You are on page 1of 201

Predrag Vranicki

S a m o upravljanje
kao
p e rm a n e n tn a revolucij

cekadfi

SNL

C entar
za kulturnu djelatnost
Zagreb

Sveuilina naklada
L ib e r
Zagreb

P o liti k e te m e
B ib lio t e k a
s u v r e m e n e p o liti k e m isli

P o s e b n o iz d a n je

Urednik

Urednik

Radule K neevi

M irk o Banjeglav

Zagreb. 1985.

Samoupravljanje
kao
permanentna
revolucija

Predrag Vra n ick i

cekade SNL

Copyright Predrag Vranicki, 1985.

iid W

Kazalo

P re d g o v o r

11

U vod

Glavni idejni pretee


sam oupravnog koncepta

Ideja i praksa sam oupravljanja u Evropi


na razm eu stoljea
Pr\o pogla vije

35

P o eci s a m o u p ra v n ih p ro ce sa u R u s iji

41

L e n jin o v ko n cep t s a m o u p r a v lja n ja i p ra k sa


re v o lu c ije

Drugo poglavlje

41

1. Lenjin o prijelaznom periodu i samoupravljanju u


Dravi i revoluciji

46

2. Suoenje sa stvarnou historije

59

3. Posljednje intervencije

69

S in d ik a listi k i ko n cept s a m o u p ra v lja n ja

69

1. Koncept Radnike opozicije u Rusiji

75

2. Revolucionarni sindikalizam

81

S a m o u p r a v lja n je kao siste m ra d n ik ih s a v je ta

Tree poglavlje

etvrto poglavlje

81

1. Anarhokomunizam

90

2. Gild-socijalizam i pokret tvornikih povjerenika

97

3. Komunizam savjeta

Trei dio

O sn ov n i p rocesi su v re m e n og svijeta

111

U v o d n a r a z m a t r a n ja

118

P r o c e s i s r a iv a n ja e k o n o m ik e i p o litik e

118

1. Dravni kapitalizam

128

2. Dravni socijalizam

1 47

K a k o p r e v la d a t i d r a v n i s o c ija liz a m

147

1. Jugoslavija na tragu Marxove misli

183

Z a k lju n a r a z m a t r a n ja

P rvo poglavlje

Drugo poglavlje

191

R egistar im e na

Predgovor

Ova knjiga ini jedinstvo s djelom Marksizam i socijalizam, iako je pi


sana na drugaiji nain. U prvoj sam knjizi rjeavao ne samo neka vana
teorijska pitanja nego i etiko pitanje ovjekova historijskog angamana,
osvjetljavajui tu socijalistiku moru slaljinizma, a u ovom djelu, iako ta
koer nije lieno tog etikog momenta, pokuao sam i historijski i teorij
ski jo dublje obrazloiti i pokazati da je perspektiva oslobaanja radni
ke klase, a time na kraju i ovjeka uope u ovoj naoj epohi, bitno vezana
s koncepcijom i praksom samoupravljanja.
Prva knjiga nosi, dakle, i mnogo jai lini peat i zato e meni sigurno
ostati moje najmilije djelo. S ovom drugom zaokruio sam odreenu pro
blematiku s kojom sam bio zaokupljen naroito ova dva posljednja dece
nija, radei ponajvie na svom djelu Historija marksizma. Odluivi se
jednom da napiem to djelo, morao sam kao filozof posvetiti mnogo vre
mena raznim historijskim i drugim teorijskim pitanjima koja nisu u ne
posrednoj vezi s filozofskom problematikom. Meutim, bez te histo
rijske dimenzije ne postoji uglavnom niti jedna znaajnija filozofija. Za
datak filozofa nije da istrauje ono to je zadatak sociologa, ekonomista,
politologa itd. Uz mnoga opa teorijska podruja, koja su u svakog sna
nijeg mislioca uvijek vezana i sa ovjekovom sudbinom, vokacija je filo
zofa da svojim teorijskim uvidima u cjelinu jedne epohe potpomogne ra
zumijevanju egzistencijalnih problema ovjeka i moguih horizonata nje
gove slobode. Nekad su iluzije bile vee, nekad je utopija bila blizu reali
teta i njegovih mogunosti. Ali je uvijek u svakog znaajnijeg filozofa od
Bruna, Spinoze ili Lockea do Diderota, Fichtea, Hegela i Marxa, da sve
ne nabrajam, plamsala vjera u ovjekove beskrajne mogunosti i pobje
du njegova razuma i uma nad slijepim silama prirode i njegova vlastita
bia.
U tim koordinatama trebalo bi sagledavati i ovaj moj teorijski anga
man i ovaj teorijski napor da rasvijetlim glavne tendencije nae histori
je i mogunosti ovjeka danas. Kao filozof i teoretiar ne istraujem
funkcioniranje suvremenog sistema kapitalizma i socijalizma. U tome se
oslanjam na znanstvene analize i rezultate mnogih strunjaka za ta pro
blemska podruja, od kojih sam u tekstu naveo samo neke. Mene zani
maju generalne linije i tendencije razvoja naeg vremena, procesi koji
pridonose oslobaanju ovjeka ili njegovom obcspravljivanju. Smisao,
dakle, i dometi pojedinih historijskih procesa. Ovaj opi teorijski uvid u
razvojne tendencije epohe neophodna je pretpostavka progresivnog i hu
manog angamana pojedinca i cijelih slojeva i klasa. A te su jasnoe na
roito potrebne danas kad su vladajui sistemi razvili lako mone meto
de indoktrinacije i manipulacije.

Samoupravljanje kao permanentna revolucija

U ovim djelim a obradio sam neke svoje ideje i spoznaje do kojih sam
doao, radei na ovim problem im a posljednjih dvadesetak godina. S ob
zirom na ovu tematiku moj vlastiti doprinos bogatoj literaturi i zna
ajnim rezultatim a pojedinih mislilaca i cijelih pokreta koji je osnova
ovih mojih rasprava, i razlog zbog kojih sam ih pisao, mislim da je u sli
jedeem :
svojom raspravom o dijalektikoj problem atici odnosa kvantitativ
nih i kvalitativnih prom jena dao sam kom pleksnije i elastinije shvaa
nje revolucije koje m oe da bude i teorijska podloga jednom praktikom
historijskom revolucionarnom reform izm u a on je danas u razvijenim
drutvim a ne samo mogu nego je uvijek u historiji i postojao;
s obzirom na teoriju otuenja, pokazao sam da otuenje h istorijski
nema uvijek samo negativni predznak, kao to se uobiajeno interpreti
ra, tako da nije d o vo Ijn oje n u T n ltorijsk u strukturu ili situaciju progla
siti alijenantnom , je r su odreeni oblici alijenacije u odreenom vrem e
nu i historijski progresivni. Ali upravo zbog toga to su alijenantni, nose
u sebi i mogunost prelaenja u svoju protivnost, historijsku negativnost
i prepreku daljem ovjekovu oslobaanju. U tom smislu treba sagledava
ti i razum jeti odreene alijenantne oblike i strukture i u socijalizmu;
nasuprot raznim koncepcijama o suvremenom svijetu, moja je os
novna teza da je bitna tendencija suvrem enog svijeta srastanje ekonomi:
ke i politike to je zajedniko i m odernom kapitalizmu i poetnom razvo
ju dosadanjeg socijalizm a;
po m om miljenju, dravni je socijalizam bitan problem ju vrem enih revolucionarnih procesa; po svojoj ekonom skoj strukturi, dravni so
cijalizam je identian s integralnim dravnim kapitalizmom i iz toga pro
izlaze sve opasnosti i mogue deform acije. Svaki dravni socijalizam mo
ra degenerirati ako ne ugradi protutee b iro kraLskfligtatislikom iskriv
ljavanju. Te su pro tu te e jjg n a jp rije razni oblici sam oupravljanja u svim
sferam a drutvenog ivota, u pivom redu u ekonom skoj;
sam oupravljanje nije, dakle, jedan od putova razvoja socijalizma,
nego njegova sutina. Zato sc i socijaljzam_ne moe [zgraditi, je r nije zat
voren sistem, nego otvoren, prijelazni period. Teza o izgraenom socija
lizmu jest birokratsko-etatistika teza skovana u staljinizmu;
u vezi s velikom debatom o staljinizmu pokazao sam da je staljinizam birokratsko-etatistika kontrarevolucija, j edna specifina kontrare
volucija nepoznata do danas u h istoriji i da postoje razne mogunosti za
njeno prevladavanje. U tom su smislu lenjinizam i staljinizam u osnovi
razliite historijske koncepcije;
vii oblik sam oupravnog razvoja suvremenog drutva, pa tako i ju
goslavenskog, jest u ostvarivanju sam oupravne organizacije radnike
klase uz ostale samoupravne strukture drutva od osnovnih proizvod
nih samoupravnih jedinica do najviih sfera upravljanja drutvom.
U ovom djelu pokazao sam da je bitan proces oslobaanja u suvremen
om svijetu proces samoupravljanja, proces ovjekova ovladavanja i
svojim radom i rezultatima svoga rada i svojim historijskim ivotom u

9
cjelini. Zato je i samoupravljanje stvarna permanentna revolucija nae
epohe.
Kao angairani intelektualac proao sam sve glavne faze nae revoluci
je do danas. Sudbina socijalizma i ovjeka nikad me nije ostavljala indi
ferentnim pa mi je zato i problem staljinizma morao postali jedna od bit
nih preokupacija.
Nisam pristalica historijskog revolucionarnog romantizma, bez. obzira
na to to u svakom revolucionarnom angamanu ima neto i romantike i
utopije. A jo sam manje pristalica bilo kakvog fanatizma koji jc u svojoj
uskoi i sljepilu nehuman.
Revolucija je bila i ostala na historijski ivot. Ona nije birokratska ili
tehnokratska igra beivotnim figurama nego sudbinski ovjekov kre
ativni angaman. Zato sam bio i ostat u kritian prema svemu to je
sputava ili deformira to ne znai da svaki stav ili ocjena moraju biti
konani. Svako ovjekovo teorijsko i prakliko djelo mora biti podvrgnu
to demokratskoj kritikoj procjeni i raspravi.
Piui svako svoje djelo, i mogu rei prilikom svakog svojeg teorijskog
i praktikog angamana, uvijek sam imao pred oima mlade generacije
koje moraju i prevladati nae ogranienosti. Revolucionarni ar mladih
je konstitutivni dio ovjekova bia i ono je svojom otvorenou, uto
pijskom crtom u biti historijski optimistiko. Ali mi moramo naim ge
neracijama ostaviti i to vie ozbiljne teorijske zasnovanosti tog histo
rijskog optimizma, pri emu je zaista nedovoljno neko romantino osli
kavanje ovjeka a da se ne upozori i na njegove tamne strane. Zato su
historijski porazi sastavni dio borbe i historijskih pregnua.
Ovim djelima dao sam svoj prilog sagledavanju historijskog totaliteta i
vehementnoj raspravi to se u svijetu vodi o problemima suvremene hi
storije, svjestan da samo zajedno sa drugim teorijskim naporima moe
mo doi do definitivnijih rezultata koji e zadovoljiti i na duh i nae dje
lo. Suvremena kreativna marksistika misao, kao i najbolja graanska,
dale su ve veoma zapaene rezultate za razumijevanje nae epohe. Istina
je uvijek rezultat teorijskih i praktikih napora ne samo pojedinaca nego
i cijelih historijskih generacija. I u tom pogledu nikakav politiki teror,
nikakve ideoloke presije, nikakve presude i progoni ne mogu sprijeiti
jednostavnu ljudsku rije o ovjeku istinu o njemu.

Predrag Vranicki
Zagreb, 26. marta 1984.

Uvod

Socijalistiki pokret od samog poetka potresaju velike unutranje ra


spre, sukobi, pa i rascjepi. Razlozi su bili ne samo razliita sagledavanja
mogunosti borbe za ostvarenje socijalistikih ciljeva nego i koncepti
organizacije takvog novog drutva, koje je i vjekovni san, utopijska c
nja obespravljenih masa. I jedno i drugo neminovne su posljedice kom
pleksnosti i svojevrsnosti historijskih procesa, koji nisu podloni vrstim
i lako uoljivim zakonitostima, kao i razliitih struktura pojedinih lino
sti koje, uz sve objektivne determinante socijalnog poloaja, nose u sebi i
neponovljive elemente line jednadbe. Zbog svih ovih razloga u historiji
je uvijek dolazilo, to dakle nije samo sluaj sa socijalistikim pokretom,
i dolazit e do neslaganja i sukoba oko procjene pravaca socijalnog djelo
vanja, jer je i svaki historijski moment bremenit ne jednom, nego uvijek
mnogim mogunostima. Ako su nam, meutim, razumljiva ta neslaganja,
pa i otre divergencije u trasiranju putova socijalnog prevrata, znatno su
nam manje razumljiva nastavljanja ovih sukoba i netrpeljivosti u mo
mentima kada je borcima za socijalizam zajedniki neprijatelj bio pred
vratima, kao to je, na primjer, bilo u vrijeme kada je njemaki faizam
osvajao vlast.
Prvi veliki sukob na evropskoj ljevici u ovom stoljeu zbio se u godina
ma prvog svjetskog rata, kapitulacijom glavnih vodstava Druge interna
cionale pred ratnim zahtjevima svojih buroazija, a sukob kulminira
1917. i u godinama nakon oktobarskog prevrata, to dovodi do osnivanja
Tree internacionale i otre podjele evropskog socijalistikog pokreta na
komunistiki i socijaldemokratski (i socijalistiki, kao jedna varijanta).
Osnovni kamen razdora bila je pobjeda prve proleterske revolucije, u
sasvim specifinim i nepredvidljivim okolnostima, razliitost procjena
ne samo te revolucije nego i revolucionarnih mogunosti naroito u cen
tralnoj Evropi. Ovaj sukob i rascjep, u kojem je na kraju samo jedna od
socijalistikih partija bila na vlasti boljevika u Rusiji imao je dale
kosene posljedice na razvoj, uspjehe i poraze evropskog socijalistikog
pokreta, a te posljedice traju i danas.
Drugi veliki sukob dogodio se u sasvim drugim historijskim okolnosti
ma i imao je i sasvim drugaiji karakter. Bio je to sukob izmeu jugosla
venske Komunistike partije koja je takoer bila na vlasti nakon jed
nog isto tako specifinog i u velikoj mjeri nepredvidljivog historijskog
procesa i vladajuih komunistikih partija istone i centralne Evrope
uz asistenciju i ostalih KP Zapada.
Ovako otar sukob 1948. godine nije mogao, naravno, bili rezultat sa
mo razliitih shvaanja o odnosima medu komunistikim partijama i so
cijalistikim zemljama. On jc ubrzo rezultirao i u suprotstavljanju konce

Samoupravljanje kao permanentna revolucija

14

pata o socijalizm u, te ovaj sukob m oem o bez ikakva pretjerivanja oka


rakterizirali i kao poetak debakla staljinistike koncepcije u meu
narodnim razm jerim a. Zato je i ova jugoslavenska etrdesetiosma jedan
od kamena meaa razvoja socijalizm a u evropskim i svjetskim razm jeri
m a.1
Kad je nedugo nakon poetka ovog sukoba, tj. ve poslije dvije godine
slubeno proklam iran koncept samoupravljanja kao osnovna vizija za
rjeavanje problem atike socijalistikog razvoja, staljinistika grupacija
nas je napala kao izdajice komunizma, kao anarhosindikaliste, buroaske nacionaliste i na kraju agente im perijalizm a i faiste.2 Ako trenutno i
zanem arim o ove posljednje dubokoumne procjene cijelih komunistikih
partija kakve, to em o jo imati prilike vidjeti procjene i tvrdnje ko
jih su se ve nekoliko godina nakon Staljinove smrti te partije odrekle,
kao kljuno pitanje velike debate to jo i danas u svijetu traje ostaje
problem samoupravljanja, a to je opet najtjenje povezano s problemom
dem okratizacije u socijalizm u. Kako zapravo shvatiti, a ovdje se radi o
marksistiki orijentiranim pokretim a, socijalizam kao prelazni revolu
cionarni period? Jo je na djelu sukob izmeu etatistike i samoupravne
koncepcije socijalizm a, te se kao problem postavlja ne samo teorijski
konzekventna i radikalna analiza to se iza te etatistike koncepcije krije
i to je njena socijalna osnova, nego je isto tako potrebno pokazati koli
ko je koncepcija samoupravljanja bila prisutna u razvoju socijalistike, a
posebno m arksistike misli. Poznato je da je u eri tvrdog staljinizma ova
ideja bila ognjem i maem izagnana iz svih dokumenata i svijesti prota
gonista ovoga pokreta, pa su za najvei dio lanova komunistikih parti
ja ove dim enzije marksizma i socijalizm a bile prava terra incognita.
Danas se situacija ve uvelike prom ijenila. Velik dio komunistikih i
socijalistikih partija prihvaa koncept samoupravljanja kao nezaobila
zan za dublje, socijalistike transform acije suvrem enog svijeta. Ali, bez
obzira na to, nekoliko pitanja i dalje ostaje otvoreno: prvo, jo se nedo
voljno poznaje irina i raznolikosti samoupravnih koncepcija koje su se
pojavljivale u cijelom socijalistikom pokretu, ali i u socijalistikom po
kretu marksistike provenijencije, naroito u vrijem e velikog Oktobra; i
drugo, nem ogue je shvatiti to se zbivalo u periodu pobjede staljinizma
u SSSR-u ako se ne sagleda odnos staljinizma prema ovom fundamental
nom pitanju socijalizm a i poecima borbe za realizaciju samdupravljanja
u prvim godinam a nakon Oktobra.
Intencija mi je da ovim djelom dadem globalan uvid u ova dva osnov
na pitanja. Prvo je povezano s historijatom ideje o samoupravljanju, pri
emu e teite biti na prvim decenijam a naega vijeka tj. na onom pe
riodu kada zapoinju prvi koraci realiziranja ove ideje, a drugo je poveza
no s dravno-kapitalistikim i dravno-socijalistikim tendencijama i re

[1] Termin socijalistiki pokret i si. upotrebljavam uvijek u opem i irokom smislu, pri emu
podrazumijevam i komunistike, anarhistike, sindikalistike itd. pokrete. Kad se govori o njego
vim varijantama i strujama, tada je posebno i naznaeno odgovarajuim terminom.
[2] Vidi rezoluciju Informacionog biroa od 1949. god. objavljenu u Boljeviku br. 22 od 1949, str.
19 i 21. Sve ovo treba uzeti u obzir kada se analizira socijalna struktura i odnosi u staljinistikim
sistemima.

Uvod

15

alizacijama u suvremenoj historiji, pri emu se mnoga pitanja postavlja


ju kao presudna: da li je etatistika i totalitaristika stvarnost u oba slu
aja identina ili nije?; je li tzv. dravni socijalizam staljinistike varijan
te razliit od integralnog dravnog kapitalizma?; kako ocijeniti dravnokapitalistike tendencije u suvremenom svijetu; u kakvom su odnosu
one s najnovijim tendencijama u kapitalizmu gdje se stvaraju i nad-nacionalne strukture kapitala?; da li je uope opravdan koncept dravnog
socijalizma, ako jest kada, u kojim okolnostima i u kojim vremenskim
i historijskim granicama?; je li u dravnom socijalizmu, ako ga i uvjetno
prihvatimo, tj. u sistemu ekonomskog i politikog monopola uglavnom
politikog vrha, dokinut najamni odnos radnike klase, dokinuta eko
nomska i politika alijenacija i postvarenje radnog ovjeka to je os
novna vokacija socijalizma?; da li se centralistikim, dravnim planira
njem dokida robna proizvodnja i viak vrijednosti i da li je, prema lome,
dolo do osloboenja rada, ili preciznije osloboenja radnike klase?: da
li se takav poloaj radnike klase, u kojem ona ne raspolae svojim ra
dom i dohotkom, akumulacijom i projekcijama razvoja drutva, kao i po
stojanje totalnog monopola nad sredstvima informacija i cenzurom
tampe moe nazivati socijalistikom demokracijom?; i, konano, da li
se nae stoljee moe oznaiti kao stoljee dravnog kapitalizma i etatiz
ma ili socijalizma? Koji procesi i tendencije bitno karakteriziraju ovo
nae historijsko razdoblje?
S obzirom na osnovna zbivanja u suvremenom svijetu ovo su neka bit
na pitanja ije rasvjetljavanje je pretpostavka jasnije usmjerenosti djelo
vanja progresivnih snaga i pokreta. Svijet je danas suoen s mnogim no
vim fenomenima koji se ne mogu jednostavno svoditi ni na najbolje
koncepte i rjeenja otprije est ili sedam decenija. A naroito za marksi
ste, koji bi trebalo da budu glavni borci protiv ideoloke svijesti bilo koje
idejne ili historijske provenijencije, i kojima je najvei poraz kad i sami
robuju nekom takvom ideolokom shematizmu i mitologiji.
Ono to je dosad oteavalo prve socijalistike proboje bili su ne samo
nerazvijeni uvjeti u kojima su se glavne socijalistike revolucije dosad
odvijale (ruska, kineska, jugoslavenska), nego i mnogi drugi momenti ko
ji su dosadanje socijalistike prevrate mnogo vie oteavali nego li na
primjer graanske, buroaske revolucije. Revolucionarni prijelom je u
buroaskim revolucijama bio jednostavniji i laki: buroazija je kao kla
sa ve bila ovladala novim nainom proizvodnje, ona je uglavnom za taj
posao bila i obrazovana ili je imala sve mogunosti izobrazbe, bila je najprosvjeeniji dio nacije, pa je pitanje politike vlasti bio vie kraj jednog
drutvenog procesa to se ve nekoliko stoljea zbivao u njedrima starog
feudalnog poretka. Nova graanska vlast trebala je samo politiki
potvrditi hegemoniju koja je ve postojala na glavnom podruju drutve
nog i ekonomsko-proizvodnoga ivota. Mnoge slobode kojima se dii da
nanja graanska demokracija^gpe pravo glasa, partijTTpluralizam, sl<>
bodrdsmcftkati-rFazrra prava! jednakosti to se tiu ena itd.) u poecima
nisu postojale. One su vie rezultat borbe radnih masa kao i sitnoburoaskih slojeva koji su zapadali u tekoe za najrazliitijih kriza siste
ma, te socijalista raznih struja, nego dobre volje ili slobodarskog karak
tera buroazije. Naprotiv, ona je, kad god je bila ugroena i kada je to

Samoupravljanje kao permanentna revolucija

16

mogla, posezala i posee za uguivanjem osvojenih sloboda, to nam po


kazuje i historijat raznih faistikih i reakcionarnih sistema, ali i slina
suvremena zbivanja, naroito u slabije razvijenim zemljama s oskudni
jim dem okratskim i slobodarskim tradicijama.
Situacija radnike klase u m nogo emu je razliita. Tu su situaciju do
oktobarske revolucije karakterizirali ovi m om enti: prvo, radnika klasa
bila je u potpunom najam nom odnosu te nije uope imala nikakva is
kustva u ovladavanju, organiziranju i voenju proizvodnje, od komunal
nog do nacionalnog plana; drugo, radnika klasa nije bila najprosvjeeniji dio drutva niti je im ala mogunosti za intenzivniju i opseniju naob
razbu. Taj privilegij im ali su donekle samo pojedinci njene avangarde, i
to uglavnom pripadnici graanskih slojeva tj. inteligencija; tree, ona ni
je imala niti neki razradeniji koncept nove vlasti i novoga drutva s obzi
rom na drutveno-ekonom ske odnose, osim nekih globalnih pogleda, e
sto i veom a oprenih, kako em o poslije vidjeti.
Buroazija je prema tom e, i prije svojih politikih revolucija bila i vlas
nik novih sredstava za proizvodnju i ovladala je organizacijom i upravlja
njem lom proizvodnjom , a radnika klasa nije imala prije revolucije jo
nikakvih iskustava. U razdoblju o kojem govorim o samo su mali dijelovi
inteligencije, humanistike i tehnike koji su tim procesima bili ovla
dali bili na strani nekulturnog i prim itivnog proletarijata. Ono to je
buroazija svojim revolucijam a dovravala, zaokruivi svoju drutvenu
hegem oniju, radnika klasa je svojim revolucijam a tek zapoinjala. A
upravo to pomanjkanje i nedostatak iskustava u voenju privrede jedne
zem lje, to je najhitniji m om ent za funkcioniranje jedn og drutva, kao i
nedovoljni koncepti o odnosu politike i proizvodne sfere, njihove orga
nizacije, uzajamne zavisnosti i djelovanja, upravo su to bile glavne te
koe a pridruivale su im se i m noge druge objektivne koje se nisu mo
gle uvijek predvidjeti.
Socijalistiki nain proizvodnje nije, dakle, egzistirao u krilu graan
skog drutva kao to je to bilo s kapitalistikim nainom proizvodnje u
feudalizmu. Socijalizam je postojao samo kao idejna projekcija, ako izuz
m em o kratkotrajne epizode za Parike komune (1871) i pojave prvih sov
jeta u ruskoj revoluciji (1905). A i tu su vie bili posrijedi politiki mo
menti i rjeenja nego socijalni, ekonomski.
M eutim , i ta idejna projekcija, kako em o vidjeti, bila je uvelike ili
neodreena ili nehistorijska u tom smislu to je, kao kod prudonista ili
anarhista, radnikoj klasi prezentirala gotov sistem drutvenih odnosa
koji sve do danas nije m ogao izdrati konkretnu kunju historijske prak
se. Druga, m arksistika strana radnikog pokreta, koja je u razvijenim
zem ljam a Evrope i u Drugoj internacionali dom inirala poetkom ovoga
vijeka, u svom je vidokrugu imala ponajprije politiku stranu pitanja, jer
je barem tada bilo svima jasno da se nikakvi dublji procesi ne mogu za
poeti prije nego li se osvoji politika vlast. K oliko su i neka bitna pita
nja revolucije, proleterske vlasti i odnosa prema socijalistikoj dravi bi
la jo neodreena i nejasna, najbolje nam pokazuje prim jer najboljeg
stratega revolucije Lenjina, koji je bio prisiljen da neposredno pred
odlune revolucionarne dogaaje pom no studira ovo pitanje. Mnoga te

17
orijska pitanja ostala su dotad u potpunosti otvorena, to je u velikoj
mjeri i razumljivo, jer se prije nekih historijskih iskustava nisu mogla
odreenije rjeavati, a to jc velikom dijalektiaru Marxu bilo potpuno
jasno. Ali, bez obzira na takvo stanje teorije, netoan je zakljuak, kao
to se esto u socijalistikoj, marksistikoj ili antimarksisitikoj literatu
ri tvrdi, da su anarhistike struje bile nekakve antisocijalistike ili antihumanistike, ili da je marksistika struja bile etatistika i ncslobodarska, te da za samoodreenje radnike klase, u smislu samoorganiziranja
u raznim oblicima samoupravnih struktura, nije imala sluha i razumije
vanja. Naa analiza pokazat e nam da su takve kvalifikacije uveliko bile
rezultat zaotrenih unutranjih politikih sukoba pojedinih struja u rad
nikom pokretu, a esto i injenice to mnogi kritiari u socijalistikom
pokretu i izvan njega, nisu poznavali sutinu marksistikih i drugih kon
cepata.

[3) Kako je poznalo, Lcnjin je svoje vano djelo Drava i revolucija pisao sredinom 1917. godine u
Finskoj, gdje sc bio sklonio od progona tadainjih vlasti. Karakteristino je da pred samu revolu
ciju Lenjin nije mnogo razmatrao probleme organizacije cijelog druitva, naroito ne proizvodnje,
nego jc glavnu panju posvetio politikom momentu organizaciji revolucionarne vlasti. To jc
svakako bio u lom razdoblju za njih primarni problem. Ali sc ujedno i vidi koliko jc malo o dru
gim vanim, pa i presudnim, pitanjima mogla kazati tada svakako i teoretski najjaa linost
svjetskog marksizma i socijalizma.

Prw J jo

Glavni idejni pretee


samoupravnog koncepta

Prije nego to prijeemo na analizu i raspravu o ideji i praksi samou


pravljanja u najirem znaenju te rijei na prijelomu stoljea i u revolu
cionarnom periodu Oktobra, potrebno je radi historijskog kontinuiteta
rei ukratko o idejnim pretpostavkama i preteama ovih procesa.* Na
kon staljinistike antisamoupravne i lotalitaristikc prakse uvrijeilo se
miljenje u mnogih teoretiara nemarksista kao i staljinistikih marksi
sta _ pri emu i jedni i drugi ne znaju razlikovati marksizam od staljinizma d a je marksistiki koncept anlisamoupravni i etatistiki. Ovom
su miljenju u toku historije radnikog pokreta pridonijela jo dva mo
menta: jednostrana i pristrana interpretacija marksizma od mnogih
predstavnika anarhizma, poevi jo od Bakunjinovih polemika s Marxom, kao i dravno-socijalistike koncepcije dijela socijaldemokracije,
naroito na poetku ovoga vijeka, koje su poslije poslale i osnovni credo
te struje radnikog pokreta do danas. Treba odmah spomenuti da je na
roito njemaka socijaldemokracija, s obzirom na dravno-socijalistike
i etatistike koncepcije bila mnogo vie pod utjecajem Lassalleovih po
gleda, to je jo dvadesetih godina pokazao K. F. Brockschmidi u svom
djelu o njemakoj socijaldemokraciji, kao i pod utjecajem inae dravot
vornih tradicija i mitologija koje su bile ive u Njemakoj, to je dolo
do izraaja i u slubenoj univerzitetskoj nauci kod tzv. kaledersocijalista.4
Sto se pak tie staljinizma i njegovih sveanih proglasa, ljudi od nauke
i teoretiari trebali bi napokon razlikovati mistifikaciju od stvarnosti.
Nije to prvi put u historiji da se jedan pokret proglaava onim to on ni
je. 1 dananji buroaski svijet nastupa s parolama demokracije i slobode,
ali ne proputa niti jednu priliku da ugui oslobodilake i revolucionarne
pokrete, ne prezajui ni od kakvih sredstava i metoda. Za svaku se dosad
nehumanu i reakcionarnu akciju u historiji pronaao neki opravdavajui
sveti ili moralni atribut, pa je nepristrani istraiva vrlo naivan ako tim
krivcima oitih nedjela vjeruje na rije. Dva velika mislioca kao to su bi
li Marx i Engels koji su batinili najpozitivnija dostignua evropske
kulture i bili odgajani na velikim humanistikim i kozmopolitskim tradi
cijama evropskog prosvjetiteljstva, njemake klasine filozofije i huma
nistike evropske socijalne misli ne mogu bili alibi za reakcionarne
antisocijalistike i nehumane postupke, bez obzira na to koje mu ime
dali. Ako neki, kao i danas najmoderniji francuski novi filozofi ne vide
[ * ] Ovaj prvi historijski dio je proirena uvodna studija objavljena u zborniku Samoupravljanje
I. II (Tekstovi o radnikoj kontroli i radnikim savjetima od 1917. do 1925. god.). Globus, Zagreb,
[4] Vidi djelo K. F. Brockschmidi, Die deulschc Soxialdemokratic bis xum Fali des Soxialistcngc
sctx.es, Stuttearl 1929

Samoupravljanje kao permanentna revolucija

22

provaliju koja dijeli M arxove i Engelsove, pa i Lenjinove poglede od Staljinovih, onda robuju odreenim m istifikacijam a koje su sami stvorili. A
m istifikacijam a se ne m oe boriti protiv drugih m itologija i m istificira
nih ideologija.
U ovom poglavlju ne elim davati nikakvu iscrpniju analizu razliitih
pogleda na problem e revolucije i socijalizm a u stoljeu koje je prethodi
lo oktobarskoj revoluciji, je r o tom predmetu ima ve m nogo iscrpnih
prikaza i analiza.5 elim sam o istai smisao i osnovnu karakteristiku tih
razliitih pokuaja, kao i kontroverza unutar razgranatog socijalistikog
pokreta, da bi se vid jelo kako ni ideja o samoupravljanju poslije ne pada
s neba, nego je manje ili vie eksplicitno prisutna gotovo u cjelokupnoj
socijalistikoj misli. Sto su se jedni vie zadrali na njenoj elaboraciji, a
drugi manje, m nogo je razloga, a neke em o svakako i spomenuti.
Ako bism o eljeli dublje proniknuti u razlike izmeu glavnih protago
nista socijalistikog pokreta u tom vremenu (Marxa, Proudhona, Bakunjina, K ropotkina, Sorela i dr.), m orali bismo prikazati njihove koncepci
je historije i ovjeka, to nam nije zadatak niti namjera u ovom kratkom
prologu. D ovoljno je istaknuti neke slinosti, a i razlike i otre kontrover
ze o problem im a koji su neposredno povezani s pitanjem samoupravlja
nja.
M ogli bism o odmah na poetku istai da su gotovo sve tadanje socija
listike struje bile u o s n o v iantietatistike. U tom e su svakako prednjaili
anarhisti, bez obzira na njihove razliite varijante, individualistiki, kolektivistiki i komunistiki anarhizam, to za ovu priliku m oem o zane
m ariti.6 Poevi od Stirnerovih grom oglasnih invektiva protiv drave,
zasnovanim na radikalnim konzekvencijam a idealistike filozofije sa
m osvijesti, cijeli anarhistiki pokret vidi, vie na jedan apstraktan i me
tafiziki nain, u dravi sve zlo, svu opasnost i negaciju slobode pojedin
ca. Radikalni individualizam , koji zbog svoje slobode i jednakosti ne
priznaje nikakav autoritet, nikakvu vlast, nikakvu politiku organizaciju,
koja ipak ograniava tu slobodu, teorijska su i antropoloka osnova ovog
antietatizm a. Ova nedovoljna i prekratka teorijska osnova morala je ima
ti takve ideoloke konzekvencije koje su bile izrazito nehistorijske i koje
je i sama revolucionarna praksa dosad ne jedanput demantirala. Kada
[5] Dovoljno je da upozorim samo na neka najvanija djela o socijalistikim Idejama i pokretima:
F. Mehring, Geschichte der deutschcn Sozialdemokratie, Stuttgart 1898; K. Diehl, Vber Sozialismus, Komm unism us und Anarchismus, Jena. 1905; F. Muckle. Die Geschichte der sozialistischen
Ideen im 19. Jahrhundert, 2 sv.. Leipzig. 1909; Ch. Gide i Ch. Rist, Histoire des doctrines economiques, V izd. Paris, 1926; G. D. H. Cole, History o f Socialist Thought, sv. 1-5, 1953. 1960; C. Landauer, European Socialism. A History o f Ideas and Movements from the Industrial Revolution to
H itle r' s Sizure, sv. 2, Berkley, 1959; J. Braunthal. Geschichte der Internationale, Hannover. I
1961, II 1963; VI. Hofmann, Ideengeschichte dersozialen Bewegung des 19. und 20. Jahrhunderts,
Berlin, 1968. Ovdje ne navodim i golemu literaturu o Bakunjinu, Proudhonu. a naroito o Marxovim i Engelsovim pogledima na ova pitanja.
[6] Upuujem na neke cjelovitije prikaze ili antologije o anarhizmu: M. Nettlau, Der Anarchismus
von Proudhon zu K ropotkin. Berlin. 1927; M Nettlau, H istoire de /' Anarchie, Paris. 1971; H Arvon, L'anarehisme, Paris, 1951; D. Guerin, L'anarehisme. Paris. 1965; D. Guerin, N i dieu ni mailre. Anthologie de I 1anarehisme. 4 sv. Paris, 1970; E. Oberliinder, Der Anarchismus, Olten und
Freiburg im Breisgau, 1972. Kod nas je izala studija o anarhistikoj teoriji od L. Sekelja, O anar
hizmu. Beograd Zagreb. 1982. U ovim djelima italac moe nai dosta iscrpnu bibliografiju o
anarhizmu.

Glavni idejni pretee samoupravnog koncepta

23

ovjek danas ita afektivne tirade protiv drave i vladavine kod Proudhona, kada onoga koji vlada proglaava uzurpatorom, tiraninom, neprijate
ljem, opresorom, mistifikatorom, ild. ild., sloit e se s Guerinom da su
ove tirade, a nabrojali smo samo manji dio. dostojne pera jednog Molirea ili Beaumarchaisa.
Za Bakunjina, drugog glavnog teoretiara ovoga pokreta, sloboda jc
apsolutno pravo svakog ovjeka, a drava je glavni protivnik te slobode.
U jednom govoru 1868. godine izjavljivao je da mrzi komunizam zato to
je negacija slobode, to svu mo koncentrira u dravi koja ovjeka samo
gui, eksploatira, zasunjuje. Bakunjin je osjeao upravo organsku, meta
fiziku odbojnost i mrnju prema dravi. Na brojnim stranicama svojih
malobrojnih djela odricao je on svaku pozitivnost, svaku moguu oprav
danost dravnih oblika u historiji. U svom glavnom djelu o dravnosti i
anarhiji Bakunjin je ne jedanput zakljuio da je svaka dravna vlast u bi
ti postavljena izvan naroda i nad narodom te zato mora teili tome da
potini narod, da mu nametne red i svrhe koje su mu strane, i zato mi
obznanjujemo da smo neprijatelji svake upravne dravne vlasti, da smo
neprijatelji dravnog ureenja uope i mislimo da narod moe bili samo
onda sretan, slobodan, kada e, organizirajui se odozdo prema gore,
stvoriti sam svoj ivot, putem samostalnih i potpunoma slobodnih dru
tava i mimo svakog slubenog tutorstva, ali ne mimo razliitih i jednako
slobodnih upliva osoba i stranaka.7
Bakunjinovo razmiljanje bilo je uvelike ahistorijsko: budui da dra
va pretpostavlja vladavinu jednog dijela stanovnitva nad drugim, onda
dakle pretpostavlja i ropstvo u razliitim svojim oblicima. Budui da je
ropstvo negacija humaniteta, to je i drava, dakle, najflagrantnija,
najcininija i najpotpunija negacija humaniteta.* Sve to ograniava
slobodu individuuma treba radikalno i odjedanput odbaciti, sruiti. De
strukcija je bit revolucije, a revolucionar poznaje samo jednu znanost:
znanost destrukcije. Unitenje drave i crkve mora biti prva pretpostav
ka stvarnog osloboenja drutva. Tek nakon toga se drutvo moe i mora
organizirati na drugi nain, tj. odozdo, od narodnih masa, a ne prema ne
kom idealno zasnovanom planu nekolicine mudraca ili dekretu neke dik
tatorske sile, niti prema idejama nekih znanstvenika, a, na kraju, niti
preko nacionalne skuptine izabrane na temelju opeg prava glasa. Sve
ovo vodi do ponovne uspostave nove dravne i vladajue aristokracije
koja nema nita zajedniko s narodom. Budua socijalna organizacija
moe se podizati samo odozdo prema gore slobodnim udruivanjem i po
vezivanjem radnika, prvo u asocijacije, onda u opine, distrikte, narode i
napokon u jedan veliki internacionalni i univerzalni federalni savez. Tek
onda e se ostvariti istinski i ivotvorni poredak slobode i ope sree, po
redak koji ne nijee interese pojedinca i drutva, nego ih tovie potvru
je i dovodi u sklad.9
[7] M. Bakunjin, Dravnost i anarhija, u Drava i sloboda, Zagreb, 1972, str. 129.
[8] M. Bakunjin, Federalizam, socijalizam i antitcologizam. Drava i sloboda, str. 256.
[9] M. Bakunjin, PariSka komuna i pojam, drave. Drava i sloboda, str. 321. Ove i sline ideje na
lazimo na mnogim mjestima Bakunjinovih spisa. Dodajmo samo da je upravo zbog ovakvih sla
vova energino odbacivao svaku pomisao o uspostavljanju nekog dravnog komunizma ii

Samoupravljanje kao permanentna revolucija

24

U svojim m alobrojnim spisima Bakunjin je pun apsolutnih zahtjeva i


konstatacija: o apsolutnoj slobodi, apsolutnom dokidanju religije i
crkve, apsolutnom iskljuenju svakog principa autoriteta i dravnog re
zona, dokidanju klasa, privilegija i razlika svake vrste, apsolutnoj jedna
kosti, politikim pravim a za sve ljude itd. U svom djelu o principima i
organizaciji m eunarodnog revolucionarnog drutva Bakunjin je panegirino pisao o slobodi kao jedin oj dogm i, jedinom zakonu, jedinoj m oral
noj osnovi ljudskog djelovanja. Sloboda je za njega apsolutno pravo lju
di da za svoje postupke ne trae nikakvo odobrenje osim svoje vlastite
savjesti i vlastitog uma. S loboda svakog odraslog individuuma, mukar
ca ili ene, m ora biti apsolutna i potpuna; sloboda da se ide ili dode, da
se glasno izrazi svoje m iljenje, da se bude lijen ili marljiv, nemoralan ili
m oralan, jed n om rijei: da se raspolae prema svojoj volji sa vlastitom
osobom i vlastitim posjedom , a da se nikom e ne daje rauna o tome; slo
boda da se ivi poteno svojim vlastitim radom ili sramotnim iskorita
vanjem dobrotvorn osti ili privatnog povjerenja, ukoliko je oboje dobro
voljno i samo od odraslih izvren o.10
U ovakvim tezama i shvaanjima veom a je lako prepoznati nedovoljnu
fundiranost s obzirom na razum ijevanje historije, te prisutniji historijski
idealizam nego li m aterijalizam u njenoj eksplikaciji. N ije teko razumje
ti tako afektivni negativni odnos prema dravi, naroito kod jednog Bakunjina, koji je i na svojoj koi osjetio njenu policijsku ruku. Ali od toga
negativnog stava prema toj historijskoj instituciji jo ne proizlazi i ne
m ora proizlaziti apstraktno negativan stav prema svakoj dravnoj org
anizaciji, i u prolosti i u budunosti, to zapravo granii s jednom no
vom politikom m etafizikom . Nem a u historiji neke instancije koja bi bi
la apsolutno zlo, apsolutni negativitet, je r je ona uvijek historijska i kon
kretno dana. Drava isto tako nije apsolutni negativitet kao ni religija, ni
organizacija, ni bilo to to je ovjek u toku svoje historije stvorio. Dapa
e, iznikli i nastali u odreenim historijskim razdobljim a kao logian i
nuan proizvod odreenog stupnja ovjekove m aterijalne i duhovne
prakse, sve ove instancije i drutveni fenom eni im ali su isto tako i pozi
tivnu i progresivnu historijsku ulogu, uvijek u kontekstu odreenih klas
nih ili drutvenih konstelacija i suprotnosti. U klasnom periodu ovjeko
va razvoja nije drava bila apsolutno zlo, nego uvijek jedna konkretna
drava koju je historijski negirala i zam ijenila jedna druga, u tom m o
mentu progresivnija i drutvu neophodna.
Ovo su svakako bili bitni razlozi zbog kojih se nisu m ogli o tom pitanju
suglasiti jedan prilino razbarueni individualistiki revolucionar Bakudravnog socijalizma (vidi op. cii. sir. 209). objedujui Marxa i Engelsa da su takvo to zastupali.
Bakunjin je svakako nezaobilazna linost u historiji sicijalistikog pokreta. A lije u svojim shvaa
njima esto kontroverzan i povran, a s obzirom na Marxa i Engelsa, s kojima je bio u sukobu u
Inlemacionali, izrekao je mnogo gluposti i neistina u vezi s njihovim tretiranjem osloboenja
radnike klase, odnosno prema dravi i seljatvu. Izvjesno opravdanje mogli bismo nai u tome
to Bakunjin nije doivio Engelsov spis o Diihringu i Porijeklo porodice, u kojima Engels eksplicilno govori o historijskom karakteru drave i potrebi njena odumiranja u socijalizmu. Ali je zato
poznavao Marxov spis o Komuni u kojem je mnogo loga bilo reeno.
[10] M. Bakunjin. Prinzipien und Organisation der Inemationalen Revolutionaren Cesellschaft. U
zborniku D er Anarchismus, Olten und Freiburg im Breisgau 1972, str. 150. Upuujem jo jedan
put na konano izale glavne Bakunjinove spise pod naslovom Drava i sloboda. Zagreb, 1979.

Glavni idejni pretee samoupravnog koncepta

25

njin i Marx i Engels koji su historijskim problemima prilazili s mnogo


dubljim teorijskim spoznajama. Bakunjin je njihovo odbijanje ovakvog
koncepta, pri emu su prema tadanjoj dravi imali isto tako u biti nega
tivan stav, proglaavao veoma neobjektivno i pristrano etatizmom, neslobodarskim komunizmom, negacijom slobode itd. Bakunjin sc u toj
svojoj kritici mogao pozivati na onaj dio Manifesta u kojem autori piu
da u toku revolucije proletarijat mora koncentrirali svu politiku i eko
nomsku vlast u rukama svoje drave. Meutim, to nije bilo ni sve niti
ono najbolje to su obojica o lom problemu pisali. A lome treba dodati
jo i to da su i s obzirom na ovaj konkretan odnos proletarijata prema
dravi u revoluciji Marx i Engels doivjeli i znaajnu evoluciju u svojim
stavovima, naroito nakon Parike komune.
U Marxovim i Engelsovim shvaanjima o dravi treba svakako razliko
vati njihov opefilozofski i teorijski stav,, od konkretnih rjeavanja toga
pitanja u vezi sa situacijom revolucionarnih previranja. Nastavljajui se
na Feuerbachovu i Hessovu teoriju alijenacije ijedan i drugi su, a naroi
to Marx u svojim dubokim analizama od Jevrejskog pitanja do parikih
Manuskripata i kasnije Grundrissa, politike, dravne i hijerarhijske ob
like tretirali kao oblike ljudske otuenosti koje revolucionarna praksa
mora dokinuti. 0 modernoj dravi buroazije i uope o politikoj otue
noj sferi nikad nisu mijenjali svoja gledita. To se najbolje moe vidjeti i
u kasnijim njihovim tvrdnjama, kod Marxa u konspektima o Parikoj ko
muni, a kod Engelsa i u spisu o porijeklu porodice i drave." Meutim,
oni nisu zapadali u bakunjinovske i tirnerovske apstraktne i metafizike
generalizacije i apsolutizacije, toliko karakteristine za svaki nehistorijski, nedijalektiki pristup povijesnim fenomenima. Nema svaki oblik ali
jenacije isti historijski doseg i djelovanje; ovjek se dosad i nije mogao
drugaije razvijati nego preko i pomou razliitih alijenatnih oblika, pri
emu svaki od njih nije imao isti historijski dignitet i ulogu. U jednom
momentu ovjekova razvoja odreeni oblik dravne organizacije bio je
kao historijska prepreka daljem razvoju cjelokupne ovjekove prakse
reakcionaran oblik, a drugi je, otvarajui nove horizonte razvoja i om o
guavajui da se prevladavaju odreeni konkretni anakronizmi, bio hi
storijski i opravdan i jedini mogui oblik daljeg ovjekova napretka.
Najbolji je primjer odnos feudalne dravne organizacije i buroaske. Sto
ne znai opet da ta progresivna buroaska drava nije odmah pokazala i
svoju drugu, negativnu stranu koja sve vie postaje konica svestranijem
i humanijem razvoju ovjeka.
[I I ] Ve sam imao prilike da navedem Marxove stavove iz njegovih konspekata za spis o graan
skom ratu u Francuskoj. U svom prvom nacrtu pisao je da je Komuna bila revolucija protiv sa
me drave, tog natprirodnog nedonoeta drutva. . . Komuna nije bila revolucija s namjenom
da dravnu vlast prenese s jedne frakcije vladajuih klasa na drugu, nego revolucija koja je imala
za cilj da uniti ovu stranu maineriju same klasne dominacije (K. Marx, Prva skica za Gra
anski rat u Francuskoj, Dela, tom 28, Beograd, 1977, str. 444). Nije potrebno na ovom mjestu ci
tirali toliko puta navoeno Engelsovo miljenje o odumiranju drave to ga je iznio u svom Anti-Diihringu kao i u mnogim pismima. Navedimo samo jedno mjesto iz Porijekla porodice... na
kojem Engcls govori o novoj proleterskoj vlasti i nestajanju klasa, pa prema tome i drave. I tada
zakljuuje da e drutvo koje e iznova organizirati proizvodnju na osnovi slobodne i jednake
asocijacije proizvoaa (polenao P. V.) premjestiti cijelu dravnu mainu lamo gdje e joj tada
biti mjesto: u muzej starina, pored kolovrata i bronane sjekire. (F. Engcls, Porijeklo porodice,
privatne svojine i drave. Dela, lom 32. Beograd, 1978, str. 136.)

sam oup ravljan je Kao perm anentna revolucija

26

Kao tvorci m aterijalistikog shvaanja historije, Marx i Engels nisu


m ogli niti suvremeni period zamiljati u Bakunjinovim apokaliptikim
slikama, kao nekakav apsolutni prekid sa svim starim odnosima, institu
cijama, strukturama itd. Oni su vrlo dobro vidjeli da socijalistika revo
lucija, pa ak i u n ajrazvijenijim zemljama, za koje su inae mislili da e
prve zapoeli s revolucionarnim procesima, ne moe odjedanput ukinuti
klase, podjelu rada, pa prem a tom e niti politike oblike drutvene orga
nizacije. Ako se tom e pridoda jo i veom a realna pretpostavka da se bur
oazija u veini sluajeva nee tako lako odrei vlasti i ostalih drutve
nih privilegija onda je logino slijedilo da za svoju hegemoniju prole
tarijat m ora imati i odredene politike mehanizme, u ovom sluaju dra
vu, da bi tu hegem oniju osigurao i ouvao. Odmah valja spomenuti da su
dosadanja historijska iskustva ove pretpostavke i potvrdila. Niti jedna
od dosadanjih socijalistikih revolucija ne bi se odrala bez oslonca na
novu revolucionarnu dravu, ni ruska, niti kineska, jugoslavenska, ku
banska i dr.
M eutim , treba takoer odmah napomenuti i naglasili da Marx i En
gels nisu pri tom nipoto imali na umu uspostavu drave tradicionalnog
oblika i funkcioniranja. D efinitivnije poglede na ovo pitanje izgradili su
upravo u povodu prve radnike drave u historiji Parike komune, a
M arx ju je shvatio i tumaio kao samoupravu proizvoaa koja bi u dru
gim centrim a zam ijenila staru hijerarhijsku centraliziranu vlast. Ova jc
drava za Marxa bila drava radnike klase, dakle veine stanovnitva;
trebalo je da bude delegatski form irana, pri emu su delegati ne samo bi
li sm jenjivi u svako vrijem e nego su i radili za prosjenu radniku nadni
cu. Ona nije, dakle, sm jela biti parlam entarno nego radno tijelo, izvrno
i zakonodavno u isti mah, a policija je bila liena svih svojih politikih
funkcija i pretvorena u odgovoran i u svako doba smjenjiv organ komu
ne. Komuna jc, dakle, dokidala sve stare privilegije centralistike i klas
ne vlasti, ona jc za Marxa bila najzad pronaeni politiki oblik pod ko
jim sc m oglo izvrili ekonom sko osloboenje rad a.12
Da Marx i Engels nikad nisu bili oduevljeni pristae dravne vlasti,
govori nam sve ovo to su pisali o Parikoj komuni, ali i izriita upozore
nja da oni socijalizam , ak i u svojim poecima, ne shvaaju, kao to su
neki tadanji socijaldem okrati m islili, kao dravni socijalizam sa sve
m onom centraliziranom dravom koja u svojim rukama ujedinjuje svu
politiku i ekonomsku vlast. Jo pri kraju svoga ivota Engels je, u povo
du projekia za Erlurtski program njemake socijaldem okracije, u kojem
su se autori ograivali ne samo od akademskih i graanskih katedersocijalislikih nego i lasalovskih koncepcija dravnog socijalizma, koje stav
ljaju dravu na m jesto privatnog poduzetnika, nadodao u svojim opaska
ma: i time ujedinjuje u jednoj ruci mo ekonom skog izrabljivanja i poli
tikog podjarm ljivanja radn ika.11

(121 K. Marx. Graanski ral u Francuskoj, Dela. lom 28. sir. 273. M arxje u lom djelu izriito pi
sao da hi nakon uvoenja komunalnog ureenja u Parizu i u drugoslepenim centrima stara cen
tralizirana vlast i u pokrajinama ustupila mjesto samoupravi proizvoaa. (Dela, tom 28, str.
271-272)
(I3J F. Engels. Werke. sv. 22. str. 596-597.

Ghvni idejni preuxc

27

Taj sc njihov etatizam, dakle, u lome sastojao! Jednostavno nisu


smatrali historijski realnim i pametnim da se radnika klasa u njenoj re
voluciji razorua pred klasnim protivnikom, za kojeg su drali, a histori
ja jc to i potvrdila, da nee prezati ni od kakvih pokuaja sve- do gra
anskog rala da vrati i izgubljeno. A ta je drava, po njihovu, trebalo
da bude politika samouprava slobodnih proizvoaa iji je akt naciona
lizacije bio i posljednji njen akt kao drave. Ona je odmah trebala da za
pone odumirati. Nije se dakle radilo o ovjekovjeenju politikih oblika
vlasti, politike alijenacije i hijerarhije nego njihovom iezavanju, od
umiranju. Teza o etatistikom karakteru njihovih pogleda pokazuje da
ih ili nisu shvatili ili je to mislilikaci ja koja nije imala niti ima ikakvo
realno tlo. Ovo je jo jasnije i uvjerljivije kada poblie razmotrimo tada
nje njihove koncepte i projekcije o dokidanju ekonomskog otuenja, eko
nomske eksploatacije i najamnog odnosa to je osnova i prevladavanja
ostalih oblika otuenja.M Jer. kako smo vidjeli, Marx je u Komuni vidio
onaj politiki oblik pod kojim se moglo izvrili ekonomsko osloboenje
rada. A bez ovog posljednjeg uvjeta, pisao je dalje Marx, komunalno
ureenje bilo bi nemogunost i obmana. Politika vladavina proizvoaa
ne moe postojali uporedo s ovekoveavanjem njegovog socijalnog robo
vanja. Sloga jc Komuna imala da poslui kao poluga za ruenje ekonoms
kih temelja na koje se oslanja postojanje klasa, a time i klasna vladavina.
Kad se rad jednom oslobodi, svaki ovek e poslali radnik i proizvodni
rad e prestati da bude klasna osobina.15
Ovo ekonomsko osloboenje rada nije se moglo, dakle, prema Marxu, ostvariti nikakvom politikom uzurpacijom i monopolom nad vi
kom rada radnike klase, nego je radnika drava u obliku komune mo
rala samo posluiti kao poluga za to socijalno osloboenje. Ideja samou
pravljanja jc prisutna ne samo u ovim razmiljanjima nego, kako emo
vidjeti, i na mnogim drugim mjestima njihova djela.
Kada smo ve spomenuli koncepciju odumiranja drave, koju je En
gels tako reljefno iznio u A n t i- Diihringu, onda samo oni koji ne ele
stvar objektivno prihvatiti i shvatiti mogu pri tom misliti na jaanje
drave ili etatizam. A injenice i koncepcija govore sasv im suprotno: ako
postoji odumiranje politike sfere, koja je u odreenom vremenu mogla
imati i jake ekonomske prerogative, onda to samo moe znaili tla druga
sfera, a to je slera rada, to jest radnika klasa i radni ljudi poinju raspo
lagali i svojim radom, i raspodjelom vika rada, oni planiraju proizvod
nju i, na kraju, odreuju razvoj drutva u cjelini.
Ova ideja samoupravljanja moda je bila neto jae istaknula u nave
denim djelima mislilaca anarhistike provenijencije, iako i medu njima
postoje znaajne razlike, a i niz. prolivrjeja, kao, na primjer, kod Proudhona. Ne namjeravamo razmatrali ni njihove diferencije, niti ta protivrjeja, nego elimo samo naglasiti, to je za ovaj cijeli rad od prvo
razredne vanosti, da je ideja samoupravljanja jedna od centralnih i od

Samoupravljanje kao permanentna revolucija

28

lunih ideja c ije lo g socija listik og pokreta. I zato, kad danas netko govo
ri o socijalizm u ili komunizmu, a zanemaruje ili proskribira u teoriji i
praksi ovu centralnu ideju svakog istinskog socijalizma, pa tako i Marxovog i Engelsovog, onda on ili ne zna ta je u historiji socijalizma, socijali
stikih htijenja bilo bitno, ili m istificira stvarnost koja je suprotnost
onom e to su pod socijalizm om zamiljali njegovi najbolji protagonisti.
Treba odm ah naglasiti da se i bit nove socijalistike demokracije, kao hi
storijske negacije graanske, nalazi upravo u ovoj problematici. Nema
his to rijs k i n ove dem ok ra cije bez razvoja sam oupravnih odnosa k o ji m o
gu im a ti svoj p o liti k i o k v ir ili u p o liti k o m pluralizm u ili jed n op a rtijn osti, a li uvijek s m ogunou da pluralizam sam oupravnih interesa i kon
cepcija m oe d o i do p u n o g izraaja. Perm anentne slobodne rasprave i
p ra k tin o m n ijen ja n je i razvijanje sam oupravnih oblika egzistencije
drutva sine qua non su svake socijalistike dem okracije.
Proudhon je zam iljao buduu socijalistiku zajednicu kao federaciju
komuna, na bazi privatnog vlasnitva na sitnom posjedu i kolektivnog
vlasnitva krupne industrije kojom vladaju radnika udruenja (asocija
cije). K olektivn o vlasnitvo je vlasnitvo onih koji rade, a ne drave, a
uzajam nim ugovorim a (m utuelizam ) sreuju sve svoje odnose, od proiz
vodnih do opedrutvenih. Bez obzira na utopijska i reformistika Proudhonova shvaanja o kreditim a i razvoju radnikih poduzea kojima bi
na kraju prilazili i kapitalisti, on je radikalno odbacivao svaku pomisao
da bi drava m ogla imati bilo kakve ingerencije u voenju privrede, a
isto tako i nad slobodnim i sam ostalnim komunama koje su organizira
ne na delegatskom principu. Kom una je u biti asocijacija proizvoaa,
ona je suverena i u osnovi je i politika i drutveno-ekonomska zajedni
ca, a u vezi s proizvodnom sferom Proudhon dolazi i do izvjesnih ideja o
asocijaciji privrednih grana od baze do vrha jedne drutvene zajednice.16
Drutvo je, dakle, trebalo biti sastavljeno od mree asocijacija, a mutue
lizam, tj. uzajamni dogovori i ugovori o funkcioniranju te zajednice izme
u pojedinaca i asocijacija bili bi njihova osnova: N a m jesto zakona sta
vit em o ugovore. Nee vie biti zakona koji su izglasani ni od majoriteta niti jednoglasno; svaki graanin, svaki grad, svaka komuna ili kor
poracija donijet e svoje zakone. Na m jesto politikih vlasti stavit emo
ekonom ske s ile .17
[16] U svom djelu o federativnom principu i nunosti uspostavljanja partije revolucije Proudhon
je pisao da samo federacija, dakle decentralizirana zajednica radnih ljudi, moe dati satisfakciju
potrebama i pravima radnikoj klasi Federativni princip, liberalni par excellence ima kao prvu
pretpostvku administrativnu nezavisnost ujedinjenih lokaliteta: kao drugu pretpostavku, separaciju vlasti u svakoj suverenoj dravi; kao treu pretpostavku, poljoprivredno-inudstrijsku federa
ciju. . . Sve moje ekonomske ideje, elaborirane jo prije dvadeset i pet godina, mogu se rezimira
li u ove tri rijei: poljoprivredno-industrijska federacija. Svi moji politiki pogledi svode se na
slinu formulu: politika federacija ili decentralizacija. . . (J. Proudhon, Du P rincipe fedeiatif et
de la necessite de reconstitucr le p a rti de la Revolution. Paris, 1959, str. 360-361 iz G. Gurvitch.
Proudhon. Paris. 1965). Isto tako, Proudhon je smatrao da radnike asocijacije moraju biti pro
ete principom uzajamnosti, mulualileiom, to vodi do stvaranja jedne sasvim nove civilizacije:
Meutim, proirile na radnike asocijacije uzete kao jedinstvo, princip mutualizma koji ujedi
njuje radnike svake grupe, i vi ele stvoriti jedan oblik civilizacije koji e se, u svakom pogledu,
politikom, ekonomskom, estetskom, totalno razlikovati od prethodnih civilizacija. (M anuel d
un Spculateur a la Bourse, iz djela G. Gurvitch, Proudhon, Paris, 1965, str. 93) Gurvitch je,
razmatrajui socijalno-politiku doktrinu J. Proudhona, takoer smatrao da je Proudhon jedan
od glavnih pretea ideje radnikog samoupravljanja, na osnovi radnikog vlasnitva nad industri
jom.

Glavni idejni pretee samoupravnog koncepta

29

Slina miljenja, jo radikalnije formulirana i ujedno konzekvcntno


kolektivislika, moemo nai kod Bakunjina i njegovih tadanjih pristaa
J. Guillaumea, A. Schvvitzguebela i dr. I oni su smatrali da proizvodnjom
i drutvom treba da upravljaju sami proizvoai, a kako su mislili da e
dokidanje klasa biti jedan od bitnih akata revolucije, cijelo stanovnitvo
je zapravo trebalo da sudjeluje u osnivanju nove zajednice. Dokidanjem
drave kao glavnog neprijatelja slobode, radnici se udruuju u proizvod
ne asocijacije koje se slobodno povezuju u komuni. I za Bakunjina komu
na postaje osnovna elija drutvenog ivota, a njeno funkcioniranje,
udruivanje u viu federaciju zavisi od slobodne volje njenih pripadnika.
Prema tome, ideja samoupravljanja, samouprave proizvoaa lei u os
novi socijalnih koncepcija navedenih u anarhistikih mislilaca, a isto ta
ko i svih njihovih sljedbenika, bez obzira na mnoge razlike u pogledu
shvaanja same drutvene organizacije, putova za ostvarivanje te nove
zajednice, uestvovanja u organiziranoj borbi radnike klase, naroito sa
sindikatom itd. U svim tim i mnogim drugim pitanjima bilo je medu an
arhistima mnogo razlika, to je proizlazilo iz njihova radikalnog individualistikog stajalita, veoma naglaenog voluntarizma, nedovoljno ob
jektivnog procjenjivanja historijske situacije i mogunosti radnih slojeva
da neposredno preuzmu u ruke ve uvelike kompleksnu organizaciju
privrednog ivota. Proudhon je jo bio svjestan da je za to potrebno ve
oma mnogo vremena, a mnogi drugi anarhisti mislili su da se nalaze
pred neposrednom realizacijom svog socijalistikog projekta. U svojoj
nestrpljivosti kao i neobjektivnim procjenama situacija nisu prezali ni
od tzv. propagande djelom , to je zavravalo u besmislenim i kompromitantnim teroristikim aktima. Rezignacije koje su uvijek logine po
sljedice takvih postupaka dovodile su i do daljih trzavica medu njima.
Neki od njih (P. Arinov, Ch. Comelissen) nakon prvog svjetskog rata do
bro su uoavali da je ovoj gotovo nagonskoj averziji prema organizi
ranom djelovanju posljedica bila da su rascjepkane anarhistike grupice
uvijek na kraju zavravale kao pomone trupe onih pokreta koji su bo
lje razumjeli konkretne drutvene situacije i mogunosti.
Ideja autonomije proizvoaa, dakle, njihovo organiziranje u razliite
asocijacije i samostalno upravljanje svojom proizvodnjom i drutvenom
zajednicom, u prvom redu komunom, bile su glavne misli vodilje ovih so
cijalistikih pravaca, pri emu je dravna organizacija bila ili potpuno
negirana ili iskljuena iz upravljanja privrednim tokovima drutva. Ova
ideja samoupravljanja od tvornice, preko komune do federacije u sutini
je bio koncept izgradnje socijalizma i kod osnivaa marksizma. Da su oni
bili protiv shvaanja socijalizma, u kojem drava monopolizira ekonom
sko i politiko upravljanje drutvom, i lako, kako je pisao Engels, ujedi
njuje u jednoj ruci mo ekonomskog izrabljivanja i politikog podjarmlji
vanja radnika, ve smo vidjeli. Isto lako je veoma jasno iz Marxovih
analiza Parike komune da je tu novu politiku vlast razumio kao politi
ku samoupravu proizvoaa, to je Lenjin poslije oznaio ve kao neku
poludravu.
[17] J. Proudhon, Idee generale de la revolution au X IX siclc (1851). Oeuvres completes. Paris,
1868. sv. X, str. 259. Nedavno je kod nas izaao dosta reprezentativan izbor iz Proudhonovih djela
pod naslovom Sto je vlasnitvo? i drugi spisi. Globus, Zagreb. 1982.

Samoupravljanje kao permanentna revolucija

30

Ako u M anifestu jo nema govora o samoupravi proizvoaa u pro


laznom periodu, tj. socijalizm u, nego se o proizvodnji koncentriranoj u
rukama udruenih individuum a govori za razdoblje kada neslanu klase
a tim e i javna vlast izgubi politiki karakter, ve u svom govoru za jubilej
lista P e o p le s Paper (1856) Marx govori da se suvremena protivrjeja
izmeu proizvodnih snaga i drutvenih odnosa mogu rijeili samo tako
da lim novim snagama drutva, m oraju ovladati novi ljudi, a ti novi lju
di su ra d n ici.18
M arx je, po m om miljenju, upravo u to vrijem e stvarao svoje koncep
cije o samoupravljanju, tj. o neposrednim proizvoaim a, udruenim
radnicim a koji upravljaju proizvodnjom i drutvom. To je svjedoanstvo
najbolje izraeno, prije spisa o Kom uni, u njegovom Kapitalu kada, go
vorei o slobodi, pie da se ona m oe u ekonom skoj oblasti sastojati sa
mo u lom e da pod ru tvljen ovjek, udrueni proizvoai, racionalno ure
de ovaj svoj prom et m aterije s prirodom , da ga dovedu pod svoju zajed
niku kontrolu, um jesto da on njima gospodari kao neka slijepa sila.19
Jo reljeln ije ove ideje dolaze do izraaja u analizi Komune. Navodei
koje jc intencije imala Kom una naroito u vezi s ukidanjem privatnog
vlasnitva, M arx istie da je ona imala za cilj da pretvori sredstva za
proizvodnju, zemlju i kapital, koji sada prije svega predstavljaju sredstva
za ugnjetavanje i eksploataciju rada, u puka orua slobodnog i udrue
nog rada.20 Ako udrueni proizvoai u svojim zadrugama treba da re
guliraju nacionalnu proizvodnju po jednom opem planu, uzimajui jc
tim e pod svoje rukovodstvo i inei kraj stalnoj anarhiji i periodinim
konvulzijam a, koje su neizbjena sudbina kapitalistike proizvodnje,
ta bi to, gospodo, bilo drugo nego komunizam, m ogui komunizam?21
Iz svega ovoga vidim o da je drava kod Marxa i Engelsa u prvim
razdobljim a socijalnog prevrata, kao diktatura proletarijata nasuprot
diktaturi buroazije, imala prvi i glavni zadatak da bude politika zatita
socijalnoj hegem oniji radnike klase, tj. zadrune organizacije proizvo
aa, to je samo drugo ime za upravu proizvodnje u rukama udruenih
radnika. N igdje ni rijei niti primisli da bi drava tj. politika sila trebalo
da preuzme tu ulogu upravljanja, ali nigdje niti subjektivizma i utopizma
anarhista koji nisu imali smisla da realno sagledavaju historijske okol
nosti, izgradenost i spremnost radnike klase i radnih ljudi da odmah
postanu i gospodari svoje sudbine. Marx je i u ovom spisu upozoravao da
radnika klasa nije od Kom une mogla oekivati uda, je r za svoje v lasti
to osloboenje radnika klasa mora proi jo kroz duge borbe, kroz. i
tav niz historijskih procesa, koji potpuno mijenjaju i ljude i okolnosti.22

[18] K. Marx. Peoples Papci. Dcla, lom 15. sir 4.


[19] K. Marx Kapital III. Beograd. 1972, sir. 682 (p o im a o P V.)
120] K. Marx. Graanski rat u Francuskoj. Dela, lom 28. sir. 274.
[2 I]K . Marx, ibid.. sir. 274. Ovdje Marx pod komunizmom shvaa cijelu druiveno-ekonomsku
formaciju, dakle i ona j pi ijelazni period koji mi danas zovemo socijalizam. To je bila terminologi
ja koju je lada Marx upotrebljavao.
[22JK. Marx. ibid.. sir. 274.

Glavni idejni pretee samoupravnog koncepta

31

Nije bez historijskog interesa spomenuti da je druga jedna struja


marksizma, ali i bliska anarhizmu, koja potjee od Pelloulicra, a u Sorclu dobiva svoga teoretiara, anarho-sindikalislika, smatrala da jc bit
Marxovog doprinosa razumijevanju historijskih sukoba upravo klasno
stajalite, a s tog se stajalita radnika klasa, ije osloboenje zavisi od
nje same, mora organizirali u svoje klasne sindikalne organizacije i sin
dikalnim borbama, generalnim trajkom i revolucionarnim nasiljem,
unititi i odbaciti sve politike institucije i uspostaviti samoupravu slo
bodnih proizvoaa. Iako je Sorel bio eklektiki mislilac, ipak je smatrao
da te ideje proizlaze iz Marxovih koncepcija klasa i klasne borbe.
Meutim, za razliku od svih navedenih struja anarhizma i anarhosindikalizma, koje su smatrale da je vrijeme politike prolo, Marx i Engcls
su jedini jasno uviali da je neposredan prijelaz na komunizam u da
nanjem smislu te rijei nehistorijsko sagledavanje suvremene situaci
je.23 Znajui da pred proletarijatom i ostalim progresivnim snagama sto
je jo mnogi prelazni stadiji razvoja, duge borbe u kojima e se i radni
ka klasa mijenjati, svjesno se nisu htjeli dalje uputati u slikanja i pred
vianja takvih procesa, jer su znali da je to i uzaludno i neznanstveno,
pa ak, kao to je to jednom Marx rekao, i reakcionarno. Historija je su
vie kompleksan teren s mnogim nepredvidivim obrtima i dogaajima.
Svako drutvo na ovom planetu toliko je specifino i rezultanta je mno
gih osobenih okolnosti d a je bilo kakva konkretnija projekcija najobini
ji uiopizam. A vrijeme utopijskog socijalizma ve je davno prolo. Jedan
duboko znanstveni i filozofski prilaz ovim pitanjima mogao je rezultirati
samo u najopenitijim konstatacijama. To su Marx i Engels i uinili, s
pravom smatrajui da ni jedna generacija nije pozvana da zamijeni pa
met i rjeavanje historijske problematike druge generacije. A to je i ono
to je u historiji i najtee, pri emu nema nikakve garancije da e svaka
generacija najbolje rijeiti svoje drutvene probleme. Ali jo manje ima
prava traiti to od prethodnih. Za sve svoje uspjehe ili neuspjehe svaka
historijska generacija snosi jedino ona sama i nitko drugi histo
rijsku odgovornost. Meutim, da e to transformaciono razdoblje doki
danja kapitala i drave i prijelaz na slanje asocijacije slobodnih proizvo
aa biti jedno od najteih pitanja teorije i prakse, bilo je jasno i Marxu
i Engelsu, ali i Sorelu i mnogim drugim socijalistima. Dosadanja histo
rijska praksa pokazala je da ta strahovanja i upozorenja nisu bila pretje
rana.

(23] Vidi Marxovu Kritiku Gotskog programa i njegovu koncepciju o dvije fa/c komunizma.

Drugi dio

Ideja i praksa samoupravljanja


u Evropi
na razmeu stoljea

Prvo poglavlje

Poeci samoupravnih procesa


u Rusiji

Mane je imao pravo kada je pisao da e proletarijat proi jo mnoge


borbe i iskuenja dok ne promijeni svoju svijest i okolnosti. Danas moe
mo rei d a je za tu promjenu potreban cijeli niz i socijalistikih revoluci
ja, ali i privremenih poraza u njima, da se te promjene ostvare. Ni danas
jo nije ta svijest o samoupravljanju kao supstanciji i sri socijalizma do
minantna i nepokolebljiva svijest i uvjerenje meunarodne radnike kla
se. A to bismo tek mogli kazati o poecima aktivnijeg prodora u struktu
re graanskog svijeta koji se zbivao prije vie od stotinu godina u inspiralivnoj Parikoj komuni ili tridesetak godina kasnije u prvim ruskim
sovjetima 1905. godine.
Obadvije te revolucije trajale su prekratko a da bi mogle provesti dub
lje socijalne promjene u tkivu graanskog drutva. Ali su duboke socijali
stike analitiare upozoravale na odreene oblike i tendencije koji su na
govjetavali nove ljudske odnose. Ne treba, meutim, imali ni iluziju o
tim prvim revolucionarnim okrajima. Komuna i sovjeti u prvoj ruskoj
revoluciji 1905. godine jo su bili prije svega politiki oblik pod kojim se
moglo izvriti ekonomsko osloboenje rada. Trebalo je da ti politiki
oblici budu polazna osnova za dublje socijalne prevrate u drutvenim od
nosima. Ali dotle se tada nije stiglo.
Tek je drugi pokuaj u ruskom Oktobru donio neke radikalnije prom
jene u socijalnim odnosima, promjene koje su jo uvijek bile ambivalent
ne i od kojih je bilo mogue ii dalje u razliitim pravcima.
Ruski Oktobar je uzdrmao stari svijet, iako ga jo nije sruio. Dapae,
ostao je jo dugo vremena izoliran, premda je prvotna namjera boljevi
ka bila da budu poticaj revolucionarnih promjena u Evropi. Bez obzira
na drugaije ishode, ovi prvi proboji socijalista u stoljetne strukture feu
dalne i buroaske vlasti izbacili su Lenjina i boljevike u prvi plan histo
rije.
Razmotrimo bitnu problematiku tih historijskih i revolucionarnih pro
cesa, naroito s obzirom na idejna traenja i preokupacije najznaajnijih
linosti toga perioda.
Revolucionarne i spontane tenje radnikih masa, naroito Pctrograda, dolazile su ve do izraaja u toku februarske revolucijc^u Rusiji 1917.
godine. Na kaotino i teko slanje, izazvano u prvom redu dugotrajnim

Samoupravljanje kao permanentna revolucija

36

ratom kao i pekulacijama buroazije, radnici odgovaraju stvaranjem


svojih borbenih organizacija tvornikih i zavodskih kom iteta (fabzavkom i) koji su od sam og poetka postavljali zahtjeve za radnikom kon
trolom i za definitivnim prisvajanjem proizvodnih snaga. Nakon ruenja
carizma, to je bilo d jelo u prvom redu radnikih slojeva u veim grado
vima, radnici se vraaju u tvornice, osnivaju tvornike komitete i direkt
no utjeu na proces proizvodnje. N e putaju, na prim jer, reakcionarne
inenjere da se vrate u pogone i sudjeluju u stvaranju svojih borbenih
politikih organizacija sovjeta. Sovjet radnikih i vojnikih deputata u
Petrogradu ubrzo postaje gospodar situacije i u biti, kako je poznato,
stvara dvovlae s privrem enom vladom .
Tvorniki kom iteti, to je bilo sasvim razumljivo, dolaze odmah u su
kob s buroazijom koja ih na svaki nain nastoji izigrati. Prvi vei sukob
nastaje u vezi sa zahtjevom za osmosatni radni dan, te na poetku marta
dolazi i do sporazuma i priznavanja tvornikih komiteta izabranih na
principim a iroke dem okracije. Buroazija je bila primorana da ve 23.
aprila donese i zakon, koji je u biti priznao postojee stanje, ali je ujedno
nastojao da znaenje i ulogu tvornikih kom iteta to vie umanji i suzi.24
Ali radnika klasa nije se toliko osvrtala na oficijelne odluke, nego je u
svim gradovim a i pogonim a donosila svoje dodatne statute, svoja vlasti
ta pravila i instrukcije. A. Pankratova, prvi historiar ovih procesa, sma
tra da je najbolji i najsm ioniji statut, jo prije spomenutog zakona od 23.
aprila, izradila K on feren cija tvorn ik ih kom iteta ratne industrije u Pe
trogradu. U tom statutu poseban interes zasluuju take 5 i 7 u kojima
stoji da svi propisi polaze od tvornikih kom iteta koji se tiu internog
reda (dakle: norm iranje radnog vrem ena, radnike nadnice, primanje i
otputanje radnika, dopusti itd.); s tim se upoznaje pretpostavljeni tvor
nice ili pogona. Ili dalje: S ve osobe uprave pretpostavljeni tvornice,
pretpostavljeni odjela i radionica, svi tehniki namjetenici i sve druge
upravne osobe stupaju u slubu u suglasnosti s kom itetom cijele tvor
nice; on m ora dati izjavu o upoljavanju ili izvijestiti na jednom opem
sastanku cijelog pogona ili kom iteta u radionicam a. Isto tako je statut
propisivao da glavni tvorniki kom itet ima pravo da udalji iz upravljanja
one osobe koje ne mogu garantirati normalan odnos prema radnicima i
da je tvorniki kom itet organ kontrole i upravljanja tvornicom. I to je
sve bilo doneseno, ne treba zaboraviti, u vrijem e dok je na snazi bio kapi
talistiki sistem, a buroazija, ili drava, bila vlasnik tih istih tvornica.2*
[24]U toj odluci od 23. aprila 1917. privremena vlada je morala praviti ustupke radnicima. U njoj
je navedeno da se radniki komiteti osnivaju u privatnim i dravnim industrijskim poduzeima,
da se osnivaju na prijedlog najmanje desetine od ukupnog broja radnika i da komitet biraju rad
nici, ne izuzimajui tene i maloljetnike, neposrednim i tajnim glasanjem. S obzirom na sadraj
rada. radniki komiteti zastupaju radnike pred upravom poduzea u vezi s pitanjima koja se od
nose na unutranje meusobne odnose; zastupaju radnike u njihovim odnosima s dravnim i
druitvenim ustanovama; brinu se o kullurno-prosvjctnoj djelatnosti medu radnicima u poduzeu
i za poboljanje ivotnih uvjeta radnika.
[25] Citati iz Statuta su iz knjige A. M. Pankratove. Fabrik rite in Russland. Der K am pf um die
sozialistische Fabrik. Frankfurt am Main. 1975. godine, str. 174. Rusko izdanje je izaSlo u redakciji
M. N. Pokrovskog 1923. JoS jedanput je objavljeno potkraj dvadesetih godina, od pobjede staljinizma pa do danas ovo djelo, naravno, nije ugledalo u matinoj zemlji svjetlo dana. Ovu knjigu
smatram jednim od najozbiljnijih i najvanijih dokumenata za ovu problematiku s obzirom na
tadaSnja revolucionarna zbivanja u Rusiji. Pankratova je u osnovi bila pristalica Lenjinovih po

Poeci samoupravnih procesa u Rusiji

37

Pokuaji u Moskvi i drugim mjestima da radnici stvore svoje statute


bili su i, prema rijeima Pankratove, skromniji, iako su svi bili radikalni
ji od zakona donesenog 23. aprila. Moskovljani su u svojim tumaenjima
zakona naglaavali da radniki komitet mora biti organ za obranu eko
nomskih, sindikalnih i kulturnih interesa radnika, a zbog slabosti sindi
kata radniki komiteti dobivaju zadatak da preuzmu vodstvo u eko
nomskoj borbi, voenje trajkova.26 Harkovski radnici su tvornike ko
mitete shvatili kao organe revolucije i kao osnovne elije sindikata.
Fabriki komiteti moraju preuzeti osiguranje proizvodnje, ostvarenje
maksimalne proizvodnosti svakog preduzea, kao i uspostavljanje odgo
varajue kontrole nad svim dijelovima proizvodnje.27 Oni se isto tako
brinu o tarifnim sporazumima, radnikim nadnicama, sanitarnim i higi
jenskim pitanjima itd. Pankratova zakljuuje da nee dalje nabrajati sve
ove pokuaje i zbivanja, ali da sve to pokazuje u kojem pravcu je radni
ka klasa pokuala da uspostavi samoupravljanje u tvornicama.2" S
ovom konstatacijom moemo se sloiti. Jer, bez obzira na to to je jo
uvijek bio na snazi graanski, buroaski poredak, u kojem je nemogue
da radnika klasa realizira socijalistiko samoupravljanje u ekonomskoj
bazi drutva jer to znai razvlaenje buroazije ovo su bili procesi i
tendencije koje su upravo tome vodile, pogotovo kada znamo da su bile
odluno podrane i esto inspirirane od boljevika, koji su ve Lenjinovim aprilskim tezama uzeli jasan kurs ka socijalistikoj revoluciji. U tom
kontekstu to su stvarno bili pokuaji uspostavljanja samoupravljanja u
tvornicama, koje bi na kraju revolucija i sankcionirala.
Ovi procesi, u tim burnim postrevolucionarnim i predrevolucionarnim
vremenima, dovode i do prve Konferencije tvorniko-zavodskih komiteta
Petrograda koja je odrana 30. maja. Konferencija je odbacila govor mi
nistra rada Skobeljeva, koji je izjavio da je uloga tvornikih komiteta
zavrena, jer je na djelu buroaska revolucija te se treba s buroazijom i
sporazumjeti. Jedan od delegata, Naumov, formulirao je radniki stav na
slijedei nain: M i moramo proizvodnju izvesti iz kaosa u red, i jaajui
nau poziciju u proizvodnji i uzimajui kontrolu u svoje ruke, uimo u
praksi da aktivno sami radimo u proizvodnji i provodimo je na organizi
rani nain u buduu socijalistiku proizvodnju. Drugi deputat ivotov
govorio je da su fabriki komiteti baza proirenja i uvrenja revoluci
je. (...) Radnika kontrola je protunapad radnike klase na buroaziju.
Radnici su uvrstili svoje isturene poloaje, stvorili su tvornike komi
tete i poveli s tih pozicija ekonomsku borbu protiv buroazije. Pomou
komiteta e radnici provesti da kapitalizam iezne.29

gleda, pa imamo u knjizi naroito naglaen taj aspekt, to jc za nas i za svakog istraivaa tili zbi
vanja od posebnog znaenja. Ono to je pri lom najvanije, Pankratova je bila sudionik tih zbiva
nja i pisala jc u samoj revoluciji, iz samih dogaaja, da se tako izrazim. S obzirom na atmosferu
koju jc stvarao Lcnjin, atmosferu otvorenosti, demokratinosti, diskusije i kritike, djelo jc lieno
onih falsificiranja i mitologija staljinskog perioda. U vezi s historijatom borbe ruske radnike kla
se za socijalistiku tvornicu, kako kae Pankratova, u prvom redu sc oslanjam na ovo djelo.
[26] Prema A. M. Pankratova, ibid., str. 175.
[27] Prema A. M. Pankratova, ibid.. str. 176.
[28] A. M. Pankratova, ibid., str. 177.
[29] Prema A. M. Pankratova, ibid.. str. 181. i 182.

Samoupravljanje kao permanentna revolucija

38

Na konferenciji su boljeviku liniju zastupali Lenjin i Zinovjev, a


menjeviku A vilov i Cerevanin. Konferencija jo nije bila usvojila radni
ku kontrolu, ali je veina glasala za rezoluciju koja je u osnovi bila djelo
Lenjina. U toj rezoluciji govori se o veom a tekoj situaciji u Rusiji, o pot
punom rasulu ekonom skog ivota koje je dostiglo takav stupanj da je ka
tastrofa neuvenih razm jera gotovo neizbjena. A ona bi zaustavila rad
niza bitnih privrednih grana i dovela u bezizlaznu situaciju sve dijelove
stanovnitva. I zato se u rezoluciji, u treoj taki, navodi da se katastro
fa m oe izbjei samo uvoenjem istinske radnike kontrole nad proiz
vodnjom i raspodjelom . Da bi se ova kontrola prim ijenila, nuno je: 1) da
u svim znaajnim institucijam a radnici imaju garantiranu veinu od
najm anje tri etvrtine glasova, da poslodavci, koji nisu prekinuli aktiv
nost, i tehniko osoblje budu obavezno duni da uestvuju u radu ovih
institucija; 2) da tvorniki i zavodski komiteti, centralni i lokalni sovjeti
radnikih deputata, vojnici i seljaci kao i sindikati dobiju pravo uea u
kontroli, da imaju uvid u sve bankarske i kom ercijalne knjige, da im svi
podaci koji su im potrebni budu obavezno dostavljeni.30
Pankratova je u svom komentaru ovih zbivanja pisala da je na slian
nain, kao to je petrogradski Sovjet radnikih deputata postao sveruski
centar politike borbe, trebalo da C entralni savjet tvornikih komiteta
Petrograda postane sveruski centralni organ ekonomske borbe proletari
jata. Jer su savjeti tvornikih kom iteta u ostalim gradovim a Rusije na
stali m nogo kasnije. T og ljeta buroazija uglavnom nastoji da se konsoli
dira i ne prizna prava tvornikih savjeta, naroito u vezi s upletanjem
kom iteta u proces proizvodnje, kao i u pitanju odreivanja nadnica te
primanja i otputanja radnika. U toj borbi za tvornike statute i njihovu
prim jenu radnika klasa je shvatila da sve to moe ostvariti samo ako
postane gospodar tvornice. Pred njom je stajala nova velika zadaa: da
preuzm e politiku i ekonomsku vlast. Put do toga vodio je preko radni
ke kontrole; borba za nju predstavlja najsvjetliju stranicu u historiji
tvornikih kom iteta.31
Borba za uvoenje radnike kontrole svakako ide u najvanija poglav
lja revolucionarnih zbivanja u lom razdoblju, je r je radnika kontrola
m ogla posluili kao najjae oruje za razbijanje samovlasti kapitala unu
tar tvornice i izvan nje. Ve smo vidjeli da je Prva petrogradska konfe
rencija tvornikih kom iteta potkraj maja zauzela stavove u prilog radni
koj kontroli. Ove stavove proklam ira i VI kongres boljevike partije sre
dinom augusta 1917. godine u odsutnosti Lenjina koji se morao skloniti
pred progonom i naumom privrem ene vlade da ga uhapsi. Kongres je
sm atrao da sc treba umijeati u podruje proizvodnje planskim regulira
njem i raspodjelom , kao i nacionalizacijom i centralizacijom banaka i
m nogih trustova. Za provoenje kontrole neophodno je dokidanje pos
lovne tajne, knjige trgovaca i industrijalaca moraju bili otvorene, a ni
tvornice sc nc mogu zatvarali bez odobrenja sovjeta radnikih deputata,
sindikata i Centralnog savjeta tvornikih kom iteta.32
[30] Rezolucija, koju je napisao Lenjin, prihvaena na Konferenciji tvornikih komiteta I. juna
1917. Samoupravljanje i radniki pokret I. Beograd, 1973, str. 132.
[311 A. M. Pankratova, ibid.. str. 198.

Poeci samoupravnih procesa u Kusiji

39

Dvije osnovne klasne snage u Rusiji zapravo su se pripremale na odlu


an okraj. Bila su to, kako se poslije vidjelo, dramatina dva mjeseca u
kojima je trebalo da bude odlueno o socijalnoj sudbini Rusije, a moda
i dijela Evrope. U tom do krajnosti zaotrenom socijalnom konfliktu ni
su vie igrali nikakvu ulogu glasaki listii, nego politika organiziranost,
revolucionarna odlunost, spremnost i jasnoa cilja kao i podrka osta
lih narodnih masa politici koju su boljevici i lijeva krila nekih drugih
stranaka zastupali. Pitanje politikog mehanizma koji bi i silom osigu
ravao ono to se ve naziralo kao mogue tj. revoluciju, izbija svom sili
nom u prvi plan, ali s tim je ujedno trebalo biti povezano i osnovno htije
nje revolucionarnih snaga socijalno i politiko osloboenje radnike
klase i ostalih radnih slojeva. To je Lenjin veoma dobro i bolje od svih
drugih osjetio. Sto se vie pribliavao as u kojem je osvajanje politike
vlasti bivalo sve realnija mogunost, struktura te nove vlasti postaje sve
vei problem. I upravo u ovim odsudnim danima Lenjin u egzilu na gra
nici Finske i Rusije razrjeava, na osnovi glavnih marksistikih tradicija,
ovo temeljno pitanje u jednom od svojih najvanijih djela Drava i re
volucija.
Borba za radniku kontrolu se, meutim, nastavlja te tome i Druga
konferencija tvornikih komiteta u Moskvi na poetku oktobra 1917. pos
veuje punu panju, kao i Prva sveruska konferencija tvornikih kom it
eta koja je odrana od 17. do 22. oktobra, dakle nekoliko dana prije
prevrata. Nakon referata Trockog i Kamenjeva konferencija je zakljuila
da je revolucija u smrtnoj opasnosti, da vlast treba prei u ruke sovjeta,
a zatim treba uvesti radniku kontrolu nad proizvodnjom i raspodjelom.
Zakljuak o radnikoj kontroli bio je slijedei: 1. Polo radnika klasa
politiki srui samovlae, ona e i na privrednom podruju pomoi pob
jedi demokratskih nastojanja. Izraz za lo je ideja radnike kontrole, koja
je spontano izrasla na tlu privrednog propadanja koje jc bilo prouzroe
no razbojnikom politikom vladajue klase; 2. Organizacija radnike
kontrole znai samodjelatnost radnika u proizvodnoj slcri, kao to su
organizacija partijske djelatnosti na politikom podruju, organizacija
sindikata u odnosu prema nadnicama, kooperativna organizacija na po
druju zadovoljavanja potreba i organizacija klubova u oblasti odgoja i
prosvjeivanja; 3. Radnici su zainteresirani vie nego posjednici za korek
tan i stalan rad poduzea. Egzistencija radnike kontrole osigurava u
lom pogledu interese cijelog drutva, cijelog naroda mnogo prije nego
autokratski nastrojeni vlasnici tvornica, koji se ravnaju samo prema se
[32] esti kongres boljevika potkraj jula 1917. u svojoj je rezoluciji navodio da treba branili sve
masovne organizacije (sovjete, (vorniko-zavodske komitete, vojnike i seljake komitete) i u
prvom redu sovjete radnikih, vojnikih i seljakih deputata od konlrarcvolucionarnih pokuaja
(VKP (b) v rc/.oljucijah i rcicnijab sje/.dov, konfcrencij i plenumov CK, sv. I, Moskva. 1932, str.
293). Medu daljim odlukama jc uspostavljanje stvarne radnike kontrole. U organe kontrole tre
baju uci kao veina predstavnici Sovjeta radnikih deputata, sindikata i tvorniko-zavodskih ko
miteta. U organe kontrole trebaju biti privueni i predstavnici tehnikog nauno-obraz.ovanog
peisonala. (Ibid.. str. 294). Za provoenje kontrole neophodno je ukidanje trgovake tajne, a
trgovake, industrijske, bankovne knjige moraju bili otvorene z.a kontrolu . . . U cilju borbe s
tajnim i javnim lokautima izdali zakon o zabrani zatvaranja tvornica ili smanjivanja proizvod
nje bez odluke Sovjeta radnikih deputata, sindikata i centralnih tvorniko-zavodskih komiteta.
(Ibid.. str. 294). Rezolucija, naravno, konstatira da je zadatak svih navedenih organizacija da pro
vode sve mjere kako bi ubrzali prijelaz, vlasti u ruke radnike klase.

Samoupravljanje kao permanentna te%-oludja

40

binim m aterijaln im i p olitikim p red n o stim a ; 4. S a m o radnika kontro


la nad kapitalistikim p o d uzeim a stvara, tim e to uvruje razum ne i
stvarne o d n o s e i o b ja n ja v a njihovo drutven o znaenje, o dgovarajue
d o b r e uvjete d a bi b ilo o stv aren o teko d je lo radn iko g sam oupravljanja
i d a bi b io o m o gu e n razvoj p ro iz v o d n o g ra d a .
T im e sm o i ko n ceptualn o , a jo vie vrem enski uli ve u novu histo
rijsk u epohu.

[33] Vidi A. M. Pankratova. Ibid.. str. 211.

Drugo poglavlje

Lenjinov koncept samoupravljanja


i
praksa revolucije

1.

Lenjin o p relaznom periodu


i sam ou pravljanju
u D ravi i revoluciji

U tim zaista burnim vremenima, kada su se sukobljene klasne snage


Rusije pripremale na odlune okraje, Lenjin je sredinom te godine sre
divao ve pripremljene materijale za ovo svoje djelo koje je njemu sa
mom trebalo da poslui kao teorijski putokaz i odgovor a ta nakon
preuzimanja vlasti? Sta znai drava radnike klase, ta znai diktatura
proletarijata i u kojim se oblicima treba i moe u naelu i konkretno u
Rusiji ostvariti osnovna tenja socijalizma osloboenje radnike klase,
uspostavljanje novih druteno-ekonomskih odnosa, novih odnosa medu
ljudima uope, u kojima e samoodreenje ovjeka, njegovo slobodno
oblikovanje i usmjeravanje vlastitog ivota na svim podrujima ovjeko
ve djelatnosti postepeno biti realizirano.
Da je Lenjin ve u julu mjesecu imao neka pitanja obraena i da mu je
do njih bilo veoma stalo, vidi se iz jednog pisma Kamenjevu kada je, u to
ku hajke na njega i boljevizam, raunajui s mogunou i da ga ubiju,
pisao: E ntre nous: ako me ucmekaju, molim Vas da izdate moju svesku
Marksizam o dravi (zaglavila se u Stockholmu). Plave korice, povezana
je. Sakupljeni su svi citati iz Marxa i Engelsa, kao i Kautskog protiv Pannekoeka. Ima niz primjedaba i zabiljeaka, formulacija. Mislim da bi iz
davanje zahtijevalo nedjelju dana rada. Smatram da je vana, jer nije sa
mo Plehanov napravio zbrku nego i Kautsky. Uslov je: sve ovo apsolutno
entre nous!**
Ve par dana nakon ovog pisma, nakon odluke partijskog vodstva da
se Lenjin ne smije javiti vlastima i izai pred sud, jer nema nikakve ga
rancije za njegov ivot, Lenjin naputa Petrograd i odlazi u Razliv, a na
poetku septembra, radi sigurnosti, prelazi u Finsku. U to vrijeme radi
(34] V. I. Lenjin, Pismo Kamenjevu od 18. jula 1917. Dela tom 38, Beograd. 1976, sir. 401. Dalje n
citati iz Dela biti oznaeni samo brojem toma i stranice. Izgleda da jc Lenjin na ovim pitanjim.i
sislematskije poeo radili jo od kraja 1916. do poetka 1917. kada su ga revolucionarni dogadaji
sprijeili da nastavi rad.

Samoupravljanje kao permanentna revolucija

42

na tom svom djelu. Od cjelokupne socijalistike literature Lenjin se nije


m ogao oslanjati na nehistorijska gledanja anarhista i anarhosindikalista.
koji su uvelike naivno otpisivali dravu nakon ruenja buroaskc vladavi
ne, a isto tako ni na one m nogobrojne marksiste u tadanjoj socijalde
m okraciji koji su parlam entarne dem okratske postupke ve pretvarali u
m itologiju. Lenjin se oslanjao na autentinu marksistiku misao, a za tu
svrhu su mu osim ranog M anifesta stajali na raspolaganju u prvom redu
M arxov rad o Parikoj komuni i veom a vane biljeke uz Gothski pro
gram, te Engelsov vaan spis o Duhringu, nadalje o porijeklu porodice,
p rivatnog vlasnitva i drave, kao i izvjestan broj njihovih pisama naroi
to iz sedam desetih i osam desetih godina. A u tim svojim radovima, jed i
nima u kojim a su eksplicitnije i opirnije rjeavali ova pitanja, Marx i
Engels se nisu uputali u konstruiranje ni idealnog niti ranog socijalisti
kog drutva, je r im je bila strana svaka socijalna astrologija. Ve sam
p rim jer Rusije najbolje je pokazao kako se nita konkretnije u lom smis
lu nije m oglo predviati, pa je i sam Lenjin, dva mjeseca prije oktobar
skog prevrata, m orao u osnovi ostati samo na nekim bitnim opim odre
enjima. Ali za nas su naelna Lenjinova razmiljanja o ovoj presudnoj
problem atici od izuzetnog znaenja za razumijevanje i procjenu Lcnjina
kao ovjeka i revolucionara. Ovi su m om enti i za procjenu daljeg i kasni
jeg toka ruske revolucije od prvorazrednog znaenja, bez obzira na to da
li su Lenjin i njegovi drugovi, u konkretnoj i tekoj praksi zaostale Rusije
i buroaske kontrarevolucionarne intervencije, m orali i odstupati od ne
kih svojih socijalistikih principa. Ali, s druge sirane, ova nam Lenjinova
nastojanja da dade od govore na problem e prelaznog perioda ujedno po
kazuju dokle je revolucionarna misao toga vremena kod njenih najzna
ajnijih i radikalnih protagonista, koji su jedini uspjeli da zaponu sa so
cijalistikim revolucionarnim prevratom , zapravo dola.
Nas ovdje ne zanimaju Lenjinova razmatranja ovih pitanja u cjelini,
nego prije svega problem drave u revolu ciji, problem prelaznog perioda
to jc u sreditu naeg interesa u ovom radu. Lenjin je kao konzekventan
marksist u potpunosti prihvaao M arxove i Engelsove koncepcijo o dra
vi kao historijskoj i klasnoj tvorevini, o dravi kao mehanizmu za ugnje
tavanje jedne klase od druge, mehanizmu koji u osnovi i prvom redu
osigurava vlast i hegem oniju jedne klase, o potrebi slamanja buroaskog
dravnog aparata u revoluciji i uspostavljanju diktature proletarijata kao
prelazne lae za definitivni ju pobjedu komunistikih drutvenih odno
sa.5'
Lenjin nije u tom burnom i revolucionarnom vremenu, kada se postav
ljalo pitanje bili ili ne biti jedne ili druge klasne vladavine, posveivao pa[35] Treba naglasili i upozorili, jer jo i danas postoji konfuzija oko termina diktatura, da l.enjm
nije pri tom mislio nikada na teror, nego politiku vlast, hegemoniju odredene klase, kojoj narav
no uvijek stoje na raspolaganju i sva dravna sredstva da osigura tu hegemoniju. Sto se danas uv
rijeilo suprotstavljanje demokracije diktaturi, stvar je historijskih okolnosti i traginih iskusla
va faistike i staljinistike diktature. Za Lenjina je vlast svake klase diktatura, koja se moe
provoditi u najraziiilijim oblicima. Demokracija je za Lcnjina isto lako diktatura, pa e zato i
ona odumrijeti s klasama, dravom i potrebom klasnog potinjavanja. Sto su opet mnogi kom
unisti nakon Lcnjina izjednaavali svaku vlast buroazija i potejenjivali demokratske oblike te
vlasti za uspjeniji razvoj radnikog pokreta - jer su u svakoj vlasti vidjeli jednostavno diktaturu
primjer je nedifercneiranja opeg i posebnog s obzirom na historijsku praksu.

Lcnjinov koncept samoupravljanja i praksa

43

'.nju i drugim karakteristikama i funkcijama drave. Koncentrirao je svu


ivoju panju upravo zbog naznaenog momenta, na njenu historijsku
iutinu, lako da je problem u njegovim razmatranjima znatno i ogoljen,
lojednostavljen ali zato nije izgubljena sr samog pitanja.
Nasuprot anarhistikim i slinim koncepcijama, Lenjin jc dosljedno
zastupao tezu d a je proletarijatu u njegovoj revoluciji potrebna drava. A
kad jc razmiljao o tome kako bi ta drava proletarijata trebala da izgle
da, u osnovi se oslanjao na Marxovu analizu i zakljuke u vezi s Parikom
komunom i na dotadanja ruska iskustva s obzirom na formiranje tvor
nikih komiteta i sovjeta. Prema tome, nije shvatio dravu prelaznog pe
rioda ili. dananjim rijeima, socijalistiku dravu kao birokratsku klas
nu organizaciju otuenu od proletarijata, nego proletarijat organiziran
kao vladajua klasa (Marx). Nasuprot, dakle, graanskom parlamenta
rizmu, gdje je narod od vremena do vremena davao svojim glasanjem
pravo pojedinim frakcijama graanske klase da njime upravljaju perpe
tuirajui na taj nain, uza svu demokratsku slobodu glasanja i izbora, po
litiku alijenaciju nova radnika drava je. prema Lenjinu, trebala da
bude neposredan izraz radnikih i narodnih htijenja, drutveni organi
zam baziran na delegatskom a ne formalno-parlamentarnom sistemu.
Sovjeti radnikih, vojnikih i seljakih deputata (delegata), koji su ve u
to vrijeme bili stvarani neposrednim izborom najboljih i najpovjerljivijih
predstavnika narodnih masa na samom mjestu rada, u tvornicama, seli
ma itd., trebali su da postanu nova. revolucionarna osnova te nove vlasti,
socijalistike drave. Sovjetski deputati se, upravo kao to jc to Komuna
pokazala, biraju bez velikih ceremonija, neposredno, a delegati su opoziri u svako doba i rade za radniku nadnicu. Sovjeti su novi dravni apa
rat, pisao je Lenjin jo uvijek prije samog prevrata, koji stvara, prvo,
naoruanu silu radnika i seljaka, pri emu ta sila nije odvojena od naro
da kao sila stare stajae vojske, ve je s njim najtjenje povezana: u
vojnom pogledu ta sila je neuporedivo snanija od ranije vojske; u revo
lucionarnom pogledu ona se niim ne moe zamijenili. Drugo, ovaj apa
rat omoguava vezu s masama, s veinom naroda, toliko tijesnu, neraskiivu povezanost, vezu koja se lako provjerava i obnavlja, da o neem
slinom u bivem dravnom aparatu nema ni spomena. Tree, budui da
se njegov sastav bira i smenjuje po volji naroda, bez birokratskih formal
nosti. taj aparat je mnogo demokratskiji od svih bivih aparata. etvrto,
on omoguava vrstu vezu s najrazliitijim profesijama, ime olakava
da sc bez birokracije provedu najrazliitije, najkorjenitije reforme. Peto,
on stvara oblik organizacije avangarde, tj. najsvjesnijeg, najenerginijeg,
najnaprednijeg dijela ugnjelenih klasa, radnika i seljaka, pa lako pred
stavlja aparat kojim avangarda ugnjetenih klasa moe da uzdie, odgaja,
ui i vodi za sobom cjelokupnu gigantsku masu ovih klasa, koja je dosad
stajala potpuno izvan politikog ivota, izvan historije. esto, on prua
mogunost da se prednosti parlamentarizma sjedine s prednostima ne
posredne, direktne demokracije, tj. da se u licu izabranih predstavnika
naroda sjedine i zakonodavna funkcija i izvravanje zakona. U usporedbi
s buroaskim parlamentarizmom, to je takav korak naprijed u razvitku
demokracije koji ima svjetsko-hislorijsko znaenje.36

Samoupravljanje kao permanentna revolucija

44

Koncept sovjeta (savjeta, Rate, consigli) postaje za Lenjina osnova no


ve, radnike, socijalistike drave, a u biti i osnova njenog iezavanja sa
svjetske pozornice. Sovjeti razliitih oblika i funkcija, politiki i privred
ni, izraz su neposredne volje i odluke narodnih masa, a da se ne pretvore
u birokratske organizacije, poduzet e se m jere koje su navodili ve
M arx i Engels. To jest, sovjetski delegati su izborni i smjenjivi u svako
doba; prim aju plau ne viu od radnike i omoguavaju prelaz na to da
svi imaju funkcije kontrole i nadzora, da svi neko vrijem e budu birokra
ti i da stoga n itk o ne bi m ogao postati 'b irok rat'.,7
U dravi kojom upravljaju radnici tj. proletarijat organiziran kao vladajua klasa, sm atrao je Lenjin, za upravljanje je najvanije ovladati evi
dencijom i kontrolom . M alograanski slojevi, tadanja birokracija, koja
je uglavnom bila antikom unistiki i antisocijalistiki nastrojena, pretva
raju se u slubenike u najmu drave, koju ine naoruani radnici. Lenjin
je m islio da je ve kapitalizam toliko pojednostavnio evidenciju i kontro
lu da e je moi obavljati gotovo svaki pismeni ovjek. A kad se drava u
glavnom dijelu svojih funkcija svodi na takvu evidenciju i kontrolu od
samih radnika, onda ona prestaje da bude 'politika drava, onda se
'drutvene funkcije pretvaraju iz politikih u obine administrativne
fu n kcije.J U svom zanosu zbog perspektive ruenja buroaskog, biro
kratskog i parazitskog tipa drave potcijenio je stvarne tekoe u ovlada
vanju ne tako jednostavnim dravnim aparatom. Isto lako nije vidio go
lem e tekoe u organiziranju industrije, naroito u historijskom razdob
lju nedovoljno razvijenih proizvodnih snaga, nunosti robne proizvodnje,
trita, financijskih obrauna itd. Zato je i m ogao pisati, a to je bilo u
skladu s njegovom koncepcijom radnike drave, da em o organizirati
krupnu proizvodnju, oni sam i radnici, polazei od onoga to je ve izgra
dio kapitalizam, oslanjajui se na svoje radniko iskustvo, stvarajui naj
strou, gvozdenu disciplinu, koju e podravati dravna vlast naoruanih
radnika, svest em o dravne inovnike na puke izvrioce naih naloga,
odgovorne, sm jenjive, skrom no plaene 'nadzornike i knjigovoe ( s teh
niarima svih vrsta, tipova i stepena, razumije se) eto to je naa prole
terska zadaa, eto od ega se moe i mora p o e ti u proleterskoj revoluci
ji.
Svakako, ova tvornika disciplina, koju proletarijat proiruje na ci
je lo drutvo, Lenjinu nipoto nije bio ideal, to i sam napominje u istom
djelu. To je za njega bila samo prva stepenica, neophodna u tom poet
nom revolucionarnom zamahu radi radikalnog ienja drutva od svih
gnjusoba i gadosti kapitalistike eksploatacije i za dalje kretanje napri
je d .40 Takav poetak, po njemu, vodi postepenom odumiranju svakog inovnitva i stvaranju takvog poretka u kojem e sve jednostavnije funk
cije evidencije i kontrole obavljati svi po redu i na kraju e otpasti kao
[36] V. I. Lenjin. Hoe li boljevici zadrati dravnu r/as/?(pisano potkraj septembra 1917). Dela.
tom 27, Beograd. 1975, str. 178-179.
[37] V.

1.Lenjin, Drava i revolucija. Izabrana djela, tom II, knj. prva, Kultura. 1950, str. 216.

[38] V.

I.Lenjin. ibid. str. 209 ubiljeci.

[39] V.

1.Lenjin. ibid. str. 170.

[40] V.

I.Lenjin, ibid. str. 209.

Lenjinov koncept samoupravljanja i praksa revolucije

45

posebne funkcije posebnog sloja ljudi. Od onog trenutka kada svi lano
vi drutva ili bar njegova ogromna veina sami naue da upravljaju dra
vom, sami uzmu tu stvar u svoje ruke, urede kontrolu nad nitavnom
manjinom kapitalista, nad gospodiiima koji ele da sauvaju kapitali
stike navike, nad radnicima koje je kapitalizam duboko iskvario, od tog
trenutka poet e da iezava potreba za svakim upravljanjem uope. Sto
je punija demokracija, to je blii trenutak kada e ona poslali nepotreb
na. S toje demokratinija 'drava' koja se sastoji od naoruanih radnika i
koja 've nije drava u pravom smislu rijei, to bre poinje da odumire
svaka drava.41
U ovoj raspravi, u kojoj nam je stalo upozoriti na razliite koncepte sa
moupravljanja to su se pojavili u revolucionarnim zbivanjima u tom
razdoblju, nije nam vano je li Lenjin potejenjivao kompliciranost i kom
pleksnost mehanizma budue vlasti i drave, da li je, recimo, uzimao org
anizaciju pote kao gotov uzor funkcioniranja socijalistike privrede itd.
nego njegova idejna i praktika usmjerenost na prevladavanje dotada
njih antinarodnih, eksploatatorskih, birokratskih formi drave, radi us
postavljanja nove revolucionarne vlasti, koja e odmah biti osnovana na
najiroj podlozi i ueu naroda u njoj. Sovjeti kao taj novi organizacioni
oblik nove vlasti trebali su da budu ne samo osnova diktature proleta ri
jata nego isto tako i osnova njena odumiranja. Lenjin, dakle, u svom kon
ceptu ak ni u prvoj fazi komunizma, tj. u socijalizmu nije pretpostavljao
jaanje te drave, to nuno znai jaanje nasilja, birokracije i policije,
nego je predviao omoguavanje to irim masama da u njoj uestvuju
te da tako svako upravljanje prestaje biti politiko upravljanje i da dra
va ujedno odmah i zapone odumirati. Odumiranje drave znai eo ipso
jaanje diferenciranih oblika samoupravljanja na svim nivoima drutva,
nestajanje politike represije, ostvarivanje novog tipa drutvene demo
kracije i slobode. Zato je Lenjin u polemici s njemakim socijaldemokra
tima i njihovim etatistikim koncepcijama pisao: Proletarijatu je po
trebna drava to ponavljaju svi oportunisti, socijal-ovinisti i kauckijevci, uvjeravajui da je takvo Marxovo uenje, a zaboravljaju'dodati, da
je po Marxu, prvo, proletarijatu potrebna samo drava koja odumire, tj.
koja je tako ureena da bi odmah mogla odumrijeti, i da mora odumrije
ti. I drugo, trudbenicima je potrebna 'drava', to jest 'proletarijat organi
ziran kao vladajua klasa.42
Lenjin, prema tome, nije bio nikakav pristalica i pobornik etatizma,
kako ga esto pokuavaju prikazati oni koji ne umiju historijski misliti i
koji bi eljeli da daju meritorne ocjene, a pri tom zanemaruju dublje uvi
de u idejne premise a zatim i krivudave tokove revolucije, u kojoj se mo
ralo esto prilagodavati nametnutim situacijama i rjeavali stvari i pro
tiv prije proklamiranih naela. Lenjin jc bio veliki revolucionarni sa
njar, ovjek koji je imao golemo povjerenje u mase, u narod, a naroito
radniku klasu i koji je ak i precjenjivao, s obzirom na tekoe upravlja
nja ne tako jednostavnim privrednim mehanizmima, njezine tadanje
sposobnosti i spremnosti.41
141] V I. Lenjin. ibid. str. 209.
[42] V. I. Lenjin, ibid, slr.152.
[43] U septembru 1917. u otroj polemici s eserima i mcnjcvicima Lenjin je pisao: Nepovjerenje

Samoupravljanje kao permanentna revolucija

46

M eutim , kao to smo ve spomenuli, i ovdje se radilo uglavnom o op


em konceptu, koji nije iao m nogo dalje od M arxovih i Engelsovih shva
anja Kom une i prelaznog perioda. M noga konkretna pitanja, koja su se
ve u to vrijem e postavljala i javljala, ostala su u sjeni, esto nisu bila ni
postavljena. Tako je npr. problem tvornikih komiteta, koji su u to vrije
m e i kasnije u toku uvoenja nove vlasti odigrali veoma vanu ulogu, ili
p roblem sindikata kao m asovne organizacije radnih lju d i-o s ta li otvore
ni. Pitanje politike, dravne vlasti bilo je manje-vie jasno izneseno. Ali
problem ovladavanja privrednim tokovim a, dokidanja najamnih odnosa
gubio se u koncepciji to ireg uestvovanja u radu i upravljanju drutve
nim i privrednim sovjetim a. Ovaj Lenjinov koncept samoupravljanja i
odum iranja drave m ogli bism o okarakterizirati kao podravljenje sa
m oupravljanja i.posam oupravljenje drave. U njem u se p o litik o samou
pravljanje poklapa s ekon om sk im sam oupravljanjem , samoupravljanje u
p o liti k o j s feri i sam oupravljanje u ek on om skoj sferi analizira se u o b li
cim a dravne organizacije savjeta. A za ovaj koncept, bez obzira na to
da li je u ovakvoj form i bio izvediv prema onim intencijama koje su i Lenjinu bile na umu i koje smo prikazali, trebalo je imati u potpunosti m ir
nu situaciju koja bi om oguavala svim snagama da se bace na konstruk
tivan proces izgradnje i funkcioniranja sovjeta, da i ne govorim o da je za
ovu realizaciju sigurno bila potrebna i razvijenija situacija, vee dem o
kratske i kulturne tradicije. Tada bi se m oda i ovakvim oblikom samou
pravljanja, tj. sve irim ueem radnih ljudi u svestranom drutvenom
upravljanju konano prevladao i karakter dravnog upravljanja.
U Rusiji je, meutim, od samog poetka sve govorilo protiv ovakvog
razvoja. A napori Lenjina i veine boljevika ili su za tim da upozore na
devijacije, poprave razne d eform acije i sprijee antisamoupravne i zato u
biti antisovjelske tendencije koje su se odmah poele pojavljivati.

2.

S u o enje sa stvarnou histo rije

Osvajanje politike vlasti potkraj oktobra 1917. godine bilo je samo po


etak jed n og m ukotrpnog procesa u kojem su se protiv boljevika urotili
i nebo i zemlja. Nem a smisla ovdje nabrajti sve tekoe s kojima su sc
suoavali. N e piemo historiju revolucije, nego nas samo zanima ta se
zbivalo s problem om samoupravljanja. Sasvim je razumljivo da bi se za
svestrano osvjetljavanje ove problem atike m oralo detaljno prikazati go
tovo svakodnevni tok revolucionarnog procesa io su, meutim, ve ura-

u mase, sirah od njihove inicijative, bojazan od njihove samostalnosti, strah od njihove revolu
cionarne energije, umjesto bezuslovnog svestranog podravanja, to su bile najvee gieske eserovskih i menjevikih voda. U tome je jedan od najdubljih kori jena njihove neodlunosti, njiho
vog kolebanja, njihovih beskrajnih i beskrajno jalovih pokuaja da uliju novo vino u mjeine
slarog. birokratskog dravnog aparata. (Jedno od bitnih pitanja revolucije, Dela. lom - . str.

Lenjinov koncept samoupravljanja i praksa revolucije

47

dili mnogi istraivai ovog presudnog historijskog fenomena naega vije


ka.44 injenica je da su boljevici imali politiku vlast u svojim rukama,
ali jc drutveno-ekonomska situacija u zemlji bila jo daleko od loga da
bude socijalistika. I ovaj primjer ruske proleterske revolucije instruk
tivno nam govori o lome kako se i danas mora bili oprezan kada se ka
rakterizira jedan drutveni sistem, i kako karakter politike vlasti jo ni
je dovoljan da se automatski to obiljeje prenese i na cjelinu drutvenih
odnosa. Tu jasnou teorijske analize svakog momenta razvoja revolucije,
kao i intelektualno i revolucionarno potenje da sc od vlastite prakse ne
pravi mitologija imao je u prvom redu i ponajvie Lenjin, a takva je
kritinost uvijek tea onima koji su na elu jednog pokreta i najodgovor
niji za njegove uspjehe i neuspjehe.
Lenjin je jo sredinom 1918. godine u svojoj brouri O 'lijevoj' djetinja
riji i o malogradantini, a to poslije ponavlja u Pore/.u u naturi (1921)
jasno upozoravao i boljevike i radniku klasu da se ne smiju zanosili ilu
zijama o stvarnom poretku i situaciji u Rusiji. Naime, svojom je pronica
vom marksistikom analizom dokazivao da u Rusiji u lo vrijeme postoje
elementi razliitih drutveno-ekonomskih formacija, pri emu se glavna
borba vodi upravo izmeu sitne robne proizvodnje i I>rh'^ljK)tapkahzma s dravnim kapitalizmom i socijalizmom. 'Radnika klasa je imala
preko sovjeta politiku vlast u svojim rukama, ali je jo bila daleko od
loga da ima socijalno-ekonomsku vlast i hegemoniju. Osim masovnog i
preteno privatno-vlasnikog, silnoburoaskog seljakog posjeda, iz ko
jeg se danomice rada kapitalizam, jo je i velik dio industrije bio u pri
vatnim kapitalistikim rukama.
Sagledavi cijelu situaciju u Rusiji, Lenjin je imao svoju viziju prelazno^perinda koja je u osnovi bila u skladu njegovim razmiljanjima i
stavovima to smo ih vidjeli u Dravi i revoluciji. Ona bi sc u najkraim
crtama mogla okarakterizirati kao nastojanje da se preko revolucionar
ne socijalistike vlasti, preko sovjeta razliitih tipova i funkcija (tvorni
kih, mjesnih, privrednih itd.) postepeno ovladava sveukupnom evidenci
jom i kontrolom proizvodnje i tako preko odreenih etapa dravnog
kapitalizma i dravnog socijalizma prede na socijalistiko, drutveno
upravljanje i politikom i ekonomikom. Sto je ire upravljanje sovjetima
kao dravnim organizacijama, to je uspjeniji razvoj takvog lipa samou
pravljanja, to prije te dravne organizacije prestaju bili politike institu
cije i pretvaraju se u drutvene, narodne. Pri lome jc uvijek smatrao da
je u tako zaostaloj Rusiji oblik dravnog kapitalizma velik korak napri
jed i ujedno neposredno predvorje socijalizma, izmeu kojih nema vie
nikakvih medustupnjeva. A dravni kapitalizam je ovdje u prvom redu

[44] Mogu samo upozorili na historijske i teorijske radove E. II. Carra. J. Ellcnsleina. Cli. Bcilcleima, 0. Anwcilera. L. Schapira. P. Brouea, L. Trockog, itd. Kod nas su sc iscrpnije bavili ovim
pciiodom i P. Daji. Neki osnovni problemi razvitka sindikalnog pokreta u p n im godinama sov
jetske i/ast/(1917 1921). Beograd. 1964: A. Duji. Lenjinova koncepcija partije i njezin utjecaj na
stvaranje sovjetskog politikog sistema. Split, 1967: S. 2ivanov, Radnika kontrola u Rusiji u go
dinama revolucije (1917 1918), Beograd, 1975: B. Caratan, Tradicije Oktobra i suvremenost. Za
greb. 1977. U novije vrijeme objavljene su knjige Z. Ccpo, Sudbina radnikog upravljanja u SSSRu. Zagreb, 1982: M. Mesi, Oktobar i radniko upravljanje proizvodnjom. Zagreb. 1982. i Z. Golu'te . Slaljinizam i socijalizam. Beograd. 1982.

Samoupravljanje kao permanentna revolucija

znaio radniku, sovjetsku evidenciju i kontrolu nad privatnim kapita


lom koji je za Lenjina jo uvijek bio neminovan za Rusiju.
S pom enim o odmah, to analitiari Lenjinovih pogleda uglavnom pre
viaju, da je jedn im dijelom vraanje na dravni kapitalizam s NEP-om
(poetak 1921) bio zaprvo povratak na Lenjinove koncepcije koje je za
stupao i neposredno prije i u toku prvog razdoblja revolucije. Jer, jo u
lanku o prijeteoj katastrofi to ga je pisao u septembru 1917. godine
polem izirajui s njemakim i ruskim socijaldem okratim a, koji su dravno-kapitalistike m jere u vrijem e im perijalistikog rata nazivali ratnim
socijalizm om Lenjin je naglaavao da se tu radi o ratnom dravnom onopolistikom kapitalizmu koji je zapravo vojna robijanica za radni
ke i ujedno vojna zatita kapitalistikih p rofita. Ali ako se umjesto veleposjedniko-kapitalistike drave stavi drava revolucionarno-demokratska, tj. drava koja revolucionarno rui sve privilegije i koja se ne
boji da ostvaruje najpotpuniji dem okratizam iako jo nije socijalisti
ka bit e to znaajan korak k socijalizmu. Jer socijalizam nije nita
drugo nego najblii korak naprijed od dravnokapitalistikog monopola.
Drugim rijeim a: socijalizam nije nita drugo nego dravnokapitalistiki
m onopol koji je okrenut na korist c ije lo g naroda i koji je utoliko prestao
biti kapitalistiki m onopol.
Sredine nema. O bjektivni tok razvitka je takav da se od m onopola (a
rat je udesetorostruio njihov broj, ulogu i znaenje) ne m oe ii napri
jed a da se ne ide k socijalizm u (...) Im perijalistiki rat je predveerje so
cijalistike revolucije. I to ne samo zato to rat svojim strahotama rada
proleterski ustanak nikakav ustanak nee stvoriti socijalizam ako ovaj
nije sazreo ekonom ski nego zato to je dravnom onopolistiki kapita
lizam najpunija m aterijalna priprem a socijalizm a, njegovo predvorje,
ona stepenica historijskih stepenica izmeu koje (stepenice) i stepenice
koja se zove socijalizam nema nikakvih medustepenicaV 5
Isto to m iljenje ima Lenjin i polovicom 1918. kada, govorei o sitnovlasnikoj i privatnokapitalistikoj stihiji kao glavnoj opasnosti za
razvoj sovjetskog drutva, smatra da bi uspostavljanjem krupne opedravne organizacije proizvodnje na dravno-kapitalistikim naelima u
rukama radnike klase osigurali sve adute i ujedno garanciju da e so
cijalizam pobijediti. Jer dravni kapitalizam, pisao je Lenjin, ekonomski
je neusporedivo iznad tadanje ruske ekonomike. U Rusiji sad prevlada
va ba sitnoburoaski kapitalizam, od kojeg i k dravnom krupnom kapi
talizmu i k socijalizm u vodi jedan is ti put, vodi put kroz jed n u i istu me
upostaju koja se zove openarodna evidencija i kontrola proizvodnje i
raspodjele p roizvoda. Tko lo ne razumije, taj ini neoprostivu ekonoms
ku pogreku ili zato to ne zna injenice stvarnosti, to ne vidi ono to
jest, to ne um ije gledati istini u oi, bilo zato to se ograniava na ap
straktno suprotstavljanje kapitalizm a socijalizm u i to ne ulazi dublje
u konkretne oblike i stupnjeve tog prijelaza sada u nas.46

[45] V. I. Lenjin. Prijetea katastrofa i kako da se protiv nje borimo, Izabrana djela II. prva knji
ga, str. 107-108.
[46] V. I. Lenjin, O lijev oj* djetinjariji i o malogradanstvu, Dela, tom 28, str. 431.

Lenjinov koncept samoupravljanja i praksa revolucije

49

Imajui na umu takvu situaciju u Rusiji za vrijeme i nakon Oktobra, tj.


situaciju u kojoj je jo uvijek prevladavalo sitnoburoasko vlasnitvo
kao i privatnokapitalistiko, Lenjin jc kao jednu od prvih akcija nove re
volucionarne vlasti napisao projekt uredbe o radnikoj kontroli. To su
bile za nj one neophodne mjere revolucionarnog nadzora nad kapitaliz
mom, ali ujedno i jedna od mjera uenja radnike klase da ovlada evi
dencijom i kontrolom i time se osposobi za socijalistiko upravljanje
privredom. Ve na poetku novembra u Pravdi izlazi ovaj projekt ured
be u kojoj Lenjin pie da se u svim industrijskim, trgovakim, bankov
nim, poljoprivrednim i ostalim poduzeima s vie od 5 radnika i namje
tenika (ukupno) ili s prometom veim od 10.000 rubalja godinje vodi
radnika kontrola nad proizvodnjom, smjetanjem, kupovanjem i proda
jom svih proizvoda i sirovina. Radniku kontrolu provode svi radnici i
namjetenici poduzea ili neposredno, ako jc poduzee lako malo da je
to mogue, ili preko svojih izabranih predstavnika. Ovi treba da budu ne
odgodivo izabrani na zajednikim skuptinama koje e vodili zapisnik o
izborima i saopiti imena izabranih vladi i mjesnim sovjetima radnikih,
vojnikih i seljakih deputata.47
Bez dozvole ovih predstavnika, navodio je dalje Lenjin, zabranjeno je
zatvarati poduzea ili obustavljati proizvodnju, ovim predstavnicima mo
raju biti otvorene sve knjige, dokumenti, skladita, a odluke izabranih
predstavnika su obavezne za vlasnike poduzea i njih mogu ukinuti samo
strukovni savezi i njihovi kongresi. Podrobnija pravila radnike kontrole
donose mjesni sovjeti radnikih deputata i konferencije tvorniko-zavodskih komiteta i komiteta namjetenika. Na osnovi ovog projekta Sov
jet narodnih komesara donio je 14. novembra 1917. razradeniju Uredbu
o radnikoj kontroli.
Treba znati da je veina boljevika zajedno s Lenjinom tada smatrala
da radnika kontrola okuplja radnike redove za posljednji boj s kapita
lom i da je to najsigurniji i najefikasniji put prema dravnom i drutve
nom upravljanju privredom. Ovdje upravo naglaavamo dravnom i
drutvenom, jer je Lenjin sa svojim drugovima smatrao, kako smo ve i
vidjeli, da je to ire ovladavanje dravnim sovjetskim organizacijama od
radnike klase i radnih ljudi put od nacionalizacije i dravnog socijaliz
ma ka socijalizaciji i samoupravnom socijalizmu sa simultanim odum
iranjem drave i politike.48 Upravo su zato i bili negativno nastrojeni pre
ma raznim anarhistikim i anarhosindikalistikim pojavama medu rus
kim radnitvom, kojih je u to vrijeme bilo i u gradu i na selu, smatrajui
da se cjelovita i planska organizacija socijalistike privrede ne moe ba
zirati na parcijalizaciji organizacije i interesa koja se ograniava samo na
tvornicu ili selo, te su upravo zato i mislili da je u to vrijeme organizacija
pioizvodnje preko tvorniko-zavodskih komiteta jednostavno nemogua.
I47) V. I. Lenjin. Projekt uredbe o radnikoj kon troli. Izabrana djela II, prva knjiga, sir. 239.
(48] Ovdje treba islo lako naglasili da je Lenjin ve lada, islo tako kao i neki drugi marksisti
orseh, Pannekoek i dr.) pravio jasnu distinkciju izmeu nacionalizacije (podravljenja) i socijaizacijc (podruitvljenja). Lenjin je pisao: Mogue je biti odluan ili neodluan o pitanju nacionaizacije i konfiskacije. Ali sva stvar i jest u lome to ak ni najvea 'odlunost' na svijetu nije dovojna za prijelaz od nacionalizacije i konfiskacije k podruStvljenju. (O lije v o j d je tin ja riji i o
malogradanitini. Dela, tom 28. str. 425).

Samoupravljanje kao permanentna revolucija

50

Tako jc npr. I. I. Slepanov u svojoj brouri Od radnike kontrole prema


radnikom upravljanju (M oskva, 1918) pisao: Um jesto da se oslanjamo
na sovjetske republike oslanjam o se na republiku svojevrsnih radnikih
zadruga, u koje su se u izvjesnom smislu pretvorili kapitalistike tvorni
ce i pogoni. Um jesto brzog uspostavljanja drutvene proizvodnje i ra
spodjele, um jesto m jera koje bi bile korak socijalistikoj organizaciji
drutva, vidjeli smo praktike, koje podsjeaju na sanjarenja anarhista o
autonom nim proizvodnim kom unam a.49 A sama Pankratova, koja se
osvrnula na brouru Stepanova, zakljuivala jc u istom duhu da je rad
nika kontrola kako ju je drug Lenjin razumio u predveerje revolucije,
m ogla bili ostvarena samo uz pom o proleterske drave i u svedravnom
opsegu. Takva radnika kontrola morala je neizbjeno prijei u dravno
reguliranje ili ak dravnu organizaciju proizvodnje.50 Ovdje je isto pri
sutna misao o dravnom kapitalizmu pod sovjetskom vlau koji bi se
postepeno pretvarao u dravni socijalizam sa sve veim uestvovanjem
radnih ljudi u upravljanju i dravom i proizvodnjom , to bi dovelo do so
cijalizacije rada i odnosa.
Kad govorim o o sudbini tvorniko-zavodskih komiteta (koje mi danas
nazivamo radniki savjeti), m oram o istaknuti najmanje dvije injenice.
U prvom redu, kapitalisti su se i dalje snano opirali svim mjerama kon
trole. esto naputali tvornice i zatvarali ih, to je bio povod i prvih na
cionalizacija. M eutim, pokazalo se da u tom periodu razvoja Rusije rad
nici nisu u slanju zam ijeniti strunjake u upravljanju tvornicama. Drugi
mom ent je bio taj to ni u radnikoj klasi, mislim u veini, kao niti u vo
deim socijalistikim snagama nije postojao koncept cjelovite izgradnje
socijalistike vlasti i privrede na osnovi radnikih savjeta, u ovom slua
ju tvorniko-zavodskih komiteta, nego, kako smo kod Lenjina vidjeli, na
sovjetskoj organizaciji cjelokupnog drutva, koja je u to vrijem e imala
jo uvijek ponajprije dravni, politiki karakter. Ovom se ne treba nima
lo ni uditi, niti bi trebalo, kao to to neki ine, zbog toga kritizirati rus
ke komuniste. Ve sam prije rekao da su sve to bili tek prvi poeci i te
orijskog i praktikog rjeavanja problem atike samoupravljanja, sada ve
na konkretnom tlu revolucije, a ne kao u 19. stoljeu kod nekih socijali
sta u im aginarnim sferama puke teorije. Nisu se odmah mogli sagledati
svi pozitivni ili negativni uinci izvjesnih revolucionarnih mjera, koje mi
danas s dislancije od nekoliko decenija lako uoavamo. Isto tako, ne bi
trebalo biti tako preuzetan u kritici odreenih tadanjih koncepata i
rjeenja, kao to jc to krarakterislika i danas nekih pojedinaca ili grupa,
kad sve do danas ne postoji u cjelokupnom socijalistikom pokretu jas
na predodba o samoupravnim mjerama za prevladavanje politike i
ekonom ske alijenacije i kada se socijalistiki i komunistiki pokret tek
odnedavna pom alo rjeava svojih etatistikih iluzija.
Meutim , treba naglasiti da su u ovom prvom razdoblju zaotravanja
klasne borbe, naroito do polovice 1918. godine, objektivne okolnosti (o t
por i sabotaa buroazije) prisiljavale i same radnike na neposrednu ak
ciju pretvaranja radnike kontrole u radniko samoupravljanje. Ovo vri-

Lcnjinov koncept samoupravljanja i prksa rcmlu.

51

jeme takozvanog crvenoarmijskog juria na kapital bilo je u velikoj


mjeri karakterizirano spontanim akcijama radnike klase, io je i sama
vlast odobravala i pratila odreenim zakonskim aktima. Treba posebno
naglasiti da se to u velikoj mjeri poklapalo s Lenjinovim pretpostavkama
i nadanjima izraenim u spisima iz. 1917. godine koje smo ve naveli.
Unato tome Lenjin je u toj konkretnoj situaciji, kao i prilino izraenim
kontroverzama medu boljevicima u pogledu daljih putova razvoja, bio
za postepeniji razvitak, za solidnije ekonomske i organizacione pripreme
za definitivno podrutvljenje proizvodnje.
Zaokret sredinom 1918. prema dravno socijalistikom i centralisti
kom upravljanju i uspostavanju individualnog rukovoenja i naputanju
dotadanjih oblika radnikog samoupravljanja nije se dogodio zbog
promjene osnovne koncepcije u Lenjina i mnogih boljevika, nego zbog
objektivne situacije koju su oni ocjenjivali kao veliku opasnost za revolu
ciju i socijalizam (radilo se u prvom redu o gubljenju uvida u interese cje
line. grupnovlasnikom ponaanju, padanju proizvodnje i si ). Ako lome
dodamo i izbijanje kontrarevolucije, onda moemo razumjeti da vodee
snage nisu vidjele druge mogunosti jedinstvenog rukovoenja privre
dom i planskog usmjeravanja nego u organizaciji koja je ipak kako-lako
funkcionirala tj. u drav i. Bila je to, u to vrijeme, jo uvijek revolucionar
na drava, a sistem koji se uvodio dravni socijalizam, s odreenom
radnikom demokracijom u tvornikim komitetima i sindikatima.
U toj situaciji glavna opozicija Lenjin u u boljevikim redovima bila je
grupa lijeve opozicije koja se vec otro suprotstavila Lcnjinovom insi
stiranju na zakljuivanju mira s Njemakom i Ausiro-Ugarskom. (Buha
rin, Osinski, Pjatakov, Sokolnikov, Preobracnski, Lomov i dr.) Nasuprot
Lenjinovim stavov ima u tom momentu, a radilo se u pivom redu o Lenjinovoj procjeni konkretnih mogunosti i traenju adekvatnih rjeenja da
bi se izvukli iz sve tee unutranje situacije, lijeva opozicija je inzistirala
na to dosljednijem provoenju radnikog samoupravljanja i to manjem
oslanjanju na znanje i pomo klase koja je doivjela svoju historijsku ne
gaciju.
U prvom redu, prema njihovoj koncepciji, upravljanje poduzeima ircbalo je da ostvare kolegijalna tijela radnika i tehnikog osoblja koja se
nalaze pod rukovodstvom lokalnih sov jeta narodne privrede. Upravljanje
jc trebalo da bude potpuno, pa evidencija i kontrola, na emu je Lenjin u
prvom redu inzislirao, dobivaju drugoslepeno znaenje. Kolektivne or
gane upravljanja biraju radnici u poduzeu a ne imenuju sc. Savjeti, pi
sao je Osinski, koji lime 1. koncentriraju u svojim rukama cijeli posao u
izgradnji privrede, 2. stoje neposredno u praksi i preko proizvodnih kole
gija kvaliliciranih radnika i inenjera (koji su ujedno lanovi njihovih
sindikata) povezuju se s lokalnim organizacijama i koji su organizirani 3.
po principima pravog 'demokratskog centralizma i kolegijalnog uprav
ljanja (a ne po principima birokratskog centralizma ili. obratno, sindikalizma. tj. prema izboru po elijama, direktno od donjih organizacija) mo
raju i mogu biti nita drugo nego sposobni za rad i ivot i razvijali
organizatorsku stvaralaku snagu koja e obuhvatiti cijelu radniku kla

Samoupravljanje kao permanentna revolucija

52

su.sl Osinski je dalje sm atrao da tek nakon toga to i vrhovni privredni


sovjet bude izabran od navedene baze tj. od kongresa radnikih savjeta,
tek tada on nee visiti u zraku i prestat e da bude samo kancelarija.
M nogi se istraivai ovog presudnog razdoblja evropske i svjetske hi
storije slau da je ova koncepcija lijevih komunista bila socijalistiki i
teoretski principijelnija i vie u duhu onoga to su marksizam, kao i
m nogi drugi socijalistiki pokreti, pa i sam Lenjin u svojim teorijskim
razm iljanjim a, pretpostavljali. Ali je, s obzirom na ve navedene teko
e, zadatke i prioritete, naroito ako uzmemo u obzir da je graanski rat
bio na pragu, Lenjin odnio prevagu u boljevikim redovima, iako ne od
mah i u radnikoj klasi.52
Treba posebno naglasiti da je politika strana pitanja u tadanjim
zaotrenim klasnim konfrontacijam a bila gurnuta na prvo mjesto u toj
etapi revolucije. I nije m oglo biti drugaije. U to vrijem e socijalistika re
volucija i nije m ogla zapoinjali drugaije nego kao politika, tj. politi
ko osvajanje vlasti. A ta je revolucionarna vlast zatim, prije ili poslije, ve
prem a cjelokupnoj situaciji u zem lji, m orala ili da potvrdi ve neke soci
jaln e preobraaje koji su bili u toku ili da ih dalje inicira i provodi. Ova je
shem a revolucije u kom unistikom pokretu ostala sve do najnovijeg
vrem ena uglavnom identina i tek se danas, s obzirom na mnoge prom je
ne u kapitalizmu, pom ilja i na druge mogunosti tog historijskog prije
laza.
Tu politiku sferu netko je m ogao, naravno, zamiljati u birokratskoetatistikim oblicim a, kao to je to uradio dio socijaldem okracije, pa i

[51] N. Osinski, O ber den A u fb au des Sozialism us, Arbeiterdemokralie oder Parleidiklalur, Olten
und Freiburg im Breisgau. 1967, str 115-116.
[52] Sava Zivanov je u svojim istraivanjima konstatirao da su mitingaki demokratizam, pri
lina nedisciplina, opadanje odgovornosti i efikasnosti, snane centrifugalne tendencije ugroa
vale jedinstvo privrede. Opravdavajui Lenjinove stavove (kao i kasnije Ch. Bettelheim ili M.
Liebman), ivanov smatra da Lenjin nije polazio od principa nego jedne neumoljive prakse. A
ona je zahtijevala da se to prije stvori takav privredni sistem koji e zaustaviti raspadanje priv
rede i omoguiti to veu koliinu dobara. Zato je Lenjin inzistirao da se upravljanje radnika za
mijeni upravljanjem u ime radnika. Za svoje koncepcije naputanja radnikog upravljanja, Le
njin je u proljee 1918. godine uspeo da pridobije rukovodstvo partije i drave, ali ne i radniku
klasu, koja je u uspostavljanju sovjetske vlasti videla put za brzo uklanjanje ne samo eksploataci
je, nego i svih nepravdi koje im je nanosio jedan nerazvijeni kapitalizam. Upravo u uspostavljanju
radnikog upravljanja fabrikama, emu su spontano pristupili, radnici su videli nain za eliminisanje najvanije od svih nepravdi kapitalistikog drutva ropske potinjenosti i ljudske bespravnosti radnika u proizvodnji. Koncepcije levih komunista' bile su upravo izraz tog nestrplje
nja radnika da se to bre 'svri sa kapitalizmom' i nikakva objanjenja Lenjina i njegovih isto
miljenika nisu uspela da ubede radnike da se faze drutvenog razvoja ne mogu preskakali, jer je
Boljevika partija, sa Lcnjinom na elu, mobiliui mase za revoluciju, pothranjivala u njima
naivnu veru o socijalizmu kao br/.om i spasonosnom reenju za sve drutvene nedae. Poto ta
iluzija u 1918. godini jo nije bila iivela u masama, nastojanja Lenjina i njegovih saradnika da se
uredbom I kongresa SNH napusti radniko upravljanje privredom doivela su potpuni neuspeh i
tek kada je Lenjin umesto snage argumenata upotrebio argument vlasti doneta je kompromisna
uredba kojom se ine prvi ozbiljniji koraci u naputanju radnikog upravljanja nacionalizovanim
preduzeima. Ali ono u Sta Lenjin nije uspeo da ubedi radnike mase, uspeo je stvarni razvitak
sovjetskog drutva. Razbuktavanje graanskog rala i proirivanje strane vojne intervencije vodi
lo je naputanju prvobitnih formi dccentralizovanog organizovanja masama i njihovom prerasta
nju u sistem stroge centralizacije. . . (Sava Zivanov, O ktobarska revo lu cija i r a d niko uestvova
n je u u p ravljan ju p ro izvo dn jom , Prilozi za isloriju socijalizma, knjiga 5, Beograd 1968, str.
207-208).

Lenjinov koncept samoupravljanja i praksa revolucije

53

odreene grupacije boljevika, a mogao je zamiljati kao sovjetsku vlast


u duhu Lenjina, tj. kao mnogo iru demokraciju od buroaske, u kojoj
radni ljudi neposredno uzimaju upravljanje drutvom dakle i politi
kom i ekonomikom u svoje ruke i tako ga postepeno pretvaraju u aso
cijaciju slobodnih proizvoaa, prevladavajui tradicionalne i otuene
oblike dravne i politike vlasti i upravljanja. Ovo je bila Lenjinova sa
moupravna vizija, kako smo ve pokazali, i bez obzira to je jedna ne
razvijena stvarnost gurala prvu zemlju radnika i seljaka sve vie na poli
tike i birokratske kolosijeke emu su naroito pogodovali i neki ob
jektivni momenti, u prvom redu meunarodna intervencija i kontrarevo
lucija Lenjin nije nikad gubio osnovnu, crvenu nit svoje socijalistike
vizije i do kraja ivota je nastojao da djeluje u skladu s njom.
Isto tako, zbog svih navedenih razloga ne treba da se udimo velikom
povjerenju radnih masa u svoju novu socijalistiku, sovjetsku vlast. Bez
obzira na trzavice i u vodeoj partiji, bez obzira na nezadovoljstva koja
su se javljala, pa ak i na neke lokalne pobune to je ponajvie uzroko
valo teko ekonomsko slanje izazvano iscrpljujuim graanskim ratom
radnika klasa i vei dio radnog seljatva u novoj su sovjetskoj vlasti
vidjeli svoju dravu i svoju vlast. Da toga nije bilo, nikakva boljevika
prisila ili umjenost ne bi iznijela pobjedu nad trupama meunarodne i
bjelogardijske intervencije. To je miljenje i mnogih drugih objektivnih
istraivaa ovoga perioda. Upravo zato i mjere sovjetizacije drutvenoekonomskih odnosa, tj. prijelaz na sovjetsko, dravno reguliranje i orga
niziranje privrede nije u to vrijeme moglo znaiti potpuno negiranje sa
moupravljaa. Jer oni u tom momentu nisu bili u stanju da provedu inte
gralnu organizaciju ekonomskog ivota, bez posredstva politikih meh
anizama vlasti i organizacije.
To je bila realna situacija. Mogu se danas praviti razliite kombinacije
to bi bilo da je pravac razvoja tekao drugim tokom. Tada je ovo bila je
dina solucija koja je morala odgovriti potrebama, i to urgentnim potre
bama osnovne prehrane stanovnitva u gradovima i isto lako urgentnim
potrebama revolucionarne armije na frontu. A ova solucija, barem u Lenjinovim pretpostavkama, nije smjela odvesti razvoj zemlje ka etatisti
kom totalitarizmu, prema kojem je uvijek osjeao intimnu odbojnost,
nego ka svenarodom upravljanju, evidenciji i organizaciji.
Zato moemo danas potpuno razumjeti Pankratovu koja u osnovi dije
li Lcnjinovo miljenje da radnici nisu mogli u tom momentu nadomjesti
ti ni svu upravu u tvornicama, a niti je organizacija tvornikih komiteta
mogla osigurati jedinstveno voenje privrede. Upravljanje novom tvor
nicom, pisala je Pankratova jo u tim danima, m oralo je proizlaziti iz
principa jedinstvenog privrednog plana, koji to upravljanje povezuje s
opim socijalistikim usmjerenjem mlade proleterske drave. Tvorni
kim komitetima su jednostavno nedostajala tehnika i organizaciona is
kustva i znanja da bi ovladali kompliciranim poslom kontrole. Moderan
oblik proizvodnog procesa s toliko je niti povezan s vanjskim svijetom, s
drugim poduzeima, drugim proizvodnim podrujima, s tritem, trans
portom, tritem radne snage itd. da tvorniki komiteti, pa ak i njihova
sveruska zajednica, nisu mogli pohvatati te niti, jer oni nisu raspolagali

Samoupravljanje kao permanentna revolucija

54

pravim a dravne sile.55 Pankratova misli da je u praksi bila naroito te


ka financijska kontrola, je r su za to potrebna i specijalnija znanja i pri
prem ljenost. Za ovladavanje kompleksnim problem im a upravljanja cjelo
kupnim drutvenim tokovim a, boljevici su, kako se vidi, u to doba imali
na raspolaganju uglavnom dravnu organizaciju, koja je ne samo odmah
apsorbirala neke i najsposobnije boljevike nego i sposobnije radnike. I
bez obzira na to to je to bio jo uvijek dobrim dijelom stari aparat, o ko
jem jc Lenjin rekao toliko kritikih prim jedaba, ipak je on jedini uspio,
da preko novostvorenih sovjeta na svim nivoima, ovlada procesima koji
su om oguavali u lo vrijem e barem drutvenu reprodukciju. Meutim, u
tom razdoblju revolucionarne vlasti, kako sam ve spomenuo ali je to
potrebno i vie puta naglasiti radne mase nisu ni m ogle sumnjati da
nova drava m oe neto drugo biti i napraviti nego instalirati stvarnu
radniku dem okraciju, radniku dravu koja e u isti mah i prestajati da
bude drava u klasinom smislu i pretvarati se u samoupravnu zajednicu
slobodnih proizvoaa.
Da jc ona u to vrijem e bila i stvarno radnika demokracija pa makar i
nerazvijena, esto i prim itivna i nekulturna, to je injenica. Ali injenica
je i to, to mnogi ili ne znaju ili nee da vide, da su boljevici nudili i dru
gim revolucionarnim krilim a pojedinih partija da surauju u vlasti i da
su npr. do Brcst-Litovskog mira u vlasti bili zastupljeni i lijevi socijal-revolucionari. Da su i kadeti, dakle politika desnica, imali svoje novine jo
u ljetu 1918. godine, a da menjevici imaju i svoje organizacije i tampu,
uestvuju u nekim organizacijam a itd. Boljevici su i na tom podruju
politike dem okracije nastojali da se uje i druga strana. Ali, bez obzira i
na svoje razne greke, pretjerivanja ili nepotrebne intervencije, oni nisu
m ogli biti odgovorni za iracionalno ponaanje lijevih socijal-revolucionara, kada. zbog zakljuenja mira s Njem akom i Austrijom, izlaze iz vlade
i zapoinju teroristikim akcijama i izvode pu, pri emu su i neki videniji boljevici izgubili ivot. Isto tako nisu boljevici odgovorni za postupke
svih tih partija u graanskom ralu, u kojem su neke od njih izravno sura
ivale s inlervencionistim a, a druge ih barem svojim dvosmislenim dra
njem ohrabrivale. Rezultat svih tih zbivanja bio je politika ogoljelost si
stema, na vlasti je ostala samo jedna partija, a demokratizam je bio
suen to jc svakako, u najmanju ruku, m oglo pogodovati negativnim
procesima u politikom ivotu zem lje.5''

[53] A. M. Pankratova. ibid.. str. 221, s ovim sc miljenjem slae i jedan od novijih i ozbiljnijih
istraivaa ovog perioda Ch. Bcuclhcim. kada navodi da jc Lenjin bio primoran da uvede kapita
liste i graanske specijaliste u upravljanje tvornicama, jer sovjetskom proletarijatu nije uspjelo
da ovlada cjelokupnim mehanizmom goleme privrede. (Vidi Ch. Bettelheim. Die Klasscnkampfe
in d c r UdSSR. sv. 1. str 155. Berlin. 1975 ).
[54] Ch. Bettelheim. M. Licbman. uz mnoge druge starije istraivae ovog razdoblja, navode mno
ge primjere dranja drugih lijevih partija koje su bile daleko od primjerenog dranja u revolu
cionarnoj situaciji. Ve su u samom aktu revolucije od 25. na 26. oktobar 1917. menjevici i socijalisti-revolucionari napustili Kongres Sovjeta koji je u tom momentu bio vrhovna vlast u zemlji. L
grupi lijevih menjevika Martov Ijeva odluka da sc napusti Kongres pobijedila je sa 14 glasova na
suprot 12 (dakle z.a samo dva glasa). Suhanov, takoer lijevi menjevik. u svojim poznatim sjea
njima na revoluciju pisao je: Tako je svrila drama. Mi smo otili a da nismo znali ni kamo n*
zato; napustili smo sovjete, pomijeali smo se s kontrarevolucionamim elementima, i ponizili se
u oima masa; sruili smo svu budunost naeg pokreta pogazivi nae principe. .. Ja sam za vri
jeme revolucije uinio mnogo greaka i mnogo gluposti. No mislim da je moj najvei i najnepo-

Uz sve ove probleme iskrsnuo je i jedan drugi koji Se pri je ni je mogao


predvidjeli pitanje odnosa izmeu tvornikih komiteta i sindikata. U
toku 1917. tvorniki komiteti su bili uvelike suprotstavljeni sindikatima,
jer su ovi bili ili rasputeni ili u rukama menjevika. Zato su mnogi, a na
roito anarhisti, smatrali da tvorniki komiteti moraju zamijeniti sindi
kate u voenju ekonomske borbe i da se moraju pretvoriti u bazu nove
revolucionarne vlasti, ekonomsku diktaturu proletarijata. U daljem toku,
naroito nakon Oktobra, kod boljevika prevladava miljenje da postoja
nje dviju paralelnih organizacija samo oteava situaciju, a kako rukovo
enje privredom postaje sve vie stvar sovjetskih, dravnih organa, dola
zi se do uvjerenja da je najbolje sjediniti tvornike komitete i sindikate
kao glavnu kolu socijalistikog upravljanja. Jer sindikat jc trebalo da
brani u prvom redu ekonomske interese radnika, da uestvuje u uprav
ljanju poduzeima, da se brine oko tarifnih pravilnika, o namjetanju i
otputanju radnika itd. Na takvo stajalite je djelovala i konkretna situ
acija u poduzeima gdje su se i zbog politikih i zbog organizacionih pro
blema javljala stalna razilaenja, raspre i konfrontacije izmeu sindika
ta, tvornikih komiteta i sovjeta radnikih deputata.
Budui da jc radnika kontrola bila u lom ranom periodu revolucije
glavni organ radnike klase u borbi za socijalistiku tvornicu i proizvod
nju, postavilo se i pitanje tko ce tu kontrolu provoditi tvorniki komite
ti ili sindikat? To je, po miljenju na primjer Pankratovc, bilo ujedno pi
tanje sudbine jedne od tih organizacija. Jer postojanje obiju organizaci
ja nije bilo svrsishodno i koilo je postignua Oktobra. Objektivni tok re
volucije zahtijevao je dapae istovremeno prijelaz na dravne oblike kon
trole i reguliranje industrije.ss Taj proces stapanja tvornikih komiteta i
sindikata zavren je u toku 1918. godine tako da je u vrijeme Drugog sveruskog kongresa sindikata u januaru 1919. radnika klasa imala samo je
dan opeklasni organ. Tvorniki komiteti su postali osnova organizacio
ne izgradnje sindikata, temeljna elija proizvodnog udruenja na lokal
noj razini. Tvorniki komiteti, dakle, ne prestaju postojati, ali se mijenja
njihova uloga i mjesto u organizaciji i kontroli proizvodnje. 1jo jc u Ur
edbi o tvornikim komitetima, koju su bili donijeli Sveruski centralni
sovjeti sindikata i Narodni komesarijat rada 1920. godine, bilo naglaeno
da tvorniki komiteti ispunjavaju sve sindikalne zadatke, imaju vane
organizacijske zadatke i stvaraju vrste proizvodne organizacije radnika
i slubenika. S obzirom na organizaciju proizvodnje, tvorniki komitet se
ne mijea u djelokrug i odluke uprave, ali a. prati tok izvrenja proiz
vodnih planova za cijelo poduzee kao i za posebna odjeljenja i radioni
ce: b. sudjeluje savjetodavno u pretresanju svih vanijih pitanja proiz
vodnje, koja pokrene tvornika uprava; c. sudjeluje u radu uprave tvorni
ce na opskrbi radnika prehrambenim i drugim najvanijim artiklima u
okviru odluka dravnih organa za prehranu; d. nagieda upoljavanje i ot
putanje radnika na osnovi pravilnika o evidenciji i raspodjeli radne sna
ge i o prosjenoj tarili; c. vodi evidenciju svih radnika sposobnih za obav

Samoupravljanje kao permanentna revolucija

56

ljanje adm inistrativnih i tehnikih poslova; taj popis, uz iscrpnu karakte


ristiku svakog kandidata alje u odreenim rokovima u odgovarajui
sindikalni organ; f. objelodanjuje sve radne izvjetaje i druge podatke
sindikalnih organa o toku rada poduzea; g. mobilizira, na traenje ko
m iteta za radne obaveze, radnike i slubenike na obavezne radne akcije,
u sluaju da poduzee ogranii svoju djelatnost ili ako naiu elementar
ne nepogode (snjeni nanosi, poplave, itd.).
Prim jedba: sve svoje zakljuke o stanju u poduzeu, raznim nepravil
nostima ili nedostacima u radu tvornike uprave komitet odmah prenosi
viim sindikalnim organ im a.56
Lenjin je bio svjestan tekoa pred kojim a se nova sovjetska vlast, dik
tatura proletarijata, nalazi u kom pliciranim nacionalnim i internacional
nim odnosim a. Unato tom e to je u takvim okolnostim a sabotae i kontrarevolucionarnog djelovanja buroaskih snaga, a neto kasnije i oru
ane intervencije, Lenjin upozoravao da je diktatura proletarijata i vlast
koja se ne zasniva na zakonu, ovaj m oment, koji je bio odreen najzaotrenijom klasnom konfrontacijom , za Lenjina nikad nije bio bitan. Jo je
u veom a vanom spisu o narednim zadacima sovjetske vlasti, u proljee
1918. godine pisao da je glavni zadatak proletarijata i siromanog seljat
va pozitivan i konstruktivan rad na stvaranju novih drutvenih odnosa
koji obuhvataju plansku proizvodnju i raspodjelu. Takva revolucija mora
biti ostvarena samo stvaralatvom veine stanovnitva. Stvorivi nov,
sovjetski tip drave, koji radnim i ugnjetenim masama prua mogunost
da uzmu aktivnog uea u samostalnoj izgradnji novog drutva, mi smo
rijeili samo mali dio tekog zadatka. Glavna tekoa lei u ekonomskoj
oblasti: ostvariti najstrou i univerzalnu evidenciju i kontrolu proizvod
nje i raspodjele proizvoda, podii produktivnost rada, pod ru tviti proiz
vodnju na djelu.51
Lenjin je uvijek sm atrao i esto naglaavao da se socijalizam ne moe
izgraditi bez masovnog uestvovanja trudbenika i cijelog stanovnitva u
upravljanju. On je znao da se to ne moe postii odjednom , da razliite
negativne tradicije kao i nerazvijenost i zemlje i naroda stvara niz teko
a takvom razvoju, da se mora raunali i na uzmake itd. Ali sve jc to Le
njin ukalkulirao u jedan revolucionarni put za koji je znao da nije posut
ruama. Ve jc prim oranosl sovjetske vlasti da ponovo uzme buroaske
strunjake da upravljaju proizvodnjom i da ih bolje plati od drugih znai
lo odstupanje od principa Parike komune, kako je i sam Lenjin otvore
no pisao. Dapae, sm atrao jc da se takav korak nazad ne smije tajili, ne
go ga valja narodu otvoreno rei. nadajui se da e moda i za godinu da
na radnici ovladali osnovnim znanjima evidencije i kontrole proizvodnje
i time ostvarili radniko reguliranje proizvodnje. Dok radnika kontro
la ne postane injenica, dok najnapredniji radnici ne organiziraju i ne
provedu pobjedonosan i nemilosrdan ral protiv onih koji tu kontrolu na
ruavaju ili se o njoj ne brinu dotle se od prvog koraka (od radnike
[56J Prema A. M. Pankratova, ibid ., str. 292. Ovdje ne pominjemo i mnoge druge odredbe u vezi s
radom ovih komiteta.
[57] V. I. Lenjin, N a re d n i zadaci sovjetske vlasti, Izabrana djela II. knj. I, str. 318. Da Lenjin nije
shvaao diktaturu proletarijata u prvom redu kao nasilje nego kao izgradnju novih druSlvenih
odnosa, vidi njegov spis Velika in ic ija tiv a i govor u povodu smrti Sverdlova.

Lenjinov koncept samoupravljanja i praksa revolucije

57

kontrole) ne moe uiniti drugi korak k socijalizmu, tj. prijei na radni


ko reguliranje proizvodnje.5*
Ovo je stalna preokupacija Lenjina ve postojee organizacije tj.
tvorniki komiteti i sindikati treba da provedu sve predradnje za realiza
ciju radnike kontrole da bi se ostvario glavni cilj radniko reguliranje
proizvodnje tj. radniko samoupravljanje. U istom spisu, govorei o soci
jalistikom karakteru sovjetskog, tj. proleterskog demokralizma, ponovo
naglaava da je njegova bitna usmjerenost odgajanje najirih eksploati
ranih masa da se ui upravljali i poinje upravljati tj. da se stvaraju uv
jeti u kojima e i drava moi da pone odumirati.59
Lenjin je ve tada uoavao da postoji opasnost od sitnoburoaske dezorganizacije, koja zbog zaostalosti zemlje mora ostavljali svoj peat na
razvoju sovjeta, kao masovnih i trudbenikih organizacija. Postoji sitnoburoaska tendencija k pretvaranju lanova sovjeta u 'parlamentarce'
ili, s druge strane, u birokrate. Protiv loga se treba borili privlaei sve
lanove sovjeta praktinom ueu u upravljanju. Odjeljenja sovjeta pret
varaju se u mnogim mjestima u organe koji se postepeno stapaju s ko
mesarijatima. Na cilj je stoprocenino privlaenje sirotinje praktinom
ueu u upravljanju, i raznovrsni koraci za ostvarenje toga ukoliko
raznovrsniji, utoliko bolji moraju se briljivo registrirati, prouavati,
sistematizirati, provjeravati na irem iskustvu i ozakonjavati. Na je cilj
da svaki trudbenik poslije zavretka 8-satnc lekcije produktivnog rada
besplatno ispunjava dravne dunosti: prijelaz na lo je naroito teak, ali
samo taj prijelaz predstavlja zalog konanog uvrenja socijalizma.60
O ovim problemima kao bitnim pitanjima socijalizma, diktature prole
tarijata, Lenjin je govorio i pisao u tim godinama ne jedanput. Bila je to
njegova stalna preokupacija: to irim uestvovanjem trudbenika u sov
jetima podrutviti dravno upravljanje i uz pomo radnike kontrole pri
jei na radniko upravljanje proizvodnjom, to sve zajedno znai i odu
miranje drave, birokracije, politike u klasnom i klasinom smislu rijei.
U jednom svom govoru potkraj 1918. godine naglaava da boljevici nisu
htjeli odmah dekretirati socijalizam u industriji zato to on moe nastali
tek onda kad se radnika klasa naui da upravlja, kad se uvrsti autori
tet radnikih masa. Bez toga je socijalizam samo elja.61 Uvoenje rad
nike kontrole bila je nepotpuna mjera, ali neophodna da sc radnici nau
e osnovnim mjerama upravljanja i izgradnje industrije ogromne zemlje.
Lenjin naglaava da je posvema razumljivo to jo nije postignuto mno
go, da je u najzaoslalijoj zemlji radnicima potrebno dulje vremena da
naue upravljati industrijom. Ali ujedno misli da je najvanije u svemu
tome to su se radnici prihvatili toga posla i to se od kaotine, rascjep
kane i primitivne radnike kontrole ipak ve dolo do radnikog uprav
ljanja industrijom u openacionalnim razmjerima.62

[58] V I. Lenjin. ibid.. sir. 329.

[59] [60] V. I. Lenjin. ibid.. sir. 343.

[61] V. I. Lenjin. Govor na estom sveruskom vanrednom kongresu sovjeta radnikih, seljakih,
ko/akih i crvcnoarmejskih deputata. Dela. lom 29. sir. 291.
[62] V. I. Lenjin, ibid.. sir. 291.

Samoupravljanje kao permanentna revolucija

58

Svim ovim Lenjinovim intervencijam a ve smo duboko u tekom


razdoblju kontrarevolucije koja je u m nogo emu negativno djelovala na
norm alniji razvitak sovjetske vlasti i socijalizma. Razdoblje ratnog ko
munizma, na koji su ruski komunisti bili prisiljeni, nuno je jaalo poli
tiku sferu, dravu i adm inistrativno rjeavanje problem a i tekoa, to
je samo pogodovalo uvrenju birokratizm a. U svim tim okolnostima
kada su radniki bataljoni rekvirirali po selima hranu da bi osigurali mi
nimalnu prehranu u gradovim a, kada su dravni organi proizvodnju diri
girali u skladu s najneophodnijim potrebama fronta, a radnika klasa bi
la desetkovana upravljaki sloj radnika je postajao sve manji, a rad u
sovjetim a poprim a sve vie klasine politike oblike. I u takvim situacija
ma Lenjin je upozoravao na te deform acije i odreivao liniju borbe pro
tiv iskrivljavanja one linije razvoja koju su bili od poetka zacrtali. B o ri
ti se protiv birokratizm a do kraja, do potpune pobjede nad njim, mogue
je samo kad cijelo stanovnitvo uestvuje u upravljanju. U buroaskim
republikama to je bilo ne samo nemogue: tom e je smetao sam zakon.
N ajbolje buroaske republike, ma koliko one bile demokratine, imaju
hiljade zakonodavnih smetnji koje ometaju uee trudbenika u uprav
ljanju. Mi smo uinili da tih smetnji kod nas ne bude, ali dosad nismo po
stigli da bi radne mase m ogle da uestvuju u upravljanju osim zakona
ima jo i kulturni nivo, koji se ne da podrediti nikakvom zakonu. Taj ni
ski kulturni nivo ini da su sovjeti, iako po svom programu organi uprav
ljanja kroz trudbenike, u stvari organi upravljanja za trudbenike kroz
najnapredniji sloj proletarijata, ali ne kroz narodne m ase.63
Ovo je ve bila konstatacija jedn og ne tako m alog defekta sovjetske
vlasti. Ali s obzirom na stanje u zem lji, na razvijenost cjelokupnog rus
kog drutva prije revolucije, na ratna razaranja i unutranje sukobe
ovi nedostaci i fenom eni mogli su se oekivati. Zbog svih tih okolnosti
boljevici su m orali uiniti u lom razdoblju nekoliko znaajnih uzmaka i
koraka nazad. Jedan je bio, kako smo vidjeli, u vezi sa strunjacima i
jedn on aalijem u strunom, tehnikom upravljanju poduzeima. N e
dugo nakon loga, u vihoru borbe protiv kontrarevolucije, kada se moralo
prijei na stvaranje regularne arm ije, m oralo se posegnuti i za oficirima
stare caristike vojske, koji su htjeli da stupe u redove Crvene armije.
Znam o da je Trocki, kao glavni organizator arm ije i vrhovni komandant,
zbog ovih poteza imao dosta neprilika u samim boljevikim redovima
ali ljude koji su poznavali vojnu vjetinu nova sovjetska vlast nije imala,
ili ih je bilo veom a malo. Trei veliki ustupak odigrao se neposredno na
kon pobjede nad intervencijom , kada su m orali priznati da su izvjesne
iluzije o ratnom komunizmu, dakle gotovo neposrednom prijelazu na
razvijenije oblike socijalizm a, bile plod pogrenih procjena. Teka i de
zorganizirana privredna situacija prim orala je boljevike da proklam ira

f63J V. I. Lenjin. lid e r a t o p a rtijs k o m p ro gram u na Osmom kongivsu KP (b) R, Izabrana djela II.
knj. II, str. 119- 120. Shvaanje da je graanski ral i buroaska kontrarevolucija jedan od najva
nijih uzroka slabljenja sovjetske baze, sovjetskog demokratizma prisutno jc kod mnogih dobrih
poznavalaca i istraivaa ovoga procesa. Tako npr. vrsni poznavalac ovog razdoblja M. Liebman
piSe da je trebalo ekati jesen 1918. da bismo vidjeli brzo slabljenje moi baze. To sloju je do
konalo nije bila toliko volja centralne vlasti koliko zahtjevi i posljedice graanskog rata. (M.
Liebman. l.e Le nin ism e sous Lim ine, tom II. str. 32.)

Lcnjinov koncept samoupravljanja i praksa revolucije

59

ju NEP. A on je zaprvo bio vraanje, kako smo ve vidjeli, na prvome Lenjinove koncepcije prelaznog perioda i razvoja socijalizma.
Ratni komunizam je u svakom pogledu ojaao etatistike mjere, ali i
koncepcije.6-1 Izvanredni rezultati koji su bili postignuti, u prvom redu
pobjeda nad dobro opremljenim kontrarevolucionarnim armijama, zanijeli su mnoge i najpoznatije boljevike koji su pomislili da bi se slinim
rojnim mjerama i na drugim podrujima militarizacijom rada (Trocki)
ili podravljenjem sindikata (Trocki, Buharin) bre i efikasnije postigli
postavljeni socijalistiki ciljevi. Jedna otra debata u vezi s tim koncepci
jama i mjerama upravo je pri zavretku graanskog rala uzburkala bolj
evike redove. Problem sindikata je nekoliko mjeseci bio na dnevnom
redu teorijskih i ideolokih kontroverza.

3. Posljednje intervencije

Otre divergencije i polemike unutar boljevike partije potkraj 1920. i


na poetku 1921. godine nemogue je razumjeli ako se ne uzmu barem
dva momenta u obzir: prvi jc izvanredno teka i gotovo katastrofalna
privredna situacija nakon graanskog rala, a drugi jc opesocijalna
zaostalost i nepostojanje bilo kakvih iskustava u organiziranju socijali
stike ekonomije i drutva.65 Boljevika misao, i kod Lcnjina i kod dru
gih njihovih teoretiara, sukobljavala se s takvim problemima za koje se
nije moglo odjedanput nai idealno rjeenje. Sasvim je bilo normalno i
nuno da su pojedinci iz najrazliitijih razloga razliito sagledavali puto
ve njihova razvoja. Ve od poetka revolucije sukobljavljavali su sc njiho
vi najbolji teoretiari i revolucionari zbog toga to su jedni nastojali da
ostvare ideale s kojima su uli u revoluciju to prije, to dosljednije i i
stije, a drugi su, medu kojima je bio u prvom redu Lenjin, uviali da je
apstraktno prilaenje konkretnim problemima revolucije najbolji put u
njenu propast. Ovo je zapravo jedna konfliktna koslanla koju nalazimo u
svim revolucijama do danas. Jedni su svojim apstraktnim i zato dog
matskim nainom rjeavanja revolucionarne problematike kadri da zbog
toga upropaste i samu revoluciju, a drugi svojim pragmatizmom mogu
(64) O. Anwcilcr, istraiva pokreta savjeta u Rusiji, vezuje odumiranje sovjetske demokracije,
koja je u poecima postojala, i za objektivne okolnosti (rat. kontrarevolucija, privredni kaos), ali
naroiti akcent, kao i mnogi protivnici komunizma, slavlja na suprotstavljanje boljevikog prin
cipa -proleterskog centralizma samoupravljanju, komunama i decentralizaciji drave. On u ovo
me vidi poraz ideje i prakse sovjeta u prilog partijske boljevike diktature. A to jc samo djelo
mino lano. Jer princip samoupravljanja ne iskljuuje i odredeni centralizam, ali naravno zasno
van na samoupravnom sistemu, a ne birokratsko-ctalistikom, koji jc imao svoje zastupnike i
medu boljevicima. (Vidi O. Anweiler, Die Ratcbewcgung in Russland 1905- 1921, Leiden, 1958,
sir. 274 - 300).
(65) Nakon svretka kontrarevolucije i graanskog rata, u usporedbi sa 1913. godinom nacionalni
dohodak iznosio jc oko 40 posto, industrijska proizvodnja oko 30, poljoprivredna proizvodnja
50 - 60. a broj radnika sc smanjio na 20 posto. To su podaci, bez obzira da li su bili potpuno tani,
s kojima jc Lenjin raspolaeao 1920. eodine.

Samoupravljanje kao permanentna revolucija

60

veom a lako izgubiti osnovni smisao revolucije i ciljeve za koje su i poli u


tu borbu.
Lenjin nije pripadao ni jednom niti drugom krilu revolucionara. K oli
ko god nije robovao apstraktnim principima, koliko god je uspijevao da
za konkretne prilike i tekoe pronalazi uglavnom i adekvatne odgovore,
nikad nije smetnuo s uma osnovne ciljeve koje su sve te m jere morale u
krajnjoj liniji osiguravati. Kao nijedan marksist ovoga naeg vijeka, Le
njin je um io da teoretski uoblii svaku fazu razvoja, da jasno, teorijski
sagleda u emu je napredak a u emu je i zato odreeno odstupanje, da
nikad ne izgubi glavu zbog poraza ili odstupanja. Nikad nije kao njegovi
nastavljai, a naroito Staljin, od lih konkretnih rjeenja, od kojih su
mnoga bila upravo iznuena odreenim m om entom , stvarao principe i
uzdizao ih na pijedestal neoborive teorijske i marksistike istine. On je u
svim takvim sluajevim a, kad se npr. radilo o ratnom komunizmu,
ustupcima kapitalistima, jaanju robno-novanih odnosa, dravnom ka
pitalizmu, zabrani opozicije u partiji tj. skuavanju unutranjeg demokratizm a itd. u svim takvim sluajevima Lenjin je upravo naglaavao
da su sve to odredena odstupanja i privrem ene mjere. Osnovna vizija, ko
ju nikad nije gubio iz svog vidokruga, bila je potpomagati takav razvoj u
kojem e radnika klasa i radni ljudi u cjelini biti sve vie sposobni da
ovladaju upravljanjem, ne samo svojim privrednim odnosima nego
drutvenim odnosim a u cjelini. V idjet em o da je i tada, kao i do kraja
ivota vidio jedin o u sovjetim a, kao radnikoj i narodnoj vlasti putove za
oslobaanje i prevladavanje klasa i klasnog drutva.
U toku ratnog komunizma, koji je trajao cijeli graanski rat, boljevici
su strogom diktaturom proletarijata, koja se ostvarivala uglavnom
dravnim mjeram a, uspjeli da rijee glavne problem e toga momenta:
prehranu gradskog stanovnitva i Crvene arm ije kao i proizvodnju za
front. Ove m etode vojne discipline, gotovo nepostojanje trita, robnonovanih odnosa itd. m ogle su u prvi mah izgledati kao najbolje rjeenje
i izravan put u ostvarivanju komunizma. U prvi mah su se tim zanosili i
Trocki, Lenjin i m nogi drugi. Ali kada su pokuali ovakav militaristiki
koncept tzv. m ilitarizaciju rada prim ijeniti na radniku klasu i Lenjin i
Trocki naili su na jak otp or medu boljevicima. Lenjin se brzo otrijeznio
od ovog ratno-kom unistikog zanosa, Trockom e je trebalo neto vie vre
mena.44 Ali kada su se posljedice ratnog komunizma poele sve drastini
[66] Govorei o lim tekoama kao i zabludama koje su imali. Lenjin je na kraju 1921. pisao da ih
jc dotadanje iskustvo nauilo da budu to elastiniji u mijenjanju taktike i pronalaenju putova
do cilja kada se objektivni uvjeti promijene. Zato kritiki konstatira: Probudivi narodni entuzi
jazam, najprije opepoliliki. a zatim vojni, raunali smo, poneseni talasom entuzijazma, da e
mo neposredno na tom entuzijazmu ostvariti isto tako velike (opepolitike, kao i vojne) eko
nomske zadatke. Mi smo raunali ili e moda biti tonije rei: mi smo pretpostavljali bez
dovoljnog rauna da emo neposrednim zapovijestima proleterske drave moi organizirati
dravnu proizvodnju i dravnu raspodjelu proizvoda komunistiki u sitnoseljakoj zemlji. i
vot je pokazao nau greku. Potreban je niz prelaznih stepena: dravni kapitalizam i socijalizam,
da bi se p rip re m io radom dugog niza godina pripremio prijelaz ka komunizmu. Ne nepos
redno na entuzijazmu, nego pomou entuzijazma koji je rodila velika revolucija na linom inter
esu. na linoj zainteresiranosti, na ekonomskoj raunici gledajte da izgradite najprije vrste pu
tove koji u sitnoseljakoj zemlji vode preko dravnog kapitalizma k socijalizmu: inae neete doi
do komunizma, inae neete privesti desetke i desetke milijuna ljudi komunizmu. To nam je re
kao ivot. To nam je rekao objektivni tok razvitka revolucije. (O e tv rto j g o din jici

Lcnjinov koncept samoupravljanja i praksa revolucije

61

je osjeati kod seljaka, koji je jo uvijek bio najmasovnija snaga sovjet


skog drutva, bilo je jasno da se moraju uiniti novi zaokreti. Kad tome
pridodamo i jaanje birokratizma u svim sferama drutva, to jc takoer
normalna i logina posljedica jakih dravnih prerogativa u vrijeme gra
anskog rata, problem uloge radnike klase u toku ruske revolucije, pro
blem njenih klasnih organizacija, u prvom redu sindikata, kao i rjeava
nje naina funkcioniranja cjelokupnog privrednog sistema izbija potkraj
1920. godine svom estinom u prvi plan kontroverza medu boljevicima.
Ako izuzmemo neka manja kolebanja u pogledu ratnog komunizma i
kod Lenjina, treba ipak naglasiti da se on i u tom periodu uglavnom
vrsto drao koncepcije sovjeta koju smo ve prije prikazali. Svoje teze
za II kongres Kl, polovicom 1920. godine Lenjin je pisao potpuno u skla
du sa svojim dotadanjim gleditima o prijelaznom periodu: Tek kada
sovjeti postanu jedini dravni aparat, bit e mogue ostvarili istinsko
uee u upravljanju cijele mase eksploatiranih, koja je i u najprosvjee
nijoj i najslobodnijoj buroaskoj demokraciji uvijek bila sa devedeset
devet procenata eliminirana iz uea u upravljanju. Tek u sovjetima ma
sa eksploatiranih poinje stvarno da ui, ne iz knjiga, nego na vlastitom
praktikom iskustvu, da izgrauje socijalizam, da stvara novu drutvenu
disciplinu, slobodan savez slobodnih radnika.67
Ne treba smetnuti s uma, to se esto u dananjim kritikim procjenji
vanjima ovog perioda ruske revolucije nedovoljno sagledava i predvida,
da se jo uvijek radilo o radnikoj (ili radniko-seljakoj) dravi koja je
bila i najvea garancija proletarijatu protiv svih kontrarevolucionarnih
pokuaja. Ne samo da su njome upravljale najpoznatije revolucionarne
linosti koje su cijeli svoj ivot, u veoma tekim uvjetima, posvetile stva
ri socijalizma i osloboenju radnike klase, nego je i proletarijat bio zna
ajno zastupan u glavnim organima dravnog i privrednog aparata.66
Potkraj graanskog rata bilo je ve oito da je privredno stanje u zem
lji pred rasulom, da su glad i neimatina ostavili dubok trag u ponaanju
ne samo seljaka nego i radnika, da je birokratizam dovodio u pitanje samoinicijativnost i samostalnost akcije radnike klase i da je prijetila
opasnost da sindikati, kao najmasovnija organizacija klase, izgube svoju
dotadanju vanu ulogu u organiziranju i uestvovanju u privrednom
ivotu zemlje. Tome je pridonijela i teza Trockoga o prodrmavanju i
podravljenju sindikata, a nju je poslije prihvatio i Buharin, to je do
velo do otrog otpora jedne grupe boljevika koja se u jesen 1920. godine
oformila u tzv. Radniku opoziciju. Isto tako, ni Lenjin se ne slae jer
Oktobarske revolucije. Izabrana djela II, II knjiga, sir. 447).
[67] Teze za I I kongres Komunistike intcmacionale. Dela, lom 32, sir. 272.
[68] Tako je prema podacima io ih navodi i Lenjin u svom lanku Jo jednom o sindikatima, u
Prezidiju Vrhovnog sovjeta narodne privrede (VSNH) i gubernijskih sovnarhoza, kolegijima glav
nih uprava, odjeljenja i centara te u kolektivnim i individualnim fabriko-zavodskim upravama
bilo u to vrijeme vie od 60 posto radnika. Ne treba posebno naglaavati da su imali mogunosti
kontrole u proizvodnji preko tvorniko-zavodskih komiteta i radniko-scljakc inspekcije. Zato jc
i tana konstatacija B. Caralana da treba napomenuti da dravno upravljanje privredom nije ta
da u poetku bilo shvaeno kao negiranje radnikog upravljanja. Pod dravom mislilo se na pro
letersku organizaciju, a u dravnim organima upravljanja privredom sudjelovali su predstavnici
radnikih organizacija. (B. Caratan. Tradiciie Oktobra i suvremenost. Zaercb 1977. str. 52).

Samoupravljanje kao permanentna revolucija

62

uvida opasnost dravnog monopola i u dravi koja je bila izraz revolucije


radnike klase. Svi oni koji tako rado pripisuju Lenjinu da je glavni za
etnik kasnijeg Staljinovog totalitarizm a i koncepcije transmisija mora
ju znali i prouili to jc Lenjin o tom e i u lim prilikama ne jedanput go
vorio.
U prvom redu, Lenjin je isto lako upozoravao i naglaavao da je biro
kratizam postao za sve njih akutan problem. Naglaavao je da se biro
kratizam iz sovjetskih ustanova proirio i u partiju, je r su partijski ruko
vodioci ujedno i rukovodioci sovjetskog aparata, a ove stavove su bolje
vici ve bili unijeli i u partijski Program . Za borbu protiv tog novog zla,
kako je govorio, postoji samo jedn o sredstvo: razvijanje svijesti i samo
inicijative same radnike klase.69 A im se radi o sam oinicijativi, ne moe
bili rijei o totalitarizm u drave niti o staljinskom konceptu transmisija,
iako se ovaj termin m oe nai katkad i kod Lenjina u smislu veze partije
s masama. Ovaj antitotalitarisliki i jo uvijek socijalistiki koncept od
nosa pojedinih sfera drutva naravno u specifinim uvjetima ne samo
jedne od najnerazvijenijih evropskih zemalja nego i u zemlji koja je
pretrpjela sedam tekih i razornih ratnih godina i, da dodamo, koja je
prva stupila na historijsko tlo socijalizm a, sama i bez ikakvih dotada
njih iskustava ovaj, dakle, koncept dobiva najodredeniji i najadekvatniji izraz u Lenjinovom konceptu sindikata.
Polem izirajui potkraj decem bra 1920. godine s pojedinim koncepcija
ma o ulozi sindikata, koje su se u tom razdoblju pojavljivale, a naroito
sa stavovim a Trockoga koje je izloio u brouri O u lozi i zadacima sindi
kata, Lenjin se prvo zadrava na lezi da je u ostvarivanju diktature prole
tarijata uloga sindikata veom a znaajna. Naglaavajui da sindikati u
tim uvjetim a postaju organizacija klase koja ostvaruje diktaturu, ujedno
upozorava da sindikat nije dravna organizacija, nije organizacija prinu
de, nego je organizacija obrazovanja, organizacija angairanja, obuava
nja, odnosno kola, kola upravljanja, gospodarenja, kola komuniz
m a .70
Sindikati stoje, po Lenjinovu miljenju, u sistemu diktature proletari
jata izmeu partije i dravne vlasti, oni stvaraju vezu avangarde s masa
ma i om oguavaju provoenje diktature proletarijata. Lenjin je tada
sm atrao da ne samo kod njih. nego ni u najrazvijenijim kapitalistikim
zem ljam a nije mogue, u lom razdoblju o kojem je rije, ostvariti nepos
rednu sveopu organizaciju diktature proletarijata, je r je proletarijat i u
tim zem ljam a razjedinjen, ponien i potkupljen. Diktaturu moe ostvarili
samo ona avangarda koja je apsorbirala revolucionarnu energiju klase.
M eutim , pogotovo kada je rije o ruskoj situaciji, stvari stoje jo
m nogo gore. 1 zato se Lenjin energino ograuje od teza Trockoga da sin-

[69] Vidi G ovor na sveanom plenumu sokoljnikog sovjeta radnikih i vojnikih deputata i pred
stavnika tvorniko-zavodskih komiteta i uprava preduzea Moskve od 7. novembra 1920. Dela.
lom 33. str. 30. i G ovor od 21. novembra 1920. na Moskovskojgubernijskoj konferenciji R K P (b).
Dela, lom 33, str. 46-47).
[70] V. I. Lenjin, O sindikatima, o sadanjoj situaciji i o grekama druga Trockog. Dela. tom 33,
str 173

ccpl samoupravljanja i praksa n

dikali u radnikoj dravi nemaju zadatak da tite materijalne i duhovne


interese radnike klase. Lenjin u diskusiji upozorava da njihova drava
nije sasvim radnika, nego radniko-seljaka. Na Buharinovu upadicu:
kakva? radniko-seljaka?, Lenjin odgovara kako je autoru knjige ABC
komunizma vrlo dobro poznato da je ve u partijskom Programu reeno
da je kod njih drava radnika s birokratskim izopaavanjem. Zar u tak
voj dravi nemaju sindikati ta da brane?, pita Lenjin i naglaava da on
misli kako i nakon 15 i 20 godina to pitanje jo nee bili skinuto s
dnevnog reda. Zbog svih lih razloga naa sadanja drava je takva da je
sveope organizirani proletarijat duan da sebe zatiuje, a mi smo du
ni da te radnike organizacije iskoristimo za zatitu radnika od njihove
drave i za zatitu nae drave pomou radnika. 1 jedna i druga zatita
ostvaruje se svojevrsnim spletom naih dravnih mjera i naih suglasno
sti, srastanjem' s naim sindikatima.71
Iz svega ovoga jasno se vidi da Lenjinu nije padalo na pamet da funk
cioniranje diktature proletarijata shvati kao sistem mehanikih transmi
sija u kojem je svaka sfera drutva samo mehaniki i/.vrilac partijskih
direktiva. Kao svakom rukovodiocu jednog drutva, i Lenjinu je, narav
no. bilo slalo da to uspjenije ostvari osnovne zamisli socijalistike iz
gradnje koje je koncipirala politika avangarda proletarijata. Ali se te za
misli nisu, prema njegovu miljenju, mogle provodili na svim sektorima
drutvenog ivota prisilom i bez samostalnog i slobodnog odnosa prema
njima, pri emu je naroito mislio na iroke klasne organizacije i samu
klasu. Tek je Staljin od te veze partije s masama, od lih transmisionih
kajieva, koji su trebali osiguravati povezanost, uzajamnost, dijalog i
kritiku, stvorio transmisije koje su bez pogovora provodile partijske na
redbe. I jo neto: ako su u dravnim institucijama ponajprije kao ruko
vodioci bili, i po Lenjinovim rijeima, angairani lanovi partije i partij
ski rukovodioci onda je taj zadatak sindikata da titi radnike i od
njihove vlastite drave bio ujedno i zadatak da ih titi i od njihove vlasti
te partije.Ja') dijalog partije i radnike klase, tu kontrolu od radnika Le
njin nije nikad zapostavljao nego je, kako emo vidjeti, i u svojim po
sljednjim intervencijama pokuavao da ostvari i postavi na vre noge.72
Nedugo iza ovog dogadaja zasjedao je X kongres boljevika, na poet
ku marta 1921. godine upravo u momentu izbijanja ustanka u Kronlalu.7J Jedna od glavnih lema na kongresu bilo je upravo pitanje upravlja
nja proizvodnjom, to je u ovom sluaju znailo i pitanje uloge sindikata.
Tri glavne grupacije su izale sa svojim platformama: Trocki i Buharin,
Lenjin sa desetoricom i Sljapnikov i Kollonlajeva s platformom Radni-

Samoupravljanje kao permanentna revolucija

64

ke opozicije.74 Lenjin je u osnovi zastupao ve navedeno miljenje i odnio


na kongresu uvjerljivu pobjedu. Detaljnije em o ovo pitanje razmotriti u
posebnom poglavlju o sindikalizmu, je r je gledite Radnike opozicije
bio specifian koncept samoupravljanja kojem emo posvetiti u iduem
poglavlju i posebnu analizu.
Tako dolazim o do razdoblja, a l o j e kraj 1921. godine, kada se priblia
vam o i posljednjim Lenjinovim javnim intervencijama i istupanjima. Po
lovicom idue godine prvi modani udar najavio je silazak s historijske
pozornice ove izuzetne linosti. Uvelike svjestan jo uvijek teke i ne
razvijene situacije, sitnoburoaskih utjecaja i birokratskih deformacija
aparata vlasti, Lenjin je, m oem o rei i posljednjim snagama, pokuavao
da za takvu situaciju nade odredena rjeenja koja bi onemoguila da se
izrodi radnika vlast. U svom spisu o ulozi sindikata u uvjetima nove
ekonom ske politike, pisanom potkraj 1921. a objavljenom na poetku
idue godine, Lenjin je ponovio svoje prijanje stavove o tome kako vidi
ulogu sindikata u tom periodu njihove revolucije. Dok je prije bilo rijei
o obrani radnika od njihove vlastite drave, sada Lenjin upozorava da se
to odnosi i na pitanje poduzea, ne samo onih koja su predana na privat
no upravljanje nego i na socijalizirana. Kada se dravna poduzea prevo
de na takozvani privredni raun, nem inovno e se javljati suprotnosti in
teresa u pitanjima radnih uvjeta u poduzeu, izmeu radnike klase i
direktora koji upravljaju dravnim poduzeima i nadletava kojima pri
padaju: Z ato u pogledu socijaliziranih poduzea na sindikate apsolutno
pada dunost da tite interese trudbenika, da, u granicama mogunosti,
pridonose poboljavanju njihova m aterijalnog ivota, neprestano isprav
ljajui pogreke i pretjerivanja privrednih organa ukoliko proistjeu iz
birokratskog izvitoperavanja dravnog aparata.75 Isto tako je Lenjin ob
jek tivn o gledao na pojavu trajkova, ne odnosei se prema njima s pozi
cije birokratskog aparata koji ih sve do danas tretira i objanjava kao antisocijalistike i neprijateljske akcije, smatrajui da je u birokraciji dra
ve i partije olienje socijalizm a. Lenjin je duboko uoavao jo uvijek
protivrjeni poloaj i situaciju radnike klase i cijeloga sovjetskog siste
ma u kojem m i nismo doradili ak ni temelj socijalistike ekonom i
k e.76 U proleterskoj dravi prolaznog lipa, kakva je tada bila Rusija,
krajnji cilj svake akcije radnike klase za Lenjina je zato uvrenje pro
leterske klasne vlasti, i to u borbi protiv birokratskog izopaavanja te
drave. Zbog tih razloga ni komunistika partija, ni sovjetska vlast, ni
sindikati nikako ne smiju da zaboravljaju i ne treba da kriju od radnika i
radnih masa to da se prim jena trajkake borbe u dravi s proleterskom
dravnom vlau moe objasniti i opravdati iskljuivo birokratskim izviloperavanjim a proleterske drave i svakojakim ostacima kapitalistike

[74] Osim ovih grupaciju postojala je i opoziciona grupa (demokratskog centralizma i grupa ignatovci, ali oni nisu imali nekog veeg znaenja u ovoj raspri i konfrontaciji.
[75] V. I. Lenjin. O u lozi i zadacima sindikata u uvjetima nove ekonomske politike. Izabrana djela
II, knj. II, str. 457).
[76] V. I. Lenjin, Biljeke publicista, Dela. tom 35. str. 81. Lenjin odmah i nastavlja da upravo to
moe vratili neprijateljske snage umirueg kapitalizma, da to treba otvoreno priznati, jer nema
nieg opasnijeg od iluzija i vrtoglavice na velikim visinama. (Pisano potkraj februara 1922. godi
ne)

Lenjinov koncept samoupravljanja i praksa revolucije

65

prolosti u njenim ustanovama, s jedne strane, i politikom nerazvijenou i kulturnom zaostalou radnih masa, s druge strane.77
Lenjin je uvijek i do kraja ivota imao na umu osnovnu svoju viziju
osposobljavanje radnih masa radnika i seljaka za preuzimanje svih polu
ga upravljanja drutvom u svoje ruke. To i u ovom spisu dolazi na vie
mjesta ponovo do izraaja. Smatrajui proletarijat klasnom osnovom
drave na prijelazu iz kapitalizma u socijalizam, Lenjin je upozoravao da
se u zemlji u kojoj prevladava silno seljatvo taj zadatak moe ostvariti
samo ako se veoma vjeto, oprezno i postepeno ostvaruje savez s ogrom
nom masom seljatva. Sindikati moraju u tom zadatku biti obavezni su
radnici dravne vlasti, a kako su ujedno kola komunizma, sindikati mo
raju napose da budu kola upravljanja socijalistikom industrijom (a
zatim postepeno i poljoprivredom) za svu masu radnika, a zatim i za sve
trudbenike.78
S obzirom na ove postavke, Lenjin smatra da je za najblii period po
trebno utvrditi osnovne oblike uea sindikata u privrednim i dravnim
organima proleterske drave. Radi toga sindikati moraju uestvovati u
formiranju svih privrednih i dravnih organa koji imaju vezu s ekonomi
kom, postavljati svoje kandidate i davati ocjene ostalih kandidata; sindi
kati obrazuju i pripremaju administratore, upravljae iz redova radnika i
radnih masa uope; sindikati moraju jae uestvovali u svim planskim
organima proleterske drave, u izradi privrednih planova, programa pro
izvodnje, utroku fondova materijalnog snabdijevanja radnika, izradi ta
rifa i normi snabdijevanja itd. Naporedo s ueem sindikata u itavom
kulturno-prosvjetnom radu i u proizvodnoj propagandi, takav rad sindi
kata treba da sve ire i dublje uvlai radniku klasu i radne mase u ita
vu izgradnju dravne privrede, upoznajui ih s itavim krugom privred
nog ivota, s itavim krugom industrijskog rada, poev od nabavljanja
sirovina pa do realizacije proizvoda, i dajui sve konkretniju predodbu
kako o jedinstvenom dravnom planu socijalistike privrede tako i o
praktikoj zainteresiranosti radnika i seljaka u ostvarivanju loga pla
na.79 I tu je jo uvijek prisutna vizija asocijacije slobodnih proizvoaa i
odumiranja drave na temelju masovnog uea radnih ljudi u upravlja
nju sovjetima i drutvom u cjelini.
Ali na kormilo ve tada dolazi linost koja nije posjedovala neke od
najvanijih Lenjinovih karakteristika, u prvom redu njegovu duboku
odanost i privrenost idealima marksizma i komunizma koje smo kod
njega pokazali, njegovu irinu, elastinost i tolerantnost u idejnim kon
frontacijama i, na kraju, njegovu jednostavnu ljudsku genijalnost. Neke
Staljinove crte nestrpljivosti, grubosti ve su sc tada izraavale, kao i
sklonost nasilnom rjeavanju stvari. Ve sc tada zapaalo nepotivanje
demokratskog i internacionalistikog principa u rjeavanju nacionalnog
pitanja, zbog ega je, na primjer, Lenjin u oktobru 1922. godine pisao Kamenjevu da e voditi rat na ivot i smrt protiv velikoruskog ovinizma.

(771 V. I. Lenjin. O ulozi i zadacima sindikata u uvjetima nove ekonomske politike, ibid.. sir. 458.
[78] V. I. Lenjin. ibid.. sir. 460-461.
[79] V. I. Leniin. ibid.. str 461.

Samoupravljanje kao permanentna revolucija

66

Isto lako ga je bio potresao gruzijski sluaj za koji je rekao da moe za


m isliti u kakvo su se blato srozali. N e treba se zato ni uditi da je po
sljednjim naporim a pokuao da partija smijeni Staljina s poloaja gene
ralnog sekretara.
Zbog bojazni da bi birokratsko deform iranje sovjetske vlasti moglo da
prouzroi m noge tekoe u daljem razvoju Lenjin. ve u bolesnikom
krevetu, diktira svoje posljednje spise o reorganizaciji Radniko-seljake
inspekcije i posljednji lanak B olje manje, ali bolje. U svom prijedlogu
X II kongresu partije navodi da bi za borbu protiv birokraliziranja i sa
m ovoljnog funkcioniranja dravnog i partijskog aparata trebalo izabrati
stotinjak novih lanova C K K i 300-400 lanova Radniko-seljake inspek
cije iz redova radnika i seljaka i objediniti te ustanove. Oni bi imali uvid
u sve spise bez obzira na linosti i nastojei da ih niiji autoritet ne
sprijei, postigli bi apsolutnu inform iranosl i ostvarili najstrou pravil
nost postupaka.
To su bile posljednje Lenjinove preokupacije, brige i intervencije. Im a
jui pred oim a osnovni cilj za koji sc kao marksist i komunist borio
osloboenje radnike kfase i potlaenih i obespravljenih masa on jc u
sovjetim a vidio ne samo novi. revolucionarni oblik proleterske vlasti ne
go i nastavak velikog djela francuskih komunara, koje je, kao i Marx,
sm atrao pronaenim politikim oblikom za osloboenje rada. Tu je svo
ju viziju osloboenja rada pokuao to dosljednije da provede u uvjetima
koji su vie radili protiv njega nego za nj. Okolnosti koje smo ukratko bili
prikazali prisiljavale su i Lenjina i glavninu boljevika na mnoga odstu
panja od proklam iranih principa i predrevolucionarnih nada. One su na
roito utjecale na jaanje politike sfere, to je na kraju, kad je nakon iz
vanredno tekog graanskog rata boljevika partija ostala jedina na
korm ilu zem lje, nuno raalo birokratizam , politiki a i ostali monopol.
Lenjin je bio svjestan lih opasnosti, iako tada jo nije bilo nikakvih isku
stava u lom e do kakvih sve degradacija moe i prvotna socijalistika
vlast da dospije. 1 tu jc m islio da se oslanjanjem na radnog ovjeka moe
radniko-inspekcijskim organim a borili protiv eventualnih birokratskih
krajnosti.
I danas je mogue zam islili takvo politiko samoupravljanje koje bi in
tegriralo i ekonom sko. Ali, u jo uvijek zaotrenim klasnim odnosima, u
zaostaloj zem lji kada su prerogative politike slere upravo nunost
ona lako preraste u sferu za sebe, odvojenu od radnih masa, i u uzur
patora njihovih socijalnih prava. Ruski sovjeti bili su historijski novum,
revolucionarni oblik nove proleterske organizacije drutva shvaeni i
kao politiki (dravni) i kao samoupravni. Teko je bilo u jednom histo
rijskom gotovo kaosu, kao to su bile te godine, ostvariti neto vie. Pot
kraj 1920. godine ve se kod Radnike opozicije uobliavala ideja da se
odvoji ekonom sko samoupravljanje od politikog, je r je podravljenje vo
dilo sve jaoj birokratizaciji. Ali pod prijetnjom rasula zemlje, kad je na
pozornici ostala desetkovana i uvelike poseljaena radnika klasa, i patl i ja kao jedina organizirana i svjesna sila, koja je mogla ouvati proleter
ski karakter vlasti i socijalistike tendencije sindikalizam radnike
opozicije veini je u takvoj situaciji izgledao kao koncept koji dovodi u
pitanje partijsku hegemoniju, a lim e i socijalizam.

Poznavajui Lenjinovu elastinost, otpor prema bilo kakvim tvrdim


konceptima, politiku genijalnost kao i odbojnost prema birokratizmu i
totalitarizmu moglo bi se prcposlavili da bi, suoen sa sve jaim par
tijskim i dravnim birokratizmom, traio nove zaokrete i izlaze u jaem
samoupravnom angairanju radnike klase. Za ivota su ta njegova stra
hovanja urodila milju o jaanju radniko-scljake inspekcije to bi i sam
ubrzo doivio kao nedovoljnu protuteu sve jaim etatistikim tendenci
jama. Da je Lenjin bio potpuno svjestan da su zapravo dovrili samt; po
sao buroasko-demokraiskc revolucije, a da je socijalistiki posao tek za
poet i da e trebali jo mnogo usavravanja, dograivanja, i to za jedno s
drugim socijalistikim zemljama, vidimo i u njegovim posljednjim istupi
ma i zapisima. U lanku o znaenju zlata, to ga je pisao potkraj 1921. go
dine, Lenjin je zabiljeio da stvaranje sovjetskog sistema oznauje svjet
ski prijelom, da jc epoha buroaskog parlamentarizma lime zavrena i
zapoela je nova epoha proleterske diktature. Samo niz zemalja e usavr
iti i dokraja dovrili sov jetski sistem i sve mogue oblike proleterske
diktature. Kod nas u loj oblasti ima jo veoma i veoma mnogo nedovre
nog. Bilo bi neoprostivo, ne vidjeli to. Dovravali, preinaav at i, poinjali
iz poetka morat emo jo mnogo puta. Svaka stepenica koju budemo
uinili naprijed, navie u razvijanju proizvodnih snaga i kulture, treba da
bude praena dograivanjem i preinaavanjem naeg sovjetskog sistema,
a mi stojimo veoma nisko u privrednom i kulturnom pogledu. Nas eka
ju mnoga preinaavanja, i uznemirivati se zbog toga bilo bi vrhunac
besmislenosti (ako ne i gore od besmislenosti); a s obzirom na eko
nomsku izgradnju osnova socijalistikog sistema, u toj oblasti nije dovr
eno najglavnije, najosnovnijc. A to je na pravi posao, pravi posao i s
principijelnog gledita, i s praktikog gledita, i s gledita RSLSR danas,
i s meunarodnog gledita.*0
Lenjin je. prema tome. ostavljao svojim nasljednicima dovoljno upozo
renja, misaonih i lucidnih analiza, praktikih nedogmalskih postupaka i
metodu demokratske diskusije prije stvaranja zakljuaka da se moglo
nastaviti u razvijanju i produbljivanju sadraja jednog jo uvijek drav
nog socijalizma. Nitko tada od boljevika koji su bili ispunjeni revolu
cionarnim crosom i samosvijesti da su historijski odnijeli pobjedu ne sa
mo nad buroazijom nego i nad raznim oportunistikim strujama socija
lizma nije mogao ni pretpostavljati da se jedna takva revolucionarna
vlast moe izvri i degenerirali u vlast nad radnikom klasom i narodom
i da moe poslati despotska i reakcionarna. Ovu j c /.upravu jednu ud
najvanijih historijskih iskustava socijalizma u naem stuljeeu.
Lenjina je mnogo la zabrinjavalo u strukturi, funkcioniranju i sovjeta
i same partije. Ali uza sve to ipak ni on nije mogao tada predvidjeti da e
ta partija i drava u koje je utkao svoje ivotne snove i rtvovao sav
svoj ivot, jednog dana postati, makar historijski privremeno, grobar ne
samo njegovih najbliih i najboljih suradnika nego i njegovih ideja i viziLenjin jc , s p ravom to m o em o rei, ostavio svojini nasljed n icim a d o
voljno p rim je ra i na te o rijs k o m i p ra k ti k o m p o d ru ju , a da se u lo m du[80| V. I Lenjin. O znaaju zlata sada i poslije potpune pobjede socijalizma. Dcla. lom 34. sir. 374.

Samoupravljanje kao permanentna revolucija

68

hu uspjeno nastavi dalje. Ali, tek se nakon njegove smrti vidjelo da je


sovjetska laa izgubila nezam jenjivog kormilara. Ako se prisjetim o koli
ko je i danas, uza sva ve prilina historijska iskustva, teko i sloeno iz
graivati socijalizam naroito u nerazvijenim uvjetima, koliko toga je jo
i naelno nejasno i teorijski nerazradeno, koliko i danas postoji kontro
verza medu socijalistim a kad sve to im am o na umu, tek nam onda veli
ina prvog vode pobjednikog proletarijata postaje reljefnija. Uza sve
mogue kritike objekcije preostaje samo da se sa aljenjem konstatira
da je Lenjinovom preranom smru jedan velik ovjek otiao s revolu
cionarne svjetske pozornice. N e samo velik nego i najvei!

Tree poglavlje

Sindikalistiki koncept
samoupra vijanja

1.

K oncept R adnike opozicije


u Rusiji

Vidjeli smo da je potkraj 1920. godine izbila otra polemika u bolje


vikoj partiji oko problema upravljanja privredom, pri emu je problem
sindikata doao u prvi plan te vehementne debate. Trocki je bio jedan od
zaetnika ove rasprave, a Lenjin je smatrao da je ona dola u veoma ne
povoljno vrijeme, da nije trebalo izlaziti s tim pitanjima pred iroku jav
nost i da ih cijela debata zapravo vue nazad. Kad razmotrimo osnovna
stajalita s kojih su polazili glavni protagonisti tih pet-est najvanijih
platformi vidimo da su svi oni u biti bili za samoupravljanje radnih lju
di ne samo u ekonomskoj bazi drutva, tvornicama i pogonima, nego su
smatrali da to samoupravljanje mora biti izgraeno do vrha. Razlike su.
meutim, bile veoma znatne kada se radilo o putovima ostvarivanja ove
osnovne zamisli i o procjeni konkretnih mogunosti koje su tada u Rusiji
postojale.
Lenjinova je osnovna vizija bila, kako smo vidjeli, da se partijskom i
sindikalnom akcijom uestvovanja radnika u proizvodnim procesima,
podizanjem ope i profesionalne kulture radnika i seljaka, osposobe ove
klase da cijeli drutveno-ekonomski mehanizam preuzmu u svoje ruke.
Ali je za konkretnu situaciju u kojoj su se nalazili a to je bilo nekoliko
mjeseci prije proklamiranja NEP-a smatrao da je jedini izlaz u prona
laenju najadekvatnijih prelaznih mjera koje su mnogo vie morale bili
izvjesno odstupanje, a ne revolucionarna ofenziva. To je odstupanje za
Lenjina bio privremeni sistem ustupaka kapitalistima, sistem dravnog
kapitalizma uz postojanje i dravnog socijalizma, to je X kongres u mar
tu 1921. godine i prihvatio. Upravo zato je Lenjin smatrao da ostala staja
lita ne vode rauna o konkretnoj situaciji i tekoama u kojima se nala
ze. da apstraktno postavljaju pitanja i nude neadekvatna rjeenja zapada
jui u nekakav revolucionarni romantizam.81

[81] Upravo zato to je Lenjin smatrao da se tek nalaze u dravno-socijalistikoj i drv.avno-kapila


listikoj fazi razvoja a ni u kakvoj fazi neposrednog prijelaza na radniko samoupravljanje
bio je protiv zapoinjanja ove raspre i njena prenoenja u javnost. Sto zboe sveca ovoea. to z.bou

Samoupravljanje kao permanentna revolucija

70

U tom burnom razdoblju nastala je u boljevikim redovima Radnika


opozicija sa Sljapnikovom i Kollontajevom kao glavnim linostima.
Sljapnikov je ve potkraj decem bra 1920. godine u diskusiji na zasjeda
nju frakcije R K P (b) V III kongresa sovjeta istupio sa svojim tezama koje
su u glavnim obrisim a nagovjetale ono s to je kasnije bilo form ulirano u
Tezam a Radnike opozicije za X kongres, kao i u brouri A. Kollontaj
Radnika opozicija, koja je takoer objavljena kao materijal Opozicije
prije kongresa. Sljapnikov je zastupao tezu o planskoj privredi, ujedinja
vanju poduzea po proizvodnom principu pri emu bi cijelom privredom
upravljali sindikati, sa Sveruskim kongresom proizvoaa kao vrhovnim
organom upravljanja narodnom privredom . Sljapnikov je, medu ostalim,
traio da sindikati imaju i glavnu rije u kandidiranju i postavljanju.ru
kovodeih osoba i da radniki komiteti budu osnovna organizacijska e
lija sindikata poduzea. Isto tako je smatrao da treba ukinuti naplatu na
mirnica (sljedovanje), prijevoz, kazalite, stanarine, grijanje, rasvjete, ku
patila itd. Sve ove glavne teze i ideje da proizvodnjom upravlja najmasovnija organizacija klase, tj. sindikati, postaju, s otrom kritikom birokra
tizma, osnova platform e Radnike opozicije pred X kongres.
Predstavnici Radnike opozicije smatrali su, to se moe vidjeli iz
broure A. K ollontaj, da njoj pripada napredni dio proletera, onaj dio avangarde ruskog proletarijata koji je na svojim leima iznio revoluciju i
koji se nije ralrkao po sovjetskim institucijama i lako izgubio vezu s
radnikim masama. Oni su, po njenom miljenju, uvidjeli da se u tri godi
ne revolucije izgradila sovjetska vlast, ali da sama radnika klasa kao
klasa igra u sovjetskoj republici sve neznatniju ulogu, da ona sve manje
daje vlastito obiljeje m jeram a vlastite vlade, da u sve neznatnijoj mjeri
odreduje politiku i ima sve manje utjecaja na rad i nain miljenja cen
tralnih organa vlasti.82
S ovim konstatacijama bila je povezana otra kritika birokratizma ko
ja se u izvjesnim mom entim a razlikovala od dotadanje slubene kritike
birokratizm a to jc bila izreena i na IX kongresu R K P (b), a ee je na
voena i od Lcnjina i drugih sovjetskih rukovodilaca. Predstavnici ove
O pozicije isticali su da je birokratizam napast to je ve duboko prodrla
u partiju i nagrizla sovjetske organe je r su pod jakim utjecajem grupa
stanovnitva koje su po duhu daleko od komunistikih ideala. Prema
miljenju O pozicije, nije samo suena inicijativa vanparlijskih masa nego
je isto tako krajnje ograniena inicijativa lanova partije. Svaka samo
stalna inicijativa ili misao koja nije prola kroz cenzuru vodeeg par
tijskog centra, smatra se h erezom i povredom partijske discipline. Pre
ma lom e, b it birokratizm a, njegova tetnost ne lei samo u inovnikoj
plijesni, kao to hoe da nas uvjere oni drugovi koji prebacuju spor na
ravan 'oivljavanja sovjetskog aparata', nego u tome da se u svim pitanji
ma odluuje ne razm jenom miljenja, ne ivom neposrednom inicijati-

umora i bolesti. bio jc potkraj 1920. toliko iznerviran, da jc na kraju u replici Trockom tekao.
Sto se mene lie. to mi jc dozlogrdilo i ja bih se s najveim zadovoljstvom udaljio od loga. bez
obzira na bolest, i spreman sam da odem bilo gdje. (O sindikatima, o sadanjoj situaciji i o gre
kama druga Trockog, Dela, tom 33. str. 188).
[82] Aleksandra Kollontaj. Radnika opozicija, Pogledi br. 3. Split, 1970, str. 84.

71
vom zainieresiranih osoba nego na formalan nain 'odozgo', odluke do
nosi pojedinac ili u najboljem sluaju ekstremno ogranieni kolegij, u
kojemu esto uope nisu zastupljene zainteresirane osobe. Netko trei
odluuje o naoj sudbini to je bit birokratizma8', zakljuila je A. Kollontaj svoju otru polemiku o ovom problemu u svojoj brouri.
Kollontajcva jc svoju kritiku birokratizma usmjerila u prvom redu na
partiju, a ne na ostatke starog aparata vlasti i birokracije, zahtijevajui
da se demokratski principi u partiji potuju u svim okolnostima, a ne sa
mo kad je situacija poboljana. Osim toga, ona je iznijela da se u partiji
osim duha birokratizma proirilo i poglavarstveno miljenje i kult
funkcionara. Zato ova Opozicija inzistira na veoj jednakosti, uklanjanju
privilegija u partiji, uvrenju odgovornosti svakog funkcionara prema
niim nivoima koji su ga delegirah i izabrali. U toj borbi za uvrenje
demokratizma i uklanjanje birokratizma, Radnika opozicija, prema Kollonlajcvoj, postavlja tri glavna principa: I. Izbornost na svim nivoima i
ukidanje prakse imenovanja i opunomoenika, uz istodobno jaanje od
govornosti prema niim nivoima. 2. Uvoenje otvorenog postupka kako
u opim pitanjima lako i pri sastavljanju osobnih karakteristika unutar
partije, uvaavanje glasa niih nivoa (iscrpno razmatranje pitanja na ni
im nivoima i prikljuno rezi mira nje shvaanja niih nivoa od strane
vrhova, pravo svakog lana partije da prisustvuje sjednicama partijskih
centara, izuzimajui naroito tajne stvari), garanliranje slobode kritike i
miljenja (ne samo pravo na slobodnu diskusiju nego i na materijalnu
potporu pri izdavanju literature unutarpartijskih struja). 3. Proimanje
itave partije radnicima i suavanje dvostrukog lanstva u vodeim par
tijskih i sovjetskim organima.84
Radnika opozicija jc, dakle, upozoravala da postoji kriza u partiji i ci
jelom sovjetskom sistemu, a njeni uzroci nisu samo objektivni nego lee
i u pasivnosti partije da popravi poloaj proletarijata kao i u nesposob
nosti sovjetskih institucija da ova pitanja postave i rijee. Bit cijelog pro
blema ova je Opozicija vidjela u pitanju: tko treba da izgrauje komuni
stiku privredu i kako ona treba da bude izgraena? To jc, pisala jc A.
Kollontaj, sr njihova programa, a pitanje jc moda i vanije od pitanja
osvajanja politike vlasti od proletarijata.
U svojim tezama Radnika opozicija jc polazila od dotadanjih odluka
koje su bile donesene na kongresima partije i sindikata u kojima je bilo
naglaeno da su sindikati duni da u svojim rukama faktiki koncentrira
ju upravljanje cjelokupnom narodnom privredom kao jedinstvenom cje
linom. Konstatirajui da se uloga sindikata stalno smanjuje, potpisnici
Teza smatraju da je pobjeda nad privrednim rasulom mogua samo ako
se bitno izmijeni postojei sistem i metode organizacije i upravljanja
privredom: Sistem i metode izgradnje, koji se oslanjaju na glomazni bi
rokratski aparat, iskljuuje svaku stvaralaku inicijativu i samoinicijati
vu proizvoaa organiziranih u sindikatima. Taj sistem ostvarivanja priv
redne politike birokratskim putem preko leda organiziranih proizvoa
a, s inovnicima, imenovanim licima, sumnjivim strunjacima doveo

[83] A. Kollontaj,

ibid.. str.

108.

[84] A. Kollontaj,

ibid.. str.

112.

Samoupravljanje kao permanentna revolucija

72

je do dualizma u upravljanju privredom i do stalnih sukoba izmeu tvor


nikih sindikalnih odbora i tvornikih uprava, izmeu sindikata i priv
rednih organa. Cjelokupno stanje koje se osniva na tom sistemu koi
p roizvodni entuzijazam irokih radnikih masa i prepreka je njihovu an
gairanju i sistem atskom i efikasnom ueu u prevladavanju privrednog
rasula. Takav sistem treba odluno odbaciti.5
Autori Teza dalje konstatiraju da se sada zapaa tendencija da se
izbjegne provoenje program skih odluka partijskih kongresa, to samo
pokazuje otvoren o nepovjerenje u snagu radnike klase. Zato se treba
odluno prijei sa sistema birokratskog upravljanja privredom na sistem
upravljanja u kojem e odlunu rije i ulogu imati sindikalna organizaci
ja. Osnova tog sistema treba da bude tvorniki sindikalni radniki komi
tet, koji se m ora osposobiti za neposredno upravljanje privredom , on
preko rajonskih, gubernijskih i oblasnih komiteta i organa upravljanja
zavrava u Sveruskom kongresu proizvoaa. U svojim opim naelima
autori Teza naglaavaju da razvijeni oblici organizacije upravljanja priv
redom i definitivno izgraen sistem uzajamnih odnosa izmeu razliitih
privrednih organa treba da sadanjim organizacijam a proizvoaa, koje
postoje u vidu proizvodnih i sindikalnih saveza, omogue da u svojim ru
kama koncentriraju cjelokupno upravljanje privredom , kao jedinstve
nom privrednom c jelin o m .86 Ono se m oe ostvariti takvim sistemom
organ izacije u kome sve organe upravljanja privredom , kako u centru
tako i na niem nivou, biraju predstavnici organiziranih proizvoaa, a
organizacija upravljanja cjelokupnom privredom pripada Sveruskom
kongresu proizvoaa, udruenih u proizvodnim sindikatima, koji bira
centralni organ, nadlean za upravljanje cjelokupnom privredom u Re
publici: a) sveruski kongresi proizvodnih sindikata pojedinih privrednih
grana biraju organe koji upravljaju proizvodnim privrednim resorima i
granam a; b) oblasne, gubernijske, sreske, rajonske i si. organe upravlja
nja osnivaju odgovarajui lokalni kongresi sindikalnih i proizvodnih or
ganizacija. Na ovaj nain usklauje se proizvodni centralizam s lokal
nom inicijativom i sam oinicijativom . Odsjeci oblasnih, gubernijskih,
sreskih, rajonskih i si. organa upravljanja privredom form iraju se na pri
je d lo g odgovarajuih sindikata.87
Teze jo posebno naglaavaju da svi radnici i slubenici kao lanovi
sindikalnih i proizvodnih saveza treba da organizirano i aktivno uestvu
ju u upravljanju privredom . Nadalje, da oni biraju radnike komitete ko
ji su osnovne elije sindikata dane proizvod n je88, a zadatak je tih rad
nikih kom iteta da upravljaju odgovarajuim poduzeima. Cjelokupnu
djelatnost poduzea, njegov program rada i cjelokupno funkcioniranje
radi izvravanja odreenih obaveza i proizvodnih zadataka utvruju
trudbenici toga poduzea pod kontrolom i rukovodstvom radnikog ko
miteta i sindikata. U vezi sa ivotnim uslovima radnika, Teze uglavnom
navode sve one zahtjeve koje smo ve vidjeli u tezama to ih je iznio
Sljapnikov.

[85] Teze Radnike opozicije. Dela, lom 33, sir. 414.


[86] Ibid., str. 416.

[87] Ibid., sir. 416.

[88] Ibid., str. 417.

Sindikalistiki koncept samoupravljanja

73

Iz svih ovih teza i stavova Radnike opozicije vidi se da je to bila jedna


struja u razvoju dosadanjeg socijalizma, i konkretno boljevike partije,
koja je ideju ostvarivanja samoupravljanja radnike klase, ostvarivanje
vladavine radnike klase na osnovnom, proizvodnom sektoru pokuala
da realizira tako to bi cjelokupnom privredom upravljala najmasovnija
organizacija radnike klase sindikat. Ovaj sindikalizam Radnike opo
zicije razlikovao se od nekih drugih vrsta sindikalizma, kao to emo
poslije u ovoj studiji vidjeti, to nije negiralo nunost postojanja niti vo
deih politikih snaga, u ovom sluaju boljevike partije, niti drave i
dravnih organa upravljanja, sovjeta. Kollonlajeva je izriito tvrdila u
svojoj brouri da Radnika opozicija nije toliko neznalaka da u svoja
razmatranja ne bi ukljuivala veliku ulogu tehnike i tehniki kolovanih
snaga: Ona nipoto ne misli da stvara vlastiti organ upravljanja narod
nom privredom izabran na Kongresu proizvoaa, tc da bi lako raspusti
la vijea narodne privrede, glavne komitete i centre. Ne, ona misli neto
drugo: ona namjerava te prijeko potrebne, tehniki dragocjene uprav
ljake centre podrediti svom rukovoenju, zadati im teoretske zadatke i
isto tako ih za sebe iskoristiti kao to su svojedobno tvorniari i vlasnici
radionica iskoristili unajmljenu snagu tehnikih specijalista za ostvare
nje vlastitih predvienih i definitivnih planova.8
Istupi Radnike opozicije, kao i ostalih opozicionih struja, stvorili su
najdublju krizu u redovima boljevika. Lenjin je o tome javno pisao u
svojoj brouri o krizi partije i bio je zabrinut, jer je mlada sovjetska
drava prolazila kroz najtee razdoblje svoga postojanja. Ratne godine i
razaranja, oskudica, glad, nezaposlenost itd. ostavile su teke posljedice i
na samu radniku klasu, a sitnoburoaske i anarhistike reakcije i po
naanja bila su neizbjena u jednoj zemlji u kojoj je sitno seljatvo
prevladavalo kao socijalni element. U takvoj situaciji, a ovo se mora ima
ti na umu kad pratimo cijelu ovu debatu. Lenjin je smatrao da sve ono
to dovodi u pitanje djelovanje avangardne organizacije proletarijata tj.
u njihovom sluaju Komunistike partije, pripada arsenalu antikomunizma. Prepustiti masi vanpartijaca, seljaka, seljaka-radnika i gradskoj sit
noj buroaziji da ovlada osnovnim polugama drutveno-ekonomskog si
stema, znailo je za veinu boljevika negiranje uloge partije i na kraju
dovoenje u pitanje i samog socijalistikog puta. Ovo su bili osnovni kri
tiki prigovori Radnikoj opoziciji, zbog kojih je ona u biti i izgubila bit
ku. Lenjin je ve u svojoj brouri o krizi partije, koja je bila objavljena u
januaru 1921, dakle prije kongresa, izriito pisao u tom duhu: Kom uni
zam kae: avangarda proletarijata, komunistika partija, rukovodi vanpartijskom masom radnika, prosvjeujui, pripremajui, kolujui, odga
jajui tu masu ('kola' komunizma), najprije radnika, a zatim i seljaka,
kako bi ona mogla u svojim rukama koncentrirati upravljanje cjelokup
nom narodnom privredom.
[89] A. Kollontaj, ibid., sir. 104. U zavrnoj diskusiji na X kongresu, nakon Lenjinova istupa i refe
rata o jedinstvu partije i anarhosindikalistikom skretanju, Sljapnikov je u toj otroj diskusiji
proitao izjavu grupe delegata pristalica Radnike opozicije u kojoj se isticalo, s obzirom na oplu^ . anar^os' ndilralizam: Gledite radnike opozicije na sindikalni pokret i organizaciju priv
rede dijametralno je suprotno anarhizmu i sindikalizmu, jer radnika opozicija' ne suprotstavlja
ekonomiju politici, ne negira politiku borbu, ne odrie ni diktaturu proletarijata, ni rukovodeu
ulogu Partije, ni znaaj sovjeta kao organa vlasti... (Dcla. tom 33. str. 476).

Samoupravljanje kao permanentna revolucija

74

Sindikalizam preputa masi vanpartijskih radnika grupiranih po pro


izvodnim podrujim a, upravljanje industrijskim granama ( glavne upra
ve i k o m iteti), unitavajui samim tim potrebu za partijom , ne radei
trajno ni na odgoju masa, ni na stva rn oj koncentraciji upravljanja cje lo
kupnom n arod nom p riv re d o m u n jih ovim rukam a.90
Isto tako je Zinovjev u debati o ovim pitanjima naglaavao da bi takav
Sveruski kongres proizvoaa, kakav predlae Radnika opozicija, donio
veinu ne boljevicim a nego m enjevicima i crnostotinaima. Boljevici
su se zaprvo nali u jednoj historijskoj situaciji u kojoj su se dosad nale
i neke druge revolucionarne partije u nerazvijenim zemljama, tj. da su
osvojile vlast u takvim historijskim okolnostim a kada je njihova socijal
na baza, radnika klasa, jo uvijek bila znaajna manjina stanovnitva.
Takve okolnosti prisiljavaju vodee revolucionarne snage da veoma ogra
nie politiku dem okraciju a u prvom razdoblju ak i socijalnu, jer bi ih
u tradicionalnom viepartijskom nadmetanju glasakim listiima pome
le s vladajuih pozicija one snage koje za sam taj revolucionarni pre
obraaj nisu uinile uglavnom nita.
U tom je bila glavna bojazan Lenjina i veine boljevika u vezi s prijed
lozim a Radnike opozicije. Iako ona nije zastupala nikakav anarhosindikalizam, nego jednu varijantu radnikog samoupravljanja pod dominant
nim utjecajem sindikata, boljevici su u njihovim gledanjima vidjeli
opasnost negiranja uloge partije i prevlasti sitnoburoaskih elemenata
grada i sela, to je za sve njih u toj situaciji bilo gotovo identino s anar
hizm om i anarhosindikalizm om .
Ovako otra konfrontacija kao i osuda ove linije na X kongresu u to
vrijem e jo nije proizlazila iz toga to bi rukovodee snage boljevika
branile neke svoje birokratske pozicije, nego iz dubokog uvjerenja, a
m oem o rei i historijske injenice, da su u tom razdoblju oni bili jo uvi
jek glavni garant daljih revolucionarnih prom jena i progresivnog toka iz
gradnje socijalizm a. U m irnijoj i lakoj situaciji ove bi Teze sigurno
izazvale i druga razmiljanja, u prvom redu razmiljanja i o nekim dru
gim oblicim a i m ogunostim a radnikog i drutvenog samoupravljanja,
nego to su tada Lenjin i ostali boljevici pretpostavljali. Inauguriranje
ovakvih problem a sigurno bi i Lenjina tada navelo da porazmisli i o dru
gim oblicim a borbe protiv birokratizm a to je inae Radnikoj opozi
ciji priznavao od onih koje je tada i neto kasnije preporuivao u vezi s
reorganizacijom radniko-seljake inspekcije. Iako su i gledanja i stavovi
Radnike opozicije imali jo uvijek ograniene domete, oni ipak zaslu
uju vidno m jesto u historiji socijalistike misli i bez obzira na to to su
nastali u jednom momentu razvoja sovjetskog drutva kada nisu imali
gotovo nikakvog izgleda da pobijede.91 Noeni i najplem enitijim i najis

[90] V. I. Lenjin. Kriza partije, tom 33. str. 203.Mogu navesti ovdje miljenje i dobrog poznavaoca
ovog razdoblja Ch. Beitelheima kada konstatira: Glavna slabost teza 'Radnike opozicije Pro*z
laze ipak. kao to je bilo reeno, iz toga. to sc ne dotiu pitanja temeljnih uvjeta za odranje i ja
anje diktature proletarijata, prije svega pitanje vodee uloge proleterske partije i specifinih od
nosa te partije prema cjelini narodnih masa. (Ch. Beitelheim, ibid., str. 337).
[91] Ishod glasanja na kongresu bio je ovaj: Radnika opozicija je dobila 18 glasova, Grupa osmo
rice (Trocki, Buharin i dr.) 50. a Grupa desetorice (Lenjin, Zinovjev i dr.) 336. i 2 uzdrana glasa, li

Sindikalisiiki koncept samoupravljanja

75

krenijim socijalistikim tenjama, doivjeli su sudbinu mnogih drugih


koncepcija samoupravljanja to su nastale u takvim historijskim okolno
stima koje nisu bile jo ni politiki, ni socijalno ni kulturno zrele za tak
ve dublje i radikalnije promjene drutvenih odnosa.

2.

Revolucionarni s ind ikalizam

Od revolucionarnih i socijalistikih ideja, nastalih potkraj 19. stoljea,


a koje su jo bile ive u vrijeme oktobarske revolucije i nakon nje, i koje
su u svojim fundamentima imale koncepciju samoupravljanja, u prvom
redu treba spomenuti ideje i pokret revolucionarnog sindikalizma. Ovaj
pokret se esto naziva i anarhosindikalizam, iako neki smatraju da ta
dva koncepta treba donekle razlikovati. Meutim, u svakom revolucio
narnom pokretu to ga u ovoj raspravi obraujemo postoje uvijek vea
ili manja slaganja pojedinih struja pokreta o taktici, procjeni historijskih
mogunosti, sredstvima borbe, a i nainu rjeavanja drutvene proble
matike nakon revolucije. Sve te razliite diferencijacije moramo pri
ovakvom globalnom sagledavanju ovih struja i koncepcija donekle zane
mariti, te moemo i revolucionarni sindikalizam i anarhosindikalizam
tretirati kao jedinstveni fenomen evropske i amerike historije radni
kog pokreta, koji je bio pod utjecajem mnogih socijalistikih mislilaca, u
prvom redu Proudhona, Bakunjina i Marxa.
Revolucionarni sindikalizam je izrazilo francuska pojava. Francuski
radniki pokret imao je znaajne tradicije revolucionarne borbe od
lionskog ustanka do Parike komune, kao i tradicije i iskustva u stvara
nju radnikih udruenja za meusobnu pomo i poznatih burza rada, na
kojima je tako ustrajno radio upravo i jedan od osnivaa revolucionar
nog sindikalizma Ferdinand Pelloulier. Drugu polovicu 19. stoljea u
Francuskoj karakterizira prodor marksistikih ideja u radniki pokret,
ali i pojava tzv. ministerijalizma (uestvovanje socijalista u bui/oaskoj
vladi) kao i reformizma u tadanjoj socijaldemokraciji.
ocjeni idejnih horizonata Radnike opozicije R. Supek je pisao da je Radnika opozicija ostala
praktiki na anarhosindikaiislikim pozicijama, jer je pitanje radnikog samoupravljanja postavi
la u okvire svoje sindikalne organizacije i onog dijela radnih ljudi koje je kao sindikalna organi
zacija mogla kontrolirati, a ne kao opi princip drutvene organizacije u proizvodnim i neproiz
vodnim organizacijama, ne kao osnovno ljudsko pravo pravo ovjeka na upravljanje u samou
pravnim organizacijama, to jest pravo na udruivanje rada u autonomnim zajednicama. Radni
ka opozicija jasno je vidjela opasnosti od dravne birokracije, uostalom kao i sam Lenjin, ali u
danim uvjetima oktobarske revolucije, ona nije mogla da se uzdigne do poimanja radnikog sa
moupravljanja kao temelja socijalistike demokracije, kao opeg i fundamentalnog principa nove
organizacije drutva. Prianjanje uz klasnu poziciju bilo je uvjetovanog opom zaostalou drut
venog razvitka. (R. Supek. Participacija, radnika kontrola i samoupravljanje. Zagreb. 1974, str.
126.) 0 pitanjima radnikog uestvovanja u upravljanju proizvodnjom i kontroverzama u Bolje
vikoj partiji vidi Sava Zivanov. Oktobarska revolucija i radniko uestvovanje u upravljanju pro
izvodnjom, Prilozi za istoriju socijalizma, br. S, Beograd, 1968. i Kontroverze u Boljevikoj
partiji o mestu i ulozi radnike klase i sindikata u upravljanju privredom (1919 1921), Prilozi za
istoriju socijalizma, kniiea 8. Bcoerad. 1971. vod.

Samoupravljanje kao permanentna revolucija

76

Revolucionarni sindikalisti, iji glavni teoretiar postaje G. Sorel, o


tro se suprotstavljaju kolaboraciji s buroazijom i cjelokupno teite svo
je aktivnosti stavljaju na klasu, smatrajui da time najdosljednije zastu
paju M arxov koncept o osloboenju radnike klase kao djelu nje same. S
obzirom na funkcioniranje politikih partija, snane pojave reform izm a
u tadanjim socijalistikim pokretim a, kao i dominaciju rukovodstva,
Sorel i njegovi sljedbenici bili su otri protivnici politikih partija, to da
je vaan peat ovom pokretu. Sorel je smatrao da je bit marksizma upra
vo u tom e to je nadmaio buroasko stajalite partije i upozorio na va
nost klase, te zakljuuje da se sva budunost socijalizm a nalazi u auto
n o m n o m razvoju radnikih sindikata92, u spoznaji radnike klase da
njena budunost nije u podravanju bilo kakvih politikih partija, nego u
organiziranju svoje vlastite klasne borbe. Smatrajui da dosljedno tuma
i M arxovu poruku proletarijatu, Sorel misli da nije u duhu marksizma
stvarati nove partije koje m oraju poprim iti sve graanske karakteristike,
nego je zadatak marksista da angairaju radniku klasu na jedan put na
kojem ona nalazi sredstva, organizirajui se za tu borbu, koja jo j om ogu
uje da se oslobodi gospodara; uvjeriti je da se nipoto ne smije ugledati
u buroaziju. S druge strane, marksizam se ne bi smio pobrkali s politi
kim partijam a, kako god one bile revolucionarne, jer su one primorane
da funkcioniraju kao buroaske partije, m odificirajui svoje dranje pre
ma potrebam a koje nameu okolnosti oko izbora i pravei, ako ustreba,
kom prom ise s drugim grupama koje imaju analognu izbornu klijentelu,
dok on ostaje izm jenljivo vezan za shvaanje apsolutne revolucije.91
N a jreljefn ije je ovo stajalite sindikalistikog poketa prema politikim
partijam a izrazio R. M ichels u svojoj poznatoj knjizi o sociologiji partije,
kada konstatira da bi socioloki temeljni zakon, kojemu su politike par
tije bezuvjetno podvrgnute, m ogao glasiti da je organizacija majka vlada
vine izabranih nad biraima. Stvaranje oligarhija u krilu razliitih obli
ka dem okracije jc organsko, dakle tendencija kojoj svaka organizacija,
takoer i socijalistika, pa ak i libertarna, nuno podlijee (...) Tako sva
ka partijska organizacija predstavlja jednu monu oligarhiju koja poiva
na dem okratskim osnovama. Posvuda birai i izabrani. Ali i posvuda
m o izabranog vodstva nad izbornom masom. Oligarhijska struktura iz
gradnje prekriva dem okratsku osn ovu .94 Ovo je bilo pisano nekoliko go
dina prije revolucionarnih prevrata u Rusiji, a cjelokupna koncepcija re
volucionarnog sindikalizm a je prilino djelovala na neke dijelove radni
ke klase i inteligencije u njihovu odnosu prema politikoj borbi, inteli
genciji u pokretu, parlam entarizm u u politikim , dravnim oblicima no
ve socijalistike vlasti.
Kada su se na jedn oj od internacionalnih konferencija sindikalista,
odranoj u Parizu 3. aprila 1907, sastali predstavnici revolucionarnog
sindikalizm a, medu kojim a su bili i najpoznatije tadanje linosti tog po
kreta (H ubert Lagardelle, V ictor Griffuels, Arturo Labriola, Robert Mi[92] C. Sorel, Avenir socialiste de syndicat. u djelu Materiaux d'une theorie du proletariat. Pans,
1919, str. 133.
[93] G. Sorel, La Decomposition du Marxisme. Paris, 1908, str. 56-57.
[94] R. Michels. Soziologie des Parteiwesens. Stuttgart, 1970, str. 370-377.

Sindikalistiki koncept samoupravljanja

77

chels, Boris Krievski) iz broure u kojoj su bili publicirani njihovi refe


rati, vidi se da su im stavovi identini sa Sorelovim. Hubert Lagardelle je
u toj brouri pisao: Ako je klasna borba sav socijalizam, moe se rei da
jc sav socijalizam sadran u sindikalizmu, jer izvan sindikalizma nema
klasne borbe.95 Isto tako je poznati talijanski sindikalist Arturo Labriola
pisao d aje partija bitno politiki aparat i sasvim neto drugo nego klasa;
da razvoj socijalizma ide drugim putem, a ne parlamentarnim i demo
kratskim i da je u tim stavovima zapravo sadran sav sindikalizam. La
briola je poslije u svojoj knjizi o Marxu tvrdio takoer, kao i Sorcl, da su
socijalistike partije izdale marksizam, da su se izdigle iznad klase umje
sto da budu njoj subordinirane. Labriola je ve tada na poetku dvades
etih godina, otro upozoravao da osnovna preokupacija socijalistikih
partija postaje drava umjesto ekonomika i da se socijalizam zamjenjuje
etatizmom. Zato se moe predvidjeti da e suprotnost izmeu radnika i
kapitalista biti nadomjetena suprotnou izmeu radnika i drave.
Klasna borba ne zadrava s tvornicom privatnog kapitalista; ona se na
stavlja izvan nje i vlada u cijeloj drutvenoj organizaciji, gdje proizvoai
nisu u isto vrijeme vlasnici i gospodari radionice.96
Bez obzira na to to su se ovim svojim shvaanjima udaljili od marksi
stikih koncepcija klasne borbe, jer marksizam nije negirao potrebu i po
litike organizacije, revolucionarni sindikalisti, u ovim shvaanjima pod
jaim utjecajem anarhista, jasnije su od marksista sagledavali opasnosti
od partijske birokracije i ostalih politikih formacija, u prvom redu dra
ve, u kasnijem razvoju socijalizma. Cijeli pokret jo od Pelloutiera i Sorela bio je otro antiintelektualistiki i antiparlamentarno nastrojen, a cje
lokupnu viziju revolucionarne borbe radnike klase saimao je u koncep
tu borbe svoje osnovne i masovne radnike organizacije sindikata.
Zato Sorel i ostali pripadnici ovog pokreta apeliraju na proletarijat kao
klasu da se organizira u svojim revolucionarnim sindikatima i usmjeri
na revolucionarno nasilje kao osnovnu polugu revolucionarnog prevrata
ali i moralnu instanciju koja treba da dovede i do moralnog preporoda.
Proletersko nasilje moe ne samo osigurati buduu revoluciju nego iz
gleda da je ono jedino sredstvo kojim raspolau evropske nacije, otuplje
ne od humanitarizma, da ponovo zadobiju svoju nekadanju energiju.97
A osnovnim orujem tog revolucionarnog nasilja Sorel je smatrao gene
ralni trajk, koji je za njega mit u kojem se socijalizam sav sadrava.98
Generalnim trajkom radnika klasa ne samo da rui stari buroaski po
redak nego i svaki drugi koji bi bio uspostavljen na politikim osnovama,
radikalno negirajui svaku dravu kao vladavinu manjine nad veinom.
Revolucionarni sindikalisti nisu prihvaali ideju da je historijska misija
proletarijata da uspostavlja novu dravu, novu formu ugnjetavanja. N o
va kola, pisao je Sorel misli sasvim drugaije; ona ne moe prihvatiti
ideju da proletarijat ima historijsku misiju da imitira buroaziju; ona ne
smatra da jedna revolucija, makar kako izvanredna kao ona koja bi uni-

[95] H Lagardelle. Syndicalisme el socialisme, Paris, 1908, sir. 3.


[96] Anuro Labriola. Ka rt Marx, L ' Economisle, U socialistc, Paris. 1923, sir. 260.
[97] G Sorel. Reflexions sur la violence, Paris. 1908, sir. 49.
[98] G. Sorel. ibid., sir. 96.

Samoupravljanje kao permanentna revolucija

78

stila kapitalizam, m oe da se provodi za jedan minimalan i sumnjiv re


zultat, za prom jenu gospodara, za satisfakciju ideologa, politiara i spekulanata, svih onih koji oboavaju i iskoritavaju dravu.99
Ove revolucionarno-sindikalistike ideje, koje su priprem ale radniku
klasu kao klasu, protiv njihovih partija i parlamenata, na direktne klasne
okraje i sam oupravno organiziranje klase u svojim strukovnim sindika
tima nakon revolucije, im ale su prilinog odjeka u romanskim i anglo
saksonskim zemljama. U SAD je pod njihovim utjecajem bio D. De Leon i
svojim je industrijskim ju n ion izm om djelovao na organizaciju i akciju
revolucionarnih sindikata IW W , koji su proli mnoga teka iskuenja
brutalnih protuakcija organiziranog kapitala.100
M eutim , najsnaniju organizaciju revolucionarnih sindikata stvorili
su panjolci 1910. godine. N jihova Confederation Nacional del Trabajo
(C N T ) s vodam a Salvadorom Seguiom i Angelom Pestahom postaje naj
jai anarhosindikalistiki pokret uope. Kako ve na poetku prvog
svjetskog rata slabi i raspada se pokret revolucionarnih sindikata, pri e
mu dio rukovodstva (S orel, Berth) zanosno pozdravlja oktobarsku revo
luciju i Lenjina, a drugi dio se kasnije pridruuje ak faizmu (Lagardelle, M ichels), panjolski anarhosindikalisti u svojoj organizaciji na Dru
gom kongresu u decem bru 1919. odluuju da pristupe III internacionali.
Kao delegat na Drugom kongresu Internacionale Angel Pestana je, na
kon povratka u panjolsku, gdje je odm ah bio zatvoren, napisao za tam
novanja svoja razmatranja o III internacionali, objavljena u Barceloni
1922. Iz ovih razmiljanja i analize ruske revolucije, kao i naela i djelat
nosti nove Internacionale, najbolje se vidi suprotnost tadanjeg sagleda
vanja revolucionarnih procesa izmeu ruskih i ostalih revolucionarnih
m arksista i anarhosindikalista. Pestana ne eli pojednostaviti problem
ruske revolucije i optuili boljevike, dakle jednu odreenu politiku par
tiju, za izdaju revolucije, kao to su to uradili mnogi drugi anarhisti ili
anarhosindikalisti. On smatra da su se ti procesi odvijali prema jednoj
unutranjoj nunosti, im na elo revolucije dolazi bilo koja politika
partija i organizacija. Po njegovom sudu, ruska revolucija koju on ap
straktno odvaja od boljevike partije i promatra je kao gibanje i revolu
cionarno djelo klase i masa proklam irala je i ostvarila socijaliziranje
proizvodnih snaga i zemlje. Ali im jc narod prepustio Komunistikoj
partiji da uzme stvari u svoje ruke, da sreuje i normalizira privredni
ivot i ostale drutvene odnose, socijalizacija je ustupila mjesto naciona
lizaciji. R evolu cija jc socijalizirala, a partija n a cionalizirala.'01 Upravo
zbog toga, po njegovom miljenju, u Rusiji nema nikakvog komunizma,
jer postoji sam o jedan gospodar, a to je drava, i milijuni najamnih rad
nika od najkvalificiranijih do istaa ulica. Budui da je Trea intcrna[99] G. Sorel, ibid.. sir. 158- 159.
[100| De Leon. meutim, kao i oslalc prislalice industrijskog unionizma. nije odbacivao i poli
tiku borbu u predrevolucionarnoj fazi. Kada bi jednom radnici na izborima dali politiku vlast
Socijalistikoj partiji, industrijski unionisti bi osvojili ekonomsku vlast u tvornicama. Cim bi re
volucionarni sindikati preuzeli upravljanje tvornicama, prestala bi funkcija politike vlasti raspuStanjem cjelokupnog politikog sistema.
[101] A. Pestana. Betrachtungen und Urteile iiber die D rine Internationale. Der Anarchismus. 01ten und Freiburg im Breisgau. 1972, str. 361.

Sindikalistiki koncept samoupravljanja

79

cionala samo produena ruka ruske Komunistike partije, lako je razum


jeti da ona ne moe biti duh rcvolucuje. Ali takvo djelovanje ruskih kom
unista ne moe se smatrati nikakvom izdajom ili prcvarom radnike
klase, kao to bi neki itaoci mogli pomisliti, navodi Peslana. Ovdje se ne
radi ni o emu drugome nego o dvije, o svojim polaznim momentima
antagonistike koncepcije, koje sc nikad nisu slagale i, sto je vanije, ni
kad se i nee sloiti. Na jednoj strani je shvaanje o ovjeku kao apsolut
nom gospodaru samoga sebe, a na drugoj, shvaanje o dravi kao apso
lutnom gospodaru ovjeka, koja vlada ovjekom od roenja do sm rti.102
Pestaha posebno dalje naglaava da on govori o polaznim momentima,
jer govori o dravi kakvu je proizvela revolucija u Rusiji, iako svi marksi
stiki teoretiari, od Lenjina pa dalje, tvrde da ele ovladati dravom sa
mo zato da bi je unitili.
Kada je Pestaha tako radikalno razgraniio bitne koncepte svoga anarhosindikalistikog pokreta i ruskog i ostalog komunistikog, jo jedan
put naglaava da je sve ono to se zbilo u Rusiji samo konzekvencija
principa komunistike partije. On ipak misli da sc ne bi trebalo otcjcpljivati od Tree internacionale, ali da se u njoj moraju ponaali prema svo
jim komunistikim principima. Jer Pestaha pie da svoj pokret smatra
komunistikim i da su oni dapae jo i bolji komunisti od onih u
Moskvi.103 Pestaha smatra da ne treba odstupati od principa koje su do
nijeli jo na svom Drugom kongresu CNT u madridskom Teatru de la Comedia u decembru 1919. godine i da moraju i u Treoj internacionali za
drali svoje slobodarske komunistike ideje i principe. A jedan od lih
principa je federalizam. Confederacion je po svojoj sutini lederalistika. Ako jednog dana prestane da bude federalistika, tada je to isto to i
njezin kraj.104
Kada je u Moskvi bila osnovana Crvena sindikalna internacionala
(jula 1921) boljevici su namjeravali u njoj okupiti sve sindikalne pokre
te, pa i anarhosindikalistike. Meutim, bez obzira na pisanje i miljenje
Pestahe, CNT je na svom kongresu u Zaragosi juna 1922. godine zaklju
io da istupi iz Internacionale, a postepeno su do kraja te godine i veina
sindikalistikih pokreta napustili Crvenu sindikalnu intcrnacionalu,
slaui se s ocjenom ruskih anarhista da je ruska Komunistika partija
svojom diktaturom i etatizmom izdala revoluciju. Ove sindikalislike
organizacije su organizirale svoj kongres revolucionarnih sindikalista u
Berlinu (decembra 1922) i osnovali sindikalistiku Internacionalnu rad
niku asocijaciju kojoj je na elu stajao Rudolf Rocker.105 Meutim,
usponom faizma, graanskim ratom u panjolskoj i djelovanjem III in
ternacionale, ova anarhosindikalistika internacionala je do kraja trides
etih godina sve vie gubila na svojoj vanosti i utjecaju.

(1021 A. Peslana. ibid.. sir. 366.


[103] Vidi isto djelo sir. 368-369.
[104] A. Peslana. ibid.. sir. 369-370.
[105] Ovoj novoj inicrnacionali pripadali su anarhistiki sindikati iz panjolske i Italije (svaki
m 000 lanova)' Argentine (200.000). Portugala (150.000). Njemake (120.000), Francuske
(100.000) kao i manje organizacije iz Danske, Nizozemske. Meksika. vedske i dr. (Podaci iz djela
Dcr Anarchismus. str. 45).

Samoupravljanje kao permanentna revolucija

80

U ovom panjolskom revolucionarno-sindikalistikom pokretu bio je


naroito izraen anarhistiki koncept slobode linosti i neovisnosti o bi
lo kakvim politikim institucijama, s jakim naglaskom na samoorganizaciji drutva bez privatnog vlasnitva, klasa i drave. Tako je CNT u svom
modelu socijalizm a za panjolsku, pod utjecajem svojih glavnih teoreti
ara A. Pestane i Diega Abada de Santillana na svom kongresu u Zaragosi maja 1936. godine ustvrdila u svom program skom dokumentu: Kada
je nasilna faza revolucije zavrena, objavljuje se kao dokinuto: privatno
vlasnitvo, drava, autoritativni princip, a tim e i klase koje dijele ljude
na izrabljivae i izrabljivane, podjarm ljivae i podjarmljivane. Poto je
bogatstvo socijalizirano, sada ve slobodne organizacije proletarijata
preuzet e direktno upravljanje proizvodnjom i potronjom. Kada u sva
kom m jestu bude osnovana slobodarska komuna, mi em o staviti u po
gon novi socijalni mehanizam. . . 106 Ovu direktnu, proizvodnu demokra
ciju, osnovanu na slobodnom individuumu i radnikim savjetima u tvor
nicama i na selu om oguuje proletarijat organiziran u svojim klasnim
sindikatima. panjolski anarhisti i anarhosindikalisti pokuali su sve
svoje ideje i provesti u nekim krajevim a odmah na poetku graanskog
rata. K oliko su te m jere kao i netrpeljivi, a esto i neprijateljski odnosi iz
meu anarhista i komunista utjecali na tok i ishod graanskog rata, mo
da jo uvijek nije s dovoljn om znanstvenom objektivnou proueno i
objanjeno.
Revolucionarni sindikalisti ipak su, za razliku od radikalnih anarhista,
uspjeli da dvadesetih i tridesetih godina stvore znaajnije sindikalne po
krete i utjeu na radniku klasu da sagleda svoj historijski interes koji se
ne m oe sastojati samo u inicijativi politikih organizacija niti u uspos
tavljanju novih etatistikih levijatana. Samoupravljanje je bilo okosnica
njihovih ideja o buduem drutvu tem eljenom na drutvenom vlasnitvu
i radnikim savjetim a u proizvodnji. Odluno naglaavajui klasu i sam oorganizaciju klase u sindikatima s bazom u tvornikim savjetima ili
slinim organizacijam a, uz oslonac na revolucionarno djelovanje gene
ralnog trajka, stvorili su vanu protuteu i korekciju etatistiki nastro
jenom kom unistikom pokretu, naroito tridesetih godina kada je ve
bio pod dom inantnim utjecajem staljinistikog perioda Tree internacionale. M eutim , svojim antipartijskim sindikalizm om (H. Dubieff), od
bacivanjem svake druge organizacije kao revolucionarne osim sindikata,
kao i svojim an tiinlelekiualizm om , ovaj pokret ipak nije uspio premosti
li ove suene idejne horizonte, u jednom vremenu koje, s obzirom na
razvijenost radnike klase i ostalih najamnih slojeva stanovnitva, jo
uvijek pretpostavlja nu.nosl i n ezam jen jivost politikih organizacija. Ali
te organizacije, ako su stvarno socijalistike i komunistike, ne mogu sa
mo u svojoj vladavini sagledavali bitnu historijsku perspektivu revolu
cionarnog preobraaja koji se ne moe svesti ni na kakve supstitucije sa
moupravljanja radnike klase i radnih ljudi u cjelini.

[106] Confederation nacional del trabajo, Ein M odeli fiir Spanien, Der Anarchismus. sit.
381 -382.

etvrto poglavlje

Samoupra vijanje
kao sistem
radnikih savjeta

1.

A n a rh o k o m u n izam

Za razliku od revolucionarnih sindikalista, anarhokomunizam je integralni dio izvornog anarhistikog pokreta kome je uvijek bila sirana ne
samo politika partija nego bilo kakva organizacija, to su svi anarhisti
uvijek smatrali najveom prijetnjom slobodi individuuma i dostojanstvu
linosti, tih ugaonih kamenova anarhistikog koncepta drutva i borbe
za nove socijalne odnose. Upravo zbog toga, osim u svojoj sindikalistikoj varijanti koja je ipak ukljuivala i neke marksistike stavove, anarhi
sti nikad nisu uspjeli organizirati masovniji drutveni pokret, nego su
kao pojedinci i grupe uvijek stajali u borbenim linijama u raznim revolu
cionarnim situacijama, ustrajno branei individualna prava, slobodu i
samoinicijativu, ali esto i ponajvie pretvarajui se, kako su i neki najvideniji anarhisti poslije konstatirali, u pomone trupe njima neprija
teljskih partija.
Ova varijanta anarhizma nastaje rascjepom u anarhistikom pokretu
na kongresu Jura-federacije u La Chaux-de-Fondsu 1880. godine kada
pod utjecajem koncepcija Carla Cafiera, Errica Malateste, Eliseea Reclusa i Petra Kropotkina veina na tom kongresu odbacuje kolektivistike
nazore izraene u spisu Schwitzguebela i prihvaa nove poglede na anarhistiko drutveno ureenje anarhokomunizam. Ova struja anarhizma
vrsto je povezivala osnovnu ideju anarhizma slobodu, i komunizma
jednakost, te se komunizam ak interpretirao i kao majka anarhije.
Ili, kako je jo uvijek nepoznati autor u asopisu La Revolte 1890. pi
sao: Cini mi se da anarhija bez komunizma nema nikakvog opravdanja
za svoju egzistenciju. Jer kao to je anarhija negacija vlasti, tako je ko
munizam negacija vlasnitva ... Komunizam u svom potpunom znaenju
nema drugi cilj nego jednakost kroz slobodu. Zato nije razumljivo zato
se anarhisti nekaju da to priznaju. Meni se ini da je komunizam majka
anarhije, koja bez njega ne bi bila nita drugo nego prazna teorija, kojoj
se s pravom moe pretpostaviti kolektivizam.107
(107] Kommunismus Mutter der Anarchie, nepoznati aulor; u Der Anarchismus, sir. 233-234
Pod kolektivizmom autor ovdje misli na autoritarni komunizam tj. na onaj komunizam koji j(

Samoupravljanje kao permanentna revolucija

82

Glavni teoretiar kom unistikog anarhizma postao je Petar K ropot


kin, u svakom pogledu impozantna linost. Plem ikog porijekla, poznati
geograf u znanstvenim krugovima, vei dio ivota posveuje uza sva
proganjanja borbi za osloboenje radnog ovjeka. Zivi veim dijelom u
em igraciji, pa se tek u revolucionarnim danima 1917. godine vraa u Ru
siju, gdje 1921. umire, pribliivi se osamdesetoj godini ivota.
Intenzivno se bavei i problem im a odnosa u prirodi i drutvu, socijal
nim i etikim pitanjima, K ropotkin je svoj anarhokomunizam osnivao na
originalnom shvaanju drutvenog i prirodnog razvitka, suprotstavljaju
i se D arw inovoj koncepciji borbe za opstanak. Kropotkin je bio uvjeren
da je osnovni zakon p rirodn og i drutvenog razvitka zakon o uzajamnoj
p om oi, prem a tom e neka vrsta solidarnosti koja se naroito u drutve
nom razvoju izraava na svakom koraku. S likovito govorei, pisao je u
svojoj E tic i o vd je im am o opi svjetski zakon organskog razvoja; zato su
osjeaji uzajamne pom oi, pravednosti i udorednosti duboko ukorije
njeni u ljudima svom snagom priroenog nagona.108 Iz toga je Kropot
kin izvodio zakljuke da su porivi za ravnopravnou i pravednou na
stali u prirodnom razvoju i ujedno postali osnovna pravila i kriteriji
vrednovanja ljudskih radnji, jednom rijei one kategorije koje jedine i
zasluuju im e moral. Drutvo osnovano na ovim principima moe se po
stii samo ako se ono tem elji na dokidanju privatnog vlasnitva, dakle na
drutvenom vlasnitvu sredstava za proizvodnju i na organizaciji komu
na kao proizvodnih i potroakih organizacija. Svako drutvo, koje je
raskinulo s privatnim vlasnitvom , bit e po naem miljenju prisiljeno
da se organizira u anarhistiko-kom unistikom obliku. Anarhija vodi ko
munizmu, a komunizam anarhiji; jedn o kao i drugo samo je izraz ten
dencije koja prevladava u m odernim drutvima: tenje za jednako u .108
Ove ideje kom unistikog anarhizma, koje bism o mogli nazvati idejama
o organizaciji drutva kao asocijacije slobodnih proizvoaa na princi
pu federalizm a komuna, uglavnom se poklapaju i s idejama tzv. kolektivistikog anarhizma to su ih zastupali M. Bakunjin, Cesar de Paepe i Adhem ar Schwitzguebcl. N jih ove razlike zapoinju u pitanjima raspodjele.
Dok su kolcktivisti jo uvijek zastupali tezu da proizvodim a rada treba
da slobodno raspolau pojedini radni kolektivi te ih slobodno raspodje
ljuju prema uinku, anarhokom unisti su smatrali da takvo obrauna
vanje razmjenske vrijednosti opet vodi do autoriteta koji e se nametnu
ti radnim kolektivim a i slobodnom pojedincu. Kropotkin je u svom djelu
napisao da se ne slae s m iljenjem kolektivista da je naknada prema
broju izvrenih radnih sati, to ih svaki postie kod proizvodnje svih do
bara, ideal ili ak samo jedan korak u pravcu prema tom idealu. Ne eli
mo ovdje o lom e raspravljati da li se u dananjem drutvu razmjenska

zastupao politiku borbu, formiranje politikih partija i priznavao dravu kao diktaturu proleta
rijata u prijelaznom periodu.
[1081 P. Kropotkin, Ethik, Berlin, 1923. str. 28.
[109] P. Kropotkin, Die anarhistisch-komunistische Gesellschaft. Der Anarchismus, str. 235. Ovo
jc zapravo jedno od glavnih programskih Kropolkinovih djela koje je izalo pod naslovom La
conquete du pains, s predgovorom E. Reclusa u Parizu, 1892. godine.

Samoupravljanje kao sistem ta om cktn savjeta

83

vrijednost roba zaista mjeri po mnoini rada sadranoj u njima, to su


tvrdili Smith i Ricardo a sto je Marx od njih preuzeo; dovoljno jc ustvrdi
li, s ogradom da se kasnije ponovo navratimo na to, da nam kolektivistiki ideal izgleda neizvediv u jednom drutvu, koje sredstva za proiz
vodnju smatra zajednikim nasljedstvom sviju. Ako se ovaj princip po
stavi kao osnova jednom drutvenom poretku, onda emo biti prisiljeni
da istovremeno napustimo i cijeli sistem najam nine."0
Kropotkin potkrepljuje svoje komunistike i anarhistike poglede iz
nosei mnoge primjere ljudske solidarnosti, uzajamne pomoi, rtvova
nja itd. u tadanjim i prolim drutvenim sistemima koji su bili osnovani
na privatnom vlasnitvu, meusobnoj borbi i nasilnim aktima. Iz loga
zakljuuje da je tendencija prema komunizmu imanentna i dananjim
drutvima i d a je upravo ta karakteristika ovjekovog ponaanja i odno
sa i sauvala ovjeka od propasti. A taj novi komunizam anarhistike
provenijencije mora se temeljiti na potpunoj slobodi pojedinca, drutve
nom vlasnitvu i drutvenoj raspodjeli prema formuli Louisa Blanca:
svaki prema svojim sposobnostima, svakome prema njegovim potreba
ma. Na komunizam, pisao je Kropotkin, nije komunizam falansterija niti autoritarnih njemakih teoretiara. On jc anarhistiki komuni
zam, komunizam bez vlasti komunizam slobodnih ljudi. On je spoj
obaju ciljeva koje ovjeanstvo oduvijek slijedi: ekonomske slobode i po
litike slobode.1" A to se moe postii, kao to je veina anarhista i mis
lila, samo u slobodnoj federaciji grupa, komuna, dakle, u jednoj novoj
organizaciji koja e odgovarati i novoj ekonomskoj fazi razvoja drut
va ."2
Vidimo da se ove koncepcije slau u velikoj mjeri s marksistikim kon
cepcijama druge faze komunistikog drutva, to se i u marksizmu danas
naziva komunizmom. Marx je to veoma reljefno izrazio u svojoj kritici
Gothskogprograma i u tim pitanjima nema veih razlika izmeu anarhokomunistikih i komunistikih shvaanja drutva koje je ve prevladalo
klase, privatno vlasnitvo na sredstvima za proizvodnju, a zatim i politi
ku nadgradnju u obliku drave, razliitih partija, vojske itd. Samo, bitna
je razlika medu tim pokretima to anarhisti i komunistike i kolektivistike provenijencije apstraktno, idealistiki preskau cijelu fazu prije
laznog perioda, danas nazvanu socijalizmom. A ta je faza veoma kom
pleksna, protivrjena, teka i sudbonosna za sve progresivne socijalisti
ke ili komunistike pokrete, jer je ona, barem dosad, jo nuno odredena
i politikim institucijama, dravom, i politikim partijama, hijerarhija
ma i birokracijom, robnom proizvodnjom i tritem, a da ne govorimo o
suprotstavljenom, razvijenom kapitalizmu, na drugoj strani. Svi konkret
ni historijski problemi ne mogu se rjeavati jednostavno preskoivi cije
lu ovu fazu i suprotstavljajui svim lim borbama i zaista tekim i esto
nepredvidljivim problemima jednu idealnu sliku slobodnog i pravednog
komunistikog drutva, koju nitko od socijalista i komunista kao daleki
ideal ne odbacuje.
[110] P. Kropotkin,
ce anarhizma.

ibid., str. 236-237. Ovdje se pod

[U li P. Kropotkin,

ibid.. str. 241.

koleklivistima misli na Bakunjinovc pristali

[112] Vidi isto djelo str. 244 - 246.

Samoupravljanje kao permanentna revolucija

84

Tragedija, m oem o upravo tako rei, anarhizma razliitih varijanti jest


upravo u tom nerealnom sagledavanju historijskih mogunosti naeg
vremena. T o se upravo zbilo i u Rusiji koja je na historijsko poprite ak
izbacila i jedan oruani anarhistiki pokret. Anarhokomunistike ideje
Petra K ropotkina, kao i anarhosindikalistike, imale su prilinog odjeka
u Rusiji. K ropotkin se juna mjeseca 1917. godine vratio u svoju dom ovi
nu, gdje ga je sveano doekao predsjednik privrem ene vlade Kerenski.
Kropotkin se tom prilikom , krivo procjenjujui situaciju, zalae za nasta
vak rata protiv sila Osovine, to ga privrem eno otuuje od ruskih anarhi
sta. M eutim , ponovo se neto kasnije zbliuju kada Kropotkin kritizira
centralistike dravne m jere b o ljevik a ."3
Drugi znaajni predstavnik ruskog anarhokomunizma je Pjotr Arinov, uz Volina najpoznatija linost ovog pokreta. Arinov je za razliku
od m nogih drugih anarhista nastojao i sam okriliki ocijeniti razloge
neuspjeha anarhisliog pokreta. K ao i ostali anarhisti, i on je za taj neu
spjeh krivio etatistiki pritisak boljevika i izdaju boljevika u okviru
radnike klase, koji su iskoristili tenje trudbenika za socijalnom revolu
cijom da bi izgradili boljeviku d r a v u ."4 Ali je ujedno kritizirao vlasti
ti pokret to nije imao odreenog praktikog program a za razdoblje ne
posredno nakon revolucije, zatim zbog sektatva, zatvorenosti anarhi
stikih grupa, a osuivao je i zbrkanost anarhistikih ideja i organiza
cioni kaos u redovim a a n a rh is ta ."5
Postavljajui pitanje: koji su zadaci p rvog dana socijalne revolucije,
Arinov odgovara: organiziranje proizvodnje i potronje na bazi nezavis
nosti i samoupravljanja trudbenika. Ciljevi proletarijata jesu pobjeda
slobode, socijalna nezavisnost i zadovoljavanje potreba svih, i radi toga
m oraju sredstva za proizvodnju i rezultati proizvodnje pripadati svima, a
ne pojedincim a ili grupama. To, dakle, nee biti niti dravni kapitalizam
ali niti organizacija proizvodnje na kooperativnoj osnovi, pri emu male
grupe proizvoaa eksploatiraju neko poduzee zadovoljavajui svoje
vlastite ograniene interese. Arinov je, kako vidim o, bio protivnik i
dravnog upravljanja proizvodnjom , to bism o danas nazvali etatisti
kim ili dravnim socijalizm om , koji je po svojoj ekonomskoj strukturi i
funkcioniranju gotovo identian s dravnim kapitalizmom, kao i protiv
tzv. grupnog vlasnitva, to se kao ideja m oe nai kod nekih anarhista
prudonovske provenijencije. Nasuprot tome, sistem proizvodnje bit e
fed eracije proizvoaa ili sovjeti udruenih proizvoaa, koji e okup
ljati veinu ako ne i sve radnike za vrijem e revolucionarnog perioda, a
one e upravljati proizvodnjom prema odlukama koje su na zajedni
kim skuptinama, konferencijam a ili kongresima donijeli ra d n ic i."6

[113] Kropotkin je 1919. godine imao i jedan dui razgovor s Lenjinom o svim tim pitanjima. Um
ro je 1921. godine.
[114] Pjotr Arinov, K onstruktivni prob lem i socijalne revolucije. Samoupravljanje i radniki p o
kret I. Beograd, 1972, str. 485.
[115] P. Arinov, Die Machno-Bewegung und der Anarchismus, Der Anarchismus. str. 351. U
ovom spisu Arinov kritizira npr. i ponaanje anarhista u praktinoj djelatnosti, napominjui da
onda kada se moraju utvrdili prava i dunosti pojedinca u takvim momentima, anarhisti se na
osnovi svoje teorije o slobodi linosti suprotstavljaju svakoj organizaciji i bjee od svake odgo
vornosti. (ibid.. str. 352)

Samoupravljanje kao sistem radnikih savjeta

85

Iste ove misli veoma je slikovito izrazio u anarhokomunistikom duhu


dvije godine kasnije Valevski, kada je pisao da oni, anarhisti-komunisli,
smatraju da se ekonomska i politika emancipacija trudbenika moe ost
variti samo njihovom vlastitom autonomnom akcijom, bez ikakve vlade
u toku socijalistike izgradnje. To se moe ostvarili, prema Valcvskom,
samo federalislikim ujedinjavanjem njihovih proizvodnih i potroakih
organizacija. Tvornice, zavodi, rudnici, obradive povrine, ukratko sva
drutvena bogatstva, treba da predu iz svojine kapitala i drave u ruke
radnih masa. To se nee realizirati nacionalizacijom sredstava za proiz
vodnju, to jest birokratskim upravljanjem; ve njihovim podrutvljavanjem, to jest prenoenjem inicijative centra na mjesnu i opu federaciju
tvornikih i zavodskih komiteta, koja e djelovali u vrstoj suradnji s
mjesnom i opom federacijom potroakih kooperativa. Samo jc na taj
nain mogue ukinuti privatnu svojinu i dravu, onemoguili eksploata
ciju ovjeka od ovjeka i utoliko prije vlast ovjeka nad drugim ovje
kom.
Drava, nastavlja Valevski, tvorac nejednakosti i privilegija, ustupit
e svoje mjesto federaciji slobodnih komuna, a svaka od njih predstav
ljat e lokalni savez proizvoaa, kooperanala-poiroaa, trudbenika za
poslenih u saobraaju, kulturnih radnika i drugih utilitarnih organizama
drutva. Jedini organizacioni princip trudbenika prije i poslije socijalne
revolucije poiva na federalizmu, to jest na udruivanju razliitih organi
zacija na osnovi slobodnog sporazuma. To e biti jedini nain da se
izbjegne opasnost stvaranja birokratskog aparata, neminovnog pri iz
gradnji centralizma, koji monopolizira pobjede revolucije i tako jc njezi
na najvea prijetnja. Treba svugdje stvarati tvornike, zavodske i seoske
komitete, iji e zadatak biti da upravljaju proizvodnjom u poljoprivred
nim i industrijskim poduzeima.
Savezi proizvoaa mjesni, oblasni, nacionalni i internacionalni
stvorit e vrst sistem proizvodnje, koji su sami trudbenici izgradili
odozdo navie. Mi inzistiramo na tvornikim i zavodskim komitetima,
jer oni nastaju kao neposredni izraz volje samih trudbenika, a istovreme
no se nalaze pod njihovom kontrolom. Sastavljen od radnika odreene
tvornice, mijenjajui po principu rotacije to ee svoj sastav, tvorniki
ili zavodski komitet moe bolje od ma koga drugog ocijeniti stvarne po
trebe trudbenika, otvarajui pri tom iroko polje rada svakom trudbeni
ku. Sadanje sindikate zamijenit e federacije tvornikih i zavodskih ko
miteta, iji e zadatak biti da organiziraju proizvodnju."7
Svi su anarhokomunisti, kao i ostali anarhisti, smatrali da radi realiza
cije slobodne samoinicijative radnike klase, radnikog i seljakog sa
ti 16] P. Arinov, Konstruktivni problemi socijalne revolucije, ibid., str. 484.
[117] Valevski. Put socijalne revolucije (1925), Samoupravljanje i radniki pokret I, sir. 489 - 490.
Na kraju svoga lanka Valevski jo jedanput upozorava na ovaj temeljni problem: Sovjeti i tvor
niki i zavodski komiteti, koje su stvorili sami radnici, bili su upravo takve strukture Sto su obra
zovane u ruskoj revoluciji; u poetku su ih boljevici, htjeli ili ne htjeli, prihvatili, a zatim su ih is
koristili za svoje politike ciljeve. Sve spomenute organizacije, vrsto objedinjene na teritorijal
nom principu, obrazovat e mjesnu anarhistiku komunu; pored toga, svaka organizacija, s obzi
rom na svoj sastav, moi e da se objedini s organizacijama slinog lipa. teritorijalnim i eksteri
torijalnim, u skladu sa svojim potrebama. Komune e sc objedinjavali u okviru nacije i, koliko to
mogunosti doputaju, u meunarodnim okvirima. (Ibid.. str. 490.)

Samoupravljanje kao permanentna revolucija

86

moupravljanja preko tvornikih, zavodskih i seoskih komiteta, treba nei


zostavno sruiti svaku dravu i sve politike organizacije. Te su instituci
je bile za njih glavni krivci to radnika klasa nije uspjela realizirati
svoje autonom ne sam oupravne organizacije. Prema tome, nije dovoljno
oboriti samo staru dravnu vlast nego i ne dozvoliti da se nova razvije i
osnai. Tu su, greku, po miljenju Arinova, uinili ruski radnici kada
nakon obaranja buroaske vlasti i prelaska industrije u njihove ruke na
poetku oktobarske revolucije nisu organizirali proizvodnju na osnovi
sam oupravljanja nego su dopustili da se uvrsti nova vlast, koja je, kad
se jedn om solidno ustoliila, u svojim rukama koncenrirala cjelokupnu
privredu zem lje i ukinula oblike sam ostalnog upravljanja proizvod
n jo m ." 8
Isto tako, Arinov i Valevski, kao i ostali anarhokomunisti, zamiljali
su da e sovjeti proizvodnje i potronje neposredno biti povezani i tako
osiguravati redovnu i racionalnu raspodjelu. Proizvodi kojih ima u izobi
lju dijelit e se bez ogranienja, a ostali u jednakoj koliini svima. Oni su
bili i protiv stvaranja stalne arm ije, smatrajui je velikom opasnou za
revoluciju i pledirajui za neku vrstu narodne m ilicije, obrambenu or
ganizaciju sastavljenu od dobrovoljaca, a ne za stalni centralizirani vojni
aparat.
Dio ruskih vienijih anarhista (Arinov, Volin, ernjakov, Mranij i
dr.) pridruili su se i prvoj vojnoj form aciji koju su bili organizirali i vo
dili anarhisti s N estorom Mahnom na elu. Locirana u Ukrajini sa cen
trom u Guljaj Polju, Mahnova se arm ija, koja je izgleda u nekim periodi
ma graanskog rata narasla i na nekoliko desetaka hiljada boraca, uglav
nom seljakala, borila i protiv kontrarevolucionarne bijele garde, kao i
protiv boljevika, iako je povrem eno s njima sklapano i prim irje da bi se
borila protiv buroaske intervencije. U oktobru 1919. Revolucionarni
vojni savjet je objavio Prog ra m koji, naravno, ve i zbog cjelokupne si
tuacije nije m ogao biti realiziran. Program je ponavljao osnovne teze i
gledanja anarhista na proces ruske revolucije, smatrajui da samo trea
revolu cija, nakon februarske i oktobarske, moe rijeiti problem e zem
lje. A to je znailo dokidanje svake politike vlasti, ostvarivanje potpunog
samoupravljanja radnika i seljaka preko sovjeta, bez politikih partija
to je kako znam o bila i osnovna deviza ustanika u Krontadtu, nadalje
stvaranje federacije komuna i direktna razmjena dobara izmeu grada i
sela.
Nakon poraza kontrarevolucije boljevike arm ije su prisilile
Mahnoa da se povue i sa jednim dijelom svojih istomiljenika napusti
teritorij Rusije. Tom epizodom i zavrava snaniji anarhistiki pokret u
Rusiji.
Medu poznatijim marksistima koji su imali vidnijeg uea u njema
koj revoluciji i u svim idejnim rasprama loga vremena, treba spomenuti
Otta Riihlea koji je ve na poetku dvadesetih godina doao na pozicije
veom a sline anarhokom unislikim . Pripadnik njemake SPD, kao lan
[1 18] P. Arinov, Konstruktivni prob lem i socijalne revolucije, ibid.. sir. 486.
[119] Vidi podrobnije o ovim pitanjima u ve citiranom zborniku Der Anarchismus. a naroito u
djelima o lom pokretu P. Arinova. Geschichte der Machno-Bewegung. Berlin. 1923. i Volinc
(Pseud. za V. M. Ejhenbaum) La Revolu tion inconnue (1917 - 1921). Paris, 1947.

Samoupravljanje kao sistem radnikih savjeta

87

Reichstaga prvi je podrao Liebknechla kad se usprotivio da se odobre


ratni krediti. Aktivno je uestvovao s Liebknechlom, Mehringom, R. Lu
xemburg, Pieckom i Jogichesom u osnivanju Gruppe Internationale
koja se neto kasnije prozvala Spartakusgruppe i postala osnova budu
e komunistike partije Njemake (KPD). U novembarskoj revoluciji
Riihle aktivno uestvuje u formiranju prvih radnikih savjeta, predsjed
nik je revolucionarnog savjeta radnika i vojnika u Dresdenu, ali ubrzo
naputa taj poloaj smatrajui da revolucija dobiva sve vie buroaski
karakter.
Taj svoj radikalizam Riihle izraava i u daljem toku revolucije i par
tijske borbe. Ve 1920. u lanku o Revoluciji koja nije partijska stvar,
Riihle otro kritizira i novoosnovanu KP, smatrajui da sve tadanje par
tije pate od umiljenosti, jer revoluciju promatraju kao svoju partijsku
stvar. A revolucija je u prvom redu stvar i zadatak klase, te samo proleta
rijat moe revoluciju dovesti do pobjede. U to vrijeme potkraj 1919. i na
poetku 1920. godine Riihle jo prihvaa gledita i taktiku lijevih kom
unista, tzv. komunista savjeta (Ralekommunislen) Pannekoeka, Gortcra
i Schrodera koji su, nakon rascjepa u KPD na Drugom kongresu u Heidelbergu oktobra 1919. formirali novu Komunistiku radniku partiju
Njemake (KAPD). Ova se partija radikalno opredijelila za revolucionar
ne tvornike i politike radnike savjete, a protiv parlamentarizma i bor
be tradicionalnih sindikata.
Meutim, radikalizacija Riihleovih gledanja na pitanje proleterske re
volucije tekla je veoma brzo, tako da ve 1921. njegova miljenja u vezi s
problemom partije, drave, sindikata moemo okarakterizirali veoma
bliskim anarhokomunistikim. Za njega su sve partije nasljee predrevolucionarnog vremena, a njihovo graansko porijeklo najbolje se oituje u
njihovom centralizmu kao bitnom organizacionom principu. Ovaj partij
ski centralizam pasivizira mase, a i same vode dobivaju sve vie graan
ski mentalitet, postaju vie inovnici nego revolucionari i tako zakazuju
u momentu revolucije. Njegovi su krajnji zakljuci da nikakva partija ne
moe uspjeno voditi revoluciju, jer auloritarno-centralislike organiza
cije, partija i sindikati, u sluaju preuzimanja dravne vlasti unutra
njom nunou vode birokratizmu. Kako i moe drugaije biti! Partija
mora, ako se eli odrati na vlasti, odmah da zauzme sva vana mjesta s
pouzdanim ljudima. Ove u njenom smislu povjerljive, tj. u njenom smislu
revolucionarne ljude uzima ona iz svojih redova. Tako postaju partijske
glaveine, glaveine vlasti, a dravna vlast je u stvari samo opevaljano
projicirana partijska vlast.120
S ovih stajalita Riihle otro kritizira rusku sovjetsku vlast kao biro
kratsku, to je za nj bila logina posljedica partijske vladavine. Sve ono
to je Riihle tada, od 1921. pa dalje predbacivao boljevicima optuuju
i ih za partijsku, birokratsku diktaturu, a to je po njegovu miljenju bila
implicitna negacija sistema savjeta, samoupravljanja poklapalo se
uglavnom s kritikom ruskih anarhokomunisia. jer bez savjeta nema so-

[120] O. Riihle. Crundfragen der Organisation, objavljeno u knjizi H. M. Bocka. Syndikalismus


und Linkskommunismus i on 1918- 1923. Mciscnhcim am Glan. 1969. str. 402-403.

Samoupravljanje kao permanentna revolucija

88

cijalislike izgradnje, nema kom unizm a. Partijska diktatura je vladavina


birokrata, despotizam komesara, dravni kapitalizam, jo gore izrabljiva
nje i ro p stvo .121 Tako je Ruhle doao u sukob ne samo s njemakim
komunistima nego i sa svojim prijateljim a lijevim komunistima s kojima
je organizirao KAPD. Otar protivnik svake partijske organizacije, Ruhle
je sm atrao da savjete i drutvo koje poiva na sistemu savjeta ne moe
stvoriti nikakva partija nego samo one organizacije radnika koje imaju
svoj korijen u tvornicam a. Zato i borba za organizaciju savjeta ima tri fa
ze: prva je osvajanje vlasti koja se mora izvojevati u tvornicama i pogoni
ma, je r je zauzimanje politike vlasti uz postojea oruana sredstva goto
vo nemogua stvar; i druga je faza ostvarivanje diktature proletarijata,
razvlatenje buroazije, pri emu sva politika i privredna sredstva prela
ze u ruke radnike klase; trea faza je izgradnja komunistike zajednice
kao sistema savjeta, na principu federalizm a a ne centralizma, s delegati
ma od osnovnog tvornikog savjeta do kongresa savjeta,koji su izabrani
tajnim glasanjem i u svako doba smjenjivi. Radniki savjeti su za Riihlea
u isti mah privredne i politike samoupravne organizacije, jedina osnova
na kojoj jc mogue izgraditi socijalizam . U samom sistemu savjeta, pi
sao je u brouri o graanskoj i proleterskoj revoluciji, lei ostvarenje
organizacionog, upravnolehnikog, drulvenooblikovnog ideala socijali
stike epohe. Sa sistem om savjeta stoji i pada socijalizam .122
Ruhle je doivio sudbinu svih tadanjih i buduih anarhista bez obzira
koje struje bili ostao je uvelike izoliran i od svojih drugova i cijelog so
cijalistikog pokreta. Tradicija i nunost politike borbe razliitih politi
kih partija i sindikata, sigurnost, a i m nogi rezultati to su ih radnici po
stigli u okrilju dobro organiziranog radnikog pokreta, i, napokon, djelo
vanje fascinantnog Oktobra znatno su vie odgovarali svijesti i borbi
radnike klase.
Velika je vrijednost anarhokom unistikog i m oem o rei cjelokupnog
anarhistikog pokreta to su tako odluno inzistirali na slobodi poje
dinca kao osnovnog uvjeta za slobodu zajednice. N e zaboravim o da je to
i jedna od tem eljnih M arxovih i Engelsovih misli u Manifestu. Nadalje,
to su bili veom a osjetljivi na svako nasilje nad pojedincem, a isto tako i
nad klasom trudbenika; na svaku birokratsku manipulaciju, a da ne go
vorim o o eksploataciji. I na kraju, u njihovim je redovima ideja samou
pravljanja, ideja asocijacije slobodnih proizvoaa, radnikih i ostalih
savjeta i slobodnih komuna bila m nogo snanije istaknuta i branjena ne
go od veine komunista i ostalih socijalista u to vrijem e. To je proizlazilo
d jelom ice i iz njihove rom antine predodbe da se komunizam moe ost
variti neposredno nakon revolucije, to je bila i ostala iluzija. Ali su za
isticanje i elaboriranjc ove id eje savjeta m nogo vie zasluni nego, reci
mo, ruski komunisti, koji su, optereeni, a poslije i staljinistiki opinje
ni vlau, politikom i dravom , u jednom razdoblju upropastili sve per
spektive osloboenja rada to ih je revolucija takvom snagom iznijela na
poprite historije.
[121] O. Ruhle, ibid.. str. 403.
[122] O. Ruhle, Von dcr biirgerlichen zur proletarischen Revolution. Berlin-Wilmersdorl. 1970.
str. 72 (prvo izdanje jc iz 1924.).

Samoupravljanje kao sistem radnikih savjeta

89

Anarhokomunislima, kao i ostalim anarhistima, nedostajao je, meu


tim, dublji uvid u stvarno stanje klasnih odnosa, klasne svijesti i histo
rijskih mogunosti te su zato u potpunosti zakazivali u pitanju veoma
kompleksnog prijelaznog perioda. Oni nisu mogli shvatiti da je svijest
radnih masa, barem dosad, pa ak i u razvijenijim zemljama, bila i te ka
ko ograniena na realiziranje osnovnih ivotnih potreba koje su im bile
vijekovima uskraene, modelirana uz to najrazliitijim ideolokim mistifikacijama od religioznih do etatistikih.123
Oni nisu mogli shvatiti, jer su polazili od svijesti da e majoritet u do
sadanjim drutvima danas se pomalo to slanje mijenja bili veoma
zadovoljan onom politikom vlasti koja mu osigurava ekonomski napre
dak, izlaz iz zaostalosti i eventualno mir, iako su mase dosad ponajec
plaale danak izvjesnim ideolokim zaslijepljenostima i grandomanskim
obeanjima. Dananje socijalno tlo, a kamoli na poetku naega vijeka,
jo je uvijek veoma plodno za egzistenciju politikih organizacija i nai
na borbe. Veoma se dobro vidi i na primjerima razvijenih kapitalistikih
ili socijalistikih zemalja koliko je jo dominantna politika u cjelokup
nom ivotu naroda. Propovijedati u takvim historijskim okolnostima ne
posredan prijelaz na komunizam, na asocijaciju slobodnih proizvoaa,
drutvo bez drave i partije, potpune slobode individuuma kao osnove
takvpg poretka bilo je i ostaje do danas identino s politikim samou
bojstvom. Proces historijskog razotudenja ii e takoer linijom i putovi
ma razliitih oblika otuenja (Marx). Samo je pitanje a to je kamen
kunje svakog historijskog angamana i ujedno kamen razdora medu
progresivnim neimarima za jedno novo ovjeanstvo koji su to naini
borbe, koje forme organizacije, pa makar i nosile u sebi ograniavajui
moment alijenacije, to najbolje osiguravaju historijski proces.

(123] Arinov jc ve polovicom dvadesetih godina uvidio da se bez jedinstvene organizacije anar
hista, bez jedinstvene ideologije i taktike kao i odgovornosti pojedinaca ne moe raunali na bilo
kakve znaajnije uspjehe. To je i izrazio u dokumentu iz 1926. godine Organizaciona platforma
Opeg saveza anarhista, koji meutim nije prihvatila veina anarhista. Arinov se razoaran vra
tio u Rusiju gdje je u Slaljinovoj strahovladi izgubio i ivot. Slino jc pisao i poznali nizozemski
anarhosindikalist Christian Cornelisscn, koji jc u vezi s diskusijom Sto se vodila o tim pitanjima
izmeu N. Mahnoa i E. Malatestc, ovog posljednjeg nazvao pristalicom metafizike Bakunjinovc
epohe. U vezi s mogunostima neposredne izgradnje komunizma Cornelisscn je shvatio da rad
nici ni najrazvijenijih zemalja ne mogu odmah preuzeli upravljanje opom proizvodnjom i po
tronjom i da bi prenoenje upravljanja narodnom privredom direktno u ruke masa dovelo do ka
tastrofe. Zato je smatrao da je zadatak konstruktivnog anarhizma strpljiv i dugogodinji rad na
organizaciji i odgoju trudbenika kao to je to pokuala da uini Internacionalna radnika asoci
jacija revolucionarnih sindikalisla. (Vidi podrobnije o ovome Der Anarchismus. str. 46-51).

Samoupravljanje kao permanentna revolucija

2.
G ild -s o c ija liz a m i
P o k re t tv o rn i k ih p o v je re n ik a

Revolucionarna vrenja, otri klasni pokreti i sukobi, kao i idejna razi


laenja, naroito o taktici borbe protiv kapitalizma sve to to smo ima
li prilike vid jeli u prethodnim poglavljim a, nije ostavljalo vidnijeg traga
u Engleskoj do kraja prolog stoljea. Njezin poloaj najjae ekonomske
i politike sile svijeta u lom razdoblju odraavao se i na poloaj njezine
radnike klase. I ona je im ala, svakako u znatno manjoj mjeri nego eng
leska buroazija, koristi od superprofila i kolonijalne eksploatacije, pa je
m ogla upornim sindikalnim borbam a i nastojanjima nepreslano pobolj
avati svoj ekonom ski i socijalni poloaj. Zato je karakteristino za Eng
lesku da se njen dobro organizirani tredjunionistiki pokret nije sve do
20. stoljea vezivao sa socijalizm om i da je bio, kao i veina politikih
stranaka, u osnovi reform istiki i liberalan. Ali djelovanje razliitih soci
jalistikih grupa i pokreta, kao i ekonom sko zaotravanje potkraj 19. i na
poetku 20. stoljea, dovode do stvaranja novog politikog pokreta rad
nike klase Laburistike partije, a i do radikalnijih struja pod utjeca
jem evropskog marksizma, revolucionarnog sindikalizma i amerikog in
dustrijskog unionizma. G. D. H. Cole, jedan od najboljih poznavalaca
historije engleskog radnikog pokreta i socijalizm a uope, pisao je o nas
tanku ovog novog politikog pokreta radnike klase: N o vi marksistiki
socijalizam H. M. Hyndem ana i Socijaldem okratske federacije, ideali
stika revolucionarnost W ilhelm a M orrisa i Socijalistike lige, intelektualizirani i utilitarni socijalizam prvih fabijevaca, okupljanje 'novih tredju nionista pod socijalistikim barjakom Keira Hardvja i Nezavisne labu
ristike partije, sve je to prid on ijelo stvaranju novog politikog pokreta
radnike klase. Vidjeli smo, naroito, kako je Nezavisna laburistika par
tija najprije zam ijenila marksistiku Socijaldemokratsku federaciju u
stvarnom rukovoenju britanskim socijalizm om , a tada se dala na posao
da privoli tredjunione da aktivno surauju u osnivanju Nezavisne radni
ke politike stranke. V idjeli smo da su napori Nezavisne laburistike par
tije bili okrunjeni uspjehom i da je 1900. godine poeo s radom Komitet
za radniko predstavnitvo. K cir Hardy je ostvario svoj san o 'radni
kom savezu'. Trejunioni u mnogim stavovima nisu prihvatili socijali
zam, ali su se odvajali od svoje stare privrenosti liberalizmu i bivali sve
vie uvjereni da svoju sudbinu u izbornoj borbi treba da poveu sa soci
jalistikim p o k reto m .124
Ovaj novi socijalistiki pokret imao je takoer izrazito englesko obilje
je. Bio je ponekad, kako kae sam Cole, estok u izrazu, ali u biti umje
ren i naklonjen evoluciji kad je rije o pitanju drutvenih promjena. No
dvadeseti vijek s poetkom stagnacije u ivotnom poloaju radnike
klase, s pojavom najeih trajkakih pokreta nakon artizma, dogaaji
ma oko trajka eljezniara kod kom panije Taft W eil u Junom Walcsu.
kada su trejunioni izgubili parnicu, iako se tome uope nisu nadali, s
[124] D. D. H. Kol. Istorija pokreta britanske radnike klase. Beograd, 1955. str. 333.

Samoupravljanje kao sistem radnikih savjeta

91

obzirom na zakone iz 1871. i 1876. godine izbacio je na poprite i radi


kalnije pokrete, pa ak i anarhosindikalistike koji su nastupili pod paro
lom neposredne akcije. U lim predratnim vremenima Englesku je na
roito uzbudio trajk rudara u Junom Walesu 1912. godine, koji u svojoj
otroj akciji napadaju ne samo dotadanju reformistiku politiku tredjuniona nego i politiku nacionalizacije, smatrajuui dravu isto takvim ne
prijateljem kao i buroaziju. Ovaj pokret je smatrao da moe preko
trajkova preuzeti proizvodnju u svoje ruke i na bazi radnikog samou
pravljanja uspostaviti nove drutvene odnose. Sasvim je oito da je ovaj
pokret s ovakvim tezama bio pod utjecajem revolucionarnog sindikalizma. Ali je sve to skupa najavljivalo novo profiliranje socijalistike svijesti
engleskih progresivnih snaga, to se u godinama tog trajka i ostvaruje u
svojevrsnom konceptu gild-socijalizma, a neto poslije i u pokretu tvor
nikih povjerenika.
Protagonisti ovog prvog pokreta i koncepta bili su A. R. Oragc, S. G.
Hobson i G. D. H. Cole koji su ovo ime (Guild) posudili od cehovskih org
anizacija srednjega vijeka. Meutim, ovi cehovi su bili vie regulalorna
tijela sastavljena od nezavisnih majstora, od kojih je svaki samostalno
vodio svoje poslove.125 Ovi nacionalni cehovi (gilde), to su ih predlagali
Hobson i Cole, trebali su biti velika udruenja za stvarno upravljanje i ru
kovoenje raznim industrijskim granama. Ove gilde su se imale razvijali
na osnovi tredjuniona, koji treba da se tako proire da obuhvate sve
radnike bilo da rade 'rukom ili glavom . Radnici, tvrdili su oni treba
da se organiziraju ne samo radi obrane ve i radi zadobijanja uprave;
zatitni tredjunioni imaju da se pretvore u velika radnika udruenja ko
ja treba da zahtijevaju i ostvare u reorganiziranoj dravi potpunu vlast
nad rukovoenjem industrije. 12
Nasuprot sindikalistima i radikalnijim anarhistima, koji su odbacivali
svaku politiku organizaciju i dravu i zastupali takve naine borbe koji
su se osnivali na neposrednim akcijama, trajkovima, puevima i sli
no gild-socijalisti nisu odbacivali ni politiku niti dravu, iako su mislili
da treba veoma ograniiti svemo drave i parlamenta. Cole je polazio
od koncepcije demokratskog predstavnitva, koje je shvaao u tom smis
lu da onaj koji bira svog predstavnika ima slobodan izbor, da je u stal
nom kontaktu sa svojim predstavnikom i da ima nad njim znaajnu kon
trolu, iako nije smatrao da predstavnik treba da bude sveden na status
delegata. Drugo, predstavnik ne smije biti izborno lice koje graanina
predstavlja u svim aspektima funkcije graanina, nego samo s obzirom
na odredene funkcije. Zato je svako pravo i demokratsko predstavnit
vo funkcionalno predstavnitvo. Struktura svakog demokratskog drut
va mora biti u skladu s ovim osnovnim principima. Ako se u demokrats
kom drutvu primjenjuje predstavnika metoda, to mora uvijek bili u
vezi s nekom odreenom funkcijom. Iz ovoga proizlazi da u drutvu mo

[125] D. D. H. Kol, ibid.. sir. 382.


[126] D. D. H. Kol. ibid.. sir. 383. Najrazradcniju koncepciju ovog modela samoupravljanja i
socijalizma dao je G. D. H. Cole u svojim djelima Self Government in Industry (1917) i Guild So
cialism Restated (1920); S. G. Hobson u djelima National Guilds i National Guilds and the Slate
(1920); M. B. Reckil i C. E. Bechofcr. Meanine o f National Guilels (19181

Samoupravljanje kao permanentna revolucija

92

ra postojati toliko posebnih predstavnikih izbornih grupa koliko ima


sutinski razliitih grupa funkcija koje treba ob avljati.127
Cole smatra da postoje dvije vrste veza lanova jedne zajednice: prva
veza je na osnovi zajednike struke, zajednikog obavljanja izvjesnih pos
lova, a druga ini zajedniki interes, koritenje ili potronja socijalnih us
luga. Prvu vrstu veza im am o u sindikatima, drugu u kooperacijama. Me
utim, u dem okratskoj zajednici je od sutinskog znaenja da se princip
sam oupravljanja prim jenjuje u djelatnostim a svake asocijacije koja na
staje na bilo kojem od ovih oblika zajednikih ciljeva.128 Cole se u ovim
svojim razm atranjim a sam oupravnog organiziranja svih lanova drut
vene zajednice suprotstavljao i dravnim socijalistim a i kooperativnim
idealistim a koji su odbijali pravo neposrednih proizvoaa na samou
pravljanje, kao i sindikalistim a koji nisu uzimali u obzir interese i sa
m oupravno organiziranje potroaa. U demokratskom drutvu su po
troai i proizvoai praktino isti ljudi, samo svrstani u razliite grupe i
zato nije, kao u dosadanjem drutvu, bitno pitanje ekonomska dobit,
ve razumna dem okratska organizacija na funkcionalnoj osnovi.
G ild -s o c ija liz a m , s tim u vezi, smatra da unutranje upravljanje ili
kontrola svake industrije ili slube mora, po ovlatenju zajednice, biti
povjeren o radnicima koji su u njima zaposleni, ali gild-socijalizam stoji
vrsto na stajalitu da se u potpunosti m oraju osigurati predstavnitvo i
garancije potroakih stavova za svaku slubu. Gild-socijalizam, isto ta
ko, smatra da opa stvar industrijskog upravljanja, proirena na sve in
dustrije, kada je preteno rije o svim proizvoaim a, treba da bude pov
jerena jedn oj organizaciji koja bi predstavljala sve proizvoae. Gild-so
cijalizam podjednako smatra da opi stav svih vrsta potroaa mora u
potpunosti da bude zastupljen i osiguran u odnosu prema industriji kao
c je lin i.129
Gild-socijalisti ne vide, dakle, rjeenje problem tike suvremenog svijeta
ni u nacionalizaciji proizvodnih sredstava i svemoi jedne nove drave,
te su otri protivnici svakog etatizma, niti u autonomnoj organizaciji
radnih ljudi samo na jedn om podruju njihove djelatnosti, bilo proizvod
nom ili samo potroakom . Cole i njegovi istomiljenici smatraju da na
cionalne gilde m oraju obuhvatiti sva podruja ljudske djelatnosti na sa
m oupravnim principima. Cole je polazio od iskustva i zapaanja da rad
nici nikada nee biti dokraja zainteresirani za rad, da se nikad nee
osjeati slobodnim dokle god ne ovladaju svim uvjetima svoje proizvod
nje i ivota. L ju d i nikada nee priznati ili smatrati samoupravljanjem u
bilo kakvoj asocijaciji nikakav sistem koji im neposredno kao grupi ne
prua pravo utvrivanja zajednikih normi kojima se reguliraju njihovi
unutranji odnosi i koji im ne om oguuje da vlastitim odlukama biraju
one koji e upravljali i imati vlast u njihovoj sredini. Poto je to tako, ne
ma stvarnog rjeenja problem a industrijskog upravljanja ukoliko se pra
va i odgovornosti unutranjeg upravljanja industrijom neposredno ne
[127] G. D. H. Cole, Guild Socialism Restated, London, 1921. Cil. iz Samoupravljanje i radniki p o
kret I. Beograd, 1972, sir. 425.
[128] G. D. H. Cole. ibid., str. 425.
[129] G. D. H. Cole, ibid., str. 427.

Samoupravljanje kao sistem radnikih savjeta

93

povjere organiziranim tijelima proizvoaa. U drugim uslovima ljudi ko


ji su stekli svijest o socijalnoj sposobnosti i snazi nee pristati da slue
ili da daju sve od sebe. Svaki drugi pokuaj rjeenja slomit e se pred nezainteresiranou radnika da proizvode i nee se izbjei otupjelost do ko
je je ve dolo u kapitalizmu zbog osporavanja ljudskih prava na ra d ."0
Ako govorimo o industriji, nacionalne gilde obuhvaaju pojedine gra
ne industrije s time to je tvornica ili radno mjesto prirodna jedinica
ivota, u kojem vlada iroko interno samoupravljanje. Ova sloboda poje
dinane tvornice, pisao je Cole, od bitnog je znaenja zbog toga to je cilj
cijelog sistema gilde stvaranje duha slobodnog rada. Tako tvornica gilde
postaje prirodno sredite samoupravljanja a ne, kao to su to dananje
tvornice, zatvori i amotinje beskorisnog argatovanja, ve centri slobod
nog rada i udruenog podu zea."1
U tvornicama, prema konceptu gild-socijalista, postoje radniki odbori
sa svim demokratskim formama rada sastancima, diskusijama, glasa
njima itd., ali je u svemu tome ipak bitan duh suradnje. Istorodne ili sli
ne tvornice na nacionalnom planu udruuju se u nacionalne gilde, a du
nost tih irih organizacija uglavnom sa sastoji u koordinaciji, usmjera
vanju i predstavljanju gilde u vanjskim odnosima. One bi, ako je to nu
no, koordinirale proizvodnju raznih tvornica kako bi se uskladila ponu
da i potranja, postavljale i ope regulative o metodama organizacije i
proizvodnje, organizirale nauna istraivanja itd. Cole je takoer sma
trao da nije potrebno prisiljavati svaku tvornicu, a naroito ne one ma
nje, da bude obavezno lan gilde. Kao to je autonomija tvornica od vi
talnog znaenja za funkcioniranje tog sistema, tako i postojanje odree
nog broja tvornica nezavisnih u odnosu prema nacionalnim gildama
moe biti vrijedan eksperiment i plodna inicijativa individualne misli.
Ovi bi, naravno, bili uglavnom izuzeci, jer je sistem gilda zamiljen kao
sistem opeg funkcioniranja proizvodnje. Po tom je planu mogue uprav
ljati svim velikim industrijskim poduzeima kao i trgovinom. A to se ti
e financijskog sistema, naroito industrijskog bankarstva, on mora
obavezno postali integralni dio organizacije gilde, a bankarski sistem
mora biti pod kontrolom gilda koje treba da fin an cira."2 Cole isto tako
naglaava da moraju nuno postojali suradnja i odnosi medu gildama,
kao i tvornice s drugim tvornicama, jer je logino da, na primjer, trans
port i preraivaka industrija imaju stalne odnose s industrijom ugljena,
a gotovo sve industrije gotovih proizvoda s organizacijama prometa.
Najvie predstavniko tijelo sistema industrijskih gilda (isto vrijedi i
za sistem gildi potronje) jest kongres industrijskih gildi, koji e bili na
sljednik dananjeg kongresa tredjuniona, i neposredno e predstavljati
svaku gildu koja se bavi industrijom ili ekonomskom slubom. Odgova
rajue organizacije na lokalnom i regionalnom nivou bit e lokalni i re
gionalni savjeti gilde, kao nasljednici sindikalnih savjeta i federacija sin
dikalnih savjeta kakvi sada postoje. Isto lako, da bi se izbjegla tendenci
ja ka centralizaciji, lokalni savjeti, ili barem njihovi predstavnici u regio
[130] G. D. H. Cole, ibid., str. 427-428.
[132] G. D. H. Cole ibid str 4Vi

[131] G. D. H. Cole, ibid., sir. 431.

Samoupravljanje kao permanentna revolucija

94

nalnim savjetim a, treba da neposredno budu zastupljeni u kongresu in


dustrijskih gildi. Budui da lokalni stavovi treba da dodu jasno do iz
raaja i kako e se cio splet razm jene izmeu gildi lokalno ispoljiti, to je
jasno da e savjeti lokalnih gildi biti tijela od velikog ekonom skog znae
n ja .133
Osnovni bi zadatak kongresa industrijskih gilda bio da odreuje i tu
mai osnovne principe i praksu organizacije gilda, obavljao bi centralnu
koordinaciju i djelovao kao predstavnik svih gilda u njihovim vanjskim
odnosim a, ukljuujui i inozem stvo. Isto tako bi rjeavao razne tekoe
ili sporove izmeu gilda, a lokalni savjeti gilda djelovali bi u tim pitanji
ma kao sudovi prvoga stupnja.
Iako je Cole pokuao odgovoriti i na mnoga druga pitanja u vezi s
funkcioniranjem gilda, recim o problem nagraivanja, opeg standarda
lanova itd., spom enim o jo samo pitanje, koje je za demokratsko funk
cioniranje jed n og sistema vrlo znaajno, a to je nain izbora pojedinaca
na razliite dunosti. Budui da jedna gilda obuhvaa sve umne i fizike
radnike zaposlene u zajednikoj slu b i134, jasno je da e medu njenim
lanovim a postojali velike razlike u strunosti i adm inistrativnoj vlasti.
Cole smatra da se ni u gildi niti u njezinoj tvornici ne moe o svim pro
blem im a glasati masovno, je r bi, na prim jer, masovno glasanje o tehni
kim stvarim a koje poznaju samo strunjaci bilo besmisleno, a ak ako se
i izostave elem enti tehnike upravljanje tvornicom uz stalno glasanje ne
bi bilo efikasno, niti bi to vie bilo prijatno m jesto za ra d .135 Za Colea ni
je najvanije pitanje da li e u ovakvom socijalistikom i samoupravnom
sistemu gildi biti vlasti ili d iscip lin e, nego u prvom redu da rukovo
deu linost biraju oni koji e s njom u zajednikom poslu suraivati.
Prem a tom e, dom inantan princip u biranju tih rukovodilaca je izbor
o d o zd o . Neposredni izbori radnika jedne tvornice, po njegovu su mi
ljenju, sigurno najbolji nain biranja. Meutim , kada se radi o irim org
anizacijam a gilde, ne znai da su neposredni izbori najbolji i najdemo
kratskiji. Izbori putem delegata u ovakvim sluajevima mogu biti i bolji,
pa ak i dem okratskiji. Iz ovoga naina izbora proizlazi i mjesto i uloga
rukovodilaca u procesu proizvodnje. N ije pitanje u tome moe li on imati
vla st, nego u ije ime on tu vlast provodi. Razlika izmeu demokraci
je i autokracije nije u lom e to ova druga priznaje rukovodstvo a prva ne,
ve u tom e to u dem okraciji rukovodilac stoji u sutinski drugaijem
odnosu prema onim a kojim a rukovodi i umjesto da vlastitu volju zamje
njuje za njihovu, izvrava ne njihovu 'stvarnu volju, kako je on tumai,
nego njihovu istinsku volju, kako je oni sami shvaaju. Ukratko, dem o
kratski rukovodilac rukovodi uz utjecaj i suradnju, a ne nasilnim name
tanjem vlastite volje. Pri lom rukovodilac moe i treba da ima ne manje,
ve vie 'vlasti' nego to je ima autokrat zbog toga to on sobom nosi vo
lju onih kojim a rukovodi. Demokratska gilda e imati rukovodioce, disci
plinu i vlast u punijem i stvarnijem smislu nego to ona moe postojati u
industrijskoj autokraciji kapitalizm a.136 Cole se, dakle, odluno suprot-

[133] G. D. H. Cole, ibid.. str. 435.

[134]

G. D. H. Cole. ibid.. str. 429.

[135] G. D. II. Cole. ibid.. str. 429.

[136]

G. D. H. Cole. ibid.. str. 429.

Samoupravljanje kao sistem radnikih savjeta

95

stavljao tada rairenom shvaanju da je industrijska demokracija nespo


jiva s radnom disciplinom i efikasnom proizvodnjodm. Ali isto lako sma
tra da se ovo ne moe poslii odjedanput, jer radnici nemaju iskustva u
industrijskoj demokraciji i navikli su da one koji dre vlast u kapitalisti
koj industriji smatraju svojim prirodnim neprijateljima. Novi sistem
funkcioniranja gildi, od tvornica pa navie, uspostavlja! e se postepeno
dok ne postane instinkt i tradicija.
Ideje gild-socijalizma imale su osobit utjecaj za prvog svjetskog rata,
kada grupa mladih intelektualaca pod rukovodstvom G. D. H. Colea osni
va Nacionalni savez gilda, koji nije nikad bio brojano jak, ali je imao
znatan utjecaj na osnovi mnogih spisa od kojih smo neke najvanije ve
spomenuli. Gild-socijalisti su postavili teoriju socijalnog preobraaja os
novanu na teoriji o radnikoj kontroli koju su trebali ostvariti tadanji
sindikati. Vrhunac utjecaja na sindikate doivljava ovaj pokret potkraj
rata i traje do poetka dvadesetih godina. Nakon loga pokret se brzo osi
pa, u prvom redu zbog unutranjih razilaenja u pitanjima sistema savje
ta, diktature proletarijata, nekih neuspjeha u osnivanju gilda itd.1,7
Gild-socijalizam je, kako vidimo, bio jedan od najinteresantnijih soci
jalistikih pokreta po svojoj iscrpno razraenoj koncepciji samoupravlja
nja i funkcioniranja drutva na toj osnovi. Na svojevrstan je nain sjedinjavao ideje sindikalizma s idejama socijalizma savjeta, iako ove posljed
nje u to predratno vrijeme jo nisu ni na Kontinentu bile jasno elaborira
ne. Za razliku od sindikalista nisu odbacivali ni politike partije niti
dravu, ali su bili otro protiv nacionalizacije kao rjeenja problematike
socijalizma. Sindikalistima su blii kada se u svojoj borbi za novo drut
veno ureenje oslanjaju na tredjunione, a predstavnicima sistema savje
ta blii su u pitanju politike i organizacije drutva na funkcionalno-proizvodnoj osnovi. U svakom pogledu, gild-socijalisti su nastojali da temelj
nu socijalistiku ideju samoupravljanja i samoodreenja ovjeka prilago
de engleskim tradicijama i drutvenim uvjetima. Iako taj pokret nije bio
duga vijeka, ostavio je za sobom vidan trag, naroito potkraj prvog
svjetskog rata.
Jedan od fenomena tadanje borbe za radniku kontrolu i radniko
upravljanje industrijom, pokret tvornikih povjerenika (The Shop Ste
wards' Movement) u koji je i Lenjin polagao nade, stajao je nad znatni
jim utjecajem gild-socijalizma, a i industrijskog unionizma, koji je bio
neto vie proiren u anglo-saksonskim zemljama. Pokret je u svom glav
nom usponu od 1915. do 1922. godine proao nekoliko faza.18 Od stavova
da se pregovara s vladom o kontroli industrije, dakle od stava mirnog i
postepenog prijelaza na radniku kontrolu, ovaj je pokret, dobrim dije
lom i pod utjecajem ruske revolucije, zavrio u koncepciji o nunosti re
volucionarne politike akcije. U poetku su, pod prvotnim utjecajima,
smatrali da e postepenim ovladavanjem kontrolom u industriji na kraju
[137] Vidi o lome ncSlo opirnije u ve citiranoj Coleovoj H is to riji pokreta britanske radnike
klase kao i u knjizi Branka Pribievia The Shop Stewards 'Movement and Workers' C ontrol
(1920- 1922). Oxford. 1959.
[138] O ovome pokretu vidi iscrpnu analizu u spomenutoj knjizi B. Pribievia o tvornikim pov
jerenicima i radnikoj kontroli

Samoupravljanje kao permanentna revolucija

96

oduzeti kapitalistim a cjelokupnu kontrolu i uiniti ih suvinima. Radnici


bi zatim, potpuno preuzevi industriju u svoje ruke i ostvarivi radniko
upravljanje, dokinuli najamne odnose i uspostavili socijalizam. Ovaj je
pokret, isto kao i industrijski unionizam i gild-socijalizam, odbacivao
ideju nacionalizacije i dravne kontrole, iako je u kasnijoj fazi, sigurno
pod utjecajem ruskih iskustava, prihvaao i ulogu drave u prvoj fazi
razvoja socijalizm a.
Fascinantna pobjeda boljevika i radnike klase u Rusiji nuno je osta
vila traga i u ovom pokretu. Od tog vrem ena sve vie sazrijeva ideja da je
ekonom ska borba za radniku kontrolu nedovoljna i d a je nuno ostvari
li politiki pokret koji bi slamanjem dravne vlasti om oguio i socijalnu
transform aciju. N ajizrazitiji dokument takve nove preorijentacije jest
broura D ire ct A ction W . Gallachera i J. R. Campbella u kojoj su postavi
li dvije bitne teze: da radnika kontrola pretpostavlja revolucionarnu
borbu za vlast, pa zato nema m irnog i postepenog puta u socijalizam; i
druga, osim industrijske organizacije m ora se stvoriti i socijalna organ i
zacija radnika tzv. socijalni kom iteti kao osnova masovne borbe rad
nike klase za razbijanje dravnog aparata i uspostavu nove radnike
drave i radnikog upravljanja. Ove socijalne kom itete, koje engleska
stvarnost uglavnom nije prihvatila, izjednaavali su s ruskim sovjetima.
A na poetku dvadesetih godina, pod utjecajem ruske prakse i iskustava,
odustali su od koncepta da samo radnici moraju i mogu provesti novu
ekonomsku organizaciju drutva i radniku kontrolu, upozoravajui da u
tim procesim a treba sudjelovati i nova radnika drava. K ako se pokret
b liio svom kraju, pisao je Pribievi u svom djelu, tako je naglasak u
n jegovoj propagandi prelazio s radnike kontrole na borbu za vlast i re
voluciju, s krajnjih ciljeva na sredstva za njihovo postizanje; a, na kraju
krajeva, to je bilo sasvim logino. Kada je jednom bilo prihvaeno da se
nikakav napredak prem a radnikoj kontroli ne m oe uiniti prije nego
to se uniti postojea drava i ukine cijeli sistem, onda primarni zada
tak postaje borba za vlast. Sastavljanje papirnatih shema o radnikoj
kontroli u takvim okolnostim a bilo bi ja lo vo kovanje planova. U M anife
stu objavljenom 1922. Murphy je izjavio da 'zadatak kontrole nad indu
strijom nije neposredni zadatak radnika; neposredni zadatak je osvaja
nje dravne vlasti.*
To ne znai da je pokret u svojim posljednjim danima prestao da bude
genuini pokret za kontrolu nad industrijom '**. I u Consolidation and
C o n tro l bilo je naglaeno da je potpuna kontrola krajnji cilj, a ta broura
je izraavala poglede voda krajnje lijevog krila, koji su bili mnogo vie
pod utjecajem Kom unistike partije Rusije nego veina lanova. Da je
pokret nastavio da postoji jo nekoliko godina, veom a je vjerojatno da bi
njegove vode pokuale (pod utjecajem ruske politike) da jo vie revidira
ju svoj stav o radnikoj kontroli a moda i da je odbace. Ali sve do tre
nutka kada se pokret raspao, ideja o radnikoj kontroli bila je dio njego

[* ] Stop the Retreat, an Appeal to Trade Unionists. Published by the Red International of Labour
Unions, 1922.
[**] The F rontier o f Control, str.11.

Samoupravljanje kao sistem radnikih savjeta

97

va bivstva i svaki pokuaj da se ona odbaci izazivao bi veliku opoziciju od


sirane lanstva.119
Ovaj pokret za radniku kontrolu i radniko upravljanje teorijski je
bio slabiji i nedoreeniji od ve prikazanih. Ali je za tredjunionistiku i
reformistiku Englesku bio interesantan po svojoj radikalnosti u pogle
du politike akcije, po ideji o radnikoj upravi i pokuajima da se iskori
ste znaajna iskustva prvog historijskog socijalistikog prodora u vrste
strukture kapitalizma. Preostaje nam da analiziramo i raspravimo jo o
jednom pokretu i konceptu samoupravljanja koji je. s obzirom na te
orijske fundamente, bio jedan od najrazradenijih i najkonzekventnijih
konceptu komunizma savjeta, iji su nosioci u tom razdoblju bili tzv.
lijevi komunisti i lijevi socijalisti unutar komunistikog i nezavisnog so
cijalistikog pokreta, naroito u Njemakoj i Italiji.

3.

K om unizam savjeta

Ideje komunizma savjeta, tj. pokuaj koncipiranja socijalizma i dik


tature proletarijata kao konzekventnog sistema radnikih savjeta od po
jedinanog savjeta tvornice i ostalih poduzea do centralnog savjeta re
publike ili kongresa savjeta, nastaje potkraj prvog svjetskog rata u zem
ljama koje su bile zahvaene revolucionarnim vrenjima, u prvom redu
Njemakoj, Italiji, Austriji i Maarskoj. Tadanji pogledi nekih grupacija
komunista i socijalistike ljevice stajali su pod jakim utjecajem revolu
cionarnih zbivanja u Rusiji i stvaranja sovjetske vlasti. Sovjeti su, kao
to smo ve vidjeli, bili i od glavnih ruskih teoretiara shvaeni kao hi
storijski novi, revolucionarni izraz socijalistikog pokreta radnike klase
i masa, koji je trebalo da zamijeni dotadanji parlamentarni sistem bu
roazije. Kao to je parlamentarizam buroaziji bio poluga za osigurava
nje vlasti u dravi i drutvu u cjelini, lako su i sovjeti trebali da postanu
sve masovnija vlast trudbenika koja bi u krajnjoj liniji uinila politiku
vlast suvinom.
Vidjeli smo barem neke od najvanijih momenata koji su u toku ruske
revolucije djelovali na opadanje utjecaja radnikih savjeta i sistema sav
jeta u cjelini. Pred brojnim tekoama pred kojima su se nali, a naroi
to pred kontrarevolucijom, Lenjin i ruski boljevici bili su primorani da
odustaju od nekih proklamacija i intimnih gledanja, da prave kompromi
se i ustupke pri emu je uvijek pitanje je li svaki uzmak bio potpuno
opravdan, ili barem u kojoj mjeri i do koje vremenske granice. U ovom
drugom sluaju, kod njemakih, austrijskih i talijanskih komunista i lije
vih socijalista, nije realiziran osnovni koncept sistema savjeta, jer ni u
jednom sluaju revolucija nije bila pobijedila, pa su protagonisti te os
novne ideje ostali uglavnom u oblasti teorije koja moe jedan koncept
[139] B. Pribievi, The Shop Stewards' Movctpcnt and Workers' Control, str. 145- 146.

Samoupravljanje kao permanentna revolucija

98

dovesti do krajnjih loginih konzekvencija, je r mu nee smetati nikakva


insuficijencija ili nepredvidljive potekoe prakse, potrebe prilagoiva
nja konkretnim historijskim uvjetima. A oni mogu biti vie ili manje
razvijeni i teorijska anticipacija nikad je ne moe do kraja predvidjeti.
Zato im am o i taj prividni paradoks da je ideja samoupravljanja kao si
stem savjeta teorijski dosljednije razraena upravo u redovima njema
kih revolucionarnih komunista i socijalista emu, naravno, pridonosi i
njemaki sm isao za teorijsku analizu, upornost i sistematinost a ne
tam o gdje jc socijalizam ve bio historijski na djelu. Teorijski plan je uvi
jek is tiji, p ro zirn iji, lo g in iji i konzekventniji od prakse u koju
se upetljavaju toliki raznoliki i esto nepredvidljivi m omenti koje teorija
m oe jednostavno m isaono i suvereno odstraniti, zapostaviti ili napro
sto ne pretpostaviti. I zato bism o mogli rei da je teoretska snaga ovih
pokuaja koncipiranja jed n og loginog i konzekventnog sistema savjeta
zapravo bila i posljedica slabosti realnog socijalistikog i komunistikog
pokreta u tim zem ljam a loga vremena.
U N jem akoj i Austriji je stara socijaldem okratska desnica (SPD ) jo
uvijek bila najorganiziranija snaga i drala kljune pozicije i u partiji i u
sindikatim a. Spartakovci su se tek form irali, i to u toku rata, da bi pot
kraj 1918. bila osnovana Kom unistika partija. Lijevo krilo socijaldem o
kracije tzv. Nezavisna socijaldem okratska partija (U SPD ) bila je takoer
jo organizaciono neosposobljena i akciono nesposobna, iako su iz nje
nih redova proizili neki znaajni teoretiari ovog smjera samoupravlja
nja (E. Daumig, R. M iiller, K. Geyer). I kad je rije o Italiji, i u njoj se tek
na poetku dvadesetih godina osniva Kom unistika partija, nakon unu
tranjih kontroverza i rascjepa u Socijalistikoj partiji.
N ajburnija situacija bila je, u svakom sluaju, u Njem akoj. Pobuna
m ornara i vojnika u Kielu, Hamburgu, Bremenu, Hannoveru, Miinchenu
itd. na poetku novem bra 1918. godine ne dovodi samo do uspostave
prve njemake republike nego i do stvaranja prvih radnikih i vojnikih
savjeta koji u m nogim m jestim a uzimaju upravu u svoje ruke, a u Mtinchenu se osniva i Bavarska Socijalistika Republika. U tim danima, ve
na poetku decem bra Rosa Luxem burg objavljuje proklamaciju o ciljevi
ma Saveza spartakovaca iz koje jasno proizlazi da se nova vlast radni
ke klase, socijalizam , m ora osnivati na sistemu radnikih i vojnikih sav
jeta i da je to u bili i diktatura proletarijata. B it socijalistikog drut
va , pisala je R. Luxem burg, u tom e je to velika radna masa prestaje
biti masa kojom vladaju, ve ona. naprotiv, sama ivi svoj itav politiki i
ekonom ski ivot i upravlja njime svjesnim slobodnim samoodluivanjem. Stoga proleterska masa mora, poevi od najvieg vrha drave pa
do posljednje opine, preuzele organe graanske klasne vladavine, fede
ralna vijea, parlam ente, opinska vijea zam ijeniti vlastitim klasnim or
ganima radnikim i vojnikim vijeim a, mora zauzeti sve poloaje,
nadzirati sve funkcije, sve dravne potrebe m jeriti vlastitim klasnim in
teresom i zadaama socijalizm a. I samo uz neprestani, ivi uzajamni ut
jecaj narodnih masa i njihovih organa, radnikih i vojnikih vijea, njiho
va djelatnost m oe dravu proeli socijalistikim duhom .140 Medu razli[140] R. Luxemburg, Sto hoe Spartakvov savez?. Izabrani spisi. Zagreb. 1974. str. 263.

Sam oupravljanje kao sistem radnikih savjeta

99

ilim mjerama koje je R. Luxemburg predviala za osiguranje revolucije


navodila je: Izbor radnikih vijea po cijeloj Njemakoj od sirane sveu
kupnog odraslog stanovnitva oba spola u gradu i na selu, po pogonima,
kao i vojnikih vijea od strane vojnika uz iskljuenje oficira i kapitulanata. Pravo radnika i vojnika da u svako doba opozovu svoje zastupni
ke. Izbor delegata radnikih i vojnikih vijea u itavom Rajhu za Cen
tralno vijee radnikih i vojnikih vijea, koje treba da izabere Izvrno
vijee kao najvii organ zakonodavne i izvrne vlasti (...) Izbor vijea u
svim poduzeima, koja u suglasnosti s radnikim vijeima treba da vode
sve unutranje poslove poduzea, da reguliraju radne odnose, da kontro
liraju proizvodnju i napokon da preuzmu upravljanje poduzeem.141
Meutim, radnika klasa Njemake nije jo bila pripremljena, ni
idejno ni praktiki, da iskoristi revolucionarnu situaciju za dublje, radi
kalnije izmjene socijalnih odnosa. Na njemakom se sluaju, barem za to
razdoblje, najbolje vidjelo ta znai nepostojanje jedne revolucionarne i
dosljedne partije radnike klase koja bi u dugim predrevolucionarnim
borbama pripremila klasu za odsudne momente histori jskog okraja. Pa
kad se sastao Prvi kongres radnikih savjeta u historiji Njemake polovi
com decembra 1918. godine, i kad je bilo pitanje da li se opredijelili za
narodnu skuptinu ili ne, veina lanova tog skupa opredjeljuje se za
skuptinu kojom je zapravo socijaldemokratska veina i desnica osigu
rala vlast buroazije. Rosa Luxemburg, kao i mnogi prvaci ljevice, bili su
protiv izbora i konstituiranja narodne skuptine, jer su znali da e jo
uvijek jaka graanska Njemaka s raznim desnim socijalistikim struja
ma odnijeti prevagu u toj borbi. Kad je nedugo iza ovog dogadaja pot
kraj decembra iste godine zasjedao Prvi kongres Komunistike partije
Njemake ( na kojem se ona i konstituirala) R. Luxemburg je smatrala
da se treba angairati na tim izborima, poto je ve odlueno da se for
mira to parlamentarno tijelo. Ali, za nju je to bilo samo pitanje revolu
cionarne taktike u tom momentu klasnih borbi, a i dalje je smatrala da
je osnovni revolucionarni cilj njemake radnike klase prevladati parla
mentarizam i uspostaviti republiku radnikih i vojnikih savjeta. U svom
govoru o programu KPD R. Luxemburg je naroito naglaavala da oni
moraju prije svega sistem radnikih i vojnikih savjeta, zapravo sistem
radnikih savjeta izgradili u budunosti, u svim pravcima.I4*, smatraju
i da to ujedno znai i stvarno osvajanje politike vlasti. Ali i ekonomska
borba mora se voditi kroz radnike savjete. Mi moramo, govorila je lom
prilikom, kolovati mase u tom smislu da radniki i vojniki savjeti budu
poluga dravnog aparata u svim pravcima. Radniki savjeti moraju ima
ti svu vlast u dravi.'43
R. Luxemburg, kao i ostali komunisti i socijalisti koji su zastupali do
sljedan i radikalan sistem savjeta, bila je odluno protiv svakog kombini
ranja parlamentarnog sistema i narodne skuptine kao vrhovnog politi
kog organa drave s radnikim savjetima i njihovim centralnim savjetom
[141] R. Luxemburg, ibid.. sir. 26to, 267, 268.
[142] R. Luxemburg. Rede zum programm der KPD (Spanakusbund). Ausgewahite Redcn und
Schriftcn, O-Berlin, 1955, sv. II, sir. 685.
[143] R. Luxemburg, ibid.. sir. 686.

Samoupravljanje kao permanentna revolucija

10 0

Reicha koji bi se eventualno brinuo o ekonomskim problemima. Ovu


shemu zastupali su desni socijalisti i tadanja vlada, koja je bila u njiho
vim rukama, a om oguavala je, uz gotovo jo nedirnuti privatni kapital,
da se pravo suodluivanja, konzultacije i izvjesne kontrole s vremenom
svedu na puku form alnost i zatim ieznu.144
Zato su svi radikalni predstavnici sistema savjeta zahtijevali da se to
hitnije provede socijalizacija privrede, pri emu se nisu zadovoljavali,
kao ni veina predstavnika tadanjih lijevih pokreta, samo aktima nacio
nalizacije. Svim a je njima bilo jasno da nacionalizacija vodi samo izvjes
nim oblicim a dravnog socijalizm a ili dravnog kapitalizma u kojem slo
bodna akcija radnike klase m oe biti jo vie ograniena. Tako se, na
prim jer, K. Korsch ve u svojim prvim lancima o socijalizaciji zalagao
za industrijsku au tonom iju , tj. za vlast i upravljanje radnikih savjeta
svim procesim a proizvodnje, naglaavajui da socijalistiko drutveno
vlasnitvo nipoto nije isto to i dravno vlasnitvo. Podravljenje je bilo
za nas samo jed an od oblika podrutvljenja, a sve emo oblike podrutvljenja uope priznati kao istinsko, socijalistiko podrutvljenje
sam o ako u svom ishodu im aju ono reguliranje drutvenih proizvodnih
odnosa, koje smo mi oznaili kao oblik in d u strijsk e a u ton om ije .145
Korsch nije bio protiv nacionalizacije i k o n tro le od ozgo kao jedne
privrem ene etape revolucije. Ali, u krajnjoj liniji podravljenje nije bitni
sm isao socijalizm a i ono ve u tom razdoblju m ora biti bitno dopunjeno
k o n tro lo m od ozd o. A put kojim se ta oba zahtjeva, koji danas tee so
cijaliziranju, kontrola od ozgo (kroz cjelinu) i kontrola odozdo (kroz ne
posredne sudionike), mogu jed n o pored drugog sigurno i brzo ostvariti,
jest danas tako m nogo spominjani, a tako malo shvaeni 'sistem savjeta
(R a tesystem ).146
Svi su radikalni predstavnici sitema savjeta bili protivnici etatizma, ali
su se u m nogim pitanjima, od odnosa prema parlamentu, sindikatima,
nainu strukturiranja sistema savjeta itd. dosta razlikovali. To je uvelike
zavisilo i od procjene tadanjeg historijskog momenta. Dok su jedni, po
najvie lanovi Kom unistike partije i lijevi socijalisti (ljevica u USPD)
tvrdili da se, prema ruskim iskustvima, treba koristiti svim oblicima re
volucionarne brobe, pa tako i djelovanjem u parlamentarnom sistemu i
sindikatim a, drugi su, kao na prim jer Pannekoek, G orter i Schroder s
Riihleom , koji je veom a brzo otiao jo dalje i od njih, smatali da se nala
ze u neposrednom revolucionarnom klasnom okraju i da parlamentari
zam u takvom sluaju koi revolucionarnu aktivnost masa. Isticali su da

[144] K. Korsch je u lom smislu pisao: Sva ta prava sudjelovanja ( Mitwirkungsrechte) nala/.e,
meutim, u kapitalistikom klasnom drutvu i dravi graanske klase svoju neprekoraivu grani
cu; ona se ne smiju nikad dalje razvijali nego to to dozvoljavaju interesi profila kapitalistike
klase. Ako ih, dakle, radnici shvate za neto vie od osvajanja potpornih laaka u svrhu pripreme
konane borbe, tada sva ta takozvana prava sudjelovanja slue zapravo samo kao kulise, iza kojih
se kapitalistika diktatura nad zajednicom rada jo lako dugo moe prikrivati dok konano ka
pitalisti ne budu primorani objektivnim odnosima da zbace sa sebe kulise i neprikriveno provedu
svoju klasnu diktaturu. (K. Korsch, Arbeitsrecht fiir Betriebsrate. Berlin, 1922, str. 37.)
[145] K. Korsch, Was ist Sozialiserung?. Iz Schriflen zur Sozialisierung. Frankfurt a. M.. 1969, str.
38.
[146] K. Korsch, Die Sozialisierungsfrage vor und nach der Revolu tion, ibid., str. 54.

Samoupravljanje kao sistem radnikih savjeta

101

parlamentarizam preko starih partija jaa nadmo voda nad masama i


kvari vode: kao to parlamentarizam predstavlja duhovnu, tako i sindi
kalni pokret utjelovljuje materijalnu mo voda nad radnikim masa
ma.147 Zato u momentu odsutnih klasnih okraja treba odbacili sve sta
re oblike borbe radnike klase, parlamentarizam i sindikate, i omoguiti
da same mase uzmu u ruke svoje poslove tj. upravljanje drutvom i pro
izvodnjom, a svaki je oblik organizacije kontrarevolucionaran i tetan
ako masama ne doputa da neposredno vladaju i oblikuju drutvo pre
ma svojim klasnim interesima i ciljevima.148
Zbog ovakvih radikalnih stavova dolo je do rascjepa u KPD koja je na
Kongresu u Heidelbergu u oktobru 1919. iskljuuje iz svojih redova cijele
partijske organizacije. Nakon toga predstavnici iskljuenih organizacija
osnivaju u aprilu 1920. novu Komunistiku radniku partiju Njemake
(KAPD) u kojoj Pannekoek, Gorter, Schroder i Riihle imaju najjai utje
caj. Program nove partije bio je uglavnom djelo tih komunista i bio je
dokraja proet njihovim idejama o primarnoj i odlunoj ulozi radnikih
savjeta u revoluciji i izgradnji socijalizma. Misao o savjetima, pisali su
u svom programu, stoji u periodu proleterske borbe za politiku vlast u
sreditu daljeg revolucionarnog razvoja. Vie ili manje jaki odjek, to ga
misao o savjetima sada pobuuje u svijesti masa, mjerilo je razvoja soci
jalne revolucije. Borba za priznavanje revolucionarnih tvornikih savjeta
i politikih radnikih savjeta u okviru jedne odredene revolucionarne si
tuacije izrasta dosljedno u borbu za diktaturu proletarijata protiv dikta
ture kapitalizma. Ta revolucionarna borba, iju pravu politiku os ini
misao o savjetima, usmjeruje se historijskom nunou protiv cijelog
graanskog drutvenog poretka, a time i protiv njegova politikog oblika
ispoljavanja, graanskog parlamentarizma. Sistem savjeta ili parlamen
tarizam? To je pitanje od svjetsko-historijskog znaenja. Izgradnja proletersko-komunistikog svijeta ili propast u movari gradansko-kapitalistike anarhije? Usred takve posvema revolucionarne situacije, kao to je
sada u Njemakoj, sudjelovanje u parlamentarizmu znai, dakle, ne sa
mo sabotau misli o savjetima nego jo vie galvaniziranje gradansko-kapitalistikog svijeta koji se nalazi u raspadanju, a lime vie ili manje
eljeno koenje proleterske revolucije.149
Ovakvim su se stavovima Pannekoek i Gorter, prijatelji i suborci Lenjinovi, prilino razili s Lenjinom u gledanjima na revoluciju, a i izgradnju
socijalizma. Svoj spis o djejoj bolesti Ijeviarslva u komunizmu Lenjin
je posvetio upravo njima i njihovim stavovima, upozoravajui ih na jed
nostranosti i opasnost da svojim radikalizmom ostanu osamljeni. Na to
je Gorter odgovorio poznatim Otvorenim pismom drugu Lenjinu u ko
jem je ostao pri svojim gleditima, smatrajui da taktika zapadnoevrops
ke revolucije mora biti sasvim drugaija od ruske, jer proletarijat u
ovom sluaju stoji sam protiv ostalih klasa; da je zato znaenje prolelers-

[147] A. Pannekoek. Die Entwickclung dcr Wcltrevolution und die Taktik dcs Kommunismus;
Parlameniarismusdebaltc (1920), Berlin, 1968, sir. 38.
[148] Vidi A. Pannekoek. isto djelo sir. 38 41.
[149] Programm dcr Kommunislischen Arbciter-Partci Deutschlands (KAPD) iz zbornika Die Linke gegen die Parteiherrschaft. sir. 320

Samoupravljanje kao permanentna revolucija

102

kih masa m nogo vee, a voda manje nego u Rusiji; da baza revolucije ne
mogu biti sindikati niti parlam entarizam , nego tvornike organizacije
ujedinjene u jedinstveni savez i da je za to potrebna mala, svjesna i od
luna partija koja e osvjetljavati ciljeve i pom oi veini proletarijata da
dode do dubljih spoznaja.
Ostali predstavnici radikalnog sistema savjeta, iako nisu ili tako dale
ko u svojoj kritici i odbacivanju sindikata i parlamentarizma, bili su ipak
i te kako kritini prema toj politikoj sferi. Tako je Gramsci, jedan od os
nivaa K P Italije, pisao u svom listu L Ordine N u ovo 1919. godine da
sindikat organizira radnike ne kao proizvoae nego kao nadniare i da
su sindikati pokazali organsku nesposobnost da ostvare diktaturu prole
tarijata. Jer norm alni razvoj sindikata oznaen je linijom opadanja re
volucionarnog duha masa; poveava se materijalna snaga, slabi ili sas
vim iezava osvajaki duh, m litavi ivotni polet, herojsku nepom irlji
vost sm jenjuje praksa oportunizm a, praksa 'hljeba i maslaca. Kvantita
tivni porast odreuje kvalitetno osirom aenje i lako prilagoivanje kapi
talistikim drutvenim oblicim a, odreuje nastajanje jedne uljive, ogra
niene radnike psihologije, psihologije sitne i srednje buroazije.150
Gram sci je u sindikatim a vidio u biti funkciju uspostavljanja korisne rav
notee izmeu rada i kapitala i zato je sm atrao da sindikat moe proleta
rijatu dati iskusne birokrate, tehnike strunjake, organizatore, ali da ne
m oe ni u kom sluaju biti osnova proleterske vlasti.
Proleterska diktatura ne moe, za Gramscija, imati svoju osnovu ni u
sindikatu ni u partiji. Ona se m ora osnivati na onim organizacijama u ko
jim a radnik osjea sebe kao proizvoaa, kreatora, u kojima dobiva svi
jest o vrijednosti i budunosti, a to su radniki savjeti. Proleterska dik
tatura se m oe uobliiti u jednu vrstu organizacije specifine za samu
aktivnost proizvoaa, a ne nadniara, robova kapitala. Tvorniki savjet
je prva elija te organizacije. Budui da su u savjetu zastupljene sve rad
ne grane, u skladu s doprinosom koji svaka struka i svaka radna grana
d aje za izradu predm eta koji tvornica proizvodi za zajednicu, institucija
je klasna, drutvena. R azlog njenog postojanja lei u radu, u indu
strijskoj proizvodnji, odnosno u jedn oj stalnoj injenici, a ne vie u nad
nici, u podjeli klasa, znai, u jednoj, prolaznoj injenici koju upravo eli
m o da p reva zid em o .151
U ovim pogledim a komunista savjeta, bez obzira na njihove razlike i
konzekvencije, pri emu treba naglasiti da su se Pannekoek, Gorter,
S chroder ve tada znatno razili s Lenjinovom Treom internacionalom,
a da je Gramsci ostao sa svojom partijom njen lan, nalazimo zapravo
klice onih koncepcija unutar komunistikog pokreta to ih danas naziva
mo evrokum unistikim . Oni su ve tada naglaavali, to jc, m oram o rei,
i Lenjinu bilo veom a blisko, da revolucija u razvijenoj Evropi ne moe ii
istim putovima, oblicim a i nainima kao u zaostaloj Rusiji i da uloga ic-

[150] A. Gramsci, Sindacnlismo c consigli, L'Ordine Nuovo. 1919- 1920, Torino. 1955. str. 45.
[151] A. Gramsci, Sindacati c C'onsigli. La cultura italiana del '900 altraverso le rivisle, sv. 6.
L'Ordine Nuovo (1919- 1920), Torino, 1963, str. 307. U ovim svojim stavovima Gramsci je imao
Togliatlijcvu podrku, ali ne i A. Take, takoer jednog od osnivaa L'Ordine Nuovo.

Samoupravljanje kao sistem radnikih savjeta

103

volucionarnih radnikih savjeta u izgradnji nove vlasti i novog drutva


mora bili mnogo jaa od politikih, sindikalnih i drugih organizacija.
Meutim, potejenjivanje mogue uloge sindikata i parlamenta u suvre
menim borbama koje pokazuju Pannekoek i drugovi, ne poklapa se sa
suvremenim koncepcijama evrokomunizma, a one su, naravno, nastale i
u sasvim drugaijim historijskim prilikama.
Ono to povezuje sve ove mislioce jest koncepcija socijalizma kao si
stema savjeta. U ovome se slau ne samo marksisti i komunisti koje da
nas nazivamo komunistima savjeta (R. Luxemburg, Pannekoek,
Korsch, Gorter, Gramsci i dr.) nego i neki radikalniji pripadnici lijevog
krila socijalistikog pokreta u USPD (Daumig, Miiller, Kreft) koje bismo
mogli uvjetno nazvati i socijalistima savjeta, a u literaturi sc spominju
i kao predstavnici istog sistema savjeta. I medu njima ima, meutim,
izvjesnih razlika, to emo poslije vidjeti.
Osnovna ideja svih njih jest da je socijalizam novo historijsko drutvo
koje pod osloboenjem proletarijata i ostalih radnih masa od jarma ka
pitala podrazumijeva i cjelokupnu vlast radnike klase, kako ekonomsku
tako i politiku, koju ostvaruje sama klasa. A temelje te cjelokupne nove
organizacije drutva ine tvorniki savjeti i savjeti ostalih poduzea or
ganizirani na funkcionalno-proizvodnoj osnovi od baze do vrha drutve
ne zajednice. Za sve njih je to sinonim ne samo za socijalizam nego i za
diktaturu proletarijata, koja je u tom prijelaznom razdoblju neophodna.
Za Pannekoeka je, na primjer, prvi princip komunizma diktatura prole
tarijata, a drugi princip je sistem savjeta. U sistemu savjeta je p o li
tika organizacija izgraena na ekonomskom procesu rada. Parlamenta
rizam poiva na individuumu u njegovom svojstvu kao dravljanina.152
Za razliku od kapitalizma, novo drutvo, prema Pannekoeku, ini rad i
njegovu organizaciju osnovom cijelog politikog ivota, a kao nosioci to
ga drutva nastupaju ljudi u svom prirodnom radnom grupiranju. Radni
ci u svojim poduzeima biraju svoje zastupnike koji ostaju u stalnom do
diru s njima i mogu u svako vrijeme biti zamijenjeni drugima. Sistem
savjeta je ujedno u prijelaznom periodu i dravna organizacija, bez i
novnike birokracije koja vlada narodom, te u takvom sistemu savjeta
na mjesto vlasti nad ljudima nastupa upravljanje stvarima. Dosljedan
svojim gledanjima na ulogu partije i masa, a precjenjujui tadanje mo
gunosti, Pannekoek je zakljuivao da centralna vlast, koju su osvojile
mase a ne partija, ini birokrate i profesionalne politiare suvinima.
Cilj svake politike partije, tj. svake organizacije profesionalnih politia
ra, dobiti dravni aparat u svoje ruke, stoga jc stran Komunistikoj par
tiji. Njezin cilj nije osvojiti vlast za Komunistiku partiju, nego irenjem
komunistikih principa pokazati cilj i putove proletarijata u borbi, s lim
da izgradi sistem savjeta.151
Isto lako, za lijevog socijalista E. Daumiga kao i njegova suborca R.
Miillera misao o savjetima u svojoj istoj i dosljednoj primjeni jest prak

[152] A. Pannekoek. Sozialdemokratic und Kommunismus (1919). U Neubcstimmung des Marxismus. W-Bcrlin. 1974. sir. 73.
[153] A. Pannekoek. ibid. sir 7S

Samoupravljanje kao permanentna revolucija

1 04

tiki socijalizam . Da bi ostvario svoju emancipaciju, proletarijat ima os


novni historijski zadatak, izgraivanje organizacije savjeta koja mora
zavrili u jedinstvenom sistemu savjeta. Ova organizacija savjeta je dije
te revolucionarne epohe, i nikad se nee pojaviti sasvim dovrena, ve e
se prilagodavati zahtjevim a odreene revolucionarne situacije. Sutina
m isli o savjetim a poiva, prema Daumigu, na ovim naelima: prvo, nosi
lac misli o savjetim a m oe biti samo proletarijat, tj. svi oni fiziki i um
ni radnici koji su prim orani da prodaju svoju radnu snagu kapitalu kako
bi m ogli iv je ti;154 drugo, proletarijat u svojim organizacijama savjeta u
periodu borbe za novo drutvo ne m oe trpjeti nikakve kapitalistike
predstavnike; tree, misao o savjetim a ne moe se ostvariti sredstvima
parlam entarizm a, nego m ora bili prim ijenjena i realizirana u osnovnim
elijam a kapitalistike proizvodnje tj. u poduzeima; etvrto, svojim dinam izm om organi organizacije savjeta ne mogu imati dugorone puno
moi, m oraju bili uvijek izloeni kontroli svojih biraa i u svako doba su
sm jenjivi; peto, budui da je cilj misli o savjetim a osloboenje cijelog
proletarijata od kapitalistikog iskoritavanja, organizacija savjeta ne
m oe biti dom ena jedn e zasebne partije ili zasebnih strukovnih grupa,
nego mora obuhvatiti proletarijat kao cjelin u .155
Za Daumiga je realizacija ovakvog sistema savjeta ujedno i diktatura
proletarijata kojoj ne m oe biti temelj neka proleterska manjina, nego
iroke proleterske mase. Zato se i nee morati oslanjati i odravati samo
vojnim prisilnim sredstvim a koja uvijek nose u sebi klicu propasti od sa
m og poetka. Daumig, meutim , ne iskljuuje i otpor buroazije u kojem
e kontrarevolucionarni protivnici nametnuti proletarijatu oruje i me
tode graanskog rata.
Prem a miljenju Daumiga, kao i njegovih istomiljenika u lijevom kri
lu USPD R. M iillera, A. K refta, K. Geyera, sistemom savjeta treba organi
zaciono priprem iti diktaturu proletarijata, tj. izboriti politiku vlast,
razvlastiti buroaziju i vlast proletarijata provesti i u privrednom proce
su zemlje. U prirodi je naeg revolucionarnog vremena da sistem savje
ta, ak i kad je podignut i izgraen naizgled isto ekonom ski, od prvog
dana d jelu je p o liti k i i da biva neposredno ili posredno uvuen u politi
ke borbe. Polazei od ovih stajalita, vodei gornji sloj klasno svjesnog
proletarijata pokuava sada izgraditi sistem savjeta koji se treba uzdii
prije svega na tlu procesa proizvodnje. Ve prvi pripremni koraci m obili
zirali su protiv tog plana cijeli kapitalistiki, dravno-birokratski i vojni
svijet. Profinjeni klasni instinkt vladajuih i posjednikih krugova pre
poznao je u tom planu o savjetim a prijeteu opasnost za njihov posjed i
njihovu vlast. No, upravo nam bijes kontrarevolucionara najbolje doka
zuje da smo na pravom putu.156
Svi su ovi predstavnici sistem a savjeta pretpostavljali da radnika
klasa preko svoga izgraenog, ali dinam inog sistema savjeta ostvaiuje i

[154] Ernst Daumig, D cr Riitegcdunkc und seine Verwicklichung. u Theoric und Praxis dcr dirckten Dcmokratic, Opladen. 1973, str. 80.
[155 E. Daumig, ibid., str. 81
[156] E. Daumig. ibid., str. 85.

Sam oupravljanje kao sistem radnikih savjeta

105

politiku vlast diktaturu proletarijata i ujedno ekonomsku vlast, bez


koje bi i prva na kraju bila iluzorna. R. Miiller je u svojini spisima isto
tvrdio da je sistem savjeta osnova novog drutvenog poretka, te e si
stem savjeta djelovati u oblasti politike i ekonomije. Politiki, on u prije
laznom periodu postaje organ vladavine proletarijata; njegovi organi
moraju preuzeti politiku upravu. Ekonomski, on postaje organ proiz
vodnje.157 Isto tako je tu ideju veoma dosljedno duboko i iscrpno zastu
pao K. Korsch u brojnim svojim radovima u lom razdoblju, upozoravaju
i na mnoga pitanja revolucionarnog preobraaja koja su i danas veoma
aktualna. Osim u svojim spisima o socijalizaciji Korsch je i u svom ve
em djelu o radnom pravu, za savjete poduzea pisao da e se u politi
kom prijelaznom periodu koji je karakteriziran kao epoha 'proleterske
diktature ostvariti, u dugim, tekim i upornim borbama u cjelokupnoj
privredi, u svim pojedinim privrednim granama i u svakom pojedina
nom poduzeu proletersko udruenje rada koje e poivati na vrstoj os
novi 'industrijske demokracije', te e se time postepeno ostvariti stvarni
sistem savjeta proleterske klase koja je dravnu vlast stavila u svoju slu
bu.158
Osim ove koncepcije istog sistema savjeta, neki predstavnici USPD
Brass, Geyer i Rosenfeld predloili su jednu drugu varijantu koja je dije
lila politiko i ekonomsko upravljanje drutvom. Ali u oba sluaja radilo
se o izgradnji sistema savjeta, s osnovom u poduzeima. Jedna linija iz
gradnje ovog sistema ila je od izbora delegata u poduzeima preko stva
ranja opinskih, okrunih itd. radnikih savjeta (Arbeiterrate) do Cen
tralnog savjete Reicha, a druga takoer od poduzea i njihovih savjeta
(Betriebsrate) pa preko okrunih i oblasnih privrednih savjeta do Vrhov
nog privrednog savjeta Reicha.
Sve su ovo bili koncepti koji su ili za neposrednim prevladavanjem
starog buroaskog sistema ekonomske i politike vlasti, te im je krajnji
cilj bio ne samo dokidanje parlamentarne vladavine buroazije nego isto
tako dosljedna socijalizacija proizvodnje. Vladajua Socijaldemokratska
stranka nastojala je na sve mogue naine izigrati ovo revolucionarno
raspoloenje i tenje za ostvarenjem ideje ravolucionarnih savjeta i
drutva osnovanog na njima. Ona je pod svim tim pritiscima lavirala i na
kraju pristala da se izvjesni elementi sistema savjeta ozakone i u prvom
ustavu. Ali, priznanje radnikoj klasi da moe osnivali svoje savjete po
duzea, da moe uestvovati u nekim oblicima odluivanja, dogovaranja
itd. bilo je usmjereno uglavnom na lo da smiri situaciju i omogui
buroaziji da svoju graansku revoluciju provede do kraja. Meutim,
ipak je to bio prvi graanski ustav u kojem su priznati radniki savjeti i
uvedeno pravo suodluivanja, onog dakle M ilbestimmunga koji i u nae
vrijeme postaje aktualna preokupacija socijalistikih snaga.159 Poznato

[157] R. Miiller. Sistem vea u Ncmakoj, Iz Samoupravljanje i radniki pokiet l. str. 315.
[158] K. Korsch, Arbcitsrecht fiir Betriebsrate. Berlin. 1922, str. 104.
[159] U Austriji jc 1919, a u Njemakoj 1920. bio donesen Zakon o savjetima poduzea koji jc da\ao pravo radnicima na suodluivanje u upravljanju poduzeima, naroito u vezi s reguliranjem
nadnica, uvjeta rada, zaitite na radu, radnog vremena itd. Vidi opirnije o ovim zbivanjima u
knjizi Vladana Parnica, Radnika vea u Nemakoi. Bcourad. 1972.

Samoupravljanje kao permanentna revolucija

106

je da sve ove m jere nisu bile tada urodile nekim znaajnijim plodovima.
K onsolidacija buroazije, oportunistika politika socijaldem okracije, unutranje kontroverze i razm irice u lijevim snagama uzrokovale su pad
revolucionarnog impulsa, a tragian uspon barbarskog faizma zausta
vio je za izvjesno vrijem e sva ova traganja i tokove socijalne revolucije.
Treba na kraju istai da svim tim komunistima i lijevim socijalistima
ideja samoupravljanja, ideja sistema savjeta kao socijalno-ekonomske
organizacije novog drutva nije bila samo pitanje osvajanja vlasti i
upravljanja privrednim tokovim a drutvene reprodukcije. Svi su oni u
njoj vidjeli i m ogunost ostvarenja jed n og novog svijeta, novog ivota
lienog dotadanje otuenosti, sivila, egoizm a i tuposti. Tako je, na prim
jer, Gram sci u svojim lancim a pisao d a je raanje radnikih savjeta ve
lianstven historijski dogaaj, poetak nove ere u historiji ljudskog ro
da i da je tvorniki savjet prva elija u historijskom procesu koji treba
da dostigne vrhunac u kom unistikoj internacionali, ne vie kao politi
koj organizaciji revolucionarnog proletarijata, nego kao reorganizaciji
svjetske privrede i kao reorganizaciji cjelokupnog ljudskog zajednikog
ivota, nacionalnog i svjetsk o g.160
Isto lako je i Ernst Jacobi, lan Revolucionarnog radnikog savjeta
Miinchena, u svom lanku o sutini i znaenju sistema savjeta pisao kako
e neki zbog svih tadanjih tekoa i potresa poeti jadikovati o propada
nju kulture, u kojoj veina uglavnom i nije nikad uestvovala. Ako se i
koriste tekovine civilizacije i tehnike, kakvo to ima znaenje kad se zna
do kakvog je razornog djelovanja dovelo mehaniziranje naeg itavog
ivota. Za tu takozvanu kulturu, tu nakaradu ljudske zatvorenosti, i nije
teta. V rijem e savjeta stvorit e pravu kulturu, ne kulturu za imune, ne
kulturu za nedjelju i praznik, nego znanje o ljepoti zajednikog stvaranja
koje, ne iz prisile nego zbog aktivnog djelovanja duha zajednitva, vodi
novim oblicim a drutvenog ivota i srei ovjek a .161
Predstavnici kom unizm a savjeta i istog sistema savjeta, dakle so
cijalizm a koji bi bio izgraivan na konzekventnom i radikalnom sistemu
radnikih savjeta od baze do vrha najdosljednije su zastupali koncept
radnike dem okracije. M nogi od njih su u radnikim savjetima vidjeli i
osnovne poluge u borbi za prevladavanje kapitalistikog sistema jo i pri
je revolucionarnih preobraaja, pa su ujedno smatrali da radniki savjeti
m oraju ostati temelj i nove proleterske vlasti i socijalizma kao novog pri
jelazn og drutva.
Sigurno je da je ovakav koncept bio najdosljedniji projekt jednog
drutva u kojem je hegemon radnika klasa. Meutim, kako smo vidjeli,
takav koncept bio je suvie idealan, pa i apstraktan za tadanje vrijeme.
Tek se danas najrazvijeniji dijelovi proletarijata i najsavjesnije socijali
stike snage bore za te zamisli, a zem lje koje se nazivaju socijalistikim,
osim Jugoslavije, jo uvijek vide u njemu opasnost za socijalistiku
dravu i sistem , te na tipino birokratski nain revandikacije svoje rad
nike klase proglaavaju goto vo kontrarevolucijom . A upravo na tome te
[160] A. Gramsci. II Consiglio di fabrica. L ' Ordine Nuovo, Torino, 1962, sir. 507.
f 161 ] ErnslJacobi, Wesen und Bedeutung des Ratesystems (1920), Die Ratebewegung l, str. 176.

sam oupravlja nje nao sistem raamcKtn savjeta

renu e se odvijati presudna bitka za osloboenje radnike klase


v a r iv a n je jedne nove, humanije i racionalnije ljudske zajednice.

107
i

za

o s t

Danas iz prakse, naroito jugoslavenske, ve znamo da je upravljanje


suvremenim socijalistikim drutvom i ekonomijom, uz postojanje
svjetskog trita i razvijenog kapitalizma, veoma kompleksan problem.
Da nije tako jednostavno, kao to je u projektu komunizma savjeta bilo
pretpostavljano, uskladiti odnose politikih snaga, partija, drave, sa
moupravnih organa, birokratske administracije, znanstvenih institucija i
istraivanja, ostataka sitnoburoaskih odnosa i psihologije itd. Sve su to
pitanja koja navedena shema sistema savjeta nije rjeavala ili ih je sas
vim uzgred spominjala. Meutim, koliko god to bila slabost ove sheme,
sigurno je da se mnoga ta pitanja mogu rjeavati samo u praksi revoluci
je. Komunistima i socijalistima koji su zastupali navedene teze, pripada
priznanje da su najdosljednije konceptualizirali dotadanja iskustva bor
be radnike klase i ostalih progresivnih snaga, da su najradikalnije sagle
davali problem hegemonije radnike klase u socijalizmu i duboko vjero
vali u mogunost prevladavanja suvremene civilizacije koja je ovjeka
uvelike svela na postvarenog i otuenog pojedinca. Njihove neke iluzije o
mogunostima brzog savladavanja prijelaznog perioda (socijalizma) bile
su zajednike i s tako velikim misliocima kao to su bili Marx, Engels i
mnogi drugi.

Iz cjelokupnog pregleda i razmatranja najvanijih revolucionarnih


struja i njihovih predstavnika u radnikom pokretu jasno proizlazi da je
svima njima bila pred oima jedna vizija novih, slobodnijih, humanijih
ljudskih odnosa, jedne solidarne ljudske zajednice s osnovom u samoo
dreenju i samoupravljanju pojedinca i zajednice. Meutim, kao to je to
bilo i s graanskim revolucijama, historija proboja socijalizma i socijali
stikih revolucija ne moe biti drugo nego dugotrajan proces, historijska
epoha.
Graanske revolucije bile su u znaku osvajanja politike vlasti i vlada
nja nad drugim klasama preko svojih parlamentarnih predstavnika i pre
ko vlasti nad kapitalom. Bez obzira na ova ogranienja graanskog svije
ta, ovi su prodori znaili i osvajanje novih spoznaja, novog naina ivota
i novih dimenzija ljudske kulture i mogunosti.
Socijalistiko samoupravljanje, iako jo uvijek u ogranienim struktu
rama politikog drutva, nosi u sebi klicu nove ljudske zajednice u obli
ku asocijacije slobodnih proizvoaa. Ovi procesi bili su grubo prekinuti
najreakcionarnijim graanskim snagama faizmom, kao i kontrarevolucionarnim snagama unutar prvih socijalistikih impulsa staljinizmom. Ali ono to historijski oznaava nove stupnjeve razvoja ljudske za
jednice. ne moe se nikad dokraja zaustavili i unititi. Moe se samo
privremeno usporiti njihov razvoj. Nakon faistikih i staljinistikih barbarstava ideje radnikih savjeta, samoupravljanja u tvornicama i drut

Samoupravljanje kao permanentna revolucija

] Q8

vu kao cjelini p ro b ija ju no v o m sn ago m i sam o d ok azu ju d a su ideje i


procesi s am o u p rav ljan ja stv arn o p erm an en tn a revolucija naega vrem e
na.

Osnovni procesi
su vrem en og s vije ta

Uvodna razmatranja

Iz analize i prikaza osnovnih koncepcija i revolucionarnih intencija u


navedenim socijalistikim pokretima nedvojbeno proizlazi da je koncept
samoupravljanja u raznim njegovim varijantama bio ona vizija koja
je sadravala sav bitni smisao socijalizma kao novih drutvenih odnosa i
nove ljudske kulture. U shvaanju drutvenih poredaka postoje neki ak
siomi bez kojih se o odreenim drutvenim odnosima ne moe uope go
voriti. Kao to bez odnosa plemia i seljaka vezanih za zemlju (kmetova)
nema feudalizma, isto tako bez odnosa slobodnog radnika koji prodaje
svoju radnu snagu i kapitalista bez obzira da li u obliku pojedinca,
korporacije ili drave dakle bez najamnog odnosa u razvijenom drut
vu robne i trine proizvodnje nema kapitalizma. Za kapitalizam su u
svakom pogledu aksiomi: najamni ili kapital-odnos. robna proizvodnja s
osnovnim ciljem stvaranja profita, stvaranje vika vrijednosti, dakle, proizvoda koji je otuen od proizvoaa, postolanic-ekonomske. i politike
otuenosti radnog ovjeka. Ova alijenacija se ispoljava, kako emo vidje
ti. u raznim svojim oblicima, te ponekad i zaslire sutinu i injenicu ovih
socijalnih fenomena. A ideoloka se svijest i sastoji upravo u tome to je
dan otueni odnos prikriva i mistificira, proglaavajui ga onim to on
nije. I zato je logino i nuno da se ideolozi i apologeti i kapitalizma i slaljinizma najrevnosnije natjeu u dokazivanju da su njihova drutva olie
nja slobode.
Ako imamo u vidu bitnu idejnu usmjerenost svih znaajnijih predstav
nika revolucionarnog socijalistikog pokreta s obzirom na rjeavanje
protivrjeja i otuenih odnosa u kapitalizmu ideja samoupravljanja je
osnovna misao vodilja. Prema tome, ako govorimo o aksiomima koji u
ovom sluaju moraju karakterizirali onaj poredak koji nazivamo socija
lizmom ili prvom fazom komunizma, onda samoupravljanje sainjava
njegovu sr. Imat emo jo dosta prilike i u ovom djelu da opirnije go
vorimo o ovoj problematici. Zasad je dovoljno, radi dalje analize, samo
naglasiti da je u ovom konceptu sadran bitni smisao revolucionarnog
prevrata, dokidanja kapitalistikih drutvenih odnosa. Jer samoupravlja
nje u biti znai da sam radni ovjek ne ulazimo zasad u pitanje u kak
vim sve organizacionim oblicima i historijskim etapama poslane go
spodar svoga rada, da kao udrueni slobodni proizvoa sam odreduje
cjelokupni razvoj svoje drutvene zajednice i da lako viak rada stvarno
postane potreban rad. Samoupravljanje znai, da se najkrae izrazimo,
j historijsko prevladavanje one ekonomske i politike alijenacije koja poj stoji u sistemima suvremenog kapitalizma, monopolskoga ili dravnoga.
I Izgraivanje takvog jednog novog svijeta bez politikih i birokratskih
\ posrednika znai ujedno stvaranje jedne solidarne drutvene zajednice

Samoupravljanje kao permanentna revolucija

112

koja nee robovati nacionalnim m itologijam a i m istifikacijama koje su


sve do danas zaslirale stvarne odnose i sluile ratnim dehumanizacijama
ovjeka. K ao to je, prem a lom e, prevladavanje ekonomske i politike
alijenacije osnovna historijska vokacija socijalizm a, to u biti znai
prevladavanje najam nog odnosa, ekonom ske eksploatacije i zavisnosti,
tako je i rat, kao krajnje degradiranje ovjeka, nespojiv s idejom socija
lizma. Sasvim je razum ljivo da ovaj koncept sadrava i cjelokupnu jednu
viziju nove ljudske kulture i oblika ovjekova ivota. Mnogi dosadanji
uspjeni pokuaji kritike svakidanjeg ivota dovoljan su dokaz pustoi
do kojih je dovela otuenost ovjeka u suvremenim drutvima ekonoms
ke i politike dom inacije.
Posebno naglaavam o da je ovaj koncept samoupravljanja bio glavna
misao vodilja i kod svih znaajnijih revolucionarnih marksista koji su
uoavali, zajedno sa M arxom i Engelsom , da je socijalizam prelazan period, da e u tom razdoblju politike institucije biti jo uvijek nune, ali
da e oblici organizacije radnike klase i konano cijelog drutva razni
oblici savjeta (sovjeta) oznaavati postepeno slabljenje politike sfere i
odum iranje drave. Sasvim je razum ljivo da su se teorijska razmatranja
ovih presudnih pitanja prelaznog perioda kod svih marksista morali
razlikovati od konkretne prakse, je r teorija nikad ne moe pretpostaviti
sve mogue tekoe i prepreke, koje su ponajee izraz danih konkret
nih okolnosti to se u svim svojim dim enzijam a ne mogu predvidjeti. Te
orijski koncept je uglavnom samo misao vodilja, ona crvena nit koja se
ne sm ije izgubiti iz vida ako se eli stii do eljenog cilja. To nam ujedno,
uz ostale neke razloge, objanjava i Marxovu averziju da prorie oblike i
putove odvijanja ovog revolu cionarnog procesa.
M oe se odm ah postaviti i pitanje da li je historijska praksa opovrgla
ove principe o kojim a je rije. M islim da su sva zbivanja u dosadanjem
razvoju socijalizm a samo potvrdila ovaj bitni stav o samoupravljanju
kao osnovi razvoja socijalistike dem okracije i poetka novih, slobodni
jih i solidarnijih ljudskih odnosa. Dosad uglavnom imamo negativne do
kaze, a oni su toliko drastini da su ak uvjerljiviji od nekih polovinih
pozitivnih. H istorijski sluaj Rusije u kojoj je dolo do obratnog procesa
ne jaanja sam oupravnih oblika i odumiranja drave i politike stere,
nego do jaanja drave i politikog, otuenog vrha najsnaniji je me
m ento da se u takvoj etatistikoj koncepciji i praksi ne mogu traiti izlazi
iz najam nog, obespravljenog poloaja ovjeka dananjice. Staljinistika
barbarstva rezultat su u prvom redu naputanja osnovnog marksistikog
i socijalistikog koncepta o neposrednom odluivanju radnike klase i
radnih ljudi o njihovim vitalnim drutvenim problem im a tj. naputanja
sam oupravnog koncepta. Sve vea koncentracija vlasti u rukama politi
kog vrha i u zem lji s veim dem okratskim tradicijama i povoljnijim od
nosom socijalnih snaga omoguava, a ponajee i dovodi do veih ili
manjih zloupotreba te vlasti. U Rusiji su se stekle i mnoge druge nepo
voljne okolnosti to je na kraju dovelo i do kontrarevolucionarnog
ta, sa svim onim traginim posljedicama koje su odnijele vie socijalisti
kih ivota nego to ih je buroazija sve do danas uspjela unititi.162
f 162] Vidi o lome moju knjigu Marksizam i socijalizam u kojoj sam dao i genezu ovog procesa

Uvodna razm atranja

113

Prije nego to prijeemo na analizu bitnih procesa suvremene histori


je potrebno je postaviti i pitanje: kako to da su. unato tome to je kon
cept samoupravljanja bio dominantna misao revolucionarnih snaga, ipak
nekoliko decenija nakon Oktobra jaale elalike koncepcije i isto takva
praksa u gotovo svim zemljama u kojima su socijalistike snage dole na
vlast? Ovo je pitanje koje marksistiki i socijalistiki teoretiari moraju
jo ispitivati. Ovom prilikom navest u samo nekoliko razloga koji
osvjetljavaju ove procese bez namjere da iscrpi svu tu znaajnu temu.
Mislim da bi analiza ovog fenomena morala ii u nekoliko pravaca:
ispitivanjem tradicija u radnikom i socijalistikom pokretu koji su bile i
suprotne onima to smo ih prikazali u prvom dijelu; ispitivanjem kon
kretnih socijalnih odnosa, nivoa razvitka pojedinih klasa, a posebno rad
nike, u konkretnim zemljama u kojima su se zbivali revolucionarni pro
cesi i, napokon, analizom razvoja socijalne svijesti.
S obzirom na tradicije u socijalistikom i radnikom pokretu ne treba
zanemariti izvjesne etatistike koncepcije koje su bile prisutne u evrop
skoj socijaldemokraciji, a naroito njemakoj pod utjecajem Lassallea i
njegovog krila u radnikom pokretu. Ova shvaanja su dola naroito do
izraaja u razdoblju Bernsteinovog revizionizma pa su u vidu reform iz
ma i oslonca na dravu prevagnula u shvaanjima i praksi tadanje soci
jaldemokracije. Njemaka, a i mnoge druge evropske socijaldemokraci
je, postale su toliko dravotvorne da su u svojoj dosadanjoj praksi jaa
le socijalnu i ekonomsku funkciju buroaske drave i tako ostajale nekad
progresivna nekad konzervativna snaga jo uvijek unutar graanskog
poretka. Ove su snage u svojoj praksi, bez obzira na to to im je u progra
mima zacrtan socijalizam kao cilj, dole do realiziranja pravne drave i
dravnog kapitalizma jo uvijek parcijalnog oblika.
Drugi izvor etatistike svijesti i prakse postojao je u jednostranoj i
simplificiranoj interpretaciji koncepta diktature proletarijata, to je bilo
povezano i sa stupnjem razvoja radnike klase i drutva u cjelini. U svim
situacijama nasilnog revolucionarnog prevrata u kojima je radnika kla
sa jo uvijek znaajna manjina drutva, a ostale klase i slojevi brojano i
kulturno mnogo nadmoniji, proletarijat se mora oslanjali na svoju
dravu u guenju otpora, pa i konlrarevolucionarnih pokuaja koji su sve
dosad pratili ovakve situacije. U svim takvim sluajevima shvaanja dik
tature proletarijata sve se vie pomiu prema momentu nasilja, arbitrarnosti, pa ak i nezakonitosti to je tako oigledno dolo do izraaja u rus
koj revoluciji. Ako je Lenjin u poznatim zbivanjima graanskog rata,
strane intervencije i kontrarevolucije, katkad i formulirao diktaturu pro
letarijata u tom duhu, ali je istodobno i u istim prilikama ne jedanput
naglaavao da se na taj moment dravne prisile, nasilja ne moe svesti
njegov je nasljednik u svojoj birokralsko-elatistikoj usmjerenosti jo
u tom razdoblju tu kategoriju sveo samo na etatistike karakteristike.,6
Naravno i mnoge druge knjige o staljinizmu i zloinima toga perioda involutivnog procesa ruske
revolucije.
[163] Staljin je gotovo uvijek kompleksne probleme svodio na jednu dimenziju. Veoma sloeni
problem diktature proletarijata, koji se ni u kojem sluaju ne moe jednako tretirati u nerazvije
nim i razvijenim historijskim situacijama, Staljin svodi na to da je diktatura proletarijata zako-

Samoupravljanje kao permanentna revolucija

114

U svim dosadanjim nerazvijenim uvjetim a odvijanja socijalistike re


volucije uloga drave m orala je biti m nogo jae naglaena nego to se to
teorijski pretpostavljalo. Radnika klasa, nesposobna da direktno preuz
me korm ilo cjelokupnog drutvenog razvoja u svoje ruke, oslanjala se i
na svoje avangardne snage i na svoju dravu. A u svim takvim sluajevi
ma postoji opasnost da ta birokratsko-politika sfera preuzme korm ilo
upravljanja i usmjeravanja cjelokupnog drutvneog procesa u svoje ruke.
Takva etatistika praksa nuno je, naravno, m orala proizvoditi i etatisti
ku ideologiju koja m anipulira i s takvim pojm ovim a kao to su diktatura
p roletarijata i drava radnike klase, nastojei svim moguim sofizm i
ma, a zatim ideolokom i ostalom prisilom da diktaturu birokracije pro
glasi diktaturom proletarijata.
Posebnu ulogu u ovom procesu zam jenjivanja pojm ova i proglaava
njem diktature birokracije diktaturom proletarijata im ao je glavni prota
gonist etatistike svijesti, id eologije i prakse u X X stoljeu J. Visarionovi Staljin. N e mogavi da se izdigne iznad brutalnosti i nekih ne
ophodnosti politikih intervencija u razdoblju Oktobra, njegova svijest je
bila u potpunosti preokupirana politikim rjeenjima tadanjih situacija
koja su sasvim zaslirala potrebu socijalnih prom jena u pravcu samou
pravljanja proizvoaa i radnih ljudi. Analiza ranih Staljinovih spisa po
kazuje nam da su se ve u njima nalazile jake klice njegove kasnije trans
form acije poetnog socijalistikog htijenja i procesa, ruskog dravnog
socijalizm a u birokratsko-etatistiku vlast s ogoljelim integralnim dravno-kapit^isticlam 'oHnoTTm a u proizvodnji. Staljin je ve u vrijem e ne
posredno nakon Lenjinovc smrti u'svojim spisima o pitanjima lenjinizma ne samo dao svoju verziju Lenjinovih pogleda nego je u biti dao
jednu restriktivnu interpretaciju, u m nogo emu jednostranu i iskrivlje
nu koja je ve tada sadravala bitne osnove staljinistikog, a ne lenjinistikog koncepta drutvenih odnosa. Dok je Lenjin usput govorio o
transm isijam a, ali isto tako o kontroli masa, kontroli radniko-seljake
inspekcije pa i najviih organa vlasti, o opravdanosti suprotstavljanja
radnih ljudi dravnoj i partijskoj birokraciji itd. Staljin je svojom teori
jo m transm isija odstranio sve one dem okratske elem ente koji su za
razvoj socijalistike dem okracije neophodni. N jegova slika mehanizma
i sistema diktature proletarijata, dana ve sredinom dvadesetih godina
teorijska jc osnova onog njegovog praktikog zaokreta koji je jednu soci
jalistiku revoluciju, pa makar i u tako nerazvijenim uvjetima, odveo s
njenog socijalistikog kolosijeka na jedan drugi, dotad u historiji ne
poznat. Birokratsko-etatistiki karakter te njegove slike diktature prole
tarijata je klasina. U svom radu o pitanjima lenjinizma ovako je ocrtao
tu centraliziranu dravu i drutvo u kojem nije bilo mjesta ni za kakvu
samoupravnu djelatnost, odluivanje i usmjeravanje. D akle, pisao je u
tom spisu: sindikati kao masovna organizacija proletarijata, koja pove
zuje partiju s klasom, prije svega po liniji proizvodnje; sovjeti kao ma
sovna organizacija trudbenika, koja povezuje partiju s ovim posljednjim
prije svega po liniji drave; kooperacija kao masovna organizacija uglav
nom neograniena i na nasilje oslonjena vladavina proletarijata nad buroazijom. (Ob osnovali
leninizma, So. sv. 6. str. 114.) Ako se diktatura proletarijata svede na zakonom neogranienu
vlast, onda je v.loupotreba takve vlasti gotovo neminovna posljedica.

Uvodna razmatranja

115

nom seljatva, koja povezuje partiju sa seljakim masama prije svega po


liniji privrede, po liniji uvlaenja seljatva u socijalistiku izgradnju; sa
vez omladine kao masovna organizacija radnike i seljake omladine ko
ja je pozvana da avangardi proletarijata olaka socijalistiko odgajanje
novog pokoljenja i spremanje mladih rezervi, i najzad, partija kao osnov
na usmjeravajua sila u sistemu diktature proletarijata, koja je pozvana
da rukovodi svim tim masovnim organizacijama to je, uope uzev, sli
ke mehanizma diktature, slika 'sistema diktature proletarijata'.164
Staljinova misao je egzemplarni primjer ideoloke svijesti kojoj princi
pi slue za opravdanje postojeeg i, jo vie, koja postojee uzdie na
princip. Staljin je vlastito rusko iskustvo, u ovom sluaju ak konkretnu
situaciju u koju su zapali nakon tekog devaslirajucg graanskog rata i
ogoljeli jednopartijski sistem, koji u poetku revolucije nije postojao, ko
ristio za izgradnju teorije diktature proletarijata i socijalizma. U Rusiji
su. sve do tog vremena pa i poslije, postojale jake struje koje su glavni
akcent stavljale na demokratske oblike socijalistikog ivota, sovjete kao
iroko uee naroda u upravljanju, tvornike savjete, sindikat itd. kao
protuteu jaanju dravno-birokratskih struktura. Staljin je svojom kon
cepcijom transmisija ve tada stavljao glavni akcent na politiku sferu
'partiju i dravu i u funkcioniranju mehanizma podvrgavanja direktiva
m a partijskog centra vidio zalog uspjenosti razvoja socijalizma.
Dok se drutvo ne rijei politike, a nae stoljee je jo uvijek izrazilo
politiko, politike snage e i u poetnim socijalistikim procesima imati
znaajnu ulogu. Ali ne u smislu Staljinove transmisione teorije, nego svo
jom moi uvjeravanja i argumentima, a katkad i u sukobu sa samouprav
nim, a katkad i nekim grupnim, interesima i shvaanjima radnih ljudi.
| Teorija transmisija zapravo je bila i ostala izravna suprotnost samou\ pravnoj teoriji razvoja socijalizma. Dok prema samoupravnom konceptu
jaa uloga baze drutva, neposrednih proizvoaa i ostalih slojeva rad
nih ljudi u upravljanju svojim drutvenim ivotom, po transmisionoj lei oriji jaa politiki vrh, sistem direktiva, dravno planiranje i akumulaci, ja. jednom rijei ekonomsko i politiko razvlaenje radnike klase i
radnog ovjeka. Teorija transmisija je posluila i uvijek e posluili za
|transformaciju poetnog socijalistikog impulsa, jo uvijek u dominanl| nijem obliku dravnog socijalizma, s elementima samoupravljanja, u in
tegralnu dravno-kapilalisliku ekonomsku strukturu s birokratskim
snagama na elu. Revolucionarna partija, a u nerazvijenim uvjetima
I drutva gotovo je nuno da se ostane na jednoj partiji, u loj transformai iji postaje od partije koja vlada u ime radnike klase i radnih slojeva,
| partija koja vlada nad radnikom klasom tj. vrsto instalirana politika
I birokracija s mnogim karakteristikama i prerogativima klase.
Za tako snaan razvoj etatizma u teoriji i praksi naeg stoljea prido
nio je i stupanj razvoja socijalne svijesti. Ako pokuamo razmislili i shva
titi razvoj socijalne svijesti, u prvom redu naprednih drutvenih snaga u
najrazvijenijim drutvima, a to su dosad prije svega bila evropska, vidjet
cemo da je ova svijest u posljednjih nekoliko stoljea prola nekoliko cla-

1164) j v Stalin. K voprosam teninizma, Soincnia, sv. 8. str. 35-36.

Samoupravljanje kao permanentna revolucija

116

pa uglavnom u zavisnosti od m aterijalnog i duhovnog razvoja drutva u


cjelini.
M ogli bism o govoriti o znaajnoj fazi razvoja ove svijesti kao graan
ske, koja je uz sve svoje klasne karakteristike bila proeta idejama nacio
nalnog osloboenja i nacionalnog jedinstva. U razvijenijim uvjetima no
silac ove svijesti bilo je evropsko graanstvo koje je, kao napredna i
dom inantna klasa, svojom ideologijom snano utjecalo i na ostale sloje
ve naroda, koji je tu ideologiju u potpunosti prihvaao, pogotovo kad se
radilo o potrebi oslobaanja od vlasti ili hegem onije drugih nacija i dra
va. Ovaj stupanj razvoja socijalne svijesti perzistira i do danas u raznim
zem ljam a, naroito kolonijalnim , koje su se u ve prom ijenjenim svjet
skim uvjetim a, m orale u prvom redu usm jeriti i angairati u nacional
nom osloboenju od kolonijalne vlasti. U evropskim uvjetima nosilac
ove nacionalne svijeti bila je uglavnom graanska klasa koja se pod tom
zastavom borila i za svoje ujedinjenje tamo gdje je bila rascjepkana na
vie dravica ili zem alja (npr. N jem aka) i za osloboenje od strane do
m inacije i vlasti, kao to je to bilo u m nogim zemljama Evrope.
Dalja etapa razvoja socijalne svijesti vezana je uz nastanak i borbu
proletarijata. N esm iljenost i bezobzirnost kapitalistike eksploatacije
ve u samim poecim a razvoja kapitalizm a raaju razliite pobune pro
tiv tog sistema, trae se izlazi u raznim reform istikim i revolucionarnim
rjeenjima. Razvoj radnikog pokreta u prolom i ovom stoljeu stoji u
znaku borbe za najadekvatnija rjeenja i prom jenu kapitalistikog siste
ma eksploatacije koji je ne samo u krizama nego jo vie u meu
nacionalnim borbam a za trita i svjetsku dom inaciju sveo ovjeka na
puki objekt i instrument unutranje i vanjske politike. Ova je revolucio
narna socijalna svijest sve do polovice naeg stoljea uglavnom i najradi
kalnije bila artikulirana u zahtjevu za dokidanjem kapitalistikog naina
proizvodnje, za dokidanjem privatnog vlasnitva nad sredstvima za pro
izvodnju i za osloboenje radnike klase a time i ostalih radnih slojeva
od eksploatacije, socijalne obespravljenosti, manipulacije itd. Ako izuz
m em o pojedince ili neke grupe ija je svijest, kako smo vidjeli u prvom
dijelu ove studije, prodirala m nogo dublje u problem suvremene ovje
kove egzistencije i slobode, ova masovna socijalna svijest, pa ak i rad
nike klase najrazvijenijih zemalja, uglavnom je zavravala u vjeri u svo
ju politiku avangardu i socijalistiku dravu. Ova je svijest jo uvijek
m ogla posluili za razvoj i pobjedu etatizm a u poetnim etapama razvoja
socijalizm a. Kada su uz to glavni protagonisti i rukovodioci revolucion
arnih partija bili ovjenani oreolom pobjednika u revolucionarnim i os
lobodilakim borbam a i ratovim a protiv vlastite i kolonijalne buroazije,
navedena socijalna svijest u instaliranju te nove vlasti, s pojedincima ko
je ve prali odredena historijska harizma, uglavnom vidi i ostvarenje
svojih tenji, nada i zanosa.
Danas se ve nalazim o i u treoj etapi razvoja socijalne svijesti u Evro'
pi, svijesti koja se ne zadovoljava ostvarenjem samo bilo kakve socijali
stike drave nego koja osnovnu vokaciju socijalizm a ve vidi u prevlada
vanju svake politike sfere, koja proizvoaa i radnog ovjeka ne shvaa
samo kao objekt koji izvrava bilo koja pa i najbolja nareenja ili direkti

Uvodna razmatranja

117

ve, nego kao subjekt koji je osnova zajednice, samoupravljaa koji ne tre
ba nikakvih drugih medijacija osim svojih vlastitih delegata od baze do
vrha ekonomske i politike uprave drutvom. Tragina iskustva staljinizma dobrim su dijelom uzrokovala poetak promjene ove socijalne i ma
sovne svijesti, a u prvom redu njenih najboljih i najinteligentnijih pred
stavnika. Ako je ta svijest bila permanentno iva kod najsnanijih lino
sti radnikog pokreta, ona s jugoslavenskim historijskim otporom staljinizmu, znaajnim idejnim transformacijama u evropskom socijalisti
kom i komunistikom pokretu, kao i kod dijela inteligencije i radnike
klase u istonoevropskim zemljama, postie nove historijske dim enzije i
sadraje. U evropskim zemljama na historijsku scenu je stupila sad ve u
masovnijem obliku svijest o potrebi ne samo dokidanja kapitalizma i bur
oazije kao klase nego i svijest da dravni i politiki oblici socijalizma ni
su dovoljni da bi se postigla ona socijalna sloboda koja se oduvijek nala
zila na zastavi revolucionarnih pokreta, da se radnika klasa i radni ov
jek ne mogu osloboditi zamjenom jedne drave i politike drugom, nego
samo samoupravnim ovladavanjem procesima proizvodnje, proirene re
produkcije, drutvenog planiranja i napokon cjelokupnim upravljanjem
drutvom, ne mislim da je ova nova socijalna svijest ve odnijela defini
tivnu historijsku pobjedu u radnim slojevima suvremenog drutva. Ali
ona je ve osvojila toliki historijski teren da je odstupnica postala nemo
guom.
U interesu je upravo ove svijesti da se to prije oslobodi razliitih sta
ljinistikih mistifikacija, koje se i dalje uporno nameu pojedinim soci
jalnim pokretima, da to realnije sagledava karakter suvremenih drut
venih kretanja i historijske mogunosti borbe za nove drutvene sadra
je i odnose i da se oslobodi crno-bijele slike o dravnom socijalizmu,
dravnom kapitalizmu i birokratsko-etatistikoj vlasti kao izgraenom
socijalizmu (staljinistika teza koja se uporno ponavlja i u tzv. realnom
socijalizmu); o kapitalizmu koji samo truli i degenerira, da se nalazimo u
epohi kada kapitalizam samo zapada iz krize u krizu a socijalizam veli
anstveno pobjeuje, da se kapitalizam utapa u sveopoj dekadenciji
ekonomike, ljudskih odnosa i kulture i da je ova naa epoha karakterizi
rana samo socijalizmom kao svjetskim procesom.I4,
Historijska stvarnost naeg dvadesetog stoljea ipak je neto drugaija
i kad govorim o o svjetskom procesu, m oemo uoiti nekoliko glavnih
tendencija, a ne samo jednu, tendencija koje su ne samo snane i odreduju glavne tokove suvremenog svijeta nego se i prepleu i meusobno
utjeu. Dalje analize i razmatranja ovih procesa trebalo bi da pridonesu
boljem razumijevanju sadanjosti i mogue Ijudskije budunosti.

(165] Poznati staljinisl A. A. Zdanov. u svojoj kritici Aleksandrova i u anlimarksislikom i ovini


stikom zanosu napisao je ak i ove rijei: To je pravi triumf marksizma, i to jc iv dokaz loga.
da je veliko uenje Marxa-Engelsa-Lenjina-Slaljina poslalo kod nas openarodno uenje, i na tom
temelju, kome nema ravna u svijetu, treba da se rascvjeta naia filozofija. Budite dostojni naSc
<LP?^1e ~ epohe Lenjina-Staljina. epohe naSeg naroda, naroda pobjedioca!* (Vystuptcnnie tov.
Zdanova A. A.. Voprosv filosofii br. 1/1947. str. 272.)

Prvo poglavlje

Procesi sraivanja
ek on om ije i politike

1. D r a v n i k a p ita liz a m

M nogi su se ponadali, nakon pobjedonosnog hoda ruske revolucije u


prvim njenim slavnim godinam a da je neopozivo nastupila epoha nesta
janja kapitalizm a s historijske pozornice i da je zapoeo definitivni pro
ces prodora socijalizm a. Veina marksistikih teoretiara pri tom se na
roito pozivala na Lenjinove analize im perijalizm a u kojima je on isticao
da je im perijalizam prelazni ili, tonije, umirui kapitalizam i da po
stoji tendencija k zastoju i trulenju koja je svojstvena m on opolu .166 Na
temelju Lenjinove otre kritike im perijalizm a kao najvieg stadija kapi
talizm a najvei dio marksista u komunistikim pokretim a, a pod utjeca
jem dogm atskih i jednostranih pogleda ruskih ideologa, ostali su slijepi
za m noge prom jene koje su se u naem stoljeu dogaale. Ako tome do
dam o staljinski pritisak i nedostatak svake tolerancije u razmatranju i
prouavanju drutvenih prom jena, jo jasnije nam postaje prekarno sta
nje u dom eni m arksistike teorije u posljednjih nekoliko decenija. Staljinisti su, po svojoj oprobanoj i prim itivnoj crno-bijeloj shemi, cjelokupni
razvoj naeg vrem ena sveli na pobjedonosni socijalizam na elu sa
SSSR-om i umirui i degenerirajui kapitalizam (im perijalizam ) na elu
sa zapadnoevropskim zem ljam a i Sjevernom Am erikom . Za njih je impe
rijalizam iscrpio sve resurse za svoj razvoj, a citiranje Lenjinovih stavova
trebalo je biti dokaz njihove pravovjern osti i duboke odanosti mark
sizmu.
M eutim , kao to je cjelokupna ideoloka misao staljinizma ne samo
dubiozna nego i pervertirana, tako je dubiozno i pozivanje na tog velikog
borca i ovjeka koji je izgorio u naponu muevne snage za veliko djelo
ovjekova osloboenja. N e bi bila velika zamjerka Lenjinu to nije u vri
jem e kad je tek nastajao im perijalizam sagledao i sve njegove historijske
m ogunosti. Razvijeni svijet Evrope u vrijem e prvog svjetskog rata nala
zio se u dubokom previranju i izgledi na prevladavanje kapitalizma u
najrazvijenijim zem ljam a bili su veom a vjerojatni. Izgledalo je kao da je
sudbina im perijalizm a tim zbivanjima bila zapeaena. Ipak, ovakvo sta
[166] Vidi V. I. Lenjin, Imperijalizam kao najvii stadij kapitalizma. Izabrana djela I, knjiga II, Za
greb, 1949. sir. 419 i 397.

froc e s i srascivanja ekonomike i po litik e

119

jalite kod Lenjina nije bilo jedino i nisu imali pravo oni koji su inzistirali samo na njegovoj otroj kritici. U istom djelu Lenjin je i ovako saimao
svoje analize: Monopoli, oligarhija, tendencije ka gospodstvu umjesto
tendencija k slobodi, eksploatacija sve veeg broja malih ili slabih nacija
od aice najbogatijih ili najjaih nacija sve to rodilo je one karakteri
stine crte imperijalizma koje nas gone da ga karakteriziramo kao para
zitski ili trulei kapitalizam. Sve reljefnije i reljcfnije sc ispoljava, kao
jedna od tendencija imperijalizma, stvaranje drave-rcntijera', drave
lihvara, ija buroazija sve vie ivi od izvoza kapitala i 'rezanja kupona'.
Bilo bi pogreno misliti da ta tendencija k truljenju iskljuuje brzi porast
kapitalizma; ne. pojedine industrijske grane, pojedini slojevi buroazije,
pojedine zemlje pokazuju u epohi imperijalizma jae ili slabije as jednu
as drugu od tih tendencija. Uope uzevi, kapitalizam raste kudikamo
bre nego prije, ali taj porast ne samo to postaje uope neravnomjerniji, nego se neravnomjernost manifestira i specijalno u trulenju zemalja
najbogatijih kapitalom (Engleska).167
Prema tome. Leniin ie sagledavao dalii razvoi imperijalizma u vie ten
dencija. Jedna od njih bila je stvaranje drave rentijera, tendencija tn>
lenja jtd. Druga je tendencija bri porast kapitalizma, pojedinih iodustnjskifrgrana. pojedinih slojeva buroazije i pojedinih zemalja koje u
epohi imperijalizma pokazuju jae ili slabije as jednu as drugu od lih
tendencija. Pozivati se, dakle, na Lenjina samo s obzirom na jednu ten
denciju razvoja imperijalizma, u svakom je pogledu bilo ili nepoznavanje
svih njegovih tekstova ili, kao u razdoblju staljinizma. iskoritavanje ne
kih Lenjinovih stavova o ovim i drugim problemima da bi se stvorila jed
na dogmatska socijalistika m itologija koja je sve vie gubila svaku vezu
sa stvarnou. Koliko je ona, kao i svaka politika mitologija, bila izgubi
la vezu s historijskim realitetom u ovih posljednjih pet decenija, pokazat
e mnoge analize i razmatranja u ovom djelu.
Suvremeni drutveni razvoj u ovom naem stoljeu a o ovom proble
mu e biti jedino i rije u ovim teorijskim razmatranjima veoma je da
lek od dogmatske marksistike slike koja ga ocrtava kao neprekidni pad
kapitalizma i uspon socijalizma i koji glavnu protivrjenost cjelokupnog
razvoja vidi u konfrontaciji svijeta slobode sa svijetom neslobode, pri e
mu ideolozi svakog od ovih drutvenih sistema epitet slobode pripisuju
svojoj drutvenoj stvarnosti. Isto je tako naravno daleko od slike kapita
listikih apologeta koji politike pluralistike sisteme suvremenog kapi
talizma proglaavaju jednom zauvijek otkrivenom istinom ovjekove
drutvene i historijske egzistencije.16*
Mislim da je slika suvremene historije mnogo komplcksnija. Potrebni
su znatno vei misaoni napori, osloboeni bilo kakvih politikih priti
saka, apriornih granica kretanja teorijske analize da bismo shvatili to
se zbiva i koje se tendencije suvremenog razvoja najjae izraavaju. Za
progresivne snage svijeta ovo su vitalna pitanja, jer o dubini i ispravnosti
f'67] V. I. Lenjin. ibid., str. 417.
(I6S) Osim ovih kalaklizmikih teorija, u kojima apologeti jednog druSlvcnog sistema proriu ka
tastrofu drugome, postoje i razne varijante 'teorije konvergencije, razliitih provenijencija i do-

Samoupravljanje kao permanentna revolucija

120

shvaanja ovih tendencija i historijskih mogunosti bitno ovisi histo


rijska akcija. A prom aaja je dosad bilo m nogo vie nego to je poeljno i
opravdano.
M oja su me razmiljanja i analize naeg vremena, pri emu sam se ko
ristio i djelim a veine relevantnih suvremenih graanskih i marksisti
kih teoretiara, dovela do zakljuka da suvremenu epohu pri tom mis
lim na razvoj od O ktobra do danas karakteriziraju u p rvom redu i
b itn o (ne je d in o ) p ro ce s i sve veeg sjedinjavanja, sraivanja ekonom ike
i p o litik e u drutvejjirn~dblicim a dravnog kapitalizma ;
srrrijn
h'zma. O no to b itn o karakterizira ovo m o je stajalite je s t i stav da se p ri
to m ne radi o dva p o tp u n o o dvojena historijska procesa, neeo se on i i
isprepleu jU a j e svaki o d njih vie Hi manje brem enit drugim i da nisu ni
u k om sluaju je d n o s m je rn i. Te su drutvene strukture u velikoj m je ri la
biln e te i p ro c e s i razrjeavanja unutranjih p ro tiv rje ja m ogu tei razlii
tim pravcim a, to e u ovim analizama b iti i pokazano.169
Konstatirati proces dravnog kapitalizma niie naravno nita novo u te
orijskoj ekonom skoj i sociolokoj literaturi. T o su ne samo utvrdili mno
gi istraivai suvrem ene epohe nego su ustanovili i sve vanije razloge
koji su uvjetovali i uvjetuju ove procese. Problem je bio i ostao kako
shvatiti ove procese s ob zirom na dosadanje strukture kapitalizma i
prom jene u svjetskim relacijam a koje se zbivaju u svim zemljama. Da li
su to prom jene koje bitn ije ne m ijenjaju kapitalistike drutvene odnose
ili je to ipak i posebna etapa razvoja kapitalizma koja nekim svojim mo
m entim a znai ujedno i njegovu negaciju i otvaranje prostora za dublje
transform acije kapitalistikog naina proizvodnje. Ukratko kako ocije
niti i kako se odnositi prem a ovim procesim a, kao i prema nekima dru
gim koji karakteriziraju najnovije razdoblje razvoja kapitalizma i dobiva
ju neke nadnacionalne karakteristike.170
Zbivanja, naroito u razvijenim zem ljam a, kao i prvi prodori socijaliz
ma s ruskim O ktobrom , veom a su snano utjecala na prom jene u suvre
menom kapitalizm u koje su do danas ostale predm et otrih rasprava, po

[169] O drugim nekim znaajnim tendencijama i realitetima kao to su npr. izvjesna internacio
nalizacija kapitala, stvaranje multinacionalnih kompanija kao i meunarodnih o rganizacija razli:
ilih tipova~5TT e ukratko rije u zaTIJunim razmatranjima, meutim oni nisu predmet ove ra
sprave. Veoma znaajne i historijski odluujue fenomene antikolonijalne oslobodilaitfiJSvoju^
cije ovdje ne ubrajam, jer se u ovom djelu prije svega radi o strukturnim problemima i tendenci
jama razvoja drutvenih sistema, pri emu e i ove zemlje u tom smislu biti uklopljene u analizu
glavnih tendencija razvoja suvremenih drutava.
[170] U ovom djelu se zadravam samo na problematici dravnogJiapitalizma. Inae se za ovaj
stadij kapitalizma upotrebljava nekoliko pojmova: dravni kapitalizam..dravnp-mpiiopo.Uu kapitalizam i monopolnMtapitalizam.Jstonocvropski teoretiari upotrebljavaju uglavnom drugi terfnin, jer smatraju da ova etapa oznaava srastanje monopola i drave. Sweezy i Baran npr. upo
trebljavaju trei termin, jer smatraju da pojam dravni kapitalizam moe zavesti u lom smislu
da se pomisli kako je uloga drave u ranijoj fazi kapitalizma bila veoma slaba i gotovo nikakva.
Nadalje misle da prva dva termina vode shvaanju o dravi kao nekoj nezavisnoj i samostalnoj si
li i u odnosu prema buioaziji. Smatram da termin dravni kapitalizam naihajifi-Odgovara suvre
menim procesima, jer obuhvaa i fenomen dravne intervencije i nacionalizacije. ;osam o govori
da je ta drava instrument vladajue klase, ali da moe poprimati i nezavisnu funkciju, zasad ponajee radi spaavanja cjelokupnog poretka kapitalizma. Vidi o tome i raspravu E. Mandela sa
gleditima V. Ceprakova, istono njemakim autorima i P. Boccarom i suradnicima u djelu Der
Spatkapitalismus, Frankfurt a. Main, 1972, str. 488 - 499.

Procesi sraivanja ekonomike i po litik e

121

lemika i neslaganja. Ruski O ktobarje, kako je rekao L. Davin, djelovao


kao ok na Zapad kad se vidjelo kako otri klasni sukob u nekoliko godi
na brie itav privredni i drutveni sistem, cijelu jednu, moemo rei,
drutveno-ekonomsku formaciju. To je, prema njegovu miljenju, prido
nijelo da se ostvare neke promjene na socijalnom planu i drugaije shva
te neke pojave, npr. uloga sindikata. U daljem razvoju sve vee tekoe u
reprodukciji kapitala sigurno su bile jedan od najvanijih uzroka i teori
je i prakse dravne intervencije. Tome se mogu dodati i aspiracije hegemonizma pojedinih, pogotovo najveih zemalja, kao i politika i vojna
kompeticija sa zemljama koje na svojim zastavama nose socijalistiko
ime. Sve se ovo bezjake intervencije drave, bez suradnje drave i velikih
monopola, b^z^di'avnili hai'udbi, pa ak i dravnog sektora proizvodnje
nije moglo niti moe ostvarivati.
Nije nam ovdje zadatak da ispitujemo sve uzroke ovih socijalnih pro
cesa, jer je to pitanje u strunoj literaturi gotovo iscrpljeno. Vano je sa
mo napomenuti d a je liberalni i monopolni kapitalizam doivio u prvim
decenijima naeg vijeka takve potrese da ih sam nije mogao rijeiti. De
vastirajui i politiki opasan karakter velike krize potkraj dvadesetih go
dina, tekoe u proirenoj reprodukciji mnogih grana proizvodnje, svjet
ski sukob koji je samo dvadesetak godina nakon prvog svjetskog pokolja
potresao ovjeanstvo, te nakon toga hladnoratne situacije sa svojim os
cilacijama prisilili su kapitalistiki svijet na takve unutranje promje
ne koje su u poetku izazivale ak i pravu paniku u njegovim redovima.
Najlucidniji njegovi teoretiari jasno su uvidjeli da se starim metodama
potpuno^lobodnog poduzetnitva, individualnog ili rnonopolnog, ne
moe vie ii dalje. Sve jaa dravna intervencija u privredne tokove ve
je postajala historijska stvarnost, a teorija, naroito Kevnsova. samo je
to znanstveno posvetila.
Ono to je pri tom interesantno, a i vano, jest da su i sami teoretiari
dravnog kapitalizma shvatili dravnu intervenciju a zatim i djelominu
nacionalizaciju kao izvjestan oblik socijalizacije. Iako je npr..Keynes
oznaio svoju teoriju um jereno konzervativnom, ier nije smatrao da su
potrebne radikalne promjene tj. prevladavanje kapitalistikog naina
proizvodnje, ipak je svojim stavom, da je od velike ivotne vanosti us
tanoviti izvjesno centralno rukovoenje stvarima koje su sada uglavnom
preputene inicijativi pojedinca,171 izazvao paniku kod mnogih pred
stavnika kapitalizma koji su to proglasili socijalizmom. Svakako d a je os
novni cilj ovog plaenja socijalizmom bila obrana starih liberalnih ili
monopolnih pozicija i zato nas ovdje ne interesiraju a ni impresioniraju.
Meutim, mnogi i graanski teoretiari, medu njima npr. i Keynes i
Scnumpeter, smatrali su da ove mjere socijalizacije, tj. pojaana uloga
drave u ekonomici vodi dravnom socijalizmu. Keynes je smatrao da jc
potrebna prilino opsena socijalizacija investiranja kako bi se osigurala
priblino puna zaposlenost. Meutim, preko ovoga nema nikakvih oig
lednih razloga koji bi ili u prilog dravnom socijalizmu koji bi obuhvatao najvei deo privrednog ivota zajednice.172 Isto tako je Schumpeter

Samoupravljanje kao permanentna revolucija

122

smatrao da m oem o izjednaiti put u socijalizam s osvajanjem privatne


industrije ijr g o v in e od strane drave. Raspravljajui o svojem shvaanju
socijalizm%u ovom sluaju centralistikog. Schnmpptpr ga j c definirao
kao onu drutvenu organizaciju u kojoj sredstva proizvodnje stoje pod
kontrolom , a odluke o tom e kako i ta proizvoditi i ta kome treba dodi
je liti donosi dravna vlast umjesto preduzea koja se nalaze u rukama
privatnika i kojim a upravljaju privatnici. Zbog toga pod izrazom 'put u
socijalizam podrazum ijevam o jedino migraciju nacionalnih ekonomskih
poslova iz privatnog u javni sek tor.171 Schumpeter navodi mnoge razlo
ge zbog kojih smatra da kapitalistiki sistem ima tendenciju da sam sebe
uniti i da je centralistilu socijalizam kaKTga je prije definirao po
svoj prilici njegov za k o n iti nasljednik. Svim tim je elio naglasiti da je
drutvo prelo velik put od principa laisser faire kapitalizma i da je
mogue la k o razvijati i kontrolirali kapitalistike institucije da se uvje
tuje djelatnost privatne inicijative na nain koji se malo razlikuje od pra
vog socijalistikog planiranja.174 Iz ovoga vidim o da su jedni teoretiari
m jere dravne intervencije, dravno-kapilalistike mjere smatrali ve so
cijalizacijom , a neki su u njima vidjeTi ve i sistem centraliziranog socija
lizma. Ovo su za naa razmatranja veom a vani'stavovi i opredjeljenja,
je r nam samo pokazuju koliko je priroda dravnog kapitalizma proble
matina i koliko u tim procesim a m oem o prepoznali i izvjesne prelazne
historijske situacije koje, naroito kad se radi o nacionalizaciji, oznaa
vaju i radikalnije prom jene u dosadanjim strukturama kapitalizma. Ovo
i jesu one historijske injenice koje nas upuuju na to da fenomen drav
nog kapitalizma shvatim o kao dublju prom jenu u razvoju kapitalizma i
kao jednu novu etapu njegova razvoja koja ve oznaava prijelaz u novu
drutvenu form aciju. Ovo treba, naravno, jo potkrijepiti analizama i i
njenicama.
Prije nego to prijeem o na osvjetljavanje razliitih procesa i oblika
dravnog kapitalizma spom enim o jo i tezu J. BurnhainK uoavajui
znaenje form iranja jedn og novog upj^avljakog sloja u suvremenoj drav i, m enederskog, koji daje svoj peat toj novoj_rutypppj f o r m a c i j i n n
je govorio o m enederskoj revoluciji i drutvu. Term in dravni kapitali
zam Burnham prihvaa samo za onu ekonomiju koja je dijelom drav
na, ali uz prevlast privatnog kapitala. Isto tako se ne slae da se drutvo
u kojem dom inira dravno vlasnitvo nad sredstvima za proizvodnju na
zove dravnim socijalizm om , je r smatra, iako neispravno, da socijali
zam znai ekonom ski besklasno drutvo. Ali takvo drutvo u kojem je
provedena gotovo potpuna nacionalizacija ne naziva ni kapitalistikim,
je r po njegovu miljenju, u njemu nema kapitalista. Burnham smatra da
se u takvim sluajevima dogodio radi ka lni_ prevrat _u_kflist jedn e.npve
ldase, m enederske, koja kontrolom i upravljanjem dravnim vlasnilvorrTkontrolira ujedno i dravu i tako form ira jednu novu eksploatatorsku ekonom iju.175
[173] J. Schumpeter, Kapitalizam, socijalizam i demokracija. Beograd. 1960. str. 572-573.
[174] J. Schumpeter, ibid.. str. 577.
[175] Vidi J. Burnham, The Managerial Revolution. New York, 1945. Inae. Burnhamovo je slaja^
lite da je svaki ekonomski sistem u kojem jedna grupa dobiva relativno vei dio proizvoda od
drugih. eksploataTorski. Eksploatacija je po njemu takav fenomen u kojem dolazi do nejednake

123

S obzirom na nasla ianie i razvoj dravnog kapitalim a potrebno je no


ili razliite modalitete njegova postojanja. On nastaje u prvom redu kao
sistem intervencija drave u privredne odnose i procese. Ove intervencijeTTdJc se oituju u kontroli i usmjeravanju investicija, kontroli bank
arstva i kredita, posredovanju u odnosima kapitala i rada, osiguravanju
razvoja znanosti i tehnike itd. nastaju ne samo u njedrima samog kapita
lizma nego takoer i u prvim fazama razvoja socijalizma. Vec smo u
prvom dijelu ove studije vidjeli da je Lenjin zastupao tezu da jc snaniji
razvoj dravnog kapitalizma u Rusiji nakon revolucije veliki korak napri
jed u njihovu razvoju, jer pretpostavlja razvoj krupnih industrijskih po
duzea nasuprot sitnoj i rascjepkanoj proizvodnji. Pri lom je mislio na
krupni privatni kapital, ali u potpunoj zavisnosti od dravne regulative,
narudbi, koordinacije, meusobnih ugovora za sirovine, cijene, isporu
ke itd. Ovdje se sistem dravnog kapitalizma iskazivao u postojanju pri
vatnog kapitala ali s jakim ingerencijama socijalistike drave. Vidjeli
smo da Lenjin uglavnom nije uspio u ovoj svojoj zamisli. Pod pritiskom
radnikih masa. lijevih komunista, obrata njihove unutranje situacije
zbog konirarevolucionarne intervencije ova zamiljena postupnost prije
laza na socijalistiki nain proizvodnje morala je bili ubrzana nacionali
zacijom industrije, to je sa svoje sirane donijelo, u okolnostima relativ
no velike nerazvijenosti, mnoge druge tekoe. Prijelaz, na NEP samo je
pokazao da radne mase kao ni mlada sovjetska vlast nisu mogli svladati
u lom momentu nemale tekoe uprav ljanja privredom.
Li kapitalizmu se situacija, naroito nakon velike krize, znatno promi
jenila. Osim ve navedenih momenata koji su pridonijeli izvjesnoj konso
lidaciji i oivljavanju kapitalizma spomenimo jo i snaan razvoj nauke
tzv. znanstveno-tehnoloku revoluciju, koja je nauku u naem stoljeu in
stalirala kao jednu od najvanijih proizvodnih snaga, te na toj osnovi
stvaranje golemih poduzea i korporacija koje su sve vie potpadale pod
utjecaj i voenje specijalnih ekipa strunjaka, tzv. tehnostrukture. Ve su
i mnogi objektivniji graanski ekonomisti konstatirali da jc takvim
razvojem mo vlasnika i dioniara postajala sve manja, a mo lehnostruklura sve vea. A ova se moderna lehnosiruktura, zbog svoje druga
ije pozicije i mogunosti djelovanja, pozitivnije odnosi prema dravnim
intervencijama i uvida da je sprega s dravom poslala sine qua non egzi
stencije modernog kapitalistikog poduzea i proizvodnje. Ovaj sistem
dravnog kapitalizma albraitjjc ne jedanput opisao i formulirao. Do
voljno je navesti samo jedno mjesto na kojem 011 analizira odnos drave
i industrijskog sitema -Drava jc veoma zaokupljena stabilnou privre
de^ Njenim irenjem i rastom. Takoer, i obrazovanjem. A i teTTmlim"i
znanstvenim napretkom. Iznad svega, nacionalnom obranom. To suju'a1i nacionalni ciljevi; dovoljno su jednostavni da daju umirujui osjeaj
sam po sebi shvatljiv onome tko ih zastupa. Svi ti ciljevi imaju svoju na
dopunu u potrebama i ciljevima tehnostrukture. I ona zahtijeva stabil
nost potranje, to joj je neophodno za planiranje. Rast joj donosi rekla
mu i ugled. Treba joj kvalificirana radna snaga. Potrebno joj jc vladino

Samoupravljanje kao permanentna revolucija

1 24

uee u istraivanju i razvoju. Vojnim i drugim tehnikim narudbama


podravaju se najrazvijeniji oblici njenog planiranja. Posvuda se mogu
nai vladini ciljevi s kojim a e se lehnostruktura rado poistovjetiti. Od
nosno, m oe se prihvatiti i pretpostavka da su ti ciljevi odraz prilagoiva
nja javnih ciljeva ciljevim a tehnostrukture.174
Drugi oblik postojanja i razvoja dravnog kapitalizma, jo presudnih
od ovoga navedenog, jest znaajan fenom en nacionalizacije. R azlozi za
ove korake koji se jo ine unutaFkapitalistikog naina proizvodnje ni
su jednoznani iako je, kako je lo ve konstatirano, nesposobnost proi
rene reprodukcije u nekim granama proizvodnje kaoj^ nedostatak kapita
la u vezi s nekim razvojnim granama presudno djelovalo na ovake zahva
te. Tom e svakako jo treba dodali i politiku socijalizacije koja je prisut
na kod svih socijalistikih partija i njihovu tenju da postepeno ogrania
vaju utjecaj privatnog kapitala na cjelokupni ivol zem ljeriJ strunoj
literaturi ve su m nogo puta iznijeti pokazatelji koji nam govore kako su
neke zapadnoevropske zem lje dosad uvelike progredirale u vezi s ovim
mjeram a. U tim su zem ljam a proizvodnja energije, industrija eljeza, ug
ljena, eljeznice itd. nacionalizirane od 80 do 100 posto. Meutim, u kapi
talistikim zem ljam a jo uvijek m oem o govoriti samo o pa rcija ln oj na
cion a liza ciji tj. glavna proizvodna sredstva jo se nalaze u rukama privat
nog i m onopolnog kapitala. Ali ova tendencija ka sve veoj socijalizaciji
sredstava za proizvodnju postoji i u tekoama funkcioniranja kapitaliz
ma kao i u svjesnim program im a lijevih partija koje u tome vide jednu
od mogunosti da se prevlada kapitalistiki nain proizvodnje.177
Ako se kapital u poecim a jae intervencije drave usplahirio da se
uvodi socijalizam , za ovtTbi m jere imao m nogo jae argumente. Jer one
zapravo znae stvarnu eksproprijaciju kapitalista unutarjp_uvijek kapitalistikog naina proizvodnje, ali koji se takoer uvelike mijenja i razlikuje od lib ^ aln og^ rfn d riop oln og stadija. Kapital sF o vim mjerama sve
vie socijalizira, podrulvljuje, iako zasad samo u dravnom obliku. Na
cionalizaciju m oem o u svakom sluaju tretirati kao niLsiupani sociialk
zacije koji ujedno predstavlja i prijelaz _LL-jedan-novi-oblik^pro izvodnj.e,
ATcoje"Marx m ogao stvaranje akcionarskih drutava ve proglasiti ukida
njem kapitalistikog naina proizvodnje unutar kapitalizma, to se jo
vie m oe rei za proces nacionalizacije gdje ima stvarno razvlaenje,
dokidanje privatnog vlasnitva i u obliku akcionarskog drutva ili mono
polskih organizacija. U akcionarskim drutvim a, pisao je Marx, 'funk-

[176] J. K. Galbrailh. Nova industrijska drava, Zagreb, 1970, sir. 293. Ili na drugom mjestu pie:
Zapravo je industrijski sistem nezamrsivo povezan s dravom. Zrela korporacija je u znatnoj
mjeri samo ispruena ruka drave, a drava je u mnogome instrument industrijskog sistema. Sve
lo protivrjei prihvaenoj doktrini koja pretpostavlja i naglaava jasnu crtu razdiobe izmeu vla
de i privatnog biznisa. Poloaj te crte koji oznaava to je dano dravi a to pripada privatnom
poduzeu govori o tome je li drutvo socijalistiko ili ncsocijalistiko. (Ibid., str. 283) Iz ovoga
se vidi da Galbraith, kao i mnogi drugi graanski i socijalistiki mislioci podjocijalizm om razumije samo dravni socijalizam. Tematika samoupravljanja jo je uvijek izvan vidokruga tih misli
laca.
[177] O problemima dravnog kapitalizma postoji ve obilna literatura. Osim ve nekih citiranih
autora u poslijeratnom periodu su o tim pitanjima pisali P. Baran i M. Sweezy,JL.Bfififiaraj E_
Mandel^A^Qiddens. ch. Bettelheim , R. Mi li band, J. K.Galbrailh,-P.M attick. Th. Pragcr, A. ShonGcld. J, SLrachy, N. Poulantzas, M. Popovi^Lj-Markovir. A Oragirevi,-B-Stajncr-i mnogi drugi

Procesi sraivanja ekonomike i politike

125

cija je rastavljena od svojine na kapital, pa je, dakle, i rad potpuno ra


stavljen od svojine nad sredstvima za proizvodnju i vikom rada. Ovaj
rezultat najvieg razvitka kapitalistike proizvodnje predstavlja nunu
polaznu taku za ponovno pretvaranje kapitala u svojinu proizvoaa, ali
ne vie privatnu svojinu izdvojenih proizvoaa, nego njihovu svojinu
kao udruenih, neposrednu drutvenu svojinu. S druge strane, on jc po
lazna taka za pretvaranje svih funkcija u procesu reprodukcije, koje su
dosad jo bile skopane sa svojinom na kapital, u proste funkcije udrue
nih proizvoaa, u drutvene funkcije... Ovo je ukidanje kapitalistikog
naina proizvodnje u okviru samog kapitalistikog naina proizvodnje, a
stoga protivrjcnost koja sama sebe ukida, a koja se prima facie predstavTja^jednostavno kao taka, prijelaza u jedan novi obiilc proizvodnje^I7r
Upravo zato imamo jo vie prava da proces nacionalizacije shvatimo
kao dokidanje kapitalistikog naina proizvodnje jo uvijek u granicama
kapitalizma. S ovim procesom zapoinju mnogo dublji, korjenitiji proce
si socijalizacije sredstava za proizvodnju, dokidanje buroazije kao klase
i stvaranje svih bitnih prelposlavaka za prijelaz u novi oblik proizvodnje,
u novi oblik drutveno-ekonomskih odnosa. Upravo zbog toga moemo
ovaj dravno kapitalistiki stadij razvoja shvatiti kao posebnu etapu u
razvoju kapitalizma. Zato moemo^ korigirati Lenjinovu tezu o imperijalizmu kao najviem stadiju kapitalizma s tezom o dravnom kapitalizmu
i drugim popratnim pojavama o kojima e poslije bili rije kao najviem
stadiju razvoja kapitalizma. Kao onom stadiju koji znai ve korak ili
mogunost ukoraenja u nove oblike drutvene proizvodnje. A ovo ve
zavisi u velikoj mjeri od subjektivnih, progresivnih i revolucio
narnih snaga naeg vremena.179
Ovi procesi nacionalizacije u kapitalizmu su strukturalno gotovo iden
tini sjaacionalizacijom u socij alizmu, tj. u onim sluajevima kada su so
cijalistike snage revolucionarnim putem zauzele politiku vlast i prelaze
na dokidanje buroazije i kapitalizma. U ovom sluaju je jedino i postig
nuta integralna, sveobuhvatna nacionalizacija, u prvom redu industrije i
financijskog sektora. Ovaj stupanj integralne nacionalizacije nije doivje
la jo niti jedna kapitalistika zemlja, to ne znai da se promjena drut
venih odnosa u nekim razvijenim zemljama ne moe provesti i na ovaj
nain. Naroito sa socijalistikim snagama na vlasti, to nam najbolje
pokazuju dananji primjeri i mogunosti u nekim zemljama Zapada.
Kako okarakterizirati i razumjeli ovakve procese u razvoju socijalizma
vidjei emo u slijedeem poglavlju. Nacionalizacija kapitala je najradi
[178] K. Marx. Kapital III, Dcla, tom 23. Beograd. 1972, str. 370-372.
[179] Ovo miljenje jc bilo ve izraeno u Programu SKJ kada se kae: Dravni kapitalizam, pre
ma lome. nije neka posebna faza kapitalizma, ve on. kao tendencija, izrasta u razvijenim zemlja
ma iz monopolislikog kapitalizma, koji je postao ekonomski i politiki neodriv i koji spontano
trai izlaz iz krize putem podravljenja odreenih ekonomskih funkcija, zadravajui bitne karak
teristike kapitalistikih odnosa. U tom smislu specifini oblici dravnokapitalistikih odnosa mo
gu biti tako posljednji napor kapitalizma da se odri, tako i prvi korak ka socijalizmu. Da li e biti
jedno ili drugo to zavisi u prvom redu od snage i svjesne politike akcije radnike klase, to jest
od rezultata njene borbe za vlast. (Program Saveza komunista Jugoslavije. VII kongres SKJ. Be
ograd. 1958. str. 212.)

Samoupravljanje kao permanentna revolucija

126

kalniji oblik socijalizacije unutar kapitalizma ako izuzmemo i pojedi


nane sluajeve kad radnici preuzimaju tvornice u svoje ruke. Bez obzira
na sistem i politiku odteta, buroazija prestaje biti u svim tim sluajevi
ma klasa koja raspolae sredstvima za proizvodnju. Umjesto nje politi
ka sfera, d ravna birokracija preuzima funkciju opeg uprpvljara ^ te hnostruktura se pokazuje kao onaj ve neutralni sloj koji isto lako
m oe da radi za privatne ili m onopolne vlasnike i za novu dravnu biro
kraciju, kao i u daljim transform acijam a za radniku klasu. Dravnim
poduzeim a u ovom se sluaju, kao i u prvim fazama dravnog socijaliz
ma upravlja na podjednak nain, radnika klasa se i u prvom i u drugom
sluaju jo nalazi u najamnom odnosu, a cilj je poduzea stvarali viak
vrijednosti bez obzira da li se on realizira na tritu ili u planskoj razmje
ni. Funkcioniranje svih takvih tvornica mora biti zasnovano na principu
stvaranja vika rada tj. vika vrijednosti, dakle oploivanja dravnog ka
pitala, je r bi inae svaka proirena reprodukcija bila iluzorna. A nju mo
ra da ostvaruje nacionalizirano poduzee i u kapitalizmu i u socijalizmu.
Stvaranje vika vrijednosti samo pokazuje da u ovakvim poduzeima i u
ovakvoj ekonom ici jo postoji otuen odnos, a to znai i odnos eksploa
tacije, jer je ovladavanje proizvodnjom , raspodjelom i proirenom repro
dukcijom jo uvijek izvan moi samog proizvoaa. To je jedan od bitnih
razloga to se razvijena radnika klasa ne osjea osloboena niti kod
kuce u takvim nacionaliziranim poduzeima, bez obzira da li u kapita
lizmu ili birokratiziranom socijalizmu.
Ovo je samo jedna od mogunosti razvoja dravnog kapitalizma s obzi
rom na procese nacionalizacije i dravne intervencije, mogunost koja je
povezana s progresivnijim , dem okratskim ili ak i socijalistikim snaga
ma druta. Ako te socijalistike snage vrsto zastupaju i princip samou
pravljanja kao put prevladavanja ekonom ske i politike alijenacije, onda
se jo vie moe nazrijevati socijalistika perspektiva u jo uvijek domi
nantnim kapitalistikim odnosim a proizvodnje. U ovakvim bi sluajevi
ma jedan visok stupanj razvoja socijalizacije (nacionalizacije) proizvod
nih snaga doveo do kvalitativne prom jene drutvenih odnosa u dravno i
sam oupravno socijalistike. Ovakav program , koji neki socijalistiki i
komunistiki pokreti u razvijenim zemljama pom alo zacrtavaju, izraava
jednu od realnih mogunosti razvoja suvremenog svijeta.
Ova mogunost koja u razvijenim zemljama ima mnogo izgleda i da sc
realizira nije, naravno, kao i sve ostalo u historiji, dana u obliku prirod
ne nunosti. Procesi dravnog kapitalizma, jakih ingerencija drave ima
li su do danas i drugaije oblike ispoljavanja, veoma nepoeljne i do
krajnosti reakcionarne. U dosadanjim klasnim sukobima, na primjer,
evropska je buroazija, da bi zaustavila pobjedu progresivnih socijalisti
kih snaga, ne jedanput ve posezala za najreakcionarnijim faistikim
pokretim a koji su se uvoenjem lolalitarislikog poretka oslanjali upra
vo na ojaane mogunosti dravne intervencije i prisile. Ovi procesijniiltarizacije, koji i danas postoje gotovo u veini kapitalistikih drava i na
to najvie upozoravaju pojedini marksistiki orlodoksniji teoretiari,
veom a lako vode razliitim oblicim a faizacije, uskraivanja demokrat
skih sloboda i tradicija, ogoljeloj vladavini kapitala uz snanu podrku

Procesi sraivanja ekonomike i politike

127

buroaske drave i njenih vojnih i poluvojnih politikih formacija.180 Ove


politike formacije, podravljujui cjelokupni drutveni ivot, iskorita
vaju ve navedenu zabludu da je svaka nacionalizacija ve po sebi samoj
socijalizam, te proglaavaju i svoje pokrete socijalistikim, s namjerom
da pridobiju dijelove radnike klase i mistificiraju svoju stvarnu suti
nu.181
Ovakve suvremene tendencije i ishodi jedna su od nekoliko moguno
sti razvoja suvremenog svijeta u svim onim sluajevima gdje je razvoj
dravnog kapitalizma progredirao ili gdje su procesi nacionalizacije integralnije provedeni bez obzira pod kojim historijskim znamenjem. Staljinizam samo pokazuje da je i u prvim poecima socijalistikog razvoja
mogua takva involucija koja dovodi do posebnog oblika totalitarizma i
koji ne mora biti nita blai i podnoljiviji od bilo kojeg radikalnoga buroaskog.
Kako, dakle, ocijeniti procese dravnog kapitalizma u suvremenoj hi
storiji? Iz dosad izloenog pokazuje se da to nisu uvijek identini proce
si. U svakom pogledu moramo ih oznaiti kao jednu od dominantnih ten
dencija u razvoju suvremenog svijeta i koji se ne tiu samo kapitalizma,
nego se ispoljavaju i u prvim poecima socijalistikih transformaci ja. Ovi
su procesi bremeniti mogunostima prijelaza u nove drutvene odnose,
socijalistike, kao i u birokratsko-etatistike i totalitarne sisteme. Zato
sam na jednom mjestu i oznaio ove procese i strukture dosta labilnim,
tj. ovo srastanje ekonomike i politike otvara velike mogunosti presudnijeg djelovanja subjektivnih snaga, razliitih grupacija, partija i pokreta.
To se naroito vidjelo u dosadanjem razvoju socijalizma. Bez obzira na
jo uvijek znaajnu ulogu drave u poetnim razvojima socijalizma, na
roito u nerazvijenijim uvjetima, ovo ovladavanje dravnom silom moe
da dovede pojedine pokrete i do kontrarevolucije (slaljinizam, pol-polizam) kao i do takvih napora tih vodeih politikih snaga koje sc i s veli
kim tekoama i preprekama ipak bore i uspijevaju unositi progresivne
socijalistike sadraje u te procese (jugoslavenski primjer, choslovaki
ezdesetih godina, kineski itd.).
U svim ovim sluajevima jo uvijek imamo posla s graanskim drut
vom, tj. politikim, alijeniranim, u kojem dominiraju najamni odnos i
stvaranje vika vrijednosti, a zadatak socijalizma i jest da tu historijsku
formaciju definitivno skine s mape historije. Ali su li procesi dravnog
kapitalizma, kako smo vidjeli, i snani koraci ukidanja buroaskog nai
na proizvodnje, iako jo uvijek u njegovim okvirima. No s progresivnim
snagama na elu, s mnogim procesima koji ove fenomene mogu i pratili,
kao to su, na primjer, razvoj i jaanje suodluivanja, radnike kontrole,
ovladavanja opinama i drugim strukturama drutva ovi procesi mogu
znaiti korak u nove oblike drutvene proizvodnje i odnosa. Zato mora
mo, po mom miljenju, ove procese shvatiti i kao posebnu etapu razvoja
kapitalizma, etapu od koje vie stvarno nema drugih progresivnijih mo
[180] Vidi npr. neka zapaanja u djelima P. A. Barana i P. M. Swcczyja u djelu Monopoly Capital,
New York, 1966 ili E. Mandcl, Der Spalkapitalismus, Frankfurt a. Main, 1972.
[181] Njemaki faizam se kako jc poznalo nazivao nacional-socijalizmom a s tim idejama sc
poigravao i nekadanji socijalist Mussolini kao i neki junoameriki politiari (Peron i dr.)

Samoupravljanje kao permanentna revolucija

128

gunosti razvoja nego socijalizam. Zato mislim da nas sve ovo uvjera
va d a je dosadanji kapitalizam im ao tri'Voje veom a jasno ocrtane faze"
razvoja::liberalno kapitalistiku, m onopolno-im perijalistiku fazu i ovu
posljednju dravno kapitalistiku. Dravni kapitalizam, kao dominantni
oblik srastanja ekonom ike i politike, ima ve mnoge znaajke koje ga i
ne bliskim, a katkad i identinim , s poetnim razvojem i socijalistikih
procesa. Slijedee poglavlje nam treba pribliiti i razjasniti ovu proble
matiku.

b. D r a v n i s o c ija liza m

Druga veom a znaajna tendencija srastanja ekonom ike i politike jest


historijski fenom en dravnog socijalizm a. Prvotno je marksizam pretpostavljao da e^se socijalistike revolucije i prevladavanje kapitalizma
uglavnom od vijali u najrazvijenijim zem ljam a pa se m islilo da e i rad
nika drava i razliite d ravne m jere (nacionalizacija, osiguravanje revo
lucionarnog poretka itd.) biti relativno kratkotrajna ali nuna epizoda
prijelaza u m n o g o vanije procese odumiranja drave^j. ovladavanja rad
nike klase i radnih ljudi svojim ekonom skim i ostalim drutvenim pro
cesima. H istorija je, meutim, krenula drugaijim tokovima i marksisti
ka i socijalistika teorija nale su se pred m nogim novim i neoekivanim
problem im a koji se gotovo nisu ni nasluivali potkraj 19. i na poetku 20.
stoljea.
Revolucije, naime, nisu izbijale u zem ljam a u kojima je cjelokupno
drutvo bilo najrazvijenije, a time i radnika klasa, nego u najnerazvijenijim zem ljam a Evrope kao i svijeta, u toku oslobodilakih i antikolonijalnih ratova.182 U svim lim sluajevima, bez obzira na mnoge unutranje
razlike i razliite objektivne okolnosti, im ali smo i imamo situaciju d a je
radnika klasa brojano veom a mali dio drutva (5-15 posto) i da je
utopljena u m oru sitnoburoaskih i buroaskih slojeva. Naravno, ne
kih razvijenijih dem okratskih i slobodarskih tradicija u tim zemljama
uglavnom nije bilo. a da ne govorim o o svijesti i historijskim iskustvima
koje su pretpostavka radikalnijeg samoodreenja i samoupravljanja.
M noga od tih drutava tek su prelazili iz raznih tipova feudalnih despoci
ja, kolonijalnih sistema koji su bili mjeavina raznih drutvenih form aci
ja od plemenskih do kapitalistikih, a u nekim od tih zemalja tek se poe
la form irati radnika klasa i nacija. Nakon uspjeno provedenih revolu
cionarnih prom jena na elu s razliitim socijalistikim snagama nije sc
uope m oglo ni pretpostaviti da e sloenim ekonomskim i drutvenim
m ehanizm im a moi da upravljaju m ase koje ili nisu imale u tome ni
ti 82] Vidi o ovome moju knjigu Marksizam i socijalizam, Zagreb, 1979, kao i literaturu koja je u
njoj navedena o ovim problemima. Tu sam pokazao zaSto je u takvim sluajevima uloga partija i
drave bila i jest naroito naglaena. tako da se na ovom mjestu ne moram detaljnije na tome za
dravati.

Procesi sntivanja ekonomike i po litik e

129

kakva iskustva ili su bile esto i polupismene i nepismene i one su, to je


veoma razumljivo, u prvom redu oekivale od novih vladajuih snaga na
cionalnu nezavisnost i poboljanje materijalnih ivotnih uvjeta. Ne treba
smetnuti s uma da narodi u mnogim i dananjim zemljama pod socijali
stikim upravama imaju nacionalni dohodak na donjim granicama
svjetske ljestvice.
U takvim sluajevima, od ruske revolucije do danas, pri emu je ruska
situacija bila tada jo i mnogo razvijenija od mnogih dananjih gdje se ti
prevrati zbivaju, nerealno je oekivati da upravljanje drutvenim poslovi
ma. u prvom redu ekonomikom, preuzmu neposredno u.svoje ruke.proizvbcfai koji historijski za To uope nisu bili pripremljeni te su morali i da
lje' podnosili onu historijsku podjelu rada koju i to novo drutvo nije
moglo i ne moe brzo prevladati, i perpetuirati je sa svim ili barem mno
gim fenomenima alijenacije, to nam je iz analize graanskog drutva
odavna poznato. Na historijsku scenu, osim u momentima oruane revo
lucije, nije mogao stupiti svom svojom inlcgralnou radni ovjek, koji
je glavni dio radnog dana morao posveivali odravanju svoje fizike eg
zistencije, nego one revolucionarne snage koje su u dugogodinjim poli
tikim borbama stekle odredena politika i ostala iskustva barem za
osnovne funkcije upravljanja. Te grupacije su se, ak kad su i potjecale iz
radnikih redova, oslobaale radnog procesa i postajale okosnica politi
kih partija razliitih tipova. I tako revolucije u naem stoljeu nisu zavr
avale vlau radnike klase, nego vlau politikih organizacija koje su.
u svom barem prvotnom revolucionarnom'TrhpuluTvTalaTe iTTme rad
nike klase i ostalih radnih slojeva drutva.

Treba odmah naglasiti i istaknuti jedan moment u ovom procesu koji


je sve dosad izazivao ne samo velike raspre nego i veoma razliite ocjene
glavnih protagonista ovih zbivanja. Rukovodee snage ovih politikih
partija o kojima je rije bile su svakako najprogresivnije i esto i najinte
ligentnije linosti evropske inteligencije uz dio pojedinaca iz redova rad
nike klase koji su se isticali svojim politikim i organizacijskim talen
tom. A kada je u prvom redu rije o revolucionarnoj inteligenciji, ona je
u tim pokretima i preesto zapadaja u iluziju poistovjeivanja svoj.c..svjjesti. svojih teorijskih uvida i vizija s masovnom svijesti koja jc ipak_bila
sve do danas u mnogo emu drugaije strukturirana. Ovo se naroito oi
tovalo u uvjerenju da su mase sposobne da ovladaju cjelokupnim drut
venim mehanizmom od ekonomskog do kulturnog i politikog
potejenjujui svu sloenost log mehanizma kao i nunost odreenih
znanstvenih i kulturnih pretpostavki. Sigurno jc pri lom igrao ulogu
izvjestan propagandni moment, jer su se sve te socijalistike ili komuni
stike partije oslanjale uprvom redu na radniku klasu, u njoj imale svoj
glavni oslonac i historijski dugorono gledajui, borile se za njezine in
terese. Ali je isto tako bio veoma prisutan moment iluzije o kojem jc bilo
rijei poevi od Manca pa dalje. Taj idealistiki momenal u njihovim
koncepcijama dolazio je, na primjer, kod Marxa do izraaja kad je sma
trao da e jo u 19. stoljeu, socijalistika revolucija uspostavili proletari
jat kao vladajuu klasu, ili kod Leniina kada je bio duboko uvjeren da
radnika klasa Rusije moe neposredno preuzeti svu drutvenu vlast u
svoje ruke, organizirali ekonomiku i sve ostale drutvene poslove. Samo

Samoupravljanje kao permanentna revolucija

1 30

nekoliko m jeseci nakon ovih tekstova u Dravi i revo lu ciji pokazalo se da


radniki sovjeti i ostali sovjeti ne mogu funkcionirati kako je bilo zami
ljeno i da nikakvi kongresi radnikih savjeta nisu m ogli u tom momentu
razvoja sovjetske vlasti zam ijeniti na desetke dravnih institucija koje su
upravljale tim procesima.
Do slinih misli i konstatacija doao sam i u veoma interesantnom i
vanom djelu R. Bahra?koji na jednom mjestu pie: Marksistiki su in
telektualci uvijek imali idealiziranu sliku 'radnika', koja nije upuivala ni
na koga drugog nego na njih same. Zbog fiksiranja na o nog radnika koji
postaje lan partije, komunistiki intelektualac i organizator, proteklo je
m nogo m arksistike diskusije u Evropi od 1914. u objanjavanju da inte
resi koje radnici pokazuju nisu njihovi istinski interesi. Marxov pojam
proletarijata izraava zapravo utopiju da bi nakon kapitalizma slobodne
konkurencije u kratkom prijelazu neposredno uslijedio komunizam.
Zbog toga on i njegovi sljedbenici nisu bili svjesni ni pravog znaenja
protivrjenosti koja jc od poetka bila ukljuena u njegovu koncepciju
partije, iako se u m arksistikosocijaldem okratskom pokretu neprestano
m oralo podsjeati na suprotnost 'jednih uz druge 'intelektualnih i manuelnih radnika. V idjeli smo, ve M arx zapravo nije upavao mogunost
nove ekonom ske d esp ocije.,8J
Prem a tome, u_dosadanjim revolu cionarnim procesima ak i u razvijen oj Evropi,(sluaj Rusije i Jugoslavije) revolucionarni po kreti u razliitim svojim oblicim a dovode do razbijanja stare dravne maine i stvara
nja i ovladavanja novom. A glavni protagonisti te nove radnike i socijalistike drave su partija i njena rukovodstva od bazinih form acija do
partijskog i dravnog vrha. Kom unistika, so cijalistik ajlj v_e_prejrria_tQme kako se naziva partija, i jos tonije njezino vrhovno rukovodstvo po
staje u tim procesima g lavni m otor i inicijator svih daljih procesa i druL
venih.transform acija. U prvom redu u svim se dosadanjim sluajevima
uspostavlja jednopartijski sistem , i to jednostavno zato to je socijalna
osnova ovih politikih pokreta jo uvijek bila i jest brojano, kvantitativ
[183] R. Bahro, Alternativa, Zagreb, 1981, str. 164. Neto dalje u tekstu Bahro nainje jednu tako
er veoma znaajnu temu: Socijalistike su partije bile od poetka, i nipoto samo u Rusiji, am
bivalentne, isto tako partije toga proletarijata kao i partije za taj proletarijat. Njihovi osnivai i
predrcvolucionarni vode bili su, razumljivo, s vrlo malo iznimaka intelektualci iz meduslojeva.
N ije ih radnika klasa sebi postavila za vodstvo, nego su se oni postavili radnikoj klasi kao
vodstvo. I da bi mogli medu njima zauzeti mjesto, morali su sami radnici poslati intelektualci,
pri emu injenice podjele rada i klasne strukture u graanskom drutvu, koje su se odraavale i
u radnikim organizacijama, uvijek imaju za posljedicu da ti radniki intelektualci prestaju biti
radnici, ivjeti kao radnici, da prelaze u drugu sredinu, u drugu posebnu egzistenciju kao ideolozi
i organizatori, kao o ficiri pokreta. Nakon pobjede oni nastupaju prema svojim klasnim drugovi
ma kao funkcionari vladajueg aparata. Dananja problematika nije primarno uope u samoj toj
realnosti, nego u njezinu zanemarivanju i ignoriranju u teoriji, zanemarivanju koje je najue po
vezano s neposrednim posebnim interesima radnikih oficira * (str. 164- 165) S Bahrovim dje
lom sam se upoznao kad sam vei dio ovog rukopisa bio ve napisao. elim samo napomenuti da
mi jc veoma drago da nam sc mnoge analize i konstatacije to sam ih prezentirao u knjizi o mark
sizmu i socijalizmu poklapaju. Postoje, naravno, i znaajnije razlike, naroito u tretiranju karak
tera staljinistikih drutava. Mislim da naziv protosodjalizann ne rjeava ovaj problem i da na
mee dodatne tekoe. Meutim, bez obzira na mogue primjedbe i neslaganja, ovo Bahrovo
djelo sigurno je jedno od najboljih u marksistikoj literaturi o problemu socijalizma, prije svega
s obzirom na razvoj istono-evropskih drutava. Nije ni malo udno da istono evropska birokra
cija nije mogla izdrati kritiki i otvoreni marksistiki govor i da je za to nala jedini teorijski
odgovor zatvor!

Procesi sraivanja ekonomike i politike

131

no veoma slaba. Radnika klasa u svim tim sluajevima, a ona je osnov


na, historijska i klasna baza dosadanjih socijalistikih pokreta, sainja
va samo mali dio drutva, te bi svako prolongiranjc graanskog parla
mentarizma veoma brzo dalo vlast u ruke raznim drugim uglavnom sitnoburoaskim formacijama (seljatvu i gradskoj silnoj buroaziji) to bi
sigurno bio i kraj revolucionarnih procesa.1*4
Dalja revolucionarna mjera je razvlaenjc buroazije, eksproprijaci
ja eksproprijatora mjerama nacionalizacije glavnih proizvodniTi snaga,
iriusfrij~Ti Uankarstva. A u ~amoj vlasti uglavnom postoji i srastanje
partijskog i dravnog rukovoenja na svim drutvenim nivoima. Uspos
tavlja se, prema tome, jedan nov drutveni sistem koji je barem u poeci
ma okarakteriziran dravnim vlasnitvom nad sredstvima za proizvod
nju uz odredene reforme u agraru koje u prvom redu ograniavaju mak
simum zemljinog posjeda individualnog seljaka koji je jo vlasnik zem
lje koju obraduje.
U svim dosadanjim sluajevima drava je imala ne samo politiki ne
go isto tako i ekonomski monopol pri emu ne treba zaboravili da osnov
na politika snaga ostaje u svim tim procesima partijska organizacija i u
prvom redu njezino vodstvo. Ono preko dravnog mehanizma ne samo
osigurava postignute revolucionarne promjene nego ih gotovo u svim do
sadanjim sluajevima i brani oruanom silom od jaih ili slabijih
pokuaja buroaske kontrarevolucije.
Instaliranje tih revolucionarnih snaga na vlasti, dokidanje buroazije
kao klase, provoenje razliitih drugih reformi ponajprije u interesu rad
nih slojeva uvijek je dosad bio revolucionaran in. Socijalistike ili komu
nistike partije na vlasti preuzimaju sve bitne poluge politikog i eko
nomskog. a esto i kulturnog ivota u svoje ruke i premda u poetnim fa
zama vladaju u im e radnike klase one raiavaju historijsko tlo, za
mogue dalje i dublje socijalistike procese. Radnika klasa u toj novoj
revolucionarnoj vlasti s pravom gleda svoju vlast, a ona raznim socijal
nim mjerama nastoji pridobiti i druge slojeve kojima radikalne socijali
stike promjene nisu sastavni dio poimanja njihove drutvene egzistenci
je (podjela zemlje seljacima u Rusiji ili agrarna reforma u Jugoslaviji;
iako to nije dio radikalnijeg socijalistikog programa koji u krajnjoj in
stanciji predvia dokidanje privatnog vlasnitva nad sredstvima za proiz
vodnju na svim podrujima drutvene zajednice).
Tako se stvarao u svim dosadanjim socijalistikim revolucijama si
stem dravnog socijalizma koji je karakterizirala vlast na elu s revolu
cionarnim politikim snagama, a one su u svim tim poecima jo bile za
dojene revolucionarnim entuzijazmom, stvarnim htijenjima da se ostva
re socijalistiki ideali formiranjem novih, pravednijih, ravnopravnijih i
humanijih drutvenih odnosa. Zadojene tom historijskom misijom ove
su snage, uz podrku radnih masa, bile kadre da ostvare i takve histo
rijske podvige koji e ostali paradigmatski za sva budua pokoljenja.
Ovaj dravno-socijalistiki sistem ne karakterizira, naravno, samo
vlast sa socijalistikim snagama na elu, nego i navedene mjere koje zavr1184] Vidi o ovom problemu partije u mom djelu Marksizam i socijalizam, str. 8 4- 101.

Samoupravljanje kao permanentna revolucija

132

avaju s iezavanjem buroazije kao klase s historijske pozornice. Na


cionalizacijom osnovnih proizvodnih sredstava dravni socijalizam dobi
va svoju ekonomsku osnovu i zasnovanost koja ga, meutim, jo uvijek
povezuje u ovom e se oituje proim anje suvremenih procesa i histo
rijskih tokova s dravno-kapitalistikim procesima to smo ih utvrdili
i u razvoju suvrem enog kapitalizma.
Drutveno-ekonom ski odnos i funkcioniranje dravnog kapitalizma i
dravnog socijalizm a Identini.su ako ih promaTramo samo s ekonomT
^kog stajalita. Osnovni oblik socijalizacije u oba sluaja je'nacTonaliaj ja_sjcedsiayaj;a proizvodnju s lom razlikom to je u prvom sluaju sve do
sad parcijalna, a u drugom e jpotpuna_barem to se tie industrijskog i
bankovnog kapitala. Drutveno vlasnitvo nad ovim sredstvima za proiz
vodnju pokazuje se, dakle, kao dravno, to ima dalekosene posljedice
na razvoj drutvenih odnosa. Zbog loga je osnovni agens u ovim sluaje
vim a drava tj. dravna i ostala politika birokracija, a ne radnika kla, sa. Akumulacija jca p ilala u oba je sluaja centralizirana na nivou dra
ve, tako da se u politikoj sferi, odvojenoj od proizvodnog procesa, ku
mulira golem a drutvena m o to naroito dolazi do izraaja prilikom
potpune nacionalizacije. Usm jeravanje privrednog razvoja, ovladavanje
proirenom reprodukcijom u rukama je onih drutvenih snaga koje ima
ju m onopol nad akum ulacijom , a to je opet drava. Planirapje ekonom
skog razvoia__drulva. a u dravnom socijalizm u uglavnom i drutva u
cjelini, izvan dosega je onih drutvenih snaga koje proizvode cjelokupni
viak rada i u rukama je politike sfere koja taj rad otuuje od radnika.
N ije, naravno, daleko zakljuak da ta sfera, svjesna svoje moi i odlune
uloge u cjelokupnom razvoju, dravni plan proglaava i osnovnim zakfli,
nom socijalizm a. Dalji identitet ovih struktura i njihova funkcioniranja
jest i u tom e to drava, a ne radnici, ima takoer i ingerencije nad
postavljanjem rukovodeeg osoblja lih nacionaliziranih poduzea koji su,
naravno, odgovorni dravnoj birokraciji a ne radnikoj klasi. Ovi funkcioneri upravo zato i nisu dio radnike klase, kao to to postaju u razvije
nijem sam oupravnom socijalizm u, nego dio dravne birokracije koji di
jeli njenu sudbinu i njoj polae raune za svoju djelatnost. I konano,
ono to je najvanije, radnika klasa u oba se sluaja iako esto s razli
itim osjeajim a s obzirom na karakter vlasti i odreene nade i perspek
tive radikalnijeg mijenjanja vlastitog poloaja nalazi uglavnom u jDasivn&LBUicLij tj. najamnom odnosu. proizvodei viak vrijed nosti konm
raspo 1a u_m slanoj c izvan nje. Zato ona nacionalizirana sredstva za pro
izvodnju ne osjea kao drutvena, niti se prema njima odnosi kao prema
zajednikom dobru. Ekonomska ali jenacija jo je uvijek na djelu, a ona
je, kako znamo, osnova i svih ostalih. Bez obzira na to sto ove procese
nacionalizacije m oem o i moram o, kako smo ve vidjeli, oznaiti histo
rijski progresivnim njihov alijenanlni karakter postavlja prilino otre
granice ovakvog njihovog postojanja. Persistiranje, dakle, ovakvih odno
sa u kojima drava nastupa kaoj>ukuj2r>i kapitalist. nuno vodi do inten
ziviranja alijenacije, produbljenja deform acije u vladajuim birokrat
skim slojevim a, jaanju tenzije izmeu radnih i birokratskih slojeva, iz
meu radnike klase i vladajuih politikih snaga to moe poprimiti
klasine oblike konflikta klasnih snaga u graanskom drutvu. Ne treba

Procesi sraivanja ekonomike i politike

133

smetnuti s uma da ni u jednom od navedenih sluajeva nije prevladano


graansko, klasno drutvo sa svim njegovim poznatim proturjejim a i
konfliktima.
Ono to, meutim, bitno razlikuje dravni kapitalizam od dravnog so
cijalizma to su revolucionarne snage na vlasti, koje su sve dosad i dole
r p v n l n r io n n r n im putem na vlast, kao i niihovo naidublie uvjerenje u svo
ju historijsku misiju ne da stvore nov sistem klasne i politike opresije i
izrabljivanja, nego da ga dokinu i ostvare novu. mnogo svjetliju i huma
niju stranicu moderne historije. Drugi moment koji bitno razlikuje ova
dva sistema jest to je u dravnom kapitalizmu, kako smo vidjeli, vlaa^
iua klasa jo uvijek buroazija, to je uz sve mjere nacionalizacije kajpitalistiko privatno vlasnitvo (individualno ili nionopolno) jo uvijek vladajuce u tom sistemu, a u svim je dosadanjim p'rocesima d rzavnog soci
jalizma prije ili poslije tempo razvoja zavisi naravno od niza unutra
njih i vanjskih okolnosti buroazija bila dokinula kao klasa i buroasko privatno vlasnitvo nad industrijom i bankama skinuto s dnevnog
reda historije. Tek su socijalistike snage u sistemu dravnog socijalizma
prvi put u historiji provele potpunu nacionalizaciju. Integralni dravni
kapitalizam jo nigdje nije ostvaren u organskom razvoju kapitalizma.
Njegov ekonomski pandan su ostvarile tek socijalistike snage, negdje
ve i toliko radikalno da je nacionalizacija provedena i na seoskom zemIjoposjedu.
Proces srastanja ekonomike i politike, to smo ga ustanovili kao jedan
od osnovnih procesa naega vremena i pokazali ve na primjeru razvoja
dravnog kapitalizma, dobiva u raznim oblicima dravnog socijalizma
jo mnogo potpunije i radikalnije oblike. Moemo upravo rei da je to
srastanje ekonomike i politike najdalje progrediralo u prvim fazama
razvoja socijalizma i da u modernoj epohi jo nikad nije jedna vlast imaIa toliku politiku i ekonomskiLmo kao upravan fazama d ra vnogsoc ijalizma. Koliko god je sve ovo u danom momentu bilo presudno za pro
voenje niza revolucionarnih mjera, naroito u pogledu dokidanja bur
oazije te ubrzanog ekonomskog razvoja uglavnom nerazvijenih zemalja,
ova injenica kao i svaka druga pojava srastanja ekonomike i politike
ima i svoju drugu stranu. Ona je puna zamki i opasnosti za stvarni so
cijalistiki razvitak, jer politika sfera, koja je jo uvijek i sfera birokraci
je, takvom drutvenom moi moe veoma lako da izrasle u sferu za sebe,
da se oformi kao snaga i vlast ne samo u ime radnike klase nego i nad
radnikom klasom i ostalim radnim slojevima. Birokracija u takvim si
stemima postaje jedan od kljunih problema.
Ovdje se sureemo s jednim historijskim fenomenom koji, po mom
miljenju, nije dovoljno osvijetljen u dosadanjoj teorijskoj, naroito so
ciolokoj i politikolokoj literaturi. Ne mislim da se problemu birokraci
je nije posveivalo dovoljno panje i/isprava. Od yVeberovil%opsemh i u
mnogo emu dobrih analiza, do
i mnogih marksista, a naroito
jugoslavenskih nakon historijskog sukoba sa staljinizmom o problemu
birokracije ve jc toliko toga reeno da jc stvar, izgleda, iscrpljena. Me
utim, najnoviji historijski procesi upozoravaju da bi se lom pitanju tre
balo jo posvetiti suptilnijih analiza, naroito s obzirom na problemati
ku dravnog socijalizma.

Samoupravljanje kao permanentna revolucija

1 34

U prvom redu mislim da bi se trebalo razlikovati nekoliko tipova biro


kracije u takvim sistem im a koji po svom karakteru nisu identini. Posto
janje drave i velikih dravnih ingerencija kako u dravnom kapitalizmu
tako i u dravnom socijalizm u pretpostavlja, naravno, i postojanje jedne
guste birokratske m ree upravljaa od najviih nivoa dravne vlasti do
baze u opi na m a. T ap ro fesio n a ln a b iro k ra cija .k o j u revolucijadjelom ice
i nasljeduje, ima uglavnom veinu karakteristika koje su ve utvrdili raz
ni teoretiari i istraivai od K. Marxa u njegovim poznatim komentari
ma H egelovoj filo zo fiji prava do W eberovih pesimistikih vizija o rastu
jedn og birokratskog m ehanizma koji postaje nadmoan ostalim oblici
ma organizacije je r je racionalan, struan, taan, hijerarhijski disciplini
ran, permanentan, itd .185
Sasvim je sigurno da razliite d ravne institucije sa svojim birokratskim slojem upravljaa znaajno utjeu na razvoj dravnog socijalizma, i
to u prvom redu jaanjem upravo tih dravnih i centralnih funkcija. Poli
tika grupacija kojoj je cilj i osnovna vizija jaanje dravnog mehanizma,
centralizam ekonom skog i politikog rukovoenja zem ljom , sveopi
dravno-politiki m onopol u ovim strukturama uvijek e nai i imati
snani oslonac. U lom e je i jedna od tajni staljinizma.
Za ovaj tip birokracije uvelike vrijedi slijedea W eberova konstatacija:
Za potpuno razvijenu birokratiju vai , u specifinom smislu, i princip
sine ira ac studio. Svoje specifino svojstvo, dobrodolo kapitalizmu,
ona razvija potpunije ukoliko se vie dehum anizuje. A to njeno specifi
no svojstvo, koje se hvali kao njena vrlina, sastoji se u tome to ona u obavljanju slubenih poslova iskljuuje uticaj ljubavi, mrnje i svih isto li
nih, i uopte svih iracionalnih em ocionalnih elemenata koji ne podleu
kalkulaciji. Umesto gospodara iz starijih poredaka, koga su pokretale li
ne sim patije, naklonost, m ilost, zahvalnost, moderna kultura zahteva, za
svoj spoljni aparat na koji se oslanja, strogo objektivnog strunjaka koji
je lino nepristran. Ukoliko je ona sloenija i specijalizovanija, utoliko je
i taj zahtev stroi. A najpovoljniju kombinaciju svega toga prua biro
kratska struktura.186
Kad bi, meutim, sistem dravnog socijalizm a bio proet samo ovim
lipom birokracije sam oodreenje radnih ljudi, tj. raspolaganje svojim
radom i drutvenim poslovim a u raznim oblicim a samoupravljanja, jed
nom rijei humaniziranje ljudske zajednice pom icalo bi se ad calendas
graecas. U ovim sistem im a m nogo ie vanija. presudniiaJLJn.oni.ia 0 11a
b iro k racija koju sainjavaju avangardne snage revolucije i koju moemo
nazvati partijskom b irokracijom .187 Revolucionarne politike snage
partije i politiki pokreti razliitih tipova nakon uspjene revolucije ili
oslobodilake borbe postaju vodee snage zemlje. Od snaga koje su, na
roito u nerazvijenim zemljama, bile gotovo nita, tj. proskribirane, pro
ti 85] Vidi Wcberove analize birokracije u djelu Privreda i drutvo.
[186] M. Weber, Privreda i drutvo. lom drugi, Beograd. 1976, str. 74.
[187] Tako se moe politika birokracija razlikovati kao dravna i partijska, Stoje za razumijeva
nje ovih procesa, kako emo vidjeli, veoma vano. Administrativna birokracija je samo pomono
tijelo naroito dravne, i ta administracija, naroito na niim nivoima, ponajvie zagorava ivot
radnim ljudima.

Procesi sraiianja ekonomike i politike

135

gonjene a esto i decimirane postaju sastavni dio politike birokracije,


veoma esto i glavne snage i dravne birokracije.
Historijsko iskustvo nam pokazuje da se u ovom sluaju ne radi o kla
sinoj dravnoj birokraciji i koju veoma dobro karakteriziraju obiljeja
konstatirana ve od mnogih istraivaa. Ova u prvom redu nije -dehuma
nizirana. emocionalno indiferentna, nego idejno i emocionalno angai
rana s namjerom da provede one ideale u djelo za koje se rtvovala i pos
vetila im svoj ivot. Ovaj dio politike birokracije bio je najsvjesniji i
najenerginiji dio revolucionarnog pokreta i veoma je naivno zamiljati,
kao to to ine i neki marksisti pod utjecajem anarhistikih pogleda, da
njihova odluujua uloga u upravljanju novim drutvenim poretkom,
dravnim socijalizmom, znai ujedno i njihovo neposredno pretvaranje u
obine, hladne, bezosjeajne, proraunate dravne birokrate. Ovaj dio
politike birokracije odigrava historijsku progresivnu ulogu isto lako
kao i buroaska i socijalistika drava u prvim razdobljima njihove histo
rijske egzistencije.
Veoma je jednostrano shvaanje da je birokracija samo onakav neu
tralni mehanizam kao to ga je opisao Weber. Isto tako je, meutim,
naivno miljenje proireno u velikom dijelu politike i partijske biro
kracije da su oni s obzirom na svoj drutveni poloaj kao upravljaa,
esto u poetnim razdobljima dravnog socijalizma s jakim monopolom
raspolaganja i drutvenim kapitalom i informacijama, imuni od negativ
nih utjecaja, tj. birokratizacije to ih takav poloaj neminovno uvjetu
je.188 Ova o pasnost birokratizacije. poprimanjejpnpgjh osobina klasine,
profesionalne birokracije, naroito je prisutno u svim onim sluajevima
gdje nastajT stapanje partijske i dravne birokracije i gdje se nisu pro
nale^socijalne protutee (ovdje mislim u prvom redu na procese samou
pravljanja i ostale oblike demokratizacije) pretvaranju socijalistike bi
rokracije u birokratsko-etatistiki vladajui sloj koji gubi veinu neka
danjih revolucionarnih obiljeja. Ovaj moment je u jugoslavenskom
razvoju bio uoen veoma rano, naroito u toku i nakon sukoba sa slaljinskim pretenzijama, i nalazimo ga formuliranog u mnogim spisima naih
teoretiara i u najvanijim programskim dokumentima. Navest u samo
jedan Kardeljev primjer u kojem raspravlja o problematici proturjeno
sti drutvene svojine. Konstatirajui da su i u naoj vlastitoj praksi na
kon osloboenja nastajale pojave birokratskog centralizma, dravno-svojinskog monopola i politike samovolje i da je Staljinov napad imao tu
pozitivnu stranu to je bitno oslabio politiku snagu nosilaca, kao i ide
olokih i politikih branilaca takvih tendencija unutar Komunistike
partije Jugoslavije i naeg dravnog aparata, Kardelj zakljuuje: Ako na
tok dogadaja gledamo kroz tu prizmu, postaje jasnije da smisao zahleva
da se presee tok sraivanja partijskog i dravnog, odnosno privrednoupravljakog aparata, koji je posle sukoba sa Staljinom bio formulisan u
dokumentima Komunistike partije Jugoslavije, nije bio u lome da se
dravna vlast i privredno-upravljakc funkcije 'oslobode' uticaja Komu
[188] Pojam bliokratlziraiije, birokratlzadja upotrebljavam, kao to je to sluaj uglavnom u
cjelokupnoj teorijsko] literaturi, u negativnom smislu. Njega karakterizira proces odvajanja tih
slojeva od glavnih historijskih snaga, samodovoljnost i samodopadnost, formalizam i netolerant
nost. sujeta, bahatost i na kraju i dehumanizacija.

Samoupravljanje kao permanentna revolucija

1 36

nistike partije, odnosno Saveza komunista, to se danas esto moe sre


sti u naoj publicistici. N aprotiv, istorijski smisao tog zahteva bio je u to
me da se upravo Kom unistika partija oslobodi pritiska birokratizma i
lehnokratizm a koji se raao u aparatu dravne vlasti i privrednog uprav
ljanja; da Kom unistika partija uvrsti svoju povezanost sa osnovnim
masama radnike klase kako bi na taj nain poslala sposobnija i slobod
nija da izraava njihove interese i da u ime lih interesa, a pre svega de
m okratskim organiziranjem samih tih masa ostvaruje vodei i odluuju
i uticaj i u odnosu na dravni i privredno-upravljaki aparat.189
Zbog svega toga m oem o s pravom rei da je dugo vremena u redovi
ma revolucionarnih pokreta vladala jedna velika zabluda, to je staljini
stika birokracija jo podgrijavala onemoguavajui otvoreni dijalog o
tim pitanjima, da je instaliranjem avangardnih, revolucionarnih snaga
na vlast jednom zauvijek i osiguran proces izgradnje socijalizma. To je
zabluda koja je socijalistike snage, u prvom redu revolucionarne dijelo
ve radnike klase i inteligencije, dosad veoma skupo kotala.
U toj partijsko-socijalistikoj m itologiji bila je bogohulna pomisao da
partijske snage, koje su u predrevolucionarnim vremenima u svemu bile
jezgra i glavni m otor revolucionarnog pokreta, osvajanjem vlasti postaju
dio politike birokracije. A im postaju njezin dio, nemaju ni one nikak
vu svetu vodicu koja ih m oe u potpunosti obraniti od utjecaja birokratizacije. Isto tako se zaziralo od tem eljitije ekonomske analize sistema i
proglaavalo socijalistikim , pa ak i realnosocijalistikim i vrhuncem
razvoja socijalizm a ono to takav sistem jo uvijek historijski u potpuno
sti ne odvaja ekonomski gledano od dravno-kapitalistikih procesa
u samom kapitalizmu. To znai, kako smo ve vidjeli, da su ekonomska
struktura dravnog socijalizm a i integralnog dravnog kapitalizma, funk
cioniranje te strukture kao i fenom eni alijenacije, koji s obzirom na ta
kav proizvodni odnos postoje, uglavnom jednaki. A to znai, gdje postoje
mogunosti birokralizacije, odvajanja politike sfere od ostalih sfera
drutva, gdje postoji politiki i ekonomski monopol koncentriran u jed
noj sferi, gdje, prema lom e, postoji otuivanje vika vrijednosti, centrali
zirana akumulacija i slobodno raspolaganje njome, proglaavanje drav
nog plana osnovnim zakonom itd. u takvim okolnostima, a historija
nam je ve pokazala prim jere, veoma lako dolazi do ogoljelog, nedemo
kratskog, opresivnog i totalitarnog birokratsko-etatistikog politikog si
stema kao i ogoljele integralne dravno-kapitalistike ekonomske osno
ve. G ovorim uvijek o dosadanjim historijskim iskustvima, prema tome i
o sistemima koji su zbog mnogih razloga o kojima sam naroito rasprav
ljao u knjizi o marksizmu i socijalizm u bili prisiljeni da se razvijaju kao
jednopartijski. Pokazalo se_da svaka socijallstiita vdaL-SOcijalisLicka hi-rokracija, kolikogod ona bila prije toga ..inicijator-i izvanrednih histo
rijskih podviga, kao na prim jer ruska za revolucije, kineska u svojoj dva
desetogodinjoj partizanskoj epopeji ili jugoslavenska u nezaboravnom

[189] E. Kardclj, Protivrenosti drutvene svojine u suvremenoj socijalistikoj praksi. Beograd.


1976, str. 19-20. Koliko jc ovo uspjelo naoj revolucionarnoj avangardi, koliko je ona uspjela da
odri svoj revolucionarni cros, a koliko je potpala pod birokratske i tehnokratske utjecaje bit
e rijei u poglavlju o socijalizmu u Jugoslaviji.

Procesi sraScnanja ekonomike i p o litik e

1 37

narodnooslobodilakom ratu mora imati neke unutranje protutee u


samom sistemu vlasti i drutvu ako rT^eli da'seTeform ira u konzerva
tivne, pa ak i kontrarevolucionarne drutvene snage. Ni jedna birokraci
ja ne moe dulje vremena izdrali, pa ak i kad nije srasla s dravnim
aparatom, da raspolae glavnim polugama drutvene vlasti i da ostane
revolucionarno intaktna ako i sama ne izgrauje ili ne favorizira stvara
nje onih protutea u drutvenom mehanizmu kojima treba da se prevla
da i birokratska vlast i najamni odnos koji joj je u temeljima. Cak i par
tijski pluralizam, kojim e se sigurno odvijali socijalistiki procesi u
razvijenim zemljama, nisu dovoljna garancija za prevladavanje prevlasti
birokracije. Partijski pluralizam, sa svojim politikim demokralizmom,
moe samo spreavati snanije deformacije pojedinog partijskog i poli
tikog monopola, ali ga dokinuti ne moe. Jedino su demokratski procesi
samoupravljanja one historijske protutee, one klice komunistike bu
dunosti koje daju glavni peat i obiljeje jednom historijskom procesu
kao perspektivnom socijalistikom i glavna protutea izopaavanju soci
jalistike birokracije i sistema u konzervativni pa ak i kontrarevolucionarni. Nisu ni ovo, kako emo vidjeti, jednostavni procesi bez svojih pro
blema i protivrjeja.
Prema tome, kao to smo vidjeli da u razvoju dravnog kapitalizma po
stoje razliite mogunosti i tendencije razvoja od kojih smo spomenuli
barem dvije najvjerojatnije tj. jednu prema razliitim oblicima militari
stikog, faistikog ili nekog drugog totalitarizma, i drugu prema takvim
demokratskim oblicima koji razliitim progresivnim procesima u ekono
mici i politici vode sistemima dravnog i samoupravnog socijaliza tako
i u razvoju dravnog socijalizma ishodi nisu fatalistiki zasnovani.
Vidjeli smo da je problem protutee zapravo historijsko-kritike,
drutveno-konkretne korekcije i ograniavanja totalne vlasti i u politi
koj i u ekonomskoj sferi bitno i presudno pitanje razvoja socijalizma.
Znademo veoma dobro da su svi veliki marksisti a vidjeli smo da je
ovaj problem bio veoma dobro zapaen i u drugim revolucionarnim po
kretima, esto i jasnije nego kod mnogih marksista uoavali opasnosti
birokratiziranja socijalistike vlasti i da su traili izlaze na razliite nai
ne. U ruskoj revoluciji ovo je pitanje bilo jedno od centralnih. Problem
demokratizma u partiji, demokracije javnog mnijenja, postojanje i djelo
vanje drugih socijalistikih partija, radnike kontrole i karaktera u funk
cije sovjeta, partijske opozicije i zadae radnike i seljake inspekcije itd.
sve su to bili sudbonosni problemi za mlade revolucionarne snage koje
su prve u historiji nastojale da ostvare vjekovni san podjarmljenih i obe
spravljenih.
Znademo da je tok ruske revolucije iao zatim obratnim pravcem. Ni
su stvarane te protutee, nego su postepeno eliminirane sve one koje su
barem in nuce postojale u toku revolucije, a instalirana je politika biro
kracija, u prvom redu partijska, kao neprikosnovena, i u njenom par
tijskom vrhu bila je koncentrirana cjelokupna materijalna, politika i
duhovna mo. Ovakav proces nuno dovodi do postepenog ukidanja i
svake unutranje partijske demokracije, potpunog srastanja ekonomike i
politike jaanja birokratsko-etatistikih struktura, drastinog suavanja

Samoupravljanje kao permanentna revolucija

|3 3

dem okracije i na drugim podrujim a drutvenog ivota. Istodobno svi


jest i m oralni lik nekadanjih revolucionara deform ira se do te mjere da
se u m eusobnim borbam a poinju sluiti i najnedos'tojnijim falsifikati
ma i laima, m ontiranim procesima, ucjenama i istrebljenjima. Kada
jedna politika grupacija dovede poetni razvoj dravnog socijalizma do
ovoga stupnja tj. do fizikog likvidiranja ostalih socijalistikih snaga ko
je nisu naklonjene ovakvom tipu politikog i ekonom skog totalitarizma,
kada dokine sve socijalne protutee koje su se poele razvijati u raznim
oblicim a radnikih i drutvenih savjeta, slobodnih sindikata i slobodnije
drutvene kritike onda na djelu ne m oe biti nita drugo nego dosad
nepoznati oblik birokratsko-etatistike kontrarevolucije. p tome j e j j i f
staljinizm a onog historijskog fenom ena koji je i teorijski i praktiki za
tekao socijalistike snage i revolucionarne pokrete.
Oznaka kon trarevolu cija ne znai u ovom sluaju vraanje na prevla
dane drutvene sisteme feudalizm a ili klasinog kapitalizma. Ona ozna
ava anuliranje poetnih stvarnih socijalistikih impulsa koji su radni
koj klasi i radnim ljudima davali historijske anse da ovladaju svojim
proizvodnim i drutvenim procesima, to i jest bitan smisao i cilj socija
lizma. i skretanje tog razvoja na drugi historijski kolosijek koji je dosad
bio u historiji nepoznat, kolosijek politikog i ekonom skog totalitarizma.
Politiki gledano, radilo se o apsolutnoj vlasti politike birokracije koju
je osiguravala svim nedem okratskim , tj. dravnim, a to znai policijskim
i vojnim aparatom. E konom ski gledano, radilo se, prvi put u historiji, o
provedenom integralnom dravnom kapitalizmu u kojem je dokraja ostvareno potpuno dravno vlasnitvo, nad sredstvima za proizvodnju,
dravno otuivanje vika rada od radnike klase, o dravnoj akumulaciji
i planiranju. Potpuni politiki i ekonom ski m onopol-doveo je radniku
klasu u gori socijalni i politiki poloaj nego li u razvijenim graanskim
zem ljam a, te se Engelsovo predvianje takve situacije u potpunosti obi
stinilo. N jo j je ne samo bilo zabranjeno m ijenjati radno mjesto, nego joj
je podrzavljanjem sindikata onemoguen i kolektivni radniki otpor i
borba za stvarne historijske interese. Sasvim je jasno da je ovakav si
stem politikog totalitarizm a om oguio potpunu manipulaciju javnim
m nijenjem koja je dovodila i do tako drastinih prim jera da je staljinizam u sukobu sa drugim nekim komunistikim partijama (npr. jugosla
venskom, kineskom ili evrokom unistikom ) svoju javnost obavjetavao
u sukobima onako kako je njihova birokracija to htjela, liavajui svoje
narode i jed n og jed in og originalnog retka iz napisa i polem ike drugih
partija. Ni jedan jedini od govor ili kritiki spis drugih radnikih i komu
nistikih partija nije u tim zemljama tzv. realnog socijalizma bio objav
ljen.
Ovakvim p olitikim despotizmorn^ koji ima svoj analogon u nekada
njim azijskim ili rimskim despocijama, ovakvim nedemokratskim mani
puliranjem javnim m nijenjem mogue je naravno i svoje oruane snage
pretvoriti u posluno oruje dravne politike. U ovakvim sistemima mo
gui su, dakle, i ratovi, vojne intervencije sve ono to je socijalizam u
prvom redu im ao u svom programu da dokine kao najvee zlo ovje
anstva, kao stupanj najvee dehumanizacije ovjeka. Stvarni socijali
zam niti m oe voditi agresivne ratove obram bene da a ni bilo kakve

politike

139

vojne intervencije u cilju izvoza revolucije. Ovo je toliko znaajan pro


blem suvremenog svijeta i socijalizma da je potrebno rei i nekoliko rije
i vie.
U vezi s pitanjem rata i socijalizma postoje ne samo kontroverze, nego
i mnoge konfuzije.'0" Koliko je slaljinizam tetio marksizmu i socijaliz
mu, vidi se i na ovom primjeru. Marksizam se poistovjetilo s odreenom
drav nom pragmatikom a da se nije pitalo to je s marksistikim i so
cijalistikim principima?! Dovoljno je bilo da politike snage, koje su ne
kad i bile socijalistike, naprave odreene postupke koje s proklamira
nim principima socijalizma i marksizma nemaju veze pa da ili moan
ideoloki aparat opravda besprincipijelnim sofizmima i lansira u meu
narodni radniki pokret kao nove istine. Kao to se dogodilo s mnogim
drugim fundamentalnim pitanjima marksizma i socijalizma pitanjima
drave, socijalistike demokracije, samoupravljanja, humanizma ud. la
ko je bilo i s pitanjem rata. Pogromi protiv mnogih revolucionara i soci
jalista opravdavali su se izmiljenim objedama kao to su narodni ne
prijatelji. faistiki pijuni itd. a ratne i vojne intervencije odmah su
opravdane novim sloganima poput onih o ogranienom suverenitetu, in
ternacionalnom dugu i solidarnosti, pravednom ralu ili bratskoj pomoi
koju uglavnom nitko nikada nije ni traio. Na ovaj nain marksizam gu
bi svoju principijelnost, duboki humanizam s kojim se i pojavio na histo
rijskoj sceni. Na kraju stvari dolaze do takvog paroksizma da izgleda ka
ko je sve to neke drutvene snage, koje navuku na sebe marksistiko ili
socijalistiko ruho, uine i historijski opravdano i sankcionirano. Na kra
ju dolazimo do toga da je sve opravdano pa se zaista postavlja pitanje:
a po emu bi se socijalizam trebao razlikovali od svih dosadanjih klas
nih eksploaiatorskih. izrabljivakih, opresivnih i nehumanih drutvenih
sistema. Ako se ni po emu ne treba razlikovati zalo bi se gubile toli
ke energije i rtve za njegovu realizaciju! Ako se misli da se i u socijali
zam moe ii s devizom da cilj opravdava sredstva onda treba jednom
zauvijek bili naislu da se zloinakim sredstvima ne moe borili za hu
manistike ciljeve, da ih takva sredstva zatamnjuju i izopaavaju.
S obzirom na ovo pitanje rata, svi dosljedni marksisti i socijalisti bili
su protiv ovog najnehumanijeg oblika ljudskih, nacionalnih ili dravnih
odnosa, i to jednostavno zato to ral stvara najdublju otuenost u kojoj
ovjek postaje puko sredstvo, broj za realiziranje bilo kojih i bilo kakvih
parcijalnih interesa. Ral je dosad bio produenje unutranje politike eks
ploatacije i podjarmljivanja. 1 samo gdje ona postoji logina su poseza
nja za novim teritorijima, tritima i zonama utjecaja to je jednom
socijalizmu uvijek bilo ne samo tude nego izravno suprotno onome to je
proklamirao. Ral je jedna od manifestacija ljudskih odnosa u kojima je
ovjek kao jedinka najdublje padao, najdublje bio ponien i obesprav
ljen. Socijalizam i marksizam su zato u pivom redu dizali svoj glas protiv
rala. tj. protiv svih onih unutranjih odnosa obespravljenosti i ugnjetava-

Samoupravljanje kao permanentna revolucija

1 40

nja koji su om oguavali ili bili osnova i takve politike. Prema tome, linija
socijalizm a koja razvija ve naznaene protutee razvoju birokratskih i
etatistikih deform acija i apsolutizacije politike sfere ne moe nikada
opravdavati ratne avanture bez obzira s koje strane dolazile. Linija po
etnog dravnog socijalizm a koja je postepeno elim inirala sve protutee
i zapadala sve dublje u deform irane birokratske odnose, jaajui tako
konzervativne i na kraju i kontrarevolucionarne birokratske politike
snage koje sve vie slijede svoje parcijalne i dravne interese moe i u
ratnim operacijam a i vojnim intervencijam a sagledavati dio svoje ope
podjarm ljivake politike. A tada vie ne m oem o govoriti o socijalisti
kim snagama nego o d eform iran o birokratskim a s ogoljelim dravnt>Kapitalistikim drutvenim odnosim a.Dravni socijalizam je, kako smo vid
jeli, u biti privrem ena i labilna drutvena struktura koja veinom svojih
strana pripada jo tipu historijski graanskog, klasnog i politikog
drutva. N jegov bitni drutveno-ekonomski odnos je identian integral
nom dravno-kapitalislikom odnosu koji s pravom nazivamo dravnosocijalistikim je r su na vlasti drutvene snagte ije su intencije da
prevladaju a ne fiksiraju taj dravno-kapitalistiki odnos. Ali upravo
zbog takvog karaktera lih odnosa pri emu su stvaranje vika vrijedno
sti i najamni odnos jo uvijek na djelu ove strukture najamnog odnosa
i eksploatacije veom a lako jaaju ako im se ne ugrade socijalistike pro
tutee u jaanju prava radnih ljudi da upravljaju svojim drutvenim ivo
tom , a u prvom redu da raspolau rezultatim a svoga rada. Jednom rijei
da dokidaju sistem ekonom skog otuenja koji nuno rada i potencira
m o onih snaga koje raspolau vikom rada. A to su u sistemu dravnog
socijalizm a sfera politike birokracije. U takvoj osamostaljenoj politi
koj birokraciji mogui su svi oblici deform acija, posezanja za raznim ne
m oralnim sredstvim a u meusobnim borbam a, bonapartistike ambici
je, sam ovolje i gaenje svih nekad proklam iranih humanistikih principa
s kojim a se ilo u revoluciju. Tek ovakvi, u biti staljinistiki i kontrarevolucionarni sistemi mogu se srozati na nivo nekadanjih vlastodraca i
eksploatatorskih klasa koje su uvijek s prezirom gledale na ovjeka i
sm atrale ga samo sredstvom njihove, toboe, historijske vokacije i kalku
lacije. Sline situacije im am o i u takvim socijalistikim sistemima koji
su izrasli u potpuno nerazvijenim uvjetima, pri emu su se njihove revo
lucionarne snage u velikoj m jeri m ilitarizirale dugotrajnim ratovima za
osloboenje a nosioci lih pokreta nisu progredirali dalje od jedne birokralsko-etatistikc i bonapartistike svijesti kojoj duboki sadraji socija
listikog humanizma svjetlucaju katkad na marginama idejnih preoku
pacija (sluaj s V ijetnam om ili prije s Kam puijom ).
Svoditi, dakle, ovakve situacije na nekakve greke ili nedostatke mla
dih socijalistikih drava ili sistema potpuno je nedovoljno i neprihvatlji
vo. Socijalisti imaju, naravno, pravo i na greke. Ni oni ne mogu odjed
nom ovladali cjelokupnim drutvenim procesima te e svi takvi pokreti
u traenju putova produbljivanja socijalistike revolucije imati vie ili
manje promaaja. Nikad se historijski novo nije stvaralo s dokraja pro
raunatim param etrim a i veliinama, je r historija nije ni matematika ni
makrofizika. Ali za oruane intervencije, upropatavanjc ljudskih ivota i
ideala nisu potrebni nikakvi duboki znanstveni uvidi i velika historijska
iskustva. Treba bili jed in o socijalist, proet humanistikim idealima, tre

Procesi sraivanja ekonomike i politike

141

ba potovati ovjeka i razumijevati njegove patnje pa da se i ne pomisli


na neovjene metode rata i upropatavanje pojedinaca, porodica pa i ci
jelih naroda. Svoje unutranje tekoe i protivrjeja socijalisti ne mogu
rjeavati njihovim ekstrapoliranjem na vanjsku scenu. Svi su dosadanji
takvi pokuaji od zauzimanja pojedinih zemalja u staljinistikom razdob
lju do raznih intervencija u Cehoslovakoj, Afganistanu, Kambodi itd.
stvarali samo dodatne tekoe tim reimima a nisu rijeili niti jedno so
cijalistiko pitanje. U dananjem svijetu intenzivnih i brzih komunikaci
ja, s naraslim osjeajem za probleme ovjeka, njegove slobode i prava da
odluuje o svojoj sudbini, svi ovi koraci samo pridonose kompromitira
nju velikih ideja socijalizma, jer se staljinizam, pa makar i u njegovim
blaim formama realnog socijalizma izjednauje s razvijenim socijaliz
mom. I ovoga puta se obistinjuje davno izreeni stav da narod koji podjarmljuje druge narode ni sam nije slobodan.
Vidjeli smo, dakle, da je dravno-socijalistika struktura veoma protivrjena. Na voditi rauna o toj protivrjenosti, o moguim razliitim is
hodima ovoga razvoja, o zamkama koje takve strukture postavljaju nje
nim protagonistima, o moguim i vrlo vjerojatnim deformacijama koje
uz najbolju volju progresivnih snaga nastaju, jer je drutvo jo uvijek i
klasno i hijerarhizirano, s razliitim statusom njegovih pojedinaca i gru
pa znai pretenciozno vjerovati da su vodee, avangardne snage imune
na utjecaje koji u takvim situacijama objektivno postoje. Meutim, i so
cijalisti su ljudi od krvi i mesa, normalni i psihopati, s razliitim ambici
jama, razliitom irinom pogleda i razliitih socijalnih i kulturnih prove
nijencija pa i procesi birokratizacije svijesti i ponaanja, sve do najgorih
njegovih oblika, nisu rezervirani samo na predsocijalislike klasne siste
me. Dapae, kako sam ve pokazao, proces srastanja ekonomike i politi
ke u poetnim etapama razvoja dravnog socijalizma dosee najvie
stupnjeve pa je i mo socijalistike politike birokracije vea nego to je
to u bilo kojim modernim sistemima do danas. A da takva mo moe ve
oma lako zavrtjeti glavu naroito onima koji su nekad bili proganjani, a
pogotovo kada se radi o pojedincima s primitivnijom psihologijom i s
tradicijama raznih azijatskih i feudalnih apsolutizama nalazimo, na
alost, potvrdu ne samo u jednom historijskom iskustvu.
Jedina protutea koju zasad teorijski i praktiki poznamo jer sprea
va ove procese birokratizacije, jer omoguava da se prevladavaju per
manentne deformacije, to nuno vode i u kontrarevoluciju jest to
prije inaugurirati proces samoupravljanja kao ekonomski i politiki oblik socijalistike demokracije. Partijski pluralizam je svakako jedan od
znaajnih naina u razvijenim zemljama da se sprijee politiki, kulturni
i drugi monopolizmi, ali ne moe sprijeiti dominaciju politike sfere, a
to znai ponovo perpetuiranje politike i ekonomske otuenosti radnog
ovjeka, iako sistem politike dmokracije unosi mnogo vie slobode i
ivosti u sferu javnog mnijenja i kulture u cjelini. Sistemi dravnog soci
jalizma koji su zapoeli, iz ve poznatih razloga, s jednopartijskim siste
mima, nemaju te pluralistike ventile i jo vie su podloni, bez naznae
nih protutea, birokratskim deformacijama i neurotikim reagiranjima
na svaku pojavu opozicionih pojava ili slobodnijeg manifestiranja umjet
nike, filozofske ili znanstvene kreativnosti.

Samoupravljanje kao permanentna revolucija

142

Postavlja sc pitanje kada ovi procesi birokratizacije i razne deform aci


je prelaze u ogoljele sisteme birokratsko-etatistike vladavine i dom i
nai n tm o gjjjn k cip ni ra nj a d ra v no-ka pi ta 1i stikih odnosa u ekonomici?
Precizan odgovor, kao i u drugim pitanjima historijske materije, nije lako dati. Zato postoje i mnoge kontroverze i kod najobjektivnijih analitiara_oyih sistema. O dgovor u prvom redu treba potraiti u ponaanju
vladajuih snaga. Ako birokratske snage svim moguim opresivnim
sredstvim a spreavaju dalje procese dem okratizacije, u prvom redu po
etke prevladavanja najam nog odnosa raznim oblicim a samoupravnih
odnosa, ako spreavaju da radnika klasa i radni ljudi razvijaju takve ob
like dem okratskih drutvenih odnosa u kojima e oni sve vie postajali
gospodari svoga rada i im ati sve vie udjela u pitanjima akumulacije i
proirene reprodukcije, ako spreavaju demokratizaciju javnog mnije
nja, inform iranja i kulture kojoj je sloboda nezamjenjiv medij kreativnog
napretka onda sigurno m oem o govorili da takvo drutvo sve vie gu
bi poetni socijalistiki karakter i da prelazi u ogoljeli birokratsko-etatistiki sistem s dravno-kapilalislikim ekonomskim odnosima. Ako sc
ovi procesi radikalno vode do kraja, ove birokratsko-etatistike snage
moraju u svojoj konlrarevolucionarnoj usmjerenosti i s manjom ili ve
om brutalnou obraunati s genuinim socijalistikim snagama koje se
na bilo koji nain opiru ovom lotalitaristikom procesu. Jedino se na
ovoj liniji razmilja i analize ovih drutvenih zbivanja mogu razumjeti
moskovski procesi. Bez Staljinovog kontrarevolucionarnog koncepta i
prakse, bez spoznaje da je u lom svom brutalnom kontrarevolucionarnom naletu zatro sve one poetne oblike socijalistike i graanske demo
kracije koji su se probijali u prvim godinam a slavne revolucije, bez svega
toga ne mogu se shvatili ne samo ti masovni zloini, to ih je ta birokra
cija poinila, nego i sve naknadne krize to ih ovi sistemi doivljavaju.
M oja teza o slaljinizm u kao birokratsko-elatistikoj kontrarevoluciji
izazvala je, uz. mnoge i druge stavove, vehementnu reakciju u isto
noevropskoj birokraciji. Ruska P ravd a me optuila da pozivam na po
drivanje sovjetskog drutva i svrstala me u im eprijalistike sljedbenike,
to su poznati klieji i u polem ikam a s drugim kritiarima iz razvijenijih
socijalistikih ili komunistikih pokreta. Dok se ne oslobode staljinisti
ke teze da je integralni dravni socijalizam izgraeni i razvijeni socijali
zam, nee moi vodili nikakav stvarni i suvremeni marksistiki dijalog.
Ali je interesantno da se neki marksisti i u Jugoslaviji nikako ne mogu
saglasili s ovakvim analizama i zakljucima, iako govorim , naravno, o
onim a koji to iskreno zastupaju duboko vjeruju u ideju samoupravlja
nja kao dugorono rjeenje problem a socijalizma. Oni su gotovo uasnu
ti tezom da bi se u tom sluaju staljinizmu m oralo odrei socijalistiki
karakter, a ne pitaju se kakav je to socijalizam koji ne ini nikakve napo
re da dokine potpunu obespravljanost svoje radnike klase da vlada do
hotkom da prevlada sadanji najamni, dakle i otueni odnos, da gui
progresivne poticaje i procese u drugim zemljama nad kojima ima blo
kovsku dom inaciju ili koje ulaze u njenu interesnu sferu po nagodbi s
m eunarodnim im perijalizm om , koja jo i okupira druge zemlje ild. Na
suprot tome nai e jugoslavenski marksisti govoriti o kontrarevoluciji s
obzirom na pokuaje naih nacionalistiki ili staljinistikih snaga.191 Sta-

Pri Kesi sraicieanja ekonomike i politike

143

ljinizam je za nas Jugoslavene svakako kontrarevolucija. 0 lome nema


dvojbe. Ali zato staljinizam onda nije kotrarevolucija i u SSSR-u?! Ako
je staljininizam u Jugoslaviji kontrarevolucija, jer bi znailo negiranje sa
moupravnih i ostalih demokratskih procesa i instaliranje totaliiaristike
birokratske vlasti zar nisu ruski Oktobar i Lenjinovi sovjeti kao vlast
masa bili idejno, a djelomice i praktiki, ve usmjereni prema jednom li
pu samoupravljanja? Zar Lenjinovi koncepti odumiranja drave i borbe
protiv birokraliziranja vlasti nisu oznaavali ona socijalistika htijenja
koja je trebalo dalje slijediti? Zar pokolj stare lenjinske garde i tolikih
drugih komunista, socijalista koji su teili izvjesnoj socijalistikoj demo
kraciji, pa makar jo pod jakom ingerencijom politike slcre nije najdra
stiniji dokaz kontrarevolucionarnog zaokreta prema totalnoj vlasti poli
tikog vrha i politiiih institucija s potpunom spregom policijskog i
vojnog vrha? Sta je jo trebalo uiniti da se birokralsko-elalislikoj kon
trarevoluciji prizna njen stvarni legitimitet?!192
Teoretiari, ne samo marksistiki, moraju bili dosljedni u svojoj anali
zi i zakljucima. To je uvijek bila slaba strana svili apologeta, a mi ima
mo najmanje razloga da to budemo. Pa ako neke pojave kod nas s pra
vom proglaavamo kontrarevolucionarnim, ne moemo ublaavali ocje
nu onih historijskih fenomena koji su bili ne samo na istoj liniji negacije
samoupravljanja nego i mnogo drastiniji i nehumaniji prema ovjeku i
borcu za socijalizam.
Dananje sovjetsko drutvo je batinik jedne stvarne socijalistike re
volucije, bez obzira na to u kakvim je nepovoljnim historijskim prilika
ma ona nastala, i jedne birokratsko-etatistike, staljinistike kontrarevo
lucije. Od njihove snage i sposobnosti kritikog odnosa prema svojoj
prolosti zavisi koja e od ovih batina biti uzeta kao osnova za dalje
drutvene procese. Upravo zbog ovoga to je reeno bilo bi neadekvatno
pomisliti da su slaljinska despocija i teror u potpunosti unitili sve klice
socijalizma koje su tamo postojale. Mnoge stvarne humanistike i socija
listike tenje ostale su zapretane, jer nisu mogle zbog terora doi do iz
raaja. Osim toga, i sam Staljin, bez obzira koliko je on bio uvjeren da
[191] Sivami nacionalizam u naim dananjim uvjetima, a on je uvijek dosad u biti bio etatizam,
neminovno vodi nacionalnim antagonizmima i konfliktima i na kraju separatizmu, s jedne stra
ne, kao i etatistikom centralizmu, s druge. A to su sve koncepti i tendencije suprotne samou
pravnom socijalistikom konceptu i zato su u biti na liniji anahronc graanske nacionalne ide
ologije i na kraju kontrarevolucije.
[192] Svakako o ovom sistemu drugaije misle oni komunisti i socijalisti koji su bili rtve ovog
suludog birokratskog terora, lako ovo ne uzimam kao znanstveni ili teorijski argument, nije
naodmet citirati miljenje K. Slajncra. jednog jo uvijek ivog svjedoka log pomraenja histo
rijskog uma. U svojoj drugoj biografskoj knjizi on pie: Istina ne moe tetili nijednoj dobroj za
misli. Svim svojim prijateljima i neprijateljima elim glasno poruili moj ivotni cilj je demas
kirati staljinizam. pokazati da razdoblje Staljinovc vladavine nema nikakve veze sa socijalizmom,
naprotiv da je kompromitacija ideje i prakse socijalizma. (K. Stajncr. Povratak iz Gulaga. Za
greb. 1981. str. 7). Ovo, kako rekoh nije znanstveni ni teorijski argument, ali je moda je to i va
nije ljudski. Jer socijalizam nije samo tehniki problem boljeg razvoja proizvodnih snaga i to
nije uope njegov glavni problem u ovom ionako tehniki zahuktalom i paradoksalnom svijetu.
Socijalizam je stupio na historijsku pozornicu da birijeio unutranja protivrjeja kapitalizma,
ali zbog novih, humanijih, solidarnijih drutvenih odnosa, zbog tenje da oplemeni ovjekovu li
nost i da ovjeka oslobodi dosadanje jednodimenzionalne i esto gotovo animalne egzistenci
je. Zato se i u razvijenom dananjem svijetu, kome vie nije nikakav problem tehnoloki napre
dak smisao i znaenje socijalizma sve vie pomie prema njegovoj etikoj i humanoj strani.

Samoupravljanje kao permanentna revolucija

1 44

uvruje socijalistike tekovine, nije mogao svoj teror prikazati drugai


je nego kao obranu socijalizm a. On je m orao ostati u krilu radnikog po
kreta i marksizma, te u potrijebiti sve mogue ideoloke sofizme, falsifi
kate u vezi s procesim a, presije itd. da bi se prikazao kao stoer meu
narodnog radnikog i kom unistikog pokreta. A to je ipak znailo i da
nas znai da su podloni i kritikoj ocjeni tih pokreta, da ne mogu uvijek
d jelovati samo prema svojim unutranjim zakonitostima birokratske svi
jesti i da se m oraju i podvrgavati odreenim stavovima i koncepcijama
koje su nastale u lim razvijenim pokretim a kao nove historijske spozna
je i kao rezultat njihova osamostaljenja. Historijska iskustva koja je taj
pokret stekao samo u vezi s jugoslavenskim otporom staljinskom hegem onizm u i ostalim pretenzijam a u odnosim a medu komunistikim i so
cijalistikim partijam a bila su ve tolika d a je dokraja bio uzdrman kon
cept jed n og revolucionarnog centra i jedn og toboe historijski potvre
nog m odela socijalizm a koji je trebalo samo prim ijeniti. Isto tako je
veom a znaajno za sve te zem lje da cjelokupnu svoju ideologiju zasniva
ju na tzv. klasicima marksizma. Bez obzira na dogmatizam i esto prag
m atike, jednostrane i nekreativne interpretacije tih tekstova, njihove
generacije su ipak suoene s jednom od najdubljih i najkritikijih misli
m odernog vrem ena to ne m oe ostati bez traga i pozitivnog djelovanja
kod mnogih pojedinaca koji se s tim djelim a susreu. Upravo zato e uvi
jek iz njihove vlastite sredine proizlaziti napori i tendencije da se socijal
ni realitet dovede u sklad s revolucionarnom teorijskom misli marksiz
ma, to se ve ne jedanput pokazalo posljednjih decenija.191 Bez obzira
na drastina reagiranja vladajue birokracije, ona e pod pritiskom me
unarodnog socijalistikog pokreta biti sve manje sposobna i spremna da
stalno uguuje takve tendencije koje su u drugim nekim pokretima, pa
ak i socijalistikim zem ljam a postale opa mjesta i dio njihova histo
rijskog hoda. to je upravo sluaj s problem im a socijalistike demokraci
je, slobode i samoupravljanja. Zato je dijalog s njima u tom smislu od
najveeg historijskog znaaja i upravo sudbinski. Treba stalno rasprivati njihovo sam ozadovoljno i im perijalno ponaanje da su oni kriteriji
m arksistikog i stalno ih prisiljavati da misle i da se pribliavaju onom
duhu marksizma gdje jed in o mogu nai adekvatne izlaze iz navedenih
protivrjeja. T o je jedna od mogunosti izlaza iz ovih makabrinih histo
rijskih situacija mogunost koja ne mora postati stvarnost, ali e jo
manje postati ako je odbacim o.
Zbivanja u istonoevropskim zem ljam a posljednjih nekoliko decenija
pokazala su da su ovakve tendencije i teorijska sazrijevanja i njihove re
perkusije imanentne ovim strukturama. Intelektualni krugovi u tim zem

[193] Ovo jc veoma dobro uoio i Bahro kada primjeuje: Utoliko je simptomatian razvitak koji
se u meuvremenu ocrtava u svim zemljama realnog socijalizma, da je naime aparat prisiljen za
svoju vladavinu najopasnije elemente hraniti direktno u svojim njedrima. Govorim o grupaciji
njegovih vlastitih ideologa, koje on degradira na izvrne specijaliste za agitaciju i propagandu. Iz
te grupacije dolaze zakonito duhovni vode antibirokratskog bloka. Ideolozi su prvi kadri svoju
frustraciju zbog birokratskog sistema uloga, koji deformira razvitak njihove linosti i spreava
svaki bitan izraz njihove individualnosti, osmisliti i svesti na socijalne uzroke... (R. Bahro, Al
ternativa, str. 274.) Ako tome dodamo i permanentno protivjeje koje postoji izmeu naraslih
proizvodnih snaga i navedenih proizvodnih i drutvenih odnosa, onda e nam biti jo jasnija po
treba traenja izlaza na liniji revolucionarnog marksizma.

Procesi sraiivanja ekonomike i po litike

145

ljama, zajedno s mnogim ideolozima ili lanovima razliitih marksisti


kih centara, instituta ili komisija u kontaktu sa sve razvijenijom marksi
stikom misli i praksom u svijetu ne mogu ostajali na skuenim i primi
tivnim birokratskim konceptima i socijalnoj praksi. Odatle su ve nekoli
ko puta potekli inicijalni impulsi da se prevladavaju li historijski anakro
nizmi u evropskom razvijenom svijetu u kojem i sama graanska demo
kracija prua vie mogunosti marksistikog i socijalistikog dijaloga
nego ovi birokratski sistemi, koji se, nota bene, zaklinju na marksizam.
Sigurno je da e radikalnije i osmiljcnije akcije u socijalnoj bazi
drutva, u radnikoj klasi morati da ine jedinstvenu protuteu tom bi
rokratskom etatizmu s naznaenim intelektualnim impulsima. Radnika
klasa u tim zemljama, u kojima nema svoje slobodne sindikate ili druge
organizacije u kojima moe slobodno artikulirati svoje zajednike intere
se i ciljeve, u kojima ostaje upravo zato politiki mnogo vie prikraena
nego u graanskim demokracijama, takoer je ve prola mnoga tragina iskustva. Nedavno smo doivjeli da se u ime socijalizma moe radni
koj klasi nametnuti i ratno ili izvanredno stanje. Ne treba, meutim, mis
lili da su sve to samo porazi radnike klase i socijalizam. Svaki poraz u
historiji takoer je i dalji stupanj sazrijevanja pokreta. Pa ako je Marx s
pravom mislio da e radnika klasa u kapitalizmu morali da proe mno
ge borbe, pobjede ali i poraze dok ne oformi u potpunosti svoju svijest o
historijskoj ulozi i stvarnim historijskim, a ne samo partikularnim i
pragmatikim, interesima danas moemo rei da to isto vrijedi i za
razdoblje socijalizma. Dravni socijalizam ne znai ujedno i definitivno
osloboenje radnike klase te bi joj zadatak trebalo da bude samo da iz
grauje uspostavljeni sistem. Izgraivanje uspostavljenog sistema drav
nog socijalizma znai, kako smo vidjeli neminovno srljanje u kontrare
voluciju. Dravni socijalizam jest vladavina u ime radnike klase, ali ja
anje drave i birokracije na raun radnih masa znai njihovo dalje obespravljenje i otuenost. Socijalizam koji ima historijsku perspektivu,
jest, kako smo vidjeli, spoj, jedinstvo, proimanje dravno-socijalistikih
i samoupravno socijalistikih struktura i tendencija. Najvee historijsko
iskustvo radnike klase bit e upravo u tome da shvati da, uza sve hvalopojke radnikoj klasi izreene od birokracije, tek u izgraivanju samou
pravnih odnosa ima ona garanciju da postane odluna snaga drutva.
Buroazija je vladajua klasa na taj nain to prvo, ima sredstva za proiz
vodnju u svojim rukama i drugo, to joj njezini politiki predstavnici u
sferama vlasti odgovaraju za svoje postupke i politiku. Radnika klasa c
postati vladajua tek onda kada svojim samoupravnim institucijama
osigura da sredstva za proizvodnju ima u svojim rukama, da odreduje i
vlada sistemom proirene reprodukcije i kad njezini delegati u p oliti
kim tijelima budu njoj i stvarno odgovarali. U poetnim razdobljima
dravnog socijalizma dosad nije bilo niti jedne od ovih socijalnih kom po
nenata i realiteta.
Dosadanji postrcvolucionarni procesi idu, dakle, u ona iskustva o ko
jima je Marx govorio. Izolirani prodori u tkivo svjetskog kapitalizma koji
su zapoeli Oktobrom, kao i poslije neke znaajne revolucije jo nisu ri
jeili problem potpune promjene svijesti i prilika. Cijelo 20. stoljee je
period tih iskuenja, iskustava, mijenjanja, stagnacija,pa ak i retrograd

Samoupravljanje kao permanentna remlucija

146

nih procesa. Vidi se samo da socijalna revolucija, radikalne drutvene


prom jene u svjetskim razm jerim a nisu ni etnja s uvijek jasnim ciljevima
niti akt od nekoliko decenija.

Drugo poglavlje

Kako prevladati
dravni socijalizam

Jugoslavija na trag u M a rx o v e misli

U svim dosadanjim socijalistikim revolucijama socijalizam, kao


{Diva faz.a komunizma (Marx) stupio je na iusluiijsku scenu kao drav
ni^ socijalizam. Ta historijska injenica poslala je za marksistiku, kao i
svaku drugu socijalistiku teoriju, pravi teorijski izuzov. Iako je egzisten
cija i potreba drave bila u marksistikoj teoriji pretpostavljena, akcent
je uvijek i u prvom redu bio na samoupravi proizvoaa i odumiranju
drave.194
Danas moemo sa sigurnou rei da su Marx i Engels bili protivnici
dravnog soriinii/mn kao sinonima za prvu fazu komunizma. Lj. socijaliz
ma, i da su, dapae, smatrali da takav etablirani poredak dovodi do kon
centracije politike moi a lime i pojaane eksploatacije radnike klase
(vidi Engelsovu biljeku uz projekt za Erfurtski program).
Meutim, ni jedna revolucija nije dosad ostvarila tu samoupravu pro
izvoaa, nego je jaanjem politike sfere (dravne i partijske moi i
monopola) dovodila sebe u pitanje, a u nekim je sluajevima proizvela
sasvim suprotne fenomene birokralsko-etalislike, nedemokratske i
slagnanlne situacije, pa ak i birokratsko-ctalislike kontrarevolucije
(slaljinizam).
Dravni socijalizam, pogotovo s dominacijom jedne partije, zato je ne
samo jedan novi historijski fenomen, koji nije bio teorijski predvien
kao zatvorena historijska etapa, nego i bitni egzistencijalni problem do
sadanjih revolucija i najvei izazov socijalistikoj misli. Ako izuzmemo
kratkotrajne napore Lenjina i mnogih drugih boljevika da odgovore na
ova pitanja (Lenjinovo shvaanje sovjeta, sindikata, radnike kontrole,
nadalje stajalita lijevih komunista i neto kasnije Radnike opozicije),
teorijsko razmiljanje o republici i komunizmu savjeta (tzv. komunisti
savjeta u Njemakoj, Nizozemskoj, Italiji nakon I svjetskog rata), kao i
druge neke teorijske elaboracije ovog pitanja kod anarhista raznih pro
venijencija, aparhosindikalista i gildsocijalisla to je sve uglavnom
[194] Dovoljno jc pogledati Marxove analize i zakljuke u povodu PariSkc komune u djelu Gra
anski ral u Francuskoj, nadalje lingelsov Anti-Duhring i Lenjinovu Dravu i revoluciju.

Samoupravljanje kao permanentna revolucija

148

ostajalo na planu teorije najdublje teorijske, a naroito praktike zah


vate ostvarili su dosad jugoslavenski marskisti. Treba odmah naglasiti
da se bez obzira na to, bez obzira i na nekoliko ve predenih etapa, jugo
slavenski marksisti i komunisti nalaze, s obzirom na prevladavanje
dravnog socijalizm a, uglavnom na prvim stepenicama tog historijskog
procesa.
Jugoslavenska socijalistika revolucija je stjecajem razliitih i nepred
vienih historijskih okolnosti pokuaIada razrijei tu novu historijsku
enigmu, u najuoj vezi s problem om staljinizma, tj. smisao, karakter i bit
dravnog socijalizm a i prijelaznog perioda (socijalizm a ili prve faze ko
munizm a) koji, ve po tom svom nazivu prijelazn i ne moe biti nikak
va zatvorena drutvena niti drutveno-ekonomska formacija.
Jugoslavenski marksisti, meutim, nisu na samom poetku tog proce
sa postavili to fundam entalno pitanje socijalizm a 20. stoljea kao svoj
bitni problem . N aprotiv, ideja dravnog socijalizm a m oglo bi se u
svim dosadanjim sluajevima govoriti o partijsko-dravnom socijalizmu
bila je ope prihvaeni idejno-politiki koncepl koji nije pobuivao ni
kakve vee sumnje. Ta injenica, da su jugoslavenski marksisti uspjeli te
orijski jgj-gvladati ovaj koncept, posljedica je mnogih okolnosti od kojih
treba najkrae navesti samo neke. Jugoslavenska socijalistika revoluci
ja, njen oruani period i poslije izgradnja nakon zavretka rata, odvijala
se ne samo u sasvim specifinim uvjetim a faistike okupacije nego s
m nogim pozitivnim , ali i ograniavajuim pretpostavkama i utjecajima.
Kad su nakon rata zapoete dublje socijalne transform acije (nacionaliza
cija kapitala, agrarna reform a i ograniavanje posjeda, potpuno ovlada
vanje politike sfere od KPJ itd.), nove snage drutva, jugoslavenski
komunisti, im ali su iza sebe jednu neponovljivu herojsku epopeju narodn ooslobodilakog rata (1941-1945) u kome je KPJ bila glavni inspirator i
njegova kima, rata koji je na svojevrstan nain sadravao i involvirao
vane elem ente socijalne, socijalistike revolucije. Sa svojim veoma spo
sobnim vodstvom , i sa ve velikim historijskim iskustvima, jugoslaven
ski komunisti nastavljaju nakon rata dalje socijalne transformacije, kori
stei se velikim ugledom i povjerenjem velikog dijela jugoslavenskih na
roda.
Za nau temu m nogo jc vanije naglasiti ograniavajusJ^aegaiLvne
okolnosti, utjecaje i kom ponente koje su takoer odredivaleJ_QbJjkoyaJe
svijest i praksu^revolucionarnih snaga, u p rvom redu korrmniaia. Da bi
se razumio tok socijalistike revolucije u Jugoslaviji, neophodno je ista
knuti slijedee m omente:
prvo, Jugoslavija je bila u evropskim relacijama j edna od najnerazvijenijih zemajja, to znai da je radnika klasa bila brojano slaba (desetak
posto stanovnitva), bez velikih i trajnijih revolucionarnih i dem okrat
skih tradicija (ovo posljednje naglaavam);
drugo, K om unistika partija je gotovo od svog osnivanja morala djelovati u dubokoj ilegalnosti, gubei mnoge svoie i naibolje kadrove u borbj
s buroaskim reim om . Ona se pri tom najvie koristila boljevikim (ne
staljinistikim ) iskustvima i kalila svoje kadrove, koliko se naravno u ile

Kako prevladali dravni socijalizam

149

galnosti moglo, na literaturi koja je u tom meduratnom razdoblju bila


dostupna (neka djela Marxa, Engelsa, Plehanova, Lcnjina, Kaulskog,
poslije Staljina, kao i na spisima jugoslavenskih marksista). Ovaj karak
ter ilegalnosti pokreta zasluuje posebnu panju istraivaa modernog
socijalistikog pokreta, jer se neka ponaanja avangardnih snaga nakon
osvajanja vlasti mogu razumjeti, iako ne uvijek opravdali, upravo sagle
dana iz tih oblika. Ilegalni rad i borba J'_a_zvijajjj posebnu p sih o lo giju ^
jedne strane, formiraju se odvane, predane, portvovne i snala.ljive li
nosti , ali s druge strane, nije omoguen razvoj demokratskog duha, de
mokratskog naina rieavanja politikih problema, jcr~jc pristup na politiku pozornicu tim snagama bio jednostavno zabranjen. Posljedica je
togai iskljuivost i netolerantnost prem adrugim mijjenjima, velika au
toritarnost, naroito vodeeg centra, to su jo i pojaavala teka vremehzTTzbivanja u Evropi potkraj tridesetih godina. Pred faistikom na
jezdom. i u mnogo slobodnijoj atmosferi, mnoga pitanja bila bi bespred
metna. Da bi se revolucionarno suprotstavila lom novom barbarstvu,
morala je i sama poprimiti karakter revolucionarnog j vojnog odreda.
Ovakvo obiljeje jo se samo pojaavalo za rata i narodnooslobodilake
borbe, kada je KPJ bila ne samo politiki organizator ustanka i borbe
protiv okupatora nego i glavna rukovodea snaga oslobodilakih vojnih
jedinica. Zato. i bez obzira na demokratizam koji se javlja u svakoj soci
jalnoj revoluciji, bez obzira na drugarske odnose boraca i rukovodilaca,
sistem komandiranja ostaje ipak jedan od preduslova uspjenog voenja
vojnih operacija;
trei veoma vaan ograniavajui moment jest injenica da je KPJ bila
i jedna od sekcija Tree jnternacionale. te je utjecaj politike Inlernacionale, naroito tridesetih godina nakon kontrarevolucionarnog Staljinovog zaokreta, morao ostavili traga na koncepcijama vodeih snaga po
kreta.
S obzirom na mnoga iskuenja i postupke i nakon rala, sueni demokratizam u idejnoj sferi i javnom mnijenju, naklonost rjeavanju mnogih
pitanja administrativnim mjerama, nepovredivost Slaljinova autoriteta
do sukoba s Informbiroom itd., neki naginju pojednostavljenoj shemi,
da bi odgovorili na sva ta naa protivrjeja, po kojoj je KPJ bila staljini
stika partija koja se nakon sukoba 1948. mukotrpno oslobaa svoje sta
ljinistike prolosti. Ova teza je historijski neodriva, jer na temelju nje
ne bismo mogli razumjeli najhitnije momente razvoja socijalistike re
volucije u Jugoslaviji. Ova teza robuje takoer jednoj drugoj predrasudi,
a to je izjednaavanje boljevizma i slaljinizma, to su takoer dvije bit
no razliite kategorije. Boljevika pnriij^hiln jc, uz sve svoje nedostat
ke, partija revolucije; staljinistika partija jc, uz sva svoja pozivanja na
boljevike tradicije i lenjinizam, partija kontrarevolucije. Jugoslavenska
KP bila je takoer jedna revolucionarna partija par excellence i nadah
njivala se upravo znaajnim boljevikim tradicijama, jer su uvjeti borbe
i jedne i druge partije bili prilino podjednaki. Da su, meutim, utjecaji
staljinizma postojali, naroito od sredine tridesetih godinaa, o tom nema
nikakve sumnje. Pitanje je samo, to takoer nije lako jednostavno, u e
mu jc bio taj utjecaj i kako se staljinizam prelamao u svijesti i djelovanju
jugoslavenskih revolucionara koji u tim godinama, kao ni jedan drugi

Samoupravljanje kao permanentna revolucija

150

komunistiki pokret, nisu mogli objasniti smisao sudbinskih zbivanja u


Rusiji. Naprotiv, uza sve nedoumice pa i izvjesna neslaganja, podlijegali
su slaljinskoj m istifikaciji da je njegova politika samo rigoroznije nastav
ljanje istinske Lenjinove misli i politike. Kontrarevolucionarni karakter
Slaljinove politike oitovao se u tom e to je policijskom silom zatro sve
komunistike klice koje su se s mukom poele oblikovati u toku Oktobra
(stvarne sovjete, slobodne sindikate, poetke samoupravljanja, demokratizam u partiji, itd.). Isto tako to je uveo jednu totalitaristiku stra
hovladu, oslonjenu na policijsku i vojnu silu, te unitio i pogubio sve po
jedince i slojeve drutva u koje je i samo posumnjao da bi mu mogli biti
opozicija.195
Jugoslavenska K P bila je mala, ali revolucionarna partija koja se u te
koj ilegalnoj borbi nadahnjivala najviim revolucionarnim i humanisti
kim idealim a i iji su lanovi bili spremni na najvee rtve u toj borbi.
Staljinistika partija ne m oe biti partija revolucije, a KPJ je to bila. N je
ni kadrovi su nesebino stali na elo oslobodilake borbe naroda Jugos
lavije, borbe u kojoj nitko nije m ogao raunati da ga u budunosti oeku
ju neke m irnodopske fotelje. Ona je u toj borbi izgubila i tri etvrtine
svoga predratnog kadra, a u toku borbe i revolucije i m nogo vie kadro
va iz novog sastava.
Drugi bitan moment koji prije navedena teza ne moe objasniti jest ot
por i radikalni sukob KPJ sa Staljinom i staljiniznom 1948. godine. Staljinizam je podrazum ijevao pokoravanje za razliku od lenjinizma a
jugoslavenski kom jnisti nisu bili, kako znamo, spremni na pokornost.
Godina 1948. zato je jedan od izuzetnih prim jera revolucionarnog etosa,
ljudskog i politikog digniteta.
Stvari i pojave su m nogo kom pleksnije i potrebno je mnogo histo
rijskog i teorijskog iskustva da se objasne dosadanja zbivanja u ovom
naem stoljeu. Problem ostaje da se objasni u emu je bio staljinistiki
utjecaj na tadanje lanice Kom interne, dakle i na K P Jugoslavije, i s
kakvim su m arksistikim i socijalistikim konceptima jugoslavenski
komunisti zapoeli ostvarivali socijalizam u Jugoslaviji nakon pobjedo
nosne narodnooslobodilakc borbe i oruanog dijela socijalistike revo
lucije.
Ni jedna komunistika partija, pa ni jugoslavenska, u to vrijem e prije
drugog svjetskog rata, nije mogla poznavali nikakva druga socijalistika
iskustva osim ruskog, je r druga nisu postojala. Ako tome pridodam o za
visnost svih sekcija od vodstva Kom interne, koje je opet sve vie postaja
lo zavisno od sovjetskog politikog centra, kao i neprislupanost svim
[195] 0 ovome sam dao mnogo detaljnije analize u svojoj knjizi Marksizam i socijalizam (1979).
elim i ovom prilikom naglasili da Staljin nije mogao zatrti sve ideale i nade mnogih lanova i
partije i sovjetskog dsuivn; nije on mogao unitili raanje i postojanje jedne nove revolucionar
ne svijesti koja se odgajala na najboljim njihovim revolucionarnim tradicijama kao i djelima
marksizma koja nije mogao zabraniti. Prema lome. sovjetsko drutvo i njegovi komunisti, kao
Sto sam ve jednom rekao, ako ele biti kritiki i revolucionarni, moraju priznati da batine i re
volucionarne tradicije Lenjina i boljevika i kontrarcvolucionarne Staljina i slaljinista. Od njih
samo zavisi na koje e tradicije nastavljati svoju drutvenu praksu. Tako je Hruovljeva politika
deslaljinizacijc bila pokuaj nastavljanja na lenjinistike tradicije, kao i najnovije ozakonjene
koncepta samoupravljanja.

Kako prevladati dravni socijalizam

151

drugim informacijama osim slubenih nije nimalo udno io se proces


kolektivizacije, dravna planska privreda i dominantna politika uloga
Komunistike partije smatrala pobjedom socijalizma nad silnoburoaskim i kulakim elementima, a moskovski procesi i nad unutranjim ne
prijateljima u samoj partiji. Premalo je bilo vremena da se staljinska re
akcionarna politika razotkrije, a i mar faizma stavio je cjelokupnu tu
problematiku privremeno historijski ad acta. Rijetki su nasluivali o
kakvom se sudbonosnom zaokretu radi i na kakve je monslruoznosti
staljinska birokracija bila spremna samo da bi se odrala na vlasti. Bili
su to ili ve prijanji Staljinovi protivnici kao Trocki i pripadnici neka
danjih struja opozicije ili konzekvenlni zastupnici ideje komunizma
savjeta kao Pannekoek, Korsch, Matlick i dr. U irim redovima komuni
stikih partija i u njihovim rukovodstvima nije se moglo pretpostaviti do
kakvog je moralnog pada dola jedna politika koja je s Lenjinom bila za
poela jednu novu historijsku epohu.
Dravni socijalizam je, kako sam ve rekao, bio stvarnost prve etape
socijalistike revolucije u svim dosadanjim sluajevima, pa tako i u vri
jeme Velikog oktobra. Jugoslavenski komunisti najiskrenije su se nadah
njivali Lenjinovim Oktobrom, ali su primali mnogo ta i iz staljinistike
teorije. Oni su u narodnooslobodilakim odborima s pravom gledali jed
nu vrstu jugoslavenskih sovjeta, jer su i bili izraz narodne volje i esto
stvarani u najteim uvjetima okupacije. Isto su tako nastojali zadrati i
dalje razvijati irinu politike aktivnosti omoguenu Narodnim frontom
u kojem je KP bila vodea politika snaga. Ali je i od staljinizma batini
la koncept strogo centralizirane drave, centralizirane akumulacije i
dravnog plana bez Lenjinovih upozoravanja na probleme birokracije i
traenja korekcija i kontrole, kao i bitnog koncepta odumiranja drave.
Prihvaala se takoer teza o nunosti jednopartijskog sistema u socijaliz
mu to je svakoj nerazvijenoj zemlji uglavnom i odgovaralo te kon
cepcija transmisija koja je znaila potpun partijski monopol nad cjelo
kupnim drutvenim ivotom. Koncepcija transmisija u biti je oznaavala
u SSSR-u naputanje i odbacivanje Ienjinske elastine i demokratske po
litike uzajamnog utjecaja pojedinih vanih segmenata drutvenog ivota
i prijelaz na politiki totalitarizam koji je u Staljinovo vrijeme nuno vo
dio raznim birokratskim deformacijama i na kraju nesocijalistikim ak
tima. Staljinski koncept je djelovao i na suavanje demokralizma u Parti
ji i drutvu pri emu je svaka opoziciona misao, svako suprotstavljanje
smatrano gotovo neprijateljskim aktom.194

[196] Tito je ve 1959. godine, u povodu etrdcsclogodiinjice KPJ konstatirao da tendencija biro
kratskog deformisanja i sraiivanja Partije sa administrativnim aparatom nije roena na naiem
tlu. i pored ekonomske nerazvijenosti naie zemlje, ve je prenesena izvana.kao idejni i materijal
ni utjecaj Staljinove prakse, kopiranjem svega i svaega iz te prakse, ito nam je nanijelo ne malo
itete u naiem ekonomskom razviktu. (J. B. Tito, etrdeset godina revolucionarne borbe Ko
munistike partije Jugoslavije. Govori i lanci. Zagreb, 1959. sv. I. str. 34.) Tito je i 1950. u povodu
donoienja Zakona o upravljanju dravnim privrednim preduzeima, zapravo o radnikom uprav
ljanju privredom, pisao da donoienje log Zakona ne samo da nije preuranjeno, ve je doilo i sa
izvjesnim zakainjenjem. A razloge za to zakainjenje treba objasnili time ito je naia Partija do do
noienja famozne Rezolucije Informbiroa gajila suviine iluzije i suviic nekritiki primala i presa
ivala kod nas sve ito se radilo i kako se radilo u Sovjetskom Savezu, pa i ono ito nije bilo u skla
du s naiim specifinim uslovima, ni u duhu nauke marksizma-lcniinizma. Htjeli su se

Samoupravljanje kao permanentna revolucija

152

Koncept dravnog socijalizm a bio je, dakle, vladajui koncept u tada


njem komunistikom pokretu, a rijetko je tko bio svjestan do kakvih tra
ginih deform acija m oe dovesti sistem dravnog socijalizma, naroito
ako nema politikog dem okratizm a, to je u nerazvijenim zemljama go
tovo pravilo i nunost, i ako se svjesno ne ugrauju unutranje protutee
jaanju dravne i partijske birokracije, o emu e biti dosta rijei.
Treba odm ah napomenuti da je bitna razlika izmeu tadanje staljini
stike birokracije i m ladih jugoslavenskih komunistikih snaga bila ne
toliko u konceptim a funkcioniranja dravnog socijalizma, nego u praksi
tog sistema. Kako em o vid jeli, u staljinizmu se ve radilo o jednoj per
vertiranoj birokratskoj praksi koja se oslanjala na policijski teror, a ne
diktaturu proletarijata; u jugoslavenskom sluaju revolucionarne snage
bile su u historijskom usponu i ne slutei kakvi sve problem i pred njima
stoje.
Jugoslavenski komunisti, zavrivi tek s oruanim dijelom revolucije,
zapoeli su s velikim elanom i osloncem na iroke mase, koje su bile ne
samo podrka revoluciji, nego i masovna osnova oslobodilakog rata i
revolucije, izgradnju socijalizm a, a u tom poetnom razdoblju i s navede
nim iskustvima i saznanjima to je m ogao biti samo dravni socijalizam.
N e samo da u avangardi radnike klase nije bilo nikakvih drugih spozna
ja i koncepata, nego jo i manje u samoj radnikoj klasi koja je, kako
sam ve rekao, bila prilino nerazvijena, bez jaih demokratskih tradici
ja, a za vrijem e rata i rascjepkana u vie drava i bez ikakve mogunosti
da jedinstveno djeluje. Njeni najbolji ljudi bili su angairani ili u tekom
ilegalnom radu na okupiranim teritorijam a ili izravno u oslobodilakom
ratu. Jedinstvo revolucionarnog pokreta osiguravala je jedin o Komuni
stika partija, lake na osloboenom teritoriju, a s m nogo napora i rta
va i u okupiranim d ijelovim a zemlje.
Meutim , u svim takvim okolnostim a, pogotovo im amo li na umu da
reakcionarne snage uvijek pokuavaju kontrarevolucijom vratiti stari po
redak tako je bilo u svim dosadanjim socijalistikim revolucijama
dravni socijalizam je, noen revolucionarnim snagama, koje nisu jo
im ale vrem ena da se birokratiziraju i deform iraju, progresivni drutveni
sistem. Prem a tome, kad govorim o o prvim godinama razvoja socijaliz
ma u Jugoslaviji nakon rata, m oem o zakljuiti i sloiti se sa jednim od
naih istraivaa da se ostvarujui generalnu liniju izgradnje etatisti
kog sistema, mlada revolucionarna drutvena struktura ve toliko trans
form irala u etatistiko drutveno ureenje da nakon tri-etiri godine nije
bilo govoto nijednog podruja drutvenog ivota od privrede do kultu
re i um jetnikog stvaralatva koje nije bilo pokriveno dravnim uprav
ljanjem i rukovoenjem . Od 1945. do 1949. godine, revolucionarnije etati
stiki sistem bio uglavnom izgraen. Ali e upravo tada, kad je bilo manje-vie dovreno konstituiranje adm inistrativnog sistema, otpoeti nov
revolucionarni proces njegove dugotrajne postupne transform acije u sa
m oupravni sistem.

gotovi recepti koji su nam nametani ili smo i sami teili za njima; bilo je tendencija da se ide po
liniji manjeg otpora. (Kom unist br. 4 5, od 1950, str. 2)

Kako prevladali dravni socijalizam

153

Stvaralatvo revolucije izrazilo se u toj historijskoj situaciji u mijenja


nju tek stvorene drutvene strukture i sprijeilo je petrifikaciju tek stvo
renih drutvenih odnosa i institucija.1,7
Taj radikalniji zaokret u jugoslavenskoj socijalistikoj revoluciji bio je
posljedica u prvom redu otrog sukoba do kojeg je dolo 1948. godine s
Kominformom, u biti su staljinskim sistemom i politikom. Postoje razli
iti pokuaji objanjenja sutine ovog sukoba. Jedni ga pokuavaju svesti
na nacionalni problem, tj. nastojanje jugoslavenskog politikog vodstva
da samo odreduje svoju politiku; drugi na sukob dviju socijalistikih bi
rokracija, pri emu se ne vide bitne razlike izmeu jedne politike biro
kracije koja se petrificirala u toku tridesetogodinje monopolske vladavi
ne i politikih snaga koje su bile u punom revolucionarnom zamahu itd.
Sutina tog historijskog sukoba, tako vehementnog, drastinog i sudbo
nosnog morala je imati mnogo dublje razloge. A oni se nalaze upravo u
bitno razliitom karakteru vodeih snaga u jednoj i u drugoj zemlji, kao i
sistemu koji je bio izgraen. Staljin je sa svojim konceptom dravnog so
cijalizma postepeno eliminirao sve protutee u samom sistemu koje su
trebale sprijeiti poetne korake dravnog socijalizma da preraste u birokratsko-etatistiki i centralistiki monopol, apsolutnu vlast partijskog
i dravnog vrha, i tako doveo do brutalne samovolje i policijskog terora
dakle do kontrarevolucije, a mlade jugoslavenske socijalistike snage
tek su zavrile oruani dio revolucije i dravno-socijalistikim mjerama,
pa ak imitirajui mnogo ta u staljinizmu, slamale kontrarevoluciju ko
ja je jo pokuavala oruanim ustakim i etnikim akcijama sruiti no
vu vlast, to je trajalo jo nekoliko godina nakon 1945. Ove mlade revolu
cionarne snage, kako u KPJ tako i izvan nje, bile su jo uvijek noene
svim zanosima i nadama jedne stvarne politike i dijelom socijalne revo
lucije pa su se morale, naravno, i tako odluno oduprijeti jednom agre
sivnom diktatu koji je uz to poivao na izmiljenim i neistinitim optuba
ma. Krivo bi bilo misliti da se pri tom radilo o sukobu ve dva jasno
definirana koncepta socijalizma. Kod Staljina je on bio jasno definiran i
u praksi je oznaavao niim ogranienu vlast politike birokracije, pot
punu obespravljenost i radnike klase i ostalih drutvenih slojeva da slo
bodno utjeu na drutvene tokove. U jugoslavenskom sluaju koncept
dravnog socijalizma sluio je u prvom redu za slamanje kontrarevoluci
je i za plansko usmjeravanje ekonomskog razvoja zemlje, jer su se simul
tano s procesom socijalistike revolucije morali postii i mnogi ciljevi
koje su razvijene zemlje dosegle jo u doba buroaske vladavine (indu
strijalizacija zemlje, podizanje kulturnog nivoa itd.). Ali opasnosti koje u
sebi krije sistem dravnog socijalizma, pogotovo u jednopartijskom si
stemu, jugoslavenskim marksistima i komunistima jo nisu bile postale
[197] D. Bitandi, Drutveni razvoj socijalistike Jugoslavije. Zagreb, 1976. str. 65. 2clim samo
napomenuti da se kod nas uvrijeilo nazivali poetne etape dravnog socijalizma revolucionar
nim etatizmom, imajui s pravom u vidu da socijalistika drava u tim prvim fazama odigrava
stvarno revolucionarnu ulogu. Meutim, pojam etatizam ima viSe negativnu konotaciju i trebalo
bi da oznaava negativne involucije dravnog socijalizma (kao i dravnog kapitalizma) u smislu
ne samo sve veeg osamostaljivanja birokratske politike sfere nego i spreavanja demokratskih i
samoupravnih procesa. Zato smatram da je adekvatnijc upotrebljavati za navedene progresivne
procese termin dravnitodjalizamikoji oznaava i prevlast politike sfere, ali i njen, u tim prvim
poecima, revolucionarni karakter.

Samoupravljanje kao permanentna revolucija

]5 4

ni problem niti predm et dubljih razmiljanja i teorijskih preokupacija.


N a to su ih nagnali navedeni dogadaji za koje nisu im ali dovoljno zasno
vane odgovore. Tako sa tim historijskim sukobom zapoinje novo po
glavlje jugoslavenske socijalistike revolucije koje je imalo, kao to je
poznato, i ire m eunarodno znaenje.

II

R ezolucija In form biroa, kao i pisma CK SK P (b) i CK KPJ koja su joj


prethodila, to je sve bilo objavljeno u naoj tampi za razliku od Stalji
na koji se bojao da od govore CK KPJ pokae svojim narodima, djelovali
su na jugoslavenske m arksiste kao grom iz vedra neba. To je sigurno bio
jedan od najteih mom enata nae revolucije. Na jednoj strani, neprikos
noveni autoritet Staljina i SSSR-a, koji su i u naoj zemlji poprimali mi
toloke oblike a na drugoj strani, jedna mala partija i njeno rukovodstvo
koji su tek izborili m jesto pod historijskim suncem, ali sa jednom zna
ajnom i presudnom injenicom : stajali su na elu svojih naroda u njego
vim najteim historijskim trenucima i proveli u Evropi jednu oslobodi
laku borbu i poetke socijalistike revolucije bez presedana. Iako jugos
lavenskim komunistima u tom asu nisu bili poznati razlozi i uzroci
takvog neprincipijelnog napada, koji je bio protkan neistinama i ucjena
ma, danas m oem o bez ikakvog dvoum ljenja rei da je historijska pra
vedna odluka bila na strani revolucije. To je u biti, kako sam ve rekao, i
objanjenje sutine sam og sukoba, koja barem u tom prvom momentu
nije bila jasna. Nikom e tada nije bilo jasno da je taj otpor, to nas je ko
tao ne samo m nogih politikih i ekonomskih tekoa nego i ljudskih rta
va koje su danom ice padale na naim granicama, poetak kraja staljinizma u m eunarodnim relacijam a, poetak razobliavanja jedne nesocijalistike i nem arksistike prakse (i teorije), vraanje i dalje elaboriranje
genuinih M arxovih koncepcija i poetak razbijanja jedne neuvene mistifikacije koja je samo diskreditirala i kom prom itirala ideje socijalizma i
hum anizm a.198
Dani i godine to ih je jugoslavenski komunistiki pokret tada proiv
ljavao bili su m nogo vie od drame. Naputeni od gotovo svih komuni
stikih partija (osim male marokanske i islandske!), podvrgnuti totalnoj
p olitikoj i ekonom skoj blokadi istonoevropskih socijalistikih zema
lja, doivljavajui danom ice razliite anateme i insinuacije, ak i takve
[198] Time, naravno, ne mislim rei da kritike staljinizma nije bilo i prije. Konzekvenmi komuni
sti savjeta, kasnije Trocki i njegovi pristalice itd. iznosili su otru i esto dosta temeljitu kritiku.
Meutim, ona nije mogla imati teinu i historijski domaaj i konzekvencije kritike jedne cijele
komunistike partije i socijalistike zemlje ija je kritika imala odmah razliite ne samo medupartijske nego i meudravne implikacije. U takvim relacijama staljinistike neistine nisu mogle
dugo perzistirali, pa je samo dvije godine nakon Staljinove smrti sovjetsko rukovodstvo moralo
priznati neopravdanost optubi i napada. Nakon toga dolazi i do 20. kongresa, 1956. ime je lavi
na razobliavanja staljinizma postala napokon nezaustavljiva.

Kako prevladati dravni socijalizam

155

da smo faisti a nae rukovodstvo klika najmljenih pijuna i ubica. ka


ko je stajalo u drugoj rezoluciji Informbiroa od 1949. godine i da dalje ne
nabrajamo ta se sve zbivalo, a uz sve to i u klasnom sukobu sa kapitali
stikim svijetom, u svem tom historijskom kovitlacu jugoslavenski
komunisti su ne samo morali pronalaziti putove da zemlja ekonomski
preivi nego i sami pronai odgovor na bitno pitanje koje se postavilo
svom silinom: je li sve to socijalizam i to je zapravo socijalizam?
Uslijedilo je vrijeme grozniavih analiza i razmiljanja o svim tim zbi
vanjima koja su tako odudarala od socijalistikih normi i ideala u ime
kojih su se rtvovale ve mnoge generacije. Bilo je to jedno od najuzbudlii\iiihje o riis k ih _razdoblja u historijljugoslavenskih marksista. Trebalo
je-rijeiti problem koji je za sve bio neoekivan; a trebalo je takoer, ka
ko se veoma brzo vidjelo, oslobaati se i mnogih zabluda, krivih procje
na, pa i naivnosti. Historijska praksa je uvijek bila i bit e najvea kola.
To se obistinilo i u naem sluaju.
U prvim poecima teite je bilo na teoiijsko-politikom polju, kao i u
filozofiji, jer se odrnaFt postavilo i pitanje cjelokupne koncepcije slaljinizma u odnosu prema Marxovoj i Engelsovoj misli. Da se moralo raditi o
nekim deformacijama, bilo je odmah jasno ve s obzirom na odnos
prema jednom komunistikom pokretu koji je usred evropske faistike
tvrave uspio mobilizirati svoje narode na otpor prema faistikim oku
patorima i istodobno zapoeti s procesom socijalistike revolucije. Ve
prve dublje analize upozoravale su na problem iiiijeiiicu negativnih.posljedica srastanja ekonomike i politike u prijelaznom periodu (socijaliz
mu),^rastanja dj^ave i partije i stvaranja ekonomskog i drutvenog monopola, dravno-partijskog raspolaganja cjelokupnim vikom rada radnike klase, akumulacijom, raspodjelom i usmjerava nj e m e ko no m s kog
razvitka^ U jednopartijskim sistemima ovakva situacija je oteana i
dravno-partijskim monopolom i dominacijom u sferi javnog mnijenja,
suenim okvirima informacija i demokratske kritike. Iako je od zavret
ka oruanog dijela revolucije prolo samo nekoliko godina, ovi birokrat
ski procesi ve su se i te kako osjetili i u naoj stvarnosti i ivotu, tako da
su se rezultati analize staljinske etape u Sovjetskom Savezu mogle djelo
mino verificirati i na naem primjeru, s tom razlikom to su te analize
provodile same vodee politike snage, jo uvijek noene revolucionar
nim etosom i etikom. Veoma brzo se otkrilo da je sistem dravnog soci
jalizma historijski veoma labilna i protivrjena struktura i da sam po se
bi, bez ve naglaenih protutea o kojima e poslije biti rijei, postoji ne
samo mogunost, nego i velika vjerojatnost za birokratske izopaenosti,
za deformacije dravno-socijalistikih odnosa u etatistiko-birokratske i
dravno-kapitalistike, a to znai da se nee rijeiti bitni zadatak socija
lizma prevladavanja najamnih odnosa, dokidanja ekonomske i politi
ke alijenacije i stvaranja jednog slobodnijeg svijeta.
Da je ve godinu dana nakon sukoba naem rukovodstvu ova strana
pitanja bila potpuno jasna, pokazuje Titovo iznoenje problema u povo
du etrdesete godinjice osnivanja KPJ kada pie: Meutim, suvie veli
ka uloga dravnog aparata u upravljanju privredom i drugim oblastima
drutvenog ivota u uslovima jo velike ekonomske i druee zaostalosti.

Samoupravljanje kao permanentna revolucija

156

alim visok slepen koncentracije vlasti u rukama centralnih dravnih or


gana, kao i neposredno rukovoenje dravnim mehanizmom od strane
Partije, raali su stihijnom snagom nove pojave i opasnosti: birokrati
zam, opasnost sraivanja partijskog i dravnog aparata, opasnost osa
m ostaljivanja aparata vlasti i njegovog uzdizanja nad drutvom, opas
nost pretvaranja drulveno-politikih radnika u adm inistratore i radnih
ljudi u izvrioce direktiva um jesto u aktivne i svjesne uesnike u drutve
noj izgradnji, i slino. Sve te pojave prijetile su opasnou odvajanja poli
tikog rukovodstva od masa i vodile su ka zastoju stvaralake inicijative
radnih ljudi, stagnaciji u drutvenom i ekonomskom ivotu... S druge
strane, mada se jugoslavenska Revolucija stalnim naglaavanjem potre
be dem okratizm a i svojih specifinosti odupirala birokratskom izrodavanju potpuni smisao i opasnost od birokratskih iskrivljavanja postao
nam je jasan tek sa sukobom i otporom Staljinovom pritisku. Hegemonizam se otkrio kao spoljno dejstvo birokratizm a, a unutranji birokratski
elem enti kao njegova aktivna potpora u ugroavanju tekovina revolucije
i socijalistikog razvitka.
Tako je sukob s birokratizm om na spoljnom planu zaotrio potrebu
radikalnijeg obrauna s elem entim a birokratizm a u zemlji. Predvianja
Marxa, Engelsa i Lenjina, da socijalistikoj revoluciji prijeti opasnost ne
sam o od restauracije kapitalizma nego i od birokratskog ugroavanja,
potvrdila su se, ispoljavajui se i u praksi naeg razvitka.199
I ostali poznatiji jugoslavenski m arksisti E: B ^ d e li. M. ilas(u to vri
jem e), V. Vlahovi, M. Popovi, B. K idri, V .BakandT; dr. dolaze do istih
ili slinih zakljuaka. Potkraj proljea 1950. godine bilo je organizirano
savjetovanje u Beogradu koje je trajalo nekoliko dana i na kojem su bile
okupljene sve poznatije linosti iz politikog i znanstvenog ivota s po
druja drutvenih nauka. Bila je to jedna veom a slobodna, kritika i de
m okratina rasprava o svim bitnim pitanjima socijalizma koja su nas ta
da muila i za koja jo nismo imali sasvim jasne odgovore. U toj sam
diskusiji i medu prvim a jasno istupio s tezom o staljinskoj reviziji mark
sistikog koncepta o dravi u socijalizmu, govorei d a je m nogo vanije
pitanje razvoja socijalistike drave u odnosu prema unutra, je r suti
na drave jest njena ugnjetaka funkcija prema unutra, prema drugim
klasama. A ako je tendencija razvoja socijalizm a unitenje antagonisti
kih klasa, a onda i klasa uope, ostvarenje principa 'svakome prema po
trebam a, postepeno uklanjanje suprotnosti izmeu umnoga i fizikog ra
da, sve vee razvijanje slobode, onda mora i razvoj drave da bude razvoj
k njenom izumiranju. Prem a tome, tendencija razvoja socijalistike dra
ve, bez obzira na nunost jaanja obram bene moi dok god postoji opas
nost za nacionalnu nezavisnost, mora biti u izumiranju monopolistike
uloge drave, u razvijanju sve vee samoupravnosti naroda, u nestajanju
upravljanja osobama i u realizaciji upravljanja stvarima te u rukovoe
nju procesim a proizvodnje, kako je pisao Engels.200
[199] J. B. Tito, etrdeset godina revolucionarne borbe Komunistike partije Jugoslavije, Govori i
lanci, Zagreb, 1959, str. 34-35.)
[200] P. Vranicki, O nekim pitanjima marksistike teorije u vezi sa danovljevom kritikom Alek
sandrova (1950), Filozolske rasprave, Zagreb. 1979, str. 16-17.

Kako prevladali dravni socijalizam

157

Analize i razmiljanja o problemu dravnog socijalizma i opasnostima


koje u sebi krije ako nema ugraene odredcne protutee birokratiziranju
partije i drave bila su u to vrijeme ve toliko poodmakla da se vodstvo
partije odluilo na taj presudan korak iniciranjem integralnog procesa
samoupravljanja. Dvadeset i esti juni 1950. godine ostat e zato zabi
ljeen u historiji radnikog pokreta kao jedan od njegovih znaajnih da
tuma. Tog dana je Tito predloio Narodnoj skuptini Jugoslavije projekt
zakona o samoupravljanju i odumiranju drave, one, dakle, protutee ko
je su trebale onem oguiti pretvaranje avangarde radnike klase u avang
ardu birokracije. Bilo je to prvi put u historiji da je jedna vladajua poli
tika snaga, koja je imala svu ekonomsku i politiku mo u svojim ruka
ma na temelju svojih komunistikih uvjerenja i slobodarskih ideala
inaugurirala zakon i na temelju njega jedan historijski proces koji je
upravo tu istu i takvu vlast trebalo da prevlada i dokine. Toga dana je T i
to rekao da se pred Narodnom skuptinom nalazi danas na pretresu
projekt jednog od najznaajnijih zakona socijalistike Jugoslavije pro
jekt Osnovnog zakona o upravljanju dravnim privrednim poduzeima i
viim privrednim udruenjima od strane radnih kolektiva. Donoenje tog
zakona bit e najznaajniji historijski in Narodne skuptine poslije do
noenja Zakona o nacionalizaciji sredstava za proizvodnju. Preuzima
njem sredstava za proizvodnju u dravne ruke nije jo bila ostvarena akciona parola radnikog pokreta Fabrike radnicima, jer parola Fabri
ke radnicima, zemlja seljacima, nije neka apstraktna propagandistika
parola, ve takva koja ima u sebi duboki sadrajni smisao. Ona sadri u
sebi itav program socijalistikih odnosa u proizvodnji: u pogledu drut
vene svojine, u pogledu prava i dunosti trudbenika i prema lome
moe se i mora ostvariti u praksi, ako mislimo zaista izgraditi socijali
zam.201
Sve ono to je nadahnjivalo Marxa i Engelsa, a poslije i mnoge druge
marksiste i socijaliste razliitih provenijencija, jedna humana vizija oslo
baanja ovjeka raznih alijenantnih odnosa i struktura koje imaju svoju
osnovu u ekonomskoj zavisnosti i eksploataciji, bez obzira da li od pri
vatnog ili dravnog kapitala zapoinjalo se svjesno ostvarivati tom
znaajnom odlukom jugoslavenskih komunista, u prilikama koje nipoto
nisu ile na ruku tom prometejskom inu.
Zaostalost zemlje i teke vanjske politike okolnosti, nikakvo histo
rijsko iskustvo, razne idejne predrasude, nedostatak ope kulture kao
preduvjeta razvijenijih oblika socijalizma uvjetovali su da cjelokupni
taj proces, sve do danas, nije iao pravolinijskim usponom i ne bez kriza
i nedoumica. U svemu tome osnovno je bilo: kako razvijali samoupravlja
nje u svakoj etapi revolucije i drutvenog razvoja da se uvijek postigne
maksimum historijskih mogunosti s obzirom na konkretnu situaciju.
Da se utopistiki ne zalijee u ostvarivanje ideala za koje nije stvoren i
dobar dio materijalnih i drutvenih pretpostavki, ali i da se ti procesi ne
koe i lime izazivaju druge unutranje krize stagnacije i apatije. Moram
odmah rei da je gotovo nemogue da jedna generacija u svom oblikova
[201] J. B.Tito. Trudbeniko upravljanje privredom, Komunist* 4-5, 1950, str. I. Dan kasnije, 27.
juna. Skupitina je i izglasala taj zakon.

Samoupravljanje kao permanentna revolucija

158

nju historije uvijek bude na najviem stupnju historijskog stvaralatva,


da svaku etapu rijei na nepogreiv nain. Zato je i u jugoslavenskoj
praksi bilo i jednih i drugih momenata. Pitanje je samo da li je bilo i do
voljno kritinosti prem a prom aajim a i krivim procjenama, to emo
imati prilike vidjeti.
U tom je razdoblju naroito duboke analize dravnog socijalizma ost
vario jedan od najlucidnijih jugoslavenskih marksista B. Kidri. U svo
jim tezama o ekonom ici prijelaznog perioda pisao je da je dravni soci
jalizam , m eutim, samo prvi i najkrai korak socijalistike revolucije.
K ao to je pokazao p rim er SSSR-a, on krije u sebi niz krupnih opasnosti
po dalju sudbinu revolucije i socijalizm a. Ustrajanje na pozicijama drav
nog (birokratskog) socijalizm a, dalje no to ovo trai prvi korak revo
lucije, neizbeno se povezuje s porastom , jaanjem i privilegisanjem birokratije kao drutvenog parazita, guenjem umesto razvijanjem socijali
stike dem okratije i optom degeneracijom sistema koji najpre stagnira,
a onda pada u restauraciju naroite vrste: dravni socijalizam sve vie
dobija karakter dravnog kapitalizma istog tipa (bez sopstvenikih
srednjih klasa, ali sa svem onom parazitskom birokratijom kapitalisti
kog znaaja). N o v e ekonom ske zakonitosti se sada ustvari razotkrivaju
kao obini m onopolizam dravno-kapitalistikog karaktera.
Stvarna socijalistika izgradnja kategoriki trai razvijanje socijalisti
ke dem okratije i sm elo pretvaranje dravnog socijalizm a u slobodnu aso
cijaciju neposrednih proizvoaa. U procesu pretvaranja dravne svojine
u optenarodnu im ovinu pod upravom neposrednih proizvoaa, ponov
no izlaze na videlo opte zakonitosti socijalistike robne razmene. Ovo
nije korak 'natrag', nego je kvalitativno novi korak napred, poto ustvari
znai likvidaciju elem enata kapitalistikog m onopolizm a, sakrivenih u
sistemu birokratskog socijalizm a.202
Jugoslavenski marksisti su, kako vidim o, ve u tom ranom razdoblju
revolucije, a pod snanim pritiskom staljinske birokracije, dolazili do ne
kih fundam entalnih spoznaja u vezi s problem om socijalizma kao prije
laznog perioda. Spoznaja koje jo nisu bile svestrano razraene ni dove
dene do svih konzekvencija, ali su sadravale bitne elem ente za takvo
usm jeravanje revolucije koje je trebalo izbjei teke degenerativne pro
cese. Dolo se do spoznaje da je dravni socijalizam samo poetni i
najkrai korak socijalistike revolucije; da ostajanje samo na takvoj
strukturi neizbjeno vodi do jaanja politike sfere, partije i drave kao
m onopola i sile; da takav proces vodi samo jaanju birokracije i da si
stem dobiva vie karakteristike dravnog kapitalizma a ne socijalizma,
pa je jedini izlaz iz tih opasnosti za revoluciju pretvoriti dravno vlas
nitvo i upravljanje u drutveno vlasnitvo i drutveno upravljanje, tj.
razvoj razliitih samoupravnih oblika drutva. To su, kako je pisao Kardelj, radniki savjeti, zadruge, komune, samoupravno povezane privred
ne zajednice i samostalni drutveni organi upravljanja u institucijama
prosvjete, kulture, nauke, zdravlja i drugih drutvenih slubi. To su sve
oblici neposredne dem okracije, koji moraju zam ijeniti ak i najrazvijeni
[202] B. Kidri, Teze o ekonom ici prelaznog perioda u naoj zemlji, Komunist br. 6. 1950. sir.
5-6.

Kako prevladali dravni socijalizam

159

je oblike posredne demokracije u kojima su politike strukture uvijek


dominantne. Drugim rijeima, u uslovima podrutvljenih sredstava za
proizvodnju treba izgraivati takav demokratski organizacioni mehani
zam drutvenog upravljanja, koji e omoguiti, da u njemu dodu do iz
raaja radne mase direktno, svakodnevno, a ne samo preko vrhova neke
svoje politike partije. Direktno uestvujui u organima drutvenog sa
moupravljanja, graani e preko njih i direktno odluivati o tome tko e
biti njihov predstavnik u viim organima. Svaki drugi put vodi birokra
tizmu i sputavanju socijalistike stvaralake inicijative pojedinaca. Razu
mije se, u takvim uslovima glavno podruje borbe svjesnih boraca za so
cijalizam nije dravna uprava u uem smislu, nego samoupravni drutve
ni organi, u koje radne mase alju svoje predstavnike. Dravna uprava
treba da bude struni aparat polinjen tim samoupravnim drutvenim
organima, a svjesni borci za socijalizam treba da se bore u masama za to
da njihove odluke u odgovarajuim demokratskim organima budu soci
jalistike. to jest u skladu s potrebama obrane socijalizma od antisocijalistikih tendencija i s potrebama daljeg razvitka socijalistikih elemena
ta.201
Sva ova nekad i muna, teka probijanja kroz dotadanje maglutine
staljinizma, a na pravom tragu Marxa i svih velikih marksista dobila su u
tim pedesetim godinama svoj najvii teorijski izraz u programu SKJ koji
je donesen na V II kongresu SKJ 1958. godine. U historiji radnikog po
kreta, prije svega komunistikog, ovaj dokument zauzima, po mom mi
ljenju. izuzetno mjesto. Iako donesen od jedne partije na vlasti, nije zna
io apologiju njene vladavine niti zahtjev za vrhovnom arbitraom u
svim drutvenim pitanjima, nego je, upravo na pravom Marxovom tragu,
kritiki upozoravao na protivrjeja prijelaznog perioda, njegove tekoe,
zamke i opasnosti ako se najozbiljnije ne shvate Marxova upozorenja o
socijalizmu kao pokretu masa a ne partije, o asocijaciji slobodnih proiz
voaa kao krajnjem cilju tog razvoja a ne jaanju dravne i partijske bi
rokracije, o socijalistikom demokralizmu i humanizmu koji moraju
imati svoje osnove u prevladavanju najamnih odnosa, politikog i eko
nomskog otuenja radnog ovjeka. Navest emo samo jedno mjesto iz
Programa u vezi s naom temom dravnog socijalizma. Naglaavajui da
su razliiti oblici centraliziranog dravnog upravljanja sredstvima za pro
izvodnju nakon nacionalizacije odigrali u razvoju socijalizma pozitivnu
ulogu, naroito u nerazvijenim zemljama, konstatira se ujedno da takva
vrsta dravnog upravljanja privredom predstavlja u takvim sluajevima
nunost sve dok se ne smanje osnovna podruja nerazvijenosti i oforme
demokratski mehanizmi upravljanja samih proizvoaa. Meutim, vre
i svoje funkcije u privredi, drava ima tendenciju da privredu lii njenog
unutranjeg pokretaa, kako bi samu sebe postavila i predstavila kao
drutvenu neophodnost. Kada sc takve tendencije jae ispolje, drava se
moe pretvoriti u faktor stagnacije i koenja drutvenog razvitka, u fak
tor koji spreava konstituiranje novih drutvenih mehanizama preko ko
jih se obezbjeduje daljnji porast socijalizma.

[203] E. Kardelj. Socijalistika demokratija u jugoslavenskoj praksi. Predavanje u Oslu 8. oktobra


1954. Beograd, str. 30-31.

Samoupravljanje kao permanentna revolucija

160

Nae iskustvo, kao i iskustvo drugih socijalistikih zemalja, pokazuje


da je iskljuivo upravljanje privredom i cijelim drutvenim ivotom pre
ko dravnog aparata vod ilo ka sve veoj centralizaciji upravljanja, ka sve
tjenjem srastanju dravnog i partijskog aparata, ka njihovom jaanju i
tenji da se odvoje od drutva i da se nametnu kao snaga iznad njega.
Na takvom tlu niu specifine pojave prelaznog doba: b irokratizam i
birokratsko-etatistike d eform acije u razvitku socijalistikih odnosa. Te
su pojave" neposredan proizvod tendencija koje nastaju u politikom i
privrednom aparatu socijalistike drave, a idu za tim da taj aparat, um
jesto da slui drutvu, preraste u njegova gospodara. Ove pojave dolaze
do snanijeg izraaja tam o gdje su zaostaliji i slabiji ekonomski preduslovi socijalizm a i gdje su slabiji stvarna drutvena uloga i utjecaj radni
ke klase.
B irokratizam i etatistiko-birokratske tendencije, kao posljednji odjek
starih drutvenih odnosa, tee deform iranju razvitka socijalistikih od
nosa, prvenstveno u smislu odravanja, proirivanja ili restauracije
raznih vidova dravnokapitalistikih odnosa i metoda upravljanja u uslovim a kada proizvodne snage i proizvoai vie ne trpe takve odnose i me
tode.
Opasnost birokratizm a lei u injenici da on, kao bolest, slabi cio or
ganizam socijalistikog drutva i time pokree i jaa antisocijalistike
snage i tendencije. Birokratizam prije svega nem inovno raskida veze iz
meu vodeih politikih snaga i radnike klase i time zaotrava sve
unutranje drutvene su protnosti.204
O vo su bile ve veom a precizne analize i konstatacije o proturjenosti
ma prijelaznog perioda i upozoravanja da se moraju to prije ugraivati
protutee koje e vodili ka odumiranju drave i politike sfere i stvaranju
asocijacije slobodnih proizvoaa. Organski oblik u kome se protivrjenosti socijalistikog razvitka mogu i moraju rjeavati postepeno,
evolucijom , jest razvoj dem okratizm a i drutvenog samoupravljanja u
svim oblastim a drutvenog ivota .205
Ovim m oem o rei da je jedna vana etapa razvoja jugoslavenskog re
volucionarnog pokreta bila zavrena, etapa nastavka svoje vlastite revo
lucionarne tradicije ali i etapa osvjeivanja od raznih utjecaja, mistifikacija i ideologizam a koji su bili nametani cjelokupnom radnikom pokre
tu za staljinistike ere K om inlcrne.
U vezi s ovim procesim a potrebno je osvrnuti se ukratko na dva milje
nja koja se sve do danas pojavljuju kod nekih pripadnika meunarodne
ljevice i kod nas. Prva je kritika konstatacija koja ponekad zvui gotovo
kao prijekor, da je samoupravljanje kod nas uvedeno ne revolucionar

[204] Program SKJ. Beograd, 1958. sir. 223-224


[205] Program SKJ. str.297. Program je. naravno, tretirao i niz drugih problema u vezi s ovim pi
tanjem o kojima zbog prostoru ovdje ne mogu raspravljali. Tako se u njemu osvjetljavaju i pro
blemi dravnog i drutvenog vlasnitva, karaktera socijalistikog planiranja, robno-noveanih od
nosa i trita, problem raspodjele prema radu a ne administrativnim mjerama, problem radni
kih savjeta i njihova karaktera, mijenjanje uloge partije od partije vlasti k partiji koja treba
omoguavati i razvijati vlast radnih ljudi kroz razliite organe drutvenog upravljanja itd.

Kako prevladali dravni socijalizam

161

nom akcijom same radnike klase, nego zakonskim aktom, odozgo i da


zbog toga nema onu potrebnu historijsku validnosl. Ova teza, a javlja sc
ponekad u nekim krugovima ljevice, pokazuje samo kako se radikalna
ljevica esto ne moe rijeiti nekih svojih apstrakcija i uvjerenja da sc hi
storijski procesi moraju odvijati upravo onako kako su lo oni zamislili u
svojim predodbama i teorijskim pretpostavkama. Oni esto zamjenjuju
svoju razvijenu drutveno-ekonomsku stvarnost sa stvarnou Jugoslavi
je koja je prije tridesetak godina bila jo sasvim nerazvijena zemlja a nje
zin je radniki pokret imao ne samo slabe demokratske tradicije nego
trpio sve negativne utjecaje i staljinizma, kao i faistikih okupacija, i
razdrobljenosti i ratnih zakona. U takvim prilikama ne moe se zahtije
vati da cijeli pokret dosegne takav stupanj historijske svijesti kad ga ne
maju ni mnogi radniki pokreti mnogo razvijenijih zemalja. Osim loga,
KPJ nije bio neka politika snaga van cjelokupnog historijskog kontek
sta, nego u prvom redu avangarda upravo jugoslavenskog radnikog po
kreta. Zato se i taj akt ne moe procjenjivali po tome kako je donesen ili
uveden, nego ta je time inaugurirano i kamo li procesi vode. A da su oni
bili na najdubljim Marxovim i marksistikim zasadama i shvaanjima hi
storije, socijalizma, ovjeka, njegova oslobaanja itd. o tome nema ni
kakve sumnje.
Meutim, sigurno je da ovakvo zapoinjanje ovog revolucionarnog
procesa samoupravljanja daje i poseban peat cjelokupnom razvoju, spe
cifino karakterizira ba ovaj jugoslavenski socijalistiki razvoj sa svim
pozitivnim i negativnim karakteristikama. Nema sumnje da on upozora
va na dominantnu ulogu politike sfere to e se sigurno, kako emo vid
jeti, specifino odraavati u nastojanjima i tenjama drutvenih snaga da
to bre preoblikuju dravno-socijalistike oblike u samoupravno-socijalistike.
Drugo pitanje koje se pojavljuje, posebno kod nekih naih i veoma zna
ajnih teoretiara jest teza da je samoupravni koncept samo logian na
stavak demokratskog karaktera nae socijalne revolucije. Iz tonog uvi
da da svaka socijalna revolucija razvija razliite oblike samouprave i da
postoji izvjestan visok stupanj demokratskih odnosa, zakljuuje se da i
koncept samoupravljanja direktno vodi svoje porijeklo iz lih odnosa i re
volucionarne prakse. Mislim, a to sam ve i rekao, da sc otpor staljinizmu i preokret u gledanju na probleme socijalizma ne moe razum jeti ako
se ne shvati da se radilo o jednom revolucionarnom pokretu i njegovoj
isto takvoj avangardi. Sva revolucionarna iskustva i poticaji sigurno su
pri tom igrali znaajnu ulogu. Ali oblici narodne samouprave koji su se
razvijali u toku oslobodilake borbe imali su u prvom redu politiki ka
rakter i samim tim su zapravo oznaavali ruenje stare dravne vlasti i
postavljanje temelja za novu. Meutim, od toga do koncepcije samou
pravljanja kao cjelokupnog sistema drulveno-ckonomskih odnosa, jed
ne nove zajednice koja treba da prevlada dravno-polilike oblike i uve
de direktnu demokraciju u svim sferama drutvenog ivota veoma je
velik korak. I nai narodnooslobodilaki odbori, nai jugoslavenski sov
jeti (uvjetno govorei) mogli su se veoma lako, kao io je lo i nastajalo, u
etatistikoj drutvenoj stvarnosti pretvoriti u formalne narodne institu
cije, u stvari u izravne transmisije dravno-parlijskog monopola. Zato,

Samoupravljanje kao permanentna revolucija

162

koliko god je otp or staljinizmu, a zatim i akt iz 1950. nezamisliv bez nae
socijalne revolucije, bez dem okratskih i revolucionarnih iskustava, ide
ala i rtava koje su nesebino pale za te ideale, isto je tako ta cjelokupna
spoznaja o dravnom socijalizm u i nunosti samoupravljanja kao protu
tei izopaavanju politike sfere bio i za nas i za meunarodni radniki
pokret zapravo historijski novum. Ideja samoupravljanja, radnikih i
drutvenih savjeta, asocijacije slobodnih proizvoaa bila je duboka za
kopana u arhivi historije kamo ju je prognala staljinska kontrarevoluci
ja. Upravo zato, bez obzira na pojedince koji su tu ideju konzekventno
zastupali kao protuteu staljinizmu, jugoslavenskim masovnim otporom
i isto tako iznoenjem te zamisli na historijsko poprite zapoinje obnav
ljanje i dalje razvijanje te bitne postavke socijalizm a, tem eljnog koncepta
za ostvarivanje jed n og novog svijeta.

III

Tako je sa svim tim spoznajam a mali jugoslavenski socijalistiki brod


zaplovio uzburkanim m orem historije s jasno odreenim ciljem, ali ne
poznajui sve putove, stranputice i grebene koji ga na tom putovanju
oekuju. Rukovodstvu i pokretu bilo je potpuno jasno da se na dravnosocijalistikim , etatistikim drutveno-ekonomskim odnosima ne moe
ostati. Bili su svjesni nunih deform acija koje moraju nastati ako takvi
odnosi dulje persisliraju. Pa ak i da je na taj nain mogue revoluciju
upropastiti.
S druge strane, tekoe su bile veom a velike. Drutvo je u cjelini bilo
jo nerazvijeno, m eunarodna situacija veoma teka, bojazni s obzirom
na razliite mogunosti reagiranja odreenih struktura (sitnoburoaskih, birokratskih itd.) takoer velike, a iskustva u vezi s ovakvim intenci
jam a razvitka nikakve. Pri svemu tome politika sfera jo je uvijek bila u
potpunosti dom inantna, od nje su potjecali gotovo svi prijedlozi i inicija
tive za rjeavanje svake idue etape razvoja, a drutvo jo nije bilo navi
knuto na otvorene i kritike rasprave o svakom koraku razvoja, njegovim
pozitivnim i negativnim stranama. No dilem e su bile stvarno veoma veli
ke i presudne. Inauguriranjem puta za prevladavanje dravno-socijalistikog, etatistikog sistema svi bitni problem i prijelaznog perioda, za
koje se gotovo naivno m islilo da su u dotadanjem razvoju socijalizma ri
jeeni, izbijali su svom snagom ve u samim poecima zaokreta. Sigurno
je da u ovakvom procesu, koji je ovdje ukratko prikazan, nije mogue od
jedanput postii takav korjenit drutveni preokret da se u veoma kratko
vrijem e cjelokupno drutvo prestrukturira na samoupravnim principima
te tako elim inira svaki znaajniji utjecaj drave i politikih snaga. Niti je
radnika klasa bila za to pripremljena, niti je postojao takav radikalni
koncept. Cjelokupni proces m orao je, dakle, biti neka mjeavina dravno-socijalistikog i sam oupravnog naina upravljanja i odnosa pri emu

Kako prevladati dravni socijalizam

163

bi taj odnos bilo previe jednostavno svesti samo na suprotsiavljenosl.


Tako su, dakle, radniki savjeti organizirani i stvoreni u svim tvornica
ma, a neto kasnije u ostalim sferama drutva bili onaj historijski no
vum koji je u sebi nosio klice budueg komunistikog drutva, ali jo uvi
jek s ogranienim kompetencijama. Iako su ti prvi radniki savjeti imali
ve znaajnu ulogu u radu poduzea i stvaranju novih unutranjih odno
sa, upravna vlast u njima jo je imala velike ingerencije, a drava je i da
lje raspolagala centralnom akumulacijom, investicijama te planski
usmjeravala ekonomske procese. Tako je uglavnom potrajalo sve do sre
dine ezdesetih godina kada su mnogi problemi koji su iz takvih odnosa
nastajali opomenuli i samo rukovodstvo da se stvari moraju radikalnije
mijenjati. Tako je, na primjer, Tito ti svom referatu na VII kongresu SKJ,
potkraj 1964. godine, veoma jasno upozorio da bi samoupravljanje nemi
novno dolo u krizu kad bi se i dalje zadravao dominantni odnos drave
u formiranju akumulacije i proirene reprodukcije. Inkompatibilno je
sa daljim uspjenim procesom proizvodnje ovakvo mijeanje politikih
faktora drutveno-politikih zajednica u drutvenu proizvodnju kakvo
imamo danas, a naroito zahvat gotovo svih sredstava iz poduzea i nji
hovo dijeljenje zatim prema svom nahoenju. Ili, to je jo gore, korienje tih sredstava u razne neproduktivne svrhe, ili za nerentabilne i neakluelne investicije, Dalji razvoj proirene reprodukcije moi e da bude
uspjean samo u tom sluaju ako radni kolektivi budu raspolagali po
trebnim materijalnim sredstvima, na koja i prema Ustavu imaju pravo.
Ja mislim da veoma grijee oni drugovi koji smatraju da se problem akumulacije lie samo politikih faktora i koji uporno ele da zadre do
sadanji sistem sistem centralistike akumulacije. Ti drugovi ospora
vaju pravo radnim kolektivima da i oni uestvuju u odluivanju o raspod
jeli i upotrebi akumuliranih sredstava. To i jeste, u prvom redu, njihovo
pravo.206
A upravo u vezi s ovim bitnim pitanjima postavljale su se mnoge pre
sudne dileme. Uz svu proklamaciju samoupravljanja drava i partija jo
su uvijek bili dominantni faktori u drutvu. Akumulaciju i proirenu re
produkciju jo imaju u rukama centralne dravne instancije. Ali se po
stavljalo pitanje_kako dokinuti dravni centralizam, a ne dokinuti i plansku privredu to je bila jedna ocfFTtnih ideja socijalizma. Kako razviti au
tonomiju privrednih organizacija, a da se ne zapadne u svojevrsnu anar;
hiju proizvodnje sa slinim posljedicama kao i u kapitalizmu. Uvidjelo
se, takoer veoma brzo, da druTvcrrrijeTTa Tom stupnju razvoja da se mo
gu dokinuti ekonomski zakoni robne proizvodnje i trita, ali se trebalo
nai izlaz da se izbjegnu kapitalistiki fenomeni centralizacije i koncen
tracije kapitala, kriza itd. Isto tako se postavio problem kako osloboditi
trite koje je jo uvijek na ovom stupnju proizvodnje moralo posredova
ti u vrednovanju rada, a da se radnika klasa ne dovede u nepoeljne me
usobne konflikte, pogotovo u jednoj zemlji koja je bila veoma nerav
nomjerno razvijena. Jednom rijei, kako organizirali jednu samouprav
nu plansku privredu koja e voditi rauna i o ekonomskim zakonima.
[206] J. B. Tilo. Uloga Saveza komunista u daljoj izgradnji socijalistikih drutvenih odnosa i ak
tuelni problemi u meunarodnom radnikom pokretu i borbi za m ir i socijalizam u svijetu. Osmi
kongres SKJ. Beograd, 1964. str. 26.

Samoupravljanje kao permanentna revolucija

164

tritu, m eunarodnom tritu i utjecajima i istodobno sa to manje


konflikata rjeavati razne disproporcije koje je jugoslavensko drutvo bi
lo naslijedilo.
Sva ova krupna pitanja imala su i svoju drugu, politiku stranu i pro
blematiku koja nije zahtijevala samo teorijske odgovore, nego i potvrdu
u samoj praksi. K onceptom odumiranja drave nuno se m oralo sagleda
vati drugaije m jesto i funkcija vodee politike snage Komunistike
partije. Ve je V I kongres (1952) inicirao takav razvoj da partija postepe
no prestaje biti partija vlasti te se prom ijenio i sam naziv u Savez ko
munista. Ali kako u tom procesu praktiki rijeiti taj problem kad je par
tija bila i ostala dom inantna politika snaga, ime je usko bila vezana s
dravnim m ehanizm om , a trebalo je da poticanjem razvoja samouprav
ljanja u radnikoj klasi dovodi do odumiranja pojedinih bitnih funkcija
te iste drave. Pcrsistirajui na vlasti ve dvadesetak godina nuno su se
dogadale prom jene i u dravi i u partiji, i to u birokratiziranju pojedina
ca i cijelih grupa. Birokratski nain upravljanja m nogima je postao jed i
ni nain rjeavanja problem a, pa se u tom procesu odvijao i unutranji
sukob sam oupravno nastrojenih snaga s birokratsko-etatistikim koje se
nisu m ogle osloboditi starih gledanja na dravni centralizam i ulogu
drave u socijalistikoj izgradnji.
Svi ovi procesi i htijenja m orali su, naravno, drugaije rjeavati pitanja
socijalistike dem okracije, je r je samoupravljanje demokratski drutveni
odnos par excellence. Proces razvoja samoupravljanja isto je tako neza
m isliv bez dem okratiziranja svih sfera drutva, od unutarpartijskih od
nosa do sfere javnog m nijenja. Sam oupravljanje je iskljuivalo monopol
na inform aciju i pretpostavljalo dem okratski dijalog i raspravu o svim
pitanjim a socijalistikog razvitka, je r je svaki korak u tom procesu bio
zapravo korak u nepoznato. Problem je, prema tome, i kako razvijati sve
te dem okratske procese u svim sferama drutva, a da sc izbjegnu tenje i
pritisci na partijski pluralizam , za koji se smatralo da bi samo oteavao
razvoj u relativno zaostaloj i mnogonacionalnoj zemlji s tekim iskustvi
ma u m eunacionalnim odnosima. N aveo sam samo neke vanije i krup
nije problem e koji su se nametali jednom novom konceptu razvoja soci
jalizm a, konceptu prevladavanja dravno-socijalistikih drutveno-ekonomskih odnosa koji su bili tek poetak rjeavanja temeljnih problema
socijalizm a. N o treba jo barem naglasili da je ovakav razvoj bio inkompatibilan s praksom transmisija koja je sve do tada, kao i poslije jo persistirala u politikom ivotu zem lje, iako ne tako rigidno i s mnogim de
m okratskim akcentima koji su bili karakteristini za cjelokupan razvoj
drutva.
Iz svega ovoga se vidi da je koncept samoupravljanja vodio do nunog
prevrednovanja svih vrijednosti koje su se u staljinskom i birokratsko-etalislikom konceptu socijalizm a bile decenijima kovale od shva
anja uloge proizvoaa, radnike klase u upravljanju ekonomikom do
shvaanja slobode, dem okracije i jednog novog humanuma koji se od so
cijalizm a oekivao. Zato je teorijska aktivnost bila ne samo usmjeiena
na rjeavanje navedenih problem a nego i na sva ostala socioloka i filo
zofska pitanja povezana s problem atikom ovjeka i historije. Budui da

Kako prevladati dravni socijalizam

165

u ovoj raspravi pratim samo temeljni problem drutveno-ekonomskih


odnosa u socijalizmu, nemogue mi je obradili jedno veoma znaajno
podruje teorijskog interesa i nastojanja koje je posebno dolo do izraa
ja na zasjedanjima Korulanske ljetne kole i jo vie u filozofskom a
sopisu Praxis. Ta filozofska marksistika antropoloko-hisiorijska
struja miljenja nije samo teorijski razraunala s dogmatskom staljini
stikom strujom u meunarodnom marksizmu, koja je po svom duhu bi
la antimarksistika, nego je dala mnoge originalne doprinose u elabora
ciji problematike socijalizma i alijenacije, prakse, humanizma, socijaliz
ma i slobode, samoupravljanja i demokracije itd. Iako, s obzirom na
glavnu nit ove rasprave ne mogu iznijeti tu problematiku, treba naglasiti
da su ezdesete godine karakterizirane snanim prodorom marksistike
teorijske misli koja je dolazila do izraaja u spomenutom i u nekim dru
gim asopisima i mnogim publikacijama, ime se stvorila jedna nova si
tuacija i klima u drutvenom ivotu. Ona je pokazivala da su se razvile i
nove filozofske i znanstvene snage koje imaju la kazali i bez kojih je i
dalji razvitak socijalistike misli i prakse nezamisliv. A na to se dotad do
minantna politika sfera teko privikavala, kao to emo vidjeti.2'17
U nastojanju da se to prije oslabe ili ak i prevladaju dravno-socijalistiki, etatistiki odnosi i nain upravljanja vodee politike snage su i do
polovice ezdesetih godina donosile neke mjere. Tako se dio investicio
nih sredstava bio prenio i na republike, osim saveznih osnovani su i re
publiki investicioni fondovi, razraivao se kojicepl komune kao nosioca
ekonomskog razvoja LpxQireiie reprodukcije, a bilo je ve i zahtjeva da
se proirena reprodukcija potpuno prenese na poduzea. Sve su to bile
djelomine mjere koje nisu dovele do radikalne decentralizacije i slablje
nja dravnog centralizma, a time i povlatenog poloaja centralnih poli
tikih i birokratskih snaga. Valja naglasiti da svaki ovakav dravno-centralistiki politiki i ekonomski monopol nuno u vienacioanlnoj zemlji
rada jae ili slabije nacionalne konflikte, a tamo gdje ne postoji vie naci
ja, sigurno se javljaju razne regionalne tenzije, nezadovoljstva i sukobi.
Cjelokupni razvoj je, dakle, bio stigao dotle da se morao uinili radikal
niji kirurki rez ako se eljelo zaustaviti jaanje dravno-birokratskih od
nosa i utjecaja, nezadovoljstva pojednih republika i dijelova radnike
klase s takvom raspodjelom drutvene akumulacije, morao je i zapoeti
neto ozbiljniji proces odumiranja drave i jaanja samoupravnih inge
rencija radnike klase i radnog ovjeka u ostalim sferama drutvenog
ivota. Taj proces bio je inauguriran V III kongresom SKJ 1964. godine, a
prevladavanje centralnog dravnog monopola moglo se provesti na dva
naina: ili radikalnim klasnim rjeenjem tj. prenoenjem svih bitnih eko
nomskih ingerencija na samu radniku klasu i njenu samoupravnu or
ganizaciju koja bi u tom sluaju morala izai iz tvornikog dvorita i
obuhvatiti regije, republike i federaciju u cjelini ili takvim rjeenjem
(207) Nije potrebno na ovom mjestu navoditi sva vanija imena i publikacije s podruja filozofije,
sociologije, politike ekonomije. Mogu uputili na moju Historiju marksizma u kojoj postoje glav
ni podaci. Ovdje bih samo naveo da se politika sfera, naviknuta na svoju dominantu ulogu u dotadanjem procesu rjeavanja i usmjeravanja naeg socijalistikog razvitka, teko adaptirala na
nove situacije i da je posezala u nekim sluajevima za administrativnim mjerama koje uope nisu
bile potrebne.

Samoupravljanje kao permanentna revolucija

166

koje bi, u vienacionalnoj zem lji i uz jo uvijek nedovoljnu iivljenost po


jedinih nacija, nacionalni princip uzelo kao osnovu toga rjeenja.
O predjeljenje za ovaj drugi princip nije bio znak nae jakosti i razvijeno
sti, nego obratno slabosti i nerazvijenosti.208 Budui da su cjelokupni
proces jo uvijek usm jeravale politike snage, svakoj od njih bilo je naj
jednostavnije da se interesim a vlastite nacije zatiti u ruenju i dem onti
ranju dravno-centralistike strukture. Isticanje radikalno klasnog prin
cipa u tom je m om entu naeg razvoja bilo gotovo nemogue, je r neke
odreene koncepcije tem eljne samoupravne reorganizacije cjelokupnog
drutva nije bilo ni u radnikoj klasi, ni u partiji niti kod drugih slojeva
drutva. Neka teorijska razmiljanja naih najjaih filozofa i teoretiara
bila su ono realno-utopijsko koje u tom asu nije m oglo imati ire rezo
nancije. N ap rotiv izazivali su negodovanje politike sfere koja je svaki kri
tiki odnos prem a onom e ta je radila nepravilno shvaala i kao protiv
ljenje i negaciju. Iako je ovaj nain rjeavanja jedne vane etape naega
razvoja, s obzirom na cjelokupnu zrelost drutva, bio moda jedino mo
gu, svakako je bilo nedovoljno kritinosti prema odreenim nedostaci
ma i negativnim stranama tog inae pozitivnog procesa. Jer, im je na
cionalni princip postavljen kao osnovna deviza razliite drutvene sna
ge su ga na svoj nain shvatile. N e kao jednu etapu razrjeavanja bitnog
socijalnog pitanja svake revolucije, tj. prevladavanje dravno-socijalistikog, etatistiko-birokratskog drutvenog odnosa pa makar bilo i nedo
v oljn o rjeenje u smislu prenoenja ekonomskih ingerencija na republike
i regije (opine, komune) nego kao oivljavanje nacionalnog dravo
tvornog principa, kao nacionalnu samodostatnost, zatvaranje, pa ak i na
cionalni separatizam. N e treba zaboraviti da je Jugoslavija u to vrijem e
bila jo uvijek preteno sitnoburoaska, malograanska zemlja i da su te
stare nacionalne tenzije, sukobi i revandikacije veom a lako izbijale na
povrinu samo ako je tim snagama dana mogunost. Nacionalne eufori
je, koje su bile esto protkane i nacionalistikim elem entim a zahvatile su
d io masa, pa i politikog rukovodstva to je samo upozoravalo da
m noge stare predrasude nisu ostale samo historijske reminiscencije, ne
go jo uvijek potm ulo tinjaju u ogranienoj svijesti, naroito srednjih
slojeva i realna su opasnost daljem razvoju nae socijalne revolucije.
U lom procesu deetatizacije trebalo se rijeiti i nagomilanog dravnog
kapitala. Odluilo se da se on prenese na posebne banke, pri emu se
m islilo da e one biti nekakve neutralne instancije s obzirom na budue
ekonom ske procese, proirenu reprodukciju, kreditiranje itd. Veoma
brzo, m eutim , otkrilo se da je tako stvoreni financijski kapital zauzeo
patronatski i nadreeni stav prema radnikoj klasi, da se poeo ponaati
[208] U svojoj knjizi Marksizam i socijalizam ovako sam bio okarakterizirao svojevrsnost ove eta
pe naeg razvitka: Historijski dakle gledano, jugoslavenski razvoj, koji se od pedesetih godina
nalazi pod znakom samoupravljanja, nalazio se u relaciji prema nekadanjem kapitalistikom
razvoju na nivou parne maine. To razdoblje kapitalistike industrijske revolucije bilo je ne samo
u povoju s obzirom na nivo industrijskog razvoja nego jo i optereeno mnogim starim i historij
ski anahronistikim strukturama. Slina je situacija bila i s jugoslavenskim samoupravnim pro
cesom. Ako ga dakle netko gleda i procjenjuje sa stajalita visokorazvijenog postindustrijskog
drutva, visoke automatizacije i organizacije nee imati nikakvo razumijevanje za jo glasnu
kripu tokova seoskih kola i mehanikih zupanika. ( Marksizam i socijalizam. Zagreb. 1979, str.
172)

Kako prevladali dravni socijalizam

167

ne po logici sastavnog dijela udruenog rada nego po logici kapilal-odno;a sa svim poznatim fenomenima koje takav odnos rada. Ponovo je po
stalo oito da radnika klasa jo nije postala hegemon u ekonomskim
xlnosima, da su razne etatistike strukture sada u sprezi i s financijski
ma, jo uvijek mnogo dominantnije u odreivanju drutvenog razvoja i
Ja je dualizam drutvene strukture i dalje karakteristika jugoslavenskog
Jrutva. U toj situaciji oivljavanja robno-novanih odnosa, trita, olva-anja prema svijetu to je sve vie postajala nunost ako se eljelo po
stati ravnopravan partner u meunarodnim ekonomskim odnosima
aale su socijalne razlike, ali su se javljali i mnogi drugi fenomeni koji
se nisu oekivali. U razliitim lekoama privreivanja radnici su poeli
jribjegavati kratkotrajnim trajkovima to je upozoravalo na proivrjenosti drutvene strukture i na nerazvijenost samoupravljanja i u
ikonomskoj bazi drutva. Kraj ezdesetih godina protjee tako u znaku'
mnogih drutvenih tenzija, sukoba, kritike, ponuda alternativa itd. Osim
stoje radnika klasa nezadovoljna mogunostima raspolaganja i usmjeavanja akumulacije, radikalnije marksistike struje medu inteligenciom iznose otru kritiku birokratsko-etatistikih struktura i ponaanja,
zamjenjivanja socijalne problematike nacionalnim ponudama i preokujacijama, a studentska ljevica takoer se oglasila u burnoj 1968. godini
sa svojim opservacijama i zahtjevima.20'*
U tom se pogledu drutvena situacija svakako mijenjala, na to politite snage nisu odmah dale adekvatni odgovor. Naueno na dominantnu
ilogu u odluivanju i kreiranju politike drutvenog razvoja, na gotovo
jotpun monopol nad javnim mnijenjem i informacijama, politiko
/odstvo nije uspjelo u tom momentu da nune i razumljive kontroverze
-ijei i iznese demokratski i ideoloki, nego je veoma nervozno i ponekad
idministrativno reagiralo na suprotna miljenja, pa ak kad su bila zadoena stvarnim marksistikim intencijama. Ve se tada pokazalo da je
ovakva praksa neadekvatna s obzirom na osnovna htijenja koja je i sama
ivangarda zapisala u svojim glavnim dokumentima, jer je sputavala kre
ativni dijalog koji je zbog sve kompleksnije situacije postajao od ivot
nog znaenja za revoluciju. Ova nervoza vodeih politikih snaga moe se
razumjeti, ali ne opravdati, i to dotadanjim njenim poloajem i djelova
njem, te drugim, naroito vanjskim nimalo lakim prilikama. Birokralicam se morao pojavili i u njenim redovima, pa je dapae bilo i burnih pe
rioda razraunavanja s birokratskim i centralistikim shvaanjima. Isto
lako, nije se lako bilo rjeavati izvjesne autoritarnosti, navika centralnog
odluivanja, direktiva i rukovoenja uglavnom preko transmisija. Ako to
me dodamo oteavajue prilike u kojima se zemlja nalazila, u prvom re
du stalni ideoloki i politiki pritisak staljinistikih i neoslaljinislikih
snaga i ekonomski pritisak razvijenih zemalja na svjetskom tritu on
da se moe razumjeti bojazan od raznih spontanih akcija koje su naroi
[209] Marksisti oko Praxisa, radikalno zastupajui anlisialjinistiku struju marksizma, dakle
koncept otvorenog i kritikog marksizma, dali su znaajan doprinos meunarodnoj debati o
marksizmu i demokratskom, samoupravnom socijalizmu. Sto se tie studentskog pokreta i bun
ta. on je bio takoer usmjeren na kritiku birokratskih snaga koje koe procese samoupravljanja,
zahtijevajui bru demokratizaciju cjelokupnog ivota druStva. hitnije smanjivanje socijalnih
razlika, rjeavanje problema nezaposlenosti itd. Vidi Studeni, vanr. br. 2. Beograd, 8. juna
IlU
O

Samoupravljanje kao permanentna revolucija

168

to u studentskom buntu dole do izraaja, kao i tenju da se u svojim ru


kama dre gotovo svi konci u jednoj situaciji koja je bila oteana i po
loajem radnike klase u svim tim novim procesima prestrukturiranja
drutveno-ekonom skih odnosa. M islim da je ve tada bio nastao trenu
tak kad je trebalo stvarati jedan novi dem okratski fro n t samoupravnih
snaga koji bi uvaavao sve razlike, pa ak i otrije divergencije na zajed
nikom kursu borbe za samoupravljanje. Politika avangarda nije bila u
to vrijem e za to spremna, ali je ipak povukla m noge konzekvencije iz tih
zbivanja, rasprava i upozorenja, iako poneto trom o i s izvjesnim zaka
njenjima. T o je i sama priznala. Tako je ve na II kongresu samoupravlja
a (m aj 1971) M ilen tije Pop ovi sm atrao da je potrebno naglasiti da je i
za politiku avangardu, SKJ, u odreenim periodim a karakteristino
zaostajanje, a posebno bri razvoj je om etalo zaostajanje saznanja o protivrenostim a koje su sami samoupravni odnosi sobom nosili. Pored su
protnosti koje su postojale zbog ostataka starih drutvenih odnosa, a ko
je je kroz borbu trebalo savladati i sami samoupravni odnosi raali su
nove protivrenosti koje je trebalo uoiti, saznati im pravu drutvenu
sutinu i otvarati putove za njihovo bre savlaivanje. U tome nismo uvek
ni kao drutvo a ni kao avangarda na vrem e uspevali.210
Ako izostavim o, to i m oram o u ovakvoj raspravi, mnoge probleme,
pojave i dilem e koje su u sve bogatijem i sloenijm razvoju jugoslavens
kog drutva nastajale, ovi su dogaaji pred vodee snage drutva svom
otrin om postavljali nunost i potrebu odlunijeg koraka ako se eljela
ostvarivati temeljna vizija pobjeda sam oupravnog principa nad etati
stikim. Svi dosad naznaeni procesi nisu doveli do radikalnije prom jene
poloaja radnike klase u ovladavanju vlastitim proizvodnim procesom,
a politika struktura drutva takoer je jo ostala gotovo netaknuta. Sa
moupravni princip je u njoj bio gotovo neprepoznatljiv, a i dalje je funk
cionirala po starom predstavnikom principu koji je bio samo nasljee
prolosti. Oba se ova tem eljna problem a na poetku sedamdesetih godi
na, nakon otrih rasprava u drugoj polovici ezdesetih koje sam spome
nuo, ve nameu svom otrinom , te je trebalo dati i konzistentne odgo
vore.
Ve na istom spom enutom Kongresu samoupravljaa M. Popovi je
postavio pitanje zato su radni ljudi, samoupravljai iz neposredne proiz
vodnje veom a m alo ili nikako ukljueni u politiki ivot i politiko odlu
ivanje; zato skuptine pokazuju sve jau tendenciju da se ponaaju i
djeluju kao politiko-predstavnika a ne samoupravna tijela. Z bog ega
koncentracija i integracija sredstava esto sobom nosi odvajanje eko
nom ske i politike moi od neposrednih proizvoaa i dovodi do tehnokratsko-birokratske sim bioze, koja po logici stvari potiskuje uee ne
posrednih proizvoaa u odluivanju? Ova i slina pitanja koja se danas
postavljaju u sutini znae da je re o tom e kako da se radnika klasa to
potpunije afirm ie kao neposrdno odluujui faktor, kako u ekonoms
kom tako i u drutveno-politikom ivotu .211
[210] Milentije Popovi, Uvodno izlaganje na zasjedanju I V komisije na Drugom kongresu samou
pravljaa Jugoslavije. Kongresi samoupravljaa Jugoslavije, Beograd, 1981, str. 123.
[211] M. Popovi ibid., str. 124.

Kako prevladati dravni socijalizam

169

Na istom tom Kongresu je V. Bakari dao analizu procesa rasformiranja investicionih fondova i njihove predaje bankama. Iako je to po njego
vom miljenju, bio veliki korak u deetatizaciji proirene reprodukcije,
ipak je morao konstatirati da prelaenje, ili tendencija prelaenja sred
stava proirene reprodukcije, pa tendencija da i prosta reprodukcija sve
vie zavisi od kreditnog sistema (kao ranije od dravnih fondova) ini da
se osnovni elementi odluke udaljuju od neposrednih proizvoaa i ine
ovisnim o faktorima kojima on ni neposredno ni posredno ne vlada.212
Zakljuci do kojih je Bakari dolazio bili su veoma radikalni. On je upo
zoravao da se u spomenutom procesu i odnosima kompetencije radnika
gotovo svode na golu raspodjelu osobnih dohodaka u radnoj organizaci
ji. Njemu ne preostaje nita drugo nego da, pred nemogunou da sau
va svoje fondove za proirenu reprodukciju, nastoji poveati svoje osob
ne dohotke i zadrati neku relaciju prema drugim dohocima i obaveza
ma. Nastaje jedna nova drutvena suprotnost suprotnost izmeu radne
organizacije i kreditora, kod ega se domena aktivnosti radne organizaci
je svodi, u krajnjoj liniji, na line dohotke i jedan element rizika poslova
nja. Radna organizacija se po toj tendenciji pribliava poloaju u kojem
je bila kad je bila u najamnom odnosu. Vlasnikom sredstava za proizvodnju postaje kreditor, a radna organizacija postaje nekom vrstom kolek
tivnog najamnog radnika.213 N aglaavajui da je ovo samo tendencija,
ali" veoma jaka i dominantna tendencija, Bakari upozorava kako nije sa
moupravljanje krivo za pojavu borbe za vee line dohotke, nego je to za
konita tendencija proizala iz pojavljivanja nove drutvene suprotnosti
koja nastaje uslijed nerazvijenosti sistema samoupravljanja. Nakon toga
Bakari dolazi do jednog znaajnog zakljuka o kojem treba razmiljati i
u vezi s razliitim procesima samoupravljanja to se danas pojavljuju u
raznim dijelovima svijeta. Sve ovo pokazuje, zakljuuje Bakari, i to da
se samoupravljanje na nivou proste reprodukcije moe razviti manje-vie
u svim dananjim drutvenim sistemima, a dalcod toga ne ukloni i bitno
ne p ro m ijeni osnovne drutvene l^noselTTsupFotnosti. (potcrtao P. V.).
Ali i u takvim sistemima bi ono biloTzvarTFeTha~sFola za radniku klasu i
radne ljude. Ova injenica i objanjava zato je danas lako velik interes
za samoupravljanje, pa ak i ondje gdje nema nikakvog interesa za soci
jalizam.214
I u vodeim, dakle, strukturama sazrijevala je misao da je svim dota
danjim mjerama samoupravljanje ostalo jo veoma nerazvijeno, da je
proirena reprodukcija uglavnom izvan domaaja radnike klase, i da je
[212] Vladimir Bakari, Uvodno izlaganje na zasjedanju II komisije, na Drugom kongresu samou
pravljaa Jugoslavije, ibid., str. 95.
[213] V. Bakari, ibid., str. 95. S obzirom na ovo veoma znaajno pitanje nae drutvene prakse,
koje je upozoravalo na veoma nesamoupravne odnose. Kongres je u svojim odlukama II komisije
medu ostalim zakljuio: Kongres energino zahteva da se preduzmu i ostvare mere kojima e sc
smanjiti uloga drulveno-polilikih zajednica, banaka i drugih imalaca financijskih sredstava iz
van proizvodne sfere u odluivanju o proirenoj reprodukciji; smanjiti sadanji stepen zadueno
sti radnih organizacija i poveali stepen samofinansiranja njihove proirene reprodukcije. Kon
gres smatra da nije prihvatljiva praksa koncentracije finansijskih sredstava namenjenih proire
noj reprodukciji u proizvodnji i prometu koja je van neposrednog uticaja osnovnih organizacija
udruenog rada. (Kongresi samoupravljaa Jugoslavije, str. 102)
[214] V. Bakari. ibid., str. 95-96.

Samoupravljanje kao permanentna revolucija

170

politiki sistem takoer potpuno neadekvatan jednom drutvenom siste


mu koji bi trebao da prevlada i zam ijeni dotadanje dravno-socijalistike i birokratsko-etatistike strukture. I K ardeljlje na istom Kongresu sta
vio teite na te problem e, smatrajui da je ipalc uinjen znaajan korak
dalje od sredine ezdesetih godina, je r radnika klasa ve raspolae s
preko 60 posto rezultata svoga rada. Plan je, meutim, bio da radnika
klasa to prije ovlada sa 70 posto svoga cjelokupnog dohotka. S obzirom
na tekoe i problem e koji su u to vrijem e postojali i koje smo ve naveli,
Kardelj je sm atrao da treba otkloniti miljenje prema kojem je samou
pravljanje glavni uzrok tadanjih tekoa. Sam oupravljanje snosi deo
odgovorn osti, ali ne sam o po sebi, zakljuivao je Kardelj, ve time to
nije bre i doslednije razvijano, to nisu dovoljno odluno traena odgo
varajua reenja u ekonom skom sistemu na osnovama samoupravljanja,
ukratko, to jo n ije izraslo u celovit sistem drutvenih, ekonom skih i p o
litik ih od nosa, (p o tc rta o P. V.).2,s
Ako bih svemu ovom e dodao miljenja i koncepcije mnogih drugih
m arksistikih teoretiara i uenjaka izvan politike sfere, dobili bismo
jednu bogatu skalu miljenja, traganja za onim rjeenjima koja bi sve
vie ograniavala utjecaj etatistike i svake druge sfere otuene moi od
proizvoaa i radnog ovjeka. Sam o zbog prostora nemogue mi je citi
rati m noga takva znaajna osvjetljavanja problem atike samoupravljanja
i naih protivrjeja. Izn io sam miljenja glavnih protagonista politike
avangarde, je r je o njihovim stavovim a bitno ovisio i cjelokupni budui
proces drutvene transform acije.
Iz svega ovoga to sam u najkraim crtama iznio vidi se veoma dobro
d a je sazrijevala i m oem o rei sazrela misao d a je potrebno inaugurirati
dalje drutvene prom jene koje bi tem eljno pitanje socijalizm a prevla
davanje najamnih odnosa, prevladavanje ekonom ske i politike alijenaci
je d ovelo do defin ilivn ijeg rjeenja. Ovo su sve ve bile i pripreme za
prom jenu Ustava i donoenje Zakona o udruenom radu. Nekoliko godi
na nakon tog Kongresa, zavretak tih teorijskih preokupacija i razmilja
nja oznaio je X kongres SKJ (1974), Ustav (1974) i navedeni Zakon
(1976).
[215] Edvard Kardelj. Ekonom ski i p olitik i odnosi u samoupravnom socijalistikom drutvu,
ibid., str. 54. Kongres je medu mnogobrojnim svojim zakljucima donio i slijedei: Razmatraju
i problem dalje izgradnje samoupravnih socijalistikih odnosa u naoj drutvenoj zajednici,
Drugi kongres samoupravljaa Jugoslavije konstatuje da nivo razvoja samoupravnih odnosa u
privrednom i drutvenom ivotu omoguuje da u narednom periodu neposredan cilj drutvene
akcije bude izgraivanje samoorganizovane privrede i drutva kao integralnog sistema samou
pravnih odnosa. Kongres smatra da bi svako odlaganje takve drutvene akcije dovelo u pitanje
afirmaciju principa radnikog samoupravljanja. Svrha takve izgradnje je puna afirmacija u prak
si osnovnog principa socijalistike drutvene organizacije da radni ovek, organizovan u razne
oblike samoupravnih organizacija udruenog rada. predstavlja odluujueg nosioca drutvenih i
privrednih odnosa. . . Osnov za takav poloaj radnih ljudi i za njihovo pravo da odluuju o svim
bitnim pitanjima iz oblasti drutvene reprodukcije planiranje razvoja, poslovna politika, uslovi
privreivanja, raspolaganja sredstvima za proizvodnju, slicanje i raspodela dohotka, izgradnja
drulveno-ekonomskih odnosa i organizovanje samoupravnih oblika udruenog rada na svim ni
voima jeste njihovo uee u procesu rada. To je, u isto vreme, drutveno-ekonomska osnova za
ukidanje svakog oblika najamnog radnog odnosa, za oslobaanje rada, za humanizaciju proizvod
nog rada, za realizovanje pojedinanih, zajednikih i drutvenih interesa i za jaanje meusobne
zavisnosti, solidarnosti i odgovornosti radnih ljudi. (K ongresi samoupravljaa Jugoslavije, str.
99).

Kako prevladali dravni socijalizam

171

IV

U svim lim raspravama i dokumentima osnovna misao i intencija bile


su kako mijenjati drutvenu strukturu da bi uloga radnike klase dola
vie do izraaja i u neposrednoj proizvodnji i u politikom sistemu. Usta
vom je definitivno bio prevladan dotadanji predstavniki sistem, pri e
mu se vidi koliko je vremena trebalo da se jedna socijalistika revolucija
oslobodi tradicija prolosti. Delegatski sistem je znatno primjereniji so
cijalistikom konceptu, jer su radni ljudi trebali da imaju neposredno
svoje odabrane pojedince koji ne bi zastupali interese ove ili one partije
nego samu socijalnu bazu, radne ljude raznih podruja djelovanja i rada.
Isto tako je Ustavom, kao i neto poslije Zakonom o udruenom radu
bilo jasno i odluno formulirano da radnika klasa mora ov ladali ne sa
mo upravljanjem svojih poduzea nego i cijelom proirenom reprodukci
jom. Stvarajui osnovne organizacije udruenog rada gotovo u svakom
radnikom kolektivu, kao i u drugim sferama drutvene djelatnosti, mis
lilo se da e radnici sad moi jasnije salgedavati cjelokupni proces sv oga
rada i u takvim manjim jedinicama biti sposobniji da utjeu na sve pro
cese u svom OOUR-u kao i u cijeloj radnoj organizaciji, a preko drugih
delegata i na glavne probleme i tokove drutvene reprodukcije i ivota.
Sve je bilo vodeno s ispravnom milju da se ne moe govorili o hegemo
niji i vladavini jedne klase dok god ona ne postane i glavna materijalna
snaga drutva tj. dok god ne raspolae svojim dohotkom i ima ujedno i
kontrolu nad onim dijelom dohotka koji se alimenliraju ostale drutve
ne djelatnosti.
Ve se u prvim lanovima Ustava konstatira da se nae socijalistiko
drutveno-ekonomsko ureenje temelji na slobodnom udruenom radu
koji raspolae sredstvima za proizvodnju u drutvenom vlasnitvu i na
samoupravljanju rdnika u proizvodnji i raspodjeli drutvenog proizvo
da u osnovnim i drugim organizacijama udruenog rada te u drutvenoj
reprodukciji u cjelini. " Vrlo je vana distinkcija izmeu dravnog i
drutvenog vlasnitva koja dolazi do izraaja i u Ustavu. Dravno vlas
nitvo je izraz dravno-socijalistikih drutvenih odnosa, koji, kako smo
dosad vidjeli, zapravo predstavljaju samo poetne korake socijalistike
revolucije u dosadanjim drutvenim prevratima. Ostajanje samo na lim
odnosima nuno vodi do jakih procesa birokrali/.acije i elalizacije koji
mogu zaprijetiti i teim drutvenim poremeajima, pa ak birokratskim
kontrarevolucionarnim involucijama. Jugoslavenski komunisti zato su
jasno proklamirali princip drutvenog vlasnitva i odumiranja drave
to se u Ustavu, na primjer, potvruje u tezama da sredstvima za proiz16] Ustav SFRJ. Zagreb. 1981. l. 10. str. 26. Nc mogu radi prostora navoditi mnoge stavove X i

Samoupravljanje kao permanentna revolucija

172

vodnju u drutvenom vlasnitvu, ukljuujui i sredstva za proirenu re


p rod u kciju , (potcrtao P. V.) neposredno upravljaju udrueni radnici koji
rade tim sredstvim a, u vlastitom interesu i u interesu radnike klase i so
cijalistikog drutva. U ostvarivanju te drutvene funkcije udrueni rad
nici odgovorn i su jedni drugim a i socijalistikoj zajednici kao cjelin i.217
Isto tako se izriito istie da su svaka birokratska samovolja, tehnokratska uzurpacija i p rivilegije utem eljene na m onopolu upravljanja sredstvi
ma za proizvodnju, te grupnovlasniko ponaanje i drugi oblici privatiza
cije suprotni drutveno-ekonom skom i politikom sistemu koji su
utvreni Ustavom .218
Svim ovim dokum entim a detaljno je razraeno funkcioniranje ovako
zam iljenog sam oupravnog sistema koji svoju osnovu ima u osnovnim
organizacijam a udruenog rada to ine dijelove jedne vee radne orga
nizacije, a koja se m oe takoer ujedinjavati i sa drugim radnim organi
zacijam a u vee reprodukcijske cjeline. Na svim nivoima ove organizaci
je predvieni su radniki savjeti koji imaju bitne kompetencije u vezi s
funkcioniranjem poduzea. Isto tako, predvieno je i ustanovljeno da
radnici iz same baze, tj. osnovnih organizacija udruenog rada biraju
svoje delegate u vijea udruenog rada opine, zajednice opina, pokraji
ne i republike u kojim a bi trebalo da njihov interes dode do punog iz
raaja. Osim loga, radni ljudi u ostalim djelatnostim a (oblast odgoja,
obrazovanja, kulture, znanosti itd.) ravnopravni su partneri s radnicima
u proizvodnji i stjeu dohodak slobodnom razm jenom rada s njima pre
ko samoupravnih interesnih zajednica.
Ovi, ukratko navedeni, osnovni principi i intencije u tim zakonskim ak
tima trebali su otkloniti m noge negativne pojave koje su se javile u funk
cioniranju naeg drutvenog sistema ezdesetih i na poetku sedamdes
etih godina, uspostaviti hegem oniju ranike klase u materijalnoj proiz
vodnji, a djclim ice i u politikom sistemu i tako rijeiti fundamentalno
pitanje socijalizm a prevladavanje najamnog odnosa, zavisnosti radni
ke klase od bilo kakvih drugih njemu otuenih instancija. A kakvi su rezultaii nakon n ek olik a godina funekionirania ovog sistem a?
Prvo, jugoslavensko drutvo je u cjelini ulo u tolike i takve (esto ve
oma m egalom anske) investicije da ih drutvo jednostavno nije moglo ni
ti m oe podnijeti. Od tih investicija neke su i to veoma skupe uza sve
to i u potpunosti promaene, a da radnika klasa pri izboru tih investici
ja nije imala nikakvu rije niti je o lom e odluivala uza sva vijea proiz
voaa i sve delegatske skuptine.2I'
[2I7J Ustav Sh'RJ sir. 7. Ilo lo vidi 7.UR l. I. 2, 3.
[2181 Vidi Ustav sir. 6-7.
|2I9] Treba napomenuli da je slubena analiza, koja je naroilo dola do izraaja u Polaznim os
novama dugoronog programa ekonomske stabilizacije izv. Kraigherove komisije, utvrdila ne sa
mo ovo io sam spomenuo nego i mnogo ta drugo s obzirom na nae insuficijencije. Tako se. na
primjer, u lom dokumcnlu konslalira da je u postojeim odnosima u sislemu formiranja aku
mulacije vreno snano otuivanje akumulacije od radnika i na toj osnovi razvio se mehanizam
njene centralizacije, inflatornog uveavanja i distribucije, ime se osnovni privredni subjekt u
naem sislemu potiskuje i onemoguava mu se da poslane odgovoran samoupravni robni proiz
voa; da su odluke o investicionim ulaganjima preteno bile izvan kontrole radnika u organi
zacijama udruenog rada. (Polazne osnove dugoronog programa ekonomske stabilizacije,
Borba od 27. anrila 1982. str. 3 i 6.)

Kako prevladati dravni socijalizam

173

Drugo, drutvo je zbog takvih megalomanskih investicija zapalo u du


gove koji su potresli cjelokupnu zajednicu kad se na kraju vidjelo da svo
jom dosadanjom ekonomskom politikom nije sposobna da ih na vrije
me vrati. Pokazalo se da je ekonomska politika jo bila zavisna od mno
gih administrativnih i etatistikih upletanja i da je ekonomski voluntari
zam i dalje nadvladavao ekonomsku logiku koju, na ovakvom stupnju
razvijenosti, moraju odreivati i trite i zakon vrijednosti. Kako e rad
nika klasa pa i drava prilagodili svoje djelovanje u takvim okolnosti
ma, kako e samoupravno planiranje i radnika solidarnost premostili
neizbjene tekoe i probleme koje zakoni trita nameu, naroito u
jednoj zemlji koja je ekonomski i drutveno neravnomjerno razvijena,
jedno je od krupnih pitanja socijalizma na ovom stupnju razvoja. AH j c
sigurno da se ne moe ponaati tako kao da ekonomski zakoni ne posto
je, niti tako kao da samo oni postoje.220
Tree, pokazalo se da su tehno-birokratske strukture na svim nivoima,
a naroito na nivou opina i republika mnogo monije u ovladavanju vikom rada i njegovu usmjeravanju nego sami proizvoai. Povezivanje i
djelovanje politikih, financijskih i tehnokratskih struktura jo uvijek su
jae od proizvoakih to samo potvruje da otueni, najamni odnos,
unato svim proklamacijama i zakonskim odreenjima, nije prevladan.
Mnogi su ve i konstatirali da je sve to dovelo i do mnogih aberacija u
ponaanju i odnosu prema radu i drutvenim sredstvima, od pada proiz
vodnosti rada do raznih malverzacija, pekulacija i raznih drugih protu
zakonitih ponaanja.
etvrto, oitovalo se zatvaranje u svoje republike nacionalne granice,
kupnoj ekonomskoj politici i potrebama zemlje, kao i dominacija nacio
nalnih politikih sfera i birokracija u dogovaranju o vitalnim drutvenim
problemima.221

(220] U ovoj raspravi, u kojoj je glavno teite problem drutveno-ekonomskih odnosa dakle
bitno pitanje svakog drutva, pa tako i socijalistikog ne mogu se uputali u sloenu problema
tiku ekonomske politike, jer kao filozof i teoretiar ne mogu o lome meritorno govorili. elim sa
mo rei da ni malo ne polejenjujem to pitanje i da ono sadri i mnoga ckonomsko-soeioloka te
orijska pitanja. vgk y dntil vo jn or a_vodi l] ja eiizpaInu e ko no msku poj i Liku. ako misli da sc .rep_ry
c^ucirajbcz^snanijih kriza. Jugoslavensko drutvo je mora vodili u tom smislu da, s jedne sirane,
pospjeuje razvoj~3rulva prema svojim materijalnim i drutvenim mogunostima, a s druge
sirane, samoupravne, a ne birokralsko-ctalistikc procese. Ovih posljednjih godina naa je eko
nomska politika pala na ispitu sasvim elementarne matematike, tj. na zbrajanju i oduzimanju du
gova. to jc posljedica autarkinog ponaanja politike i ostale birokracije. Vec sam spomenuo,
to je ve opca konstatacija, da su u ovom asu etatistike mjere u porastu. Program ekonomske
stabilizacije, koji je svakako nuan i hitan s obzirom na volunlarisliko i neusklaeno ponaanje
dosadanjih subjekata ekonomske politike, nee moi, meutim, jaati ulogu proizvoaa, rad
nike klase, ako ne pridemo i dubljim samoupravnim transformacijama o kojima e biti jo rije
u ovoj raspravi.
[221] U vezi s ovim pitanjem, na primjer, ve citiranim Polaznim osnovama* konstatira se o aut
arkinim i liberalistikim ponaanjima naih nacionalnih i pokrajinskih birokracija da su sirane
kompanije poele dijeliti nae tritejzazivajui anlagoniziranjc i arbitriranje izmeu domaih
proizvoaa.. U drutvenoj zajednici kao to je naa, pri postojanju razliitih autarkinih
razvojnih politika po republikama i pokrajinama, ove su pojave ozbiljna opasnost, jer nau priv
redu dovode u sve veu zavisnost od stranih kompanija, neke organizacije postaju njihov privje
sak. u tehnoloki napredak ulazimo sa zakanjenjem, skupo plaamo svako tehnoloko dostignu
e. dalje zaostajemo i produbljujemo nau nepovezanost. Parcijalizacija naeg trita i pojava

Samoupravljanje kao permanentna revolucija

174

Jednom rijei, iako nisam nabrojao sve defekte i insuficijencije koje su


naroito ovom financijskom krizom dole do izraaja, konstatiralo se na
svim nivoim a naeg drutva da je osnovni uzrok ovih deform acija, teko
a i drutvene krize u prvom redu taj to radnika klasa jo uvijek ne ov
ladava vikom rada tj. cjelok u p n om p roiren om reprodukcijom . M oje je
m iljenje u potpunosti identino s iznijetim samo sa tom razlikom to
mnogi misle da je sve to posljedica nedovoljnog i slabog funkcioniranja
naeg politikog delegatskog sistema, a ja mislim da je to posljedica ned ovoljnosti i politikog i drutvenog sistema u cjelini. Ovo treba naravno
i pokazali.
)
Ako poem o od nekih osnovnih principa i iskustava u naem dosada
njem razvoju socijalizm a i samoupravljanja, nedvojbeno se namee zak
ljuak da nije dovoljno samo form ulirati u najvanijim dokumentima da
radnika klasa mora ovladati cjelokupnom proirenom reprodukcijom
dakle samoupravnim planiranjem, investicijama itd. nego se mora
oform iti i jedna sloena i kompetentna samoupravna struktura, samou
pravna organizacija proizvoaa na svim bitn im drutvenim nivoima ko
ja ce imati sve ekonom ske konce u svojim rukama, koja e na svim tim
nivoim a, od opine do federacije, poznavati sve problem e proizvodnje
to se danom ice nameu, od razvoja tehnologije, karaktera unutranjeg i
vanjskog trita, potrebne i racionalne lokacije kapaciteta, mogunosti i
potrebe povezivanja pojedinih industrija (udruivanje rada i sredstava),
stvaranja veih proizvodnih aglom eracija (vei reprodukcioni sistemi ili
cjelin e) itd. dakle, sve ono to sainjava cjelokupnu ekonomsku politi
ku jedne zem lje od njenih osnovnih teritorijalnih jedinica do zemlje u
cjelini. Ovu samoupravnu organizaciju radnike klase, od pojedinanih
osnovnih organizacija udruenog rada do republike i federacije o kon
kretnim m ogunostima takve organizacije bit e rijei mora takoer
da prali mrea naunih ekonomsko-sociolokih institucija na ije se ana
lize ekonom skih procesa samoupravno organizirana radnika klasa u
prvom redu oslanja. Prem a lom e, m i m oem o g o v o riti o m ogunosti i i
njen ici da radnika klasa ovlada p ro ire n o m reprodukcijom , tj. svim
glavnim ekonom skim procesim a tek onda kada p o s to ji i takva samou
pravna organizacija koja j e sposobna i u m ogunosti da svakodnevno
upravlja tim procesim a. Ako postoji bilo kakva insuficijencija u organi
ziranosti radnike klase, ako bilo koja karika u toj organizaciji nedosta
je, odmah e se, kao to je to bilo dosad, ubacivati druge institucije (poli
tike, financijske, tehnokratske, a ponajee sve one zajedno) koje ima
ju pregled nad tim procesima, mogunost stvaranja planova na svim
nivoim a i sredstva da ujteu na proirenu reprodukciju.
Ovu osnovnu ideju, koju naravno treba prilagoditi naem vlastitom
stupnju ekonom skog, politikog i kulturnog razvoja, prvi put sam iznio
na jednom znanstvenom savjetovanju u Ljubljani u januaru 1981. godi
ne. Bila je to tek nerazraena ideja koja medu uesnicima nije naila na
naroiti odjek, dapae bilo je vie onih koji je nisu prihvaali. Ja sam i ta
da rekao da u ideju razraditi, to sada inim, je r sam i tada smatrao da
njegove regionalizacije u direktnoj je vezi s ovakvim naim poloajem u odnosu na inozemne
kompanije. * (Polazne osnove, str. 27)

Kako prevladati dravni socijalizam

175

adnika klasa ne samo da nije ovladala p ro i ren o m rep rod ukc ij on i


ao ie bitno za njeno dolmitivno osloboenje nego da ona to ne moe
u~poslii dok god nije tako samoupravno organizirana da muc svakodievno utjecati na ekonomske procese na svim podrujima drulvene
Ivarnosti. U tom momentu jo nisu bile u potpunosti jasne i vidljive leikc posljedice dominacije drugih drutvenih struktura u ekonomskoj poitici zemlje, pa i ideja o potrebi dubljih promjena u drutvenoj strukturi
odnosima nije bila tako prezentna. Mnogi su tada smatrali da je politi
ki delegatski samoupravni sistem dovoljan da to pitanje rijei, samo ako
joljc funkcionira. Poslije u pokazati da je to bila i tada i danas iluzija
;ojc se moramo to prije rijeili. Odmah moram naglasiti da nisam htio
orsirali ovu ideju, jer je bilo potrebno da se sleknu jo neka iskustva, da
a zore shvaanja o nekim vanim insuficijencijama i samog sistema, pa
la se inaugurira jedna opa debata o njegovim promjenama i dogradnji,
.'ada, prije gotovo tri godine, medu ostalim, u svojem izlaganju rekao
lam slijedee: U emu je bit moga razmiljanja i sagledavanja ovih pilalja? Prvo, bit je u lome to mislim da sadanja socij alno-ekonomska or;anizacija radnike klase ne omoguava j o uvijek raspolaganje proirc10m reprodukcijom i samoupravnim planiranjem u nacionalnim Medealnim okvirima. To je jedna od polaznih taaka ali to nije samo moja
constatacija, nego i konstatacija naih politikih struktura, samo s neto
Irugaijom terminologijom. Govori se takoer da radnika klasa ne rasjolae proirenom reprodukcijom, da se o njoj odluuje iza leda radnice klase, d a je uee udruenog rada u donoenju planova razvoja mininalno itd.
Drugo, upravo zato trebalo bi teiti za postepenim samoupravnim or
ganiziranjem radnike klase na svim nivoima, j e r~~ni vo pod uzea ili
idruenja pojedinih poduzea nije ni u kom sluaju dovoljan. Vaan je i
egionalni, republiki i federalni nivo da bi radnika klasa, udrueni prozvodai potpuno samoupravno ovladali ekonomskim procesima. Sigur
no postoji vie naina tog organiziranja. U dosadanjim razmatranjima
Log problema, a na temelju veoma zanimljivih iskustava iz. razdoblja ok
tobarske revolucije u vezi s veoma vehementnom debatom o tim pitanji
ma, smatrao sam i smatram da je organizacija na produkcionoj, funkcio
nalnoj bazi naiadekvatniie rieenie. Stvaranje radnikih savjeta po toj,
proizvodnoj, funkcionainoj^-giiaBS^olTmiji od nivoaTtomunc cio republi
ke i federacije omoguilo bi. po mom mi ljenju, udruenom rad u d a_oyJa:
da naznaenim procesima. Kad sam juer govorio o nunosti poveziva
nja, dogovaranja itd. te strukture s politikom strukturom delegatskog
sistema, rekao sam da i tu postoje razliite mogunosti. Moe se radniki
savjet na nivou republike konstituirati i kao vijee udruenog Tada u_daj
nasnjem delegatskom sistemu. Ali to bi vijee onda imalo mnogo vru
osnovu, jer to ne bi bila difuzna~osnova kao danas, nego pojedine proizvodne grupaci|e, a delegati bi bili delegati upravo Tih proizvodnih grupa
cija. Ti bi delegati dolazili s jasnim spoznajama o problemima i potreba
ma, s planskim pokazateljima itd. za odredene grupacije i borili se za
ostvarivanje tih planova na svim nivoima. Prema tome, mislim da bi vije
a udruenog rada od nivoa komune do republike i federacije bila ona vi
jea gdje bi se zapravo rjeavala osnovna problematika proirene repro

Samoupravljanje kao permanentna revolucija

176

dukcije i sam oupravnog planiranja.222


Potrebno je sada pogledati koliko sadanja politiko-ekonomska,
drutvena struktura odgovara ovim temeljnim samoupravnim principi
ma i da li se ve preko nje moe ostvariti ova hegemonija radnike klase
0 kojoj je ponajprije rije. Ako analiziram o osnovnu strukturu naeg po
litikog delegatskog sistema, m oram o doi s obzirom na osnovne in
tencije u naem shvaanju socijalizm a, to smo vidjeli u prethodnim po
glavljim a do nedvojbenog zakljuka da u njemu politika sfera jo ima
dom inantniju ulogu od proizvoake, da je politika sfera osigurala do
minaciju preko nekoliko bitnih institucija i da e zato imati glavnu rije
ne samo u politikim nego i u svim drugim, pa tako i ekonomskim pita
njima. Ako poem o od funkcioniranja federacije, to je za jednu jedinst
venu zemlju od bitnog znaenja, vidim o da u skuptinskom sistemu po
stoje samo dva vijea koja su em inentno politika: Vijee naroda i narod
nosti i Savezno vijee. N e postoji uope jedno vijee nazovimo ga
vijee udruenog rada prem a repub likorrrprim jeru ija bi bitna inge
rencija bila upravo voenje globalne ekonom ske politike.
Jer, ako hoem o sam oupravno planiranje, ono ne moe ostati samo na
nivou poduzea ili republike, nego m ora obuhvatiti zemlju u cjelini, eli
m o li imati to racionalniju ekonomsku politiku, jedinstvenu ekonomiju
1 jedinstveno trite. A to je u prvom redu, u jednom samoupravnom so
cijalistikom razvoju, stvar i ingerencija proizvoaa, radnike klase ili,
kako se to kod nas kae, udruenog rada.223 Radnika klasa, proizvoai,
u tvornicam a i na selu, moraju biti tako samoupravno organizirani da ne
samo na najniem, nego i na najviem, federalnom nivou, ostvaruju svo
ja suverena prava u prvom redu u svom vlastitom radnom procesu. Me
utim, na drutveni sistem je na federalnom nivou ipak tako konstitu
iran da su u meusobni odnos sporazumijevanja i dogovaranja, dakle
rjeavanja svih bitnih pitanja zemlje, dovedene politike strukture, repu
blike i pokrajine a ne radni ljudi, radnika klasa neposredno preko svo
jih delegata. Tako vidim o da na tom nivou drutvene zajednice i dalje
vlada dom inacija nacionalnog i politikog principa, a ne klasnoga. Zato
Ustav i utvruje da ranfljufi, narodi i narodnosti odluuju u tederaciji na naelima sporazum ijevanja republika i autonomnih pokrajina, soli
darnosti i uzajamnosti, ravnopravnog uea republika i autonomnih po
krajina u organim a federacije, u skladu s ovim ustavom, te na naelu
odgovornosti republika i autonomnih pokrajina za vlastiti razvoj i za
razvoj socijalistike zajednice kao cjelin e.224

[222] P. Vranicki, Socijalistika alternativu, Zagreb, 1982. str. 174-175. Nekoliko mjeseci kasnije
ovu sam ideju iznio i u diskusiji u povodu Kardcljcvc knjige Socijalizam i demokracija u Marksi
stikom centru SKH (24. marta 1981) kao i na znanstvenom skupu u Zagrebu o dravi i samou
pravljanju 2. i 3. aprila 1981. Vidi ta izlaganja u knjizi Socijalistika alternativa.
[223] Kako se vidi. i u ovoj raspravi nerado upotrebljavam termin udrueni rad kad se radi o
subjektu, nosiocu odreenih procesa, jer rad ne moe bili subjekt. On je funkcija odreenih sub
jekata i zato je primjerenije govorili u ovom sluaju o radnicima, radnikoj klasi, proizvoaima,
udruenim proizvoaima ild. Udrueni rad je onaj rad koji ti proizvoai, radnici udruuju u
materijalnoj proizvodnji.
[224] Ustav. str. 4.

Kako prevladati dravni socijalizam

177

Do slinih, iako ne potpuno istih zakljuaka, moramo doi ako analizi


ramo strukturu delegatskog politikog sistema na nivou republika. I tu
vidimo zapravo dominaciju politikoga, a ne klasnoga. I tu vidimo da je
politika birokracija osigurala mnogo vei utjecaj i kontrolu nad cjelo
kupnim drutvenim razvojem nego to to ima radnika klasa, ak i kad
se radi o podruju materijalne proizvodnje. Republike skuptine sastav
ljene su od tri vijea, pri emu su drutveno-politiko vijee i vijee opi
na eminentno politika tj. vijea u kojima politike strukture imaju pre
teni ili potpuni utjecaj. U prvom se redu danas postavlja pitanje zalo je
potrebno jedno tipino politiko vijee (drutveno-politiko vijee), kad
se politike strukture mogu izboriti da uestvuju u radu skuptina i svo
jim kandidiranjima u vijea mjesnih zajednica i vijea opina. Ako se isti
u svojim radom, svojim politikim i moralnim opredjeljenjima, dio njih
e sigurno nai svoje mjesto u tom vijeu i na taj nain imali prilike da
djeluje na njegovu politiku.
Za na problem je mnogo vanije pitanje vijea udruenog rada. Po
svom nazivu, a i namjeni, izgledalo bi da je to upravo ono samoupravno
tijelo u kojem e doi do izraaja, barem na republikom kad nije na fe
deralnom nivou, interes radnike klase i njena hegemonija u svim bit
nim pitanjima ekonomskog razvitka (planiranje, proirena reprodukcija
itd.). Meutim, to ne dolazi do izraaja niti u formulacijama Ustava repu
blike, niti bi to vijee moglo to initi da su joj te ingerencije i dane. U
prvom redu, nigdje nije utvreno da vijee udruenog rada, koje bi tre
balo da bude glavni samoupravni organ radnike klase na republikom
nivou, ima odluujui utjecaj na ekonomsku politiku, na sva bitna pita
nja proirene reprodukcije i samoupravnog planiranja i kreditno-monetarne politike.2 Ove ingerencije su zapravo dane republici, da ona preko
svojih organa i organizacija osigurava uvjete za to povoljniji privredni i
drutveni razvoj i usmjerava i usklauje razvoj privrede i drugih djelat
nosti.226 A od tih organa i organizacija Izvrno vijee je onaj organ koji
ima najvee kompetencije i utjecaj.
Ono to je pri tom jo mnogo vanije, ovako konstituirano, vijee
udruenog rada nije osposobljeno za bitne ekonomske funkcije.ak i kad
bi to bilc^zakonki ustahovljenoT Jer, ono se sastoji od delegata koje ne
biraju samo radni kolektivi u osnovnoj domeni radnike klase, industri
ji, nego i radni ljudi u poljoprivrednoj, zanatskoj djelatnosti, radni ljudi
u radnim zajednicama dravnih organa, drutveno-politikih organizaci
ja, armiji itd. Vijea udruenog rada na nivou opina, zajednice opina i
republike, kako vidimo, veoma su heterogena. Ona nisu vijea osnovne
to bi zapravo trebalo da budu. Osim toga, a to je u cijeloj strukturi po mom miljenju i najvanije, svaki delegat s podruja materijalne
[225] Iz Ustava SRH, l. 354. vidi se da Vijee udruenog rada samostalno odluuje o pitanjima ra
spodjele dohotka za ope drutvene i zajednike drutvene potrebe; utvruje politiku i donosi za
kone kojima sc ureduju pitanja iz oblasti drutvcno-ckonomskih odnosa, osim onih o kojima sc
odluuje na drugi nain i si. A zajedno sa drugim vijeima donosi drutvene planove, republiki
budet i zavrni raun te opu bilansu Republike. Meutim Izvrno vijee jc ono koje utvruje
prijedloge republikog drutvenog plana i drugih planskih dokumenata, republikog budeta i
zavrnog rauna (v. l. 396)
[2261 Vidi Ustav str. 371

Samoupravljanje kao permanentna revolucija

1 78

proizvodnje zastupa interese i stavove uglavnom pojedinog poduzea ili


delegacija koje su ga birale a svi oni zajedno ne mogu imati nikakvu
jasniju predodbu o funkcioniranju, potrebama, i razvojnim mogunosti
ma jedne cijele grane proizvodnje u okviru republike. Za to je potrebna
ne samo svakodnevna inform acija iz tih grana proizvodnje i odreenih
znanstvenih institucija, nego i povezanost jedne grane proizvodnje od os
novne organizacije udruenog rada do republike (a zatim i do federacije)
kako bi ti delegati m eritorno m ogli zakljuivati o proirenoj reprodukciji
odredene grane proizvodnje, jednom rijei, kako bi m ogli planirati kao
samoupravljai.
Iz svega ovoga m oem o zakljuiti, a to je evidentno u naoj praksi i
m nogim kritikim upozorenjim a i zahtjevim a i najviih politikih or
gana, da je republiki i etatistiki princip jo uvijek dominantiii. da on
dovodi do republikiTTzatvaranja. razbijanja jed in stvenog trita, nacio
nalnih podvajanja to samo ide na ruku razliitim nacionalistikim snag am a, pa do tenje za nacro nalnim ekonomnama- priTe~rhu~se izgrauju
m nogi dupli kapaciteti koji nam nisu potrebni itd. Da su ove birokratske,
tehnokratske i druge strukture otuene moi jae od samoupravnih po
kazuje i najnoviji prim jer kako se ponaala naa drutvena zajednica u
situaciji kad je financijska kriza jae zakucala na vrata. Samoupravne
strukture nisu bile kadre da svojom m obilizacijom rjeavaju nagomilane
problem e, nego se m oralo posegnuti za isto etatistikim, administrativ
nim m jeram a iz dravnog vrha da se razliitim zakonskim mjerama, koje
velikim dijelom naruavaju i samoupravne principe i odnose ekonom
ski tokovi usmjere onim pravcima za koje se smatra da nas mogu izvui
iz ovih tekoa i kriza. To samo pokazuje, to sam ve vie puta spomenuo, da nije ni marksistiki ni p o litiki tono niti oportuno na sistem
nazivati samoupravnim, je r je on sve dosad, a i nije mogao biti neto
drugo, mjeavina dravno-socijaTitilcfFr I samoupravnih struktura i odnosa7M jeavina u kojoj su^kako najbolje vidim o u samoj^ drutvenoj
praksi rp b lffi cke f H'zaVne s t ruk t ure jo|_ii vijek bolje organizirane.
Prem a tome, ovo to se dogodilo u ovih nekoliko posljednjih godina i
to je rezultiralo u snanom jaanju etatistikih mjera koje provode e
sto i oni pojedinci koji su intim no zainteresirani za samoupravni razvoj
naeg socijalizm a, je r znadu da nas jaanje etatizma moe veoma lako
dovesti do drutvenog ponora, a i sami su proli kroz sva iskuenja u su
kobu sa staljinizm om , sve ovo nas samo upozorava da to nije sluajnost
nego posljedica neizgradenosti samoupravljanja. Bez obzira na to ta
sm o m is lili i htjeli, m i jo nism o tran sform ira li nae drutvo u tom smislu da im a m o izgraenu sam oupravnu organizaciju radnike klase, sam oupravnu organizaciju proizvoaa od osnovne organjzajjjjsuudniie^
n o g rada do federacije. Takav, dakle, sistem samoupravnih odnosa u
osn ovn oj sferi drutva tj. m a terija ln oj p roizvod n ji u kojem e na svim
drutvenim nivoim a radnika klasa im a ti sve glavne poluge voenja eko
n o m ije u svojim rukama; bez ijih odluka nikakve banke n iti opine, niti
republika n iti federacija ne m ogu ulaziti n i u kakve financijske, investi
cion e i sline akcije i k o ji e d on osili sve osnovne planove razvoja od re
gija, republike do federacije.

Kako prevladati dravni socijalizam

179

Vrijeme je, dakle, da klasni princip ne bude samo proklamiran u lom


s m isTu~a raci niltsT kl asajtre bajda oj/1ada cjelokupnom proirenom re
produkcijom, nego da bude i dosljedno proveden u osnovnoj, proizvod
noj sferi drutva. 7er, yo jedanput postavljamo bitno pitanje: kako rad
nika klasa moe ovladati proirenom reprodukcijom ako nije tako sa
moupravno organizirana da na svakom nivou drutva suvereno upravlja
i odluuje o svim bitnim ekonomskim tokovima i procesim a! Treba nam,
dakle, cjelovita samoupravna organizacija radnike klase. I na kraju,
postavlja se pitanje kako takvu organizaciju proizvoaa provesti? Na ko
jim principima?
Ne vjerujem da postoji samo jedan mogui princip takve samoupravne
organizacije^Razliite e zemlje, ve prema svojoj razvijenosti, tradicija
ma i iskustvima borbe radnike klase ovo fundamentalno pitanje rjea
vati na svoje specifine naine. Tako i mi moramo vodili rauna o naoj
razvijenosti, mogunostima i zrelosti cjelokupnog drutva. Zato za na
sluaj jedan ist_sjsiem radnikih savjeta od baze do vrha, koji bi ui
ni o ^ ^ n im jja o h b d c e ^
dravu i sindikate, kakvih je kon
cepcija bilo u historiji radnikog pokreta obina je historijska naivnostTOvakvo rjeavanje problema, po mom miljenju, ne bi dolazilo da
nas u obzir ni u najrazvijeni_m drutvima. Zato mislim da moramo uzi
mati u obzir sve ono dobro to je dosad stvoreno i to ima logiku svoga
postojanja. To je, u prvom redu, delegatski politiki sistem, bez obzira na
njegovo sadanje funkcioniranje, bez obzira na nunost poboljanja tog
sitemaTal transformacije, jer drutvo nije konstituirano samo od klase
proizvoaa, nego i od mnogih drugih slojeva bez kojih se ne mogu rjea
vati sloena drutvena pitanja.
Isto tako je na ovom stupnju drutvenog razvoja, ne samo naega, nezaobilazno postojanje politikih organizacija, u naem sluaju u prvom
redu SKJ koji okuplja i najbolje snage drutva i koji je sve dosad, uza sve
povremene krize, smogao snage da se kritiki odnosi prema svojoj vlasti
toj praksi i da se odupre jaem birokraliziranju koje bi ga onesposobilo
da bude avangardna snaga u naem revolucionarnom procesu. Ali zato
se i on mora.miieniati, doivjeti i dublje promjene, posebno s obzirom na
demokratiziranje unutranjih odnosa.
Kako, dakle, kad sve ovo uzmemo u obzir konstituirati proizvodnu sfe
ru drutva da bi na svakom nivou drutva suvereno ovladavala ekonoms
kim procesima. M islim da bi proizvodno-funkcionalni prin cip bio
najprim jereniji toj ideji samoupravne organizacije radnike klase. On je
u raznim svojim oblicima bio prisutan kao koncept u veini revolucion
arnih pokreta u prvim decenijima naeg stoljea, on je na svoj specifian
nain prisutan u Lenjinovim shvaanjima sovjeta, koncepcijama sovjet
ske republike kod komunista savjeta kao i u koncepcijama gildi kod eng
leskih gild-socijalisla. Osnovna ideja je u svim tim sluajevima bila ista,
iako je provedba uvijek bila razliita s obzirom na konkretne situacije,
mogunosti i tadanje tradicije. Jedinstvo ovoga principa je u lome to je
najloginije da radnika klasa provede svoju samoupravnu organizaciju
prema proizvodno-funkcionalnom principu, jer delegati pojedinih priv
rednih grana ili privrednih cjelina i sistema najbolje poznaju probleme

Samoupravljanje kao permanentna revolucija

180

upravo te svoje grane proizvodnje i mogu m eritorno prosuivati o svim


potrebam a, nedostacima i zahtjevim a razvoja.
Zato m islim da bi najloginiji i najefikasniji nain samoupravne or
ganizacije radnike klase bio organizacija radnikih savjeta pojedinih
grana proizvodnje ili, tamo gdje~postoj"e, veih reprodukcijskih cjelina
koji bi se konstituirali od osnovnih o rganizacija udruenog rada preko
opinskih (i m oda ponegdje zajednice~opina), pokrajinskih, republi
kih do federalnih savjeta. Delegati pojedinih proizvodnih grana, na svim
tim nivoim a, birani na odredeno vrijem e i u svakom momentu smjenjivi
ako ne ispunjavaju odluke baze ili zanemaruju kontakte s bazom, sai
njavaju radnike savjete pojedinih grana proizvodnje ili pojedinih repro
dukcijskih cjelina. To su stalna tijela koja na svakom od tih nivoa sva
kodnevno rjeavaju problem e proizvodnje, od planiranja i proirene re
produkcije do povezivanja pojedinih poduzea i pogona. Svi radniki sav
jeti opine, pokrajine, republike ili federacije ine zajedno vijea udrue
nog rada na svakom navedenom nivou u kojim a najbolje moe doi do
izraaja i meusobna suradnja, povezivanje i kooperacija pojedinih pro
izvoaa, to se inae ne mora ostvarivati samo preko ovih samouprav
nih organizama. D jelatnost svih ovih savjeta, potpom ognuta znanstve
n im i stru n im inform acijam a, analizama i prijed lozim a prateih institu
ta, znailo, bi on o to elim o p ro ire n o m rep rod u k cijom ovladala bi
radnika klasa.
Ako bism o to preveli na posve konkretan jezik, to bi znailo da, na
prim jer, proizvoai metalne struke, tekstilne ili bilo koje druge specifi
ne grane proizvodnje ili nekih veih reprodukcijskih cjelina biraju svoje
delegate u radniki savjet metalaca ili tekstilaca itd. opine, zajednice
opina (ako je ta grana proizvodnje toliko razgranata), pokrajine, repu
blike i federacije. Na svakom drutvenom nivou ti savjeti rjeavaju sva
bitna pitanja razvoja i funkcioniranja odreene grane proizvodnje, svi za
jed n o na svakom nivou, kao vijee udruenog rada, vode brigu o razvoju
privrede, prijedlozim a za investicije itd. s obzirom na regiju u kojoj dje
luju, to se sve verificira s ostalim vijeim a na republikom i federalnom
nivou kao opi plan republike i federacije.227
Ova vijea udruenog rada sastavni su dio opinskih, pokrajinskih, re
publikih i saveznih skuptina kao vijea udruenog rada tih skuptina.
Ta se vijea bitno razlikuju od sadanjih, je r u njima su njihovi lanovi
delegati radnika pojedinih grana proizvodnje ili veih reprodukcijskih
cjelina koji poznaju ne samo svoje poduzee nego i problem e pojedinih
tih grana i sistema na republikom i federalnom nivou i mogu m eritorno

[227] Sto se tie terminologije, kod nas se za termine sovjeti, Rate upotrebljavaju termini i
savjet i vijee. Kod nas bi se mogao termin vijee upotrebljavati za kompleksnije samoupravne
institucije. Na primjer radniki savjet jednog poduzea ili grane proizvodnje, a vijee udruenog
rada kad se radi o sloenijem organu koji obuhvaa vie savjeta.
Osim loga, ne ulazim u pitanje da li je za svaku granu proizvodnje potrebna identina organizaci
ja savjeta od opine dalje, naroito kad se radi o velikim sistemima. Za ovo su potrebne detaljnije
analize strukture nae proizvodnje.
Ovdje se. kao i uvijek, postavlja i pitanje neposrednog i posrednog biranja delegata. Mislim da je
teko izbjei i posredno biranje.^koje u jednomlTcmok rats kom drutvu ne mora bili nita manje
demokratino i uspjeno.

Kako prevladati dravni socijalizam

prosuivati o planovima i problemima proirene reprodukcije na tim ni


voima. Oni stvaraju, dakle, na takvoj povezanoj i loginoj samoupravnoj
osnovi, samoupravne planove razvoja i odreduju pravce razvoja cjelo
kupne privrede. Budui da proizvoai ne predstavljaju, kako sam ve re
kao, drutvo u cjelini, oni iznose sve svoje planove i koncepte pred skup
tine opina, pokrajine, republike i federacije koje bi do republikog ni
voa mogle b iti sastavljene samo od vijea udruenog rada i vijea opina,
a na federalnom nivou od vijea udruenog rada i vijea naroda i narod
nosti. Na zajednikim zasjedanjima definitivno se prihvaaju predloeni
planovi i koncepti. Meutim, pri svemu tome vijee udruenog rada je
glavni subjekt i nosilac privredne politike, te nikakva odluka u loj dom e
ni ne moe biti donesena bez njegova pristanka. To bi za mene bilo ostva
rivanje hegemonije radnike klase u prvom redu u osnovnoj domeni
drutvenog ivota proizvodnoj sferi, to bi za mene znailo da je radni
ka klasa ovladala i proirenom reprodukcijom i planom. Dok god ona n i
je samoupravno organizirana da na svakom nivou drutva dri sve konce
privrednog razvoja u svojim rukama ona nee m oi ovladati proire
nom reprodukcijom , te e se uvijek ubacivati ostale tchnokralsko-birokratske, politike i financijske strukture i g o v o rili i raditi u njezino ime.
Ovako organizirani, radniki savjeti i vijea udruenog rada na svim
glavnim nivoima drutvene organizacije mogTi bi preuzeti, s delegatima
iz ostalog dijela udruenog rada, i funkciju dananjih samoupravnih in
teresnih zajednica (SIZ-ova). Jer radniki savjeti pojedinih grana proiz
vodnje ili veih reprodukcijskih cjelina upravo su ona mjesta gdje i treba
da dode do susreta i suradnje izmeu proizvoaa u materijalnoj proiz
vodnji i ostalih radnih ljudi u drugim sferama drutvenog rada i djelova
nja.Mislim d a je upravo sada, nakon tolikih pozitivnih i negativnih isku
stava u naem socijalistikom razvoju, dolo vrijeme da sc provede teme
ljita rasprava u naem drutvu o svim ovim bitnim pitanjima daljnje
samoupravne transformacije zajednice. Nae organizirane socijalistike
snage, u prvom redu Savez komunista i sindikat morali bi biti nosioci
ove rasprave koja e moda pokazali da ima i drugih plodnih ideja u vezi
s konkretnim rjeavanjima navedenih problema. Za mene je u prvom re
du vaan opi princip samoupravnog organiziranja radnike klase od os
novne organizacije udruenog rada do_ federacije.. To je prvo pitanje koje
treba naelno, konzekvenlno i radikalno rijeiti i raistili. A pitanje pro
vedbe zavisit e od mnogih i daljih analiza cjelokupnog drutvenog siste
ma, strukture proizvodnje, povezanosti, njezine integracije itd. Savez
komunista trebalo bi da ovo shvati i preuzme kao svoj historijski zada
tak. Njegova briga ne moe biti prije svega funkcioniranje politikog si
stema i drave, nego osloboenje radnike klase od bilo kojeg oblika na
jamnih odnosa, od bilo kakvog tutorstva i djelovanja u njezino ime. Klas
no pitanje hegemonije radnike klase u ovakvoj podjeli rada i klasnom
drutvu temel|no_jc_ pitanje socijalizma. Be rjeenja log pitanja nema
rjeenja niti problema socijalistike demokracije, niti mnogih drugih
kljunih pitanja naeg drutva. Jer, samoupravno organizirana radnika
klasa e kao proizvoai. ne svojim nckirn~poscbmm karakteristikama
nego ekonomik o m nunocu~djelovati i biti garant jedinstva cjeiokupac
zajednice. To je glavna nagaltoja moe radikalnije prevladali uskogrud

Samoupravljanje kao permanentna revolucija

182

ne birokratske republikanizme, regionalizm e i nacionalizme, je r svaki


ekonomski promaaj ona prva osjeti uvijek na svojim vlastitim leima.
Ne mislim time rei da ne postoje regionalni ili republiki interesi i da o
njima ne treba vod ili rauna. Ali kad ve postoje neka o tome vode po
najprije rauna oni koji i stvaraju viak rada kojim se i ti razliiti inte
resi zadovoljavaju.
Sve ove duboko dem okratske procese koje moram o dalje otvarati ako
ne elim o ostati u ovakvim hibridnim situacijama i sistemima, s povre
m enim ali sigurnim krizama moraju pratiti i demokratski procesi u
ostalim sferam a drutvenog ivota, u prvom redu i u samom Savezu
komunista, kao i u javnom mnijenju. Guenjem demokratskog javnog
mnijenja postie se prividan mir, harm onija itd. a u stvari gomilaju e
protivrjeja, deform acije i slino, da na kraju uvijek buknu u veoma neu
godnim , pa ak i opasnim i veom a kom prom itantnim oblicima. Da smo
im ali slobodniju cirkulaciju inform acija, slobodniju raspravu, pa i pole
miku o nekim veoma vanim pitanjima ivota nae zajednice, siguran
sam da ne bism o imali takve politike dram e kao to su bile na poetku
sedamdesetih godina i nekoliko godina poslije kosovski sluaj. Socijali
stike i marksistike snage u naoj radnikoj klasi i inteligenciji mnogo
su snanije nego to je to tada dolo do izraaja i one bi u otvorenim su
eljavanjima s navedenim negativnim tendencijama uvijek dosad odnije
le prevagu.
Mi se kao marksisti i komunisti zapravo nalazimo stalno pred histo
rijskim nepoznanicama. Ovim putovima nije ilo jo niti jedno drutvo,
pa ne m oem o imati nikakvih drugih historijskih iskustava. Svaki korak
koji inim o korak je u nepoznato, pri emu se nae najbolje elje mogu
kom prom itirati zbog jedne stvarnosti koju nedovoljno sagledavamo u
njenoj konkretnosti. Zato nam je demokratski dijalog ivotno potreban.
Svi drugi razlozi, kao i drugaija koritenja tog dijaloga, efem erni su, sit
niavi i neprim jereni. Unoenje perm anentnog kritikog duha i rasprave
0 svim fundam entalnim problem im a naega razvoja jedna je od bitnih
pretpostavki zdravog socijalistikog razvoja. Tada se nee imati umjetni
1 lani mir, nego permanentni n em ir, permanentni otvoreni politiki i
drutveni dijalog kao razumljiv i neophodan sastavni dio jedne stvarala
ke socijalistike atm osfere.
U tom pogledu treba nam iroki socijalistiki fron t samoupravnih snaga kao zam jenajza Socijalistiki savez. Jer nama nije bitno da se netko
proglaava socijalistom , bitno nam je da intimno prihvati osnovnu devi
zu socijalizm a, jedini izlaz iz najamnih, klasnih i birokratsko-etatistikih
odnosa koncept i praksu samoupravljanja.

Zakljuna razmatranja

Iz svih ovih analiza i razmatranja glavnih tokova i tendencija u razvoju


suvremenog svijeta vidjelo se da su dvije tendencije dominantne: tenden
cija sraivanja politike i ekonomike, koja se iskazuje u razliitim oblici
ma, i tendencija prevladavanja tog etatistikog monopola u razliitim
konceptima i praksi samoupravljanja. Ove su tendencije nekad potpuno
oprene, a nekad se odvijaju i simultano, iako po svojoj sutini, po odno
sima koji su im imanentni iskljuuju jedna drugu.
Etatizam, sa svojim dravno-kapitalistikim sadrajem, u odreenim
historijskim relacijama moe biti i pozitivno historijilcb kretanje. Ono
samo pokazuje da su se proizvodne snage toliko razvile da su okviri libe
ralnog, pa ak i monopolnog kapitalizma postali za njih preuski. Bez ob
zira na to ovi procesi dravnog kapitalizma nisu ni inspirativni ni poticaj
ni za razvijenu radniku klasu i razvijeno drutvo. Najbolje se to opaa u
nacionaliziranim industrijama zapadnog kapitalizma, kao i kod radnike
klase u razdoblju dravnog socijalizma. Ekonomska i politika otuenost
nije prevladana pa se suvremeni ovjek, bez obzira na gromoglasne ide
ologije slobodnog svijeta i razvijenog socijalizma, jo uvijek nalazi
pred presudnim borbama za uspostavljanje svog historijskog digniteta.
Da upravlja i svojim radom i rezultatima svoga rada. I zato je samou
pravljanje u razliitim svojim oblicima najdublja sutina i smisao
suvremene socijalne revolucije.
U ovom djelu sam pokazao da procesi dravnog kapitalizma i drav
nog socijalizma nisu samo dominantni procesi naeg vremena, da nisu
to samo odvojeni procesi, nego i da imaju mnogo toga zajednikog i da
se proimaju. Dok su dravno-kapitalistike procese unutar kapitalizma
suvremeni teoretiari i istraivai ovih socijalnih fenomena u velikoj
mjeri dobro i iscrpno deifrirali, ovo sraivanje ekonomike i politike u
poetnim razdobljima razvoja socijalizma, a naroito u brutalnim oblici
ma staljinizma i danas ostaje teorijski izazov koji je za progresivnu mi
sao od izuzetnog znaenja. O ovom pitanju dovoljno sam pisao u djelu o
marksizmu i socijalizmu, kao i u ovoj knjizi. Potrebno je, meutim, da se
jo jedanput osvrnem na jednu tezu koju su pojedini marksisti prihvatili
kao rjeenje ovog problema. Rije je o tezi_da_se kod staljinizma i slinih
sistema radi o historijski novom nainu proizvodr\je i na kraju i o poseb
noj drutveno-ekonnmsknj fppnariji etatizmu. Pri tom se smatra da
ga karakterizira i formiranje nove klase partijsko -dravne birokracije.
Po tom konceptu, u svim takvim sluajevima radi se jednostanvo o no
vom klasnom drutvu pri emu vladajua birokracija kao nova klasa bra

Samoupravljanje kao permanentna revolucija

184

ni svoje klasne interese i pozicije, te radnika klasa i ostale progresivne


s n age stoje zaprav o p red novom so cijaln o m revolucijom ako ele da ost
vare o n o o s lo b o e n je koje je zacrtano u svim socijalistikim tenjam a i
b o rb a m a .
U p o tre b a p o jm a e tatizam nije nova i nalazim o je kod p ojedinih soci
ja lis ta jo na poetku d vadesetih go d in a kao oznaku za nove fenom ene u
dru tv en o m razvo ju (n p r., kod Art. L a b rio le ). N o v o je, m eutim , stajali
te o p o s e b n o j drutv en o -ek o n o m sko j fo rm a ciji to je u biti konzekvencija tretiran ja b iro k ra c ije kao p o seb n e socijalne klase. Sam pojam etati
z a m , p osu en iz politike sfere, svojim nam sad rajem ne razotkriva
kom p le k sn o st svih zbivanja o ko jim a je rije, slinosti i razlike pojedinih
drutv en ih sistem a u k o jim a sve vie d o m in ira politika sfera, ali koji se
isto tako m o gu bitno razlikovati, kao i procese i prijelaze koji se pri tom
jav lja ju . K a te g o rije d rav n i kapitalizam (pa rcijaln i i li i n t e g r a l n i ) i
ni so cijaliza m -o m o gu ile su nam , kako se vid jelo iz ove rasprave, da se
na liniji d o s ad an jeg ra zv o ja i ve ostvarenih p ro m je n a o bja sn e ovi p ro
cesi, njihovi kontinuiteti, p ro im an ja, stagnacije i m ogua prevladavanja.
M is lim da koncept_o etatizm u kao novoj drutveno-eko n o m skoj form acij i u p rv o m redu p o jed n o stav lju je p ro b le m i o n em o gu uje da se razum iju
d osa d a n ja v eo m a sloena zbivanja u ra zvo ju d ru ta v a k o ja .se zovu soci
jalistikim . T ekoe o v o ga koncepta p o m o m su m iljenju slijedee:
A k o se p o jm o m etatizam oznae svi oni historijski sluajevi u koji
m a d o m in ira politika sfera, p artija i drava, nem ogu e je praviti razlike
izm eu sistem a koji se b itn o m e d u s o b o m razlikuju. Z ato neki, na p rim
je r, ne vide bitnije razlike izm eu d rutveno-historijske situacije za vrije
m e L enjina u Ru siji i kasn ije S taljin o vog etatizm a, a neki niti razlike iz
m e u staljinizm a i faizm a. K a tego rija etatizam ned ovoljna je da o bjasn i
ove razlike, iako u svim slu ajevim a im a m o vie ili m anje razvijen feno
m en etatizm a. O va k atego rija d o b r o nam slui da uoim o karakter poli
tike vlasti i sistem a, ali n ipoto i s a d ra jn u stranu tog sistema. .../.
D o sad an ji m arksistiki koncept d ru tveno-ekonom ske fo rm acije pod raz u m ijev a d a su to etape p r o g re sivn o g razvoja ovjeanstva koji je ka
ra kteriziran i viim stu pnjevim a razvo ja m aterijalne proizvodnje kao i
cjelok u p n e o stale m a terijaln e i d uh o vn e prak se ovjekove. A ko je staljinizam nova dru tv en o -ek o n o m sk a fo rm a cija, a staljinizam je b io izrazito
re ak cio n arn a, nazad na, in volutivna p ojava u razvoju socijalizm a i m o
d e rn o g svijeta o n d a b is m o im ali sluaj drutveno-ekonom ske fo rmaci-,
j e kao re tro g ra d n e etape u razvoju o vjeanstva. O vo bi b io zakljuak ko
ji ni u kojem slu aju nije teorijski d ovo ljn o argum en tiran i zasad p rih
vatljiv. O vaj bi zakljuak ta k o e r b io u sebi p rotivrjean, je r bi trebalo
prihvatiti d a se h isto rija u je d n o m svom m om entu, iako na osnovi razvo

ja proizvodnih snaga kree re tro grad n o . Ili bi, u skladu s dosadanjim


shvaanjim a d rutv en o -ek o n o m ske fo rm acije, trebalo staljinizam p ro g la
siti p ro gre siv n im stupnjem razvo ja d rutva, to niti jed a n od p ro tagon i
sta ko ncepcije o novoj d rutveno-ek onom skoj fo rm aciji i novoj izrabljivakoj klasi i ne p om ilja d a zastupa.
T eza d a se p o b je d o m socijalistike revolucije, naroito u nerazvijenijim zem ljam a, vodee politike snage o dm ah in staliraju ne sam o kao no

Zakljuna razmatranja

18 5

va birokracija nego i nova klasa proizlazi iz davnog anarhistikog te


orijskog arsenala po kojem bi revolucija t r g a la odmah dokinuti i dra:
vu i partije i klase. Svaka drugaija historijska praksa a to su bile do
sadanje historijske injenice koje nisu proizlazile iz dobre ili loe volje
ovih ili onih protagonista tih revolucionarnih procesa proglaavala se
odmah nelegitimnom, jer se nije slagala s apstraktnim konceptom koji
je zapravo poivao na veoma tankim teorijskim pretpostavkama. Pret
postavljati, meutim, da jedan pokret, grupe i pojedinci ne mogu ostati
dosljedni svojim historijskim nastojanjima, pa ako hoemo i svojim ide
alima s kojima su uli u historijske borbe, znailo bi zastupati jednu
odavno poznatu mehanicistiko-materijalistiku teoriju odraza po kojoj
je svaki pojedinac ili grupa neopozivo odreena socijalnim poloajem
to ga ima u drutvu. Na taj nain ne bismo mogli razumjeti bezbroj fe
nomena, naroito medu intelektualcima koji se pridruuju odreenim
socijalnim pokretima, a esto postaju i njihove vodee snage, usprkos
svojim suprotnim klasnim i stalekim pozicijama. ovjekova svijest i cje
lokupnost njegove linosti nije samo puki odraz odreenih socijalnih od
nosa i poloaja, nego aktivni agens u mijenjaju tih odnosa, pri emu po
jedine linosti i cijele grupacije mogu da djeluju protiv drutvenih grupa
i struktura kojima inae pripadaju. Kako bi se onda mogao razumjeti na
por jugoslavenskih komunista, i ne samo njih, da razvojem samouprav
ljanja prevladaju birokratsko-etatistike strukture i opasnosti po revolu
ciju. Ili napore Hruova i mnogih drugih sovjetskih komunista da
prevladaju razdoblje staljinizma s nedavnim ozakonjenjem samouprav
ljanja, bez obzira to se time dosegao samo nivo participacije, ili ehoslovakih komunista inauguriranjem jedne nove inspirativne faze razvoja
socijalizma itd. Time, naravno, ne mislim tvrditi da drutveno bivstvo
ne odreuje i drutvenu svijest, da pozicija odreenih drutvenih snaga
ne djeluje na njihovu svijest i nain djelovanja, da dominantni drutveni
poloaj i politike ingerencije nemaju i odreene birokratske uinke na
cijele te grupacije. Ali su to i mnogo sloeniji procesi i ne tako jed
nosmjerni kao to ih mehanika formula odnosa baze i nadgradnje shva
a. U historiji djeluju uvijek ivi ljudi sa svim svojim vlastitim osobina
ma, karakterima, strastima i spoznajama, a ne beskrvne kreature poput
lutaka u modnim izlozima.
Svaki vladajui sloj nije ujedno i klasa, iako moe Imati neke karakte
ristike klase s obzirom na funkciju u cjelokupnom nainu proizvodnje.
Kod socijalistike birokracije ne radi se o klasinoj birokraciji veberovskog tipa, kao to sam ve pokazao, bez obzira na to to neki slojevi
dravne birokracije tome i odgovaraju. Revolucionarne socijalistike
snage razliitih provenijencija daleko su od toga da bi svoj historijski angaman svele samo na borbu za vlast. Inspiracije su mnogo dublje i ne
proizlaze samo iz Marxovih historijskih analiza, nego i demokratskog i
humanistikog razvoja i stremljenja u evropskoj civilizaciji posljednjih
nekoliko stoljea.
Meutim, injenica je, to se nekad nije pretpostavljalo, jer se na ov
jeka gledalo suvie romantiarski, da i nakon revolucije, pogotovo u
zaostalijim uvjetima, neki procesi u sferi politike birokracije mogu priv
remeno zastrti bitne ciljeve socijalizma, deformirati odnose, ojaati pre-

Samoupravljanje kao permanentna revolucija

siju, o tu en ost, ob esp rav ljen ost ovjeka i m asa itd. T ad a nastaje ra zd o b
lje stagnacije d ra v n o g socijalizm a, jaan ja un utranjih protivrjeja ne
sa m o na politik om i d u h o v n o m , ku lturnom p lan u nego isto tako i u eko
nom ici, to je jo p resu d n ije za cjelok up an razvoj. U takvim sluajevim a
m o gu je i krajnji o b ra t p re m a birokratsko-etatistikoj kontrarevoluciji
kao to je b ilo sa staljinizm om , a neke socijalistike zem lje bile su i na
p ra g u toga (n a p rim jer, K in a u vrijem e kulturne revolucije). E konom ski
sistem u tim slu ajev im a fu nkcio nira kao ogoljeli integralni dravni ka
pitalizam , k a da su sve ingerencije, od ak um ulacije vika rada do eko
n o m sk o g i d ru tv en o g p lan a m o n o p o l birokratsko-etatistikih snaga.
K o n tra re v o lu c ija je to zato to se d io politike biro k ra cije fiziki o b ra
u nava sa svim a o n im a koji jo p om iljaju na ostvarivanje onih ideala s
k o jim a su uli u revoluciju, to se protivi svim sredstvim a razvoju genuinih socijalistikih d rutvenih o dn osa, socijalistike dem okracije koja
u p ra v o u s am o u p rav i p ro iz v o aa im a svoju historijsku osnovu. Svako

nasilno spreavanje razvoja samoupravljanja u socijalizm u je s t u b iti bi


r o k ratsko-etat istika k on tra re vo lu ci ja .
K a d a bi te politike s n age persistira le na takvim o dn osim a, kada bi u
d u ljem vre m en sk o m p erio d u rigo ro zn o o n em o gu avale navedene socijal
ne p ro cese d em o k ra tizacije i s am o u p ravljan ja te bi politike snage, ta
politik a b iro k ra c ija fo rm ira la bi se u p o sebn u klasu koja svim sredstvi
m a b ra n i sv o je p riv ilegije i spu tava d a d ravno-kapitalistiki odn osi pre
ra staju u s am o u p rav n o socijalistike. T o je, p o m o m m iljenju, bitni kri
terij za o d re en je p ostojan ja ili n ep o sto jan ja nove klase u d rutvim a ko
ja su zapoela svoju h isto rijsku p utanju so cijalistikom revolucijom .
Iz svih ovih analiza i ra sp ra va, kao i m n o gih dru g ih u naoj i ostaloj
m arksistiko j i so cijalistikoj literaturi, p roizlazi sasvim sigu rno jedn o:
d a je rije o novim h isto rijskim p ro cesim a koje niti m oem o jedn ostav
no svoditi na stare katego rije niti ih shvaati kao krute i nedinam ine
fo rm a cije. T o ne znai d a sve ove rasp rave, u novije vrijem e diskusije i
p olem ik e izm eu M a n d e la , B ettelheim a, Sw eezya, A zcaratea, V asqueza,
Sch affa , L e fe b v re a i d ru g ih , kao i izm eu m nogih m arksista u naoj zem
lji, nisu d ale niz rezultata u o svjetljavan ju o vo g novog historijskog feno
m ena.21* A li su, p o m o m m iljenju, p re g ru b i m is a o n ijn strum enti kad se
u d eifrira n ju , na p rim je r istonoevropsk ih drutava, vladaju e snage
je d n o s ta v n o p ro g la a v a ju novom klasom , a sistem novom drutvenoek o n o m sk o m fo rm a cijo m , etatizm om , ili socijalistikom ekonom skom
fo rm a c ijo m d rutva s njenom d e fo rm iran o m nad gradn jm itd., a da ne
go v o rim o , naravn o , o id eo log iziran im in terpretacijam a tih sistema kao
ra z v ije n o g ili re a ln o g so cijalizm a. Kljune kategorije su, po mom
m iljenju, to sam n astojao d etaljnije pokazati u ovoj raspravi, kategori
je d ra v n o g socijalizm a i s a m o u p ra vljan ja. P ro b lem dravnog socijaliz
m a, glavni je teorijski izazov svim n ap redn im snagam a suvrem enog svi
jeta, a i d osad an ja histo rijska p rak sa je p ok azala da se radi o jed n om
p ro tivrjen o m i lab iln o m historijskom p rocesu ije se klatno m oe p om i
cati i p rem a p ostepeno m p revlad avanju dravno socijalistikih struktura
[228] Vidi novije publikacije o tim raspravam od C. Boffa, I I fenomeno Stalin nella storia del X X
secolo. Roma-Bari 1982. i . Pisier-Kouchner, Les interpretations du stalinisme, Paris, 1983.

Zakljunu razmatranja

187

(s osnovom u samoupravi proizvoaa), kao i stagniranju tih struktura s


mogunou retrogradnog razvoja koji dovodi u pitanje veinu pozicija
osvojenih od socijalizma. Ali se isto lako vidjelo, na primjer u slaljinizmu, kao i u lijevom apstraktnom radikalizmu poraene struje u kineskoj
kulturnoj revoluciji, da te snage nisu duga vijeka. Dotle, opet, ti procesi
prevladavanja dravnog socijalizma, razvoja socijalistike demokracije,
samouporavljanja na svim podrujima drutvenog ivota u zemljama ko
je su zapoele s prodorima socijalizma a koje su uglavnom bile ne
razvijene, oznaavaju cijelo jedno historijsko razdoblje. U nerazvije
nim situacijama revolucionarne snage su u prvom redu okupljene oko
razliitih tipova partijskih avangardnih organizacija. Ako je radnika kla
sa u manjini, to znai d a je i seljatvo kao m ajoritel u drutvu uglavnom
vie ili manje nerazvijeno u sluaju uspjeha revolucije radniku klasu i
radne ljude nuno oekuje dugo razdoblje dravnog socijalizma i politi
ka birokracija kao dominantna drutvena snaga. A to znai da su radni
ka klasa i ostale napredne snage suoene sa svim moguim oscilacijama
u razvoju drutvenih odnosa koje smo i do danas vidjeli u takvim drut
vima.
Drugaije mogunosti stoje pred radnikom klasom i ostalim socijali
stikim snagama u razvijenim zemljama. Sto te snage budu svjesnije su
tine suvremenog historijskog prevrata, to budu svjesnije da je socijali
zam jedan novi historijski oslobodilaki i humanistiki pokret uloga
politikih snaga bit e manja, a neposredna aktivnost, neposredno histo
rijsko stvaralatvo radnih ljudi u razliitim oblicima samoupravljanja to
vee. U tim uvjetima dravni socijalizam ne mora biti dominantni drut
veni odnos jer e od samog poetka imati jaku protuteu u samoodree
nju i samoorganizaciji radnike klase i radnih ljudi uope.
Postoje jo neki procesi i fenom eni u suvrem enom svijetu koji nisu
predmet m ojih istraivanja, je r se radi o eminentno ekonom skim i poli
tikim problem im a. O sim toga, karakter tih procesa i njihove perspekti
ve u velikoj mjeri i bitno zavise od prom jena drutvene strukture u poje
dinim zemljama. Rije je o fenom enu multinacionalnih kom panija i
raznim drugim m eunarodim ekonom skim i politikim organizacijam a i
savezima koji su za suvrem eni razvoj od izuzetnog znaenja. S obzirom
na m eunarodne ekonom ske odnose, naroito je vano pitanje sve jai
razvoj multinacionalnih kom panija koje im aju svoja sredita u najrazvi
jenijim zem ljam a. M arksisti su ve na poetku stoljea (Lenjin, R. L u
xem burg, Buharin , H ilferding, Kautsky i dr.) uviali p ro blem e stvaranja
svjetske privrede, internacionalizacije kapitala, m eunarodnih trustova
itd. Tada, meutim, s obzirom na razvoj multinacionalnih kom panija
ovaj problem nije bio tako akutan kao danas. M ultinacionalne kom pani
je postaju ne sam o divovske organizacije nego igraju snanu ekonom sku
i politiku ulogu u svjetskim razm jerim a, a naroito u razvoju nerazvije
nih zemalja. Prem a tome, ako govorim o o osnovnim tendencijam a razvo
ja suvremena svijeta, u obuhvatnijoj analizi m ora se ukljuiti i ova njego
va dim enzija.229
[229] Vidi, na primjer na naiem jeziku, osim ve citiranih djela, Chr. Pallolx, Svjetska kapitalisti
ka privreda i multinacionalne kompanije. Zagreb, 1979; Ch. A. Mlchalet, Svjetski kapitalizam. Za
greb, 1980; V. Mileta, Meunarodne ekonomske organizacije I Integracije, Zagreb, 1983.

Samoupravljanje kao permanentna revolucija

188

N a o vo m m jestu up o zo ra v am sam o na neke p ro ble m e koji su za socija


lizam od p o s e b n o g interesa. U p rvo m redu, funkcioniranje m ultinacio
nalnih ko m p an ija p ok azu je velike m ogunosti internacionalne organiza
cije ekonomike, to je svakako p erspektiva i socijalizm a kao svjetskog
sistem a. Su v rem e n i razvoj nauke, tzv. nauno-tehnika revolucija, s iz
v a n red n im razvo jem in fo rm atike, om o guili su upravljanje, koordinaci
ju , p lan ira n je ek on om sk ih tokova koji d ale k o prelaze nacionalne grani
ce. M o g u n o st sve vee povezanosti p ojed in ih gran a proizvodnje pokazu
je, jo vie nego svjetsko trite, da u razvoju m o d e rn o g svijeta nacional
ne granice p o staju p reu sk e i za p ravo anakronine.
U s u v rem en o m svijetu kapitalizm a uoava se, dakle, dvostruka tenden
cija razvo ja: i jaan je d ra v n e sfere i jaan je trans-dravne sfere u obliku
m u ltin acio n aln ih k o m p a n ija koje m o ra ju dolaziti u suk ob s nacionalnim
e k o n o m ija m a i n ac io n aln im d ravam a. U n u tar kapitalistikog svijeta o d
nos su vrem enih d rav a i m u ltinacio nalnih k o m p an ija po svoj prilici je
p ro b le m koji e potresati nep o sred n u b ud un o st suvrem enog ovje
anstva. K akve e, nap rotiv, nastati situacije kad jed n o m razvoj s a nipup rav lja n ja p ostan e d o m in a n tn iji o blik d rutvenih o d n o s a , teko je rei.
B u d u a s a m o u p rav n a o rga n iz acija svijeta sigu rn o e se moi koristiti
m n o gim steenim isk ustvim a o rgan izacije u ovakvim m e unarodn im
e k on om sk im i politikim sistem im a, bez o bzira na njihov dananji kapi
talistiki karakter. Ali ak o interesi s lo b o d n ih proizvoaa, koji e su d bi
nu svoje egzistencije uzeti u svoje ruke, d o u u suk ob s tim golem im fo r
m acija m a, u k o jim a se gu b i b az a sa svojim pravim a, plan ovim a i interesi
m a one e se raspasti p od tim p ritiskom isto tako kao to su se raspale
gigantsk e d rave p osljednjih stoljea zb o g interesa i digniteta pojedinih
nacija.
D an as se nalazim o u fazi izvanredn o snanog razvoja nauke i konzekventno tom e ostalih p ro izv od n ih snaga, o v je k o v o m ijenjanje svijeta, d a
nanjih d rutvenih o d n o s a u sm jeru razvijenijeg socijalizm a i kom uniz
m a bez ove znanstvene osnove o bin a je iluzija. Ovaj visoki razvoj proiz
vo dn ih sn aga je materijalna o snova skraivanja ra dn o g d ana i na kraju
p rev lad av an ja velike histo rijske p od jele rada na fiziki i um ni rad a
sve je to bitn a p retpo stavk a da radni ovjek u raznim oblicim a sam ou
p rav lja n ja i ra dn im aso cijacija m a o vlada svojim historijskim ivotom i
fo rm ira novi tip ljudske zajednice, novu etapu historije.
Z ato je d an as b o rb a za skraivanje ra d n o g d ana a ona je ve mogua
na tem elju n av e den og razvo ja m aterijalne i duhovne proizvodnje u biti
i b o rb a p ro tiv kapitalistikih i d ravno -socijalistikih d rutvenih odnosa.
S a m o u p rav lja e postati stvarni sam o up ravlja tek onda kad bude
najvei d io d an a o slo b o e n od vezanosti za jed a n oblik proizvodnje ili raIda i, na kraju, kad p otpu no prevlad a takav oblik p od jele rada.

Ova borba za nove ljudske odnose, humanije i solidarnije, nije vie sa


m o stvar radnike klase, nego zahvaa sve ire slojeve razvijenog ovje
anstva je r ljudi vide da vodee snage svijeta vode ovjeanstvo iz jedne
katastrofe u drugu, a da drutvo pri tom nema nikakvu odluujuu rije.
Razni suvremeni pokreti za mir, za ^tltu_prirodeAL_osnovi su i sve e
vie prerastati u pokrete za drugaije i nove drutvene odnose. Kapitali

Zakljuna razmatranja

189

stiki profit vie ne moe biti osnovni impuls drutvenog razvoja, kao ni
birokratski voluntarizam, jer sve to vodi do daljih besmislenih i tragi
nih situacija.
Cjelokupna ova analiza dovela nas je do zakljuka da dravno-kapitalistike tendencije i strukture u modernom kapitalizmu, ak i u povolj
nim demokratskim oblicima, ne mogu zadovoljiti oslobodilake tenje
suvremenog ovjeka. ovjek je u svim tim sistemima, i nacionalnim i in
ternacionalnim, u biti jo uvijek otuen, jo uvijek je objekt koji slui
raznim interesima koji ne proizlaze iz njegovih vlastitih potreba. Vidjeli
smo da se takvo stanje moe prevladavati samo daljom socijalizacijom
drutvenih odnosa tj. razvitkom razliitih oblika samoupravljanja koje
e se historijski realizirati u beskrajnom mnotvu oblika u skladu s tra
dicijama, iskustvima i stvaralatvom pojedinih naroda i nacija.
Isto tako smo pokazali da i dravni socijalizam, u svojim poecima
progresivno ovjekovo dostignue, ako ne ugradi samoupravne protu
tee u svom razvoju, a to znai demokratizaciju drutvenih odnosa od
ekonomske baze do javnog mnijenja, politike i kulture nuno mora de
generirati u konzervativne birokratske strukture i odnose s vjerojatnim
ishodom u takvim deformacijama koje imaju sva obiljeja jedne specifi
ne kontrarevolucije. Dravni socijalizam ima svoju historijsku opravda
nost samo kao prelazno_druLvo, kao druLvo s tendencijom samouprav
nog prevfadavanja__
Ako tome dodamo da su nerazvijena drutva prisiljena da se jo due
razvijaju u politikim okvirima dravnog socijalizma ili dravnog kapita
lizma moemo zakljuiti s onim to je misao vodilja cjelokupne ove ra
sprave: s obzirom na problem drutveno-ekonomskih odnosa, mijenjanje
i prevladavanje suvremenog klasnog, graanskog drutva ekonomske i
politike alijenacije, s obzirom na ostvarivanje jedne nove humane i soli
darne zajednice u kojoj e nacije, rase ili vjere biti potpuno sekundarne
znaajke procesi samoupravljanja u svim sferama drutvenog ivota
stvarna su permanentna revolucija nae epohe.
Zagreb. 25.I1I 1984.

R eg istar im e n a

Aleksandrov G. F., 17b

Cepo Z., 47b

Anw eiler O., 47b, 59b, 63b

Ceprakov V., 120b

Arinov P., 29, 84, 85, 86, 89b

Cerevan N., 38

Arvon H., 22b

Cernjakov, 86

Avilov, 38
Azcarate M., 186

Daji P., 47b


Daum ig E 89, 103, 104

Bahro R., 130, 144

Darw in Ch., 82

Bakari V., 156, 169

Davin L., 121

Bakunjin M 21, 22, 23, 24, 25, 26,


29, 75, 82, 83, 89

Diderot D., 7

De Leon D., 78
Diehl K 22b

Baran P. A.. 120, 124, 127

Dragievi A., 124b

Beaum archais P. A. C., 23

D u bieff H 80

Bechofer C. E., 91

Duji A., 47b

Bernstein E., 113


Berth E., 78

Dilas M., 156

Bettelheim Ch., 47b, 52b, 54b, 74b,


124b, 186

E jh enbau m V. M. (V olin ), 86b


Ellenstein J., 47b

Bilandi D., 153


Blanc L., 83
Boccara P., 120b, 124b

Engels F 21. 22, 24b, 25, 26, 27,


28, 29, 30, 31, 41, 42, 44, 46, 88,
90, 97, 107, 112, 117b, 138, 147,
149,155, 156, 157

Boffa G., 186b


Brass O., 105

Feuerbach L., 25

Braunthal J., 22b

Fichte J. G.. 7

Brockschm idt K. F., 21


B roue P., 47b

G albraith J. K., 123, 124b

Bruno G., 7

G allacher W ., 96

Buharin N . I., 59, 61, 63. 74b, 187

Gcyer K 98, 104, 105

B urnham J., 122

G iddens A., 124b


G ide Ch., 22b

Cafiero C., 81

G olubovi Z., 47b

Cam pbell J. R.. 96

G o rter H., 82. 100, 101, 102, 103

C arr E. H.. 47b

Gram sci A.. 102, 103, 106

Caratan B.. 47b, 61b

Griffuels V., 76

Cole G. D. H 22b, 90. 91, 92, 93.


94,95

Guerin D., 22b, 23

C om elissen Ch., 29, 89b

Gurvitch G., 28

Guillaum e J., 29

Samoupravljanje kao permanentna revolucija

194

H a rd y K.. 90

M a h n o N ., 86, 89

H egel G. W . F., 7, 134

M ala testa E., 81, 89

H ess M ., 25

M an d el E., 120b, 124b. 127b, 186

H ilfe rd in g R., 187

M ark ovi Lj., 124

H o b so n S. G., 91

M a rto v J., 55b

H o fm a n n W ., 22b

M a rx K., 17, 21, 22. 24b, 25, 26, 27,


28. 29, 30, 31, 35, 41, 42, 43, 44.
45, 46, 66, 75. 76, 77, 83, 88, 89,
107, 112, 117b, 124, 125, 129,
130, 134, 145, 147, 149, 154, 155,
156, 157, 159, 161, 185

H ru o v N . S .( 150b, 185
H y n d e m an H. N . ( 90

Jacobi E., 106


J ogiches L., 87

M attick P., 124b, 151


K am en jev L. B., 39, 41
K ardelj E 135, 136, 139b, 156,
158, 159b, 170, 176
K au tsky K 41, 149, 187
K eren sk i A. F., 84
K eynes J. M 121
K id ri B., 156, 158
K o llo n ta j A., 63, 70, 71, 73
K o rsch K 49, 100, 103, 105, 151
K ra ig h e r S., 172b
K re ft A., 103, 104

M e h rin g F., 22b, 87


M esi M ., 47b
M ichalet Ch. A., 187b
M ich els R., 76, 78
M ileta V., 187b
M ilib a n d R., 124
M o lie re J. B. P., 23
M o r ris W ., 90
M ran ij M . E., 86
M u ck le F 22b
M u lle r R., 98, 103, 104, 105

K rievski B., 77

M u rp h y J. T., 96

K ro p o tk in P., 22, 81, 82, 83, 84

M u ssolin i B., 127b

L a b rio la Art., 76, 77, 184

N ettlau M ., 22b

N au m o v , 37
L a g a rd e lle H., 76, 77, 78
L a n d a u e r C., 22b

O b e rla n d e r E., 22b

L assa lle F., 21

O ra ge A. R., 91

L efeb v re H., 186

Osinski V., 51, 52

Lenjin V. I., 16, I7b, 22, 29, 35.


36b , 37, 38, 39, 41, 42, 43, 44, 45,
46, 47, 48, 49, 50, 51, 52, 53, 54b,
56, 57, 58, 59, 60, 61. 62, 63, 64,
65, 66, 67, 68, 69, 70, 73, 74, 75b,
78. 79, 95, 97, 101, 102, 113, 114,
117b, 118, 119, 123, 129, 143,
147, 149, 150, 151, 156, 179, 184,
187
L iebk necht K., 87

Paepe C. de., 82
P ankratova A. M ., 36, 37, 38, 50,
53, 54, 55. 56b
Pannekoek A .,41 ,4 9, 87, 100, 101,
102, 103, 151
Panti V., 105
P arso ns T., 133
P elloutier F., 31, 75

L ieb m an M 52, 54, 55, 58

Pestana A., 78, 79, 80

L ocke J., 7

Pieck W ., 87

L om o v A., 51

Pisier-K ouch ner ., 186b

L u x e m b u rg R., 87, 98, 99, 103, 187

Pjatakov G., 51

Registar imena

Plehanov G. V., 41, 149


Pokrovski M. N., 36
Popovi M., 124, 156, 168
Poulantzas N., 124b
Prager Th., 124b
Preobraenski E. A., 51
Pribievi B., 95b, 96, 97b
Proudhon J 22, 23. 27, 28, 29, 75
Reckit M. B., 91b
Rcclus E., 81, 82b
Ricardo D 83
Rist Ch., 22b
Rocker R., 79
Rosenfeld C., 105
Riihle 0., 87, 88, 100, 101
Santillana D. A., 80
Schaff A., 186
Schapiro L., 47
Schroder K 87, 100, 101, 102
Schumpeter J., 121, 122
Schwitzguebel A., 29, 81, 82
Segui S., 78
Sekelj L 22
Shonfield A., 124 b
Skobeljev M. I., 37
Smith A., 83
Sokolnikov G. J., 51
Sorel G 22, 31,76, 77,78
Spinoza B. de 7

195

Staljin J. V., 14, 22, 60, 62, 65b 66,


89b, 112, 113b, 114, 115, 117b,
135, 142, 143, 149, 150, 151,
153b, 154, 164, 186b
Stepanov I. I., 50
Stirner M., 22
Strachy J., 124b
Suhanov N., 54b, 55b
Supek R., 75b
Sweezy P. M 120b124b, 127b, 186
Sljapnikov A. G., 63, 70, 73b
Stajner R., 124b, 143b
Tito J. B., 151b, 155, 156b, 157, 163
Togliatti P., 102b
Trocki L. D 39, 47, 58, 59, 60, 61,
62,63,69, 70b, 74b, 151
Valevski, 85, 86
Vasquez A. S., 186
Vlahovi V., 156
Volin L., 84, 86
Vranicki P., 156b, 176b
W eber M 133, 134, 135
Zinovjev G. E., 38, 74
Zdanov A. A., 117b, 156
Zivanov S., 47b, 52b, 75b
Zivotov, 37

P re d ra g V ran ic k i
S a m o u p ra v lja n je
k ao
p e r m a n e n tn a rev o lu c ija
P rvo iz d a n je

cekade

SNL

Iz d a v a :

Iz d a v a :

C e n t a r z a ku ltu rn u
d je la t n o s t
Z a g r e b , M ih a n o v i e v a 2 8

S v e u ili n a n a k la d a
L iber
Z a g r e b , S a v s k a c e s ta 1 6

Z a iz d a v a a :

Z a iz d a v a a :

B ra n k o M ik i

M ira K rizm an i

R e c e n z e n t i: V e ljk o C v je ti a n in , V je k o s la v M ikecin
le k to r: M ir ja n a V ic u lin , o p r e m a M ih a jlo A rso v sk i
N a k la d a : 2 0 0 0
T isa k : RO Z rin sk i TIZ a k o v e c