‘filurijdkih naselja oko Risna, Novog, Stoca (sela), Vidovske (grada Stoce), Lubinje, Hramog, Boljune, Raspita, G. 1D. Polje, Vardine gromile, Koteza, Gabele, ‘Trebinja’t Mostara. Kada su kenaino Turc! poslije mohstke bitke osvojill obje banovine Jajati: i Srebmnitku, 1 bosansku Krajinu Da sjeverozapadu (1528), pomife se filurijekim baitinama prot- ana granica jo dalje na sjever 4 zapad, te nalazimo ovakova 38naselja kod Zmijanja, Omarske, Dubice, Novske Bekije, te 70 baltina u kobatkom kadiluku i napokon u Oralju na Savi. T tako prealjecaju Bosnu éetiri prilléno paralelne viasice zone, koje teku praveem od sjeveroistoka k jugosapadu, a svaka od njih obiljetuje po jednu etapu t povijesti aaman- Wake ekspanzije prema sjeverozapadu 1 u povijesti viaike ‘u Bosni. ‘Dukati, Kofi su se u ime mukate pobirali od tilurij- skih baiting, i pores pod imenom baduhava efla- Kan (vlatke daduhave), pripadali su carskom hasu, tj samom sultan On ih je isprva pobirao po posebnim m kutdijema, kojiput ih prepuitao sandEakbecima ili kojem drugom dostofenstventicu, koji bi ih pobirao posebnim em i- nima, a kanije je sultan te prihode kao malikanw davao 1 zaleup posebnim zakupnictma, Ovakav zakup zvao se ilti- zam, a zakvpnik multezim Viaike zemlje prelazile su sa slutbom od oca na sina, 8 kade bi zemlja i dolla u druge ruke, wivala je uvijek iste polalebice, koje su uz njw vezane. I ttke se delavalo, da bi avaki put, ked bi se driavna granica pomakla naprijed, @ stara ee granica napuftala i strafarska sludba na njoj postala nepotrebns, te zemlje ostale u rukama dotadanjih vlasnila, kkoji su ih, ako bi ostali na mjestu, nesmetano usivali. Ako bi polll na novu granicu i tamo dobili nova baitiny, mogli su staru prodati, te bi ona prelazila uw druge ruke, a ‘upei bi peetall pravoutliniei poviastics, vezanth uz ove mukate, ako nisa morali obsvijati stratareke slutbe, osim onoliko, Koliko je potrebno za wzdrtavanje putova i prolazs. Svoj Pravni “malaj satuvale eu ove zemlje neckmjeno dalje, Poreme polakice ostale su i dalje na snazi, dapate kada 0° Potelo ramim avarizima namiceti potrebna sredstva za izvanredne potrebe vojske i mornarice, bili eu tiluridije oslo- bodeni od tih nameta, te bl — ako bi se od njih tralilo — Kao Varvarant 1676. 1'1697, slali utok Porti, koja bi im ponovao potvrdivala stare poviastice i oprost od ovih nameta. ‘Tek u XIX. vijekw poludavalo se, isprva zacbilaznim putem, dokidati ove povlastice, Prvt, koit je to poleubao, bio fe Alibeg Stotevié, koli je Porti predioiio, da sq mukaie nekih Pobunjenth hercegovaskih begova u Novoselu, Hrasnom, Gabeli { otale prema Gackom zaplijene i pretvore uw desetinu, a ti prihodi da se razdijele na tri zijameta od po 30.000 ake 4 podijele sinovima 1 bliéoj rodbint Alibegovoj, ito je Porta 1833, odobrila w. wriet da posjednicima filurakth zemalja vrate muadzelu, ¢. j. nastupnina, Ho eu je platily xe te zemlje. Nakon 18 godina, kada eu ustijed tanzimata oe tanifefena dotets 20 Omerpale Lace C381), zamijenjena desetinam za Latasa (1851,). Ko Ko Jo eva hwpoprodat, tic, porala tk onda pravomoéna, kada bl spabije za to isdao tpiju ii mari- fetnemu, marao je slutaju alenackje filurake baitine ta tapiju iadavati mpuliezim, kao zakupnik malikane, @ te tepije najsigurnije su isprave, po kojima se magu takoredi w stopu Pratiti pojedine etape ove vojnitke vlalke kolonizacije, 1 ovo malo podataie, sto sam ih netom tmio, erpljeno je bad iz ovakovih tapija, i predstavija samo mali dio grade, koje bi ‘mogla poslutiti za potanje proutavanje ovog pitanja. ‘Razumijivo je, da je ustanova filuridijja uvelike pogodo- vala direnju grékoistotnog Bvija uw Boma, 8 ko}im usporeda ide umnicanje katolitkeg, jer eu Osmanlije tvifek ‘bilt neskloni # prilikom upravo neprijateljski respoloéeni prema hrvatskio staronjediocima Katalifkog vjerozakona. ‘U doba prije fetha (esvojenja) pastoje u Bom mnogi franjevatki samostani, & vatniji su medu njima bill: Milelevo, Srebraica, Zvorik, Olovo, Modriée, Gradovrh, Vieoko, Konjic, Sutiaka, Kredevo, Fojmica, Rama i Imotski. Od ovih stu prva tri propala u vri- jeme turake zapreme 1463, te se fratri razbjetate, a narod, igen evojih dubovnih voda, ili se je rembjetso ili se imevjerio te predao na islam, a poslije, pod pritiskom grikoistotne promigbe, 1 na grékoistotai obred, i tako je dollo, da u isto&noj Bosni — da ne govorime 0 glasovitom MileSevu ii o gije je bio najglavalf, za bosensky provinelju Argentina eponimai manestir — katolitth Hrvata nikeko 4 nema; ali da th je nekot bile, svjedoi antropololica tinje- nica, da je u istotno} Bomi | medu grékolstofnjacime svjetlo- bojna komipleksja matno jase zastupana, nego inate. Namje- sto odbjegtih kmetova nastanie age 1 bez! ux opustjele &tluke Inmetove iz Srbije 1 Crue Gore, { tako postaje istotna Bosna Prvom etapom naseljavanja spekim Hteljstvom. Taj proces kolonizacije iz Srbije i Prekodrinje odvija se od kone XV. 1 telaiem XVI. vijeka, a ojatava cacbito odonda, keda a7«mi patrijatha { viadike od Porte dobili pristanek, da tire pro- pagandu Bosnona 1 da grade crkve 1 manastire, ‘Na podrudju, Ho ga zaprema trokut od Drine do Neretve 4 mora & na sjeveru do Save, u Srednjem vijelu nema apso- jutno nikakovih podataka, da’je tu postojala bilo koja gréko- fetotna crkeva iit manastir; samo » ont: stranu Neretve u Hum- ‘akoj Zemlji, koja Je nekot prolazno potpadala pod suvereni- tet arpokih kraljeva, postojale su erkve u Trebinju i manastir u Stomu. Ovaj poton{i su 1333, Dubrovéani, postavii upnjom viaenict Stoma i Rata, sekularizirali, q Kaludert odselite u Jerusalim. ‘Kao majstarija erkva u istotnoj Bosni postojala je s onu stram Drine ana u Dobrunu, a to se tite one u Goraddi s ovu strana Drine, 7a Koja matpis veli, da ju je 1442, eagradio hheroeg Stjepan, ustanovijeno Je, da se tu radi o apokrifu, jer ‘mu 2¢ falzitikatoru potkrale dvije krupne pogreske: prva, da be za utemeljitelja crkve izdaje najgorljiviji pataren onog doba, a druga, da se vojvoda Stlepan Vukdié u godini 1442. zove hervegom, dotim je an herceski naslov dobio Sest godina kasnije. Premda je i pastirskom 4 filurijsiom Kolonizacijom pod era} Srednjega vijeka { u prvim desetljetima osmanlljske invazife doflo mnogo Zivija grékoistotnog obreda, izgleda, do sai viii Zobani ni vojniei fluridaije nisu bai mnogo marill za neku erkvenu onganizaciju, pa zato u to doba u Bos! izmedu Drine, Neretve 1 Save nema ni trage bilo kojoj erkvi toga obreda niti se u ispravama spominje bilo kojt kaluéer, pop ilt viadika, Cake 4 vientanja srikoistotnjeka (spravaslavacae) u poje- dinim gradovima obavljaju oe, kako to dokazuju saguvani 8u- vremeni eid iz ovoga doba, ng medtem{ pred kadijom, Sto sigurno ne bi bilo, da je bilo crkava | popova. Prve grékolstogne crkve 1 manastisi grade se u Bosn! tele w drugo) poll XVI. vileke, Onda je nastao.u istotnof Bomi alz manastira: Temna, Ozren (1577), Papraéa i Lom- nica (1879), avi u isto doba 1 jamadno sagradeni od istih majetora, Vjerojatno je u to doba sagradena | erkva u Go- takai, Koju je neki domidljati kaluder antedatirao, a malo ‘Kasnlje sagradena je crkva i u Sarajvu, kamo je tek 1717. mitropolit Melentije Milenkovié prenio sijelo eparhije, pro- zvane dabrobosanskom. ‘Uporedo sa jatanjem populacije pripadnika istotne erkve u fstofnim krajevima ide nezadovanje hrvatske katolitke. Dok je Porta u protuslovlju ea svojom dotedanjom praksom dopuitala grékoistotnjacima zidanje novih crkava, katoli- cima se tine, protivno zakonima, najvete zapreke, ‘da p0- pravijaju postojete crkve; dok se i u Hercegovini grade novi grékeisto’ni manastiri, kao Dobrigevo, Tvrdod, Zavala i Zitomislié, u Bosni propada jedan fratarski manastir za drur ‘zim, te im je konaéno broj spao na cigla tri: Suticku, Krevevo i Fojnicu, Uzmicanje katolitkog elementa dobiva upravo kata- strofalne dimenaije nakon. poreza Osmanlija pod Betom 1683., nakon pada Budima (1684.) i nakon oslobodenja Slavonije, kada Turci u paniénom strakm bjeie iz Ugareke 4 Slavonije u Bosna te svu krivnju za svoje poraze svaljuju na bosanskee atolike, jer da oni Suruju sa betkim cesarom. Progoni, zlo- stavijanja i globljenja ketolika su na dnevnom redu, a fratarske kronike pune su u to doba gorkih jedikovid, ertajuds zulume { potvore svojih neprijatelja; a kada su 1697., uslijed provale principa Bugena do Sarajva, panika i anavhija dose- gle vrhunae, bojetd se progona, prijede na povratku principa 5 njima 20,000 katolitkih obitelji u Slavoniju, da se tamo nasele, Osim toga su fratri u sjeveroistoénoj Boms organizirali manje skupine iseljenika, te Fra Andrija prevede preko Save Dubotane, Fra Mijo Veliéane, Fra Ivo Seoniéanin Majevigane, Fra Juro ZgoSéanin Seonitane, a Fra Juro Turbié Kozme- dince. ‘Siigan val seljeniStva prouzrokovala je 1717, { neuspjela ekspedicija gentrala Petrala na Zvornik, kad opet prijede mnogo naroda u Slavoniju, a na opustjela sela 1 diftluke na- selide Turei grékoistoinjake kmetove, koji odonda u sjevero- {stonira krajevima predstavijaju vesinu, Summja u vjernost Katolike ponukala Je Portu na nove mere, te je petkom patrijarhi dala ferman, kojim se u Bosni podvegavaju njegovo] jurisdikciji zimije. Tim se imenom slutbeno omatuju svi krSanski podanici u turskoj carevini, Dili ant rimskog ili. grékog obreda, 2a razliku od strani kr8éa- na, kaura, S tim fermanom dode patrijarha u Bosnu, da pod-Eni katolike, i to ne toliko ix provelitelih, koliko iz isto mate- rijalnih pobuda, jer istim fermanam dobiva pravo de pobire t av, braderiny, tj. od evakog popa ili kaluers: po jedan dukat, a 02 svake kritanake kute po 12 aki godiinje U ime patrikluka, dok se isti prihod odobrava mitropo- litima u ime mitropolitiuka. S tim fermanom dode patrijarha 1661, u Livno, ali ga tu stike zla kob, Livajacl ogoréeni radi pokuss, da ih netko prevede na gréki vjerozakon, skolide na noge | oborutan} kamenjem 1 kolcima navalifa na medsemu te je razori’e, a patrike i paéara, kako ga pro- ‘rvabe, imese iz nje jedva Hivu glavu On utete 1 Banju Lady, gdje je onda bio valijin divan, i tu pocva fratre na mu- rafu, Medutim on izgubi pernicu, jer su fratri protiv njegova fermana imijei ahdnamu, Ho je sultan Mehmed Fatih 1463, na Milodratevu polju dao Fra Andelu Zvizdoviéu 1 njom katolicima zajamilo vjeraku slobodu, a sud je sudio, da je ahdnama preta i jaéa od svih fermana, koji su kamije izdani. ‘Job je gore srete bio patrilca 1660,, kada je ¢ istim zahtjevima Holao u Sarajvo te tufio fratre, jer ga je u meSéemi usred rasprave od uzbudenja udarila Kap, te ga sakata odnosole, 4 jednog od njegovih pratilaca osudife rad neke traibine na ‘veliku globu 1697, obnovi tadanii patrijerhe taj pokcus i pozva tratre & Serajvo na sud; all vas sarajski latiniuk skoti na noge Jicrenu u deputeciju valifi Mebmedpati, koji im obeta pravdu 4 zaltitu. Na eudu bl tusbe i ovaj put odbijena. ‘Uma ave to borba za bradarinu 90 i Pomijim vremenima ponavlje, God. 1779, polulava: hercegovatid mitropolit da podlodi katolike kadiluke Trebinje, Blagaj, Mostar, Liubuiici 4 Duvno; all je ma sudu 1 on odbijen kao {'mostarski vladilca, koji Je 1761. pozvao fratre mostarskog kadiluica na sud radi {sto stvarl. —padnitka biblatols Kako se vidi, u povijesti kolonizacile Bosne doseljenici- ma grékoistoinjacima motemo' razlikovati tr) faze: past! r- eku filurijaku i sedjacku nu ontm semijema, koje smu opustiele uslijed katolitke emigracije, « s ovem potonjom ide uporedo 1 crkvena promiéba, koja je isprva anacionaing, jer je vile svetenstvo mahom fanariotske, a nize vetim dijelom; all vremenom, polstovjetujuél istoiau i f i i uf Mm tadigli nad svoje seoske sunarodnjake i pestire i tamo postali vatan, trgovatki i obrinitki timbentk, te mu u Blaci, Sipiski, Satigtu 1 drugdje omovall vaina trgovaiie cbartiékion Oni sw handtije, mejhandiije, kala}dife, kujundiije, dunderl, terzije, abadtije, simitatije, a tx zelenaétvo bave 30 rugim poslom, lko{! sx malo muke nosi dobru korist; & ssa Dill radini, { prekomjerno Hedijivi — ta ime Cinear postalo jd sinonim za Skrtien — sticall su imetak, ko} Je mao doseli vellku vrijednost, Prvi maraétajl ovih, Earsin- itWw Ww er ws + kth Cincara govore medusobno 1 u kuéi viadkim jezikom, a u nekim emafima (cehovima) posebnim — banjalagkim — sujezikom; ali kako posluju na sve strane, a csobito kao osrednict dopudtene a koji put bome i nedopustene trgovine Jemedu Austrije { pojedinih turskth porajina, nauéill su osim ‘turskog bugarski, gréki, arnautski, srpski i hrvataki, veé prema tomu, u ikojoj sredin{ tive { poslufu. U tretem koljenu zaborav- Yafu svoj materinjt jeaile { zarmjenjuju ga jezikom svoje okoli- ne, Kade se okane petalbei torbarenja te gospodarsid ojataju, oni se stalno nastanjuju u varoSima i tive kao ar Hjske gazde, te u sarajskom Taslihanu, na mostarskoj 1 banjaludlco} Zarlii vode glavu sijet, Znatej 1 duh ovih varoskih Cincara priktazao je upra- vo. fotogratsid vjerno Jovan St, Popovié u svom Kir Janji { dao njime njthovu sliiu trajne vrijednosti, s po- ‘rijetlo, Zivot, migracije 1 socijaino im matenje prikazao je uu novije doba svestrana 4 obrazioteno dr. D. J. Popovié, a #0 Je tu reteno za srpake i austrijeke Cincare, vrijedi i za bosan- ‘ke, Koji u proflosti { danas igraju istu ulogu iso ont u Beo- gradu ill w vadnifim trgovatkim mjestima bivie monarhije. Potomel torbarshih { Sar&ijath Cincara su u Bosni dodue malobrojai, ali fe nfihov «dio u privrednom i druitvenom a kamije i w'polititkom 2ivotu blo prevet znatan, a da bismo ih ‘mogii mimoiét u skupnom prikazu njihove doiljatke skupine. ‘Prema dosadanjem razlagenju motemo u proceny naselj vanja Bome Htelistvom grikaistotne vjere mecu hrvatske nlezine starosjedioce i na mjihova mjesta razltkovati tetir! biino razliéne faze: 1) vieSko-Sobansku, kad u gomilame ulaze Vlas! kao nomadizirajuél pastiri; 2) vojni&ko-seljatku kolonizaclju, provedenu usli- fed. tiluridzijske krajiske organieaclje, po narodnosti akoder viaficu; 2) kmetetu kolonizaci{u na zemliiitima napuste- nim uslljed progona katolitkih starosjedilaca, s kojom ide ‘uporedo grékolsto’na vjerska promiths, koja nastoji sta- Fosjedioce katolike prevesti na istotni obred i podvréi th petko} patrijarkif; 2 4) doseljavanje Cincara u trgovatke gradove i kasabe, koji vremenom tine jezgru grékolstotnog trgovatkog i obrt- nidkog stanovnistv Potomstvo bilo koje od ovih skupina ne mote iz povijesti naseljavanja Bosne izvoditi nikakva prava sutohtonstva, w opreci sa starosjediocima katolitke i islamske vjeroispovijesti. Jos manje si smije svojatati pravo, da za inorodni narod, kojemu uostalom samo najmanjim dijelom pripada, svojat zemlju, Biji su gosti, i da pravo na nju poriée Hrvatima — starosjediocima, Hospitesiindigenae su dva pojma, koji se medu- sobno iskljusuju.v KOLIJEVKA I GROBLJE PRVIH KOTROMANICA i: Otkada je Orbini u svom »Regno degli Slavie, Pesaro 1601., 350, napisao, da je nakon smrti bana Kulina ugarsic kkralj, da oevoli Bosnu, poslao onamo s vojekom jeiinog od svojih berona imenom Cotromano Tedesco, te je ovaj ‘zasjeo no bansicu stolicu, vesina je nedih povjesnitara milljenia, da su Kotromanidi doiste njemalkog podrijetla, Na njegovu tumdngu zavela je Orhinija moda zavrina slovka man uime- xu, koja bi mu, ako se poistovietl sa germansiim mann’), dala doista germanski izgled, Medutim je vet Klaié u sv0j0} Povijesti Bome, 89,, naveo nekaliko podataka, po kojima od 2XIL vileka dalje ime Kotroman u nas bad nije rijetio, « izmedu Babine Grede i Krulevice spominje podor grada Kotromana, koji je po predaji sagradio ban istoge imena. Kako osobna imena, koje zavriavaju na man, nisu nimalo rijeta, { Kako ovakav dotetak imado i imena'drugih starih dinastija, kao Neeman (Nemmja), Altoman, pe je éak ciganinu, koji je 3103. po nelogu Seferpalinu zapalio manastir Olovo, po ‘sutiikom Hetopisu bilo ime Kotoman, razabrat Gemo, da sara oblik imens alje dovoljan, da se ustanovi podrijetlo oaioce. ‘Neme eumnje, de je Orbini pisso na omovi arhivakih ieprava i da 3h Je na svoju tumadio, a da je prozvao Kotro- mana Nijemcem, bilo je po nadem midijenju povedem pismo, io ga Je dubrovadko Vijete umoljenih 14. svibnjs 1482 pelo svofim poklisarima u Bosnl, Tu se vijete hvals uslugama, ito 7) Cemaroy ‘seobama Gots, foji sa bili takoder Germani kao i Nijemel. Alt {ako Orbin! onu vijest u spomenuto} iepravi, po naiiem mitlje- ‘nhs, nije ispravma protumatio, ona je pak podemna, da nam Pokate put do uke domovine icute Kotromanits. Poanato je, da su ce mnogs stedovjeina plemena nazivala po mjestu svog ‘vlasteoskog posjedé. Tako se — da navedemo ssmo dva pei- mjera — Baboneziti prozvake po Goricl, Kamije po Vodich u Bom { najkasnije po Blagaju, « Subiti ae razdijelide u Zrinj- su lozu po gradu Zrinju i Peraneku po Peral, pa je tako vio vjerojatno Kotroman evo} nadimek Goto dobio po prasijelu avoje kute, ‘Dr. L, pl. Thall6czy") upozorio je { ns drigu Orbintjeru TalljeRicu, ojo) se do onda nije peldavalo doval{no vainosti, % Kronlsta fra Nikola Ladvania sterije dolacak prvog Kotro- maniéa wu god. 1050. { sove qa Ivanom Oa da Je nn banstvo fzabean od Boinaka | potvrden od ugariog kralje Bele (1062006). GL ZB 1914 08, Sanitlkles, Cod. diglom, I 07, 5) Teiralivanda © postanbu bosanake benovine se narolita deren 8 povelle Karmendieog ariva, U Glamie wen. mele aut ev.] ] 1 Ll Ct w kkojo} o banu Stefanu Kotramanu vell: se altra cosa trovo scritta dl questi Coromann{, che segnarono anticamente in ‘Boss, fino ch’ il dominio pervenne in mano di Stefano, bano ‘@t questa casa.« Po tomu ban Stefen Kotroman nije bio prvi vvladat ove loze u Bosnt, nego su vet prije njega viadali (regna- rone) i drugi Ganovi ove kute. To potvrduje najautentiénije ban Tvrtko L. u lstini od 1. studenog 1356, dt Bobovac, ojom bosanskom biskupu Petru potvrduje posjed Duboca (Dembicha) u Usori sooncessam a nostris predecessaribus, sci- licet a: magno Prezda olim bano, avo Stephani magni pridem ‘smiliter patrul nostri.« Tu se dakle eo ban spominje ne samo Tvrtkov strie Stefan Kotromanit, nego 1 djed potonjeg avelikt Prijeadac, 1 po toj retenicl motemo utvrditi éetiri kkoljena Kotromaniéa u Boel, Da se to jamije razabere, do- dajemo rodoslovlje Prijezdina potomstva do Tvrtke, RODOSLOVLJE KOTROMANICA 4) PRUZEZDA I (Stefan, Uban, Prieda, Prienda, Brisda, 1235, 1240, 124, MO, 1255, 1267, 1281, 1287) 2) STEFAN KOTROMAN Priletta 1 Vuk él udata 2a (Qae, 127%, 1263, (4287, 1287. 1290) (128) Viadislava Babo- ee rodoalovisu: 10, Ustopada 1238, nalete papa Graur 1x, dominikancima, da kao toca drtavnog sUbanum dictum Priezaae Koji Je seonsengusseuse bane Ninodlavs, predadunjemu, ( ‘Monum. Hangar. Z. 120) 120, epominje se 1 pratmii bana Ninosava, kada Je posietio Du- ‘brownie, 1 Prijenda (Mfsciodit, Monum, Serb. 28) 124. U parnicl, Kola se vodila pred prepoftom petuisim radi semalja Heyrech Lider, spominje se Prizda Danus, (Codex ‘Arpad. VIL. 112) 149, Uz ova godinn bijed! Restié u ovojo} keronics (agreb, tnda- lo Akademije, ot. #9) da Je Stefano gran bano de Bomie dso Dubrovéanima ixgovetke povlestice, po temu ee je Prijeada Keo viae ar alutlo imenom Stjepan, 48 AMS, potvrdule Bela IV, Prifezd novaku fupu (Novake) kod Gor~ njer Miboljca, darovena ma of iralja Kolomana, (Glaanik xem, md- zea XVITL 423) ‘am. Sinovl bana Prijecde, Stepan 1 Prijesda, ustupaiu posled Geoba tgmedu Vaike 1G. iMholjea Stepanu Dradkoviey } Bleto~ Vim elnovelne, (Tkaleie, Monum. Bplecopabis Zagreb, 1. 108. 104) 1281. 18 erpnle, po capi u Smjlet sDebltae Gubrovatkog shiva Radoves fr Dame eviedots, da fe blo rob bana bosanakog Prijetde | Gaga ie ove) daroven Benedikte Gundulléa — Dr. ‘Truhelka, J08 © testaments gosta Redine, w Glas, zem, cmuz. 1012, 978, 1287, Prijeada daje pelvalom svojln sineva evoma: 20ti Lodislev tupu Zomijenik w Bomnd (Thsllécsy, Berabee Cod Diplom. 98. 94) NB ‘D aldstetakom Indelont Codex Arpadinuse tivo Je zabiljefeho pod ‘jet Brizdn, da Se’ oval ein knesa Babonogs, Pogrolka Je nastala ‘iene, da fe duplicat iptine pape Nikole IV, od 28. erpnje 1200. poalan J ainovima Bebonegovimn Stefan | Nikoll, ¢ izvornik Banovima Stefanu 1 Prijeadl. ‘Odnola} trecoga Kollena prema drugome razjeinivje reple u Let~ tere e Comminion! & Levante od god. 1482, gle ‘alece Kotromana 1 Eliselde! tre flolet! pizzol, 206 ban Stetfano, lo conte Vindasnvo...e lo conte Ninossvo; Odnota) prvoga prema teem { fe, fwitom oljequeekonetoulaen Je a osnevl povelje Twrtka 08 1 XE 1386, Prvi put spominje se Prijezda u listin) pape Grgura IX. 1238, pod imenom nobilis vir Ubanus, dictus Priézda’); bududl da se tu izriito veli dictus, ovo Prijezda nije ime, nego nadi- mai, Taj Prijeda je nesumnjivo ista osoba sa banom *Stelaname, Koji je po Restiéu, o. c. 89, Dubrov8anima podi- jello trgovatke poviastice u Bom, i tako sazaajemo za trate ime banovo. Stjepan je viadarsko 1 aralogno imenu Caesar 1 nomenklaturi rimakih careva, Uban je coobno ime, a Prijeada cognomen ill nadimak. Prema tomy je veé Priferda u kudt Kotromaniéa uveo obitaj, Kofi je istakao sastavljat fojniskog grbovniles, prema kojem si bosanski benovi { kraljevi, nastu- pivit vlads, nadijevaju ime Stjepan, Tstoga Prijezda zove ban Tyrtko u lstini od 1. XT. 1386.) ivelikim, all valjda samo za razliku od istoimenog mu ') Feser, Cod, dtp. 1IV2, 384, 838. Theiner Monum. hung. 1, 147. Fermendtin, Acta Besnae, potistimum eccesiasica, Zagreb, 1082, 8, Eta ime Urbanue, all je po Thallocryu 1 c XVILL. 422, opaska 5. Vill Fraknol, revigirajuét latina, ustanovio, da valle Etat! Ubanus, ) Prilepis ove ligtine u stint pape Gogura TX, od 31. X. 1978. 1u Voltkanscom schivu, Reglatr! avinjonsh XI. XPV. fol, 263, a‘sina, kao Ho 2ove i bana Stetana (Kotromana) velikim za raz- ku od njegova sina Stefana (Kotromaniéa), ‘Vek je Thalléczy u spamenutoj radnii naglasio, da je Pri- jecdina kuéa bila imuéna u potetko} Zupaniji. 1244, vodi Prizda bovus pred petujskim prepobtom parnicu radi imanja Heyrech { Luder"), 1255. potvrduje Bela IV,, da je njegov brat ‘kral} Koloman darovao istomu ttavu fupaniju Novak, ali on ‘od toga izuzimlje t. zv. nove zemlje izmedu Valke 1 sv, Mi- hajia (Miholjea), jer je tu zemlju, s odobrenjem istog Kolo- mana, prije toga poklonio megister Jula templarime sv: ‘Groba!) 1267. oustupeyy Prjecdini sinovi Stjepan 1 Prijesda posjed izmedu spomenute nove zemlje 1 Vaike Stjepanu Dradkoviéu 1 njegovim sinoveima.") Iz svega toga inlaxi, da je kkolijevka Prijezdina i potonje bosanske dinastije bila u kraju ‘oko Podege i Miholjca. Ali nesamo Prijeada { njegovi sinovi, nego i predBasici mau u banstvu spominju se kao viastela u refenam kraju, Vet ‘prvi bosansci ban Borié (1154—1163,) podrijetlom je iz. po- Yeake tupanije, navodno iz Grabarje kod Broda"), « ttavo stoliece poolije njega spominje se njegovo potomsivo u tom ‘kxaju. Tx listine kralja Andrije II. od 1209, saznajemo, da je dban Borié templarima daroveo selo Esdel, a istim vitezovima derivall ou i njegovi sinovi zemalja.") Tz Bstine Bele 1V. od +. X- 1259, sazurjemo opet, da je Pavao, sin bana Boriéa, ospo- yavao — tkako se utvrdilo, na amovi knive povelie — zagrebatiom biskupu Filipu Curliéu (1248.—1262,) posied sv. ‘Martina, Ho ga je biskuplia kupila od bana Boriéa, 1 kral} je ‘aj posjed dosudio biskupu.") U listini od g. 1272., koje radi © parnicl, votenoj pred potedkim keptolom radi diobe jedne ‘rastove bume, spominju se takoder potomel de genere bani,"?) & to se potomstvo spominje Job 1277. u dvije Lstine kraljice Elizabete.")) Imanja Boriéeva plemena nisu bila samo s Iijeve, 9 Cod, arpa var, 312 2 RE Moos Boteon. sar. , 1 14 48 nego { 5 desne strane Save, kako semajemo iz listine Bele IV. od 20. VII. 1244, Kojom ‘bosanskom biskupy potvadule 12 ostaliposjed Tolisu, darovana biskupiii od bana Boriéa, a nije bematajno, da se u isto} listini vell, da je ban Ninodav (Nyrzislaus!) darovao istoj biskupii zemalja u sori.) ‘Nije naime puki slutaj, da su Prijezding { starija baneka ‘outa imuéne u istom kraju, jer po spomenutoj listini pape Grgura ‘IX, od 1233, Uban Prijezda je sulcrvnik — consanguineus — ‘bana Ninoslava. On je potonjega pratio u Dubrovnik, a jedan od njegovih unuka zove se takoder Ninoslav, Po nasem mifljenju bad je srodstvo, koje je postojalo izmedu etarije bosanske dinastije i Prijezde, bilo motda jedan od vainijih razloga, Kofi su ponukall feralja Belu 1V., pobto Je 5 banstva svrgao neposudna Ninoelava, te ga je trebalo zamijeniti pouzdanijim velikasem, da bad Prijezdu posadi na bansku stolicu, na Koju Je kao rodak Nincelavov smgo $ neko pravo, Prema tomu su nesamo Prijezda { njegovi sinovi, nego 1 njegovi predéasnict bili vlastela wu fstom kraju: Prijeada u Novakoj Zupi, koju Kialé lokalizira oko Gornjeg i Donjeg Miholjea, izmedu Drave, Netke, Kerabice 1 Kutice, a ban Borié w poteskoj dupantji. ‘U tom kraju, gdje je po nadem vjerovanju bile kolijevka: Kotromamiéa, nastala je poolije crkva sv. Marije de Goto, Ovo Goto istovjetno je sa danainjim Kuéevom ili, kako se pogreino pile, Kutjovom, a sjetimo ll se, da Orbini 1 Restié pevog Kotromaniéa, koji je posta poslije Ninoslava Danom, poznaju pod nadimkom Goto, onda je vrlo vjero- jatno, da je ba’ ovo Goto — Kutevo bilo nekadanje prasijelo Kotromaniéa, po komu je Kotroman Prijezda dobio ‘svoj nadimak Goto. Nije bez koristi, da se u veei s time upozori i na natpis ‘bana Kuling iz Tudtine njive kod Muhadinoviéa, Ho ga je u svoje vrijeme objelodanio pissc, jer se u njemu — istina uslijed Ienjavost! natpien w fod neranjalijenom matenju— spominje Kutevsko Zagorje, Poitou Bomi nema nigdje mjeste, koje bi se zvalo Kudevo, mote se pomialjati {na 4, nije i ono u vezi sa slavonskim Kusevom, odakle srodaik bana Kulina, Prijezda, vute svoju lozu, ) Smitikles, Cod. diol IV, 297, ‘Truhelka: studlje © podrietiu 4Goto kao origo Bio bi dakle majprikledniji tumet 22 Jstolmen! cognomen. AIL samo ime Prijezda, po naem midljenju, tek je slifan cognamen. Tria naming, koja eu po rimskom obléaju obvema 1a Wdentifikactiu pojedinca, ostala su daleko u Srednjem vijelu u obléaju, a najbolji nam Je primjer bal Prijezda. U njega jo ‘Uban praenomen, Kotroman nomen gentile, q Prijezda je cog~ nomen; Havide, kao Sto timski viadari, kada zasjednu ne pri- esto, dobivaju’ posebni praenomen ex dignitate Caesar, tako se 1 Prijeada kao ban \ mjegovs nasljednici na banskom | kre Yevskom prijestolu zovu Stefan (orepdry = runal), @ tako se isto mnote 5 cognomina, te ge on, osim Goto, zove i Prijenda, Ovo potonje ime je tisto narodno, izvedeno od glagola pri- jeraiti, omnatule dakle Sovjeka, Koji je u Bom dofao iz ‘drugoga hrvatskoga raja, pridodlica. Po ovom samom nadimica mofemo zakljutitt, da on starinom nije Bosnjanin, nego doiljak, 1 to, kako amo vidjell, tz Posavske Hrvatske. Bosanska dinastija je dakle izvan svake sumnje hrvatskog podijetia, u njenim Mluma tekda je hrvatcka, a ne druge koja rv. Jedan od najijepih sredovjetnih spomenika Bose je ‘krasno crnamentirant stelak, Koji se je nalazio na Crivini, otprilike 1 kim daleko, iduéi ix sadanjeg rudnika Keknja prema Zgoitl. Taj spomentk pao je veé Asbéthu u of, 1 on a8 ie, istina dost nepotpune, prikezac u evom putopisnom djelu 0 Bosni, a poslije ga je, natalost takoder uz vrlo ne~ uuspjele fotografske reprodukcije, prioptio 1 oplsao orde pl. Stratimirovié.") Stetak ima oblik rimakog serkotega bez uuglensh akrotertja, dugog 265 m, visckog u uglovima 1.48 mm, ng aljemenu 1.69, a Birokog na baci 1.39 m, na rubu strehe 147 m, a bio je postavijen na plo&i dugoj 3.35, siroko} 1.09 1m, a debeloj 0:40 m. Stotak je od dosta mckog, sitnozrnatog, nedto poromog, smedetutkastog mramors, Koji se lako klede {prima Klepu, sjainu polituru. Materijal sma potjede iz starog 1 Stratimizovié, Srednjevjekovno groblie kod ZgolKe, u Glaentky remaljakog mureja Born! | Hercogovial. 16. 122 td. so Kamenog majdant, Koji se nalazi na snjestu zvanom Ispod kamens, oko 4 km udaljenom od Crivine kod sel Polje) Plots, aa kojoj stoil stetak, Je od grubog kongl meratnog akriljevea { nije obradena oom pomnjom, kojom je faraden stetak, ‘Na mjestu, g8je se jenslazio taj qpomenil, ioe {ob trinaest Baca gvokde i plamen ne penates (ferFum Hammam que penatisinpulite. U motenju stana upetrebljeva se u stihu V. 496.: »Arethusa to ti je eada dom, tu eb sjeditic (hos nunc Arethusa penates, hanc habes sedeme, a fraze ponere penates, posuere penates su sinonim za nastaniti se. Cok 4 za omslon ze mije upotrebljava Ovid tu rijet u stihu: »Belona resprii pe- nate zaprijane mnogom krvljue (pollutosque simul multo Bellona penates sanguine profudite), a uu znatenju domovine 1 zavitaja u stihu IX, 639.: »Ostavi dor movinu { nevidene penstee (patriam invisosque pe nates deserite), Konsino po VII 91.: sSeila, tebi pre- dajem evoje penate { one domovines (Scylla tibitrado patri que penatess) ima ne samo kuta, nego 4 domovina svoje penate. Prema retenom je rezumltivo, da ee pod imenom penata razumijeva uz Vestu Genij 1 Lar i da pisci kamije ne prave raaliku iamedu prve 4 ove tri rijeth") Ingleda, da je rijed ") Da wu pecate ematrali botanstvima, dokaruie natpla w Orell 2112; bile Geebusgue Penatibus femiiiariona of Jovi cetarlaque det~ buss.Lar starija od penata, jer se u Virgilovoj Eneldi spominje tame tar dotin rjel penaten tu noms ‘Kako'po spomeniclma u Pompejima i Herkulenumu vi- Gamo, penati se ikonogratski prikezuju uvijek zajedno, 1 to Vesta’ uz 2rtventk, na kom plamsa plamen, Genlj u obliku zmije pod njim i omatajuél se oko njega, a sa svake strane Artventka po jeden Lar, Na zidnim slikerijama u kuhinjama (eulina) jedan od njih je kuéni Lar, a drugi — jer ov! spo" meniei duu augustovsko doba — predstavija Augustova Lara, Na slifnim slkarijama u komplialnim larerijima jedan od oba Lara je kompitaini, a drugi opet Augustov. Ove slike premjeitene su u kuhinju, kada je onamo iz atrija preneseno domate ogniifte, ali je mjesto ajega tik do alae, gdje su mujeltene slike preda (imagines maior um), postavljena ukuma aedicula, Sesto bogato ukrafena, koja sluti kao kunt lararium, na kemu je postavijen lik Lara 1 gdje se prinose narotito njemu namijenjene Zrtve, ainiea WME Znadenje Lara Znatenje Lara u rimskom narodnom vjerovanju doste nam jamo detiniraju satuvane vijesti u pisaca { na spomeni- cima, Po Arnobiju, 31, oni su uvari krovova { kuéa (tec- torum domumque custodes), Yaronu su po Veriju Flacou de 1. 1. g. 62. obotavane dufe pokojrika: »Mislilo se, da m Lari dude Ifudi primljenth u red bogovae (sLares animee esse putabantur hominum, redactac nm numerum deorume). Prema tomu oni’ su, kako veé Dionl Halikarnaaki, IV. 2, 3, itive, analoga grékim ijoaes, Nuhor manly Laz familiaris, Lar familial Lar lomeaticus, dokazuje, da su % najuto) vezi sa kuéom, ‘odnosne porodicom, a tomu odgovara i votivna formula na eplgratakim spomenicima >Laribus et familiaes i in- vokaclja Familiat Lar pater, Ovid sh najradije zove Lares patrii") Da ou Lari u najtjeinjoj veri sa dufama pokojnth stare nike i'da Je nfhov ult prolzaiao i odnonnog’hionkog, a- %) Forsitan a Leribus patriis exigere pige! 2 toe 2) Temtina tase Fe blgeht Ovid, Rom An 2% oT) zabiremo iz toge, ito Prudencije adv. Symmachum, L. 190, 2a Komplta vei, da su sepulchra heroum, a Servije, Aen. 3. 1. 190, izvodi 1 podrijetlo putnth Lara od pokojntka rije- dima manes piorum, qui Lares viales sunt, Do ‘ovog shvatanja, koje je konatno dovelo do posebne grupe Lares viales, doilo je na taj natin, da eu Rimijent kao 4 Gret obiSavall svoja groblja nizati pokraj drumova i putova, ‘a dufe tamo zakopanth dobile su ime drumsiih Lara 28 Tazlikeu od Keuénih { poljskih. Oni tamo postafu zaftitnici: pu- fova i putnika i njima se obraéa mladj Harin molbom: »Za- Klinjem vas, putn Lari, da me dobro tuvatele (sInvoco yoo Lares viales ut me bene tutetists). O pro- Tare na domacem ognjittu, daje nam Servije ad Aen. VI, 152 ‘ovo zenimljivo etnolodko tumatenje: »Kod preda, kako gore Fekosmo, zakapani su svi u svojim kuéamac (yapud maio- pes ut supra diximus, omnes in suis domibus sepeliebantur, unde ortum est, ut Lares co- luatur in domibus..") U svojoj polemici o pitanju Lara sa Samterom, koji je ovo shvaanje potkrtjepio etno- loSkim analogijama’u raznih primitivacs, u kojih Jol i danas postoji obifaj sahranjivati mrtvace u Kolibl, u kojo} su 2ivjeli, Vissowa proglasio je ovo 2a »Schwindele, Medutim mi imamo 4 drugih vijesti, da je postojao obitaj zakapati mrtvace u kuél, i to pod ognjiftem") Kao dokaz moze se navesti 1 Fulgenci- jevo tumagenje rijeét 9U prijalinje doba stari azivahu suggrundaria groblje djece, Koja su (umrla) ne na- ‘adivii 40 dana, jer se nisu mogla spaliti, jer ne bi satganth Kostiju ostalo, niti bi toliko trulet trupla zasmrdila mjesto; zato Rutilius Geminus u tragediji Astianaks veli: »Jadnite, potradi radije grob pod strehom, negoli grobnicu.e (Prior! Tempore suggrundaria antiqui dicebant se pulchra infantum, qui necdum quadraginta die simplessent, quia nec busta dici poteramt, quia ossa, quae conburerentur, non erant, nec tanta {mmanitas cadaueris, quae locum ti misceret; Rutilius Geminus in Astianacis % Taporedl istog placa ¥. 64. 9 Teper. Platonov Mines, 318, 1 Plut-Phoc, 87, ntragoedia ait: Melius suggrundarum miser queris, quam sepulchrum).) Rimljani su prema to- mu u staro doba obitavali djecu ispod 40 dana zakepati pod strehom (gub grunds)) a ne spaljivati, jer bi im se kost! Posvema sekegle, a ljeline im ne bi mjesto zasmrdile, Time ‘amo dobili { ispravno tumadenje posebne viet! Lara, Lares. grundules kao Lara ovakove pod strehom zakopane djece, ¥ zato moemo otkloniti tumatenje, koje ovu rijet izvodi od grunnire; jer eve, to mi o Larima mamo, odvet je pri- jamo, a da bi mogli pomisliti, da oni — rokéu! Uostalom, da Je Vissowa mao, di smo miu pretpovifesnim sojenicama u Donjoj Doin} ispod samih kuéa, j to ne jedamput nego dest uta, naiBlt na ovakove grobnice, zakopane neposredno ispod. arejo ute, koje nesumnjivo predstavijaju nekadanje stanare ‘th kkuéa, bio bi i on jamatno drugog mialjenja, Primjeri iz Donje Doline uostalom nisu osamljeni, jer su. odenda ne @ene grobnice unutar samih ikuéa i njthovih temeljniih zidova Seige u Gréko}, Dr, Wilcke, Spiralmilanderkeramik u Mannus navodi cljeli nix primjera iz Tesalije, Eleusisa, Egine, Mikene, Atene 4 dr,, koji potkreplfuju Servijevu tvrdnju, & da je taj obiépj daleko rasprostranjen, dokazale su { iskopine 1 Grosegartachu, gdje je u jednoj Kuti, nedaleko ognjitta, bila sahranjena IjeSina djeteta u tipnom polctaju neolitskog »Ho- ckerae.") Prvi potetel larizma prema tomu idu vet u neolitsko doba, a veliku mu starinu pripisuje i rimsko vjerovanje. Medu ose ine »zlatnog dobas, koje je viadalo u doba Saturnovo, spada 4 ta, da Ijudi bez boli umiru, i nakon ito im se prah sahrant 1u zemlju, baju njihove duge, odjevene zratnom koprenom, nad svojim potomstvom."”) Dokazna saga dolinskih grobova za Servijevu tvrdnju tim je jata, Sto su ognjifta u kutama nad grobovima okrugla, ‘ukradena svastikems, dakle pravi Ertvenici — eoyéga — a da i) Fulgentius opera, Ed, Teubaer 113, (lapor. 4 Arnoblue 1. 28) 1) U teen maton upotrebevs ciiet Varro, 78 8 8, Vitruy 10, 18. 1, Plin, 28, 160 « definira se 1 u Degestn IX. 2 6, 6 U rimake ude int atrehe impluvium s atriju, dale Je u nuternjosti kuée, ') lagoe, Gehise Prat. Ztwchr. 1610. 138 0) Sr Kan Phil, Moritz: Gétteriehre der Griechen uw, Romer ied. Max. Oberbreter, p. 103, n su oni rekvizit htonitnog obreda, dokazuje u nekih resetkasta podnica vezana ljevkastim kanalom (cataracts) sa pro~ Forom ipod nje, gdje se nalaze grobnice, dakle je to pravi B50g0s. Po jednoj fibuli italskog tipa a navicella te Se grobnice dadu dosta tofno datirati, Nastale su u razdoblju od VIIL—VI, vijeka pr. I, dakle u dobs, kada je obiéaj sa- hhranjivanja mrtvaca pod Kusom u Ttalijs poteo ustupat! aim: bolignom iultu zaéetnika kuée, kultu Lara, koji se tada obli- ‘Ieuje, Te su grobnice u na&im sojenicama nesumnjivo grobovi ‘utemeljitelja dotiénih Kuta, jer im se potomstvo sahranjuje vet u posebnoj nekropoli, neéto udaljenoj od samih sojenica xa suhom tu, tj. na jednoj t zv. gredi, koja tee usporedno ‘sa savakom cbalom, To se potomstvo Klanjalo sjent 1 grobo- vima svojih stareniis, a predavajuéi taj kult novim narabte- jima, Kada je vremenom bila izblijedila uspomena na osob- host pokojnikovu, zaodjelo je svoje prede botanskim, odnomo herojskim atributima; tako postaju Lari, prvobjtni zatetnici porodice, neni stalnt zaitiinic) | fuvari— praestites, Ne fovom stupnju evoluclje Lar nije vile vezan uz kufu kao stvarni objekt, nego se vele uz porodicu, a da Kult dobije zornu podlogu, daje se Laru antropomorfni oblik idols, po- stavijena na domaem ognjidtu iu larariju. Kada poro- dica seli iz stare kuée u novu, iz stare postojbine u novu, prati je i Lar, pa ako, se veli, da je Eneja na bijegu iz Troade nosio sobom svoje penate, treba tu, uz Vestu, podrazumijevati { Lara, Mi to vidimo na jednom noveu, Kovanom u gradu Eneji u Macedoniji, na komu je prikazan ia) bijeg. Eneja nost na ledima sakata otca, a sin mu Askandj nosi u rukama Lara u obliku malog kipa. Na jednom noveu Cezarovu") prikazan_ fe Eneja kao Larophoros, t, j. nosilac Lara, 1 taj Lar, ikoga drt u demo} ruel, prikezan je isto onako kao 1 brojnl brontani Ukovi Lara, koji su nam sefuvani. © prenalanju Lara novi dom prilikom seobe govori i Tibul, 2. 5, 64.: »Za- poviedi, da se Lari prenesu u novi dome (transferri jus Bit in nova tecta Lares), Kipove svojih Lara pottivall ‘ou Rimljanj ‘stim postovanjem keo i grobove svojih praoteca. Samo najveta bijeda mogia th po Tibulu 2, 4, 53, natjerati, *) lapor, elicu u Dabremberg, Dick des antiquités gf. ¢t rom. 107 ‘Tamo 40 to} Ler omatra paladiiem, prenda kratka tunika { Fh 3- fon u nici oe doliewiy aeako Ateat Edda odbace svoga Lara, a kao primjer zabiljetio je Sueton (Calig. 8), dx su prigedom amrti Germanikove Renijen s ik Provelike Faloct! 1 otaja tzbaclli iz kuéa avoje Late, jer Je ta smart clo Rim zavila u crno. U slobodoumnim krugovisee Rima carakog dobe opala Je naravaki { pobodnost prema Lane lain! § srebrai kipovi u larariju postaju vide stvar rencoul, Znatejno je 2a osobnost Lara njegovo ime kofe - Jetjana Maxim (Ge nom et pachom) erie ds Poe la, a mati gospodar, prema Semu je familiaj Lar Tunt), To se zaltitniftvo razabire iz trostruke thvobe Basoviom chrmen fvinun Arvalutt exes Levees enes Lares iuvate, onos Lares iuvetel Jal nto Jamul kare Kale « Pavtovu Tomaso eo 34, ci wkrasimn vijencem, 1 postivati ga, da nem ovo. berevite bade dobro, bagosoviieng | dobre Robie rears corona nostrum decorari volo, uxor, wenee TE GERgbIe Race habtatto bony feuste tevin ortunataque eveniat), Harin opet u Plautovs Men story, spremajutl se, da ostavi rodnu fueu, klifer spe oe ati { obiteljsit Lari mofih roditelja, vame poruéujer du vet dobro Euvate atvar mojih roditeja, jer éu al trait drage bo- “ gove Penste, drugog Lara, drugi grad i drugu varo’e (Di penates meum parentum, familiai Lar pate, vobis mando, meum parentum rem bene ut tu- temini: ego mihi alios deos Penates perse quar, alium Larem, aliamurbem, aliamcivite- tems. ‘Stari Daemones u Plautovu Rudensu, 1206, govori supruzi: >T iskiti, da Gini botju slutbu, kada udem' obiteljskim La- Hma, da umnote naby obitelje (atque adorna, ut rem divinam faciam, quam intro advenero, Lari bus familiaribus, quom auxerunt nostram fa- miliam), Konagno je vtijedno osvrnuti se { na ono mjesto 1 Plautovo} Aululariji, 385, gdje stari Eukles o vijencima, so th je nakupovao za svadbu kéeri, veli: »Neka to postavi na ogniiite naeg Lara, da kéerino vjentanje utini sretnime (aec imponetur in foco nostri Lari, ut fortu- natas faciat gnatae nuptias) A da Lar ne tuva samo kuéu, nego i kuénu imovinu, razabiremo tz prologa Au Iulerije, gdje Lar kao prologista’ pripovijeda, kako on kroz Koljena’ guva kuéu i blago, zakopano pod njenim ognjistem. Nemati ovakvog brithog Lara je telka kletva, Tako u Ovide, Amores, I. 8, 114: »Da ti bogovi dadu, da nemad Lara ida ti je starost nemotnac (Di tibi dent nullosque Lares inopemque senectam), Pada u ofi, da najoptirnije podatke o Laru nalazimo komedijama, a'vrlo malo u ozbiljnej, vido{ literaturi, To je razumljivo, jer komiGari crtaju prizore intimnog divota rim- skog, a jedna od najenatajnijih osobnosti tog Hivota bad je Ler. ‘Niegov intimni odnodaj prema obitelji nas se onobito simpati’- no doimlje, kada djetak doraste do toge i Laru trtvuje svoju Gjetiju hamajliju (ula), koja radi toga postaje ikono- grafskim atributom Lara, kada djevojtica, odrasla do djevojke, polage na lararij svoje lutke, a tim se uda, svoj djevojatii is, kad mu isluteni vojnik predaje svoje oruje, a oslobodent Tob’svoje okove. Da se Lar uz svoju slutbu kao za8titnik brine i za ofuvanje neprekidnosti Koljena svoga doma, razabire se iz nekih parteno- genetskih prita, gdje on sam posreduje, da uspostavi tu ne- Prekidnost. Tako se on na ognjiétu Okrizije robinji Tanaquili prikezuje u obliku plamena ili, po drugom kazivanju, u obliku "8fallusa, 4 ona rodi Servija Tulija (Dion, Hal. IV. 2,, Ovid VI. 627., Plin. hi n, XXXVI. 204), © Cekula, oonivaé’ grada Preneste, rodio se ix djevojatkog Krila od Lara, koji je u nj Pao u obliiu iskre sa ognjista (Serv. Aen, VII. 678.) Od posebnitich Lara, prodirenjem njthove zastitniéke lo 4 opciny, nesta javni Lari Lares publien Rise Yani su vjerovali, da je veé Romulus ustanovio svetkovinu Laribue Preestitibus, koje se slavila evake godine . sviboja. Ti Lares Praestites su zaitinict gradskog podrutja, 1 po Ovidu, 135, von! se takoder zauzimaju za nas 1 tite gradske bedeme, te su nazotni 1 donose pomote (stant quoque pro nobis et praesunt moenibus urbis et sunt praesentes, auxiliumque ferunt). Tou dakle optinski, drtavni, javni Lart. Keo #to obred kuénom ‘Laru obavija keutedomadin, icultom kompitalnih Lara rukovode magistri viel, a krultom dréavnih posebni collegium. cultorum Larum, na éelu mu magistri Larum. ‘Vremenom dobivaju i pojedine dréavne ustanove svoje osobite Lare, i tako nastaju Lares permarini, uvedeni 22, pro- sinea 179, pr. I, i srodni im Lares militares, pa tak i putovi dobivaju svoje Lares viale. Instrumentum sacrum u obredu Lara i krane slave Idol = tkona. — Larerium = kuént ikonostas, Skarié je kukao u svojoj radnji o krmoj slavi potanko analizirati rekvizite sakralnoge kulta kre slave, te nabraja ove obredne predmete: kranu svijeéu, krsni kolag, vino, temjan iu unutrainjoj oblasti koljivo. Pri tomy. je zadudo zaboravio najvainiji rekvizit, ikonu svetitelju, ‘oma Je trebao stavist na prvo mjesto, vidimo, kako se ovi predmeti odnose prema obrednim rekvizitima kulta Lara, 78 Lararium — ikonostas Lar Je blo isprva prosti idol. Kao starogréki foarov on je bio, kako to bul, I, 10, 17, izitito navodi, »prisco e sti ites, dakle ievan ix drveta, Da od Sai ogniite dobiju y ed, natirali bi th voskom, { postali bi po Tuvenalu, in, simulacta nitentia cera 8 aspretnom unlet nosti postaju ont ulusniji, prave se od bronca, u carsko doba lod srebra ili alata, Vremenom se razvija stalan ikonografsid ‘tip Lara, kako nam ga predstavija velik broj satuvanth likova iz Pompeja { drugih nalasiéta rimskog carskog doba i prvih Kerisanskih vjekova, Rimska umjetnost ovog doba stalno pri- ‘Kazuje Lare u obliku mladita, kratke do koljena setuée tunike —succinti, kako Pers, 6, $1, u jedno} satiri veli — graciina tijela az vijencem na glavi— graciles, ubi parvas coronas aceipiunt, keko Juvenal 1. ¢. kate — lahka, gotovo plebuteg hoda —ludentes —; u jednoj im Je rucl Fhyton, u drugoj, spuitenoj, patera (plitics), a noge su ‘obuvene u niske tizmice. Ovakav je Lar u Stobima kod Grad- skog i u Kopliku u Albaniji, ito ga je priopéio Ippen. Sporedn! atributi su joS rog bilja, situla, koplje i napokon pas kao tuvar kcube { simbol budnosti. Lari su isprva smjeiteni u atriju na samom ognjiatu, & kako je stari Rimljenin oko ognjiita i rutao, stavljao je Lara ‘na ogniiite u posebnoj zdjelici (patella) od svakog jela po jedan obrok, i tako on posiaje sudiontkom svakog rutka.™) Tako veli Horac, Sat. If, 6, 65: »Ja sim { moji hranimo se pred viastitim Larom« (ipse meique ante Larem pro- prium vescor), Ovid, Fast. VI. 209, daje nam ovu sliku: »Bijase nekot obifaj, da se pred ognjistima sjedi na dugim Xlupama, te vjerovahu, da rutku prisustvuju bogovie (ante tocos olim scamnis considere longis mos erat et mensae adesse crederant deos). Tako postaje domase ognjiite svetiitem kulta Lara, a kkako su se tu sastali { kult Veste i genija, razumljivo je, da ‘mu vee u staro doba manje obavijedteni ove po svojoj bitnosti ramolike kultove medusobno zamjenjivali 5 Zato Pleut, Ciet. Tf, 1, 46 Ovid, Fast, 11, 64 Lare zovu menor, patellarti, nU otmjenth ixuta, potlras republike 4 u carsko dobs, kada se muda u otmjenom triktiniju, a ne vide pred Sadavim ogni. Hem, sjedet! na dugim klupama, Lari se smjedtaju u posebnoj aedicull, katkeda vrlo umjetnitk! ; skupocieno icradenoj, 1 obliku mrslog hrama, a tu im se keo #rtva prinos! njlhov dio Jela Te aediculae zvale mu se lararie, a nadeno ih je ‘mmogo u Pompejima. Kipovi Veste { penata smjeitaju se sada wu kuhinjy, a u lereriju ostaju Lar i gen!) domatinov do njih se mmjeltaju Itkovi drugih osobe, prife svega predaka, | Lar Augustoy. O caru Aleksandru Severu zabiljetio je Sueton, 25, 20, ovu zinimijivu biljedicu: +U svom larariju, u kon je imao okojne viedare, 1 to odabrane najbolje 1 najevetije duke, mo- u Kojima Apola {, kako kate pisac njegova vremena, Krista, Abraheena, Orfeja | druge slléne te alike predac (1n Lataric suo, in’ quo dives principes, sed optimos electos, et animas sanctiores, in quis Apoll!- num, et quantum scriptor suorum temporum dicit: Christum, Abraham et Orfeum et huiu- scemoai ceterca habebat et maiorum effi- gies), Tu dakle lararlj postaje vet galerijom slika, embrio Hkonostase. Jer { u prostim seoskim kuéama ima kofiput na zidu tkonostas, gale se na prvom mjestu nalazi slika svet!- telja, do nje koje druge alika kao svetitelj prislave ii Bogo- rodica, a to su animae sanctiores gomijeg citata, slike viadart (= principes, sed optimos electos) { foto- gratije roditelja (= maiorum effigies). Kristiantzacljom naravski nia odmah uklonjeni razni po- ganski Kultovi, te # sveti ocl Sesto tute 1 bore protiv krtvor vjerstva, Sv. Jeronim se tuti, da u njegovo doba nema mjesta, koje ne bi bilo zarakeno sramotom idolatrije, U Rimu, veli, kao iu provinel{i postavijaju ize vrata kkuéa idole, koje zovu domatim Larims, { tim se sdolima prinose privatne | ja- vne Zrtve, Tom zabhidom okutena je provinclja kao i Rim, gdje se na avakom raskrigu (= compitum) 1 u svako} kuel pred tutelom pale evijete 1 svjetilike 1 time se svaki pro- laznlk utvrduje u pramovjerju, Ta tutela (zaltita) je dakle Las, tic kompitalni bio obiteljsel (Her, in Esal, 87), Po tomu fe tint, da je kult Lare blo tako dubvko ukorljenjen u dull latinskim duhor zadojena naroda, da su kipove Lara dr¥alt jo u to doba u svojim kuéama ne samo pogant (Javno), nego 8 | vrdtand (tajno): Jer ono »za vratimas (post fores) u gor tn a aa "T Tertulijan zamjera svojim sukritanima: »Naime privay ‘tne bogove, koje z0vu Larima i Penatima, { privitnom paave> fom pottivatee (privatos enim deos, quos Lares ¢t pomtes domestica consecratione perhibetis. ert, ad. nat, 1, 10,76), Da se ovi prigovori odnose na krigane, sige na pogene, Tazumije se samo po sebi, jer Jeronim 1 Ter falljan mou branitj samo krStanina, da u svojim kuéama rte idole Lara, odnosno pensta, ‘All i drdavna viast upria je sve sile, da ukloni tragove idolatrije, pa Ti ona nije uspjela odmah, nego je kroz sto 1 vile godine trebalo obnavijat| | poostravati naredbe, uperene protiy pogensitih obreda, Veé Konstantin Veliki izdao je 354. Zakon, wKojim se vdredwie zatvaranje poganskth hramova 1 Zabranjuju prilazi do njib 1 obavijanje Brtava, « prestupnl- cima emu mater | saplinem moving arama fa bila su progonstva pogens; rose inl dase ova progonstva ublaée { ne dobiju okrutne Sblike, Tako su 399, Atkedl} i Honorlj izdali osobit zakon, da Se hramovi, kao gradevai spomeniel, imadu cuvati, a 423. 28 Dranige Honorij | Teodozij, da se pogmi ne smiju napasto- vati, dole su mimi te © ne ogrijele 0 pozitivne zakone, ‘a ‘ko'bi ih netko patkao, ima im oteto dvostruko vrstitl. Do- Kidanje poganstva illo je tako sporo, da su jos 120 godina {za prve Konstentinove naredbe, god. 472, carevi Leo t ‘Antemij sora tzdat{ novu, kojom se poganski obiéaji i obredi proglatuju kao javni login (erimen publicum). Od vin tih naredaba za nas je najzanimljivije Konstitucija cara Teodozija od g. 392, koja tzritito zabranjuje kult Lara t Pe- pata, | ona od g. 451, ixdana od Valentinijana i Marcijana, gdje fe velis >Ne bilo wnatem vijeitu, da se predainje postivanje vrata, netastivim { prokletim Likovima, da se okite vijencima bezboin! dovratnich bramova, da se na profanim trtvenictma pale vatre, da se okade tamjanom, da se kolju 2rtve, vinom Saujeva iz plitica i da se svetogrde smatra pobotnoséus. ‘Absit a saeevlo nostro, infandis execrane Gigque simulacris honorem pristinum reddi, redimirt sertis templorum impios postes, profenis aris accendi sgnes, adoteri in is 0 miribima koljivoc mati, da je nekorm blim tmrt, a ako netko ume >ugasila tise krsna evijocas, zeli se time ne samo smrt njemu, nego i ttavu koljenu. Lar je iskljudivo botanstve poredice, avi njeni anovi imadu istog Lara, # to isto veijed # xx kranu elavu, jer svi Elanovi| poro- dice slave isto krsno ime, pa kao ito Lar prati porodicu, kada se eli, tako prati i ikona ovetitelja porodicu u novi stan. Buduéi da je Lar isto obiteljsko botanstvo, prirodno je, da mu je jedino kutedomacin svetenikom, koji mu za svetana objeda doprinost Zrtve, dak isto tako obred Keme slave vrli domadin, a ne motda miadi brat iii koji sin, makar ovaj bio 4 punoljetan, To odgovara posve timaca} ideologiji, po Kojo} su sacra familiae intregalni atribut patriae pote- statis, od nje su neodvojiva i du iskjutivo u preva pa- tris familias, od koga ée tek nakon smrti oeve prifeti nejstarijeg sina. To je ujedno dokaz, da krina slava nije slava Iruée, nego slava porodice, kao i Lar. Izuzetak je samo to, da u sluajevima, keda je najstariji mudi lan porodice malodoban, nijega zastupa mati; ali je po narodnom shvatanju bolje, da u takovorn siutaju zastupstvo preuzme sktbnik malodobnog. ‘Kako se je u alifnim slutajevima postupalo kod kulta Lara, za to nemamo podataka; ali je vierejaina, da je i tu ‘rutor bio zastupnikom malodobnog ‘u sakralnim funke}jama, ‘Kao Sto Rimljanin ni za sto ne bi prodao kip svoga Lara, tako bij seljak, Koji slavi slavu, prije proday kués, zemlju 1 stoku, nego bi se odluiio da proda ikonu avetivalja iif da fe zamijeni drugom. a ‘Medutim se ipak defevalo, da bi koja obitelj, prisiljens vainim razlecima, promdjenila krsnog svetitelja, ‘Najvadniii bi razlog bio niz nesreéa, koje bi zadedavale nekeu kutu, te ‘bi njene dlanove navele na miljenje, da sh’ svetitel) nife vise kadar zattidivati, pa da ga valja zamijeniti drugim, koji Ge kuét donifett boliu sreéu. U tom se slubaju smatralo dopu- Henim promijeniti svetitelja, a mi smo vidjell analogne slu- Gajeve, da su mnoge rimske porodice u mak ofajanja radi smrti Germaniikove oubacile svoje Lare 1 da je Hari u Plautovu Mercator na rastanku iz otinske kuée naumio potraditi nove penate, novoga Lara, Jedna od najvatnijih analogifa izmedu ulta Lara t kkrmog’imena, koja fe Posljedica Sstovjetnog shvacanja njlhova amatenja, jest ta, da iu Rimljana { u grékoistotnjaka, koft slave Jkrsnu slavu, Ler, odnamo krsno ime, po narodnom miiljenju predstavija impedimentum matrimoni ‘Tko slavi istog Lara, tko slavi isto krano ime, ne mote s° medusobno Beniti, jer se to smatra incestom. U Ritnljana se po starijem shvatanju Elanovi istog gensa, dakle potomel istog ‘Lara, ne smiju medusobno Seniti, jee im je ostalo u svijesti Ga su iste krvi, a tu svijest, jako ona danas u grékolstofnjalea nije iva, predstavija kod njth krena slava, Ovo strogo shva- éanje krane slave kao simbola krvnog srodstva dovodilo je u krajevima, gdje je ta slava, kao u Crnoj Gori 1 juino} Hereegovini & najvesem ugleds, 5 do neprilika w drudtvenom Hivotu. Kako su se tama pojedine jate porodice razmnatile u bratstva, koja slave istu elavu { koja ou napuilla ne samo Hitava sela, nego 1 kotare, i kalo medu tim brafstvenicima connubium nije bio dopusten, bili su pojedine! prisilient traziti djevojke u kom drugom, desto neprijatelisk! raspolo- Yenom plemenu, To je neravsle dovodilo do neprilika, otmica, 89 Ce eee I ei ee eezavada i troBkova, a da se tonmu doskoti, pomagao si je narod na taj natin, da bi jedna otrena proméjenila kano ime i time uklonila impedimentum Time dolazimo, etnolodk, do najstarijeg ishodidte larizma 4 iz njega izvedene lone slave, do totemizma, U naroda primitivara totem igra istu ulogu kao { u Rimljana Lar. On Je starenik, zaétitnik, simbol porodice, adnoano plemena, 4 28 ave, Koji Amact isti totem, zabranjena je, ili — kako se kale — tabu je medusobna Zenidba, Jesu Ii judi na tom stupnju kulture bili svijesni, da endogamija vodi do izradanje rase, telco Je reds; ali je smatraju tabu, a kao obiljetje, da i je ‘tho Intoplementk iM inoplemendie, ‘slu2i bab totem, ‘Taj se totem u Rimljana safuvao u Laru, ma da je tamo gentilni sistem bio tako xezvijen, da za indikacljy srodstva totem vibe nije blo potreban; ali medu onim beikanskim narodima, u kojth se socijaina struktura ne omive na gentiinom sistenu, Koji nisu obikll da vode geneslotke table, Koji Sak nemaju ni zajednitkog prezimens, pesiaje . zv. krano ime i rodbin- ‘skom omakom, po kojo{ se prosuduje, koji je connubium dopusten, a ko}! ate. ‘Da se dopunt niz analogija tzmedu larlzma { krsne slave, bilo bi vatno ustanovitl, da na Balkanu postoji netto, sto bi odgoraralo poljskim Larima 1 doista, u nekorm se dijelu naroda, Koj! slavi krano ime, odriala, makar { podsvijesno, ‘vera temedu nekidanjega kutnog { poljskog Lora, a ta veza ruzabire se iz pitanja u narodno} pjeami: Koje li ti je zira- tom krsno ime? A da w narodno} svijesti postoii neko sjebanje na posebnog Lara kompitala si agresta, vidi se 1 po tomu, da domazet redovito preuzimije slavu inate, kojoj se je pritenio, a svoje kano ime slavi kao prislavu I ovo domazetstvom prourrokovano odsicsnje prijainje porodiine krme alave 1 zamjenjivanje onom kute, u koju se pritento, ima u Rimljans analogiju, Jer se evatko, tho bi adoptacijom preleo u drugi gens, marao svetano odricati svojih dotadanjih plemenskth svetinja — sacra gentilleia — { prihvatitl one, koje slavi pleme ilt kuéa, u koju bi uso. To se odricanje walo detestatiosacrorum.) 3) Naka vreta detentatio mcrorum gentiichum fe 10, da ertko- Ietotnl Kaluder ne dlavi Rramu lava tose dom, nego tmendan nog arvetse, Ee fo ene kao Kaldor preusco, 90 Da kenaino upotpunimo niz analogija, treba Job navesti, a po narodno} pjesmi (Vuk—Bog. 183) Peradtant svi slave zajednitki Krstov dan, koji im je Lar praestes, i daw Cmoj Gori titava bratstva slave zajednitku slavu kao sacra gentllicia, Konaéno, gdje su nedavno grékoistotnjeci uobi- ajil, da avaki puk vojske slavi svoju krsnu slavu, zar to nije nesvijemo obnovijeni Lar militaris, a slava kranog imens, Keju su bili z kratkotrajne invazije prema zapadu uveli u mornaricl, zar nije isto ono, ito je rimski Lar per- marinus? T slave pojedinih sudrufenjac u Srbiji tek su snaloga slavama, Kojima se slave Lares praestites pojedinth starorimskih korporacija, Sirenje kulta Lara Anslogije izmedu Larizma i lkrane slave tako au obiine 1 ofite, da je posve razumljivo, Bto se veb sredinom prodlog stoljeta pojavijuje milljenje, da je krma slava potekia bilo od kulta Lara, bilo od kulta heroja, 4 da su uz Jedno od ova va milljenja pristajal svi noviji, oxbiljnifi emolodl. Medutim tom samom konstatacijom pitanje slave nije rijebeno, jer job ne mame prapodrijetia obiju tih slava, niti putova, Kojima je ona dospjela do nas. Protiv mifljenje, da je taj ult svojevrano tratkog podrijetla, veé je Skari¢ uptzorio na to, da bi u tom slugaju koma slava morala biti najrasprostranjendja u Traci, Gade u ietodno} Rumeliji 1 Bugarskoj, a nje bab tamo nema, dotim je najjaée zastupana u zapadnom dijelu Balkana, prizemiju Jadrana, oko Duklje, Travunje, dakle starog Pre- valise. Skarié fe, Havite, zakljuéio, da je ta slava odanle potekia i, posto st ovi krajevi u Srednjem vijeku bili preteino eatalishi, da je ona primorsko-katolidkog podtifetla, Ali i tu tezu mogli biemo samo u velo skutenom opsagu pribvatiti jer, po talem mifljenju, ti primorski icrajevi dolaze u obzit tek kao jedna eta pa na putu, Kojim se je larizam Birt, all ne kao njagovo ishoditte. Jer { larizam ima svoju Odlsejadu, fe Je prevalio mnoge putove, dok je dospio na Balkan { tamo se poteo preobratavati u kramu slavu, Za nas je svakako néoboriva Snjenics, da je Kkrana slava kkristianiirani oblik lerizma, kao Sto su botién! obredi w a1hevatskom narodu tek kri¢anski oblik svetkovine natali- tae invieti dei Solis, U to} je pretpostavei tazumljivo, da je kult Lara kao svojevrsno latinski kult rimskim osvaja- infima dospio jz Italije na Balkan i tu se udamio. Pita se samo, ‘ojim je putovima dospio amo i zadto se ba3 on, 3 ne drugi rimski kultovi, tako snaizo razvio? Odgovor nije tetak, Prije vega valja imati aa umu Ginjenicu, da je svaki Rimljanin, doselivii se u provinclju, nosio sobom, kao nekoé Bneja, svoga Lara, Svaka uta y bezbrojnim municipijima, u kojoj je Zivio imjanin, imala je svoga Lara, w tako wu i ont Dexbromad svojevolino deducirani kalonisti, koji su po balkansicim yemljama asaivali kolonije, donosili sobom svoje Lare, Da se 3 useljenika uzdrii ito Zivije sjecanje na domaée Lare, nazi vali su po njima i neke svoje kolonije: take na Peutingerovoj tbuli a Aitiel Colonia Laribusna cest{ izmedu Kedima { Medeine 1 Castellum Lar iamedu Kartage i Melile. Oba ta nasalja postala su u Srednjem vijelou veliki gradovi 1 aijela biskupija, Urodenici u kolonijama gledalt su te Lare, mmogama od njth nesumnjivo se svidjeli « obredi ovoga intim- ‘og prijamog kulta, te su teljeli da i oni postanu sudionicima rimakog bogoitovija, ne bi li se tako izjednatili sa svojim Himskim gospodarima. Medutim Rimljanin, kao ekskluzivni arlstokrata, nije nikornu, koji ne bi imao jus civitatis, dopustae, da aktivno sudjeluje u njegovu javnom bogostoviju. Po rimskom pravnom shvaéanju, koje indigent 4 peregrim: ne primsje ni jus connubii, bilo bi upravo neshvatljivo, da Rerimljanin bude Slanom koje svetenitke drube. Ta elesklu- ivnost otestala bi, Mavite cnemogudivala bi, da se t doult Lara Hiri medu urodenicima, Medutim v tom pogledu ini ult Lara izuzetak, jer on nije javan, nego privatan i od starorimslth Kultova jedinf, pri kamy moze, osim punc- pravnog gradanina, po Katonu da agr., 3, 3, aktivno sudje- Jovath aeljak (villicus) { kmet (cuctieus). Svi kultovi vilth bogova su poviastica vifih razreda: patricija, vitezova 1 rimalrih gradana, a samo Ertvy Laru mogao je prinositi svatko, Pa { najni@i sloj diteljstva, oonagen skupnim imenom te auniores, Po Horacu, Epod, 2, 65, kult Lara daje seljatkom stalefu neko pattiarhalno obiljetje: »Kmet je obitavao da uuvijek pogosti seljake oko Lara gospodareva | domateg ognji- Sta, pa da pe { sam gledajuéi th gosti { bude usorom umjere- nostic (consueverat (villicus) rusticos circa Larem domini focumque tamiliarem semper epulari stque ipse in conspectu corum simi literque epuletur sitque ftrugalitatis exem- plum). Gdje se Je god dakle Rimljanin u provineiji naselio, tu su 's njim i kmetovi slavili Lara i donosili mu Ertve. Tako se autohtono Ziteljstvo upoznalo { sprijateljilo s ovim kultom, prigriilo ga i vremenom izgradilo ns avo natin. Jos je vetega mahs wzelo firenje lariama, kada je koult Lara reorgenizirao August time, Sto fe uveo javai Joult Lars svoje kuée pod imenom Genius iiiLar Augusti te go vezao uz Inilt Kompitalaih Lara i time ga podigao na stepen Aréavnog kaulta, koga su provincijalel vet iz sluinistva na- ravski prihvatill, Odonda se lararijima na reskritima iv kubinjame slikaju redovito dva lara, Augustov ili julijait 1 domaéinov, a oaim toga je 1. mgusta odreten kao avethovina ‘Augustova’ Lara i kao drbavai blagdan (Sueton Oviav. 33. Dio Cass. 55, 8), U kolonijama i provincijama upravijall su fovim kultom narod seviri augustales kao svete nitks druiba, O tame pile Arko kao tumatenje jednoj Hora evo} satiri: »August je naime zapaviedio, da se na raskri¢ima postave bogovi penati | da se marljivije postivaju. A sveCenicl ili su oslobodenici, koji se xvahu augustalimas (jusserat enim Augustus in compitis deos penates (tj. Lares) constituj ut studiosius colerentur Erant autem libertini sacerdotes, qui Augu stales appellati). Isto mjesto tumati Porphyrio Sligo: »Od Augusta postavijent sw Lari na raskrisima § dani lm gvetentes slobodnjaci, koji ve rvabu augustalinac (Ab Ate gusto enim Lares in compitis posits sunt et Tibertini sacerdotes dati, qui augustales appellati). Vaino je tu, da je sevir auguatalte, da Kde javni svetenik, mogao biti a bivao je‘obléno libertus, +. §, celobadeni rob, te da su se za tu funkeiju u provinelji otimali oslobodenic! 1 provineijalci, koji su imali dovoljno imetka, de plate dovia matni nastupninu, jer su s¢ takov! judd osjetall gocijalno bliki rimskom gradaning, tim vibe, ito su imall pravo nositi ornamenta augustalitatis, pri ‘svetanim prilikama ogrnut? se togom pretelostom, u kazalistu su dobivali otmjeno mjesto, a vrhunac taétine ovakvih skoro-