PROPISI RAZVODA BRAKA Semir Imamović (Saff) Propis razvoda braka se razlikuje od situacije do situacije i od okolnosti do okolnosti, tako

da nekada može biti dozvoljen (mubah), nekada pokuđen (mekruh), nekada zabranjen (haram), zatim pohvalan (mustehab), a nekada je i obavezan (vadžib). Razvod braka je dozvoljen u slučaju ženine neposlušnosti i trpljenja štete od njene strane. Pohvalan je u slučaju da žena ne voli svoga muža i da od njegove strane trpi štetu i nepravdu. Razvod u tom slučaju je u skladu sa velikim fikhskim pravilom: "Nema štete, niti nanošenja štete." (Prenose Ahmed i Ibn Madže). Pokuđen je, (a kod nekih islamskih učenjaka zabranjen) u slučaju da nema nikakvog jasnog povoda za njim, a dokaz za to su riječi Poslanika, s.a.v.s: "Najružnija dozvoljena stvar Allahu, s.v.t., je razvod braka." (Prenose Ebu Davud i Ibn Madže). Poslanik, s.a.v.s., je u ovom hadisu nazvao razvod braka dozvoljenim (halalom), iako je prezren kod Allaha, što jasno upućuje na to da je razvod braka pokuđen (mekruh), ako za njega ne postoji povod, a razlog zbog kojeg se smatra pokuđenim, jeste raskidanje bračnog ugovora, koji sa sobom nosi mnoge koristi na koje podstiče ova vjera. Nažalost, svjedoci smo sve veće prisutnosti bezrazložnih razvoda braka u redovima vjernika i vjernica, što normalno kvari sliku Islama i onih koji ga praktikuju. Zar vjernici i vjernice ne treba da budu milost društvu u kojem žive i jasan uzor u rješavanju problema koji se dešavaju među njima, prije svega bračnih problema. Nije li apsurdno to što neki među nama, bez ikakvog razloga, posežu za razvodom braka, a zatim se proglašavaju sljedbenicima Poslanika (vjerovatno misleći da je sljeđenje Poslanika obično samo u nošenju brade, korištenju misvaka i sl.), kritikuju druge i punim ustima govore o veličini islamskog ahlaka (morala), islamske solidarnosti i samilosti! Obavezan je u slučaju da se jedan od supružnika ne pridržava

Allahove vjere, ostavlja i nemaran je prema temeljima vjere (namazu, postu, čistoći), ili ustrajava u stvarima koje su jasno zabranjene, prije svega stvarima koje direktno ruše njegovu čast, kao što je razvrat (blud), drogiranje i sl. Također, razvod braka obavezan je u slučaju da se čovjek zakune da neće prilaziti ženi, zatim prođu četiri mjeseca od te njegove zakletve, a on se ne povrati od nje, što je u skladu sa riječima Allaha, s.v.t.: "Oni koji se zakunu da ženama svojim neće prilaziti, neka četiri mjeseca pričekaju! Ako se vrate od zakletvi svojih, Allah prašta i Milostiv je, a ako se odluče na razvod, Allah sve čuje i vidi." (Prijevod značenja - El-Bekare, 226- 227.) Zabranjen je za vrijeme mjesečnog i postporođajnog ciklusa žene i za vrijeme čistoće u kojoj je čovjek imao odnos s njom. Uslovi ispravnosti razvoda Dva su uslova da bi razvod braka šerijatski bio ispravan: 1. Podobnost osobe koja traži razvod, a podobnost podrazumijeva slobodan izbor i prisutnost pameti. Na osnovu ovog uslova neispravan je: - Razvod pod prisilom (odnosi se na nepravednu prisilu), tj. razvod kojim se otklanja prisila, prijetnja ili nepravda. Dokaz za to su riječi Allaha s.v.t: "Onaj ko zaniječe Allaha, nakon što je povjerovao, osim onoga koji to uradi pod prisilom, a srce mu ostane smireno u vjeri, takvog čeka Allahova srdžba i velika kazna."(Prijevod značenja - En-Nahl, 106.) Allah, s.v.t., ne priznaje nevjerstvo (kufr) pod prisilom, ukoliko ono ne bude u čovjekovom srcu, tako isto ne priznaje (ne smatra ispravnim) razvod , koji je iznuđen pod prisilom, s tim da je razvod braka na puno manjem stepenu od nevjerstva. (Ovakav vid zaključivanja učenjaci usuli fikha nazivaju " El kijasu-l-evla" tj. analogija prioriteta). Dokaz iz sunneta Allahovog Poslanika, s.a.v.s., za neispravnost prisilnog razvoda su riječi Poslanika, s.a.v.s.: "Nema razvoda, niti oslobađanja od ropstva pod prisilom." (Prenose Ahmed, Ebu Davud i Ibn Madže).

- Razvod u stanju opravdanog gubitka pameti, kao što je nesvijest, spavanje, ludost, liječnička narkoza i opijenost pod prisilom. Ako bi čovjek, u jednom od spomenutih stanja, izgovorio riječi razvoda, njegov razvod bi se smatrao nevažećim. Dokaz za to su riječi Alije, r.a.: "Svaki razvod je dozvoljen (ispravan), osim razvoda osobe koja je izgubila pamet (bilo privremeno, bilo trajno). (Predaju prenosi Buharija u svome Sahihu). Kao dokaz da je razvod nevažeći u ovom slučaju može nam poslužiti činjenica da je razum (pamet) jedan od faktora (činioca) za koji se veže obaveznost (teklif) u Islamu. 2. Upotreba odgovarajućeg izraza (ovo je drugi uslov za ispunjavanje razvoda). Treba znati da se izrazi koji se koriste za razvod braka, mogu podijeliti u dvije vrste: - Jasni izrazi (El elfaz es-sariha), izrazi koji su u osnovi postavljeni za razvod, kao što je riječ razvod i njene izvedenice. - Dvosmisleni izrazi (El elfaz el kinaijje), izrazi koji se koriste za razvod i za druge stvari kao što su: idi, izađi, slobodna si, idi svojima, želim se odmoriti od tebe, ostavljena si i sl. Jasni izrazi povlače za sobom razvod braka bez obzira da li ih čovjek izgovara ozbiljno ili u šali, prema riječima Poslanika, s.a.v.s.: "Tri stvari se smatraju ozbiljnim i onda kada se čovjek šali: brak, razvod i vraćanje razvedene žene." (Ahmed, Ebu Davud, Ibn Madže). Za razliku od njih, dvosmisleni izrazi ne povlače za sobom razvod braka, ako nisu popraćeni srčanom namjerom. Znači, ako bi čovjek rekao ženi: “Razvedena si, dajem ti razvod, razvjenčana si i sl., ona bi time bila razvedena, bez obzira da li je on u srcu imao namjeru za razvodom ili ne, a ako bi joj rekao: idi svojima, izlazi iz kuće i sl., bit će razvedena samo u slučaju da je imao namjeru razvoda u srcu. Islamski učenjaci su izdvojili tri slučaja u kojima dvosmisleni izrazi imaju isti propis kao i jasni izrazi (tj. povlače za sobom razvod braka), bez obzira da li su popraćeni srčanom namjerom ili ne :

1. u slučaju rasprave između muža i žene, 2. u slučaju srdžbe i 3. u slučaju da žena traži razvod. U ova tri slučaja dvosmisleni izrazi zahtijevaju razvod, pa makar čovjek rekao: "Nisam imao namjeru za razvodom" - jer postoji jasan pokazatelj (indicija) da je imao namjeru, a Allah najbolje zna. Tradicionalni i novotarski razvod Tradicionalni razvod je razvod koji se dogodi na propisan način (u skladu sa Kur’anom i Sunnetom) što podrazumijeva dvije stvari : - Da razvod bude za vrijeme ženine čistoće u kojoj nije bilo odnosa, i traje dok ne prođe iddet (priček). - Da bude jedan razvod. Kaže Allah, s.v.t.: "O Vjerovjesniče, kad htjednete žene da pustite, vi ih u vrijeme pričeka pustite…" (Prijevod značenja Et-Talak, 1.) Kaže Abdullah ibn Mesud u komentaru riječi "u vrijeme pričeka" (u vrijeme koje je pogodno za priček), tj. u vrijeme njihove čistoće u kojoj nisu imale odnos sa muževima. Kaže šejh Abdurrahman Saćdi u komentaru navedenog ajeta: "Tj. pustite ih radi pričeka, što znači da ih pustite za vrijeme čistoće, u kojoj niste imali odnos s njima. Samo takvim razvodom stvara se pogodna prilika za jasan priček (iddet). U suprotnom, ako ih pustite za vrijeme mjesečnog ciklusa (hajza), period tog mjesečnog ciklusa se neće ubrajati u sveukupni rok pričeka (iddeta), što će normalno povećati trajanje pričeka. Također, ako ih razvedete u čistoći, u kojoj ste imali odnos sa njima, nećete biti sigurni da li su trudne ili ne, a samim tim nećete znati koju vrstu pričeka su obavezne ispoštovati. (Tefsiru-l-kerimi-rrahman fi tefsiri kelami-l-mennan 805 str.)

Novotarski razvod Nasuprot tradicionalnom razvodu je novotarski razvod, koji može imati jedno od tri značenja : 1. Da se dogodi u periodu mjesečnog, ili postporođajnog ciklusa (nifasa), 2. da se dogodi u čistoći, u kojoj su čovjek i žena imali odnos i ne znaju da li se dogodila trudnoća, ili ne i 3. da čovjek jednom riječju (odjednom) razvede ženu tri puta (da joj kaže: "Razvedena si, tri puta). Prva dva značenja smatraju se novotarskim razvodom u vremenu, a treće značenje se smatra novotarskim razvodom u broju. Novotarski razvod je zabranjen u svakom slučaju, a dokazi za jegovu zabranu su sljedeći: Riječi Allaha, s.v.t.: "Puštanje može biti dva puta, pa ili ih velikodušno zadržite, ili im na lijep način razvod dajte." (Prijevod značenja - El-Bekare, 229.) Riječi Allaha, s.v.t.: "O Vjerovjesniče, kada htjednete žene da pustite, vi ih u vrijeme pričeka pustite. (Prijevod značenja - EtTalak, 1.) Tj. u vrijeme čistoće, u kojoj niste imali odnose s njima, (kako je to protumačio Abdullah ibn Mesud). Rekao je Poslanik, s.a.v.s., kada je do njega došla vijest da je čovjek razveo ženu tri puta odjednom: "Zar da se izigrava sa Allahovom Knjigom, a ja sam među vama." Također, kada je obaviješten da je Abdullah ibn Omer, r.a., razveo ženu u periodu mjesečnog ciklusa (hajza), Poslanik, s.a.v.s., se naljutio i naredio mu da vrati ženu. Prenosi se od Omera, r.a., da je udarao svakog onog ko je razveo ženu tri puta odjednom. Kaže šejh Salih Fevzani: "Sve ovo upućuje na obavezu sprovođenja šerijatskih propisa vezanih za razvod, strogog

paženja na vrijeme i broj, koje je šerijat odredio za njega i izbjegavanje svakog vida razvoda, koji je suprotan Poslanikovoj praksi. Međutim, mnogi ljudi ne razumiju te propise, ili su nezainteresovani za njih, što ih često dovodi u neugodnu situaciju, ili situaciju kajanja, nakon čega pokušavaju na sve načine naći izlaz iz nevolje u kojoj se nalaze i iznuditi šerijatska rješenja, koja će im pomoći. Nije li produkt toga izigravanje sa Allahovom Knjigom? (El mulehhasu-l-fikhijju 2/310). U slučaju da se ipak dogodi novotarski razvod, da li je on punovažeći, ili ne? Kaže učenjak Muhammed ibn Ismail es-Sanani (u Subulu-sselamu 3/301 str.): "Nakon što smo saznali da je novotarski razvod zabranjen, ostaje da vidimo da li je punovažeći ili ne? Islamski učenjaci su se razišli oko toga, a ono na čemu je većina njih, jeste da je on punovažeći. Dokaz za to im je jedna od predaja hadisa Abdullaha ibn Omera, r.a, koju je zabilježio Buhari, u kojoj se kaže: "To što sam uradio, brojalo mi se jednim razvodom." Kaže učenjak Ebu Velid Muhammed ibn Ahmed ibn Rušad elKurtubi u Bidajetu-l-mudžtehidu: "što se tiče prvog pitanja, tj. da li je novotarski razvod punovažeći ili ne, većina islamskih učenjaka smatra da je razvod, koji se dogodi u menstrualnom periodu, punovažeći, prema riječima Poslanika, s.a.v.s., u hadisu Abdullaha ibn Omera, r.a.: "Naredi mu neka je vrati" (Hadis prenosi skupina- džemat) Kažu: "Vraćanje može biti samo u slučaju da se dogodio razvod. Također, kao dokaz uzimaju predaju koju bilježi Imam šafija od Halida, a ovaj od Ibn Džurejdža. U toj predaji se navodi da su Ibn Džurejdž i oni koji su bili sa njim, pitali Nafia:" Da li se razvod Abdullaha ibn Omera smatrao punovažećim u vrijeme Poslanika, s.a.v.s.”, na što je ovaj potvrdno odgovorio. Prenosi se od Abdullaha ibn Omera, r.a., da je on davao takvu fetvu drugima. (Bidajetu-lmudžtehidu 3/ 1050). Mudrost propisivanja pričeka Priček je šerijatski određeno čekanje žene nakon razvoda, smrti muža i njegovog nestajanja (gubitak svakog traga o njemu)

Dokazi propisanosti: Riječi Allaha, s. v. t.: ”I raspuštenicama je propisano da nakon razvoda pričekaju tri mjesečna pranja” (Bekare, 228). Riječi Aiše, r. a.: ”Poslanik, s. a. v. s., naredio je Beriri da pričeka tri mjesečna pranja” (Ibn-Madže). Mudrost propisivanja pričeka: Među najvećim mudrostima propisivanja pričeka (iddeta) su: - Provjeravanje ili utvrđivanje trudnoće kako ne bi došlo do miješanja porijekla. Poznato je da je porijeklo jedno od pet stvari koje štiti islam (pored vjere, života, razuma i imetka) i da je, u prilog tome, zabranjen blud i negiranje (poricanje) porijekla, a između ostalog propisan priček (iddet). - Pružanje prilike mužu da, u slučaju kajanja, vrati ženu ako je od nje razveden opozivnim razvodom, - veličanje (poštivanje) bračnog ugovora i prava muža, - zaštita prava ploda (djeteta) u slučaju da žena (raspuštenica) bude trudna. Kome je obavezan priček? Priček je obavezan svakoj ženi koja je razvjenčana putem razvoda, otkupa (hul’a), razložnog prekida braka i smrću muža, pod uvjetom da se muž osamio s njom, uz njenu dobru volju, i da je bio u mogućnosti općiti s njom. Vrste raspuštenica Postoji šest vrsta raspuštenica: 1. Trudnica (el-hamil). Priček trudnice traje do porođaja, bez obzira je li uzrok pričeka razvod ili smrt muža, kao što Allah, s.v.t., spominje u Kur'anu: ”Trudnice su obavezne pričekati dok se ne porode” (Talak, 4). Međutim, bitno je napomenuti da nije ustaljeno pravilo da priček trudnice traje do porođaja, nego se može dogoditi da se raspuštenica porodi, a da joj, i pored toga,

ne prođe iddet, kao što je rađanje neformiranog (neoblikovanog) ljudskog bića (grude mesa). Najmanje trajanje trudnoće je šest mjeseci, na što upućuju riječi Allaha, s. v. t.: ”Ona ga nosi i doji trideset mjeseci” (Ahkaf, 15). Također, Allah, s. v. t., kaže: ”Neka majke doje svoju djecu dvije godine, ako hoće da njihovo dojenje bude potpuno” (Bekare, 233). Ako od trideset mjeseci oduzmemo dvije godine dojenja (24 mjeseca), ostaje šest mjeseci kao najkraći rok trajanja trudnoće. Ukoliko trudnoća potraje duže od devet mjeseci, potrajat će i idet i nije joj dozvoljeno da pobaci plod osim u slučaju da se utvrdi da je mrtav. Pored ovoga, potrebno je napomenuti da plod ima svoju svetost u islamu - nije mu dozvoljeno nanositi nepravdu i činiti štetu. Ako bi nečijim prijestupom plod izašao mrtav nakon što je duša udahnuta u njega, obaveza je onome ko to učini da se iskupi i da krvarinu. U slučaju provođenja šerjiatske kazne nad trudnicom, kao što je bičevanje ili kamenovanje, čeka se porođaj. Sve to ukazuje na sveobuhvatnost šerijata, njegovu brigu čak i o plodu u utrobi majke i njegovo činjenje svetim (zaštićenim). 2. El-muhtelia (žena, koja je puštena na njenu incijativu uz otkup). Kaže imam Abdul-Aziz ibn-Abdullah ibn-Baz, Allah mu se smilovao: ”Priček žene koja se otkupila od svog muža (muhtelia) traje jedno mjesečno pranje, za što je dokaz Poslanikova, s. a. v. s., naredba ženi Sabita ibn-Kajsa da, nakon što se otkupila od njega vraćanjem njegove bašče, pričeka jedno mjesečno pranje. Hadis ima karakter specijalnog (posebnog, hasa) teksta, koji iz općih riječi Allaha, s. v. t.: ”Raspuštenicama je propisano da pričekaju tri mjesečna pranja” (Bekare, 228), izdvaja muhteliu (žena koja se otkupila) i daje joj poseban propis. Ako ona, ipak, pričeka tri mjesečna pranja, učinit će nešto što je potpunije, opreznije i izići će iz razilaženja, jer neki učenjaci smatraju da je obavezna pričekati tri mjesečna pranja, shodno spomenutom ajetu (Kitabu fetawad-da’weti, šejha Ibn-Baza, 2/245). 3. Hudovica koja nije trudna (el-muteweffa anha zevdžuha, gajr hamil). Njen priček traje četiri mjeseca i deset dana, bez obzira je li čovjek umro prije ili poslije odnosa s njom, prema riječima

Allaha, s. v. t., koje su općeg karaktera (Bekare, 234). Uzvišeni kaže: ”Kad neko od vas umre i za sobom ostavi ženu, neka ona pričeka četiri mjeseca i deset dana”. Za hudovicu se vežu posebni propisi, među kojima su najvažniji sljedeći: - Obaveza ostajanja u muževoj kući, u kojoj se zatekla u vrijeme njegove smrti, i nije joj dozvoljeno da prelazi iz nje u drugu kuću, osim sa opravdanim razlogom, kao što je strah za ličnu sigurnost, nasilni premještaj, boravak u iznajmljenoj kući iz koje iziđe na zahtjev njenog vlasnika ili nakon što bude povećana kirija i sl. Dokaz za to su riječi Poslanika, s. a. v. s.: ”Pričekaj u kući u kojoj ti je došla vijest o muževoj smrti” (prenose Ebu-Davud, Tirmizi, Nesai i Ibn-Madže). Dozvoljeno joj je da preko dana izlazi radi potrebe na osnovu riječi Poslanika, s. a. v. s., upućenih ženama u pričeku: ”Preko dana sjedite i razgovarajte u kući jedne od vas, a kad dođe vrijeme spavanja, neka se svaka od vas vrati svojoj kući". Među propisima kojih se mora pridržavati hudovica je izbjegavanje svega što može privući strast i pogled muškaraca. Kaže imam Ibnu-l-Kajjim: "Propisivanje ihdada ukazuje na ljepotu i savršenost islamskog zakonodavstva. Nema sumnje da nedaća smrti proizvodi kod bližnjih tugu, bol i žalost. Zato je Uzvišeni i Mudri dozvolio da se u kratkom vremenskom periodu (koji traje tri dana, osim supruge umrlog) odmori i da oduška svojoj tuzi". Prelazak ovog roka vodi većoj šteti, tako da je zabranjeno njegovo prelaženje. Što se tiče ihdada hudovice, on prati priček, koji se računa u mjesecima, a ihdad trudnice se završava porođajem. Propisivanjem ihdada, Allah, s.v.t., dokinuo je neznabožačke običaje povezane sa umrlim koji su se ogledali u maksimalnom stješnjavanju žene, poput stanovanja u najtješnjoj i najosamljenijoj kući, kategoričnoj zabrani upotrebe mirisa, zabrane kupanja i sl. (El-mulehhasu-l-fikhijju, 2/336). Ihdad se ogleda u sljedećem: - Izbjegavanje svih vrsta mirisa, osim u slučaju čišćenja od hajza (mjesečnog ciklusa), kad joj je dozvoljena upotreba

mirisa radi otklanjanja neugodnih mirisa koje je prouzrokovao hajz, - ostavljanje svih vrsta nakita, - izbjegavanje svih vrsta ukrasa, - oblačenje odjeće na kojoj nema ukrasa. Treba znati da za ihdad ne postoji posebna odjeća, kao što neki misle, i da je ženi dozvoljeno obući odjeću koja je uobičajena među ženama iz njenog mjesta, s tim da ta odjeća mora ispunjavati šerijatske kriterije i ne smije biti ukrašena. 4. El-ajise (žena koja nema hajza, bez obzira radilo se o starici, maloljetnoj ili punoljetnoj djevojci). Priček ajise traje tri mjeseca i o tome su složni islamski učenjaci. Jednoglasan stav o tome prenio je Ibn-Kudame u svom poznatom djelu “ElMugni." Kaže Allah, s. v. t. (Talak, 4): ”Žene koje su izgubile nadu u mjesečno pranje i kod kojih ono još nije počelo, neka pričekaju tri mjeseca, ako to kod vas sumnju stvara”. 5. Žena koja je imala, a zatim je iznenada prestala dobivati hajz. U slučaju da žena ne zna uzrok prestanka hajza, njen priček traje godinu dana (devet mjeseci za trudnoću i tri mjeseca za priček). Imam Šafija kaže: ”Na ovaj način je presudio Omer ibnu-l-Hatab u prisustvu ensarija i muhadžira i ono što znamo je da mu to niko od njih nije osporio. Sa druge strane, cilj pričeka je uvjeriti se u čistoću materice od ploda, što možemo znati nakon što prođe devet mjeseci. Poslije toga, čeka se tri mjeseca, kao što je slučaj sa ajisom –kategorija raspuštenice koju smo spomenuli prije ove (El-ulehhasu-lfikhijju, 2/339). Ako žena zna povod prestanka hajza, kao što je bolest, dojenje i uzimanje lijekova koji zaustavljaju hajz, obavezna je čekati sve dok ne prođe dati povod. Ako se nakon prolaska povoda vrati hajz, računat će se priček prema njemu, a ako se hajz ne vrati, njen priček će biti godinu dana, što je ispravnije mišljenje učenjaka. 6. Žena nestale osobe (zevdžetu-l-mefkudi). Kaže šejhu-l-islam Ibn-Tejmijje: ”Najispravnije mišljenje kad je u pitanju žena nestale osobe (o čijoj smrti i životu se ništa ne zna) jest

mišljenje Omera, r. a., i drugih ashaba (prema predaji imama Ahmeda, radi se o peterici ashaba), prema čemu je ona obavezna pričekati četiri godine. Kad prođu četiri godine, počinje sa računanjem pričeka, koji je potpuno identičan iddetu (pričeku) žene kojoj je umro muž. Nakon toga joj je dozvoljena udaja. U slučaju da se pojavi njen prvi muž, daje mu se pravo izbora između žene ili vjenčanog dara koji joj je dao, što je najpravednije po mišljenju islamskih učenjaka (El mulehhasu-lfikhijju, 2/341). Razvod na očevu inicijativu Kaže šejh Muhammed ibn-Salih el-Usejmin: ”Ako otac, koji traži od sina razvod braka, iznese ispravan šerijatski razlog koji opravdava razvod, kao što je, naprimjer, zavođenje drugih muškaraca, izlazak u sumnjivo društvo i sl., u tom slučaju sin će se odazvati očevom zahtjevu”. Nema sumnje da otac u ovom slučaju ne traži razvod iz strasti, nego da zaštiti postelju svoga sina od svega što je može zaprljati. Ako očev zahtjev bude samo plod ljubomore, jer je primijetio da sin voli svoju ženu, onda sin nije obavezan ispuniti njegovu naredbu. Ljubomori su pogotovo podložne majke, koje, kad vide ljubav sinova prema njihovim suprugama, osjećaju pretjeranu ljubomoru, kao što žena, inače, osjeća ljubomoru prema drugoj ženi. Savjet sinovima u ovom slučaju je umiljavanje, pridobijanje i pokušaj da se roditelji ubijede lijepim i blagim govorom da nema nikakvog razloga za razvod i da se njihove žene drže vjere i islamskog morala. Došao je čovjek kod oimama Ahmeda i rekao mu: ”Otac mi je naredio da se razvedem”. “Nemoj se razvesti”, reče imam Ahmed. “Zar Poslanik, s. a.v. s., nije naredio Abdullahu ibnOmeru da posluša svoga oca Omera kad mu je on naredio da pusti ženu”, ponovo će čovjek. “Je li tvoj otac kao otac Abdullaha ibn-Omera?”, mudro će mu Ahmed. Ako bi otac uzeo kao dokaz naredbu Poslanika, s. a. v. s, Abdullahu ibn-Omeru da posluša svoga oca, onda mu se može odgovoriti odgovorom imama Ahmeda, ali je bolje da bude blag prema njemu i pojasni mu da je Omer vidio korisnim da njegov sin pusti ženu i sl.

Kome pripada pravo na staranje o djetetu nakon razvoda Kaže šejh Salih Fevzan: ”Najveće pravo na staranje o djetetu ima njegova majka, a kad se ona uda, staranje prelazi u ruke druge osobe, prema riječima Poslanika, s. a. v. s.: ”Ti imaš najviše prava na njega, sve dok se ne udaš” (prenose Ahmed, Ebu-Davud i Hakim). Razlog davanja prednosti majci nad drugima taj je što je ona najmilostivija prema njemu, a ujedno mu je najbliža. Otac, koji je na istom stepenu sa njom kad je u pitanju srodstvo sa djetetom, nije samilostan kao što je ona samilosna i nije u mogućnosti da se sam brine o djetetu, nego predaje staranje o njemu svojoj novoj supruzi. Nema sumnje da je njegova majka preča da se stara o njemu, nego očeva žena. Rekaao je Ibn-Abbas jednom čovjeku: ”Njen miris, postelja i krilo bolji su mu od tebe, sve dok ne odraste i odabere kod koga će biti”. Staranje iz majčinih ruku kad se uda prelazi u ruke njene majke ili nene, jer su one na njenom stepenu, tj. one su poput majke. Nakon toga, staranje prelazi na oca djeteta, jer je on osnova porijekla, bliži je i milostiviji prema njemu od drugih. Zatim, nakon oca, staranje ide sljedećim redom: - očeva majka (nena po ocu), - očev otac (djed po ocu), - djedova majka (tj. djedova majka po ocu), - djetetova sestra, - sestra po ocu, - sestra po majci, - tetka po majci, - tetka po ocu,

- bratična, - sestrična, - tetična itd. Kad dječak dostigne sedam godina, daje mu se pravo izbora, tj. da izabere s kim će biti, sa majkom ili ocem, normalno pod uvjetom da je razuman, tj. da zna šta je za njega dobro. Bilježe Imam Tirmizi i drugi od Ebu-Hurejre da je rekao: ”Došla je žena kod Allahovog poslanika i rekla: 'Allahov poslaniče, čovjek hoće da odvede sina sa sobom'. 'Dječače, ovo je tvoj otac, a ovo je tvoja majka. Uzmi koje od njih dvoje hoćeš za ruku', obrati se Poslanik, s. a. v. s., djetetu. Uzeo je majku za ruku i ona ga je odvela sa sobom". Ako dječak odabere majku, kod nje će boraviti noću, a kod oca danju, kako bi ga on podučavao i odgajao, a ako odabere oca, ostaje kod njega i noću i danju, s tim da mu on ne smije braniti da posjeti svoju majku, jer ako bi mu zabranio posjetu majci, uči ga kidanju rodbinskih veza. Ako ne odabere nikog od njih dvoje, baca se "kocka" između njih, a razlog tome je što nema razlike među njima. (Inače, svakoj stvari u kojoj su obje strane ravnopravne baca se kocka, kao što je učenje ezana i sl.) Što se tiče ženskog djeteta, kad dostigne sedam godina prelazi kod oca, sve dok se ne uda, jer će je on bolje paziti (čuvati) i on ima više prava nad njenim starateljstvom od drugih. Nema pravo braniti majci da je posjećuje, ako nema nikakvog razloga za to. Međutim, ako je otac nije paziti ili ne mari za njom, radi obaveza ili slabe vjerske savjesti, a majka je to u stanju, onda prelazi kod nje. Ovo su bili najvažniji propisi o razvodu braka. Molim Allaha, s. v. t., da popravi stanje naših brakova i da poduči našu braću i sestre, muževe i supruge onome što će im pomoći u njihovom očuvanju.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful