You are on page 1of 39

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE


ZAGREB

Broj: Revt 249/14-2

U IME REPUBLIKE HRVATSKE


PRESUDA
I
RJEENJE

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeu sastavljenom od sudaca Aleksandra


Peruzovia predsjednika vijea, Katarine Buljan lanice vijea i sutkinje izvjestiteljice,
Viktorije Lovri lanice vijea, Branka Medania lana vijea i Marine Pauli lanice vijea,
u pravnoj stvari tuitelja Potroa-Hrvatski savez udruga za zatitu potroaa, OIB: , Z.,
zastupanog po punomoniku N. V., odvjetniku iz Z., protiv 1.tuenika Z. b. d.d., OIB: , Z.,
zastupanog po punomonicima B. P. i S. P., odvjetnicima u Odvjetnikom drutvu P. i P. iz
Z., 2.tuenika P. b. Z. d.d., OIB: , Z., zastupanog po punomonicima M. L. i K. Lj.,
odvjetnicima u Odvjetnikom drutvu L. i p. iz Z., 3.tuenika E.&S. b. d.d., OIB: , R.,
zastupanog po punomoniku D. M., odvjetniku u Odvjetnikom drutvu H. & P. d.o.o. iz Z.,
4.tuenika R. A. d.d., OIB: , Z., zastupanog po punomoniku J. G., odvjetniku u
Odvjetnikom drutvu G. & G. iz Z., 5.tuenika H. A.- A.-B. d.d., OIB: , Z., zastupanog po
punomoniku I. C., odvjetniku iz Z., 6.tuenika O. b. H. d.d., OIB: , Z., zastupanog po
punomoniku M. P., odvjetniku u Odvjetnikom drutvu . i P. d.o.o. iz Z., 7.tuenika S. G.S. b. d.d., OIB: , S., zastupanog po punomoniku R. ., odvjetniku u Odvjetnikom
drutvu . i P. d.o.o. iz Z., i 8.tuenika S. d.d. (ranije V. d.d.), OIB: , Z., zastupanog po
punomoniku U. P., odvjetniku u Odvjetnikom drutvu . i P. d.o.o. iz Z., radi zatite
kolektivnih interesa potroaa, odluujui o reviziji tuitelja i revizijama 1.-7. tuenika protiv
presude i rjeenja Visokog trgovakog suda Republike Hrvatske br. P-7129/13-4 od 13.
lipnja 2014., kojom je djelomino potvrena, djelomino preinaena i djelomino ukinuta
presuda Trgovakog suda u Zagrebu br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., u sjednici vijea
odranoj 9. travnja 2015.,
p r e s u d i o i r i j e i o j e:
1. Revizija tuitelja odbija se kao neosnovana.
2. Revizije 1.- 7. tuenika se odbijaju kao neosnovane.
3. Svaki revident snosi svoje trokove revizijskog postupka.

-2-

Revt 249/14-2

4. 8.tueniku se ne dosuuju trokovi sastava odgovora na reviziju tuitelja.


Obrazloenje:
Presudom i rjeenjem Trgovakog suda u Zagrebu P-1401/2012 od 4. srpnja 2013.
presueno je:
1. Utvruje se da je prvotuena Z. b. d.d. u razdoblju od 01.04.2005. godine do
31.12.2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potroaa, korisnika kredita
zakljuujui ugovore o kreditima koristei u istima nitetne i nepotene ugovorne odredbe u
ugovorima o potroakom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na nain da je ugovorena
valuta uz koju je vezana glavnica vicarski franak, a da prije zakljuenja i u vrijeme
zakljuenja predmetnih ugovora prvotuena Z. b. d.d. kao trgovac nije potroae u cijelosti
informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donoenje valjane odluke utemeljene na
potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zakljuenja predmetnih ugovora o kreditu,
to je imalo za posljedicu neravnoteu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time
prvotuena Z. b. postupala suprotno odredbama tada vaeeg Zakona o zatiti potroaa
(Narodne novine br. 96/03) u razdoblju od 01.04.2005. godine do 06.08.2007. godine i to
lancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. do 31.12.2008. godine protivno odredbama tada
vaeeg Zakona o zatiti potroaa (Narodne novine br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09,
133/09) i to lancima 96. i 97. Zakona o zatiti potroaa te suprotno odredbama Zakona o
obveznim odnosima, te da je u razdoblju od 10.09.2003. godine do 31.12.2008. godine, a koja
povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potroaa, korisnika kredita
zakljuujui ugovore o kreditima, koristei u istima, nitetne i nepotene ugovorne odredbe u
ugovorima o potroakom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na nain da je ugovorena
redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima
promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom prvotuene Z. b. d.d. i drugim internim aktima
banke, a da prije zakljuenja i u vrijeme zakljuenja ugovora prvotuena Z. b. d.d. kao
trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potroai nisu pojedinano pregovarali i ugovorom
utvrdili egzaktne parametre i metodu izrauna tih parametara koji utjeu na odluku
prvotuene Z. b. d.d. o promjeni stope ugovorene kamate, a to je imalo za posljedicu
neravnoteu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom poveanju
kamatnih stopa, a sve na tetu potroaa, pa je time prvotuena Z. b. d.d. postupila suprotno
odredbama tada vaeeg Zakona o zatiti potroaa (Narodne novine br. 96/03) u razdoblju
od 10.09.2003. godine do 06.08.2007. godine i to lancima 81., 82., 90., a od 07.08.2007.
godine pa nadalje, protivno odredbama tada vaeeg Zakona o zatiti potroaa (Narodne
novine br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to lancima 96. i 97. Zakona o
zatiti potroaa te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima;
2. Utvruje se da je drugotuena P. b. Z. d.d. u razdoblju od 01.11.2004. godine do
31.12.2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potroaa, korisnika kredita
zakljuujui ugovore o kreditima koristei u istima nitetne i nepotene ugovorne odredbe u
ugovorima o potroakom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na nain da je ugovorena
valuta uz koju je vezana glavnica vicarski franak, a da prije zakljuenja predmetnih ugovora
drugotuena P. b. Z. d.d. kao trgovac nije potroae u cijelosti informirala o svim potrebnim
parametrima bitnim za donoenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom
pregovora i u svezi zakljuenja predmetnih ugovora o kreditu, to je imalo za posljedicu

-3-

Revt 249/14-2

neravnoteu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time drugotuena P. b. Z. d.d.


postupila suprotno odredbama tada vaeeg Zakona o zatiti potroaa (Narodne novine br.
96/03) u razdoblju od 01.11.2004. godine do 06.08.2007. godine i to lancima 81., 82. i 90., a
od 07.08.2007. godine do 31.12.2008. godine protivno odredbama tada vaeeg Zakona o
zatiti potroaa (Narodne novine br. 79/07, 12/05, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to
lancima 96. i 97. Zakona o zatiti potroaa te suprotno odredbama Zakona o obveznim
odnosima, te da je u razdoblju od 10.09.2003. godine do 31.12.2008. godine, a koja povreda
traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potroaa, korisnika kredita zakljuujui
ugovore o kreditima, koristei u istima, nitetne i nepotene ugovorne odredbe u ugovorima o
potroakom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na nain da je ugovorena redovna kamatna
stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s
jednostranom odlukom drugotuene P. b. Z. d.d. i drugim internim aktima banke, a da prije
zakljuenja i u vrijeme zakljuenja ugovora drugotuena P. b. Z. d.d. kao trgovac i korisnici
kreditnih usluga kao potroai nisu pojedinano pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne
parametre i metodu izrauna tih parametara koji utjeu na odluku drugotuene P. b. Z. d.d. o
promjeni stope ugovorene kamate, a to je imalo za posljedicu neravnoteu u pravima i
obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom poveanju kamatnih stopa, a sve na
tetu potroaa, pa je time drugotuena P. b. Z. d.d. postupila suprotno odredbama tada
vaeeg Zakona o zatiti potroaa (Narodne novine br. 96/03) u razdoblju od 10.09.2003.
godine do 06.08.2007. godine i to lancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. godine pa nadalje
protivno odredbama tada vaeeg Zakona o zatiti potroaa (Narodne novine br. 79/07,
125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to lancima 96. i 97. Zakona o zatiti potroaa te
suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima;
3. Utvruje se da je treetuena E. & S. B. d.d. u razdoblju od 01.04.2004. godine do
31.12.2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potroaa, korisnika kredita
zakljuujui ugovore o kreditima koristei u istima nitetne i nepotene ugovorne odredbe u
ugovorima o potroakom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na nain da je ugovorena
valuta uz koju je vezana glavnica vicarski franak, a da prije zakljuenja i u vrijeme
zakljuenja predmetnih ugovora treetuena E. & S. B. d.d. kao trgovac nije potroae u
cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donoenje valjane odluke
utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zakljuenja predmetnih
ugovora o kreditu, to je imalo za posljedicu neravnoteu u pravima i obvezama ugovornih
strana, pa je time treetuena E. & S. B. d.d. postupila suprotno odredbama tada vaeeg
Zakona o zatiti potroaa (Narodne novine br. 96/03) u razdoblju od 01.04.2004. godine do
06.08.2007. godine i to lancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. godine do 31.12.2008.
godine protivno odredbama tada vaeeg Zakona o zatiti potroaa (Narodne novine br.
79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to lancima 96. i 97. Zakona o zatiti potroaa
te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da je u razdoblju od 10.09.2003.
godine do 31.12.2008. godine, a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i
prava potroaa, korisnika kredita zakljuujui ugovore o kreditima, koristei u istima,
nitetne i nepotene ugovorne odredbe u ugovorima o potroakom kreditiranju-ugovorima o
kreditima, na nain da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze
po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom treetuene E. & S.
B. d.d. i drugim internim aktima banke, a da prije zakljuenja i u vrijeme zakljuenja ugovora
treetuena E. & S. B. d.d. kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potroai nisu
pojedinano pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izrauna tih
parametara koji utjeu na odluku treetuene E. & S. B. d.d. o promjeni stope ugovorene

-4-

Revt 249/14-2

kamate, a to je imalo za posljedicu neravnoteu u pravima i obvezama ugovornih strana


utemeljenoj na jednostranom poveanju kamatnih stopa, a sve na tetu potroaa, pa je time
treetuena E. & S. B. d.d. postupila suprotno odredbama tada vaeeg Zakona o zatiti
potroaa (Narodne novine br. 96/03) u razdoblju od 10.09.2003. godine do 06.08.2007.
godine i to lancima 81., 82., 90., a od 07.08.2007. godine pa nadalje, protivno odredbama
tada vaeeg Zakona o zatiti potroaa (Narodne novine br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09,
89/09, 133/09) i to lancima 96. i 97. Zakona o zatiti potroaa te suprotno odredbama
Zakona o obveznim odnosima.;
4. Utvruje se da je etvrtotuena R. A. d.d. u razdoblju od 01.01.2004. godine do
31.12.2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potroaa, korisnika kredita
zakljuujui ugovore o kreditima koristei u istima nitetne i nepotene ugovorne odredbe u
ugovorima o potroakom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na nain da je ugovorena
valuta uz koju je vezana glavnica vicarski franak, a da prije zakljuenja i u vrijeme
zakljuenja predmetnih ugovora etvrtotuena R. A. d.d. kao trgovac nije potroae u cijelosti
informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donoenje valjane odluke utemeljene na
potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zakljuenja predmetnih ugovora o kreditu,
to je imalo za posljedicu neravnoteu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time
etvrtotuena R. A. d.d. postupila suprotno odredbama tada vaeeg Zakona o zatiti
potroaa (Narodne novine br. 96/03) u razdoblju od 01.01.2004. godine do 06.08.2007.
godine i to lancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. godine do 31.12.2008. godine, protivno
odredbama tada vaeeg Zakona o zatiti potroaa (Narodne novine br. 79/07, 125/07,
75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to lancima 96. i 97. Zakona o zatiti potroaa te suprotno
odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da je u razdoblju od 10.09.2003. godine do
31.12.2008. godine, a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava
potroaa, korisnika kredita zakljuujui ugovore o kreditima, koristei u istima nitetne i
nepotene ugovorne odredbe u ugovorima o potroakom kreditiranju-ugovorima o kreditima,
na nain da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u
ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom etvrtotuene R. A.
d.d. i drugim internim aktima banke, a da prije zakljuenja i u vrijeme zakljuenja ugovora
etvrtotuena R. A. d.d. kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potroai nisu
pojedinano pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izrauna tih
parametara koji utjeu na odluku etvrtotuene R. A. d.d. o promjeni stope ugovorene kamate,
a to je imalo za posljedicu neravnoteu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj
na jednostranom poveanju kamatnih stopa, a sve na tetu potroaa, pa je time etvrtotuena
R. A. d.d. postupila suprotno odredbama tada vaeeg Zakona o zatiti potroaa (Narodne
novine br. 96/03) u razdoblju od 10.09.2003. godine od 06.08.2007. godine i to lancima 81.,
82. i 90., a od 07.08.2007. godine pa nadalje, protivno odredbama tada vaeeg Zakona o
zatiti potroaa (Narodne novine br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to
lancima 96. i 97. Zakona o zatiti potroaa te suprotno odredbama Zakona o obveznim
odnosima;
5. Utvruje se da je petotuena H. A.-A.-B. d.d. u razdoblju od 01.06.2004. godine do
31.12.2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potroaa, korisnika kredita
zakljuujui ugovore o kreditima koristei u istima nitetne i nepotene ugovorne odredbe u
ugovorima o potroakom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na nain da je ugovorena
valutna klauzula uz koju je vezana glavnica vicarski franak, a da prije zakljuenja i u vrijeme
zakljuenja predmetnih ugovora petotuena H. A.-A.-B. d.d. kao trgovac nije potroae u

-5-

Revt 249/14-2

cijelosti informirala o svim bitnim parametrima bitnim za donoenje valjane odluke


utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zakljuenja predmetnih
ugovora o kreditu, to je imalo za posljedicu neravnoteu u pravima i obvezama ugovornih
strana, pa je time petotuena H. A.-A.-B. d.d. postupila suprotno odredbama tada vaeeg
Zakona o zatiti potroaa (Narodne novine br. 96/03) u razdoblju od 01.06.2004. godine do
06.08.2007. godine i to lancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. godine do 31.12.2008.
godine protivno odredbama tada vaeeg Zakona o zatiti potroaa (Narodne novine br.
79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to lancima 96. i 97. Zakona o zatiti potroaa
te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da je u razdoblju od 10.09.2003.
godine do 31.12.2008. godine, a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i
prava potroaa, korisnika kredita zakljuujui ugovore o kreditima, koristei u istima nitetne
i nepotene ugovorne odredbe u ugovorima o potroakom kreditiranju-ugovorima o
kreditima, na nain da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze
po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom petotuene H. A.A.-B. d.d. i drugim internim aktima banke, a da prije zakljuenja i u vrijeme zakljuenja
ugovora petotuena H. A.-A.-B. d.d. kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potroai
nisu pojedinano pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izrauna tih
parametara koji utjeu na odluku petotuene H. A.-A.-B. d.d. o promjeni stope ugovorene
kamate, a to je imalo za posljedicu neravnoteu u pravima i obvezama ugovornih strana
utemeljenoj na jednostranom poveanju kamatnih stopa, a sve na tetu potroaa, pa je time
petotuena H. A.-A.-B. d.d. postupila suprotno odredbama tada vaeeg Zakona o zatiti
potroaa (Narodne novine br. 96/03) u razdoblju od 10.09.2003. godine do 06.08.2007.
godine i to lancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. godine pa nadalje protivno odredbama
tada vaeeg Zakona o zatiti potroaa (Narodne novine br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09,
89/09, 133/09) i to lancima 96. i 97. Zakona o zatiti potroaa te suprotno odredbama
Zakona o obveznim odnosima;
6. Utvruje se da je estotuena O. b. H. d.d. u razdoblju od 01.09.2004. godine do
31.12.2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potroaa, korisnika kredita
zakljuujui ugovore o kreditima koristei u istima nitetne i nepotene ugovorne odredbe u
ugovorima o potroakom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na nain da je ugovorena
valuta uz koju je vezana glavnica vicarski franak, a da prije zakljuenja i u vrijeme
zakljuenja predmetnih ugovora estotuena O. b. H. d.d. kao trgovac nije potroae u
cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donoenje valjane odluke
utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zakljuenja predmetnih
ugovora o kreditu, to je imalo za posljedicu neravnoteu u pravima i obvezama ugovornih
strana, pa je time estotuena O. b. H. d.d. postupila suprotno odredbama tada vaeeg
Zakona o zatiti potroaa (Narodne novine br. 96/03) u razdoblju od 01.09.2004. godine do
06.08.2007. godine i to lancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. godine do 31.12.2008.
godine protivno odredbama tada vaeeg Zakona o zatiti potroaa (Narodne novine br.
79/07, 125/07, 75/09, 79/09,89/09, 133/09) i to lancima 96. i 97. Zakona o zatiti potroaa
te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da je u razdoblju od 10.09.2003.
godine do 31.12.2008. godine, a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i
prava potroaa, korisnika kredita zakljuujui ugovore o kreditima, koristei u istima nitetne
i nepotene ugovorne odredbe u ugovorima o potroakom kreditiranju-ugovorima o
kreditima, na nain da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze
po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom estotuene O. b.
H. d.d. i drugim internim aktima banke, a da prije zakljuenja i u vrijeme zakljuenja ugovora

-6-

Revt 249/14-2

estotuena O. b. H. d.d. kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potroai nisu
pojedinano pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izrauna tih
parametara koji utjeu na odluku estotuene O. b. H. d.d. o promjeni stope ugovorene
kamate, a to je imalo za posljedicu neravnoteu u pravima i obvezama ugovornih strana
utemeljenoj na jednostranom poveanju kamatnih stopa, a sve na tetu potroaa, pa je time
estotuena O. b. H. d.d. postupila suprotno odredbama tada vaeeg Zakona o zatiti
potroaa (Narodne novine br. 96/03) u razdoblju od 10.09.2003. godine do 06.08.2007.
godine i to lancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. godine pa nadalje protivno odredbama
tada vaeeg Zakona o zatiti potroaa (Narodne novine br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09,
89/09, 133/09) i to lancima 96. i 97. Zakona o zatiti potroaa te suprotno odredbama
Zakona o obveznim odnosima;
7. Utvruje se da je sedmotuena S. G.-S. b. d.d. u razdoblju od 01.10.2004. godine do
31.12.2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potroaa, korisnika kredita
zakljuujui ugovore o kreditima koristei u istima nitetne i nepotene ugovorne odredbe u
ugovorima o potroakom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na nain da je ugovorena
valuta uz koju je vezana glavnica vicarski franak, a da prije zakljuenja i u vrijeme
zakljuenja predmetnih ugovora sedmotuena S. G.-S. b. d.d. kao trgovac nije potroae u
cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donoenje valjane odluke
utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zakljuenja predmetnih
ugovora o kreditu, to je imalo za posljedicu neravnoteu u pravima i obvezama ugovornih
strana, pa je time sedmotuena S. G.-S. b. d.d. postupila suprotno odredbama tada vaeeg
Zakona o zatiti potroaa (Narodne novine br. 96/03) u razdoblju od 01.10.2004. godine do
06.08.2007. godine i to lancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. godine do 31.12.2008.
godine protivno odredbama tada vaeeg Zakona o zatiti potroaa (Narodne novine br.
79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to lancima 96. i 97. Zakona o zatiti potroaa
te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da je u razdoblju od 10.09.2003.
godine do 31.12.2008. godine, a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i
prava potroaa, korisnika kredita zakljuujui ugovore o kreditima, koristei u istima nitetne
i nepotene ugovorne odredbe u ugovorima o potroakom kreditiranju-ugovorima o
kreditima, na nain da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze
po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom sedmotuene S. G.S. b. d.d. i drugim internim aktima banke, a da prije zakljuenja i u vrijeme zakljuenja
ugovora sedmotuena S. G.-S. b. d.d. kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potroai
nisu pojedinano pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izrauna tih
parametara koji utjeu na odluku sedmotuene S. G.-S. b. d.d. o promjeni stope ugovorene
kamate, a to je imalo za posljedicu neravnoteu u pravima i obvezama ugovornih strana
utemeljenoj na jednostranom poveanju kamatnih stopa, a sve na tetu potroaa, pa je time
sedmotuena S. G.-S. b. d.d. postupila suprotno odredbama tada vaeeg Zakona o zatiti
potroaa (Narodne novine br. 96/03) u razdoblju od 10.09.2003. godine do 06.08.2007.
godine i to lancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. godine pa nadalje protivno odredbama
tada vaeeg Zakona o zatiti potroaa (Narodne novine br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09,
89/09, 133/09) i to lancima 96. i 97. Zakona o zatiti potroaa te suprotno odredbama
Zakona o obveznim odnosima;
8. Utvruje se da je osmotuena S. d.d. u razdoblju od 01.06.2004 godine do
31.12.2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potroaa, korisnika kredita
zakljuujui ugovore o kreditima koristei u istima nitetne i nepotene ugovorne odredbe u

-7-

Revt 249/14-2

ugovorima o potroakom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na nain da je ugovorena


valuta uz koju je vezana glavnica vicarski franak, a da prije zakljuenja i u vrijeme
zakljuenja predmetnih ugovora osmotuena S. d.d. kao trgovac nije potroae u cijelosti
informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donoenje valjane odluke utemeljene na
potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zakljuenja predmetnih ugovora o kreditu,
to je imalo za posljedicu neravnoteu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time
osmotuena S. d.d. postupila suprotno odredbama tada vaeeg Zakona o zatiti potroaa
(Narodne novine br. 96/03) u razdoblju od 01.06.2004. godine do 06.08.2007. godine i to
lancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. godine do 31.12.2008. godine protivno odredbama
tada vaeeg Zakona o zatiti potroaa (Narodne novine br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09,
89/09, 133/09) i to lancima 96. i 97. Zakona o zatiti potroaa te suprotno odredbama
Zakona o obveznim odnosima, te da je u razdoblju od 10.09.2003. godine do 31.12.2008.
godine, a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potroaa,
korisnika kredita zakljuujui ugovore o kreditima, koristei u istima nitetne i nepotene
ugovorne odredbe u ugovorima o potroakom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na nain
da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o
kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom osmotuene S. d.d. i drugim
internim aktima banke, a da prije zakljuenja i u vrijeme zakljuenja ugovora osmotuena S.
d.d. kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potroai nisu pojedinano pregovarali i
ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izrauna tih parametara koji utjeu na odluku
osmotuene S. d.d. o promjeni stope ugovorene kamate, a to je imalo za posljedicu
neravnoteu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom poveanju
kamatnih stopa, a sve na tetu potroaa, pa je time osmotuena S. d.d. postupila suprotno
odredbama tada vaeeg Zakona o zatiti potroaa (Narodne novine br. 96/03) u razdoblju
od 10.09.2003. godine do 06.08.2007. godine i to lancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007.
godine pa nadalje protivno odredbama tada vaeeg Zakona o zatiti potroaa (Narodne
novine br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to lancima 96. i 97. Zakona o
zatiti potroaa te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima;
9. Nalae se svim tuenicima da prekinu s gore opisanim postupanjem te im se nalae
da u roku od 60 (ezdeset) dana ponude potroaima izmjenu ugovorne odredbe kojom je
odreeno da je iznos glavnice kreditne obveze vezan uz valutu vicarski franak, a kamatna
stopa promjenljiva, na nain da glavnica bude izraena u kunama u iznosu koji je isplaen u
fazi koritenja kredita i uz fiksnu kamatnu stopu, a u postotku koji je bio izrijekom naveden u
sklopljenom potroakom ugovoru kao vaea stopa redovne kamate na dan sklapanja
ugovora, jer e u suprotnom njihovu ponudu zamijeniti ova presuda;
10. Zabranjuje se tuenim bankama takvo ili slino postupanje u budue.
11. Nalae se tuenicima da u roku od 8 (osam) dana solidarno isplate tuitelju
parnini troak u iznosu od 441.875,00 kn.
rijeeno je:
1. Odbacuje se dio tubenog zahtjeva u dijelu kojim se trai da sud tuenim bankama
naloi da u roku od 60 (ezdeset) dana ponude potroaima izmjenu ugovorne odredbe na
nain da glavnica bude vezana uz valutu EUR-o;

-8-

Revt 249/14-2

2. Odbacuje se dio tubenog zahtjeva koji glasi:


Nalae se tuenim bankama da u roku od 60 (ezdeset) dana izmijene odredbe koje se
odnose na pravo banke da jednostrano mijenjaju kamatnu stopu na nain da ista bude
ugovorena tako da budu utvreni egzaktni parametri i metoda izrauna tih parametara na
temelju kojih banka izraunava i mijenja kamatnu stopu, a da svaki prosjeni potroa moe
izraunavati visinu kamatne stope te njezinu visinu u budunosti odnosno da visina kamatne
stope bude vezana uz varijabilni egzaktno odreeni dio ija promjena je transparentno
odrediva svakome potroau plus fiksni dio koji ini bankarsku maru, pri emu formula za
izraun kamatne stope ne smije biti nepovoljnija od slinih kamatnih stopa u novougovorenim
kreditima iste vrste.
Presudom i rjeenjem Visokog trgovakog suda Republike Hrvatske u Zagrebu P7129/13-4 od 13. lipnja 2014. presueno je:
I. 1. Preinauje se presuda Trgovakog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4.
srpnja 2013. u dijelu toke 1., 2., 3., 4., 5., 6., i 7. izreke i sudi:
Odbija se kao neosnovan tubeni zahtjev tuitelja POTROA - HRVATSKI SAVEZ
UDRUGA ZA ZATITU POTROAA za utvrenje da su prvotuenik Z. B. d.d. u
razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008., drugotuenik P. B. Z. d.d. u razdoblju od
1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008., treetuenik E. & S. B. d.d. u razdoblju od 1. travnja
2004. do 31. prosinca 2008., etvrtotuenik R. A. d.d. u razdoblju od 1. sijenja 2004. do 31.
prosinca 2008., petotuenik H. A.-A.-B. d.d. u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca
2008., estotuenik O. B. H. d.d. u razdoblju od 1. rujna 2004. do 31. prosinca 2008. i
sedmotuenik S. G.-S. B. d.d. u razdoblju od 1. listopada 2004. do 31. prosinca 2008.
povrijedili kolektivne interese i prava potroaa korisnika kredita koristei u potroakim
ugovorima o kreditima nepotenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je
vezana glavnica vicarski franak, o kojoj se nije pojedinano pregovaralo.
2. Preinauje se presuda Trgovakog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4.
srpnja 2013. u toki 8., dijelu toke 9. i u dijelu toke 10. izreke koji se odnosi na
osmotuenika S. d.d. i sudi:
Odbija se kao neosnovan tubeni zahtjev tuitelja POTROA - HRVATSKI SAVEZ
UDRUGA ZA ZATITU POTROAA
- za utvrenje da je osmotuenik S. d.d. u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca
2008. povrijedio kolektivne interese i prava potroaa korisnika kredita koristei u
potroakim ugovorima o kreditima nepotenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta
uz koju je vezana glavnica vicarski franak, o kojoj se nije pojedinano pregovaralo,
- za utvrenje da je osmotuenik S. d.d. u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca
2008. povrijedio kolektivne interese i prava potroaa korisnika kredita tako to je u
potroakim ugovorima o kreditima koristio nepotenu ugovornu odredbu kojom je
ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u
skladu s jednostranom odlukom osmotuenika S. d.d., o kojoj odredbi se nije pojedinano
pregovaralo, te

-9-

Revt 249/14-2

- da sud naloi osmotueniku S. d.d. prekinuti s opisanim postupanjem i da mu zabrani


takvo ili slino postupanje ubudue.
II. Djelomino se odbijaju albe prvotuenika Z. B. d.d., drugotuenika P. B. Z. d.d.,
treetuenika E. & S. B. d.d., etvrtotuenika R. A. d.d., petotuenika H. A.-A.-B. d.d.,
estotuenika O. B. H. d.d. i sedmotuenika S. G.-S. B. d.d. kao neosnovane i potvruje
presuda Trgovakog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu toke
1. , 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke kojim se utvruje da su prvotuenik Z. B. d.d. u razdoblju od 10.
rujna 2003. do 31. prosinca 2008., drugotuenik P. B. Z. d.d. u razdoblju od 10. rujna 2003.
do 31. prosinca 2008., treetuenik E. & S. B. d.d. u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31.
prosinca 2008., etvrtotuenik R. A. d.d. u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008.,
petotuenik H. A.-A.-B. d.d. u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008.,
estotuenik O. B. H. d.d. u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. i
sedmotuenik S. G.-S. B. d.d. u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koje
povrede traju i nadalje, povrijedili kolektivne interese i prava potroaa korisnika kredita tako
to u potroakim ugovorima o kreditima koriste nepotenu ugovornu odredbu kojom je
ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u
skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinano pregovaralo, a koja je
nitetna.
III. Preinauje se presuda Trgovakog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4.
srpnja 2013. u dijelu toke 9. i u dijelu toke 10. izreke i sudi:
Odbija se tubeni zahtjev kojim tuitelj trai da se prvotueniku Z. B. d.d.,
drugotueniku P. B. Z. d.d., treetueniku E. & S. B. d.d., etvrtotueniku R. A. d.d.,
petotueniku H. A.-A.-B. d.d., estotueniku O. B. H. d.d. i sedmotueniku S. G.-S. B. d.d.
naloi u potroakim ugovorima o kreditu prekinuti s koritenjem odredaba kojima je
ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica vicarski franak i da im zabrani takvo ili slino
postupanje ubudue, kao neosnovan.
IV. Djelomino se odbijaju albe prvotuenika Z. B. d.d., drugotuenika P. B. Z. d.d.,
treetuenika E. & S. B. d.d., etvrtotuenika R. A. d.d., petotuenika H. A.-A.-B. d.d.,
estotuenika O. B. H. d.d. i sedmotuenika S. G.-S. B. d.d. i potvruje presuda Trgovakog
suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu toke 9. i u dijelu toke
10. izreke kojom se u potroakim ugovorima o kreditima prvotueniku Z. B. d.d.,
drugotueniku P. B. Z. d.d., treetueniku E. & S. B. d.d., etvrtotueniku R. A. d.d.,
petotueniku H. A.-A.-B. d.d., estotueniku O. B. H. d.d. i sedmotueniku S. G.-S. B. d.d.
nalae prekinuti s koritenjem odredaba kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je
tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s njihovim jednostranim odlukama,
o kojima se nije pojedinano pregovaralo, i kojima im se zabranjuje takvo ili slino
postupanje ubudue.

- 10 -

Revt 249/14-2

V. Preinauje se presuda Trgovakog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4.


srpnja 2013. u toki 11. izreke i sudi:
1. Tuitelj POTROA - HRVATSKI SAVEZ UDRUGA ZA ZATITU
POTROAA, prvotuenik Z. B. d.d., drugotuenik P. B. Z. d.d., treetuenika E. & S. B.
d.d., etvrtotuenik R. A. d.d., petotuenik H. A.-A.-B. d.d., estotuenik O. B. H. d.d. i
sedmotuenik S. G.-S. B. d.d. snose sami svoje parnine trokove.
2. Nalae se tuitelju POTROA-HRVATSKI SAVEZ UDRUGA ZA ZATITU
POTROAA naknaditi osmotueniku S. d.d. parnine trokove u iznosu od 5.000,00 kn
(pettisua kuna), u roku od osam dana.
3. Odbija se zahtjev osmotuenika S. d.d. za naknadu parninog troka za odgovor na
tubu.
rijeeno

j e:

Ukida se presuda Trgovakog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja


2013. u toki 9. izreke u dijelu koji glasi: Nalae se tuenicima da u roku od 60 (ezdeset)
dana ponude potroaima izmjenu ugovorne odredbe kojom je odreeno da je iznos glavnice
kreditne obveze vezan uz valutu vicarski franak, a kamatna stopa promjenljiva, na nain da
glavnica bude izraena u kunama u iznosu koji je isplaen u fazi koritenja kredita i uz fiksnu
kamatnu stopu, a u postotku koji je bio izrijekom naveden u sklopljenom potroakom
ugovoru kao vaea stopa redovne kamate na dan sklapanja ugovora, jer e u suprotnom
njihovu ponudu zamijeniti ova presuda.
Protiv drugostupanjske presude kojom je preinaenjem prvostupanjske presude
djelomino odbijen tubeni zahtjev u odnosu na 1.- 7. tuenika, odnosno u cijelosti odbijen
tubeni zahtjev u odnosu na 8.tuenika te protiv prvostupanjskog rjeenja kojim je ukinuta
prvostupanjska presuda, a bez vraanja prvostupanjskom sudu na ponovno odluivanje, kao i
odluke o parninim trokovima (to. I 1. i 2., III, V 1. i 2. izreke presude te izreka rjeenja),
tuitelj je pravodobno (12. kolovoza 2014.) podnio reviziju te 18. kolovoza 2014. njezinu
dopunu, a iz razloga bitne povrede odredaba parninog postupka iz l. 354. st. 1. u vezi sa l.
7., 8., 40., 154., 155., 219., 220. i 221.a. Zakona o parninom postupku, bitne povrede
odredaba parninog postupka iz l. 354. st. 2. to. 6., 11. i 12. Zakona o parninom postupku,
te pogrene primjene materijalnog prava. Predloeno je stoga uvaavanjem revizije preinaiti
pobijanu presudu odbijanjem albi tuenika i potvrivanjem prvostupanjske presude uz
naknadu parninih trokova tuitelju.
Protiv drugostupanjske presude kojom je djelomino potvrena prvostupanjska
presuda u dijelu kojim je prihvaen tubeni zahtjev u odnosu na njega (to. II, IV i V1. izreke
presude), 1.tuenik je pravodobno (18. kolovoza 2014.) podnio reviziju pozivom na odredbu
l. 382. st. 1. t. 3. Zakona o parninom postupku, a zbog razloga bitne povrede odredaba
parninog postupka iz l. 354. st. 2. t. 11. te l. 354. st. 1. u vezi sa l. 375. Zakona o
parninom postupku te zbog pogrene primjene materijalnog prava, a opreza radi i reviziju iz
l. 382. st. 2. Zakona o parninom postupku, smatrajui da odluka u sporu ovisi o odreeno
navedenim pravnim pitanjima, a koja da su vana za osiguranje jedinstvene primjena prava i
ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predloeno je uvaavanje revizije 1.tuenika te

- 11 -

Revt 249/14-2

ukidanje obih niestupanjskih presuda i vraanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno


odluivanje.
Protiv drugostupanjske presude kojom je djelomino potvrena prvostupanjska
presuda u dijelu kojim je prihvaen tubeni zahtjev u odnosu na njega (to. II, IV i V1. izreke
presude), 2.tuenik je pravodobno (4. kolovoza 2014.) podnio reviziju pozivom na odredbu
l. 382. st. 1. t. 3. Zakona o parninom postupku, a zbog razloga bitne povrede odredaba
parninog postupka iz l. 354. st. 2. t. 11. i l. 354. st. 1. u vezi sa l. 109. st. 4. Zakona o
parninom postupku te zbog pogrene primjene materijalnog prava, a opreza radi (12.
kolovoza 2014.) i reviziju iz l. 382. st. 2. Zakona o parninom postupku, smatrajui da
odluka u sporu ovisi o odreeno navedenim pravnim pitanjima, a koja da su vana za
osiguranje jedinstvene primjena prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predloeno
je uvaenjem revizije 2.tuenika preinaiti pobijanu presudu odbijanjem u cijelosti tubenog
zahtjeva u odnosu na njega, podredno ukinuti pobijanu presudu u dijelu kojim je odbijena
njegova alba protiv prvostupanjske presude i u tom dijelu predmet vratiti drugostupanjskom
sudu na ponovno odluivanje.
Protiv drugostupanjske presude kojom je djelomino potvrena prvostupanjska
presuda u dijelu kojim je prihvaen tubeni zahtjev u odnosu na njega (to. II, IV i V1. izreke
presude), 3.tuenik je pravodobno (14. kolovoza 2014.) podnio reviziju pozivom na odredbu
l. 382. st. 1.t. 3. Zakona o parninom postupku, a zbog razloga bitne povrede odredaba
parninog postupka iz l. 354. st. 2. t. 11. i 12. te l. 354. st. 1. u vezi sa l. 109., 186. i 369.
Zakona o parninom postupku te zbog pogrene primjene materijalnog prava, a opreza radi i
reviziju iz l. 382. st. 2. Zakona o parninom postupku, smatrajui da odluka u sporu ovisi o
odreeno navedenim pravnim pitanjima, a koja da su vana za osiguranje jedinstvene
primjena prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predloeno je uvaavanjem
revizije 3.tuenika preinaiti pobijanu drugostupanjsku presudu odbijanjem u cijelosti
tubenog zahtjeva u odnosu na njega uz dosuenje mu parninih trokova, podredno ukinuti
obje niestupanjske presude u dijelu kojim je prihvaen tubeni zahtjev u odnosu na njega i u
tom dijelu predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odluivanje.
Protiv drugostupanjske presude kojom je djelomino potvrena prvostupanjska
presuda u dijelu kojim je prihvaen tubeni zahtjev u odnosu na njega (to. II, IV i V1. izreke
presude), 4.tuenik je pravodobno (14. kolovoza 2014.) podnio reviziju pozivom na odredbu
l. 382. st. 1. t. 3. Zakona o parninom postupku, a zbog razloga bitne povrede odredaba
parninog postupka iz l. 354. st. 2. t. 11. i 12. te l. 354. st. 1. u vezi sa l. 109., 186. i 338.
st. 3. Zakona o parninom postupku te zbog pogrene primjene materijalnog prava, a
podredno i reviziju iz l. 382. st. 2. Zakona o parninom postupku, smatrajui da odluka u
sporu ovisi o odreeno navedenim pravnim pitanjima, a koja da su vana za osiguranje
jedinstvene primjena prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predloeno je
uvaavanjem revizije 4.tuenika preinaiti pobijanu drugostupanjsku presudu odbijanjem u
cijelosti tubenog zahtjeva u odnosu na njega, podredno ukinuti obje niestupanjske presude
u dijelu kojim je prihvaen tubeni zahtjev u odnosu na njega i u tom dijelu predmet vratiti
prvostupanjskom sudu na ponovno odluivanje.
Protiv presude kojom je djelomino potvrena prvostupanjska presuda u dijelu kojim
je prihvaen tubeni zahtjev u odnosu na njega (to. II, IV i V1. izreke presude), 5.tuenik je
pravodobno (14. kolovoza 2014.) podnio reviziju pozivom na odredbu l. 382. st. 1. t. 3.

- 12 -

Revt 249/14-2

Zakona o parninom postupku, a zbog razloga bitne povrede odredaba parninog postupka iz
l. 354. st. 2. t. 6. i 11. te l. 354. st. 1. u vezi sa l. 223. Zakona o parninom postupku te
zbog pogrene primjene materijalnog prava, a opreza radi i reviziju iz l. 382. st. 2. Zakona o
parninom postupku, smatrajui da odluka u sporu ovisi o odreeno navedenim pravnim
pitanjima, a koja da su vana za osiguranje jedinstvene primjena prava i ravnopravnosti svih u
njegovoj primjeni. Predloeno je uvaavanjem revizije 5.tuenika preinaiti pobijanu
drugostupanjsku presudu odbijanjem u cijelosti tubenog zahtjeva u odnosu na njega uz
naknadu mu parninih trokova, podredno ukinuti obje niestupanjske presude u dijelu kojim
je prihvaen tubeni zahtjev u odnosu na njega i u tom dijelu predmet vratiti prvostupanjskom
sudu na ponovno odluivanje.
Protiv drugostupanjske presude kojom je djelomino potvrena prvostupanjska
presuda u dijelu kojim je prihvaen tubeni zahtjev u odnosu na njega (to. II, IV i V1. izreke
presude), 6.tuenik je pravodobno (14. kolovoza 2014.) podnio reviziju pozivom na odredbu
l. 382. st. 1. t. 3. Zakona o parninom postupku, a zbog razloga bitne povrede odredaba
parninog postupka iz l. 354. st. 2. t. 11. i 12. te l. 354. st. 1. u vezi sa l. 109., l. 186., l.
196. i l. 375. st. 1. Zakona o parninom postupku te zbog pogrene primjene materijalnog
prava, a opreza radi i reviziju iz l. 382. st. 2. Zakona o parninom postupku, smatrajui da
odluka u sporu ovisi o odreeno navedenim pravnim pitanjima, a koja da su vana za
osiguranje jedinstvene primjena prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predloeno
je uvaavanjem revizije 6.tuenika preinaiti pobijanu drugostupanjsku presudu odbijanjem u
cijelosti tubenog zahtjeva u odnosu na njega uz naknadu mu parninih trokova, podredno
ukinuti niestupanjsku presudu u pobijanom dijelu kojim je prihvaen tubeni zahtjev u
odnosu na njega i u tom dijelu predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno
odluivanje.
Protiv drugostupanjske odluke kojom je djelomino potvrena prvostupanjska presuda
u dijelu kojim je prihvaen tubeni zahtjev u odnosu na njega (to. II, IV i V1. izreke
presude), 7.tuenik je pravodobno (14. kolovoza 2014.) podnio reviziju pozivom na odredbu
l. 382. st. 1. t. 3. Zakona o parninom postupku, a zbog razloga bitne povrede odredaba
parninog postupka iz l. 354. st. 2. t. 11. i 12. te l. 354. st. 1. u vezi sa l. 2., 109. i 186.
Zakona o parninom postupku te zbog pogrene primjene materijalnog prava, a opreza radi i
reviziju iz l. 382. st. 2. Zakona o parninom postupku, smatrajui da odluka u sporu ovisi o
odreeno navedenim pravnim pitanjima, a koja da su vana za osiguranje jedinstvene
primjena prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predloeno je uvaavanjem revizije
7.tuenika preinaiti pobijanu drugostupanjsku presudu odbijanjem u cijelosti tubenog
zahtjeva u odnosu na njega uz naknadu mu parninih trokova.
Tuitelj nije odgovorio na revizije tuenika.
1., 6., 7. i 8. tuenici su odgovorili na reviziju tuitelja predloivi njezino odbijanje
kao neosnovane, dok 2., 3., 4. i 5.tuenici nisu odgovorili na reviziju tuitelja.
Revizija tuitelja nije osnovana.
Revizije 1.-7. tuenika nisu osnovane.
Doputenost revizije:

- 13 -

Revt 249/14-2

Vrijednost predmeta ovog spora odreena je od strane prvostupanjskog suda, a na


temelju odredbe l. 40. st. 3. Zakona o parninom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01,
117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 - dalje: ZPP) u iznosu 3,000.000,00 kuna.
Prema odredbi l. 382. st. 1. t. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv
drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi
200.000,00 kuna, dok prema odredbi l. 382. st. 1. t. 3. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju
protiv drugostupanjske presude ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama
l. 373.a i 373.b ZPP.
Predmet ovog spora je zatita kolektivnih interesa potroaa. Suenje u ovom
postupku je u nadlenosti trgovakog suda, sve u smislu odredbe l. 132.c Zakona o zatiti
potroaa (NN 79/07, 125/07, 79/09 - dalje: ZZP), to znai da je za ocjenu doputenosti
revizije iz l. 382. st. 1. t. 1. a u svezi s odredbom l. 497.a ZPP u ovom sporu potrebno da
vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomone drugostupanjske presude prelazi
500.000,00 kuna.
Prema odredbi l. 37. st. 2. ZPP ako zahtjevi u tubi proizlaze iz raznih osnova, ili
pojedine zahtjeve istiu razliiti tuitelji ili su pojedini zahtjevi istaknuti protiv razliitih
tuenika, vrijednost predmeta spora se odreuje prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva.
U konkretnom sluaju zahtjevi u tubi su istaknuti protiv osam tuenika koji u ovom
postupku imaju poloaj suparniara u smislu odredbe l. 196. st. 1. t. 2. i l. 200. ZPP, zbog
ega se utvrena vrijednost predmeta ovog spora dijeli na ovaj broj tuenika, to znai da
vrijednost zahtjeva u odnosu na svakog od tuenika ne prelazi iznos 500.000,00 kuna,
propisan odredbom l. 382. st. 1. t. 1. u svezi sa l. 497.a ZPP kao vrijednosni minimum za
doputenost revizije, to znai da prema vrijednosnom kriteriju iz prethodno citiranih odredbi
ZPP revizija ne bi bila doputena.
Meutim kako je drugostupanjski sud pobijanu drugostupanjski odluku donio na
temelju odredbe l. 373.a ZPP, to su u ovom sluaju ostvarene pretpostavke iz odredbe l.
382. st. 1. t. 3. ZPP za podnoenje tzv. redovne revizije.
U takvoj situaciji, a kada dakle postoje pretpostavke za podnoenje revizije iz l. 382.
st. 1. ZPP nema pretpostavki za podnoenje revizije iz st. 2. l. 382. ZPP (tzv. izvanredna
revizija), a time ni mogunosti da ovaj sud postupa i odluuje po revizijama tuenika
podnesenim na temelju odredbe l. 382. st. 2. ZPP, zbog ega se u nastavku obrazlaganja
svoje odluke ovaj sud nema potrebe dalje osvrtati na razloge tuenika utemeljene na odredbi
l. 382. st. 2. ZPP.
U skladu s prethodno navedenim, a polazei od odredbe l. 392.a ZPP ovaj revizijski
sud ispitao je pobijanu odluku samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijama i samo u
granicama razloga odreeno navedenih u revizijama.
Na reviziju tuitelja
O bitnim povredama odredaba parninog postupka:

- 14 -

Revt 249/14-2

Prema odredbi l. 373.a st. 1. ZPP drugostupanjski sud e presudom odbiti albu i
potvrditi prvostupanjsku presudu, odnosno presudom e preinaiti prvostupanjsku presudu
ako prema stanju spisa nae: 1) da bitne injenice meu strankama nisu sporne ili 2) da ih je
mogue utvrditi i na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o
tome je li prvostupanjski sud prigodom donoenja svoje odluke uzeo u obzir i te isprave,
odnosno izvedene dokaze.
Prema odredbi st. 2. tog l. ZPP prigodom donoenja odluke iz st. 1. drugostupanjski
sud je ovlaten uzeti u obzir i injenice o postojanju kojih je prvostupanjski sud izveo
nepravilan zakljuak na temelju drugih injenica koje je po njegovoj ocjeni pravilno utvrdio.
Prema odredbi st. 3. tog l. ZPP u sluaju u kojem su ispunjeni uvjeti za donoenje
presude iz st. 1. tog l. ZPP, drugostupanjski sud moe je donijeti i ako nae da postoji bitna
povreda odredaba parninog postupka iz l. 354. st. 2. t. 11. ZPP.
Drugostupanjski sud je upravo postupajui u skladu sa prethodno citiranom odredbom
l. 373.a ZPP, a nakon to je naao da je bitne injenice relevantne za odluku u ovom sporu
mogue utvrditi na temelju isprava koje se nalaze u spisu te dokaza izvedenih tijekom
postupka, neovisno o tome to ih je prvostupanjski sud uzeo u obzir prilikom donoenja svoje
odluke, djelomino preinaio prvostupanjsku presudu odbijanjem dijela tubenog zahtjeva
tuitelja u odnosu na 1.-7. tuenike te u cijelosti odbijanjem tubenog zahtjeva u odnosu na
8.tuenika. Kako je dakle takva odluka drugostupanjskog suda upravo rezultat njegovog
zakonskog ovlatenja iz odredbe l. 373.a ZPP, ovakvi revizijski navodi tuitelja a kojim se u
tom pravcu pokuava osporiti pravilnosti pobijane presude ukazuju se bespredmetnim.
Osporavajui zakonitost pobijane odluke tuitelj se izmeu ostalog pozvao i na
revizijski razlog bitne povrede odredaba parninog postupka iz l. 354. st. 2. t. 6. ZPP, pri
emu osim paualnog pozivanja na taj razlog, odreeno ne ukazuje u emu bi se sastojala ta
povreda, zbog ega ovaj sud ocjenjuje da nema potrebe ni osvrtati se na takav neobrazloeni
navod.
Neosnovano se u reviziji tuitelja prigovora da u pobijanom odbijajuem dijelu, kako
u odnosu na 1.-7. tuenike a posebno u odnosu na 8.tuenika, drugostupanjska presuda nema
razloga o odlunim injenicama, a ime da je poinjena bitna povreda odredaba parninog
postupka iz l. 354. st. 2. t. 11. ZPP. Naprotiv pobijana presuda u tom dijelu sadri jasne i
razumljive razloge, a koji razlozi meusobno ne proturjee, te se i u tom dijelu pravilnost
pobijane presude moe ispitati, a o emu e u nastavku obrazloenja ove presude biti rijei, a
vezano za pitanje pravilnosti primijenjenog materijalnog prava.
Odluujui o albi tuenika protiv prvostupanjske presude, drugostupanjski sud je
polazei od tubenog zahtjeva kako ga je tuitelja konano postavio u ovom sporu
upravljenom na zatitu kolektivnih interesa potroaa, pobijanim drugostupanjskim rjeenjem
ukinuo prvostupanjsku presudu u dijelu izreke a kojim je odlueno izvan granica postavljenog
tubenog zahtjeva. Pri tome se drugostupanjski sud pravilno rukovodio odredbom l. 2. st. 1.
ZPP a kojom je propisano da u parninom postupku sud odluuje u granicama postavljenog
tubenog zahtjeva, to je meutim prvostupanjski sud zanemario a kada je odluujui u ovom
postupku presudio izvan granica postavljenog tubenog zahtjeva. Zato se ovakvo postupanje

- 15 -

Revt 249/14-2

drugostupanjskog suda ne moe ocijeniti nezakonitim, posebno ne kao prekoraenje tubenog


zahtjeva, a kako to tuitelj pogreno smatra. Stoga nema ni bitne povrede odredaba parninog
postupka iz l. 354. st. 2. t. 12. ZPP odnosno nema bitne povrede odredaba parninog
postupka iz l. 354. st. 1. u svezi sa l. 369. st. 5. ZPP, a na koje tuitelj pogreno upire. Pri
tome treba rei i to da je pogreno shvaanje tuitelja da bi ukinuti dio izreke prvostupanjske
presude predstavljao mjeru osiguranja - privremenu mjeru, a koju da je sud bio ovlaten
odrediti po slubenoj dunosti u smislu odredbe l. 342. st. 6. Ovrnog zakona, poto je
pitanje odreivanja privremene mjere u ovakvoj vrsti postupaka ureeno odredbama ve
spomenutog ZZP kao posebnog zakona i ba l. 139.
Donosei pobijanu odluku na temelju odredbe l. 373.a ZPP drugostupanjski sud ju je
utemeljio kako na injenicama tako i dokazima koje su stranke tijekom trajanja ovog postupka
predloile odnosno na dokazima o kojima su se tijekom trajanja ovog postupka izjasnile,
zbog ega tuitelj neosnovano u reviziji prigovara bitnoj povredi odredaba parninog
postupka iz l. 354. st. 1. u svezi sa l. 7. st. 3. ZPP.
Prema odredbi l. 8. ZPP koje e injenice uzeti kao dokazane odluuje sud prema
svom uvjerenju na temelju savjesne i briljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza
zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.
Prema odredbi l. 220. ZPP dokazivanje obuhvaa sve injenice koje su vane za
donoenje odluke, a sud odluuje o tome koje e od predloenih dokaza izvesti radi
utvrivanja odlunih injenica.
Prema odredbi l. 221.a ZPP ako sud na temelju izvedenih dokaza (l. 8.) ne moe sa
sigurnou utvrditi neku injenicu, o postojanju injenice zakljuit e primjenom pravila o
teretu dokazivanja.
Kako je drugostupanjski sud u donoenju pobijane odluke upravo i postupio u skladu
sa odredbom l. 8. u svezi sa l. 220. ZPP, pri emu nije primijenio a niti je imao potrebu
primijeniti odredbu l. 221.a ZPP, to je neosnovan tuiteljev revizijski prigovor bitne povrede
odredaba parninog postupka iz l. 354. st. 1. u svezi sa l. 8., 220. i 221.a. ZPP.
Vrijednost predmeta ovog spora odreena je od strane prvostupanjskog suda na
temelju odredbe l. 40. st. 4. ZPP (nakon to su tuenici prigovorili iznosu vrijednosti
predmeta spora oznaenog u tubi), a u odnosu na to drugostupanjski sud niti je, niti je
mogao utjecati svojom odlukom, zbog ega je potpuno nejasno u emu to tuitelj nalazi da bi
u postupanju drugostupanjskog suda bila poinjena bitna povreda odredaba parninog
postupka iz l. 354. st. 1. u vezi sa l. 40. ZPP. No kako je jednom odreena vrijednost
predmeta spora u ovakvom postupku nepromjenljiva, ista je bila osnova za odreivanje
parninih trokova u ovom postupku, a o kojima je odlueno na temelju odredbe l. 154. i
155. ZPP, pa se ni u tom pogledu ne moe govoriti o bitnoj povredi odredaba parninog
postupka iz l. 354. st. 1. u svezi sa l. 154. i 155. ZPP.
Revizijski navodi tuitelja kojima se osporavajui pravilnosti pobijane presude,
sadrajno prigovara pravilnosti utvrenog injeninog stanja su nedoputeni u revizijskom
stupnju postupka kao to je ovaj, sve u smislu odredbe l. 385. ZPP i kao takvi neodluni.

- 16 -

Revt 249/14-2

O valutnoj klauzuli:
Predmet ovog spora je zatita kolektivnih interesa potroaa koju tuitelj zahtjeva u
smislu odredbi Zakona o zatiti potroaa smatrajui da su odredbe iz ugovora o kreditu koje
su tuene banke sklapale sa potroaima u utuenim razdobljima, a kojim odredbama je bio
ugovoren vicarski franak kao valuta uz koju je vezana glavnica, te ugovorena redovna
kamatna stopa koja je tijekom trajanja ugovornih obveza promjenljiva u skladu sa
jednostranim odlukama tuenika, sadrajno bile nepotene ugovorne odredbe o kojima se nije
pojedinano pregovaralo, ime da su povrijeeni kolektivni interesi i prava potroaa.
Prvostupanjski sud prihvatio je takav tubeni zahtjev tuitelja izrazivi pravno
shvaanje da ugovorne odredbe kojima su tuene banke glavnice iz ugovora o kreditu
sklapanih sa potroaima vezale uz teaj vicarskog franka, te uz to u tim ugovorima
ugovorile redovnu kamatnu stopu a koja je tijekom trajanja ugovornih obveza promjenljiva, u
skladu sa jednostranim odlukama tuenika, su nepotene odredbe kojima su povrijeeni
kolektivni interesi i prava potroaa, a posljedica ega je nitetnost takvih ugovornih odredbi.
Drugostupanjski sud je odluujui o abama stranaka, djelomino preinaio
prvostupanjsku presudu te odbio tubeni zahtjev tuitelja u dijelu kojim je ugovaranje
vicarskog franka kao valute uz koju je vezana glavnica ocijenjeno povredom kolektivnih
interesa i prava potroaa. Pri tome taj sud izraava pravno shvaanje kako su ugovorne
odredbe u ugovorima o kreditu a kojima je glavnica bila vezana uz teaj vicarskog franka, a
koje ugovore su tuene banke sklapale u spornim razdobljima sa klijentima - potroaima,
bile jasne, razumljive i uoljive i kao takve da se su bile izuzete od ispitivanja njihove
potenosti, sve u smislu odredbe l. 85. Zakona o zatiti potroaa/03 odnosno l. 99. Zakona
o zatiti potroaa/09.
Osporavajui pravilnost takvog pravnog shvaanja tuitelj u reviziji i dalje ustraje u
tvrdnjama kako ugovorne odredbe a kojima su glavnice u ugovorima o kreditima sklapanim
kod tuenih banaka u utuenim razdobljima bile vezane uz teaj vicarskog franka,
potroaima nisu bile jasne niti razumljive, jer da su oni bili nedovoljno informirani o znaaju
i posljedicama sklapanja ugovora o kreditu sa tako ugovorenom valutnom klauzulom, a niti da
su ih o tome u postupku pregovaranja, prije sklapanja ugovora o kreditu, slubenici tuenih
banaka na valjan nain upozorili, u emu vidi nepoteno postupanje tuenika.
Sporno razdoblje unutar kojeg su sklapani ugovori o kreditu od strane tuenih banaka
uz ugovaranje vicarskog franka kao valute uz koju je vezana glavnica, okvirno je ono od 1.
sijenja 2004. do 31. prosinca 2008. (ovisno o pojedinoj tuenoj banci).
U tom razdoblju i ba do 6. kolovoza 2007. bio je na snazi Zakona o zatiti potroaa
(NN 96/03 - dalje: ZZP/03), a od 7. kolovoza 2007. bio je na snazi novi Zakona o zatiti
potroaa (NN 79/07), izmijenjen i dopunjen Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o
zatiti potroaa (NN 79/09) - koji je stupio na snagu 16. srpnja 2009. (dalje: ZZP).
Odredbama l. 81.-88. ZZP/03 bilo je ureeno pitanje nepotenih odredbi u
potroakim ugovorima, odnosno kasnije odredbama l. 96.-102. ZZP.

- 17 -

Revt 249/14-2

Tako je odredbom l. 81. st. 2. i 3. ZZP/03 bilo propisano da se ugovorna odredba o


kojoj se nije pojedinano pregovaralo smatra nepotenom ako, suprotno naelu savjesnosti i
potenja, uzrokuje znaajnu neravnoteu u pravima i obvezama ugovornih strana na tetu
potroaa, time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinano
pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga
potroa nije imao utjecaj na njezin sadraj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed
formuliranog standardnog ugovara trgovca.
Odredbom l. 84. ZZP/03 bilo je propisano da nije doputeno ocjenjivati jesu li
potene ugovorne odredbe o predmetu i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako
uoljive.
Odredbama novog ZZP i ba odredbom l. 96. st. 1. i 2. ZZP propisano je da ugovorna
odredba o kojoj se nije pojedinano pregovaralo se smatra nepotenom ako, suprotno naelu
savjesnosti i potenja, uzrokuje znatnu neravnoteu u pravima i obvezama ugovornih strana
na tetu potroaa, time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinano
pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovca, zbog ega potroa nije imao
utjecaj na njezin sadraj, poglavito ako je rije o odredbi unaprijed formuliranog standardnog
ugovara trgovca.
Prema odredbi l. 99. ZZP nije doputeno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o
predmetu ugovora i cijeni potene ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uoljive.
Obzirom na rezultate provedenog postupka i utvrenja iz pobijane presude donesene
na temelju odredbe l. 373.a ZPP a prema kojima proizlazi:
- da su odredbe kojima je glavnica vezana valutnom klauzulom za vicarski franak u
ugovorima o kreditu koje su tuene banke sklapale sa potroaima u utuenom razdoblju, bile
jasno navedene u ugovorima, dakle takve odredbe bile uoljive,
- da je tekst tih ugovornih odredbi izrijekom sadravao ugovorenu valutnu klauzulu,
kojom se iznos glavnice kredita upravo vezuje uz teaj vicarskog franka, dakle takve odredbe
bile jasne i nedvosmislene, te
- da je iz takvog sadraja ovih ugovornih odredbi a prema kojima se iznos glavnice
kredita vezuje uz teaj vicarskog franka, potroaima bio potpuno jasan i razumljiv njihov
smisao i njihova svrha, dakle takve odredbe bile razumljive,
a kod nesporne injenice da su odredbe kojima se glavnica kredita vezuje uz vicarski
franak, bile odredbe o predmetu ugovora, pravilna je ocjena iz pobijane presude da u takvim
okolnostima, a polazei od prethodno citirane odredbe l. 84. ZZP/03 odnosno odredbe l.
99. ZZP, nema mjesta ocjenjivati potenost ovih ugovornih odredbi primjenom testa
potenosti, propisanog tim zakonskim odredbama.
No s obzirom na revizijske navode tuitelja kojima se i dalje ustraje na tvrdnjama o
nerazumljivosti ugovornih odredbi kojima je glavnica kredita vezana valutnom klauzulom uz
vicarski franak, a to tuitelj obrazlae razlozima:

- 18 -

Revt 249/14-2

- da potroai nisu imali potpunu predodbu o stvaranom znaaju i posljedicama


ugovaranja valutne klauzule u vicarskim francima, a
- da im slubenici tuenika nisu to na primjeren nain objasnili niti ih informirali o
znaaju i posljedicama takvih ugovornih odredbi, ba kao i
- da su tuene banke imale saznanja o nestabilnosti vicarskog franka a na to da nisu
upozorile potroae prilikom sklapanja ugovora o kreditu uz valutnu klauzulu u istoj, ve
naprotiv nagovarali potroae na sklapanje upravo takvih ugovora,
potrebno je u nastavku ovog obrazloenja osvrnuti se na iste.
Institut valutne klauzule u Republici Hrvatskoj uveden je odredbom l. 2. Zakona o
izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (NN 3/94 dalje: ZIDZOO) kojom je
izmijenjena dotadanja odredba l. 395. Zakona o obveznim odnosima (NN 53/91,73/91), a
koji Zakon je stupio na snagu 22. sijenja 1994., sa retroaktivnom primjenom i na obvezne
odnose koji su nastupili i prije stupanja na snagu tog Zakona, sve na temelju odredbe l. 7.
ZIDZOO.
Novi Zakon o obveznim odnosima (NN 35/05,41/08 dalje: ZOO) a koji je stupio na
snagu 1. sijenja 2006. je odredbom l. 22. takoer propisao valutnu klauzulu, a koji institut je
u primjeni do danas.
Razlog zbog kojeg je uvedena valutna klauzula u na pravni sustav je bilo nastojanje
ouvanja realne vrijednosti novane obveze ugovorene u valuti Republike Hrvatske, a sve kao
posljedica dugogodinjih negativnih iskustava vezanih uz visoku inflaciju i s tim u svezi
enormnu deprecijaciju nekadanje nacionalne valute (to je bilo prisutno sve do uvoenju
kune kao nacionalne valute Republike Hrvatske 30. svibnja 1994.) a to je silno optereivalo i
ugroavalo kako gospodarstvo ove drave openito tako i financijsku sigurnost svih pravnih
subjekata pa i graana kao pojedinaca.
Upravo zato zakonom uveden institut valutne klauzule je opeprihvaen od svih
subjekata u ovom drutvu i u svakodnevnoj je primjeni, pa je postala uobiajena praksa da se
kod sklapanja pravnih poslova (ugovori: o kupoprodaji nekretnina, o zakupu, o najmu, o
zajmu, o kreditu, o leasingu itd.) ugovorena cijena izraunava upravo na temelju teaja kune u
odnosu na odreenu stranu valutu, dakle uz primjenu valutne klauzule. Zato se sa sigurnou
moe rei da je ovaj institut apsolutno prepoznat i prihvaen u naem drutvu i kao takav se
primjenjuje ve dugi niz godina, ukljuujui i na pravne poslove kao to su ugovori o kreditu
koje fizike sobe sklapaju sa bankama.
Zbog toga je neprihvatljiva argumentacija tuitelja da korisnicima kredita kao
potroaima, koji su sklapali ugovore o kreditu sa valutnom klauzulom sa bankama kao
trgovcima, nije bio razumljiv njezin sadraj i posljedice koje iz nje proizlaze za potroaa.
Naprotiv potroaima je ova ugovorna odredba bila jako dobro poznata, ukljuujui i sve
pravne posljedice koje ona proizvodi.
Tono je da je protiv ovakvog zakonskog rjeenja bilo i onih koji su njime bili
nezadovoljni, zbog ega je i bilo inicijativa za stavljanje izvan snage odredbe l. 22. ZOO

- 19 -

Revt 249/14-2

(inicijativa saborskog zastupnika D. L.), o kojoj se meutim Vlada Republike Hrvatske


dopisom od 25. kolovoza 2011. upuenom Predsjedniku Hrvatskog Sabora, ba kao i Odbor
za zakonodavstvo Sabora Republike Hrvatske negativno oitovali. Takoer je vezano za
nezadovoljstvo ovom zakonskom odredbom upuen i zahtjev Ustavnom sudu Republike
Hrvatske radi ocjene njegove ustavnosti, o kojoj inicijativi se ta institucija do danas nije
izjasnila.
Dakle u spornom razdoblju, a kada su ugovorima o kreditu ugovarane sporne odredbe
kojima je glavnica kredita bila vezana valutnom klauzulom uz vicarski franak, je takvo
postupanje bilo zakonito - utemeljeno na odredbi l. 395. ZOO/91 odnosno nakon 1. sijenja
2006. na odredbi l. 22. ZOO/05.
Razlog ugovaranja valutne klauzule u ugovoru o kreditu je taj da se putem nje pokua
ouvati stvarna vrijednost iznosa glavnice koji je potroau odobren tim ugovorom u
kunskom iznosu, vezujui ga uz vrijednost vrste valute, u ovom sluaju vicarskog franka.
Kako je to ve prethodno reeno takvo postupanje tuenih banaka, a koje ima zakonsko
uporite u citiranim zakonskim odredbama, posljedica je loeg iskustva sa dinarom,
nekadanjom domaomvalutom zbog ega, unato dvadesetogodinjoj relativnoj stabilnosti
kune, i dalje postoji odreeno nepovjerenje u domau valutu.
Iz spisu predmeta priloenih ugovora o kreditu koje su tuene banke sklapale sa
pojedinim klijentima, razvidno je da se uglavnom radilo o kreditima namijenjenim za kupnju
nekretnina (preteno stanova), to znai da se radilo o iznosima glavnice koji nisu bili
zanemarivi, te takvi ugovori sklapani na dua vremenska razdoblja (10-15-20 pa i vie
godina). ini se da bi svakoj punoljetnoj, odrasloj i prosjeno opreznoj osobi trebalo biti jasno
da se tijekom tako dugog vremenskog razdoblje ne moe oekivati da e prilike u drutvu,
posebno one ekonomske ostati neizmijenjene, a koje uz ostala drutvena kretanja kako u
naem okruenju tako i svijetu, neminovno utjeu na vrijednost a time i teaj valuta, kako
nacionalne- kune, tako i drugih, svjetskih valuta kao to su EUR, vicarski franak, japanski
Jen, US dolar i td.
Dakle pri sklapanju dugoronog ugovara o kreditu potpuno je izvjesno, da po
redovnom tijeku stvari unutar dueg vremenskog razdoblja na koje je takav ugovor sklopljen,
e izvjesno nastupiti odreene, mogue i znaajne promjene a koje e utjecati i odrediti
konanu cijenu iznosa tog kredita. Radi se o vrsti ugovora uz koje je uvijek prisutan znatni
element aleatornosti, s kojim imbenikom se uvijek mora raunati prilikom sklapanja
dugoronog ugovora o kreditu, a to se odnosi i na ugovore o kreditu sklopljene sa tuenim
bankama u spornim razdobljima obuhvaenim ovim postupkom.
S druge strane nita ne upuuje na to da su tuene banaka u vrijeme sklapanja spornih
ugovora o kreditu imale saznanja odnosno mogle predvidjeti budua kretanja na planu
svjetske ekonomije a koja su kasniji bitno utjecala na porast vrijednosti vicarskog franka.
U razdoblju u kojem su sklapani sporni ugovori o kreditu recesija, a koja je kasnije
utjecala na obezvrjeivanje US dolara, pa i EUR, a istovremeno utjecala na porast vrijednosti
vicarskog franka, nije bila prisutna. Naime svjetska financijska kriza 2007. zapoela je u
Sjedinjenima Amerikim dravama (pojavom mjehura na tritu nekretnina te se prenijela

- 20 -

Revt 249/14-2

na bankarski i cijeli financijski, a potom i realni sektor), te se nastavila 2008. i 2009. velikom
dunikom krizom a koja je dramatine razmjere dosegla 2010.
Takvu krizu tuene banke izvjesno nisu mogle predvidjeti niti s njom raunati u
spornom razdoblju, a niti u razdoblju 2004.-2008. na temelju tih, tada nepoznatih okolnosti,
ciljano kreirati kreditnu politiku negativno usmjerenu prema potroaima, a kako to tuitelj
sugerira.
U utuenom razdoblju a kada su tuene banke sklapale ugovore o kreditu sa valutnom
klauzulom u vicarskim francima je teaj te valute u odnosu na kunu bio relativno stabilan i
imao sline trendove kretanja kao i to je bilo sa teajem EUR-a odnosno US dolara u odnosu
na kunu. Tako prema podacima Hrvatske narodne banke o kretanju teaja kune u odnosu na
pojedine strane valute u razdoblju 2004.- 2008. je razvidno:
da je tijekom 2004.:
- vrijednost vicarskog franka varirala od 4,913620 u sijenju, do 4,791358 u
kolovozu, te 4,919042 u prosincu;
- vrijednost EUR-a varirala od 7,693386 u sijenju, do 7,369198 u kolovozu, te
7,547836 u prosincu;
- vrijednost US dolara varirala od 6,096698 u sijenju, do 6,048856 u kolovozu, te
5,637421 u prosincu;
da je tijekom 2005.:
- vrijednost vicarskog franka varirala od 4,891357 u sijenju, do 4,731222 u
kolovozu, te 4,775699 u prosincu;
- vrijednost EUR-a varirala od 7,561546 u sijenju, do 7,347799 u kolovozu, te
7,390093 u prosincu;
- vrijednost US dolara varirala od 5,747653 u sijenju, do 5,982856 u kolovozu, te
6,232461 u prosincu;
da je tijekom 2006.:
- vrijednost vicarskog franka varirala od 4,761345 u sijenju, do 4,614575 u
kolovozu, te 4,608204 u prosincu;
- vrijednost EUR-a varirala od 7,378070 u sijenju, do 7,276358 u kolovozu, te
7,355022 u prosincu;
- vrijednost US dolara varirala od 6,099054 u sijenju, do 5,679723 u kolovozu, te
5,565730 u prosincu;
da je tijekom 2007.:
- vrijednost vicarskog franka varirala od 4,562119 u sijenju, do 4,464012 u
kolovozu, te 4,410997 u prosincu;
- vrijednost EUR-a varirala od 7,367082 u sijenju. do 7,311674 u kolovozu, te
7,315282 u prosincu;

- 21 -

Revt 249/14-2

- vrijednost US dolara varirala od 5,662543 u sijenju, do 5,366679 u kolovozu, te


5,022677 u prosincu;
da je tijekom 2008.:
- vrijednost vicarskog franka varirala od 4,516125 u sijenju, do 4,437266 u
kolovozu, te 4,669888 u prosincu;
- vrijednost EUR-a varirala od 7,326929 u sijenju, do 7,196063 u kolovozu, te
7,196956 u prosincu;
- vrijednost US dolara varirala od 4,987008 u sijenju, do 4,797094 u kolovozu, te
5,377415 u prosincu;
da je tijekom 2009.:
- vrijednost vicarskog franka varirala od 4,930391 u sijenju, do 4,802812 u
kolovozu, te 4,850202 u prosincu;
- vrijednost EUR-a varirala od 7,362986 u sijenju, do 7,322721 u kolovozu, te
7,292240 u prosincu;
- vrijednost US dolara varirala od 5,529454 u sijenju, do te 5,140614 u kolovozu, te
4,979623 u prosincu;
Iz ovih podataka namee se zakljuak kako je valuta vicarski franak u spornom
razdoblju uglavnom imala stabilni teaj u odnosu na kunu, sa blagim trendom gubitka
vrijednosti sve do 2009., a kada se ovaj trend postepeno poeo mijenjati u obrnutom smjeru,
to je meutim bilo i sa ostalim usporednim valutama iz prethodnog prikaza. Upravo polazei
od ovog prikaza kretanja teaja kune u odnosu na vicarski franak, EUR te US dolar, ne moe
se prihvatiti stajalite tuitelja da su banke u utuenom razdoblju sklapanja ugovora o kreditu
sa valutnom klauzulom u vicarskim francima znale odnosno mogle znati o buduoj
ekspanziji teaja te valute, a do ega je dolo od kraja 2010. na dalje, poto na to u spornom
razdoblju nita nije ukazivalo.
Razmiljanja tuitelja da su banke poticale potroae na sklapanje ugovora o kreditu
sa valutnom klauzulom u vicarskim francima zato to ime je bila poznata monetarna politika
Hrvatske narodne banke o ouvanju iskljuivo teaja kune prema EUR a ne i u odnosu na
druge valute, a sve zbog skorog ulaska Republike Hrvatske u lanstvo Europske unije, je
neprihvatljivo. Ovo posebno to iz prethodno navedenih podataka o teajevima pojedinih
valuta u odnosu na kunu u spornom razdoblju, je oito da je kretanje teaja svih prikazanih
valuta, ukljuujui EUR i vicarski franak imao gotovo jednak trend kretanja, bez ikakvih
naznaka da bi onaj kune prema EUR-u imao drukiju sudbinu. Dakle nema mjesta prigovoru
da su slubenici tuenih banaka a koji su ugovarali sa potroaima ugovore o kreditu,
namjerno propustili upozoriti ih na budui porast vrijednosti te valute.
Kada se ovome doda injenica da je u vrijeme sklapanje ovih ugovora o kreditu
poetna kamatna stopa, premda ugovorena kao promjenljiva, bila nia od one u ugovorima o
kreditu sklopljenim u kunama ili uz valutnu klauzulu uz primjenu EUR-a, onda je lako
objasniti zato je potroaima bilo prihvatljivije sklapanje ugovora o kreditu uz valutnu
klauzulu uz primjenu vicarskog franka, bez potrebe da slubenici tuenih banaka u tom
smislu na njih utjeu.

- 22 -

Revt 249/14-2

Pri tome treba imati na umu i to da u tom razdoblju potroaima nije bilo
onemogueno sklapanje ugovora o kreditu i u kunama, odnosno uz valutnu klauzulu vezanu
uz drugu inozemnu valutu, npr. EUR, no oni su se slobodnom voljom opredijelili upravo za
ugovore o kreditu sa valutnom klauzulom u vicarskim francima, to je bio odraz njihove
slobodne volje i odabira u konkretnim okolnostima, a za to pak nije bilo nikakvih zakonskih
zapreka.
Ulogu i znaaj Hrvatske narodne banke, odnosno njezine navodne propuste u
kontroliranju poslovanja tuenih banaka u spornom razdoblju, nema potrebe ocjenjivati, a
kada ta banka nije stranka u ovom postupku. Ba zato ukazivanje tuitelja u dopuni revizije na
brouru Austrijske nacionalne banke od 31. sijenja 2006. kojom je ta banka navodno
upozoravala austrijske potroae na rizinost sklapanja ugovora o kreditu sa valutnom
klauzulom u vicarskim francima nije od znaaja za ovaj spor, posebno to se faktino radi o
dostavljanju novih dokaza u revizijskom stupnju postupka, a to u svakom sluaju nije
doputeno.
Pokuavajui dovesti u pitanje pravilnost pobijane presude glede razumljivosti a time
doputenosti ugovornih odredbi iz ugovora o kreditu kojima je u spornom razdoblju
ugovorena valutna klauzula vezana uz teaj vicarskog franka, tuitelj se poziva na pravno
shvaanje Suda Europske unije izraeno u presudi C-26/13 a koja da se referira na primjenu
Direktive 93/13 EEZ od 5. travnja 1993., kao i na presudu Vrhovnog suda Austrije br.
80b66/12 te presudu Kurie GPJ 2/2014 a u kojima da je u odnosu na pitanje ugovorene
valutne klauzule u ugovorima o kreditu izraeno pravno shvaanje suprotno onom zauzetom u
pobijanoj presudi.
Prije uputanja u odgovor na ove revizijske navode ovaj sud smatra potrebnim naelno
navesti slijedee:
Ovaj postupak radi zatite kolektivnih interesa potroaa vezano za odredbe iz
ugovora o kreditu sklopljenih izmeu tuenih banaka i potroaa uz primjenu valutne klauzule
u vicarskim francima u razdoblju 2004.-2008. (ovisno o pojedinoj tuenoj banci), odnosno
vezano za odredbe iz ugovora o kreditu sklopljenih izmeu tuenih banaka i potroaa uz
ugovorenu promjenljivu kamatnu stopu u razdoblju 2003.-2008. (ovisno o pojedinoj tuenoj
banci), pokrenut je tubom podnesenom 4. travnja 2012.
Republika Hrvatska postala je punopravnom lanicom Europske unije 1. srpnja 2013.
od kada pravo Europske unije ini dio njezinog pravnog poretka i mora se primjenjivati,
dapae to pravo je nadreeno onom nacionalnom. Takva obveza primjene prava Europske
unije postoji u odnosu na sve one pravne odnose koji su u podruju primjene prava Europske
unije, a koji odnosi su nastali nakon ulaska Republika Hrvatske u Europsku uniju.
Pitanje zatite kolektivnih interesa potroaa jest u podruju primjene prava Europske
unije i regulirano je uz ostalo Direktivom Vijea 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o ugovornim
odredbama u potroakim ugovorima koje se protive naelu savjesnosti i potenja
(nepotenim odredbama) - dalje: Direktiva 93/13 EEZ, a ije odredbe su implementirane u
nacionalno zakonodavstvo Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zatiti potroaa (NN
78/12), te se primjenjuju kao nacionalni propis.

- 23 -

Revt 249/14-2

Meutim na pravne odnose i sporove proizale iz njih a koji su nastali prije ulaska
Republike Hrvatske u Europsku uniju, a na koje se dakle neposredno ne primjenjuje pravo
Europske unije, postoji meutim obveza hrvatskih sudova da tumae nacionalno pravo u duhu
prava Europske unije i sveope njezine pravne steevine (to ukljuuje uz ostalo i praksu
Suda Europske unije), na to se Republika Hrvatska obvezala sklapanjem Sporazumom o
stabilizaciji i pridruivanju, a koji je bio u primjeni od 2005.
Dakle na konkretni predmet spora a obzirom na vrijeme njegovog pokretanja, kao i
razdoblje u odnosu na koje se trai zatita kolektivnih interesa potroaa, ima se primjenjivati
nacionalni propis, uz njegovo tumaenje u duhu prava Europske unije.
Ve prethodno je, u razmatranju revizijskih navoda tuitelja, prihvaajui razlog iz
pobijane presude, ovaj sud ocijenio da ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj uz
vicarski franak u ugovorima o kreditu, a koje ugovore su sklapale tuene banke u spornom
razdoblju, su bile ne samo uoljive i jasne ve i razumljive, poto je na temelju istih
potroaima bilo potpuno jasno da e se tijekom trajanja kredita iznos glavnice obraunavati
primjenom teaja vicarskog franka u odnosu na kunu, a zbog ega te ugovorne odredbe i ne
podlijeu testu potenosti, sve u skladu sa odredbom l. 84. ZZP/03 odnosno odredbom l. 99.
ZZP.
Takvo zakonsko rjeenje kao doputeno predvieno je i odredbom l. 4. st. 2.
Direktive 93/13 EEZ, a prema kojoj ugovorne odredbe ako su jasno i razumljivo sastavljene
ne podlijeu ocjeni potenosti, a od ega je i polazio Sud Europske unije u obrazlaganju
razloga svog stajalita izraenog u presudi C-26/13. Oito je dakle da je primjena i tumaenje
odredbe l. 84. ZZP/03 odnosno odredbe l. 99. ZZP a kako je to uinjeno od strane
drugostupanjskog suda je u skladu sa onim Suda Europske unije.
Inae, presudu C-26/13 od 30. travnja 2014. Sud Europske unije donio je odluujui o
zahtjevu za prethodno odluivanje (preliminary ruling procedure) upuenog od strane
Kurije - maarskog suda u predmetu GPJ 2/2014 u smislu odredbe l. 267. Ugovora o
funkcioniranju Europske unije. Spor pred maarskim sudom voen je vezano za pitanje
doputenosti odredbi o valutnoj klauzuli vezanih uz vicarski franak sadranih u ugovoru o
kreditu, a na temelju kojih je su banke iznos odobrene glavnice kredita obraunavale i
isplaivale potroau na temelju kupovnog teaja vicarskog franaka, dok su obraun
otplatnih obroka kredita vrile na temelju prodajnog teaja vicarskog franaka, dakle bitno
razliitih teaja, svaljujui teajnu razliku na teret potroaa.
Iz navedenog je jasno da injenini supstrat opisanog maarskog i ovog predmeta nije
istovjetan, te se meusobno i ne mogu usporeivati niti dovoditi u vezu.
Isto je sa presudom Vrhovnog suda Austrije br. 80b66/12 a u kojem su sporne bile
ugovorne odredbe kojima je kreditna obveza ugovorena uz valutnu klauzulu u vicarskim
francima zamijenjena valutnom klauzulom u japanski Jen., pa ni ova pravna situacija nije
istovjetna ovoj u spisu predmeta, a time nema ni znaaj za odluku u ovom sporu, a koji joj
tuitelj pokuava pripisati.

- 24 -

Revt 249/14-2

Na temelju svega prethodno obrazloenog ovaj sud prihvaa ocjenu iz pobijane


drugostupanjske presude da su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u vicarskim francima u
ugovorima o kreditu sklapanim od tuenih banaka u spornom razdoblju bile razumljive, zbog
ega nema ni pretpostavki za ispitivanje njihove potenosti, a time ni razloga za njihovom
nitetnosti, zbog ega je u tome dijelu odbijanjem tubenog zahtjeva materijalno pravo
pravilno primijenjeno.
O promjenljivoj kamatnoj stopi iz ugovora o kreditu 8.tuenika:
Odluujui o zahtjevu tuitelja za zatitu kolektivnih interesa potroaa koju zahtjeva
u smislu odredbi Zakona o zatiti potroaa, uz ostalo i vezano za odredbe ugovora o kreditu
kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom trajanja ugovornih obveza
promjenljiva u skladu sa jednostranim odlukama 8.tuenika, prvostupanjski sud prihvatio je
takav tubeni zahtjev tuitelja i u odnosu na tog tuenika, izrazivi pravno shvaanje da se
radilo o nepotenim odredbe kojima su povrijeeni kolektivni interesi i prava potroaa, a
posljedica ega je nitetnost takvih ugovornih odredbi.
Drugostupanjski sud uvaivi albu 8.tuenika, preinaio je prvostupanjsku presudu te
je odbio u cijelosti tubeni zahtjev u odnosu na njega, dakle i u dijelu koji se odnosi na
odredbe ugovora o kreditu kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom
trajanja ugovornih obveza promjenljiva u skladu sa jednostranim odlukama 8.tuenika,
ocijenivi da su odredbe iz ugovora o kreditu glede ugovorene promjenljive kamatne stope, a
koje je 8.tuenik sklapao sa potroaima u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008.
bile ne samo uoljive i jasne ve i razumljive. U skladu s tim imaju se izuzete od ispitivanja
njihove potenosti, sve u smislu odredbe l. 85. ZZP/03 odnosno l. 99. ZZP.
Osporavajui pravilnost takvog pravnog shvaanja tuitelj u reviziji, osim prigovara
procesne naravi u smislu nepostojanja razloga o odlunim injenicama (l. 354. st. 2. t. 11.
ZPP), a o kojima je bilo rijei u poetnom dijelu ove odluke, i dalje ustraje u tvrdnjama kako
ugovorne odredbe a kojima je 8.tuenik regulirao pitanje promjenljive kamatne stope nisu
razumljive, a zbog ega da podlijeu testu potenosti.
Ugovori o kreditu koje je 8.tuenik sklapao u spornom razdoblju sadravali su uz
ostalo i odredbu o ugovornim kamatama, a koja je po svoj pravnoj naravi cijena tog kredita.
Odredbom l. 84. ZZP/03 bilo je propisano da nije doputeno ocjenjivati jesu li
potene ugovorne odredbe o predmetu i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako
uoljive. Odnosno prema odredbi l. 99. ZZP nije doputeno ocjenjivati jesu li ugovorne
odredbe o predmetu ugovora i cijeni potene ako su te odredbe jasne, lako razumljive i
uoljive.
U ugovorima o kreditu koje je 8.tuenik sklapao u utuenom razdoblju, pitanje
ugovorne kamate bilo je regulirano na slijedei nain:
kamatna stopa odreena je kao redovna sukladno Odluci o kamatama i naknadama
Kreditora (na dan sklapanja ugovora iznosila 4,90%) i promjenljiva, vezana uz tromjeseni
LIBOR za CHF uvean za trokove pribavljanja sredstava i kamatnu mreu Kreditora.

- 25 -

Revt 249/14-2

Usklaivanje kamatne stope obavlja se na kalendarske kvartale sukladno tromjesenim


promjenama LIBORA za CHF, kao i sukladno promjenama troka pribavljanja sredstava i
kamatnu mreu Kreditora.
Kamata se obraunava u CHF mjeseno, po proporcionalnoj dekurzivnoj metodi ....
Tako formulirana ugovorna odredba o promjenljivoj kamatnoj stopi po svojem
sadraju ispunjavala je upravo sve one pretpostavke koje su naknadno propisane odredbom l.
10. st. 2. t. f. Zakona o potroakom kreditiranju (NN 75/09 - stupio na snagu 1. sijenja
2010. - dalje: ZPK) a kojom odredbom je uz ostalo odreeno koje informacije moraju biti
ukljuene u ugovore o kreditu, a posebno odredbom l. 11.a Izmijenjenog Zakona o
potroakom kreditiranju (NN 112/12), a kojom je odreeno u sluaju ugovaranje
promjenljive kamatne stope, to sve je vjerovnik duan definirati.
Ovakva formulacija ugovorne odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi naravno da ne
omoguava potroau da ve u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu moe znati kolika e ta
kamatna stopa iznositi tijekom trajanja ugovorenog vremena kredita. No jasno ga informira o
kojim e to parametrima ovisiti visina kamatne stope, kako se oni kreiraju te to utjee na
njih. To pak znai da takvim nainom definiranja promjenljive kamatne stope je potroa u
vrijeme ugovaranja kredita u mogunosti da razumije razloge i uzroke zbog kojih e dolaziti
do promjene kamatne stope tijekom trajanja kreditnog razdoblja, a to u konanici i definira
cijenu tog kredita. Zato je prihvatljiva ocjena iz pobijane presude da su ugovorne odredbe o
promjenljivoj kamatnoj stopi a kako su bile ureene ugovorima o kreditu u spornom razdoblju
od 8.tuene banke bile razumljive, a zbog ega je pravilno i ocijenjeno da zbog toga iste i ne
podlijeu testu potenosti propisanom prethodno navedenim odredbama l. 84. ZZP/03 i l.
99. ZZP. Stoga su neosnovani revizijski navodi tuitelja o pogrenoj primjeni materijalnog
prava vezano za odbijanje i tog dijela tubenog zahtjeva u odnosu na 8.tuenu banku.
O drugostupanjskom rjeenju kojim je ukinuta to. 9. izreke prvostupanjske
presude:
Zatita kolektivnih interesa potroaa ostvaruje se u parninom postupku pred
trgovakim sudom, koji postupa na temelju podnesene tube i u njoj postavljenog tubenog
zahtjeva.
Dakle, radi o postupku koji se u procesnom smislu vodi prema odredbama ZPP.
Odredbom l. 2. st. 1. ZPP propisano je da u parninom postupku sud odluuje u
granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku.
Tuitelj je podneskom od 5. prosinca 2012. (list 715-722 spisa) postavio konani
tubeni zahtjev u odnosu na sve tuenike, a kojim je uz ostalo i podloi kao mjere osiguranja:
- naloiti tuenim bankama da u roku 60 dana ponude potroaima izmjenu ugovorne
odredbe kojom je odreeno da je iznos glavnice kreditne obveze vezan uz valutu vicarski
franak, na nain da glavnica bude izraena u kunama ili vezana uz valutu EUR, a sve to po
teaju kune ili EUR u odnosu na vicarski franak na dan isplate kredita iz potroakog
ugovora,

- 26 -

Revt 249/14-2

- naloiti tuenim bankama da u roku 60 dana izmijene odredbe koje se odnose na


pravo banke da jednostrano mijenjaju kamatnu stopu na nain da ista bude ugovorena tako da
budu utvreni egzaktni parametri i metoda izrauna tih parametara na temelju kojih banka
izraunava i mijenja kamatnu stopu, a da svaki prosjeni potroa moe izraunati visinu
kamatne stope te njezinu visinu u budunosti odnosno da visina kamatne stope bude vezana
uz varijabilni egzaktno odreeni dio ija promjena je transparentno odrediva svakom
potroau plus fiksni dio koji ini bankarsku maru, pri emu formula za izraun kamatne
stope ne smije biti nepovoljnija od slinih kamatnih stopa u novougovorenim kreditima iste
vrste.
Odluujui o zahtjevu tuitelja, prvostupanjski sud je ocjenjujui osnovanima zahtjev
tuitelja upravljen na pruanje im zatraene zatita kolektivnih interesa potroaa, uz ostalo a
pozivom na odredbu l. 136. to. 2. ZZP, u to. 9. izreke prvostupanjske presude naloio
tuenicima da prekinu sa takvim postupanjem te im naloio da u roku od 60 dana ponude
potroaima izmjene ugovorne odredbe kojom je odreeno da je iznos glavnice kreditne
obveze vezan uz valutu vicarski franak, a kamatna stopa promjenljiva, na nain da glavnica
bude izraena u kunama u iznosu koji je isplaen u fazi koritenja i uz fiksnu kamatnu stopu,
a u postotku koji je bio izrijekom naveden u sklopljenom potroakom ugovoru kao vaea
stopa redovne kamate na dan sklapanja ugovora, jer e u suprotnom njihovu ponudu
zamijeniti ta presuda.
Ujedno je rjeenjem odbacio tubu u dijelu tubenog zahtjeva kojim je traeno da se
tuenim bankama naloi da u roku od 60 dana ponude potroaima izmjenu ugovorne odredbe
na nain da glavnica bude vezana uz valutu EUR, te da u roku od 60 dana izmijene odredbe
koje se odnose na pravo banke da jednostrano mijenjaju kamatnu stopu na nain da ista bude
ugovorena tako da budu utvreni egzaktni parametri i metoda izrauna tih parametara na
temelju kojih banka izraunava i mijenja kamatnu stopu, a da svaki prosjeni potroa moe
izraunati visinu kamatne stope te njezinu visinu u budunosti odnosno da visina kamatne
stope bude vezana uz varijabilni egzaktno odreeni dio ija promjena je transparentno
odrediva svakom potroau plus fiksni dio koji ini bankarsku maru, pri emu formula za
izraun kamatne stope ne smije biti nepovoljnija od slinih kamatnih stopa u novougovorenim
kreditima iste vrste.
Protiv ovog rjeenja tuitelj nije izjavio albu.
Odluujui o albama tuenih banaka, drugostupanjski sud je uz ostalo rjeenjem
ukinuo prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je tuenim bankama bilo naloeno da u roku od
60 dana ponude potroaima izmjene ugovorne odredbe kojom je odreeno da je iznos
glavnice kreditne obveze vezan uz valutu vicarski franak, a kamatna stopa promjenljiva, na
nain da glavnica bude izraena u kunama u iznosu koji je isplaen u fazi koritenja i uz
fiksnu kamatnu stopu, a u postotku koji je bio izrijekom naveden u sklopljenom potroakom
ugovoru kao vaea stopa redovne kamate na dan sklapanja ugovora, jer e u suprotnom
njihovu ponudu zamijeniti ta presuda. Takvu odluku drugostupanjski sud temelji na odredbi
l. 369. st. 5. ZPP ocjenjujui da je u tom dijelu prvostupanjski sud svojom presudom
prekoraio tubeni zahtjev tuitelja.

- 27 -

Revt 249/14-2

Tuitelj u reviziji osporava pravilnost drugostupanjskog rjeenja smatrajui da se


radilo o izreenim mjerama radi uklanjanja tetnih posljedica odreenim od prvostupanjskog
suda, a na to da je taj sud bio ovlaten u smislu odredbe l. 136. to. 2. ZZP, a zbog ega se
nije radilo o prekoraenju tubenog zahtjeva, a time ni pretpostavki za primjenu odredbe l.
369. st. 5. ZPP.
Odredbom l. 136. ZZP propisano je da ako utvrdi da je tubeni zahtjev osnovan, sud
e odlukom:
1) utvrditi in povrede propisa o zatiti potroaa iz l. 131. st. 1. tog Zakona i
precizno ga definirati,
2) narediti tueniku da prekine s postupanjem koje je protivno propisima o zatiti
potroaa iz l. 131. st. 1. tog Zakona, te narediti mu da ukoliko je to mogue, usvoji mjere
koje su potrebne za uklanjanje tetnih posljedica koje su nastale zbog njegovog protupravnog
ponaanja i
3) zabraniti mu takvo ili slino ponaanje ubudue.
Odredba to. 2. tog lanka ne daje ovlast sudu da po slubenoj dunosti izrie mjere
osiguranja, izvan okvira postavljenog tubenog zahtjeva, a kako to tuitelj pogreno smatra.
Naprotiv iz sadraja ali i smisla te odrede, a polazei od naela dispozicije, jednog od
temeljnih procesnih naela parninog postupka a koji podrazumijeva da se parnini sud kree
iskljuivo u okviru postavljenog tubenog zahtjeva, proizlazi da sud moe prihvatiti samo
predloene mjere osiguranja, ali ne ih i sam odrediti mimo postavljenog zahtjeva tuitelja.
Suprotno tumaenje ove odredbe, znailo bi uvoenje naela oficioznosti i inkvizitornosti u
parnini postupak i kada za to nema pretpostavki propisanih odredbom l. 3. st. 3. ZPP.
Dakle kada je prvostupanjski sud odbacio tubu u dijelu zahtjeva kojim je tuitelj bio
predloio odreene mjere radi uklanjanja tetnih posljedica, onda taj isti sud nije imao
mogunost odreivanja nekih drugih mjera, izvan onih predloenih, a kako je to meutim
uinio prvostupanjski sud odreuju po svom nahoenju druge mjere.
Stoga je pravilno drugostupanjski sud takvo postupanje prvostupanjskog suda i u tom
pravcu donesenu odluku ocijenio kao prekoraenje tubenog zahtjeva, te primjenom odredbe
l. 369. st. 5. ZPP u tom dijelu ukinuo prvostupanjsku presudu.
Treba rei i to da mjere osiguranja o kojim govori odredaba l. 136. to. 2. ZZP nisu
po svojoj pravnoj naravi privremene mjere, zbog ega je pozivanje tuitelja na odredbu l.
342. Ovrnog zakona (NN 112/12) u pravcu argumentiranja osnovanosti ovih revizijskih
navoda pogreno. U postupcima zatite kolektivnih interesa potroaa pitanje odreivanja
privremenih mjera ureeno je odredbom l. 139. ZZP.
O parninim trokovima:
Suprotno revizijskim navodima tuitelja, tuene banke u ovom postupku nemaju
poloaj jedinstvenih suparniara u smislu odredbe l. 201. ZPP, ve su formalni suparniari u
smislu odredbe l. 196. st. 1. t. 2. i l. 200. ZPP, u skladu s im je pravilno drugostupanjski

- 28 -

Revt 249/14-2

sud odluujui o trokovima ovog postupka, a polazei od utvrene vrijednost predmeta spora
u iznosu 3,000.000,00 kuna, u odnosu na svakog od osam tuenika kao vrijednost predmeta
spora utvrdio u iznosu 375.000,00 kuna, te obzirom na djelomini uspjeh/neuspjeh tuitelja
odnosno 1.-7.tuenih banaka u ovom u sporu, te uspjeh 8.tuene banke u ovom sporu, odluio
o parninim trokovima sve na temelju odredbe l. 154. st. 1. i 2. ZPP.
Na revizije tuenika 1.-7.
O procesno-pravnim prigovorima:
Osporavajui zakonitost drugostupanjske u presude u dijelu kojim je u odnosu na njih
prihvaen tubeni zahtjev, 1.-7.tuene banke u svojim revizijama kao revizijske razloge
navode brojne bitne povrede odredaba parninog postupka vezano uz koje treba rei slijedee:
Prema odredbi l. 7. ZPP stranke su dune iznijeti injenice na kojima temelje svoje
zahtjeve i predloiti dokaze kojima se utvruju injenice, a prema odredbi l. 220. st. 2. ZPP
sud odluuje koje e od predloenih dokaza izvesti radi utvrivanja odlunih injenica.
Kako su upravo postupajui u smislu citiranih odredbi niestupanjski sudovi ocijenili
nepotrebnim izvoenje dokaza sasluanjem dijela predloenih svjedoka, ukljuujui i onog dr.
eljka Rohatinskog, pri emu su svoju odluku o injenicama koje su ocijenili dokazanim
utemeljili na ocjeni izvedenih dokaza, kako svakog pojedinano tako i svih zajedno te na
temelju rezultata provedenog postupka, sve u smislu odredbe l. 8. ZPP, to takvim
postupanjem nije tuenicima onemogueno raspravljanje, a time niti poinjena bitna povreda
odredaba parninog postupka iz l. 354. st. 2. t. 6. ZPP a kako to 1.tuenik pogreno smatra, a
niti bitna povrede odredaba parninog postupka iz l. 354. st. 1. u vezi sa l. 7., 8. i 220.
ZPP.
Pobijana presuda upravo sadri razloge o svim odlunim injenicama vezano za
prihvaeni dio tubenog zahtjeva u odnosu na ove tuenike, zbog ega je ta presuda
razumljiva i moe se ispitati, pa se ve sada, generalno govorei moe rei da pobijana
presuda nije optereena bitnom povredom odredaba parninog postupka iz l. 354. st. 2. t. 11.
ZPP.
Premda e u daljnjem obrazlaganju presude a vezano za pitanje pravilnosti
primijenjenog materijalnog prava, ovaj sud obrazloiti zbog ega prihvaa pravilnosti
iznesenih razloga niestupanjskog suda o nepotenosti, a time i nitetnosti ugovornih odredbi
o promjenljivim kamatnim stopama u ugovorima o kreditu ovih tuenih banaka sklapanih sa
potroaima u spornim razdobljima, ve sada treba rei da to. II i IV izreke pobijane presude,
a koje treba sagledati kao cjelinu a ne odvojeno, nisu nerazumljive niti ostavljaju bilo kvaku
nejasnou glede njihovog tumaenja.
Dakle to. II i IV izreke pobijane presude su jasno formulirane i kao takve ne
iskljuuju daljnje postupanje i primjenu odredbi Zakona o potroakom kreditiranju
ukljuujui njegove izmjene i dopune (NN 112/12, 56/13), poto se njima samo zabranjuje
nastavak dotadanjeg postupanja a glede jednostranog odreivanja promjenljive kamatne
stope na ugovore o kreditu a bez da se o njima pojedinano pregovaralo, to se meutim ne

- 29 -

Revt 249/14-2

odnosi i na dio ugovornih odredbi o ugovornoj kamati u dijelu kojem je odreeno naznaena
visina kamatne stope na dan sklapanja tih ugovora.
Predmet ovog spora je zatita kolektivnih interesa potroaa koju tuitelj zahtjeva u
smislu odredbi ZZP, ijom odredbom l. 136. je poblie odreeno sadraj izreke presude
donesene u takvom sporu ako sud utvrdi osnovanost tubenog zahtjeva.
Tako je odredbom l. 136. ZZP propisano da ako utvrdi da je tubeni zahtjev osnovan,
e sud odlukom:
1) utvrditi in povrede propisa o zatiti potroaa iz l. 131. st. 1. tog Zakona i
precizno ga definirati,
2) narediti tueniku da prekine s postupanjem koje je protivno propisima o zatiti
potroaa iz l. 131. st. 1. tog Zakona, te narediti mu da ukoliko je to mogue, usvoji mjere
koje su potrebne za uklanjanje tetnih posljedica koje su nastale zbog njegovog protupravnog
ponaanja i
3) zabraniti mu takvo ili slino ponaanje ubudue.
Iz sadraja te odredbe ne proizlazi obveza suda da u izreci presude kojom prihvaa
tubeni zahtjev navede samu zakonsku odredbu koja je postupanjem tuenika povrijeena,
ve naprotiv da in kojim je povreda poinjena precizno (opisno) definira, a to je u pobijanoj
presudi sud i uinio, to znai da je ovako formulirana izreka pobijane presude jasna i
razumljiva.
Kako izreka pobijane presude ini jedinstvenu cjelinu, a iz koje je jasno razvidno da se
ista iskljuivo bavi pitanjem zatite kolektivnih interesa potroaa vezano za ugovore o
kreditu ija glavnica je valutnom klauzulom vezana uz valutu vicarskog franka, a ne i neke
druge valute, to nema nikakve sumnje da se ista ne odnosi na ugovorne odnose proizale iz
ugovora o kreditu sklapane uz valutnu klauzulu vezanu uz neku drugu valutu, pa i u tom
smislu nema govora o nejasnoi i nerazumljivosti pobijane presude.
Revizijski prigovori da je pobijanom presudom isputeno odrediti paricijski rok, a
zbog ega da je presuda nejasna i neodreena, je neosnovan odnosno neodluan. Tono je da
je odredbom l. 137. st. 1. ZZP propisano da odlukom iz l. 136. tog Zakona kojom se
prihvaa tubeni zahtjev, sud odreuje rok za ispunjenje odluke. No smislenim tumaenjem
odredbe l. 137. st. 1. u vezi s l. 136. ZZP namee se zakljuak kako se odreivanje roka za
ispunjenje odluke iz l. 137. st. 1. ZZP odnosi samo na situaciju ukoliko je, a obzirom na
postavljeni tubeni zahtjev mogue narediti tueniku da usvoji mjere koje su potrebne za
uklanjanje tetnih posljedica koje su nastale uslijed protupravnog ponaanja tuenika.
U okolnostima konkretnog sluaja, a kada pobijanom presudom usvajanje takvih
mjera tuenicima uope nije nareeno, onda niti je bilo razloga a niti potrebe odreivati rok za
njihovo provoenje.
S druge pak strane obzirom na sadraj odredbe l. 136. a koja u to. 3. ZZP propisuje
da e sud ako utvrdi da je tubeni zahtjev osnovan, odlukom zabraniti tueniku takvo ili

- 30 -

Revt 249/14-2

slino ponaanje u budue, te kako je u tom smislu tuitelj i postavio tubeni zahtjev,
unoenjem u izreku presude i tog dijela prihvaenog tubenog zahtjeva, je sud pravilno
postupio, a jesu li pojedine tuene banke naknadno, a nakon stupanja na snagu ZPK prekinule
sa praksom ugovaranja promjenljive kamatne stope na temelju jednostrane odluke banke,
potpuno je nebitna, niti dovodi u pitanje pravilnost pobijane presude.
Kako odredbom l. 87. biveg ZZP/03 tako i odredbom l. 102. ZZP je propisano da je
posljedica nepotenosti ugovorne odredbe njezina nitetnost. Nitetnost odredbe znai da ona
uope ne proizvodi pravni uinak (djeluje ex tunc), a utvrenje suda o nitetnosti je puka
deklaracija o neemu to je nitetno po samom zakonu. Upravo zato injenica to je u izreci
pobijane presude unesena deklaracija o nitetnosti nepotene ugovorne odredbe o kamatnim
stopama iz ugovora o kreditu koje su 1.-7.tuena banke sklapale u spornim razdobljima, a bez
da je to bilo navedeno u postavljenom tubenom zahtjevu tuitelja, nama znaaj prekoraenja
tubenog zahtjeva, a kako to pogreno tuene banke smatraju. Isto tako ni okolnost to je
drugostupanjski sud postupajui u skladu sa odredbama ZZP i ba primjenjujui odredbu l.
136. tog Zakona izreku pobijane presude uskladio sa sadrajem te odredbe, nema znaaj
suenja izvan okvira postavljenog tubenog zahtjeva je. Stoga nema ni bitne povrede
odredaba parninog postupka iz l. 354. st. 2. t. 12. ZPP.
Neosnovano tuenici i sada u reviziji prigovaraju bitnoj povredi odredaba parninog
postupka iz l. 354. st. 1. u svezi sa l. 109. ZPP smatrajui da je tubu trebalo odbaciti a
nakon to tuitelj nije u udijeljenom roku od 60 dana postupio po nalogu suda i dostavio
ispravljenu tubu. Naime, kada je sud postupajui u smislu odredbe l. 109. st. 1. i. 2. ZPP
rjeenjem naloio tuitelju urediti tubu u udijeljenom roku od 60 dana, a bez da ga je
upozorio na posljedice proputanja tog roka u smislu odredbe st. 4. tog lanka ZPP onda,
premda se tuitelj nije pridravao udijeljenog roka, nije ni bilo pretpostavki za odbaaj
ispravljene tube dostavljene izvan roka udijeljenog od stane suda. Stoga je pravilno ovaj
albeni prigovor odbijen kao neosnovan od strane drugostupanjskog suda, pa nema bitne
povrede na koju se upire.
Suprotno revizijskim navodima drugostupanjski sud je odluujui o albama tuenih
banaka odgovorio na sve odlune albene navode, davi za njih valjane razloge, zbog ega
nema ni bitne povrede odredaba parninog postupka iz l. 354. st. 1. i svezi sa l. 375. ZPP.
O aktivnoj legitimaciji tuitelja i podnesenoj tubi za zatitu kolektivnih interesa
potroaa:
U revizijama se i dalje prigovara nedostatku aktivne legitimacije tuitelja uz
argumentaciju da je tuitelj stekao pravo traiti zatitu kolektivnih interesa potroaa u smislu
odredbe l. 132. ZZP tek na temelju Uredbe Vlade Republike Hrvatske o odreivanju osoba
ovlatenih za pokretanje postupka za zatitu kolektivnih interesa potroaa, kada je odreen
osobom ovlatenom za pokretanje postupka za zatitu kolektivnih interesa potroaa, zbog
ega da na temelju tog ovlatenja tuitelj nije bio ovlaten traiti zatitu prava potroaa
unatrag - za razdoblje kada takvo ovlatenje jo nije imao, posebno to je pravo podnoenja
tube za zatitu kolektivnih interesa potroaa uvedeno tek izmijenjenom odredbom l. 131.
ZZP (od 16. srpnja 2009.), a koja da nema povratno djelovanje.
Takav prigovor nije osnovan.

- 31 -

Revt 249/14-2

Postupak za zatitu kolektivnih interesa potroaa tuitelj je pokrenuo podnoenjem


tube u ovoj pravnoj stvari 4. travnja 2012.
U vrijeme podnoenja tube u ovom sporu bio je na snazi izmijenjeni i dopunjeni
ZZP, a nakon to je 16.7.2009. stupio na snagu ZIDZZP/09. Tim zakonom je uz ostalo i ba
odredbom l. 55. izmijenjen naslov Glave II. dijela V. u: Zatita kolektivnih interesa
potroaa, a odredbom l. 56. je dodan naslov iznad l. 131. koji glasi: Tuba za zatitu
kolektivnih interesa, te je odredba l. 131. izmijenjena tako to je propisano da svaka
ovlatena osoba ima pravo pokrenuti postupak za zatitu kolektivnih interesa potroaa protiv
osobe ije je postupanje u suprotnosti sa odredbama tog Zakona.
Odredbom l. 57. ZIDZZP/09 izmijenjena je dotadanja odredba l. 132. ZZP (NN
75/07, 125/07) te je st. 1. odreeno da postupak iz l. 131. tog Zakona mogu tubom za
zatitu kolektivnih interesa potroaa pokrenuti ovlatene osobe koje imaju opravdani interes
za kolektivnu zatitu potroaa, primjerice udruge za zatitu potroaa, dok je st. 2. odreeno
da e Vlada Republike Hrvatske uredbom odrediti osobe ovlatene za pokretanje postupka za
zatitu kolektivnih interesa potroaa iz l. 131. st. 1. tog Zakona.
Odredbom l. 2. t. 6. Uredbe o odreivanju osoba ovlatenih za pokretanje postupka
radi zatite kolektivnih interesa potroaa (NN 124/09 - stupila je na snagu 24.10.2009.
dalje: Uredba), a koja je donesena na temelju prethodno navedene odredbe l. 57. ZIDZZP
(NN 79/09) i kojom je izmijenjena odredba l. 132. ZZP (NN 79/07, 125/07) tuitelj je
odreen osobom ovlatenom za pokretanje postupka pred nadlenim trgovakim sudom radi
zatite kolektivnih interesa potroaa. Dakle u vrijeme kad je tuitelj podnio tubu kojom je
pokrenut ovaj spor, on je Uredbom ve bio odreen osobom koja je bila ovlatena na njezino
podnoenje i tim dakle bio aktivno legitimiran u ovom postupku.
Institut zatite potroaa uveden je ve odredbama ZZP/03. Tako je odredbom l. 100.
tog Zakona bilo propisano da odgovarajue poslove na podruju zatite potroaa odreene
nacionalnim programom zatite potroaa obavljaju udruge potroaa i ustanove s podruja
obrazovanja u suradnji s lokalnom samoupravom, a odredbom l. 101. st. 1. tog Zakona bilo
je propisano da udruge potroaa osnivaju potroai radi promicanja i zatite svojih prava,
dok je odredbom l. 102. st. 1. alineja 9. tog Zakona bilo propisano da izmeu ostalih poslova,
udruge za zatitu potroaa pokreu pred nadlenim sudom postupke kojima se od suda trai
da odreenom trgovcu, skupini trgovaca iz istog sektora gospodarstva itd. zabrani koritenje
nepotenih ugovornih odredbi u standardnim ugovorima.
Iz sadraja citiranih odredbi proizlazi da je sudska zatita kolektivnih interesa
potroaa bila uvedena i postojala jo prije spornog razdoblja u odnosu na koje se u ovom
postupku trai takva zatita interesa potroaa od strane tuitelja. Zato, a kod injenice da je
povreda zakonom zatienih prava potroaa postojala od 2003. na dalje u kontinuitetu,
okolnost to je ba tuitelj kao udruga tek Uredbom iz 2009. odreen osobom koja je
ovlatena za pokretanje postupka pred nadlenim sudom tubom za zatitu kolektivnih
interesa potroaa, ne odrie tuitelju pravo na podnoenje takve tube i za razdoblje koje je
prethodilo donoenju Uredbe kojim je tuitelj odreen ovlatenom osobom za podnoenje
tube za zatitu tih prava potroaa. Svako drukije tumaenje prethodno navedenih odredbi
bilo bi nerazumno. Nema potrebe naglaavati da zakonske odredbe nisu same sebi svrha, ve

- 32 -

Revt 249/14-2

da se one donose u svrhu ureenja odreenog pravno podruja i pravnih odnosa koji u njemu
nastaju, a u primjeni donesenih propisa se one trebaju smisleno tumaiti, polazei od volje
zakonodavca ali uvijek imajui na umu svrhu kojoj su one namijenjene kao i uinak koji se
njihovom primjenom postie.
O ugovornoj kamati s promjenljivom kamatnom stopom:
Ve prethodno je u dijelu obrazloenja ove presude koji se odnosi na pitanje valutne
klauzule navedeno, da je predmet ovog spora i zatita kolektivnih interesa potroaa koju
tuitelj zahtjeva u smislu odredbi ZZP vezano za odredbe u ugovorima o kreditu koje su
tuene banke sklapale sa potroaima u spornom razdoblju, a kojima je bila ugovorena
redovna kamatna stopa koja je tijekom trajanja ugovornih obveza promjenljiva u skladu sa
jednostranim odlukama tuenika, koje odredbe tuitelj smatra nepotenim ugovornim
odredbama o kojima se pojedinano nije pregovaralo, a ime da su povrijeeni kolektivni
interesi i prava potroaa.
Prvostupanjski sud prihvatio je i taj dio tubenog zahtjeva tuitelja izrazivi pravno
shvaanje da ugovorne odredbe iz ugovora o kreditu kojima su tuene banke u tim ugovorima
ugovorile redovnu kamatnu stopu a koja je tijekom trajanja ugovorenih kreditnih obveza
promjenljiva u skladu sa jednostranim odlukama tuenika, su nepotene odredbe kojima su
povrijeeni kolektivni interesi i prava potroaa, a posljedica ega je nitetnost takvih
ugovornih odredbi.
Drugostupanjski sud odluujui o abama stranaka, uz ostalo odbio je albe 1.7.tuenih banaka i potvrdio prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je ugovaranje redovna
kamatne stope koja je tijekom trajanja ugovorenih kreditnih obveza promjenljiva u skladu sa
jednostranim odlukama tuenika, ocijenjeno nepotenim odredbama kojima su povrijeeni
kolektivni interesi i prava potroaa. Pri tome taj sud ocjenjuje kako su ugovorne odredbe u
ugovorima o kreditu koje ugovore su tuene banke sklapale u spornim razdobljima sa
korisnicima kredita- potroaima, a u kojima je bila ugovorena promjenljiva kamatna stopa,
bile uoljive i jasne, ali ne i razumljive. Stoga, primjenom testa potenosti tih odredbi
ugovora, a kojem takve nerazumljive ugovorne odredbe podlijeu u smislu odredbe l. 85.
ZZP/03 odnosno l. 99. ZZP, taj sud je ocijenio da su ove ugovorne odredbe nepotene,
posljedica ega je njihova nitetnost, sve u smislu odredbe l. 87. ZZP/03 odnosno l. 102.
ZZP.
Osporavajui pravilnost takvog pravnog shvaanja 1.-7.tuene banke i dalje smatraju
da ugovorne odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi a kako je to bilo ugovoreno u ugovorima
o kreditu sklapanim u spornom razdoblju, nisu bile nerazumljive a time niti nepotene, jer da
nisu bile suprotne zakonskim propisima, a ije odredbe treba tumaiti u duhu Europskog
prava, posebno Direktive 93/13 EEZ.
Obzirom na razdoblje obuhvaeno ovima sporom a glede ugovorene promjenljive
kamatne stope u ugovorima o kreditu sklapanih od strane 1.-7.tuenih banaka (2003.-2008.),
za ocjenu valjanosti takvih ugovornih odredbi, mjerodavan je ZZP/03 za razdoblje do 6.
kolovoza 2007. a do kada je taj zakon bio na snazi, te potom ZZP za razdoblje od 7. kolovoza
2007. (NN 79/07, 125/07) a kada je taj zakon stupio na snagu do 31. prosinca 2008.

- 33 -

Revt 249/14-2

Odredbom l. 84. ZZP/03 ba kao i odredbom l. 99. ZZP propisano je da nije


doputeno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni potene, ako su te
odredbe jasne, lako razumljive i uoljive.
U ovom postupku nije sporno da su odredbe u ugovorima o kreditu sklapanim u
spornom razdoblju izmeu 1.-7.tuenih banaka kao trgovaca i korisnika kredita kao potroaa,
a koje su se odnosile na ugovornu kamatu i promjenljivu kamatnu stopu bile vidno istaknute u
tim ugovorima, dakle te ugovorne odredbe bile su lako uoljive.
Isto tako nije sporno da je u odredbama ugovora o kreditu koje su se odnosile na
ugovorenu kamatnu stopu bilo jasno naznaeno da je ugovorena promjenljiva kamatna stopa,
a koja da se mijenja odlukom banke, dakle te ugovorne odredbe bile su jasne.
Sporno je meutim i dalje u ovom postupku jesu li ugovorne odredbe o promjenljivoj
kamatnoj stopi bile razumljive potroaima, a time ima li mjesta ocjenjivati njihovu potenost
u smislu prethodno citiranih odredbi l. 84. ZZP/03 i l. 99. ZZP.
Prema stanju spisa predmeta i ba brojnih ugovara o kreditu koji mu prilee, razvidno
je da su 1.-7.tuene banke u spornom razdoblju sa potroaima sklapale ugovore o kreditu kao
standardne ugovore o potroakom kreditu, sastavni dio kojih su bili opi uvjeti poslovanja
banke, a u kojima ugovorima je uz ostalo bila sadrana i odredba o ugovornoj kamati i
kamatnoj stopi koja je bila odreena kao promjenljiva, a ije promjene se vre skladno odluci
banke. U tim odlukama banke su bavei se pitanjem kamata, elaborirale pojedina njihova
podruja kao to su: kategorije kamata, trino indeksirana kamatna stopa, promjene kamatnih
stopa, formiranje kamatnih stopa, formiranje referentnih stopa, usklaivanje referentnih stopa
kao i obraun kamate u kojem se prikazuje nain i metoda obrauna kamatnih stopa.
Terminologija koja je koritena u ovim odlukama banaka, ukljuujui i dio koji se
odnosi na promjenljivu kamatnu stopu i nain njezinog obrauna je visoko struna i kao takva
je ona razumljiva iskljuivo onim osobama koje imaju ekonomsku naobrazbu te koje se bave
bankarskim poslovanjem. Za prosjenog potroaa ovakva terminologija je apsolutno
nerazumljiva. To pak znai da unato tome to odluke tuenih banaka koje su ureivale
pitanje promjenljive kamatne stope, ukljuujui i razloge koji utjeu na njezinu promjenu
tijekom trajanja kreditnog razdoblja (odluke su potroaima bile dostupne u poslovnicama
tuenih banaka), im nisu mogle biti razumljive. Pri tome treba rei i to da razlozi za
promjenljivost kamatne stope a kako su prikazani u odlukama tuenih banaka, doista se ne
mogu smatrati naelnim i objektivnim kriterijima koji bi trebali omoguiti potroau da
provjeri opravdanosti razloga za promjenu kamatne stope tijekom razdoblja trajanja kredita.
Ugovorna kamata u ugovoru o kreditu, sadrajno je naknada koju se korisnik kredita
obvezuje platiti za koritenje iznosa novanih sredstava odobrenih mu na odreeno
vremensko razdoblje od strane banke, uz njegovu obvezu vraanja iskoritenog iznosa novca,
sve u vrijeme i na nain kako je to ugovorom o kreditu i ugovoreno. Stoga ugovorna kamata
kao takva mora biti odreena, odnosno odrediva, sve u smislu odredbe l. 46. st. 2. i l. 50.
Zakona o obveznim odnosima (NN 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01
dalje: ZOO/91) odnosno l. 269. st. 2. i l. 272. Zakona o obveznim odnosima (NN
35/05,41/08 dalje: ZOO/05).

- 34 -

Revt 249/14-2

Ugovor o kreditu je dvostrani pravni posao u odnosu na kojeg vrijede temeljna naela
obveznog prava kao to su naelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, naelo
dunosti njihove suradnje, naelo jednakih vrijednosti inidbe, naelo savjesnosti i potenja,
naelo zabrane zlouporabe prava.
Polazei od navedenog, izvjesno je da unoenje u ugovore o kreditu potpuno
neodreene formulacije glede promjenljive kamatne stope, a kako su to inile tuene banke u
spornom razdoblju je bilo suprotno navedenim naelima obveznog prava, jer je time od
samog poetka tog ugovornog odnosa, korisnik kredita kao potroa doveden u neravnopravni
poloaj u odnosu na banku kao trgovca, poto je formulacija ugovornih odredbi o
promjenljivoj kamatnoj stopi koja je postojala u ugovorima o kreditu koje su 1.-7.tuene
banke sklapale sa potroaima u spornom razdoblju, bila takva da su na temelju nje potroai
jedino znali kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, dok oni ni
priblino nisu mogli ocijeniti zato, kako te u kojem smjeru e tijekom budueg kreditnog
razdoblja se kamatna stopa kretati. Dakle na temelju takvih ugovornih odredbi, osim precizno
odreene kamatne stope u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, budua kamatna stopa
ugovorena kao promjenjiva niti je bila odreena a niti odrediva. Ne samo to, radilo se o
ugovornim odredbama iji sadraj prosjenom potroau objektivno nije bio, niti je mogao
biti razumljiv.
Kada se ovome doda u postupku utvrena injenica da slubenici 1.-7. tuenih banaka
prilikom pregovaranja odnosno pri sklapanju ugovora o kreditu, korisnicima kredita nisu na
valjan i njima razumljiv nain objasnili postupak formiranja kamatne stope odnosno koji sve
imbenici utjee na njezino formiranje tijekom trajanja ugovorenog kreditnog razdoblja, a na
temelju ega bi oni kao potroai mogli spoznati uinke koji e za njih u budunosti proizai
iz takvih ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi, onda se namee zakljuak da
potroai nisu raspolagali osnovnim parametrima o kojima ovisi kretanje kamatne stope u
buduem razdoblju.
Polazei od naravi banaka kao novarskih institucija iji krajnji cilj je ostvarivanje
zarade, ovaj sud ne dovodi u pitanje njihovo legitimno pravo da u ugovorima o kreditu
ugovaraju promjenljivu kamatnu stopu, koja je sa aspekta isplativosti njihovog poslovanja
nunost (posebno kada se radi o ugovorima o kreditu koji se sklapaju na due vremensko
razdoblje), a sve s obzirom na brojne ekonomske imbenike koji izravno ili neizravno utjeu
na odreivanje njezine visine.
No istovremeno ovaj sud smatra, polazei od znaaja i uloge koje banke openito, pa
tako i ove tuene banke imaju na gospodarstvo i odvijanje sveopih aktivnosti u Republici
Hrvatskoj, ali i od povjerenja koje tim bankama graani ove drave svakodnevno iskazuju
deponiranjem svojih novanih depozita kod njih, a koji depoziti u svojoj ukupnosti nisu
zanemarivi te izvjesno doprinose pozitivnom poslovanju tih banaka, da su tuene banke kao
dobri i odgovorni gospodarstvenici trebali imat drukiji pristup prema potroaima prilikom
ugovaranja promjenljive kamatne stope u ugovorima o kreditu sklapanim u spornom
razdoblju. Banke kao visoko specijalizirane novarske ustanove, iji predmet poslovanja je
novac kojeg plasiraju potroaima u vidu raznih novarskih proizvoda, bile su dune nudei
svoje proizvode maksimalno odgovorno pristupiti svakom pojedinom potroau i pomoi mu
da u okviru zakonom doputenih mogunosti se koristi njihovim uslugama, ali nikada na
njegovu tetu. Znanje i iskustvo banaka u kreditnom poslovanju u odnosu na znanje o tim

- 35 -

Revt 249/14-2

poslovima prosjenog potroaa je toliko superiorno da je nemjerljivo. Upravo zato su i u


utuenom razdoblju banke bile dune svakog potroaa ozbiljno informirati o smislu i
sadraju odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi i skrenuti mu pozornost na parametre o
kojima ovisi kamatna stopa u buduem razdoblju trajanja kredita, a to one meutim nisu na
valjani nain inile u spornom razdoblju, zadovoljivi se nedoreenim i nerazumljivim
formulacijama o promjenljivoj kamatnoj stopi iz unaprijed formuliranog standardnog
ugovora, koja je kao takva potroaima ostala potpuno nerazumljiva. Takvo nezakonito
postupanje tuene banke su kasnije otklonile nakon to je odredbom l. 11.a. Zakona o
potroakom kreditiranju (NN 75/09, 112/12) i formalno propisano to sve treba sadravati
ugovorna odredba ako je ugovorena promjenljiva kamatna stopa.

Dakle, polazei od nesporne injenice:


- da su odredbe koje su se odnosile na ugovorenu promjenljivu kamatnu stopu bile
sastavni dio standardnog ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od banke,
- o kojim odredbama se sa potroaem nije pojedinano pregovaralo,
- niti je potroa imao utjecaj na njihov sadraj,
- a kojim odredbama je, suprotno naelu savjesnosti i potenja potroau nametnuta
obveza koju on objektivno nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja ugovora,
namee se zakljuak kako takva ugovorna odredba uzrokuje znatnu neravnoteu u
pravima i obvezama korisnika kredita - potroaa kao jedne ugovorne strane u odnosu na
banku- trgovca kao drugu ugovornu stranu, a to je suprotno temeljnim naelima obveznog
prava, uz ostalo naelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima te naelu dunosti
njihove suradnje, naelu zabrane zlouporabe prava.
Pri tome, kod ocjene potenosti ovih ugovornih odredbi treba imati na umu i injenicu
da su korisnici kredita kao potroai u odnosu na banke kao trgovce faktino bili u ovisnom
poloaju, te dovedeni u situaciju: uzmi ili ostavi (take it or leave it), poto praktiki nisu
imali mogunosti drugog naina namicanja potrebnog novca, izvan kredita koje su odobravale
tuene banke pod uvjetima koje su one diktirale. S tim u svezi gotovo se cininim ini navod
u reviziji 5.tuene da su potroai imali valjan mehanizam suprotstaviti se jednostranoj odluci
banke o promjenljivoj kamatnoj stopi stavljanjem reklamacije na istu, a kada je svakom
potpuno jasno da se reklamacijom doista ne bi moglo utjecati na izmjenu jednostrane odluku
banke o promjeni kamatne stope, koja odredba je sadrana u standardnom ugovoru prethodno
formuliranom od banke.
Tono je da su potroai, a nakon to su ih 1.-7. tuena banka izvijestile o svojoj
odluci o poveanju kamatne stope imali mogunost raskida ugovora o kreditu u smislu
odredbi ZOO. No takva zakonska mogunost ne ini, niti daje spornim odredbama o
promjenljivoj kamatnoj stopi iz ugovara o kreditu karakter potenih odredbi u smislu odredbi
ZZP.

- 36 -

Revt 249/14-2

Kako su dakle odredbe o ugovornoj kamati u ugovorima o kreditu sklapani kod 1.-7.
tuenih banaka u utuenom razdoblju, osim u dijelu kojim je visina kamatne stope odreena
na dan sklapanja ugovora o kreditu, bile nepotene, to su u smislu odredbe l. 87. st. 1.
ZZP/03 odnosno l. 102. ZZP te ugovorne odredbe nitetne, a kako je pravilno to ocijenjeno
od strane niestupanjskih sudova. U preostalom dijelu tih ugovornih odredbi a kojima je
odreeno naznaena visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu iste nisu
nepotene a time ni nitetne, a zbog ega njihova valjanost, primjena a time i uinak nije
doveden u pitanje ovom odlukom.
Ve je prethodno u obrazloenju ove odluke a vezano za pitanje potenosti ugovorene
odredbe o valutnoj klauzuli objanjeno o mogunosti i nainu primjene Europskog prava na
ovaj spor a s obzirom na vremensko razdoblje koje je obuhvaeno ovim postupkom kao i
vrijeme podnoenja tube u ovom sporu: prije 1. srpnja 2013., a kada je Republika Hrvatske
postala lanicom Europske unije i ba da se nacionalno pravo, koliko je to mogue ima
tumaiti u duhu Europskog prava i pravne steevine. U skladu s navedenim, pri ocjeni
potenosti ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi primjenom odredbi ZZP, a
nastojanjem njihovog tumaenja u duhu Europskog prava, u konkretnom sluaju se treba
osvrnuti na Direktivu 93/13/EEZ, a ije podruje primjene su prema to.1.(j) Priloga uz
odredbu l. 3. st. 3. Direktive i ugovori o kreditu sa ugovorenom promjenljivom kamatnom
stopom.
Iz preambule Direktive 93/13/EEZ razabiru se razlozi njezinog donoenja, meu
kojima je i onaj:
- obveze drava lanica osigurati da ugovori sklopljeni s potroaima ne sadre
nepotene odredbe;
- obveze drave lanica da u skladu s naelom zatite ekonomskih interesa potroaa,
onoga koji stjee robu i usluge treba zatiti od zlouporabe moi koju imaju prodavatelji robe
ili pruatelji usluga, posebno od jednostranih standardiziranih ugovora i nepotenog
isputanja prava iz ugovora; a
- budui da Direktiva obuhvaa samo one ugovorne odredbe o kojima nisu voeni
pojedinani pregovori; i
- budui da bi se ugovori trebali sastavljati jasnim, razumljivim jezikom, potroa bi
zapravo trebao dobiti mogunost da pregleda sve odredbe i u sluaju kakvih dvojbi, trebalo bi
prevagnuti tumaenje koje je za potroaa najpovoljnije.
Prema odredbi l. 1. svrha te Direktive je uskladiti zakone i druge propise drava
lanica koji se odnose na nepotene odredbe u ugovorima koji se sklapaju izmeu
prodavatelja robe ili pruatelja usluga i potroaa.
Prema odredbi l. 3. st. 1. Direktive ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili
pojedinani pregovori smatra se nepotenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na
tetu potroaa prouzroi znatniju neravnoteu u pravima i obvezama stranaka, proizalih iz
ugovora.

- 37 -

Revt 249/14-2

U odredbi st. 3. tog lanka Direktive navedeno je da Prilog toj Direktivi sadri
indikativan i netaksativni popis odredaba koje se mogu smatrati nepotenim.
Prema odredbi l. 5. Direktive u sluaju ugovora u kojem se potroau sve ili odreene
odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sroene jasno i razumljivo.
Tokom 1.(j) Priloga u smislu odredbu l. 3. Direktive kao nepotene odredbe mogu
se smatrati i odredbe iji predmet ili svrha je davanje mogunosti prodavatelju robe ili
pruatelju usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predvienog
ugovorom.
Tokom 2. (b) Priloga propisano je da toka (j) nije prepreka za odredbe prema kojima
pruatelj financijskih usluga pridrava pravo izmijene kamatne stope koju plaa potroa ili se
ona plaa njemu, ili iznosa ostalih pristojbi za financijske usluge, bez obavijesti u sluaju
valjanog razloga, pod uvjetom da se od pruatelja usluga trai da o tome obavijesti drugu
ugovornu stranku ili stranke u najkraem moguem vremenu i da su one tada slobodne odmah
raskinuti ugovor.
Toka (j) nije prepreka za odredbe prema kojima prodavatelj robe ili pruatelj usluga
pridrava pravo jednostrane izmijene odredaba iz ugovora sklopljenog na neodreeno
vrijeme, pod uvjetom da se od njega trai da obavijesti potroaa opravdanom obavijesti i da
potroa ima pravo raskinuti ugovor.
Dakle polazei od citiranih odredbi Direktive kojima je propisano:
- da odredba iz ugovora koja daje mogunost prodavatelju robe ili usluga da
jednostrano izmijeni ugovor bez da je za to u ugovoru dat valjani razlog, a o kojoj odredbi se
nije pojedinano pregovaralo,
- da se smatra nepotenom, ako je postupanjem suprotno dobroj vjeri, stvorena
znatnija neravnotea u pravima i obvezama proizalih iz ugovora, na tetu potroaa, time da
ugovorne odredbe koje se potroau nude u pisanom obliku moraju biti jasne i razumljive,
time
- da se ogranienje glede jednostrane izmjene odredaba bez valjanog razloga (toka j)
ne odnosi na ugovore sklopljene na neodreeno vrijeme,
te usporeujui ih sa mjerodavnim odredbama ZZP na temelju kojih je odlueno u
ovom postupku, naelno je zakljuiti kako je hrvatsko zakonodavstvo na podruju zatiti
kolektivnih interesa potroaa bilo sukladno onom Europske unije i prije slubenog ulaska
Republike Hrvatske u lanstvo Europske unije, jer su odredbe nacionalnog zakona na tom
podruju ve tada sadravale zakonska rjeenja predviena Direktivom 93/13, a koja je
naknadno i formalno implementirana u nacionalno zakonodavstvo na temelju odredbe l. 1.
Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zatitit potroaa (NN 78/12). To je pak razlog
vie zato ima mjesta tumaenju spornog pitanja u duhu Europskog prava.
U predmetu Suda Europske unije br.C-472/10 (Nemzeti Fogyastovedelmi Hatosag v.
Invitel Tavkozlesi Zrt) u postupku prethodnog odluivanje, a povodom zahtjeva nacionalnog
suda upuenog tom sudu vezano za pitanje (ne)potene ugovorne odredbe u smislu l. 3. st. 1.
i 3. Direktive 93/13 koja doputa mogunost jednostrane izmjene pojedinih ugovornih

- 38 -

Revt 249/14-2

odredbi, neovisna odvjetnica tog sud prof. dr. V. T. izrazila je pravno shvaanje prema kojem
ugovorne odredbe koje omoguuju jednostranu izmjenu ugovora nisu automatski nepotene,
ve su to samo one odredbe koje doputaju izmjenu bez valjanog razloga ili koje u sebi ne
sadre razlog za izmjenu, time da razlog mora biti izrijekom naveden u ugovornoj odredbi.
U smislu prednjeg, a polazei od injenice da ugovori o kreditu koje su 1.-7.tuene
banke sklapale u spornom razdoblju sa potroaima, a koji su sadravali odredbu o
primjenljivoj kamatnoj stopi, bez da su uz to bili odreeno precizirani razlozi za njezinu
izmjenu u budue, a niti se to iz sadraja odluka banaka moglo utvrditi, a zbog ega su takve
odredbe od strane sudova ocijenjene nerazumljivim, te posljedino tome i nepotene, te
dovodei takvu pravnu ocjenu sa onom izraenom u predmetu Suda Europske unije br. C472/10 od strane neovisne odvjetnice prof. dr. V. T., zakljuiti je da je ocjena niestupanjskih
sudova o nepotenosti ugovornih odredbi utemeljena na tumaenju mjerodavnih odredbe
ZZP, upravo u duh prava Europske unije.
S tim u svezi, a vezano za revizijske prigovore tuenika, kojima se pokuava sugerirati
da su sudovi pogreno ocijenili nepotenim odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi,
pozivajui se na toku 2.(b) st. 2. Priloga, treba podsjetiti kako ta odredba govori o
doputenosti jednostrane izmjene odredbi u ugovorima sklopljenim na neodreeno vrijeme,
to u konkretnom predmetu nije sluaj poto su sporni ugovori o kreditu bili sklapani na
odreeno vrijeme.
Obzirom na prethodno izraeno shvaanje suda o razlozima koji ine nepotenim
ugovorne odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi u ugovornima o kreditu sklapanih u
spornom razdoblju, ini se potpuno nepotrebnim osvrtati se na revizijske navode pojedinih
tuenika a koji pokuavaju odgovornost prebaciti na javne biljenike koji da su ovjeravajui
sporne ugovore o kreditu propustili postupiti u skladu sa odredbom l. 57. i l. 58. Zakona o
javnom biljenitvu (NN 78/93, 29/94, 16/07, 75/09 - dalje: ZJB).
Kako se to pravilno ocjenjuje u pobijanoj presudi uloga javnog biljenika u postupku
solemnizacije ugovora pa tako i onih o kreditu, u smislu odredbi iz tih lanaka je ocijeniti ako
je to mogue, jesu li ugovorne stranke ovlatene i sposobne poduzeti i sklopiti taj pravni
posao, objasniti im smisao tog posla i uvjeriti se o postajanju njihove prave volje za sklapanje
tog pravnog posla, a to su javni biljenici koji su ovjeravali predmetne ugovore i uinili.
Kako pak tijekom postupka solemnizacije ugovora o kreditu, korisnici kredita oito javnim
biljenicima nisu izrazili svoje dvojbe vezano za sadraj i znaaj tih ugovora, pa ni sporne
odredbe, to je jasno da javni biljenici nisu imali razloga primijeniti ovlatenje iz l. 58. ZJB
u smislu upozoravanja korisnika kredita na znaaj i posljedice ugovornih odredbi o
promjenljivoj kamatnoj stopi i isto upozorenje unijeti u javnobiljeniki akt. Stoga se ne moe
govoriti o propustu u radu javnih biljenika i njihovoj odgovornosti vezano za negativne
posljedice koje su proizale iz ovjerenih ugovora o kreditu sa ugovorenom promjenljivom
kamatnom stopom.
Bespredmetnim se ine i prigovori pojedinih tuenika kojima se u reviziji i dalje bave
pitanjem jesu li ugovori o potroakom zajmu a radi nabave nekretnine (l. 71. i l. 71.
ZZP/07) imali karakter potroakih ugovora i time bili obuhvaeni zatitom u smislu odredbi
ZZP, a kod injenice da su ove odredbe prestale vaiti 1. sijenja 2011. na temelju odredbe l.

- 39 -

Revt 249/14-2

29. st. 3. Zakona o potroakom kreditiranju (NN 75/09) to znai da nisu ni bile relevantne u
vrijeme donoenja prvostupanjske presude, a ni kasnije.
Ostali revizijski navodi 1.-7.tuenika kojima se paualnim prigovorima pravilnosti
ocjene izvedenih dokaza sadrajno prigovara pravilnosti utvrenog injeninog stanja i kao
takvi nedoputeni u smislu odredbe l. 385. ZPP a time i neodluni za ovaj revizijski stupanj
postupka.
O parninim trokovima:
Kako je to ve prethodno navedeno u obrazloenju ove odluke, tuene banke u ovom
postupku nemaju poloaj jedinstvenih suparniara u smislu odredbe l. 201. ZPP, ve su
formalni suparniari u smislu odredbe l. 196. st. 1. t. 2. i l. 200. ZPP, u skladu s im je
pravilno drugostupanjski sud odluujui o trokovima ovog postupka, a polazei od utvrene
vrijednost predmeta spora u iznosu 3,000.000,00 kuna, u odnosu na svakog od osam tuenika
kao vrijednost predmeta spora utvrdio u iznosu 375.000,00 kuna, te obzirom na djelomini
uspjeh/ neuspjeh tuitelja odnosno 1.-7.tuenih banaka u ovom u sporu, odluio da svaka
stranka snosi svoje parnine trokove, sve na temelju odredbe l. 154. st. 2. ZPP.
8.tueniku nisu priznati trokovi sastava odgovora ne reviziju tuitelja, jer ta poduzeta
radnja u postupku od strane tog tuenika nije bilo od utjecaja na donoenje odluke u ovom
postupku a povodom revizije tuitelja.
Slijedom navedenog, a kako se izjavljene revizije ukazuju neosnovanim iste je trebalo
odbiti i odluiti kao u izreci, sve na temelju odredbe l. 393. i l. 400. st. 1. i 3. ZPP.
Zagreb, 9. travnja 2015.
Predsjednik vijea:
Aleksandar Peruzovi, v.r.