You are on page 1of 16

1

Serijal: PROGLAS O TEKFIRU

PROGLAS

El-hamdu lillahi rabbil-'alemin, vel-'akibetu lil-muttekin, ve la 'udvane illa 'alez-zalimin,


ves-salatu ves-selamu 'ala resulina Muhammedin ve 'ala alihi ve sahbihi edžme'in.
S obzirom na to da je u zadnje vrijeme došlo do aktueliziranja pitanja tekfira muslimana,
koje je, kao što je to većini poznato, samo po sebi veoma kompleksno i teško, jer se uz
njega veže niz drugih pitanja naše vjere, daijama se nameće obaveza da u vidu
proglasa, u najkraćim crtama, pojasne ovo pitanje, u skladu sa svojim znanstvenim
potencijalima, a oslanjajući se na izjave meritornih islamskih učenjaka, kako ne bi došlo
do globalizacije u zauzimanju određenih stavova, i kako se ne bi gledalo na sve ljude
kroz jednu prizmu, a radi boljeg lociranja same problematike, i riješavanja iste.
"Prvo povijesno pitanje koje je izazvalo razdor međ' muslimanima, a koje, samo po sebi,
spada u temeljne osnove ove vjere, jeste pitanje Ve'ida (tekstova prijetnji i kazni)" - kako
nas na to upozorava šejhul-islam Ibnu Tejmijje, Allah mu se smilovao.[1]
"Znaj da su pitanja tekfira (osude na kufr), i tefsika (osude na fisk), pitanja imena i
propisa tj. za njih se vežu nagrada ili kazna na ahiretu, ljubav ili mržnja, te smrt ili život
na dunjaluku. Allah, subhanehu ve te'ala, je džennet učinio obaveznim vjernicima, a
zabranjenim nevjernicima, stoga tekfir i tefsik spadaju međ' najvažnije propise ove vjere,
u svakom mjestu, i svakom vremenu!" – riječi su šejhul-islama Ibnu Tejmijje, Allah mu
se smilovao.[2]
Osnova muslimanskih zajednica je islam, a ne kufr!
Medinski učenjak, šejh Jahja b. Ibrahim el-Jahja, koji već tridesetak godina aktivno radi
na pitanjima i problemima manjinskih muslimanskih zajednica u većinskim
nemuslimanskim zemljama, govori o tome da je osnova tih zajednica islam, a ne kufr,
širk ili riddet - kako se u zadnje vrijeme to može čuti! Sa muslimanskim zajednicama se
ne smijemo ophoditi nikako drugačije osim kao prema muslimanima, i nad njima se
sprovode svi islamski propisi koji važe i za sve ostale muslimane! Meso koje oni kolju je
halal, klanja im se dženaza-namaz, polažu pravo na starateljstvo u sklapanju braka...!
Iz ove osnove se izuzimaju oni koji počine jasno djelo nevjerstva, s tim da se i u
njihovom slučaju mora obratiti pažnja na to da li ispunjavaju sve uvjete tekfira, i da li su
sve prepreke sa tog puta uklonjene, a što ćemo kasnije pojasniti.
Našem narodu, koji pri sebi ima puno lijepih karakteristika i osobina, potreban je neko
ko će mu pružiti ruku saosjećanja, milosti i iskrene želje za popravljanjem i liječenjem
bolesnog stanja u kojem se već duži period nalazi. On je u potrebi za iskusnim i
renomiranim liječnicima koji će ga na što bezbolniji način liječiti i vraćati propisima vjere,
i održati ga na putu i stazi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, gdje će amputacija
određenih dijelova tijela biti zadnja solucija koju će ti liječnici sprovoditi u fazi liječenja
muslimana, a ne prva koja im može pasti napamet!!!

1
2

Opasnost i težina Tekfira

Propis tekfira je poput ostalih propisa šerijatskog prava. On ima svoje razloge i povode
(esbab), principe i norme (davabit), uslove i uvjete (šurut), smetnje i prepreke (mevani'),
kao i svoje posljedice (asar), zato je to propis koji se detaljno mora studirati i proučavati,
kao i svi ostali propisi ove vjere. Isto kao što se pitanja namaza, zekata, posta ili
hadždža vežu za određene razloge i povode, principe, uvjete ili smetnje... isto tako je i
propis tekfira u uskoj sprezi sa svim navedenim pravilima.
Ko se bavio dubljim studiranjem fikha primjetiće da je mes'ela tekfira zastupljena u
velikom broju poglavlja islamskog prava, i za ovo pitanje su vezani brojni propisi naše
vjere, što nam još više ukazuje na težinu i zahtijevnost studioznijeg pristupa ovom
propisu.
Pitanja, koja su u uskoj sprezi s propisom tekfira, su:
· poslušnost-neposlušnost prema vjersko-političkom vođstvu,
· polaganje prava na upravljanje državom,
· uspostava samog političkog ili vjerskog vođstva i sudstva,
· vođenje ili objavljivanje rata,
· validnost skrbništva nad maloljetnim licima,
· validnost braka ili bračnog starateljstva,
· ispravnost međusobnog naslijeđivanja,
· izvršavanje smrtnih kazni,
· uspostavljanje ljubavi ili mržnje,
· dozvoljenost ili nedozvoljenost konzumiranja zaklanog mesa,
· ukop umrlih...
Ovo su samo neki od propisa u koja, pitanje tekfira, duboko zadire, tako da će, osoba
koja ne bude u stanju razlučiti ko je musliman, a ko ne, griješiti u svim navedenim
oblastima vjere!
Svima su poznati tekstovi koji nas upozoravaju na opasnost pretjerivanja u pitanjima
vjere, ali ćemo, za svaki slučaj, podsjetiti na neke od njih, jer je čovjek podložan
zaboravu.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nas upozorava na pretjerivanje u vjeri riječima koje
prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu: "Ova vjera je lahka! Niko se s njome neće uhvatiti
u koštac, a da ga ona neće savladati!"[3]
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: "Nemojte sebi dozvoliti pretjerivanje u vjeri,
jer su prijašnji narodi stradavali zbog pretjerivanja u vjeri!"[4]
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: "Dvije vrste ljudi, iz mog ummeta, neće
obuhvatiti moj Šefa'at: nepravedni vladar - tlačitelj, kao i osoba koja pretjeruje u vjeri -
fanatik!"[5]
Pored tekstova koji nas upozoravaju na opasnost pretjerivanja u vjeri, nailazimo i na
tekstove koji nas upozoravaju na opasnost griješenja u donošenju ili izricanju suda
nevjerstva nad nekim muslimanom! Od Abdullaha b. Omera, radijallahu anhuma, se

2
3

bilježi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Kada neki čovjek proglasi
nevjernikom svoga brata – u tom slučaju neko od njih dvojice mora biti nevjernik!" U
drugoj predaji, također, od Abdullaha b. Omera, radijallahu anhuma, stoji: "...ili će biti
kao što je rekao, ili će se kufr vratiti njemu!"[6]
Od Ebu Zerra, radijallahu anhu, se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
rekao: "...ako neka osoba proglasi drugu osobu nevjernikom (kafirom), ili Allahovim
neprijateljem ('aduvullah), a ona to ne bude, takva osuda će se vratiti osobi koja je to
rekla!"[7]
Navedene sahih-predaje nas žestoko upozoravaju na opasnost i kobnost grijeha
pretjerivanja u vjeri, kao i na grijeh nepravedna izvođenja ljudi iz Allahove, dželle
šenuhu, vjere!
Najveća obaveza svakog muslimana je da ž‍ivi i umre kao pravi vjernik, i zato je va‍žno
muslimane podučavati stvarima koje ih mogu izvesti iz vjere kako bi ih se čuvali, i kako
bi se od njih što više udaljili, a ne da jedni druge proglašavaju nevjernicima!

Bilješke:
[1] Pogledaj: Medžmu'atul-Fetava, 3/147.
[2] Pogledaj: Medžmu'atul-Fetava, 12/251.
[3] Pogledaj: Sahihul-Buhari, Kitabul-Iman, Bab: El-Dinu Jusr; Fethul-Bari, 1/93. Šejhul-
islam imam Ebu Abdullah el-Zehebi, Allah mu se smilovao, u svom djelu Sijeru E'alamil-
Nubela', 12/120, kaže slijedeće: "Ovako su se ponašali imami selefa. Nisu se upuštali u
suhu priču i raspravljanje. Svoje vrijeme su trošili na proučavanje Kur'ana i Sunneta, i
boljem razumjevanju istih; slijedili su (ulemu), i nisu pretjerivali (u vjeri) – ‫يتبعون و ل يتنطعون‬
."
[4] Pogledaj:Musned imama Ahmeda, 1/215,347.; Sunen Nesa'ija i Ibnu Madždžeh.
[5] Hadis je hasen, a bilježi ga imam el-Taberani u svom Kebiru.
[6] Pogledaj: Sahihu Muslim. Kitab: El-Iman. Bab: Bejanu Hali Imani men kale li ehihi el-
muslim: Ja Kafir, br. 111.
[7] Pogledaj: Sahihu Muslim. Kitab: El-Iman. Bab: Bejanu Hali Imani men regibe an
ebihi ve huve ja'alem, br.112.
1. Nestanak duševnog i socijalnog mira.
2. Širenje fesada (nereda) na zemlji.
3. Suše, nestašice i gubitak berićeta.
4. Zasluženje žestoke kazne.
5. Zasluženje Božijeg prokletstva.
6. Iščeznuće javnih obilježja islama i upute!
... a Allah najbolje zna!

Važnost znanja, i položaj uleme u Islamu

3
4

Svima nama je poznat stepen učenih ljudi (uleme), kod Allaha, dželle šenuhu, ali često
puta znamo zaboraviti, i s uma smetnuti njihovu poziciju, i obaveznost našeg vraćanja
njima u svim pitanjima života, pa ćemo se nakratko podsjetiti o nekim detaljima vezanim
za njih:
Ulema su poznavaoci Allahovog šeri'ata; oni su ti koji na najbolji način razumjevaju
Njegovu vjeru, i koji postupaju po onome što znaju, hodajući stazama upute i ispravnog
razumjevanja stvari!
Ulema su ljudi kojima je Allah, dželle šenuhu, podario hikmet (mudrost). Allah, dželle
šenuhu, kaže: "On daruje mudrost i znanje onome kome On hoće, a onaj kome je
znanje darovano – darovan je blagom neizmjernim, a shvatiti mogu samo oni koji su
razumom obdareni." (Prijevod značenja, El-Bekara: 269.)
Ulema su ljudi koje je Allah, dželle šenuhu, odredio za glavne izvore Njegove vjere,
naredivši ljudima da im se vraćaju u svim stvarima vjere bilo ovosvjetske ili onosvjetske
naravi![8]
Ulema su pravnici ove vjere (fukaha), i osobe s čijih jezika se smiju primati fetve i
rješenja, jer su samo oni ti koji smiju derivirati propise iz Allahove, dželle šenuhu,
Knjige, i Sunneta Njegova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, zbog toga što najbolje
poznaju pravila halala i harama![9]
Ulema su imami i vođe ove vjere, koji postigoše stepen, na kojem su, uz mukotrpni trud
i zalaganje, uz sabur i čvrsto ubjeđenje. Allah, dželle šenuhu, kaže: "Između njih smo Mi
vođe određivali, i oni su ti koji su, odazivajući se zapovijedi Našoj, na pravi put upućivali,
jer su strpljivi bili, i u dokaze Naše su čvrsto vjerovali." (Prijevod značenja, Es-Sedžde:
24.)
Ulema su nasljednici Božijih poslanika, koji od njih naslijediše 'ilm (znanje), kojeg u
prsima svojim nose, a koji se manifestuje u njihovoj praksi!
Ulema je skupina koja se u datoj situaciji oslobađa obaveze džihada radi studiranja i
učenja ove vjere, kako bi obavezu da'aveta i opominjanja svijeta što revnije izvršavali.
Allah, dželle šenuhu, kaže: "Svi vjernici ne treba da idu u boj. Neka se po nekoliko njih,
iz svake zajednice njihove, potrudi da se upuste u vjerske nauke, i neka opominju narod
svoj kada mu se vrate, da bi se Allah pobojali." (Prijevod značenja, Et-Tevbe: 122.)
Ulema su upućivači svijeta, i biće ih u svakom vremenu, sve dok Allahova, dželle
šenuhu, odredba ne dođe. Oni su glava i mozak uspješne i potpomognute skupine do
Sudnjega Dana, o kojoj nam Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: "U mome
ummetu će postojati jedna skupina ljudi, kojima neće štetu nanijeti oni koji ih budu
vrijeđali i ponižavali, ili oni koji im budu kontrirali. Sve dok Allahova odredba ne dođe,
oni će biti gornji u odnosu na ostali svijet!"[10]
Kako ćemo znati ko je 'ulema?
Neke od osobina po kojima se može prepoznati istinski učenjak su:
1. Putovanje radi stjecanja znanja pred ulemom.
2. Stjecanje znanja izravno od uleme.
3. Čvrstina i stabilnost u svim pitanjima života.

4
5

4. Učestvovanje u odbrani muslimana, džihadu i da'avi.


5. Jačina ahlaka, ibadeta i straha od Allaha, dželle šenuhu.
6. Tezkija i preporuka koju nose od ostale uleme.
7. Brojna napisana djela koja ostavljaju za sobom.
8. Kvalitet šejhova pred kojim su učili, kao i kvalitet učenika koje za sobom ostavljaju.
(Ibnu Kajjim, Allah mu se smilovao, kao učenik šejhul-islama Ibnu Tejmijje, Allah mu se
smilovao, nam direktno ukazuje na veličinu i kvalitet šejhul-islama Ibnu Tejmijje, Allah
mu se smilovao, kao alima)
Imam Malik, Allah mu se smilovao, kaže: "Ružno je da se čovjek upusti u neke stvari, a
da se prethodno ne konsultuje sa ljudima koji su pametniji od njega. Nisam počeo
davati fetve ljudima sve dok nisam zatražio dozvolu za to od Rebi'e i Jahje b. Se'ida –
koji mi narediše da se tog posla prihvatim, a da su mi to zabranili – ne bih se ovog posla
nikada prihvatio!"[11]
Na drugom mjestu se bilježi da je imam Malik, Allah mu se smilovao, rekao: "Ne smije
svaka osoba kojoj se dopadne prenošenje hadisa, ili izdavanje fetvi, sjesti u mesdžid i
upustiti se u taj posao, sve dok se ne konsultuje sa ljudima poznatim po hajru, i ljudima
zaduženim za taj mesdžid. Ako oni primjete da je spreman za takvo što – sješće i
baviće se prenošenjem hadisa, i izdavanjem fetvi. Što se mene tiče, nisam se počeo
time baviti sve dok mi sedamdeset alima nije posvjedočilo da sam spreman za takvo
nešto!!!" [12] Ko su osobe koje smiju izricati presudu o nečijem nevjerstvu (tekfir)[13]
Dobro poznavanje pitanja tekfira – uvjet govora o njemu! Šejh Sulejman b. Sihman,
Allah mu se smilovao, odgovarajući na pitanja u vezi tekfira, kaže slijedeće: "El-
hamdulillahi ve kefa, ve selamun ‘ala ‘ibadihil-lezine-stafa, emma ba’ad: "Dobro sam
razmislio o onome što je brat spomenuo od pitanja i mes’ela, gdje pričom o njima bijahu
iskušani mnogi, raspravljajući se o njima bez ikakva znanja, preciznosti, upute, jasnog
dokaza iz Kur’ana i Sunneta! Većina onih koji se o tome raspravljaju pripadaju staležu
običnih vjernika (‘avamul-muslimin), koji se ne razumiju mnogo u suštinu šerijatskih
propisa, a niti imaju iskustva kako pute provalija zaobići. Nisu upoznati sa stavovima
velikana islama, i onim što su oni pojašnjavali u vezi sa ovim pitanjima – pitanjima o
kojima nemaju prava govoriti osim čuveni, poznati i znameniti učenjaci!
Ova pitanja je ulema u svojim knjigama potanko pojasnila, i kad bi smo se prihvatili i
pridržavali onoga što su oni pojasnili i rekli - nama više ništa ne bi trebalo! Utječemo se
Allahu, dželle šenuhu, od govora o Njemu bez znanja! Pitanja, na koja sam prethodno
ukazao – nema pravo o njima govoriti niko osim razborite uleme; uleme kojoj je intelekt
od Allaha, dželle šenuhu, podaren, i kojima je mudrost i rječitost data!"[14]
Šejh Salih b. Fevzan b. Abdullah el-Fevzan, Allah ga sačuvao, kaže sljedeće:
"Musliman se mora podučiti tome koja su djela koja čovjeka mogu izvesti iz vjere;
čovjek se mora podučiti tim stvarima, prije nego li se upusti u govor o tim temama, jer
će na taj način govoriti o Allahu, dželle šenuhu, bez znanja. U suprotnom, smatraće da
je svaka osoba koja nije na onome na čemu je i on – nevjernik, i pored toga što se
dobro zna da se nevjernikom ne smije proglasiti niko drugi do osoba po pitanju koje
imamo čvrst dokaz iz Kur'ana, Sunneta ili koncenzusa (idžma'a)! Znanje o Kur'anu,

5
6

Sunnetu i Idžma'u – odakle se uzima? Da li će se ono uzimati izravno iz knjiga? Da li će


se ono uzimati iz čitaona raznih biblioteka, ili bukvalnim pamćenjem određenih tekstova
napamet?
Ne! 'Ilm i znanje se ne stiče ni na koji drugi način osim izravno od učenjaka i uleme;
dobro učene uleme, koji su duboko pronikli u spoznaji ciljeva ove vjere. Znanje se ne
uzima direktno iz knjiga, čitanjem, ili pak pamćenjem određenih tekstova!
Nije svaka osoba koja je naučila Kur'an napamet, ili je naučila dosta hadisa napamet –
alim! Time se ne postaje 'alim! Znanje je oličeno u pravilnom razumjevanju vjere (fikh).
Znanje je ispravno shvatanje principa Allahove, dželle šenuhu, vjere, i ono se ne stiče, i
ne može se znati, osim uz učenje i preuzimanje znanja izravno od islamskih pravnika
(fukaha), i ostale uleme koji će nam lijepo pojasniti značenja određenih tekstova –
tekstova koje smo pročitali, ili smo ih naučili napamet!
Neko može razumjevati određene tekstove na način koji je veoma dalek, i koji nema
nikakve veze sa Allahovom, dželle šenuhu, Knjigom, ili sa Sunnetom Allahova
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Da se dotična osoba povratila ulemi i učenjacima,
kako bi mu pojasnili značenja određenih tekstova – uvidjela bi netačnost svojih
konotacija i proizvoljnih zaključaka![15]
Dr. 'Ali eš-Šibl, učenik šejha Ibn-Baza, Allah mu se smilovao, kaže: "Ehli-Sunnet vel-
Džema'at eksplicitno zadržava propis tekfira na samo dvjema kategorijama ljudi, i to:
1. Kudat šer'ijjun (šerijatske sudije), koji su u osnovi zamjenici vladara muslimana
(velijjul-emra), kada je u pitanju sprovedba šerijatskih propisa. To su osobe koje u ime
Allaha, dželle šenuhu, sude ljudima na zemlji! U povodu njih je imam Ibnul-Kajjim, Allah
mu se smilovao, napisao svoje poznato djelo "I'ilamul-muvekki'in 'an rabbil-'alemin" /
''Obavijest potpisnicima u ime Gospodara svih svjetova", jer su šerijatske sudije osobe
zadužene za sprovođenje Božijih zakona međ' ljudima na zemlji. Propisi vezani za
šerijatske kazne, koji se nalaze u knjigama fikha su eksplicitno određeni za šerijatske
sudije.
2. Učenjaci, su ljudi koji su na deredži šerijatskih sudija, ili pak većoj od njihove
deredže, i to su ljudi koji imaju pravo govoriti o ovim pitanjima. To su ljudi koji na osnovu
svog znanja, iskustva i godina, imaju pravo utvrđivati da li je neka osoba ili grupa ljudi,
ispunila određene uslove za izricanje suda tekfira nad njima ili ne!
Što se tiče opšteg muslimanskog puka, ili poletne omladine, pune hamasa i želje za
ovom vjerom, ili početnika u stjecanju šerijatskog znanja – oni nikako ne polažu pravo
na bavljenje propisom tekfira muslimana!
Bilješke:
[8] Pogledaj: Tefsirut-taberi, 3/327.
[9] Pogledaj: E'alamul-Muvekki'in, imam Ibnul-Kajjim el-Dževzijje, Allah mu se
smilovao, 1/7.
[10] Sahihul-Buhari, Kitabul-I'itisam, Kavlun-Nebijji: La Tezalu... 8/189., br. 7311.
[11] Pogledaj: Sifetul-fetva vel-mustefti, od Ibn-Hamdana, str. 7.
[12] Pogledaj: Ed-Dibadž, od Ibnu Ferhuna, str. 21.
[13] Poslušaj drugi ders iz ciklusa predavanja koje je, na ovu temu, održao šejh Ali el-

6
7

Šibl, na naučnom seminaru u Medini el-Munevveri (devra el-'ula el-'ilmijja), u


organizaciji cijenjenog profesora Islamskog Univerziteta šejh Ebu Ejjub el-'Awadžija,
hafizahullah.
[14] Pogledaj: Ed-Dureru-s-sennijjeh, 10/468-469.
[15] Pogledaj: Et-Tekfir ve davabituhu, str. 103..

Zbog čega kažemo da navedene skupine ljudi nemaju pravo baviti se ovim propisom
(tekfirom)?

Zbog toga što postoji jedna velika smetnja pri njima koja ih ometa od pravilnog i
ispravnog bavljenja ovim propisom. Ta smetnja se zove neznanje, ili slabo i površno
znanje, kao i nestabilnost i neuračunljivost, ili veoma slaba uračunljivost! Obije osobine
predstavljaju veliku smetnju kada se nađu pri osobama koje se žele baviti sudstvom
uopšte a pogotovo izricanjem suda tekfira nad jednim muslimanom, ili pak nad većim
brojem njih!
Zbog svega navedenog, ulema, i svi ostali muslimani, vraćaju propis tekfira dvjema
prethodno spomenutim skupinama: šerijatskim sudijama (kadijama), a u slučaju
nepostojanja šerijatskih sudova i kadija - muslimani će se u ovim pitanjima obratiti
visoko rangiranoj ulemi, poznatoj po šerijatskom znanju, širokim vidicima i obzorjima i
dugom iskustvu!
Pitanje tekfira je propis uz kojeg su usko vezani mnogi propisi naše vjere, koji, često
puta, ne mogu ni pasti na pamet osobi koja se olahko potpiše na presudu – u ime
Allaha, dželle šenuhu, Gospodara svih svjetova - da je određena osoba, ili grupa ljudi,
osuđena na kufr!!!
Ove dvije skupine ljudi - kadije i ulema – su osobe sa kojima se kreće propis "Ikametul-
Hudždže" – uspostavljanja dokaza protiv ljudi koji su počinili ili čine neka od djela kufra!
"Ikametul-Hudždže" - uspostavljanje dokaza protiv nekog čovjeka se bitno razlikuje od
"Bejanul-Hudždže" – uopštenog pojašnjavanja nekog propisa ljudima. "Ikametul-
Hudždže" – je validno i ispravno samo od strane kadija ili visoko rangirane uleme, jer su
samo oni intelektualno-šerijatski stručni po datom pitanju, dok se "Bejanul-Hudždže" –
sušto pojašnjavanje propisa dozvoljava i početnicima u stjecanju šerijatskog znanja, kao
što smo mi, i ostali muslimanski puk!
Dakle, nismo mi ti koji su intelektualno-šerijatski stručni kada je "Ikametul-Hudždže" u
pitanju, već samo šerijatske kadije i visoko rangirana ulema. Od "Ikametul-Hudždže"
(validnog uspostavljanja dokaza nad nekom osobom), ovisi ohalaljivanje časti, imetka ili
života – što su sve pravne posljedice tekfira, poput: nenaslijeđivanja, gubljenja pravo na
vilajet (upravljanje), svake vrste itd.. Kada je u pitanju "Bejanul-Hudždže" (pojašnjavanje
propisa ljudima), od njega ne ovisi ohalaljivanje nečije časti, imetka ili života, i najviše
što se nakon njega može reći jeste - tadlil tj. smatranje određene osobe zalutalom, ili
zabludjelom - ali nikako nevjernom (kafirom)!
Dakle, početnici na putu stjecanja znanja (tullabul-'ilm), nemaju prava upuštati se u

7
8

vode konkretnog tekfira jednog muslimana! Na njima je obaveza pojašnjavanja propisa i


stavova naše vjere po određenim pitanjima, kao i priprema terena za maksimalnu
uspostavu šerijatskih zakona. [16]
Pogotovu se ne smijemo služiti propisom tekfira onda ako je između nas i određene
osobe došlo do određenog nesuglasja, svađe ili razdora! U takvom slučaju mi moramo
biti razlogom njegove upute i hidajeta, razlogom njegovog prelaska iz tame na svjetlo, a
ne razlogom njegovog što daljeg udaljavanja i ostavljanja u tami!"
Uslovi i smetnje propisa Tekfira (šurut ve mevani'u Tekfir)
Proglašavanje nekog muslimana nevjernikom je usko vezano sa ispunjenjem određenih
uvjeta (teveffuruš-šurut), kao i sa uklanjanjem i nestankom određenih smetnji sa puta
donošenja takvog suda (intifa'ul-mevani').
Uvjeti izricanja suda tekfira (šurut)
Šart, odnosno uvjet ili uslov, je pojam čije postojanje neiziskuje postojanje ili
nepostojanje nečeg drugog, ali, njegovo nepostojanje nužno iziskuje nepostojanje
nečega! Npr. abdest je šart odnosno uslov ispravnosti namaza, ali ne mora značiti da,
ako je neka osoba uzela abdest, da time ima i namaz, ali, ako osoba nema abdesta,
namaz joj neće biti ispravan, tj. neće imati namaza, pa makar ga i klanjala.[17]
U tematici koju trenutno obrađujemo, to bi značilo slijedeće:
Propis tekfira je u uskoj sprezi sa uslovima (šartovima), ali ne mora značiti to da ako
neki od šartova i uvjeta tekfira budu ispunjeni da će se sud tekfira obavezno nad nekim
izreći, ali, ako određeni šartovi tekfira ne budu ispunjeni - sud tekfira se nikako neće
izreći, ili, ako bude izrečen - biće neispravan!
Uvjeti tekfira se dijele na tri grupe:
a) Uvjeti koje mora ispunjavati počinioc određenog djela:
1. Teklif - punoljetnost i intelektualna sposobnost osobe.
2. Znanje tj. da osoba zna i da je dobro upoznata s time da je djelo kojeg čini – djelo
kufra.
3. Namjerno činjenje djela.
4. Slobodan izbor i odabir tj. da osoba nije bila prisiljena na izgovaranje ili činjenje
onoga što je kufr. Allah, dželle šenuhu, kaže: "Onoga ko zaniječe Allaha, nakon što je u
Njega povjerovao, osim ako na to primoran bude, a srce mu smireno u vjerovanju
ostane; one kojima se grudi nevjerstvom ispune - stići će srdžba Allahova, i njih čeka
patnja velika!" (Prijevod značenja, En-Nahl: 106.)
b) Uvjeti koje mora ispunjavati (ne)djelo kufra:
1. Da određeno djelo, ili riječi, koje je počinio pametni i punoljetni musliman, jasno
ukazuju na to da su to djela ili riječi nevjerstva (nakidun min nevakidil-iman evil-islami)!
2. Da dokazi, koji ukazuju na to da su određeno djelo ili riječi nevjerstvo ili riddet, budu
jasni, decidni i ispravni.
c) Uvjeti utvrđivanja nečije krivice:
Nečija krivica za određeni postupak se može utvrditi samo ispravnim šerijatskim
metodama, nikako putem sumnji, izmišljanja, nagađanja, predviđanja ili pretpostavki, a
to biva na jedan od sljedeća dva načina:

8
9

1. Putem ikrara – tj. ličnog priznanja.


2. Putem bejjine – tj. svjedočenja od strane dva pouzdana svjedoka.
Smetnje koje se mogu naći na putu izricanja suda tekfira (mevani')
El-Mani'a, odnosno prepreka ili smetnja, je situacija ili stanje koje, u slučaju postojanja,
nužno iziskuje nepostojanje nečega. Npr. prisila je jedna od smetnji izricanju suda
tekfira, pa, u slučaju postojanja prisile – ako čovjek bude prisiljen na činjenje djela kufra
– dotična osoba neće biti proglašena nevjernikom, ili će se takav sud proglasiti
neispravnim u slučaju da se on izrekne![18]
Smetnje ili prepreke (mevani'), su sušta suprotnost uvjetima i uslovima (šurut), tako da
kada se govori o jednome drugo se obavezno podrazumjeva, odnosno jedno drugo
isključuju.
Neispunjenje uslova biva preprekom i smetnjom određenom propisu, kao što i nestanak
određene smetnje biva uslovom sprovedbe nekog propisa. Ovo je stav većine učenjaka
usulil-fikha.[19]
Smetnje suda tekfira se mogu podijeliti na tri grupe:
a) Smetnje koje se mogu naći kod počinioca određenog (ne)djela, koje se u usulul-fikhu
nazivaju imenom "El-'Avaridul-ehlijje", a koje se mogu podijeliti u dvije grupe:
• Urođene smetnje – one na koje čovjek ne može uticati poput: malodobnosti, ludila,
senilnosti, zaborava... Ovakve situacije iziskuju nebilježenje grijeha, jer osobe ovakvog
stanja nisu šerijatski obveznici, ali eventualne štete, koje od njih proiziđu, moraju biti
nadoknađene.
• Stečene smetnje – one na koje čovjek može pozitivno ili negativno uticati, poput:
1. Greška { ‫} الخطأ‬
Imam Muslim, Allah mu se smilovao, bilježi predaju od Enes b. Malika, radijallahu anhu,
da je Poslanik a.s., rekao: "Allah se više obraduje tevbi (pokajanju), Svog roba, nego li
čovjek koji pustinjom putuje na devi, pa mu pobjegne, a sa njom mu ode sva hrana i
piće, nakon čega je dugo tražio sve dok ne ožedni, pa, izgubivši svaku nadu da će je
naći, leže u hlad jednog drveta kako bi se odmorio, pa, u takvom stanju očaja,
odjedanput ugleda svoju devu u neposrednoj blizini, kako mirno stoji, te skoči, uhvati je
za povodac, i od silne radosti, uzviknu: "Bože moj! Ti si moj rob, a ja sam tvoj
Gospodar!?" – pogrešno se izrazivši od siline radosti!"[20]
Kada kažemo greška, onda mislimo na grešku u činjenju samog postupka ili izgovaranju
riječi – tj. da onaj ko uradi taj postupak ili izgovori riječ nije imao namjeru za tim – a ne
mislimo na to da nije imao namjeru izgovoriti riječi nevjerstva ili uraditi postupak
nevjerstva, jer se takva namjera uopće ne uzima u obzir.[21]
2. Neznanje { ‫} الجهل‬
Od najjasnijih dokaza koji govore o validnosti i ispravnosti opravdavanja neznanjem
jeste hadis koji se bilježi u Sahihu[22], a kojeg prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da
je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Jedan čovjek nijednog dobrog djela u
životu nije uradio, pa naredi svojoj porodici da ga, kada umre, spale, pa potom da pola
njegova pepela prospu po kopnu, a pola po moru! Rekao je: "Vallahi, ako me Allah bude
proživio, kazniće me kaznom kakvom do tada još nikoga nije kaznio!" Kada je čovjek

9
10

umro, djeca postupiše kako im bi naređeno. Allah, dželle šenuhu, kasnije, naredi zemlji
pa sakupi ono što je od njega bilo u njoj, i naredi moru pa sakupi ono što je od njega
bilo u njemu. Kada se nađe pred Allahom, dželle šenuhu, upita ga: Zbog čega si to
uradio? Reče: Zbog straha od tebe, Gospodaru, a Ti sve najbolje znaš - pa mu Allah
oprosti!"[23]
Rekao je šejh Muhammed ibn Abdulvehhab, Allah mu se smilovao: "...a što se tekfira
tiče, znajte da nevjernikom smatram onoga ko sazna i spozna Poslanikovu, sallallahu
alejhi ve sellem, vjeru, a nakon što je saznao i spoznao vjeru, počne iznositi na nju ljage
i uvrede, odvraćajući narod od nje, boreći se protiv onih koji je u praksi sprovode.
Ovakvu osobu ja smatram nevjernikom, a većina muslimanskog ummeta, hvala Allahu,
nisu takvi...!"[24]
3. Pogrešno razumjevanje ‫{ } التأويل‬
Šejhul-islam Ibnu Tejmijje, Allah mu se smilovao, kaže: "Neće se smatrati nevjernikom
osoba koja je mute'ewil, a imala je za cilj slijeđenje Muhammeda, sallallahu alejhi ve
sellem, (mutabe'a), pa se čak neće smatrati ni fasikom u slučaju da je osoba činila
idžtihad pa pogriješila.[25] Ovo je općepoznata stvar kada je praktični dio propisa u
pitanju (mesa'ilul-'amelijjeh). Što se tiče pitanja vjerovanja (mesa'ilul-'akaid), veliki broj
ljudi proglašava nevjernicima one koji na tom polju pogriješe, a ovakav stav se ne bilježi
niti od jednog ashaba, niti od onih koji se u dobru povedoše za njima, niti od ijednog
imama muslimana. U osnovi su takve fraze i stavovi naslijeđe novotara (ehlul-bide'a)
koji uvedu novotariju u vjeru, a potom tekfire svakoga ko im se suprostavi u tome, poput
haridžija, mu'tezila, džehmijja, u što su, nažalost, zapali i brojni sljedbenici priznatih
utemeljitelja pravnih škola, Malika, Šafije, Ahmeda i ostalih...!"[26]
Šejh Muhammed b. 'Usejmin, Allah mu se smilovao, u djelu "El-Medžmu's-semin",
2/63., pravi razliku između te'vila koji se smatra opravdanom preprekom za tekfir, i
te'vila koji to nije, pa kaže: "Druga vrsta negiranja (ar. džuhud): Negiranje te'vilom, tj. ne
poriče se utemeljenost samog propisa, već se on pogrešno tumači. Ovdje možemo
govoriti o dvjema vrstama te'vila:
1. Te'vil (tumačenje) kojeg podržava arapski jezik.
Ova vrsta te'vila ne iziskuje osudu na nevjerstvo!
2. Te'vil (tumačenje) kojeg ne podržava arapski jezik.
Ova vrsta te'vila iziskuje osudu na nevjerstvo, jer ga arapski jezik nikako ne podržava,
pa će se stoga računati poricanjem i nevjerstvom, kao npr. da čovjek izjavi: 'Allah, dželle
šenuhu, apsolutno nema ruku, niti u značenju ni'meta (blagodati), niti u značenju
kuvveta (snage).' Ova osoba je nevjernik, jer je apsolutno zanegirala Allahovo, dželle
šenuhu, svojstvo, i svrstala se među prave demantere Božijih iskaza!
Kada bi, neka osoba, za ajet: "Ne, obije su ruke Allahove pružene, On kako hoće
udjeljuje!" (el-Ma'ideh:64.), rekla: "Pod objem rukama se misli na: Hasana i Husejna, ili
na nebesa i Zemlju" – u tom slučaju bi dotična osoba postala nevjernikom, jer arapski
jezik ni na koji način ne podržava to što je on izjavio, niti za takav stav može naći ikakve
potpore u Šeri'atu! Zbog toga je dotična osoba jedna od onih koji negirahu ono što je
Allah, dželle šenuhu, objavio, s čime se svrstala u redove nevjernika, poricatelja!"

10
11

4. Prisila ‫{ } الكراه‬
Smetnja prisile je sušta suprotnost uvjetu lične volje i slobodnog odabira, a dokaz koji
nam ukazuje na validnost prisile kao opravdanja, jeste slijedeći ajet: "Onaj ko u Allaha
uznevjeruje, nakon što je u Njeg' vjerovao - izuzev ako bude primoran, a srce mu
smireno u vjerovanju ostane - one kojima se nevjerstvo bude mililo stići će srdžba
Allahova, i njih čeka patnja velika!" (Prijevod značenja, En-Nahl: 106.)
Imam Kurtubi, Allah mu se smilovao, kaže: "Islamska ulema je složna na tome da ko
bude prisiljen i prinuđen na nevjerstvo, sve do momenta da mu život dođe u pitanje,
nema grijeha ako uznevjeruje tj. kaže ili uradi neko od djela nevjerstva (kufra), a srce
mu i dalje bude smireno u vjerovanju (imanu)! Neće mu se razvrgnuti brak, niti će se
proglasiti nevjernikom!"[27]
5. Slijepo slijeđenje { ‫} التقليد‬
Ibnul-Kajjim, Allah mu se smilovao, kaže: "Novotari – koji imaju nevjernička ubjeđenja, i
zastupaju nevjerničke stavove poput onih koji negiraju stvorenost svijeta, tjelesno
proživljenje, Allahovo univerzalno znanje, kao i to da Allah, dželle šenuhu, postupa
shodno Svojoj volji – od takve osobe se ne prihvata svjedočenje, jer takva osoba nije
musliman!
Što se tiče novotara koji pripadaju sveopćem muslimanskom korpusu, ali, koji kontriraju
ostalim muslimanima u nekim primarnim pitanjima ove vjere, poput rafidija, kaderija,
džehmija, gulatul-murdži'eh, i njima sličnih skupina, oni se mogu podijeliti na nekoliko
grupa:
1. Osoba neznalica (džahil), koja se slijepo povodila za ostalima (mukallid), koja u
osnovi ne pripada skupini 'intelektualaca'. Spomenuta osoba se ne proglašava
nevjernikom (kafirom), niti velikim griješnikom (fasikom), niti će mu se svjedočenje
odbijati u slučaju da nije bio u mogućnosti podučiti se uputi. Njegov status je status
potlačenih ljudi, žena i djece, koji nisu bili u stanju pronaći sebi izlaz iz situacije u kojoj
su se našli. Za spomenute, nadati se je da će im Allah, dželle šenuhu oprostiti grijehe, a
Allah je doista Milostiv, i grijehe oprašta.
2. Osoba koja je bila u stanju pitati, i uputu potražiti, i istinu spoznati, ali je sve to
zapostavila zanimajući se ovosvjetskim potrepštinama, ili vlašću, ili uživanjima... Takva
osoba je nemarna (muferrit), i zaslužna je kazne. Postala je griješna time što nije
izvršila obavezu takvaluka prema Allahu, dželle šenuhu, shodno svojim mogućnostima.
Status ove osobe je kao i status svih ostalih ljudi koji nisu izvršili svoje obaveze! Ako su
novotarija i slijeđenje strasti izražajniji od slijeđenja Sunneta i Pravog puta, njegovo
svjedočenje će biti odbačeno, a ako slijeđenje Sunneta i Pravog puta bude izražajnije,
prihvatit ćemo njegovo svjedočenje.
3. Osoba koja je pitala, i tražila, i kojoj je uputa pojašnjena, ali je nije prihvatila, i ostavila
je ili zbog slijepa povođenja za ostalim (taklid), ili zbog pristrasnosti onome na čemu je
(te'assub), ili je u osnovi mrzila uputu (bugd), ili iz neprijateljstva prema ljudima koji su
bili na uputi (mu'adat). Ovakva osoba je u najmanju ruku veliki griješnik (fasik), a što se
tiče osude date osobe na kufr (tekfir), to pitanje će biti podložno idžtihadu i detaljnijem
obrazlaganju! [28]

11
12

b. Smetnje koje se mogu naći pri počinjenom (ne)djelu:


1. Da određeno djelo ili riječi, koje pametni i punoljetni musliman izvrši, ne ukazuju
jasno na to da su to djela ili riječi nevjerstva.
2. Da dokazi, kojima se dokazuje da je određeno djelo ili da su određene riječi,
nevjerstvo ili riddet, nisu jasni, niti kategorički, ili da nisu decidni, ili su pak neispravni.
[29]
c) Smetnje pri utvrđivanju nečije krivice:
1. Nepostojanje ličnog priznanja ('ademul-ikrar).
2. Nepostojanje dva pouzdana svjedoka.
Obavezno pravljenje razlike između proglašavanja pojedinca ili grupe muslimana
nevjernikom i između opće kvalifikacije (suda) postupka i riječi (tekfirul-muajjen i tekfirul-
mutlak)
Poznati učenjak, dr. Abdul-Aziz b. Muhammed el-Abdul-Latif, u svom djelu "Nevakidul-
imanil-kavlijjeh vel-‘amelijjeh", na str. 52-54., kaže: "Ehlu-sunnet vel-džema’at'' pravi
razliku između uopštenog izricanja suda tekfira, i tekfira određenog muslimana
(pojedinac ili grupa).
U prvom slučaju (et-tekfirul-mutlak), izriče se uopštena osuda da je, osoba koja uradi to
i to, ili kaže to i to – nevjernik!
U drugom slučaju (el-tekfir el-mu’ajjen), kada je već u pitanju određena osoba (taj i taj),
koja je uradila ili rekla nešto što je od djela kufra – apsolutno se ne smije proglasiti
nevjernikom sve dok se ne ispune traženi uvjeti, i dok se određene smetnje sa tog puta
na uklone.
Nakon ispunjenja uvjeta, i otklanjanja smetnji, protiv takve osobe je dokaz uspostavljen,
kojeg ako odbije postaje nevjernikom!
Ako spoznamo razliku između “Et-tekfirul-mutlak” i “Et-tekfirul-mu’ajjen”, uvidjećemo
greške dvije vrste ljudi:
• onih koji su po ovome pitanju maksimalno pretjerali, osuđujući određenog pojedinca
na nevjerstvo bez pravljenja ikakva izuzetka, i bez osvrta na osnovne uvjete i prepreke,
i
• onih koji su se apsolutno ustegli od proglašavanja određenog pojedinca nevjernikom
(nakon njegova ispunjenja svih neophodnih uvjeta), u potpunosti anulirajući oblast
riddeta iz islamskog zakonodavstva.[30]
Na kraju...
"Upošljavanje tekfirom vodi zapostavljanju daveta"
Iscrpljujuće rasprave o tekfiru, međusobno optuživanje i nekorektan odnos prema
neistomišljeniku u ovom i drugim pitanjima vjere, vodi zapostavljanju daveta kao
glavnog zadatka svih skupina koje rade na popravljanju stanja islamskog ummeta, a
kada dođe do toga očekujmo sljedeće neželjene posljedice:
1. Nestanak duševnog i socijalnog mira.
2. Širenje fesada (nereda) na zemlji.
3. Suše, nestašice i gubitak berićeta.
4. Zasluženje žestoke kazne.

12
13

5. Zasluženje Božijeg prokletstva.


6. Iščeznuće javnih obilježja islama i upute!
... a Allah najbolje zna!
[16] Poznati alim Ehli-Sunneta vel-Džema'ata, šejhul-islam imam Ebu Abdullah el-
Zehebi, Allah mu se smilovao, u svom djelu Sijeru E'alamil-Nubela', 18/191-192, kaže:
"...ko dostigne stepen idžtihada, i to mu posvjedoči dobar broj alima, takvoj osobi nije
dozvoljeno činiti taklid, isto kao što - početniku u bavljenju fikhom, ili običnom
muslimanu koji je naučio nešto od Kur'ana napamet, ili dobar dio njega - nikako nije
dozvoljeno samostalno se baviti idžtihadom! Kako će se - on - baviti idžtihadom?! Šta
on ima kome reći! Na osnovu čega će on zasnivati svoje stavove? Kako misli letjeti, a
još mu perje nije izraslo!? Treća vrsta: Dobro učena osoba (el-fekih el-muntehel-jekiz el-
fehim el-muhaddis), koji je dobro savladao neko od djela fikha, kao i neko od djela iz
usulul-fikha (kava'idul-usul), i koji je dobro savladao arapsku gramatiku, učestvujući u
ostalim fadiletima poput učenja Kur'ana napamet, i bavljenja njegovim tefsirom, i
izlaganjem istog ostalima – ko sve ovo pređe dolazi do stepena ograničenog vršenja
idžtihada (el-idžtihad el-mukajjed), i spreman je upuštati se u razmatranje dokaza
imama ove vjere! U kom pitanju mu se ukaže istina, i bude potkrijepljena čvrstim i
ispravnim tekstom (ajet-hadis), i neko od poznatih imena ove vjere (el-e'imme el-
e'alam), poput Ebu Hanife, Malika, Sevrija, Evza'ije, Šafije, Ebu Ubejde, Ahmeda,
Ishaka... bude postupao na taj način – neka slijedi istinu (hakk), i nemoj da se povodi za
olakšicama, i neka se dobro čuva i pazi (el-vere'), jer nakon toga nema prava na taklid.
Ako primjeti da će tim postupkom izazvati pobunu ostalih učenjaka protivu sebe, neka
ne iznosi javno taj svoj stav, i neka ga ne radi javno – jer ga može ponijeti takav
postupak na umišljenost, i na želju za isticanjem – zbog čega može biti kažnjen! Takva
osoba može samu sebe upropastiti, jer koliko je ljudi koji rekoše istinu, ili naređivahu na
dobro, ali im Allah, dželle šenuhu, posla ljude koji će ih poniziti, zbog lošeg nijjeta i
namjere koju su imali pri sebi, ili zbog želje za vjerskom vlašću i vođstvom (el-ri'aseh el-
dinijjeh)! Ovo je skriveni virus koji kruži dušama učenjaka (fukaha), isto kao što se može
naći u dušama bogatih dobrotvora, ili ostavljača vakufa; ovo je skriveni virus koji se
može naći u dušama vojnika – emira i mudžahida. Sudariće se s neprijateljem, i dvije
skupine će se u koštac uhvatiti, a u dušama mudžahida će biti skrivenih tajni, i namjere
umišljenosti, i pokazivanja hrabrosti – kako bi se kasnije o njemu pričalo, i uobraženosti
i oholosti – oblačeći pozlaćena vojna odjela bez 'pancira', ili ukrašenih kaciga – sve na
oholim dušama i konjima! Svemu navedenom se može pridodati i slabo pridavanje
pažnje namazu, činjenje nasilja prema ostalom svijetu, kao i eventualno konzumiranje
opojnih pića i alkohola – pa gdje da pomognuti budu!!! I kako da poniženi ne osvanu!?
Allahu, pomogni vjeru Tvoju, i pomogni robove Tvoje!"
[17] Pogledaj: El-Mustasfa, 2/180.; El-Bahrul-muhit, 1/309.; Šerhu tenkihil-fusul, str.82.;
Iršadul-fuhul, 1/78.; Usulul-fikh, Abdul-Vehhab Hallaf, str.118.; Muzekkiretu usulil-fikhi,
str.82., šejh Muhammed el-Emin el-Šenkiti, Allah mu se smilovao.
[18] Pogledaj: Šerhu Tenkihil-Fusul, str.82.; Iršadul-Fuhul, 1/79.; Nešrul-Bunud, 1/34-
35.; Merakil-Su'ud, str.73.; Muzekkiretu Usulil-Fikhi, str.83.

13
14

[19] Pogledaj: Beda'i'ul-Feva'id, 4/12.


[20] Pogledaj: Sahihul-Buhari, br.6308.; Sahihu Muslim, br.2747.
[21] Pogledaj više o ovome u djelu Ibn-Tejmijje, Allah mu se smilovao: ''Es-sarimul-
meslul'', str. 177.
[22] Buharija, 7067.
[23] Šejhul-islam Ibnu Tejmijjje, Allah mu se smilovao, kaže: "Uvjek navodim ovaj
hadis… Ovaj čovjek je posumnjao u Allahovu, dželle šenuhu, moć, i u to da Allah, dželle
šenuhu, može oživjeti rasuti pepeo, čak je i povjerovao u to da neće biti oživljen – što je
očito djelo nevjerstva (kufr), na osnovu konsenzusa svih muslimana, ali u pozadini
svega je ipak bio vjernik koji se plašio Allahove, dželle šenuhu, kazne, zbog čega mu je
Allah, dželle šenuhu i oprostio!" Pogledaj: Medžmu’ul-Fetava, 3/231., 11/409-410,
28/501.
Na drugom mjestu, šejhul-islam Ibnu Tejmijje, Allah mu se smilovao, nam ovaj hadis
detaljnije pojašnjava, pa kaže: "Ovaj čovjek je zapao u sumnju (šekk), i neznanje
(džehl), po pitanju Allahove, dželle šenuhu, moći da On može ponovo oživjeti čovjeka,
nakon što bude spaljen i pepeo mu razasut bude; da može oživjeti mrtva čovjeka i
sakupiti ga nakon svega toga!? Dakle u pitanju su dvije veoma bitne stvari:
1. Osnova u vezi Allaha, dželle šenuhu tj. vjerovanje u to da je Allah, dželle šenuhu, u
stanju sve učiniti (el-iman bil-kada’i vel-kader).
2. Osnova u vezi vjerovanja u Sudnji Dan tj. vjerovanje u to da će Allah, dželle šenuhu,
oživjeti ovog mrtvaca, i da će ga “nagraditi” za njegova djela.
I pored svega navedenog, kada je ovaj čovjek u osnovi vjerovao u Allaha dž.š, i u
Sudnji Dan tj. da Allah, dželle šenuhu, nagrađuje i kažnjava poslije smrti, a prethodno je
uradio jedno dobro djelo, a ono je iskreni strah od Allahove, dželle šenuhu, kazne zbog
počinjenih grijeha, Allah, dželle šenuhu, mu je oprostio grijehe zbog toga što je vjerovao
u Njega i u Sudnji Dan, i zato što je imao jedno dobro djelo!" Pogledaj: Medžmu’ul-
Fetava, 12/491.; El-Seb’inijjeh – Bugjetul-Murtad, str.342.
[24] Pismo kojeg je poslao Suvejd el-'Irakiju, alimu Iraka, čije je puno ime Abdurrahman
b. Abdullah, a koje se nalazi u djelu "Tarihu Nedžd", na strani 320.
[25] Greška od strane medžtehida, može proizaći iz nekoliko razloga:
1. Šerijatski tekst, koji govori o nečemu, nije stigao do njega.
2. Šerijatski tekst mu je stigao ali ga je smetnuo sa uma.
3. Šerijatski tekst mu je stigao ali po njegovim kriterijumima nije sahih.
4. Šerijatski tekst mu je stigao ali ne primjećuje u njemu nikakvu smetnju ili zabranu za
određeni postupak kojeg čini.
5. Šerijatski tekst mu je stigao ali ga smatra derogiranim.
Više o ovome potraži u poznatom djelu šejhul-islama Ibnu Tejmijje, Allah mu se
smilovao, pod imenom: "Ref'ul-Melam 'anil-e'immeh el-e'alam".
[26] Pogledaj: Minhadžus-Sunneh, 5/239.
[27] Pogledaj: Tefsirul-Kurtubi, 10/119-120.; Fethul-Kadir, 3/278-280.
Više podataka o prepreci prisile, njenim oblicima, i stavovima islamske uleme o njoj,
pogledaj u slijedećim djelima:

14
15

• Ta’azimu kaderis-salat, str.930;


• El-Mugni, 8/292-295;
• Sahihul-Buhari sa šerhom od Ibnu Bettala, Kitabul-Ikrah, 8/290-294;
• Sahihul-Buhari sa šerhom od Ibnu Hadžera, 12/311-315;
• Sahihul-Buhari sa šerhom od imama El-‘Ajnija, 24/95-98;
• Tefsirul-Kurtubi, tefsir zadnjeg ajeta sure el-Bekara, 3/432;
• Isarul-Hakk od Ibnul-Vezira, str.395-396;
• El-Bahrur-Raik, 5/134;
• Tefsir 28. ajeta sure Alu 'Imran od imama Kurtubija, Ibnu Kesira, Ševkanija;
• Džami'ul-'ulum vel-hikem, šerh 39. hadisa;
• Menhedž Ibnu Tejmijje fi mes'eletit-tekfir, 1/266-270;
• Davabitul-Tekfir, str.365-385;
• Nevakidul-Iman el-i'itikadijjeh ve davabitul-tekfir 'indes-selef, 2/5-19.
[28] El-Turukul-hukmijje, str.174
[29] Pogledaj detaljnije: ''Iktidau-s-siratil-mustekim'', Ibn-Tejmijje, 80 – 85.
[30] Šejhul-islam imam Ebu Abdullah el-Zehebi, Allah mu se smilovao, u svom djelu
Miizanul-I'itidal, 3/39, kaže: "Musliman mora biti blag prema ummetu Muhammeda,
sallallahu alejhi ve sellem,, i ne smije im tek tako oduzimati iman ili islam - što je jedno
od glavnih obilježja Haridžija i Mu'utezila, koji zbog velikih grijeha - nevjernicima
progašavaju pripadnike kible, a niti ćemo ih opisivati savršenstvom u vjeri i imanu - što
je jedno od glavnih obilježija Murdžija. Musliman je osoba od čijeg jezika i ruku su
sigurni ostali muslimani!"

Potpisnici proglasa:

1. mr. Safet Kuduzović, prof. hadisa;


2. Sabahudin Selmani, prof. hadisa;
3. Abdussamed ef. Bušatlić;
4. mr. Semir Imamović
5. Abdulvaris Ribo, prof. hadisa;
6. hfz. Dževad Gološ, prof. fikha;
7. hfz. Fahruddin Haseljić, prof. fikha;
8. Bilal Dervišić, prof. akaida;
9. Adnan Maglić, prof. hadisa;
10. Elvedin Pezić, prof. fikha;
11. Ibrahim Hodžić, prof. fikha;
12. mr. Elvedin Huseinbašić, prof. fikha;
13. Selvedin Haskić, prof. hadisa;
14. Ajdin Kovač, prof. fikha;
15. Muhammed Ikanović, prof. fikha.

15
16

www.minber.ba

16