You are on page 1of 7

PREDMET: „MIKROEKONOMIJA“

ESEJ

TEMA: „Eksternalije„

Student: Profesori:

Slaviša Peulić 01/09 Prof. dr.


Zdravko Glušica
Mr. Svetlana
Dušanić

Banja Luka, Decembar 2009. god.

ESEJ: EKSTERNALIJE 1
UVOD

U ovom Eseju pokušaću da obrazložim pojam Eksternalija kako bi se jasno


mogle vidjeti njihove pozitivne i negativne strane. U eseju se tvrdi:
a) da eksternalije nepovoljno djeluju na ekonomsku učinkovitost,
b) te da su one posljedica pogreške ili nemogućnosti da se uspostave
vlasnička prava,
Kroz razmatranje navedenih stavova nastojaću da ukažem i na činjenicu da
samo upravljanje eksternalijama nije nimalo jednostavan zadatak jer se
povodom njih sukobljavaju interesi više različitih subjekata. U velikom broju
slučajeva ti interesi se međusobno isključuju.
Tržišna ravnoteža maksimalizuje zbir proizvođačevog i potrošačevog viška.
Kada su kupci i prodavači na tržištu jedine zainteresovane strane ovaj je ishod
učinkovit sa stajališta društva u cjelini. No kada postoje eksterni učinci, kao što
je zagađenje, procjena tržišnog ishoda zahtijeva da se u obzir takođe uzme i
blagostanje trećih strana. U ovom slučaju, nevidljiva ruka tržišta mogla bi
neučinkovitije rasporediti resurse.
Ovaj esej sadržavaće dvije sekcije koje se odnose na primjenu teorije
eksternalija – u raspravi o kvaliteti okoliša, a u kojima ću nastojati da
argumentima potvrdim navedene stavove a) i b).

ESEJ: EKSTERNALIJE 2
GLAVNI DIO

Sekcija I

Eksternalije se javljaju u onim slučajevima u kojima proizvodnja ili potrošnja


nekog dobra proizvodi posljedice ne samo na neposrednog proizvođača i
potrošača, već i na druge učesnike u ekonomskim događajima.

Pretpostavimo, na primjer, da neka hemijska fabrika tokom procesa proizvodnje


ispušta otpadne vode u rijeku koja se potom ulijeva u more. Zbog visoke
zagađenosti manje je ribe u rijekama i morima pa su ribari prisiljeni da potroše
mnogo više vremena da bi ulovili nešto ribe. Fabrika iz ovog primjera proizvodi
eksterne troškove jer smanjuje korist i povećava troškove ulova ribe.

Ovdje je riječ o eksternim troškovima pošto rad hemijske fabrike ostavlja


negativne posljedice na druge učesnike u ekonomskim aktivnostima.
Prema tome, eksternalije u ovom slučaju nisu ništa drugo nego trošak koji snosi
jedan subjekt kao rezultat akcije koju je preduzeo drugi subjekt. Ključno je da
eksternalija utiče na položaj treće strane; tj. na položaj nekoga ko ne učestvuje
u aktivnosti koja proizvodi eksterne troškove ili eksterne koristi.

One izazivaju neefikasnost najčešće zbog toga što je:


– previše resursa alocirano u delatnostima koje proizvode negativne
eksternalije
– premalo je resursa alocirano u aktivnostima koje daju pozitivne
eksternalije.

ESEJ: EKSTERNALIJE 3
Javna vlast nastoji raznim mjerama i instrumentima ublažiti i ispraviti taj tržišni
neuspjeh i postići povoljniju i uspješniju alokaciju resursa.

Postoje tri osnovna instrumenta kojima razvijene države mogu djelovati u cilju
ostvarenja najefikasnije alokacije resursa uz postojanje eksternalija. Koristeći
ove instrumente, država nastoji da odredi najracionalniji nivo eksternih
troškova:
 Stimulisanje prava privatne svojine
 Oporezivanje djelatnosti koje proizvode eksterne troškove i
stimulisanje djelatnosti koje dovode do eksternih koristi
 Kontrola zagađivanja

Državne regulacije eksternalija djeluju na razinama učinkovitosti za kontrolu


pravednosti npr. onečišcenje zraka i vode, rudarenje, opasne štete
(ekokatastrofe), zdravstveno nesigurna hrana i radioaktivne tvari. Kritičari
državnih regulacija kažu da je ta regulacija prestroga, da su države često kao
roditelji koji djeci stalno govore ne. Kao npr.:

Ne smije biti nečistog dima iz tvornickih dimnjaka! Ne smiju se prodavati


opasne droge! Ne pušiti u radnim prostorijama! Vežite se u automobilu!, itd.
Mnoge državne mjere su ustvari kontroverzne: Trebamo li mi stvarno govoriti
poduzećima kako trebaju imati čisti zrak u tvornicama? Optimalni opseg
državnih intervencija nikada neće biti riješen, no većina se ljudi slaže da država
treba zaštititi neke od loših ucinaka, koji nastaju u tržnom sistemu.

ESEJ: EKSTERNALIJE 4
Postoje tri osnovna instrumenta kojima razvijene države mogu djelovati u cilju
ostvarenja najefikasnije alokacije resursa uz postojanje eksternalija. Koristeći
ove instrumente, država nastoji da odredi najracionalniji nivo eksternih
troškova:
 Stimulisanje prava privatne svojine
 Oporezivanje djelatnosti koje proizvode eksterne troškove i
stimulisanje djelatnosti koje dovode do eksternih koristi
 Kontrola zagađivanja.
Dakle, eksternalije direktno vode suboptimalnim društvenim ishodima,
odnosno, narušavaju ekonomsku efikasnost. One se događaju zato što aktivnost
subjekata na tržištu utiče na ostale članove društva, s tim što ti uticaji
prethodno nisu mogli da budu predviđeni ili “ukalkulisani” u okviru samih
transakcija na tržištu.

Sekcija II

Neke razvijene zemlje nastoje smanjiti nivo eksternih troškova afirmišući pravo
privatne svojine. U slučaju fabrike hemijskih proizvoda, država može donijeti
zakon po kome vlasnik zemlje na obali rijeke ima pravo da voda u rijeci bude
čista. U tom slučaju ribolovci i vlasnici zemlje u okolini rijeke mogu tužiti fabriku
što je zagadila rijeku i tražiti naknadu štete koju zbog toga trpe. Druga
zakonska mogućnost je da država odluči kako svako može raditi šta mu je volja
sa vodom i u tom slučaju se fabrici daje pravo da ispišta otpadne vode u rijeku
u obimu koji ona želi.

ESEJ: EKSTERNALIJE 5
Pretpostavimo da je na djelu prvi slučaj, odnosno da vlasnici zemljišta imaju
pravo da voda bude čista. To ne znači da će se fabrika istog trena zatvoriti i da
će prestati bilo kakva proizvodnja. Fabrika će pokušati da ubijedi ribolovce i
vlasnike zemljišta da joj dozvole da ipak proizvodi određeni obim proizvodnje,
makar to značilo i neki stepen zagađenja.

Pretpostavimo drugu mogućnost – da postoji pravo fabrike da u rijeku ispušta


otpadnih voda koliko želi. To ne mora da znači da će doći do neograničenog
zagađivanja. U tom slučaju će ribolovci i vlasnici zemlje pokušati da ubijede
fabriku da proizvodi manji obim i tako ispušta manju količinu otpadnih voda.
Čini se da je sistem nadoknade troškova, barem sa teorijskog stanovišta,
veoma efikasan i da vodi uspostavljanju najoptimalnijeg obima proizvodnje.
Ukoliko jasno definiše prava na privatnu svojinu, država stimuliše proces u
kome se na osnovu interesa jedne ili druge grupe (fabrika ili vlasnici zemljišta)
ostvaruje optimalan obim proizvodnje koji dovodi i do optimalnog obima
eksternalija.
U stvarnosti ovaj pristup ne može biti tako uspješan, kao što se na prvi pogled
čini. Fabrika bi morala da organizuje nadoknadu troškova hiljadama vlasnika
zemljišta i hiljadama ribolovaca, te bi administrativni troškovi bili veoma visoki.
S druge strane, ako vlasnici zemljišta treba da nadoknade izgubljene profite
fabrici, potrebni su veliki troškovi da se od hiljada njih prikupe potrebna
sredstva, a ne bi bili rijetki slučajevi da neki od njih jednostavno odbiju da plate
svoj dio doprinosom. Ovaj metod bi bio upotrebljiv u slučaju kada je mali broj
subjekata na koje se eksternalije odnose, a efekti koje one imaju za svakog
subjekta ekonomski značajne.

ESEJ: EKSTERNALIJE 6
ZAKLJUČAK:

Iako se eksternalije (koje se zovu i sillovers) posmatraju kao učinci (pozitivni ili
negativni) koji nastaju kod jednih privrednih subjekata, a posljedica su
djelovanja (proizvodnje ili potrošnje) drugih privrednih subjekata, u ovom eseju
iste su prikazane u “negativnom svjetlu”, odnosno kao pojave koje negativno
utiču na ekonomsku efikasnost prvenstveno zbog toga što svojim djelovanjem
utiču na treća lica mimo njihove volje. Zapravo, njihovo djelovanje nije
predvđeno i planirano te stoga uglavnom dovode do neplaniranih izdataka tih
lica.
Veoma je teško da državni aparat, kada su u pitanju neplanski učinci poput
ekstrenalija, propiše jasne norme koje bi na adekvatan način regulisale privatnu
svojinu i vlasničke odnose a da istovremeno tim propisima obezbijedi i
optimalni obim proizvodnje koji dovodi i do optimalnog obima ekstrenalija. Sve
ovo bi bilo puno lakse da se radi o predvidivim učincima koji su “ukalkulisani” u
transakcije na tržištu.

ESEJ: EKSTERNALIJE 7