You are on page 1of 178

ZAMKA

Naslov izvornika:
Len Deighton
SPY HOOK;
Copyright B.V. Holland; Copyright Corporation, 1988;

S engleskoga prevela Bruna FilliTereak;


CIP katalogizacija v knjigi;
Narodna in univerzitetna knjinica,
Ljubljana 82031 DEIGHTON, LEN

Zamka / Len Deighton:


FilliTereak. Ljubljana;
Sa engleskoga prevela Bruna Zagreb: Mladinska knjiga,
1990 Prevod dela: Spy hook 0017666560M

Len Deighton
ZAMKA
Zaloba Mladinska knjiga
LjubljanaZagreb;


Kad me zamole da postanem predsjednik Sjedinjenih Drava, rei u Ali ne i
Washingtona D.C., odluio sam napokon brijui se u ledenohladnoj vodi, bez elektrine
rasvjete. Potom sam potpisao svu prijeko potrebnu dokumentaciju gacajui kroz nepoien
snijeg kako bih priekao taksi koji se uope nije pojavio, putajui da me voingtonski
promet poprska onom posebnom bljuzgavicom slatkasta mirisa.
Bilo je poslijepodne. Ruao sam u poneto boljem raspoloenju. Ali, ispostavilo se da
je to dugaak dan, a ja sam taj posli ostavio za kraj. Nisam mu se radovao. Stalno sam
gledao na sat, pa kroz prozor, na beskonaan snijeg koji je jednako padao iz elino-sivih
oblaka, pitajui se hou li stii na aerodrom na vrijeme za veernji let za London, i hoe li on
biti odgoen.
Ako su to dobre vijesti rekao je Jim Prettyman s bezbrinim amerikim
osmijehom kakve su onda loe? Prema dosjeu imao je trideset i tri godine, vitak
Londonjanin blijeda lica i rijetke kose, s naoalama bez okvira, koji je doao s Londonskog
ekonomskog fakulteta s reputacijom zadivljujueg matematiara, i izvrsnim ocjenama iz
raunovodstva, politikih znanosti i poslovnog rukovodstva. Oduvijek sam se dobro s njim
slagao zapravo, bili smo prijatelji ali on nikada nije tajio kakve su mu ambicije, kao ni to
da je nestrpljiv. im bi se pruila bolja prilika, Jim bi je epao. Jednostavno je bio takav.
Paljivo sam ga pogledao. Taj se znao dugo smijeiti.
Znai, nije htio slijedeeg mjeseca otii u London i dati iskaz.
Pa, Uprava u Londonu je i oekivala da e to rei. Jim Prettyman nije bio na glasu kao
momak koji bi se naroito potrudio uiniti uslugu londonskoj centrali, ili bilo kome drugom.
Pogledao sam ponovo na sat i nisam nita rekao. Sjedio sam u golemom mekom
konom naslonjau boje pijeska. Prekrasno je mirisao na novu kou, istim mirisom kojim
Japanci iznutra namiriu jeftine automobile.
Jo kave, Bernie? Poeao se sa strane po koatome nosu, kao da razmilja o
neem drugom.
Molim te. Bila je to, ak i po mojim niskim kriterijima, nikakva kava, ali to je za
njega vjerojatno bio nain da pokae kako me se ne pokuava otarasiti, a za mene uzaludan
nain da se distanciram od ovjeka koji je bio poslao poruku to sam mu je trebao prenijeti.
Moda e London traiti to od tebe slubeno rekao sam. Nastojao sam da zvui prijateljski,
ali zvualo je kao prijetnja, to je valjda i bilo.
Jesu li ti u Londonu rekli da mi to kae? Ula je njegova sekretarica, zavirila kroz
poluotvorena vrata, mora da je pritisnuo neko skriveno dugme, i on je rekao: Jo dvije,
obine. Kimnula je glavom i otila. Sve je to teklo lakonski, oputeno i vrlo ameriki, ali i
James Prettyman, ili Jay Prettyman, kako je pisalo na tablici od orahovine i mjedi na njegovu
stolu, bio je tipian Amerikanac. Bio je tipian Amerikanac na onaj nain na koji su to
engleski imigranti prvih nekoliko godina nakon to zatrae dravljanstvo.
Pomno sam ga promatrao, pokuavajui mu prozreti misli, ali lice mu nije odavalo
prave osjeaje. Bio je tvrd orah, oduvijek sam to znao. Moja ena Fiona je jednom bila rekla
da je Prettyman, osim mene, najbezobzirniji ovjek kojega je ikada upoznala. Ali, to nije
znailo da mu se ne divi zbog toga, i zbog jo mnogo-ega. ak ju je uspio zainteresirati za
svoj jalovi hobi odgonetavanja drevnog mezopotamskog klinastog pisma. Ali veina nas je
bila nauila da mu ne smijemo dopustiti da se neim pone baviti. Nije udo da je zavrio kao

rukovodilac Odjela za kodove i ifre.


Da odvratio sam. Rekli su mi da ti to kaem. Gledao sam njegov ured s
montanim zidovima koji mora da su bili od neke posebne vrsti plastike, zbog poarnih
propisa. I predsjednika Slube za osiguranje pogranine zone, ozbiljna lica, u zlatnome
okviru, i otmjenu imitaciju antiknog pisaeg stola u kojemu se moda skrivao pretinac s
piem. Bio bih ne znam to dao za jedan estoki sko prije nego ponovo iziem na ono
vrijeme.
Nikako! Pogledaj ovo! Pokazao je na hrpe papira koje je trebalo rijeiti, i sloenu
maineriju iji je monitor bio povezan sa stotinu pedeset velikih banki podataka. Uz njega je,
gledajui nas iz velikog, irokog okvira od istoga srebra, stajao i drugi razlog: njegova posve
nova ena, Amerikanka. Izgledala je kao da joj je osamnaest, ali je imala sina na Harvardu i
dva mua, da ne govorimo o ocu koji je bio velika zvijerka u State Departmentu. Stajala je uz
njega i ulatenu corvettu ispred velike kue s trenjama u vrtu. Ponovo se nasmijeio.
Shvaao sam zato ga u Londonu nisu voljeli. Nije imao obrva, i oi su mu bile tako uske da
je, kad bi se nasmijeio onim super irokim bezbojnim osmijehom jedva pokazujui bijele
zube, izgledao poput nekoga komandanta japanskog zatvorskog logora koji se alio da se
ratni zarobljenici ne klanjaju dovoljno duboko.
Mogao bi otii i vratiti se u jednome danu nagovarao sam ga.
Bio je spreman na to.
Jedan dan da otputujem, jedan da se vratim. To bi me stajalo tri dana na poslu, a da
ti iskreno kaem, Bernie, ti prokleti letovi me zamaraju.
Mislio sam da e ti biti drago da ima prilike vidjeti obitelj napomenuo sam.
Zatim sam priekao da sekretarica, visoka djevojka s nevjerojatno dugakim i uskim crvenim
noktima i grivom srebrnastoplave valovite kose, unese dvije papirnate ae s kavom iz
automata i stavi ih paljivo na njegov golem pisai stol, zajedno s dvije jarkoute plastine
salvete, dva paketia umjetnog sladila, dva paketia umjetnog mlijeka u prahu, i dvije
plastine liice. Nasmijeila se meni, a zatim Jimu.
Hvala, Charlene dometnuo je. Smjesta je posegnuo za kavom, i izgledalo je da e
uivati u njoj. Stavio je u nju dvije tablete sladila i bijelo mlijeko u prahu, energino je
promijeao, otpio i rekao: Majka mi je umrla prolog kolovoza, a otac je otiao ivjeti u
enevu, s mojom sestrom.
Hvala, londonski Centre za istraivanje i obavjetavanje, uvijek ste tu kad vas ovjek
treba. Kimnuo sam glavom. Nije spomenuo enu Engleskinju od koje se preko noi rastao u
Meksiku, onu koja je odbila otii ivjeti u Washington unato plai i velikoj kui s trenjama
u vrtu; ali inilo se da je bolje ne govoriti o tome.
ao mi je, Jime. Iskreno mi je bilo ao zbog njegove majke. Njegovi roditelji
esto su me bili pozivali na nedjeljne rukove i uvali moje dvoje djece kad se grka dadilja
na sva usta posvaala s mojom enom i otila bez upozorenja. Otpio sam malo odvratne
tekuine i poeo iznova. Mnogo novca, moda pola milijuna, jo nije pronaeno. Mora da
netko zna za njega, za pola milijuna. I to funti!
E pa, ja ne znam. Stisnuo je usne.
Hajde, Jime. Nitko ne die uzbunu. Taj je novac negdje u Centralnome fondu. To
svi znaju, ali nee biti mira dok ga knjigovoe ne pronau i ne proknjie.
Zato ti?
Dobro pitanje. Pravi je odgovor bio da sam postao potrkalo kojemu su davali poslove
koje nitko drugi nije htio.
Ionako sam putovao ovamo.

Pa su utedjeli na karti za avion. Otpio je jo kave i paljivo obrisao kut usana


jarkoutom papirnatom salvetom. Hvala bogu da vie nemam posla s onim usranim
krtarenjem u Londonu. Kako ti to, dovraga, izdrava? Popio je ostatak kave. Vjerojatno
Se bio navikao na nju.
Nudi li ti to meni posao? upitao sam, ozbiljna lica i otvorenih oiju. Namrtio se,
i na trenutak je izgledao zbunjeno. injenica je bila da moje preporuke, otkako mi je ena
nekoliko godina ranije prebjegla Rusima, ovise o ugovoru s londonskom centralom. Kad bi
oni, ma kako elegantno to predoili, odluili da im vie nisu potrebne moje usluge, odjednom
bih moda otkrio da s trajnom amerikom vizom za posjete bez ogranienja ne mogu
dospjeti dalje od odjeljka za prtljagu. Naravno, neka zaista mona, nezavisna korporacija
mogla bi se suprotstaviti slubenom neodobravanju, ali mone i nezavisne organizacije, kao ti
prijateljski raspoloeni momci za koje je radio Jim, obino su se vraki trudile da odre dobre
odnose s vladom.
Ako jo jedna godina bude kao prethodna, morat emo otputati ljude odvratio je
nespretno.
Koliko mi treba da pozovem taksi?
Kad bi moje mrcvarenje do Londona tebi osobno inilo neku razliku...
Netko mi je rekao da taksiji nee voziti na aerodrom po ovakvu vremenu. Nisam
ga htio moljakati, ma koliko londonska centrala tvrdila da je to vano.
Ako je to zbog tebe, reci samo. Tvoj sam dunik, Bernie. Duan sam ti. Kad ja
nisam reagirao, ustao je. Vrata su se kao arolijom otvorila, i on je naloio sekretarici da
telefonira u garau i narui automobil za mene. Ima li jo kakvog posla?
Idem ravno na aerodrom odvratio sam. Koulje, donje rublje i pribor za brijanje
nosio sam u konoj torbi, uz raune s faksimilima i memorandume koje mi je ambasada
poslala usred noi. Trebao sam ih pokazati Jimu, ali da sam mu i pokazao papire, to ne bi
nita promijenilo. Bio je vrsto odluio da londonskoj centrali kae kako mu se ivo fuka i
za njih i za njihove probleme. Znao je da ne mora brinuti. Kad im je rekao da odlazi raditi u
Washington, razvalili su mu stan, i provjerili ga kako nikad nikoga ne provjeravaju na
dolasku. Samo kad odlazi. Posebno ako radi u kodovima i iframa.
I tako Jim Prettyman, ist kao snijeg, nije imao zato brinuti. On je uvijek bio uzoran
namjetenik; to je bio njegov modus operandi. Nisu nali ak ni jednu olovku iz ureda, ili
paketi spajalica. Prialo se da su oni iz K7, koji su pretraivala stan, bili tako frustrirani da
su ak uzeli biljenicu u koju je njegova ena rukom upisivala recepte za kuhanje i promatrali
je pod ultraljubiastim svjetlom. Ali, Jimova biva ena sigurno nije bila tip ene koja bi
nadugako ispisivala recepte, pa je ta pria moda i luckasta. Nitko ne voli ljude iz K7. U to
je vrijeme kruilo mnogo luckastih pria; moja je ena upravo bila prebjegla i svi su bili
uznemireni.
Ti radi s Bretom Rensselaerom. Razgovaraj s Bretom, on zna u kojem grmu lei
zec.
Bret vie nije s nama podsjetio sam ga. Ubijen je. U Berlinu... ima tome ve
dugo.
Da, zaboravio sam. Jadni Bret, uo sam o tome. Bret me je poslao ovamo kad sam
prvi put doao. Mnogo toga imam zahvaliti njemu.
Zato bi Bret to znao?
Za crni fond koji je Centralni fond zasnovao s Nijemcima? ali se? Pa Bret je i
smislio cijelu tu stvar. Imenovao je direktore kompanija, naravno, samo kao paravan, i sredio
to s ljudima koji vode banku.

Bret je to uinio?
Imao je u depa sve direktore banaka. Sve su to bili Bretovi ljudi, i on im je davao
upute.
Za mene je to novost.
Naravno. teta. Ako je pola milijuna funti isparilo, Bret je taj koji te je mogao
valjano usmjeriti. Jim Prettyman je pogledao na vrata, gdje je ponovo stajala njegova
sekretarica. Mora da je kimnula glavom, ili tako neto, jer je Jim rekao: Kola su stigla.
Nemoj uriti, ali spremna su i ekaju te.
Jesi li ti radio s Bretom?
Na toj muki s Njemakom? Odobrio sam prebacivanje gotovine, kad u blizini nije
bilo nijedne druge osobe ovlatene da to potpie. Ali, sve to sam uinio ve je bilo odobreno.
Nikada nisam prisustvovao sastancima. Sve se to odvijalo iza zatvorenih vrata. Zna to,
mislim da nijedan sastanak nikada nije odran u zgradi. Sve to sam ikada vidio bili su
blagajnike potvrde s ovlatenim potpisima. Nijedan od njih nisam prepoznao. Zamiljeno
se nasmijao. Svaki kontrolor koji ima pojma odmah bi uoio da je svaki taj prokleti potpis
mogao napisa ti Bret Rensselaer. Iz onoga to ja znam, nikada nije ni postojao pravi odbor.
Cijela ta stvar mogla je biti Bretova izmiljotina.
Ozbiljno sam kimnuo glavom, ali mora da sam izgledao zbunjeno uzimajui svoju
torbu i kaput od njegove sekretarice.
Jim je poao sa mnom do vrata, pa kroz sekretariin ured. Stavio mi je ruku na rame i
rekao:
Naravno, znam da Bret nije to izmislio. Samo kaem da je sve bilo toliko
tajanstveno. Ali kad bude razgovarao s ostalima, sjeti se da su to Bretovi kompii. Ako je
netko od njih posegnuo u blagajnu, vjerojatno je Bret to zatakao. Odrasli smo ljudi, Bernie.
Takve stvari se deavaju. Ne esto, znam, ali dogaaju se. Tako je to.
Jim me ispratio do dizala i pritisnuo dugme umjesto mene, kao to to ve Amerikanci
rade kad hoe biti sigurni da e otii iz zgrade. Rekao je da se moramo opet vidjeti, pojesti
neto i razgovarati o svemu to smo zajedno proivjeli u dobra stara vremena. Sloio sam se,
zahvalio mu i oprostio se, ali lift nije doao.
Jim je ponovo pritisnuo dugme i objeenjaki podmuklo se nasmijeio. Uspravio se.
Bernie rekao je odjednom i ogledao se niz hodnik da vidi jesmo li sami.
Molim, Jime?
Ponovo se ogledao. Jim je oduvijek bio oprezan momak, zato je tako i napredovao.
Bio je to jedan od razloga.
Ta stvar u Londonu...
Ponovo je zastao. U jednom uasnom trenutku pomislio sam da e mi priznati kako je
ukrao nestali novac, a zatim me zaklinjati da mu pomognem i to zatakam, za ljubav starih
dobrih vremena. Ili tako neto. Tako bi me stavio u prokleto teak poloaj, i eludac mi se
okrenuo pri samoj pomisli na to. Ali, nisam trebao brinuti. Jim nije bio tip koji bi ikoga ita
zaklinjao.
Neu ii. Reci to onima u Londonu. Mogu pokuavati to god hoe, ali ja ne idem.
inilo se da je uznemiren.
Dobro, Jime odvratio sam. Rei u im.
Volio bih opet vidjeti London. Toliko mi nedostaje Dim... Proivjeti smo lijepih
dana, je li, Bernie?
Jesmo potvrdio sam. Jim je oduvijek bio hladnokrvna ivotinja, pa me ovo otkrie

iznenadilo.
Sjea se kad je Fiona pekla ribu koju smo upecali, pa je prolila ulje i izazvala poar
u kuhinji? Doista ti je onda prekipjelo.
Ona je rekla da je tebi prekipjelo.
Nasmijeio se. inilo se da je zaista dobre volje. To je bio Jim kojega sam nekada
poznavao.
Nikada nisam vidio nekoga da tako brzo reagira. Fiona je mogla izii na kraj s bilo
ime. Zastao je. Dok nije upoznala tebe. Da, bila su to lijepa vremena, Bernie.
Jesu.
Pomislio sam da je omekao, i mora da je to proitao na mojem licu jer je rekao:
Ali ne dam se uvui ni u kakvu prokletu istragu. Oni trae nekoga koga e moi
optuiti. Ti to zna, zar ne?
Nita nisam odgovorio. Jim je nastavio:
Zato su tebe odabrali da me doe pitati...? Zato jer e, ako ne odem, okriviti tebe.
Nisam se obazirao na to.
Zar ne bi bilo bolje da ode onamo i ispria im to to zna predloio sam.
Moj ga odgovor nije umirio.
Nita ja ne znam rekao je, povisivi glas. Isuse Kriste,
Bernie, kako moe biti tako slijep? Uprava ti je odluila vratiti milo za drago.
Vratiti? Za to?
Za ono to je uinila tvoja ena.
U tome nema logike.
U osveti nikada nema logike. Budi pametan. Sredit e te, na bilo koji nain. ak i
kad da otkaz, kao to sam ja uinio, oni pobjesne. Oni to shvaaju kao izdaju. Od svih
oekuju da ostanu zauvijek u njihovu jarmu.
Kao u braku dodao sam.
Dok nas smrt ne rastavi priklopio je Jim. Upravo tako. I sredit e te. Preko tvoje
ene. Ili moda preko tvojega oca. Vidjet e.
Dizalo je stiglo i ja sam uao u njega. Mislio sam da e ui sa mnom. Da sam znao da
nee, nikako ga ne bih propustio pitati da mi objasni tu primjedbu o mojem ocu. On je
zakoraio unutra i nagnuo se da pritisne dugme za prizemlje. Tada je ve bilo kasno.
Nemoj dati napojnicu vozau dobacio je Jim, jo uvijek se smijeei vratima to
su se za mnom zatvorila. To se kosi sa stavovima kompanije.
Posljednje to sam od njega vidio bio je taj iroki osmijeh, od uha do uha. Jo mi je
dugo lebdio pred oima.
Kad sam iziao na ulicu, snijeg se gomilao sve vie i vie, a zrak je bio ispunjen
golemim pahuljicama koje su leprale i padale, poput sjemenja platane s pokvarenim
motoriima.
Gdje vam je prtljaga? upitao je voza. Izlazei iz automobila pljusnuo je ostatak
svoje kave na snijeg na kojemu je ostavila nazupan smei krater to se dimio poput Vezuva.
Nije mu bilo drago to e voziti do aerodroma u petak poslije podne, i ovjek nije trebao biti
psihijatar da bi to proitao na njegovu licu.
To je sve rekao sam.
Putujete s malo prtljage, gospodine. Otvorio mi je vrata, i ja sam sjeo. U

automobilu je bilo toplo, pa pretpostavljam da je opravo bio doao s posla, oekujui da e se


potpisati i otii kui. Sada je bio loe raspoloen.
Automobil se sporo kretao ak i prema kriterijima voingtonskog prometa u vrijeme
vikenda. Dok smo miljeli prema aerodromu, razmiljao sam o Jimu. Htio me se vjerojatno
otarasiti. Nema drugog razloga zbog kojega bi Jim izmislio tu smijenu priu o Bretu
Rensselaeru. Pomisao da je Bret sudjelovao u bilo kakvoj financijskoj muki s vladom bila je
tako apsurdna, da nisam poteno ni razmislio o tome. A moda sam trebao razmisliti.
Avion je bio poluprazan. Nakon takvoga dana veina ljudi je bila presita svega da bi
jo i trpjela silnu panju bilo koje avionske kompanije, uz izglede da avion skrene za
Manchester. Ali, u polupraznom odjeljku prve klase barem sam imao mjesta da ispruim
noge. S takvim sam oduevljenjem prihvatio ponuenu au ampanjca, da mi je stjuardesa
napokon ostavila cijelu bocu.
itao sam jelovnik za veeru trudei se da ne razmiljam o Jimu Prettymanu. Nisam
ga bio dovoljno stisnuo. Zamjerao sam Morganu, osobnom pomoniku generalnog direktora,
na tom neoekivanom telefonskom pozivu. Bio sam namjeravao da to popodne iskoristim za
kupovinu. Boi je bio proao, i posvuda su bile rasprodaje. Bio sam ugledao veliki
helikopter-igraku za kojim bi poludio moj sini Billy. Oni u Londonu uvijek su mi bili
spremni dati jo neki zadatak koji nije imao nikakve veze s mojim neposrednim poslom.
Sumnjao sam da su ovaj put odabrali mene ne zbog toga to sam sluajno bio u Washingtonu,
nego zato to su u Londonu znali da je Jim moj stari prijatelj koji e bre pristati ako ga
pozovem ja, nego bilo tko drugi iz Uprave. Kad se tog popodneva Jim pokazao prkosnim,
zapravo sam uivao pri pomisli da u njegovu neotesanu poruku prenijeti onom glupanu
Morganu. Sada, kad je bilo prekasno, padale su mi na pamet i druge stvari. Moda sam trebao
prihvatiti onu ponudu da uini to kao osobnu uslugu meni.
Razmiljao sam o Jimovim upozorenjima. On nije bio jedini koji je smatrao da
Uprava moda jo uvijek okrivljuje mene za to to je moja ena prebjegla. Ali, pomisao da bi
mi namjestili pronevjeru bila je posve neto novo. Naravno, to bi me unitilo. Nitko me vie
ne bi zaposlio kad bi mi oni prilijepili tako to. Bila je to gadna pomisao, ak i gora od one
usputne primjedbe da bi me mogli srediti preko mojega oca. Kako bi me mogli srediti preko
mojega oca? Moj otac vie nije radio za Upravu. Moj je otac bio mrtav.
Otpio sam jo ampanjca pjenuava vina bolje je i ne piti ako dopusti da se ohlade
i dokrajio bocu prije nego to sam na trenutak zamirio pokuavajui se sjetiti to je tono
Jim rekao. Mora da sam zadrijemao. Bio sam umoran, zaista umoran.
Prenuo sam se onoga trena kad me stjuardesa grubo prodrmala i rekla:
Hoete li doruak, gospodine?
Nisam veerao.
Rekli su nam da ne budimo putnike koji spavaju.
Doruak?
Sletjet emo u London, na Heathrow, za otprilike etrdeset i pet minuta.
Bio je to avionski doruak: smeurana slanina, plastino jaje s malim, starim
pecivom, umjetnim mlijekom i kavom. Iako sam umirao od gladi, bilo mi ga je vrlo lako
odbiti. Ali, ni veera koju sam propustio vjerojatno nije bila bolja, a barem smo izbjegli i
skretanje za sunani Manchester koje nam je prijetilo. ivo se sjeam posljednjeg puta kad
sam prisilno letio za Manchester. Svo starije osoblje aviona otilo je i sakrilo se u toalet sve
dok bijesne, neoprane, gladne putnike nisu utrpali u vlak u kojemu nije bilo grijanja.
Ali, uskoro sam ponovo kroio nogom na londonsko tlo. Iza ograde stajala je Gloria.

Obino je dolazila da me doeka na aerodrom, a nema vee ljubavi od one to pobuuje koga
da dobrovoljno doe na londonski Heathrow.
Blistala je; onako visoka stajala je na vrhovima prstiju i mahala iz sve snage. S
dugakom, prirodno plavom kosom i ivanim kostimom od jelenje koe s velikim krznenim
ovratnikom, izgledala je poput svjetionika u redu klonulih dobrodolih putnika to su se
poput pijanaca oslanjali na ogradu terminala broj tri. A ako je malo previe i mahala svojom
torbicom marke Gucci i nosila te velike sunane naoale ak i zimi, i to u vrijeme doruka,
pa, moralo joj se malo i progledati kroz prste zbog injenice da je imala upola manje godina
nego ja.
Auto je vani apnula je kad me oslobodila vrstog zagrljaja.
Dosad su ga ve odvukli.
Ne budi grozan. Bit e tamo.
I bio je, naravno. A ni prognoze meteorologa za snijeg i led nisu se obistinile. Taj se
dio Engleske kupao u sjajnom ranojutarnjem suncu, a nebo je bilo modro i gotovo posve
vedro. Samo, bilo je prokleto hladno. Meteorolozi su rekli da je to najhladniji sijeanj od
1940. godine, ali tko jo njima vjeruje?
Nee prepoznati kuu hvalila se jurei auto-putom u utom ulubljenom miniju ne
obazirui se na ogranienje brzine, gurala se pred nos bijesnim taksistima i trubila pospanim
vozaima autobusa.
Za tjedan dana nisi mogla mnogo uiniti.
Ha, ha! ekaj samo da vidi.
Bolje da mi odmah kae rekao sam Sa slabo prikrivenom zabrinutou. Nisi
valjda sruila zid oko vrta? Susjedove gredice s ruama...
ekaj da vidi! ekaj da vidi!
Pustila je volan da bi me tresnula akom po nozi, kao da se eli uvjeriti da sam zaista
od krvi i mesa. Ili je shvaala kakvi me razliiti osjeaji mue zbog preseljenja iz kue u
Maryleboneu? Ne samo zato to je Marylebone bio prikladan i u centru, nego i zato to je to
bila prva kua koju sam ikada kupio, unato hipoteci koja je jo bila na njoj, i na koju je
banka pristala samo zbog intervencije mojeg dobrostojeeg tasta. Pa, Duke Street nije
zauvijek izgubljen. Kua je bila iznajmljena etvorici amerikih neenja zaposlenih u gradu.
Bankarima. Plaali su lijepu stanarinu koja ne samo da je pokrivala hipoteku, nego mi je
omoguavala da ivim u kui u predgrau, i jo mi je preostajalo, neto malo novca da
namirim trokove brige oko dvoje djece koja nisu imala majku.
Gloria je bila u svojem elementu otkako sam preselio u novu kuu. Za nju to nije bila
prilino pohabana kua, upola na osami, s fasadom koja se gulila, kusatim vrtom i
izbetoniranim sporednim ulazom koji je sluio kao parkiralite. Za Gloriju je to bila prilika da
mi pokae kako ne mogu bez nje. Bila je to njena ansa da nas makne iz sjene moje ene
Fione. Balaklava Road broj trinaest trebala je biti nae gnjezdace, mjesto u kojemu emo se
skrasiti i zauvijek sretno ivjeti, kao u bajkama koje je jo ne tako davno itala.
Nemojte krivo shvatiti. Volio sam je. Oajniki. Na putu sam brojio dane, ponekad
ak i sate, kad emo opet biti zajedno. Ali to ne znai da nisam vidio kako ne odgovaramo
jedno drugome. Ona je jo bila dijete. Momci koje je imala prije mene bili su kolarci; klinci
koji su joj pomagali oko logaritama i nepravilnih glagola. Jednoga e dana iznenada shvatiti
da je tamo vani eka irok svijet. Dotad u vjerojatno ve biti ovisan o njoj. Bez vjerojatno.
Ve sam sada bio o njoj ovisan.
Je li sve dobro prolo?
Sve u redu rekao sam.

Netko iz Centralnog fonda ostavio ti je poruku na stolu... zapravo, pet-est poruka.


Neto o Prettymanu. Smijeno ime, je l da?
Nita vie?
Ne. U uredu je bilo vrlo mirno. Neobino mirno. Tko je Prettyman? upitala je.
Jedan moj prijatelj. Oni hoe da doe dati iskaz... o nekom novcu kojem ne mogu
ui u trag.
A on ga je ukrao? Sada se zainteresirala.
Jim? Ne. Kad Jim bude zavukao ruku u blagajnu, izvui e najmanje deset milijuna.
Mislila sam da ti je prijatelj primijetila je s predbacivanjem.
Samo se alim.
Tko ga je, onda, ukrao?
Nitko nita nije ukrao. To samo raunovoe imaju uobiajenu zbrku sa svojim
papirima.
Stvarno?
Zna koliko blagajni treba da opravda trokove. Jesi li vidjela sve one upitnike koje
su stavili na nalogu za proli mjesec?
To su samo tvoji trokovi, dragi. Neki ljudi ih potpiu i plate u roku od tjedan dana.
Nasmijeio sam se. Bilo mi je drago da promijenim temu. Prettymanova upozorenja
ostavila su mukli osjeaj straha u meni. Bilo mi je teko u utrobi, kao od loe probave.
Stigli smo u Balaklava Road u rekordnom vremenu. Bila je to ulica malih
viktorijanskih kua s velikim prozorima na erkerima. Ponegdje su fasade bile obojene
ukusnim pastelnim tonovima. Bila je subota. Iako je bilo rano jutro, domaice su teturale kui
pod teretom grozniavog kupovanja, a muevi su prali automobile; svatko je pokazivao onu
maninu energiju i odlunost koju Britanci posveuju iskljuivo svojim hobijima.
Susjed koji je ivio u drugom dijelu nae dvojne, izdvojene kue, agent
osiguravajueg zavoda i strastveni vrtlar, sadio je svoje boino drvce u tvrdu smrznutu
zemlju svoga vrta. Mogao si je utedjeti trud, jer se ona nikada ne prime kau da im
prodavai opare korijenje. Mahnuo nam je vrtnom lopaticom kad smo se pokraj njega zavezli
u uzak sporedni ulaz. Bilo je veoma tijesno izii.
Gloria je ponosnim zamahom otvorila svjee obojena ulazna vrata. U hodniku su bile
nove tapete, s velikim smekastoutim cvjetovima na vitiastim stapkama, i novi sag. Divio
sam se rezultatu. U kuhinji je, na stolu prostrtom naim najfinijim porculanom, bilo jaglaca.
Visoke ae od, bruenog stakla ekale su spremne za sok od narane, a tanke krike slanine
bile su poslagane uz tednjak uz etiri smea jaja i novu teflonsku tavu.
Obiao sam s njom cijelu kuu i odigrao ulogu koja mi je bila namijenjena. Nove
zavjese su bile prekrasne. Pa to ako je teko ustati iz smeeg konog trosjeda, kad imamo
daljinski upravlja za TV? Ali, kad smo se vratili u kuhinju u kojoj je mirisalo na dobru kavu,
a moj je doruak cvrao u tavi, znao sam da mi ima jo neto rei. Zakljuio sam da se ne tie
kue. Zakljuio sam i da nije nita vano. Ali, tu sam se prevario.
Dala sam otkaz rekla je preko ramena, stojei za tednjakom. Bila je prijetila da e
otii iz Uprave ne jednom, nego nekoliko stotina puta. Dotad sam uvijek samo ja bio u ii
njezina bijesa i frustracije. Obeali su da e me poslati na Cambridge. Obeali su!
Bjesnjela je pri pomisli na to. Podigla je pogled s tave i mahnula vilicom prema meni prije
nego to je ubola drugu kriku slanine.
A sada te ne putaju? Rekli su ti to?
Sama u platiti kolovanje. Imat u dovoljno novca, ako budem pazila rekla je.

U lipnju u imati dvadeset tri godine. Ve u se tada osjeati kao starica, sjedei sa svim
onim osamnaestogodinjim kolarcima.
to su rekli?
Morgan me proli tjedan zaustavio na hodniku. Pitao me kako sam. Ja sam njega
pitala to je s mojim Cambridgeom. Nije imao petlje da mi iskreno kae. Rekao je da nema
novca. Gad jedan! A ima dovoljno novaca da Morgan odlazi na konferencije u Australiju, i
na onaj prokleti simpozij u Toronto. Za izlete ima novaca!
Kimnuo sam glavom. Ne mogu rei da Australiju i Toronto smatram sjajnim
izletitima, ali moda je Morgan imao svoje razloge.
Jesi li mu to rekla?
I te kako sam mu rekla. uo je on svoje. Bili smo ispred zamjenikove kancelarije.
Mora da je uo svaku rije. Nadam se da jest.
Ti si prava vjetica dometnuo sam.
Tresnula je tanjure na stol reei a zatim se, ne mogavi vie odrati ljutnju da bi se
iskazala, nasmijala.
Da, jesam. Ti me jo nisi takvu upoznao.
to si to rekla, ljubavi?
Ti se prema meni ponaa kao prema zaostalom djetetu, Bernarde. Ja nisam budala.
Nisam nita rekao. Tost je iskoio iz tostera uz glasan kljocaj. Uhvatila je obje krike prije
nego to su skliznule u sudoper, i stavila ih na tanjur, uz moja jaja i slaninu. Zatim je, kad
sam poeo jesti, sjela nasuprot meni, uhvatila lice rukama, lakata naslonjenih na stol, i
prouavala me kao neku ivotinju iz zoolokog vrta. Ve sam se navikavao na to, ali jo
uvijek mi je bilo neugodno. Promatrala me sa zbunjujuom znatieljom. Ponekad bih podigao
pogled s neke knjige, ili zavrio telefonski razgovor, i ulovio je kako me promatra s tim istim
izrazom lica.
to si rekla, kada e se djeca vratiti? upitao sam.
Ne smeta te to su otili na sajam rada?
Ne znam to je sajam rada odvratio sam, i u tome je bilo istine.
Odrava se u predvorju crkve u Sebastopol Roadu. Ljudi prave kolae i zimnicu,
pletu vunena zvona za ajnike, i poklanjaju neeljene boine poklone. Prihod ide u pomo
za izgladnjele.
A zato su Billy i Sally htjeli ii?
Znala sam da e se ljutiti.
Ne ljutim se, ali zato su htjeli ii?
Bit e i igraaka, i knjiga, i svega. To je, zapravo, trnica stare i jeftine robe, ali je
Udruenje ena radije naziva Novogodinji sajam rada. Bolje zvui. Znala sam da ti nee
donijeti nikakvih poklona.
Pokuao sam. Htio sam, zaista jesam.
Znam, dragi. Zbog toga djeca i nisu htjela biti kod kue kad doe. Ja sam im rekla
da idu. Dobro je za njih da se drue s drugom djecom. Nije lako promijeniti kolu u njihovim
godinama. U Londonu su ostavili mnogo prijatelja; ovdje moraju stei nove. Nije to lako,
Bernie. Bio je to pravi govor. Moda ga je bila unaprijed pripremila.
Znam. Jo sam uvijek razmiljao o stranoj mogunosti da ona ode na sveuilite
slijedeeg listopada, ili kada ve poinje godina na fakultetima. to u ja s tom bijednom
kuom, daleko od svih koje poznajem? I, to s djecom?

Sigurno je opazila izraz mojega lica.


Dolazit u svakog vikenda obeala je.
Zna da je to nemogue odvratio sam. Vraki e mnogo uiti. Znam ja tebe,
htjet e sve napraviti bolje nego itko prije tebe.
Bit e sve dobro, dragi zakljuila je. Ako mi hoemo da bude dobro, onda e i
biti. Vidjet e.
Muffin, na olinjali maak, doao je i kucnuo po prozoru. Muffin kao da je bio jedini
lan nae obitelji koji se u Balaklava Roadu smjestio bez ikakvih potekoa. A ak je i
Muffin ponekad cijele noi ostajao vani.


Jo jednu stvar nisam volio u predgrau: odlazak na posao. Prkosio sam jutarnjim
zastojima u starom volvu, ali Gloria se rijetko vozila sa mnom u automobilu. Uivala je
putovati vlakom, ili je barem tako govorila. Rekla je da tako ima vremena za razmiljanje.
Ali, vlak to je stizao u 7.32 uvijek je bio prepun ljudi iz jo daljih predgraa. A ja sam mrzio
stajati sve do stanice Waterloo. Drugo, bio je tu problem mojeg rezerviranog mjesta za
parkiranje. Hijene su ve kruile. Starac koji je vodio Kadrovski poeo je govoriti o cijeni
mjesta im sam upisao novu adresu. Dolazit ete vlakom, pretpostavljam? Ne, otro sam
rekao. Neu. I nisam, osim nekoliko dana dok je stari volvo bio na popravku mehanizma za
prijenos. Izraunao sam da. bi bilo potrebno samo pet dana zaredom da moje teko steeno
mjesto za parkiranje daju nekome tko e ga bolje iskoristiti.
Zato sam u ponedjeljak iao automobilom, a Gloria vlakom. Naravno, stigla je prije
mene. Ured se nalazi svega nekoliko minuta hoda od stanice Waterloo, a ja sam se morao
vui kroz vimbldonske prometne zastoje.
Doao sam u ured i vidio da su se uzbuna i malodunost proirili na cijelu zgradu.
Dicky Cruyer je ve bio tamo, to je bio sigurni znak krize. Zacijelo su mu telefonirali kui i
rekli mu da se namah rastane od lagodnog doruka u kojemu uiva nakon tranja po parku u
Hampsteadu. ak se i sir Percy Babcock, zamjenik generalnoga, dovukao iz svoje privatne
odvjetnike kancelarije kako bi odvojio vremena za ranu jutarnju sjednicu.
Soba za sastanke broj dva obavijestila me djevojka to je ekala u hodniku.
apnula je to kao da pokazuje zatomljeno uzbuenje; kao da je to bio dan kakav je ekala
oduvijek, otkad je poela tipkati sve one dosadne izvjetaje za nas. Pretpostavljam da ju je
Dicky zasigurno poslao da straari pred mojom kancelarijom. Sir Percy vodi sastanak.
Rekli su da im se pridruite im stignete.
Hvala, Mabel odvratio sam i pruio joj svoj kaput i konu aktovku s nevanim
nerazvrstanim papirima, koju sam se nadao da e izgubiti. Usluno se nasmijeila. Nije se
zvala Mabel, ali ja sam ih sve tako zvao, i vjerojatno su se bile navikle na to.
Soba broj dva bila je na najviem katu, u uskoj prostoriji u koju je moglo sjesti jedva
etrnaest ljudi, a gledala je ravno na mjesto gdje je ruan gradski toranj zakrivao niske sive
oblake ispod sebe.
Samsone! Dobro je rekao je zamjenik generalnoga kad sam uao. ekali su me
notes, uta olovka i stolica, a ekala su i jo dva prastara notesa i olovke to su moda (ili
moda nisu) ekali ostale koji su stizali na posao nadajui se da nitko nee opaziti da kasne.
Loa srea.
Jesi li uo? upitao me Dicky.
Vidio sam da je to Dickyjev problem. Bila je to kriza na Njemakogi odjelu. Nije to
bio rutinski sastanak kod zamjenika, sastanak na kojem bi se odluivalo o godinjim
odmorima, ili pak razgovaralo o tome kamo je Centralni fond stavio kojih nekoliko stotina
funti to ih je Jim Prettyman odobrio Bretu Rensselaeru, a koje Bret Rensselaer nikada nije
dobio. Ovo je bilo ozbiljno.
Nisam odgovorio sam. to se dogodilo?
Bizet rekao je Dicky i nastavio gristi nokat.
Poznavao sam tu grupu; barem koliko kancelarijski ovjek koji sjedi u Londonu moe

poznavati ljude koji obavljaju zaista gadan i opasan posao. Negdje blizu Frankfurta na Odri,
upravo na granici Istone Njemake i Poljske.
Poljaci dometnuo sam ili je barem tako poelo. S Poljacima koji su radili u
nekakvoj tekoj industriji.
Tako je potvrdio je Dicky otroumno. Imao je nekakav fascikl i gledao u njega da
provjeri koliko me dobro slui sjeanje.
to se dogodilo?
Izgleda gadno odvratio je Dicky, nenadmani umjetnik besmislenih odgovora na
gotovo svaku temu, osim o gastronomskim odlikama skupih restorana.
Billingsly, elavi mladi iz Odjela za obradu podataka, kvrcnuo je po dlanu ruke
tekim naoalama s debelim okvirom i rekao:
Izgleda da smo izgubili vie od jednoga. To je uvijek lo znak.
Znai, to su ve znali i u Odjelu za obradu podataka. Stvari su stvarno prekrasno
izgledale.
Da potvrdio sam. To je uvijek lo znak.
Billingsly me pogledao kao da sam ga oamario. Sada nesrdaan, dodao je:
Ako vi znate to bismo mi jo mogli uiniti...
Jeste li pokuali uspostaviti lanani kontakt? upitao sam.
Kao da Billingsly nije bio siguran to je lanani kontakt, prozivka preivjelih. Ali
napokon je Harry Strang, stariji gorila iz Operativnog, prestao eati obraz gumicom na
suprotnom kraju posve nove ute olovke dovoljno dugo da bi mi odgovorio.
Juer ujutro.
Prebrzo.
To sam i ja rekao zamjeniku dometnuo je Dicky Cruyer, pokorno kimajui
glavom sir Percyju. Dicky je iz minute u minutu izgledao sve umornije. Obino je u ovakvim
situacijama pribjegavao neemu posve beskorisnom. Sada ga je muila pomisao na to da e
morati donijeti odluku i potpisali je pred svima.
Misa napomenuo je Harry Strang.
Sastaju se na misi, nedjeljom ujutro objasnio je Dicky Cruyer.
Nema drugih kontakata? upitao sam.
Nema dobacio je Strang. Zato i jest zabrinjavajue.
I te kako, dovraga potvrdio sam. to jo?
Na trenutak je nastala tiina. Da sam bio paranoian mogao sam lako posumnjati da
mi ne ele otkriti injenice.
Svata dometnuo je Billingsly.
Strang je rekao:
Imamo neto iznutra. Dvojica su uhapena zbog ispitivanja na podruju Frankfurta.
Berlin.
Berlina? Ne, Frankfurta primijetio je Billingsly.
Tada mi je ve bilo dosta Billingslyja. Svi iz Odjela za obradu podataka bili su poput
njega: mislili su da nam nedostaje nekoliko megabajta u RAM-u da bismo im bili dorasli.
Ne ponaajte se kao bubala dobacio sam Strangu. Dolazi li vaa informacija iz
Berlina, ili iz Frankfurta?
Iz Berlina odgovorio je Strang. Iz Normannenstrasse. Bila je to velika etvrt

od sivoga kamena u Berlin-Lichtenbergu, iz koje je Stasis, istononjemaka dravna sluba


sigurnosti, zastraivala svoje graane i gurala nos u nae stvari.
Preko vikenda rekao sam. To ne zvui dobro. Ako je frankfurtska sluba
sigurnosti to javila teleprinterom, mora da misle kako imaju neto vrijedno.
Problem o kojemu mi sada raspravljamo istakao je zamjenik s blagom utivou s
kojom odvjetnici vode nervoznog optuenika prema neporecivom priznanju krivice jest da
li da to sprovedemo do kraja. Pogledao me i nagnuo glavu u jednu stranu, kao da me tako
bolje vidi.
Zurio sam u njega. Bio je on smijean debeljukast ovjeuljak svijetlih oiju, sjajna
ruiasta lica i kose zalizane uz glavu. Crni sako, prsluk pun prastarih kemijskih i obinih
olovaka, prugaste hlae i kravata iz neke opskurne privatne kole prikvaena iglom s
draguljem. Advokat. Da ste ga vidjeli na ulici, pomislili biste da je treerazredni pravnik ili
slubenik u odvjetnikoj kancelariji. U stvarnom ivotu to e rei, izvan te zgrade vodio
je jednu od najuspjenijih odvjetnikih tvrtki u Londonu. Nisam mogao dokuiti zato
nastavlja s ovim nezahvalnim poslom, ali bio je samo korak do toga da rukovodi cijelom
Upravom. Generalni je, na kraju krajeva, bio na izdisaju. Upitao sam:
Mislite, hoete li nekoga zaduiti da to dovri?
Upravo tako potvrdio je zamjenik. Mislim da bismo svi eljeli uti vae
miljenje, Samsone.
Pokuao sam dobiti na vremenu.
Nekoga iz berlinske terenske jedinice? upitao sam. Ili odnekud drugdje?
Mislim da berlinsku terensku jedinicu u ovo ne bi trebalo mijeati dometnuo je
brzo Strang. Bio je to glas iz Operativnog.
Naravno, imao je pravo. Poslati nekoga iz Zapadnog Berlina u takvu situaciju bilo bi
ludo. U tom podruju svakoga stranca odmah ispituje svaki prokleti tajni policajac na
dunosti, i nekolicina koji nisu na dunosti.
Vjerojatno imate pravo rekao sam, kao da neto priznajem.
Strang je dodao:
Strpali bi ga u uzu prije nego se potpie u hotelsku knjigu gostiju.
Imamo ljude blie primijetio je zamjenik.
Sada su svi gledali u mene. Zato su me ekali da im se doem pridruiti. Znali su
kakav e biti odgovor, ali htjeli su se osigurati da ga uju od mene, biveg terenca, koji e ga
glasno izrei. Zatim su mogli nastaviti sa svojim poslom, ili svojim rukom, ili odrijemati do
slijedee krize.
Ne moemo ih samo tako prepustiti ustvrdio sam.
Svi su kimnuli. Morali smo se najprije dogovoriti oko pogrenog odgovora; takva je
bila etika Uprave.
Od njih smo dobivali dobre informacije napomenuo je Dicky. Nita veliko,
razumije se, to su obini radnici iz ljevaonice, ali nikada nas nisu iznevjerili.
Ja bih htio uti to Samson misli oglasio se zamjenik. U ruci je drao tanku zlatnu
olovku. Naslonio se u stolici, ruku ispruenih prema notesu. Podigao je pogled s onoga to je
pisao, zagledao se u mene i ohrabrio me osmijehom.
Morat emo to pustiti rekao sam napokon.
Recite dometnuo je zamjenik svojim efovskim glasom.
Proistio sam grlo.

Nita ne moemo uiniti zakljuio sam, prilino glasno. Jednostavno emo


morati priekati i vidjeti.
Svi su se okrenuli da vide to e na to rei zamjenik.
Mislim da je to razborito napokon je protisnuo. Dicky Cruyer s olakanjem se
nasmijeio to je netko drugi donio odluku. Naroito odluku da se nita ne poduzme.
Promekoljio se i proao rukom kroz kovravu kosu, ogledao se po prostoriji i kimnuo
glavom. Zatim je pogledao zapisniara kako bi se uvjerio da biljei sve to smo rekli.
Znai, zaradio sam plau za taj dan. Rekao sam im tono ono to su eljeli uti. Sada
se dan-dva nita nee dogoditi, osim to e skupini poljskih radnika upati nokte ne pazei na
dezinfekciju, uz stenografa koji e ekati na njihova priznanja.
Netko je zakucao na vrata, i stigao je pladanj s ajem i keksima. Billingsly je,
vjerojatno zato to je bio najmlai od nas i najmanje patio od artritisa, ili zato to je elio
ostaviti dojam na zamjenika, podijelio alice i tanjurie, i dodavao mlijeko i ajnik du
uglaanog stola.
Keksi od zobenog brana s okoladom! primijetio je Harry Strang. Pogledao sam
ga i on je namignuo. Harry je znao o emu se tu radi. Harry je proveo mnogo vremena na
vjetrometini i znao je to mislim.
Harry mi je nalio aj. Uzeo sam ga i otpio. U mojem se elucu pretvorio u kiselinu.
Zamjenik se nagnuo prema Billingslyju da ga upita neto o silnim kvarovima od kojih su u
posljednje vrijeme patili kompjutori u utoj podmornici. Billingsly je rekao da se i moraju
oekivati problemi s tim elektronskim igrakama. Zamjenik je odvratio da se ne moraju
oekivati, ako za njih plati dva milijuna funti.
Keks? upitao je Harry Strang.
Ne, hvala.
Koliko se sjeam, voljeli ste kekse od zobenog brana s okoladom ustvrdio je
sarkastino.
Nagnuo sam se da vidim to je zamjenik napisao u svoj notes, ali tamo je bio samo
crte: tisuu vijugavih koncentrinih krunica s velikom tokom u sredini. Nema izlaza, nema
rjeenja, nema niega. Bio je to odgovor koji je oekivao na svoje pitanje, pretpostavljam, i ja
sam mu ga dao. ista petica, Samsone. Moe ii i uzeti dvjesto funti.
ak ni najzaposleniji meu nama nisu smjeli otii prije nego to zamjenik popije aj.
Ba kad je zamjenik krenuo prema vratima, Morgan, najpuzavije potrkalo generalnoga, urno
je uao crven u licu, s kaputom marke Melton, nosei kao oltarsku svijeu kratak kiobran na
sklapanje. Raspjevanim velkim akcentom rekao je:
Oprostite to kasnim, gospodine. Imao sam veoma stranu i neoekivanu nevolju s
automobilom. Ugrizao se za usnu. Iscrpljenost i tjeskoba inili su mu lice jo bljeim nego
obino.
Zamjenik je bio ljutit, ali je dopustio da tek traak ljutnje izbije na vidjelo.
Snali smo se i bez tebe, Morgane izustio je.
Kad je zamjenik iziao, Morgan me pogledao s dubokom mrnjom koju nije
pokuavao prikriti. Moda je mislio da sam ja kriv za njegovo ponienje, ili me je moda
okrivljavao zbog toga to sam bio prisutan kad se to dogodilo. Bilo kako bilo, ako Upravi
ikada zatreba netko tko e me pokopati, Morgan e biti oduevljeni dobrovoljac. Moda je
ve i radio na tome.
Siao sam dolje, s olakanjem to sam mogao otii s tog sastanka, iako je to znailo
sjediti u mojem pretrpanom malom uredu i nagledavati se iznad hrpe nerijeenih spisa.

Zabuljio sam se u klimavi stoli pod prozorom, tonije reeno u dvije kutije prekrasno
umotane kao boini pokloni, od kojih je na jednoj pisalo Billy, a na drugoj Sally.
Dovezao ih je kamionet za dostavu robne kue Harrods, s karticama na kojima je pisalo: Uz
najtopliju ljubav, mama, ali ne Fioninim rukopisom. Trebao sam ih dati djeci prije Boia,
ali ostavio sam ih tamo i pokuavao ne misliti na njih. Bila je slala poklone i prijanjih
Boia, i ja sam ih stavljao pod jelku. Djeca bi proitala kartice bez rijei. Ali, ove godine
smo slavili Boi u novom malom domu, i nekako nisam elio da se Fiona mijea u to.
Selidba mi je pruila priliku da se otarasim Fionine odjee i osobnih stvari. elio sam poeti
ispoetka, ali zbog toga mi nije bilo lake suoiti se s te dvije sjajne kutije koje su me ekale
svaki put kad bih uao u ured.
Moj pisai stol bio je u neredu. Sekretarica, Brenda, zamjenjivala je dvije slubenice
iz arhive koje su bile na bolovanju, porodiljskom, ili tako neemu, pa sam pokuao srediti
silan nered koji je nastao na pisaem stolu dok sam bio odsutan.
Prvo na to sam naiao bile su poruke s crvenom oznakom hitno, u vezi s
Prettymanom. Boe dragi, od prolog etvrtka mora da je bilo novih poruka, zahtjeva,
zaduenja i savjeta koji su slijetali na moj stol svakih pola sata. Hvala bogu to je Brenda bila
toliko pametna da ih sve ne poalje u Washington. Pa, sada sam opet bio u Londonu, a oni
mogu pronai nekoga drugog da ode gnjaviti Jima Prettymana da se vrati ovamo, pa da ga na
laganoj vatri peku one cveke iz Centralnog fonda, koje se okreu kako vjetar pue, i koje
oajniki trae nekog nesretnika da mu navale krivicu za vlastite propuste.
Sve sam to bacao u klasificirano smee, kad sam opazio potpis. Billingsly. Billingsly!
Bilo je prokleto udno da mi Billingsly nije to spomenuo tog jutra u sobi za sastanke broj
dva. Nije me ak ni pitao to je bilo. Njegova strast, da ne kaem opsesija, da dovede
Prettymana ovamo, nekako se navrat-nanos ohladila. Tako je to ilo s ljudima poput
Billingslyja, i mnogim drugima u Upravi, kod kojih su se zbunjujuom brzinom smjenjivale
faze panike i gubitka pamenja.
Bacio sam poruke u ko za papir i zaboravio na to. Nije bilo potrebno praviti neprilike
Jimu Prettymanu. Ja sam smatrao da je budala to se odjednom dri tako bahato oko tako
jednostavne stvari. Mogao je dati iskaz i biti zlatni deko; mogao je odbiti a da ne uzruja
nikoga od njih. Ali, mislim da se on volio suprotstavljati. Odluio sam izgladiti stvar koliko
god budem mogao. Kad budem morao napisati izvjetaj, neu napisati da je kao iz topa
odbio. Napisat u da je razmislio o tome. A dok ne trae izvjetaj, neu nita ni rei.
Nisam vidio Gloriju dok nismo zajedno ruali u restoranu. Njezino teno znanje
maarskog jezika nedavno joj je bilo donijelo posao u prizemlju; unapreenje, veu plau i
mnogo veu odgovornost. Pretpostavljam da su mislili kako e to biti dovoljno da zaboravi
na obeanja koja su joj dali o plaenom studiju na Cambridgeu. To to je dobila novi posao
znailo je da je viam mnogo manje, pa smo za rukom poeli rjeavati kuanske probleme:
Bi li izgledalo previe nametljivo da pozovemo Cruyerove na veeru? Kod koga je priznanica
s kemijskog ienja? Zato sam otvorio novu konzervu maje hrane za Muffina, kad je stara
samo dopola prazna?
Pitao sam se jesu li rekli togod nova o njezinu otkazu, nadajui se, pretpostavljam, da
bi se mogla predomisliti. Nije se predomislila. Kad sam naeo tu temu preko pizze s gljivama
i zimske salate, rekla mi je da joj je neka prijateljica pisala kako postoje neke udobne sobe u
Cambridgeu koje bi vjerojatno mogla iznajmiti.
A to u ja s kuom?
Nemoj tako glasno, dragi umirivala me. I dalje smo se glupavo pretvarali da nai
kolege s posla, i drugi koje bi to moglo zanimati, ne znaju da ivimo zajedno. I dalje u
plaati pola stanarine. Rekla sam ti to.

Nema to veze sa stanarinom nastavio sam. Ja jednostavno ne bih bio uzeo onu
kuu bogu iza lea samo zato da tamo svake veeri sjedim sam, gledam televiziju i skupljam
prljavo rublje dok ne budem imao dovoljno da napunim bubanj u stroju za pranje.
Na to se malo nasmijeila. Nagnula se blie meni i rekla:
Kad otkrije koliko rublja djeca svaki dan zaprljaju, nee brinuti kako da napuni
stroj. Trait e trgovinu u kojoj moe kupiti praak na rasprodaji. Pijuckala je sok od
jabuke s dodatkom vitamina C. Ima dadilju za djecu. Ona zlatna gospoa Palmer doi e ti
svaki dan poistiti kuu. Ja u dolaziti svakog vikenda. Zaista ne znam zbog ega si zabrinut.
Kad bi barem gledala malo realnije. Cambridge je prokleto daleko od Balaklava
Roada. Vikendom e promet biti grozan, eljeznica je jo gora, a ti e, uostalom, morati
uiti.
Kad bih te barem mogla uvjeriti da ne brine odvratila je.
Jesi li bolestan? Ne lii na sebe otkako si se vratio iz Washingtona. Zar je tamo
neto polo po krivu?
Da sam znao to e uiniti, drugaije bih planirao stvari.
Pa govorila sam ti. Stalno sam ti to govorila. Pogledala je u tanjur i nastavila jesti
svoju zimsku salatu kao da se vie nema to rei. U neku je ruku imala pravo. Stalno mi je to
govorila. Godinama mi je govorila da e otii na Cambridge i s odlinim diplomirati
filozofiju, politike znanosti i ekonomiju, do ega joj je bilo stalo. Toliko mi je puta to rekla,
da sam odavna prestao pridavati tome ikakav znaaj. Kad mi je rekla da je zaista dala otkaz,
bio sam zapanjen.
Mislio sam da e to biti slijedee godine protisnuo sam neuvjerljivo.
Ti si mislio da to nikada nee biti otresito je rekla. Kad je podigla pogled,
prekrasno mi se nasmijeila. Jedno se mora priznati u vezi s tim odlaskom u Cambridge.
Zbog njega, je bila nevjerojatno razdragana. Ili je to bilo samo zbog toga to me vidi u
neprilici?


Bila je Glorijina veer za posjet roditeljima. Utorkom je imala sat matematike,
srijedom ekonomije, a etvrtkom naveer posjeivala je roditelje. Ona je planirala vrijeme za
takve stvari, pa sam se ponekad pitao spadam li ja u njezine obaveze, ili u slobodno vrijeme.
Ostao sam raditi otprilike sat vremena due kad me je nazvao gospodin Gaskell,
nedavno umirovljeni artiljerijski stariji narednik I klase, koji se zaposlio kao ovjek od
osiguranja na recepciji.
Ovdje je jedna dama. Trai vas, gospodine Samsone. Promukao apat ovjeka iz
slube sigurnosti bio je silno povjerljiv, gotovo zavjereniki. Pitao sam se je li to iz
potovanja prema mojim poslovnim, ili drutvenim obavezama.
Ima li ona ime, gospodine Gaskell?
Lucinda Matthews. Uinilo mi se da ga je proitao s ceduljice koju posjetioci
moraju popuniti.
Reeno ime nije mi nita znailo, ali pomislio sam da je bolje to ne rei.
Silazim odvratio sam.
Tako e biti najbolje rekao je ovjek iz sigurnosti. Ne mogu je pustiti gore, u
zgradu. Vi to razumijete, gospodine Samsone?
Razumijem. Pogledao sam kroz prozor. Nizak siv oblak koji je cijeli dan
zamraivao nebo kao da se spustio jo nie, a u zraku je bilo siunih iskrica svjetla, vijesnika
snijega koji su prognozirali. Bilo je dovoljno samo da pogledam van, pa da zadrhtim.
Dok sam ja zakljuao papire sa stola, provjerio jesu li zakljuani ormarii s klaserima
i siao u predvorje, tajnovita Lucinda je nestala.
Zgodna enica, gospodine povjerljivo mi je rekao Gaskell kad sam ga upitao kako
je ena izgledala. Stajao je pokraj pulta na porti u tamnoplavoj vratarskoj uniformi i nervozno
bubnjao prstima po hrpi asopisa sa zavrnutim stranicama, to su ih posuivali posjetiocima
koji su morali dugo ekati tu, u hodniku punom propuha. Lijepo odjevena, dama, ako
shvaate to hou rei.
Nisam ni slutio to hoe rei. Gaskell je govorio jezikom koji kao da je samo on
razumio. Bio je naroito tajanstven kad se radilo o oblaenju, drutvenom rangu i poloaju,
moda zato to podoficiri ive izvan svega toga. I ranije sam bio uo krnje reenice od
Gaskella, o najrazliitijim stvarima. Nikada nisam znao o emu govori.
to je rekla, gdje e se sastati sa mnom?
Parkirala je auto na ploniku, gospodine. Morao sam je zamoliti da ga makne. Znate
kakvi su propisi.
Da, znam.
Zbog bombi u automobilima i tih stvari. Ma kako bezvezno brbljao, uvijek je to
inio tonom etne kancelarije, i to takve kojom je on komandirao.
to je rekla, gdje da se sastanem s njom? jo jednom sam upitao. Pogledao sam
kroz staklena vrata. Poelo je snijeiti, i snijeg je padao u velikim pahuljicama. Zemlja je bila
hladna, tako da se nije otapao; zadrat e se. Trebalo je samo da se nekoliko aica snijega
raspe preko Velegrada, pa da nastane zastoj u svim oblicima javnog prijevoza. Gloria je dotad
vjerojatno ve stigla k roditeljima. Bila je otila vlakom. Pitao sam se hoe li sada odluiti da

preko noi ostane kod roditelja, ili e htjeti da doem po nju automobilom. Njezini su
roditelji ivjeli u Epsomu; za moj ukus prokleto preblizu naeg malog gnijezda u Raynes
Parku. Gloria je rekla da se ja bojim njezina oca. Nisam ga se bojao, ali nisam uivao u
intenzivnom ispitivanju maarskog zubara o mojem odnosu s njegovom mladom kerkom.
Gaskell je ponovo govorio.
Krasno vozilo. Tamnozeleni mercedes. Blistav! Ulaten! Vidi se da netko brine o
njemu. ena nikada ne bi ulatila auto. To im jednostavno nije u krvi.
Kamo je otila, gospodine Gaskell?
Rekao sam joj da bi najbolje parkiralite za nju bilo Elephant i Castle. Priao je
karti na zidu da mi pokae gdje se nalazi Elephant i Castle. Gaskell je bio krupan ovjek, a u
mirovinu je otiao u pedesetoj godini. Pitao sam se zato nije naao neku gostionicu da je
vodi. Bio bi odluan za ankom. Prethodnog tjedna, kad sam ga upitao o eljeznikim
linijama za Portsmouth, povjerio mi se izmeu rafala ostalih informacija kako je zapravo
elio raditi tako neto.
Pustite sad parkiralite, gospodine Gaskell. Moram znati gdje se eli sastati sa
mnom.
Rekla je kod Sandyja. Napomenula je da vi dobro znate gdje je to. Paljivo me
promatrao. Otkad je adresa naih ureda bila dana u javnost, zahvaljujui naporima javnosti
naklonjenih novinara-istraivaa, postojala su stroga pravila kako osoblje ne smije
posjeivati nikakve lokalne kafeterije, gostionice ni klubove, zbog redovitog prisustva
prislukivaa najrazliitijih vrsta, i amatera i profesionalaca.
Volio bih da zapiete takve stvari napomenuo sam. Nikada nisam uo za to.
Znate li na to je mislila? Je li to kafeterija, ili to?
Za takvu kafeteriju nisam uo dodao je Gaskell, mrtei se i siui zube. U
blizini nema nijedne s tim imenom. A zatim mu se, kad se sjetio, lice odjednom razvedrilo.
Veliki Henry! Tako je rekla: Kod Velikog Henryja.
Kod Velikog Hentyja ispravio sam ga. U ulici Tower Bridge. Da, znam gdje je
to.
Da, znao sam, i srce mi je potonulo u pete. Tono sam znao kakav e me
obavjetajac vjerojatno ekati kod Velikog Hentyja: gnjavator s ispruenim dlanom. A ja
sam bio planirao tu veer provesti sam kod kue, uz vatru u kaminu, peenku nedjeljne patke,
bocu vina i knjigu. Pogledao sam na vrata, pa u Gaskella. I pitao sam se ne bi li bilo razumno
zaboraviti na Lucindu, ma tko stajao iza nje, odvesti se ravno kui i ne obraati panju na
cijelu stvar. Bilo je vjerojatno da mi se tajnovita Lucinda nikada vie ne bi javila. Ovaj je
grad bio pun ljudi koji su me nekada davno poznavali, pa su me se odjednom sjetili kad im je
zatrebala pokoja funta iz dravne blagajne, u zamjenu za neki prastari i nepouzdani
obavjetajni materijal.
Ako elite da poem s vama, gospodine Samsone... otpoeo je Gaskell odjednom,
i ostavio svoju ponudu lebdjeti u zraku.
Znai, Gaskell je mislio da je na pomolu neki snagatorski posao. On je bio neustraiv
momak. Ali, zacijelo je bio prestar za takve stvari, ba kao to sam to bio i ja.
Vrlo ljubazno od vas, gospodine Gaskell odvratio sam ali vjerojatno e biti prije
dosadno, nego gadno.
Kako vi kaete protisnuo je Gaskell, ne uspijevajui prikriti razoaranje u glasu.
Zbog ono malo njegove nevjerice imao sam osjeaj da moram otii i vidjeti. Nisam
htio da izgleda kao da sam nervozan. Dovraga! Zato nisam bio dovoljno hrabar da mi ne bi
bilo stalo to nekakav Gaskell misli o meni?

Ulica Tower Bridge je velika prometnica u junom dijelu Londona koja vodi prema
rijeci, ili radije prema neobinom neogotikom mostu koji za mnoge strance predstavlja
simbol kapitala. To je Southwark. Odatle su Chaucerovi hodoasnici krenuli za Canterbury, a
nekoliko stoljea kasnije tu je na movarnom tlu izgraeno Shakespeareovo kazalite Globe.
U viktorijanskom Londonu ta je ulica s trgovinama, s desetak jarko osvijetljenih gostionica,
verglaima i trnicama otvorenim do kasno u no, bila sredite jedne od najivotnijih etvrti
glavnoga grada. Tu su se prljavi slamovi, tvornice potamnjele od dima i pretrpane
prodavaonice slatkia nalazili odmah pokraj urednih trgova sa zelenilom na kojima su mravi
inovnici i trbuasti vlasnici trgovina pokazivali svoju drutvenu nadmo.
Sada je bila tamna, prljava i tiha. Birokrati dobra srca sada su slali pomonike kui
ranije, ulini trgovci su protjerani, gotovo prazne gostionice prodavale su vodenasto hladno
pivo na koje se plaa visok porez, a tvornice su bile naputene: bio je to kolski primjer
propadanja jedne gradske etvrti, s ambicioznim tipovima koji su nainjali i dijelove sa
zelenilom.
Ranije, prije pokreta za ravnopravnost ena, modnih traperica i mekanih pizza,
biljarska dvorana kod Velikog Hentyja, s deset velikih biljarskih stolova i barom koji je imao
dozvolu za toenje alkohola i sluio toplu hranu, bio je glavno okupljalite u Southwarku.
Kroz uska vrata i polumrano stepenite ulazilo se u golemu dvoranu, zgodno smjetenu
iznad izuzetno dobre zalogajnice.
Naalost, sada se ta zalogajnica bila pretvorila u videoteku, u kojoj su polugole
filmske dive s dreavih postera pucale iz automata s boka. Svjetlo je bilo isto kakvog sam se
sjeao, a svaka biljarska dvorana cijeni se prema svjetlu. Iako je bilo vrlo mirno, svi su
stolovi bili u prometu. Zeleni stolovi presvueni vunenom tkaninom bljetali su poput
akvarija s mirnom vodom, sve dok preko njih ne bi sunula ribica jarke boje, udarila i nestala.
Veliki Henry, naravno, nije bio tu. Veliki Henry umro je 1905. godine. Sada je
dvoranu vodio mrav momak blijeda lica, etrdesetih godina. Nadgledao je bar. Izbor nije bio
irok: ovi igrai biljara nisu znali cijeniti udne pjenuave koktele kojima su bili zauzeti
barmani u koktel-barovima. Kod Velikog Hentyja pili ste viski ili votku, jako pivo ili
Guinness s tonikom i sodom, za suzdrane. Za gladne je bilo tostiranih sendvia koji su
mekani, topli i umotani u plastiku izlazili iz mikrovalne penice.
Veer, Bernarde. Poelo je snijeiti, je li? Kakvo je pamenje imao taj ovjek.
Godinama nisam bio tamo. Uzeo je svoju upaljenu cigaretu s pepeljare s reklamom za Johnny
Walker, kratko povukao, pa je stavio natrag. Sjeam se da je lanano puio, da je palio jednu
cigaretu o drugu, ali ih je rijetko stavljao u usta. Ve davno sam tamo jedne veeri bio doveo
Dickyja Cruyera da uspostavi vezu s nekim lajavim tipom koji je radio za istononjemaku
ambasadu. Iz toga nije nita izilo, ali sjeam se da je Dicky barmana opisao kao uvara
svetog plamena.
Odgovorio sam:
... Mali Guinness ... Sydney. Sjetio sam se njegova imena u trenutku beznaa.
Da, snijeg se poeo gomilati.
Naravno, bio je to Guinness u boci. To nije bilo mjesto kamo bi neki poznavalac
tamnog piva doao kuati pivo iz bave. Ali, nalio ga je uz stijenku ae drei palac tamo
gdje je pivo utjecalo u nju, kako bi pokazao da poznaje narodne obiaje, i odmjerio pravu
koliinu svijetlosmee pjene na crnome pivu.
U stranjoj prostoriji. Lagano je istresao posljednje kapi piva iz boce i bacio je, i
ne okrenuvi glavu. Vaa prijateljica je u stranjoj prostoriji. Iza stola broj etiri.
Uzeo sam svoju au piva i otpio. Zatim sam se polako ogledao po prostoriji. Stranja

prostorija kod Velikog Hentyja godinama se pokazivala korisnom brojnim bjeguncima. Vlasti
su je uvijek tolerirale. Policajci iz Istranog kriminalistikog odjela policijske stanice u ulici
Borough High drali su je pogodnim mjestom za sastajanje sa svojim cinkaroima. Krenuo
sam preko dvorane. Iza svjetiljki s resama i franicama koje su visjele iznad biljarskih
stolova, prostorija je bila mrana. Promatrai, kojih tu veer nije bilo mnogo, sjedili su na
drvenim klupama uza zid, sivih lica koja su bila samo mrlje, nevidljive tamne odjee.
Polako hodajui i zastajui da vidim svaki vjet udarac, nosio sam svoje pivo prema
stolu broj etiri. Jedan od igraa, mukarac u omiljenoj biljarskoj odjei crnim hlaama,
bijeloj koulji raskopana ovratnika i raskopanome prsluku, promijenio je rezultat zapisan
na ploi i promotrio me bezizraajnim oima kad sam otvorio vrata s oznakom Osoblje i
uao.
Mirisalo je na sapun i dezinficijens. Bilo je to malo spremite s prozorom kroz koji se
moglo vidjeti u biljarsku dvoranu, ako se povue u stranu prljav mreast zastor. Na drugoj
strani prostorije nalazio se jo jedan prozor, vei od toga, koji je gledao na ulicu Tower
Bridge. Dolje s ulice ulo se kako automobili voze kroz bljuzgavicu.
Bernarde! Bio je to enski glas. Mislila sam da nee doi.
Sjeo sam na klupu, i tek sam je onda prepoznao na priguenom svjetlu.
Cindy! iznenadio sam se. Boe dragi, Cindy!
Ti si i zaboravio da ja postojim.
Naravno da nisam. Samo sam bio zaboravio da je Cindy Prettyman pravo ime
Lucinda, i da je mogla ponovo uzeti svoje djevojako prezime. Da ti naruim pie?
Podigla je au.
To je tonik. Ovih dana ne pijem.
Jednostavno te nisam oekivao ovdje primijetio sam. Pogledao sam kroz mreastu
zavjesu prema stolovima.
Zato ne?
Da, zato ne? izustio sam i kratko se nasmijao. Kad se samo sjetim koliko me
puta Jim tjerao da se zakunem kako ga nikada vie neu igrati. U stara vremena, kad je Jim
Prettyman radio sa mnom, nauio me igrati biljar. Igrao je na turniru u klasi sveuilinih
stipendista, a i njegova ena Cindy bila je pravi strunjak za biljar.
Cindy je bila godinu-dvije starija od Jima. Otac joj je bio radnik u eliani u
Scunthorpeu; socijalist iz stare garde. Dobila je stipendiju za Sveuilite Reading. Rekla je da
nikada, jo od kolskih dana, nije imala ambicija ni za to drugo, osim da radi u dravnoj
upravi. Ne znam je li to istina, ali dobro je prolo kod komisije koja je birala kandidate.
Htjela je Ministarstvo financija, ali je dobila Ministarstvo vanjskih poslova, a na kraju i Jima
Prettymana koji je takoer doao tamo raditi. Zatim je Jim preao raditi u Upravu, i mnogo
sam ga viao. Obiavali smo doi ovamo; ja, Fiona, Jim i Cindy, petkom poslije posla. Igrali
bismo biljar da vidimo tko e platiti veeru kod Enza, u malom talijanskom restoranu u ulici
Old Kent. Uvijek sam ja bio taj. To je, zapravo, bila ala; moj nain da mu platim za poduku.
Osim toga, ja sam bio najstariji i vie sam zaraivao. Zatim su Prettymanovi odselili van
grada, u Edgware. Jim je dobio poviicu i kupio vlastiti velik biljarski stol, pa smo prestali
dolaziti kod Velikog Hentyja. Jim nas je ponekad pozivao da doemo kod njih nedjeljom na
ruak, i na biljar. Ali, poslije toga vie nikada nije bilo isto.
Igra li jo uvijek? upitala je.
Godinama nisam igrao. A ti?
Otkako je Jim otiao.
ao mi je to se to dogodilo, Cindy.

Jim i ja. Da, htjela sam razgovarati s tobom o tome. Vidio si ga u petak.
Jesam, kako Zna?
Od Charlene. U posljednje vrijeme mnogo razgovaram s njom.
Charlene?
Charlene Birkett. Ona visoka djevojka kojoj smo iznajmljivali gornji stan... u
Edgwareu. Sada je Jimova sekretarica.
Vidio sam je. Nisam je prepoznao. Mislio sam da je Amerikanka. Znai, zato mi
se nasmijeila. A ja sam mislio da je u pitanju moj animalni magnetizam.
Da nastavila je Cindy. Otila je u New York, i nije mogla dobiti posao, sve dok
Jim nije sredio da radi za njega. Izmeu njih nikada nita nije bilo brzo je dodala.
Charlene je zlatna djevojka. Kau da je zaista procvjetala otkako ivi tamo i nosi kontaktne
lee.
Sjeam je se rekao sam. Zaista sam je se sjeao, te pogrbljene, usukane djevojke s
kovravom kosom, koja nimalo nije nalikovala zgodnoj Amazonki koju sam vidio u Jimovu
uredu. Da, uvelike se promijenila.
Ljudi se promijene kad ive u Americi.
Ali, ti nisi eljela otii?
U Ameriku? Moj bi otac umro. Sada se osjeao njezin sjevernjaki akcent.
Nisam se eljela promijeniti. Zatim je ozbiljno rekla: Joj, zar to ne zvui grozno? Nisam
ba tako mislila.
Ljudi odu tamo i postanu bogatiji dometnuo sam. U tome se sastoji prava
promjena.
Jim je dobio rastavu u Meksiku dodala je. Netko mi je povjerio da zapravo i nije
zakonska. Jedna moja prijateljica, radi za ameriku ambasadu. Rekla je da meksiki brakovi i
rastave ovdje nisu legalni. Je li to istina, Bernarde?
Ne bih rekao da meksiki ambasador ivi u grijehu, ako si na to mislila.
Ali, na emu sam ja, Bernarde? On je oenio tu drugu enu. Mislim, na emu sam
sada?
Zar nisi razgovarala s njim o tome? Oi su mi se sada bile privikle na tamu, pa
sam je bolje vidio. Nije se bila mnogo promijenila. Jo se uvijek doimala kao delikatna hrpica
modanih vijuga i nervozne energije, onako niska i puna, ali nikada i debeljukasta. Privlaila
je na neki ozbiljan nain, s tamnom kosom koju je kratko iala da ne bi s njom imala brige.
Samo, nos joj je bio crven kao da je prehlaena, a oi suzne.
Pitao me da poem s njim. Bila je na to ponosna i htjela je da to znam.
Znam da te je pitao. Svima je govorio da e se predomisliti.
Ne! Imala sam svoj posao! rekla je, podigavi glas kao da e jo jednom proi
kroz svae koje su vodili oko toga.
Bila je to teka odluka ustvrdio sam da je umirim. U tiini je neto odjednom
zalupalo, blizu nas. Gotovo je iz koe iskoila. Zatim je shvatila da je to ledenica u uglu sobe,
i nasmijeila se.
Moda sam trebala. Pretpostavljam da bi tako bilo bolje.
Sada je prekasno, Cindy brzo sam zakljuio, prije nego to mi pone plakati.
Znam, znam, znam. Izvadila je maramicu iz depa, ali ju je smotala i vrsto
slegnula u aci s pocrvenjelim zglobovima, kao da je odluila da ne plae.
Moda bi trebala razgovarati s advokatom predloio sam.

A to oni znaju? prezirno je dobacila. Ve sam s trojicom razgovarala. alju te


jedan k drugome kao paket, i nakon to sam im svima platila, znala sam jedino da u nekim
zakonima pie jedno, a u drugima drugo.
Pravnici mogu do besvijesti citirati zakone potvrdio sam. Ali, na kraju ljudi
moraju sami doi do rjeenja. Ii advokatima je samo skup nain da se odgodi ono to ionako
mora uiniti.
Doista tako misli, Bernarde?
Manje-vie odgovorio sam. Kupovanje kue, pisanje oporuke, rastava. Pod
uvjetom da zna to eli, ni za jedno od toga ti ne treba advokat.
Da sloila se. to je vanije od sklapanja braka, a ljudi se za to ne obraaju
advokatima.
U drugim zemljama napomenuo sam parovi ne sklapaju brak a da ne potpiu
enidbeni ugovor. Oni nikada nemaju ovakve probleme kao ti sada budui da ranije odlue o
svemu.
To izgleda pomalo hladno.
Moda, samo brak moe biti i prevru.
Je li tvoj bio takav? Prestala je stezati rupi i rairila ga u krilu, da promatra
areno opiven rub i navezene inicijale LP.
Moj brak? upitao sam. Prevru?
Da.
Moda. Otpio sam pivo. Ve dugo nisam bio pio jedno od tih tekih, gorkih piva.
Obrisao sam pjenu s usta; bilo je dobro. Mislio sam da poznajem Fionu, ali pretpostavljam
da je nisam dovoljno dobro poznavao.
Ona je bila divna. Znam da te je voljela, Bernarde.
Mislim da jest.
Pokazala mi je onaj fantastini zaruniki prsten i rekla: Bernie je prodao svoj
ferrari da mi ovo kupi.
Zvui kao replika iz TV serije primijetio sam ali to je bio vrlo star, ulubljen
ferrari.
Voljela te je, Bernarde.
Ljudi se mijenjaju, Cindy. I sama si to rekla.
Jesu li djeca mnogo patila?
Billy kao da je to pregurao, ali Sally... Bila je dobro, dok nisam kui doveo
prijateljicu. Nou je mnogo plakala. Ipak, mislim da se sada privikla. Rekao sam to vie
zbog toga to sam htio da bude tako, nego to sam u to vjerovao. Brinuo sam za djecu, mnogo
sam brinuo, ali to nije bila Cindyna stvar.
Gloriju Kent, onu s kojom radi?
Ta je Cindy sve znala. Pa, Ministarstvo vanjskih poslova oduvijek je bilo predmet
ogovaranja u Whitehallu.
Nju potvrdio sam. Otpio sam jo Guinnesa i kradomice pogledao na sat.
S druge strane, da smo imali djecu moda Jim ne bi toliko elio otii. Htio se
dokazati, zna. U posljednje vrijeme sam se pitala optuuje li on sebe to nikada nismo mogli
imati djece.
Jim je priao o onoj zgodi kad se kuhinja zapalila dometnuo sam.
Jim je prolio ulje. Uvijek je bio nespretan.

Zar ga nije Fiona prolila?


Ona je preuzela krivicu na sebe odgovorila je Cindy, uzdahnuvi. Jim nikada
nije mogao priznati da je pogrijeio. Jednostavno je takav.
Da, Fiona je preuzela krivicu rekao sam. Rekla mi je da ga je Jim prolio, ali je
ona zapravo preuzela krivicu... zbog osiguranja... i svega.
Fiona je bila divna ena, Bernarde, zna to. Fiona je imala takvo samopouzdanje da
je krivica nikada nije dirala. Divila sam joj se. Bila bih dala gotovo sve da mogu biti kao
Fiona, bila je tako mirna i uravnoteena.
Nisam odgovorio. Cindy je otpila malo tonika, poravnala haljinu, proistila grlo i
rekla:
Htjela sam razgovarati s tobom, Bernarde, zato da vidim to e Uprava uiniti.
to e Uprava uiniti? ponovio sam. Bio sam zbunjen.
U vezi s Jimom rekla je Cindy. Vidio sam kako stalno stee i poputa stisak na
maramici, kao da trenira ake.
U vezi s Jimom? Otpuhnuo sam prainu s naoala i poeo ih brisati. Bile su se
zamastile, pa sam ih brisanjem samo jo vie zamazao. Jedini nain da ih oistim bio je da ih
operem deterdentom za posue i toplom vodom. Optiar mi je savjetovao da ih ne latim na
taj nain, ali ja sam to svejedno nastavio raditi. Nisam siguran da znam na to misli,
Cindy.
Hoe li plaati meni, ili toj amerikoj eni, toj takozvanoj eni odsjekla je ljutito.
Plaati? Natakao sam naoale i pogledao je.
Nemoj biti tako teak, Bernarde. Moram znati. Moram. Pa valjda to shvaa.
Plaati to?
Izraz njezina lica se promijenio.
Sveta Marijo! uzviknula je kao to to moe samo katolik koji redovito odlazi u
crkvu. Pa ti ne zna! Bila je to alopojka. Jim je mrtav. Ubili su ga u petak naveer, kad
je iziao iz ureda, nakon to se s tobom sastao. Ustrijelili su ga. est metaka.
Prolog petka.
Na parkiralitu. Bio je mrak. Nije imao izgleda. Bila su dvojica, ekali su ga. Nitko
ti nije rekao?
Ne.
Nemoj misliti da sam bezosjeajna, Bernarde. Ali, elim zatraiti njegovu mirovinu
prije te druge ene. to bih trebala uiniti?
Zar mirovina postoji, Cindy? Ja sam mislio da je s time gotovo, kad je otiao.
Otiao? On nikada nije prestao raditi za Upravu.
Grijei, Cindy odvratio sam.
Uznemirila se.
Zar ti misli da ja ne znam! Vidjela sam, bogami... odjednom je zastala, kao da ne
bi rekla neto to ja nisam trebao znati.
Ja sam ga u Washingtonu zamolio da doe u London dati iskaz. Nije htio doi tiho
sam objasnio.
Sve je to bio samo paravan, Bernarde dodala je. Sada se ve kontrolirala, ali jo je
uvijek bila srdita. Htjeli su da doe u London, ali da to uini kao da nevoljko dolazi.
To me je zavaralo rekao sam.

Jim je bio duboko ogrezao. Jesi li trebao s njim razgovarati o novcu?


Kimnuo sam glavom.
Sve je to Jim sredio tuno je zakljuila. Milijune i milijune funti, na neki tajni
inozemni bankovni raun. Mnogo je ljudi imalo ovlatenje potpisa. Jim je bio jedan od njih.
Ne eli valjda rei da su Jima zbog toga ubili, Cindy?
A to je to onda bilo, pljaka? prezirno je dobacila.
Washington je opasan grad primijetio sam.
Dvojica ljudi, est metaka? rekla je. Prokleto udni lopovi.
Daj da ti naruim pravo pie, Cindy. Treba mi vremena da razmislim o svemu
ovome.


Bio sam u vrlo udobnoj kancelariji Dickyja Cruyera i sjedio u njegovoj Eamesovoj
stolici, ekajui ga da se vrati sa sastanka sa zamjenikom. Bio je obeao da nee ostati due
od deset minuta, ali ono to mu je zamjenik imao rei dulje je trajalo.
Kad je Dicky stigao trudio se to je vie mogao da izgleda uobiajeno mladalaki i
bezbrino, ali ja sam pretpostavljao da ga je zamjenik ozbiljno izgrdio zbog krize s Bizetom.
Sve u redu? upitao sam.
Na trenutak me pogledao kao da se pokuava sjetiti tko sam ja uope, i to tamo
radim. Proao je prstima kroz kovravu kosu. Vitkou i naoitim izgledom gotovo je
podsjeao na nekog djearca, i taj je svoj djeaki lik neumorno njegovao.
Zamjenika treba redovito izvjetavati ustvrdio je Dicky, pokazujui odmjerenu
koliinu snishodljivosti u odnosu na zamjenikovo neiskustvo. Sve dok je sir Henry, generalni
direktor, redovito dolazio, zamjenik sir Percy Babcock rijetko se pojavljivao u zgradi. Ali,
otkako se starevo dolaenje prorijedilo, zamjenik je bio preuzeo komandu sa svim arom
novog obraenika. Prva vea promjena koju je proveo bila je da Dickyju kae neka nosi
odjeu koja je vie u skladu s njegovom odgovornou. Dickyjeva bogata garderoba
izblijedjelih pomodnih traperica, trenirki i kariranih koulja, te zlatni medaljon koji je nosio o
vratu, u posljednje se vrijeme nisu mogli vidjeti. Sada je, kao i ostalo muko osoblje, svaki
dan nosio odijelo. Bilo mi se teko privii na ovog novog, ozbiljnog Dickyja.
Sino nisi bio na oprotajnoj veeri kod Charlesa Billingslyja rekao je Dicky.
ampanjac... Vrlo otmjeno.
Nisam uo za to odvratio sam. Billingsly, manje-vie beskorisan ovjek
Njemakog odjela za vezu s Odjelom za obradu podataka, nije mi bio blizak prijatelj.
Pretpostavljam da je mislio kako bih ja popio previe njegova skupog pjenuca. Rjeavamo
ga se?
Ide po supertajnom zadatku u Honkers. Obavijestili su ga samo etrdeset osam sati
unaprijed. Znai, nije te obavijestio o zabavi? Pa, bio je u velikoj urbi.
to e on u Hong Kongu?
To nitko ne zna, ak ni Charles. Pouri, pa ekaj. Tako to ide, zar ne?
Moda ga se zamjenik samo htio otarasiti primijetio sam.
Dickyjeve su oi zaiskrile. Nakon onog kratkog razgovora kad ga je pozvao na red,
vjerojatno se pitao bi li se i sam jednoga dana mogao nai u avionu za neku daleku zemlju.
Otarasiti se Charlesa? Zato?
Nemam pojma.
Ne. Charles je dobar momak.
Dickyjeva je sekretarica, nepozvana, stigla s velikim pozlaenim pladnjem nosei
porculanski servis marke Spode i velik lonac svjee mljevene i skuhane kave, ba onakve
kakvu je Dicky volio. Pretpostavljam da se njome nadala oraspoloiti Dickyja, to je jaka
doza kofeina ponekad doista znala uiniti. Nagnuo se nad kavu i tiho zamrmljao s
odobravanjem prije nego to je sebi malo nalio. Zatim je otiao sjesti za velik stol od ruina
drveta koji je koristio kao pisai, prije nego to je zadovoljno kuao kavu.
Prokleto je dobra! izjavio je i otpio jo. Nalij sebi alicu rekao je kad je bio

posve siguran da je dobra.


Uzeo sam jednu od zagrijanih alica, nalio sebi malo i dodao kondenziranoga mlijeka.
Kava je uvijek stizala s tim mlijekom, iako je Dicky pio crnu kavu. Pitao sam se zato.
Nekoliko smo trenutaka pili kavu i utjeli. Imao sam osjeaj da je Dickyju potrebno nekoliko
minuta da se oporavi od sastanka na kojemu je bio.
U posljednje je vrijeme postao pravi despot izustio je Dicky napokon. Kad je
popio veliku alicu kave, izvadio je iz depa malu cigaru, zapalio je i otpuhnuo dim. Kad
bih ga barem mogao natjerati da shvati da to nije kao rukovoenje njegovom odvjetnikom
tvrtkom. Ja ne mogu skinuti knjigu s police i proitati mu odgovore.
Nauit e dodao sam.
Hoe, s vremenom sloio se Dicky. Ali, ja u dotad ve postati star i sijed. Do
toga je jo moglo protei prilino vremena, jer je Dicky bio mlad, u dobroj formi, i dvije
godine mlai od mene. Otresao je pepeo u veliku pepeljaru od bruenog stakla na pisaem
stolu, i stalno gledao u sag, kao da je zamiljen.
Izvukao sam svoje papire iz kartonskog fascikla i rekao:
Hoe li da ovo proradimo? Mahnuo sam mu njima pred nosom, ali on je i dalje
zurio u sag.
On pria o vertikalnoj organizaciji.
to? upitao sam.
Dicky, kandidat u najuem izboru za Staljinovu nagradu u uredskoj politici, rekao je:
Isuse Kriste, Bernarde. Vertikalno planiranje! Podijeliti Njemaki odjel na jedinice,
podruje po podruje. Rekao mi je da bih ja dobio Berlin, kao da bi me to usreilo. Berlin! S
drugim jedinicama za Bonn, i Hamburg, i tako dalje. Posebna jedinica za vezu s
Amerikancima u Mnchenu. Moe li to samo zamisliti!
Ta se zamisao povlai ve godinama napomenuo sam. Poeo sam sortirati papire
koje sam mu bio donio. Znao sam da e ga biti teko dobiti da ih pogleda u sadanjem
uznemirenom raspoloenju, pa sam na vrh stavio papire na koje se samo trebao potpisati. Bilo
ih je pet.
To je smijeno! rekao je Dicky tako glasno, da je sekretarica zavirila da vidi je li
sve u redu. Bila je to nova sekretarica, inae je ne bi bilo u blizini kad je bilo izgleda da se
suoi s Dickyjevim provalama bijesa.
To e se vjerojatno dogoditi prije ili kasnije rekao sam. Izvadio sam olovku, tako
da Dicky moe potpisati razgovarajui o neemu drugom. Ponekad je tako bilo lake.
Ve si uo da se govori o tome? upitao je Dicky s nevjericom, odjednom shvativi
to sam rekao.
O, da. Prije godinu ili vie, ali tada se to drugaije zvalo.
Ti bokca, Bernarde! Da si mi barem rekao.
Stavio sam mu papire na pisai stol, dao mu kemijsku olovku i gledao kako se
potpisuje. Naravno da ranije nisam bio uo za vertikalno planiranje, ali sam pretpostavljao da
je zamjenik jednostavno izmislio neto to e Dickyja natjerati na marljiviji rad, pa sam
mislio da je bolje ne iznevjeriti staroga.
A ove bi trebao pogledati napomenuo sam, pokazujui vanije papire.
Morat e otii i sastati se s Frankom rekao je potpisujui posljednji, i povlaei
za kutove preostale papire, da vidi je li ijedan od njih dovoljno zanimljiv da bi ga proitao.
Okej prihvatio sam. Pogledao me. Oekivao je da prigovorim izletu u Berlin, ali
uhvatio me u dobar as. U Berlinu sam bio prije mjesec dana, ili vie, i bilo je i slubenih i

drutvenih razloga da odem onamo na izlet. I to da kaem Franku? Htio sam to raistiti
jer smo imali takav glupi sistem da su Dicky i Frank Harrington, predstavnik u Berlinu star
kao Metuzalem, imali jednaka ovlatenja.
Podigao je pogled sa saga i rekao:
Neu ii Franku uz dlaku i grijeiti. Nije na meni da mu govorim kako da vodi svoju
berlinsku terensku jedinicu. Frank zna vie o operativnoj strani svojeg djelokruga nego svi mi
ostali zajedno. Naravno, sve je to bila istina, ali Dicky nije esto zauzimao takvo stanovite.
Razgovaramo o Bizetu, koliko shvaam?
Tako je. Moda e Frank htjeti nekoga ubaciti. Na kraju krajeva, Frankfurt na Odri
je tako blizu njega.
Ne radi se tu o udaljenosti, Dicky, nego...
Odmah je podigao ruku u obranu.
Naravno. Znam, znam, znam.
Nada li se da je on ve neto uinio?
Samo elim njegov savjet odgovorio je Dicky.
Pa obojica znamo kakav e biti Frankov savjet dometnuo sam. Nita ne raditi.
Isti savjet koji uvijek da je u vezi s bilo ime.
Frank je tamo dugo vremena rekao je Dicky, koji je preivio mnoge krize i
reorganizacije po politici ne radi nita.
Pobrinuo sam se da se Dicky svugdje potpie, na pravo mjesto. Zatim sam pio kavu i
neko vrijeme ostao na tome. Ali, to se inila dobra prilika da ga upitam o Prettymanovu
poslu.
Sjea se Prettymana? dobacio sam to sam nehajnije mogao.
Zar bih se trebao sjeati?
Jim Prettyman, zavrio u crnim kutijama. Otiao u Ameriku.
Kodovi i ifre... dolje? Nije to bilo podruje u koje bi se Dicky ikada usudio zai.
Bio je u Odboru za specijalne operacije s Bretom. Uvijek je pokuavao organizirati
izlete negdje gdje se razgledavaju grobovi, pa se nitko nije prijavljivao. Izvrsno je igrao
biljar. Zar se ne sjea kako smo one veeri otili kod Velikog Hentyja i kako je fantastino
igrao?
Ja nikada u ivotu nisam bio kod Velikog Hentyja.
Naravno da si bio, Dicky. Mnogo puta. Jim Prettyman. Mladi momak koji je dobio
onaj posao u Washingtonu.
Ponekad mislim da doista poznaje svakoga u ovoj zgradi primijetio je Dicky.
Mislio sam da ga zna dodao sam nemono.
Pametnom ovjeku je i jedna rije dovoljna, Bernarde. Dicky je drao prst u
zraku, kao da provjerava s koje strane pue vjetar. Da sam ovdje s tobom sjedio
razgovarajui o tom Prettymanu, ti bi promijenio temu i priao o Franku Harringtonu, i toj
stvari s Bizetom. Bez uvrede, stari, ali to je istina. Razmisli o tome.
Zacijelo si u pravu, Dicky.
Mora se truditi da se koncentrira na temu o kojoj se razgovara. Jesi li ikada
pokuao s jogom? Odgurnuo je u stranu papire koje sam mu predloio da proita.
Nisam, Dicky.
Ja sam se jedno vrijeme mnogo bavio jogom. Preao je prstom preko papira, kao
da ita neki sadraj. Ona vjeba um, pospjeuje mo koncentracije.

Imat u to u vidu obeao sam, uzimajui potpisane papire koje je Dicky bio
odluio da ne proita, i gurajui ih u kartonski fascikl.
Kad sam ustao, Dicky je rekao, jo uvijek gledajui u sag:
Umrla mi je mamina sestrina i ostavila mi veliku lavlju kou. Pitao sam se da li da
je ovdje stavim.
Izgledala bi odlino potvrdio sam, pokazujui na antikni namjetaj i uokvirene
fotografije na zidu iza njega.
Imao sam je kod kue, u primaoj sobi, ali neki nai prijatelji podigli su prainu oko
ubijanja rijetkih ivotinja, i tih stvari.
Ne brini o tome, Dicky dometnuo sam. Samo su ljubomorni.
Upravo to sam i ja rekao Daphne. Uostalom, ta prokleta stvar je mrtva. Ne mogu
ponovo oivjeti lava, zar ne?


Mnogi civili su cijeli ivot opsjednuti milju o tome kako bi im bilo u vojsci. Nekima
se sviaju uniforme, konji, trube i zastave; drugi samo vole jasno izraene zapovijedi i priliku
da ih svaki dan izvravaju u zamjenu za toplo jelo na stolu. Za neke ljude vojska je izazov s
kojim se nikada nisu suoili, za druge zatvoren, udoban muki zaklon od stvarnosti.
Koji se od tih vidova vojnikog ivota sviao Franku Harringtonu, ili je to bila neka
posve drugaija stvar, nikada nisam otkrio. Ali, kad god Frank nije bio u kancelariji, niti u
prekrasnoj rezidenciji u Grunewaldu za koju je bio sredio da postane jedna od ukrasa
berlinskog rezidenta, znao sam da u ga pronai u nekoj prljavoj zemunici, kako sjedi usred
aice blatnjavih pjeadijskih oficira i izgleda savreno sretno objanjavajui im kako da vode
svoj rat.
Toga se dana, obuen u posuenu vojniku odjeu, blatnih koljena i laktova, dovezao
u Grnewald u velikom vojnikom automobilu.
Doista mi je ao, Frank rekao sam.
Samo sam se igrao vojnika odvratio je onim svojim simpatinim nainom. A
Dicky je rekao da je hitno.
Izgledalo je da e me odvesti pravo u radnu sobu.
Nije tako hitno da se ti ne bi stigao presvui i istuirati dodao sam. Pruio sam mu
izvjetaj iz Londona.
Uzeo ga je i prodrmao da osluhne utanje. Nasmijeio se. Obojica smo poznavali
Dickyja.
Idi u primau sobu i natoi si pie, Bernarde rekao je. Ako ne moe pronai to
eli, pozvoni Tarrantu. Jest e sa mnom, nadam se?
Da. Vrlo rado, Frank.
Blistao je od radosti nakon dana provedenog s vojnicima. Na pola stepenica okrenuo
se i rekao: Dobrodoao kui, Bernarde znajui kako u se odueviti takvim pozdravom.
Jer, ma kamo ja iao i ma to inio, Berlin e uvijek biti moj dom. Moj je otac davno bio
rezident, prije nego to su im dali veliku palau u kojoj e ivjeti i novac za reprezentaciju, te
su sva moja sretna sjeanja iz djetinjstva bila vezana za Berlin.
Kad se Frank vratio nakon trideset ili vie minuta, bio je obuen u odjeu koju je on
smatrao neformalnom: stari sivi sako od tvida s uzorkom riblje kosti i hlae od flanela,
njegova ukrobljena koulja i prugasta kravata bili su dostojni svake vojnike blagovaonice.
Ba kao to je na meni i nova odjea djelovala otrcano, tako je na Franku i najstarija izgledala
uredno. Njegove su manete upravo po mjeri virile ispod rukava, u gornjem je depu imao
svilenu maramicu, a rukom izraene cipele na vezivanje bile su savreno ulatene. Priao je
kolicima s piem i nalio sebi veliki Plymouth din s malo gorkog piva.
to ti pije? upitao je.
Ja sam podmiren, Frank.
Zar ne bi radije pravo pie?
Pokuavam smanjiti otre stvari, Frank.
Ta boca zacijelo stoji godinama na ovim kolicima. Je li jo dobra? Podigao je
bocu iz koje sam ja nalio pie, sa zanimanjem promotrio naljepnicu, a zatim me pogledao.

Vermut? To ne lii na tebe, Bernarde.


Izvrstan je odvratio sam.
Doao je i sjeo nasuprot meni. Lice mu je imalo onu ratno preplanulu boju koju
predani skijai imaju u to doba godine. Koa mu je bila tamna, s blijedim krugovima tamo
gdje su bile naoale. Frank je znao poneto o udobnom ivotu. Nisam pitao za njegovu enu.
Ona je sada najvie vremena provodila u njihovoj kui u Engleskoj. Berlin joj se nikada nije
sviao, i prialo se da je izbila svaa kad je Frank prihvatio poziv da ostane ovdje i nakon to
mu je istekao slubeni rok za mirovinu.
Rekao mi je da je provizorni izvjetaj proitao u kadi. Znali smo da je on grubo
sklepan u Londonu, i obojica smo znali da u njemu nadugako nita ne pie. Vrlo ga je brzo
prolistao i rekao:
eli li Dicky da ja stavim nekoga tamo?
Strano se trudi da to ne iskae odgovorio sam.
Uinit u sve za te jadnike koji su u nevolji obeao je. Ali, ovo je Berlin. Ne
mogu se sjetiti nikoga tko bi mogao otii u taj prokleti Frankfurt na Odri i uiniti bilo to da
im pomogne. Pipnuo je svoj kratak vojniki brk. Bio je jako osijedio.
Ne svia im se da sjede u Londonu, nita ne poduzimajui napomenuo sam.
A to misle, kako se to meni svia? otpovrnuo je Frank. Samo na trenutak njegovo
su lice i glas odali napetost tog posla. Pretpostavljam da se stalno hapsi mnogo agenata, ali
samo kad bi Sovjeti na prislukivanim radio-vezama govorili o njima, London bi se
zainteresirao i zabrinuo. Vojska je u tome bolje prola nastavio je Frank. Nestrpljivi su
da se okuaju.
Zacijelo je vidio da sam problijedio, zacvokotao zubima, ili ma to sam ve uinio
kad sam se tako stravino prepao da sam gotovo zavritao.
Vojska? procijedio sam, vrsto steui au s piem i kontrolirajui glas.
Brigadir me podsjetio na ljude iz Vojne misije koje imamo u ruskoj vojnoj upravi.
Oni se danas mogu malo slobodnije kretati.
to je jo rekao tvoj brigadir?
Priao je o ponaanju tih gadova iz GRU-a, sovjetske vojne obavjetajne slube, s
kojima moraju izlaziti na kraj nai u Bundeu. Raunajui one s francuskom vojskom kod
Baden-Badena i one s jenkijima, ima otprilike pedeset ljudi u Sovjetskoj vojnoj misiji. Svi su
agenti GRU-a, a mnogi od njih imaju i znanstveno obrazovanje. Nose kone jakne preko
uniformi i namjerno zablauju registarske tablice na automobilima da ih ne prepoznaju dok se
ubacuju i fotografiraju sve to ih zanima. Nasmijeio se. Brigadir pita kako bi bilo da im
vratimo milo za drago.
Nisi svojem drugu iz vojske priao o Bizetu?
Nisam senilan, Bernarde.
Jeim se ve i pri samoj pomisli na neke nadobudne mlade podoficire koji njukaju
po Frankfurtu na Odri.
Nisam to trebao ni spominjati.
Rekao si da je vojska bolje prola podsjetio sam ga.
Jesam li? Trebao sam rei da vojska zna kako smo mi zapali u nekakvu krizu.
Pogledao me i dodao: Imaju dobru slubu za prislukivanje radio-veza, Bernarde.
Da sluaju ruske vojne signale.
Uz granicu je tako. Ali ovdje, u Berlinu, tono usred DDR-a, uju sve domae
stvari. Prate radio-saobraaj GRU-a i KGB-a; vole znati to se dogaa. Ne bih tome

prigovarao, Bernarde. Na poloaju kao to je ovaj, vojska mora oslukivati puls.


Moda u popiti neto otrije zakljuio sam. Ali, u taj je as ula Frankova
njemaka sobarica i rekla da je veera posluena.
Odagnao sam u pozadinu svijesti sve brige o tome to je Frank mogao rei tim svojim
vojnikim pajdaima. Sjedili smo u prekrasnoj blagovaonici, samo ja i Frank na jednoj strani
dugakog ulatenog stola. Bio je dao da otvore bocu zaista dobrog crvenog vina; prazna boca
bila je na bifeu. Ukazao mi je ast. Frank je uvao svoja najbolja vina za ljude koji su bili
tako znaajni da su ih zasluivali, ili tako profinjena ukusa da su to opaali. Nalio mi je vina
da kuam, kad je stigla pita od jaja i slanine. Porcije su bile vrlo male. Pretpostavio sam da
kuhar pokuava namaknuti moju porciju oduzimajui od Frankove. inilo se da Frank nije to
opazio. Htio je uti sve najnovije traeve iz Uprave, pa sam mu rekao kako zamjenik polako,
ali sigurno mijenja Slubu prema vlastitim eljama.
to se mene ticalo, nove zamisli bile su dobrodole. Bilo je vrijeme da se malo
prodrma staru bandu. Frank se sloio, ali s manje oduevljenja.
Ja sam prestar da bih se radovao promjeni samo zbog promjene, Bernarde. Bio sam
u Slubi s tvojim ocem jo 1943. godine. Vodio sam trening sa sirom Henryjem
Clevemoreom; zvali smo ga Bubuljica; bio je to prokleto velik, zdepast klinac. Pao je
jednom u kanal kad smo uvjebavali juri. Trebalo nas je etvorica da ga izvuemo van.
Otpio je jo vina, i nakon zamiljene stanke rekao: Moja ena kae da sam ja Upravi dao
svoj ivot, i velik dio njezinoga! Bila je to izjava od srca, puna ponosa, predbacivanja i
aljenja.
Nastavio je priati o Slubi dok smo jeli pitu od svjeeg sira, puding od kruha i
maslaca, te tvrdi sir. Ma kako dugo da je tu ivio i ma kako se prilagodio, jela to su izlazila
iz Frankove kuhinje bila su prkosno tipina za britanske privatne kole. Bio sam sretan to ga
mogu sluati, naroito kad je spomenuo mojega oca. Naravno, on je to znao, i sve prie to ih
je o mojemu ocu priao prikazivale su ga u takvom slavnom svjetlu da sam znao da
umnogome uveliava zbog mene.
Tvoj otac je dane i dane sjedio u nekom prljavom stanu, samo s tim Nijemcem da
mu pravi drutvo. A taj se, sudei prema prianju tvojeg oca, gotovo sve vrijeme samo
svaao i psovao. ekali su novosti o Hitlerovu ubojstvu. Kad je stigla vijest da atentat nije
uspio, uao je agent Gestapoa. Tvoj otac je bio spreman da iskoi kroz prozor, ali se
ispostavilo da je to brat onog drugog tipa... Vjerojatno sam sad neto spetljao dometnuo je
Frank nasmijeivi se. A i siguran sam da je to samo jedna od nevjerojatnih pria tvojega
oca. Ali, kad god smo tvojega tatu uspjeli nagovoriti da nam to ispria, ja i svi ostali umirali
smo od smijeha. Frank je uzeo jo vina i pojeo jo sira. Naravno, nitko od nas ostalih
nikada nije bio u nacistikoj Njemakoj. Paljivo smo sluali svaku rije tvojega tate.
Ponekad nas je nemilosrdno vukao za nos.
Neki dan je netko nabacio da bi me Uprava mogla srediti preko mojega oca
primijetio sam to sam nehajni je mogao.
Vriti pritisak na tebe?
To se podrazumijevalo. Kako bi oni to mogli uiniti, Frank? Je li tata uinio bilo
to...
Govori li ozbiljno, Bernarde?
Hou znati, Frank.
Onda predlaem da trai objanjenje od onoga tko je izrazio tu udnu zamisao, ma
tko to bio.
Promijenio sam temu.

A Fiona? upitao sam gradei se nezainteresiranim.


Otro me pogledao. Pretpostavljam da je znao koliko mi ona jo uvijek nedostaje.
Stvara veoma lou sliku o sebi.
Ali, jo je uvijek u Istonome Berlinu?
I te kako. I cvate, ili barem tako ujem. Zato?
Samo sam bio znatieljan.
Izbij je iz glave, Bernarde. Sada je gotovo. Bilo mi je teko zbog tebe, ali sada je
vrijeme da zaboravi na prolost. Priaj mi o novoj kui. Svia li se djeci to imaju vrt?
Na je razgovor skrenuo na domaa avrljanja. Kad smo se vratili u primau sobu da
popijemo kavu, Franka je obuzelo sentimentalno raspoloenje. Upitao sam:
Sjea li se kad smo posljednji put bili zajedno u ovoj sobi, Frank?
Pogledao me i nakon trenutka razmiljanja rekao:
One noi kad si me doao traiti da skinem Breta Rensselaera s udice. Je li to zaista
bilo tako davno? Prije tri godine?
Pakirao si ploe Dukea Ellingtona podsjetio sam ga. Sve su bile razastrte ovdje,
po podu.
Mislio sam da u otii u mirovinu i vratiti se u Englesku. Ogledao se, sjetivi se
svega toga, i dometnuo: Pretpostavljam da je taj dogaaj promijenio moj ivot. Sada bih
ve bio u mirovini i uzgajao rue.
I bio bi sir Frank Harrington dodao sam. Oprosti to je tako ispalo, Frank. Svi
su se slagali da je krah kojim je zavrila moja intervencija liila Franka plemike titule do
koje mu je toliko bilo stalo. Londonskoj centrali su moje upozorenje i Frankova jednostrana
akcija utedjeli ponienje, ali oni ipak nisu oprostili ni meni, ni njemu. Ispostavilo se da smo
imali pravo, a to je za mandarine iz Ministarstva vanjskih poslova rijedak i neoprostiv grijeh.
Zacijelo su prole gotovo tri godine rekao je, odmotavajui kesu s duhanom i
gurajui balkanski duhan u glavu zavinute lule. Boe dragi, zar e Frank zapaliti tu svoju
lulu? Onda sam bio razoaran, ali sada sam to prebolio.
Bret je vjerojatno najgore proao.
Vjerojatno potvrdio je Frank palei lulu.
Posljednje to sam uo bilo je da ima danononu njegu, i da brzo odlazi dodao
sam. Vie nije iv?
Frank je najprije polako upalio lulu, pa tek onda odgovorio:
Bret se dugo drao, ali sada ga vie nema. Nasmijeio se na svoj odsutan nain i
poeo zadovoljno otpuhivati dim. Odmaknuo sam se od njega. Nikada se nisam mogao
naviknuti na Frankovu lulu. Nastavio je: To ne smije nikome rei. Moda ti nisam trebao
rei. Saopeno mi je u povjerenju: Uprava jo nita nije objavila.
Jadni Bret. One noi kad sam letio iz Berlina, soba mu je bila puna ljudi u bijelim
kutama, koji su se zaklinjali da nee preivjeti taj vikend.
Stigao je njegov brat u drutvu nekog prokletog amerikog generala. Breta su
utovarili na avion amerike avijacije i odletjeli. uo sam da su ga smjestili u onu bolnicu u
Washingtonu gdje lijee amerike predsjednike. Dugo je bio po najrazliitijim bolnicama,
zna kakvi su Amerikanci. Zatim se otiao oporaviti u svoju kuu na Djevianskim otocima.
Odatle mi je poslao razglednicu s natpisom Da si barem ovdje, palmama i plaom. Berlin je
bio duboko u snijegu, a bilo je problema i s centralnim grijanjem. Tada mi se to nije inilo
tako smijenim. Pitao sam se da li time hoe rei kako je poelio da sam barem ja zaustavio
onaj metak koji je njega pogodio. Ne znam. I valjda nikada neu znati.

utio sam.
Dugo je natiskivao duhan. Frank je imao posebnu elinu napravicu za tiskanje
duhana. Posluivao je tu lulu kao to bi neki kotski vlakovoa punio kotao prastare i voljene
parne lokomotive bez voznog reda. A to mu je davalo i vremena da razmisli to e rei.
Naravno, nikada mi to nije slubeno saopeno. Mislio sam kako je smijeno to to je
Bret uvijek izvodio pravu predstavu oko toga da bude Englez. A onda kad je ranjen, otiao je
u Ameriku. Jo jedna stanka. Kao to sam rekao, Bret nikada nije slubeno umro; samo je
izblijedio.
Kao stari vojnici dometnuo sam.
to? A da, shvaam na to misli.
Zatim je razgovor preao na druge stvari. Pitao sam za Frankova sina, pilota u
avijaciji koji je nedavno bio preao iz British Airwaysa u jednu od domaih aviokompanija.
Letio je manjim avionima na kraim linijama, ali bio je kod kue sa enom gotovo svake
veeri, a i vie je zaraivao. U stara vremena Frankov sin je esto dolazio u Berlin, ali sada
mu on vie nije bio usput i Frank je priznao da se ponekad osjea usamljenim.
Ogledao sam se. Kua je bila divno odravana, ali bilo je to mrano mjesto u kojemu
je odzvanjalo kad je ovjek u njoj stanovao potpuno sam. Sjetio sam se kako mi je, prije
mnogo godina, Frank bio rekao da brak ne pristaje ljudima u naem fahu, ene ne vole tajne
u kojima nemaju uea. Odonda sam stalno razmiljao o tome.
Frank se raspitivao za nae zajednike prijatelje iz Washingtona, i nakon to sam mu
priao o nekima od njih, upitao sam:
Sjea li se Jima Prettymana?
Prettymana? Ne odvratio je sigurnim glasom. Zatim je Frank upitao je li sve u
redu izmeu mene i Glorije. Rekao sam da jest, jer je sve vei strah koji me muio da u
postati previe ovisan o njoj izgledao previe trivijalan i djetinjast da bih o njemu razgovarao.
Ne razmilja o tome da se ponovo oeni? upitao je Frank.
Nisam slobodan da se mogu oeniti podsjetio sam ga. Jo sam jo uvijek
zakonski u braku s Fionom, zar ne?
Naravno.
Imam gadan osjeaj da e ponovo pokuati dobiti starateljstvo nad djecom rekao
sam. Nisam mu to namjeravao rei, ali doao sam do toga da sam morao s nekim o tome
razgovarati.
Nadam se da nee, Bernarde.
Dobio sam slubeno pismo od tasta. Hoe redovito viati djecu.
Izvadio je lulu iz usta.
A ti misli da je on u kontaktu s Fionom?
Neu to iskljuiti, on je dvolian stari gad.
Nemoj samo napola rjeavati probleme, Bernarde. to Gloria misli?
Jo joj nisam rekao.
Ti si glupan, Bernarde. Mora se prestati prema njoj ponaati kao da je mentalno
zaostala. ensko stanovite, Bernarde.
Ima pravo sloio sam se.
Da, imam. Prestani se baviti mranim mislima. Razgovaraj s njom. Sigurno dosad
dobro poznaje djecu.
Bolje da krenem, Frank dometnuo sam. Bilo je kao u stara vremena.

Drago mi je da si ostao na veeri. Da sam barem znao da dolazi, dao bih da ti


pripreme neku pristojnu klopu.
Bilo je ba kao kod kue.
Ima li automobil? upitao je.
Imam, hvala.
Volio bih kad ne bi iznajmljivao automobile na aerodromu. To nije dobro za
sigurnost.
Vjerojatno si u pravu priznao sam.
Njegova je lula sada divlje gorjela i dim je bio tako gust da je Frank napola mirio.
Odsjeo si kod Frau Hennig? On ju je uvijek zvao Frau Hennig. Mislim da mu se
nije jako sviala, ali krio je svoje osjeaje o njoj, kao i o mnogim drugim stvarima.
Da odgovorio sam. Krajikom oka vidio sam kako je u sobu neujno uao Tarrant,
mrtei se. Frankov dugogodinji posluitelj uvijek bi se stvorio poput duha Hamletova Oca.
Zakleo bih se da je prislukivao na vratima. Kako bi se inae mogao pojaviti tono u pravi, ili
ponekad tono u krivi, trenutak?
Kad se Frank okrenuo prema njemu, Tarrant je rekao:
Telefonirao je pukovnik Hampshire i rekao da je ured pobijedio na turniru.
Pogledao sam Franka koji je izvadio lulu iz usta, nasmijeio mi se i dobacio:
Brid.
Znai, odvukao sam Franka s nekakvog prokletog finala na brid turniru u oficirskoj
menzi. Nije ni udo da je ono to smo jeli bila Tarrantova veera. Ali, izgled moe i zavarati;
Tarrantove velike obrve uvijek su bile prijetei sputene, kao u bika koji napada. Moda nije
gladan i pun predbacivanja, moda je pijan.
Hvala, Tarrante. Moe otii u krevet. Ja u ispratiti gospodina Samsona.
Dobro, gospodine.
Nemoj otii predloio mi je Frank. Hajde da otvorimo bocu crnoga i provedemo
uz njega no.
Frankov izbor porta iz dobre berbe uvijek je bio pravo iskuenje, ali sam odbio.
Moram se pojaviti pred ulaznim vratima prije nego Lisl zaspe odvratio sam,
gledajui na sat.
A kada je to?
Prilino kasno priznao sam.
uo si da zatvara?
Hotel? Samo sam to uo. Werner mi je napisao jednu od onih svojih tajanstvenih
poruka, ali samo je to napisao.
To je previe za nju zakljuio je Frank a ti prokleti ljudi koji rade za nju dolaze
samo kada im se svia.
Ne misli na Klaru? Klara je bila sobarica kod Lisl Hennig, i to ve silne godine.
Ne, ne Klara, naravno da ne. Samo, Klara je sada ve jako stara. One su dvije vrlo
stare ene. Obje bi trebale biti u starakom domu, a ne pokuavati se nositi s problemima
hotela koji propada.
to e Lisl uiniti?
Ako poslua ono to joj svi savjetuju, prodat e hotel.
Dizala je zajam na njega primijetio sam.

Proakao je po luli.
Ako ja ita znam o mentalitetu bankovnih direktora, banka joj nije dopustila da
posudi vie od pola cijene koju bi mogla dobiti na tritu.
Vjerojatno ima pravo.
Imala bi dovoljno novca da udobno proivi tih posljednjih nekoliko godina ivota.
Ali ta kua joj tako mnogo znai.
Ne moe imati i jedno i drugo ustvrdio je Frank.
Ne mogu zamisliti da doem u Berlin, a da ne mogu odsjesti kod Lisl sebino sam
rekao. Moj otac je stanovao u toj kui, i napokon me majka povela onamo da mu se
pridruimo. ivjeli smo tamo za cijelog mojeg kolovanja i mladosti. Svaka prostorija, svaki
komad namjetaja, svaki djeli izlizanog poda uvao je uspomene za mene. Pretpostavljam da
sam zato i bio tako zadovoljan to je tako malo uinjeno da bi ga se osuvremenilo. Bio je to
moj osobni muzej nostalgije, i pomisao da bih mogao ostati bez njega ispunjavala me
strahom. Bilo bi to isto to i oduzeti mi sjeanja na oca.
Samo jednu? upitao je Frank. Odloio je lulu u pepeljaru s velikom panjom, i
priao kolicima s piem. Ionako u otvoriti bocu.
Moe, hvala odvratio sam predomislivi se i ponovo sjeo, a Frank mi je nalio au
svojeg tamnog porta. Dodao sam: Kad sam posljednji put bio kod Lisl, samo su tri sobe bile
zauzete.
U tome je samo dio problema rekao je Frank. Lijenik je rekao da je voenje tog
hotela previe za nju. Rekao je Wemeru da joj ne daje vie od est mjeseci, ukoliko ne bude
posve mirovala.
Jadna Lisl.
Da, jadna Lisl potvrdio je Frank pruajui mi au prepunu porta. U njegovu glasu
bilo je sarkazma; obino ju je zvao Frau Hennig.
Znam da je nikada nisi volio dometnuo Sam.
Ma hajde, Bernarde. To nije istina. Ponovo je uzeo lulu i povukao.
Nije li?
Rekao sam samo da je bila nacist odvratio je odmjereno i nasmijeio se, priznajui
da je licemjeran.
To je glupost. Bila mi je kao druga majka. I iako mi je Frank bio poput drugoga
oca, nisam mu htio dopustiti da proe s takvim runim etiketiranjem.
Hennigovi su se uspinjali na drutvenoj ljestvici u vrijeme Hitlera nastavio je
Frank. Mu joj je bio lan partije, a i mnogi drugi ljudi s kojima se druila bili su prokleto
mutni.
Na primjer?
Nemoj se ponaati tako obranaki, Bernarde. Lisl i njezini prijatelji bili su
oduevljeni Hitlerovi pristae sve dok Crvena armija nije poela mahati zastavom s
Brandenburkih vrata. Otpio je. ak i kasnije jedva da je nauila zadrati svoja politika
miljenja za sebe.
Moda progunao sam. Bila je istina da je Lisl munjevito uoavala nedostatke
socijalizma.
Pa onda onaj Lothar Koch... Ma, o svemu tome smo ve razgovarali.
Frank je bio uvjeren da je Lothar Koch, stari Lislin prijatelj, imao nekakvu nacistiku
prolost. Jedan od Frankovih njemakih drugova rekao je da je Koch bio gestapovac, ali

uvijek su kruile prie o tome kako je netko bio gestapovac, pa je Frank to isto govorio i za
mnoge druge ljude. Ponekad sam mislio da Frank provodi vie vremena brinui o nacistima,
nego o Rusima. Ali, to je bilo zajedniko svima iz stare garde.
Lothar Koch bio je samo inovnik prosvjedovao sam. Iskapio sam au i ustao.
A ti si samo romantik, Frank, u tome je tvoj problem. Jo se uvijek nada da e Martina
Bormanna uhvatiti kako pomae Hitleru da natipka svoje memoare u limenoj kuici u
praumi.
Jo uvijek siui lulu, Frank je ustao i uputio mi jedan od onih svojih vidjet emo
jednoga dana osmijeha. Kad smo stigli do vrata, napomenuo je:
Potvrdit u prijem Dickyjeva izvjetaja teleprinterom, pa emo se sutra kasnije
sastati, tako da mu moe prenijeti usmeni odgovor. Hoe li ti to odgovarati?
Izvrsno! Po danu sam htio malo razgledati grad.
Kimnuo je znalaki, ne ba oduevljeno. Frank nije odobravao neka moja berlinska
prijateljstva.
I mislio sam da hoe dobacio je.
Bilo je oko jedan i trideset kad sam se vratio u mali hotel Lisl Hennig. Bio sam se
dogovorio s Klarom da mi vrata ostavi nezakljuana. uljao sam se uz krasno glavno stubite
pod osakaenim kerubinima, poutjelima i punim pauine. Mala stolna lampa sa sjenilom lila
je svoju oskudnu svjetlost preko parketa u salonu, u kojemu su golema barokna ogledala,
zamrljana i istokana, odraavala stolove postavljene za doruak.
Smonica blizu stranjeg stubita bila je preureena u spavau sobu za Lisl Hennig
kada je veliko stubite za nju, zbog artritisa, postalo muenje. Crta utog svjetla provirivala je
ispod njezinih vrata, i ulo se neobino, isprekidano zujanje. Lagano sam pokucao.
Ui, Bernd doviknula je, bez imalo slabosti u glasu, koju sam mogao oekivati.
Sjedila je na krevetu i izgledala ivahno kao i uvijek: iza nje jastuci, a posvuda po crvenozelenom pokrivau novine. itanje novina bilo je Lislina opsesija. Sjenilo od pergamenta
inilo je svjetlo bogatim i zlatnim, i pravilo aureolu od njezine raupane kose. U rukama je
imala malu plastinu kutiju koju je vukla i gurala.
Pogledaj ovo, Bernd! Samo pogledaj!
Ponovo je petljala oko kutijice. Iza mene se zaulo glasno zujanje i metalno
klepetanje. Naoigled sam se preplaio, i Lisl se nasmijala.
Pogledaj ga, Bernd. Pazi samo! Zar nije divan! Zahihotala je od veselja. Skoio
sam u stranu, a mali maslinastozeleni dip preao je zvekeui preko saga, ali se okrenuo i
pojurio prema kaminu, pogodio mjedeni odbojnik s glasnim treskom prije nego to je krenuo
unatrag i okrenuo se, dok mu se antena njihala, da bi ponovo pojurio sobom.
Lisl, koja se muila s komandama te male igrake s daljinskim upravljaem, gotovo je
bila histerina od radosti.
Jesi li ikada vidio ovako neto, Bernd?
Nisam odvratio sam. Nisam joj htio rei da je na Zapadu svaka trgovina
igrakama puna takvih zabavnih stvarica.
To je za sina Klarina neaka dodala je, iako nije objasnila zato se ona njime igra
u sitne sate. Odloila je daljinski upravlja uz au vina na nonom ormariu do svojega
lakta, na kojemu su se nalazili gramofon na navijanje i hrpa starih ploa od 78 okretaja.
Poljubi me, Bernd! naredila je.
Spasio sam mali dip-igraku iz zguvanog saga u kojemu je bio zapeo, pa je srdano
zagrlio i poljubio. Mirisala je na vosak vrlo otroga mirisa, koji je bila pokapala po prednjem
dijelu spavaice. Pomisao da bih mogao izgubiti tu aavu staricu bila mi je uasna. Nije mi

bila nita manje draga od vlastite majke.


Kako si uao? upitala je i zagledala se ljutito u mene. Odmaknuo sam se od nje,
pokuavajui smisliti prikladan odgovor. Stavila je naoale, da me moe bolje vidjeti. Kako
si uao?
Ja...
Je li ona grozna djevojka ostavila vrata nezakljuana? upitala je ljutito. Toliko
puta sam joj to rekla. Sve bi nas mogli poubijati u krevetima. S treskom je udarila
ispruenim prstima po novinama. Zar ona ne ita novine? Danas ljude u ovome gradu
ubijaju i za deset maraka... pljakai! Ovisnici o heroinu! Perverzni tipovi! Najrazliitiji
nasilnici. Treba samo otii stotinjak metara dalje, do Ku-Damma, da ih ovjek vidi kako se
epire gore-dolje! Kako moe ostaviti vrata irom otvorena? Rekla sam joj da eka dok ti ne
doe. Glupe li djevojke!
Ta glupa djevojka bila je stara gotovo koliko i Lisl, i trebala je ustati u cik zore da
bi kupila zemike za doruak, skuhala kavu, narezala kobasicu i sir, i skuhala jaja koja su
osnovni sastojak njemakog doruka. Klara je zasluivala svoj san, ali nije to naglaavala
Lisl. Bilo ju je bolje pustiti da se ohladi.
Gdje si bio?
Veerao sam s Frankom.
S Frankom Harringtonom, tom zmijom!
to ti je Frank uinio?
A da, on je Englez. Mora ga braniti.
Ne branim ga. Samo ne znam to ti je uinio odvratio sam.
Sav je schmaltz, sladak, kad neto hoe, ali inae misli samo na sebe. On je svinja.
to je Frank uinio? ponovio sam.
Hoe li pie?
Neu, Lisl, hvala.
Umirena, popila je malo svojega erija, ili to je ve pila, i dodala;
Moj dvosobni apartman na prvome katu dobio je novu kupaonicu prije samo godinu
ili dvije. Prekrasan je. Dobar je kao i apartman u bilo kojem drugom hotelu u Berlinu.
Ali, Frank ima onu veliku kuu, Lisl.
Odmahnula je rukom kako bi mi pokazala da sam krivo shvatio.
Za sira Henryja Clevemorea. On je ovdje odsjeo davno, kad je tvoj otac bio ovdje.
To je bilo prije nego to je postao sir, a i sada bi bio zadovoljan da moe ovdje odsjesti.
Znam da bi.
Sir Henry?
Clevemore.
Da, znam.
Frank mu je rezervirao apartman u Kempiju. Zamisli samo koliko to kota. Ovdje bi
bio zadovoljniji. Znam da bi.
Kada je to bilo?
Prije mjesec dana... dva mjeseca. Ne vie.
Mora da si pogrijeila. Sir Henry je bolestan ve gotovo est mjeseci. A u Berlinu
nije bio otprilike pet godina.
Klara ga je vidjela u predvorju Kempija. Ona ima prijateljicu koja tamo radi.

To nije bio sir Henry. Rekao sam ti da je bolestan.


Nemoj biti tako tvrdoglav, Bernd. Klara je razgovarala s njim. Prepoznao ju je. Bila
sam tako ljuta. Htjela sam nazvati Franka Harringtona, ali me Klara odgovorila.
Klara se zabunila ustrajao sam. Nije mi bilo drago da joj kaem kako je to bila
pria kakvu se znalo da Klara voli izmisliti samo da bi bocnula svoju apsolutistiki
raspoloenu i nemoguu poslodavku.
To je prekrasan apartman nastavila je Lisl. Ti nisi vidio tu kupaonicu otkako je
preureena. Ima bide, slavine s termostatom i ogledala po zidovima. Prekrasna je!
Svejedno, ono nije bio sir Henry zakljuio sam. to se toga tie, moe mirno
spavati. Ja bih znao da je sir Henry dolazio u Berlin.
Zato bi ti to znao? upitala je. Nasmijeila se od uha do uha, sretna to me uhvatila
da sam sebi proturjeim, jer sam se uvijek pretvarao da radim za neko farmaceutsko
poduzee.
Ja ujem te stvari odvratio sam neuvjerljivo.
Laku no, Bernd dobacila je, jo uvijek se smijeei. Ponovo sam je poljubio i
poao na kat spavati.
Kad sam zakoraio na prvu stepenicu, odjednom je zatretalo. Dixieland orkestar, s
previe limenih instrumenata, nemilosrdno je svirao: Uvijek prtim od veselja. Ton na
gramofonu bio je otvoren do daske i parao ui. Nije ni udo da Lislin hotel nije bio pretrpan.
Bio sam uzeo svoju uobiajenu tavansku sobicu na vrhu kue, onu istu koju sam imao
jo kao dijete, pretrpanu, s pogledom na stranji dio kue i dvorite. U to je doba godine bilo
studeno. Kao da crpka vie nije mogla poslati toplu vodu sve do vrha kue, pa je masivan
radijator bio samo mlak. Ali, neslomljiva Klara bila je stavila u moj krevet sa svjee
izglaanom posteljinom termofor s vruom vodom, pa sam se zadovoljno u njega uvukao.
Moda sam trebao suzdranije piti jaku kavu iz Frankova velikog vra, jer sam satima
ostao budan, razmiljajui o Fioni koja je vjerojatno negdje umotana u krevetu, samo
nekoliko blokova dalje. Je li sama, ili je u tom krevetu dvoje ljudi? Preplavila su me sjeanja.
Ali, prisilio sam se da razmiljam o drugim stvarima. O Lisl i o tome to e biti s tom starom
kuom kada je prodaju. Bila je na dobroj lokaciji, tako blizu KuDamina. Svaki pekulant
uinio bi ono to rade i svi ostali pekulanti: potjerao stanare iz obiteljskih trgovina i
staromodnih restorana, sruio buldoerom sve po redu i izgradio rune uredske zgrade od
betona i stakla koje su vlasnicima donosile veliku najamninu, a dravi visoki porez. Bila je to
tuna pomisao.
A razmiljao sam i o Klarinoj izazovnoj priici o tome kako je vidjela generalnog
direktora u hotelu Kempinski. Nije imala smisla, iz nekoliko razloga. Prvo, generalni je bio
bolestan, i to ve nekoliko mjeseci. Drugo, mrzio je putovati bilo kamo iz Engleske. Jedini
slubeni put na koji je otiao, osim one udne konferencije u Washintonu, bio je put na
Daleki istok. Koliko se sjeam, generalni nije bio u Berlinu u posljednjih pet godina. I tree,
da je i doao, ne bi uzeo sobu u nekom velikom berlinskom hotelu; bio bi Frankov kuni gost,
ili da je doao slubeno, gost glavne komande britanske vojske. Ali, ono to je zaista zvualo
lano u Klarinoj prii bilo je to da ju je prepoznao. Generalni se nije mogao sjetiti ni imena
vlastitog psa labradora, a da ga ne podsjeti Morgan, njegov vjerni sluga.
Pokuao sam zaspati, ali san nije dolazio. Toliko je toga bilo za razmiljanje. Nisam
mogao ne opaziti spremnost s kojom je Frank zanijekao da je poznavao Jima Prettymana.
Nije se nakaljavao, ni uzdisao, ni pitao zato sam ga spomenuo. Glatko je rekao ne, i
promijenio temu. Nije bilo normalno za Franka da pokae tako malo znatielje. Zapravo, to
ni za koga ne bi bilo normalno.


Rekao sam Williju da ne stavlja ovamo taj prokleti stroj napomenuo je Werner,
podigavi pogled sa svoje velike porcije govedine prema dva kirurga u bijelim kutama koji su
zarivali odvijae duboko u utrobu staroga duboksa to je oito bio uutkan udarcima noge.
Vlasnik lokala, Willi Leuschnei, promatrao je alosno, kao neki tugujui roak. Gorljivi
oboavatelji pop glazbe oito su u kasne veernje sate glasali nogama.
Sjedili smo u jednome od odjeljaka blizu izloga. Dok smo bili klinci, svi smo mi
vrsto vjerovali da ljudi koji sjede do izloga dobivaju vee porcije, kako bi privukli
prolaznike. Jo uvijek ne znam je li to tono, ali nijedan od nas dvojice nije elio riskirati.
Ne moe vjerovati muzikim kritiarima rekao sam. To im je mogao rei i
Toscanini.
Kladio bih se da duboks nije osiguran ustvrdio je Werner. Njegov je um
funkcionirao u parametrima trokova, postotaka, kamata, rizika i osiguranja.
Jeftino se prodavao objasnio sam. Willi je mislio da e privui vie tinejdera.
Mnogo bi novaca zaradio od dekintiranih tinejdera, zar ne? dodao je Werner s
tekom ironijom. Trebao bi biti sretan da ne dolaze, a ne dovijati se jo kako da ih privue.
Iako smo bili prijatelji cijeli ivot, Werner me jo uvijek mogao iznenaditi. esto je
govorio kako su za maloljetniku delinkvenciju krivi televizija, razorene obitelji,
nezaposlenost i previe eera u prehrani. Je li ovaj reakcionarni stav prema omladini bio
znak da Werner postaje star, kakav sam ja bio cijeloga ivota?
Werner je ivio od avaliranja, to znai da je financirao istonoevropske izvoznike na
Zapad s vrstom valutom posuenom na bilo kojem moguem mjestu. Plaao je velike
kamate i ivio na uskim marginama. Bio je to teak nain zarade, ali Werner kao da je cvao
usred opasnosti i tekoa tog neobinog rukavca u financijskom svijetu. Kao i mnogi od
njegovih takmaca, nije imao iskustva u bankovnom poslovanju, a to se ticalo obrazovanja,
nije dogurao dalje od vjetog tipkanja po japanskom kalkulatoru.
Mislio sam da ti voli mlade ljude, Wernere dobacio sam.
Pogledao me i namrtio se. Uvijek me je optuivao da sam netolerantan i uskogrudan,
ali to se ticalo toga da omladina ne zalazi na mjesta koja ja posjeujem slagao sam se s njim,
kao i velik broj Berlinaca. Ne morate dugo etati Potsdamer Strasseom prije nego to ponete
vjerovati kako bi opa vojna regrutacija omladine mogla biti dobra zamisao.
Danas je Werner bio nekako drugaiji. Ne zbog svoje nove brade, koja se dobro
nadopunjavala s brkovima kad potpuno izraste on e izgledati kao dobrostojei barun
pivopija iz doba kralja Edwarda, ili kao poslovni partner sira Basila Zaharoffa. Ne samo zato
to je oigledno imao viak kilograma, kao i uvijek izmeu svojih predanih dijeta; ne samo
zato to je stigao smijeno prerano na na sastanak. Bio je neuobiajeno nemiran. Dok smo
ekali da jelo stigne, igrao se soljenkom i bibernicom, vukao se za une resice i tipao nos,
zurei kroz izlog, kao da misli na neto drugo. Pitao sam se razmilja li o nekakvom drugom
sastanku na koji treba otii, jer Werner, u ivanom odijelu i svilenoj koulji, nije bio obuen
za takav restoran.
Bili smo kod Leuschnera, u nekada poznatoj i pomodnoj kavani blizu
Potsdamerplatza. Sada je bila otrcana i gotovo prazna. Takva je bila ve godinama, jer je
veliki Potsdamerplatz, nekada najprometnije raskre u cijeloj Evropi, sada bio mirno i tiho

mjesto, gdje su naoruani straari stalno patrolirali izmeu brojnih bodljikavih ica i, s
osjeajnou koju nisu pokazivali prema svojim sunarodnjacima, paljivo spreavali svoje
pse trenirane za napad da ne utre u minsko polje. Kad se ta etvrt pretvorila u abokreinu,
Caf Leuschner postao je lokal gdje su ljudi pazili to e rei nekom strancu, i gdje su
policajci redovito dolazili pregledati svaiju osobnu kartu.
Jednom su tu stajali luksuzni hoteli, odmah uz veliki eljezniki kolodvor Anhalter
koji je bio najvei na svijetu. Na redovima vonje u muzeju bilo je zapisano stotinu etrdeset
i pet vlakova koji su stizali svakoga dana, od kojih su osamdeset i dva vodila na duge pruge i
bila luksuzni ekspresni vlakovi sa svime: koktel-barovima, spavaim kolima i vagonrestoranom. Ispod ulice su, kroz posebno izgraene tunele, idui ispod sanduka i kovega od
krokodilske i svinjske koe, nosai i lijepo obueni paevi vodili pristigle goste ispod kolnika
s gustim prometom ravno u raskono predvorje poznatog hotela Excelsior koji se nalazio
odmah pokraj. Tu su bili dovoljno blizu finim trgovinama u Leipziger Strasse, ambasadama,
palaama i velikim kuama uz Tiergarten, te dravnim institucijama novostvorenog
Njemakog Reicha, i Palai njegova Imperatora. Danju promet kao da nikada nije prestajao, a
noni ivot je trajao sve dok doruak ne bi bio posluen svakome veseljaku koji je jo budan.
Sada vie nema Anhalter Bahnhofa, osim velikog dijela zgrade od ute opeke, u kojoj
su se nekada prodavale karte. Ljeti je prekriven lijanama draa. Iza nje se, to smo Werner i
ja otkrili jo za kolskih dana, nalazi veliko podruje niije zemlje sa zaralim tranicama,
poruenim kuicama, kosturima starih automobila i signalnim kutijama s rukama koje su se
mogle potezati. Nitko nije tuda proao otkako je posljednji vlak otputovao za Magdeburg u
travnju 1945. godine. Kolodvor je prazan, izuzevi nekoliko skitnica i bjegunaca koji znaju
provesti no zatieni u poruenim zgradama to su premalo gostoljubive ak i da bi
udovoljile njihovim nasunim potrebama.
To je prljava i zaputena etvrt bombardiranih zgrada, fasada bez krova koje bi mogle
izgledati poput nekih kulisa postavljenih za snimanje filma, kad ne bi bile tako prljave. Sada
je to mjesto, koje nekada kao da je bilo sredite cijele Evrope, nitavno. Samo mjesto pokraj
kojega promet juri prema novinskim agencijama u Kochstrasse, ili prema kontrolnoj stanici
Charlie, koja se nalazi nedaleko, niz smeem prekrivenu prometnicu to obilazi Zid.
Ali, Caf Leuschner je ostala. Willi Leuschner, unato takvim propustima kao to je
postavljanje duboksa, zna kako se nalijeva krigla jakog berlinskog piva, a njegova ena,
Austrijanka, jo uvijek jednom tjedno pravi najbolji Tafelspitz u gradu. Meka kuhana
govedina tu se slui s malim valjucima od krumpira, a kelj se kuha na masti od peenja i
zainjen je kimom.
Kad je Werner dokrajio golemu porciju govedine, umoivi posljednju vilicu u
prilinu gomilicu hrena, bilo je vrijeme da opet prijeem na problem o kojemu sam doao s
njime razgovarati. Rekao sam:
Pa, Lisl mi je izgledala izvanredno.
Vidio si je samo na pet minuta odvratio je Werner, omazavi hren s tanjura
koricom zemike. Ljuti hren Frau Leuschner nije mu smetao kao meni.
Jutros je spavala, pa je nisam htio uznemiravati. Zamoio sam zupce svoje
viljuke u hren koji sam bio ostavio, i ponovo ga kuao. Bio je vrlo ljut.
Ona je stara glupaa ustvrdio je Werner, u iznenadnoj provali neuobiajene
gorine. Po tome se vidjelo da je jadan. Lijenik joj stalno govori da mora smraviti i da se
ne smije uzbuivati. A ona pije, pui, uzbuuje se, svaa i uznemirava. To je smijeno.
Moda sam u njegovu glasu uo vie tugu, nego gorinu.
Rekao si da je imala udar?
U bolnici su obavili pretrage, i rekli da ne mogu biti sigurni.

Stavio je posljednji komadi kruha u usta i vakao ga. Ali, bez obzira na sve
morat e posve mirovati.
Tko e se pobrinuti za prodaju kue? im sam to izgovorio, shvatio sam kakav je
to velik posao. Trebat e se sastajati s agentima za prodaju nekretnina i bankovnim agentima,
odvjetnikom i poreznikom, uza sve ono ispunjavanje formulara i prazne birokratske prie
koje takve jednostavne pothvate pretvaraju u moru.
Bilo bi bolje kad bismo mogli nagovoriti Lisl da otputuje dok sve to ne bude
obavljeno. Moda bismo mogli nai neto u Baden-Badenu. Uvijek je govorila o tome kako
e jednom otii na odmor u Baden-Baden.
Pogledao me i zbunjeno se nasmijeio.
A koji od nas dvojice e sve to objasniti Lisl? upitao je.
Willi Leuschner priao je naem stolu da pokupi tanjure.
to ete vas dvojica sada? upitao je Willi. Puding od kruha? Willi je bio moje
godite, ali bio je elav, a veliki kovravi brkovi koje je pustio iz ale bili su sijedi od godina
i uti od nikotina.
Uvijek nam se obraao s prisnim du, jer smo sva trojica zajedno ili u kolu, i bolje
smo se razumjeli meusobno nego sa svojim enama. U mojem sluaju, i mnogo bolje.
Naravno, Willi je znao da Werner i ja moemo pojesti neograniene koliine tog starog
predratnog jela koje je Frau Leuschner podigla na razinu haute cuisine dodavanjem jaja i
vrhnja. Nije ekao da odgovorimo. Obrisao je plastini stol krpom i postavio zdjelu s hrenom
i krigle za pivo na tanjure s priborom za jelo, vjetinom to ju je razvio dugogodinjom
praksom. Willijev je otac zapovijedao strogom natkonobaru s desetak konobara u frakovima i
leptir-kravatama, koje su posluivali mladii u bijelim sakoima. Sada su Willi i njegov brat za
pomo imali samo dvojicu mladih momaka koji su izbjegavali sluenje vojnog roka, a
obojica su znali ujutro doi staklastih oiju i drhtavih ruku.
Znam to ti misli, Wernere rekao sam kad je Willi otiao.
to ja mislim? Gledao je kroz velik stakleni izlog na gotovo pustu ulicu.
Jueranji snijeg se bio istopio, ali je temperatura pala i svaki je Berlinac znao prepoznati to
nisko, sivo nebo iz kojega e pasti novi snijeg.
Misli kako je meni lako dojuriti ovamo, razgovarati o Lisl, a onda otii kui i
prepustiti tebi da obavi sve to treba.
Nije tebi isto, Bernie odvratio je. Lisl je moj problem, a ne tvoj.
Ona ima samo nas rekao sam. Ma to treba obaviti, obavit emo to zajedno.
Uzet u godinji odmor. Werner je sumorno kimnuo glavom, pa sam htio biti veseliji. Ne
bi trebalo biti previe teko prodati kuu. Samo, morat emo srediti da Lisl nekamo otputuje.
Nekamo gdje e joj biti lijepo neodreeno sam dodao.
Ja sam idov odjednom je otpoeo Werner. Roen sam u ratu. Zovem se Jakov,
kao i moj djed, samo su me zvali Werner jer je to zvualo vie arijevski. Lisl je skrivala moje
roditelje. Nije na taj nain nita zaradila, jer moji nisu imali novca. Stavila je svoj ivot na
kocku. Nacisti su slali ljude u logor i za mnogo manje stvari. Ne znam zato se tako izloila.
Ponekad se pitam da li bih i ja uinio to i ona, da pomognem ljudima koji su mi u neku ruku
stranci. I da ti pravo kaem, nisam siguran. Ali, Lisl ih je sakrila, a kad sam se ja rodio, i
mene je skrivala. Kad su mi roditelji umrli, Lisl me podigla kao vlastito dijete. Shvaa li
sada?
Zajedno emo to napraviti dometnuo sam.
to?
Prodati kuu. Smjestiti Lisl u neki lijepi staraki dom. I Klaru.

Jesi li ti poludio? frknuo je Werner. Nee je dobiti iz te kue ni za milijun


godina.
Pogledao sam ga. Imao je onaj zagonetni izraz lica koji je stekao jo u kolskoj dobi.
Pa o emu ti onda govori? Hoe li sruiti kuu s njom unutra?
Ja u voditi hotel izjavio je Werner. Zagledao se u mene obranaki, kao da
oekuje jak otpor ili provalu smijeha.
Ti e voditi hotel?
Poeo se braniti pred mojom zapanjenou.
Odrastao sam s njom, zar ne? Znao sam voditi knjige. Dovoljno znam.
Ona ti nee dopustiti da bilo to promijeni upozorio sam ga.
Vodit u ga na svoj nain rekao je tiho. Bilo je tako lako zaboraviti da se ispod
njegova eernog omotaa krije tvrdi orah. Ali, Werner je znao biti i tvrd.
I ostvarivati zaradu?
Tek toliko da sam sebe izdrava.
A to e biti s avaliranjem? S tvojim poslom?
Prekinut u s tim.
Bolje razmisli o tome jo jednom, Wernere dodao sam, uznemiren, kad sam
shvatio to bi to znailo.
Ve sam odluio.
A gdje e stanovati?
Nasmijeio se mojoj zapanjenosti. Moda mu je to bila jedina zadovoljtina, moda se
radovao tome.
U jednoj od soba na katu. Iselit u iz svojega stana.
A Zena? upitao sam. Nisam mogao zamisliti da bi se njegova mlada, tvrdokorna
ena snobovskih sklonosti mogla priviknuti na jednu od Lislinih soba na katu, pa ak ni na
apartman s preureenom kupaonicom, na koji je Lisl bila toliko ponosna.
Zeni je to teko razumjeti odgovorio je Werner.
Mogu misliti.
Zena kae da ona nita ne duguje Lisl, i u neku ruku ima pravo dometnuo je
alosno.
U dobru i u zlu... u svim dugovanjima... Ili je to sada drugaije, kad se ene bore za
slobodu?
Kad bi ti barem bolje poznavao Zenu. Nije ona sebina. Ne toliko koliko ti misli
ispravio se, shvativi to je ustvrdio.
Pa, to e onda Zena?
Ostat e u stanu u Dahlemu. To je i dobro, ako se uzme u obzir sav onaj namjetaj
koji tamo imamo. Ne bismo ga mogli preseliti kod Lisl, zar ne?
To je velik korak, Wernere. Naputao je svoj posao, svoj luksuzni stan i, kako je
zvualo, vlastitu enu. Ve ju je ranije bio izgubio. enina privrenost Werneru nije bila ona
o kojoj su pjesnici pisali sonete. Moda prostake pjesmice. Vjerojatno mi je zato i bila tako
odbojna.
Nema drugog izlaza, Bernie. Da bilo to manje uinim za Lisl nikada to sebi ne bih
oprostio, zar ne?
Pogledao sam ga. Werner je bio dobar ovjek. Moda je on bio jedini dobar ovjek

kojega sam ikada upoznao. to sam mogao rei, osim:


Ima pravo, Wernere, To je jedino rjeenje.
Moda e dobro ispasti ustrajao je Werner, oajniki to pokuavajui sagledati s
najbolje strane. Kad bi hotel mogao dobiti vie rezervacija za praznike, mogao bih otplatiti
bankovni zajam. Razgovarat u s nekim putnikim agencijama.
inilo se da to ozbiljno misli. Zar nije znao da putnike agencije zanimaju samo
jeftini, runi hoteli s dvjesto soba poslaganih kao kutije za cipele, koje vode
esnaestogodinjaci koje su izbacili iz kole i koji ne govore nijedan prepoznatljivi jezik? to
bi putnika agencija s malim, udobnim hotelom koji vode ljudska bia?
Dobra ideja, Wernere napomenuo sam.
Naravno, ne mogu prestati sa svojim poslom preko noi dodao je. Imam jo
nekoliko ugovora.
Kako esto sada ide prijeko? upitao sam. Wernerov je posao zahtijevao redovite
posjete dravnim slubenicima DDR-a u Istonome Berlinu, Nisam ga pitao javlja li se jo
naim ljudima u Frankovu uredu. Bilo je bolje da to ne znam.
Ne tako esto. Sada ponekad mogu neke uvjete dogovoriti preko telefona.
Postaje bolje?
Ne bolje, samo razliito. Znaju se bolje prikrivati iza paravana nego ranije; bolje
shvaaju to uznemirava tampu na Zapadu. Bila je to otra osuda od Wernera, koji se
uvijek trudio da bude objektivan u takvim usputnim primjedbama o Istoku.
Kako je sada u Normannenstrasse?
Jako veselo.
Priaj.
Istoni Nijemci su prvi u moskovskoj paradi. Prag vie nije sredite ruskoga prodora
na Zapad, pa nai prijatelji u Normannenstrasse sretno trljaju ruke.
uo sam da su tamo dobro prodrmali slubu dravne sigurnosti.
Rjeavaju se stare bande, jednog po jednog. Isto je i u vladi. Sada je manja i bolje
organizirana.
Okej.
Naravno da je KGB iz dana u dan kontrolira. Ako stvari ne idu dobro, Moskva daje
do znanja da je nezadovoljna.
Jesi li ita uo o onome momku, Erichu Stinnesu?
On je moskovska veza. Dobio je veliko unapreenje.
Stinnes?
KGB-u dobro ide, nemaju financijskih problema. Amerike mree se jo uvijek
vode iz ambasada, a znamo da su sve amerike ambasade pune prislunih ureaja od tavana
do podruma. Nikada nee nauiti.
Je li moja ena imala udjela u toj reorganizaciji? upitao sam.
O njoj i razgovaramo, zar ne? dometnuo je Werner. Pomogla ti je s onim
strukturalnim izvjetajem, je li?
Nisam odgovorio. Ve su godinama mnogi predlagali da bi nae mree trebale biti
organizirane potpuno odvojeno od ambasada i drugih diplomatskih organizacija. Dugo sam
vremena proveo piui izvjetaj o tome, na koji se Dicky Cruyer zadovoljno potpisao. Mnogi
su, ukljuujui i mene, mislili da e Dicky za njega dobiti jo jedno veliko unapreenje. Bila
je to najbolja takva stvar to sam je napisao, i bio sam ponosan na nju. Neki su rekli da

neizbjeno mora dovesti do reorganizacije. Ali, pravili smo raun bez Ministarstva za vanjske
poslove. Kad su ga mandarini iz Ministarstva za vanjske poslove proitali, zgazili su ga tako
silno da se cijela zgrada zatresla. Tajna obavjetajna sluba ostat e dio ministarstva, i to bez
veih privilegija nego bilo koja osrednja ambasada u Africi. Nae e kancelarije ostati u
ambasadama, a ako je to znailo da svatko zna gdje nas moe nai, to gore po vas, momci!
Bila je to alosna stvar. A Fiona je za sve to znala.
Sjedili smo utei, promatrajui ulicu. Vozila su jurila, a neki ljudi pokuavali su
prijei kolnik, zgrbljeni na ledenome vjetru.
Tu je i problem nasljedstva izustio sam napokon. Vjerojatno smo obojica
istodobno razmiljali o Lisl.
Hotel? upitao je Werner.
Moe se ubiti radei, a onda otkriti da je ostavila hotel nekakvom drutvu za zatitu
ivotinja.
Drutvu za zatitu ivotinja? upitao je Werner zbunjeno. Naravno, bila je to
tipino engleska ideja. Stare Njemice nisu bile sklone ostavljati cijelo imanje u nasljee
nezbrinutim ivotinjama.
Nekom dobrotvornom drutvu objasnio sam.
Ja to ne radim da bih dobio tu kuu napomenuo je Werner.
Nema razloga za uzrujavanje dodao sam. Ali, to bi trebao srediti prije nego to
pone.
Ne budi glup, Bernie. Kako mogu sjesti s Lisl i rei joj da napie oporuku kojom
sve ostavlja meni? Nisam pokuao odgovoriti preko iznenadne provale neskladnih zvukova
iz duboksa. Ali, nakon nekoliko nesuvislih taktova prilikom probe, mehaniar ga je iskljuio
i poeo mijenjati arene ploe.
Ona nema drugih roaka, zar ne?
Imala je pojasnio je Werner. Imala je sestru koja je poginula u ratu, i drugu, Inge
Winter, jo stariju od Lisl. ivjela je u Francuskoj. Nije imala djece i dosad je vjerojatno
umrla. Lisl je rekla da se sastala s njom kad je jednom dola u Berlin, ali ja se toga ne sjeam.
Ima nekakvo pravo na kuu. Lisl mi je jednom rekla da ju je njezin otac ostavio objema
kerima, ali je samo Lisl htjela u njoj ivjeti. Ipak, polovina je pripadala Inge Winter. Osim
sestre mogu postojati i roaci Lislina pokojnog mua Ericha. Moram ponovo s njom
razgovarati.
Ako Lisl kae da polovina kue pripada njezinoj sestri, onda je sestra moda
supotpisnica bankovnog zajma,
Znam dometnuo je Werner, trljajui brk. Pitao sam se je li ta sestra zbog toga
dolazila u Berlin.
Najbolje da pita u banci rekao sam.
U banci mi nita nee rei bez Lislina doputenja. Opet je poeao brk. Svrbi me
objasnio je.
To e se morati razjasniti zakljuio sam. Ja u s njom razgovarati.
Ne, nee smjesta se usprotivio Werner. To bi sve pokvarilo. Mora izgledati kao
da ja elim voditi hotel. Mora izgledati kao da ona meni ini uslugu. Valjda ti je to jasno?
Nakon dugo vremena sam kimnuo glavom. Ali, Werner je imao pravo. Mora da je
proveo mnoge besane noi smiljajui sve to.
Da se raspitam je li ta sestra jo iva? Ponudio sam se da to uinim vie zato to
sam elio umiriti vlastitu savjest, nego to sam smatrao da e to bilo kamo dovesti ili biti od

neke praktine koristi.


Moda je Werner shvaao moje motive. Pojasnio je:
To bi zaista bilo korisno, Bernie. Ako moe doznati to o sestri, najvaniji problem
e biti rijeen. Imam njezinu najnoviju adresu u Francuskoj. Uzeo sam je iz onog velikog
zelenog adresara koji Lisl dri u uredu. Ne znam koliko je stara. Pogledao je preko anka,
iza kojega je Willi Leuschner rukovao kromiranim strojem za kuhanje espresso kave, i
dobacio: Willi dolazi s pudingom od kruha.
Ve je i vrijeme.
Htjet e sjesti i popriati upozorio me Werner. Nemoj zasad spominjati nita u
vezi s hotelom. Telefonirat u ti da ti dam sestrinu adresu.
Uzmi dan-dva da razmisli o tome predloio sam. Willi se pribliavao nosei
deserte, kavu i nekoliko kipferla, slatkih keksa u obliku polumjeseca, koje je Werner jeo na
kraju svakog obroka.
To je veliki korak.
Razmislio sam ve rekao je Werner odluno, tek s trakom tuge. Moram to
uiniti.
Francuska, pomislio sam. Zato moram govoriti takve gluposti? Dovraga, kako u
dobiti slobodne dane da odem u Francusku i pronaem sestru koja je nedvojbeno odavna
umrla? Uostalom, zar mi nije dosta jedna Lisl u ivotu?


Mogli smo kupiti mikrovalnu penicu rekla je Gloria odjednom, spontano.
Htjela bi mikrovalnu penicu?
Novcem koji smo dali za ovaj prokleti put ogoreno je objasnila.
A, da rekao sam. U mislima je sastavljala popis. Ponekad je to inila. I to je popis
bio dui, to je vie mrzila aviokompaniju i njezinu upravu. Sreom po njih, nitko od njih nije
sjedio do Glorije na letu za Nicu. Ja sam tamo sjedio.
To je pljaka protisnula je.
Svi znaju da je to pljaka potvrdio sam. Zato pij svoju finu toplu caf, odmotaj
svoj fermentirani fromage i uivaj u ambiance.
Stakla od pleksiglasa bila su tako izgrebana da je ak i gust siv oblak izgledao
nakrivljeno. Gloria nije odgovorila, ni pojela hranu na malom plastinom posluavniku ispred
nje. Izvadila je lak za nokte iz velike torbe koju je uvijek nosila i poela ureivati nokte. To je
uvijek bio lo znak.
Pretpostavljam da sam joj trebao rei jo na samom poetku da na put idemo kako bih
ja ispunio obeanje da u pronai sestru Lisl Hennig. Trebalo mi je biti jasno da e Gloria
pobjesnjeti kad istina izie na vidjelo, i da u joj morati rei prije ili kasnije.
Kad se toga sjetim, ne znam zato sam odabrao aerodromsku ekaonicu da kaem
Gloriji pravi razlog za taj put. Bila je nesretna to uje da to nije ludi ljubavniki vikend,
kakvim sam joj ga bio predoio. Obasula me takvim pogrdnim nazivima, i to tako glasno da
su neki ljudi u sjedalu pokraj nas odveli djecu dalje, da ne sluaju svau.
U takvim sam trenucima pokuavao analizirati bit svoje veze s Glorijom. Moji
vrnjaci, oenjeni mukarci u etrdesetim godinama, nisu prezali od toga da mi kau svoje
vienje moje ljubavne veze s tom lijepom dvadesetdvogodinjakinjom. Ponekad su to inili u
obliku ozbiljnog razgovora, ponekad u anegdotama o mojim bajnim prijateljicama, a
ponekad samo nepristojnim alama. Neobino je bilo to to su me najvie vrijeale zavidne
primjedbe. elio sam da oni barem pokuaju shvatiti kako su takve veze sloene, i kako je
ova ljubavna veza sloenija od veine ostalih.
Sjedei u avionu, nemajui to raditi i samo s avio-asopisom za itanje, razmiljao
sam o tome. Pokuao sam usporediti tu vezu s Glorijom s onom koja me vezala uz Fionu,
moju enu koja e uskoro proslaviti etrdeseti roendan. Uvijek je govorila da se boji svojeg
etrdesetog roendana. Taj se strah pretvorio u neku vrst ale, a ja sam uvijek odgovarao da
emo ga dolino proslaviti. Ali, sada e ga slaviti u Istonom Berlinu, nedvojbeno s ruskim
ampanjcem i moda s kavijarom. Fiona je voljela kavijar.
Da li bih uspio stii sve do londonskog aerodroma Heathrow s Fionom pravei se da
kreemo u neku ludu romantinu avanturu? Ne. Ali, injenica je i da bi takva romantina
avantura vrlo, vrlo teko mogla privui moju enu Fionu. ekaj malo! Je li to istina? Pravi
razlog to joj ne bih rekao da je ovo bijeg iznenaenja je taj to moja ena ni na trenutak ne
bi povjerovala da je iznenadni poziv u Nicu podrazumijeva romantinu avanturu. Moja ena
Fiona predobro me poznavala, to je bila prava istina.
Ali, u Nici je sjalo sunce i nije dugo trebalo da Glorija opet postane radosna, kao i
uvijek. Zapravo, nije trebalo vie nego da iznajmim automobil za na put do posljednje
poznate adrese Inge Winter. Na poslu me je Gloria ula kako diktiram i razgovaram na

njemakome, a ponekad sam se sluio i loim ruskim jezikom. Zato nije bila spremna za moj
mucavi francuski.
Od poetka je loe krenulo. Mlada Francuskinja s prekrasnom frizurom za alterom
rent-a-cara se, razumljivo, naljutila kad sam njezin privatni razgovor s kolegicom pokuao
prekinuti obavijestivi je da mi je potreban automobil. Nije pokuala prikriti svoju ljutnju.
Govorila je brzo, s jakim provansalskim naglaskom koji nisam mogao razumjeti.
Kad sam se napokon obratio Gloriji da mi pomogne prevesti brze upute te djevojke
kako da pronaemo automobil, Gloria je poela neobuzdano likovati.
No compree! rekla je, nasmijala se i zapljeskala rukama od veselja.
Unato tome to Gloria nije htjela suraivati pronali smo automobil, mali bijeli
renault s velikim prtljanikom, koji mora da je te zime dugo prestajao na parkiralitu za
iznajmljivanje, jer nije bilo lako upaliti motor.
Ali kad smo jednom krenuli i vozili se auto-putom prema zapadu, sve je bilo dobro.
Gloria se smijala i napokon sam bio uvjeren da joj je sve to bilo jako zabavno.
Ve nakon nekoliko minuta vonje naili smo na izlaz s autoputa za Antibes. Bio sam
vrsto odluio da u toj prilici Gloriji ne priutim vie smijeha, pa sam pripremio aku sitnia
da platim cestarinu. Gloria se pognula nad kartu, pa smo poeli napredovati manjim cestama
prema Grasseu.
Kad ovjek sie s auto-puta, nae se u drugaijoj Francuskoj. Ovdje, u brdovitoj
zabiti moe se vidjeti malo znakova razmetljivog bogatstva tipinog za Rivijeru. Umjesto
rolls-roycea, cadillaca i ferrarija ovdje se mogu vidjeti jarko obojeni kamioneti i prastare
lade koje se drmusaju preko velikih rupa i voze kroz mlake oker boje to ih za sobom ostavlja
uporna zimska kia. To je krajolik gdje nikada nita nije dovreno. Djelomino izgraene
kue s utrobom skeletnosivih blokova, svjeeg betona i ganglijima ica stoje pokraj
napola sruenih starih gospodarskih zgrada. Ljestve, polupani bidei i baene kade stoje uz
ivicu terasa s maslinama. Hrpe pijeska nagriene kinim olujama stoje uz opeke,
galvanizirane metalne ipke i napola dovrene skele. Plod gradske prljavtine zagauje polja
na kojima je najvea turistika zarada posve sporedna stvar.
Ali, imanje Le Mas des Vignes Blanches nije bilo takvo mjesto. Tu, na junome
obronku brda, nalazio se otoi pruskoga, usred galskog pejzaa. Ta je kua nekada bila
mjesto odakle je neki sretni vlastelin nadgledao svoje vinograde. Sada su brda bila unakaena
ugom razvoja, infekcijom kojoj je snagu vjerojatno davao blijedi polumjesec Mediterana
koji je blijedomodro sjao iza slijedeega brda.
Kua je bila okruena ianom ivicom, ali bijela drvena vrtna vrata bila su otvorena,
pa sam se povezao dobro odravanom ljunanom stazom. Glavna zgrada mora da je bila
prilino starija od stotinu godina. Nije to bila sumorna, pravokutna zgrada kakve su najvie
voljeli vlastelini na sjeveru. Bila je to kua izgraena za provansalsku klimu, s dva kata i
kapcima na prozorima, penjaicama na fasadi i velikim palmama ije su se grane ljuljkale na
vjetru, i jednim golemim kaktusom, blijedozelenim i nepominim, poput nekog grabeljivog
morskog stvorenja koje eka da napadne.
Iza kue mogao sam vidjeti poploeno dvorite, ometeno i oribano do istoe
neobine u ovome kraju. Iz spremita za kola virili su stranji krajevi velikoga mercedesa i
svijetloplavog BMW-a. Iza nje nalazio se velik vrt s uredno njegovanim vokamakordoncima poredanim uza zid. Naroito sam zapazio tratine. U ovom dijelu svijeta, gdje
nesmiljeno sunce spaljuje travu, dobro njegovana tratina je znak ekscentrinog inozemnog
ukusa, strastvene brige za vrt, ili bogatstva.
Na maloj zaklonjenoj terasi ispred kue nalazila se vrtna garnitura: lijepe metalne

stolice postavljene oko velikog stola sa staklenom ploom, i nekoliko lealjki. Ali, unato
suncu, nije bio dan da se sjedi vani. Vjetar je stalno puhao, i tu na brdu ak bi se i visoko
crnogorino drvee zaljuljalo sa svakim njegovim naletom. Gloria je podigla ovratnik dok
smo stajali ekajui da netko odgovori na zvuk zvonca.
eni koja je otvorila vrata bilo je etrdesetak godina. Djelovala je privlano kako to
ponekad znaju ljudi na selu, na onaj iskreni nain; bila je koata, pametnih oiju i prosijede
kose koju nije pokuala sakriti bojom.
Frau Winter? upitao sam.
Ja se prezivam Winter odgovorila je. Samo, ja sam Ingrid.
Otvorila nam je vrata i, kao da osjea da bi trebala neto rei, dodala: Zbunjuje to
to imam iste inicijale kao moja majka. Ugledavi na jeftini iznajmljen automobil,
posvetila je svu panju Gloriji, i nesumnjivo pokuavala dokuiti kakve je prirode naa veza.
Vi trebate mamu. Jeste li vi gospodin Samson? Izvrsno je govorila engleski, sa slabim
krutim naglaskom koji je bio vie njemaki, nego francuski. Nosila je haljinu zelene boje, od
tkanine s cvjetnim uzorkom, staromodna kroja, s visokim bijelim ipkastim ovratnikom i
manetama. Teko je bilo znati je li obuena sirotinjski i demodirano, ili po najnovijem
trendu koji je de rigueuer na otmjenim Veernjim zabavama u velikim gradovima.
Jesam odvratio sam. Pisao sam joj da sam Lislin stari prijatelj, pisac, i da
prikupljam materijal za knjigu ija e se radnja odvijati u predratnome Berlinu. Budui da u
biti u blizini, pitao sam bi li mi dopustila da je posjetim, i moda mi ispriala neka svoja
sjeanja. Nije odgovorila na pismo. Moda su se nadale da neu doi.
Dajte da uzmem vae kapute. Danas je tako hladno. U ovo doba godine obino
ruamo vani. Nokti su joj bili kratki i njegovani, ali su joj ruke bile crvene, kao od kunih
poslova. Imala je sat koji je izgledao skupocjeno, neko staro prstenje i narukvicu, ali nije
nosila vjenani prsten.
Promrmljao sam neku otrcanu primjedbu o tome kako zime postaju sve hladnije svake
godine, a ona nas je bolje promotrila. Znai, postojala je i ki. Nije nimalo liila na Lisl, ali
sjeao sam se da sam bio vidio jednu staru fotografiju Lisline majke u velikome eiru i
dugakoj haljini, s rukavima irokima oko ramena. I ona je bila krupna ena.
Kako je vaa majka? upitao sam, dok je Gloria uhvatila priliku da se ogleda u
zrcalu u predvorju i prstima popravi kosu.
Kako kada, gospodine Samsone. Danas joj je jedan od boljih dana. Ali, moram vas
zamoliti da ne ostanete predugo. Brzo se umara.
Naravno.
Uli smo u veliku dnevnu sobu. Zagrijavalo ju je nekoliko velikih radijatora, unato
velikim prozorima koji su gledali na tratinu ispred kue. Pod je bio poploen crvenim
ploicama, to je esta pojava u ovome kraju; ponegdje je bio postavljen pokoji tepih. Na
zidu je visjela jedna velika slika, koja je dominirala sobom. Bila je to tipina ratna scena iz
osamnaestoga stoljea: lijepi oficiri u svijetlim uniformama sjedili su na bojnim konjima, koji
su se propinjali, i mahali maevima, dok su se u daljini redovi sitnih neraspoznatljivih likova
ubijali usred dima. Dvije bijele sofe i dva odgovarajua naslonjaa bili su postavljeni u
jednome dijelu sobe, a u drugome je starica u jednostavnoj crnoj haljini sjedila u jednoj od
onih runih visokih stolica iz kojih ljudi s ukoenim zglobovima mogu ustati.
Drago mi je, gospodine Samsone izustila je kad nas je njezina ki formalno
upoznala, a zatim paljivo odmjerila Gloriju prije nego to joj je kimnula glavom. Lislina
sestra uope nije bila kao Lisl. Bila je sitna, stisnuta, koe poput pjegavog utog pergamenta i
prorijeene bijele kose koja je izgledala kao da ju je oprala i poeljala posebno za ovaj
posjet. Sa zanimanjem sam je promatrao: bila je ak i starija od Lisl, bogzna koliko je godina

imala. Ali to je bila ena koja se pomirila sa starenjem. Nije bojila kosu, minkala se, ni
stavljala umjetne trepavice koje je Lisl voljela nositi ako bi doli gosti. Ali, unato svim
razlikama, nije se mogla previdjeti slinost u njihovim licima. Imala je istu odlunu vilicu i
velike oi, i usta koja su tako lako prelazila iz osmijeha u reanje.
Znai, vi ste prijatelj moje sestre? Njezine su rijei bile engleske, izgovor otegnuto
ameriki, ali reenice je sastavljala razmiljajui na njemaki nain. Primaknuo sam joj se
malo blie, tako da ne mora glasno govoriti.
Poznajemo se dugo vremena potvrdio sam. Vidio sam je prije samo nekoliko
tjedana.
Je li dobro? Pogledala je ker i rekla: Hoe li donijeti aj?
Mlaa se ena nasmijeila poput djevojice i izila iz sobe.
Oklijevao sam rei pravu istinu o Lislinome zdravlju. Nisam je htio preplaiti.
Moda je imala lagan srani udar nastavio sam oprezno. Vrlo lagan. ak ni
lijenici u bolnici nisu u to sigurni.
I zato ste doli? Tada sam zapazio njezine oi. Bile su poput majih: zelene,
duboke i sjajne. Nikada ranije nisam vidio takve oi.
Ta starica posve sigurno nije okoliala.
Nisam odgovorio sam. Ali, to znai da e morati prestati voditi hotel. Lijenik
tvrdi da je to prenaporno za nju.
Naravno da je previe naporno. Svatko joj to povremeno govori.
To je bila kua vaega oca? upitao sam.
Naravno. Imam divnih uspomena vezanih za nju.
To je prekrasna stara kua sloio sam se. Da sam barem mogao vidjeti kako je
izgledala za ivota vaega oca. Ali, one stube na ulazu su previsoke za Lisl. Ona bi trebala
ivjeti negdje gdje se sve nalazi u prizemlju.
Tako. A tko brine o njoj?
Jeste li uli za Wernera Volkmanna?
Onog idova?
Djeaka kojega je odgojila.
To je ona idovska obitelj koju je skrivala na gornjem katu. Da, moja sestra je bila
potpuno luda. Ja sam ivjela u Berlinu sve do 1945. godine. ak ni meni nikada nije rekla!
Moete li vjerovati da bi takvu stvar skrivala i od vlastite sestre? Posjetila sam je tamo, to je
dijelom bila i moja kua.
Prekrasna je pristojno sam dometnuo.
Znai, onaj djeak idov kojeg je podigla sada brine za nju.
Kimnula je glavom.
Nije vie djeak rekao sam.
Pretpostavljam da nije. I, to on time dobiva?
Nita odvratio sam. Smatra da to duguje Lisl.
Misli da e naslijediti kuu. Je li tako? Zlobno je zahihotala i pogledala Gloriju.
Gloria je sjedila na rezbarenoj drvenoj stolici. Nervozno se promekoljila.
Ne, koliko ja znam proturjeio sam, branei ga. Znai, ode cijela svrha mojega
puta sve dovde. Je li me ta podrugljiva starica namjerno navela da to zanijeem? Nisam
mogao odluiti. Jo sam uvijek o tome razmiljao kad je ula ki, nosei aj i onu vrstu pite
od jabuke na kojoj su krikice voa paljivo sloene u obliku lepeze.

Ingrid ju je ispekla dodala je starica, vidjevi u to gledam.


Divno izgleda primijetio sam, ne dodavi da bi poslije lakog obroka u avionu
gotovo bilo to izgledalo divno. Gloria je takoer zamrmljala s divljenjem, pa nam je Ingrid
odrezala velike krike.
Dok smo pili aj ispitivao sam staricu o ivotu u Berlinu prije rata. Imala je dobro
pamenje i davala jasne i potpune odgovore, ali to su bili uobiajeni odgovori koje ljudi to
su ivjeli pod Treim Reichom daju ljudima iz inozemstva i bilo kakvim strancima.
Nakon otprilike etrdeset pet minuta vidio sam da se umorila. Predloio sam da
odemo. Starica je rekla da eli nastaviti, ali mi je ki gotovo neprimjetno kimnula glavom i
rekla:
Moraju ii, mama. Moraju neto obaviti. I ki je znala biti otra.
Samo ste u prolazu? upitala je pristojno Ingrid pridravajui nam kapute.
Rezervirali smo sobu u velikom hotelu na cesti, s ove strane Valbonnea odvratio
sam.
Kau da je veoma udoban primijetila je.
Veeras u napisati biljeke dometnuo sam. Mogu li telefonirati, ukoliko moda
budem imao dodatnih pitanja?
Mama ne prima mnoge posjete napomenula je. To ba nije trebalo zvuati kao
ohrabrenje.
Kad smo stigli u hotel, ispostavilo se da to nije hotel za medeni mjesec, kako sam
ga bio opisao Gloriji. Nalazio se na kraju dugake, zavojite ceste izrovane i pune rupa, kao
to su sve lokalne ceste u tom kraju a iza njega se nalazio naputeni kamenolom. inilo se
da je netko u matovitom poduzetnikom zanosu ulaz na parkiralitu oznaio s dva kotaa, ali
kad bi priao blie vidjelo se da je to obina montaa od plastike. Nekoliko pravih vinskih
baava bilo je poredano u dvoritu, a u njima se za ivot borilo nekoliko rododendrona i
kamelija. Hotel je bio obloen tukom obojenom u ruiasto, sa sjajnim plastinim
ploicama.
Na suprotnom dijelu parkiralita nalazila se dvorina zgrada u kojoj je nekoliko
naputenih vozila neodreena oblika i marke hralo, nedirnuto ljudskom rukom. Parkirali
smo pokraj novog peugeota kombija i kamioneta s reklamom za mesnicu u Valbonneu. Jedan
veliki natpis govorio je kako su svi automobili parkirani na odgovornost vlasnika, a drugi je
pokazivao prema praznome bazenu koji je djelomino bio nanovo obojen jarkomodrom
bojom. Ali, unutra je sve bolje izgledalo. Restoran je bio ist i prilino elegantan, stolovi
prekriveni ukrobljenim stolnjacima i postavljeni blistavim aama i priborom za jelo. A u
baru se nalazio veliki otvoreni kamin.
Gloria je odmah otila gore da se okupa i presvue, ali ja sam otiao do bara, ogrijao
ruke na vatri i kuao Armagnac za koji je barman rekao da je naroito dobar. Gloria nije
voljela alkohol, radije je pila sok od narane, jogurt ili tonik. Valjda je to bio jo jedan znak
jaza izmeu generacija. Sloivi se sa barmanom, ponio sam drugi Armagnac u sobu, gdje se
Gloria upravo bila okupala.
Voda je topla sretno je doviknula. Prela je sobom gola kao od majke roena i
rekla: Istuiraj se, dragi. To e te oraspoloiti.
Ve sam raspoloen dometnuo sam, gledajui je.
Cijelim putem od Le Mas des Vignes Blanchesa do hotela je utjela, i tako mi dala
vremena da razmiljam o toj Winterici. Ali, kad sam je upitao to misli o njoj, Gloria se
gotovo rasprsla od negodovanja.

Kakva krava! izustila je, briui se runikom.


Ako ve moram biti nokautiran u prvoj rundi, utjeno je znati da me je nokautirao
svjetski ampion ustanovio sam.
Uhvatila te u zamku.
ovjek joj se mora diviti kako je vjeto to uinila rekao sam. Osjetila je zato
smo doli jo prije nego to smo poeli razgovarati. Bilo je to brzo i pametno. Mora priznati.
Kakva zloesta stara krava negodovala je Gloria.
Hoe li neto obui?
Zato?
Izluuje me.
Prila je i poljubila me.
Smrdi po cugi dobacila je, a ja sam ispruio ruke da je zagrlim. Pa, to je vrlo
ohrabrujue, dragi. Ponekad mi se ini da te vie ne znam izluditi.
Posegnuo sam za njom.
Ne, ne, ne! Kada je veera? Prestani! Nemamo vremena. Pitala sam u koliko je sati
veera.
Mislim da je sada prekasno na to misliti rekao sam. I bilo je prekasno.
Kasnije, kad smo utke zajedno sjedili, upitala je:
Bernarde, to si ti?
Kako to misli?
Jesi li Englez, Nijemac, ili to? Ja nisam nita. Ranije sam mislila da sam
Engleskinja, ali nisam nita.
Ja sam ranije mislio da sam Nijemac odvratio sam. Barem sam mislio da me
moji prijatelji Nijemci smatraju Berlincem, to je jo bolje. A onda su jednom, kad sam s
njima kartao, Lisl i jedan stari Koch, kao najprirodniju stvar izjavili da sam ja Englez i da
nikada nisam ni bio nita drugo. To me uvrijedilo.
Ali, ti si htio i jedno i drugo, dragi. Htio si da te tvoji prijatelji Englezi smatraju
Englezom, a da te Nijemci smatraju jednim od svojih.
Pa, valjda jesam.
Moji su roditelji Maari, ali ja nikada nisam bila u Maarskoj. Odrasla sam u
Engleskoj i uvijek sam se smatrala stopostotnom Engleskinjom. Bila sam super-rodoljub. To
to sam Engleskinja bio mi je jedini oslonac. Uila sam sve one prekrasne Shakespeareove
govore o Engleskoj i opominjala svakoga tko bi rekao neto protiv kraljice, ili nije htio ustati
kad se svirala dravna himna. A onda mi je jednoga dana neka djevojka u koli rekla istinu o
meni.
Istinu?
Vi Maari, dobacila je. Sve su nas druge djevojke gledale, pa nisam htjela prijei
preko toga. Ona je to znala. Rekla sam joj da sam roena u Engleskoj. Odvratila je: Da si se
rodila u sanduku s naranama, zar bi zato bila narana? Druge su se djevojke nasmijale.
Cijele noi sam plakala.
Jadna moja ljubavi.
Ja nisam nita. Nije ni vano. Dosad sam se ve privikla na to.
Mi smo dvije nitarije. U nae zdravlje! nazdravio sam podigavi au s ostatkom
Armagnaca prije nego to sam ga iskapio.
Propustit emo veeru, ako ne pouri rekla je. Idi, istuiraj se.


Naravno, nije se dorukovalo u restoranu. U takvim francuskim hotelima nikada se
nije dorukovalo u restoranu. A ja, za razliku od Glorije, ne volim doruak u krevetu. Tako je
ona sjedila na krevetu, drei pladanj na bedrima, a ja sam ve dopola bio popio svoju drugu
alicu kave i jeo Glorijin drugi brio.
Ba si budala, dragi. Ve si dva pojeo.
A onda je zazvonio telefon.
Znao sam da e to biti Winterica. Nitko drugi nije znao gdje sam. Protivno pravilima,
u uredu nisam bio ostavio broj na kojemu me se moe dobiti. Oni koji ostave broj u
inozemstvu, kasnije esto moraju odgovarati na pitanja o tome gdje su i zato bili.
Ovdje Ingrid Winter. Mama se danas prilino dobro osjea. Pita biste li doli k
nama na ruak.
Hvala, rado. Gloria je sluala na drugu slualicu koju imaju svi francuski telefoni,
pa je sada mahala rukom, za sluaj da ne primijetim kako silovito odmahuje glavom. Ali,
gospoica Kent ima sastanak u Cannesu. Mogla bi me dovesti, i doi po mene, ako kaete u
koliko sati.
Od jedanaest do tri odvratila je bez oklijevanja. Obitelj Winter kao da je na sve
imala spreman odgovor.
Gloria me dovezla do vrtnog ulaza nekoliko minuta ranije. Tako je bilo bolje kad
ovjek ima posla s Nijemcima.
No! Tono na vrijeme rekla je Ingrid Winter kad mi je otvorila vrata. Rekla je to
sa srdanim odobravanjem. Opet smo razmijenili iste formalnosti, razgovarali smo o vremenu
dok sam joj pruao kaput, ali danas je bila mnogo prijaznija. Dajte da brzo zatvorim vrata.
Ta uta praina se svuda uvlai, kad vjetar pue s juga. Pue iroko. Teko je vjerovati da
vjetar moe donijeti taj pijesak ak iz Sahare, zar ne?
Jest potvrdio sam.
Zakljuala je moju kinu kabanicu u ormar s velikim naranastim cvjetovima.
Moja majka je vrlo stara ena, gospodine Samsone.
Naravno dometnuo sam, a onda me Ingrid Winter pogledala kao da mi eli rei
neto posebno, gotovo kao da se boji. Zatim je dodala:
Vrlo stara ena. Zastala je. Doite!
Zatim se okrenula i ula ne u veliku dnevnu sobu u kojoj smo bili prethodnog
popodneva, nego, proavi poploenim hodnikom sa starim grafikama starih njemakih
gradova, u sobu u stranjem dijelu kue.
Naravno, to nije oduvijek bila spavaa soba. Kao i Lisl, preuredila je prostoriju u
prizemlju u spavau sobu. Malo je ljudi u dobi Inge Winter htjelo odlaziti na poinak na kat.
Nije bila u krevetu. Imala je na sebi onakvu sivu vunenu haljinu kakvu siromani
pacijenti dobiju u dravnim bolnicama, i sjedila je u velikoj kutnoj stolici, mravih ramena
omotanih tekim alom od kamira.
Sjednite rekla mi je. elite li neto popiti?
Ne, hvala odgovorio sam. Pa, sada sam shvaao Ingridin strah. To nije bila
spavaa soba, nego svetite. Ne samo da se Inge Winter okruila slikama i uspomenama iz

prolosti, mnogi ljudi to ine; iznenaenje se sastojalo u tome koje je ljude izabrala. Velik
pokrajni stoli bio je pretrpan fotografijama u okvirima, onakvom zbirkom kakva je
glumcima i glumicama potrebna da se uvjeravaju u vjenu privrenost koju su im obeali
njihovi kolege. Samo, ovo nisu bile filmske zvijezde.
Velika fotografija Adolfa Hitlera u srebrnome okviru bila je pomno postavljena u
sredinji poloaj. I ranije sam viao takvih fotografija: bio je to jedan od onih slubenih
Hoffmanovih portreta u tonu sepije, koje je Hitler dijelio gostujuim dostojanstvenicima i
starim prijateljima. Ali, ova nije bila potpisana samo onim skraenim, naaranim malim
potpisom koji se obino zatie na takvim fotografijama. Ova je imala paljivo ispisanu
posvetu Herru i Frau Winter. Nije to bila jedina Hitlerova slika. Bila je tu sjajna fotografija
iz novina sa sredovjenim parom kako stoji s Hitlerom i velikim psom na terasi, s planinskim
vrhuncima okrunjenima snijegom u pozadini. Vjerojatno Berchtesgaden, Berghof. Predratna,
jer Hitler nije bio u uniformi. Nosio je svijetlo odijelo, a jednu je ruku bio ispruio prema psu,
kao da e ga pogladiti. ena je bila razmjerno lijepa Inge Winter, s dugakom, sjajnom
kosom i u haljini otrih linija i s umecima, prema modi tridesetih godina. Mukarac,
vjerojatno Herr Winter, poneto prebucmast za tamno prugasto odijelo, uhvaen je napola
otvorenih usta, tako da je izgledao iznenaeno i pomalo smijeno. Ali, moda je to bila
premala cijena za to da njegovo druenje s Fuhrerom bude zabiljeeno. Nisam mogao oka
skinuti s te zbirke fotografija. Bile su tu potpisane fotografije Josefa Goebbelsa sa enom i
djecom, posveta Himmlera ravnoduna lica i u crnoj uniformi, od neotro snimljenog i
paljivo retuiranog Hermana Goringa koji se iroko smijeio, i gorljivo potpisana fotografija
Fritza Essera, s kojim se Goring naao pred sucima u Nurenbergu. Winterovi su bili
dobrodoli u najviim krugovima nacistikog drutva. Gdje je tu, onda, bilo mjesto njezinoj
sestri Lisl?
Ljudi danas obino piju dometnula je starica. Previe se pije. Ne dajui mi
priliku da odgovorim, posegnula je za jednom od fotografija. Drei je u ruci, pogledala je
ker i na njemakome brzo dodala: Ostavi nas same, Ingrid. Moe nas pozvati kad ruak
bude gotov.
Da, mama.
Kad sam rekao kako sam sretan to je odvojila vremena da se opet sastane sa mnom,
automatski sam nastavio govoriti njemaki.
Stariino se lice neobino ozarilo. Nikad ne bih bio pomislio da je to mogue.
Kakav divan njemaki... Vi ste Nijemac?
Mislim da jesam odgovorio sam. Ali, moji prijatelji Nijemci kao da sumnjaju u
to.
Berlinac ste? Jo je uvijek drala fotografiju, ali kao da je bila zaboravila na nju.
Odrastao sam u Berlinu.
Kad vas sluam, kao da pijem ampanjac. Kad barem moja ki ne bi imala taj grozni
bavarski naglasak. Zato mi to juer niste rekli? O, ba divno da me je ki nagovorila da vas
danas opet pozovem!
Ki vas je nagovorila.
Ona misli da se ja ponaam previe pruski u vezi s tom kuom turobno se
nasmijeila, razgovarajui kao jedan Prus s drugim. Misli da bih trebala pustiti Lisl da je
dade tom jadnom idovu, ukoliko ona to eli. Jadna Lisl uvijek je bila budala u obitelji. Zato
se i udala za pijanista. Bilo je olakanje uti je kako govori njemaki, umjesto njezina
nesigurnog engleskoga sa stranim akcentom, kakav ljudi obino usvoje kada jezik ponu
uiti kao odrasli. Vjerojatno sam ja tako govorio francuski. Ali njemaki Inge Winter bio je,
izuzevi nekoliko zastarjelih rijei i izraza, jasan i svje kao da je juer doputovala iz Berlina.

Pogledala me. Trebao sam reagirati na ponudu njezine keri u vezi s kuom.
To je vrlo velikoduno, Frau Winter.
Meni je svejedno. Kad ja umrem, sve e biti Ingridino. Moe isto tako i sada
odluiti.
Mislim da je Lisl uzela zajam na kuu.
Nije obratila panju na to.
Ingrid kae da je to previe muke ni oko ega. Moda ima pravo. Ona o tim
stvarima zna vie nego ja.
Bit e poreza, i tako dalje...
A Ingrid kae da je bolje da se ne moramo truditi oko sreivanja rauna i plaanja
poreza. Koga bih ovdje pronala, da neto zna o njemakim porezima?
Nisam odgovorio. Uzevi u obzir mnotvo bogatih Nijemaca s velikim kuama na
Rivijeri, i cijele flote golemih jahti s njemakom registracijom kojima su bile pretrpane
mjesne luke i marine, meni se to nije inilo nepremostivim problemom.
Sam, imam stvari u toj kui napomenula je. Osobnih stvari.
Ne mogu zamisliti da bi oko toga bilo problema odvratio sam.
Pozlaeni zidni sat. Moja je majka toliko insistirala da ga ja dobijem. Sjeate li se da
ste ga vidjeli?
Da odgovorio sam. Tko bi ga mogao zaboraviti: golema, runa naprava s
anelima, zmajevima, konjima i tko zna ime jo, koji su skakali po polici iznad kamina. A
ako ga sluajno niste ugledali, postojali su veliki izgledi da vam njegovi glasni otkucaji cijele
noi ne daju oka sklopiti. Ali, ipak sam u tome vidio komplikaciju: i Lisl je esto izraavala
privrenost tom groznom predmetu.
I neke druge sitnice. Fotografije mojih roditelja, mali izvezeni jastui koji sam
imala kao djevojica. Neki papiri, darovi za uspomenu, dnevnici, pisma i stvari to su
pripadale mojemu muu. Poslat u Ingrid u Berlin da mi ih donese. Bilo bi tragino da se sve
to baci.
Nita se nee tako brzo dogoditi upozorio sam. Bojao sam se da ne telefonira Lisl
prije nego to Werner razgovara s njom. Dolo bi do strane guve.
Samo osobni papiri nastavila je. Stvari koje ne trebaju nikome, osim meni.
Kimnula je glavom. Ingrid e mi ih pronai. A onda Lisl moe dobiti kuu. Pogledala je
dolje, u svoje ruke, i postala svjesna da dri fotografiju. Pruila mi ju je. Moje vjenanje
pojasnila je.
Pogledao sam je. Bila je to velika sveanost. Ona je stajala na stepenicama neke
velianstvene zgrade u prekrasnoj vjenanici iji su lep iza nje drali paevi, a mu joj je bio
u sveanoj uniformi neke elegantne pruske regimente. Iznad njih je na stepenicama stajala
poredana oficirska garda koja se razmetala maevima, a uz svakoga oficira stajala je i
djeverua, prema starom njemakom obiaju. S obje strane su stajali gosti: lijep mornariki
oficir, smeekouljai visokoga ranga i SS oficiri, bogato nakinureni rukovodioci nacistike
partije, i druge kiene uniforme mranih nacistikih organizacija.
Vidite li ovdje Lisl? upitala je, lukavo se smijeei.
Ne.
Ona je s civilom. Sada ih je bilo lako opaziti, on je praktiki bio jedini ovjek bez
uniforme. Jadni Erich dodala je i cinino se nasmijala. Nekada je okrutna ala o Lislinom
muu pijanistu zacijelo bila pravi udarac. Ali, ta starica kao da nije shvaala da je povijest
odluila u korist Ericha Henniga.

Vratio sam fotografiju na njezino usko mjesto na stolu.


Samo osobni papiri ponovila je. Stvari koje se ne tiu nikoga, osim mene.
Tono u jedan sat njezina ki pozvala nas je na ruak u malu blagovaonicu koja je
gledala na dvorite. Starica je onamo otila sama, polako, ali bez iije pomoi, i nastavila je
govoriti za sve vrijeme jela. I to stalno o Berlinu.
Ja uope ne poznajem Berlin dometnula je Ingrid ali za moju majku nema grada
koji bi mu bio ravan.
Bilo je to dovoljno da ona zapone jo jednu priu o svojim sretnim predratnim
danima u glavnome gradu. Ponekad je starica priala s takvim uitkom, da se inilo da
zaboravlja kako smo s njom ja i njezina ki. Kao da je govorila drugim ljudima, kitila je prie
sa ...sjea li se onoga to je Fritz volio piti..., ili ... onaj stol koji smo Paul i ja uvijek
rezervirali u Koniginu na Ku-Dammu... Jednom je usred prie o gala-zabavi kojoj je
prisustvovala 1938. godine upitala Ingrid:
Kako se zvalo ono mjesto gdje je Goring priredio onu prekrasnu zabavu?
Haus der Flieger odgovorila je Ingrid. Mora da sam izgledao zbunjeno, jer je
dodala: Ja ve odlino poznajem mamine prie, gospodine Samsone.
Poslije ruka je njezina majka uutjela. Ingrid je rekla:
Majka se umara. Mislim da bi sada trebala malo odspavati.
Naravno. Mogu li pomoi?
Ona voli hodati sama. Mislim da je dobro.
Priekao sam da Ingrid ponovo odvede majku u njezinu sobu. Preostajalo je jo etvrt
sata dok Gloria ne doe po mene, pa me Ingrid pozvala da sjednem u kuhinju i popijem s
njom jo jednu alicu kave koju je namjeravala skuhati za sebe. Prihvatio sam.
Ingrid Winter inila se ugodnom enom, koja je odmahnula rukom na moju primjedbu
da je odrei se dijela kue bilo vrlo plemenito.
Kad mama umre, i kad tetka Lisl umre zakljuila je, ne sluei se blaim izrazima
koji se obino koriste za umiranje nee mi trebati kua u Berlinu.
Vie vam se svia u Francuskoj? upitao sam.
Trenutak me promatrala prije nego to je odgovorila.
Mami se svia ova klima. Nije rekla svia li se njoj ili ne.
Veini ljudi se svia ustvrdio sam.
Nije odgovorila. Nalila mi je jo kave i rekla:
Ne smijete obraati panju na ono to mama govori.
Ona je divna starica, uzimajui u obzir njezine godine.
Moda, ali je zloesta: starci esto vole praviti neprilike. U tome su kao djeca.
Shvaam odvratio sam, nadajui se da e to objasniti.
Lae. Moda je shvatila da te tvrdnje ne ostavljaju dojam na mene, pa je postala
odreenija. Pravi se da sve vjeruje, ali joj mozak radi kao munja. Pravi se da vjeruje da ste
pisac, ali zna tko ste. ekala je.
Zaista? rekao sam glasom koji je odavao dosadu i otpio jo kave.
Znala je i prije nego to ste doli. Poznavala je vaega oca, davno, prije rata, kae.
Rekla mi je da je va otac bio engleski pijun. Kae da ste i vi vjerojatno pijun.
Ona je vrlo stara ena.
Mama kae da je va otac ubio njezina mua.

To je rekla?
Upravo tako. Rekla je: Otac tog ovjeka ubio je mog dragog mua. I rekla mi je
da vas se uvam.
Vrlo ste iskreni, Fraulein Winter, i ja to cijenim, ali, iskreno, ne mogu dokuiti na
to je vaa majka mislila. Moj otac je bio britanski vojni oficir, ali nije se borio. Poslije rata je
boravio u Berlinu, i moda ga je tada srela. Prije rata bio je trgovaki putnik. Malo je
vjerojatno da ga je upoznala prije rata.
Ingrid Winter je slegnula ramenima. Nije mogla jamiti istinitost niega to je rekla
njezina majka.
Automobilska truba se odrjeito oglasila, i ja sam ustao da odem. Kad mi je Ingrid
Winter pruila kaput, opet smo razgovarali o hirovitome vremenu. Dok sam se opratao s
njom zatekao sam se kako se pitam zato je njezina majka rekla ubio je mog dragog mua,
umjesto ubio je tvojeg oca. Nisam znao mnogo o muu Inge Winter, osim ono to sam uo
od Lisl: da je Paul Winter bio dravni slubenik koji je radio u nekom berlinskom
ministarstvu, i da je umro negdje u junoj Njemakoj neposredno poslije rata. Sad kad sam
upoznao Ingrid, tu enu o kojoj tetka Lisl nita nije znala, mogao sam samo rei da mnogo
toga glede obitelji Winter ne razumijem, ukljuujui i to kakve je veze s njima imao moj otac.


Posljednju veer tog grozniava vikenda u Provansi proveli smo u oblinjoj kui
Glorijina strica. Glorijini roditelji su bili Maari, a ovaj stari prijatelj zapravo nije bio
rodbina, osim na onaj nain na koji su svi maarski iseljenici obitelj ludih, srodnih, groznih
osoba koje se, ma kako povueno same ivjele, izvanredno dobro obavjetavaju o
aktivnostima svojih roaka.
Zvao ju je Zu. Svi njezini maarski prijatelji zvali su je Zu. Bilo je to skraeno od
Zsuzsa, imena koje su joj nadjenuli roditelji. Taj je Dodo ivio u osamljenoj, tronoj kolibi.
Nalazila se na brijegu, stijenjena izmeu majunog vinograda i korovom zaratene zemlje
naputenog maslinika s preom za ulje. Jedan djeli zemljita bio je odijeljen kao Dodov
povrtnjak, i tu su puevi balavci jeli preostale listove prologodinjeg zimskog povra.
Paljivo nasaen iznad odvodnog kanala pred kuom se nalazio neugledan, ulubljen
automobil bez jednoga fara.
Predstavljen mi je kao Dodo, a sudei prema srdanom stisku ruke, bio je
zadovoljan to ga tako zovu. Na mene je prvi dojam ostavio kao ovjek u srednjim
ezdesetima, nizak, debeljukast, glasan tip kojega bi svaki reiser angairao za ulogu
simpatinog maarskog emigranta. Imao je bujnu, istu sijedu kosu koju je zaeljao unatrag,
i velike neposlune brkove koji su bili neto tamniji. Lice mu je bilo crveno, moda od pia,
jer je cijela kua bila zatrpana bocama, i praznima i punima, a inio se i prilino veselim kad
smo stigli. Do koje je mjere pie utjecalo na njegove jezine sposobnosti nisam siguran, ali
engleski je govorio gotovo bez akcenta i teno, i osim to je svakoga zvao duo njegova
sintaksa imala je iskljuivo nesavrenosti izvornog govornika.
Nosio je smee hlae od samta, mjestimice izblijedjele i izlizane do podstave. Otrcana
tamnocrvena dolevitka sezala mu je gotovo do koljena, a izgrebene kone izme imale su
patentne zatvarae i pete od pet centimetara. Dao nam je vina, sjeo s nama ispred kamina na
dugaku, kvrgavu sofu prekrivenu satiniranom tkaninom cvjetnog uzorka, i priao bez
predaha.
Njegova kua nalazila se tridesetak kilometara od Le Mas des Vignes Blanches, gdje
su ivjele Winterove, ali inilo se da o njima zna sve. Mjetani su Inge Winter zvali
Hitlerovka, jer je neki brbljavi vodoinstalater kod nje popravljao slavinu, i po cijelome
susjedstvu proirio vijesti kako starica ima Hitlerove fotografije.
Kad je uo da smo posjetili njegove tajanstvene susjede, ispriao mi je jo poneto to
nisam znao: zabavne prie o Inginu svekru, starome Haraldu Winteru, koji je bio bogat
poslovan ovjek. Be je vrvio anegdotama o njemu, njegovim motorima, naprasitoj udi,
neumoljivu osvetnikom duhu, plemenitaicama vienima u njegovoj loi u operi, velikim
svotama novca potroenim na prekrasan nakit za ene koje je ganjao, njegovu smijenom
dvoboju sa starim profesorom doktorom Schneiderom, ginekologom koji je pomogao donijeti
na svijet njegova drugog sina.
U vrijeme mojega oca u Beu se prialo samo o Harryju Winteru. ak i danas starci
priaju o njemu. Veina tih pria su gluposti, pretpostavljam. Ali, u Beu je zaista imao lijepu
ljubavnicu. To znam, jer sam je mnogo puta vidio. Studirao sam kemiju u Beu 1942. i ivio
sam s tetkom koja je bila krojaica i godinama ila haljine za nju. Srea je tada izdala
ljubavnicu: buktio je rat, Austrijom su upravljali nacisti, a ona je bila idovka. Rodila se u
Maarskoj i voljela je askati na materinjem jeziku. Jednoga dana nije dola na probu, a

kasnije smo uli da su je odveli u logor. Ni sav novac na svijetu nije vas mogao spasiti od
Gestapoa.
Rekavi to mrcnuo je, i otiao neto promijeati u kuhinju. Kad se vratio, bacio je
veliku cjepanicu na vatru. Bila je mokra i cvrala je na usijanoj eravici.
Dodoov mali dom djelovao je kao suta suprotnost urednoj i ukusno ureenoj kui
Winterovih. Ona je odisala spartanskim luksuzom, ali Dodoova prekrasna jazbina bila je
divno prljava.
Na junoj strani polovica zida bila je zamijenjena kliznim staklenim vratima, a kroz
njih se, jedva vidljiva u sumraku, nazirala ruevna terasa. U mirovini se poeo baviti
slikanjem. Jedina druga ovea prostorija u kui gledala je na sjever, pa je na krovu napravio
prozor i koristio je kao atelje. Pokazao nam ju je. Bilo je tu nekoliko napola dovrenih platna:
pejzai, smjeli, nemarni, znalaki pastii Van Goghova provansalskog slikarstva. Veina ih je
bila varijacija istoga pogleda: njegova dolina u zoru, sumrak, i za mnogih meurazdoblja.
Tvrdio je da u Cannesu ima galeriju koja prodaje njegove slike. Moda nije bilo preteko
prodati takve ivopisne slike bogatim turistima koji su ovamo dolazili na praznike.
Kad smo se, obiavi kuu, vratili u dnevnu sobu, iz vlane klade u kaminu kuljao je
plavi dim, crnei jo vie obojene zidove i grizui za oi. Gloria je postavila stol, primjereno
smjeten odmah do kuhinjskih vrata. Iza njega stajao je masivan izrezbaren ormar to je
dopirao gotovo do stropa. Nije imao vrata, ve neobojene police na kojima je stajalo na
stotine knjiga. Filozofija, povijest, kemija, umjetnost, rjenici, krimii, biografije, sve je to
bilo strpano zajedno u anarhinome neredu. Knjige su bile listom izlizane, umrljane, svinute
ili djelomice pokidane.
Kad smo sjeli za velik stol, privukao je stolicu s pominim naslonjaem za mene, i
naslon za ruku ostao mu je u ruci. Grohotom se nasmijao i tutnuo ga na mjesto spretnou
koja je oito bila rezultat prakse. esto se smijao, i tada su njegova otvorena usta pokazivala
zlatne kutnjake tek neto ue od ostalih zubi.
Naravno, znao sam da smo ovamo doli jer me Gloria htjela pokazati Dodou, i da
e njegovo povoljno miljenje biti za nju vano. Pa prema tome i za mene. On me je, in loco
parentis, oprezno odmjerio i postavio mi uobiajena pitanja to ih roditelji postavljaju
udvaraima svojih voljenih keri. Ali, nije to radio sa srcem. Ubrzo je zaboravio na tu ulogu i
postavljao je zakone o umjetnosti:
Tizian je volio crveno i plavo. Pogledajte bilo koju njegovu sliku i vidjet ete to.
Zato je uvijek slikao crvenokose modele. Prekrasne ene, znao je on to je ena, ha?
Grohotan smijeh i brzi gutljaj. I pogledajte njegove kasnije radove... ne Uzaae
Marijino, ni bilo to od toga... pogledajte pravoga Tiziana: boju je nanosio prstima. On je bi
prvi impresionist: jedino se tako moe rei. Kaem ti, duo, Tizian je bio genij.
Ili, u vezi s Glorijinim zanimanjem za studij u Engleskoj:
Nita vrijedno nee nauiti na Oxfordu ili Cambridgeu. Ali, drago mi je uti da
nee studirati moderne jezike. Ovdje sam prole godine imao jednog diplomca. Nije znao ni
jelovnik proitati, duo! Pitao me to su to ufte. Nezamislivo neznanje! A naglasak mu je
bio straan. Engleza koji govori francuski mogu razumjeti jedino ljudi koju su francuski uili
u Engleskoj.
Ili, o kockanju:
Ako igra s dvije kocke onda, naravno, mijenja ulog. A ja sam vidio ljude koji su
stavljali isti ulog na dvije kocke, kao i samo na esticu.
Gloria je predloila rjeenje.
Zar nisu trebali? upitala je.

Okrenuo se prema vatri i, oslonivi se objema rukama na naslonjae stolice, utnuo


nogom kladu tako da se rasprsnula u iskrice.
Ne! S dvije kocke? Ne! esticu moe dobiti na toliko mnogo naina. Moe imati
dvije trojke, etvorku i dvojku, dvojku i etvorku, peticu i jedinicu, jedinicu i peticu. Znai,
na pet naina: Ali, ima samo jednu ansu da dobije obje: obje kocke moraju ti dobro ispasti.
Isto je i s dvanaesticom.
Ponovo se okrenuo prema nama i opet je bio Glorijin zatitnik. Pogledao je Gloriju, a
zatim ispitivaki mene, kao da pokuava zakljuiti jesu li mi namjere potene. Na licu mu se
nije vidjelo to je zakljuio. Izuzetno je dobro mogao prikriti svoje osjeaje kad je elio.
Umjetnost, znanost, kulinarstvo, politika, vremenska prognoza, starogrka arhitektura,
i s vremena na vrijeme onaj prodoran pogled. I tako je cijele veeri neprekidno priao punom
brzinom, a zatim bi usporio, sjetivi se da sam ja momak koji svake veeri vodi u krevet
djevojicu njegova starog prijatelja.
Za jedne od tih naglih stanki u razgovoru odjednom je ispruio ruku tako da se
njegova aka zaustavila samo nekoliko centimetara od mojega nosa. Gledao sam ga i nisam
se ni pomaknuo. Klik! U ruci je imao skrivenu ruku noa na pero, i sada je njegova otrica
iskoila naprijed, tako da mi je njezin sjajan vrh gotovo dodirivao oko.
Dodo! preplaeno je viknula Gloria.
Polako je povukao no i ponovo ga sklopio.
Ha, ha. Htio sam samo vidjeti to se krije u ovom momku dobacio je, zvuei
razoarano to sam uspio prikriti da sam se preplaio.
Ne volim takve ale izustila je.
Gloria je bila donijela dvije boce brendija Hine iz bescarinske trgovine, a Dodo je
izvadio ep iz prve dok jo nismo ni stupili u kuu. Ja sam se drao lokalnog rozea, lakog i
osvjeavajueg, ali Dodou je uz crne masline, pile i paprika, kozji sir, te zdjelu jabuka i
narani poslije veere vie prijao Hine. Na kraju veere otvarao je i drugu bocu, a kad smo
otili u dvorite uivati u pogledu, govorio je dovoljno glasno da su ga mogli uti i u Nici.
Nebo je bilo vedro, i sve zvijezde kao da su se skupile ba ponad njegove kue. No, bilo je
prokleto hladno, a ledeni zrak kao da uope nije utjecao na njegovo oduevljenje.
Hladno je rekao sam. Prokleto je hladno.
Sto pedeset godina odgovorio je i obrisao pie s brade. A zidovi su metar debeli,
duo.
Gloria se nasmijala.
Hoemo li unutra? upitala je. Vjerojatno je bila navikla na njega.
vrsto se drao balkonske ograde da ponovo ue kroz klizna vrata. Ipak se zaletio u
okvir s mreom za muhe i udario glavom o ivicu vrata.
Unato tome to je vikao da nije potrebno, Gloria je otila u kuhinju da opere posue.
Pokuavi mu pokazati kako sam dobronamjeran i bezazlen momak htio sam poi za njom,
ali on me grubo povukao natrag za rukav.
Pusti je na miru, duo otresito je rekao. Napravit e ono to hoe. Zu je uvijek
bila takva. Nalio mi je jo vina i do vrha napunio svoju au s brendijem. Ona je divna
cura.
Da, jest potvrdio sam.
Ti si srekovi, zna li to? Glas mu je bi blag, ali pogled tvrd. Sve vrijeme sam bio
oprezan, a on je to znao i inilo se da ga to zabavlja.
Da, znam.

Odjednom je uutio. Zurio je kroz staklena vrata u svjetla to su vodila u brda:


naranasta svjetla, plava svjetla, a ponekad i svjetla automobila koja bi odjednom bljesnula, a
zatim nestala, poput krijesnica u ljetnoj veeri. Prekrasan pogled kao da je proizveo neku
duboku promjenu u njemu. Moda on tako djeluje na ljude koji najvei dio svojeg radnog
dana provedu studirajui isti pejza, njegove boje, oblike i suprotnosti. Kad je ponovo
progovorio glas mu je bio blag i trijezan.
Uivaj u svakom trenutku dometnuo je. Izgubit e je, zna to.
Je li? glas mi je bio miran.
Pijuckao je svoj brendi i tuno se nasmijeio.
Naravno, ona te oboava. Svaka bi budala to vidjela. Vidio sam to u njezinim oima
im ste uli u kuu. Ne skida oka s tebe. Ali, ona je samo dijete. Ima cijeli ivot pred sobom.
Koliko je tebi godina... preko etrdeset. Je li tako?
Da rekao sam.
Ona je vrsto odluila otii na to sveuilite. Nee je nagovoriti da odustane. Otii
e na fakultet. A tamo e sresti briljantne ljude svoje dobi, i zato to su na fakultetu svi e oni
dijeliti isti grozan ukus i ista polupeena miljenja. Mi smo stari fosili. Mi smo dio drugoga
svijeta. Svijeta dinosaurusa. ljoknuo je svoj brendi i natoio jo. Bilo ga je mnogo, unato
tome to je toliko pio. Njegov prijateljski savjet bio je zapravo nain da me povrijedi. A takav
je udarac bilo teko vratiti.
Dodao sam:
Da, puno ti hvala, Dodo. Samo, evo kako ja to vidim: ti si nesumnjivo stari
tiranosaurus, ali ja sam mlad, dinamian, briljantan momak u cvijetu mladosti, a Gloria je
nezrela balavica.
Nasmijao se dovoljno glasno da mi prodere bubnjie i epao me za rame da se ne
prevrne od smijeha.
Zu, duo! viknuo je oduevljeno i dovoljno glasno da bi ga ona ula iz kuhinje.
Gdje si pronala ovog luaka?
Dola je iz kuhinje, briui ruke o kuhinjsku krpu ukraenu slikom Mona Lise kako
pui veliku cigaru.
Jesi li ti na nekakvoj dijeti, Dodo? upitala je. Kako moe pojesti tri tuceta jaja?
Na trenutak nije nita odgovorio, ali zatim je zamucao i rekao da su to najbolja jaja
koja je ikada jeo, i da ga njima snabdijeva oblinji farmer, samo ih mora uzeti mnogo
odjednom.
Uzmi malo ponudio je.
Ja ne volim jaja odvratila je Gloria. Nisu zdrava.
Glupost, duo. Prava glupost. Svjee, mekokuhano jaje je najlake probavljiva
proteinska hrana za koju ja znam. Ja oboavam jaja. A mogu se pripremiti na toliko mnogo
izvrsnih naina.
Nee biti tako svjea dok pojede sva tri tuceta ustvrdila je Gloria razornom
enskom logikom. Nasmijeila se. Moramo ii, Dodo.
Sjedni jo trenutak, duo molio je. Danas me posjeuje tako malo ljudi, a ti mi
jo nisi ispriala najnovije vijesti o svojim roditeljima i svim vaim prijateljima u Londonu.
Slijedeih otprilike deset minuta razgovarali su o stomatolokoj praksi njezina oca i
dobrotvornim odborima njezine majke. Dodo je sluao pristojno, jo vie zacakljenih oiju.
Tono u dvadeset dva i dvadeset pet, bio sam pogledao na sat, Dodo se osovio na
noge u punoj visini, ispio u zdravlje Zu i njezina luaka pa se, prevrnuvi svoju au,

sagnuo i pao cijelom duinom na pod uz uasan tresak. aa se razbila, a iz kamina je


suknula vatra kad se brendi razlio po eravici.
Gloria me pogledala, oekujui da ga povratim u ivot, ali ja sam samo slegnuo
ramenima. On je zastenjao i pomaknuo se dovoljno da bi se ona uvjerila da nije mrtav.
Ispruivi se na sagu ispred vatre, poeo je glasno hrkati. Glorijini pokuaji da ga probudi
nisu uspjeli.
Nisam mu smjela donijeti brendi zakljuila je Gloria. Ima problema s jetrom.
A jasno mi je i zato dodao sam.
Moramo ga pokuati odnijeti na krevet rekla je. Nas dvoje ga moemo podii.
Izgleda da mu je i ovako udobno dobacio sam.
Ti si bezobzirna svinja odbrusila je Gloria. Zato sam mu skinuo izme, odnio ga u
sobu i bubnuo na krevet.
U njegovoj maloj spavaoj sobi ekalo nas je jo jedno iznenaenje. Tamo je bio
skriven jedan stol, pretrpan posudama s bojom, licom za doziranje, bocom octa i bocom
lanenog ulja. Na vru je stajala cjediljka od muslina kroz koju je procijeeno sirovo
izmueno jaje, a u kanti za smee pod stolom nalazilo se desetak ljusaka od jaja. Tu se,
naslonjena na zid, isticala drvena ploa, neoslikana, ali glatka i sjajna, s prekrasno
pripremljenom podlogom od krede.
to je ovo, dovraga? upitao sam, promatrajui napola dovrenu sliku naslonjenu
na stol. Bila je posve razliita od svega to smo vidjeli u dnevnoj sobi i ateljeu: renesansna
ulina scena, procesija, naslikana na velikom drvenom panelu dugakom otprilike metar i
pol. Boje su bile udne, ali su crtei bili pedantni. Kakve udne boje izustio sam.
To je samo temeljna boja pouila me Gloria. Preko nje e nanijeti glazuru u boji,
koja e dati duboke, blistave nijanse.
Ti kao da sve zna o tome.
uvala sam djecu u Nici: Obiavala sam ovamo doi poslije podne. Ponekad sam
mu pomagala. On je drag ovjek. Zna li to je to? upitala me Gloria.
Jajana tempera, pretpostavljam. Ali, zato na dugakim ploama?
Renesansne svadbene krinje.
Ne razumijem.
On slika falsifikate. Prodaje ih preko posrednika u Munchenu.
I kupci nasjedaju?
Njihovu autentinost potvruju meunarodni strunjaci za slikarstvo. esto ih
kupuju i poznati muzeji.
I on prolazi s ovim?
Sada je nova... nedovrena. Bit e potamnjena, lakirana i oteena, tako da izgleda
vrlo stara.
I obmanut e ljude u muzejima? ustrajao sam.
Direktori muzeja nisu sveci, Bernarde.
Ode jo jedna iluzija! Znai, Dodo je bogat?
Ne, dugo mu treba da ih naslika, a posrednici ne plaaju mnogo. Ima i drugih
falsifikatora koji spremno ekaju da ih opskrbe.
Pa zato onda...?
Zato to radi? dovrila je pitanje umjesto mene. Obmana... prevara, varka, to je
ono to ga zabavlja. On zna biti okrutan. Kad ga bolje upozna, moda e shvatiti to ga tjera

da to radi.
Starac je zastenjao i inilo se da e se probuditi, ali zatim se okrenuo i ponovo zaspao,
duboko diui. Gloria se nagnula nad njega i njeno ga pogladila po glavi.
Posrednici mnogo zarauju. Jadni Dodo.
Ti si to znala sve vrijeme? Zadirkivala si ga za ona jaja u hladnjaku?
Kimnula je glavom.
Dodo je zloglasan. Tvrdi da je naslikao predivnu svadbenu krinju iz Uccelove
kole koja je zavrila u Louvreu. Dodo je kupio na desetke razglednica u boji s tom
reprodukcijom, i prole godine razaslao ih kao boine estitke. Mislila sam da e zavriti u
zatvoru, ali nitko ne zna je li to samo Dodoov nain zbijanja ala. Maari imaju udan smisao
za humor.
Ma nemoj dometnuo sam.
Razumije se u kemiju. Zabavlja ga da pravi pigment, da preparira drvo i druge
materijale tako da izgledaju stari. Strano je pametan.
Starac se ponovo promekoljio i stavio ruku na glavu, tamo gdje se udario kad je pao.
O, boe! zastenjao je.
Dobro si dobacio sam mu.
Ne uje te, govori u snu rekla je Gloria. I ti to ponekad radi.
Kako da ne narugao sam se.
Proli tjedan si se probudio. Vikao si aave stvari. Zatitniki me zagrlila.
Kakve stvari?
Ubit e ga, ubit e ga!
Ja nikada ne govorim u snu prosvjedovao sam.
Kako hoe odvratila je Gloria. Ali, imala je pravo. Tri noi zaredom budio sam
se iz more o Jimu Prettymanu. Ubit e Jima!, vikao sam. I predobro sam se toga sjeao. U
snu, ma kako da sam vikao i zvao prolaznike, nitko od njih nije htio obratiti panju na mene.
Pogledaj ove fotografije predloila je Gloria, odmotavajui neke stare fotografije
smotane na pretrpanom pokrajnom stoliu. Zar nije bio prekrasna mlada ivotinja?
Vitak, mlad, atletski graen Dodo bio je u grupi od pet-est takvih mladia i jednim
starijim ovjekom ije sam lice dobro poznavao. Trojica su sjedila na pletenim stolicama
ispred kolibe u vrtu. ovjek u prvom redu drao je nogu na ploi na kojoj je pisalo: Prusi.
Vjerojatno neki teniski turnir objasnila je Gloria. On je bio izvanredan tenisa.
Neto slino odvratio sam, iako sam zapravo znao da nije nita slino. Stariji
ovjek bio je stara berlinska veza imenom John Lange Koby, vrnjak mojega oca, a njegovi
Prusi bili su obavjetajne ekipe kojima je upravljao u ruskoj zoni Njemake. Znai, Dodo je
bio pijun.
Je li Dodo ikada radio s tvojim ocem? upitao sam je.
U Maarskoj? Kimnuo sam glavom. Obavjetajni sastanci? Ona je tako
elegantno znala sroiti stvari. Nije, koliko ja znam. Uzela je od mene fotografiju. Je li to
ekipa?
Ovo je Amerikanac, Lange Koby rekao sam.
Pogledala je fotografiju s novim zanimanjem, sad kad je znala da su to terenski agenti.
Da, mnogo je stariji od ostalih. Jo je uvijek iv, zar ne?
ivi u Berlinu. Ponekad ga sretnem. Moj otac je mrzio Langea. Ali, Lange je bio u

redu.
Zato?
On je mrzio sve te Amerikance kojima je upravljao Lange. Obiavao je rei:
Njemaki Amerikanci su ameriki Nijemci. Oni su mu bili opsesija.
Nikada ranije nisam te ula da kritizira svojega oca dometnula je Gloria.
Moda je imao svoje razloge rekao sam, branei ga. Idemo.
Jesi li siguran da e Dodo biti dobro?
Bit e dobro ustvrdio sam.
Svia ti se, je li?
Da potvrdio sam.
Pri tom prvom susretu zaista mi se i sviao. Zacijelo sam bio sasvim lud.


Mislim da je dobro prolo istakao je Dicky Cruyer s natruhom skromnoga ponosa.
Nosio je table s ilustracijama, pa ih je sada spustio na pod i prislonio uz nogu svojega finog
stola od ruina drveta.
Uao sam u sobu jo uvijek itajui biljeke koje sam bio naarao za vrijeme
brbljanja, ljutnje i pometnje to su uvijek pratili sastanke utorkom ujutro. Nisam bio
poklanjao punu panju Dickyju, a on je opaao takve stvari. Podigao sam pogled i neto
promrmljao.
Rekao sam ponovio je Dicky polako, dobroduno mi se nasmijeivi da mislim
da je sve dobro prolo. Zasigurno sam izgledao zbunjeno. Na sastanku Odjela. Prstom
je kucnuo po mjedenom barometaru to ga je nedavno bio dodao opremi u svojem radnom
prostoru. Moda je kuckao po temperaturi, ili po vremenu u New York Cityju.
A, da rekao sam. Zaista dobro.
Pa, zato i ne bi prolo dobro po njega? Ono to je Dicky Cruyer, moj neposredni ef,
nazivao sastankom Odjela, odvijalo se u jednoj od dvorana za sastanke svakoga utorka
ujutro. Nekada se odravao u Dickyjevu uredu, ali je otada carstvo efa Njemakog odjela
poraslo. Sada nam je bila potrebna vea prostorija, jer je utorak ujutro postala prilika za
Dickyja da isproba predavanja koja je odravao neumornim mandarinima iz Ministarstva
vanjskih poslova. Obino je to bila sumanuta zbrka biljeaka napisana u posljednji tren, ali
tog je dana bio donio satelitske fotografije i lijepe dijagrame u boji, grafikone u obliku
krunih isjeaka, stupaca i linija, napravljenih u novom umjetnikom odsjeku, koje je
operater doao projicirati. Dicky je nabadao platno teleskopskim tapom i ogledavao se po
zatamnjenoj prostoriji za sluaj da netko nije pripalio cigaretu.
Sastanak Odjela bio je i prilika da Dicky podijeli poslove svojim podreenima, da
presudi izmeu njih i pone razmiljati o mjesenom izvjetaju koji e odmah u petak ujutro
morati staviti na pisai stol generalnog direktora. Zapravo, meni je dao da o njemu ponem
razmiljati, jer sam ga uvijek ja morao pisati.
Samo ih treba sve motivirati izjavio je Dicky, sjedajui za stol od ruina drveta i
rasteui ianu spajalicu za papir. Hou da se osjeaju...
Kao dio ekipe pomogao sam mu.
Tako je potvrdio je. A zatim se, otkrivi da mu se uinilo kako bi u mojemu glasu
moglo biti i prizvuka sarkazma, namrtio.
Ti mora mnogo toga nauiti o tome kako biti dio ekipe, Bernarde dometnuo je.
Znam rekao sam. Mislim da kola koju sam pohaao ni izbliza nije dovoljno
poticala duh zajednitva.
Ona uljiva kola u Berlinu dodao je. Nikada nisam shvaao zato je tvoj otac
dopustio da ide u takvu malu mjesnu kolu. Bilo je kola za sinove britanskih oficira, zar ne?
Rekao je da e to biti dobro za moj njemaki.
I bilo je sloio se Dicky. Ali, ti si tamo zacijelo bio jedino englesko dijete. Mora
da si bio usamljen, Bernarde.
I jesam, pretpostavljam.
Znam i da si ponosan na to. Znam. Ali, usamljenici su promaeni ljudi, Bernarde.
Kad bih te barem mogao natjerati da to shvati.

Trebat e mi tvoje biljeke, Dicky.


Biljeke?
Da napiem ivjetaj za generalnoga.
Danas nemam mnogo u biljekama, Bernarde zakljuio je ponosno. Uhodao sam
se u ta jutarnja predavanja utorkom u posljednje vrijeme. Improviziram usput.
O, boe dragi! Trebao sam sluati to je govorio.
Bit e dovoljne i ma kako grube biljeke.
Samo ti napii kako sam ja rekao.
To je stvar naglaska, Dicky.
Bacio je izravnanu spajalicu u veliku staklenu pepeljaru i otro me pogledao. Stvar
naglaska bio je Dickyjev izraz kojim je priznavao totalno neznanje. Brzo sam dodao:
To je izrazito struno.
Dicky se poneto umekao. Volio je kad mu se kae da je struan. Donedavna su
Dickyjeva predavanja bila puki izvjetaji svakodnevnoga rada u slubi. Ali, sada je bio
odluioda krene put napretka s pomou visoke tehnologije. Tako je postao manji strunjak, i
velika dosada, za takve teme kao to su foto- interpretacija podataka dobivenih iz vozila bez
ljudstva, te optike kamere, linijski skeneri i radarski senzori koji pruaju crno-bijele
fotografije, fotografije u boji, lanoj boji i infracrvene snimke.
Mislim da sam sve podrobno objasnio ustvrdio je Dicky.
Jesi, jesi odvratio sam i nagnuo se dovoljno daleko da prolistam slike zalijepljene
na karton kojima se sluio, nadajui se da e imati dobre potpise. U neku ruku su i imale:
BIR, boni izviaki radar pisalo je pod prvom, a bila je tu i uredna crvena strelica da
pokae koji kraj slike treba okrenuti prema gore. I ICRF, infracrvena radarska fotografija s
razliitim radiometrijskim temperaturama ciljne zone u podne. Obratiti panju na zgrade u
kojima su ljudi, te na transportna vozila u donjem desnom kutu fotografije. Usporediti s
fotografijom istoga podruja u pono.
Nemoj odnijeti taj materijal sa sobom upozorio me Dicky.
Te e mi slike trebati sutra, a obeao sam ljudima iz Zrakoplovnog izvidjakog
centra da u ih vratiti u savrenom stanju: bez otisaka prstiju i povijenih kutova.
Ne, neu ih uzeti obeao sam i gurnuo ilustracije na mjesto. Ja sam bio beznadan
sluaj to se tie shvaanja takvih stvari. Poeo sam se pitati koji je od Dickyjevih ljudi
prisutnih na sastanku mogao dovoljno dobro upamtiti njegov govor da mi ga ponovi i objasni.
Ali, nisam se mogao sjetiti nikoga tko je s pozornou sluao Dickyja utorkom ujutro. Onaj
meu nama koji je najmarljivije biljeio, Charlie Billingsly, bio je tada u Hong Kongu, a
Harry Strang sa svojom fenomenalnom memorijom, umjeno je izmislio nekakav hitan
telefonski poziv koji mu je omoguio da pobjegne nakon samo pet minuta Dickyjeve
disertacije. Rekao sam: Ali, ti si nekada bio jako protiv svih tih stvari iz ZIC-a, i protiv
satelitskog materijala.
Moramo ii ukorak s vremenom, Bernarde Dicky je pogledao u knjigu sastanaka
koju mu je sekretarica bila ostavila otvorenu. Aha, usput da ti kaem dodao je nehajno.
Odvie nehajno. Stalno spominje onog tipa Prettymana...
Ne spominjem ga stalno prosvjedovao sam. Jednom sam ga spomenuo. Rekao si
da ga se ne sjea.
Ne elim se prepirati ustvrdio je Dicky. Radi se o tome da je njegova ena u
posljednje vrijeme prava napast. Neki dan je stjerala uza zid Morgana kad je bio u
Ministarstvu vanjskih poslova. Gnjavi oko mirovine i tih stvari.

Njegova udovica dometnuo sam.


Naravno! Udovica. Pa rekao sam udovica.
Rekao si ena.
ena. Udovica. Dovraga, kakva je razlika?
Za Jima Prettymana ima razlike. To znai da je mrtav.
Ma to da je, ne elim da je bilo tko ohrabruje u tome.
U emu?
Volio bih kada ti ne bi bio tako jalov sugovornik odvratio je Dicky. Opet je bio
itao knjigu U rijeima je mo. Opazio sam da ta knjiga nedostaje na polici iza njegova stola.
Ne bi smjela gnjaviti rukovodioce. Zasluila je da se Morgan slubeno ali na njezino
ponaanje.
Ona je tamo veoma utjecajna podsjetio sam ga. Ne bih savjetovao Morganu da
od nje stvori sebi neprijatelja. Mogao bi dobiti po nosu.
Dicky je ovlaio tanka usta i kimnuo glavom.
Da. Tako. U pravu si. Morgan to zna. Mnogo je bolje da zbijemo redove i
ignoriramo je.
Jim Prettyman je bio jedan od nas napomenuo sam. Radio je dolje.
To je bilo davno. Nitko mu nije rekao da ode raditi u Washington. Kakav je to grad!
Boe dragi, taj grad ima najgoru statistiku zloina u cijeloj Sjevernoj Americi. Znai, Dicky
je nauio domau zadau.
To, znai nije slubeno? To... da se ne ohrabruje Prettymanovu udovicu?
Pogledao je u mene, a zatim kroz prozor.
Nije slubeno odvratio je s odmjerenim oprezom. Recimo da je samo dobar
savjet. Savjet koji bi nekome mogao utedjeti mnogo nevolje i alosti.
To sam htio znati dodao sam. Hoemo li smisliti naslov izvjetaja za
generalnoga?
Dobro sloio se Dicky. Pogledao me i jo jednom kimnuo glavom. Pitao sam se
zna li on da me Cindy Matthews, nekada gospoa Prettyman, pozvala iste veeri na kunu
zabavu.
Usput reeno, Dicky dobacio sam. Taj lav odlino izgleda ovdje na podu.
Gospoa Cindy Matthews, kako se nazivala, ivjela je prilino udobno. Imala je nov
talijanski namjetaj, staro francusko vino, vicarski stroj za pranje posua i onakav japanski
hi-fi uz kakav daju debelu knjigu s uputama. Naravno, oni naravno, nikada nisu znali za
trokove to ih donose djeca, a pretpostavljam da im je porast cijena kua u Londonu donio
debeli profit na veliku kuu koju su bili kupili u Edgwareu. Sada je ivjela u kuici blizu
Kings Roada, prometnice poznate po punkerima, pubovima i egzotinim buticima. Bile su to
samo etiri prostorije poredane jedna iznad druge, od kojih se najnia kuhinja s
blagovaonicom nalazila u suterenu. Ali, bila je to pomodarski odabrana kua, kakvu trgovci
nekretninama nazivaju draguljem, i za kakvom eznu svjeerazvedeni propagandisti.
Na stolu su bile svijee, ruiaste rue, pribor za jelo od istoga srebra, i vie aa za
pie nego to sam mogao prebrojiti. Kroz prozor na ulicu mogli smo vidjeti glenjeve ljudi
to su prolazili uz kuu, a oni su mogli vidjeti to mi jedemo. Moda smo zato i jeli jela koja
za enske asopise fotografiraju odozgo. Tri kao papir tanke krike avokada poredane uz
malo umaka od rajice i kriku kivija. Slijedee jelo sastojalo se od tri tanke krike pajih
prsa, jednog komadia manga i jednoga lista salate. Zavrili smo s tankom krikicom

Cindyne izvrsne domae okoladne rolade. Ja sam pojeo mnogo kruha i sira.
Cindy je bila niska mlada ena blijeda lica, iljata nosa i srcolikih ustaca, te
kratkooiane valovite smee kose. Pretpostavljam da ju je tako bilo lake odravati, a i vie
je pristajala njezinu nadreenom poloaju. Haljina joj je bila jednako tako stroga: obina
smea vuna, jednostavan kroj. Ona je uvijek prtala nervoznom energijom, a pripremanje
veere nije umanjilo njezinu nemirnu uzrujanost. Sada je petljala oko stola, pitajui svakoga
eli li jo ampanjca, Perriera ili Chablisa, pecivo od integralnog ili bijelog brana, i
provjeravala imaju li svi salvetu. Svi su preutno odahnuli kad je napokon sjela.
Bila je to isplanirana veer. Cindy je uvijek sve planirala unaprijed. Hrana je bila
odmjerena, vrijeme kuhanja usklaeno, bijela vina rashlaena, a crvena dovoljno hladna.
Pecivo je bilo ugrijano, maslac mek, a gosti diskretno poticani na predvidljiv razgovor. Nije
to bila jedna od onih veeri kad jedva uspijete neto prozboriti, kad gosti ostanu dokasna,
popiju previe te nahrupe iz kue uzbueno i urno zapisujui telefoske brojeve u svoje
notese. Bilo je dosadno.
Moda je potvrda Cindyna dobrog planiranja bilo i to to me pozvala na dan kad je
Gloria imala sat iz matematike, dio njezine vrste odluke da uspije na sveuilitu, pa sam
tako na veeru otiao sam.
Veer je otpoela vrlo mirno, kao i obino kad je poasni gost sir Giles Streeply-Cox.
Miiav starac s upavim, kratkim, bijelim, pikvikovskim zaliscima i uvijek crvenim licem,
Creepy-Pox bio je u svoje vrijeme strah i trepet Ministarstva vanjskih poslova. Ministri i
ambasadori su ga se uasavali. Otkako je otiao u mirovinu ivio je u Suffolku i uzgajao rue,
a njegova ena je izraivala okvire za akvarele mjesnih slikara. Ali, starac je jo uvijek
pohaao dovoljno sastanaka da bi mu svi trokovi bili plaeni kad dolazi u London.
Bilo je to prvi put da sam vidio stranoga Creepyja izbliza, ali te veeri ponaao se
najbolje to je znao. Cindy je tono znala kako postupati s njim. Pustila ga je da glumi
armantnog velikana iz Whitehalla. On se uivio u tu ulogu bez napora, ali bilo je oito da iza
smijeaka i aljivih primjedaba na vlastiti raun vreba div ljudoder. Gospoa Streeply-Cox
je malo govorila. Njezinu generaciju su uili da se o hrani i postavljenome stolu ne razgovara,
a priati o poslu vlastita mua bilo je za nju jednako runo kao i priati o televiziji. Zato je
sjedila i smijeila se muevim alama, to znai da nije imala ne znam to raditi cijele veeri.
Bilo je tu i dvoje ljudi iz diplomatskog kora. Harry Baxter, sredovjean drugi sekretar
iz nae ambasade u Bernu, i njegova ena Pat. Ona je imala teku zlatnu ogrlicu, kosu
obojenu u ruiasto, i priala je stare ale s frazama na vicarskom njemakome, o bankarima
s imenima koja se ne daju izgovoriti.
Kad je Cindy upitala Baxtera kakve se uzbudljive stvari u posljednje vrijeme
dogaaju u Bernu, stari Streeply-Cox je odgovorio umjesto njega da je jedino uzbuenje za
diplomate u Bernu to to im pri jelu mrvice kruha padaju u fondi, na to se brani par
Streeply-Cox kretavo nasmijao.
Bio je tu i jedan mladi par. Simon je bio stidljiv mladi u ranim dvadesetima koji je
predavao engleski na nekoj privatnoj koli u Bavarskoj. Nije ba uivao u tome.
Kad vidite te zloeste male Nijemce, shvatite zato je Njemaka zapoela toliko
ratova ustvrdio je. A kad vidite te uitelje, onda shvatite i zato ih je izgubila. Simon je
sada bio postao kazalini kritiar u nekom jeftinom asopisu, i stekao reputaciju
perfekcionista i znalca koji je osuivao sve o emu je pisao. S njim je bila tiha djevojka s
razmrljanim ruem, u nekoliko brojeva prevelikom mukom sakou od tvida. Smijeili su se
jedno drugome za sve vrijeme veere i rano otili.
Nakon veere svi smo se uspeli na kat da popijemo kavu i pie u sobi s raskonim
plinskim kaminom u kojemu je glasno italo. Creepy je popio malu alicu dekofeinizirane

kave i pojeo okoladicu s mentolom, a zatim je njegova ena sljutila dva velika brendija i
odvezla ga kui.
Brani par iz Berna ostao je jo otprilike pola sata. Cindy mi je bila dala do znanja da
eli sa mnom razgovarati, pa sam ostao posljednji.
Kako ti se ini? upitala je nakon to su ostali gosti otili.
Stari Creepy? Prava aljivina odvratio sam.
Nemoj ga smatrati budalom upozorila je Cindy. On zna to radi.
Imao sam osjeaj da je Creepy bio doao da bi me zadivio vezama koje ona ima,
utjecajem kojim e se posluiti iza kulisa, u hodnicima Ministarstva vanjskih poslova, ako joj
bude potrebno da iskazuje svoju snagu.
eljela si sa mnom razgovarati?
Da, Bernarde, jesam.
Daj mi jo jedno pie zatraio sam.
Dohvatila je bocu skoa s pokrajnog stolia i stavila ga pred mene, na primjerak
asopisa Nouvelle Cuisine. Na koricama je pisalo: Deset lakih koraka do okoladne rolade
koja e zadiviti goste.
Nije mi nalila pie, nego je prila kaminu i petljala neto na polici iznad njega.
Jo otkad je jadni Jim ubijen... otpoela je ne okreui se.
Pretpostavljam da sam pogaao ili se, zapravo, pribojavao onoga to je slijedilo,
jer sam to odmah pokuao sprijeiti.
Je li ubijen prava rije? upitao sam.
Okrenula se prema meni.
Dva ovjeka su ga doekala i ubila! Sa est metaka! Kako bi ti to nazvao, Bernarde?
To je prokleto udan nain da ovjek poini samoubojstvo, zar ne?
Da, nastavi. Ubacio sam neto leda u svoju au i nalio obilnu mjeru pia.
Pitala sam za ukop. Rekla sam im da elim prisustvovati i zatraila da mi plate put.
I?
Ve je gotovo. Kremiran je! Tu je rije izgovorila kao prostotu, to je za nju
vjerojatno i bila. Kremiran! Ni upitali me nisu to elim da uine s mojim muem. Glas
joj je bio ogoren. Kao katolkinja se osjeala dvostruko povrijeenom. A, imam neto za
tebe.
Pruila mi je kartonsku kutiju. Otvorio sam je i pronaao u njoj snop papira s
biljekama o drevnim mezopotamskim grobnim natpisima. Bio je uredno sloen, i sadravao i
one na kojima je radila Fiona. Prepoznao sam njezin rukopis.
Za mene? upitao sam. Prema Jimovoj oporuci?
Nije bilo oporuke, samo pismo koje je Jim ostavio svojem advokatu. O tome to
treba uiniti kad umre. Potpisano je uz svjedoka. Kau da je punomono.
Jesi li sigurna da ih je htio dati meni? Nikada me to nije zanimalo.
Moda je htio da ih poalje Fioni zakljuila je. Ali, nemoj mi ih vraati. Imam
dosta briga i bez svih tih tajni i zagonetki Staroga svijeta.
Kimnuo sam glavom. Uvijek je bila sarkastina u vezi s Jimovim hobijem, a i ja,
pretpostavljam.
Pokuala sam tonije ustanoviti to je Jim radio kad je poginuo napomenula je, i
znaajno zastala.

Ispriaj mi Znao sam da e mi ionako ispriati.


Poelo je s novcem ustvrdila je. Kimnuo sam glavom. Ministarstvo vanjskih
poslova raspolagalo je naim budetom. Bio je to jedan vid naega rada u koji je mogla
gurnuti nos.
Novac? upitao sam.
Novac koji navodno nedostaje. Novac za koji si otiao pitati Jima u Washington.
Samo da se zna, Cindy, ja nisam iao u Washington pitati Jima bilo to. Uvalili su
mi taj dodatni posli nakon to sam onamo stigao.
Nije bila uvjerena.
Moda. A moda i ne rekla je. Kad doe do biti problema, moda e otkriti da
je sve od poetka bilo namjeteno?
to je bilo namjeteno?
Da ti bude u Washingtonu u pravom trenutku da obavi taj dodatni posli.
Ne. Cindy...
Majko Boja! Sluaj me, Bernarde, i prestani me prekidati! Taj fond koji je Jim
sredio. Mnogo novca je oprano preko nekoliko banaka u Gibraltaru i Austriji. To je ilo
naprijed-natrag, tako da je prokleto teko ui u trag. Kao da je zavrilo na nekom raunu u
Njemakoj. Sav taj novac je podignut i uloen est mjeseci prije nego to je prebjegla tvoja
ena.
Pa to?
Prije!
uo sam.
Zar ne shvaa?
to?
A to kad bih ti rekla da je taj fond osnovala tvoja ena Fiona? to ako je to bio
KGB-ov crni fond?
KGB-ov... to? izustio sam glasnije nego to sam namjeravao. A Jim je mogao
potpisati? Ti si mi rekla da je Jim mogao potpisati.
Znalaki se nasmijeila.
Tono. U tome se i sastojalo lukavstvo. Pretpostavimo da je Fiona zasnovala fond
za KGB-ovu mreu, i upotrijebila novac obavjetajne slube i njene ljude da rukuju njime?
Vidi li kako je to bilo elegantno?
Iskreno reeno, ne odvratio sam. Nisam joj htio olakati stvar. Ako mi je htjela
prodati svoju luaku pretpostavku, morala mi ju je objasniti toku po toku.
Financiranje tajne mree je najtei i najopasniji dio svake tajne operacije. Ne mora
ovjek raditi u tvom fahu da to zna, Bernarde.
Da, mislim da sam to negdje proitao dodao sam. Ali, sarkazam je nije mogao
zaustaviti.
Ne budi glup, Bernarde. Zna kako sve to ide.
Pio sam njezin viski i nisam odgovarao.
Moram zapaliti cigaretu rekla je. Pokuavam prestati puiti, ali sada moram
jednu zapaliti. Uzela je neotvorenu kutiju iz mjedene zdjele na polici za knjige i polako je
zapalila. Ruke su joj drhtale i plamen ibice jo je vie naglaavao to drhtanje, ali to je moglo
biti zbog toga to je eznula za cigaretom. Sa zanimanjem sam je promatrao. Ljudi iz
Ministarstva vanjskih poslova znali su stvari koje mi nikada ne otkrijemo, sve dok nije

prekasno. Nastavila je: Fiona je otvorila tajni bankovni raun i dala da ga nai ljudi vode u
strogoj tajnosti. Bio bi to najbolji i najtajniji nain da se neprijateljski agenti opskrbe novcem,
zar ne? Bila je mirnija sad kad je puila.
Ali, koliko je to bilo tajno, ako si ti otkrila?
Imala je odgovor.
Zato to je Fiona prebjegla. To je sve pokvarilo.
I ti kae da je Jim otiao u Washington zato to je Fiona prebjegla? Da je Jim bio
agent KGB-a?
Moda? Bila je to najslabija toka njezine teorije, vidio sam joj to po licu.
Stalno razmiljam o tome. Zapravo, ne znam.
Ne Jim. Nije ba Jim, od svih ljudi. A ak i da ima pravo, zato bi, dovraga, otrao
u Ameriku, u srce kapitalizma?
Samo sam rekla da je moda bio. Vjerojatnije je da je Fiona sve prevarila kako je to
slubena stvar. Kako su mogli otkriti da je to novac za KGB?
Ali, novca nema istakao sam.
Oni ne mogu pronai raun zakljuila je. Cijeli prokleti raun. I samo nagaaju
koliki novac moe biti na njemu: jedna procjena iznosi etiri milijuna funti. Nitko iz
Ministarstva vanjskih poslova ili iz Uprave nee priznati da zna ita o tome. Blagajnik zna da
novca nema, ali to je sve.
To samo znai da on nema pravi papir s pravim potpisom. Za blagajnika to znai da
novca nema.
To je bio pravi novac, Bernarde, i netko ga se doepao.
Odmahnuo sam glavom. To je nadmaivalo moje shvaanje.
Jesi li sve to doznala od naeg ovjeka u Bernu? upitao sam, mislei na
Baxterove.
Oni su mi stari prijatelji. On zna to radi, ali dosad nikamo nije stigao.
Ali, mora da u Upravi postoji podatak o tome na ije je ime bio raun.
Da. Na Jimovo.
I ije jo?
Slegnula je ramenima.
Ne znamo ak ni gdje je raun rekla je i otpuhnula mnogo dima kroz napuene
usne. Ja to neu samo tako pustiti, Bernarde.
to e uiniti?
to ti predlae?
Zamjenik generalnoga je vrlo energian u posljednje vrijeme predloio sam.
Moda bi nekako mogla razgovarati s njim.
Kako moemo biti sigurni da to ne see i tako visoko?
Najprije je nisam shvatio. Zatim jesam.
Da radi za KGB? Zamjenik? Sir Percy Babcock?
Ne mora vikati, Bernarde. Da, zamjenik. ita novine. Zna kako to ide.
Ako znam kako to ide, onda to nije zbog toga to itam novine odvratio sam.
Danas nitko nije van sumnje.
Razgovarat e s Peticom? Ve sam se pitao je li bolje skoiti kroz prozor, ili
pozvati hitnu pomo.

Zgrozila se na tu pomisao.
MI5? Ministarstvo unutranjih poslova? Ne, ne, ne. Oni nita ne bi znali o
Centralnome fondu. A i ja radim za Ministarstvo vanjskih poslova. Ne bi mi se to isplatilo,
Bernarde.
Pa, to onda drugo moe uiniti? Nee valjda intervenirati u ministarskom
kabinetu?
Hoe rei da mi ti nee pomoi?
Znai, o tome se radilo. Otpio sam malo viskija, duboko udahnuo i rekao:
to hoe da uinim, Cindy?
Moramo pogledati u arhivu i pronai naredbe prema kojima je otvoren raun.
Rekla si da si to ve pokuala istakao sam.
Ali ne u Odjelu za obradu podataka rekla je.
U utoj podmornici? Isuse Kriste, Cindy! Ne misli valjda ozbiljno. Uostalom, ti ne
smije unutra. Mogao sam si pregristi jezik.
Ne odsjekla je. Ali ti smije, Bernarde. Ti stalno ulazi i izlazi. Uetao sam
ravno u stupicu. Dobro sam potegnuo pie i brzo ga progutao.
Cindy...
Brzo je iznijela svoju teoriju.
U kompjutorskoj datoteci moi e to nai prema kljuu. Kompjutori tako rade, zar
ne? Umjesto da kopamo po stotinama datoteka, morat emo mu dati samo jednu injenicu da
dobijemo sve podatke.
A koju emo mu injenicu dati?
Jima. Jim je bio povjerenik, potpisnik, ili ve neto. Ubaci njega u kompjutor i dobit
emo sve to nam treba.
Znai, zato sam bio pozvan. A Creepy je bio tu da me uvjeri kako Cindy ima prijatelja
na sudu, za svaki sluaj.
Ma ekaj malo, Cindy izustio sam kad me pogodila sva strahota te zamisli.
Otpovrnula je:
Moramo vidjeti tko je jo imao pristup tome, prije negoli i njih poubijaju.
Tada sam poeo misliti da je od Jimove smrti enula umom.
Misli da je Jim ubijen zato to je bio potpisnik bankovnog rauna?
Da. Upravo to mislim, Bernarde potvrdila je.
Promatrao sam je dok je palila cigaretu.
Vidjet u to mogu doznati obeao sam. Moda postoji i drugi nain.
Odjel za obradu podataka nam je jedina ansa rekla je Cindy.
Oboje bismo mogli dobiti otkaz, Cindy. Jesi li sigurna da je to vrijedno toga?
upitao sam. Poto me Dicky upozorio, htio sam vidjeti ima li ona objanjenje.
Ali, bila je kao opsjednuta.
Dogaa se neto prokleto udno rekla je. Sve u vezi s tim bankovnim raunom
tako je dobro skriveno. Radila sam ve s osjetljivim materijalom, Bernarde, ali nikada nisam
ni ula da je neto tako duboko zakopano kao ovo. Nema papira, nema ga u kartoteci, nema
memoranduma, nema biljeaka. Nitko nita ne zna.
Ne zna ili nee rei? Moda je to samo na visokom stupnju tajnosti.
Netko je prokleto uplaen. Netko u Upravi, mislim. Netko se tako prokleto boji da je

dao ubiti Jima.


U to nismo sigurni.
Ja sam sigurna prosvjedovala je. I nitko me nee uutkati.
Cindy rekao sam, zastajui i pitajui se kako da joj to kaem. Nemoj se
uvrijediti. Ali, ima neto to mi mora rei. Iskreno.
Ispljuni, Bernarde.
Ti ne vri takav pritisak na Upravu samo zato da bi dobila Jimovu mirovinu?
Nasmijeila se jednim od svojih posebnih Mona Lisa osmijeha.
Na to su ve pristali dodala je.
Pristali su?
Plaaju punu mirovinu meni i punu mirovini toj Amerikanki koja kae da se s
Jimom vjenala u Meksiku.
Priznali su da je Jim jo uvijek radio za Upravu? Sada sam zaista bio iznenaen.
Nita nisu priznali. To je jedna od onih punih i konanih nagodbi. Potpii ovdje i
dri jezik za zubima.
To je neobino dopustio sam.
Neobino? nasmijala se. Isuse! To je nezapameno! Uprava ne radi tako, zar ne?
Nisu oklijevali, nisu to potvrdili kod bilo koga niti provjeravali ita to sam rekla. Samo su
rekli U redu. I gotovo.
Tko je to odobrio?
Preziran smijeak.
To nitko ne zna. Kau da je bilo u arhivi.
Kako je moglo biti u arhivi? upitao sam. U arhivi ne moe biti nita o plaanju
dvostruke mirovine dvjema enama za nekoga tko je prestao raditi za Upravu prije nekoliko
godina.
Tono odvratila je. Netko je prokleto uplaen.
Uplaen promrmljao sam. Da. Imala je pravo: ja sam bio uplaen.


etvrtak nije bio moj dan. Morao sam sii u utu podmornicu. Odjel za obradu
podataka bio je gotovo jedini dio Ministarstva vanjskih poslova u koji Cindy Matthews nije
mogla uetati pored uvara uz neku nemarnu primjedbu o tome kako ide po kekse za
poslijepodnevni ministrov aj. Ovdje su bili strogi: uniformirani uvari s kapama.
Nakon to je moja ena prebjegla prolo je nekoliko tjedana, zapravo gotovo tri
mjeseca, prije nego to su od mene zatraili da opet siem u Podmornicu. Ve sam poeo
vjerovati da su me okarakterizirali kao manje povjerljivu osobu kad je jednog dana Dicky
ostao kod kue s hunjavicom, neto je hitno zatrebalo, a ja sam bio jedini u uredu koji je znao
raditi s konsolidiranim dravnim papirima, pa su mene poslali. Otad je sve opet bilo
normalno, koliko sam ja mogao vidjeti. Ali, s Upravom nikada niste sigurni. Nije to kao
Michelinov vodi, pa da svakoga proljea tiskaju novu knjigu, da biste znali to inspektori
misle o vama.
I tako sam sretno sjeo za tastaturu, utipkao u stroj svoje ime, status i odjel, i priekao
da on izbaci zahtjev da upiem tajni ulazni broj. To je znailo da sam jo uvijek jedan od ljudi
u koje je nacija imala povjerenja. Kad je stroj prihvatio moj broj, proveo sam tamo nekoliko
sati, vozei se na jednoj od onih neudobnih malih daktilografskih stolica, traei odgovore na
monitoru i ispisujui metre blijedozelenih povjerljivih slubenih papira za Dickyja. Kad sam
sve dovrio, ostao sam trenutak sjediti. Znao sam da bih morao smjesta ustati i vratiti se u
kancelariju.
Ali, nisam mogao odoljeti da samo jednom ne isprobam stroj. Tako sam mogao
ponovo otii do Cindy i rei joj da sam pokuao. A uzgred i zadovoljiti vlastitu znatielju.
Utipkao sam: PRETTYMAN, JAMES.
Stroj je zabrujao i izbacio Menu iz kojega sam odabrao BIOG. Tie kuckanje zaulo
se iz stroja prije nego to se Prettymanova dvadeset dvije stranice duga biografija u slubi
pojavila na ekranu. Pritiskao sam dugme s kontrolnom strelicom da doem do kraja teksta, i
otkrio da on zavrava saetkom Prettymanova posljednjeg izvjetaja. Bila je to uobiajena
datoteka o dravnom inovniku u kojoj neposredni pretpostavljeni pie komentare o
rasuivanju, politikom sudu, sposobnosti ispitivanja i uvida, ali nije pisalo je li Prettyman
otiao iz Uprave, ili nastavio raditi za nju. Kad sam zatraio jo materijala, dobio sam poruku
REVIDIRATI.
Zato sam ponovo zatraio PRETTYMAN I BIOG REVIDIRATI, i dobio
POTRAI DATOTEKU FO FX MI 123/456, a taj je broj izgledao udan za datoteku.
Pokuao sam otvoriti tu datoteku i dobio ULAZ ZABRANJEN. UPII ARKTIKI BROJ.
Nisam stroju mogao dati arktiki broj koji je traio jer nisam znao ni to je to
arktiki broj. Pogledao sam na sat. Jo sam uvijek imao mnogo vremena do sastanka s
Dickyjem. Dicky je bio vrlo dobro raspoloen posljednjih nekoliko dana. Kriza s Bizetom
kao da je prola. Nije bilo velikih vijesti, ali obavijestio je Upravu da e ruska sluba za
gonjenje pustiti nae ljude zbog nedostatka dokaza, i postigao da to zvui kao da je sve
njegova zasluga. Bila je to prava izmiljotina, ali kad je Dickyju trebala dobra vijest on nije
oklijevao da je izmisliti. Kad sam ga jednom pokuao sprijeiti u tome, rekao je kako je to
jedini nain da skine staroga s vrata.
Toga dana Dicky je bio otiao na ruak sa svojim starim prijateljem s fakulteta,
Henryjem Tiptreejem, koji je bio napustio svoj lagodni poloaj u Ministarstvu vanjskih

poslova zbog posla u maloj trgovakoj banci u nedavno reorganiziranom Cityju, poslovnom
dijelu Londona. Morgan je takoer bio otiao s njima na ruak. Morgan je ranije bio potrkalo
i faktotum generalnog direktora, ali otkako se generalni sve rjee pojavljivao, Morgan nije
imao nita raditi osim prenositi pitanja u kancelariju zamjenika i otpuhivati dim pod stropove
privatnih restorana u Cityju. Sumnjao sam da su Morgan i Dicky paljivo ispipavali svoje
izglede da dobiju jednu od onih esteroznamenkastih plaa u Cityju o kojima sam stalno itao
u The Economista. U svakom sluaju, nije bilo vjerojatno da e Tiptree, Morgan i Dicky
zavriti s ocjenjivanjem Havana i starog, tamnog porta prije tri sata, pa sam zato bio ponio
paket sa sendviima u Podmornicu.
Zato sam jo jednom pokuao. Upisao sam tvrtku za koju je Prettyman radio u
Washingtonu. TRANSFER LOAD, a zatim SLUBA ZA OSIGURANJE POGRANINE
ZONE.
Stroj je zadovoljno zapreo, a zatim se ekran ispunio. Sve je bilo tu: adresa sjedita,
izraunata aktiva, cijena dionica, te imena predsjednika i potpredsjednika. Nije me to
zanimalo, pa sam upisao PRETTYMAN u rubriku za pitanja SOPZ. Zatucao je. Zatim mi je
izbacio POTRAI DATOTEKU FO FX MI 123/456.
Vratio sam se na ARHIVU JEDAN i unio taj broj datoteke. Na ekranu se pojavila ista
poruka kao i ranije: ULAZ ZABRANJEN. UPII ARKTIKI BROJ. Bio je to zaarani krug.
Da nisam traio odreene podatke, to ne bi izgledalo tako zloslutno. Da nisam odabrao ba te
podatke, ne bih ni dobio isti odgovor.
Pokuao sam krenuti s druge strane. Banka podataka sadravala je pojedinosti o
bivim, kao i sadanjim namjetenicima Uprave. Upisao sam ime svoje ene SAMSON,
FIONA i unio naredbu UPDATE za posljednji dio njezine datoteke.
Sada nije bilo iznenaenja. Pojavio se taj prokleti lani broj koji nikako nije mogao
biti do normalna oznaka neke datoteke: POTRAI DATOTEKU FO FX MI 123/456. A kad
sam je pokuao otvoriti, neizbjeno je zatraio ARKTIKI BROJ. Znai, ma kakav da je bio
taj arktiki broj, iza njega su se krili odgovori na pitanja o Jimu Prettymanu, njegovim
amerikim poslodavcima gotovo sigurno je to bio paravan za neki protuzakonit posao kao
i o tome to je moja ena Fiona radila posljednjih tjedana prije nego to je prebjegla.
Odlazio sam i vraao se nekoliko minuta. Trei kat bio je posebno deprimantan. Na
jednome zidu dugake, otvorene prostorije, nalazile su se tamne metalne police pretrpane
rolama i golemim pakovanjima od dvanaest disketa te drugim primjercima finog
kompjutorskog softverea. Drugi je zid bio zauzet terminalima, a uz trei se nalazio red
stolova i mekih stolica namijenjenih visokim rukovodiocima. etvrti je zid bio od stakla, i iza
njega su trudbenici gurali kolica pretrpana papirom koji su strojevi gutali sa strahovitim
apetitom.
Protegnuo sam noge i munuo glavom. ak sam popio malo one tekuine koja je,
prema natpisu na automatu, trebala biti kava. Otiao sam u nunik. Tamo je ve mjesecima na
jednome zidu urednim rukopisom pisalo: Ima li inteligentnog ivota u Odjelu za obradu
podataka? Sada je netko ispod bio naarao: Da, ali samo sam u prolazu. Taj je natpis bio
jedini znak ljudskog ivota koji se igdje mogao vidjeti, jer je osoblje koje je tu radilo ubrzo
poinjalo nalikovati robotima, kao i strojevi na kojima su radili i koje su opsluivali. Vratio
sam se svojem terminalu.
Nastavio sam jo otprilike sat vremena, ali uzalud. Prokleti stroj bi me uvijek
pobijedio. U stara vremena sve se nalazilo u arhivi, i ma kako da su tamo papiri bili prani,
trebalo je samo ponijeti vlastiti sapun i runik, i ako nisi mogao pronai to treba, uvijek je
netko bio tamo da ti pokae na donju policu gdje je dosje koji nedostaje odloen jer je bio
preteak, ili gornju policu na koju je stavljen jer ga nitko nikada nije traio, ili vrata koja su

njime podboena, jer je netko ukrao klin koji ih je pridravao. Vie sam volio staru arhivu.
Gdje si danas ruao? upitala me Gloria onim veselim, nehajnim glasom kojim
govori kad joj sumnja obuzme duu. Te veeri nije otila u posjet roditeljima bili su na
nekom skupu stomatologa u Madridu.
U Podmornici odvratio sam. Bili smo kod kue, i spremali se veerati. Sjedio sam
gledajui vijesti u sedam sati na etvrtome kanalu. Jaki vjetrovi ibali su obalu, unosili
pometnju i harali, kao to to obino ine kad reporteri nemaju pravih vijesti koje bi mogli
zabiljeiti. Kao da mi potvruju tu novost, prozorska stakla su zazveketala i vjetar je glasno
zavijao u kronjama malog drvea u vrtu. Gloria je putem u blagovaonicu spustila dvije ae
rashlaenog bijelog vina na pokrajni stoli. Pokuavala me oduiti od estokog pia.
U Podmornici? upitala je malo se nasmijeivi, a glas joj je bio prepun onog
zlobnog uitka za koji su Nijemci smislili kovanicu Schadenfreude. Ba uasno!
nasmijala se.
Gumene sendvie kupljene u Dinky Deliju dodao sam, da joj upotpunim
zadovoljstvo.
Ali, nisi se vratio sve do etiri doviknula je iz blagovaonice. Postavljala je stol za
veeru. Radila je to pomno kao i sve ostalo. Noevi, vilice i lice bili su poredani uz plastine
podloke, lice za posluivanje straarile su uz senf, sol i papar. Salvete su bile sloene i
postavljene matematikom preciznou. Zadovoljna stolom vratila se do sofe na kojoj sam
sjedio, sjela na naslon za ruku i gucnula malo vina.
Imao sam sastanak u etiri... s Dickyjem. Ugasio sam televizor. Samo su
prevakavali stare vijesti. Vjerojatno su morali produiti dnevnik da bi ispunili predvieni
vremenski termin.
Cijelo popodne si bio tamo dolje? to si radio?
Ostao sam se igrati s datotekama. Ponekad to inim.
O Jimu Prettymanu?
Predobro me poznavala.
Tako nekako priznao sam.
Jesi li imao sree?
Stalno jedno te isto. Jesi li ikada ula za arktike ifre?
Nisam, ali prole godine uvedeno je nekoliko novih kodova. A sada svaki mjesec
uvode nove nazive za podatke u datotekama prvog stupnja tajnosti.
Ma to pokuavao, dobivao sam odgovor ULAZ ZABRANJEN.
Pokuavao si na razliite naine doi do istih podataka?
Potroio sam na to vie od sat vremena.
Da si mi barem rekao, dragi primijetila je, a glas joj je postao zabrinut.
Zato?
Zato to ja poznajem te strojeve. Provela sam tamo dolje mjesec dana prije nego to
si me spasio odande. Sjea se?
A ja sam radio na tim strojevima... gotovo i prije nego to se ona rodila, ali nisam
se htio podsjeati na to kolika je razlika u godinama. ... ve godinama traljavo sam
dovrio.
Onda bi trebao znati da postoji kvaka za njukala dometnula je.
A to je to kvaka za njukala, dovraga?

Da si temeljito uio, umjesto to si samo nabadao i nadao se najboljem, ne bi pravio


gluposti.
O emu ti govori? upitao sam.
Kad dobije bilo kakvu poruku ULAZ ZABRANJEN, stroj ju zabiljei, kao i tvoje
ime i broj.
Stvarno? upitao sam kad je otila u predsoblje i viknula na kat gdje su Billy i Sally
trebali napisati zadau pod Dorisinim nadzorom.
Veera, djeco! Jeste li spremni, Doris?
Vratila se u sobu i dodala:
I ne samo to. Zapie svaku datoteku koju si pokuao otvoriti. Kad ljudi iz Sigurnosti
puste svoj program, tono e moi vidjeti da si pokuavao doi do podataka za koje nisi
ovlaten.
Nisam to znao.
Oito da nisi, dragi. Oglasio se tajmer iz kuhinje, pa je promrmljala maarsku
psovku koju sam ve bio nauio prepoznati, i otila u kuhinju da iznese veeru.
Ustao sam, poao za njom i promatrao kako iz penice vadi sjajne nove lonce i stavlja
ih na stoli za serviranje.
Zna li sluajno kako esto u Sigurnosti putaju taj svoj program?
Budi koristan dometnula je i ostavila me sa stoliem. Odgurao sam ga u
blagovaonicu. Ne moe to izbrisati, dragi. Ako si se tome nadao, zaboravi.
Sally i Billy uli su nosei kolske knjige. Billyju je bilo etrnaest godina i odjednom
je postao visok. Nosio je ianu protezu za ravnanje zubi. Mora da mu je to bilo neugodno,
ali nikada se nije alio. On je bio stoik. Bila je injenica da i jednom i drugom djetetu
nedostaje majka. Nikada o tome nisu govorili, skrivali su svoju tugu duboko u sebi, a ja
nisam mogao pronai nain ni da ih ponem tjeiti.
Gloria je svake veeri nakon veere pregledavala njihove domae zadae. Bila je
divna prema njima. Ponekad se inilo da vie naue od nje u pola sata veselog uenja, nego
za cijelog dana u koli. Gloria je osvojila povjerenje djece kroz to uenje, to je svima nama
bilo podjednako vano. A ipak, ponekad sam se pitao ne zamjeraju li mi djeca na srei koju
sam pronaao uz Gloriju. inilo mi se kako bi eljeli da i ja ponesem svoj pravedni dio
njihove tuge.
Jeste li oprali ruke?
Jesmo, teta Gloria odvratili su uglas visoko podignutih dlanova. Doris je takoer
podigla ruke i stidljivo se nasmijeila. Odnedavna vitka, a dotad odvie bucmasta djevojka iz
maloga sela u Devonu bila je sada ve dugo s djecom. Poela ih je uvati kao bebe, a sada ih
je vodila svako u svoju kolu, posluivala Sally ruak kod kue, obavljala dio kupovine i
progorijevala glaalom moje koulje. Bila je otprilike Glorijinih godina i ponekad sam se
pitao to je zapravo mislila o tome da je Gloria zasnovala dom sa mnom. Ali, bilo je malo
izgleda da meni povjeri takva razmiljanja. U mojem prisustvu Doris je bila tajnovita, ali s
djecom sam ju esto uo kako veselo vie i pridruuje se njihovim bunim igrama.
Billy moe ukljuiti utika stolia u utinicu rekla je Gloria. Sjeo sam. Doris se
poigravala priborom za jelo. Apstinencija od okolade kao da ju je inila kronino
povuenom.
Stoli za serviranje s ugraenim grijaem, da i ne spominjemo zdjele za serviranje i
prugaste drae za lonce, bio je Glorijina ideja. Trebao je unijeti revoluciju u nae ivote, kao
i biti divan kad budemo prireivali veere za goste.

Chipolata kobasice! uskliknuo sam. I ria Uncle Ben! Moja omiljena jela.
Gloria nije odgovorila. Po trei put toga tjedna jeli smo te proklete svinjske kobasice.
Da sam imao normalan ruak, moda bih imao dovoljno mozga da pristojno utim.
Gloria me nije pogledala; posluivala je jelo djeci.
Ria je malo zagorjela dometnula im je. Ali, ako ne uzimate s dna, bit e dobra.
Svakome od nas stavila je po dvije kobasice. Pekla ih je na previsokoj temperaturi, pa
su pocrnjele i skvrile se. Ostatak je stavila natrag da se griju. Zatim nam je svima dala
pinata. Bio je vodenast.
Kad je podijelila jelo, sjela je i potegnula neuobiajeno velik gutljaj vina prije nego
to je poela jesti.
Oprosti rekao sam, nadajui se da u prekinuti njezinu upornu tiinu.
Neprirodno visokim glasom rekla je:
Ja ne kuham dobro, Bernarde. Znao si to. Nikada se nisam ni pravila da je drugaije.
Djeca su pogledala Doris, a Doris je pogledala u svoj tanjur.
Izvrsno je dodao sam.
Dovraga, nemoj se tako pokroviteljski ponaati! frknula je glasno i ljutito.
Uasno je. Zar misli da ja ne znam kako sam sve pokvarila?
Djeca su je pogledala nezainteresirano, kao to to djeca obino znaju kad se radi o
stvarima koje nisu u dosegu njihova iskustva.
Nemoj plakati, teta Gloria oglasila se Sally. Moe uzeti moju kobasicu. Gotovo
uope nije zagorjela.
Gloria je ustala i izjurila iz sobe. Djeca su pogledala u mene, da vide to u uiniti.
Samo vi dalje jedite, djeco napomenuo sam. Ja moram otii do tete Glorije.
Daj joj veliku pusu, tata posavjetovala me Sally. Onda e sigurno biti sve dobro.
Doris je uzela senf od Billyja i rekla:
Senf nije dobar za djecu.
Neki dani uz Gloriju bili su idilini. I ne samo dani. Tjedan za tjednom ivjeli smo u
takvoj slozi i blaenstvu da gotovo nisam mogao vjerovati u vlastitu sreu. Ali, ponekad smo
se sukobljavali. A kad je jedno polo po krivom, druge nesuglasice slijedile su jedna za
drugom. U posljednje vrijeme bilo je sve vie i vie neslaganja, a znao sam da sam Uglavnom
ja kriv za njih.
Nemoj paliti svjetlo rekla je tiho. Uao sam u sobu oekujui bujicu uzbuenih
rijei. Umjesto toga Gloria se neumjesno ispriavala. Jedino svjetlo dolazilo je od radijabudilice pokraj kreveta, ali i ono je bilo dovoljno da vidim kako je plakala. Sve je uzalud,
Bernarde nastavila je. Bila je ispruena na krevetu i zubima je vrsto drala ugao izvezenog
rupia, kao da pokuava smoi dovoljno hrabrosti da ga pojede. Pokuavala sam i
pokuavala, ali ne vrijedi.
Ja sam kriv priznao sam, nagnuo se nad nju i poljubio je.
Podigla je lice prema meni, ali izraz joj se nije promijenio.
Nitko nije kriv zakljuila je tuno. Ti se trudi. Znam da se trudi.
Sjeo sam na krevet i dotaknuo njezinu golu ruku.
Nije lako zajedno ivjeti ustvrdio sam. Treba vremena da se ljudi priviknu jedno
na drugo.
Nekoliko trenutaka oboje smo utjeli. Doao sam u iskuenje da predloim da
poaljemo Doris na teaj kuhanja. Ali, ovjek koji ivi u kui s dvije ene zna da ne smije ni

pomisliti poremetiti ravnoteu moi izmeu njih.


To je zbog tvoje ene protisnula je Gloria odjednom.
Zbog Fione? Kako to misli?
Ona je bila prava ena za tebe.
Ne priaj besmislice.
Bila je lijepa i pametna. Gloria je obrisala nos. Dok si bio s Fionom, sve je
uvijek bilo savreno. Znam da je bilo.
Nekoliko trenutaka nita nisam rekao. Mogao sam podnijeti to divljenje prema Fioni
od bilo koga, osim od Glorije. Nisam htio da Gloria govori kako sam bio srekovi. Htio sam
da kae kako je Fiona bila sretna to me je uhvatila.
Imali smo vie pomoi u kui odvratio sam.
Ona je bila bogata dometnula je Gloria, i oi su joj se ponovo napunile suzama.
Nama je bolje ovako.
inilo se da me ne uje. Kad je progovorila, glas kao da joj je dolazio izdaleka.
Kad sam te prvi put vidjela tako sam te jako poeljela, Bernarde. mrcnula je.
Mislila sam da u te moi usreiti. Tako sam zavidjela tvojoj eni.
Nisam znao da si ikada vidjela moju enu.
Naravno da sam je sretala. Svi su joj se divili. Rekli su da je ona najpametnija ena
koja je ikada dola raditi u Upravu. Ljudi su rekli da e ona biti prva ena-generalni direktor.
Pa, nisu imali pravo.
Ni ja nisam imala pravo priznala je Gloria. Ni u emu. Nikada nee biti sretan
sa mnom, Bernarde. Ti si previe zahtjevna osoba.
Zahtjevan? to to pria? Prekasno sam shvatio da sam trebao rei kako sam
sretan s njom.
Tako je, naljuti se.
Ne ljutim se rekao sam vrlo tiho.
Pa i dobro je to idem u Cambridge.
Bila je odluila da sebe ali. Nita nisam mogao rei. Poljubio sam je, ali ona nije
reagirala. Njezina tuga nije se dala ublaiti.
Moda bi Doris mogla vie pomagati dodao sam vrlo oprezno.
Gloria me pogledala i gorko se nasmijeila.
Doris je dala otkaz.
Doris? Doris to nije uinila.
Kae da je dosadno ovdje, u predgrau.
Isuse Kriste! odvratio sam. Naravno da je dosadno. Pa to misli, zato smo inae
doli ovamo?
U centru Londona je imala prijatelje. Tamo je ila u disko.
Doris je imala prijatelje?
Ne budi svinja.
Moe ii vlakom.
Jednom tjedno. Nije joj ba zabavno. Ona je jo mlada.
Svi smo mi jo mladi! uskliknuo sam. to misli, da se meni ne ide s Dorisinim
prijateljima u disko?

Zbijanje ala ti nee pomoi rekla je Gloria snudeno. Svi emo biti u groznom
sosu kad ona ode. Nee biti lako nai nekoga tko e se dobro slagati s djecom. Vani je kia i
dalje padala, umila u kronji jabuke i bubnjala po prozorima, a vjetar se obarao na dimnjak i
vritao kroz TV antenu. Vidjet u to nam agencija moe ponuditi, ali moda emo ovdje
morati vie plaati. ena iz agencije mi je rekla da je ovo naroito skup kvart.
Kladim se da jest zakljuio sam.
Tada je zazvonio telefon pokraj moje strane kreveta. Otiao sam se javiti. Bio je to
Werner.
Moram te vidjeti rekao je. Zvuao je uzbueno, koliko ve flegmatini Werner
moe uzbueno zvuati.
Gdje si? upitao sam.
U Londonu. U malom stanu u Ebury Streetu, blizu Victoria Stationa.
Ne shvaam.
Sletio sam na Gatwicku.
to se dogodilo?
Moramo razgovarati.
Imamo jednu praznu sobu. Ima li auto?
Bolje da ti doe ovamo, Bernarde.
Eto Victorije? Trebat e mi pola sata. Moda i vie. Uasavala me pomisao na to
da se vuem do centra Londona.
Radi se o neem ozbiljnom dodao je Werner.
Pokrio sam rukom slualicu.
Werner zove objasnio sam. Kae da se mora sastati sa mnom. Ne bi to rekao da
zaista nije hitno.
Gloria je lagano slegnula ramenima i zamirila.


Nisam shvaao to se dogodilo s nekima od tih malih hotela u Ebury Streetu. To je
nekada bila niija zemlja, gdje su se horde natovarene ruksacima s autobusnog kolodvora
sastajale s otmjenom Belgravijom. U neobinom, tipino engleskom kontrastu Ebury Street je
pruao Belgraviji skupe male butike i otmjene restorane, a putnicima koji su brinuli o svojem
novcu jeftino prenoite. Ali, promjena je bila prijeko potrebna, i Werner je bio pronaao
mali, ali luksuzno opremljen apartman s oznakom primamo sve kreditne kartice, s
poslugom dvadeset etiri sata dnevno i osiguranjem, plastinim biljkama u predvorju i Dom
Perignonom u hladnjaku.
Jesi li veerao? upitao je Werner im mi je otvorio vrata.
Zapravo i nisam.
Dobro. Rezervirao sam stol za nas. Odmah iza ugla. Proitao sam kritiku usluga u
avionskom asopisu, dok sam letio ovamo. Rekao je to rastreseno, kao da zapravo razmilja
o neemu posve drugom.
Divno odvratio sam.
Ne dometnuo je Werner. Doista mislim da bi moglo biti dobro. Pogledao je na
sat. Bio je nemiran, poznavao sam te simptome. U asopisu je pisalo da je svjea pateta od
lososa odlina izustio je, kao da nije posve uvjeren u to.
Kako si pronaao ovaj hotel, Wernere? On mi je bio najbolji prijatelj, ali nikada
nisam zaista upoznao Wernera kao to sam upoznao druge ljude koje sam dugo vremena
znao. Ne samo da je bio tajanstven, ve je prikrivao prave osjeaje hinei druge. Kad je bio
sretan, izgledao je sjetno. Kad je zbijao gromku alu, mrtio se kao da zamjera na smijehu.
Kad je dobivao, izgledao je kao gubitnik. Je li to bilo zato to je idov? Je li osjeao da mora
skrivati svoje prave osjeaje pred neprijateljski raspoloenim svijetom?
To je stan, stan s poslugom, a ne hotel ispravio me. Naravno, bogatai imaju
bogatiji rjenik na raspolaganju nego mi ostali, jer im na raspolaganju stoji vie dobara i
usluga. Jedan momak, poslovni prijatelj iz Kleinwort Bensona, dri ga kao svoju bazu u
Londonu. Rekao je da se mogu njime posluiti. ampanjac? Viski ili neto drugo?
au vina rekao sam.
Uao je u malu kuhinju. Bila je to tek fluorescentnim svjetlom rasvijetljena kutija,
prostor sainjen tako da potakne na koritenje usluga, a ne mjesto gdje bi se zaista moglo
neto skuhati. Izvadio je iz hladnjaka bocu vina. Bio je to Meursault; boca je bila puna, ali
otepljena, kao da je pogodio to u poeljeti piti i pripremio je za moj dolazak. Velikoduno
mi je nalio u vinsku au marke Waterford i ponovo spremio bocu. Motor hladnjaka poeo je
presti, zazveckavi tiho bocama.
Za sretna vremena, Wernere rekao sam prije nego to sam otpio.
Ozbiljno se nasmijeio, uzeo svoj novanik s pokrajnog stolia i provjerio jesu li sve
kreditne kartice na broju prije nego to ga je spremio u dep. Meursault. Bio je to luksuz u
kojemu sam naroito uivao. Pretpostavljam da ga je Werner mogao lokati po cijeli dan, da
mu se prohtjelo.
Veina ljudi, pretpostavljam, juri kroz ivot na financijskoj vrteci, na toboganu koji
ih baca amo-tamo i odluuje moraju li tedjeti ili se mogu ponaati rastrono. Werner ne, on
uvijek ima dovoljno. On odlui to hoe bilo to: u restoran iza ugla u kojemu pripravljaju

dobru patetu od lososa, ili divan novi automobil a onda zavue ruku u dep i kupi to. Ipak,
Wernerove potrebe su bile skromne: on nije eznuo za jahtama ni privatnim avionima,
uzdravao ljubavnice, kockao ili bacao novac prireujui ekstravagantne zabave. Werner je
jednostavno imao vie nego dovoljno novca za svoje potrebe. Zavidio sam mu na lagodnom
nainu ivota; pokraj njega sam se osjeao poput roba koji je rintao za nadnicu, a to sam
vjerojatno i bio.
Uzeo sam svoje vino, sjeo u jedan od mekih konih naslonjaa i ekao da mi kae to
ga je tako uznemirilo da je doletio u London i dovukao me ovamo da razgovaram s njime.
Pogledao sam oko sebe. Znai, to je bi 6 stan. Da, sada sam to vidio. Nije ba nalikovao
hotelskom apartmanu, izgledalo je kao da netko ivi u njemu. Glenn Gould svirao je Bacha
neobino ujno na CD gramofonu, a na zidu su visjele dvije goleme, uasne moderne slike,
umjesto ukusnih litografija koje arhitekti i dekorateri za unutranje ureenje kupuju naveliko.
Bio je to stan u kojemu su boravili ljudi daleko od kue. To se moglo vidjeti po
knjigama. Uz godite za goditem zastarjelih vodia po restoranima, karte grada i muzejske
kataloge, bile su tu i knjige koje pomau da proe vrijeme kad ovjek obavi sav posao.
Kriminalistiki romani sa zavrnutim stranicama, koji se mogu stalno iznova itati, a da
ovjek nema osjeaj da ih je ve proitao, vrlo tanke knjige vitkih romansijerki koje dobivaju
nagrade, i vrlo debele knjige debelih romansijerki koje ne dobivaju nagrade. I cijela polica
biografija, od Majke Tereze do lorda Oliviera i knjige Barbra Streisand, ena-legenda. Dugi
sati provedeni daleko od kue.
Werner je odgovorio na moju zdravicu otpivi malo mineralne vode iz visoke ae od
bruenog stakla. Bio je u nju stavio kriku limuna i led. Kao da se htio pretvarati da pije
pravo pie. Potonuo je u naslonja i uzdahnuo. Crna brada, sada kratko podrezana, dobro mu
je pristajala. Nije izgledao poput hipija ili profesora umjetnosti. Izgledao je formalnije. Ali,
formalnost je zavravala s vratom. Bio je nemarno obuen, u crni vuneni pulover dugakih
rukava, crne hlae, prugastu svilenu koulju duginih boja i sjajne lakirane cipele. Kosa mu je
bila gusta i tamna, a dranje oputeno: samo su mu oi izgledale zabrinuto.
Radi se o Zeni. Posegnuo je za podlokom na polici i stavio moju au na njega,
kako ne bi ostavila trag na politiranome stoliu. Werner je bio nauen na red u kui.
O ne, pomislio sam. Samo da ne provedemo veer razgovarajui o njegovoj eni to
je vie nego to se moe oekivati da podnese i najbolji prijatelj.
to je sa enom? upitao sam, pokuavajui da mi glas zvui toplo i zabrinuto.
Tonije, radi se o tom prokletom Franku Harringtonu napomenuo je Werner
ogoreno. Znam koliko Frank tebi znai,
Bernie, ali on je gad. Stvarno je gad. Promatrao me da vidi kako u podnijeti tu
uvredu na Frankov raun, i utinuo se za nos, to je inio esto kad je bio uzrujan.
Frank? Frank Harrington bio je nevjerojatno uspjean enskar. Frankovo i enino
ime izgovoreno zajedno za mene je znailo samo jednu stvar. Nekoliko godina ranije, Frank i
Zena imali su burnu ljubavnu vezu. Poput nekakvog raspusnika iz prolog stoljea, ak ju je
bio smjestio u jednu kuicu da tamo eka na njegove posjete. Zatim je, kako sam uo, Zeni
dojadilo da sjedi i eka da Frank pronae vremena za nju. U Zeni nije bilo niega od
ljubavnice iz devetnaestog stoljea. Otad sam sumnjao da Zena ima i druge mukarce, ali
uvijek se vraala jadnom starom Werneru. Jedino je on s njom mogao izdrati na dugu stazu.
Frank i Zena?
Ne to brzo je dodao Werner. On koristi Zenu da radi za Slubu. To je opasno,
Bernie. Prokleto opasno. Ona nikada ranije nije radila tako neto.
Bolje da pone ispoetka rekao sam.
Zena ima roake na Istoku. Odnosi im hranu i poklone. Zna...

Da, priao si mi. Posegnuo sam za zdjelicom s usoljenim bademima, ali ispod soli
i koica nalazilo se samo nekoliko pokidanih komadia. Vjerojatno ih je Werner sve pojeo
sjedei, ekajui da doem i brinui.
Otila je onamo proli tjedan. Na njemakome je onamo, drben, znailo samo
jedno: da je otila na drugu stranu Zida. Sad sam otkrio da je taj prokleti Frank traio od nje
da posjeti nekoga.
Jednoga od naih ljudi? oprezno sam upitao.
Naravno. Koga bi drugog Frank htio da posjeti za njega?
Vjerojatno sloio sam se.
Frankfurt na Odri dometnuo je Werner. Zna o emu razgovaramo, zar ne?
Unato tonu njegova glasa sada je bio ljut: prokleto ljut, i negdje u podsvijesti povezivao je
mene s tim dogaajima o kojima nita nisam znao, i o kojima mi je bilo drae nita ne znati.
To su samo nagaanja odgovorio sam i priekao da vidim hoe li rei da nisu.
Zato je to traio od Zene? Lice mu se izobliilo kad se ugrizao za usnu od bijesa i
tjeskobe. Ima vlastite ljude da mu obavljaju takve poslove.
Ima priznao sam.
Radi se o Bizetu. On porfovo pokuava uspostaviti kontakt.
Bit e ona dobro, Wernere umirivao sam ga. Suosjeao sam s bijesnim Wernerom,
ali ve sam se okuao u rizinim operacijama. Sa stanovita terenskog agenta, ponekad je
izgledalo pametno poslati zakonitog putnika kakav je bila Zena u te kakljive situacije. Njima
se nita ne kae, pa nita i ne znaju. Obino se izvuku bez posljedica.
Moja oita nezainteresiranost za enin neugodan poloaj razbjesnila ga je vie nego
ikada, ali se, kao i obino, nasmijeio. Jo dublje se uvalio u naslonja i pogladio telefon kao
da je maka. S ulice se ulo brujanje meugradskih autobusa koji su morali skrenuti u usku
pokrajnu uliicu da bi se dovezli na autobusni terminal.
Hou da neto uini rekao je.
to eli da uinim?
Da je izvue pojasnio je. Njegovi prsti na telefonu su se trzali. Uhvatio je
slualicu, nazvao recepciju i, ne upitavi me to elim jesti, rekao da nam poalju veeru iz
restorana. Brzo je govorio u slualicu, naruujui dvije porcije odline patete od lososa i dva
odreska, jedan krvav, a drugi dobropeen, i sve to je uz njih ilo. Zatim je spustio slualicu,
okrenuo se i pogledao me.
Kasno je objasnio je. Uskoro e zatvoriti kuhinju.
Odvratio sam:
Zapravo ne eli da je Uprava izvlai, zar ne? Prema onome to si mi rekao, ni iz
ega se ne moe zakljuiti da je ona u bilo kakvoj opasnosti. Frank ju je vjerojatno samo
zamolio da obavi nekoliko telefonskih razgovora, ili pokuca na neka vrata. Ako ja dojurim u
ured zahtijevajui pravu akciju za spasavanje, svi e misliti da sam siao s uma. I, iskreno
reeno, Wernere, mogao bih Zenu dovesti u goru situaciju od ove u kojoj se ve nalazi.
Nisam dodao kako nema nikakvih izgleda da se Dicky, ili bilo tko ovlaten u uredu,
suprotstavi Frankovim akcijama na moju rije. Frank kao da je bio oficir i njegova rije kao
da je bila zakon.
Kako se Frank usuuje traiti od Zene da mu pomae? Je li to bila prava meta
Wernerova bijesa: Frank Harrington? Njih dvojica se nikada nisu sreli. Jo prije nego to je
Frank Werneru ukrao enu, izbacio je Wernera iz berlinske terenske jedinice.
Sada vie nije bilo naina da se Wernera uvjeri kako je Frank zaista ono to jest: vrlo

iskusan rukovodilac odjela i tipian engleski dentlmen koji ne samo da je znao privui
mlade ene eljne avantura, nego je i sam esto postajao njihov plijen. A teko da sam
Werneru mogao rei kako je njegova ena dosad trebala nauiti kloniti se Franka. Zato sam
upitao:
Kada bi se trebala vratiti?
U ponedjeljak. Pipnuo je bradu. Glenn Gould je prestao svirati, ali nakon nekoliko
otkucaja zasvirao je Art Tatum. Werner je volio klavir. U stara vremena obiavao je svirati na
svim najrazmahanijim berlinskim zabavama. Gledajui ga sada bilo je teko vjerovati da smo
zaista radili sve one stvari u Berlinu kad smo bili mladi.
Bit e ona dobro tjeio sam ga.
Neuvjeren mojim ohrabrenjem kimnuo je glavom ne odgovorivi i sumnjiavo se
zagledao u au mineralne vode prije nego to je otpio. Trenutak smo utei sjedili. Zatim me
pogledao, lagano slegnuo ramenima, nasmijeio se i, opazivi da je moja aa prazna, ustao te
otiao do hladnjaka da mi donese jo vina.
Paljivo sam ga promatrao. Bilo je tu jo neega, postojao je jo jedan vid cijele prie,
ali nisam ga htio prisiljavati da mi ispria detalje. Njegova ljutnja ve je bila dostigla
vrhunac. Bilo je bolje za njega da se smiri.
Netko je zakucao na vrata, i kao u nekoj dobro uvjebanoj kabaretskoj toki
uniformirani recepcionar pomogao je konobaru iz restorana da postavi dvije sklopive stolice,
sklopivi stol i pribor za jelo. Dva odreska i pinat grijali su se na grijalici. Porcije riblje
patete, konobar je insistirao da nam je pokae, bile su pokrivene tekim srebrnim zvonima u
obliku polukugle, koja su uvijek potrebna kako mikroskopske porcije jela ne bi mogle
pobjei.
Tek kad su otili i kad smo sjedili za stolom i jeli patetu, Werner je ponovo
spomenuo Zenu. Volim je. Ne mogu si pomoi, Bernie.
Znam, Wernere. Pateta od lososa tonula je u jarkozeleni umak; bila je poput
ukoenog ruiastog odreska iz kojega su strali komadii povra, poput putnika koji ekaju
na amac za spasavanje. Brzo sam je pojeo.
Zato sam zabrinut dodao je Werner i slegnuo ramenima u znak mirenja sa svojom
sudbinom. Bilo mi ga je ao. Nije bilo lako zamisliti da netko moe voljeti Zenu. Da je netko
ubije, ili da se pridrui Legiji stranaca kako bi pobjegao od nje bilo je jednostavno zamisliti.
Ali da je voli, to ne. Ona je jedina ena za mene. Rekao je to branei se, gotovo
ispriavajui se.
Ponekad sam mislio da je voli zato to ona nije sposobna nikoga voljeti. Jedan moj
prijatelj jednom mi je objasnio kako je cijeli ivot posvetio prouavanju gmazova zato to ga
fascinira njihova posvemanja ravnodunost na ljubav. Mislim da je Wernerova veza sa
enom bila takva. Ona kao da nije imala pravih osjeaja za bilo koju osobu, ivu ili mrtvu.
Njoj su svi ljudi bili jednaki, i postupala je prema njima prema nekom udno visoko
razvijenom osjeaju vlastite, nametnute, i paljivo odmjerene pravde, koju su neki od
njezinih kritizera nazivali faistikom.
Ali, Werneru nije vrijedilo govoriti o Zeni. Za njega ona nije mogla pogrijeiti.
Sjeam se kad se zaljubljivao u djevojke u koli. Njegova je ljubav bila bezgranina.
Potovanje koje im je iskazivao obino je izazvalo porazni prezir, tako da bi se na kraju
Wernerov ar ohladio i ugasio. Zato sam mislio da e tako biti i sa enom, kad se pojavila.
Ali, Zena nije tako rasipala Wernerovu ljubav. Ona je prihvatila njegovu ljubav, ohrabrivala
ga u njoj i znala je tako postupati s Wernerom da je s njim mogla initi gotovo sve.
Werner je probirao po ribljoj pateti. Bila je suha i bez imalo okusa. Samo je kremasti
umak od potoarke imao nekakav okus. Bio je slan.

Zamrznuto i podgrijano u mikrovalnoj penici dometnuo je Werner znalaki.


Gurnuo je patetu u stranu i poeo jesti odrezak, to sam ja ve bio uinio. Izgleda da ti se
dopala pateta rekao je optuujui.
Bila je izvrsna potvrdio sam. Ali, ini mi se da je ovo tvoj dobropeeni odrezak.
Dotad sam ve bio pojeo dio njegova odreska. Bez rijei je meni pruio netaknuti i uzeo
ono to je ostalo od steaka koji sam ja napola pojeo. Oprosti, Wernere dodao sam.
Ti sve jede nastavio je. Jo si u koli sve jeo.
Tebi se ne bi dopao nepeeni primijetio sam i pruio mu ga.
Odbio je.
Znam protisnuo je.
Da promijenim temu, upitao sam:
Kako ide s hotelom?
Dobro ide otro je odgovorio. Zatim je dodao: Nisam li ti rekao da ta prokleta
Ingrid Winter insistira da doe u Berlin?
Hoe nekakve stvari napomenuo sam neodreeno.
Hoe pomoi ustvrdio je Werner, kao da je to najzlokobnija prijetnja na svijetu.
Reci joj da ne treba njezinu pomo. To je izgledalo jednostavno.
Ne mogu je sprijeiti da doe. Ona je Lislina neakinja...
... i ima pravo na kuu. Da, bolje da bude fin prema njoj, Wernere, ili bi mogla sve
pokvariti.
Bit u fin dok mi ne stane na put frknuo je prijetei. Werner je bio loe
raspoloen.
Odluio sam da mogu i uti o emu se radi. Nije se htio umiriti.
Hoe li mi ispriati to o Zeni? rekao sam to sam nehajnije mogao.
to?
Ne brine ti da bi joj se neto moglo dogoditi ako zakuca na kriva vrata u Frankfurtu
na Odri, Wernere. Zeni se to ne bi moglo dogoditi, izvukla bi se iz toga rijeima i da joj
nabiju vreicu na glavu.
Pogledao me onim bezizraajnim pogledom koji sam tako dobro poznavao, a zatim
provakao komad odreska prije nego to je odgovorio.
Trebao sam ti dati crvenog vina dometnuo je. Imam ga, za tebe.
Pusti sad vino. Da ujem pravu priu.
Obrisao je usta salvetom i otpoeo:
Zena ima ujaka koji ima prekrasnu zbirku vrlo starih knjiga i raspela, ikona i tih
stvari... Pogledao me. Zurio sam u njega i nita nisam rekao. Werner se ispravio: Moda
ih i kupuje... Nisam siguran.
A moda joj i nije stric predloio sam.
O, pa mislim da joj je... Pa da, moda stari prijatelj. Da, on ponekad kupuje te stvari
od Poljaka koji dolaze u Istonu Njemaku traiti posao. Uglavnom su to Biblije, iz
sedamnaestoga stoljea. On je strunjak za ranu kransku umjetnost.
A Zena ih krijumari natrag na Zapad, gdje se onda u Mnchenu prodaju u onim
finim trgovinama u koje stomatolozi odlaze kupovati svoj pribor.
Werner me nije sluao.
Zena ne zna na koji nain oni rade dodao je sumorno.

Tko to oni?
Dravna sigurnost DDR-a. Bude li ona nekome ila, kao to joj je Frank rekao, oni
e je jednostavno pratiti dan za danom da vide kuda se kree. Ali, Zena to nee shvatiti. Sve
e ih pohvatati. Optuit e je da krade vrijedne dravne umjetnine ili za tako neto.
Vrijedne narodne umjetnine ispravio sam ga. Pa da, nee im se sviati to ona
izvozi antikvitete bez dozvole. Trudio sam se da to zvui kao manji prijestup, kao tehniki
prekraj carinskih propisa. Ali, Frank o tome naravno nita ne zna.
Ne odgovorivi, Werner je ustao i otiao u malu kuhinju. Vratio se s polupraznom
bocom Meursaulta i aom za sebe. Nalio mi je jo vina, a zatim i sebi, pa spustio bocu na
stol, stavivi pod nju najprije podloak. Promatrao sam ga kako pije. Razvukao je lice poput
mala djeteta koje mora popiti neki gorak lijek. Werner je mnogo znao o vinima, ali uvijek ih
je pio kao kiseli sok od grejpfruta.
A to ako je Frank znao sve o Zeni i tim antiknim knjigama? upitao je Werner
polako i oprezno. Na kraju krajeva, Frank bi trebao upravljati obavjetajnom slubom, zar
ne?
Da odgovorio sam, ne obazirui se na njegov sarkazam.
I pretpostavimo da je Frank imao razloga vjerovati kako e, izruivi jadnu Zenu
Rusima, postii to da popuste prema ljudima iz Bizeta. Moda ih ak i pustiti?
Nita nisam rekao. Pio sam svoje vino i pokuavao sakriti misli. Onda je to prokleto
dobro za Franka, pomislio sam. Samo, sve je to zvualo malo vjerojatno. Pretpostavljao sam
da je Zena Franku jo uvijek previe draga da bi je bacio vukovima. Ali, ako je ishodio
nekakav udan sporazum da dvojicu ili trojicu ljudi skine s udice u zamjenu za grupu jeftinih
varalica koji zarauju na religijskim antikvitetima, knjigama i bogzna emu jo, na robi koja
je, prije svega, mogla biti ukradena, onda je to dobro za Franka. Sve bi govorilo u prilog
takvoj nagodbi. Zato nisam nita rekao.
Ne zaboravi da se radi o Zeni dodao je Werner.
Ne, neu zaboraviti da se radi o Zeni. Zbog toga bi takva zamjena i bila prava
blagodat za zemlju.
Neu odvratio sam. O njoj i razmiljam.
On je prokleti Juda uvjeravao me Werner. Otpio je jo vina, ali nije izgledao
zadovoljniji njegovim okusom nego prvi put.
Ima li i kakvog razloga da tako misli? upitao sam.
Osjeam to u utrobi protisnuo je Werner glasom koji nisam poznavao.
Frank ne bi tako neto uinio rekao sam, vie da bih umirio Wernera, nego to
sam posve u to vjerovao. Frank je volio Zenu, ali je znao biti i nemilosrdan. Ja sam to znao, a
znao je i Werner. A to je, ako je imala imalo mozga, znala i jadna Zena.
Bi, Frank bi to uinio! odbrusio mi je Werner. Upravo to bi on uinio. Upravo
po takvim stvarima su Englezi zloglasni. Zna to.
Himbeni Albion? primijetio sam.
Njemu to nije bilo smijeno. Nije odgovorio; nije me ak ni pogledao. Samo je sjedio
napeta lica, vlanih oiju i velikih aka tako vrsto stisnutih da su mu zglobovi pobijeljeli.
Nikada ga ranije nisam vidio u takvom stanju. Bila to briga za Zenu ili gorua mrnja
prema Franku, izjedala ga je. Promatrao sam ga kako grize usnu od bijesa i brinuo za njega. I
ranije sam viao ljude koji su tako napeti, vidio sam ih kako se slamaju.
Vidjet u to mogu uiniti obeao sam, ali bilo je prekasno za takvu ponudu.
Kroz stisnute zube Werner je procijedio:

Sutra ujutro odmah idem u ured. Pronai u generalnoga i prisilit u ga da neto


uini. Prisilit u ga!
Ne bih ti to savjetovao, Wernere uznemireno sam rekao. Ne, Wernere, zaista ti
ne bih to savjetovao. Od pomisli na crnobradog Wernera kako vie u predvorju londonske
centrale s opasnim starijim narednikom I. klase Gskellom koji ga pokuava svladati, i
pitanje koje bi zbog toga neizbjeno bilo upueno meni, nije mi se razmiljalo. Iskrenuo sam
ostatak Meursaulta u svoju au. Bio je topao, valjda zato to ga nije spremio natrag u
hladnjak. Sve u svemu, etvrtak nije bio moj dan.


Oduvijek sam imao lak san; i to je spadalo u moj posao. Ali, nije me probudilo tiho
brujanja motocikla oni grme pokraj kue po cijelu no. Probudila me tiina koja je uslijedila
kad se motor ugasio. Kad su kljocnula vrtna vrata bio sam ve posve budan. uo sam
korake, izme s visokim petama na kamenim ploama, i ustao iz kreveta prije nego to kratka
zvonjava na vratima probudi Gloriju.
Pola etiri uo sam kako Gloria pospano kae dok sam izlazio iz spavae sobe.
Zvuala je iznenaeno. Morala je jo mnogo nauiti o zahtjevima koje je Uprava postavljala
svojim niim rukovodiocima. Siao sam u prizemlje preskaui po dvije stepenice, da
otvorim prije nego to se probude Doris i djeca. Ali, nisam ni stigao do podnoja stepenica
kadli je ponovo zazvonilo: ovaj put upornije, dva puta dugako.
Evo, evo, evo! ljuti to sam doviknuo.
Oprostite, efe, mislio sam da niste uli. Zvonio je visok, mrav mladi sav u
sjajnoj crnoj koi, kao neka prikaza iz runog sna. Gospodin Samson? Preko ruke je imao
sjajnu crnu kacigu, a oko vrata mu je visjela izgrebena kona torba za potu.
Da?
Imate li se ime identificirati, gospodine? upitao je, ne rekavi koji dokument
hoe. Tako je trebalo raditi prema propisima, ali ja sam bio navikao na domai pristup
poznatih momaka koji su prenosili poruke.
Znai, ovaj je novi.
to kae na ovo? odvratio sam i iza poluotvorenih vrata pokazao mu mauser s
devetmilimetarskom cijevi.
Nacerio se.
Aha, rekao bih da je to dosta izustio je. Otvorio je torbu i iz nje izvadio jednu od
velikih svijetloutih omotnica u kojima je Uprava slala loe vi jesti.
Samson, B dometnuo sam, tek da mu ne bude neugodno. Ima li i kakva usmena
poruka?
Samo da odmah otvorite. To je sve.
Zato ne? odvratio sam. Trebat e mi neto da me ponovo uspava.
Laku no, efe. Oprostite to sam vas probudio.
Drugi put nemoj zvoniti dobacio sam. Samo glasno dii kroz prorez za pisma.
to je bilo, dragi? upitala je Gloria silazei polako stepenicama kao neka plesaica
iz mjuzikla Busbyja Berkeleyja. Nije se bila posve razbudila. Onako raupane plave kose, u
velikom bijelom pahuljastom kupaem ogrtau marke Descamps koji sam joj bio kupio za
Boi, izgledala je divno.
Momak s porukom. Poderao sam veliku smekastu omotnicu. Unutra je bila
avionska karta s londonskog Heathrowa do Los Angeles Internationala, za let u devet sati
ujutro znai, za est sati i poruka, kratka i natipkana na kancelarijskom papiru s
uobiajenim gumenim igom:

Dragi Bernarde,
Doekat e te na dolasku. Oprosti to te obavjetavamo u posljednji as, ali ured u
Washingtonu radi pet sati dulje od nas, a netko je tamo sa zamjenikom dogovorio da ovo
obavi ti i nitko drugi. Oprosti,
Harry (N.D.O. Ops.)
Prepoznao sam neujednaeni rukopis. Znai, jadni stari Harry Strang jo je uvijek bio
na popisu za nonu smjenu u Operativnom. Pretpostavljam kako mora da je i sebe alio, jer je
u dnu stranice naarao: Neki ljudi pokupili su svu sreu ovoga svijeta! Pretpostavljam da je
ovjeku koji je svu no prosjedio u Operativnom sluajui kiu, mogunost da se odjednom
stvori u sunanoj Kaliforniji izgledala privlanom.
Meni nije. U najmanju ruku nije dok se nisam sjetio Wernerove prijetnje da e otii
toga jutra u ured i izravno napasti generalnog direktora.
Ne mogu te prisiliti da otputuje rekla je Gloria, koja se bila nagnula preko mojeg
ramena da proita poruku.
Ne sloio sam se. Mogu se, kad god hou, prebaciti na pomo za nezaposlene.
Ne pie ak ni koliko dugo ostaje primijetila je, kao da eli rei da ne zna kako bi
ona reagirala na tako bezuvjetnu zapovijed.
ao mi je izustio sam.
Obeao si da e se pobrinuti za vrata na garai.
Potrebna im je samo nova arka odvratio sam joj. Ima ih na jednome mjestu
blizu Waterloo Stationa. Kupit u je slijedei tjedan.
Spakirat u ti torbu. Pogledala je na sat iznad kamina. Ne isplati se vraati u
krevet.
Rekao sam da mi je ao podsjetio sam je.
Jedino smo vikendima zajedno protisnula je. Zato nisu mogli priekati do
ponedjeljka?
Pokuat u pronai neto uzbudljivo Billyju za roendan.
Samo se ti vrati rekla je Gloria i njeno me poljubila. Brinem za tebe... Kad te
poalju na te hitne zadatke s tim prokletim gumenim igom Informacije po dolasku, onda
brinem za tebe.
Nee biti nita opasno otpovrnuo sam. Cijeli tjedan u se izleavati pokraj
bazena.
Posebno su tebe traili, Bernarde primijetila je.
Kimnuo sam glavom. Nije to bila laskava tvrdnja, ali imala je pravo. Nisu mene traili
zbog mojih veza ili obrazovanja.
Neu ii u vodu bez koluta, ni u duboko obeao sam.
to e kad stigne onamo?
Informacije po dolasku, srce. To znai da jo nisu odluili.
Ozbiljno! Kako e ih prepoznati?
Ne ide to tako, duo. Oni e imati moju fotografiju. Neu znati tko su, dok ne dou i
ne predstave se.
A kako e znati da su to pravi ljudi?

Pokazat e mi moju fotografiju.


To je pomno isplanirano rekla je s odobravanjem. Ona je voljela da sve bude
dobro isplanirano.
Sve to pie u Uputama i dopunama dodao sam.
Ali, uvijek avionom iste kompanije, Bernarde? Izgleda da je to slabo osiguranje.
Zacijelo postoji razlog ustvrdio sam. Kako bi bilo da mi skuha alicu kave, dok
ja spakujem torbu?
Sve je isto. Koulje su ti na vjealicama u ormaru, pa zato nemoj poeti vikati ako
ih ne pronae u ladicama.
Neu vikati zbog koulja obeao sam i poljubio je. A ako ponem, ti mi
pootkidaj dugmad.
Volim te, Bernarde. Zagrlila me s objema rukama i vrsto me stegnula. Hou te
imati zauvijek.
Tako e i biti obeao sam s nepromiljenom naglou, kojoj sam sklon kad me
grubo probude u rane jutarnje sate.
Trenutak me samo grlila, tako me steui da sam jedva disao, a zatim mi je apnula na
uho:
I djecu volim, Bernarde. Nemoj brinuti za njih.
Naravno, djeci je nedostajala njihova prava majka, i ja sam znao kako se silno Gloria
trudi da je zamijeni. Nije joj bilo lako. Cambridge i neprestano teko uenje mora da su
ponekad izgledali privlano.
U prvome razredu su gotovo sva sjedala bila zauzeta. Posve budni mladii dobro
skrojenih odijela i s velikim zlatnim satovima ukali su papirima iz torbi za spise od svinjske
koe, ili kucali na malim prijenosnim kompjutorima s preklopnim monitorima. Mnogi od njih
odbili su ampanjac i radili za sve vrijeme jela: itali su izvjetaje, kuckali raune i podvlaili
dijelove teksta flomasterima u boji.
ovjek u sjedalu do mene bio je istoga kova, ali oito manje revan. Edwin Woosnam
Velko ime, a nikada nisam tamo bio, moete li to vjerovati? predebeo momak s gustim
obrvama, tankim usnama i nosom kakve izrauju od sadre za glumce u amaterskim
predstavama Julija Cezara. Moja elja da nadoknadim izgubljeni san bila je onemoguena
njegovom prijaznou.
Rekao mi je da je stariji partner u nekoj tvrtki za razvoj iz Glasgowa. Njegova
tvrtka je gradila osam hotela s po esto soba u gradovima diljem svijeta, i sve mi je o njima
ispriao.
Otvoreni bazen, to je vano. Vlasnicima hotela na prospektima trebaju fotografije na
kojima izgleda da je vrijeme cijele godine pogodno za plivanje. Grleni hihot i brzi gutljaj
ampanjca. Luksuzni apartmani na vrhu, objekti za odmor u prizemju, i posvuda kupaonice
u nizu. Pronai veliko gradilite, mislim doista veliko, i kad se hotel izgradi, dolaze
prodavaonice i stambene zgrade. Taj se kvart uspinje na ljestvici. Ne moete pogrijeiti pri
takvoj investiciji. To je kao da ulaete novac u banku. Sve dok je lokalna radna snaga jeftina,
nije vano gdje smjestite hotel, jer polovina tih blesavih turista ne zna ni u kojoj je zemlji.
Ali, inae se gospodin Woosnam pokazao kao ugodan suputnik i nepresuan izvor
pria.
... Grcima ne moete bilo to rei. Jednome sam predradniku... zvao se Popopopolis,
ili tako nekako, znate kakva oni imena imaju, pokazao nacrt i rekao mu da je osmi kat dotad

ve trebao biti zavren. I on se naljutio. Vikao je da i jest zavren. Prijetio je akom i mahao
rukama, pojurio uz traverze, skoio kroz vrata i pao dolje, u prizemlje. Osam katova!
Naravno da je poginuo. Imali smo stranih problema dok smo u to doba godine nali novoga
predradnika. Da se to dogodilo samo mjesec dana kasnije, ne bismo imali takvih problema.
Uzeo je pie.
Ha, ha, ha. Neki ljudi jednostavno nee sluati. Moda se i vi stime susreete u
svojem poslu ustvrdio je Woosnam, ali i nastavio dalje prije nego to sam se stigao s time
sloiti. Bio sam s jednim efom gradilita u Bombayu koji se smijao i zbijao ale na raun
drvenih skela to su ih Indijci vezali konopima. Rekao sam mu da e mu prisjesti smijeh kad
je postavio elinu skelu, i kad ju je sunce sfrkalo kao vadiep, pa mu se cijela konstrukcija
sruila. Prokleti arhitekti! Dou ravno s fakulteta, i odmah sve znaju. U tome je danas
problem. Evo jo jednog primjera... I tako je nastavljao. Bilo je zabavno, ali zbog njegove
prijaznosti propale su mi sve anse da odspavam.
Mnogo putujete? upitao je kad sam zadrijemao.
Ne izustio sam. Ja stalno putujem. Naravno, vama je uzbudljivo letjeti preko
Atlantika, ali meni je to samo dosadno. Pogledao me da vidi kako u reagirati.
Da odvratio sam, pokuavajui izgledati uzbueno.
A koji je va fah? Ne, nemojte mi rei. Znam pogoditi od ega ljudi ive.
Osiguranje?
Kemija. Obino to kaem, jer je tako openito, a i zato to imam pripremljen
razgovor o farmaciji ako budem morao blefirati.
Dobro izustio je, nevoljko priznajui da je pogrijeio. Ipak, niste trgovac. Niste
nasrtljivi, a to je potrebno za trgovinu.
Ne, ne bavim se trgovinom sloio sam se.
Hoete li mi, molim vas, priuvati torbu za spise, da odem na WC? Kad ponu
raznositi jelo, svi e odjednom skoiti i htjeti na WC. Uvijek je tako.
Loa je hrana stigla i otila. Pilotov paljivo udeen glas recitirao je imena gradova
skrivenih ispod oblaka. Velika tuba od aluminija brujala je dalje, s umornim teretom
neumivenih putnika crvenih oiju, otupjelih od alkohola i skvrenih od loe probave.
Stjuardese su stalno nudile sitnarije i prolazile, kolutajui oima, pokraj beba to su plakale i
njihovih izmuenih majki. Preko razglasa se zaulo jo nekoliko imena jednako nevidljivih
gradova. Kapci su sputeni, nestalo je danjeg svjetla i kabina se zamraila. Neotri duhovi
siunih, neprepoznatljivih glumaca kretali su se na blijedim ekranima, dok su njihovi
prodorni glasovi parali ui iz plastinih slualica. Jurili smo za suncem i natjeravali dan bez
kraja. Izmuene uarenom sunevom jarom i oamuene od bijelih oblaka, glave putnika su
se jedna za drugom zaljuljale i pognule, podlegavi jadu, i potraile bijeg u isprekidanom snu.
Govori vam va pilot...
Stigli smo u Los Angeles. Slijedio je najgori dio, stajanje u redu pred amerikom
carinom. ekao sam u redu vie od sata, neutjeno utajui svoju prtljagu naprijed po
nekoliko centimetara. Ali, napokon su me gunajui pustili da uem u SAD.
Zdravo! Gospodin Samson? Jeste li ugodno putovali? vakao je kaugumu;
preplanuli mukarac star otprilike trideset godina, sa strpljivim oima, u uskim hlaama, s
napola pojedenim hamburgerom i napola proitanim broiranim primjerkom Rata i mira:
svime to je potrebno da se nekoga doeka na LAX-u. Proli smo kroz pretrpano predvorje
aerodroma i zali u guvu taksija, automobila i autobusa koji su vozili tim golemim gradom
bez podzemne eljeznice.
Buddy Breukink predstavio se ovjek. Pokazao je prstom na ulubljen, neobojen

metalan koveg koji sam skinuo s tekue vrpce. Je li ovo vaa prtljaga? Ako me svi to
nastave pitati, poet u se osjeati diskriminiranim.
Jest odgovorio sam. Uzeo je moju torbu i ulubljeni koveg. Nisam znao da li da ga
pristojno uzmem od njega. Nije bilo naina da otkrijem je li on samo voza kojega su poslali
da doe po mene, ili visoki rukovodilac koji e platiti sve raune i dati mi naredbe. Tako vam
je u SAD. Odmarirao je naprijed, i ja sam poao za njim. Nije bio ispunio formalnosti, a ja
nisam insistirao. On nije izgledao kao tip koji redovito ita i prati Upute i dopune.
Gladni? Imamo se voziti vie od sat vremena. Smijeio se ljigavo, krezubo, kao da
je znao neto to ostatak svijeta nije. Nije to trebalo osobno shvatiti.
Preivjet u obeao sam. Razina eera u krvi jo mi nije bila toliko pala da bih
poelio hamburger s aerodroma.
Dip je preko puta. Bio je on kauboj iz kafeterije: visok, vitak momak s mnogo
zdravih, velikih zubi, u uskim svijetlo-smeim hlaama, koulji kratkih rukava i s velikim
smeim stetson eirom sa svijetlom vrpcom i perjem. U skladu sa odjeom, Buddy Breukink
se uspeo u dip, posve novi wranglers platnenim krovom i telefonom, registarskom tablicom
osobne oznake: BB GUN, i jakom elinom prekom na krovu koja spreava povredu
putnika i vozaa u sluaju da se automobil prevrne.
Ubacio je moju prtljagu i Tolstoja otraga, a zatim paljivo poloio svoj prekrasni
stetson u kutiju. Uao je i pritisnuo mnogo dugmeta, ifrirani signal da aktivira telefon u
automobilu.
Moramo se osiguravati kako netko od tih uvara na parkiralitu ne bi dugo
razgovarao sa svojim roacima u Bogoti dometnuo je, kao da mu ne bi smetalo kad bi netko
nakratko nazvao svoje u Mexico Cityju da ih pozdravi. Nasmijeio se sebi u bradu, maknuo
pet-est kaseta sa suputnikog sjedala i strpao ih u neku kutiju. Kad je okrenuo klju i
uspostavio kontakt, kasetofon je poeo svirati Pavarottijeve najvee hitove ili, tonije,
Funiculi, funicula, fortissimom koji je parao ui. To je nekakva klasika objasnio je,
pomalo se ispriavajui. Nestrpljivo je dodao gas. Kreemo! zaderao se glasnije od
Pavarotti ja i, prije nego to sam se uspio vezati pojasom, zacvilio gumama, izvezao nas s
parkiralita i zapraio autoputom.
Stigao sam u Novi svijet, i bio sam jednako zbunjen kao i Kolumbo. U ovome dijelu
svijeta ve je nastupilo proljee, zrak je bio topao, a nebo one blijedomodre boje koja
nagovjetava nagli porast temperature. Bune ulice u centru bile su pretrpane crnim
porscheima to su grmjeli i bijelim rolls-roycevima sa sklopivim krovom, djecom koja su
vikala i zveketala koturaljkama, i lijepim dotjeranim djevojkama u oskudnim bluzicama i
kratkim hlaama.
Uzbrdo. Na auto-put koji se protee iznad grada, i gotovo je s neredom prometnih
ulica. Osim nekih klinaca to su projurili u ulubljenom kamionetu, suzdrani vozai
disciplinirano su vozili u svojim trakama i kretali se ujednaenom brzinom. Vjetar je fijukao
kroz otvorene prozore dipa i prijetio da me otpue sa sjedala. Sklupao sam se dolje, da se
zaklonim iza prednjega stakla. Buddy je pojaao glazbu, pogledao me i nasmijeio se.
Funiculi! pjevao je on vaui. Funicula!
Kad se jednom ode s aerodroma za meunarodne letove, njegova sporovoznog
osoblja i neumoljivih birokrata, juna Kalifornija poinje se sviati posjetiocu. Toplina sunca,
pogled na planine San Gabriel, suh vjetar iz pustinje, opori miris trave i cvijee iz gutare,
naranasti makovi i jarkozeleni krajolik koji jo nije spaljen nemilosrdnom ljetnom toplinom.
U to doba godine te me stvari tjeraju da poelim zauvijek tamo ostati.
Dok smo jurili cestom objeenom iznad gradskih krovova, pogled se pruao preko

cijelog Los Angelesa, od oceana do planina. Skupine visokih zgrada u Century Cityju, i jo
vie na Broadwayu dominirale su gradom kuica na periferiji stijenjenih izmeu bazena i
palmi. Ubrzo je Buddy skrenuo s auto-puta i presjekao kroz grad do auto-puta uz pacifiku
obalu, te krenuo prema sjeveru, slijedei putokaze prema Santa Barbari, te napokon San
Franciscu. U Malibuu se promet prorijedio, i jurili smo uz sve razliitije i kienije
ekscentrine kue na plai: sve dok kue, pa ak i riblji restorani nisu nestali, pa se auto-put
protezao samom ivicom kontinenta. Ovdje je ocean neumorno navaljivao na obalu. Golemi
zeleni valovi rasprskavali su se u ipkastu pjenu i maglu vodene pare, i grmjeli tako glasno da
se njihov zvuk mogao uti unato zvuku dipova motora, i muzici.
Buddy je izvadio vakau gumu iz usta i bacio je na cestu.
Rekli su mi da e postavljati pitanja povjerio mi se.
Neu odvratio sam.
Ali da ti ne smijem nita rei.
Odlino se slaemo dodao sam.
Kimnuo je glavom i pretekao veliki kamion s prikolicom na kojoj je pisalo Budweiser,
a onda je pritisnuo papuicu gasa do daske da mi pokae kako brzo moe voziti njegov dip.
Proli smo pokraj mjesta gdje su okretne prilike visjele sa zmajeva i bacale se s
visokih stijena, te izvodile osmice iznad auto-puta i Pacifika, prije nego to bi se spustile na
uzak trak plae koja im je pruala jedinu ansu da preive. Proli smo uz tankere pokraj
obale, koji su poput usidrenih nosaa aviona stajali u magli. Skrenuvi s auto-puta uz
pacifiku obalu u uski Kanjon sedam milja, bili smo ve davno zali u Venturu, a ja sam
ogladnio.
Bila je to privatna cesta, uska i puna rupa. Na visok drveni stup na uglu bilo je
zakucano est natpisa u razliitim stupnjevima raspadanja: Schusterov Ranch,
Greentopsovi trkai konj Pastuh posjetiocima ulaz zabranjen, Ogarkov, D i M
Bishop, Kompjutorski laboratorij Zvearka, i Highacres. Dok se dip uspinjao pranom
cestom u kanjon, pitao sam se na koje od tih imanja idemo. Ali, kad smo proli sve potanske
sanduie uz cestu, postalo je jasno da se vozimo prema nekom neoznaenom imanju blie
vrhu.
Uspeli smo se kanjonom kojih pet kilometara, dovoljno visoko da na trenutke vidimo
ocean daleko ispod nas, kad smo stigli do vrtnih vrata i visoke ograde s lancem to se
protezala s obje strane dokle god sam mogao vidjeti. Uz vrata je stajao natpis: La Buona
Nova. Privatni posjed. uvaj se psa uvara. Buddy je zavezao dip tako da rukom moe
dohvatiti malu kutiju na metalnome stupu. Pritisnuo je crveno dugme i rekao u kutiju:
Zdravo! Ovdje Buddy s posjetiocem. Otvori!
Oklijevajui i trzajui se, uz glasan zvuk skrivenog mehanizma, vrata su se polako
otvorila. Iz kutije je metalan glas odvratio:
Priekaj dok ne vidi da su se vrata zatvorila, Buddy. Ona kia od prolog tjedna
kao da ih je sredila.
Uvezli smo se unutra i Buddy je uinio kako mu je reeno. Nigdje nisam vidio
nikakvu zgradu, ali imao sam osjeaj da nas promatra onaj kojemu je pripadao taj metalni
glas.
Dri ruke u automobilu savjetovao me Buddy. Ti prokleti psi u ovome vanjskom
dijelu tre slobodni.
Nastavili smo voziti pranjavom cestom, stalno se uspinjui i ostavljajui trag u
praini na cesti iza nas. Odjednom se, iza brda, ukazala jo jedna ograda s lancem. Bila su tu
jo jedna vrata i kolibica. Unutar te druge ograde bile su tri prilike. Najprije su izgledale kao

mukarac s dvoje djece, ali kad smo prili blie vidio sam da je to neki golem ovjek i dva
Meksikanca. To su bili uvari. Bijelcu je remen visio ispod goleme trbuine. Imao je na sebi
stetson, ukrobljene ukastosmee hlae i koulju, visoke izme i zlatnu znaku u obliku
tita na koulji. U ruci je drao mali primopredajnik. Meksikanci su nosili tamnosmee
koulje, a jedan od njih imao je puku. Kao i na ogradi s lancem, na tim ljudima se vidjelo da
su svjei i da ih se dobro njeguje. Jedan od Meksikanaca otvorio je vrata i veliki nam je
ovjek mahnuo da proemo.
Proli smo jo kilometar i pol ili vie do skupine niskih ruiastih zgrada obloenih
tukom, s krovovima od crvenoga crijepa, to su se smjestile pod samim vrhom brda. Zgrade
su bile neodredive starosti, projektirane u stilu koji Kalifornjani nazivaju panjolskim.
Proavi nekoliko japanskih kamioneta uprskanih blatom, Buddy je parkirao dip u hladovitoj
zgradi nalik tali, u kojoj su ve stajali stari cadillac Seville i lamborghini. Buddy je stavio na
glavu svoj stetson, pogledao se u retrovizor da popravi obod, a zatim uzeo moje torbe. Nosei
sako preko ruke i znojei se na popodnevnoj vruini, poao sam za njim. Glavne zgrade bile
su dvokatnice i iz njih se pruao pogled prema zapadu, na ocean. S istone strane zaklanjale
su iroko unutranje dvorite s ploicama i bazenom dugakim dvadesetak metara. Nije bilo
nikoga, osim to je u bazenu polako, poput psia, onako da ne pokvari minku, plivala vitka
sredovjena ena. Uz bazen, gdje je ranije sjedila, nalazili su se velik ruiasti runik, boice
s uljem za sunanje i drugom kozmetikom, etka, ealj i ogledalo. Naslonjen na stolicu
stajao je napola dovren akvarel cvjetova bugenvilije. Uz njega je stajala velika kutija s
bojama i vr s kistovima.
Zdravo, Buddy doviknula je ena iz bazena ne prestajui plivati. Kakav je
promet? Zdravo, gospodine Samsone! Dobrodoli u La Buona Novu.
Ne usporivi korak Buddy je doviknuo:
Doli smo auto-putom uz obalu, gospoo ORaffety, ali ako vi budete ili u grad,
idite kroz kanjon. Okrenuo je glavu tek toliko da bi joj uputio jedan svoj ljigavi, krezubi
osmijeh. Mahnuo sam joj i zahvalio se, ali sam morao pouriti da ga stignem.
Uspeli smo se dvjema stepenicama do lukom nadsvoenog prolaza kojim se prilazilo,
i koji je takoer imao stolce i stolice za tri najvea apartmana u tom dijelu zgrade. Na
jednome od vanjskih stolova jo su uvijek bili ostaci od doruka: hermetiki lonac za kavu,
stakleni vr sa sokom i skup pribor za jelo kakav bi se svidio Gloriji. Buddy je otvorio vrata
to su vodila u posljednji apartman. Bio je namjeten u ruiastoj i bijeloj boji. Na zidovima
su bila tri uokvirena pejzaa, amaterski akvareli mjesnih prizora za koje sam pretpostavljao
da su originali gospoe ORaffety.
Gospoa ORaffety je moja punica objasnio je Buddy, a da ga nisam pitao.
ezdeset joj je godina. Sve ovo je njezino vlasnitvo. Spustio je torbe, otvorio vrata goleme
kupaonice sa zelenim i bijelim ploicama, i rekao: Ovo je va apartman. Podesite ureaj za
klimatizaciju kako vam odgovara. Pokazao je kontrolnu plou na zidu. Imate vremena
otii na plivanje prije ruka. Kupae gaice su u ladici, a runici u drugoj sobi.
Prije ruka? Zar nije malo kasno za ruak? Popodne je ve bilo na izmaku.
Izgleda, ali gospoa ORaffety jede u bilo koje vrijeme. Rekla je da e priekati vas.
Lijepo od nje dodao sam.
Veliki zatamnjeni smekasti prozori gledali su na dvorite. Gospoa ORaffety je jo
uvijek polako plivala bazenom. Lice joj je bilo strogo i odluna izraza. Promatrao sam je
kako je dola do dubokog dijela i kraljevski se okrenula, kao Kraljica Elizabeta kad
uplovljava u luku Southampton. Odavde sam je mnogo jasnije vidio. Lice joj je zbog plivanja
bilo tako koncentrirano, da je unato vitkoj figuri i kozmetikim tretmanima Beverly Hillsa
izgledala upravo kao ezdesetogodinjakinja.

Lijepo je ovdje primijetio sam, shvativi da se od mene oekuje takva reakcija.


Dobila bi tri milijuna dolara, a moda i vie, kad bi htjela prodati. Ima mnogo
zemlje.
A hoe li prodati? upitao sam, nadajui se da u doznati vie o svojoj tajnovitoj
domaici i o tome zato su me doveli ovamo.
Gospoa Raffety? Nikada ona nee prodati. Ima novca koliko god hoe.
I vi ovdje ivite? upitao sam. Pokuavao sam odgonetnuti njegov poloaj u
kuanstvu.
Imam krasnu kuu: tri spavae sobe, bazen, kupaonicu s vodenom masaom, sve.
Proli smo pokraj nje kad smo se vozili ovamo. To je ona kua s velikim palmama.
A, da dometnuo sam, iako se nisam sjeao takve kue.
Moj brak je propao povjerio mi je. Charly, to jest ki gospoe ORaffety, me
ostavila. Udala se za glumca kojega je upoznala na nekoj dobrotvornoj veeri. Izgleda da on
nikada nije uspijevao dobiti pravu ulogu, pa su otili ivjeti na Floridu. Imaju krasnu kuu
nedaleko Palm Beacha. Rekao je to bez imalo ogorenosti, ili bilo kakvog osjeaja, kao to
ovjek govori o ljudima o kojima je samo itao u novinskim tra-rubrikama.
Ali, vi ste ostali s gospoom ORaffety?
Pa, morao sam ostati odgovorio je Buddy. Ja sam odvjetnik gospoe ORaffety.
Sve obavljam umjesto nje.
A da, naravno.
Poite na plivanje, gospodine Samsone. Vodu odravaju na dvadeset sedam
stupnjeva. Gospoa ORaffety mora plivati jer ima bolesnu kimu, ali ne smije biti u hladnoj
vodi. Zagledao se kroz prozor da bi je promatrao kako pliva. Lice mu se ukoilo, kao da je
zabrinut za nju.
A tko je gospodin ORaffety? upitao sam.
Tko je gospodin ORaffety? Buddyja je moje pitanje zbunilo.
Da. Tko je gospodin ORaffety? Od ega ivi?
Buddyjevo lice se opustilo.
A, shvaam odvratio je. Od ega ivi? Pa, Shaun ORaffety je bio frizer gospoe
ORaffety. U Los Angelesu... u lijepom salonu na Rodeo Driveu. Buddy je protrljao lice.
Davno prije nego to sam ja doao, naravno. Nije to dugo trajalo. Dala mu je novac da kupi
bar u Bostonu. Nije ga vidjela ve deset godina, ali ponekad ga ja moram izvlaiti iz nevolje.
Iz nevolje?
Iz novanih nevolja. Nevolja sa enama. Nevolja s porezom. S klaenjem, ili
tuama u baru, kad se policija ljuti. Nikada nita loe. Stari Shaun je Irac. Nije on lo. Samo
ne zna paljivo birati drutvo: ni muterije, ni prijatelje, ni ene.
Osim u sluaju gospoe ORaffety dodao sam.
Na trenutak sam mislio da e se Buddy uvrijediti, ali suzdrao se i potvrdio:
Da. Osim u sluaju gospoe ORaffety. Bilo je oito da se nije nasmijeio.
Budui da ste vi odvjetnik gospoe ORaffety, Buddy, moda biste mi mogli
objasniti zato su me ovamo doveli. Pogledao me kao da mi pokuava pomoi, nastojei
smisliti odgovor: Drutveni kontakti ne spadaju u moje podruje protisnuo je Buddy.
Nekoliko je trenutaka utio, kao da ali to mi je sve to ispriao o svojoj poslodavki i
punici. Zatim je rekao: Gospoa ORaffety ima sekretaricu za drutvene kontakte koja se
bavi gostima, onima koji dolaze na vikende ,na koktele, veere i slino.

Ali, u povjerenju, Buddy, ja nikada nisam ni uo za gospou ORaffety.


Onda ste moda doli posjetiti nekoga od stalnih gostiju gospoe ORaffety.
Poznajete li gospodina Rensselaera? On ivi u kui s velikom bugenvilijom.
Breta Rensselaera?
Tako je.
On je umro.
Nije.
Svi su znali da je Bret umro. Ako je Frank Harrington rekao da je mrtav, onda je
mrtav. Frank je uvijek imao pravo kad se radilo o takvim stvarima. Bret je umro od rana
zadobivenih u pucnjavi u Berlinu, prije gotovo tri godine. Ja sam od njega bio udaljen tek
nekoliko metara. Vidio sam ga kad je pao, uo sam kad je kriknuo.
Bret Rensselaer oprezno sam rekao. Star otprilike ezdeset godina. Plava kosa.
Visok. Mrav.
Tako je. Sada ima sijedu kosu, ali to je on. Bio je bolestan. Zaista jako bolestan.
Imao je automobilsku nesreu negdje u Evropi. Gospoa ORaffety ga je dovela ovamo. Dala
je preurediti i napraviti prekrasnu sobu sa svom opremom, tako da on moe izvoditi svoje
specijalne vjebe. Jedva je mogao hodati kad je doao. Ovamo svakog dana dolaze sestre
zbog terapije, ak i nedjeljom. Promatrao je izraz mojega lica. Moda ste ga poznavali u
Evropi?
Vrlo dobro sam ga poznavao odgovorio sam.
Eto vidite. Buddy Breukink je kimnuo glavom. Da, on je nekakav daleki rod
gospoi ORaffety. Stari Cy Rensselaer, onaj poznati po kojemu su dali ime automobilu, bio
je djed gospoe ORaffety.
Shvaam. Znai, Bret Rensselaer je zaista jo bio iv i doveli su me ak ovamo da
ga vidim. Zato?


Ruali smo vrlo kasno. Gospoa Helena ORaffety nije mnogo jela. Moda je ranije
tog dana ve bila pojela mnogo rukova. Ali, stalno je plaila svoju salatu, ganjajui je oko
golemog ruiastog tanjura, poput policajca koji gnjavi nekog pijanca.
Ja sam Evropljanka rekla je. Objanjavala je kako je ona, u srcu, posve razliita od
svojih prijatelja i znanaca roenih u Kaliforniji. Kad sam bila vrlo mlada, uvijek sam
govorila da u jednoga dana kupiti mali stan u Berlinu, ali kad sam otila tamo, inio mi se
tako runim gradom. I tako prljavim. Sve to bih obukla se zaprljalo. Stoga nikada nisam to
uinila. Uzdahnula je, te ovaj put nabola komadi oguljene rajice i pojela je.
U Berlinu zna biti hladno odvratio sam joj. Promatrao sam odsjaj sunca na modroj
vodi bazena pokraj nas i tropsko cvijee jarkih boja. Mirisao sam divlju kadulju, udisao ist
zrak s oceana i promatrao kako iznad nas polako krue sokolovi. Bili smo daleko od Berlina.
Je li? upitala je tek sa slabim zanimanjem. Ja sam ondje bila samo dvaput, oba
puta ujesen. Uvijek idem na odmor ujesen. Jo uvijek je toplo, a odmaralita nisu tako
pretrpana. Kao da bi eljela naglasiti jednostavnost svoje plave pamune haljine za plau,
nosila je mnotvo nakita: zlatan lanac oko vrata, pet-est prstenova i zlatan sat uokviren
dijamantima. Sada je doticala prstenje na rukama, okreui ga kao da joj je tijesno, ili da
provjeri je li jo uvijek na broju.
Iz garae sa stranje strane odjednom se zauo zvuk wranglera, paljenje motora i
nestrpljivo dodavanje gasa. Dotad sam ve bio navikao na ponaanje Buddyja Breukinka i
prepoznao sam njegov manevar. Brrrrm, brrrrrm, brrrrrm, brujao je motor. Gospoa
ORaffety pogledala je u nebo s patnikim izrazom na licu. Nije trebalo imati previe bujnu
matu da bi se uvidjelo kako se u svemu to Buddy radi krije potisnuti bijes.
Posvaali su se oko kolovanja mojeg malog unuka, Petera. Nije morala rei o
kome govori. Buddy ima svoje ideje, ali moja ki ga hoe odgojiti u idovskoj vjeri.
Otpila je ledeni aj.
Ja sam bio posve zauzet salatom od jastoga koju su bili stavili pred mene. Sve
mogue vrste povra za koje sam uo, od Shiitaki gljiva do lotosova korijena, ukraavale su
zdjelicu s pet-est repova malih jastoga u bogatoj majonezi. Na posebnom ruiastom tanjuru
stajao je vreo, peen krumpir preliven kiselim vrhnjem i ukraen komadiima krckave
slanine. Salate u Kaliforniji nisu smiljene za mravljenje. Podigao sam pogled s tanjura.
Gospoa ORaffetyjne podrugljivo gledala. Priekala je dok nisam kimnuo glavom.
To je samo pitanje enske linije objasnila je, gurnuvi rotkvicu koja se prevrnula i
pobjegla. Moja majka je bila idovka, to znai da sam i ja idovka. Tako je i moja ki
idovka, i njezin sin je idov. Buddy kao da to ne shvaa.
Moda je teko pomiriti se s time da ovjek ima punicu koja se preziva ORaffety
odvaio sam se.
Promatrala me zadravi onaj strogi izraz lica koji sam opazio dok je plivala. Oi su
joj bile ledenoplave.
Moda i jest priznala je. Moda jest. Pazite, ja nisam stroga. Mi ne jedemo
kosher. To se ne moe s meksikanskim osobljem u kuhinji.
A gdje je sada va mali unuk?
Na Floridi. Prologa tjedna Buddy je ruao s nekim privatnim detektivom. Bojim se

da kuje nekakav plan kako da djeaka nekamo odvede.


Da ga otme?
Buddy zna emocionalno reagirati.
Ali, on je odvjetnik.
ak i odvjetnici znaju emocionalno reagirati ustvrdila je, zakljuivi tu temu, a da
nije posve osudila te osjeaje. Na zvuk dipa koji je Buddy vozio unatrag, vratila se na to
kako je ona Evropljanka. Roena sam u Berlinu povjerila mi je. U
Berlinu imam roake. Moda u ih jednoga dana potraiti. Ali, onda se upitam: kome
treba jo roaka? Igrala se kutijom Marlboro cigareta i zlatnim upaljaem, kao da se
pokuava oduprijeti iskuenju.
Doli ste u Ameriku kao dijete?
Kimnula je glavom.
Ali, zaboravila sam jezik. Prije nekoliko godina poela sam uiti njemaki, ali
jednostavno mi ne ide. Svi ti dosadni glagoli...
Nasmijala se. Jo vina?
Hvala.
Izvadila je bocu iz posude za led.
Pravi ga jedan moj prijatelj, koji stanuje nedaleko odavde. Njegov Chablis je
odlian, roze je dobar, ima prekrasnu boju, ali mrlje od crnoga vina ne daju se sasvim oprati,
pa se zato drim francuskih crnih vina. Nalila je ostatak vina u moju au. Ona je sva bijela
vina nazivala Chablis, a izgleda da su ih tako zvali i svi ostali u Kaliforniji.
A vi, gospoo ORaffety? upitao sam. Nije mi bila rekla da je zovem imenom, a
opazio sam da je i njezin zet oslovljava na taj formalan nain i zakljuio kako joj se zacijelo
svia biti gospoa ORaffety. Pretpostavljao sam da dovoljno plaa za tu povlasticu.
Ja popijem samo po pola ae. Chablis kodi zglobovima, znate, zbog mokrane
kiseline.
Nisam to znao.
Boca je bila mokra od leda, pa su joj se prsti smoili. Pedantno je obrisala ruke o
ruiasti runik prije nego to je ponovo uzela cigarete.
S vama je lako razgovarati primijetila je, gledajui me kiljei, kao da bi moj
vanjski izgled mogao to objasniti. Je li vam itko ikada to rekao? To je nadarenost, biti dobar
slua. Vi sluate, ali ne ispoljavate znatielju, pretpostavljam da je tajna u tome.
Moda odvratio sam.
Ne moete ni zamisliti kako je Bret bio uzbuen kad je uo da ete zaista doi.
I ja se radujem to u ga ponovo vidjeti.
On je sada s fizioterapeutom. Ako jednom propusti vjebanje, to ga baci tjedan dana
unatrag. Tako kae lijenik, i ima pravo. Ja to znam. Cijeli ivot patim od tog prokletog
kraljeka. Uhvatila se za lea, kao da se prisjetila da je bole.
Kad sam pojeo jastoge, kao arolijom se pojavio sluga da skloni tanjure na pokrajni
stoli moj posve prazan, a tanjur gospoe ORaffety jo uvijek prepun hrane.
Hoe li vam smetati ako zapalim, gospodine Samsone?
Sluga Meksikanac, miiav sredovjean ovjek glatke koe i nepomina indijanskog
lica, ekao je njezinu naredbu. Ne samo da je u njemu bilo nekog dostojanstva, ve i
nagovjetaja potisnute snage, kao u otrom psu koji eka naredbu da zaskoi.
Dolo mi je da gospoi ORaffety kaem da me zove Bernard, ali ona je bila ena

koja bi mogla to odbiti.


Ovo je va dom odvratio sam.
I moja plua. Da, tako mi Buddy kae. Kratko se, grleno nasmijala i izvukla
cigaretu iz kutije na stolu. Sluga se nagnuo i pripalio joj cigaretu. Onda, gospodine
Samsone? Svjee jagode? Maline? Kuhareva domaa pita od borovnica je izvrsna. to jo
ima, Luis? Bilo je neeg zbunjujueg u tome kako kalifornijski jelovnici prkose zakonima
sezone. Pite su izvrsne dodala je, ali za sebe nije nita naruila.
Kad sam se odluio za pitu od borovnica i sladoled, i kad ih je utljivi Luis otiao
donijeti, gospoa ORaffety je rekla:
Primijetit ete promjenu na njemu. Hou rei, Bret vie nije onaj stari. Pogledala
je uareni vrh cigarete. Naravno, on e vam htjeti rei kako je ilav. Mukarci su takvi,
znam. Ali, nemojte ga poticati da uini nekakvu glupost. Neete?
Kakvu bi on to glupost mogao uiniti?
Lijenik ga ovdje dri pod lijekovima. Uhvatila se rukom za glavu. A i poslije
podne se mora odmarati. On je bolestan.
Kirurzi u Berlinu nisu oekivali da e preivjeti dometnuo sam. Sretan je to
ima vas da se o njemu brinete, gospoo ORaffety.
A to sam drugo mogla? Rauni za bolnicu su se gomilali, a Bret je imao neko
traljavo britansko osiguranje, koje nije pokrivalo ni cijenu njegove sobe u bolnici. Povukla
je dim. Rekla sam Buddyju da izvue od njih jo novca, ali znate kakve su tvrtke za
osiguranje.
Vi ste bili dobra Samarijanka dodao sam.
Koga je drugog imao da ga uzme? Osim toga, mi smo i roaci, na nekakav aav,
neizravan nain. Nismo krvni rod. Moj djed je oenio Bretovu majku koja je bila udovica.
Ona je promijenila djeci prezime u Rensselaer. Bretovo pravo prezime bilo je Turner.
Bio je oenjen primijetio sam.
Poznajete li njegovu enu? Otresla je pepeo u pepeljaru.
Ne.
Javila sam joj se. Napisala sam joj da je Bret na samrti. Nije odgovorila. Nikada mu
nije poslala ni razglednicu sa eljama da ozdravi. Gospoa ORaffety duboko je udahnula i
prezrivo otpuhnuta dim. Na trenutak me je podsjetila na Cindy Matthews. Obadvije su bile
ene koje znaju to hoe.
Moda je preselila natuknuo sam.
Buddy je dao da se netko o tome raspita. Svaki mjesec redovito unovava svoj ek
za alimentaciju. Dobila je ona moje pismo. Uzela je sav novac od njega i ivo joj se fuka.
Kako se ena moe tako ponaati? Pila je ledeni aj i priekala da sluga na stol ispred mene
stavi golemu porciju pite od borovnica, sladoled i lag. Zatim je rekla: Bret i ja smo zajedno
proveli djetinjstvo. Bila sam luda za njim. Mislim da sam se uvijek nadala kako emo se
vjenati. A zatim je jednoga dana otiao u grad i prijavio se u mornaricu. ekala sam ga.
ekala, i ekala, i ekala. Rat je zavrio, ali on se nikada nije vratio.
Nije se vratio?
Nije se vratio ovdje ivjeti. London, Berlin. Dobivala sam od njega pisma i
razglednice. Ponekad dugaka pisma, ali u njima nikada nije pisalo ono to sam ja eljela
proitati.
Poeo sam jesti pitu.
Niste mislili da ete sluati ispovijedi usamljene starice. Pa, ne znam zato sam

poela priati. Valjda zato to poznajete Breta. Jedina druga osoba koju i Bret i ja poznajemo
je ona kuka od njegove ene.
Znai, vi je poznajete? Bila je o njoj govorila tako neodreeno, kao da o njoj
razmilja tek kao o eni koja troi Bretov novac.
Nikki? Naravno da je poznajem. Znala sam da e se to dogoditi s tim brakom im
mi je rekla da e se udati za njega. Ponekad mislim da se za njega udala samo zato to je
znala koliko u ja zbog toga patiti.
Je li ona odavde?
Nikki Foster? Njezini su imali prodavaonicu cipela u Santa Barbari. Ila je sa mnom
u kolu. Uvijek je bila mala kuka.
Koliko dugo je to trajalo?
Osam dugih, jadnih godina su ivjeli zajedno, koliko ja znam. Nikada s Bretom
nisam o njoj razgovarala, i on je nikada ne spominje.
On je imao i brata.
Sheldona. Zagonetno je zahihotala. Jeste li ga ikada upoznali?
Nisam odgovorio sam.
Visok ovjek, iz Washingtona. Visok, visok ovjek. Drag momak, ali uvijek eli
neto bolje, shvaate to hou rei?
Shvaam.
Stiala je glas.
A izgleda da nitko od njih uope nema novaca. to su uinili sa svim tim
Rensselaerovim novcem? To bih voljela znati. Stari Cy Rensselaer zacijelo je sjedio na
silnom bogatstvu kad je umro. Pa nije Bret valjda mogao toliko dati toj groznoj eni. Ali ako
nije, kamo je taj novac otiao?
Ne znam to sam oekivao, ali kad sam napokon ugledao Breta Rensselaera nije ni
izdaleka izgledao dobro i zdravo. Imao je ezdesetak godina, bio je vitak i elegantan u bijelim
pamunim hlaama, bijeloj majici kratkih rukava i bijelim tenisicama. To je moda bila
najmodernija odjea, ali na njegovu krhkom stasu izgledala je formalno. Nasmijeio se. Jo je
uvijek imao onaj svoj osmijeh s vrsto stegnutom vilicom, i kosu na glavi.
Ali, bio je ostario. Obrazi su mu bili upali, a lice naborano. No ipak, neto od te
izgubljene mladosti nadomjestilo se dostojanstvenou, kao kad neka filmska zvijezda ostari
pa postane predsjednik drave. Izvodio je lagane vjebe za ruke kad sam uao u sobu.
Bernarde prijazno me pozdravio. Od napora je isprekidano disao. Oprosti to me
ne moe uhvatiti, Bernarde, ali oni mi ni sluajno ne doputaju da poremetim ovaj redovni
raspored. Uvijek je izgovarao moje ime s naglaskom na drugome slogu, i kad ga je
izgovorio ralajui, ono je pobudilo uspomene. Ogledao sam se po njegovoj privatnoj
gimnastikoj dvorani. Netko je bio potroio mnogo novca na nju: prostorija na katu je sruena
da bi se podigao strop, na jednome zidu su bile vedske ljestve, a na drugotne prozor. Pod je
pokrivao parket, a u prostoriji su se nalazili stajai bicikl, naprava za veslanje, velik elini
okvir sa sjedalom, te utezima i oprugama za razvlaenje, koji je izgledao poput neke sprave
za muenje. Bret je sjedio u njemu, vukui i gurajui poluge. Vrijeme je da zavrim
ustvrdio je.
Bio je to onaj trenutak popodneva kad se priroda posve umiri. ak ni tu, na brdu, nije
bilo vjetra. Ni listak se nije pomaknuo, ni ptiica nije poletjela. Popodnevno sunce, sada ve
nisko i daleko iznad Pacifika, sve je pozlatilo, a zrak je bio teak i teko se disalo. Tog

trenutka sunce je ulo kroz velik prozor i obojilo Breta i napravu u kojoj je bio zarobljen
zlatnom bojom, tako da je izgledao poput kipa nekog dalekog, naboranog paganskog boga.
ujem da te pripremaju za desetoboj.
inilo se da je Bretu godio taj glupi kompliment. Uputio mi je kratak, stidljiv osmijeh
koji je isprobao na naim najzgodnijim djevojkama iz daktilobiroa, i protrljao rukom lice.
Tri sata dnevno, ali isplati se. Tek sam se u posljednja dva mjeseca zapravo poeo
vraati u formu rekao je. Iziao je iz svoje naprave i obrisao elo runikom.
Gadno zvui.
I jest gadno, kad te na to tjera bivi vojni, mornariki lijenik rekao je Bret s onim
ponosnim mazohizmom kojemu su ponekad skloni svi ljudi. ak sam i na skijanje iao.
Nije loe!
U Sunanu dolinu. Samo na vikend. Laki tereni, bez crnih spustova i bez puno
vendlanja. Protresao je moju ruku i vrsto je stegnuo. Trenutak smo stajali, promatrajui
jedan drugog. Unato svim naim usponima i padovima ja sam ga volio i pretpostavljam da je
on to znao. Tri godine ranije, kad je zaista bio u nevolji, doao je k meni traiti pomo, i iz
nekog glupog razloga koji nisam mogao dokuiti ja sam na to bio ponosan. Ali, Bret je
previe svojeg ivota proveo s bogatima i monima, pa je oko sebe imao onaj tvrdi oklop koji
takvim ljudima pomae da sakriju svoje osjeaje. Nasmijeio mi se putajui moju ruku i
blago me udario akom po nadlaktici. Isuse Kriste! Tako mi je drago to te vidim,
Bernarde. Kako je u Upravi?
Guramo, ali jedva.
Znai, Dicky nikada nije dobio Evropu?
Nije.
Pa, i bolje je tako. Nije on jo za to spreman. Kako se slaete sa zamjenikom?
ujem da drma.
Mnogo ga vie viamo priznao sam.
To je dobro. Zamjenik s plemikom titulom nema ba zato raditi ustvrdio je Bret.
Pretpostavljam da eli pokazati kako je revan.
Nije titulu dobio za rad u Upravi naglasio sam.
Je li to pla srca? upitao je Bret, i oprezno se nasmijao, da ne napregne miie.
Nisam imao namjeru kritizirati zamjenikovo neiskustvo, ali to me podsjetilo da je
avrljanje s Bretom poput seanse Uz detektor lai. im bi se spomenule poasti i titule, na
Bretovu licu pojavio bi se grabeljiv izraz. Uvijek me zapanjivalo kako su obrazovani i
pametni ljudi poput Breta, Dickyja i Franka zalueni tim nezgrapnim i neprikladnim
napravama. Ali, sistem je tako funkcionirao, na to se barem nije plaao porez.
Zamjenik e biti dobro dometnuo sam. Ali, mnogim se ljudima ne sviaju nove
ideje, ma tko da ih iri.
Na primjer, Franku Harringtonu priklopio je Bret. Naravno, pogodio je prstom
ravno u pekmez. Frank, koji je bio tako blizu mirovine, odupirao se svakoj promjeni. Ja
ujem stvari, Bernarde. ak i ovdje doznam to se dogaa. Generalni direktor mi o tome
pria.
Generalni direktor?
Ne osobno pojasnio je Bret.
Sada jedva da ga i viamo napomenuo sam. Svi kau da je bolestan i da e
uskoro u mirovinu.

I da e pustiti da ga zamjenik naslijedi... Da, i ja sam uo takve prie, ali ja ne bih


prerano otpisao generalnoga. Taj stari vrag voli se lepati dok drugi rade.
Trebao bih ee doi ovamo da s tobom razgovaram, Brete rekao sam s
divljenjem.
Moda i bi, Bernarde odvratio je. Onaj koji gleda utakmicu sa strane ponekad
bolje vidi to se dogaa nego sami igrai.
Ali, koji nogometni klub pita navijae za savjet?
Isti stari Bernard kojega sam poznavao rekao je tonom koji je i mogao, i nije
morao biti sarkastian. A tvoja lijepa Gloria? Traje li to jo uvijek?
Dobra je ona djevojka protisnuo sam neodreeno, da shvati kako ne elim o tome
razgovarati.
ujem da stanujete zajedno.
Dovraga, pomislio sam u sebi, ali ostao sam miran.
Iznajmio sam kuu u grau i zaduio se na hipoteku za kuu u predgrau.
S nekretninama ne moe pogrijeiti naglasio je.
Pogrijeit u ako moj tast postane zloban dodao sam. On mi je jamac za
hipoteku. Banka jo ak i ne zna da sam iznajmio kuu.
Sve e biti u redu, Bernarde. Moda e te pritisnuti za plaanje, ali nee ti praviti
probleme.
Polovina kue pripada Fioni. Ako je njezin otac zatrai u Fionino ime, upast u u
pravni sos.
Jesi li se posavjetovao s odvjetnikom? upitao je.
Nisam. Pokuavam ne misliti na to.
Bret je rastegnuo lice u grimasu neodobravanja. Ljudi poput Breta traili su pravni
savjet i prije nego to bi uzeli drugu porciju punu ugljikohidrata.
Uprava bi ti pomogla napomenuo je Bret autoritativno, kako je inae volio iznositi
svoje procjene.
Vidjet emo dometnuo sam. Bio sam zapravo umiren njegovim ohrabrenjem, ma
kako jadno da je bilo.
Zar ne misli da bi se Fiona mogla vratiti? upitao je. Navukao je vestu. Sunce se
bilo spustilo, i postalo je hladnije.
Vratiti! izustio sam. Kako bi se mogla vratiti? Zavrila bi u zatvoru.
I udnije stvari su se dogaale napomenuo je Bret. Koliko je dugo tamo?
Prilino.
Ne uri savjetovao je Bret. Nisi razmiljao o tome da se ponovo oeni?
Jo nisam procijedio sam.
Kimnuo je glavom.
Doi ovamo predloio je Bret. Ako bude imao ikakvih problema oko kue ili s
tastom, ili bilo ime slinim, doi k meni. Telefoniraj ovamo, ostavi broj na kojemu te mogu
dobiti. Jasno?
Zato tebi, Brete? Ovaj, hvala. Ali, zato tebi?
Jesi li ikada uo za Dobrotvorni fond? upitao je Bret i, ne ekajui da to
zanijeem, nastavio: Nedavno su me imenovali predsjednikom tog fonda. To je poasna
titula, ali prua mi mogunost da budem u kontaktu s njima. A fond je namijenjen za takve

probleme.
Dobrotvorni fond?
Ti nisi kriv za te probleme, Bernarde. Naravno, tvoja ena je prebjegla, ali oni to
nikako ne mogu tebi pripisati. To je problem Uprave, i oni e uiniti sve to mogu. Prestao
je prouavati svoje nokte da bi me otvoreno Ogledao pravo u oi.
Zavidim ti na vjeri u milosre i razumijevanje Uprave, Brete. Moda te to dri u
formi.
To dolazi s ljubavlju prema Engleskoj, Bernarde. Zavukao je obje ruke u dep i
nasmijeio se. Kad smo ve kod tvojega braka, to uje o Fioni?
Da radi za drugu stranu naglasio sam uporno. Znao je da ne elim razgovarati o
tim stvarima, ali to ga nije omelo. Nadao sam se da u uti zato se sve to vrijeme skrivao, ali
oito mi se nije elio povjeriti.
Nema poruka? Nita? Mora da joj djeca nedostaju.
Bila bi luda da uzme djecu k sebi. To ne bi bilo dobro za njih, a njezini efovi bi
drali djecu kao taoce, za sluaj da ona ikada skrene s linije.
Fioni vjerojatno vjeruju, Bernarde. Mnogo je toga rtvovala: djecu, mua, obitelj,
dom, karijeru. Sve je rtvovala. Ja bih rekao da joj tamo vjeruju. Igrao se komandama na
biciklu za vjebanje. To je bilo tipino za Breta, uvijek se neim morao poigravati. Uvijek se
morao u sve mijeati, govorili su oni koji su ga kritizirali. Pritisnuo je pedalu, tako da je
mehanizam zazujao. Ali, mnogi tvrde da je tamo nemogue ivjeti. Nemoj gubiti nadu.
No, ne bih rekao da si me dovukao ak u Kaliforniju da razgovaramo o Fioni
primijetio sam.
Otro me pogledao. Prije nekoliko godina sumnjao sam da je bio Fionin ljubavnik.
Izgledali su tako sretni kad su bili zajedno, da sam im zavidio. Nisam vie bio ljubomoran
obojica smo je izgubili ali ta moja sumnja, i svijest o njoj, kvarila je na odnos.
Pa, u neku ruku, i jesam. irok osmijeh. Dobio sam neke papire iz Londona.
Netko je morao doi, pa su poslali tebe, to mi je jako drago.
Ne seri odsjekao sam. Sada sam odrastao. Ako mi ima neto rei, onda reci, da
zavrimo s tim.
Kako to misli?
Kako to mislim? Rei u ti kako mislim. Prvo, Harry Strang, koji ne zna u emu je
tos, ma u emu da se on sastojao, rekao mi je da su iz voingtonske terenske jedinice traili
izriito mene. Drugo, kad sam stigao ovamo i otvorio svoju torbu, otkrio sam da je vrlo
pomno pretraena. Ne na brzinu isprevrtana kao to to ine lopovi, ni uredno i sistematski,
kao to to ine na carini. Ipak, bila je pretraena.
Aerodromska sluba sigurnosti priklopio je Bret otro. Ne budi tako paranoian,
Bernarde.
I mislio sam da e to rei, Brete. A to je s prtljagom koju sam uzeo sa sobom u
avion? to je s brbljavim gospodinom Woosnamom ili kako se zapravo zove, koji je ba
sluajno sjedio pokraj mene i pretraio moju torbu dok sam bio na WC-u?
Ne moe to sigurno znati ustvrdio je Bret.
Da je pretraena? Ili da ju je Uprava pretrala?
Bret se nasmijeio.
Bernarde, Bernarde, Bernarde dometnuo je, s nevjericom odmahujui glavom. Ja
sam bio paranoian, to s prtljagom bio je jo jedan primjer moje ludosti. Nita se nije moglo
dobiti daljnjim razgovorom o tome. Sjedni natrag, da razgovaramo.

Ponovo sam sjeo.


Prije mnogo godina, prije nego to je Fiona otila, dali su mi jedan posao. Zvao se
Operacija udica. Bila je smiljena da bi pokrenula nekakav novac po cijelome svijetu. U to
vrijeme uvijek su meni trpali te financijske poslove. Nitko drugi na katu nije imao pojma o
financijama.
S Prettymanom?
Tako je. Prettymanu su dali da kontrolira injenice i brojke.
Prettyman je s tobom bio u Odboru za specijalne operacije.
Ja to ne bih smatrao tako vanim naglasio je Bret. To je moda izgledalo lijepo
u njegovim kvalifikacijama, no to se Odbora ticalo, on je bio samo poasni knjigovoa.
Ali je izvjetaj podnosio Centralnome fondu dodao sam. Izravno natrag njima.
Prettyman je zapravo bio njihov ovjek u Odboru.
Nauio si domau zadau ustvrdio je Bret, ozlojeen to sam znao za to. Da,
Prettyman je izvjetaj podnosio izravno natrag Fondu, jer sam ja predloio da tako radimo.
Na taj nain nisam morao sve potpisivati i odgovarati na rutinska pitanja, jer sam u to vrijeme
mnogo izbivao iz Londona.
Operacija udica? Nikada nisam uo za nju.
A zato bi i uo? Gotovo nitko nije za nju uo. Drana je u velikoj tajnosti...
generalni direktor, ja... ak ni Prettyman nije znao sve pojedinosti.
Promatrao sam ga kako razmahuje rukama.
Prettyman je potpisivao ekove nabacio sam.
Ne znam tko ti je to rekao. Istina je da je on bio supotpisnik. Ali, to je bila samo
pomona rutina dodana nadziranju trokova. Na ekovima su bili upisani datumi i iznosi,
tako da je Prettyman mogao pratiti protok gotovine, ali nije znao za ostale, za primaoce novca
i tako dalje.
I odjednom Prettyman odlazi raditi u Odjel za kodove i ifre. Fiona prebjegne.
Prettyman odlazi u Washington. Je li sve to povezano na neki nain koji ja ne shvaam? Zbog
ega se sve to. tako kretalo?
Jo se uvijek kree upozorio je Bret. Jo je uvijek prokleto vrue.
Kamo se kree? upitao sam.
Oklijevao je i ovlaio usne.
To je vrlo osjetljiva stvar, Bernarde.
Dobro.
Opet oklijevanje, opet grienje usana.
Prodor u ambasadu.
Ja sam mislio da je Ravenscroft odveo sve te slubenike ambasade prijeko. On tamo
ima desetak ljudi. to rade po cijeli dan?
Operacija udica je posve drugaija stvar. Ravenscroft o njoj nita ne zna.
Znai, Ravenscroft i njegovi ljudi premjeteni su zato to su se kompromitirali?
Slegnuo je ramenima.
Ne bih znao rei. Oni koji rade na prodoru u ambasade stalno se kompromitiraju. Pa
zna to. Kad netko prebjegne oni onda pritegnu, a Ravenscroftu ivot postane sklizak na neko
vrijeme. Pogledao me. Ali, Ravenscroft nije dorastao za Operaciju udica. Tu se radi o
mnogo novca. Udica je doista samo za velike zvijerke.
Od tebe sam za pet minuta doznao vie nego za godinu dana u uredu, ispitujui

ljude.
Zato to hou da prestane postavljati pitanja napomenuo je Bret. vrim, ne vie
tako prijateljskim glasom. Zabada nos u stvari koje te se ne tiu, Bernarde. Mogao bi nam
sve upropastiti. Bio je ljut i njegove ljutite rijei zavrile su kaljem, tako da se morao
udarati po grudima kako bi ponovo doao do daha.
Jesu li me zato ovamo poslali?
U neku ruku potvrdio je Bret. Proistio je grlo.
Samo da jedno razjasnimo ustrajao sam. Otvorili ste mnogo tvrtki i bankovnih
rauna zbog te Udice, da biste mogli rukovati gotovinom, a da Centralni fond nije
obavijeten o tome?
Ambasade odvratio je Bret. Istonoevropske ambasade. Ne mnogo ljudi. ak ni
ja ne znam pojedinosti. Tako to ide. I tako je pametno. Jer, kad bi netko u Fondu imao knjigu
naega poslovanja, svi nai izvori bili bi u opasnosti. Pogledao sam ga. Krupne zvijerke,
Bernarde...
A Prettyman je znao sve o tome?
Prettyman je znao samo ono to mu je reeno, i ono to je mogao sam pogoditi.
A koliko je mogao pogoditi?
Samo Prettyman moe na to odgovoriti.
A Prettyman je mrtav.
Tako je potvrdio je Bret. Mrtav je.
I ti sad hoe da ja jednostavno sve zaboravim?
Neka prokleta budala od knjigovoe pobrkala je svoje brojke. Panika. I odjednom je
izgledalo najbolje da se Prettyman vrati u London, da razjasni tu zbrku.
Ali, sada je sve razjanjeno?
Neki raunovoa je pogrijeio. Takve greke se povremeno dogaaju.
Dobro, Brete. Mogu li sada otii?
Uzalud se tvrdoglavi upozorio me Bret. Ovaj posao nema nikakve veze s
tobom. Neu da u njega gura svoj nos. Traim od tebe da odustane, jer su ivoti na kocki.
Ako si previe glup da bi shvatio da nema drugoga naina...
Onda to?
Ovo je slubeno napomenuo je. Ne traim to od tebe samo po privatnoj liniji, to
je slubena naredba.
A, sve to ve imam napismeno i znam napamet dobacio sam. Moja prtljaga nije
isprevrtana zato to je sluajno postojala mogunost da neto skrivam. Nisam ja tako naivan,
Brete. Moja ekirana prtljaga pretraena je da bi mi pokazao da ima aureolicu oko glave. Je
li tako, Brete? Je li to bila tvoja ideja, Brete? Jesi li ti traio od londonskog Operativnoga
odjela da mene poalju? Ili je to uinio Harry Strang? Harry je dobar momak. vrst,
djelotvoran i dovoljno iskusan da udesi tako sitnu pojedinost. I dovoljno blizu mirovine da ne
doe u iskuenje da mi povjeri to me eka. Je li tako, Brete?
Ti si sam sebi najgori neprijatelj, Bernarde.
Ne dok si ti tu, Brete.
Razmisli jo jednom, Bernarde. Prespavaj to. Ali, mora biti posve siguran da zna
to stavlja na kocku. Odvratio je pogled i pronaao izgovor da se igra s biciklom.
ivoti nevinih ljudi, hoe rei? sarkastino sam upitao. Ili moj posao?
I jedno i drugo, Bernarde. Sada je bio tvrd. Nije vie bilo ni spomena od razgovora

o Dobrotvornom fondu. Ovo je bio pravi Bret: elina pogleda i prezriv.


Jesi li takav ultimatum postavio i Jimu Prettymanu? upitao sam. Je li i on bio
svoj najvei neprijatelj, dok se nisi ti pojavio? Je li i on odbio tvoju slubenu naredbu, pa si
morao pozvati neke deke koji nisu iz grada da ga upucaju na parkiralitu?
Gotovo je neprimjetno odmahivao glavom. Izraz Bretova lica sada je bio ukoen,
nepomian. Pozlata od sunca je bila nestala. Izgledao je staro, umorno i naborano. Nikada se
vie nee vratiti raditi u Upravu, sada sam bio siguran u to. Bretovo vrijeme je dolo i prolo.
Glas mu je bio gotovo samo apat kad je procijedio:
Mislim da si dovoljno rekao, Bernarde. Zapravo, i previe. Razgovarat emo opet
ujutro. Sutra ima rezerviranu avionsku kartu za London.
Nisam odgovorio. Na neki nain sam ga alio to svaki dan mora vjebati, to
pokuava ostati u kontaktu s Upravom, pa ak i mijeati se u ono to se u njoj dogaa. to
sebe uvjerava kako e jednoga dana opet sve biti kao i ranije, i to se nada da nije zauvijek
izgubio ansu da dobije plemiku titulu.
Ustao sam. Znai, trebao sam odabrati. Mogao sam igrati Bretovu igru i ak dobiti
pomo u vezi s hipotekom, ili se baviti stvarima koje me se ne tiu i izletjeti s posla, i to
moda poput Jima Prettymana. S nogama naprijed.
Ili sam ga pogreno shvatio?


Bio sam dezorijentiran i izmuen razlikom u vremenu, misli su mi vrvjele
uspomenama, i te sam noi loe spavao. U toj prokletoj kui nikada nije bilo mira, ak ni u
sitne sate. Ne samo da se odnekud izbliza stalno ulo zavijanje i brujanje nekakve maine,
nego sam uo i korake ispred otvorenog prozora, i priguene rijei izgovorene s onim tekim
naglaskom kojim panjolski i meksiki izbjeglice govore u junoj Kaliforniji. Zatvorio sam
prozor, ali iza kue se ulo kako se psi uvari provlae kroz grmlje i bacaju se svom teinom
na visoku ogradu od lanaca to je okruivala kuu i zadravala pse u vanjskome dijelu
ograenoga prostora. Moda su ivotinje osjeale da se blii oluja, jer su se uskoro nakon
toga zauli prasak groma, naleti vjetra i kia koja je udarala o prozore i bubnjala po metalnom
namjetaju u dvoritu, uz bazen.
Oluja je brzo jenjala, kao to to esto znaju oluje na Pacifiku, i otprilike u etiri ujutro
ponovo se zaulo glasno brujanje i tektanje nekih strojeva u blizini. Uzalud: nisam mogao
spavati. Ustao sam da vidim to die toliku buku. Obuen u jedan od elegantnih frotirskih
ogrtaa kojima je gospoa ORaffety paljivo snabdijevala svoje goste, istraio sam hodnik
okreen vapnom. Iz njega su vrata vodila u ostavu, u smonicu, u kuhinju i jo nekoliko
razliitih spremita. Glavna rasvjeta nije radila moda je oluja izazvala kvar ali je
niskovoltana rasvjeta za sluaj nude bila dovoljno jaka da vidim kuda se kreem.
Proao sam pokraj kotlovnice i kutije s osiguraima, te nagomilanih sanduka s
bocama vode za koju je gospoa ORaffety vjerovala da je odlina za probavu. Zvuk stroja
bio je jo glasniji kako sam se pribliavao niskim drvenim vratima uz pomonu kuhinjsku
prostoriju. Klju jer bio ostavljen u velikoj mjedenoj bravi. Sada sam ve bio obiao kuu i
bio iza gostinjskih soba.
Otvorio sam vrata i oprezno uao. Zvuk strojeva sada je bio glasniji, i mogao sam
vidjeti nekoliko istroenih stepenica to su vodile u podrum s niskim stropom. Uz jedan zid
nalazile su se etiri kontrolne ploe osvijetljene bljeskavim brojevima i programima. Sjaj
naranastog svjetla s njih bio je dovoljan da bi se odraavao u velikim lokvama koje su se
stvorile na neravnim kamenim ploama na podu. Bila je to praonica, s nizom strojeva za
pranje i suenje rublja. Na jednome od strojeva nalazila se prazna limenka piva i nekoliko
opuaka. Strojevi su bili poredani uza zid koji se, kako sam pretpostavio, nalazio do moje
sobe. Odnekud izbliza uo sam kako se netko nakaljao i bijesno uzviknuo. Bio je to jedan od
Meksikanaca.
Proao sam uz strojeve i pronaao jo jednu prostoriju. Vrata su bila odkrinuta. Iz nje
je dopiralo jarko svjetlo. Otvorio sam vrata. etvorica mukaraca sjedila je za okruglim
stolom i kartala: tri Meksikanca i Buddy. Na glavi je imao svoj stetson. Bio mu je dobro
natuen na elo. Na stolu je bio novac, nekoliko limenki piva i boca viskija. Naslonjena na
zid stajala je puka s bucmastim kundakom. Ovdje se glasno uo rad strojeva, ali ljudi kao da
su bili navikli na to.
Zdravo, Bernarde. Znao sam da ste to vi promrmljao je Buddy, Nije podigao
pogled sa svojih karata. Tri Meksikanca okrenuli su glavu i promatrali me pasivno, ali
neprijateljski. Sva trojica bila su stara otprilike trideset pet godina. Bili su to mukarci kratko
oiane kose i lica iibanih vjetrom. Hoe li sjesti?
Neu odgovorio sam. Nisam mogao spavati.
Nije dobro etati se uokolo u ovo doba noi upozorio me Buddy, premjetajui u

ruci karte koje je drao. Straari u nonoj smjeni previe vole pritiskati obara.
Stvarno? odvratio sam.
Sada me po prvi put pogledao i promatrao me s istim nezadovoljstvom kao i karte
koje su mu namijeane.
Da, Bernarde, stvarno. Ovlaio je usne. Proli mjesec smo imali provalnika.
Neka mlada protuha provukla se uz nae male vojnike, preko vanjske ograde, kroz pse, i
prorezala sebi put kroz unutranju ogradu karama za eljezo, otvorila sigurnosni zasun na
uredu gospodina Rensselaera i pokuala na silu otvoriti taj prokleti pisai stol! to kaete na
to! Gospoa ORaffety otpustila je cijelu vojsku ljudi. Rekla je da su spavali, da su bili pijani,
drogirani ili tako neto. Nije u pravu, ali nova metla dobro mete. Ovi novajlije su gladni i
jedva ekaju da dobro obave stvar. Shvaate to hou rei?
Nisam znao da gospodin Rensselaer ima ured dometnuo sam.
U nekakvoj dnevnoj sobi ispravio se Buddy i slegnuo ramenima. Ako hoete
vidjeti moje karte...
Ne izustio sam. Neu.
Ovi momci e me odrati veselo se poalio Buddy. Nalio je sebi pie i brzo ga
progutao.
to se dogodilo s malim? upitao sam.
S malim? A, s onom protuhom koja se uvukla. Nisam siguran, ali u doglednoj
budunosti nee rukovati karama za eljezo. Jedan uzbueni soldado s pukom naao mu se
malo preblizu. S obje cijevi. Izgubio je mnogo krvi dok smo ga odvezli do bolnice. Naravno,
zatim je bilo guve oko toga ima li zdravstveno osiguranje prije nego to su ga primili.
Vama je teko pala ta odluka primijetio sam.
Nema u tome nita teko napomenuo je Buddy. Ja se prokleto dobro brinem da
se gospoi ORaffety ne dogodi da plaa bolnike raune za bilo kakvu skitnicu koja je doe
okrasti. Dosta je bilo to smo morali poistiti krv i popraviti tetu koju je poinio. Zato sam
medicinskoj sestri rekao da smo ga pronali kako krvari na auto-putu, a momcima koji su bili
sa mnom rekao sam da kau to isto. Kimnuo je trojici Meksikanaca.
Vi na sve mislite, Buddy.
Podigao je pogled i nasmijeio se.
Znate to, Bernarde. Taj aljivdija nije nosio oruje, to je prokleto udno u ovim
krajevima. U depu je imao foto-aparat. Olympus, prokleto dobar aparat. Jo ga uvijek negdje
imam. S predleom za makrosnimanje i s crno-bijelim filmom na runo prematanje. Rekao
sam to tada gospodinu Rensselaeru, ali on se samo nasmijeio i rekao da je to moda tono.
Pokuat u ponovo zaspati.
Hoete li gutljaj skoa?
Ne, hvala rekao sam. Pokuavam se odvii od njega.
***
Vratio sam se u krevet i navukao jastuk preko glave da ne ujem zvuk strojeva. Ve
se razdanilo kad sam napokon zaspao, dubokim snom iz kojega me probudilo zujanje moje
male budilice.
Slijedee jutro donijelo je iznenadni okus zime. Temperatura je bila pala, pa sam u
torbi potraio vestu. Ocean je bio zelenkastosiv, s prljavim bijelim krijestama pjene to su se

odlamale s valova i ostavljale trag vodene praine. Tamni oblaci spustili su se tako nisko da
su doticali vrhove brda, a ak je i voda u bazenu bila izgubila svoju prozirnost i boju.
Vrijeme je polako prolazilo. Avion za London trebao je krenuti tek rano uveer. Bilo
je prehladno da bih sjedio vani, a nisam imao kamo otii proetati, jer su se iza ice psi
slobodno kretali. Plivao sam u zagrijanome bazenu koji se isparavao poput juhe na hladnome
zraku. Oko deset sati ponovo je poela padati kia. Popio sam mnogo kave i proitao stara
izdanja National Geographic Magazinea. Obiteljska soba bila je velika, s tamnim starim
hrastovim gredama na stropu i portretom gospoe ORaffety u ruiastoj haljini s volanima, u
prirodnoj veliini i modiljanijevskome maniru. Gospoa ORaffety bila je tamo osobno, a isto
tako i Bret i Buddy. Nije se mnogo prialo. Pred nas su dogurali golemi televizor s kotaima,
podeenim na kanal na kojemu se emitirala utakmica. Nitko je nije gledao, ali pruala nam je
izgovor da ne razgovaramo.
Sjedili smo, izvalivi se, na dugakim sofama presvuenim satiniranom tkaninom
poredanim oko niskog stolia od hrastovine. Na njemu je stajao golemi cvjetni aranman u
zdjeli s ornamentima na kojoj je bila zlatna naljepnica nekog cvjeara iz Los Angelesa. U
golemom kamenom kaminu plamsalo je nekoliko velikih klada, a vatru je rasplamsavao
vjetar koji je zavijao u dimnjaku, i koji je jo uvijek bio tako jak da je ibao palmine grane.
Ni gospoa ORaffety ni Bret nisu ruali. Buddy i ja pojeli smo hamburgere i salatu s
jajima, sirom i maslinama s pladnjeva koje smo drali na koljenima dok smo svi sjedili pokraj
vatre. Bili su to divovski hamburgeri, najbolji to sam ih ikada jeo, s po etvrt kilograma
govedine u svakome. Ali, Buddy je samo probirao po svojoj hrani. Rekao je da je loe
spavao. Dodao je da mu je muno, ali je uspio pojesti sav pomfrit.
Vani se vrijeme cijelo jutro pogoravalo, sve dok se sivi oblak nije spustio i obavio
nas, tako da se gotovo nita nije moglo vidjeti, i gospoa ORaffety je natjerala Buddyja da
telefonira na aerodrom i uvjeri se da avioni jo lete.
Ostatak tog popodneva gospoa ORaffety je, obuena u crvene hlae i dugaku
ruiastu kakanu tuniku, avrljala sa svojim zetom, pristojno ukljuujui mene u razgovor
kad god joj se za to pruila prilika. Bret je gledao prema nama kao da ga razgovor zanima, ali
je sam vrlo malo govorio. Izgledao je starije i krhkije. Lice mu je bilo izborano i ispijeno.
Njegova odjea, tamnoplava otvorena lanena koulja, tamne hlae i ulatene cipele, koje je
nosio zbog hladnijeg vremena, naglaavala je njegove godine.
Gospoa ORaffety je upitala:
Jeste li sigurni da ne moete ostati jo jedan dan, gospodine Samsone? Takva je
teta doi u junu Kaliforniju, i ostati samo preko noi.
Moda gospodin Samson ima obitelj napomenuo je Buddy.
Imam potvrdio sam. Dvoje djece, djeaka i djevojicu.
Znaju li plivati? upitala je gospoa ORaffety.
Manje-vie odgovorio sam.
Trebali ste ih dovesti zakljuila je onako naivno, kako to ve bogati ljudi znaju
zanemarujui financijske prepreke. Zar ne bi uivali u bazenu?
Imate krasan posjed napomenuo sam.
Nasmijeila se i zasukala rukave rupiastog dempera s osebujnom nervozom,
tipinom za nju.
Bret ga je nekada zvao raj bez kostiju dometnula je tuno. Bilo je nemogue ne
shvatiti da ga Bret tada vie nije tako nazivao.
Bret se pokuao nasmijeiti, ali je na pola pokuaja zaglavio.
Zato bez kostiju? upitao sam.

Poput ribe u restoranu objasnila je. Svaku sitnicu drugi obave umjesto tebe.
Samo uivaj.
Bret me pogledao. Nasmijeio sam se. Potom se namrgodio. Rekao je:
Zaboga miloga, Bernarde, opameti se. Glas mu je bio tih, ali tako ogoren da se
gospoa ORaffety iznenaeno zagledala u njega.
to ti to govori, Brete? upitala je.
Ali, on nije pokazivao da ju je uo. Oi su mu bile prikovane za mene, a izraz njegova
lica divljiji nego to sam ga ikada ranije vidio. Reao je,
Ti prokleti pametnjakoviu! Pronai ti svoju pamet! Svoju pamet pronai! Ustao
je s niske sjedalice i iziao iz sobe.
Nitko nije nita rekao. Gospoi ORaffety je bilo neugodno zbog Bretova ispada, a
Buddy je svoje ponaanje prilagoavao njezinome. Sjedili su gledajui u cvjetni aranman,
kao da nisu uli Breta, ni opazili da je ustao i otiao.
Dugo nije progovorila. Zatim je rekla:
Bretu je teko to je tako slab. Sjeam ga se iz gimnazije, bio je pravi lav! Taj
mukarac je cijelog ivota bio tako aktivan... Teko mu se privii na to da je bolestan.
Je li esto ovako ljut? upitao sam.
Nije odvratio je Buddy. Izgleda da ga je va posjet uznemirio.
Naravno da nije rekla je gospoa ORaffety, koja je znala kako se ponaa savrena
domaica. Bret se, vidjevi gospodina Samsona, samo prisjetio vremena kad je bio zdrav i
jak.
Ima dana kad je stvarno odlino dodao je Buddy. Posegnuo je za vrem kave to
se podgrijavao na stoliu za serviranje. Jo?
Hvala odbio sam.
Nita dometnuo je Buddy. A ima dana kad ga vidim kako stoji uz bazen, s
takvim izrazom na licu da pomislim kako e se baciti, i ostati u vodi.
Buddy! Kako moe rei neto tako?
Oprostite, gospoo ORaffety, ali to je istina.
On mora pronai sebe ustvrdila je gospoa ORaffety.
Naravno potvrdio je Buddy, brzo se trudei da ublai nemir svoje poslodavke.
Mora pronai sebe. To sam i mislio rei.
Natrag smo se vozili cestom uz obalu. Buddy se nije osjeao dobro, pa je jedan od
slugu, Joey, malen, ratoboran Meksikanac koji je s njim prethodne noi kartao, vozio
Buddyjev dip naginjui se prema naprijed, zurei u bijelu maglu i gunajui da smo trebali
ii cestom kroz kanjon, pa u unutranjost, auto-putom.
Buddy je trebao voziti poalio se voza po stoti put. Ja ne volim ovakvo
vrijeme. Magla se bila dovukla s oceana i kovitlala se oko nas tako da bi se auto-put na
trenutak ukazao, a zatim jednako tako brzo nestao.
Buddy se loe osjeao dobacio sam. Pokraj nas su jurila svjetla automobila.
Desetak crnih motorista u crnoj koi ulo je samoubilaki, ne obazirui se na maglu, u bijeli
zid koji ih je tako brzo progutao da je nestao ak i zvuk njihovih motora.
Loe! doekao je Joey. Pijano, hoete rei. Kia je odjednom jae poela
padati. Sivi obrisi golemih kamiona pojavljivali su se prijetei iz bijele tmine, ukraenih
mnotvom sitnih naranastih svjetala, poput brodova u regati.

Kad nisam odgovorio, Joey je nastavio:


Gospoa ORaffety to ne zna, ali otkrit e.
to ne zna?
Da je pijanica. Taj momak ljokne litru burbona kao da pije koka-kolu. Radi to jo
otkako ga je ena nogirala.
Jadni Buddy.
Taj kukin sin je zasluio sve to je dobio.
Je li? upitao sam.
U odgovor na moje nepostavljeno pitanje, Joey me pogledao i nacerio se.
Slijedei tjedan odlazim. Radit u za svojeg urjaka u San Diegu. Buddy se moe
slikati sa svojim poslom.
Nekoliko kilometara ispred Malibua zaustavilo nas je pet-est jarkih bljeskavih
svjetala na cesti. Nekoliko velikih kamiona bilo je parkirano uz cestu. Iz magle je izronio
mukarac u smekastoj koulji. Po znaki na ruci vidjelo se da je erif losaneleskoga okruga.
Uz njega je bilo jo dvoje pripadnika prometne patrole u utim kabanicama, momak i
djevojka. Svi su bili jako mokri.
Parkirajte ovdje naredio je policajac Joeyu, pokazujui mjesto uz cestu.
to nije u redu? Udaranje i um valova zvuali su neprirodno glasno. Odron?
Iza bijelog caddieja. ovjek iz erifova ureda pokazao je prema rasutoj hrpi
zemlje pred kojom je nekoliko strpljivih vozaa ekalo da se cesta raisti. Niz policajevo
lice slijevale su se kine kapi to su padale s njegove kape, a koulja mu je bila crna od kie.
Nije bio raspoloen za dugake rasprave.
Moramo uhvatiti avion, meunarodni let upozorio je Joey.
Policajac ga je ravnoduno pogledao.
Propustite samo kola hitne pomoi. Ocijedio je vodu s lica hrptom ake.
to se dogodilo?
Hitna pomo je polako prola pokraj nas. Policajac je i govorio poput plivaa, u
kratkim reenicama bez daha.
Prevrnuo se veliki kamion. Nema naina da proete.
Moemo li kojom drugom cestom? upitao je Joey.
Naravno, ali putovat ete sat vremena due. Policajac je zakiljio na kii. Kaete
da idete na LAX? Tamo ima nekoliko momaka u velikoj lincoln limuzini. Rekli su da e se
okrenuti i vratiti u grad. Moda bi uzeli vaeg putnika.
Gdje su oni?
S druge strane prevrnutog kamiona. Moda su ve otili, ali mogao bih pokuati.
Ukljuio je primopredajnik. Zaulo se pucketanje, a zatim je policajac rekao: Je li
tamnoplava limuzina jo uvijek tamo, Pete?
Iz radija je dopro jedva ujan potvrdni odgovor. Policajac je rekao:
Pitaj ih bi li uzeli jednoga koji uri na LAX.
S torbom u ruci proao sam pokraj kolone automobila i golemog udovita od
kamiona koji je leao poprijeko i zakrio cestu u oba smjera. Naao sam limuzinu koja me
ekala i dotad, unato svojoj plastinoj kinoj kabanici, jako pokisao.
ovjek koji je sjedio pokraj vozaa iziao je na jaku kiu i otvorio mi stranja vrata,

kao to to ine samo ljudi koji su vrsto odluili zadrati svoj posao. Sada sam mogao vidjeti
ovjeka koji je sjedio otraga: niskog, nabijenog mukarca s okruglim trbuhom. Nosio je
skupo tamnoplavo odijelo s prslukom na kojemu je bio dobro istaknuti zlatan sat na lancu, te
koulju sa zlatnom iglom na ovratniku ispod vrsto zavezane konzervativne, prugaste
kravate. To je djelovalo previe formalno i bogataki na auto-putu uz pacifiku obalu, gdje su
odijela izila iz mode jednako kao i korzeti s vrpcama i cilindri.
Bernie! Upadaj doekao me dobro obueni ovjek. Glas mu je bio tih, mek i
privlaan; kao i automobil.
Samo trenutak sam oklijevao. Mokar, u kripcu i bez prijevoza nisam bio u situaciji
da odbijem, a Gizdavi Harry je to znao. Nasmijeio mi se za dobrodolicu osmijehom u
kojemu je bilo i lagodnog zadovoljstva, i pokazao mnogo zubi i nekoliko skupih zubarskih
zahvata. Uao sam i sjeo pokraj njega. Ili, tako blizu njemu koliko sam morao na mekom
konom sjedalu koje je bilo dovoljno iroko za etvoricu ljudi.
Kakva je ovo igra? upitao sam. Bio sam ljutit zbog tog jednostavnog trika.
Uzmite torbu gospodina Samsona naredio je Gizdavi Harry ovjeku na prednjem
sjedalu.
U njoj ima vrijednih stvari prosvjedovao sam.
Vrijednih narugao se Harry. to misli, to e im se dogoditi? Misli da u
prtljaniku imam sakrivenog patuljka koji e ti pretresti prtljagu na putu za aerodrom?
Moda odvratio sam.
Moda! nasmijao se. Jeste li to uli? upitao je ljude koji su sjedili naprijed.
Ovaj momak je pravi profesionalac. Od njega biste mogli poneto i nauiti. A zatim se, da
ga ne bi ozbiljno shvatili, nasmijao. Onda ljuljukaj svoju torbu, Bernie, ako ti je tako
drae. Idemo, vozau! Ovaj ovjek mora stii na avion.
Niste valjda sve ovo uinili samo zbog mene? oprezno sam upitao. Ali, kako su
me mogli tako sigurno uhvatiti, da nisu tako dobro postavili kamion?
To nije moj stil, duo napomenuo je Gizdavi Harry. Zastao je, a onda dodao: Ali
je svakako stil moje efice!
Jedan od ljudi koji su sjedili sprijeda nasmijao se dovoljno tiho da nas ne prekida, ali
dovoljno glasno da bismo ga mogli uti.
ena? izustio sam.
Ovdje imamo enskoga efa Slube. Hoe rei da nisi uo? Nego! Imamo eficu
koja vodi stvari. Nasmijao se.
enu!
Nestrpljivo je mahnuo manikiranom rukom.
Vi momci u Londonu sve to znate. Prologa rujna je bilo u informacijama.
U Londonu su se kladili na to tko od vaih ljudi u Los Angelesu sebe zove Brigette
rekao sam.
Gade! dobacio je Harry. Smijuljio se.
Voza je rekao:
Tako je! Pola onih mladih momaka u uredu ima naunice i trajne. Pederi!
To je bila Brigettina ideja uporno je nastavljao Harry. Rekao, sam joj da
te/poznajem. Htio sam telefonirati Bretu i sve izvesti mirno, ali ona je ve bila odluila. Rekla
je da emo ionako morati platiti za iznajmljeni kamion. Ono s kolima hitne pomoi bila je
njezina ideja: fini detalj, ha? Tada je ve sve bilo sreeno, pa je insistirala da to i provedemo.
Nije to kao u stara vremena, ha, Bernie?

Je li joj to pravo ime, Brigette?


Ona ti je uporna enica rekao je Harry s potovanjem. Ona vodi tu slubu... Ti
momci stvarno skau na njezin mig. Nije kao u stara vremena, Bernie. Zaista.
O emu se, onda, zapravo radi? upitao sam kad smo definitivno zavrili razgovor
o prvoj enskoj efici slube u CIA.
O Bretu odvratio je Gizdavi Harry. O Bretu Rensselaeru.
Profinjeno je poeao obraz noktom maloga prsta, tako da sam ugledao njegove
ukrobljene lanene manete i zlatnu dugmad na njima. Koa njegova lica bila je uta, pa se
vidjelo da ima japanske krvi, ali ruke su mu bile bjelje. A nokti savreno manikirani. To se
slagalo s njegovom urednom pojavom. Nikada ga nisam vidio da nije savreno podian,
obrijan, s talkom na bradi, i da diskretno ne mirie po losionu poslije brijanja. Odjea mu je
uvijek bila nova i savreno mu je pristajala, tako da je nalikovao nekoj paljivo sastavljenoj
plastinoj igraki. Moda to vie govori o meni i filmovima o gangsterima koje sam gledao u
djetinjstvu, ali ja sam uvijek u njegovu ulatenome izgledu vidio nagovjetaj prijetnje.
Da?
Pria se da ima nekakav sukob, nekakvu vrst privatne osvete, s Bretom. Sada je
govorio vrlo ozbiljno. Osmijeha vie nije bilo, a ruke je bio labavo sklopio na trbuhu, poput
nekoga Bude koji je uzeo slobodan dan i iziao iz hrama.
I?
Privatne osvete ne rjeavaju stvari. Osvete su nepoeljna stvar, Bernie. Loe
vijesti za Breta, loe vi jesti za tebe, loe vijesti za London, i loe vijesti za nas.
Za koga to nas?
Ne gnjavi me, duo, sav prljavi ve je posuen i provjetren. Zna tko smo mi. Mi,
kompanija.
Dovraga, a kakve to ima veze s vama?
Podigao je ruku da me umiri.
Jesam li pogreno poeo? Da ponemo ispoetka? Moe?
Ne izlazi mi se ba i ne hoda mi se rekao sam.
Ne. Sigurno. Bio je zavaljen u sjedalu i promatrao me ispod sputenih kapaka,
kupei komadie dobronamjernosti i razmiljajui kako da ih opet slijepi zajedno. Gizdavi
Harry bio je prilino dobar u tim stvarima. Godinama je radio kao ovjek kojega su slali da
izgladi stvar, i to za obje strane, i plaali su ga samo kad su obje strane bile zadovoljne.
Dalje smo se vozili u tiini. Stavio sam torbu izmeu nogu i promatrao kako kia pada
po brvnarama milijunera koje su se redale po tom dijelu plae. Ponegdje sam vidio skupine
jahaa na valovima u sjajnim, crnim, gumenim odijelima. One koji su bili dovoljno ludi da
trae velike valove na Pacifiku nije moglo omesti loe vrijeme.
Sjedei na svojemu mjestu kriom sam pogledao Gizdavog Harryja. Bio sam uo da
su ga za stalno zaposlili u CIA. Neki su govorili da je oduvijek i radio za njih, ali ja sam U to
sumnjao. Dugo sam ga poznavao. Promatrao sam ga dok je jedva namicao za ivot u tom
nepotenom svijetu gdje su se tajne informacije kupovale i prodavale poput zlata i svinjskih
iznutrica. On je oduvijek bio zagonetan, ovjek s Havaja koji se na Evropu navikao kao malo
koji stranac. Gizdavi Harry izvanredno je poznavao njemaki jezik, gramatiku, izgovor i
idiome, to se kosilo s vie nehajnim, oputenim dranjem koje je volio pokazivati. Odrasli
stranci koji posvete dovoljno vremena i energije da bi tako nauili njemaki mora da su
predani, ludi ili Nizozemci.
to je tebe za to briga? upitao sam ga. to je Bret tebi?

Vole ga odgovorio je Harry.


Brigette, hoe rei?
Washington, hou rei.
Je li Bret tako vaan momcima u Langleyju? upitao sam vrlo nemarno.
Taj je zakljuak izbjegao skoivi u stranu poput oparene make.
Nemoj me krivo shvatiti upozorio je Harry. Bret nije slubenik CIA-e i nikada
to nije ni bio. Izjavio je to sa staromodnom formalnou.
Svi mi to govore odvratio sam. Ali svi su zapravo bili Gizdavi Harry. Godinama
ranije razgovarali smo o tome.
S razmetljivim strpljenjem dodao je:
Svi ti to govore zato to je to istina.
Washington?
Hoe li me ve jednom posluati, Bernarde. Bret nije, ponavljam, nije slubenik
Agencije. Mi ne znamo nita o tome to Bret za vas radi. A, dovraga, volio bih da znamo.
Jesi li ti proli mjesec poslao nekoga onamo da prijee ogradu, Harry? Je li to jedan
od vaih ljudi pokuao neto doznati o Bretu?
Harry me na trenutak pogaao, a zatim rekao:
Netko je tamo ustrijeljen. Uljez je teko ranjen. Da, uo sam za to.
Momak mekih donova, prijatelj Agencije, koji je onamo svratio da mu proe
vrijeme? Neslubeno mamio sam ga. Je li to bio jedan od vaih?
Ali, Harryja se nije moglo namamiti na takvo priznanje.
Ne govorim ja o Agenciji, ve o Kongresu, jer Bret tamo ima prijatelja. Njegova
obitelj ima velik utjecaj u Washingtonu. Oni nee sjediti prekrienih ruku dok Breta netko
klevee.
Dok netko klevee Breta? Kad bih barem znao o emu govori, Harry dometnuo
sam. Nisam znao ni da je Bret jo uvijek iv dok nisam doputovao ovamo.
Nemoj mi folirati, Bernie. Bio on iv ili mrtav, ti si lajao okolo o Bretu Rensselaeru.
Nemoj to poricati.
Odjednom me uhvatio strah. Njih su bila trojica. Oko nas mnogo samotnih predjela uz
oblinju obalu, i u pustinji. Smjelije nego to sam se osjeao, rekao sam:
Skini taj bokser, Harry. To nije tvoj stil. Ali, prema govorkanjima koja sam davno
uo njegov je stil bio upravo takav.
Nasmijeio se.
Kau da si postao paranoian.
Pa, ovjek postane paranoian kad ga neke budale na autoputu omame i zatrpaju
stajskim gnojem.
Nije se na to obazirao i nastavio je:
Na primjer, onaj Woosnam. Taj momak je idov, biznismen.
to?
Bret se sino javio u ured i zahtijevao da hitno provjere putnika uz kojega si sjedio u
avionu. On nije nita, Bernarde. Sitan graevinski poduzetnik koji se obogatio na
nekretninama. Na to mislim kad kaem da si paranoian.
Bret je pitao? Za Woosnama?
Naravno. Bret se javio telefonom. Koliko sam ja uo, Bret je bio bijesan. Htio je

znati jesmo li nekoga smjestili u avion s tobom, ali ja sam znao da nismo. Nismo znali ni da
dolazi, sve dok nisi stigao. Bret je nekoga uvjerio da to tretira kao prioritetnu stvar. Da
provjere tog Woosnama, i to brzo. Zlato su natjerali one na aerodromu da pregledaju svoje
popise. Izvukli su ljude iz kreveta i natjerali ih da rade nou. Mogu ti rei da nisu bili
zadovoljni. I to vikendom.
A Woosnam nije radio za londonsku centralu?
Isuse Kriste! Ni sada mi ne vjeruje. Vidim ti to na licu.
Koga je za to briga? dobacio sam.
Mene je briga. Breta je briga. Briga je sve one koji te vole. Pitamo se to se to s
tobom dogaa, Bernarde, duo.
Zastenjao sam da mu dam do znanja kako ne elim razgovarati o jadnome gospodinu
Woosnamu. Gizdavi Harry je mudro kimnuo glavom i nagnuo se naprijed kako bi pritisnuo
dugme kojim se podizala staklena pregrada, tako da nas ljudi u prednjem dijelu automobila
nisu mogli uti. Iako se, ako je to bio onakav automobil CIA kakav sam ja mislio da jest,
negdje u njemu nalazio skriveni magnetofon, ugraen u sjedalo tako da Brigette i bogzna tko
jo mogu s vrpce dobiti prijepis onoga to sam rekao. Ili sam bio paranoian?
Razgovarajmo otvoreno, Bernie. Neemo vie o tom sranju, ha?
O kojem sranju, Harry?
Nije se osvrtao na moje pitanje. Pogledao je van da vidi koliko jo imamo do
losaneleskog meunarodnog aerodroma i odluio prijei na stvar.
Sluaj rekao je. Velike ribe u Washingtonu uju da tri uokolo i pokuava neki
stari londonski zajeb pripisati Bretu... Pa, oni u Washingtonu se lako naljute. Razgovarali su s
tvojima u londonskoj centrali. Oni su rekli: ispljunite, ili nam se skinite. Kakva je optuba,
pitali su. Htjeli su znati, Bernarde. Jer im se ne svia da Bret mora podnositi tvoje piljive
pogrde, a da ne dobije ni pravu priliku da se brani. Samo na trenutak mogao sam ugledati
pravog Gizdavog Harryja: divljeg malog momka u tom pametnom Charlieju Chanu blaga
osmijeha.
Ako Bret misli da... poeo sam.
ekaj malo, Bernie. Ljubazan smijeak je ponovo bio tu. Ja kaem da
Washington to tako vidi. Moda su krivo shvatili, ali tako im je izgledalo kad su otili u
londonsku centralu i poeli postavljati pitanja.
A to su u Londonu rekli? upitao sam, iskreno znatieljan.
U Londonu su rekli upravo ono to je Washington i oekivao da e rei. Rekli su da
se radi samo o Bernieju Samsonu, o kampanji jednoga ovjeka za koju on nema slubeno
ovlatenje. U Londonu su rekli da e razgovarati s Bernardom Samsonom i malo ga ohladiti.
A to Washington o tome misli?
Oni su pristali. Te velike face iz Washingtona rekle su da e, ukoliko bude potrebno
malo pomoi da se ohladi taj svojeglavi Britanac, biti sretni da udese da mu netko slomi ruku
na nekoliko mjesta, samo da bi mu pokazali kako bi bilo bolje da svoje slobodno vrijeme i
energiju posveti vinu, enama i pjesmi.
Lijepo reeno primijetio sam.
Naravno, lijepo reeno, Bernie. Sada nije bilo osmijeha, samo bezizraajno lice i
hladan pogled prije nego to se Gizdavi Harry okrenuo od mene da promatra neonske
reklame i restoranska dvorita pretrpana automobilima ljudi koji su voljeli da im ruak
potraje sve dok sunce ne zae. Dotaknuo je zamagljeni prozor i kao da se iznenadio kad su
kapljice vode potekle niz staklo. Jer, te velike face u Washingtonu ne vjeruju ono to im
ljudi kau rekao je Harry, govorei prozoru. Oni ne misle da u Londonu zaista ima neki

divljak koji u slobodno vrijeme voli dizati prainu.


Ne?
Ne. Washington misli da on radi po zadatku. Pitaju se da li se oni gadovi u
londonskoj centrali spremaju za veliku reorganizaciju koja je tako dugo potrebna tom
njihovom pilu oznaenih karata.
Reci mi vie o tome ustrajao sam. Volio bih znati.
Okrenuo je glavu i polako mi se, zubato nasmijeio.
Oni misle da su vai momci na vrhu vrlo spretni u skrivanju vlastitog prljavog rublja
u tue ormare.
Sada sam poeo shvaati.
Londonska centrala e neke od svojih neuspjeha pripisati Bretu?
Tako e to izvesti odgovorio je Harry.
Malo previe neuvjerljivo, zar ne?
Harry se nasmijeio stisnutih usana i nije odgovorio. Obojica smo znali da nije
neuvjerljivo. Znali smo da nai gospodari upravo na takav nain rjeavaju svoje potekoe.
Uostalom, nije mi se trudilo da ga uvjerim kako londonska centrala ne bi Bretu uinila tako
to. U protivnome bih privukao na sebe gnjev kluba Bretovih oboava laa iz Washingtona.
A ja sam se uvijek protivio nasilju, ak i kad se zaodijevao lijepim rijeima.


Nedjelja, vrijeme za ruak; londonski aerodrom Heathrow; nema Glorije da me
doeka. Nije to bio topao dolazak kui. Premoreni carinik zahtijevao je da otvorim na pregled
kutiju sa slubenim papirima koje mi je uvalio Bret. Htio sam je predati, ali sam priekao da
deurni policajac iz Specijalnog odjela pojede svoj kasni doruak to se sastojao od peenih
jaja i kobasica, pa da moe, s jajetom na kravati, sii i objasniti svima kako je meni
doputeno ui u Veliku Britaniju sa zatvorenom i zakljuanom kutijom, a da njezin sadraj ne
pregledavaju carinici Njezina Velianstva.
Nepotrebno zadravanje bilo je naroito neugodno zbog toga to sam bio siguran da
papiri u kutiji nisu ni od kakvog veeg znaaja ili tajnosti; moj zadatak bio je samo izgovor
Upravi da me poalje preko bare kako bi me divni Bret Rensselaer preplaio, stisnuo, a zatim
utjeio. Jo nisam bio odluio je li i susret s Gizdavim Harryjem bio dio plana moje Uprave,
ali vjerojatno nije. Njima se ne bi svidjela poruka koju mi je prenio Gizdavi Harry.
A kad sam doao u ulicu Balaklava broj trinaest, kua je bila mrana i prazna. U
urno nakrabanoj poruci zalijepljenoj na vrata penice pisalo je da je Glorijina majka
bolesna i da ju je morala otii posjetiti. Rije morala bila je triput podvuena. Djeca su bila
na izletu u zoolokom vrtu s vrlo dragim prijateljima iz kole.
Gloriji je bilo teko. Znala je da u traiti od nje razlog za sve to ini s mojom
djecom. Njezini roditelji nisu bili oduevljeni naim domainstvom. Ja sam bio vrlo svjestan
injenice da je njezina majka samo tri godine starija od mene. A oni takoer!
Nedjeljni ruak je sveti obred za Engleze moje generacije. Jede se kod kue. Ako
ima sree onda pada kia, pa ne moe raditi u vrtu. Predano nadzire vatru u otvorenom
kaminu i pijucka aperitiv po izboru. Ako te spopadne oajniki intelektualistiko
raspoloenje, moe pomno prouiti nedjeljne novine i sa sigurnou se utjeiti da u njima
nema novosti. U dogovoreno vrijeme pred zahvalnom obiteljskom publikom ree velik
komad peenoga mesa na tanke krike uz, ako je mogue, kelj, peene krumpire i jorkirski
puding. Podijeli ih lanovima obitelji nejednako, kako tko voli. Na kraju napravi isto i sa
slatkim, tekim kuhanim desertom uz koji se posluuje i krema od jaja, i vrhnje. Drijema.
Ma koliko drugi govorili da sam Nijemac, ma kako mi se sviala inozemna hrana,
inozemni sistemi za grijanje, inozemni automobili i inozemna tijela, kad je u pitanju nedjeljni
ruak bio sam definitivno Englez. Zato sam bio tako nezadovoljan pri pomisli da jedem
hladnu unku i salatu koje mi je ostavila Glorija. Stoga sam sjeo u automobil i odvezao se do
Alfonsa, malog talijanskog restorana u Wimbledonu. Njega smo u obitelji, nakon to smo
odveli djecu gledati Cos fan tutte, prozvali Kod Don Alfonsa. Alfonso je, naravno, bio
panjolac, i iako se usuivao nuditi talijanski jelovnik u Wimbledonu, nije bio tako lud da
nudi britansku kuhinju. Pogotovo ne nedjeljni ruak.
Te nedjelje je Alfonsov restoran bio pretrpan bunim ljudima koji nisu znali da je
ustaljena engleska tradicija ruati kod kue. Moglo se vidjeti mnogo djece, i dvoja kolica
krcata desertima ekala su na juri. Iz pojaala je dopirala izgrebana verzija kancone
Volare pjevana nekim talijanskim falsettom uz pratnju nekoliko gitara. Putali su je
otprilike svakih trideset minuta.
Uzmite aragosta fra Diavolo savjetovao mi je Alfonso, nalivi mi au bijelog
vina i okreui bocu da mi pokae impresivnu naljepnicu Soave. Pijte! Pijte! Kua asti,
gospodine Samsone. Samo gost s izuzetno slabim darom zapaanja mogao je pomisliti da je

Alfonso Talijan, unato tome to je osam godina ivio u Rimu. Imao je ivahnu,
beskrupuloznu prirodu rimskog trgovca, nezgrapno spojenu s upornom iberijskom
melankolijom. Pijuckao sam vino i gledao dolje, u jelovnik. Jastog kuhan u vinu, s
rajicom. Stvarno je izvrsno dodao je uvjerljivo.
Zamrznuti jastog? upitao sam. On je promatrao jednoga od svojih novih mladih
konobara kako pokuava podii peenu lazanju s metalnog pladnja za koji se bila zalijepila.
Gotovo mu je ispala iz ruku. Samo uz pohvalno svladavanje Alfonso se uspio uzdrati da ne
odjuri preko dvorane i da je sam ne odlijepi.
Ponovo se okrenuo prema meni, i ljutnja se oitovala u njegovu odgovoru.
Ne mislite valjda da gazim vodu po kanalu za veslanje na vimbldonskim sportskim
terenima i hvatam ih? Zamrznut? Naravno da je zamrznut.
Ne volim zamrznute jastoge rekao sam. A ne volim ni ita to bi trebalo biti
Diavolo.
Fijuuuu. Duboki uzdah.
Pa to je s vama jutros? Ustali ste iz kreveta na krivu nogu?
Nisam ustao iz kreveta, nisam ni bio u krevetu. Bio sam cijelu no u prokletom
avionu. Sada smo obojica promatrali ludog konobara s divovskom licom za serviranje
teko natovarenom pagetima i umakom, koja je vratolomno putovala preko stola prema
tanjuru. Ali, kao nekim udom, stigla je tamo; nikoga nije poprskala. Alfonso je odahnuo i
rekao:
Dobro, dobro, dobro. Oprostite to sam pitao. Popijte jo malo Soavea. Da kaem
kuharu da vam skuha lijepu polovicu jastoga bez chilija? Samo s malo otopljenog maslaca?
A kakav e okus zamrznuti jastog imati bez chilija? upitao sam. \
O, boe dragi! Nema vae ljepotice. U tome je problem. Jeste li uvijek takvi kad ste
sami?
Nisam sam, vi ste ovdje i prodajete mi ruak.
Neto vrlo lagano dodao je. Uvijek je govorio neto vrlo lagano, ak i ako je
predlagao svinjetinu s valjucima. Znao sam to jer je esto predlagao svinjetinu s valjucima i
esto sam je jeo.
Riba. Prekrasni odmrznuti barbun pren s maslinama. Zelena salata. Za poetak
pola porcije riota.
Moe.
I vr ovoga Soavea?
Jeste li poludjeli, Al? Svi znaju da talijanski restorani proizvode svoju cugu u
vlastitom dvoritu. Soave moe, ali u uzeti buteljirani.
Vi ste cinik, gospodine Samsone zakljuio je.
I paranoian dometnuo sam. To mi svi govore.
Jeo sam svoj ruak u samoi, promatrajui kako se ostali gosti napijaju i postaju
buni. Ulubljeni uti mini stigao je dok sam pio kavu. Smjesta je vani nala mjesta za
parkiranje. Parkirala je elegantno i bez imalo napora, ak i unato tome to je jedan kota
zavrio na ploniku.
Gloria je ula u restoran prtei energijom, kao da je tla estradi. Nije morala mahati
rukama ni vikati, a da bude sigurna da nitko nee propustiti da je pogleda. ak ni pijan nisam
to mogao izvesti poput nje, moda me je zato tako privlaila. Bila je sve ono to ja nisam
mogao biti. Veliki poljubac i zagrljaj.
Vraki sam gladna, dragi rekla je. Kako je bilo u Kaliforniji? Jo jedan

poljubac. Jesi li plivao? Alfonso je uzeo njezin kaput i pridrao joj stolac. Upitala je:
Jesam li stigla prekasno za jelo, Alfonso, dragi?
Kako bih vas mogao poslati odavde gladnu, lijepa gospoice?
Predao je njezin kaput konobaru, posegnuo za priborom za jelo sa susjednog stola i
postavio ga pred nju s iznenaujuom brzinom.
Samo letimino pogledavi jelovnik, Gloria je upitala:
Mogu li dobiti onakva izvrsna telea jetra s lukom i kaduljom? I marinirane gljive,
za poetak? Ona je bila takva. Mogla se vrlo brzno odluiti gotovo za bilo to. esto sam se
pitao ima li unaprijed pripremljene odgovore. Ili jednostavno nije marila za posljedice takvih
odluka koje je tako brzo donosila?
Savreno rekao je Al, kao da se nitko nikada ranije nije dosjetio takvoga jela. A
zatim, kao da je jo jednom o tome razmislio: Apsolutno savreno! Nalio joj je jo vina i
podigao bocu da je pogleda prema svjetlu, kao da je brinuo da li e ostatak biti dovoljan za
nas oboje.
Kako je tvoja majka? upitao sam pokuavajui ohladiti stvar.
Preivjet e.
to je bilo?
Jadna mama opet izvodi svoju maarsku dramu. Misli da je dojadila tati.
Je li to istina?
Pretpostavljam da jest. Boe dragi! Ne znam. U braku su dvadeset pet godina. Ne bi
bilo udno da se poeo osjeati pomalo zatoenim. Vidjela sam neke predivne pacijentice
koje je operirao. A sve su lude za njim.
Zatoen u braku?
To se dogaa. Nemaju mnogo zajednikoga.
Bio sam iznenaen to je tako ravnoduna.
Ali, oboje su maarski emigranti. Zajedno su doli ovamo i zapoeli novi ivot.
Sada oboje odlino govore engleski, moje sestre ne ive kod kue, nego u koli, a ja
sam otila od kue. Nema mnogo toga to bi ih vezalo zajedno.
A ljudi kau da sam ja cinik.
Nisam cinina. Samo navodim injenice.
Jesi li to rekla i svojoj majci?
Malo sam to zamotala u celofan.
U puno celofana, nadam se. Mora da je strano potitena. A tvoj otac moda ne juri
druge ene. Moda se ak i ne osjea zatoeno.
Otpila je malo vina, pogledala me u oi, a zatim se polako nasmijeila.
Ti si stvarno romantiar, Bernarde. Staromodni romantiar. Moda sam se zato tako
zacopala u tebe.
Ponovo se nasmijeila. Plava kosa bila joj je drugaije oiana, sa ikama koje su
dopirale sve do obrva. Bila je tako lijepa.
Lijepa ti je ova nova frizura rekao sam.
Dotaknula je kosu.
Doista ti se svia?
Da. Nisam mogao podnijeti da budem bez nje, pa ak ni dan-dva. Pomisao na to
da odlazi u Cambridge bila mi je nepodnoljiva. Napuila je usne na poljubac.

Volim te, Gloria rekao sam, a da to nisam htio.


Nasmijeila se i poigrala priborom za jelo. Izgledala je pomalo uznemireno, pa sam se
pitao je li moda zabrinuta zbog majke vie nego to je htjela priznati.
Vidio sam Breta Rensselaera dodao sam. Svi su mislili da je umro, ali on se
oporavlja.
Vidio si Breta Rensselaera? Gloriju ta novost nije tako iznenadila kao mene, ali
opet, Breta Rensselaera ve godinama nije bilo.
Bio je gadne volje. ovjek vjerojatno postane mrzovoljan od kronine bolesti.
Ali, oporavlja se?
Izgleda da je pronaao jednu bogatu staru damu. Ona kae da su se u djetinjstvu
voljeli.
Ba slatko dometnula je Gloria.
S prekrasnim malim imanjem u Venturi. Ne vidim zato bi mu se urilo da ozdravi.
Kako runo od tebe da to kae, dragi primijetila je. Sad si sve pokvario, to
uope nije romantino. Stigle su njezine marinirane gljive, pa je poela jesti i rekla: E pa,
ti si, kao i obino, odabrao pravi dan da nestane.
Stvarno?
U petak ujutro najprije je doao tvoj stari prijatelj Werner Volkmann, stisnutih
usana i bijesna pogleda. Koliko sam shvatila, optuuje Franka Harringtona da je poslao
njegovu enu na nekakav samoubilaki zadatak u Frankfurt na Odri. Bio je bijesan! Ja se
nisam ni pojavljivala.
to se dogodilo?
Nastavila je jesti, a zatim odvratila:
Nakon mnogo natezanja i nakon to je Dicky rekao da ima stranu glavobolju i da
mora otii lijeniku, odlueno je da s Wemerom razgovara zamjenik.
Zamjenik?
Dovraga, pa on je zahtijevao da razgovara s generalnim. Ni manje ni vie. Dicky mu
je rekao da je generalni bolestan i da ga nema, ali gospodin Volkmann to nije htio ni uti.
Bilo je oito da e ga razgovor s Dickyjem jo vie razbjesniti, pa se zamjenik ponudio da to
sredi.
Dobro za zamjenika rekao sam.
Sir Percy je u redu. Ima petlju i spreman je donositi odluke.
A u londonskoj centrali nema mnogo ljudi koji odgovaraju takvom opisu.
Razgovor sa zamjenikom je Wemera smirio. On se zapravo razbjesnio zato to je
mislio da ga se pokuavaju rijeiti.
A bijesan Werner nije ugodan prizor.
Ja sam se iznenadila. Dicky takoer. Mislim da je to zbog te proklete brade. Dicky
ga se preplaio. Pobjegao je u Morganovu sobu i zatvorio vrata, ne opazivi da sam ja unutra.
Rekao je Morganu da ste svi vi terenski agenti siledije. Kad je shvatio da sam ga i ja ula,
nasmijeio se kao da se samo alio.
to je zamjenik rekao Werneru?
To nitko ne zna. Razgovarali su nasamo. Bili su zajedno gotovo sat vremena. Ne
znam znai li to da su se odlino slagali ili da su se hvatali za grlo, ali Volkmann je iziao sav
u osmijesima, pa pretpostavljam da je zamjenik dobro obavio stvar.
I te kako mi je drago da sam to propustio napomenuo sam.

Jesi li ti znao da e on napraviti guvu?


Moda je to spomenuo.
Gade jedan.
to sam uinio?
Mogao si ga neku veer od toga odgovoriti. Pustio si ga da doe u ured i napravi
guvu. Tebe to zabavlja, pretpostavljam? Rekla je to bez gorine. Pretpostavljao sam da joj
u neku ruku nije bilo neugodno o meni misliti kao o momku koji pravi probleme.
Moda sam mogao, moda i nisam. Ali, to nije tako jednostavno kako to izgleda. To
je dio Wernerova neprestanog sukoba s Frankom Harringtonom. Werner je oduvijek mrzio
Franka, a ja sam vrsto odluio da se ne mijeam u svae izmeu njih dvojice. Mogao bih na
kraju izgubiti dva dobra prijatelja, a nemam toliko prijatelja da bih stavio na kocku dva
najbolja, samo da izgladim stvari zbog Dickyja, Morgana i ostalih u uredu.
Imao si sree to si sve to izbjegao. Zatim je juer dola tvoja prijateljica Lucinda.
Cindy Prettyman?
Sada se zove Lucinda Matthews. Bila je vrlo jasna po tom pitanju.
Dola je u ured?
Ne, u subotu je dola u ulicu Balaklava. Bila sam izvezla auto. Ostavila sam vrata
na garai otvorena zbog pokvarenih arki, pa je jednostavno ula unutra i zatekla me.
Opsovala sam. Pokuavala sam oprati djeje rublje, tako da gospoa Palmer pomogne
peglati.
to je htjela?
Kao i obino. Priala je o ubojstvu njezina mua, o KGB-ovu tajnom fondu i
tajnovitosti svega toga. Zna ve.
Sve ti je to rekla?
Mislila sam da nikada nee prestati. Napokon sam rekla da e se slijedeeg tjedana
sastati s njom. Ne u uredu, rekla je, jer bi vas netko mogao vidjeti zajedno. Ako mene pita,
dragi, ona je aava.
Je li se dogodilo to novo?
Rekla je da ti kaem da je ula u novi trag novcu. I hoe onu kutiju s papirima koju
ti je dala. Misli da bi se u njoj moglo kriti rjeenje. /
Nee mnogo izvui iz toga odvratio sam. Osim ukoliko se nije naprasno poela
baviti arheologijom. I protiv svoje volje sam duboko uzdahnuo. Nisam bio spreman jo
jednom se suoiti sa Gindy.
Rekla je da e te zanimati. ula je da se nekakav novac pokrenuo. Kae, prepali su
se. Zacijelo shvaaju da im je netko za petama. I takve stvari. Luda je.
Cindy je mnogo radila.
Gloria nije bila ba spremna da podri takvu pohvalu na raun Cindy.
Ona ne zna to pria rekla je Gloria. Mnogo vrueg novca se upravo povlai iz
njemakih banaka i poduzea. To je zato to vlada u Bonnu uvodi nove zakone. Evropska
ekonomska zajednica savjetovala je Nijemcima da usklade svoje bilance sa bilancama ostalih
zemalja. Njemake privatne banke i privatna poduzea dosad nisu morali predoavati svoj
profit. Ali, slijedee godine nee biti tako lako zakopati novac u neku banku ili poduzee.
Centralni fond se sigurno priprema za tu promjenu.
Ja sam mislio da njemake banke sve prijavljuju njemakoj poreznoj slubi. Nisam
mislio da u Njemakoj ima vruega novca. Gloria je odmahnula glavom.

Oni moraju prijaviti samo novac tedia, dragi. Njihov vlastiti novac i bogatstvo
koje usput zarade su tajna. Zna kakve su sve te proklete banke u High Streetu, e pa njemake
su jo deset puta gore.
Odakle ti sve to?
Pohaam predavanja iz ekonomije. Posebno prouavam zapadnonjemako
financijsko trite.
Jesi li to rekla Cindy?
Ona misli da sam ja plavokosa glupaa. Nije se ni okrenula da sa mnom razgovara.
Stigla su prena jetra koja je Gloria naruila. Dobro su izgledala, ukrao sam joj
zalogaj pirjanoga krumpira i pustio je da u miru porua.
Pretpostavljam da u na kraju ipak morati razgovarati sa Cindy. Dugujem to Jimu.
Kae da joj telefonira kui, pa e se sastati s tobom za vikend. Gloria je ostavila
jetra i spustila no i vilicu. Sada joj je glas drugaije zvuao: ozbiljno i zabrinuto. Ja
stvarno mislim da je ona neuravnoteena, Bernarde. Parkirala je automobil kilometrima
daleko, ispred Inkermanovih vila. Rekla sam joj da je to privatno parkiralite i da joj pauk
moe odvui automobil, ali nije htjela sluati. Stalno je gledala kroz prozor, kao da je netko
prati. Kad sam je upitala to joj je, rekla je da se samo divi pogledu. Ima nekakav luaki
pogled. Da se ovjek preplai.
Morat u joj telefonirati odluio sam, traei u mislima izgovore da je ne
nazovem. Ali, kad bi me barem ostavila s tim na miru. Ve sam Bretu iao uz dlaku, a
pitam se zato? Imam dovoljno posla i dovoljno neprijatelja i da ne traim nove.
Rekao si da eli otkriti u emu je stvar dometnula je Gloria.
Ali, jednostavno ne mogu odvojiti vie vremena. To je jo jedna od malih tajni
Uprave, a ako su tako vrsto odluili da to ostane tajna, onda neka i ostane. Sve s ime
dolazim u dodir me zbunjuje, i ve mi je dosta toga.
Zar te i ja zbunjujem, jadni moj dragi? Posegnula je i pogladila me po ruci.
Ti naroito izustio sam.
Misli li da e mi Alfonso dati vreicu, da mogu ostatak jetre ponijeti kui Muffinu?
rekla je, i ne ekujui da joj odgovorim, dodala: Tvoja prijateljica Cindy nee samo tako
odustati.
Ona ima vie slobodnog vremena nego ja, a i voli takve sluajeve. Cindy je uvijek
bila pomalo takva: briga za ivotinje, ene u sveenstvu, ispuni plinovi dizel-motora koji
unitavaju drvee. Ona mora imati neto za to se bori.
Ja mislim da ona nije normalna napomenula je Gloria mirnim, nehajnim glasom
koji je govorio da joj je svejedno je li istina jedno ili drugo. Sada se bila iskljuila. Gloria je
to mogla. Bila je to sposobnost koju bih ja vrlo rado imao. Odjednom je podigla ruku i
viknula: Mogu li dobiti kavu, Alfonso?
Donesite dvije doviknuo sam mu, ali nije pokazao da me je uo.
Oprosti rekla je. Zaboravila sam da ne voli da sama naruujem dok sam s
tobom.
I jo zamata tu jetru u rupi. Fuj!
Muffin voli jetrica. Stavila je malen paketi u torbicu kad je kava stigla.
Ne bih smio piti kavu napomenuo sam. Trebao bih otii u krevet.
Djeca e se vratiti tek poslije veere. Moda u i ja u krevet primijetila je nevino.
Trk kui!


U uredu me ekalo mnogo posla. Na vrhu hrpe papira stajao je, sa zastavicom i
vrpcom, zahtjev Ministarstva za obranu za detaljan izvjetaj o Semtexu, ehoslovakom
eksplozivu koji se izvozio preko DDR i upotrebljavao u granatama poznatim kao limenka od
graha, kune izrade, i uzrokovao rtve u Sjevernoj Irskoj. Ispod njega bilo je nekoliko
povjerljivih pitanja o trgovakom sajmu u Leipzigu i, kao najvanije, ministrove dopune koje
su morale biti spremne prije nego to u Parlamentu ponu postavljati pitanja.
Jedan od najprirodnijih zakona ivota u Odjelu bio je taj da su oni fascikli koje bi
Dicky odvojio na svoj pisai stol, dok je brinuo o karijeri i lomio se kako da postupi, uvijek
bili ti koji su od mene zahtijevali gotovo hitan odgovor kad bi ih on napokon tresnuo na moj
stol. Posao mi nije bio laki zbog skrovitih naznaka i uputa koje bi mi Dicky dao uz svaki
takav fascikl, kako ih je sputao na moj podloak.
Samo ti to podgrijavaj dok ne ujemo tko e biti u odboru, rekao bi Dicky. Ili:
Reci starome da se nosi, ali nemoj ga razljutiti. Ovo bi moglo funkcionirati ako pronau
prave ljude, samo pazi da nam se ne obije o glavu, ili, njegova standardna poruka: Doznaj
to oni zapravo hoe, pa emo im moda moi malo izii u susret. U utorak sam pokuavao
slijediti takve tajanstvene upute, a Dicky je bio nestao kamo ve odlazi kad god ima posla na
vidiku. K tome je htio da do kraja radnog vremena sve bude gotovo.
Kad je uglaeni Frank Harrington zavirio u moj mali ured i pozvao me na brz ruak,
pogled mi je ve bio staklast.
Nastradat e ako pokua s ovim zavriti prije nego ode kui rekao je Frank,
preavi kaiprstom preko korica debelog facikla u kojemu je neki nesretnik pomno
analizirao razliite vrste istonoevropskih trgovina u kojima primaju samo zapadnu valutu.
Bile su tu tablice i procjene, komentari i bilance iz Pewexa u Poljskoj, Tuwexa u
ehoslovakoj, Korekoma u Bugarskoj, usporeeni toku po toku s Intershopovima u
Istonoj Njemakoj. Ne podiui ga, Frank je oprezno otvorio fascikl, da ne uprlja ruke. Bi
li mi vjerovao da sam ovaj isti vidio na pisaem stolu kod staroga, na dan kad sam dobio
mjesto u Berlinu?
Dakako da bih odgovorio sam.
Naravno, udebljao se s godinama dometnuo je Frank, koji je vjerojatno htio da mu
estitam na fenomenalnome pamenju. Zakvaio je svoj vrsto umotani kiobran za ivicu
stola, a zatim pogledao zlatan depni sat, kao da se eli uvjeriti da je zaista vrijeme ruku.
Pusti sve to na stranu, Bernarde. Doi da popijemo po Guinness i pojedemo pitu od
svinjetine. Mnogi iseljenici su njegovali iluziju da Englezi svaki dan ele ruati u nekom
pubu, pa sam se nasmijeio. Frank je izgledao vrlo otmjeno. Bio je gore i razgovarao sa
zamjenikom, pa je nosio sivo odijelo od kamgarna s prslukom i zlatnim satom na lancu,
koulju irokih pruga iz Jermyn Streeta i novu kravatu iz Etona, kojih Frank kao da je imao u
neiscrpnim koliinama.
Moja je kravata bila obina i od poliestera, a sat japanski i plastian. Bio sam umoran
i u uima mi je zvonio Dickyjev glas. Sluao sam diktafon, biljeei detalje dugake,
nesuvisle rasprave koju mi je Dicky dao da je uobliim. Taj e se posao otegnuti. Dicky
nije znao srediti svoje argumente, a odlomci u kojima je bio dosljedan i logian, vrvjeli su
netonim injenicama. Gurnuo sam posao u stranu i rekao:
Kako bi bilo da to ostavimo za slijedei tjedan, Frank? U srijedu u biti u Berlinu.

Frank nije otiao.


Samo da na brzinu ruamo, Bernarde.
Podigao sam pogled i vidio ga kako stoji na vratima s usiljenim osmijehom na licu.
Tek sam tada shvatio koliko njemu znae takve sitnice.
Naravno, znao sam da me je Frank oduvijek smatrao nekakvom zamjenom za sina.
Nekoliko ljudi je to znalo primijetiti, obino u prilikama kad sam bio posebno grub, ili kad
sam Franku naroito zagoravao ivot. ak je i Frank znao spominjati nekakvu neodreenu
odgovornost koju je dugovao mojem ocu. Ali, Frank je to preozbiljno shvaao. Vie nego
jednom stavio je svoju karijeru na kocku da bi mi pomogao i, ruku na srce, na taj me je nain
neugodno zaduio. Odnos izmeu oca i sina rijetko tee glatko, i dosljedno svojoj ulozi ja
sam od njega primio daleko vie nego to sam mu ikada dao, a priznajem da mi je smetalo da
budem dunik bilo kome, pa ak i Franku.
Ima pravo, Frank. Dovraga s tim! Izvadio sam kasetu iz diktafona i zakljuao je u
ladicu stola. Moda sam je trebao poslati KGB-u, da prouzroim vie zbrke u opoziciji. Frank
je posegnuo za mojim kaputom.
Frank je uvijek imao automobil i vozaa kad je posjeivao London. Bila je to jedna od
povlastica njegova poloaja u Berlinu. Otili smo u malu vinariju u Cityju\ ali budui da je
to bila ideja Franka Harringtona, vinarija se nije nalazila u Cityju. Nalazila se juno od
Temze, u onome dijelu Londona koji zagonetno nazivaju Borough. U ulici s tronim
viktorijanskim kuama, blizu Old Kent Roada, na ulaznim vratima nalazila se samo mjedena
ploica, poput onih koje imaju privatne ordinacije pravnika i zubara. Dugaak podzemni
hodnik konano nas je doveo do mranoga podruma s debelim stupovima i niskim stropom.
Cigle su bile obojene jarkozeleno. Na crnim ploicama kredom su pisale godine berbe za vina
koja su se danas mogla dobiti samo na ae. ank je gotovo zakrivao jedan zid u najveoj
prostoriji, a u sporednima su reflektori osvjetljavali male stolove za kojima su kretavi
biznismeni pili plemenita crvena i crna vina, grickali skupa hladna jela i trudili se da
izgledaju poput magnata koji pokuavaju izbjei televizijskim novinarima zakljuujui
multimilijunske dolarske poslovne ugovore.
Svia ti se? upitao je Frank ponosno.
Prekrasno je, Frank.
Zgodno mjestace, ha? I nema izgleda da ovdje sretnemo bilo koga od naih, zato
mi se i svia. Pod naima je mislio na utjecajne birokrate iz Whitehalla. Imao je pravo.
Starac obuen prikladno za vinski podrum, u bijeloj koulji, s leptir-kravatom i
dugakom pregaom, pokazao nam je mjesta ve postavljena za ankom. Ovdje su oito
poznavali Franka i toplo ga doekivali, a kad sam vidio koliko je platio za bocu Chateau
Palmera iz 1966. godine, bilo mi je jasno i zato. Ali, Frankovo pomno prouavanja vinske
liste i ekstravagantni izbor vina bio je dio oinske uloge koju je morao odigrati.
Uz prikladnu ceremoniju boca je otvorena, ep je pomirisan. Vino je naliveno,
promukano u ai, kuano. Frank je napuio usne, nacerio se i izjavio da se moe piti.
Nasmijali smo se.
Jo jedan nepromjenjivi vid Frankove linosti oitovao se i time to je uz izvanredno
vino bez prosvjeda jeo ve poutjeli sir, sasuenu pitu sa svinjetinom i gnjecavi bijeli kruh.
Vidio sam da mi ima neto rei, ali sam iznosio uredske traeve i dao mu vremena.
Kad je pojeo svoj komad pite sa svinjetinom, namazavi svaki zalogaj golemom koliinom
ljutog engleskog senfa, nalio nam je obojici jo po jednu au crvenog vina i rekao:
Ta prokleta Zena! Potom je tiho, ali uvstveno izustio: Mogao bih je ubiti.
Pogledao sam ga sa zanimanjem. Ranije je Frank uvijek poputao Zeni. Nije se moglo

rei drugaije, nego da je zaluen.


Je li ona dobro? upitao sam nehajno izmeu zalogaja pite sa svinjetinom.
Posljednje to sam uo o njoj jest da je otila u Frankfurt na Odri. Werner je bio zabrinut.
Pogledao me, kao da pokuava dokuiti koliko znam, a zatim je dodao:
Vozila se amo-tamo ekspresnim vlakom BerlinVarava.
Rajskim vlakom? Zato? upitao sam, ali ve sam bio pogodio odgovor.
Crna burza. Vozio si se tim vlakom, pa zna.
Da, vozio sam se tim vlakom i znao sam. Kad bi preao poljsku granicu, pretvarao se
u orijentalni sajam. Trgovci crne burze su, kao i tanane nijanse drutvenog ivota Istonoga
bloka: preprodavai tehnike i ostale robe, ili iz kupea u kupe kupujui i prodajui sve, od
skoa do elektrinog alata Black & Decker. Sjeam se glasnih poljskih glasova i ruku kako
mau svenjevima dolara, kovega koji samo to se ne raspadnu koliko su krcati
gramofonskim ploama s pop muzikom i tekama Marlboroa. U rajskom vlaku prualo se
mnogo mogunosti za kupovanje rijetkih umjetnina i rukopisa.
to je Zena radila u vlaku? upitao sam.
Uhapsili su je na povratku... na peronu u Friedrichstrasse. Kao da su bili
obavijeteni.
Gdje je ona sada?
Pustili su je.
to je imala kod sebe?
Stare gravire. I jednu ikonu, i Bibliju. Sve su joj oduzeli i pustili je.
Imala je sree.
Rekla im je da e rado uzeti potvrdu za samo jednu od tih stvari, a da ostatak mogu
meusobno podijeliti.
Ipak je imala sree. Zbog takve ponude pogrenom ovjeku mogla je dobiti deset
godina zatvora za pokuaj podmiivanja.
Frank me pogledao i ustvrdio:
Ona dobro zna procijeniti ovjeka, Bernarde.
Na to nije bilo odgovora. Otpio sam izvrsni Chateau Palmer i kimnuo glavom. Vino
je sada oivjelo prekrasnom mjeavinom napola zaboravljenih okusa.
Bijes pri spominjanju Zene koji se bio stiao, sada se opet probudio.
Glupa mala krava protisnuo je, s neto ljubavi u glasu. Nasmijeio se. to kae
na jedan puding, Bernarde? Mislim da ovdje imaju izvrstan mrvljenac od jabuka.
Ne, hvala, Frank. Samo kavu.
Werner je doao u London. Otiao je u petak u ured i izazvao beskrajnu guvu
nastavio je Frank. Naravno, ja sam bio u Berlinu. Kad mi se zamjenik javio, ve sam znao
da je Zena kod kue, na sigurnom. Mogao sam mu rei da je sve dobro prolo. Glatko sam se
izvukao.
Ja nisam bio u Londonu napomenuo sam. Bio sam u Kaliforniji.
Uzet u neto slasno: anela na konju, to ovdje dobro prave. Siguran si da ti nita
nee? Kad sam odmahnuo glavom pozvao je konobara i naruio. Moram rei da sir
Percy prokleto dobro radi dometnuo je Frank.
Ali, nisam ga htio pustiti da razgovor usmjeri na zamjenikove sposobnosti ili
nesposobnosti.
Jesi li znao da je Bret iv? Vidio sam ga u Kaliforniji.

Bret? Pogledao me ravno u oi. Da, stari mi je rekao... prije nekoliko dana.
Jesi li bio iznenaen?
Dovraga, bio sam ljut odvratio je Frank. Stari me je ve uo kako kaem da je
Bret umro, i nikada me nije ispravio, niti mi je povjerio istinu.
Zato?
Bog zna. Stari je ponekad djetinjast. Samo se nasmijao i rekao da Bret zasluuje
malo mira. A ipak, stari mi je rekao da je Bret umro. To je bilo na nekoj sveanoj veeri u
Kempiju. Bilo je i drugih ljudi, ne naih. Nisam mogao nastaviti razgovor o tome. A moda
sam trebao.
Ali, zato su rekli da je mrtav? O emu se radilo?
Ti si ga vidio, a ne ja. to ti je Bret rekao?
Nisam ga pitao zato nije mrtav ukoeno sam odgovorio.
Frank je to radije shvatio kao bezopasnu izliku.
Bret je bio na pragu smrti. Kakva je razlika? Moda je zbog osiguranja bilo bolje
rei da je mrtav.
Znai, ti ne zna ni za kakav poseban razlog?
Ne, Bernarde, ne znam. Otpio je jo vina i s velikom pozornou prouavao
njegovu boju.
Dodao sam:
Gizdavi Harry me tamo zagnjavio. Frank je podigao jednu obrvu. Htio mi je rei
da se Washingtonu svia sve to Bret radi.
Pa, Gizdavi Harry bi mogao znati. Doepao se lagodnog posla. Koriste ga kao
potrkalo, ali poetna plaa mu je vie kao kraljevska otkupnina.
Zvui upravo kao moj posao zakljuio sam. Osim to se tie plae.
Zato te Gizdavi Harry zagnjavio?
Rekao je da postavljam previe pitanja.
Mora da te zamijenio s nekim. To uope ne lii na tebe dometnuo je Frank
potvrujui svoj zamreni smisao za humor. Pitanja o Bretu?
I Fiona je bila umijeana. Nekakva financijska buotina. Mnogo novca. Prettyman je
bio jedan od potpisnika... vjerojatno posrednik Centralnoga fonda.
Ne pria valjda jo uvijek uokolo da su Prettymana ubili? Pogledao sam statistike o
ubojstvima u Washingtonu. Uasne su. A znam i da je zamjenik uredio s FBI da posebno
proue Prettymanovo ubojstvo. Nema nikakvih indicija da je to bilo ita osim uobiajenog
ubojstva kakva tamo poinjavaju ulini pljakai.
Bijedna stvar, ali nita to bi opravdalo bilo kakvu daljnju istragu.
To je izgledalo kao prilika da doznam vie o Fioni.
Mislio sam da smo ve otkrili sve to se imalo otkriti o Fioni.
O njezinim motivima. Suuesnicima, i tako dalje.
Ja bih rekao da je Uprava prouila svaki trag, Bernarde. Mjesecima nakon toga su
njukali oko svakoga tko je samo i uo za Fionu.
ak i oko tebe?
Nitko nije van sumnje kod takvih istraga, Bernarde. Rekao bih da ti to bolje zna od
bilo koga drugog. Generalnome je ministar visio na vratu tjednima i tjednima. Ja mislim da se
stari zato i razbolio.

Je li generalni doista bolestan? upitao sam. Ili to samo hini, da moe rano u
mirovinu, ili neto drugo? Frank i stari su bili zajedno za vrijeme rata, bili su bliski
prijatelji.
Sir Henry ne dolazi mnogo, zar ne? Vjerojatno ga putaju da odradi svoj ugovor,
zbog mirovine. Ali, ne vidim da ponovo uzima uzde svoje ruke.
Hoe li ga sir Percy naslijediti?
To sada jo nitko ne zna. Kau da je premijerki vrlo stalo da uzme nekoga izvana...
ako stavi nekoga mlaeg lana Gornjeg doma na rukovodei poloaj mogla bi oslabiti
pritisak koji se vri na nju, da Odbor Parlamenta zasijeda i ocjenjuje sve to mi radimo.
Stigli su Frankovi aneli na konju, nekoliko kuhanih otriga umotanih u prenu
slaninu i postavljenih na trokut toploga tosta. Frank je volio slasna jela. Kad je prireivao
veere, tvrdoglavo se drao viktorijanske tradicije da poslije deserta slui takve slane, vrue
poslastice. To ovjeku proisti nepce za porto, esto mi je objanjavao. Sada je jeo s
uitkom koji nije pokazivao nikada osim pijui crveno vino, i nita nije rekao sve dok nije
pojeo i dok nisu odnijeli tanjur.
Zatim je obrisao usta jednim od golemih platnenih ubrusa i rekao:
Ljut si, je li, Bernarde?
Ljut?
Frank se nacerio.
Izvan sebe si. Nemoj se praviti da nisi.
Zato bih bio? ustrajao je.
Nisam ja takva stara budala dometnuo je Frank. Sjea se da sam nedavno rekao
kako sir Henry godinama nije bio u Berlinu. A sada sam ti rekao da je u Kempiju priredio
gala-veeru, pa si odmah poeo mahati uima. Je li tako, Bernarde?
To nije vano odvratio sam.
Tono. Po principu tko treba znati. Tajne se govore samo onima koji ih trebaju
znati. A ne onima koji ih jednostavno ele otkriti. Podigao je bocu da nalije jo vina, ali
konobar je to ve bio uinio. Boca je bila prazna. Mrtav vojnik! rekao je Frank drei
bocu u zraku. A mrtvaci ne priaju, ha? Jesi li za au madeire?
Meni vie ne, Frank. Inae u zaspati za pisaim stolom.
Ima pravo. Gdje sam ono stao? Da, onima koji trebaju znati.
Rekao si mi da ne zabadam nos u stvari koje me se ne tiu.
Ni sluajno. Samo sam ti objanjavao politiku Uprave, uo sam da si opet krenuo u
jednu od svojih vojni. Samo te pokuavam uvjeriti da u tome nema nieg osobnog.
Unutranja sluba sigurnosti poinje brinuti im se bilo koji namjetenik u slobodno vrijeme
pone baviti takvim aktivnostima.
Hvala.
Ne pokuava valjda jo uvijek pronai neprijateljskog pijuna? Ponovo se
nasmijeio. Frank je nepokolebljivo vjerovao svojim nadreenima, pod uvjetom da su zavrili
prave fakultete ili da su se pokazali dobri u vojsci. On je takve sumnje najiskrenije smatrao
kominima.
Ne, Frank. Ne pokuavam.
Ja sam na tvojoj strani, Bernarde.
Znam da jesi, Frank.
Ali, ima neprijatelja, ili moda, tonije reeno, suparnika, a ja ne elim da oni

imaju izgovor da te sreu.


Da.
Tebi je, ekaj... zastao je samo na trenutak ... punih etrdeset i etiri. Znai, u
Frankovoj memoriji bili su zabiljeeni ak i moji roendani.
Potvrdio sam to gunanjem.
S to dvoje prekrasne djece trebao bi vie misliti na karijeru, a ne razmatrati na koji
sve nain moe uzrujati momke na katu iznad sebe. Jo jedna stanka, da to sjedne.
Pametnome je dosta jednom rei, Bernarde. Spustio je ubrus na stol i ustao, da mi pokae
kako je prodika zavrena.
Dobro, Frank odvratio sam. Samo ono to trebam znati, od sada pa zauvijek.
Pametan momak potvrdio je Frank. Misli na djecu, Bernarde. Ona su ovisna o
tebi, sad kad nema Fione.
Znam, Frank.
Nisam Franku Harringtonu obeao nita to ve nisam bio obeao i sam sebi. inilo
se kao da je svima u zapadnom svijetu strano stalo da me uvjere kako je Bret Rensselaer
poten, estit i iskren. Bilo je glupo uz toliko uvjeravanje nastaviti akati po onome to je
radio prije nego to je moja ena Fiona prebjegla.
Tog sam se popodneva vratio na posao obnovljene snage. Do etvrtka je moj stol,
unato drugoj navali spisa s Dickyjeva stola, bio posve ist. Da proslavim rastereenje od
detektivskog posla, poveo sam Gloriju i djecu na vikend na selo. Bio je to prvi slobodan
vikend novoj djevojci, koja je kod nas radila ni manje ni vie nego est dana. Krenuli smo
rano u subotu ujutro. Na polju velikom deset jutara nedaleko Batha posjetili smo Izlobu
parnih strojeva, zbirku starih strojeva na parni pogon: etelice, vrtuljci, traktori i valjci. Svi
su radili. Djeca su uivala. Gloria kao da je postala jo mlaa i jo ljepa. Unato tome to su
djeca stalno bila s nama, stalno je govorila kako je divno to me ima za sebe. Mislim da je to
bilo prvi put to smo nas etvoro otkrili da smo obitelj, sretna obitelj. ak i
dvanaestogodinja Sally, koja se dotada pomalo rezervirano drala prema Gloriji, sada ju je
grlila na nain za koji sam ve gotovo bio izgubio svaku nadu. Billy, koji je inae bio tako
prozaian i zatvoren u sebe, poveo je Gloriju u etnju, ispriao joj priu svojega ivota i
nabacio joj neto o tome kako mora izlaziti na kraj s napadima razdraljivosti nove djevojke,
koji su, ini se, bili esti i raznoliki. Nisam ba bio optimist u pogledu te nove djevojke. Sada
sam shvaao da Doris, na kraju krajeva, i nije bila tako loa.
U subotu naveer stigli smo u Everton, lijepo seoce. Veerali smo u hotelu. Do
Londona se trebalo dugo voziti, pa smo napreac odluili tamo prespavati. Gloria je, sa
enskom dalekovidnou, bila ponijela neke none stvari, ukljuujui djeje etkice za zube i
pidame, pa ak i rezervne gumice koje je Billy morao stavljati na svoju napravicu za
ravnanje zubi, i stavila ih u torbu, u stranji dio automobila. Toga sam se vikenda uvijek
poslije sjeao. Nismo razgovarali o Glorijinu kolovanju. U nedjelju ujutro svi smo poli u
etnju preko polja, i nismo vidjeli ni ive due. Ili smo uz rjeicu koja je vrvjela ribom i
doli do male gostionice na njenoj obali, ukraene fotografijama/kazalinim programima i
drugim uspomenama na Mariju Callas. Popili smo bocu Pol Rogera. Billy se jako zablatio, a
Sally je brala cvijee. Gloria mi je rekla da tako moe zauvijek biti, i ja sam sebi dopustio da
joj povjerujem.
Djeca su tako brzo rasla da sam jedva mogao vjerovati kako je taj visoki mladi koji
hoda uz mene ono dijete kakvo je Billy bio samo nekoliko mjeseci ranije.
Djevojice ne razumiju to sa selidbom ustvrdio je, kao da nastavljamo neki

razgovor koji smo ve bili zapoeli iako smo, zapravo, svu panju bili posvetili izgledima da
prijeemo rjeicu.
Misli na Sally?
Da, ona je imala te posebno dobre prijatelje u koli u Maryleboneu.
Bolje od tvojih prijatelja? upitao sam.
Sada je u redu. Svia joj se u novoj koli. Djevojice razgovaraju samo o odjei
rekao je Billy pa nije ni vano kamo ide.
A ti?
Ja u se upisati u Klub starih automobila.
Sakrio sam svoje iznenaenje.
Jesi li dovoljno star? Zar ne mora za to imati auto?
Vjerojatno e me pustiti da pomaem... da popravljam motore i pumpam gume.
Pogledao me. Meni se svia u naoj novoj kui, tata. Sally takoer. Zato nemoj brinuti za
nas.
Ja u prvi prijei rekao sam, uhvatio ga za ruku i prebacio ga preko vode. Bio je
teak, prokleto teak. Nikada ga vie neu moi nositi na ramenima.
Sada je na Billyju bio red da meni prui ruku. I dok sam sumnjivo promatrao strmu
muljevitu obalu, dometnuo je:
Neki dan sam vidio djeda.
Djeda?
Ima novi automobil, bentley turbo, tamnoplavi. Doao je pred kolu.
Razgovarao si s njim?
Povezao nas je kui.
Mislio sam da je dadilja otila pred vas.
I ona je dola.
Trebao sam vas voditi k njemu u posjet dodao sam.
Rekao je da moemo poi s njim na praznike. Putuje u Tursku. On bi mogao voziti
onamo, cijelim putem.
Djed? Nisi to izmislio, Billy?
Moemo li ii, tata? Moda bi putovali bentlyjem.
Jeste li to rekli teti Gloriji?
Billy je izgledao pokajniki. Zurio je dolje, u svoje blatne cipele, i tiho rekao:
Ona je rekla da ti ne kaemo. Rekla je da bi se ti zabrinuo.
Ne, u redu je, Billy. Moram razmisliti o tome. Moda u razgovarati s djedom.
Hvala ti, tata! Hvala, hvala! Billy me zagrlio i dodao: Misli da bi me djed
pustio da sjedim naprijed?
Turska je jako daleko odvratio sam.
Eno Sally i tete Glorije viknuo je. Zacijelo su pronale put preko rjeice.
Znai, poelo je. Zato Fionin otac nije jednostavno doao i pitao mene, ako se radilo
samo o praznicima? Turska: odatle moe kamen baciti u SSSR. Pomisao na to da moja djeca
budu tamo s mojim nametljivim tastom me uasavala.
To to je Billy ispriao bacalo je sjenu na nau idilu, ali sva je nevolja za mene
ponovo poela zbog one proklete stare budale Dodoa. Pri naem prvom susretu u Francuskoj

doivio sam ga kao simpatinog ekscentrika, kao kulturnog starca koji ponekad previe
popije. Sada sam se trebao suoiti sa zlobnim, uobraenim, ratobornim starim pijancem
kakav je zaista i bio.
Iako to nikada nisam zasigurno doznao, nema sumnje da je Glorijina majka s njime
telefonski razgovarala i izjadala mu se kako je zanemarena i sama. Gloria je rekla da je on,
jo od nekog dogaaja u neodreenoj, dalekoj prolosti, uvijek volio njezinu majku.
Meutim, Dodo je svakome koga je u Londonu sretao govorio da je doao poslovno. Ma iz
kojeg razloga, on se odjednom pojavio u Londonu, obuen u staro, ali prekrasno skrojeno
Glen Urquhartovo odijelo, i prvoga je tjedna odsjeo u Ritzu, u sobi s pogledom na park.
Naravno, on je imao veze. Ne samo maarske emigrante i ljude koje je poznavao dok
je ivio u Beu, ve i ljude iz Uprave. Jer, Dodo je bio jedan od Langeovih Prusa, a za neke
ljude to je bila preporuka bez premca. Odigrao je takoer i neku tajnovitu ulogu u
budimpetanskoj obavjetajnoj mrei, iji je lan bio Glorijin otac prije nego to je pobjegao
preko granice. A Dodo je bio ovjek za kojega ste mogli biti sigurni da je ostao u vezi s
ljudima, tako da su ga stari drugovi iz Ministarstva za financije i Ministarstva vanjskih
poslova vodili na ruak u Reform i Travellers.
On je volio ii po zabavama. Odlazio je na zabave u ambasade, na estradne zabave,
drutvene zabave i knjievne zabave. Koliko je vremena provodio s Glorijinim roditeljima,
jesu li razgovarali o meni i nagaali o poslu kojim se bavim, nikada nisam doznao. Ali, kad
sam se ponovo susreo s njim, Dodo je bio uznemiravajue dobro informiran o meni.
Dodoov poziv da doemo na pie s nekim njegovim prijateljima, u etvrtak od 18 do
20 ili dokle ljudi ostanu... na otmjenoj adresi u Chapel Streetu, blizu Eaton Squarea, bio je
nakraban na papiru iz Ritza i stigao je potom u srijedu naveer. Nije nas dobro pripremio za
ono to nas je tamo ekalo. Stigli smo do gradske kuice, tipine za taj dio jugozapadnoga
Londona. Vani, na ulici, stajali su skupi automobili, a vrata nam je otvorio sveano odjeven
batler. Mnogi uzvanici bili su u veernjim odijelima, a ene u dugim haljinama. ula se
glasna muzika i glasan smijeh. Gloria je tiho opsovala, jer je nosila kostim od tvida koji je bio
namijenjen za posao, a nije imala vremena ni otii frizeru.
Zabava se odravala po cijeloj kui, i gostiju je bilo po svim sobama. U prvoj
prostoriji u koju smo uli nalazili su se neki mladi u veernjem odijelu i dvije djevojke u
sveanim haljinama, oito udubljeni u neku veliku ilustriranu knjigu. Ostavili smo ih da
itaju i uli u slijedeu sobu, gdje su dva mukarca dijelila pie iza visokog stola.
Maarska vina odvratio je barman kad sam upitao kakvo pie imaju. Samo
maarska vina.
Uzeo sam najveu au pa smo, s aama u ruci, poli na kat, u potrazi za ciganskim
sviraima.
To je zimbalon objasnila je Gloria kad je ula iani instrument. Maarska
glazba. Gdje je Dodo pronaao nekoga da svira zimbalon?
Evo, ima ga prilike pitati dometnuo sam.
Dodo je silazio stepenicama s piem u ruci i sretnim osmijehom na licu. Kosa mu je
bila uredno podiana, ali veernje odijelo koje je nosio vidjelo je i bolje dane, a uz njega je
nosio plave antilop cipele s rasparenim vezicama, i crvene arape. Jo je vie razvukao
osmijeh kad nas je ugledao. On nije bio ovjek kojega bi smetalo to nosi staru odjeu.
Naprotiv, inilo se da staru odjeu voli kao i stare knjige i stara vina, i nije obraao panju na
Glorijinu uzrujanost to nije prikladno odjevena.
On je ve bio popio nekoliko pia, pa nije gubio mnogo vremena na to da nas
pozdravi prije nego to nam je poeo priati o nekima od svojih uvaenih gostiju.
Onaj tip kojega ste vidjeli sa mnom na stepenicama drma iza kulisa u Lufthansi.

Nekada je ivio u sobi preko puta mene, dok sam stanovao u onoj groznoj buhari u
Kohlmarktu. Naravno, sada je to jedna od najpomodnijih ulica u Beu. Dodo nas je uveo u
prostoriju u kojoj je svirao ciganski ansambl. Bilo je mrano; samo su svijee osvjetljavale
lica muziara i otkrivala ushiene izraze lica u publici.
Jesu li svirali arda? upitala je Gloria tako gorljivo da mi se odjednom otkrio
jedan novi aspekt njezine linosti.
Naravno, draga Zu odgovorio je stric Dodo.
Ba si se pametno sjetio dobacila mu je, zaboravivi na sve brige oko odjee i
frizure. Odjednom ga je poljubila i rekla mu neto na maarskome. Nasmijao se. Ja sam se
osjetio zapostavljenim.
Jeste li vi iz Budimpete? upitao sam ga, vie zbog razgovora nego to me zaista
zanimalo.
Svi Maari su iz Budimpete odvratio je.
Gloria je dodala:
Da, svi mi volimo Budimpetu. Pogledala je Dodoa i zamiljeno nastavila: Ima
pravo, svi se Maari u Budimpeti osjeaju kao kod kue.
ak i vi Cigani dometnuo je stric Dodo kad je polagana ciganska muzika ponovo
zasvirala, a Gloria se poela ljuljati u njezinu ritmu.
Je li vam Zu ikada gatala? upitao me.
Nije odvratio sam.
Na tarot karte?
Ne, Dodo javila se Gloria. Ponekad je bolje ne znati to kau karte.. Razgovor
o tome bio je zavren.
Jeste li jeli? upitao nas je.
Kad smo rekli da nismo jeli poveo nas je dolje, u kuhinju, gdje su se dva grozniava
kuhara upinjala da priprave pun stol egzotinih jela. Gloria i Dodo natjecali su se da mi kau
kako se zovu razliita jela i svaali se oko izvornih recepata. Kuao sam od svega. Govee
odreske u kiselom vrhnju, govei gula sa enjakom i obiljem crvene paprike. Bilo je
piletine pohane s mrvicama, kuhane svinjetine s hrenom i rijene ribe zainjene enjakom i
umbirom. Na takvu hranu nikada nisam nailazio u modernoj Maarskoj, gdje su kuhari
pravili mesne gulae posve bljutave i odmjeravali svaku porciju od vlade propisanim
kutlaama od po deset dekagrama.
Znai, svia vam se maarska hrana, ha? dobacio je Dodo.
Jedinu zaista dobru hranu u Maarskoj jeo sam u velikoj seoskoj kui nedaleko jezera
Balaton. Hrana je bila iz Kafera u Mnchenu, prokrijumarena preko granice. Moj domain
bio je trgovac na crnoj burzi koji je pukovnika iz Sigurnosti imao za poasnoga gosta. Ali,
kad je Dodo neto rekao onda su se svi s time morali sloiti, pa sam samo kimnuo glavom,
nasmijeio se, progutao hranu i sloio se, kad je rekao da Maari danas prokleto dobro jedu i
da Budimpeta naglo postaje mjesto kamo putuju gurmani.
Nakon jela odetali smo do mjesta gdje smo mogli udobno sjesti. Sobe su se bile
ispraznile, jer je ciganski ansambl privukao mnoge goste na kat. U kutu te sobe nalazio se
velik stol s posterima i brourama to su reklamirali novu knjigu s naslovom Prekrasni svijet
maarske kuhinje. Shvatio sam da nam je nemogui Dodo jednostavno pomogao da bez
pozivnice uemo na izuzetno raskonu izdavaku proslavu. Vidio me kako gledam izloene
broure i nasmijeio se, ne dajui nikakvo objanjenje. On je bio takav.
Konobar u elegantnom bijelom sakou sa zlatnim petljama na ramenima priao nam je

i ponudio kavu i male palainke punjene pekmezom. Dodo je odbio hranu, da bi mogao
nastaviti s priama o svojoj mladosti u Beu.
Gazdarica, podla i podmitljiva kao to to mogu biti samo beke gazdarice, imala je
jedan Schieleov portret u ugljenu objeen u kuhinji. U kuhinji! Iscijedila ga je od nekog
jadnika za neznatno mali dug. Nije znala ak ni cijeniti to to je dobro prola. Krava stara!
Stalno je govorila da bi radije imala jedan u boji. A sve te Schieleove slike u boji obojene su
akvarelom mnogo kasnije nakon to je crte dovren. Svakome tko ima imalo ukusa vie bi se
svidio taj istanan portret u ugljenu... mlada ena. Moda je to bila Schieleova ena Edith.
Naravno, to bi ga uinilo jo vrednijim. Trudio sam se da ga ne sluam. Jo je jedan
konobar uao u sobu. Dodo je urno ispio ostatak viskija i mahnuo rukom da mu donese jo, i
ne okrenuvi se da vidi je li konobar to opazio. To su bili dani! uzdahnuo je najzad, crven
u licu i teko diui. Nije bilo jasno odnosi li se to na Schieleovo vrijeme u Beu, ili njegovo
vlastito. Nisam pitao. Nije se moglo predahnuti od Dodoova nemilosrdnog brbljanja, i
poinjala me boljeti glava.
Ali, nije bilo izgleda da on uuti na due od trenutak ili dva. Dvostruki sko stigao je
u rekordnom vremenu, i Dodo je ve zapoeo slijedeu priu.
Bio je dobro podmazan kad se konobar vratio nudei po drugi put kavu, pa je
Dodoovo veselo raspoloenje prelo u njegov osebujni aljivi sarkazam naotren
neprijateljstvom. Spustio je teku aku na moje rame.
Mi, oni od nas koji smo imali ast raditi za vladu Njezina Velianstva u povjerljivim
i opasnim situacijama, znamo da srea voli hrabre. Je li tako, Bernarde, je li tako?
Ve je nekoliko puta dometao sline primjedbe u toku veeri, pa sam ovaj put odluio
ne pustiti ga da samo tako proe.
Nisam siguran da znam na to mislite odvratio sam. Gloria je pogledala njega, pa
mene, uvi ljutnju u mojem glasu.
Pametan terenski agent nee se zadovoljiti samo obinom plaom i velikim hvala.
Pametan terenski agent zna gdje moe doi do vree zlatnika i zna da ih ima jo tamo odakle
su doli. Shvaate?
Ne odgovorio sam.
Ponovo me udario po ramenu pokretom koji je vjerojatno smatrao bratskim.
Tako i treba. Ja nisam protiv toga. Neka promuurni ljudi zarade malo novca. To je
dobro i fer.
Ti misli na tatu? upitala je Gloria. I njezin je glas zvuao kao upozorenje, da je
bio dovoljno trijezan da to shvati.
Zaitao je kroza zube i protisnuo:
Duo, ono to su platili tvojem dragom ocu, i ono to sam ja dobio, je maji kaalj u
usporedbi s onim to snalaljivi znaju sakriti. Ako to dosad jo nisi otkrila, Bernard e ti
objasniti detalje.
Ja nikada nisam upoznao nijednog bogatog terenskog agenta priklopio sam.
Stvarno nisi, duo? Polagan, lukavi osmijeh ozario mu je cijelo lice.
Na to mislite? upitao sam.
Ako se eli praviti da ne zna o emu govorim, onda neka ti bude. Popio je svoj
viski, prolio malo niz bradu i okrenuo glavu.
Bolje mi recite ustrajao sam.
Dovraga! Veliki osmijeh. Ti i ta tvoja ena.
Ja i ta moja ena... to?

Hajde, hajde, duo. Znalaki osmijeh. Tvoja ena radila je u Operativnom, je li


tako? Bila je povjerenik nekakvog amortizacijskog fonda. Ona je nestala, a isto tako i sav
novac. Nemoj mi rei da i tebi nije dopala koja funta, ili da neto novca nisi spremio negdje
na ime djece.
Strie Dodo, sad je dosta otro je prosvjedovala Gloria.
Pusti ga da nastavi primijetio sam. Hou jo uti.
Poput lukave male ivotinje, gledao je sad jedno, sad drugo.
Berlin, Ku-Damm rekao je znaajno.
tos njim?
Schneider, Von Schild und Weber.
Zvui kao naziv banke primijetio sam.
I jest banka potvrdio je Dodo s velikim zadovoljstvom, kao da je ve neto
dokazao. I jest banka.
Pa to?
Hoe li da nastavim, duo?
Da, hou.
Weber, unuk prvoga kompanjona, obavlja specijalne financijske poslove za
britansku vladu. Odatle je doao tvoj novac. Qdrecitirao je to kao da ja od njega pokuavam
napraviti budalu.
Novac? Kakav novac? I kako sam doao do njega? upitao sam, sada ve uvjeren
da nije nita manje lud nego pijan.
Ti si potpisnik rauna.
Glupost.
To je injenica, i lako se moe dokazati ili opovrgnuti. Uao je konobar i stavio
tanjuri s okoladnim mentol-bombonima na stol. Dodo ih nije ponudio nama. Odmotao je
jedan, pomno ga pregledao i ubacio u usta.
Tko vam je sve to rekao? upitao sam.
Jo uvijek vaui bombon, Dodo je odgovorio:
Godinama poznajem mladoga Webera. Kad sam iz Uprave otiao u mirovinu,
Weberov otac mi je sve uredio.
Pogledao sam ga, pokuavajui mu proitati misli. vakao je bombon i zurio u mene
obnevidjelim oima.
Ti si stalno u Berlinu, dragi. Otii u Ku-Damm i porazgovaraj s Weberom.
Moda i hou.
Naravno, novac se dri u kratkoronim obveznicama. Tako oni to rade. Desetak ili
vie potpisnika rauna, ak toliko! Ali, moraju biti dva razliita potpisa. Ti i tvoja ena, na
primjer.
Desetak potpisa?
Nemoj se praviti tako naivan, duo. To je uobiajeni nain, svi to znamo. Nije vie
obuzdavao zlobu.
Lana imena? upitala je Gloria.
Nema potrebe koristiti se lanim imenima. Koriste se pravima. To sakriva svrhu
fonda, i raun sasvim otmjeno izgleda ako netko doe njukati. Pod uvjetom da potpisnici za
to ne znaju.

Moda je Bemardovo ime na taj nain i dospjelo onamo napomenula je Gloria


tiho. Oito je povjerovala Dodoovoj prii.
Dodove sitne oice gotovo da su hipnotizirale. Bilo je u njemu neeg zastraujueg,
nekog nagovjetaja zla.
Ako se ti nisi doepao dijela te love, onda su te stvarno preli, duo. Nasmijao se
dovoljno tiho da bi pokazao kako o toj mogunosti ne bi mnogo razmiljao. Zatim je
pogledao u Gloriju, pozivajui je da uiva u zabavi. Kad je odvratila pogled, uzeo je svoje
pie i sasuo niz grlo dobar gutljaj. Moram ii dodao je. Moram ii.
Ja nisam ustao. Pustio sam staru budalu da, ljuljajui se, ustane i odtetura prema
vratima. Gloria i ja sjedili smo utei nekoliko minuta. Napokon je, zacijelo pokuavajui me
umiriti u vezi s Dodoovim napadom, rekla:
Veeras je bio smijeno raspoloen.
A meni je ba i bilo do smijeha odvratio sam.


Dan prije nego to sam trebao u redovni posjet Berlinu nazvao me Werner i pitao
dolazim li samo s runom prtljagom. I dolazio sam tako. Takvi posjeti zahtijevali su samo
torbu za spise dovoljno veliku da se u nju uguraju jo i pidama i brijai aparat.
Bi li mi mogao donijeti paket? Ne bih te to traio, ali Ingrid je hitno potreban.
Ingrid? upitao sam. Kojoj Ingrid?
Ingrid Winter. Lislinoj neakinji. Ona mi pomae u hotelu.
A, jeli?
Bit e teak dodao je ispriavajui se. To su zastori iz robne kue Peter Jones,
na Sloane Squareu. Ingrid kae da uzorke kakve eli ne moe dobiti nigdje u Berlinu.
Dobro, Wernere. Ve sam pristao.
ekaj samo da vidi hotel. Gotovo sve se promijenilo, Bernie. Nee ga moi
prepoznati.
O, boe dragi, pomislio sam.
A kako Lisl podnosi sve te promjene?
Lisl? ponovio je Werner, kao da se ne moe odmah sjetiti tko je Lisl. Lisl kae
da je prekrasno.
Zaista?
Ne bismo uinili nita to se Lisl ne svia, Bernie. Pa zna to. To i radimo zbog Lisl,
zar ne?
I Lisl se to svia?
Naravno da joj se svia. Upravo sam ti rekao da joj se svia.
Vidimo se sutra, Wernere.
I velik je.
Ne brini, Wernere. Rekao sam da u ga donijeti.
Ako ti hoe naplatiti carinu, plati. Ingrid hoe da ljudi ponu ivati zastore.
Dobro.
Hoe li prespavati? Ovdje? Imamo sobu.
Hvala, Wernere. Da, volio bih.
Ingrid kuha izvrstan HoppelPoppel.
Nisam jeo HoppelPoppel dvadeset godina napomenuo sam. Pravi Hoppel
Poppel.
Sa svjeim travama rekao je Werner. U tome je tajna. Svjea jaja i svjee trave.
Zvui kao da ti Ingrid ne smeta primijetio sam.
A, ne odvratio je Werner. Uope ne smeta.
Prokleo sam i Wernera, i Ingrid i rolu tkanine za zavjese prije nego to sam stigao na
BerlinTegel. Carinik me promatrao kako se muim s tim, i samo se nacerio. U Berlinu su
ak i carinici humani.

Werner se namuio da je smjesti na stranje sjedalo svojeg posve novog silver 7


BMW-a, ali je naposljetku kraj role ipak virio kroz otvoreni prozor.
To nisi ti, Wernere napomenuo sam kad se uz grmljavinu otisnuo u promet,
drskom spretnou za koju nikada nisam saznao da je posjeduje. U ovako sjajnom,
elegantnom i brzom automobilu. Ne lii na sebe, Wernere.
Promijenio sam se, Bernie naglasio je.
Zato to vodi hotel?
Tako je. Zato to vodim hotel. I nasmijeio se na neku tajnu alu, krivudajui kroz
prometnu vrevu Zapadnog Berlina u te jutarnje sate. Grijanje je radilo, a iznad nas su se
nadvili sivi oblaci i stala je padati kia. Berlinci su jo uvijek nosili zimsku odjeu. Proljee u
Berlinu ne uri.
Ostavio me pred uredom Franka Harringtona. Kad sam stigao, poeo sam raditi, da
zaradim plau. Frank i nekoliko njegovih starijih ljudi prolazili su sa mnom najnovije
direktive iz Londona. Svakih nekoliko minuta zauo bi se neki uzvik ili otar udah kad bih
iznio neku naroito nepraktinu ili nerazboritu ideju to ju je domislio Odbor u londonskoj
centrali. Ja sam bio tamo samo da primim prvi nalet prigovora terenske jedinice, i svi prisutni
priznavali su mi takvu ulogu. Zato sam se smijeio, slijegao ramenima, vrpoljio i vrdao dok
su me po glavi udarali opravdanim prigovorima. Napokon je igra zavrila, mogli smo ostaviti
svoje uloge, i bilo mi je doputeno da ponovo budem ugodnija osoba, Bernard Samson, bivi
agent berlinske terenske jedinice.
Bilo je osamnaest i trideset kad sam zavrio s poslom. Kia je bila pala i jenjala, ali
jo je uvijek sipilo. Uredi su se ispraznili, a ulice su bile pune ljudi. Poput platnenih rijeka,
sjajne boje bljetavih reklama odraavale su se na mokrim plonicima. Automobil me
odvezao do hotela Lisl Hennig. Kad sam iziao iz automobila, stao sam na kiu i zabrinuto
pogledao fasadu, ali ma kakve promjene da je Werner proveo, nisu se mogle vidjeti s ulice.
Bila je to ista stara kua koju sam poznavao cijelog ivota. Sve te kue u Ku-Dammu, u
blizini kolodvora Zoo, bile su jednake. Na prijelazu stoljea graevinski pekulanti podigli su
ih za bogate biznismene skorojevie, pa su ukrase, bradate bogove i prsate nimfe, odabrali iz
kataloga oni koji su htjeli da im kua izgleda drugaije od ostalih. Neki od tih ukrasa bili su
groteskno naglaenih proporcija.
Otad su artiljerija Crvene armije i angloameriki bombarderi pridodali jo i svoje
ukrase zgradama Berlina, tako da je fasada Lisline kue bila oguljena i okrhana ospicama
rapnela. Nakon to su borbe prestale, krov je bio obnovljen, a zid oko ukraenih prozora na
gornjemu katu bio je loe i na brzinu pokrpan. Pravi popravci kasnili su ve etrdeset godina.
Gurnuo sam teka vrata i uspeo se prednjim stubitem. Sag je bio nov, bogato crvene
boje rubina, a mjedeni rukohvat tako ulaten da je sjajio poput zlata. Iznad stubita visio je
blistav kristalan luster, a brojna ogledala na zidovima bila su tako ista da su tisuu puta
odraavala moj lik. im sam zakoraio uza stube, zauo sam klavir. Zagrli me, divna
moja..., a zatim iznenadni slap improviziranih harmonija. Bio je to Werner za klavijaturom.
Prepoznao bih njegov mek, vreo stil bilo gdje. Werner kao da je doivljavao svojevrsno
oduhovljenje kad bi sjeo za klavir.
... Moja nezamjenjiva. Netko je bio pomaknuo veliki klavir, tako da se sada nalazio
u sredini salona. Osim toga, ili je bio obojen u bijelo, ili je to bio nov klavir. Bili su tu i
udobni naslonjai od smee koe. I sve Lisline potpisane fotografije koje su joj davno za
uspomenu dale znamenite linosti Berlina stajale su oiene i drugaije posloene, jedna
blizu druge, i prekrivale su cijeli zid. Koga tu sve nije bilo? Bili su tu Einstein, Furtwngler,
Strauss, Geobbels, Dietrich, Piscator, Brecht, Weil, a fotografije su bile potpisane s pretjerano
srdanim posvetama Lisl ili njezinoj majci, Frau Wisliceny, koja je nekada glumila domaicu

cijelome Berlinu.
Nije se moglo vidjeti mnogo gostiju u hotelu. Samo etvorica Danaca koji su ivo
avrljali kao da ne uju glazbu, i suhonjavi par koji je sjedio za ankom pijui arene koktele
i ljutito zurei jedno u drugo. Nakratko sam ugledao Ingrid Winter koja je silazila stubama
drei pladanj. Bila je obuena u jo jednu od svojih haljina u stilu farmerove ene koja ide u
crkvu. Ova je imala visok ipkasti ovratnik i suknju dugu do glenjeva. Nasmijeila mi se.
Werner je podigao pogled s klavijature. Ugledao me i prestao svirati.
Bernie! Rekao sam ti da telefonira. Mislio sam otii po tebe. Strano pada kia...
pogledao je moj mokar kaput.
Frank je uredio da me dovezu.
Sa svoje stolice u kutu Lisl je carski doviknula:
to radi, Bernd? Doi i poljubi svoju Lisl! Imala je snaan glas, ma kako da je
bila slaba. Nosila je iroku crvenu haljinu. Lice joj je bilo paljivo naminkano i imala je
umjetne trepavice kojima je treptala poput neke kolarke. Kad sam se nadvio nad nju, miris
parfema bio je gotovo nepodnoljiv. Kaput ti je mokar, Bernd rekla je. Skini ga. Reci
Klari da ga osui u kuhinji.
Dobro je, Lisl odvratio sam.
Uini kako ti kaem, Bernd. Nemoj biti tako tvrdoglav. Skinuo sam kaput i dao ga
staroj Klari koja se pojavila niotkuda.
A onda sii u kotlovnicu. Crpka opet gnjavi. Rekla sam im da si je ti uvijek znao
popraviti.
Pokuat u obeao sam, ne ba uvjeren u to. Lisl je bila odluila vjerovati da sam
ja proveo djetinjstvo inei sva mogua mehanika uda s prastarim elektrinim instalacijama
i grijanjem. Naravno, to nije bila istina. Ideja da e Bernd to popraviti bio je nain Tante Lisl
da to je due mogue odloi neizbjenu zamjenu stare i pokvarene mainerije.
Hotel izgleda divno, Lisl.
Promrsila je neto kao da me nije dobro ula, ali smijeak sa strane koji mi je uputila
bio je dovoljan da vidim koliko je zadovoljna Wernerovim preinakama.
Zaista nisam mogao oekivati da u crpku izlijeiti od kronine aritmije: bila je
previe bolesna. Werner je sa mnom poao u kotlovnicu u podrumu, pa smo pregledali
razuzdanu staru ivotinju oljutene izolacije, s koje je kapala hra. Pokuavajui opravdati
Lislino povjerenje u mene kucnuo sam po brojanicima, udario po crpki i stalno pipao tople
cijevi koje su trebale biti tako vrue da mi spale kou.
Ne radi se samo o kotlu. Cijeli sistem grijanja treba obnoviti rekao je Werner.
Ali, molim boga da izdri do slijedee godine.
Da odvratio sam. Nastavili smo gledati u njega, nadajui se da e odjednom
oivjeti. Zatim nam se pridruila Ingrid Winter. Nita nije rekla. Samo je stajala s nama,
zurei u kotao. Kradomice sam je pogledao. Bila je ona lijepa ena, divne puti i bistrih oiju
koje bi zasjale kad te pogledala. Zraila je tihim profesionalnim samopouzdanjem koje se
ovjek nada vidjeti kod medicinskih sestara.
Ne samo zbog novca objasnio je Werner, nikome naroito.
Morat emo mijenjati sve cijevi i radijatore. U svim sobama e biti praine i buke.
Ako to radimo zimi, morat emo posve zatvoriti hotel...
Zar ne bi mogao najprije zamijeniti kotao? predloio sam.
A onda mijenjati cijevi i instalaciju dio po dio?
Vodoinstalater kae da ne moemo odgovorio je Werner. Znao je da ja nemam

pojma o takvim stvarima, a po njegovu sam pogledu shvatio da on ima. Takav kotao kakav
nama treba za sve te nove kupaonice ne moe funkcionirati sa starim cijevima. Previe su
stare.
Ingrid Winter je primijetila:
Moda bismo trebali razgovarati s drugim inenjerom za centralno grijanje,
Wernere.
Imala je mek junobavarski naglasak, ne jedan od onih sirovih, seljakih naglasaka;
samo je malo ralala. Ali, bilo je neega u glasu Ingrid Winter, neke lagane intonacije ili
tona, to me natjeralo da pogledam u Wernera. Zurio je natrag u mene i uputio mi isti onakav
neveseo osmijeh kakvoga se sjeam jo iz naih kolskih dana, Werner mi se jednom bio
povjerio kako je to njegov tajnoviti izraz lica, no osmijeh krivca bio bi bolji opis.
Werner je ustrajao:
Stari Heinmuller vrlo dobro poznaje sistem grijanja, Ingrid. On i njegov otac su ga
ponovo osposobili nakon bombardiranja u ratu.
Moramo neto uiniti, Wernere, dragi dometnula je, i ovaj put nije mogla prikriti
intimnost u glasu. Izmeu njih je postojala ona intuitivna simpatija i preutno
sporazumijevanje za koju je Goethe domislio kovanicu Wahlverwandtschaft.
Dok smo sami, Ingrid, ispriaj Bernieju o onome Maaru. Dodirnuo joj je ruku.
Reci mu to si meni ispriala, Ingrid.
Oklijevala je, a zatim rekla:
Moda nisam trebala nita rei... ali neku veer priala sam Werneru o majci i o
onome groznom Maaru koji ivi blizu nas.
Dodou? upitao sam.
Da. Zove se Dodo.
tos njim?
On je patetini ovjeuljak odvratila je Ingrid. Nikada ga nisam voljela. Da ga
majka barem nije pozivala u kuu. Uvijek me je odmjeravao. Zastala je i zagledala se
izbliza u izolaciju na cijevima kotla. Trebalo bi ga oistiti napomenula je. Mrzim
prljavtinu.
Kad je posljednji put ien i servisiran? upitao sam. inilo se da joj je neugodno.
Htio sam joj dati vremena da se pribere. Sjeam se da je jednom doao neki momak,
zamijenio slavinu ili tako neto, i sve je opet savreno proradilo.
Pokuali smo sa slavinama dometnuo je Werner nestrpljivo. Obratio se Ingrid:
Kai Bernieju to su rekli za njegova oca. I tvojeg oca. Bolje je da zna.
Ingrid me pogledala, oito ne elei mi nita rei.
Volio bih uti, Ingrid dodao sam, pokuavajui joj olakati situaciju.
Sjeate li se to sam vam rekla kad ste posjetili moju majku?
Da.
Uznemirila sam vas. Znam da jesam. Oprostite.
Nije vano.
Veinu onoga to znam doznala sam od Dodoa, a on nije pouzdan izvor.
Svejedno mi recite.
Sve to nam je ikada slubeno saopeno jest da je Paul Winter ubijen nakon
zavretka rata. Pri sluajnoj pucnjavi.
Od Amerikanaca dometnuo je Werner.

Pusti da ja ispriam, Wernere.


Oprosti, Ingrid.
Rekli su da je pokuavao pobjei nastavila je. Ali, to uvijek kau, zar ne?
Da potvrdio sam. Uvijek to kau.
Dodo je ponovo potegao to pitanje. Stalno je gnjavio majku s tim. Vjerojatno znate
kako on brblja. Sluala ga je. On je bio nacist, zato se tako dobro slae s majkom.
Nacist? primijetio sam.
Werner je pojasnio:
Radio je za Gehlena. Abwehr ga je regrutirao s Bekog sveuilita. Kad je rat
zavrio i kad je Gehlen poeo raditi za Amerikance, Dodo je radio za Langea.
Pogledao sam Wernera pokuavajui pogoditi kako se moj otac uklapao u sve to.
Werner se nervozno nasmijeio, pitajui se da li treba nainjati temu mojega oca. Ingrid je
nadodala:
Dodo uvijek pravi probleme. Neki ljudi su takvi, zar ne? Gledala me je oekujui
odgovor, pa sam kimnuo glavom. Nastavila je: On je poremeena, bolesna osoba. Previe
pije, pa onda pone cmizdriti nad sobom. Pun je samosaaljenja. Maari imaju najviu stopu
samoubojstava na svijetu, etiri puta veu nego Amerikanci, koja je jo uvijek u porastu.
Ingrid je uutjela, oito se sjetivi da je i Gloria Maarica. Pocrvenjevi od neugode okrenula
se natrag prema kotlu i dometnula: Mogli bismo ga oistiti i servisirati, pa da vidimo to e
biti. ak i dok crpka stalno radi voda se ne zagrije.
Lisl je trebala staviti veu crpku kad ju je popravljala napomenuo sam. Ispruio
sam obje ruke i dvaput lupnuo o kotao, ohrabrujui ga, kao to bi neki napuljski vodnik
potapao po ramenima ovjeka kojeg alje na opasan zadatak. Nita se nije promijenilo.
Na trenutak sam pomislio da je odluila da vie nita ne kae, a zatim je nadodala:
Dodo je nagovarao moju majku da tui Ameriku vojsku.
To i lii na Dodoa primijetio sam.
Da dobije odtetu za smrt Paula Wintera. Bio je to nesretni sluaj, pucnjava.
Sada je malo kasno, zar ne? A i ini mi se da ste rekli da su ga ustrijelili kad je
pokuao pobjei napomenuo sam.
Ingrid je kazala da su Amerikanci to naveli kao izgovor.
Dodo je majci rekao da bi Amerikanci platili mnogo novca. Istakao je da oni ne bi
htjeli da se povue to pitanje.
Progunao sam neto, izraavajui svoje sumnje u Dodoovu teoriju.
Moj stric Peter bio je pukovnik u amerikoj vojsci. I on je tada ubijen. Dodo kae da
su bili na tajnom zadatku.
Upitao sam:
Kakve sve to ima veze s mojim ocem?
On je bio tamo odgovorila je Ingrid.
Gdje? htio sam znati.
U Berchtesgadenu odvratila je Ingrid. Istragom je ustanovljeno da je on ubio
Paula Wintera.
Mislim da ste se zabunili prosvjedovao sam. Werner je poznavao mojega oca.
On e vam rei... svatko e vam rei... slegnuo sam ramenima. Moj otac nije bio vojnik
koji je pucao. Radio je u obavjetajnoj slubi.
On je ubio Paula Wintera zakljuila je Ingrid hladno i mirno. Paul Winter je bio

ratni zloinac... barem navodno. Va je otac bio oficir na dunosti u vojsci koja nas je
pobijedila. Vjerojatno je to zatakano. Takve se stvari dogaaju u ratu.
Nita nisam rekao. Nisam imao to rei. Ona je oito vjerovala u ono to je ispriala,
ali nije se ljutila. Bilo joj je vie neugodno, nego to je bila ljuta. Vjerojatno se nije sjeala
svojega oca. On je za nju bio samo ime, pa je tako o njemu i govorila.
Kad se inilo da mi Ingrid ne eli vie ispriati, Werner je nastavio:
Dodo se posluio amerikim Zakonom o slobodi informiranja i pregledao ameriku
vojnu arhivu. Nije naao mnogo, osim da su jedan ameriki pukovnik i jedan njemaki civil,
obojica s prezimenom Winter, poginula od rana zadobivenih pucanjem. Bila je no i padao je
snijeg. Istrani sud zabiljeio je to kao nesretni sluaj. Nitko nije kanjen.
Jeste li sigurni da je moj otac bio tamo? Berchtesgaden je bio u amerikoj zoni.
Zato bi moj otac bio s Amerikancima?
Kapetan Brian Samson pojasnila je Ingrid. On je dao iskaz u toku istrage. Iskaz
pod prisegom, i jo je navedeno mnogo drugih dokumenata, ali Dodo nije mogao dobiti
prijepis.
Werner je dometnuo:
Taj prokleti Dodo je opasna mala svinja. Ako odlui praviti probleme...
Nije zavrio. Nije ni morao. Werner me je dovoljno dobro poznavao da procijeni
koliko bi me bilo kakva mrlja u karijeri mojega oca boljela.
Ja se nisam posvaao s Dodoom rekao sam.
On ima neto protiv vas napomenula je Ingrid. Nakon to ste ga posjetili, doao
je k mami. Dodo vas zaista mrzi.
Zato bi me mrzio?
Ona je Maarica, zar ne?
Da, Maarica je potvrdio sam.
A Dodo je blizak prijatelj njezine obitelji ustvrdila je Ingrid s odlunom
konanou kojom ene navode takve odnose. Za njega ste vi nametljivi strani uljez...
Nije dovrila reenicu. Nije bilo potrebno. Kimnuo sam glavom. Ingrid je imala pravo i ja
sam znao to slijedi. Lako sam mogao vidjeti sebe kao sredovjenog pohotnika koji
iskoritava nevinu mladu djevojku. To je bilo vie nego dovoljno da potakne na akciju labilnu
osobu kakva je bio Dodo. A da je bilo obrnuto, da je taj grozni Dodo ivio s mladom keri
jednoga od mojih starih prijatelja, i ja bih bio ljut. Bezgranino ljut.
Da sloio sam se.
Uvijek moemo na struju primijetila je Ingrid.
Je li? odvratio sam.
Zagrijati vodu pojasnila je Ingrid. Mogli bismo ak u svaku kupaonicu postaviti
male elektrine grijalice. Tako bi se voda iz kotla koristila samo za kuhinju.
Bio sam bijesan zbog nepravednosti svega toga. Pogledao sam kotao i dvaput ga
udario nogom u mjesto gdje voda ulazi u crpku. Nita se nije dogodilo pa sam udario jo
jednom, jae. Zazujao je. Ingrid i Werner pogledali su u mene s novim potovanjem.
Trenutak-dva gledali smo da vidimo hoe li i dalje raditi, a Werner ga je pipnuo da vidi hoe
li se opet zagrijati. Zagrijao se.
Kako bi bilo da neto popijemo? predloio je Werner.
Ve sam mislio da me nikada nee to pitati dometnuo sam.
A onda e nam Ingrid skuhati HoppelPoppel. Ve je sve priredila. Kuha ga na

masti od guje peenke.


Ako se elite oprati ili bilo to, u vaoj kupaonici na katu bit e mnogo tople vode.
Dolazi ravno iz spremnika.
Hvala, Ingrid.
Vaa je soba ista kakva je i bila. Werner ju je htio preurediti i staviti novi namjetaj
da vas iznenadi, ali ja sam rekla da je bolje da prije svega upitamo vas. Rekla sam da e vam
se moda sviati upravo ovakva kakva jest. Pogledala me i na licu joj je pisalo kako joj je
ao to je morala saopiti neugodnu vijest Wernerovu prijatelju.
Svia mi se kakva jest priznao sam.
Ljubazno od vas to ste donijeli materijal za zastore. Werner je rekao da se neete
ljutiti.
Na masti od guje peenke, ha? dobacio sam. Vi ste strana enska, Ingrid!
Werner se nasmijeio. Mnogo se smijeio u posljednje vrijeme.


Vrativi se u London sa zlobnim, pijanim Dodoovim klevetama koje su mi jo uvijek
zvonile u uima, ostavio sam poruku Cindy Prettyman ili Matthews kako se, unato tome to
je primala Prettymanovu mirovinu, odluila zvati. Gotovo odmah se javila. Oekivao sam da
e se ljutiti to joj se nisam ranije javio, ali nije me zbog toga optuila. Bila je ljubazna i
dobre volje. U petak naveer e joj odlino odgovarati. U hotelu u Bayswateru? Kako god ti
eli, Cindy. Prije nego to sam spustio slualicu, uo sam kako je u njoj zatulilo. Znai,
otila je iz ureda i nazvala me iz telefonske govornice. Iz govornice? I hotel u Bayswateru?
Pa, Cindy je uvijek bila pomalo udna.
Morao sam razgovarati s njom. Zbog Dodoovih razliitih bombi, bile one istinite ili
posve besmislene, to je bilo jo hitnije. A krasni mali zadaci kao to je zabadanje nosa u
kakljivo carstvo Schneidera, Von Schilda i Webera najbolje su se mogli obaviti posredstvom
iroke lepeze anonimnih usluga Ministarstva vanjskih poslova, bolje nego unutar zatvorenoga
kruga moje Uprave, gdje bi svi znali ili nagaali da sam ja traio informacije. Morao bih se iz
toga izvlaiti uz mnogo objanjavanja, ako se Dodoove udne tvrdnje pokau tonima.
Mrzim i samu pomisao na to da e se povjeriti toj eni izjasnila se Gloria kad
sam se te veeri vratio kui. Ona je tako... zastala je da smisli pravu rije ...
hladnokrvna.
Je li?
Kad e se sastati s njom?
U petak naveer, poslije posla.
Mogu li i ja s tobom?
Naravno.
Smetala bih.
Ne, doi. Nee oekivati da ostanem na veeri. Rekla je da emo se nai na piu.
Paljivo sam promatrao Gloriju. Za svih naih godina provedenih zajedno, moja ena Fiona
nikada nije pokazala ni trag ljubomore ili sumnje, ali Gloria je pomno prouavala svaku moju
poznanicu kao potencijalnu ljubavnicu. Posebno je ispitivala motive slobodnih ena, i onih iz
moje prolosti. U svakom od tih pogleda Cindy se inila velikom prijetnjom.
Ako si siguran da neu smetati dodala je Gloria.
Moda e morati zatvoriti ui upozorio sam je. Naravno, mislio sam na to da e
se govoriti o stvarima koje bih ja kasnije mogao slubeno zanijekati, koje bi i Cindy kasnije
mogla zanijekati i koje bi Gloria, ukoliko i ona bude prisutna, morala biti spremna zanijekati.
I to pod prisegom.
Mislim da je Gloria shvatila.
Otii u na WC, i tako joj pruiti priliku da ti kae to god povjerljivo hoe.
Na kraju je Gloria odluila da ipak nee sa mnom. Pretpostavljam da je samo htjela
vidjeti hou li ja to odbiti, i na koji nain. Znao sam da me na takve male probe stavlja
zbog svoje nesigurnosti. Ponekad sam se pitao je li i njezin plan da ode na sveuilite samo
kunja koja bi me trebala natjerati na to da joj ponudim brak.
I tako sam u petak uveer otiao da se sastanem s Cindy. Tako je bilo i bolje. Cindy
nije bila najbolje raspoloena. Bila je uzrujana, a ne bi je oraspoloilo da je vidjela Gloriju
kako dolazi za mnom. Cindy ju je smatrala vrlo mladom dravnom slubenicom koja se

poput uljeza umijeala u staro prijateljstvo koje smo nekada dijelili.


Cindy je Gloriju nazivala tvoja plavokosa epizoda. To je ukratko govorilo to ona
misli o toj vezi; o njezinim sudionicima, njezinoj neprimjerenosti, njezinoj povrnosti i
njezinoj prolaznosti.
Preutio sam to. Ona se nasmijeila tako da naglasi i ono to je rekla, i injenicu da
sam ja taj njezin sud pasivno prihvatio. Cindy je bila privlana ena, seksi onako kao to su to
ponekad zdravlje i energija. Ali, nikada nisam zavidio Jimu. Cindy je bila previe neiskrena,
voljela je manipulirati ljudima i nisam znao izlaziti s njom na kraj.
Bila je u sobi na drugome katu, sjedila na krevetu i puila. Pokraj nje stajali su na
pladnju vr s ajem, mlijeko i alica, samo jedna alica, i velika pepeljara s natpisom Martini,
s mnogo opuaka koji su bili umrljani ruem. inilo se da je Cindy odustala od toga da se
odvikne od puenja. Upitala me hou li neto popiti. Trebao sam odbiti, ali rekao sam da u
popiti sko i dao joj kutiju s fotografijama grobnih natpisa i pokuajima deifriranja, ili bolje
reeno, pokuao sam joj je dati. Odmahnula je rukom povijenih prstiju, kao da je umorna od
ivota.
Neu je.
Gloria je rekla...
Predomislila sam se. Zadri je.
Unutra nema niega to bi razjasnilo neto o Jimu ili njegovu poslu rekao sam joj.
Dajem glavu da je tako.
Slegnula je ramenima i dotaknula kosu.
Izgubili smo mnogo vremena dok nam hotelsko osoblje nije donijelo pie, i dok smo
ekali nismo razgovarali ni o emu posebnom. Za mene to ba nije bio ugodan veernji
izlazak. Cindy je bila izabrala mjesto sastanka: The Grand & International, otrcan stari hotel
na sjevernom dijelu Kensington Gardensa, sakriven iza kineskih restorana na Queenswayu.
Ona se pobrinula da rezervira sobu, plati unaprijed, useli bez prtljage i primi mukoga
posjetioca na otprilike sat vremena. Pogledao sam je, u njezinu elegantnom zeleno-crnom
kariranom sakou i suknji od iste tkanine. Imitacija bunde osrednje kvalitete bila je baena
preko kreveta. Ona nije bila visoka i elegantna poput Glorije, ali imala je lijepo tijelo, a nain
na koji se bila protegnula na jastucima naglaavao je to to je mogue vie. Pitao sam se to
su o njoj mislili dolje, na recepciji. Ili su recepcionari u ovome dijelu grada prestali
razmiljati o svojim gostima?
Bila je to vjerojatno jedna od njihovih najboljih soba, ali u svakom sluaju bijedna.
Ogledalo upljuvano od muha nalazilo se nad napuklim umivaonikom od plavoga porculana.
Krevet je bio velik, s tapeciranom daskom povrh glave i sivom posteljinom. Cindy je rekla da
je ta soba prigodno anonimna, ali mislim da je ona anonimnost brkala s neudobnou, kao i
mnogi drugi. Ali, ako je G & I, spoj dvaju viktorijanskih monolita, bio mjesto na kojem za
Cindy nije bilo opasnosti da sretne nekoga poznatog, isto se nije moglo rei i za mene.
Bio sam na tome mjestu mnogo puta. Donio sam prekrasan stari automatski pitolj
sauer u bar tog hotela jo 1974. godine. Prodao sam ga ovjeku koji se zvao Max i koji mi je
spasio ivot pri mojem posljednjem ilegalnom prijelazu granice. Bio je to dobar mali
pitolj, izlizan, ali malo koriten. U to vrijeme njegova automatika bila je bolja od bilo ega
drugog proizvedenog, ali rekao bih da ga je Max odabrao zato to je taj pitolj za vrijeme rata
bio omiljeno oruje visokih njemakih oficira. Max je, kao to svi znaju, bio antinacist, ali je
jako cijenio njihov izbor oruja.
Teko da bi i dan proao, a da se nisam sjetio Maxa. Poput Dodoa, i on je bio jedan od
Kobyjevih Prusa, u ovome sluaju ameriki Prus, jer je Max bio jedan od onih neobinih

ljudi koji lutaju iz mjesta u mjesto, s posla na posao. I nekako su gradovi u koje dou uvijek
arita sukoba, poslovi koje pronau su uvijek grubi i opasni, a obino i ilegalni. Ali, Max je
bio razliit od svih drugih, bivi njujorki policijski detektiv koji se nervirao i brinuo za
svakoga s kime je radio, naroito za mene, najmlaega u njegovoj ekipi.
Max je imao nevjerojatno pamenje za poeziju, a citati su mu varirali od Goethea do
libreta Gilberta i Sullivana. Obino sam i ja znao Goetheove stihove koje je navodio: Kennst
du das Land, wo die Zitronen bluhn?, ali uvijek sam ga pamtio po Gilbertu:
Kada glava boli, snu na oi ne da,
i od bola stranog odmora ti nema;
Tad olakaj sebi,
ne birajui rijei;
nitko nema pravo da si prostak rei.
Naravno, pjevao je s podrugljivim arom, jer Max nije bio nekritini oboavalac
britanskih saveznika.
Jer, mogao je biti Rus,
Francuz, Turin ili Prus,
Il moda Talijan!
Al. unato iskuenju svom,
da pripadne narodu drugom,
on ostaje Englezom!

Neke Gilbertove fraze bile su previe zamrene za Maxa. Kako sam bio jedini Englez
s kojim se Max redovito viao, od mene je oekivao da mu odgonetnem sve britanizme i
objasnim takve neobjanjive gilbertovske fraze kao, na primjer, A Sewell & Cross young
man, A Howell & James young man. Jadni Max, nikada nisam za njega otkrio to znae.
A ipak, u samome Maxu nije bilo niega neobjanjivog. On je sam sebi bio najgori
neprijatelj, ako je bilo vjerovati mojemu ocu, ali moj otac je mrzio Maxa. Zapravo, mrzio je
Langea Kobyja i sve koje je nazivao amerikim pljakaima u Berlinu. Zato se moj otac
drao daleko od njih.
Slua li ti mene, Bernarde? trgnula me Cindy iz mojih uspomena.
Da, Cindy, naravno. Vjerojatno nisam dovoljno esto kimao glavom i smijeio se
sluajui njezino avrljanje.
Idem u Strasbourg izustila je odjednom, i privukla svu moju pozornost. Jo uvijek
s cigaretom u ruci, napravila je pokret ostavljajui uzak trag dima. Zatim je dotaknula kosu;
bila je sjajna i kovrava, kao da ju je netom dotjerala kod frizera. Njezina kosa je uvijek tako
izgledala.
Na odmor?
Boe blagi! Ne budi glup, Bernarde. Tko bi iao u Strasbourg na odmor? Mahnula
je cigaretom po zraku, i dugaak tapi pepela pao je na pokriva na krevetu.
Poslom?
Ne budi tako ogranien, Bernie. Tamo je taj prokleti Evropski parlament, zar ne?

Kao da je ljutita zbog uprljanog pokrivaa ugasila je cigaretu u pepeljari, stisnuvi je za


kaznu tako da se izobliila i ostala povinuta i pokidana.
I za njih e raditi? Pitao sam zato mi to, dovraga, nije ranije spomenula, dok
smo razgovarali o vremenu i kako je teko bilo dobiti karte za Kraljevsku operu ako nisi imao
vezu. Ali, tada sam shvatio da mi to nije eljela rei dok ne dobijem pie.
Plaa je fantastina, a kuu u Londonu u lako prodati. Agent za trgovinu
nekretninama dat e oglas u novine slijedee nedjelje. Kae da e ljudi nahrupiti da je kupe.
Rekao je da bi za nju mogao dobiti petnaest tisua vie kad bih uloila malo novca u kuhinju i
kupaonicu, ali jednostavno nemam vremena.
Shvaam.
Ti nisi zainteresiran, pretpostavljam?
Zato?
to je s tobom veeras, Bernie? Jesi li zainteresiran da kupi moju kuu? Radije bih
da je kupi neki prijatelj.
Upravo sam preselio odvratio sam. Ne bih mogao ponovo podnijeti svo to
pakiranje i raspakiravanje.
Da. Zaboravila sam. Ti si zaljubljen. Ja ne bih mogla ponovo ivjeti u predgrau. To
je polagana smrt.
Da, pa, meni se ne uri dometnuo sam. Osjeao sam kao da me upravo na brzinu
zviznula u eludac. Doao sam ovamo vjerujui da je Cindy jo odlunija prodrijeti do dna
tajne, a sada sam otkrio da ju je zanimalo samo da proda svoju prokletu kuu. Oprezno, ne
spominjui Dodoa, rekao sam: Mislim da sam moda neto otkrio u vezi s onim njemakim
bankovnim raunom.
Poela je prekapati po skupoj torbici od krokodilske koe koju je uvijek imala uza se.
Dobro izustila je gledajui dolje, u torbicu i pokazujui malo, ili nimalo zanimanja
za ono to sam moda otkrio.
Ustrajao sam.
ujem da je otvoren u banci Schneider, Von Schild i Weber. Otkrio sam je u
berlinskom telefonskom imeniku. Moramo doznati jo pojedinosti.
Ja sam od kraja slijedeeg tjedna u Strasbourgs Iz torbice je izvukla kutiju cigareta
i zlatan upalja.
To je prokleto brzo.
Polako je upalila cigaretu, otpuhnuta dim u zrak i dodala:
Sir Giles me je upisao.
Creepy-Pox opet u akciji.
Ukoeno se nasmijeila da mi pokae kako to ne smatra smijenim, ali nisam htio
tome pridavati znaaja.
To je premija od posla. Odjednom se ukazalo prazno mjesto. Zato sam ga dobila.
Momak koji je tamo radio obolio je od AIDS-a. Dvojica drugih u najuem izboru za taj posao
imaju obitelj i djecu koja idu u kolu. Nisu htjeli preseliti tako brzo. Ne, ja slijedeeg tjedna
moram biti tamo.
Progutao sam ljutite rijei koje su mi najprije pale na pamet i rekao:
Ali, kad smo proli put razgovarali rekla si da te nitko nee natjerati da uuti. Rekla
si da nee pustiti da to proe samo tako.
Ja moram ivjeti svoj ivot, Bernarde.

I sada hoe da ja sve zaboravim?


Ne vii, Bernie. Mislila sam da e ti biti drago i da e mi poeljeti sreu. Ja neu
tebi govoriti to da radi, Bernie. Ako eli nastaviti i rijeiti svoju zagonetku, ja te neu
zaustavljati.
Nastavio sam strpljivo i tiho:
Nije to zagonetka, Cindy. Ako je to ono to ja mislim da jest, a oboje mislimo da je
to to, onda je rije o najveem KGB ovu prodoru u nau Upravu u povijesti.
Je li? ivo joj se fukalo. Kao da sam razgovarao s nepoznatom osobom. To nije
bila ena koja se bila zaklela da e otkriti istinu o ubojstvu biveg mua.
ak i ako grijeim dodao sam jo uvijek govorimo o mamutskoj pronevjeri, o
milijunima!
I ja sam u poetku isto mislila odvratila je mirno i vrlo snishodljivo. Ali, kad se
bolje razmisli, teko je podrati ideju da se radi o nekoj divovskoj financijskoj muki, i da je
u to umijean generalni direktor. Nasmijeila se jednim od svojih saharinskih osmijeha
kako bi naglasila apsurdnost takve tvrdnje.
Generalni je praktiki nestao. Samo sam malo pretjerivao: sada je vrlo rijetko
dolazio u ured.
Zar je nestanak generalnog direktora dio tog istog plana? upitala je s istim glupim
osmijehom na licu.
Ja se ne alim, Cindy odgovorio sam. Samo uz znatan napor suzdrao sam se da
toj glupoj kuki ne kaem kako je ona zapoela sa svim tim. Osim toga, ona je upriliila taj
diskretni sastanak i nazvala me iz govornice da ga dogovori.
Ni ja se ne alim, Bernie. Odgovori mi neto: tvrdi li ti da postoji zavjera u koju su
upleteni Bret Rensselaer, Frank Harrington, zamjenik, i moda Dicky Cruyer?
Bilo je to takvo pogreno shvaanje svega to sam ikada pomislio da nisam znao s
koje strane da ga ponem nijekati. Odvratio sam:
Pretpostavimo da je samo jedna besprijekorna osoba...
Generalni direktor dobacila je, poput naroito uobraenog gledaoca koji vue
kartu iz pila madioniara-amatera.
Dobro. Da postavimo stvar, uzmimo da je generalni upleten u nekakvu veliku
muku. Valjda ti je jasno da je struktura Uprave takva da u to nitko ne bi povjerovao. Frank,
Dicky, Bret i svi drugi jednostavno bi vrsto ostali pri svome, tvrdei da je sve u redu.
A ti si djeak koji e samo rei da je gol?
Ne bismo smjeli odbiti da stvar poblie razmotrimo samo zato to svi tvrde da je sve
u redu. Na mjestu gdje ja radim dogaaju se udne stvari. Ne priam ja o Ministarstvu za
obrazovanje, ili Ministarstvu za zdravstvo i socijalnu skrb, Cindy. Govorim o mjestu na
kojemu se rade gadne stvari.
Ako eli moj savjet... Spuznula je s kreveta i ustala. Bila je napola izula cipele,
pa ih je sada ponovo obula, prebacujui teinu najprije na jednu, zatim na drugu nogu.
Trebao bi se prestati zalijetati glavom o zid.
Govori kao da ja uivam udarati glavom o zid.
Izravnale je suvratke i posegnula za kaputom.
Ja mislim da ti eli sebe unititi. To ima nekakve veze s time to te je Fiona
unitila. Moda se osjea krivim na neki nain. Ali, sve te teorije o kojima sanjari... Hou
rei, od njih nikada nita, zar ne? Zar ne vidi da je u tebi nekakav crv koji te izjeda? Rekla
bih da ti oajniki eli vjerovati u to kako je cijeli svijet lo, a samo Bernard Samson poten.

Zatvorila je torbicu, a ona je kljocnula. Zaboravi svo to sranje, Bernarde. ivot je


prekratak da bi se ispravile sve nepravde na svijetu. Meni je dugo trebalo da to shvatim, ali
odsada ivim vlastiti ivot. Ja neu mijenjati svijet.
Ima samo jedna sitnica koju bi mogla napraviti prije nego to ode u Strasbourg.
Ni prije nego to odem, ni kad odem. Ja ne elim znati, Bernie. Kako da ti to jasnije
kaem?
Pogledao sam je, a ona je zurila natrag u mene. Nije bila neprijateljski raspoloena,
ak ni gruba. Bila je samo ena koja je donijela odluku. Nije bilo naina da je se promijeni.
Dobro, Cindy. Lijepo se provedi u Strasbourgu.
Nasmijeila se. Oito joj je laknulo to prijateljski razgovaram s njom.
Ako bog da, pronai u nekog lijepog mladog seksi Francuza i udati se.
Odmaknula je prozorsku zavjesu u stranu da pogleda da li kii. Kiilo je. Zakopala je kaput.
Hoe li kupiti mercedesa, Bernarde? Tamnozeleni, 380 SE Samo je dvije godine star.
Troi etiri i pol litre na sto kilometara.
Ja si to ne mogu priutiti, Cindy.
Naravno, po auto-putu. Po gradu troi vie. Kad je dola do vrata, zaustavila se.
Samo na trenutak pomislio sam kako e rei da e mi ipak pomoi, ali dodala je: Volan je
na suprotnoj strani za evropske ceste, a tamo ga mogu kupiti bez poreza, pa u ovaj morati
prodati.
utke smo silazili stubama. Kad smo uli u jarko osvijetljeno predvorje zaustavila se i
prekapala po torbici dok nije pronala plastian bijeli eir za kiu. Nije bilo nikoga, ak ni na
recepciji. Cindy je prila ogledalu da provjeri je li joj sva kosa pokrivena.
Sve drugo nosim sa sobom dometnula je promatrajui se u ogledalu. Namjetaj,
televizor, video i hi-fi. Te su stvari jako skupe u Francuskoj.
Tvoj televizor nee raditi u Francuskoj primijetio sam. Oni imaju drugaiji
napon.
Nije me pogledala. Okrenula se, gurnula ulazna vrata i izila u no bez pozdrava.
Teka vrata su zalupila za njom uz mek udarac. Mislila je da je pokuavam naljutiti.
Trebalo je dugo hodati do mjesta na kojem sam bio parkirao. Ulica je bila buna,
prepuna ljudi i najrazliitijih vozila. Mladih parova, elavaca, punkera, narkomana i
prostitutki svih spolova, policajaca i pljakaa. Obojena lica pobijeljela pod jarkim neonskim
svjetlom. Automobil sam jo pronaao u jednom komadu. im sam siao s ruba plonika
drugi se parkirao na moje tijesno mjesto.
Poelo je jae kiiti. Moj stari volvo kaljao je i davio se od jakoga pljuska. Moda u
vedskoj ne pada kia. Zato sam za sve vrijeme povratka kui mislio na Cindyn mercedes:
britanska trkaa zelena boja, lim tako ulaten da ga je hvalio ak i gospodin Gaskell, i
osamcilindarski motor. Pitao sam se koliko trai za njega.
Kad sam se vratio u ulicu Balaklava, svjetla u prizemlju bila su pogaena. Djeca su
spavala, a dadilja je gledala TV-dramu u svojoj sobi. Glorije nije bilo. Bio sam zaboravio da
je premjestila dan za posjetu roditeljima na petak. Vjerojatno joj nikada nije bilo nakraj
pameti da se pridrui meni i Cindy na malom piu i razgovoru u gradu. Gloria je znala da se
moe osloniti na to da u ja zaboraviti kojim danom izlazi.
Otvorio sam limenku sardina i bocu bijeloga burgunca. Umetnuo sam kasetu s filmom
Graanin Kane u video i jeo svoju veeru s pladnja na koljenima. Ali, sve vrijeme sam
razmiljao o bijesu Breta Rensselaera, ubojstvu Jima Prettymana, Dodoovim uljivim
napadima i o tome kako se Cindy Matthews naglo predomislila.
Kad je Gloria stigla ve sam bio u krevetu. Nije me iznenadilo to je kasno dola.

Pretpostavljao sam da to ima nekakve veze s krizom za koju je njezina majka tvrdila da joj
ugroava brak.
Ma kakvoj domaoj krizi prisustvovala, Gloria nije dola loe volje. Zapravo je
prtala od uzbuenja. Znao sam kakve e volje biti ak i prije nego to bi ula u kuu. Njezin
stari uti mini jedva da je mogao stati u prostor izmeu kuhinje i ograde po kojoj se uspinjao
susjedov graak-mezimac. ak i tada morala se izvlaiti da izie na suvozaevu stranu.
Gloriji se nije uvijek dalo izvoditi taj teak pothvat, ali te sam je veeri uo kako je bubnula
preko kamenog ruba plonika, zavezla se ne smanjujui brzinu na vrtnu stazu i zaustavila uz
kripu konica. Kratko je pritisnula gas od zadovoljstva prije nego to je ugasila motor.
Mogao sam zamisliti osmijeh na njezinu licu.
Zdravo, dragi rekla je uavi u spavau sobu na prstima i jo uvijek drei u ruci
plastinu vreicu. Znao sam da su u njoj maarski kolai od oraha koje je napravila njezina
majka i mala kablica s domaim sirom, ukiseljenim povrem i drugim namirnicama kojima je
njezina obitelj smatrala da je mora redovito snabdijevati dok ne ivi kod kue. Kako je
gospoa Prettyman?
Odjednom utljivo.
Gloria me pogledala, pokuavajui odgonetnuti izraz na mojemu licu.
Je li joj netko uperio pitolj u glavu?
Nasmijao sam se.
Jest odvratio sam. I to zlatni. Odjednom su joj ponudili premiju od posla u
strasburkoj birokraciji, mnogo novca, malo ili nita poreza. I bogzna to jo.
Ne misli...
Ne znam.
Ja nju ne bih voljela pokuati podmititi dometnula je Gloria.
Zato to bi traila vie nego to moe ponuditi?
Ne, nisam na to mislila. Samo mislim da je ona razdraljiva. Ja bih se bojala da ona
sve to ne napie i ne odnese u neke novine.
To u Strasbourgu je samo lak posao pojasnio sam. ak ni novinari iz tra-listova
ne bi to mogli opisati kao mito, osim ukoliko se Cindy ne proglasi tako nesposobnom da je ta
ponuda bila smijeno neprikladna.
Vjerojatno. Spustila je vreicu s maarskim poslasticama na toaletni stoli i
poela se svlaiti.
to je? upitao sam je, jer se smijeila onim samozadovoljnim smijekom koji je
obino znaio da sam ja neto nepanjom uinio, na primjer zakljuao maku u ostavu za
metle ili rastreseno uzeo novac za mljekara i spremio ga u dep.
Nita izustila je, iako sam po nestanoj obijesti kojom je skidala i bacala odjeu
vidio da mi ima rei nekakvu alu. Ali, mislio sam da se radi o njezinim roditeljima ili o
posljednjim novostima o nemoguem Dodou kojemu su sada bili besplatno dali na
raspolaganje jednu udobnu kuicu nedaleko Kingstona na Temzi.
Ona banka rekla je kad se uvukla pod pokriva i privila uz mene. Zna li tko je
vlasnik te banke?
Banka? Schneider, Von Schild...
I Weber dodala je smijeei se jo uvijek svojoj otroumnosti i ali koja je trebala
uslijediti. Da, ta banka, dragi. Pogodi tko je njezin vlasnik.
Ni gospodin Schneider, ni gospodin Von Schild, ni gospodin Weber?
Tvoj dragi Bret Rensselaer, eto tko.

to?
Znala sam da e te to posve razbuditi.
Ve sam potpuno budan.
U najmanju ruku, pripada Rensselaerovoj obitelji.
Kako si to otkrila?
Nisam morala rovariti po utoj podmornici, dragi. To je javna injenica. Svaka
njemaka banka ima deklaraciju o vlasnitvu. Moj profesor ekonomije naao ju je u obinom
popisu. Nazvao me za manje od pola sata i ispriao mi njezinu povijest.
Trebao sam tamo pogledati.
Pa, nisi, ja sam pogledala zahihotala je poput bebe.
Ti si tako pametna djevojka dometnuo sam.
Znai, opazio si?
Da si djevojka? Da, opazio sam.
Nemoj... ili barem, nemoj jo.
Obitelj Rensselaer?
Jesi li spreman za pojedinosti? Dri se, ljubavnie, poinjemo. Godine 1925. ovjek
imenom Cyrus Rensselaer kupio je dionice u nekom kalifornijskom bankovnom trustu. Bret i
njegova braa radili su za njega, pretpostavljam kao direktori ili tako neto. Mogu doznati jo
pojedinosti... Onda je, negdje za vrijeme drugoga svjetskog rata, stari umro. Prema njegovoj
oporuci dionice su ule u fond iji je uitnik bila Bretova majka. U sloenom opticaju dionica
i fuziji, kalifornijska banka je 1953. godine postala dijelom Calibank (International) Sercoa
koji je poeo naveliko kupovati druge banke. Jedan dio dionica koju su tako dobili dao im je
veinu u Schneidern, Von Schildu i Webern.
Jo neto?
Jo neto, kae! Ti si nezasitan, dragi moj. Je li ti itko ikada to rekao?
Pozivam se na peti amandman otpovrnuo sam.


Samo me oaj mogao natjerati da se te subote otputim na sastanak sa Silasom
Gauntom. On je prije mnogo godina otiao iz Uprave u mirovinu, ali je ostao jedna od
najutjecajnijih osoba u drutvu obavjetajaca, kako je te krugove taktino nazivao Dicky
Cruyer. Ujak Silas poznavao je sve i svakoga. Bio je blizak prijatelj mojega oca dugi niz
godina, daleki roak moje punice, a i Billyjev kum.
Moda sam ga trebao redovitije posjeivati, ali on je bio privren mojoj eni Fioni, i
njezin je odlazak udaljio Silasa od mene. Vjerojatno se ne bi obradovao da sam doao ruku
pod ruku s Glorijom, a ipak je bilo prokleto daleko putovati dotamo sam. Na put sam ipak
krenuo bez nje, i dok sam vozio kroz blijedi ravan krajolik koji jo nije bio zbacio okove
zime, imao sam prilike razmiljati o tome to bih mu mogao rei. Kako sam zapoeo? Jim
Prettyman je mrtav, a Bret Rensselaer odjednom oivio, ali nijedna pretvorba nee mi
pomoi. Dodo je svima koji su htjeli sluati priao kako sam Se ja urotio s Fionom da
prevarimo Upravu, dok je moja prvobitna pomonica, Cindy Prettyman, patila od selektivne
amnezije koju ponekad sa sobom donosi veliko unapreenje.
Ujak Silas ivio je u Whitelandsu, osrednje velikoj farmi u Cotswoldsu, u slikovitoj
kui od ukastosmeeg kamena s klimavim vratima, podom koji je kripao i niskim gredama
o koje su visoki i neoprezni razbijali glave. Silas je zacijelo bio naroito oprezan, jer je on bio
golem ovjek, i tako debeo da se jedva mogao provui i kroz ua vrata. Neki magnat iz
devetnaestoga stoljea bio je preuredio unutranjost kue po vlastitome ukusu, unijevi
previe mahagonija i orijentalnih ploica, a zanemarivi kupaonice. Ali, Silasu je to
pristajalo, i nekako ga je bilo teko zamisliti u drugaijoj sredini.
Danju je bio zauzet. Raspravljao je sa svojim upravnikom farme, sa svojom
domaicom, gospoom Porter, i sa enom iz sela koja je dolazila sreivati njegovu potu, ali
koja kao da nije znala izii nakraj ni s jednim ovjekom koji bi nazvao telefonom, a da ne
sie i ne odvue Silasa na kat, do jedinoga telefona.
Sjedio sam i ekao da se Silas vrati s kata. Uski prozori oivieni kamenom proputali
su samo uzak trak sivog popodnevnog svjetla. U velikom kamenom ognjitu jarka vatra
razgorjelih cjepanica punila je zrak mirisom dima i osvjetljavala dnevnu sobu s izlizanom
starom sofom i neudobnim naslonjaima, iji se oblik jedva nazirao ispod ovjeenih
presvlaka od satinirane tkanine. Ispred vatre nalazio se pladanj s ostacima naega aja:
srebrni ajnik, posljednje dvije svjee pogaice koje je ispekla gospoa Porter, i dem s
rukom ispisanim natpisom Whitelands-jagode. Mogao je to biti prizor stotinu godina star,
da nije bilo dva velika hi-fi zvunika koji su stajali u suprotnim uglovima sobe. Tu je Silas
provodio veeri sluajui svoje operne ploe i ispijajui izvrsne zalihe iz svojega podruma.
Oprosti zbog ovih upadica rekao je, petljajui oko mjedene kvake na vratima da je
zatvori. Pljesnuo je rukama, a zatim priao vatri da ih ugrije. Jo svjeeg aja?
Popio sam dovoljno aja odvratio sam.
A prerano je za pie dometnuo je Silas.
Nisam odgovorio.
Mnogo toga si mi ispriao rekao je, nalijevajui posljednje mlake ostatke aja u
svoju alicu. I hoe da ja sve to lijepo sloim zajedno, kao djelie slagalice. Otpio je
hladan aj, a zatim razvukao lice u grimasu i ostavio ga. Ali, ja ne vidim nikakvu uzronu
vezu. mrc. Ili je danas mnogo hladnije, ili mene hvata gripa... ili moda oboje. Znai,

tog raunovou, Prettymana, ubili su u Washingtonu nekakvi huligani, a ena mu je sada


unaprijeena? Pa, odlino, ja bih rekao. Zato tu jadnicu ne bi unaprijedili? Ja sam uvijek
smatrao da se trebamo brinuti za svoje ljude to bolje moemo.
Dugo je utei mozgao dok mu ja nisam pomogao da se sjeti i ostaloga.
Pa onda Bret Rensselaer dodao sam.
Da, jadni Bret. Strano dobar momak, taj Bret, ranjen na dunosti. To je bio dogaaj
u najboljoj tradiciji slube, rekao bih. Ipak, ti kao da si ljut to je preivio.
Iznenadio sam se to se podigao iz mrtvih.
Ne shvaam na to cilja napomenuo je ujak Silas. Zar ti to nije drago?
Poeao se po rasporku bez stida. Bio je on udan stari vrag, debeo i raupan, s prostakim
alama i zajedljivim humorom to nisu bili smijeni samo onima kojih su se ticali.
Previe stvari se dogaa... udnih stvari.
Ja zaista ne shvaam na koji nain ti razmilja, Bernarde. Zaista ne shvaam.
Ujak Silas uvijek je znao iskrenuti injenice tako da odgovaraju pretpostavkama. Nije to
nimalo dobro, to tako sjedi bijesno me gledajui, djeae dragi. Zastao je da uzme veliki
crveni pamuni rupi i glasno obrie nos. Pokuavam te sprijeiti da od sebe napravi
prokletu budalu.
Na koji nain?
Tako to e unesreiti jadnog starog Dodoa i podvrgnuti ga sasluavanju treega
stupnja. Stari Silas je zacijelo bio posljednji ovjek koji je jo uvijek za primjenu sile
upotrebljavao izraze kao to je sasluavanje treeg stupnja.
Jesi li ga dobro poznavao?
Da, dobro ga se sjeam odgovorio je Silas, sjedajui natrag u naslonja i
zagledavi se u vatru. Pravo mu je ime bilo Theodor, Theodor Kiss, pa je vie volio da ga
zovu Dodo. Vrijedan radnik, poten kao sunce. Dobra diploma s Bekoga sveuilita i
vjetina upravljanja. Mnogo jezika i dijalekata. Dodo je mogao bez muke proi kao Nijemac.
Ili kao Austrijanac. Bez imalo napora!
Nevjerojatno primijetio sam.
O, znam da i ti to isto moe, Bernarde. Ali, to je vrlo rijedak dar. Malo je Nijemaca
koji to mogu, to znam iz vlastita iskustva. Da, Dodo je odlino znao jezike.
Radio je za Gehlena napomenuo sam, kako bih Silasa podsjetio da je taj njegov
uzoran ovjek bio bivi nacist.
Veina najboljih radila je za njega. Oni su bili jedini iskusni ljudi koji su se mogli
unajmiti. Naravno, ja nikada nisam koristio ni jednoga od njih naglasio je Silas, moda
elei skrenuti moj bijes. Ne izravno. Bio sam ist od Gehlenovih bivih namjetenika.
Lange Koby uzeo ga je s ostalima iz njegove bande... Kako ih je ono zvao...?
Prusi pomogao sam mu.
Da, Kobyjevi Prusi, tako je. Kako sam to mogao zaboraviti? Pamenje me izdaje
u posljednje vrijeme.
Nita nisam rekao.
I tvoj otac. On im nije htio ni blizu. Bio je uznemiren to ti radi za Langea Kobyja.
Ja sam radio s Maxom u timu podsjetio sam ga. Koby je spadao u dogovor.
Silas je mrcnuo.
Trebao si ostati uz svojega oca, Bernarde.
Znam protisnuo sam. Dirnuo me je u ivac.

Nekoliko minuta smo utei sjedili.


Dodo je u redu zakljuio je Silas, kao da je duboko razmiljao o tome. Moda je
malo odvie revan u pokazivanju svojih vrlina, ali svi koji su promijenili stranu bili su takvi.
No Dodo je, kad se smirio, postao odan, razborit agent, momak za kojega bih oekivao da ti
bude naroito simpatian. Takvome ovjeku se povremena indiskrecija mora oprostiti, ne?
Izvadio je rupi i obrisao nos.
Indiskrecija?
Isto bih rekao i za tebe, Bernarde izjavio je prije nego to mi je prekipjelo. Ve
sam i rekao, zapravo ustrajao je, kako bi bio siguran da sam shvatio da me je zaduio.
Zastao je, moda ekajui na neku gestu zahvalnosti ili potvrde. Kimnuo sam glavom
bez mnogo osjeaja. Jo otkako sam bio doao k njemu razmiljao sam kako da ga upitam o
ludim tvrdnjama u vezi s ocem. Silas je poznavao mojega oca kao nitko drugi tko je jo bio
iv. Zajedno su radili u Berlinu, kao i u Londonu. Silas Gaunt mogao je rijeiti gotovo svaku
tajnu koja se postavljala u pogledu slube mojega oca, ako je htio. Ako je htio; u tome je i
bila kvaka. Silas Gaunt nije bio ovjek sklon odavanju tajni, ak ni onih koje je ovjek imao
pravo znati. A sada nije bio trenutak da ga upitam. To mi je bilo jasno kad sam samo
pogledao starevo lice. Nije mu bio ugodan moj posjet, unato svim tim osmijesima, kimanju
i alama. Moda je samo bio zabrinut zbog mene. Ili zbog Fione, ili zbog moje djece. Ili zbog
Dodoa.
Znam da jesi, Silase potvrdio sam. Zahvalan sam ti na tome.
Hou da mi obea da nee otii tamo i praviti guvu zahtijevao je Silas. Hou
da mi obea da e otii tamo i razgovarati s njim pomirljivo, da shvati tvoje gledite.
Pokuat u odvratio sam.
Svi mi imamo mnogo zajednikih drugova: blizance Gebhart, Baruna Buscha koji
te odveo u Leipzig, Oscara Rhinea koji je rekao da moe preplivati zaljev Lubecka, ali nije
mogao... Silas je pokuao olako nabrojiti pokojne kolege, ali nije mogao zadrati lakou.
Obrisao je nos i ponovo pokuao. Svi alimo za istim starim prijateljima, Bernarde, ti, ja i
Dodo... Nema smisla da se meusobno svaamo.
Nema potvrdio sam.
On je u tome poslu jo due nego ti nastavio je Silas i zato nemoj s njim svisoka
razgovarati. Bio je to pokroviteljski raspoloen Silas u najgorem izdanju. Ponekad sam se
pitao je li ikada tako razgovarao s generalnim direktorom, jer sam znao da Silas sve nas
smatra djecom koja se okuavaju u mukim poslovima u kojima je on nenadmaan.
Neu, Silase obeao sam, i zasigurno je na meni vidio traak skeptinosti, jer mu
se lice trznulo, to sam bio nauio prepoznati kao nagovjetaj ljutnje.
Meutim, ljutnje nije bilo, ili je barem nije pokazao.
Priaj mi jo malo o Bretu Rensselaeru; hoe li se vratiti na posao?
Nema izgleda odgovorio sam. Previe je bolestan, i previe star.
Kau da je on htio Berlin dometnuo je Silas.
Da potvrdio sam. Jedno vrijeme se prialo da e Frank dobiti svoju plemiku
titulu i otii u mirovinu, a da e Bret otii u Berlin.
I da e onda Bret dobiti svoju plemiku titulu i otii u mirovinu nastavio je Silas,
dovravajui scenarij za koji su svi govorili da se mora ostvariti, sve dok stvari nisu pole
nizbrdo i dok Breta nisu ranili. Kakav je, onda, bio dugoroni plan za Berlin?
Pogledao sam ga pitajui se ono to su se zacijelo povremeno pitali svi u Upravi:
Zato Silas Gaunt nije dobio plemiku titulu koja obino ide uz takav odlazak u mirovinu.

Hajde, Silase dobacio sam. Zna vie o onome to misle ljudi na gornjem katu
nego to u ja ikada doznati. Ti mi reci.
Ozbiljno, Bernarde. to misli, kakav je bio plan? Da je Frank dobio titulu i da ga je
Bret zamijenio, Bret je taj posao mogao zadrati samo dok mu ne doe vrijeme za mirovinu.
A teko da bi traili specijalno produenje, da zadre Breta tamo.
Vjerojatno ima pravo rekao sam. Nikada nisam razmiljao o tako dugoronim
mogunostima.
Onda teta primijetio je Silas, stiavi glas kao da govori neto povjerljivo i vano;
bio je to trik koji je nauio jo u vrijeme dok je ljudima davao informacije. Da si razmiljao
o takvim stvarima, moda se ne bi uvalio tako duboko kao to si sada.
Jeli?
Bi li Dicky Cruyer mogao izii na kraj s tim mjestom u Berlinu? Glas mu je jo
uvijek bio tih.
On ga eli dometnuo sam.
Dicky nema kontakta s Nijemcima, zar ne? Nikakvoga koji bi ita vrijedio. To
mjesto u Berlinu mora dobiti netko tko ima njuha, netko tko imao osjeaj za ulicu, netko tko
zna namirisati to se dogaa, osim onoga to je nauio u Upravi.
Netko poput Franka?
Frank je, poput tvojega oca, bio moj tienik. Da, Frank je tamo dobro radio. Ali,
godine uspore ovjeka. Berlin je mjesto za nekoga tko je fleksibilan, za nekoga mlaeg koji
se vie kree. Frank provodi previe vremena kod kue sluajui svoje proklete ploe.
Da izustio sam i ozbiljno kimnuo glavom. Gramofonske ploe? Silas je znao za
Frankove vanbrane veze kao i ja, ali bilo mu je drae ispriati to na svoj nain. Uvijek je bio
takav.
Shvaam, Silase. Radilo se o tome da bih ja, ako ne budem dizao uzbunu i irio
malodunost svojim pitanjima u slobodno vrijeme, mogao dobiti Berlin. Nisam u to vjerovao.
Shvaa? Drago mi je napomenuo je. Ustao sam. Uini mi uslugu, Bernarde, bi
li mogao nekoliko dana ostaviti na miru... tog Dodoa?
Veeras sam namjeravao otii k njemu. On je uvijek kod kue subotom uveer.
Gleda nekakvu emisiju na televiziji.
Samo do slijedeeg tjedna. Da se ohladi, ha? Bolje za sve kojih se to tie, dragi
mome.
Pogledao sam Silasa. Davao mi je dobar savjet, ali ja sam bio jako napet i spreman da
se suoim s tom malom svinjom. Zurio je u mene, ne uzmiui.
Ako insistira protisnuo sam nevoljko.
Nee poaliti zbog te odluke napomenuo je Silas. Razgovarat u sa starim o
tome. I o tebi.
Hvala to si me sasluao, Silase.
Zato ne ostane na veeri? Odigrat emo partiju biljara. Prinio je rupi licu i kao
da se skamenio. Jedan strani trenutak mislio sam da e ga uhvatiti srani napad ili neka
druga teka bolest, ali zatim mu se nos trznuo i kihnuo je.
Ti bi trebao biti u krevetu, Silase primijetio sam. Ima gripu.
Nije me vie nagovarao. Silas je bio star ovjek, ustaljenih navika. Nije volio posjete
najavljene neposredno ranije ni neplanirane goste na veeri. Obrisao je nos i upitao:
Nema novosti o tvojoj eni?

Nita.
Zacijelo ti je teko, ali nemoj se predati bodrio me Silas. Kada e dovesti djecu
da me vide?
Iznenaeno sam ga pogledao. Nikada mi nije palo na pamet da bi Silasu bila draga
takva upadica u njegov ljubomorno uvan mali svijet.
Kad god hoe odvratio sam nespretno. Danas tjedan dana? Na ruku?
Divno! Pogledao je kroz prozor i naglasio: Rei u gospoi Porter da se pobrine
da bubrenjak bude lagano peen. A za desert ruska arlota? Billy to voli, zar ne?
Dar zapaanja tog starca jo uvijek me mogao zadiviti. Znai, on je opazio da je Billy
s tekom jeo peeni govei odrezak gospoe Porter i rusku arlotu.
Da, svi to volimo odgovorio sam.
Tebe ne moramo mamiti, ti sve voli dobacio je Silas otpisujui me. Ponekad
bih volio da si probirljiviji.
Shvatio sam to kao komentar na svoj ivot openito uz komentar na tek za rusku
arlotu, ali nisam htio vie o tome razgovarati.
Kad sam pristao da ne odem k Dodou, zaista sam tako i namjeravao uiniti. Ali, teko
je bilo ostati pri toj odluci vozei natrag prema Londonu, premeui u mislima sve to se
dogodilo.
Kad sam stigao nadomak predgrau, odluio sam da se ne obazirem na Silasov
zahtjev da pustim Dodoa. Svi moji instinkti govorili su mi da krenem na njega, i to smjesta.
Dodo se bio pokazao kao zaista odlian mukta, pa se nisam iznenadio da je zabadava
dobio kuu na koritenje. Pripadala je nekom maarskom paru to ga je upoznao preko
Glorijinih roditelja. Vlasnici su bili na zimskim praznicima na Madeiri. Bila je to elegantna
stara kua u Hampton Wicku. Smjetena izmeu rijeke i zemljita Hampton Court Palacea,
stajala je u tihoj stranjoj uliici s ranoviktorijanskim kuama razliitih oblika i veliina.
Mrailo se kad sam stigao i nebo je bilo purpurno, sa zamagljenim mjesecom za koji
kau da nagovijeta kiu. Uline svjetiljke obasjavale su kuu broj jedanaest koja je stajala
sama, uvuena s ulice. Iznad dvometarskog vrtnog zida vidio sam balkon s prekrasnom
eljeznom ogradom i zaobljenim krovom u obliku pagode. Hotimina povuenost i ljepota
ornamenata odmah je ukazivala da je to bila vrst vile u kojoj je svoje dugake usamljene dane
mogla provoditi neka privlana konkubina.
Kroz ogradu od lijevanoga eljeza vidio se malen vrt ispred kue. Stajao sam trenutak
tamo, jo jednom pogledavi kuu. Zastori su bili nemarno navueni, tako da se na gotovo
svim prozorima mogla vidjeti po zraka svjetlosti. No je bila studena, a jedini zvukovi koje se
moglo uti dolazili su od automobila to su glavnom ulicom vozili prema Kingston Bridgeu.
Uspeo sam se stepenicama do svijetlozelenih ulaznih vrata. Nije bilo zvonca, pa sam
glasno zakucao mjedenim zvekirom u obliku lavlje glave. Dugo je potrajalo dok nisam uo
da se unutra netko kree. Imao sam osjeaj da je otiao na kat pogledati da vidi tko je.
Napokon su se vrata otvorila i ugledao sam Dodoa. Bio je odjeven u bijelu dolevitku, sivi
pamuni sako, sive samterice i mokasinke s konim resicama.
Aaaaaa! Dobra veer! rekao je. Znai, nali ste me.
Mogu li ui?
Nije odmah odgovorio. Drao se za ivicu vrata i odmjeravao me odozgo nadolje.
Dobro odvratio je, ne ba oduevljeno. Uite na pie.
Poveo me je kroz hodnik, uz vjealicu od kuhanog drveta i veliko ogledalo. Nije mi
ponudio da skinem kaput. Uveo me u sobu sa stranje strane kue. Bila je to prostrana

prostorija s velikim klavirom, nekoliko lakih stolica i nekoliko malih antiknih stolia
pretrpanih razliitim burmuticama i porculanom. Na viktorijanskim tapetama bila je prava
prauma papirnatog raslinja, a jedino svjetlo dopiralo je s mjedene svjetiljke koja je
upravljala svoje zrake na knjiicu s notama otvorenu na klaviru.
Soba je mirisala na plijesan i ustajalost, prozor je bio razbijen, a klavir presvuen
sivim pokrivaem od praine. Dodo se okrenuo prema meni.
Onda, to je? Glas mu je bio tvrd, ratoboran, a oi su mu grozniavo svjetlucale.
Pretpostavljao sam da je pijan, ali s Dodoom nikada ni u ta niste mogli biti sigurni.
Sluajte, Dodo otpoeo sam. Bolje da odmah neto razjasnimo...
Pomaknuo se kao da je posegnuo za neim uz mene, ali mirno i bez upozorenja se
uspravio i zamahnuvi akom udario me u eludac tako snano da mi je izbio dah. Kad sam
se nagnuo naprijed, hvatajui zrak, bridom ake udario me postrance po vratu. Bio je to vrlo
dobro plasiran karate udarac koji je rasplamsao bol do svakoga ivca u mojemu tijelu.
Dok sam sagnut iskaljavao svoju veeru zamahnuo je podlim udarcem. Ali, pognute
glave vidio sam da e me udariti nogom, pa sam se izmaknuo u stranu, tako da mi je njegova
cipela samo okrznula ruku.
Moj zimski kaput bio me je zatitio od pune snage njegovih udaraca. Da me je Dodo
naveo da skinem kaput u hodniku, tada bih ve bio leao bez svijesti. Jo jedan udarac, ali
ovaj put promaen. Posegnuo sam nadajui se da u ga uhvatiti za nogu, ali bio je prebrz za
mene. Prebrz i previe iskusan. Sve sam vrijeme bio potcjenjivao Dodoa: bio sam potcijenio
njegovu pamet, njegov utjecaj, njegovu zlobu i njegovu fiziku snagu.
Jo uvijek u bolovima, uspravio sam se. Odmaknuo sam se natrake od njega i osjetio
klavir iza lea. Dobro mi je doao oslonac, pa sam naslonjen na nj ekao Dodoov slijedei
pokret. Svjetlo s klavira sjajilo mu je ravno u oi. Udarci nogama i akama poneto su ga
iscrpli, ali nije mi htio dati prilike da se oporavim. Ponovo je krenuo na mene, ovaj put
sporije, s visoko podignutim rukama i jako razmaknutim nogama. Duboko sam udahnuo.
Znao sam da u se, ako me dobro udari, od nekoliko takvih udaraca onesvijestiti.
Haaaaa! uzviknuo je odjednom i nasrnuo na mene. Ili je to samo bila varka, da
vidi kako u reagirati? Malo sam se pognuo i zamahnuo nogom prema njegovu elucu, ali
nisam ga uspio udariti. Noga mi je nainila luk u prazno, ali prijetnja tog udarca natjerala ga
je na oklijevanje. Zatim je pognuo glavu i udario me u ruku tako da me zaboljela sve do ake.
Ali, onda sam ja krenuo na njega. Udario sam ga izbliza akom, zagrlivi ga i udarivi u
bubreg tako da je kratko, ljutito zastenjao od bola. Na trenutak smo se hrvali poput plesaa na
podiju, a zatim se odgurnuo od mene i zadao mi nekoliko udaraca akom u grudi dok smo se
razdvajali.
Koraknuo je unatrag i gotovo nestao u tami mrane sobe. Stajali smo razdvojeni,
teko diui i zurei jedan u drugoga. inioca iznenaenja vie nije bilo i sada sam ga stizao.
Dodo nije bio boksa. Ako ga mogu dobiti da stojimo licem u lice i razmjenjujemo udarce,
mogao bih ga onesvijestiti. Ali, to je bilo veliko pitanje. S ulice se zauo zvuk automobila
koji je polako vozio. Dodo je nakrenuo glavu i sluao, ali nakon nekoliko trenutaka automobil
se okrenuo i odvezao.
Klik! U ruci je imao no na pero, i dok mi se primicao otrica je bljeskala. Drao ga je
nisko, s vrhom nagore, kao ovjek koji ozbiljno namjerava njime nekoga ozlijediti.
Nauit u ja tebe, Samsone! obeao je tiho reei, kao kad je bio naroito otrovan.
Isjei u te na krike! Lice mu je bilo zajapureno, a iz usta mu je tekla slina.
Odmaknuo sam se u stranu. Sada je oslonac klavira postao stupica. Nisam htio da me
nabode. Odmotao sam svoj al s vrata i namotao ga oko ruke da mi poslui kao improvizirana
rukavica. Jo sam se odmaknuo u stranu. Krajikom oka odabrao sam najvei stakleni ukras

na vidiku: velik ananas od bruenog stakla sa srebrnim liem. epao sam ga i bacio ga
svom snagom. Pogodio ga je u grudi pa je zastenjao i zateturao natrake, udarivi o jedan
stoli tako da je nekoliko komada porculana palo na pod i razbilo se. Ali, nije mi to pruilo
ansu kojoj sam se nadao. Dodo je neto tiho opsovao na maarskome, i odrao ravnoteu ne
okrenuvi se da vidi to je uinio.
Kad je ponovo navalio na mene pokuavao sam otvoriti staromodne kapke i domoi
se francuskih prozora to su gledali na vrt. Okrenuo sam se prema njemu i visoko udario
nogom pokuavajui mu izbiti no iz ruke, ali bio je spreman na to. Izbjegao je udarac i
zadovoljno se nasmijeio.
Ponovo je napao. Leima sam udario o kapak, i okno je prasnulo poput pucnja iz
pitolja. Dodoov no krenuo je prema meni i rasparao mi kaput. epao sam ga za zglavak na
ruci i trenutak ga drao. Bili smo blizu, smrdio je na viski. Jako se otimao da se oslobodi i ja
sam ga oajniki udario u lice.
Gade! viknuo je oslobodivi se mojega stiska i povlaei se prema natrag. Tanak
crven crvuljak izvirio mu je iz nosa, kliznuo preko usta i kapnuo s brade. Gade! opet je
izustio. Premjestio je no na pero u lijevu ruku i posegnuo u sako. Sada je u ruci drao pitolj,
smijenu malu igraku napravljenu za enske torbice, ali dovoljno velik da rijei stvar.
U to sam shvatio da ga ne mogu pobijediti. Dodo je imao vrstu snagu,
samopouzdanje, bezobzirnu odlunost da pobijedi pod svaku cijenu, kakve ine olimpijskog
ampiona.
Istodobno sam imao osjeaj da je Dodo znao da dolazim. Bio je spreman za mene.
Nije htio sa mnom razgovarati, nije me pitao zato sam doao. Stavio je no i pitolj za pojas
i ekao da doem. Kako je mogao pogoditi da sam krenuo k njemu?
Pomoli se, Samsone. S promiljenim veseljem uzeo je pitolj u lijevu ruku. Htio je
da shvatim to je time mislio. Pitolj je sluio samo kao osiguranje za sluaj nude. Dodo e
se sa mnom obraunati noem. Primakao se blie, ali ovaj put je bio oprezan. Nije se
namjeravao dati iznenaditi udarcima noge ili aka. Pokuao sam pogoditi to namjerava. Htio
me onesposobiti noem, kako mu ne bih mogao oduzeti revolver. Pomoli se tiho je
apnuo.
Bojao sam se, i on je to vidio. Nisam ga imao namjeru napasti, predobro je bio
odabrao poloaj. Nisam imao vie predmeta pri ruci da ih bacim na njega, nije bilo saga ispod
njegovih nogu, ni prozora ili vrata da kroza njih pobjegnem. A jedini izvor svjetla nije vie
sjao njemu, nego meni u oi. Zato nisam jasno vidio to se tada dogodilo.
Preko Dodoova ramena vidio sam kako kroz vrata iza njega tiho ulazi neka prilika.
Uljez se kretao tiho, lakim korakom plesaa. Vitak ovjek u kratkoj crnoj vozakoj jakni i s
uskom kapom. Baletskim pokretom podigao je ruku visoko u zrak, kao da pokuava
dotaknuti strop. A onda ju je spustio okomitim pokretom koji je zavrio udarcem neeg
tvrdog to je udarilo po Dodovoj lubanji.
Dodo je dahnuo kao kad zrak iti iz balona, sruio se i ispruio bez svijesti po sagu.
Zatim odjednom mrana soba kao da se napunila ljudima. Netko me gurnuo da stanem uza
zid i pretraio me, dok su drugi pretraivali kuu i Dodoovo tijelo.
Sjedni, Bernie. Sjedni i povrati dah. Netko mi je pruio au viskija, pa sam
zahvalno otpio.
Malo je nedostajalo, ha?
Poznavao sam taj glas. Prettyman.
Jime! izustio sam. Isuse! Jesi li to stvarno ti, Jime? to...? Zato...?
Gledao sam ga, ali on nije pokazivao da je prijateljski raspoloen.

Visoka tajnost, Bernie.


Cindy misli da si mrtav. emu sve to? Izvana, iz hodnika, uo sam pitanje i
kranje primopredajnika. Izvlaili su ladice i zatvarali vrata. Dovraga, zbog ega sve to?
Zna da me to ne smije pitati, Bernie?
Zbog Uprave?
Nije odgovorio. Zurio je u mene. Koa mu je bila bijela, a lice tvrdo poput votane
figure. Potom je rekao:
Moram te izvui odavde. Moe li se sam odvesti kui?
Nisam mogao odoljeti da se ne nagnem naprijed i dotaknem mu ruku.
Jesi li mi zato poslao onu kutiju sa starim natpisima, i time? Kako bih ti ih sauvao?
Jesam li trebao pogoditi da zapravo nisi mrtav?
Ustuknuo je od mojega dodira. Ustao je i ogledao se po mranoj sobi.
Moda odgovorio je. Stajao je blizu klavira. Zamiljeno je ispruio ruku i odsvirao
nekoliko bas nota. Soba je bila mrana, tako da je svjetiljka na klaviru jarko osvjetljavala
klavijaturu i njegove prste, koji kao da su bili odvojeni od tijela.
Jime protisnuo sam. Tko ti je naredio da nestane? Ima li to kakve veze s
Fionom?
Ne urei, udario je jo nekoliko nota, tek da zavri neku alosnu melodijicu. Zatim je
podigao pogled i rekao:
Bernie, vrijeme je da shvati da Uprava ne postoji zbog tebe. Nigdje u Pravilniku o
naredbama ne pie da moramo sve raistiti s Bernardom Samsonom prije nego to operacija
bude usvojena.
Ja govorim o svojoj eni, Jime frknuo sam ljutito.
E pa, ja ne razgovaram o njoj: ni s tobom, ni s bilo kime drugim. A sad zaepi i
tornjaj se odavde. Idi kui i sve zaboravi, a mene ostavi da sredim ovaj prokleti nered koji si
napravio.
Inae?
Stanka. Uzvratio sam mu pogled.
Inae u i tebe uvrstiti u izvjetaj. Reeno ti je da se ne javlja Dodou, ali ti nita ne
moe ostaviti na miru, zar ne, Bernie? Ti jednostavno mora u sve zabadati svoj nos.
Znai, ovamo te poslao Silas Gaunt?
Odsvirao je jedan mol i zadrao prste na tipkama.
Rekao sam ti da ode, pa onda idi. Zaklopio je klavir. Misli da moe voziti?
Progutao sam ostatak viskija i ustao. Jo sam uvijek drhtao.
Dobro, Jime procijedio sam.
Samo u ime starih vremena, neu te uvui u to. I ne zaboravi. Ako bilo koga bude
zanimalo, doista mislim bilo koga, ti si se vratio ravno kui. Gledao me i sada se po prvi put
nasmijeio, ali ne s mnogo ara. Nemoj mene uvaliti. Mislio sam da e mi pruiti ruku, ali
on se okrenuo od mene i gurnuo Dodoovo nepomino tijelo vrhom cipele. Hajde, Dodo
protisnuo je. Tua je zavrila.


U zatvor! Nije to bilo neoekivano. U svakoj igri na sreu ima neke neizbjenosti.
Ponekad se pitam jesu li rezerviranost i sumnja koju je moja generacija pokazivala
prema kapitalizmu rezultat toga to su nas roditelji tjerali u bankrot i poniavali za nedjeljnih
popodneva, igrajui monopoli. Billy i Sally nee biti tako napadnuti; za njih je igranje
monopolija bilo samo vrijeme obiteljskih razgovora, uspomena, pria i ala (Konobar!
Konobar! Ova pekinka patka ima okus po gumi. Kineski konobar: Hvala, gospodine!)
isprekidanih povremenim bacanjem kocke.
Idi u zatvor, idi ravno u zatvor. ekaj jedno bacanje. Nemoj uzeti dvjesto funti.
Pa, dobro.
To je sada bila moja obitelj: troje djece, zapravo, jer kad sam Gloriju gledao sa
svojom djecom morao sam priznati da je ona samo odraslo dijete sa svim iznenadnim
promjenama raspoloenja koja djeca smatraju normalnima. Gledao sam je tog subotnjeg
popodneva. Vrijeme je navijetalo dolazak proljea, sunce je sjalo s modroga neba, a mi smo
sjedili u tronom stakleniku zbog kojega je Gloria vie nego zbog iega drugog htjela da
doemo ivjeti u kui u ulici Balaklava. Biljke i cvijee u teglama kojima su bile ispunjene
sve police bile su kupljene u mjesnoj vrtlariji, ali ostavljale su zelen i raskoan dojam, a
Gloriji je dojam bio najvaniji.
Sunce je davalo novi ivot Gloriji, kao to je to i s mnogim drugim enama, i nikada
je nisam vidio ljepu nego to je izgledala toga dana. Njezina plava kosa imala je na suncu
boju blijedog maslaca. Zbog visokih jagodica i prekrasnih zubi njezin je irok osmijeh bio
zarazan, i unato tome to sam se jadno osjeao, ili moda upravo zbog toga, ponovo sam se
u nju zaljubio.
Ne jednom, esto sam se pitao kako bih preivio to strano razdoblje nakon to je
Fiona prebjegla da uz mene nije bilo Glorije. Osim to je cijelog tjedna radila, uila za upis
na fakultet i obavljala kuanske poslove, brinula se o mojoj djeci i o meni. I, to je najvanije,
vratila mi je samopotovanje u vrijeme kad je moj muki ego bio gadno ranjen Fioninim
odlaskom.
Pretpostavljam da sam joj to trebao rei, ali nikada to nisam uinio. Kad mi je bilo
teko i kad mi je najvie trebala nisam imao daha za takve pohvale, a kad su stvari izmeu
nas ile dobro, inilo se da nisu potrebne.
Ne moe se micati, u zatvoru si dobacila je Sally. Morat e dobiti dvostruku
esticu.
Da, u zatvoru sam odvratio sam. Zaboravio sam.
Sally se nasmijala.
Pitao sam se jesu li djeca svjesna potekoa koje je izazvala injenica da je njihova
majka prebjegla. Uvijek su bili pristojni prema Gloriji, povremeno i pokazivali ljubav, ali nije
bilo naina da im ona zamijeni majku. U najboljem sluaju prema njoj su se ponaali kao
prema starijoj sestri, i na tome se temeljio autoritet koji su joj priznavali. Brinuo sam zbog
njih, a i na poslu nije dobro ilo. Dicky Cruyer se poalio da ne radim dovoljno kako bih
oistio svoj stol. Odvratio sam da me alje na previe dostavljakih izleta u Berlin, ali Dicky
se nasmijao i rekao da su izleti u Berlin jedna od najveih povlastica u tome poslu. I Dicky je
imao pravo. Ja sam volio izlete u Berlin. Bio bih se osjeao izoliranim da nisam imao prilike
viati svoje prijatelje koji su bili tamo.

Zar su svi ljudi kojima sam uvijek vjerovao i oslanjao se na njih radili protiv mene?
Moda sam poinjao ludjeti, a moda sam ve i bio prilino lud! Nou sam leao budan,
pokuavajui se domisliti to se zapravo dogaa. Otiao sam u ljekarnu i donio tablete za
spavanje, ali nije bilo vidljiva uinka. Za neto jae trebao mi je lijeniki recept, a propisi su
nalagali rukovodiocima da prijavljuju svaki odlazak lijeniku. Bolje je bilo bdjeti. Ali,
osjeao sam se sve vie iscrpljenim. Ipak, u srijedu sam zakljuio kako je jedini nain da se
otarasim te more da razgovaram s nekim iz samoga vrha. Kako je zamjenik bio nov momak i
pomalo nepoznanica, to je znailo da treba razgovarati s generalnim direktorom, sirom
Henryjem Clevemoreom. Jedino ga je jo trebalo pronai. Bio sam vrsto odluio uiniti to
prije slijedeeg izleta u Berlin.
Izuzev za kratkih boravaka u sanatoriju, sir Henry ivio je u velikoj palai iz
petnaestoga stoljea blizu Cambridgea. U dalekoj prolosti bio sam onamo nosio nekakve
hitne papire. Jednom me je stari ak pozvao na ruak. To je bila tako rijetka povlastica koju
nije doivio nitko osim njegovih najuih suradnika, tako da me Dicky kasnije o tome
ispitivao i htio uti svaku rije koju smo progovorili.
Kako je esto sir Henry sada dolazio u London, izgledalo je da nitko na mojem katu
nije znao. Koliko su namjetenici znali, njega se samo povremeno moglo ugledati kako izlazi
iz ekspresnoga dizala to je vodilo u njegov ured na gornjem katu, ili kako nestaje u njemu,
mrka lica i povijenih lea.
Kancelarija sir Henryja bila je navlas ista kao nekad, sa stranom zbrkom starih
knjiga, dosjea, ukrasa, mementoa i suvenira odvie jeftinih i runih da bi bili pohranjeni u
njegovu namjetenom domu, ali previe vezanih uz uspomene da bi ih bacio.
Neunitiva i uvijek zanosna Gloria rijeila je moj problem pozvavi jednu svoju
prijateljicu da s nama rua u kantini. Peggy Collier, prerano osijedjela ena koja se s
Glorijom sprijateljila prvoga dana im je ona dola ovamo raditi, rekla je neto po emu se
moglo zakljuiti kako sir Henry zacijelo dolazi u London svakoga petka. Peggy je rekla da
svakoga petka u podne priprema kutiju s tekuim i vanim papirima, da eka generalnoga.
Tu su kutiju slali u Konjiki klub u Piccadillyju. Sjetio sam se takoer kako sam u dnevniku u
Operativnome proitao da je Konjiki klub bio broj na kojemu se moglo dobiti zamjenika
svakoga petka popodne.
Peggy je rekla da poseban tekli donosi kutiju s dokumentima natrag u ured u razliito
vrijeme, izmeu sedamnaest i devetnaest sati. Jadna Peggy morala je ekati da kutija stigne, a
zatim ponovo vratiti u kartoteku sve spise koje je generalni direktor pregledao. Ponekad,
zapravo vrlo esto, to je znailo da Peg nije imala vremena stii kui na vrijeme da priredi
pristojnu veeru svojemu muu Jerryju to se pie s J, jer je skraeno od Jerome, a ne od
Gerald koji je radio kao kvalificirani raunovoa u mjesnome uredu poreznog inspektora,
pa je uvijek stizao kui rano jer nije morao putovati vlakom do kue, i Peggy se morala tako
muiti zbog smijeno visokih stanarina koje naplauju svugdje u centru grada, a uostalom
nije li dovoljno visoka i stanarina koju plaaju u predgrau, gdje ive odmah pokraj Jerryjeve
majke? No tko bi jeo hladan obrok naveer nakon to je cijeli dan radio, kad ti za pripravu
hladnih jela treba jednako vremena kao i za kuhanje? A tko bi si mogao priutiti da kupuje u
onoj maloj trgovini na samoj autobusnoj stanici to je otvorena do ponoi vode ga neki
stranci, ali ma to vi rekli, tim ljudima nije teko mnogo raditi, a to se ne bi moglo rei za
neke Engleze koje Peg poznaje najzad, cijene gotovih jela su stvarno previsoke. Imaju pitu
od svinjetine, jela od piletine i one inozemne kobasice u kojima je samo meso i Jerry ih voli,
premda Peg smatra da imaju udan okus zato to su pune kemikalija, ili tako barem pie u
novinama, ali ipak, ne moe ovjek vjerovati sve to proita u novinama, zar ne?
Tko uzima kutiju? upitao sam.
Bilo tko s ovlatenjem da nosi dokumente visokog stupnja tajnosti rekla je Peg.

Shvaam odvratio sam.


I njegov pas dodala je Peggy. Voza uzme kutiju i psa. Pas eta po Green Parku.
Konjiki klub nije jedan od onih klubova za gospodu koji su se probili
reklamirajui ljude i glumce. Jedini put kad su kroz ta sveta vrata propustili ljude koji nisu
bili lanovi kluba bilo je u sijenju 1976. godine kad su unutra pustili lanove netom
zatvorenoga Guard Cluba. Tiho dostojanstvo te stare kue i Hyde Park Corner na
Piccadillyju dobro se uklapaju s tim elitnim i klanovskim lanstvom. Ako ih se podsjeti na to
da su na glasu kao oni koji troe vie francuskog ampanjca od bilo koje druge sline
ustanove, ti birani jahai objasnit e to vjerojatno time to je klub popularno sastajalite za
proslave nakon vojnih natjecanja i za privatne koktele to esto razbijaju i tiinu biblioteke.
Sir Henry Clevemore bio je u inae praznoj sobi za pisanje kad sam mu odnio tu
kutiju s dokumentima. On bi uvijek odabrao tu sobu u prizemlju. Razlikovala se od svih
drugih prostorija u klubu po tome to se u nju moglo ui s ulice, a da se ne proe pokraj
glavnoga ulaza i ne odgovara na pitanja ljudi iza recepcije. Ovdje su bile pospremljene stolice
za koktel-zabave i biljarski stol koji odbor nije htio baciti. Prostorija je mirisala na staru kou
i miriljavo sredstvo za poliranje, a sir Henry je bio sam u njoj. Nisu se uli zvuci ni s kakvog
koktela; samo su se vani autobusi vukli kinim ulicama. Sir Henry je sjedio za pisaim stolom
kraj prozora, a iznad njega je grozniavi bojni konj Lake brigade, rairenih nosnica, grmio na
uljenom platnu. Ispod ivopisne slike, uokvirene i stavljene na poasno mjesto, nalazili su se
preano cvijee nabrano u Dolini smrti i uvojak grive Wellingtonova najdraeg bojnog
konja.
O, to ste vi rekao je sir Henry neodreeno ispruivi ruke da uzme kutiju s
dokumentima.
Da, sir Henry potvrdio sam pruajui mu je. Nadao sam se da ete mi moi
posvetiti nekoliko minuta.
Namrtio se kad sam stavio kutiju na stol ispred njega. Dakako, to se nije tako radilo.
Pristojan momak ne bi na prevaru doao u klub i natjerao ga da s njim razgovara. Ali, uspio
se kratko, pristojno nasmijeiti prije nego to je posegnuo u dep i izvadio klju na dugakom
srebrnom lancu.
Naravno, naravno. Izvrsno! Bit e mi zadovoljstvo. Jo se uvijek nadao da me je
krivo uo, da u ga pozdraviti, otii i ostaviti ga da obavi svoj posao s papirima.
Samson, gospodine, iz Ureda za Njemaku.
Podigao je pogled i zagledao se u mene, a zatim rukom protrljao lice poput ovjeka
koji se budi iz duboka sna. Napokon je izustio:
Hmmmmm. Brian Samson. Naravno. Bio je on udan starac, poput krakatog,
nespretnog, mravog medvjedia, na kojega je jo vie liio u crvenkastom sakou od gruboga
tvida koji je imao na sebi, i s dugakom kosom. Lice mu je bilo vie naborano nego to sam
se sjeao, a koa potamnjela onom pomalo ljubiastom bojom koju ponekad sa sobom nosi
bolest.
Brian Samson bio je moj otac, gospodine. Ja se zovem Bernard Samson.
Generalni je stavio naoale i na trenutak se podrugljivo zagledao u mene. Tim je pokretom
raupao kosu, tako da su mu se iza oba uha podigli demonski pramenovi. Stakla naoala
sjajila su na svjetlu s prozora. Okviri su bili neskladno mali za njegovo dugako, ovjeeno
lice i nisu mu dobro prilijegali za nos.
Bernard Samson. Da, da. Naravno. Otkljuao je kutiju i otvorio je da pogleda
papire. Bio je uzbuen, poput djeteta s kutijom novih igraki. Ne podiui pogleda, i ne ba
uvjerljivo, primijetio je:

Kad bismo mogli nai konobara da vam donese alicu kave... ili pie.
Nita za mene, hvala, sir Henry. Moram se vratiti u ured. Poslije podne putujem za
Berlin. Posegnuo sam za poklopcem kutije i vrsto ga, blago zatvorio.
Zapanjeno me pogledao. Takva neposlunost bila je poput fizikog napada, ali uivao
sam u sjajnome vitekom oklopu tog samopravednog nedunika. U glasu mu se nije mogla
uti ljutnja. Bio je on veliki intelektualac, rezultat skupog britanskog obrazovnog sustava
specijaliziranog za genijalne, uljudne malograane. Zato me je, prikrivi nestrpljenje, pozvao
da sjednem i ispriam mu sve to god hou, ma koliko trajalo.
Bilo je mnogo pria o tome kako je stari non compos mentis, ali svaka zabrinutost
zbog toga to u objanjavati svoje probleme senilnom efu bila je nestala. Odluio sam
izostaviti svoj susret s Dodoom u Hampton Wicku i neobian susret s Jimom Prettymanom.
Ako Uprava kae da je Jim mrtav, onda neka ostane mrtav. im sam poeo, sir Henryjeve oi
su zasjale i budno je sluao. Dok sam mu govorio da sam otkrio kako su fondovi premjeteni
u tvrtku Breta Rensselaera i ono to sam mogao nagaati u vezi s nainom na koji se novac
kretao s jednoga mjesta na drugo dok nije stigao u banku u Berlinu, prekidao me umjesnim
primjedbama.
Ponekad je bio ispred mene, i vie nego jednom nisam mogao posve shvatiti na to se
odnose njegova pitanja. Ali, bio je on veteran s previe profesionalizma da bi otkrio koliko
zna ili koliko strahuje. To me nije iznenadilo. Naprotiv, sa sigurnou sam oekivao da bi
svaki generalni direktor kategoriki odbio sugestiju o izdaji ili prijestupu, ili ak i mogunost
da bilo koji namjetenik dobije drugi keks uz popodnevni aj.
Bavite li se vrtlarstvom? odjednom je upitao, promijenivi temu.
Vrtlarstvom, gospodine?
Pa vrtlarstvom, dovraga! Srdano se nasmijeio. Kopanjem zemlje, uzgajanjem
cvijea i grmlja, povra i voa?
Sjetio sam se sir Henryjeva vrta od dvadeset jutara i ljudi koje sam vidio da u njemu
rade. U zapuku je nosio malu bijelu ruu, oznaku jorkirskog seoskog odgoja na koji je bio
tako ponosan.
Ne, gospodine. Ne bavim se vrtlarstvom, zapravo.
ovjeku je potreban vlastiti vrt, ja to uvijek kaem. Pogledao me preko naoala.
Ni komadi zemlje?
Imam mali komad priznao sam, sjetivi se praume korova i kopriva iza kue u
ulici Balaklava.
Srpanj je moj najdrai mjesec u vrtu, Simpsone. A znate li zato? Podigao je prst.
Mislim da ne znam, gospodine.
U srpnju je sve to ste posijali ve niklo. Neke lijepe kulture ve su spremne za
berbu: maline, crveni ribizli i trenje, kao i grah i rajice... Zastao je i promatrao me. Ali,
ako neto nije niklo, Simpsone, ako sjeme nije uspjelo proklijati ili su ga isprale kie, ili je
smrzlo za kasnih mrazeva... upirao je prstom u zrak onda jo uvijek ima vremena za
sadnju. Je li tako? U srpnju. Nema stvari koja se u srpnju ne moe posaditi, Simpsone. Nije
prekasno poeti ispoetka. Shvaate li me sada?
Shvaam to elite rei, gospodine odvratio sam.
Ja volim svoj povrtnjak, Simpsone. Nema nieg boljeg nego jesti ono to ste
posadili vlastitim rukama. Siguran sam da to znate.
Da, znam, gospodine.
Na svijet je poput luka, Simpsone ustvrdio je vrlo znaajno, a glas mu je svakoga

trena postajao sve promukliji. Mislim na Upravu, naravno. Rekao sam to jednom
premijerki, kad se alila na nae neortodoksne metode. Svaki sloj luka vrsto prianja za
susjedni, ali svaki je poseban i neovisan: terra incognita. Shvaate li, Simpsone?
Da, sir Henry.
Ohrabren, nastavio je:
Omne ignotum pro magnifico: poznajete li tu prekrasnu izreku, Simpsone? Ne
elei, kao ni obino, priekati da uje, preveo ju je tihim glasom: Sve o emu se malo zna
smatra se divnim. Parola nae slube, Simpsone... ili, u najmanju ruku, parola za one u
financijama, ha? Nasmijao se.
Da, gospodine potvrdio sam. Tacit, zar ne?
Oi su mu zasjale iza naoala. Medvjedi staklenih oiju odjednom je oivio.
Proistio je grlo.
Aaaaaa! Da. itali ste Tacita, je li? Sjeate li se jo ega, Simpsone?
Omnium consensu capax imperii nisi imperasset citirao sam i, dajui mu trenutak
da to probavi, izvadio sam jedan list iz njegove knjige i objasnio mu to to znai. Svatko ga
je smatrao sposobnim da primijeni svoj autoritet, dok to nije pokuao.
Vodnjikave oi pomno su me promatrale.
Ha! Odlian udarac! Shvaam to elite rei, mladiu. Vi se pitate jesam li ja
sposoban posluiti se svojim autoritetom. Je li tako?
Ne, sir Henry, naravno da nije.
Poeao se po nosu.
Da se dovoljno snano njime posluim kako bih istraio ono to vas plai i brine.
Okrenuo je glavu i nakaljao se tiho, pristojno.
Ne, gospodine. Ustao sam da odem.
Pogledao me.
Ne bojte se, mome. Djelovat u prema vaim informacijama. Kopat u po tom
problemu sa svih moguih strana, dok ne ostane ni sjenka sumnje.
Hvala vam, gospodine. Teko je ustao da mi prui ruku na rastanku i naoale su
mu spale. Uhvatio ih je u zraku. Vjerojatno mu se to esto dogaalo.
Kad sam iziao na Piccadilly pogledao sam na sat. Imao sam vie nego dovoljno
vremena da uzmem svoj koveg iz ureda, odvezem se automobilom u Ebury Street po
Wernera koji je u Londonu bio u kupovini i trebao se vratiti istim avionom na Berlin-Tegel.
Zato sam pjeice poao prema Fortnumu, namjeravajui popiti kavu. Htio sam biti malo sam.
Trebalo mi je vremena da razmislim.
Tamni oblaci jurili su iznad vrhova kronji u Green Parku, a kiu koja je sipila sada su
zamijenili povremeni jaki pljuskovi i olujni vjetar. Turisti su odluno klipsali po pljusku. Na
strani ulice koja se nalazila uz park, slikari su bili izloili svoje slike, pokrili ih plastinim
folijama i otili se zakloniti u kolonadu hotela Ritz. Kad sam proao pokraj stanice podzemne
eljeznice u Green Parku iz nje su izletjeli enski kiobran i muki eir sa irokim obodom, i
odletjeli meu automobile na ulici. eir je odskoio i jedan je automobil skrenuo da ga ne
zgazi, ali se autobus provezao preko njega, a prodava novina turobno se nasmijao, ula se
grmljavina. Bilo je hladno i mokro, doista bijedan dan. London zimi.
Neki ljudi nalaze nekakvo perverzno zadovoljstvo u tome da hodaju po kii: to prua
intimnost kakvu vam ne moe pruiti etnja po lijepome vremenu. Prolaznici pognutih glava i
zatoeni pljuskom ne obraaju panju ni na to osim na vlastitu neugodu. Prisjeao sam se

svojeg razgovora s generalnim direktorom i pitao se jesam li to dobro izveo. Bilo je neega
udnog u ponaanju staroga. Ne da nije bio zabrinut, nikada ga nisam vidio vie
uznemirenog. Ne da nije bio spreman sluati, vagao je svaku moju rije. Ali, neto...
Uao sam u Fortnum i proao kroz zalogajnicu do kafeterije u stranjem dijelu. Bila je
puna ena s plavom kosom i torbicama od krokodilske koe, onakvih ena koje imaju bijele
psie to ih kod kue ekaju. Moda sam bio odabrao loe vrijeme. Sjeo sam za ank, popio
alicu kave i pojeo danske pagete. Bili su izvrsni. Sjedio sam tamo neko vrijeme i
razmiljao. Kad sam popio kavu, naruio sam jo jednu. Tada sam shvatio to mi je bilo tako
udno kod mojega razgovora s generalnim direktorom. Ma kako uvredljivo da su mu zvuale
moja pria i moja teorija, nije pokazao nikakvo negodovanje, ni ljutnju, pa ak ni
iznenaenje.
Mora da sam izgubio osjeaj za vrijeme, jer sam odjednom pogledao na sat i shvatio
da u zakasniti. Ali, pourio sam i stigao u Ebury Street zakasnivi samo nekoliko minuta.
Werner me, s onom predanom tonou koja je svojstvena Nijemcima, ekao na ploniku
spakiranih kovega, plaenih rauna, u zakopanom crnome Burberry kaputu i s kiobranom
iznad glave. Na tlu uz njega stajala je velika kartonska kutija s oznakom porculan, vrlo
lomljivo.
Oprosti, Wernere rekao sam ispriavajui se to sam zakasnio. Sve je trajalo
due nego to sam oekivao.
Imamo mnogo vremena odvratio je Werner. Voza mu je otvorio vrata i stavio
kutiju s porculanom u prtljanik. Izgledala je prokleto teko. Werner nije komentirao svoju
golemu i nespretnu prtljagu. Ispruio je ruku, stavio kiobran na prednje sjedalo, uz vozaa, a
zatim skinuo eir da se uvjeri da je karta jo u njemu. Werner je drao karte i takve stvari
zataknute za vrpcu eira. Nisam poznavao nikoga osim njega tko je to radio.
Automobil nas je ostavio na Victoria Stationu, tako da smo uspjeli uhvatiti jedan od
direktnih vlakova za aerodrom Gatwick. Nosa je natovario kutiju s porculanom na kolica, a
Werner se ustrao da se uvjeri kako je nee udariti. Vlak je bio gotovo posve prazan. Nije
nam bilo teko nai mjesta za sjedenje. Werner je nosio novo odijelo, od laganog sivog
mohera, i izgledao prije gizdavo nego kao ozbiljan momak kojega sam tako dobro poznavao.
Ali, objesio je kiobran tako da s njega kaplje na pod, paljivo je presavinuo svoju kabanicu i
stavio eir i aktovku na policu. Ma kako gizdavo izgledao, Werner je bio istreniran od
neukrotive Zene.
Tanjuri, alice i tako dalje dometnuo je, paljivo dodirnuvi kutiju vrhom ulatene
cipele.
Da promrmljao sam. Nisam se mogao sjetiti to bih vie rekao.
Kad je vlak krenuo, dodao je:
Pretpostavljam da e se u Berlinu sastati s Kobyjem?
S Langeom Kobyjem? Moda. Koby je ivio u bijednome stanu nedaleko
Potsdamer Platza i predsjedavao inozemnim novinarima i piscima koji su pisali o pravome
Berlinu. Nisam ga volio posjeivati.
Ako je Dodo radio za njega, Lange bi ti mogao neto rei.
Nisam Werneru rekao da sam vidio Prettymana ni da sam se hrvao s Dodoom, nikome
to nisam bio rekao.
Moda. Ali, to je bilo davno, Wernere. Dodo je bio samo mali podli kopljonoa. Ne
vidim kako bi Lange mogao znati bilo to o Bretu i novcu, i tim stvarima koje su zaista
vane.
Lange obino zna za svaki skandal ustvrdio je Werner bez divljenja.

Nagnuo sam se prema njemu i napomenuo:


Rekao sam starome sve to znam... gotovo sve ispravio sam se. Odsad pa
nadalje to je problem generalnoga, Wernere. Njegov problem, a ne moj.
Werner me pogledao i kimnuo glavom kao da razmilja o tome.
Znai li to da e dii ruke od te stvari s Bretom.
Moda priznao sam.
Pusti to, Bernarde. To te izjeda.
Kad bih samo, znao kakvu je ulogu Fiona odigrala u toj muki.
Fiona?
Ona je imala taj novac u rukama, Wernere. Sjeam se da sam vidio bankovne
dokumente, izvode, u ladici gdje je drala kune raune i novac za gospou Dias, nau
dvorkinju.
Misli, prije nego to je Fiona prebjegla.
Da, prije mnogo godina. Traio sam kljueve automobila... Schneider, Von Schild i
Weber... Znao sam da mi je to prokleto ime poznato, a sino sam se sjetio i otkuda.
Zato bi Fiona imala raune u berlinskoj banci?
Tada sam mislio da su to spisi u vezi s poslom... ak i da su lani. Bilo je mnogo
nula na tim papirima, Wernere. Milijuni i milijuni njemakih maraka. Sada shvaam da je to
bio pravi novac, i da je bio njezin. Ili da ga je, u najmanju ruku, ona uvala.
Fionin novac? Tajni raun u banci?
Banke alju izvode vlasnicima rauna, Wernere. Tu nema druge.
Sada je prekasno zakljuio je Werner. Otila je.
Rekao sam starome sve to znam ponovio sam, kao da sebe podsjeam na ono to
sam uinio. Odsad je to njegov problem, Wernere. Njegov, a ne moj.
To si ve rekao.
Nisam spominjao Ingrid. Nije bilo razloga govoriti mu o toj brbljariji o njezinoj
majci i Dodou.
Ni ono o tvojem ocu dodao je Werner.
Tako je potvrdio sam. Misli li da sam mu to trebao rei?
Ili je Uprava odobravala to to je Bret radio s novcem, ili su ga Bret i Fiona ukrali
ustvrdio je Werner svojom uobiajenom razornom jednostavnou. Zar stari nije pokazao
da zna za to?
Moda je on najbolji glumac na svijetu, ali izgledalo je kao da to uje po prvi put.
Kau da je totalno senilan.
Danas tome nije bilo ni traga.
Dobro si uinio, Bernie. Siguran sam u to. Sad zaboravi sve i prestani razbijati
glavu.
Pogledao sam njegov veliki paket.
Onda, to si to ti kupio u Londonu, a to nije moglo biti povjereno meni?
Nasmijeio se.
Smatrali smo da te ne moemo koristiti kao nosaa.
Kako sada stvari stoje, ja sam u Berlinu svakoga tjedna. Donijet u vam to god
trebate.

Ingrid eli da hotel izgleda vie domainski. Sviaju joj se te engleske tkanine i
engleski porculan, sa sitnim cvjetnim uzorcima. Kae da hotel izgleda previe negostoljubivo,
previe slubeno.
To je berlinski hotel, zato i izgleda njemaki.
Vremena se mijenjaju, Bernie.
Mislio sam da ti je Lisl rekla kako njezina sestra nema djece napomenuo sam.
to je rekla kad je doputovala Ingrid?
Kimnuo je glavom, a zatim odvratio:
Lisl je znala za Ingrid, ali Ingrid je vanbrano dijete. Nema zakonsko pravo na
hotel.
Jesi li zaljubljen u Ingrid?
Ja? Zaljubljen u Ingrid?
Ne gnjavi, Wernere. Nas dvojica se predobro poznajemo. Da, zaljubljen sam u
Ingrid priznao je Werner, pomalo zabrinuto.
Zna li Zena za to? upitao sam.
Zena e biti dobro rekao je Werner povjerljivim tonom. Dat u joj mnogo novca,
pa e biti zadovoljna.
Nita nisam rekao. Naravno, to je bila istina; prilino jadan komentar na Zenu i njihov
brak, ali nije mu se moglo protusloviti.
Zena je u Mnchenu. Stalno se nadam da e nekoga sresti... Werner me pogledao i
nasmijeio se. Da, ja i Ingrid... Sretni smo zajedno. Naravno, trebat e nam vremena...
To je divno, Wernere.
Ti nikada nisi volio Zenu, znam.
Ingrid je vrlo privlana ena, Wernere.
Svia ti se?
Da, svia mi se.
Nikada se nije udavala. Moda e joj biti teko da se privikne na brani ivot, u
njezinim godinama.
Oboje ste mladi, Wernere. Vrlo vano...
To i Ingrid kae.
Aerodrom Gatwick objavio je glas konduktera preko zvunika. Vlak je usporio.
Hvala ti, Bernie rekao je. Pomogao si mi.
Nema na emu, Wernere.
Avion je poletio na vrijeme. Bila je to mala privatna kompanija DanAir, stjuardese
su se smijeile i nudile pravu kavu. Kad smo se podigli iznad oblaka, sunce je jarko zasjalo.
Unato tome to je vlak bio prazan, avion je bio pun. Upitao sam Wernera kako napreduje s
Lislinim hotelom i tako pokrenuo dugu i oduevljenu priu o njegovim nadama i napornome
radu. A Werner nije bio previe sebian da spomene i doprinos Ingrid Winter. Naprotiv,
njegove pohvale i divljenje bili su vie nego oiti. Ponekad je izgledalo da je previe hvali, ali
ja sam strpljivo sluao i povremeno potvrivao, kako dolii. Werner je bio zaljubljen, a
zaljubljeni ljudi su ugodno drutvo samo onima koje vole.
Pogledao sam krajolik preko kojega smo letjeli. Njemaka, nije bilo sumnje.
Evropljani mogu postajati sve sliniji po izboru automobila, odjee, TV programa i brze,
jeftine hrane, ali krajolici otkrivaju nau pravu prirodu. Nema seoske Zapadne Njemake.

Njemaki krajolik je uredan, uglat i izgraen, tako da krave moraju svoj Lebensraum dijeliti
sa stambenim etvrtima, a umsko drvee se u visini natjee s tvornikim dimnjacima.
Gradovima su dodijeljene kronje da pod njih sakriju svoje rune trgove s trgovinama, ali
lovci se moraju prikradati divljai izmeu parkiranih automobila i bazena beskrajnoga
predgraa.
Ali, kad se prijee istononjemaka granica, krajolik je pust i miran. Demokratska
Republika ima lijepe seoske pejzae jo neokaljane sjajnim automobilima i novim kuama.
Ovdje su farme stare, slikovite. Velike pasmine konja tvrdoglavo su se opirale traktorima, a
ljudi i ene jo su teko radili.
Bila je krasna veer kad smo sletjeli u Berlinu, na taj blistavi, mali kapitalistiki otok,
s visokim betonskim poslovnim zgradama i svjetlucavim ulicama, postavljen usred
prostranog zelenog oceana travnatog komunizma. Sunce je bilo nisko i naranasto. Visoki
kumulusi dizali su se na istonoj strani neba, dok su na zapadu olujni oblaci bili razmrljani i
isprugani po nebu kao da ih je neki ljutiti bog pokuao izbrisati.
Siao sam stepenicama iz aviona nosei Wernerovu aktovku, dok je on teturao pod
tekim porculanom. Ispred nas su se drugi putnici gurali prema carini.
BerlinTegel nalazi se u francuskome sektoru okupiranoga Berlina. Taj mali
aerodrom je tehniki pod kontrolom francuske avijacije. Zato je neprikladna prisutnost nae
britanske vojne policije bila naroito upadljiva, da ne kaem uznemiravajua. Bili su obueni
na onaj neprirodno savren nain na koji to uspijeva samo vojnoj policiji. Cipele su im sjale,
dugmad takoer, a ukastosmee hlae imale su crtu otru poput sablje.
I kao da neprikladna prisutnost britanskih crvenih kapa nije bila dovoljna, sada sam
opazio da je jedan od njih kapetan. Takve ljude se obino ne via da stoje i zure po javnim
mjestima, jer kapetani vojne policije ne patroliraju po aerodromima da bi utvrdili kako nema
regruta koji uokolo hodaju neuredno obueni. Brzim pogledom uoio sam dva britanska
vojna vozila, ukastosmei automobil i kombi, parkirana pred pristaninom zgradom za
ukrcavanje. Iza njih stajao je plavi kombi s krilatim oznakama avijacije. Nekoliko metara iza
njega stajao je i policijski automobil. Unutra je bilo nekoliko policajaca u ljetnim
uniformama. Koliko policije na gotovo praznom aerodromu!
Dok smo prolazili ispred pristanine zgrade etiri britanska vojna policajca su se
ispravila i zabuljila u nas. Zatim je kapetan doetao na stazu ispred nas.
Oprostite, gospodo obratio nam se britanski kapetan. Bio je to plahi mladi s
velikim brkovima koji ba nisu bili bujni. Koji od vas je gospodin Samson?
Uvijek sam se kasnije pitao to je zapravo natjeralo Wernera da bez oklijevanja kae:
Ja sam Bernard Samson. O emu se radi, kapetane?
Werner je znao namirisati nevolju, i zato je to rekao. On je znao namirisati nevolju i
prije nego to sam je ja opazio, a to je zaista bilo vrlo brzo.
Morat u vas zamoliti da poete sa mnom rekao je kapetan. Pogledao je vodnika,
krnog etrdesetogodinjaka s pitoljem za pojasom, i pogledi koje su razmijenili rekli su mi
sve to sam trebao znati.
Da poem s vama? upitao je Werner. Zato?
Bolje da to rijeimo u uredu odvratio je kapetan, s nagovjetajem nervoze u glasu.
Bolje da poem s njim, Wernere dobacio mi je Werner, nastavljajui glumiti.
Kimnuo sam glavom. Naravno, vojnici su uli Wernerov njemaki naglasak. Ali,
moda im nije bilo reeno da je Bernard Samson Englez.
Kao da meni neto pokazuje, Werner se okrenuo prema kapetanu i upitao:
Zar sam uhapen?

Pa... oklijevao je kapetan. Oito su mu bili rekli da je hapenje na javnome mjestu


posljednje emu treba pribjei, neto to se radi samo kad razgovor ne uspije. Ne. Ovaj...
samo ako odbijete poi.
Razjasnit emo to u vaem uredu dometnuo je Werner. To je glupa greka.
Siguran sam da jest naglasio je kapetan, vidljivo odahnuvi. Moda bi va
prijatelj htio ponijeti paket.
Uzet u ga rekao sam.
Kapetan se okrenuo prema jednome naredniku i naloio:
Pomozite gospodinu, narednie. Ponesite mu paket.
U ruci sam imao Wernerovu aktovku. U njoj su bili njegov paso i svi drugi osobni
dokumenti. Ako Wernera odvuku u policiju, trebat e im sat ili dva prije nego otkriju da se
radi o pogrenom ovjeku. Zato sam poao za narednikom i za Wernerovim paketom s
porculanom, i prepustio Wernera njegovoj sudbini.
S pripadnikom vojne policije koji me pratio, proao sam kroz carinu samo uz kimanje
glave. Ispred aerodroma nalazilo se nekoliko redova taksija. Mojega je vozio neki neobrijan
mladi u prljavoj crvenoj majici kratkih rukava s grbom Harvardskog sveuilita grubo
otisnutim sprijeda.
Idem na jednu adresu u Oranienburger Strasse. Poznajem kuu po vienju... vozite
na SBahn stanicu Wittenau. Rekao sam to na njemakome, polako, da me vojnik moe
uti. To e ih na poetku zbuniti, jer se Oranienburger Strasse protee preko grada, od
aerodroma do Hermsdorfa. Nije to ulica u kojoj bi ovjek traio kuu od vrata do vrata.
Kad se taksi odvezao s aerodroma rekao sam vozau da sam se predomislio. Da hou
na kolodvor Zoo. Pogledao me i znalaki se nasmijeio berlinerisch osmijehom koji se ne da
oponaati.
Kolodvor Zoo odvratio je. Bilo je to bijedno mjesto, Times Square Zapadnoga
Berlina. Alles klar. U tom dijelu grada nije manjkalo ljudi koji bi pomogli bjeguncu da se
sakrije od bilo kakvih vlasti. Voza je vjerojatno mislio da sam nadmudrio vojnu policiju, i to
je odobravao.
Da, pomislio sam, sve je jasno. im sam prestao s njim razgovarati, taj je prokleti
generalni javio u Berlin da me uhapse. Bilo je vrlo pametno uhapsiti me u Berlinu. Ovdje je
vojska bila bog i batina. Ovdje nisam imao graanskih sloboda koje se ne bi mogle ponititi
propisima jo iz doba rata. Ovdje sam mogao biti zakljuan i zaboravljen. Da, alles klar, sir
Henry. Upecao sam se.


Ne pitajte me to sam se nadao postii. Ne znam to sam pokuavao uiniti osim
dobiti toliko na vremenu da se priberem i pronaem neki nain da se izvuem iz cijele te
zbrke.
Mozak mi je grozniavo radio. Odustao sam od ideje da uzmem svoj smith&wesson s
kratkom cijevi, kalibra 38 i novac u vrijednosti od pet stotina funti u razliitim valutama i
malim novanicama koje sam nekada drao kod Lisl u sefu, a sada u sefu u Ku-Dammu koji
je radio dvadeset etiri sata dnevno. Ni gotovina ni letee olovo nije mi moglo pomoi ako mi
je Uprava radila o glavi. Odustao sam i od austrijskog pasoa koji je bio uiven u podstavu
jednog kovega u sobi u Marienfelde. Mogao sam postati Austrijancem govorei za oktavu
vie i vrsto se utinuvi za nos. Ali emu: u ponedjeljak bi ve svi imali moje dobre, nove
fotografije i ne bi mi pomoglo da budem lani Austrijanac.
Taksijem sam poslao Wernerov porculan u hotel, s porukom za Ingrid Winter da smo
Werner i ja otili u kino. Za svakoga tko nas je dobro poznavao pomisao na takav izlazak bila
je smijena. Ali, Ingrid nas nije dobro poznavala, i to je bio jedini izgovor kojega sam se
mogao sjetiti, a koji e je sprijeiti da postavlja pitanja kojih dva-tri sata.
Neki od mojih postupaka bili su razboriti. Kao tjeran nekim demonom iz svoje odvie
aktivne prolosti, uzeo sam drugi taksi i traio da me odveze na kontrolnu stanicu Charlie.
Ve je gotovo bila no, ali moj svijet je teio k suncu i nije bilo mrano. Taksi se provlaio
kroz promet dok su bataljoni umornih turista pod neonskom rasvjetom besciljno lutali
betonskim ljepotama Centra Evropa i vakali kokice i kobasice s curryjem.
Na kontrolnu stanicu Charlie? upitao je ponovo voza, da bude siguran.
Da potvrdio sam.
Kad smo izili iz guve, krenuli smo prema Kanalu. Kroz taj miran dio grada najbre
se moe stii do kontrolne stanice Charlie. Iako blago zaobljenim obalama kanala Landwehr
nisu etali turisti, na tom se kratkom potezu odigralo vie povijesnih dogaaja nego na cijeloj
duini Kurfrsten Damma.
Nije to uvijek bila takva zaputena, ustajala voda. Stara imena ulica priaju vlastitu
priu. Bendlerstrasse, iz kojega je Wehrmacht odmarirao osvojiti Evropu, sada nosi ime po
Stauffenbergu, arhitektu propalog nacistikog pua. Ali, ne gori li jo uvijek neka vojnika
ambicija u urbanistima koji most Bendler jo uvijek nazivaju istim imenom?
Ovdje, na obali kanala nalazi se zgrada u kojoj je admiral Canaris, Hitlerov ef
obavjetajne vojne slube, sjedio u svojoj kancelariji i kovao urotu protiv svojega gospodara.
U tu mutnu vodu bacili su vojniki ubojice i izubijano tijelo Rose Luxemburg.
Uskoro je tamni kanal s drvoredom ostao za nama i taksi je vozio Kreuzbergom, jurio
pokraj Leuschnerove kavane i du Koch Strasse, berlinskog Fleet Streeta, do raskra s
Friedrichstrasse s koje se prua pogled na srce Istonog Berlina.
Platio sam taksi i potrudio se da amerikog vojnika na dunosti, u privremeno
postavljenoj kuici koja je tamo stajala ve etrdeset godina, upitam u koliko sati se prijelaz
zatvara. Nikada se ne zatvara, rekao mi je: nikada! Bilo je to dovoljno da budem siguran da
e me zapamtiti da sam preao. Ako sam htio ostaviti trag koji e vojna policija slijediti, bolje
da bude dobro vidljiv. Upravu neu zavarati, ali sudei prema dotadanjim akcijama, trebat e
im neto vremena da krenu u akciju. Petak naveer; Dicky Cruyer morat e se vratiti u ured
odnekud gdje se dobro peca i lovi, ali gdje su telefonske veze jako loe.

Na zapadnoj strani kontrolne stanice Charlie nai ete samo dvojicu oputenih
amerikih vojnika kako besposlie u kuici, ali istona strana prepuna je ljudi naoruanih
pitoljima, u uniformama koje su namjerno ivane prema modelu stare pruske vojske. Dao
sam svoju putnicu mrgodnome istononjemakome graniaru, on ju je pokazao nadreenom
oficiru, a ovaj ju je gurnuo kroz otvor ispod staklenog prozora. Tamo su je fotografirali i
pregledali pod svjetlom da pronau bilo kakav tajni znak koji je ranije onamo mogla staviti
istononjemaka pogranina policija. epali su moj paso onako posjedniki kao to svi
birokrati prisvajaju osobne dokumente. Jer, ljudi na granicama putnice i deklaracije smatraju
porukama koje im alju birokrati iz drugih zemalja. Nosioci takvih dokumenata samo su
bijedni pismonoe.
Svi koji ulaze u zemlju moraju platiti slabo zakamuflirani porez razmjenjujui
zapadni novac za istononjemaku valutu po pretjerano visokom kursu. Platio sam. Graniari
su dolazili i odlazili. Turisti su stali u red. Autobusi i osobni automobili puzali su preko
granice. Pregledali su ih odozdo velikim ogledalima na kotaima. Sjajan, nov crn mercedes sa
zastavicom nekog dalekog i siromanog afrikog naroda zaustavili su na granici iza
amerikog vojnog dipa koji je pokazivao kako pobjednika vojska ima pravo patrolirati na
obje strane grada. Istononjemaki graniari sve su radili s promiljenom sporou. Za sve
treba vremena: ovdje za sve treba vremena. A i neke pobjednike treba drati tamo gdje im je
mjesto.
Istoni Berlin je praktiki jedino mjesto gdje je reim nepokolebljiv i svim silama
primjenjuje uenje Karla Marxa. Zato ne? Tko bi vjerovao da e se Nijemci, koji su tako
spremno poklonili nepodijeljenu vjeru i lojalnost Kaiseru Wilhelmu i Adolfu Hitleru, da ne
govorimo o bezbrojnim milijunima ivota, boriti i dalje, dugo nakon to je marksizam
poginuo od vlastite ruke i predan sruenome Fuhrerbunkeru povijesti.
Zbog viih zgrada oko sirotinjskog predgraa s kolibama kontrolne stanice Charlie
ovjek se osjea kao da je u areni. Zbog zastava i parola takoer. Ali, ratobornih tema vie
nema. Vrijeme je za zbijanje redova. Komunistika propaganda napustila je obeanja da e
Zapad liiti prosperiteta i politiki ga preobratiti. Sada su poruke naglaavale trajnost i
sigurnost i govorile proletarijatu da mora biti zahvalan.
Kad iziete s kontrolne stanice Charlie moete vidjeti sve do stanice na
Friedrichstrasse. Tamo elini most preko ulice ocrtava luk na tamnomodrome nebu. Preko
mosta prolaze vlakovi koji povezuju Pariz s Varavom, i konano s Moskvom, ali sam most
je ujedno i peron podignute stanice SBahna, radnikog vlaka koji prolazi i Istonim i
Zapadnim Berlinom, na Friedrichstrasse.
Pri pogledu na most ini se da se do stanice moe brzo doi pjeice, ali razdaljina
moe zavarati, i hodajui uz Friedrich-strasse, uz pocrnjele i ugave ruevine bombardiranih
zgrada za koje se govorilo da su vlasnitvo tajnovitih vicarskih tvrtki koje ak ni DDR nije
eljela uvrijediti, prekasno sam se sjetio da se isplati uzeti taksi na toj kratkoj udaljenosti, kad
se ovjeku uri.
Po stanici SBahna na Friedrichstrasse takoer se moe vidjeti da DDR da je
strahovito mnogo ljudi za osiguranje Zida. Proao sam kroz muno sporu putniku kontrolu,
jer ovdje ljude koji izlaze provjeravaju ak i vie od onih koji ulaze, pa napokon proao kroz
tunel i uspeo se na peron.
Stanica je golema zgrada u obliku hangara otvorenog na oba kraja s visokim skelama
na kojima su uvari mahali automatima. eljezniki vozni park SBahna je, poput stanice i
tranica, star i troan. Vlak je doao klopoui, s prljavim prozorima i priguenim svjetlima.
Uao sam. Bio je gotovo prazan. Ono malo ljudi koji su imali tu povlasticu da smiju prijei
granicu nisu putovali na Zapad u to doba veeri. Trebalo je samo nekoliko minuta da
otklopoemo preko Zida. Antifaistika zatitna barijera naroito je duboka i zastraujua

tu gdje tranice prelaze preko Alexander Ufera: moda je njena namjena i bila da plai svojim
izgledom.
Zauo se gotovo glasan uzdah olakanja od putnika koji silaze na Kolodvoru Zoo. Ja
sam morao presjesti za Grnewald, ali morao sam ekati samo minutu-dvije, i to je bilo bre
nego da uzmem taksi i zaglavim u prometu na Ku-Dammu koji je u to doba vjerojatno bio
gust.
Sa stanice sam prepjeaio do kue Franka Harringtona. Oprezno sam se pribliio, za
sluaj da me netko eka. To se nije inilo vjerojatnim. Uobiajen postupak bio je da se ljudi
postave na granine prijelaze, izmeu dvije Njemake i na granicama s ostalim zemljama, i
na aerodromu. U petak naveer bi takav hitan zahtjev izazvao i te koliko problema. Frank je
kao ef u Berlinu imao specijalnu zatitu civilne policije. Pretpostavljao sam da e ovjek
koji e rasporeivati ljude, ma tko to bio, zakljuiti da Franku ne mogu dodijeliti automobil i
strau u tri smjene. Opisat e me kao specijalnog bjegunca tree kategorije mogue
naoruanog, ali bezopasnog.
Axel Mauser, jedan od djeaka koji je ovdje iao u kolu, prvi mi je pokazao kako se
uspinje uz oluk. Sve dotad inio sam to podiui se rukama i strano prljao odjeu. Axel je
rekao: Po uetu se uspinji rukama, a po oluku nogama, i pokazao mi kako provalnici to
rade a da ne uprljaju ruke. Ne znam tko je Axelu pokazao kako se to radi, vjerojatno njegov
otac, Rolf Mauser, koji je nekada radio kod Lisl u hotelu. Bio je to bezobziran stari lupe.
O njemu sam bio spreman povjerovati bilo to.
Sjetio sam se svega toga uspinjui se na kat, u veliku spavau sobu Frankove velike
kue u Grunewaldu. Sa stranje strane kue nije bilo alarma za provalnike. Ja sam znao gdje
su postavljeni alarmni ureaji. Pomagao sam Franku da odlui gdje e ih postaviti. A Frank je
uvijek drao prozor na kupaonici odkrinut. Frank je bio ljubitelj svjteega zraka. esto mi je
govorio kako je nezdravo zatvarati prozor na spavaoj sobi, ma kako da je hladno. Ponekad
mi se ini da njegova ena zato ne voli ivjeti s njim: ona ne podnosi ledene spavae sobe.
Jednom sam to rekao Fioni. Odgovorila mi je da ne budem glup, ali meni se to nije inilo
glupo. Ja nisam mogao podnijeti hladnu spavau sobu, meni je draa nezdravo topla.
Naravno, Frank nije bio u krevetu: znao sam da nee biti. Zato sam i uao na katu.
Uao sam kroz prozor i stoga morao tamo stajati, paljivo miui s prozorske daske otprilike
tristo boica, tuba i sprejeva s uljem za kupanje, pjenom za brijanje, amponom za kosu,
pastom za. zube i bogzna ime jo. to je sve to Franku trebalo? Ili je to moda bilo
zaboravljeno vlasnitvo Frankovih djevojaka?
Napokon sam napravio mjesta da stanem na prozorsku dasku, da s nje siem u kadu
i... Isuse, u kadi je bilo vode! Mnogo vode! to je uope radio taj Tarrant, ako se nije znao
pobrinuti ni da poteno isprazni kadu? Cipela mi je bila puna sapunaste vode. Odvratno!
Nisam volio Frankova slugu, i taj je osjeaj bio uzajaman. Pretpostavljam da je, ako paljivo
analiziram svoje osjeaje, glavni razlog to nisam jednostavno zakucao Franku na vrata to to
nisam imao ni mrvice povjerenja u tog prokletog slugu. U kripcu u kakvom sam sada bio,
rekao bih da od trenutka kad me ugleda Tarrant ne bi ekao ni tri minute da me prijavi. Ne tri
minute, ni trideset sekundi.
Frank je bio u prizemlju. Znao sam gdje je. Znao sam to jo dok sam bio na tratini iza
kue i gledao gore, u oluke. Sjedio je u dnevnoj sobi i sluao ploe Dukea Ellingtona. Frank
je obino to radio kada je bio sam kod kue. Navijao je gramofon zaista glasno, tako da su se
bubnjevi i ritam-sekcija uli sve do pola ulice. Frank je govorio da se u tim starim ploama
moe uivati jedino da ih se slua tako glasno kao to je svirao izvorni orkestar kad je snimao
ploe, ali ja mislim da je Franku slabio sluh.
Bio je to orkestar iz 1940, najbolji Ellingtonov orkestar po mojem miljenju, iako se

Frank nije s time slagao, i svirao je Cotton Tail. Nije udo da me Frank nije uo kad sam
uao u sobu. Da sam se uvezao i kombajnom, ne bi me uo od glasnoga ritma Ellingtonova
orkestra.
Frank je sjedio na stolici postavljenoj tono poravnatoj s njegova dva divovska
zvunika. Bio je u utoj vesti i koulji s raskopanim ovratnikom ispod kojega je imao svilen
ut al s kamirskim uzorkom. Sve je na njemu bilo u stilu Noela Cowarda, osim velike
zakrivljene lule u ruci i oblaka duhanskog dima otrog mirisa koji me tjerao na kaalj. Bio je
nisko sagnut i itao sitno tiskana slova na naljepnici ploe. Priekao sam da podigne pogled.
Rekao sam:
Zdravo, Frank to sam nehajnije mogao.
Zdravo, Bernarde odvratio je Frank i podigao lulu da mi skrene pozornost.
Sluaj Bena Webstera.
Sluao sam ga, a to sam drugo mogao. Ali, tenor saksofon zvrjao mi je u glavi poput
elektrine builice. Pa ipak, kad je besmrtni Webster prestao svirati, Frank je stiao ton tako
da je svirka sada bila samo jako glasna.
Viski, Bernarde? upitao je Frank. Ve ga je nalijevao.
Hvala zahvalno sam rekao.
Uvijek mi je drago kad te vidim, Bernarde. Ali, kad bi ti barem pokucao na ulazna
vrata kao i ostali gosti.
Ako je Frank i znao da je za mnom izdana potjernica, ostao je veoma smiren.
Zato? upitao sam i otpio gutljaj viskija. Laphroaiga, znao je da ga volim.
Zato da tako ne zaprlja sag dobacio je Frank kratko se osmjehnuvi, da ublai
svoj prigovor.
Pogledao sam sag. Moja mokra cipela ostavila je tragove sve od vrata, a vjerojatno i
kroz cijelu kuu.
Oprosti, Frank.
Zato ti sve mora raditi naopake, Bernarde? To tvojim prijateljima tako oteava
ivot. Frank je uvijek ozbiljno shvaao svoju roditeljsku ulogu, a to je pokazivao tako to je
uvijek bio uz mene kada sam ga trebao. Ponekad sam se pitao kakav je to ovjek bio moj otac
da je sklopio tako prisno i duboko prijateljstvo da sam ja jo uvijek brao njegove plodove.
Prestar si za takve toseve da se uspinje do te proklete kupaonice. To si radio kad si bio iako
mlad. Sjea se?
Zaista?
Ostavio sam svjetlo u kupaonici, da ne padne preko hrpta i ne slomi vrat.
uo si to se dogodilo? upitao sam, ne mogavi vie ni trenutka podnijeti
Frankovo avrljanje.
Znao sam da e doi k meni ustvrdio je Frank, krenuvi prema meni s bocom
Viskija. Nije mogao odoljeti da to ne kae. Bila je to samozadovoljna izjava kakvom bi se
posluila moja majka. Zato je morao biti takva baba? Zar nije shvaao da je to sve
pokvarilo? Pustio sam ga da mi natoi jo jedno pie. udo da se uspio suzdrati da mi kae
kako previe pijem, ali vjerojatno e pronai neki nain da to uskoro uklopi u razgovor.
Jesi li uo? upitao sam.
Da te stari hoe epati? Dobio sam povjerljivu poruku teleprinterom oko esnaest
sati. Ali, zatim je stigao opoziv. Nasmijeio se. itajui izmeu redova, netko u Londonu
mora da je zakljuio da je stari potpuno poaavio. Zatim je, nakon sat vremena ili vie,
ponovo stigla ista poruka. Ovaj put su je potpisali i generalni direktor, i zamjenik. Pogledao

je sag. Nije masno?


To je voda dobacio sam.
Ako je neto masno ili ulje, reci mi odmah, da Tarrantu mogu poruiti da napravi
neto prije nego se upije.
Rekao sam ti, Frank. Voda je.
Ne uzbuuj se, Bernarde.
Znai, jo uvijek sam na popisu za hapenje?
Na alost, jesi. Varkom sa svojim prijateljem Wernerom Volkmannom nisi dugo
mogao varati vojsku.
Dovoljno dugo.
Da napravi glupost, da. Ali, kapetan Berry gadno je nadrapao.
Kapetan Berry?
Iz vojne policije. ujem da ga general hoe dati pred sud. Jadna budala.
Jebe kapetana Berryja izustio sam. Ne mogu liti suze za kapetanima vojne
policije koji su me htjeli strpati u uzu. Pogledao sam sat na polici iznad kamina.
Frank je vidio da gledam u njega i dobacio:
Nee te ovamo doi traiti.
Zbog ega sve to, Frank?
Ja sam se nadao da e ti to meni rei, Bernarde.
Sastao sam se sa starim i prijavio sve o Bretu Rensselaeru i o raunima u banci.
Mislio sam da e dii ruke od te gluposti dometnuo je Frank umorno.
Jesu li ti rekli za to bi me mogli optuiti?
Ne.
Jesu li me namjeravali zadrati ovdje, ili me prebaciti natrag u Veliku Britaniju?
Ne znam, Bernarde. Doista ne znam.
Ti si ef Berlinskog, odjela, Frank.
Kaem ti istinu, Bernarde. Ne znam, dovraga.
To je zbog Fione, zar ne?
Fione? upitao je Frank, izgledajui iskreno zbunjen.
Radi li Fiona jo uvijek za Upravu?
To mu je izbilo dah. Otpio je malo pia i zatim me, kako mi se inilo, dugo
promatrao.
Volio bih kad bih ti mogao potvrdno odgovoriti, Bernarde. Zaista bih volio.
Zato to je to jedini zakljuak koji ima smisla.
Zato ima smisla?
to bi Bret Rensselaer sa silnim milijunima dolara?
Ja bih se mogao mnogo ega sjetiti odgovorio je Frank, koji ba nije volio Breta
Rensselaera.
Novac. Zna kako je Uprava krta na gotovini. Ne vjeruje valjda zaista da bi
Centralni fond ispustio iz vida milijune i zaboravio kome ih je dao?
Hmmmm. Puio je svoju lulu i razmiljao o tome.
Ustrajao sam:

Takav novac se skriva na privatne raune za isplatu, Frank. Za isplatu.


U Kaliforniji?
Ne. Ne u Kaliforniji. Kad sam razgovarao s Bretom u Kaliforniji, nitko se osim
Amerikanaca nije uznemirio. Poeli su se uzbuivati tek kad sam otkrio da se novac nalazi u
Berlinu.
U Berlinu?
Znai, to ti nisu rekli? Kod Schneidera, Von Schilda i Webera, ba ovdje, u KuDammu.
Dodirnuo je brkove piskom lule.
Ipak, nisam siguran...
Pretpostavimo da je to to je Fiona prebjegla bio kraj dugoronog plana.
Pretpostavimo da ona obavlja svoj posao tamo u Istonom Berlinu. Da joj treba mnogo
novca, i to upravo ovdje, u Berlinu, gdje ga je lako podii.
Da plaa vlastite agente?
Boe dragi, Frank. Ne moram ti govoriti za to bi joj sve bio potreban novac.
Naravno. Za najrazliitije stvari: za agente, za mito, za trokove. Zna kako to ide.
Frank mi je dotaknuo rame.
Kad bih barem mogao u to vjerovati. Ali, ja sam ovdje ef slube, kao to si me
malo prije podsjetio. Nikoga ne bi onamo postavili a da mene ne pitaju za miljenje. Zna to,
Bernarde. Prestani se zavaravati, to ne lii na tebe.
Pretpostavimo da je to drano u velikoj tajnosti. Bret Rensselaer bio je zaduen za
sluaj...
A generalni direktor dobivao je izravne upute iz Kabineta? To je dosjetljivo
objanjenje, ali bojim se da je pravo objanjenje manje jednostavno i manje ugodno.
Povukao je dim. efa slube u Berlinu uvijek obavijeste. ak i kad bi se generalni
usprotivio tom operativnom pravilu. Tako je jo od vremena tvojega oca. Ne bi pravili
iznimku.
Iznimka je i hapenje rukovodioca na aerodromu primijetio sam.
Generalni se dri starih obiaja. Poznajem ga, Bernarde. U ratu smo zajedno drali
obuku. On jako pazi da ne pogrijei. On jednostvno ne bi pristao na tako riskantan plan.
Da ubaci agenta u sam ruski vrh? Da ima povjerljivog agenta u komitetu? Fiona je
sada tamo. To si mi sam rekao.
Smiri se, Bernarde. Vidim zato ti se svia takav scenarij. Fiona je rehabilitirana, a
ti si zatekao Upravu i otkrio njihovu najljubomornije uvanu tajnu.
I tako je Bret ispao Fionin kolega a ne ljubavnik, mogao je dodati.
Pa, kakvo je onda tvoje objanjenje?
Strano dosadno, bojim se. Ali, nakon to ovjek cijeli ivot provede u slubi, onda
se okrene unatrag i vidi koliko je vremena potratio ganjajui bizarna rjeenja, dok su pravi
odgovori bili banalni, oiti i sve vrijeme ispred nosa.
Fiona je napustila svoj dom i djecu da ode raditi za Ruse? Bret je ukrao milijune iz
fonda Uprave i sada sjedi u Kaliforniji, pretvarajui se da nema ni prebijene pare? Prettyman
je premjeten iz Washingtona, a njegovoj eni su rekli da je mrtav? Ujak Silas mi je priao
kako je Dodo divan momak, a onda je telefonom naredio da ga obrade i uutkaju? Samo, ja
sam stigao prije njih. Nalog za moje hapenje izdan je zato to sam sve to ispriao
generalnom direktoru? Je li to strano dosadno objanjenje koje zvui istinito?

Frank me gledao. Prvi put sam bio spomenuo dvolinost Silasa Gaunta, ak ni
Werneru nisam o tome priao, i pomno sam promatrao Franka. Kimnuo je kao da sve
razmatra, ali nije pokazivao da je iznenaen.
Ovo posljednje svakako jest. Sam sam veeras otrgnuo poruku iz printera. eli li je
vidjeti?
Stari me hoe uhvatiti, jer se boji da e moja ispitivanja raskrinkati Fionu. Odveli su
me u Kaliforniju kako bi me Bret nagovorio da zaboravim cijelu stvar. Poslali su Charlieja
Billingslyja u Hong Kong zato to je bilo mogue da je u kompjutoru vidio zavedene Bretove
lane tvrtke. Cindy Prettyman dali su lijep posao u Strasbourgu da bi utjela. Uspaniili su se
da bi Dodo mogao razglasiti njihove tajne, pa su odabrali Prettymana da ga sredi.
Sve su to samo indicije napomenuo je Frank. Ali, sada sam bio privukao njegovu
pozornost.
Pretpostavljam da su oajni, ali nisam znao do koje mjere dok nisam ovamo sletio.
Kad sam postavio pitanja generalnome, nisu se mogli dosjetiti to bi drugo sa mnom, osim da
me spreme u buharu dok ne smisle kako da me uutkaju.
Frank me saalno pogledao, dodavi:
Bolje sjedni, Bernarde. Jo ti neto moram rei.
Sjeo sam.
to? upitao sam.
Ne u vezi s time. Kad je teleprinterom stigla druga poruka, nazvao sam London
zbog objanjenja. Mislio sam... u tim okolnostima...
Danas poslije podne si razgovarao s generalnim?
Ne, ali sam se uo sa zamjenikom.
I?
Sir Percy mi je rekao u povjerenju.
to ti je rekao?
Da su otvorili naranasti dosje, Bernarde.
Za mene?
Jo uvijek je to mogao porei, ali nije. Nastavio je:
Ladbrook sutra stie avionom.
Isuse Kriste! izustio sam. Naranasti dosje otvarao se tek kad je netko bio optuen
za izdaju, i kad su protiv njega prikupljeni dokazi prima facie. Ladbrook je bio stariji
istraitelj. Ladbrook je pripremao tubu.
Shvaa li sada? upitao je Frank.
Jo uvijek mi ne vjeruje, zar ne, Frank?
Ne usuujem se tebi vjerovati odvratio je.
to?
Drae mi je vjerovati da si kriv, nego da Fiona tamo igra dvostruku igru. Naroito
ako si ti pokrenuo govorkanja. Jesi li razmislio o tome to govori? Jesi li pomislio to bi to
znailo za nju, ako si joj pomrsio raune? Ti bi otiao u zatvor, ali ako je ona uspjela dogurati
do komiteta, a onda ih izdala, oni bi... uutio je. Obojica smo mislili na Melnikova, koji je
izvjetaje podnosio jednome od Silasovih ljudi za vezu. Vie od dvadeset prisutnih svjedoka
gledalo je kako su Melnikova iva zgurali u tvorniku pe. Kagebeovci su htjeli da se to
prepriava. Pazi na koji nain e dokazivati da si neduan napomenuo je Frank. Mogao
bi potpisati smrtnu kaznu svojoj eni, bez obzira je li to to kae istina ili nije.

Sjedio sam utke. Sve se dogaalo prebrzo. Dolo mi je da povratim, ali sam se
suzdrao i pogledao na sat.
Bolje da odem odavde. Mrzio sam tu sobu. Sve najrunije to mi se u ivotu
dogodilo, dogodilo se u toj sobi, ali vjerojatno je to bilo zato to sam uvijek trao k Franku
kad su mi se dogaale rune stvari. Dodao sam zabrinuto: Ne misli li da bi Tarrant...
Veeras sam dao Tarrantu slobodno. Da li bih ja mogao neto...?
Ti si ve uinio to si mogao, Frank.
ao mi je, Bernarde.
to je to sa svima njima, Frank? Zato ne mogu jednostavno sve opozvati?
Ma kakva da je prava istina, ti vie nikada nee biti posve ist. Nakon to je tvoja
ena prebjegla sigurno ne. Valjda ti je to jasno?
Ne, nije.
Bez obzira je li tvoja alarmantna teorija istinita ili nije, Uprava ne moe riskirati,
Bernarde. Bilo je onih koji su te htjeli najuriti im je ona prebjegla. Kad si poeo njukati,
prepali su se. Njih to plai. Mora shvatiti kako to njima teko pada.
Ustao sam.
Ima li to novaca, Frank?
Tisuu funti. Hoe li to biti dovoljno?
Nisam mislio da je otvoren naranasti dosje. Mislio sam da se doista radi o nekakvoj
pogreci. Da je netko s prevelikim arom shvatio prijedlog staroga...
Ovdje je, u stolu. Brzo je pronaao novac, kao to je bio brzo pronaao au, led i
bocu Laphroaiga. Vjerojatno je sve ve bio pripremio. Ispratio me do ulaznih vrata i
pogledao u berlinsku no. Moda se htio uvjeriti da nema straara. Uzmi ovaj al, Bernarde.
Veeras je prokleto hladno. Kad sam se rukovao s njim, dometnuo je: Sretno, Bernarde
i nevoljko pustio moju ruku. to e sada? upitao je.
Pogledao sam nebo. ak i odatle sam mogao vidjeti svjetlo reflektora kojima je DDR
osvjetljavala svoj Zid. Slegnuo sam ramenima. Nisam znao.
Ja... oprosti... zbog onih tragova na sagu. Kimnuo sam u znak zahvalnosti i
okrenuo se da poem.
Nije vano odvratio je Frank. Samo kad nisu masni.
KRAJ

**************************

MMXV

Len Deighton ZAMKA


Urednik:
Miroslav Kutanjac,
Priredio:
Ivan kunca,
Likovna oprema:
Sreo Dragan,
Izdava:
Zaloba Mladinska knjiga Ljubljana-Zagreb;
Za izdavaa:
Borut Ingoli,
Tisak:
Tiskara Rijeka-Rijeka, 1990.god.