You are on page 1of 88

Glorij@

1
Bocca

Glorij@

Bianca Arruzio

PUSTOLOVINA

2
Bocca

Glorij@

I
Naglo sam poskoila zauvi preko mikrofona jasan glas kapetana aviona, koji je
objavljivao brzinu i kurs aviona i s nekoliko umirujuih rijei objasnio da e na Boeing
izbjei tajfun i sletjeti na aerodrom Hong Konga. Onaj koji je to govorio iz kokpita
Boeinga, let 713. Roissy-Hong Kong, Via Bangkok, morao se sada pripremiti na pravi
pothvat, kako su to govorili navigatori: smionim je manevrom morao spustiti avion na
aerodrom toga grada, preplavljenog kiom i ibanog jakim tajfunom.
Toliko mi se toga svialo na tom pilotu kojega sam srela tek prije nekoliko sati:
stanovita agresivnost, moda povezana s njegovim zvanjem, neka samosvijest i samovolja
koja se na njegovu blijedu licu mijeala s neobinom i neoekivanom njenou.
Marion, jedna od domaica leta, spusti pomono sjedalo i sjedne do mene pritegnuvi
naviklom kretnjom sigurnosni pojas privren za stolicu.
- Sarah, jeste li uli kapetana Doriana? ini se da emo se dobro prodrmati. Ne volim
to...
Smijeei mi se cijelim svojim lijepim licem, mirno se zagleda u kabinu i nastavi: - Nai
su putnici posve mirni. Imali su divan doruak. Mnogo dimljenog lososa, janjei kare i...
izvrsnu crnu kavu. Namirenih eludaca zaspali su kao i vi... A sada taj tajfun. Moj mu koji
je pilot kod iste kompanije... jesam li vam uope rekla da sam udata za kapetana aviona...
mislim da ovoga asa leti negdje iznad Sri Lanke... njega hvata strava kad se mora spustiti
na Kai Tak...
- Kai Tak?
- Da, tako se zove aerodrom u Hong Kongu. Ali, ne bojte se, Marck Dorian je
izvanredan pilot. A veeras on upravlja avionom. Jeste li ve letjeli s Marckom?
- Ovo je prvi put, i prvi put to letim u Hong Kong.
- Oh, a ja vam priam o grozotama slijetanja u Kini, ba sam glupa! Iako je slijetanje
na Kai Tak esto vrlo arobno, nijedan aerodrom na svijetu nije tako nezgodan. Predoite
sebi traku vrstog kopna izgraenog na moru, a svuda naokolo grad sa svojim golemim
neboderima. Ali, uvjeravam vas, Marck Dorian je pilot ravan mom suprugu Michelu.
- to vi to govorite? S Dorianom nema opasnosti? Kucnite o drvo, male moje!
Nasmijala sam se Jacqueline Caye, maloj prepelici, kako su je odmila zvali u
kompaniji, prekrasnoj tamnoputoj djevojci koja je bila svjesna svoje zavodljivosti i asno se,
ali obilno, njome koristila u ophoenju s mukim dijelom leteeg osoblja i putnicima. O
tome su ve kruile legende. Tamnoputa domaica aviona dugih nogu, krasnih crnih oiju i
arobnog smijeka bila je supruga nekog iskusnog instruktora.

3
Bocca

Glorij@

I Jacqueline sjedne na pomono sjedalo pokraj nas, prekrii noge, skine cipelu i ponudi
nam njenu drvenu potpeticu da o nju kucnemo. Istoga se trenutka kabina pone ljuljati.
Bacila sam pogled kroz okno. Oko aviona su se gomilali gusti oblaci, nisam vidjela krila.
Cijeli je avion poeo podrhtavati, dok se iz reaktora zauo zvuk nalik prodornoj jadikovci.
- U silaznoj smo putanji - ree Jacqueline. - To je trenutak kada Dorian mora biti napet
kao puka, ako se to tako moe rei.
Pogledala sam nehotice prema vratima kabine koja je dijelila turistiku klasu od prve
to je bila iza samog kokpita. Jacqueline mi uputi pomalo podrugljiv smijeak i ree: - Ne
gledajte onamo, Sarah, na je lijepi Marck dovoljno jak, a osim toga, kucnuli smo o drvo!
- Nikada se ne bojite? - upitam protiv svoje volje.
- Te rijei ne postoje u kompaniji - odgovori blago Marion.
Vidjela sam vrlo blijedo lice mlade ene, a na modroj suknji uniforme njene sklopljene
ruke zgrenih prstiju.
Reaktori su urlali. Nisam ispod nas opazila nikakve svjetlosne oznake, nita osim
crvenoga neonskog svjetla koje je od vremena do vremena paralo zavjesu kie. inilo se da
svjetlucanje dolazi ususret avionu i nisam se usudila pogledati nae putnike.
- Mirni su - ree Jacqueline - bolje rei, zastraeni, osim nekolicine okorjelih.
- Mislim da smo ve iznad grada, avion se sputa. Oh, kako je tamno!
Marion mi uputi osmijeh ohrabrenja. Uslijedilo je nekoliko jakih potresa, pilotska je
kabina vibrirala, svjednako okruena zastraujuom pomrinom. A tada... Jacquelinen uzvik
olakanja: - Pogledajte tamo dolje! Svjetlosne oznake. Slijeemo.
Potpuno zagluenih uiju, nagnula sam se prema oknu. Dolje na tlu ocrtavao se niz
naranastih svjetala. Ponovo je otpoelo snano brujanje, nisam vie ula buku reaktora.
inilo mi se da se avion naglo nagnuo, zatim podigao i propeo. Kapetan Dorian je upravljao
avionom, neprekidno provjeravajui svjetlucavu komandnu plou i visinomjer. Pokraj njega,
jednako paljiv, sjedio je kopilot. Pokuala sam se zatvorenih oiju sjetiti pilotova lica.
Upoznala sam ga prije odlaska iz Roissyja. Lijep, posve nov aerodrom u Roissyju doslovce
nas je progutao. Moju prenatrpanu putnu torbu, moj koveg i mene. Za ovaj dugi let od
dvanaest dana ponijela sam mnotvo nepotrebnih stvari i, kao novopeena domaica,
slijedila posadu.
- Mogu li vam pomoi?
Susrela sam se sa zelenim oima pilota i prepoznala kapetana Marcka Doriana kojemu
su me, zajedno s ostalom posadom, bili predstavili prije pola sata. Potvrdila sam glavom
pruajui mu svoju veliku torbu, toliko natrpanu da je svakog asa prijetilo da e popustiti
zatvarai. Mudar i ljubak glas neke domaice aviona upuivao je putnike prema pojedinim

4
Bocca

Glorij@

vratima za ulazak. Ljudi su trkarali, naglo se zaustavljali pred alterima kompanija i


mrmljali neto usplahirena lica. Vedre i bezbrine iza svojih ograda, djevojke su strpljivo
odgovarale kimajui glavama. Ostali su putnici vrljali bez urbe. Njihovi kovezi, okieni
arenim naljepnicama velikih svjetskih hotela, dokazivali su da su to putnici koji su navikli
na velike avionske linije.
- Nije li vam ve navrh glave toga zvanja? - upitao me posve tiho, na uho.
Iznenaena, gotovo uvrijeena, hitro sam odgovorila: - Naravno da nije.
On se nasmijao i, onako visok, promatrao me iz,visine podrugljivim pogledom.
- Otkad ste u kompaniji?
- Letim ve gotovo osam mjeseci i upravo sam imenovana stalnom slubenicom.
- Oh, to bismo mogli proslaviti u Hong Kongu. to mislite?
Mahao je mojom putnom torbom i tada se dogodilo ono to se moralo dogoditi.
Zatvara je popustio i iz rastvorene je torbe poelo padati mnotvo predmeta: moja
kozmetika, alovi, knjige, blokovi, olovke, ak moj mali feti: hindustanska lutka veoma
ispupena trbuha.
Zbunjeno sam mrmljala rijei isprike, zaprepatena tom nezgodom.
- Mislim najozbiljnije da emo pri prvom slijetanju morati kupiti novu torbu, malo
vru i jau.
Glasno se smijao pridravajui nekako sve ono to je prijetilo da ispadne iz otvorene
torbe. Primio me za ruku i zatitniki me vodio za ostalim lanovima posade koji su odmakli
daleko ispred nas. Jo se smijao.
Na uzletitu avioni su ekali otvorenih vrata. Mali crveni kamioni kruili su oko golemih
aparata poput poludjelih mrava. Na dnu stranjih stuba on mi prui torbu, a ja sam ostala
bez glasa, preneraena njegovim brzim poljupcem u usta. U taj as me trgnuo Marionin
glas: - Eto, Sarah, to je posve jednostavno: u avion e se popeti 150 izgladnjelih putnika, a
vi ete stajati pokraj ovih stepenica, ravnoduni poput zvijezde iz nijemog filma.
Uzletjeli smo, a ja nisam mogla odvojiti misli od onog ovjeka koji je tamo prijeko
pilotirao i koji se vie nije brinuo o meni.
- Poznajete li kapetana Doriana? - upitala me Jacqueline, druga domaica.
- Ne poznajem. Zove se Dorian?
- Marck Dorian. To mu ime dobro pristaje.
Dok smo ekali u Rimu, odjednom se pojavio u naoj kabini nosei prekrasnu torbu od
crne koe. Ostala sam bez rijei ugledavi ga u koulji kratkih rukava, gologlava, sa irokim
osmijehom na izraajnom licu.
- Sarah, mala moja, ini se da ste izazvali snaan dojam!

5
Bocca

Glorij@

Jacqueline se smijeila, a njezin izraz lica kao da je govorio: iskoristi tu priliku,


djevojice! Nije ala pobuditi panju kapetana aviona, jednoga od sinova neba.
Iznenadni trzaj aviona prekinuo je moje misli. Vidjela sam kroz okno bijela svjetla koja
su brazdala poput tinte tamno nebo. Visoke su se zgrade udno pribliavale avionu, as
nagnute, as uspravne, sve blie i blie, sve veom brzinom. inilo se da se uske uliice
uspinju prema nama, i srce mi je zastalo ugledavi arene reklame na proelju neke zgrade
udaljene samo nekoliko metara. Imala sam dojam da avion opasno lebdi iznad te planine
kua. Shvatila sam da je Marion bila u pravu. Slijetanje u Hong Kongu, na pistu izgraenu u
moru, zaista je junako djelo. Dva kilometra duga pista dolazila nam je ususret poput uske
vrpce u divovskoj puzzle igri slaganja. Zatvorila sam oi. udo se dogodilo. Avion se nije
ni stresao kad je dotakao do.
- To je pilot, taj Dorian! - ree Jacqueline jo malo blijeda.
- A vrijeme je posve lijepo, djeco moja. - ree Marion.
Vidjela sam kroz okno more iarano nemirnim valovima. Nai su se putnici ve urili
prema izlaznim vratima. Marion mi prui torbu koju je kupio kapetan aviona, sretna to smo
stigli, neumoljivo upuujui posljednje putnike prema stepenicama privrenim uz avion. U
kabini je ostao jo samo jedan stjuard, domaice i ja. A zatim se pojavio on. Ostali smo
sami nas dvoje. Marion i Jacqueline su se bile izgubile.
- Jeste li se bojali maloprije?
- Da - priznala sam jednostavno. - Veoma sam se bojala i mislim da nisam bila jedina.
Lice mu je bilo ozbiljno, njegove me oi nisu naputale. Njegove su me ruke obgrlile jo
vre. Nismo govorili, a ja se nisam usudila pomaknuti, osjeajui lagani dah usana koje
sam s drhtajem prepoznavala, zastraena njegovom toliko bliskom prisutnou i njegovim
suncem preplanulim licem ije sam obrise nazirala iznad sebe. Mnome je ovladao do tada
nepoznat osjeaj, nisam okrenula glavu kad su njegove usne lagano dotakle moje, obavila
sam ruke oko njegova vrata. Njegove su usne bile meke, pune, mirne, pod svojim sam
golim rukama osjeala hrapavu tkaninu njegove uniforme. inilo mi se da lebdim, da gubim
tlo pod nogama. Njegove su se usne odmakle od mojega lica i zaula sam njegov
iznenaen, gotovo podrugljiv glas: - Sve mi se ini da ste se zaljubili u mene. Skrenula sam
pogled s njegovih zelenih oiju, silno posuena. S iznenadnom njenou u glasu on
nastavi: - Kako se zovete?
- Sarah...
- Neemo se vie rastajati, mala Sarah. to kaete na to? Prvi put ste u Hong Kongu?
Potvrdila sam kimanjem glave. irokom kretnjom ruke pokazao mi je predivan krajolik
koji se pruao pred nama. uveni se zaljev Hong Konga kupao u blistavim sunca. Nije bilo

6
Bocca

Glorij@

ni traga opasnom tajfunu koji nam je prijetio pri slijetanju. Drao mi je ruku i osjeala sam
je zarobljenicom njegove ruke koja je upravljala naim avionom i s najveom ga mirnoom
spustila na pistu unato oluji. Drei me vrsto jednom rukom, drugom je nosio moju i
svoju torbu. Proli smo dugakim hodnikom do carinarnice i preli je vrlo brzo, to nije
sluaj u drugim azijskim zemljama.
- Sada smo u Kowloonu. Pred nama je otok Hong Konga. Imate li fotografski aparat?
Zanijekala sam glavom, zadivljena tim gradom i zauena bezbrojnim sampanima i
dunkama koje su se ljuljale na moru koje je jo bilo uzburkano.
- Imamo sree, za koji trenutak bit e prekrasno vrijeme. Zaista vas je bilo strah u
avionu?
Potvrdila sam bez lanoga srama. ini se da je to raspoloilo pilota jer je izjavio
popustjivo: - Bio je to samo tajfuni.
- Vi se niste nikada bojali? - izmaklo mi se. Odgovorio je smijehom u kojem je bilo
mnogo lane skromnosti. Budui da smo izgubili iz vida osoblje posade, uzeli smo taksi. U
tom velikom automobilu s ureajem za rashlaivanje prevezli smo se skelom preko sidrita.
Kapetan nije isputao moju ruku. Iza brino zatvorenih stakala gledala sam, ne vjerujui
oima, luku, sidrite i najvii vrh otoka, uveni Peack, koji se uzdizao iznad visokih zgrada Bit emo u hotelu za nekoliko minuta. Naravno, ruka kapetana Doriana obgrlila je moja
ramena.
No se naglo sputala i na brdu se upalilo milijun svjetala. Neonske su se reklame palile
i gasile ispisujui velikom brzinom elegantna i tajanstvena kineska slova. Ruka moga
pratioca nehajno je dodirivala moj vrat. S druge strane stakla voza je nepokolebljivo
gledao ravno preda se. Pitala sam se gdje su Jacqueline i ostalo osoblje.
- Ovo ispred nas, malo udesno, to je Mandarin. Sedam stotina soba, tridesetak
apartmana.
- U tom hotelu odsjedamo?
- Ne, djevojice. Naa je kompanija irokogrudna, ali ne toliko da bi posade svojih
aviona slala u Mandarin. Mi idemo lijevo, eno onamo, pogledajte.
Slijedei kretnjom svoje rijei, pilot me posve privukao pokazujui neto izmeu
golemih graevina koje su sve bile nalik jedna na drugu. Malo sam se povukla, on odmakne
ruku i ree mirno: - Hotel Hilton, najvei Hilton na svijetu, izuzev njegova brata u
Sjedinjenim Dravama. Vrlo komforan, devet stotina soba, pravi mali grad. Moete se u
njemu izgubiti. I dobro jesti ako odaberete pravi restoran. Ima ih est s kineskom,
europskom i amerikom kuhinjom. Osim toga, kavana i nonih lokala otvorenih cijelu no.
Obino se smjetamo na trinaestom katu odakle puca prekrasan pogled na cijeli Hong Kong,

7
Bocca

Glorij@

a ne manjka nam i lokalnog kolorita, pokraj hotela je zgrada Mao s crvenom zvijezdom
velikom kao kua. elio bih da su nam sobe u susjedstvu.
U velikom hotelskom predvorju nali smo Jacqueline, Marion, stjuarde i tehniko
osoblje. Nervozni i umorni, ekali su da ih hotelski momci odvedu u njihove sobe. Kapetan
Dorian je otiao do recepcije, a ja nisam znala kako da se drim osjeajui na sebi njihove
znaajne poglede. Jacqueline je protezala svoje duge noge, a Marion mi se prijateljski
smjekala. Svuda naokolo bila su prava brda kovega i putnih torbi, a mnotvo elegantnih
gostiju kretalo se po tom prostranom hotelskom predvorju prekrivenom debelim sagom koji
je nalikovao na golemo krzno tigra. Svakog su asa pristizali novi putnici, a iza njih hotelski
nosai u naranastim uniformama gurajui kolica s kovezima i torbama. Ispred recepcije je
stajao kapetan Dorian razgovarajui s kopilotom i nehajno puio. S uzbuenjem sam pratila
svaku njegovu kretnju osjeajui da se crvenim kad bi se njegov pogled zaustavio na meni.
Zatim se vratio naoj grupi i pruio mi ruku. Hitro sam se digla posrnuvi od umora. Nove
cipele moje uniforme upadale su pri svakom koraku u debeo sag i osjeala sam kao da
hodam po pamuku.
- Djevojica je smalaksala?
- Malo.
- Posve prirodno nakon takva leta. Dobro prospavana no i sve e biti u redu.
Kapetan me mirno drao ispod ruke. Susrela sam prijateljski pogled jednog od
stjuarda. Oi su mu bile crvene, a crte lica nategnute. Dizalo nas je bez uma vozilo prema
gornjim katovima. Marion skine kapu oslobodivi tako slap svoje plave valovite kose koja joj
padne na ramena. Posve uspravna, mirna i utljiva, Jacqueline nije pokazivala ni znaka
umora. Bila je jednako zavodljiva u tamnoj uniformi kao i u traperu ili u haljini za izlazak.
Njena lijepa crna, kovrava kosa bila je, kao i minka, besprijekorna. Nai muki engleski i
kineski suputnici u dizalu nisu skidali pogleda s nje. lanovi posade razgovarali su o
barovima, nonim lokalima, restoranima. Razabirala sam imena poput Dragon-bar, Zlatni
lotos, Kineska opera. Dizalo se neujno zaustavilo. Debeo sag zagluivao je korake du
beskrajno dugog hodnika.
- Svi smo pod istim krovom - ustanovi Marion posve zadovoljno.
Jacqueline me prijateljski potapa po ramenu, a zatim sve nestanu iza tekih vrata od
mahagonija.
- Ovo je vaa soba, Sarah. A moja je odmah do nje.
Kapetan se smjekao i pruio novanicu hotelskom nosau koji se poklonio gotovo do
poda.
- Treba li vam togod? Naruit u neto za okrepljenje. Izgledate posve dobro, Sarah.

8
Bocca

Glorij@

Dorian je drao kapu svoje uniforme ispod ruke. Zamijetila sam njegovu gustu crnu
kosu i uperak koji mu je padao na elo.
- Ne naruujte nita - odgovorila sam brzo. - Ne treba mi nita osim sna.
- Zaista? Ne biste li za sat-dva htjeli obii hotel? Vrijedno je truda, vidjet ete.
- Sutra, radije bih sutra...
- Dobro, ali naruit u neto za veeru. Konobari e donijeti stoli sa svime to je
potrebno, a zatim nestati. Ovdje je gotovo svako jelo izvrsno.
- ini mi se - odgovorila sam glupavo - da smo dovoljno jeli u avionu.
- Niste gladni? Niste edni? ak ni za volju moga drutva?
-Ne.
- E, pa onda emo priekati do sutra.

9
Bocca

Glorij@

II
Digla sam se iz kreveta nakon izvrsno prospavane noi, urei se odgurnuti teke
zavjese i otkriti jedan nepoznati svijet. Sino sam smogla snage samo se baciti na tu
postelju i odmah zaspati tvrdim snom.
Pod bosim sam nogama osjeala debeo sag ute boje. Zadivili su me svijetli zidovi i
komforne sobe, elegantan pisai stol, lijep stol, dvije prekrasne none svjetiljke, vjealica,
te iza pregrade kupaonica koju sam pri dolasku jedva zamijetila.
Hong Kong je cijela Azija u orahovoj ljusci.
Sjetila sam se te reenice koju sam bila proitala u nekom turistikom vodiu. Teke su
se zavjese digle bez potekoa. Prozor je bio hermetiki zatvoren. Soba je imala ureaj za
rashladivanje. Panorama koju sam na trenutak vidjela kroz okno aviona bila je sada
udesno izmijenjena. Unato jutarnjim satima, sunce je svojim sjajem pozlaivalo gole
planine i okrugle otoke u moru. Okruen nizom planina, Hong Kong me privlaio poput
ljubavnika. Nisam mogla otrgnuti pogled od tog raskonog, arobnog krajolika koji mi je u
jednom jedinom pogledu nudio sve svoje udesne suprotnosti: dugo pristanite prema
kojemu je plovila velika skela, goleme ratne brodove na sidritu pokraj kojih su se
miroljubivo ljuljali dunke i sampani. U jednom se kutku luke ljuljalo mnotvo malih amaca
koji kao da su bili meusobno slijepljeni. Poeljela sam to prije upoznati nekoga od tih
Kineza koji su se raali, ivjeli i umirali u tim svojim ploveim domovima.
Moju je panju privukla golema crvena zvijezda i sjetila sam se da je to zgrada Mao.
Stajala je u neposrednoj blizini hotela Hilton, crvena je zastava prekrivala gotovo dva kata
zgrade. Duboko dalje na irokoj ulici vidjela sam zelene, crvene i ute autobuse na dva
kata. Moja je soba bila na trinaestom katu i mogla sam pogledom istovremeno obgrliti
more, luku, visoke zgrade i gole planine na obzorju iza kojih je bila Kina. Otok i sve te
visoke zgrade naslagane jedna do druge na breuljku podsjeale su me na divovsku igra
bijelim kockama. S osam mjeseci letenja oko svijeta jo nisam bila prezasiena i osjeala
sam pravo uzbuenje promatrajui taj beskrajan, prenapuen, aroban, tajanstven i
privlaan grad. ivo sam poeljela otkrivati te uske stepeniaste uliice i buku i guvu
trgovaca, etvrti izbjeglica, brdo Peack i velike robne kue koje su mi toliko hvalili.
Imat u izvrsnog vodia u osobi kapetana Doriana. Srce mi je zaigralo pri toj pomisli.
Provest emo divne trenutke u toj nepoznatoj zemlji u kojoj moram toliko toga otkriti.
Uronila sam u toplu vodu uivajui u raskoi luksuzne, kupaonice i ponovno estitajui sama
sebi zbog zvanja koje sam bila odabrala. Bilo je neugodnih trenutaka s putnicima, ali nakon
toga bi slijedili ugodni boravci u hotelima kakav je ovaj. Nisam vidjela jo nita drago od tog

10
Bocca

Glorij@

Hiltona osim natkrivenog ulaza i golemog predvorja. Preda mnom je bio jo gotovo cijeli
tjedan prije nastavka leta za Tokio. U velikom okruglom zrcalu iznad umivaonika moje mi se
lice smijeilo. Bila sam gotovo zauena blistavilom svojih oiju, sretnim smijekom vlastitih
usana, svjeinom svoje puti. Nisam bila nimalo nalik na lijepe Kineskinje koje sam vidjela
sino. Tko zna kako bi mi stajala njihova nonja? S nekoliko poteza eljem sredila sam
kosu i ustanovila s radou da se njezin zlaani odsjaj izvrsno slae s mojim oima boje
ljenjaka. Neka posve nova radost zraila je iz svih crta mog okruglog lica. A sva je ta
radost bila usredotoena na jedno ime: Dorian.
Kolebala sam se bih li uzela hlae ili laganu haljinu kad je zazvonio telefon. Grlo mi se
osuilo u trenu. Podigla sam bijelu slualicu i jedan je dubok, njean i malo ironian glas
upitao: - Zar sam vas probudio?
Sva se linost kapetana Doriana nasluivala u modulacijama njegova glasa. On me
uvijek pomalo iznenaivao i izazivao u meni zbunjenost.
- Sarah, ujete li me? Jeste li se probudili?
- Ve prije dva sata.
- Pa to onda radite?
- Provela sam dobar sat s nosom prilijepljenim uz prozor.
- Jeste li spremni sa mnom dorukovati?
- Jesam, kako da ne...
- Divno. Dan je dobro zapoeo. Mogu li doi po vas?
Usplahirila sam se zbog nereda u sobi. Koveg je bio otvoren, toaletne stvari
porazbacane na sve strane.
- Za nekoliko u minuta biti odjevena.
S druge strane ice zauo se zvuan smijeh, gotovo neugodan. Spustila sam slualicu,
pomalo zbunjena pitajui samu sebe kakav je zapravo ovjek taj kapetan Dorian. Prokuani
pilot, bez svake sumnje, dokazao je to juer sletjevi bez neprilika unato oluji. Vjerojatno
okorjeli neenja, smiren ovjek, veliki podrugljivac, njean ili samo lakouman? Meutim,
jedna je stvar bila izvan svake sumnje; ve sam ga voljela svim srcem i dalje od toga nisam
eljela misliti. Za tih osam mjeseci letenja imala sam nekoliko udvaraa, bili su to mali
flertovi, nita ozbiljno. Stidljiv odgoj u mirnom provincijskom gradu u srcu graanske
obitelji nije bila priprema za zvanje koje sam bila odabrala. Voljela sam putovati avionom i
moj prvi let bio je najljepi dan u mom ivotu. Zabrana moje obitelji prestala je vrijediti
danom moje punoljetnosti, u mojoj osamnaestoj godini. Polako sam se pripremala, istoga
dana kad sam navrila dvadeset jednu godinu poela sam stairati, a zatim sam pristupila
ispitu za domaicu aviona. Ubrzo sam odjenula toliko udenu uniformu, i zanesena svojom

11
Bocca

Glorij@

nezavisnou, uselila se u mali stan u potkrovlju. Iz te sam visine vidjela posve mali dio
tornja crkve Notre Dame. Na obalama Seine upoznala sam bukiniste i cvjeare. Ulice Pariza
mirisale su od mokroga asfalta i ispunih plinova automobila. Bilo je proljee, vrlo kiovito
proljee. Prolaznici su hitali pod smijenim prozirnim kiobranima koji su nalikovali na gljive.
U poslovnici France Air ubrzo sam zamijetila da me instruktor tetoi i mazi. Bio je sitan
i pristao u uniformi. Ostale su mu se djevojke rugale zbog bujne, gotovo rie kose. Meni je
bio drag i simpatian, ali nezanimljiv. Jedne me veeri pratio kui. Postao je nasrtljiv.
Ostavila sam ga na ploniku zatvorivi mu ispred nosa teka vrata svoje kue. Grabei dvije
po dvije stepenice, dotrala sam do svoje sobe u kojoj je veliki buket ljubiastog jorgovana
bio jedini luksuz.
Uskoro sam dospjela u Roissy i pola na svoj prvi let. Tada sam spoznala da je avion
moje podruje. Voljela sam lagane letove i snano polijetanje velikih detova. Sjedila bih s
nosom prilijepljenim uz okno da bih vidjela kako ispod nas nestaje zemlja. Oboavala sam
vedro i hladno nebo prema kojemu se dizao na avion, poto je vrlo brzo proao kroz
slojeve sivih oblaka koji su ponekad plaili nae putnike.
Lagano kucanje na vratima dozove me u stvarnost. Uzdrhtala srca, napustila sam
prozor i pola otvoriti. Dorian je uao nasmijan, a zatim nije postojalo nita drugo osim
njegove prisutnosti. Kad me je pokuao poloiti na jo raspremljen krevet, kao da me netko
grubo probudio iz suvie lijepog sna. Snano sam ga odgurnula.
- Divlja djevojica?
Njegov napola podsmjeljiv, napola zauen ton potpuno me uutkao. Drhtavom sam
rukom poravnavala suknju, potpuno izgubivi prisutnost duha, ne usuujui se podii oi
prema njemu.
- Divlja i plaljiva? - nastavi malo njenije i podigne mi lice.
Obrazi su mi gorjeli i osjeala sam kako mi krupne suze klize niz obraze. Mucala sam
neke isprike to ga je opet nagnalo u smijeh. Ponovno sam pocrvenjela.
- Ja nisam...
- to niste?
- Oh, ostavite me na miru! Bila sam toliko sretna to sam s vama u toj zemlji...
- Pa nita se nije izmijenilo! U Hong Kongu smo, imamo pet dana na raspolaganju, a ja
vas nemam namjere napustiti. Eto, sad u vas odvesti na divan doruak, mislim da vam je
vrlo potreban. A zatim emo razgledati grad i okolicu. to mislite o tome, djevojice?
Gledao je kroz prozor pa sam iskoristila priliku da bacim pogled u zrcalo. Nos mi je bio
crven kao i oi. Ponovo sam se poeljala drhtavom rukom i uzela svoju runu torbicu. On
nije govorio. Nije izjavio volim vas, nije se dogodilo nita od onoga to sam oekivala.

12
Bocca

Glorij@

inilo mi se da je zlovoljan. Polako je okrenuo glavu, nekako protiv volje i pruio mi ruku.
- Jesmo li se pomirili? Potvrdila sam glavom.
Hotel Hilton me je podsjeao toga jutra na golemi mravinjak. Prilagodivi svoje
korake njegovim, slijedila sam Doriana beskrajnim hodnicima, ula u dizalo i zatim prela na
blistave, upravo udesne pomine stepenice. Susretali smo ljude svih dobi i svih narodnosti,
uglavnom poslovne i uurbane. I nekoliko vrlo lijepih ena odjevenih zapadnjaki ili u
kineskim nonjama, neobino upadljivih, prekrivenih draguljima, oholih. Neke su se
smjekale mom pratiocu koji ih je vjerojatno poznavao.
- Doite, djevojice, u carstvo vila!
Pred nama se protezala dugaka galerija. Kao i posvuda u tom hotelu, njezin je pod
takoer bio prekriven debelim arenim sagom koji je potpuno zagluivao korake. S obje
strane galerije bili su izlozi, blistavi i sjajni. U jednom od tih duana, punom stvari jednako
lijepih kao i skupih, jedna prodavaica u kimonu podigne ruku i Dorian je pozdravi uz iroki
osmijeh: - Halo, draga!
Kineskinja je bila draesna, mala i krhka, oito je oekivala da emo ui u njezin duan.
Zagledala sam se u izlog. Prekrasne ogrlice od bisera i nefrita koile su se pokraj privjesaka
s kineskim slovima i vrlo lijepih predmeta od bjelokosti. Pokuavala sam odgonetati njihovu
cijenu koja je bila vrlo diskretno oznaena u dolarima.
- elite li togod odabrati? - upita moj pratilac.
Ponovo sam osjetila kako crvenim i kako mi je neugodno pogaajui misli lijepe
prodavaice.
- Umirem od gladi. Kad emo napokon dorukovati? - Opet sam stekla mir i sigurnost. Novanik domaice aviona nije tako debeo. Osim toga, mislim da nije ni potrebno da ulazim
u takve duane namijenjene milijarderima.
- Siguran sam da ete za ovih nekoliko dana promijeniti miljenje - lakonski odgovori
pilot.
Sjedei suelice njemu, jo sam gledala te lijepe izloge smjetene u dugakoj galeriji
tog hotela jednako basnoslovnog kao i krasote u njegovim buticima.
- Htjela bih obii nekoliko robnih kua. - rekla sam nadzirui prenje tosta.
- Odvest u vas u robnu kuu Mao. Ondje ete moi razborito kupiti razne vaze,
svjetiljke, rukom vezene stolnjake i sve ostale orijentalne sitnice uz vrlo nisku cijenu.
Njegov me pogled nije naputao, a ja sam mislila na aureolu koja je okruivala pilote
velikih det-aviona. Uske su mu ruke mirovale na stolnjaku. Volim li ga zaista, pitala sam
samu sebe. Natoio mi je drugu alicu aja i uljudno upitao elim li tost s maslacem i
marmeladom ili moda izdaniji ameriki doruak. A tada sam zamijetila Marion i

13
Bocca

Glorij@

Jacqueline, obje u hlaama i majicama.


- Vaa prijateljica Jacqueline je poeljana poput velikog indijanskog poglavice - ree
on vrlo ljupko.
- Vrlo je lijepa, to je sigurno - odgovorila sam. - Poznajete li Marion?
- Njezin je suprug jedan od mojih najboljih prijatelja. Ali, ne gledajte onamo. Pridruit
e nam se, a tako nam je lijepo samima. - Napokon se nasmijeio i rekao vrlo blago: Sarah, priajte mi o sebi. O svom djetinjstvu u kojem su vas zacijelo brino titili i pazili.
Gledajui vas, ovjek dobiva dojam da ste Alisa iz zemlje udesa. Vrlo dobra, razborita i
dobro odgojena Alisa.
Bilo mi je toga trenutka jasno da ga volim, ali se nisam usudila pogledati mu izravno u
lice, bojei se da u njemu ne otkrijem neto to bi moglo pomutiti tu moju novootkrivenu
sreu.
- Popijte svoj aj dok se ne ohladi i pourimo kako bismo utekli vaim prijateljicama.
Popet emo se na Peack. Automobilom ih uspinjaom, to vam je drae? elite li biti sami
sa mnom? Da? Hajdemo brzo i ne gledajte na onu stranu!
Krenula sam hitro za njim kroz prostranu dvoranu i napokon smo se nali u velikom
predvorju.
- Ne znam ni vae ime - promrmljala sam priguenim glasom.
- Krstili su me Marck s ,,ck na spomen neke prabake Amerikanke. Prezime mi je
Dorian i potjee vjerojatno iz Srednje Europe. Ne izgledam li kao da sam ciganskog
porijekla?
Pogledala sam ga pitajui se ali li se. Marck! Osjetila sam u srcu neku toplinu, neku
slatkou.
Jedan od vratara u arko crvenoj uniformi hitro nam je otvorio vrata, dok je dragi
upitao Marcka treba li dozvati jedan od taksija koji su polako prolazili pokraj velikog ulaza u
hotel. Marck me primi za ruku i pouri sa mnom van. Zgrada Mao, okiena crvenom
zvijezdom i velikom zastavom, dizala se tono iznad nas.
- Nalazimo se na otoku Hong Kongu, dva milijuna stanovnika, vie od etiri milijuna
koliko ih ima u koloniji, te najmanje milijun i pol izbjeglica. Kineza koji ive na dunkama i
sampanima. Hong Kong je do vrha pun, svakog e se trenutka preliti - objanjavao mi je
Marck.
Vidjela sam visoke tramvaje na dva kata, krcate ljudima koji su nam svakog trenutka,
sakrivali pogled na luku i sidrite.
- Legenda kae da je za vrijeme dinastije Song u dvanaestom stoljeu neki mudrac
prorekao da e jednoga dana u ovom gradu blistati milijuni svjetala. Djevojice, jeste li ve

14
Bocca

Glorij@

uli togod o staroj dinastiji?


Odmahnula sam glavom ne marei nimalo za tu dinastiju i osjeajui jedino stisak
njegove rake oko svojih prstiju.
- Ovo je etvrt stare kraljice Viktorije. Ne postoji nikakva slinost izmeu ovoga
privilegiranog kutka i ostalih gradskih etvrti. A posve nedaleko odavle je Kina, majka Kina,
eno ondje, iza onih planina na obzorju. Izmeu nje i nas nalaze se bijedne etvrti, etvrti
gladi, droge i prostitucije, nimalo nalik na svijet Suzie Wong, vjerujte mi. Pokazat u vam
trnicu lopova u Cat streetu, antikvarnice u Wellington streetu. Poput svih mladih
domaica aviona, potroit ete svoje dnevnice za neki predmet od bjelokosti. Jedne emo
veeri otii u Vanaj vidjeti izbliza svijet kulija. Moda emo imati sree da susretnemo
kinesku pogrebnu povorku s glazbom i profesionalnim narikaama u bijelom. Kinezi su
uravnoteeni, oni prihvaaju ivot i smrt filozofski, s rezignacijom, reklo bi se kod nas. Jeste
li uli za Konfucija?
Zanijekala sam glavom, a Marck prasne u iskren smijeh.
- Povest u vas i u savoj da upoznate izvrsnu kantonsku kuhinju. I u neki kineski
noni lokal u kojemu je prilino mrano, kako bih vas mogao zagrliti pleui s vama.
- Kakav program! - rekla sam sva zadihana od hoda.
Marck je koraao vrlo brzo i zaas smo stigli do uspinjae obojene istom ivom
crvenom bojom kakva je bila i zastava na zgradi Mao i uniforma hotelske posluge. Marck
je kupio karte i povukao se malo da bih mogla ui u vagon. Pokazujui na vrata, objasni mi:
- Kinezi su niski rastom i mravi.
Uspinjaa se dizala gotovo okomito ostavljajui pod sobom etvrt visokih zgrada
jednolino bijelih i kao prilijepljenih jedna uz drugu.
- Ovdje ivi ponekad i do tridesetak ljudi u jednoj sobi, toliko je grad prenapuen. Ima
ih koji spavaju na krovovima, ispod mostova, na uglovima ulica. Neka vas to ne rastuuje,
to je Azija.
Zavojita je cesta ovijala prilino golo brdo na kojemu se tek tu i tamo dizala poneka
raskona vila.
- To su oni povlateni - objasni mi Marck.
Uskoro sam morala kliknuti od ushienja. Ispod nas, na moru, stotine su dunka i
sampana s etverokutnim jedrima stvarale dojam grada koji pliva.
- teta je to nismo doli za vrijeme svetkovina. Sredinom veljae Kinezi slave Novu
godinu, to je jedan od najveih blagdana. U travnju je kineski Uskrs, tada svi odlaze na
grobove predaka. Zatim dolazi jesenska sveanost kada se jedu takozvani mjeseevi kolai
jer sveanost pada u vrijeme punog mjeseca.

15
Bocca

Glorij@

Uspinjaa se zaustavila. Marck iskoi, prui mi ruku i privine me uza se. Nekoliko se
kineskih putnika udaljavalo ne gledajui nas, prignutih leda, pokorna izraza, odjevenih u
zapadnjaka odijela.
- Ne plaite se dulje etnje, draga!
Staza kojom smo poli bila je obrubljena grmovima bijelih kamelija. Nije bilo suvie
sparno, a podno naih nogu sterao se Hong Kong, velik i beskrajan. Vrijeme je bilo divno, ni
traga jueranjoj oluji. Marck je bio odjeven samo u koulju kratkih rukava i svijetle hlae, a
na nogama je imao lake konate cipele s gumenim potplatima. Bila sam zadovoljna to sam
za tu etnju odabrala posve laganu haljinu i sandale od bijele koe. Puteljak se polako
uspinjao. Nismo razgovarali.
Odjednom sam se nala u njegovu naruju. Osjeala sam miris njegove svjee
izglaane koulje. Srce mi je lupalo, bili smo sami. Plaljivo sam podigla ruku i dotakla toplu
kou njegova zatiljka. On nije govorio, a moji su se prsti spustili do kutova njegovih usnica,
polako prelazili mekim usnama, nastavili istraivati glatko obrijanu kou jo nedovoljno
poznatog mi lica, preli preko njenih bora zatvorenih onih kapaka i zaustavili se u
njegovoj bujnoj i nepokornoj kosi. U tom se asu na zavoju staze zauo agor neke vesele
grupe i usklik pun iznenaenja: - Pa to je Marck!
Mlada ena koja nam se pribliavala imala je zlaanu kosu. Marck ju je gledao nabranih
obrva i s izrazom nezadovoljstva. Pruila mu je njegovanu ruku punu prstenja i predstavila
svoja dva pratioca odjevena u odijela za tenis.
- Ovo je Melankolija - suhoparno je predstavi Marck. - A ovo je Sarah - predstavi zatim
i mene.
Susrela sam se s pogledom ove lijepe moderne sirene.
- Svi se ude mom imenu. Zapravo se zovem Melanija, no nazvali su me Melankolija jer
oboavam Joea Dassina i njegovu pjesmu. Zacijelo je znate?
- Ako ti je ime Melankolija... ako je ljubav postala samo navikom...
Mlada je ena ugodnim glasom zapjevuila tu ariju smijeei se Marcku cijelom svojom
sitnom, elegantnom i ivahnom pojavom. Meni je blistavi dan postao tmuran i tuan.
Gledala sam u tamnu i vlanu zemlju podno svojih nogu i osjeala na sebi radoznao pogled
ljudi koji su nepomino stajali na putu.
- Marck, predstavite me malo poblie! Recite da ste upravo susreli svoju bivu
zarunicu i da ste vrlo loe volje. Nije li tako?
Jedan od mladia se nasmije, a Marck odgovori vrlo hladno: - Melanija mi je dva tjedna
bila zarunica za vrijeme jednog leta u Hong Kong jer je u ono vrijeme bila domaica aviona
kod nae kompanije. Meutim, vrlo si brzo, zar ne, draga, postala suprugom bogatog

16
Bocca

Glorij@

bankara.
Marck je malo oklijevao pri posljednjim rijeima i mlada ena nastavi: - ... bogatog
kineskog bankara u ijoj kui ivim poput kraljice i pozivam vas sve na ruak! Prihvaate li,
Marck? I vi, gospoice?
- Sarah d'Arlange.
- Sarah. Lijepo biblijsko ime. Mnogo ozbiljnije nego Melankolija, zar ne, Marck? Da
odemo gore na aicu pia?
Pogledala sam Marcka koji nije odgovarao i otkrila jedno meni novo odbojno lice s
izrazom velike dosade. Obojica mladia, neprekidno bez rijei, ekala su nau odluku. Grad
ispod nas poeo se prekrivati izmaglicom vruine i nalikovao je na divovsku gljivu nabijenu
nekom skrivenom energijom. Poela sam se malo pribojavali toga grada i odvratila sam
pogled od zelenih oiju Melanije.
- ini mi se da bi se Sarah vie voljela skloniti u svjeinu hotela Hilton nego se penjati
na vrh Peacka - ree Melanija lano samilosnim glasom. - Vjerujte mi, draga, pogled na
Hong Kong iz one visine jednak je kao i s ovoga mjesta. Ono to vrijedi vidjeti u ovom
gradu to je njegovo bogatstvo nasuprot azijskoj bijedi i trnicama sa sumnjivom robom,
gdje je sve neisto. Morate osjetiti miris suene ribe koji se iri iz stotine tisua amaca u
etvrti Aberdeen i usporediti ga s raskonim draguljarnicama namijenjenim milijunaima i s
poslovnom etvrti...
- ... u kojoj sada posjedujete najjau filijalu - upadne joj u rije Marck.
Bio je opet posve miran i gledao mladu enu gotovo s prezirnom popustljivou.
- Charlie je zaista izvanredno uspjean poslovan ovjek. I da znate, Marck, beskrajno
me usreuje!
S prkosnim izrazom lica i odlunom kretnjom Melanija uhvati Marcka ispod ruke.
- Prestanite se duriti, dragi! Ja sam sada vrlo bogata i mogu to sebi svakoga dana
iznova estitati.
Marck se polako oslobodi ruke mlade ene i upita me: - to da radimo? Hoemo li
nastaviti etnju ili ste moda umorni?
- Vi ste iscrpljeni - ree veselo Melanija. - Ova klima dotue ovjeka ako nije na nju
navikao.
Stazom se sputao sitnim i mirnim koracima malen ovjek odjeven u crno. Imao je
urednu iljatu bradicu i podsjeao me na kinesku figuricu od bjelokosti. Izgledao je vrlo
mudro i ljubazno. Moda neki filozof? Prolazei pokraj nas, dotakao je rukom eir od
lakirane crne slame i na trenutak sam uhvatila miran pogled njegovih uskih oiju. Vrativi
se u stvarnost, zaula sam Marckov podrugljiv i cinian glas: - Melankolija... to tvoje ime, to

17
Bocca

Glorij@

je stara pria, to je prolo, draga moja. Taj lijepi Joe Dassin ima sada novi hit. Nije li ti
poznato?
- Zar ste zaboravili da nismo u Parizu? Lijepa se Melanija nije vie smijala ve je pilotu
dobacila napola bijesan, napola tuan pogled.
- Koja je ta nova pjesma?
- To nee izmijeniti svijet, predugo se vrtio bez nas.
Marck je pjevuckao melodiju, ali je tvrd izraz njegovih oiju odudarao od veselog
napjeva. Nisam znala kako bih se ponaala pred tim parom koji se, ini se, uzajamno mrzio.
- Eto vidite, gospoice Sarah, ovdje u Hong Kongu smo na repu dogaaja. Nemamo
pojma to se zbiva u Parizu. Ova mi pjesma ne govori nita. Nikada je nisam ula. Znate li
vi neke nove Dassinove pjesme?
Odmahnula sam glavom, no Marck je odgovorio: - Sarah ne voli pomodnu glazbu i
ansone.
- Kako da ne - upadnem mu u rije - bavim se glazbom. Najdrai su mi Chopin,
Brahms...
- Bravo! - prekine me Melanija. - To je neto to e se sviati Marcku!
Prenemaganje mlade ene bilo je upravo smijeno i ovog je puta Marcku bilo svega
dosta.
- Kako bi bilo da kaemo jedno drugome do vienja, draga?
- Do skorog vienja, Marck! - Melanija je podigla prema pilotu vlane oi, pune nekog
neskrivenog ara. - Ne bih vam to smjela rei, no bit u oajna ako mi ne obeate da ete
sutra doi.
Njezine su usne nervozno podrhtavale, cijelo je njezino tijelo poprimilo neko
podinjeno, bojaljivo dranje, suzne su joj oi bile uprte u Marcka. On okrene glavu.
Melanija je bila prekrasna. Na obrazima su joj se pojavile jamice, pogled joj je blistao, inilo
se kao da je zaboravila i mene i svoje prijatelje. Marck joj odgovori neprirodnom veselou:
- Neka vam bude! Sarah, cijela posada i ja posjetit emo vas u vaoj kui kad ve toliko to
elite. Hoemo li imati ast susresti vaeg supruga?
Unato uljudnom tonu, Marck se rugao. Iznenaena i zateena, mlada ena nije
odgovorila.
Marck me primi njeno ispod ruke, a ja sam i ne htijui pocrvenjela pod pogledom
lijepe Melanije. Naklonio se pred mladom enom ne pruivi joj ruku. Po njegovu sam
mrkom izgledu slutila koliko ga stoji ta mala komedija.
- Poimo, draga! - ree mi. Melanija pogne glavu, mahne nam ljupko rukom i zaputi se
svojim pratiocima.

18
Bocca

Glorij@

- Vrlo je lijepa - promrmljala sam.


- Da, vrlo je lijepa - kratko potvrdi pilot. Nisam vie govorila, a Marck se odjednom
pone tiho smijati.

19
Bocca

Glorij@

III
Tek sam stigla u svoju sobu malo umorna i s poecima glavobolje, kad se na vratima
zaulo tiho kucanje. Bile su to Marion i Jacqueline, radosno uzbuene, natovarene
paketima, odlune da mi uine dugaku posjetu i doznaju moje dojmove o gradu i o naem
lijepom pilotu. Ispriala sam im bez oduevljenja na susret s Melanijom i njezinim
pratiocima.
- Melankolija, ta srkaica aja. Sluaj ini udne stvari. Kapetan je zacijelo bio oaran.
Je U ti rekao da je bio zaruen s tom ludom Melanijom i da su mu jednomjesena plaa i
sve dnevnice jedva dostajale da joj pokloni prsten?
- Koji mu je zaboravila vratiti - nadovee Jacqueline.
- Nije loa djevojka ostavimo li po strani injenicu da se nije kolebala izmeu naeg
pilota i Charliejevih milijardi. Njihova je kua neto izmeu goleme holivudske vile i pagode
iz vremena carice Tsu Hi. U tom neobinom domu koji bih ja nazvala gotovo barbarskim
kree se mnotvo kineske sluinadi. Melankolija u njemu ivi kao neki bijeli idol.
- A Charlie, njezin mu?
- Za Kineza nije ni tako lo. Lijep ovjek, visok, vii od Marcka. Naginje debljanju. Glava
mu je kao u Buddhe ije se oi nikada ne smiju.
Obje su mlade ene bez ikakva sustezanja govorile o bivoj Marckovoj zarunici koju je
on zacijelo volio.
- Da bi se domogla bogata mua, bez razmiljanja je digla ruke od Marcka Doriana. Kao
domaica, uvijek je oijukala sa svim pripadnicima mukoga roda na avionu. Bila se
zagrijala za Doriana, no vatra se ugasila kao to je i planula.
- A on? Ona je izvanredno lijepa... - upitam i protiv volje.
- Da, lijepa je, a sav luksuz koji je okruuje ini je jo zamamnijom - prizna Jacqueline.
- Meutim, ne bih eljela biti na njenom mjestu. I njezin mu i njezina kua i sve to je
okruuje, sve joj je to potpuno tue.
- Nemojmo pretjeravati - ree Marion - ima mua kojega je sama odabrala i ivot o
kojem je zacijelo uvijek sanjala. A to se tie kapetana, ini se da je potpuno zaboravio na
tu sentimentalnu epizodu u svom ivotu.
- U kompaniji se pria da je Charlie politiki izbjeglica. Bavi se svim moguim
poslovima. esto nestaje da bi se zatim opet iznenada pojavio i Melankolija se ve poela
dosaivati u svojoj palai. Kad god se jedan od naih aviona spusti na Kai Tak, ona nastoji
bilo koga od posade pozvati k sebi.
- Mislim da bi se umjesto Melankolija sada mogla zvati Nostalgija - zakljui Jacqueline.

20
Bocca

Glorij@

- Valja priznati da se razumije u primanje gostiju. Njihova je kua nedaleko odavde, na


otoku Hong Kongu, i ima predivan vidik na cijelu luku. Sluinad se kree neujno u obui
od pusta, travnjaci su zeleniji od onih u Engleskoj, a vrtlari uzgajaju cvijee od kojega
zastaje dah.
- A vila u zaljevu, koja je neka mjeavina normandijskog dvorca, pagode i amerikog
rana? Charlie je u nju ugradio milijune.
- Ta vila, ako je tako moemo nazvati, ima i jednu od najljepih plaa to moete
zamisliti. Uostalom, Sarah, upoznat ete sve te krasote jer nas je Melanija pozvala.
Modre oi lijepe Marion izraavale su toliko simpatije da sam se usudila zapitati: - Je li
se Marck Dorian esto zaruivao i opet razvrgavao zaruke?
- Imao je prijateljice po svim zranim lukama. Do vraga, ve mu je trideset sedam
godina! - objasni Jacqueline.
- Kako bi bilo da malo proeemo prije veere? - prekine tu temu Marion.
- Slaem se, osim ako... - Jacqueline me promatrala malo podrugljivim crnim oima i
kao da je htjela rei: osim ako ne elite sjediti ovdje i poput male guice ekati lijepoga
pilota koji vam ve poinje zadavati brige!
Nedugo zatim slijedila sam svoje dvije prijateljice du beskonanih hotelskih hodnika.
Na izlazu hotela zapuhnuo me val mlanog tekog i vlanog zraka koji se toliko razlikovao
od klimatizirane temperature u hotelu. Jacqueline predloi da uzmemo taksi, jedan od onih
golemih crvenih ili utih automobila koji su stajali na rubu plonika ispred hotelskog ulaza.
- Poimo pjeice, nije daleko, a Sarah e moi sve vidjeti i opipati. Odvest emo vas u
male kineske uliice koje su ovdje u blizini.
Oko nas su se uzdizale goleme, gotovo jednake zgradurine, uglavnom sjedita
kojekakvih banaka i agencija. A tada, gotovo bez ikakva prijelaza, nale smo se posred
malih, stepeniastih uliica, prepunih ljudi, trgovina i kojekakve robe.
- Pazite na svoju torbicu - savjetovala mi je Marion - u tim je uliicama takva guva da
se nikada ne zna...
- udite se, zar ne? - upita Jacqueline koja je preuzela vodstvo nae male grupe i
probijala put izmeu tkanina koje su bile izloene na ploniku, ljudi koji su uali, polugole
djece koja su se naganjala, cijelog jednog svijeta koji je pruao ruke da prosi ili nudi svoju
robu. Uliice su se uspinjale dosta strmo. Odjednom je postalo vrlo toplo i teko sam
svladavala stepenice. Trgovci su nas zaustavljali nudei nam fotografske aparate, vezene
stolnjake, svilenu tkaninu... Odluile smo predahnuti i smjestile smo se na terasi malog
bara, vie zapadnjakog nego kineskog. Nisam se mogla nadiviti uvenom zaljevu u kojim
su vrvjeli ratni brodovi, parobrodi, dunke i sampani. Polako se kretao trajekt ostavljajui za

21
Bocca

Glorij@

sobom dugaku bijelu brazdu. Krovovi Vanaja ocrtavali su se na pozadini divovskih


nebodera Hong Konga. Poloivi glavu na ruku, Marion je diskretno zijevnula dok je
Jacqueline govorila i govorila.
- Ne elite li da poemo na mali izlet onamo? - Jacqueline je rukom pokazala prema
prvim kineskim breuljcima, u isto vrijeme blizima i tako beskrajno dalekima.
Marion zanijee glavom.
- Ovdje se osjeam vrlo dobro i vrlo zatienom. Osim toga, obeala sam svom
kapetanu da u biti dobra.
Jacqueline zafiuka podrugujui se i nastavi: - Ja nisam nita obeala, a pretpostavljam
ni Sarah. Izgaram od radoznalosti. Ovdje smo na raskru Azije, kako kau, s prozorom
zatvorenim prema Kini, prema pekinkoj Kini. eljela bih otvoriti taj prozor i stupiti nogom
na tlo Nebeskog Carstva. Htjela bih prikupiti dojmove i uspomene kako bih mogla, kad
ostarim, priati prie svojim unucima.
Marion se pone smijati i ree: - Meni bi bilo dovoljno da provrljamo nekom velikom
robnom kuom koja ima ureaj za rashlaivanje.
- Hvala lijepa. Ve tako dugo sanjarim o tome da odem u Macao. Mogle bismo pokuati
sreu za igraim stolom. Moda bismo se vratile bogatije, osjeam da bih imala sree.
Recite, Sarah, idemo li?
- Moda bi se Sarah vie svidio neki drugi izlet. Sjea li se onog krstarenja prije dvije
godine na jedrenjaku s onim izvrsnim engleskim kapetanom i kineskom posadom? Ako
dobro pamtim, doruak na brodu bio je izvanredan.
Jacqueline je odmahnula rukom oekujui moju reakciju.
- Ja... ja sam ushiena to vidim sve ovo. Sve su stvari obavijane nekim arobnim
sjajem. I crvena jedra dunki, i prponi crveni tramvaji koji se veselo penju na Peack, i
elegantne pojave mladih Kineskinja koje prolaze ulicom i vrhovi breuljaka koji kriju zemlju
to toliko privlai Jacqueline.
- Phi... za sada me zanima Macao. Obje ste suvie mlitave da biste pristale. I zato u
otii sama, valjda sam dovoljno odrasla...
- Sluaj, Jacqueline, prije no to se upusti u pustolovinu za igraim stolovima, poi s
nama tim trgovakim uliicama. Sarah je prvi put u Hong Kongu i bilo bi neoprostivo da joj
ne pokaemo sve one divne stvari koje se ovdje prodaju. Zamislite, Sarah, samo sve one
lijepe rukotvorine koje su zapravo tako jeftine. Poslije toga mogle bismo se vratiti rikom.
- Na vlastiti rizik i opasnost! Ne da mi da odem u Kinu, a u takvu bi se nepromiljenost
upustila. Po tom labirintu od uliica kojima jure automobili poput luaka. Hajdemo, a ja u
svoj program odgoditi do sutra.

22
Bocca

Glorij@

Ostala sam zabezeknuta nad obiljem robe po robnim kuama. Kineske tkanine, vezeni
brokat, pladnjevi i posude od kineskog laka, divotan i fantastian nakit, raskoni sagovi i
posvuda nasmijeene prodavaice odjevene u kinesku nonju. Cijeli nizovi bogatih izloga bili
su isprekidani malim, mnogo skromnijim duaniima, to je cijeloj slici podavalo
izvanrednu i zanimljivu raznolikost.
- Uviate li da bi trebalo otii u Macao da se domognemo hrpe novaca? - uzdahne
Jacqueline. - Srce mi je teko, a lisnica laka! - mrmljala je Jacqueline pokazujui mi kineske
krinje, starinsko pokustvo, komode od ebanovine ili raina drva.
Marion je na svom bloku marljivo raunala, pretvarajui cijene u honkonkim dolarima
u amerike dolare, a ove u francuske franke.
- Nema smisla kupovati komade pokustva - rekla sam. - Kako emo ih prenijeti u
Francusku?
- Brodom. Prijevoz nije skup, ali zato carina! - uzdahne Jacqueline.
- Prije nekoliko godina, a tada sam bila jo nova u svom zvanju, kupila sam jedan od
tih malih komada pokustva u koji se moe staviti sve: ploe, knjige i kojeta drugo. Imam
ga u stanu, stoji na poasnom mjestu. Na njemu su izrezbarene krizanteme i lotosi. Nisam
platila mnogo, ali su me upropastili prijevoz i carina. Zahvaljujui tome, ormari je nakon
dolaska u Pariz postao tako skup da mi je moj kapetan priredio pravu scenu. Unato tome
ni danas ne alim to sam ga kupila - ispriala je Marion.
Ve nam se neko vrijeme ljubazno smijeila mala Kineskinja u odjelu kakemona.
Odluila sam kupiti jedan. Moda za Marcka?! Ne oklijevajui, izabrala sam kakemono koji
je imao na sebi sliku mora s posve okruglim dalekim otokom obraslim bambusom i ribara u
amcu to se kretao izmeu velikih ljubiastih irisa.
Namrtenih obrva, Marion je preraunavala, a mala je Kineskinja taj lijepi, brzo
odabrani predmet stavila u lijepu kutiju i umotala je u crveni papir sa zlatnim znakovima.
- Ovo ste izvrsno kupili. Osim toga, neete morati platiti ni prijevoz ni carinu. U
Roissyju ete ostaviti tu prekrasnu stvaricu u svom kovegu. Ako vas carinik upita imate li
to za carinjenje, nehajno ete rei: ,,Oh, samo jedan bezvrijedan kakemono. Kako se ti
pametnjakovii ne razumiju u te stvari, nee se na to ni obazirati.
- Sada mi je palo na um - nastavi Jacqueline - poznajem neku kinesku krojaicu koja e
vam za nekoliko sati saiti lijepu haljinu ili kostim gotovo zabadava, naroito u usporedbi s
naim parikim krojaicama.
Nedaleko odavde jedan Kinez ima duan s ostacima prekrasne svile.
Bilo je oito da se Jacqueline izvanredno dobro snalazi u ovom mravinjaku kojim smo
se s mukom probijale. Nekoliko mi je puta prstom pokazivala razne predmete uz

23
Bocca

Glorij@

objanjenje: - Malajski, hinduski, kineski, pravi, vjerojatno laan...


Previe zaslijepljena da bih mogla sve vidjeti, pokorno sam slijedila mlade ene
gledajui istovremeno na sve strane i vrsto steui torbicu pod rukom. Nikada nisam mogla
sebi ni predoiti takvo obilje razne robe. Katkad bih se okrznula o lijepe crvene i bijele
reklame ispisane kineskim slovima koje su krasile svaki mali duani. Susretala sam se s
izravnim i blistavim pogledima crnih oiju, ljudi su razgovarali, a njihovi su glasovi neobino
odzvanjali u mojim uima. U glavi mi se vrtjelo jer sam nastojala sve to vidjeti, sve to uti.
Posvuda su se nadmetale boje: arko-crvene reklame, modri haljeci kulija, izloene ute,
zelene i ljubiaste tkanine. Neki su prolaznici bili odjeveni u kratke haljetke od crne ili modre
tkanine, no veina ih je nosila gradska ili sportska odijela. Mnogo je mladih ljudi imalo
kravate ivih boja dok su mlade ene veinom nosile kratke suknje, a kosa im je bila vezana
u konjski rep. Pa ipak, ponekad bi mi pogled zastao na tajanstvenim enama odjevenima u
svilu, s nanulama na nogama i kosom podignutom u injon. Njihov je izraz lica bio sladak i
vedar.
- Moda bi bilo vrijeme za povratak - ree Marion.
- Moramo prije toga Sarah pokazati draguljarnice - odlui Jacqueline.
Uzela me za ruku i ivahno krenula nekom malom uliicom. Na njenom kraju, na
samom uglu, pristupana sa svih strana, pojavila se draguljarnica. Blistavi su joj izlozi bili
krcati dijamantima, bisernim ogrlicama, narukvicama, prstenjem. Jacqueline se glasno
nasmije videi moju zabezeknutost. U draguljarnici je bila zaposlena cijela gomila malih
Kineza u besprijekorno bijelim smokinzima. Sputenih oiju, hitrim su prstima raunali i
preraunavali pomou malih drvenih kuglica.
- Nemojte misliti da su nepismeni. Upotrebljavaju kineski nain raunanja. Nikada se ne
prevare i vide sve unato sputena pogleda. Ve su nas zapazili, moramo pobjei jer e
nam poeti dosaivati.
- Predlaem vam da malo iznevjerimo kapetana Doriana i ostalu posadu. Kako bi bilo
da odemo na malu veericu u neki kineski restoran? Znam odabrati izvrsna jela, ne
preskupa, koja e odgovarati i naim elucima i naim novanicima. to mislite vas dvije?
Jacqueline je ekala nau odluku. Marion je kimnula. Pomislila sam na Marcka koji me
moda eka u hotelu. Meutim, istovremeno sam se sjetila Melanije i odluila se.
- Slaem se. Hajdemo, ali u pravi kineski restoran.
- Postoji tridesetak kineskih kuhinja, one angajske, u kojima su jela za moj ukus
suvie slatkasta, te one kantonske, najbolje i najskuplje. Znate li da ovdje ima preko 2500
restorana, ne raunajui mnotvo lokala koje bismo mi nazvali krmicama. Zna, Marion,
otii emo u onaj kineski restoran u kojem crveni zmajevi plaze jezike, u kojemu je vlasnik

24
Bocca

Glorij@

istovremeno i glavni kuhar, nalik na nekog starog gusara i u kojemu su sve konobarice
predraesne, a ini se da nijedna nema vie od petnaest godina. Sve to vam ondje ponude
prava je tajna za nas. Sve je i slatko i slano, i ljuto i blago, i rijetko i gusto, ne suvie
zainjeno, ba takvo da razdrai nepce. A raii koje pripremaju pred vaim oima! A krike
jastoga prene u posve laganom tijestu... Ne, ne mogu vam to opisati!
No se sputala kad smo izale iz restorana. Ljudi su trali pred pljuskom. Pred nama
se zaustavio taksi.
- Sva srea, unitila bih haljinu! - ree Marion.
- Uh! - puhne Jacqueline smjestivi se uz iroki smijeak pokraj vozaa.
Iz crnih konatih sjedala automobila irio se njean, ali teak miris. Voza je vozio vrlo
polako. No se posve smrkla, a nebom tekim od kie ganjali su se divovski oblaci. Marion
se obrati vozau. Bio je to nasmijani Kinez, obrijane glave, s rukavicama na rukama. Od
vremena do vremena vidjela sam u retrovizoru crn pogled njegovih oiju.
- to ste mu rekli, Marion?
- Da nas posve polako proveze du luke. Gledajte, Sarah, kako je Hong Kong iv pod
kiom!
Neboderi su strili poput neobine, bijele ume bajuneta, tisue i tisue neonslih
reklama osvjetljavalo je no. Oaravala me razlika izmeu njih i treperavih svjetala na
privezanim dunkama. Kia je iznenada poela jo veom snagom pljutati po moru na
kojem su se ljuljali brodovi i amci svih moguih vrsta. Nasluivala sam da na tim
stijenjenim dunkama ivi toliko mnotvo ljudi da mi se srce stalo stezati.
- Dobro si se sjetila da poemo ovim putem. udo od grada, zar ne, Sarah?
Jacqueline me gledala. Nasmijeila sam se. Ispred naeg automobila trali su kuliji i
brzo nestajali u labirintu uskih, okomitih uliica.
- Kad biste vidjeli neku stani, krezubu enu kako jednim veslom vozi svoj krhki amac
na sigurno mjesto, shvatili biste snagu i izdrljivost ovog naroda.
Jacqueline je bila ve vie puta u Hong Kongu i uivala je to moe Marion i meni
pokazati sve osobitosti toga grada i te zemlje.
- Jesi li bila esto ovdje? - upita ona Marion.
- Jesam. Jedanput ak s dragim suprugom. Odveo me u Macao.
- Je li bilo zanimljivo? - upitala sam.
- Ne bih rekla. Breuljci poput ovih ovdje, luka s jo veom guvom, jedna barokna
crkva, restorani na starim brodovima u kojima se jede jo skuplje nego ovdje i igranice
koje toliko zanimaju Jacqueline. Smjela sam samo pogledati zeleno sukno, moj suprug
nema smisla za te stvari. eljela sam vidjeti pravu Kinu, a vidjela sam samo obalu i neto

25
Bocca

Glorij@

malo kopna.
- Pa, ovdje je Kina! Marion odmahne glavom.
- Htjela bih posjetiti Maovu Kinu... tako smo joj blizu.
- Zar ti nije dovoljna zgrada Mao koja je tono ispod naih prozora? Do vraga, odvest
u vas obje u Kina-Emporij.
- to je to?
- Velika robna kua iji su vlasnici vrlo bogati. Moe se nai lijepih stvari.
Automobil se pribliavao hotelu i zaustavio se pred njegovim velikim, natkritim ulazom.
Bilo je krajnje vrijeme jer je kia padala sve ee, a zrak je bio teak i vru. Marion skoi
hitro iz taksija i nasmije se vrataru hotela koji nam je dolazio u susret s kiobranom velikim
poput suncobrana. Jacqueline je u taksiju raspravljala sa vozaem. Okrenula se i upitala: Voza pita moe li sutra doi po nas. Nudi nam snienu tarifu za vie izleta. to da mu
kaem?
- Za Sarah to ne vrijedi.
Okrenula sam se zauvi taj glas. Iza mene je stajao Marck, elegantan i naoit
smijeei se. Lice mu nije odraavalo misli, ali ja sam ve znala po njegovu mrkom pogledu
da je nezadovoljan. Hotelsko se predvorje kupalo u svjetlu ispod mnogobrojnih kristalnih
lustera. Odmah sam zamijetila da je u meuvremenu promijenjena sva cvjetna dekoracija.
U velikim su se posudama koile raskone ruiastonaranaste krizanteme neviene ljepote.
- Kako su lijepe! Posve drugaije od naih! Marck me drao za ruku i rjekao se s
Marion i Jacqueline.
- Ne moete Sarah samo tako egoistiki prisvojiti, kapetane!
- Imamo planove, moramo joj pokazati toliko toga!
- I ja imam vrlo primamljivih planova.
- Zna se! Vodit ete je po svim tim breuljcima, a ona bi zacijelo htjela vrljati po
duanima i kupovati. Je li tako, Sarah?
Marck mi poloi svoju teku ruku na rame, a ja nisam znala to da kaem.
- Kako bi bilo da prepustimo Sarah da sama raspolae svojim vremenom? - blagim
glasom predloi Marion.
Marckove su oi malo potamnjele. Ve mi je bilo poznato to to znai. S najveim
mirom zavri razgovor rekavi: - Sarah je vrlo stalo da ee u mom drutvu.
- U tom sluaju... - zakljui Jacqueline.
Smijui se malo podrugljivo, obje se mlade ene udalje prema hotelskom dizalu.
Dignula sam oi prema Marcku.
- Mir, ni rijei. Morali smo se otarasiti vaih prijateljica. Uostalom, usuujete li se rei

26
Bocca

Glorij@

mi u lice da niste oarani to ete samo sa mnom provesti veer?


Sva sretna, prolazila sam velikim predvorjem divei se obilju cvijea, zapaajui
znakove panje to ga je hotelsko osoblje iskazivalo mom pratiocu, ali i poglede ena, koji
su ga slijedili. Bio je lijep, doslovce glupavo lijep, kao to je rekla Jacqueline s malo zlobe u
glasu.
Debeo je sag zagluivao nae korake. Na svojim sam prstima osjeala topao stisak
njegove ruke.
- Jeste li se dobro zabavljali s djevojkama?
- Kojim djevojkama? - upitala sam brzo.
- Pa s Marion i Jacqueline. Uvjeren sam da su vas vodile k svim malim Kinezima, a vi
niste nita kupili. Nemate nikakvog omotia? Zar ste tako dobri?
Zamijetila sam podrugljiv izraz na njegovu licu. Bili smo u dizalu. Kad se zaustavilo,
Marck me na trenutak privue k sebi.
- Budite lijepi veeras! Doi u po vas za pola sata.
Polako sam zatvorila vrata svoje sobe ustanovivi da se Marck odluio za izlazak i ne
pitavi me jesam li umorna. A bila sam strahovito umorna. Noge su mi bile nateene, lice
blijedo, kosa ovjeena. Osim toga u elucu sam osjeala teinu od navodno lake kineske
veere. Skinula sam s olakanjem cipele, a pjenuava mi je kupelj odmah vratila sav moj
optimizam. Zavravajui svoju toaletu, pjevuila sam kad je Marck pokucao na vrata. Bio je
tu, tako brzo, tako potpuno. Prepustila sam se njegovu zagrljaju, opijena dugim i stranim
danom, sva u udu to sama sebi posve tiho govorim: istina je, zaista je istina, ja sam u
Kini, a taj ovjek ije su me ruke tako njeno zagrlile isti je onaj ovjek koji je pilotirao
avionom to nas je ovamo doveo.

27
Bocca

Glorij@

IV
Plovei restoran u Aberdeenu blistao je U sjaju bezbrojnih lanterna; bile su objeene
du cijele palube. U naoj smo se maloj barci pribliavali velikom brodu usidrenom u
zaljevu. Svuda oko nas klokotala je voda. Izaavi s Marckom iz hotela, vidjela sam kako su
se upalile ute svjetiljke na putu za Peack, tvorei dugaak vijenac na padinama planine. Na
moru su se odravala svjetla barki. Uskoila sam u taksi zajedno s Marckom ne prikrivajui
radost. Kad smo usred vreve Aberdeena izali iz taksija, naprosto su nas saletjele mlade
Kineskinje koje su nam vrlo izraajnim kretnjama nudile svoje lagane i krhke amce za
prijevoz do ploveeg restorana koji se blistao na pozadini tamnog neba bez zvijezda.
- Neu se voziti u tom amcu. Ne postoji li nekakav most ili neto slino. Bojim se
vode... - rekoh plaljivo.
Marck se nasmijao. Laganim je skokom skoio u prvi mali amac i pruio mi ruku.
- Doite, Sarah, nema nikakve opasnosti!
Odluila sam se, postiena tvrdim i hladnim pogledom mlade Kineskinje. Kimala je
glavom i kineski neto objanjavala Marcku. Marck me doeka u amcu zadravi me na
trenutak privijenu uza se. Mlada je Kineskinja s mukom veslala po crnoj i ljepljivoj vodi.
- Neete pomoi sirotoj djevojci?
- To bi je uvrijedilo. One su na to navikle, veslaju cijele dane.
Bosonoga, odjevena u isprane traperice i laganu majicu, mlada je Kineskinja veslala
dovikujui se povremeno s nekom od kolegica koje su vozile druge turiste ili psujui veslae
drugih amaca da joj se sklone s puta. Nepoznate su se rijei mijeale s praskavim
smijehom; pogaala sam da se to odnosi na putnike. Kad smo stigli do stuba koje su vodile
na veliki brod, Marck prui novanicu mladoj djevojci. Na moje iznenaenje, ona je odbije
odluno odmahujui glavom i pokazujui kaiprstom na svoj eludac. Oi su joj svjetlucale
od srdbe. Podigla je ruku, ispruila dva prsta, a drugom rukom prelazila od svojih irom
otvorenih usta do eluca.
- to hoe?
- Dvostruku tarifu.
- eli nam rei da je gladna!
- Zacijelo je gladna. I mi smo gladni.
- To nije isto, Marck. Molim vas, dajte joj to trai.
- Samo vama za ljubav. Sve su jednake. Na polasku kau jednu tarifu, a pri dolasku
trae drugu. Sve su jednake, a kad se namjere na glupane kakvi smo mi, debelo se smiju
svojim muterijama.

28
Bocca

Glorij@

Marck prui jo jednu novanicu djevojci, a ona nas ne pozdravi. Uspinjui se prvim
stepenicama, okrenula sam se da je pogledam; nagnuta nad svoje jedino veslo, pjevala je u
no ne okreui se. Preda mnom je bio jedan posve nepoznat svijet. S jedne strane bijedno,
prenapueno naselje ribara, s druge strane plovei restoran, jedinstven na svijetu, ija je
meunarodna slava doprla do mene jo onda kada nisam ni sanjala da u ga jednom
vidjeti. Naslonjena na ogradu, gledala sam mnotvo djece koja su ispod nas, unato kasnim
satima, plivala oko broda. Ona najodvanija dozivala su turiste koji su im bacali novie, a
djeca su ih hvatala ustima. Ako bi novi pao u vodu, djeca su velikom brzinom za njim
ronila. Srce mi se stezalo od tog prizora. Marck je to zamijetio i poveo me prema
blagovaonici. Brod je bio okruen mnotvom dunki i amaca na kojima su vijorile crvene
zastave. Marck mi objasni: - Ovdje smo samo nekoliko kilometara udaljeni od Maove Kine.
Ali, ostavite sada to, hajdemo potraiti neko dobro mjestance...
Raskono osvijetljena malim svjetiljkama i ukraena zmajevima i raznim nemanima,
dvorana je bila poluprazna. Odmah su se pribliila dva konobara odjevena u bijelo i smjestili
nas za mali okrugli stol, prekriven bijelim stolnjakom i ukraen svjeim cvijeem. Dohitao je
i trei konobar, s jelovnikom. Jelovnik je bio okomito ispisan kineskim slovima crvene i bijele
boje. Pokraj njih ispisane engleske rijei inile su se bezbojne i nevane. Konobar je ekao
smijeei se, s beskrajnom strpljivou. Dok je Marck naruivao, promatrala sam ostale
goste. Bili su uglavnom zapadnjaci, sudei po odjei, Amerikanci. Marck je zapalio cigaretu.
Bio je tako siguran i elegantan u jednostavnoj, lakoj i mekoj bijeloj koulji, tamne kose i
otmjenih kretnji. Dobro se zabavljao kad sam se poela uditi mnotvu malih zdjelica i
tanjuria koje su nam poeli donositi. Njihov je sadraj imao sve dugine boje, a konobari su
stalno donosili nove. Marck me posluivao s pomou dva tapia, briljivo birajui iz svake
zdjelice poneto.
- Mali komadi kunia s limunom, malo ao-zea...
- to je to?
- Svinjetina. Slatkasta ih ljuta, po elji. Zatim malo mljevene piletine s orasima, malo
kupusa, malo raia prenih u tijestu, malo od ovih umaka...
Tanjur mi je bio pun nepoznatih stvari, tako usitnjenih da se nije nita raspoznavalo.
Zavidjela sam Marcku zbog vjetine kojom je rukovao tapiima, dok sam ja bila sva
zbunjena svojom nespretnou. inilo mi se da vrsto drim komadi neega, meutim,
izmeu tanjura i usta tapii bi mi se izmakli, i ono neto palo bi na stolnjak, na moju
haljinu ili u au, odnosno u alicu aja. Marck se smijao i jeo vrlo brzo umaui komadie
mesa u zdjelice s naranastim ili zelenim umakom. U sebi sam poeljela pristojan odrezak s
prenim krumpirom.

29
Bocca

Glorij@

- Ovo meso od kunia je izvanredno. Nemojte ga prosipati po haljini, draga. Kad


izaemo, ljudi e pomisliti da ste ovdje prali posue.
alio se, ali je dao znak jednom od konobara koji je stajao nedaleko od naeg stola,
spreman da priskoi na svaki znak.
- Govorite U kineski? - upitam Marcka.
- Samo nekoliko rijei, ah je konobar shvatio i bez rijei. Gledajte to vam nosi!
Kineski konobar mi je, uz naklon, predao vilicu i no na bijelom ubrusu. Odahnuvi, jela
sam s najveim tekom sva ta jela koja su bila izvrsna, vrlo mirisava i vrlo lagana.
- Ako se ovdje predugo ne zadrimo, otii emo veeras jo u Mocambo.
Marck je pio kinesko vino, ponudio me, a ja se nisam usudila odbiti. Pie je bilo mlano.
Razvukla sam lice. Moj je pratilac bio dobro raspoloen. Neprestano me je nutkao, a ja sam
ga molila da mi se smiluje. Govorio mi je o nonim lokalima u Hong Kongu, Kovlunu i
Vanaju.
- U taj dio grada, Vanaj, ne mogu vas odvesti.
- Zato?
- Predvien je samo za okorjele kakav sam ja, a ne za djevojice poput vas.
- Na loem je glasu?
- I vie od toga. I zato emo otii u neki lokal za udoredne turiste, sluat emo kinesku
operu, moderni folklor, korejske plesove, a kraj svega toga i malo plesati. elio bih da vam
boravak u Hong Kongu ostane u neizbrisivom sjeanju, kako se to obino kae. Pratit u vas
u stopu i neu nikome dopustiti da vam se priblii. Preostaju nam jo etiri dana, a to znai
devedeset est sati koje emo proivjeti udvoje.
Jedan sat poslije toga bila sam u njegovu zagrljaju pleui polako uz priguene zvukove
vrlo njene glazbe. Glava mi je nekoliko puta pala naprijed, a noge su mi bile mlitave.
Marckov je glas dopirao do mojih uiju kao iz velike daljine. U svom ivotu nisam bila tako
pospana. Unato tome osjeala sam se izvanredno dobro. Naslonivi glavu na njegove
grudi, putala sam da me gotovo nosi na svojim vrstim rukama. Osvjetljenje bara bilo je
naizmjence crveno, zlaano i naranasto, a meni se inilo da plovim osjeajui sve dublju
radost zbog Marckove blizine.
Njegove su me blage, malo podrugljive oi mirno promatrale. U rasprenom svjetlu
bara bile su gotovo crne s mnogo blistavih tokica, poput zvjezdica. Gledala sam ih kriom i
inilo mi se da esto mijenjaju boju. Bilo je vrue i lagana haljina lijepila mi se za kou.
Pitala sam se kako Kineskinje zadravaju svoju svjeinu iako pleu u tekim kimonima.
Gledala sam parove koji su plesali u blizini. Dranje mukaraca bilo je viteko i zatitniko
dok je izraz finih lica njihovih plesaica ostajao miran i nedokuiv. lanovi orkestra bili su

30
Bocca

Glorij@

odjeveni u udne, dugake svilene haljine, a njihovi su mi instrumenti bili posve nepoznati.
Svirali su neke njene melodije uz koje se moglo vrlo lako plesati ili bolje reeno polako
koraati. Plesalo je i nekoliko zapadnjakih ena. Bile su vrlo dotjerane i pune nakita.
Jednog mi se trenutka uinilo da prepoznajem neku domaicu aviona koju sam ve jednom
srela u tko zna kojem kraju svijeta. elo mi je bilo oroeno znojem. Marck je izgledao
besprijekorno u svom posve laganom odijelu.
- Da se malo odmorimo, draga? ini mi se da ne ide vie... Doite, popit emo neko
osvjeavajue pie da doete k sebi.
Nala sam se u dubokom naslonjau od fine koe s aom u ruci. Marck me paljivo
gledao s izrazom neke nove njenosti na lijepom licu.
- Za vas, djevojice!
Njegova aa kucne u moju. S velikim sam ganuem gledala njegovu lijepo oblikovanu
ruku koja je drala au i na kojoj nije bilo prstena.
- Na koga mislite? Imate tako zauen izraz na licu? - upita me on.
Poeljela sam odgovoriti bez okolianja: na vas, samo na vas. Neu vas se nikada
odrei, volim vas, volim vas vie no bilo koga na ovom svijetu. Nita mi iz prolosti nije
vano, veeras sam zaboravila sve, sve to nema veze s vama. eljela bih da me uzmete u
naruje, sada, odmah sada. Ne elim dalje ivjeli bez vas. Ne znam tko ste, ne znam odakle
ste, no posve mi je svejedno...
Meutim, nisam progovorila ni rijei i samo sam se trgnula kad mi je Marck poloio
ruku na rame.
- Da krenemo?
- U hotel? Oh, ne, ovdje je tako lijepo.
- Vrlo je kasno. Prolo je tri. Uskoro e svitati iza breuljaka, a vi to neete vidjeti.
- Svejedno mi je.
Sa zaprepatenjem sam zamijetila da jedva izgovaram rijei.
- ini mi se da zamuckujem. Zar sam previe pila?
Nije odgovorio, ali malo nakon toga nala sam se s njim u automobilu; zvuk motora
nisam ula. Bila sam mu zahvalna to nita ne govori. Postojale su samo njegove ruke oko
mojih ramena i dah njegovih usta koji sam osjeala na oima, licu i ustima.
- O vrijeme, zaustavi svoj let...
- to kaete, draga?
Bio je to glasno izgovoreni poetak moje omiljene pjesme. Marck me poljubio, a moje
su ruke na njegovu zatiljku ponovo prepoznale toplinu njegova vrata i gustou njegove
kose. Dua mi je bila ispunjena dubokom radou. Marck me voli kao to ja volim njega. On

31
Bocca

Glorij@

je velik, lijep, snaan, bit e najdivniji prijatelj moga ivota.


- Stigli smo, draga.
Hotelsko predvorje bilo je jarko osvijetljeno iako u njemu nije bilo nikoga drugoga osim
osoblja hotela koje se oigledno dosaivalo. Marck me drao za ruku i nije je vie putao.
Koraala sam malo nesigurna koraka preko debelog saga; uzorak je podsjeao na krzno
tigra. Pri svakom mi se koraku inilo da se ute i smee mrlje rasplinjuju i stapaju, to je u
meni izazivalo osjeaj bunila.
- Ako me oni s recepcije gledaju, pomislit e da sam zavirila preduboko u aicu.
- Navikli su na to - kratko me umiri Marck.
Uli smo u dizalo. Kretalo se mirno i neujno, ali sam unato tome imala osjeaj da
sam na vrtuljku i odjednom mi je postalo muno. Marck je kljuem otvorio vrata moje sobe.
Odjednom sam osjetila jednu jedinu elju: da se to prije ispruim na svjee presvuenoj
postelji.
- Ja u vas staviti u krevet - ree Marck. inilo mi se kao da govori iz velike daljine, u
pola glasa.
- Nije potrebno - jedva sam izgovorila. Krevet je ve bio pripremljen za spavanje, moja
nona koulja sloena na jastuku, na nonom ormariu cvijee, a na podu moj veliki
koveg, jo pun odjee. Marck dohvati moju nonu koulju. Bila je ruiasta, posve lagana,
a na stranjoj strani izreza vidjela se etiketa Printemps, Paris''. Skinula sam cipele, a Marck
mi je otkopavao haljinu. Zapazila sam svoj lik u ogledalu. Oi su mi bile poluzatvorene, a
kosa neuredna i ovjeena.
- Oh, kako strano izgledam!
- Vrlo ste privlani.
Marck se nagnuo nad mene, postelja je bila svjea i mirisna, a ja sam osjeala
beskrajan umor. Iznad mene su bile Marckove oi. Njegove su ruke drale moju spavaicu.
Tako smo divno, plesali, doveo me u hotel, bio je u mojoj sobi, njegove me oi nisu
naputale. Odgurnula sam ga jednim jedinim snanim udarcem. Odjednom sam bila posve
trijezna. Kroz prozor se nazirala zora. Marck se uspravio posve blijed.
- Oprostite, molim vas! Popila sam samo malo ampanjca, ali nisam navikla. Eto, jedna
je aa bila dovoljna da se...
Marck nije govorio, a ja se nisam usudila pogledati ga.
- Marck... ne veeras... preklinjem vas!
Zatvorio je iza sebe vrata, a ja sam se pourila da ih zakljuam s unutarnje strane. A
zatim sam otila u kupaonicu i gurnula lice pod mlaz hladne vode.
Sutra... sutra u mu sve objasniti, mislila sam u sebi. Sve e biti jasno... shvatit e da

32
Bocca

Glorij@

ga volim, ali da ne mogu... Sutra e sve biti dobro.


Sruila sam se na postelju i odmah zaspala tvrdim snom.

33
Bocca

Glorij@

V
- Za dorukom smo i ekamo jo samo na vas! Sarah, ujete li me?
Nesvjesno sam digla slualicu i sluala enski glas. Jacqueline? Marion? Zbrkano sam se
poela prisjeati jueranje veeri. Brodskog restorana, nonog lokala i Marcka, ovdje, u
ovoj sobi.
- Jeste li tamo, Sarah? Ovdje Marion. Je li sve u redu?
Glas je zujao kroz slualicu.
- Tvrdo sam spavala - jedva sam nekako progovorila. - Sino smo se kasno vratili, bilo
je ve skoro jutro.
- Oh, oprostite, mislila sam da ste sami.
- Naravno da sam sama, Marion!
- Dobro, dobro.
- Koliko je zapravo sati?
- Deset. Svi smo u kavani. Jacqueline, stjuardi, ak Melanija. Dola je da nas sve
pozove na ruak. Htjeli smo znati hoete li i vi s nama. Melaniji je vrlo stalo do toga.
- Ide li cijela posada?
- Da, draga - odgovori Marion veselo se nasmijavi. - Cijela posada jo nije ovdje, ali
pozvani su svi. Ne moemo odbiti poziv. Pourite, Sarah, doruak je fantastian. Ima
stotine divnih sitnica od kojih se ovjek udeblja u jednom danu. Do vienja!
Spustila sam slualicu. Osjeala sam gorak okus u ustima, glava mi je bila teka i imala
sam veliku elju da zaplaem. S Marckom je sve gotovo, govorila sam sama sebi, sino sam
ga otjerala, napila sam se kao djevojura. Umornim sam pogledom kruila po neredu u
sobi. Nisam ga eljela ponovno vidjeti i itati iz njegovih oiju. to on misli o meni? Smatra
li me bijelom vranom ili lukavom koketom? Volim ga svim svojim biem, a on?
um vode koja je tekla u kadu i na moje lice podbuhlo od spavanja vratilo me u
stvarnost. Brzo sam se okupala, to me osvjeilo i navelo na nove misli. Pola sam k
prozoru opet alei to je hermetiki zatvoren. Iznad Hong Konga zrak je titrao od vruine.
U luci su mirno stajali veliki brodovi, a pokraj njih se lagano ljuljale dunke. Duboko dolje
na ulici upravo je prolazio veliki autobus na dva kata, crvene i zelene boje. Podsjeao me na
igrake iz moga djetinjstva. Jo tri dana u tom gradu, a zatim let u Toldo. Obukla sam
lagane platnene cipele i posve laganu haljinu i kritiki se pogledala u zrcalo. Dobro sam
oetkala kosu i odustala od dotjerivanja. Preko ramena sam prebacila torbicu i napokon bila
spremna sii. Moda nee biti tamo! Moda je jo u svojoj sobi! Noge su mi poele
podrhtavati pri pomisli da u ga ponovo vidjeti. Uzvici su me doekali na vratima kavane.

34
Bocca

Glorij@

- Mislili smo da gospoica nee pristati da sie!


Jacqueline me promatrala vidovitim oima.
- Dugo ti je trebalo, draga! - ljubazno me doeka Marion.
Bio je tamo, sjedio je kraj Melanije. Digao se i rastreseno mi pruio ruku. Nije zadrao
moju ruku u svojoj ni trenutka dulje no to je trebalo. Rukovala sam se sa svim ispruenim
rukama. I Melanija mi je pruila ruku dugih prstiju punih prstenja. Zatim sam sjela izmeu
dvojice stjuarda. Jedan mi je toio kavu, drugi dodavao eer. Obojica su imala na sebi
traperice i lagane koulje, kao studenti na odmoru.
- Dakle, da ujemo program! - ree jedan. Drugi se zduno bavio mazanjem maslaca i
debelih naslaga dema na moj tost.
- Lijepi ste poput propupalog cvijeta! -ree jedan od njih.
Napokon sam susrela Marckov pogled. Oi su mu bile tamnozelene, lice jo jae
preplanulo, a izraz mrzovoljan.
- Sarah, mogu li vas ubrojiti medu svoje uzvanike?
Melanija me gledala bez imalo prijateljstva. Bila je vrlo lijepa u laganom kostimu od
bijele svile, na reveru se ljeskao neobian bro: dva zlatna zmaja s oima od zelenog i
crvenog dragog kamenja. Prstenje njoj je blistalo kad bi rakama tjerala plaviaste oblaie
dima cigarete.
- Rekla sam kuharici da pripremi mjeseeve kolaie, a ona ih pravi izvanredno. Bit e i
morskih raia i raznih drugih specijaliteta - raspriala se Melanija.
Malim sam gutljajima pila vruu kavu. Bila je vrlo dobra. Stjuard koji mi je pripremao
tost ree odjednom: - Lijepo moje dijete, zato ste tako rastreseni? Zovem se Claude, rekao
sam vam to jutros ve tri puta. elite li palainku sa sirupom od bambusovih izdanaka?
Neete cijeli dan moi nita jesti.
Marckova je raka poivala na bijelom stolnjaku. Na kratak ju je trenutak Melanija
prekrila svojim tankim prstima. Sada su svi razgovarali i nestalo je nelagode koja je
zavladala prilikom mog dolaska. Marck je odgovarao samo jednoslonim rijeima. Drao se
povueno i odbojno, a meni se zbog toga stezalo srce. Marion mi se prijateljski smijeila.
itala sam simpatiju u njenim modrim oima.
- Nauit emo vas kako se igra ma-jong. To je neka vrst kineskog domina. Plivat emo
u mom bazenu, mnogo je ljepi od hotelskoga - nastavljala je Melanija.
- I to jo? - upita jedan stjuard. - uo sam da vai najdrai gosti mogu i u vau
puionicu.
Melanijini obrazi jedva vidljivo porumene.
- Pa to? Zar nismo u Kini, do vraga! Moj suprug Charlie pui. I mojim je gostima

35
Bocca

Glorij@

doputeno da kuaju, ako to ele. Ne vidim u tome nita loe.


- Ali ja vidim! - hladno joj dobaci Marck. Do tog je trenutka odgovarao samo s da ili
ne. Sada me zaudio odluan ton njegova glasa.
- U mojoj se prisutnosti moja posada nee zabavljati puei opijum!
- Pretjerujete, Marck! Nije rije o opijumu. Charlie e vam objasniti kako nema nikakve
opasnosti od privikavanja. To je razonoda poput svake drage. Cijeli svijet zna da ste
zaraeni Konfucijevim naelima.
Jedan od stjuarda zafiuka malo podrugljivo. Marck mu se obrati: - Eto kakve su ene.
Melanija se udala za Kineza i njemu za volju spremna je otrovati cijelu jednu posadu u
svojoj puionici. Uinite kao ja, stari moj, ne enite se nikada!
Odjednom sam ih poeljela sve ostaviti, ponajprije Melaniju. Popila sam jo jednu alicu
kave i odluila otii sama u etnju u okolici hotela. Meutim, svi su se odjednom digli.
Dosljedna u svojoj zamisli, Melanija je uzela Marcka ispod ruke. Pred ulaznim vratima hotela
ekala su dva njena automobila velika poput spavaih kola s vozaima u livreji. Stjuardi,
Marck i Melanija uli su u prvi, a ja sam se zajedno s Jacqueline i Marion bezvoljno ukrcala u
drugi.
- Kapetan je ustao na lijevu nogu.
- Zar ste se posvaali? - iznenada upita Marion.
Veliki je automobil lagano i neujno klizio avenijama.
- Koje li indiskrecije! Ba si znatieljna! -odgovori joj Jacqueline. - Meutim, u cijeloj
naoj kompaniji jedino ti nisi bila zaljubljena u Marcka Doriana! Da znate, Sarah, Marion je
najvjernija ena na svijetu.
- Samo zato to oboavam svog supruga.
- U vaim godinama, Sarah, zaruivala sam se ozbiljno tri ili etiri puta - nastavi
Jacqueline. - Ali, da je jedan od tih izabranika bio Marck Dorian, ne bih uinila ono to je
uradila Melankolija. Ba udna djevojka! Puionica! Marck joj je dobro odbrusio. Ona nije
potena. Poziva nas sve samo zato to eli da je Dorian posjeti. Ona zna vrlo dobro da on
sam ne bi prihvatio poziv, ali je za volju cijele ekipe, donekle obavezan popustiti. Osim toga
ne eli igrati uvrijeenoga mukarca zbog toga to ga je istisnuo nekakav veliki Kinez...
- Pa ipak, ja mislim da na njegovu mjestu ne bili pola - ree Marion.
- Ne bi uspjela, Melanija je tako uporna. Uostalom, moda Marcku laska to njegova
biva zarunica pokazuje toliko zanimanje za njega. Njoj ne izbjegne ni jedan na let u
Hong Kong. I svaki put gleda Marcka kao u boanstvo.
- Ba si zlobnica! Nee moi sjesti za stol te odvratne Melanije!
- Idem u tu njenu kinesku palau zato da vas ne napustim i zato to ondje uvijek

36
Bocca

Glorij@

naem razloga da se dobro nasmijem!


- Recite mi iskreno je li Marck bio veoma zaljubljen u Melaniju? - Glasno sam izrekla to
pitanje koje me muilo i odmah dobila odgovor: - Ne bih znala rei - prizna Marion. - to ti
misli, Jacqueline? Bili su zarueni tako kratko vrijeme.
Jacqueline slegne ramenima i dobaci mi kratak pogled.
- Ja sam od onih koji se ugrizu za jezik prije no to progovore. Rastuila bih vas kad bih
vam rekla da je Marck ludo volio svoju zarunicu. Pa ipak, mislim da je bio veoma zaljubljen
jer je pomiljao na enidbu i jer je cijeli taj sluaj bio vrlo znaajan u njegovu ivotu. Prije
toga bio je poznat kao ovjek koji se sa enama poigrava kao s marionetama. Kad je susreo
Melaniju, postao je ozbiljan i bez sumnje vrlo sretan. Meutim, to je trajalo vrlo kratko i
Mclanijina je udaja bila zavrna toka njihove idile. Marck nije pokazivao da je povrijeen.
Ali, postao je jo podrugljiviji, jo vei zavodnik i posve sigurno neljubazniji no prije.
Prekriila sam ruke na koljenima i pokuavala ne sluati zagluno lupanje svog srca.
Jacqueline je oima pratila dugaki automobil ispred nas u kojem se vozio Marck s
Melanijom. U jednom je trenutku njihov automobil usporio vonju. Mi smo im se posve
pribliili, pa sam na naslonu sjedala mogla vidjeti Melanijine svijetle uvojke i odmah do njih
Marckovu ruku.
- Ne zabrinjavajte se! - ivahno ree Jacqueline. - Izmeu njih dvoje sve je gotovo
unato njezinim spletkama.
- Mislim da sirotu djevojku treba vie aliti nego joj zavidjeti - zamiljeno e Marion. Unato njezinim vilama, draguljima i haljinama, ona je izvukla krai kraj. Njezin Kinez
zacijelo nije idealan mu. U ovoj zemlji imaju mukarci udne nazore i obiaje i ja se ni za
cijelo carstvo ne bih udala za Kineza.
- Da nisi rasist?
- Naravno da nisam, ni najmanje. Ali... udati se tako daleko od vlastite zemlje za nekog
stranca kojega pravo i ne poznaje... I imati svekrvu Kineskinju... brr...
- Charlie je lijep Kinez. Visok i dobro graen. A osim toga tako bogat... - uzdahne
smijeno Jacqueline.
- Nepristupaan, umiljen, tajanstven, katkad vulgaran. Ti to zna isto tako dobro kao i
ja. Ako Melanija misli na ovjeka kojega je izgubila, ako se prisjea njegove linosti i ako ga
usporeuje... zaista je alim.
- Vjeruje li ti da Melanija uope misli na nekoga drugoga osim na Joea Dassina? Ona
ima kokoji, posve nekomplicirani mozak. Ona je sretna s Charliejem i poziva nas sve jer
nema nikakva drugog posla, jer se pravi vana i jer moda jo eli iskuati svoju mo nad
Marckom. A ako za im i ali, onda su to Francuzi i Francuska.

37
Bocca

Glorij@

Sluala sam avrljanje mladih ena i naslonila glavu na naslon imajui stalno pred
oima sliku Melanije i Marcka. Zar je mogue da toliko patim zbog ovjeka kojega sam
jedva poznavala? Nekoliko sam puta u prednjem automobilu mogla zamijetiti njegov izraziti
profil. Nije se ni jedanput okrenuo i poalila sam to sam s njim pola u tu posjetu o kojoj
se toliko govorilo. U jednom se trenutku na automobil naao usporedo s njegovim. Zarila
sam nokte u skupocjenu presvlaku sjedala i okrenula glavu.
U naem je klimatiziranom automobilu bilo svjee, no vidjelo se da vani sunce nemilice
pri ulice, kue i duane iji su izlozi bili istureni prema plonicima krcatim pjeacima.
Automobil je zastao ispred pjeakog prijelaza i tik uz stakla automobila pojavilo se na
asak lijepo, i nasmijano lice neke mlade Kineskinje. Marion i Jacqueline su uutjele, a ja
sam pomislila kako im je zacijelo dosadno moje drutvo. Sa stranjeg prozora svog
automobila Marck se iznenada okrenuo prema nama. Jacqueline mu mahne rukom
govorei: - Hajde, Sarah, budite dobri! Mahnite mu! Zar ne vidite da na lijepi pilot trai va
pogled? Sigurna sam da se dosauje s Melanijom. Vidite da imam pravo, taj prostak zijeva!
Golemi zeleni ili crveni natpisi krasili su gotovo svaku kuu. Bili smo u vrlo irokoj
trgovakoj aveniji ijim se plonicima uurbano kretalo mnotvo pjeaka. Veina je ena
bila u hlaama dok su mukarci bili odjeveni u bijela odijela, svi vrlo niska rasta i sitni.
Zatvorila sam oi, poeljevi da budem u prvom automobilu pokraj Marcka, da
naslonim glavu na njegovo rame, da mi ruka bude u njegovoj. Osjeala bih pod prstima
udaranje njegova bila i posve izbliza udisala miris njegove kolonjske vode pomijean s
mirisom duhana, ime je odisala sva njegova odjea. Sjedila bih utei i gledala irom
otvorenih oiju taj veliki grad, s osjeajem njenosti.
- Jo malo pa emo stii - ree Marion koja se gotovo uspavala. - Nadam se da emo se
dobro zabaviti. Kad hoe, Melanija je izvrsna domaica osobito kad joj nema dosadnog
supruga.
- Misli li da e Charlie biti tamo? - upita Jacqueline.
- Nadam se da nee. Ne podnosim toga ovjeka.
- Meni je svejedno, uope ga ne zamjeujem. Srela sam ga ve tri ili etiri puta, a ne
bih bila u stanju prepoznati ga. uto lice kao i sva ostala uta lica!
- Vii je i jai od ostalih Kineza...
- O emu bi se moglo razgovarati s tim ovjekom? Jo nikada nije stupio nogom u
Europu. Pun je prezira prema nama domaicama aviona, a stjuardi mu se naprosto gade.
Jedino mu piloti donekle imponiraju. Melanija se trudi nai neku temu razgovora. Kad se
Charlie pojavi, svi uute, a svi su oarani kad ubrzo zatim nestane. Dovoljno je inteligentan
da osjeti kako njegova prisutnost nikoga ne zabavlja ak ni njegovu suprugu. Obino se

38
Bocca

Glorij@

povue jednako neujno kao to je i doao i onda svi s olakanjem odahnu.


inilo se da sunce iza brino zatvorenih stakala pee sve are. Prolazili smo du luke.
Bila je puna dunki koje su se jednomjerno ljuljale dok se neto podalje dostojanstveno
kretao jedan trajekt. Okrugli breuljci na obzorju bili su obavijeni velom uarenog zraka. Iza
nas su ostajale goleme zgrade zasljepljujue bjeline. Povremeno su se pojavljivale
prostrane zelene povrine izmeu luksuznih kua.
- Molim vas, pogledajte ih!
Jacqueline mi pokae neku turistiku obitelj koja je etala posve polako izbjegavajui
vjeno zaposlene Kineze koji su pokraj njih jurili. Turisti su se ogledavali tako zabezeknuto
da smo se sve tri morale nasmijati. Bili su natovareni fotografskim aparatima, kamerama i
raznim torbama. inilo se da su prilino iscrpljeni.
Ostavivi iza sebe dugake avenije, automobil je skrenuo u neku malu strmu ulicu. Bila
je vrlo tiha i mirna. Marion izvadi ogledalo iz torbice i spretnom rukom dotjera lice i kosu.
- Ne odgovara mi klima ove zemlje. Lice mi je ocvalo, a to me baca u malodunost
Neprekidno prelazimo iz klimatiziranih ho tela i automobila u tu nesnosnu vruinu. U Tokiju
je klima posve drugaija.
- Stigli smo - ustanovi Jacqueline.
Pred nama su se otvorila velika reetkast; vrata od kovanog eljeza i automobil se
naao na pravoj maloj asfaltiranoj cesti. Nevidljive ruke iza nas opet su zatvorile vrata.
Imala sam neugodan osjeaj da sam zatvorena.
- Nalazimo se na teritoriju njegova veli anstva Charlieja... ne znam kako ide dalje objasni Jacqueline.
Vozili smo se kroz veliki perivoj s prekra snim drveem i zaustavili se nakon pet minut;
ispred raskone kue. Dojam je bio aroban zacijelo namjerno izazvan od samoga kue
vlasnika. Posve bijela, plemenitih razmjer; poduprta visokim stupovima i ravna krova kua
je podsjeala na bogate georgijanska domove. Dvokrilno je stubite bilo zatiene
izvanredno izraenom ogradom od kovan; eljeza. Na vrhu stepenica nalakena tik uz
Marcka, ekala nas je Melanija. Ve je uspjeli promijeniti haljinu. Sa zebnjom u srcu zami
jetila sam da Marck izbjegava moj pogled da se u razgovoru smijei Melaniji, ljepoj no
ikada. Imala je na sebi neku vrst bijele tunike koju je samo na jednom ramenu pridravali
dragocjena kopa. Podsjeala je na savren grki kip. Porumenjela je od radosti kad su oba
stjuarda zadivljeno zafiukala.
- Nebesa, kakva haljina! - klikne Jacqueline dok se Marion ljubazno pozdravljala s
domaicom.
Zamijetila sam da se ljepotica malo suvie naslanja na Markovu ruku. Silazila je

39
Bocca

Glorij@

stepenicama nauenom, ali stvarnom ljupkou Zlatne su joj sandale jedva dodirivale
mramorne stepenice.
Raskono predvorje poploeno bijelim mramorom bilo je dobrim dijelom prekriveno
skupocjenim kineskim sagovima. Svi su kutovi bili puni velikih buketa cvijea. Dvokrilna
vrata prema blagovaonici bila su otvorena. Vidjela sam okrugli stol pokriven vezenim
stolnjakom. Na drugoj strani sobe bio je veliki okrugli, tipino kineski prozor iza kojega se
vidio vrt.
- Divite se, draga! Ovdje je sve pravo i rijetko i vrijedi cijelo brdo zlata. Samo jedna od
onih slika objeenih na stubitu predvorja vrijedi toliko da bih za nju mogla kupiti malu
vikendicu o kojoj toliko sanjarim. Vidjet ete tu i Van Gogha i razne druge Vanove. Jedne
sam noi sanjala da sam pokrala tog dragog Charlieja.
- Jo niste sve vidjeli! - ree Marion - Tek kad vidite vrt, pagodu, bazen, kineski hram,
ribnjak s lopoima stare svilene paravane...
Prostorijom se neujno kretalo nekoliko slugu u bijelim haljecima.
- Imaju pustene potplate - objasni mi Marion. - Ali, to vam je, Sarah, stojite ovdje kao
netko tko ne zna bi li uao ili pobjegao? - Melanija mi prie, uze me za ruku i ree: Doite, Sarah, dok ostalima poslue aperitiv, pokazat u vam malu riznicu svoga mua.
U irokim vitrinama, zatienima debelim, zacijelo neprobojnim staklima, bilo je vie
komada vrlo stare, zlatom izvezene kineske odjee, stari porculan, razni predmeti od
bjelokosti i nefrita, a u zasebnom pretincu, na podlozi od bijelog baruna, nevieno lijepa
ogrlica od dragog kamenja.
- Ova je smaragdna ogrlica pripadala carici Tsu-Hi. Mom je muu do nje stalo vie od
svega na svijetu. Najbolji je dokaz to to mi nikada nije dopustio da je nosim.
- Ima mnogo lijepih ogrlica, ali ovu nee nositi!
Trgnula sam se jer nisam ula dolazak ovjeka koji je to izgovorio.
- To je moj mu Charlie, a ovo Sarah, novajlija u Hong Kongu - predstavi nas Melanija.
Kuedomain se duboko nakloni, stisnuvi mi mlohavo ruku. Melanijin je mu bio
neobino visok, pleat i podebeo. Brada mu je nestajala izmeu ovjeenih obraza. Nisam
mu mogla odrediti godine, ah iz njegova lica, vie sivog no utog, s izvjesnom su me
simpatijom gledala dva crna oka zaudno mlada.
- Prijatelji Melankolije i moji su prijatelji. Prema tome, dobro doli!
Rekao je Melankolija i inilo mi se da je pogled to ga je bio uputio svojoj eni postao
nekako tvrd. Jacqueline nas je zvala, pa smo prili ostalom drutvu koje je stajalo drei
ae u rukama. Jedan od stjuarda ve malo dobre volje, podigao je au i nazdravio
Melaniji. Ona mu zahvali njenim osmijehom. Marck je razgovarao s Melanijinim muem.

40
Bocca

Glorij@

Nisam ula njihove rijei koje su se utapale u opem Zagoru. Divila sam se prostoru u
kojem smo se nalazili, tanjurima, oslikanim pticama i paunima s velikim repovima,
predmetima izraenim od zlata, crvenim sanducima i dragocjenim paravanima. Marion mi
je dobacivala kratke poglede ohrabrenja, a Jacqueline je glasno govorila i smijala se
peckajui mlade stjuarde koji su bih oito zabezeknuti tolikim sjajem i bogatstvom. Udobno
zavaljen u naslonja od bijele koe, Charlie je malim gutljajima ispijao pie. Jedna njegova
ruka kratkih tupastih prstiju poivala mu je na naslonu. Na malom mu je prstu blistao
golemi prsten.
- Jeste li za to da se prije objeda malo provezemo amcem? - upita Melanija uhvativi
istoga asa Marcka ispod ruke.
Uhvativi kratak pogled to ga je Jacqueline dobacila Marion, pogledala sam u
Charlieja. Njegove su se oi pretvorile u tanku crnu crtu ispod jednako tankih obrva.
- Draga, ja imam neki sastanak, a objed je naruen za uobiajeno vrijeme. Zato mislim
da bismo mogli odmah sjesti za stol. - Njegov sladunjav i pjevuckav glas bio je vrlo
neugodan. Zatim je nastavio ljubaznije: - Moete se cijeli dan voziti u amcu. I sutra i
svakoga dana ako vam se svia u mojoj kui.
- Oh, zar ne znate da prekosutra nastavljamo let za Tokio? - upita Jacqueline.
Sunce je milovalo svijtlu Melanijinu kosu. Upadljivo lijepa Jacqueline postajala je pokraj
nje posve neugledna, a armantna Marion nezanimljiva.
Marck je jo voli, pomislila sam tuno. Zar bi se, u protivnom, nalazio ovdje, suelice
tom velikom Kinezu koji nije pokazivao znakova simpatija prema njemu.
Poli smo k stolu. U posljednji sam as sjela izmeu Melanije i Marcka jer mi je to
mjesto ponudio jedan od slugu kojemu je Charlie dao neprimjetan znak oima. S obzirom
na viski, kojim su nas rastrono posluili, konverzacija je odjednom postala vrlo vesela i
nisam je mogla slijediti. Jasan Melanijin glas nadglasavao je sve ostale. Odjednom sam ula
Marckov glas: - Da, u pogledu tjelesne ljubavi slaem se s vama. Ali, ako mislimo na drugu
ljubav, na ljubav s velikim ,,Lj, kako se to obino kae, onda nisam vaeg miljenja. Ona
ne moe postojati izmeu dva bia koja se razlikuju po dui, odgoju, socijalnom poloaju,
rasi... Miran Marckov glas zastao je na toj posljednjoj rijei. Nastao je neugodan tajac. Na
drugom kraju stola Charlie je sklopio svoje punane ruice. Jabuice njegovih prstiju su
pobijelile. Nasmijeio mi se i upitao: - Svia li vam se Hong Kong, gospoice Sarah?
Melanija mi je rekla da ste prvi put u mojoj domovini. teta to moja ena i ja nemamo
vremena da vam pokaemo cijelo to podruje i Macao. etiri dana je premalo da bi se
stekao dojam o Aziji.
- Grad je prekrasan - odgovorim napokon.

41
Bocca

Glorij@

- I vrlo zanimljiv. Hong Kong je neka vrst oaze.


- U svakom sluaju, to je izvrstan teren za trgovinu - nadoda jedan od stjuarda. - Vi to
zacijelo najbolje znate jer se bavite velikim poslovima. Osobno vam ne zavidim, ja se ne bih
mogao smiriti na jednom mjestu, sretan sam kad mogu putovati, takvo mi je i zvanje. Ipak,
divim se svim tim lijepim stvarima to ste ih sakupili u svojoj kui. Pitam se, kako ete ih
dugo moi zadrati?
Charlie se podrugljivo smjekao.
- Ja sam poslovan ovjek, a Hong Kong je stvoren da uvijek bude poslovan grad,
vjerujte mi! A sada mi oprostite to u vas napustiti, poslovi me ekaju.
- Kakvi poslovi? Recite nam, umirem od radoznalosti! - upita Jacqueline.
- Trgovina opijumom i zlatom. Ja sam moderan pirat...
Charlie se izazovno nasmijao Jacqueline, a ova je razvukla lice u smijenu grimasu.
Odlazak kuedomaina izazvao je pravo veselje. Nizala su se razna jela as kineska, as
zapadnjaka. Desert su sainjavala prava brda voa, sladoleda i raznih kolaia. Posluga je
dolazila i odlazila, mijenjala tanjure neujno i s najveim strpljenjem.
- Svi su nalik jedan na drugoga poput jedne alice rie drugoj alici rie! - ustanovi
Jacqueline. - Pitam se, Melanijo, jesu li samo trojica ili ih ima trideset?
Umjesto odgovora Melanija se samo nasmijei. Koraala je pokraj Marcka. Bili su divan
par. S bolnim sam zaprepatenjem ustanovila koliko mi je postao drag. Ali, bilo bi smijeno
umrijeti od ljubavi...
- Kako je malo potrebno da ovjek bude sretan! - podrugivala se Jacqueline pokazujui
irokom kretnjom ruke bazen, grmove bijelih kamelija i razno egzotino drvee.

42
Bocca

Glorij@

VI
Stojei na rubu odskone daske, Marion se spremala skoiti. Melanija je naredila da
nam donesu cijeli izbor kupaih kostima, sve jedan ljepi od drugoga. Stjuardi su se
praakali po vodi poput mladih sretnih psia. Melanija je imala divnu bijelu, gotovo
prozranu kou i izvanredno fino i lijepo graeno tijelo. Gurnula je u vodu vrak nonoga
prsta i gadljivo razvukla lice.
- Ne, ja neu u vodu. Ali, neka vas to ne spreava da skoite, Sarah. Neto ne valja s
tim bazenom, voda je suvie hladna. Ve sam to vie puta rekla Charlieju, no on mi je
odgovorio da sam smrzljivica. Kad bih se okupala u toj vodi, odmah bih dobila upalu plua.
- Upalu plua! - naruga se Marck. Melanijino je lice odjednom poprimilo zanesen i
sanjarski izraz.
- Na to mislite? Na koga?
- Na onoga lijepog doktora koji me lijeio ba od upale plua. Kad pomislim na njega, a
to je dosta esto, ini mi se i nakon toliko godina da sam promaila svoj ivot. I tada
osjetim ovdje neku bol... - Melanija dodirne rukom grudi, uzdahne i nastavi: - Bio je tako
velik i tako lijep.
Oi su mu bile smee sa zelenim zvjezdicama. Zvao se Frederic, doktor Frederic
Semoy. Imao je fine, dugake prste. Bio je ve prosijed na sljepooicama, a to ga je inilo
jo neodoljivijim. Naalost, oenio se nekom drugom domaicom aviona.
- Iz nae kompanije?
- Da, moda je poznajete? Neka Segolene. U ono smo je vrijeme zvali Segolene s
Tahitija.
U mislima sam odmah ugledala zeleni otok i sjetila se ljupke Segolene i njenog lijepog
lijenika; njihova je romantina pria neko vrijeme izazivala ganutost nehajnih Tahiana.
Kapetan Dorian nas je sluao smijeei se zlurado. Okrenula sam pogled od njegovih
podrugljivih oiju.
- Neu nikada zaboraviti!
- to neete nikada zaboraviti? - upita Marck.
Zamagljena pogleda, Melanija nastavi, vrlo njeno, kao da govori samoj sebi: - Bio je
ozbiljan, pun njenosti, muke vrstine i staloenosti. Uz njega sam se osjeala zatienom.
Bio je to kompletan ovjek i nikada ga neu zaboraviti!
Melanija se promekoljila poput make, poduprla laktom lijepu glavu i sva se prepustila
otmjenoj nostalgiji. Marck se neobino gipko spusti do nje i ree: - Pa ipak, vrlo je
jednostavno da privienje svoje ljubavi poaljete natrag u prolost, a jo je jednostavnije

43
Bocca

Glorij@

da volite kako biste bili voljeni.


- Mislite li, kapetane?
Uprla je u njega dubok, melankolian pogled. Marck se nasmije.
- Ne unitavajte najljepe uspomene moga ivota! Doktor Frederic je bio moja velika i
njena ljubav. I uvijek e to ostati, iako nee nikada doznati koliko je bio voljen.
Sva blistava, Jacqueline je izala iz bazena i prila nama otresajui sa sebe vodu poput
mladoga pseta.
- Kakvu to zavjeru kujete vas troje?
- Melanija nam pria o svojoj velikoj ljubavi, nekom lijeniku s Tahitija.
- Oh, znam, uostalom, tko ga u kompaniji ne poznaje! Osobno jo nisam srela lijepog
doktora Semoya ni njegovu Segolenu, ali su mi bile pune ui njihove prie. Ne smijte se
tako drsko, Marck Doriane, ne vjerujete li u veliku ljubav?
- Zato ne bih vjerovao?
- U branu ljubav? - upita plaljivo Melanija.
- U posve kratku ljubav! - odvrati Jacqueline i pone se glasno smijati.
Nisam se ni svukla jer nisam bila raspoloena za kupanje. Melanija se lijeno protezala
na lealjci od bijela drveta, s crvenim jastucima prekriivi ruke ispod vrata. Lagani se lahor
poigravao njenom svijetlom, poput najfinije svile tankom kosom. Nehajno je njihala gole
noge. Na kraju finih stopala lakirani su nokti podsjeali na niz rubina.
- Zar se neete kupati? - zapitkivali su je stjuardi iz bazena.
Jacqueline i Marion su razgovarale, nisam ula njihove rijei, ali sam po izrazu njihova
lica nagaala da komentiraju nove i udne odnose izmeu Marcka i nae bive domaice
aviona.
Sjela sam nedaleko od para i nekoliko puta osjetila na sebi zeleni, zagonetni i podrugljiv
Melanijin pogled. Sva je njena panja bila usredotoena na Marcka, a njegove su oi bludile
u daljinu. Smijeila sam se svima trudei se ne pokazati svoju zbunjenost. Znala sam da je
Marckov zagrljaj bio moj jedini svijet, da sam ga eljela vie od bilo ega u ivotu i da mi je
Melanija neprijatelj.
- Za dva dana emo otii, odletjeti poput, lastavica! - ree mi iz ista mira Marion
sjedajui pokraj mene.
- Ovdje je vrlo lijepo, ali ja bih se htjela malo razgibati - ree Jacqueline. - Proeimo
malo pa emo Sarah pokazati mali hram. Idete li s nama, Marck? Ako se dobro sjeam, ide
se ovuda?
Krenuli smo uskom stazom koja je vijugala izmeu grmova azeleja. Melanija je ili na
elu, slijedio ju je Marck. Nisam mogli skinuti pogleda s elegantne i skladne poja ve bive

44
Bocca

Glorij@

zarunice ovjeka kojeg sam toliko voljela. Iza jednog zavoja staza je zavravala na malom
jezeru napola prekrivenom lopoi ma. U vodi su plivale prekrasne i vrlo rijetki ribe kao,
uostalom, i sve drugo u Melanijinoj kui. Marck nam je svojim mirnim glasom izgovarao
njihova imena. Osjetila sam ne odoljivu elju da ga primim za ruku, da ga dotaknem u
prolazu. Ribe su plivale po sa moj povrini. Neke su bile mirne i trome dok su druge, ini se,
bile prilino krvolone Vodeno se bilje gibalo po vrlo bistroj vodi, suneve su zrake plesale
po njenoj povrini. Melanija je neprestano govorila i govorili Jacqueline i Marion su joj
veselo odgovarale Obojica su se stjuarda sve vie preobraavala u vitezove koji slue
gospodarici ovog jedin stvenog doma. Govorili su o kineskoj operi,
O predstavama. Marion im je od vremena do vremena upuivala ohrabrujue pogle de,
pune ljubazne podrke. Melaniju je o nekog vremena slijedila sluavka odjevena bijelu svilu.
Ne znam odakle se pojavila, tiha i utljiva, nosei kuni ogrta svoje gospodi rice. Njeno se
lice smjekalo, ali se u crnim oima nije moglo nita proitati. Na tom je mjestu, dotle
gotovo engleski perivoj odjed nom postao tipino kineski. Pribliavali smo se pagodi idui
irokim putem koji je s obje strane bio obrubljen golemim grmovima c venog boura.
Ugledali smo i drugo, mnogo vee jezero, na kojem se lagano ljuljao amac nalik na
dunku. Jezero je mjestimino bi] prekriveno cvjetovima lotosa, a svuda su n; okolo cvali
irisi, jasmin i razno drugo nepo znato cvijee.
- Recite, Melanijo, postoji li u Hong Kongu jo koja kua nalik na ovu? - Jedan od
stjuarda nije mogao zatomiti svoje divljenje. Bio je to snaan momak, lijepa i ljubazna lica,
ali mu Melanija nije posveivala nikakvu panju.
- Postoji jo mnogo lijepih kua - odgovori mu kratko.
- Ovaj prijelaz sa Zapada u Kinu je nevjerojatan. Va je mu zacijelo basnoslovno bogat
kad je mogao usred grada stvoriti sve to. Vai se parkovi prostiru na nekoliko hektara! Kad
samo pomislim kako ivi veliki dio stanovnika ovoga grada! Po dvadesetak njih u sobi koja
nije vea od depnog rupia! Hong Kong me uvijek iznova zauuje! -zavri stjuard u
neprilici uviajui da se nesmotreno izrazio.
Na ulazu hrama doekale su nas bujne glicinije u sjaju svojih grozdova. Vidjela sam
Buddhu od bijelog nefrita, koji je sjedio na irokom listu lotosa od zelenog nefrita. Drao je
u ruci nekakav udan cvijet i inilo mi se da me gleda blagim pogledom. Dva kipa s njegove
lijeve i desne strane zacijelo su predoavala boice. Sluali smo Melanijina objanjenja, no
bilo je oito da biva domaica aviona gleda samo Marcka.
Mjesto je bilo mistino, posve drugaije od ostaloga dijela Melanijina doma. Melanija se
objesila o Marckovu ruku. Njegovo je ozbiljno lice odjednom postalo vie nego suzdrljivo.
Njena je upornost postala nelagodna.

45
Bocca

Glorij@

U hramu je bio uvar, neki vrlo malen ovjek odjeven u grimizni saten. Kad mu se
Melanija pribliila, poklonio se tri puta vrlo duboko. Njegovo lice i ruke podsjeah su me na
vrlo staru, poutjelu bjelokost. Pogled mu je bio sputen, a izraz lica smjeran. Za mene je
bio simbol stare Kine. Vidjela sam ga pred nosiljkom posred tihoga perivoja ispred paviljona
izvijena krova od raznobojnog crijepa. inio se tako star, tako smiren i tako vedar. S druge
strane hrama moj je pogled s ushienjem otkrio krajolik iz sna: minijaturnu Kinu s malim
potoiima preko kojih su vodili kineski mostii bez ograde, breuljci zasaeni ruiastim
bourima, poploene aleje i ptice u malom bambusovom gaju. Sve je bilo idilino i
beskrajno tiho. Poskoila sam zauvi pokraj uha Marionin glas: - Nisam prije vidjela da je
taj perivoj tako lijep. Mislim da ga je Charlie jo dotjerao. Ne sjeam se tih breuljaka s
bourima.
- Nije li predivan? A to cvijee!
- Sigurno je da je sve to vrlo skupo! - dobaci suhoparno Jacqueline. - S vreom punom
dolara moe se uiniti sve: raskoan dom za bijelu suprugu i zaseban kutak, zapravo malu
Kinu za sebe kao spomen na pretke, zar ne? Melanijo, va je suprug mecena!
Namjerno veseo i raspoloen ton nije mogao prekriti stanovitu zlovolju. Malo podalje
stjuardi su pokuavali namamiti ohole crne labudove koji su se epurili posred jezera. Nisu
jo nikada vidjeli crne labudove, kao uostalom ni ja. Melanija nije isputala Marckovu ruku.
Govorila mu je posve slabim, malaksalim glasom, ula sam nekoliko rijei: Odvesti me
daleko odavde... od svega toga... Okrenula sam se prema njima ne vjerujui svojim uima.
Melanija je brisala oi malim svilenim rupiem. Jedna joj je suza kapnula na golo rame.
Usne su joj podrhtavale. Marion ree: - emu ta bujica? to vam se dogodilo? Melanija je
slegnula ramenima ne odgovorivi. Grizla je usnice i morala sam ponovno skrenuti pogled s
tog patetino lijepoga lica.
- Marck, bez vas mi sve to nita ne znai! Marion se vraala prema nama, stjuardi su se
jo zabavljali labudovima. Nisam znala kako da se ponaam, silno povrijeena obijesnom
uobraenou Melanijinih rijei.
- Hej, gdje ste? Marck, zar ste se zalijepili za tlo tog hrama? uvajte se kineskih
arolija! - Jacqueline se smijala s porugom u crnim oima.
Pozlaena se pagoda ocrtavala prema plavom nebu svojim krhkim obrisima. U
unutranjosti, na nekoj vrsti irokog oltara koji se ario u blistavilu svoje pozlate, tinjali su
miomirisni tapii. Mclanijina se sobarica neujno baci niice. Golemi je gong gotovo zakrio
ulaz. Melanija se odjednom nervozno nasmije: - Jeza me hvata od toga mjesta i od mirisa
toga tamjana.
- Smijene li ivotinje! - ree Jacqueline milujui vrat bronane figure koja je

46
Bocca

Glorij@

predoavala neku vrstu krave.


U sobariinim se oima pojavila strava. Melanija ree: - Hajdemo odavde! Malo dalje
imat emo divan vidik na zaljev. A ovdje, brrr, ovjek bi pomislio da je...
Tog se trenutka dogodilo neto udno. Melanijina je sobarica podigla glavu i crnim se
oima zagledala u nas.
- Oi su joj poput kotica u nekakvoj ulatenoj jabuci - apne mi Jacqueline.
Zapanjena, dsjetila sam ruku Kineskinje na svom ramenu, dok su se na dnu pagode
neujno otvorila vrata na arkama u obliku zmija. Dvojica su Kineza uperila prema nama
cijevi revolvera.
- Kako je to zanimljivo! - krikne jedan od stjuarda.
Melanija prestraeno krikne i baci se na Marcka koji ju je pokuao odgurnuti. Jedan od
Kineza pohitao je prema meni i grubo me primio za ruku. Marck poskoi, ali drugi Kinez
ispali hitac. Vie sa uenjem nego sa strahom, osjeala sam vrst stisak Kinezove ake.
Melanija je urlala. Jedan od napadaa progovori na dobrom engleskom: - Ne miite se,
neemo vam nanijeti nikakvo zlo.
Melanija je napokon prestala vikati. Pala je na zemlju bez svijesti. Shvaajui
beskorisnost otpora, Marck i stjuardi su poeli raspravljati s Kinezima. Moj me napada
polako vukao prema vratima pagode, drei i dalje moje prijatelje na nianu oruja.
- Uzet emo gospodu kao taoca. Nita joj se nee dogoditi!
Rijei su prelazile granice moga shvaanja izazivajui u meni panian strah. Zar ja
talac? itala sam takav izraz strave u oima Marion i Jacqueline i takvu srdbu u oima
mukaraca da se nisam opirala. Dok je jedan Knez i nadalje revolverom prijetio cijelome
drutvu, drugi me gurnuo prema malim vratima pagode. Zateturala sam i spotakla se preko
nekakvog korijenja. Moj me je otima podigao i potrao sa mnom. Pokuala sam se
okrenuti. Nisam vie vidjela mali hram. Trali smo veoma brzo. Spoticala sam se, no
obojica su me otimaa drala tako vrsto da nisam pala. Stigli smo do automobila i Kinezi
su me gurnuli na stranje sjedalo. Automobil je smjesta krenuo, bez ikakve buke. Prekrili su
mi lice vlanim rupiem. Poela sam se guiti od mirisa etera, u uima mi je zujalo i zatim
nisam vie nita ni vidjela ni ula.

47
Bocca

Glorij@

VII
- Laete! - proguna Kinez.
- Kunem vam se da nisam supruga vaeg poslovnog partnera. Nemam nikakve veze s
tim vaim priama.
Njegove su se oi pretvorile u uske crne pruge. Stezao je ruke tako da su mu lanci na
prstima pucketah. Nije nita rekao, samo mu je okrutan osmijeh preletio licem. Povukao je
nekakvo nevidljivo zvonce iji je odjek dugo odzvanjao. Zatim se vrata otvore i neki se
sluga duboko nakloni. Obojica su izmijenila nekoliko kineskih rijei. Sluga mi dobaci uasnut
pogled.
- Smjesta emo provjeriti to to ste rekli! alim vas ako ste lagali.
- Policija e vas informirati bolje nego ja.
- Policija?
ovjek u naranastoj haljini podrugljivo se nasmije. Zatim se okrene i napusti sobu uz
vrlo sveani naklon. Skoila sam do vrata, bila su zakljuana. Vikala sam, odluivi pokuati
sve kako bih izala odavde. Vladala je zagluna tiina. Poela sam drhtati, svjesna onoga
to se dogaa. Gdje sam? to radi Marck? to je sa svima ostalima? Znaju li da sam oteta
zabunom? Srce mi se ispunilo zebnjom, u glavi mi je umjelo. to e uiniti sa mnom?
Poela sam jecati od bespomonosti. Zamijenili su me s nekom drugom, to bi me trebalo
umiriti. Meutim, ti se ljudi nisu alili, to je njima znaio ljudski ivot? Marck e me izvui iz
toga munog poloaja. Otii e na francuski konzulat i sama e se kompanija pobrinuti za
mene, u to nije bilo sumnje. Pomisao na Marcka malo me umirila. Poela sam razgledavati
prostor u kojemu sam bila zatvorena. Soba nije imala prozora. Nije bilo ni pokustva. krto
danje svjetlo prodiralo je kroz okno na stropu, vrata su bila vrsta, a zidovi presvueni
crvenom svilom. Tiina je bila tako duboka da je djelovala tjeskobno. Sjela sam na jedini
divan.
Kad sam dola k svijesti, leala sam na divanu od crne koe. U visini oiju ugledala sam
neiju naranastu haljinu. Podigla sam pogled i ugledala ovjeka uta lica koji mi se
smijeio. Ruke su mu bile prekriene na trbuhu.
- Gdje sam?
Glavobolja mi je poput obrua stezala sljepooice, inilo mi se da se cijela crveno
obojena soba ljulja.
- Smirite se, draga gospodo, neemo vam uiniti nita naao. Mnogo vam se
ispriavam zbog naina na koji su vas moji dobri ljudi doveli u moj dom. Jer, vi ste moj
gost!

48
Bocca

Glorij@

Podrugljivost tih posljednjih rijei vratila mi je svu hladnokrvnost. Uspravila sam se s


jednom jedinom eljom: da doznam zato su me oteli i da odem odavde.
- Draga mala gospodo, vi ste moj dragocjen talac.
- Nita ne razumijem!
- Objasnit u vam, draga gospodo. Ja sam Cing Tsu, najbolji prijatelj vaeg cijenjenog
supruga koji je, osim toga, moj poslovni partner ili, bolje reeno, moj davalac imena, kako
se to kae u Europi. Taj dobri Charlie nije bio nimalo poten... tako se to kae za ljude koji
ne potuju dogovor? Duguje mi tako znaajnu svotu i tako je gluh na sve moje opomene da
sam bio prisiljen na stanovite korake. Sve je vrlo jednostavno. im mi vrati sva dugovanja,
odmah u mu vratiti njegovo najvee blago, njegovu lijepu bijelu suprugu.
Kinez se nakloni poloivi obje ruke na srce. Prasnula sam u glasan smijeh. Zagonetka
je napokon bila rijeena.
- Zaboga, vi ste se prevarili. Ja nisam Melanija, ve domaica aviona Francuske
kompanije. U Hong Kongu sam samo u prolazu.
Plaila me rije talac. Sjetila sam se sudbina ljudi koji su bili oteti kao taoci. Tko su
bili moji otmiari? Moda sumnjivi trgovci opojnim drogama? Eto, odakle je potjecalo
golemo bogatstvo Melanijina mua. A ja sam sjedila ovdje umjesto Melanije! Sjetila sam se
razgovora o gustoj mrei trgovaca drogama po cijeloj Aziji, o njihovoj okrutnosti i
bezobzirnosti. A ja sam sada najglupljim sluajem postala mali pijun na njihovoj ahovskoj
ploi. Marck je govorio:
Hong Kong je plodno tlo za stanoviti broj ljudi koji gomilaju milijune. To su bile
Marckove rijei. Marck! Vidjela sam njegovo lijepo lice, njegov mir i njegovu sigurnost. U
srcu mi se probudio traak nade.
Vrata su se polako otvorila. Nisam se usudila ni pomaknuti, prestravljena ulaskom
dvojice Kineza. Donijeli su mi jelo na malom stoliu s kotaiima. Jedan mi je priao dok je
drugi ostao na pragu. Obojica su bili runi, surovih crta lica. Odbila sam hranu odjednom
osjetivi muninu. Obojica su Kineza stajala bez rijei, potpuno ravnoduni. Na sebi su imali
stare i izblijedjele sivoplave uniforme. Strelovito sam se podigla i skoila prema
poluotvorenim vratima, prernula pri tome stoli i bacila se prema jednome od njih.
Odgurnuo me tako snano da sam pala na divan, zadihana i plaui od stida i bijesa.
Pojavila se mala Kineskinja neodreene starosti. Donijela mi je toaletni pribor i papue.
Kriom mi je dobacila bezizraajan pogled i poela skupljati izvrnutu hranu i istiti pod.
Uzaludni su mi pokuaji bijega i razgovora! Okrenula sam se k zidu sva oajna i potpuno
svjesna nepristupanosti svih tih ljudi. Nestali su neujno kao to su i uli. Prisiljavala sam
svoje nemirne misli da ih zaborave, da zaborave Hong Kong, guvu njegovih strmih uliica,

49
Bocca

Glorij@

njegove lijepe avenije, svijet kulija, luku punu dunki, hotel Hilton, moju lijepu sobu,
Melanijinu prekrasnu kuu, njezina supruga. eljela sam misliti samo na Marcka na sretne
trenutke kad me je drao u svom zagrljaju. Sve ostalo pretvorilo se u moru u ludilo. Moram
se izvui iz ovoga kripca! Pozlaena svjetlost koja je dopirala kroz okno na stropu postala
je sivkasta. Zacijelo se sputa no. No u ovoj sobi! Prisiljavala sam sebe da ostanem
mirna. U hotelu je zacijelo bilo vrijeme veere. Lijepa se blagovaonica punila gostima. Cijela
je naa posada zacijelo dola zajedno, zbunjena i zaprepatena, razgovarajui o meni.
Marck! to li je ve poduzeo da bi me naao? to radi Melanija u svojoj raskonoj kui? Moj
je zbunjeni mozak neprestano izmiljao nove pretpostavke Vrata su se otvorila i ja sam
naglo poskoila Bila je ve no. Soba se na neobjanjiv nair osvijetlila i prepoznala sam
ovjeka u naran astoj haljini. Bio je u drutvu vrlo sitne i vrlo lijepe Kineskinje odjevene u
tipine kineske hlae i posve kratak svileni haljetak. inile mi se da su oboje ljutiti i
ogoreni. Prva se oglasila ena pjevuckavim glasom: - Vrlo nam je ao to se ovdje nalazite
v umjesto jedne druge ene. Ljudi koji su po inili tu pogreku ve su kanjeni.
- to ste im uinili? - upitala sam uasnut; ledenim tonom ene.
Preziran je osmijeh bio jedini odgovor Spustila sam glavu ne elei pokazati sve
iznenadni strah.
- Smirite se! - ree ovjek. - Charlie je obavijeten, ali nee platiti otkupninu, odno sno
svotu koju mi duguje. Vrlo je svojeglav ali ve emo ga mi urazumiti! Nezahvalan je a to je
ludost s njegove strane. Poto ste ve ovdje, naalost, primorani smo da vas zadri mo kao
taoca sve dok Charlie ne namiri sve dug, iako bi mi bilo drae da je ovdje ona li jepa
Melanija. Uostalom, i vi ste vrlo lijepi.
ena ga prekine neoekivanom estinom.
- Nadamo se da ete biti razumni. Preporuujem vam to u vlastitom interesu. Nemate
ni najmanje mogunosti da pobjegnete. Nee vam biti naneseno nikakvo zlo. Meutim,
ako...
Ponaala sam se kao da ne shvaam prijetnju. Pogledala sam ih oboje ravno u lice i
pokuavajui da svladam drhtanje glasa, rekla: - Htjela bih napisati nekoliko rijei kapetanu
naeg aviona.
- To je posve nemogue!
- Budite uvjereni da e me kapetan, policija i francuski konzulat traiti. Zar mislite da
moete nekanjeno na taj nain oteti jednu Francuskinju?
- Mi smo u Kini! - blago mi odgovori ovjek u naranastom. - Vjerujte mi, va...
boravak... u mom domu nee trajati dugo. Nema sumnje da bismo Charlieja lake doveli
pameti da je posrijedi Melanija. Meutim, va prijatelj, taj kapetan Dorian, ve e nai

50
Bocca

Glorij@

naina da ga prisili.
Pogledala sam ga kad je spomenuo Doriana. Bio je u sve upuen, a to mi je samo
moglo koristiti. Odluila sam glumiti razumijevanje i upitala: - Zacijelo je rije o vrlo velikoj
svoti kad ste se odluili na tako nekorektan postupak?
Slegnuli su prezirno ramenima. A zatim mi ena ree neto blaim glasom: - Vi to ne
biste razumjeli. Rije je o mnogo veoj stvari no to je taj novac. Charlie mora biti kanjen.
Meni je osobno i neugodno i ao to ste ovdje vi umjesto Melanije. To ozbiljno oteava
cijelu stvar, ali mi emo ostati dosljedni. Neemo prezati ni od ega da bismo Charlieja
bacili na koljena.
Skamenila sam se od hladne okrutnosti koja se odraavala na licu te lijepe Kineskinje.
Sudei po finim borama oko njenih oiju, sigurno je ve bila u zrelim godinama. Prekrasna
crna i vrlo sjajna kosa bila je sloena u injon na vrhu glave. Bila je vrlo krhka i elegantna,
ali joj je pogled bio tvrd i nemilosrdan. Govorila je izvanredno dobrim engleskim jezikom.
Mukarac joj uputi nekoliko rijei na kineskom. Ona se bijesno okrene prema njemu i
odgovori na engleskom: - Ne elim zlo toj Francuskinji, ali ako se Charlie ne odazove, ona
e platiti umjesto Melanije. Zadrat u tu djevojku koliko god to bude trebalo. Mrzim sve te
bijele ene.
Posljednje je rijei izgovorila posve piskutavim glasom.
- Samo mirno, poznajem ja Charlieja! -ree joj Kinez. - Popustit e on! Ta e lijepa
Melanija, koju vi toliko mrzite, znati nagovoriti mua da plati kako bi njena kolegica bila
osloboena. Meutim, moramo napustiti ovu kuu jo ove veeri.
- Kamo ete me odvesti? I opet vam kaem da sam domaica u avionu koji prekosutra
leti za Tokio. A sada znate i sami da nisam Melanija.
Mukarac podigne oi prema nebu. S mukom sam progutala slinu.
- Neto ete pojesti. Donijet e vam jelo i tople vode da se operete. Recite mi ako vam
jo togod treba. Otii emo za jedan sat jer je nemogue da vas drimo ovdje.
- Zato?
Mukarac se prezirno nasmije, a ena mi naglo odgovori: - Ja sam Charliejeva zakonita
ena. Otjerao me je zbog te bijele djevojke kojoj ste vi, ironijom sudbine, slini kao sestra.
Sva sam zadrhtala uvi te rijei izgovorene s velikom gorinom. Dakle, Melanija je bila
samo Charliejeva bijela konkubina! Odluila sam igrati igru.
- Neu vam se opirati, htjela ili ne htjela. Ah, kaem vam ponovno da imam puno
povjerenje u kapetana aviona u njegovu posadu i u policiju ove zemlje.
Okrenuli su se i otili bez rijei. Na tren sam kroz poluotvorena vrata na hodniku vidjela
svoja dva uvara. Odluila sam jesti. Mala je sluavka stavila pladanj na posve nizak stoli.

51
Bocca

Glorij@

Ula je posve neujno. Gibala se poput automata i nisam mogla uhvatiti njezin pogled.
Donijela je piletine, voa, aja i kolaa. Grlo mi se stisnulo i morala sam se naprezati da
gutam. Zatim sam oprala lice u mlakoj i namirisanoj vodi. Morala sam izdrati, morala sam
biti hrabra! Cijela je stvar bila smijena, nevjerojatna! Kako sam se ba ja nala izmeu
dviju ena kineskog milijardera Charlieja!
uvala su me dva uvara. Jedan je bio debeo i primitivan prostak, a drugi mnogo mlai
i neto pristaliji. Ve mi je nekoliko puta dobacio podmukao pogled. Odluila sam biti s njim
ljubazna. U kui je vladala grobna tiina. Napokon su se otvorila vrata. Uao je Kinez u
naranastoj odjei da me odvede. U slabo osvijetljenom dvoritu ekao je veliki automobil.
Bio je to crni mercedes za ijim je volanom ekao ovjek odjeven u livreju. No je bila vrlo
tamna. Osjeala sam kako mi znoj vlai lice, kosu, ruke i odjeu. Sjela sam izmeu dvojice
svojih uvara na stranje sjedalo dok je ovjek u naranastoj odjei zauzeo mjesto pokraj
vozaa. Nebo je bilo posve crno, posuto zvijezdama. Neka je nevidljiva ruka otvorila teka
drvena vrata. Mercedes je klizio polako i neujno vrlo uskom i posve pustom ulicom.
Stisnuta grla, mislila sam na Marcka i sve ostale. Pomirena sa sudbinom nisam ni pomiljala
na bijeg. Bilo mi je jasno da je to posve nemogue. I nadalje smo prolazili uskim, posve
nepoznatim ulicama. Moji pratioci nisu govorili. Odjednom su se ulice proirile i bile pune
domaeg stanovnita. Svjetiljke su se njihale nad vratima zastrtim neobinim zavjesama od
staklenih kuglica svih boja. Nijedno zapadnjako lice! Povjerovala sam da smo i Aberdeenu.
uei na ulici, trgovci su proda vali svoju robu, nitko nije na nas obraao ni najmanju
panju. Kroz poluotvorena staklo automobila prodirao je teak vonj prenog mesa, trulei i
prezrela voa. Od vremena do vremena neki je osobito nosni glas izvikivao rijei na
kineskom. Na je automobil zama lo oborio neku riku. Poskoila sam, ali m istog trenutka
ruka moga uvara pritisnula na sjedalo. Potpuno zavedena tim izgledom Hong Konga, irom
sam otvorila oi poku avajui nai neki znak koji bi mi ukazao n mjesto kojim smo se vozili.
- Stigli smo. Primoran sam vam zaveza! oi.
Pobunila sam se, ali mi nije koristile Svileni me je rubac liio pogleda na ulicu, n nebo.
vrsto pridravana od dvojice uvara izala sam iz automobila i osjetila pod noga ma tvrdo,
vjerojatno poploeno tlo. Muklo zapljuskivanje vode svjedoilo je da smo blizini mora,
nekog kanala ili nekakve dru ge vodene povrine. Poslije nekoliko minut hoda zaula sam
buku amaca i vesala. Jo je bilo vrue, a zrak ispunjen zadahom svjee prene ribe. uli su
se otri povici i doziva nje, neko je dijete plakalo.
- Mogu li znati gdje smo?
- Nije vano!
Kad su mi skinuli povez, zaslijepljeno sam zatreptala oima mislei da sam u nekom na

52
Bocca

Glorij@

selju sojenica. U maloj je luci, jedna tik dru ge, bilo usidreno na stotine dunki. Gotov bez
ikakvih svjetala pravi je mali plovei grad potmulo buio. Nekoliko je svjetiljki titralo na
pramcu jedne barke. Njihov je odsjaj svje tlucao u crnoj vodi. Gurnuli su me u jednu barku i
ona se odmah otisnula. Krila je set put izmeu dunki i pristala uz povei bro di na koji
smo se popeli. Ubrzo sam se nala u luksuznoj kabini s nekoliko naslonjaa udobnih leaja,
slabo osvijetljenoj.
- Ovdje emo priekati dogaaje.
Kinez u naranastoj odjei smijeei se, kretnjom mi pokae da sjednem. Bili smo sami.
- Recite - poela sam polako - to ete uiniti sa mnom ako ne dobijete otkupninu?
- Savjetovao bih vam da ne mislite na to. Odspavajte nekoliko sati, ve je kasno. elite
li aj? Ili neto drugo za osvjeenje?
Odmahnula sam glavom.
- Prisiljen sam zakljuati ova mala vrata. Bit u s druge strane... Ne zaboravite da nas
ima vie na brodu i da bi pokuaj bijega bio ista ludost!
I sama sam to predobro znala. Odjednom se rasprila sva moja hrabrost, svu me
ispunila zdvojnost. Marck i svi ostali odletjet e za dva dana s Kai Taka u Tokio. Nisam jo
bila u Japanu. Zamiljala sam ga kao ljupku zemlju iz snova, punu ruiastoga rascvalog
drvea i crvenih hramova. Moda ga nikada neu vidjeti!
Skoila sam zauvi brujanje motornog amca. Pohitala sam do okna kabine, ali sam
vidjela samo mutnu vodu i pozaspale dunke. Vrlo oprezno, da ne privuem panju Kineza,
otila sam do vrata i prislonila na njih uho. Bakreni okovi i dugmad na vratima svjetlucali su
u polutami, parket je kripao. Buka motora je utihnula, s palube se ulo mrmljanje
priguenih glasova, naulila sam ui zadravajui dah. Preplavi me val nade: donijeli su
otkupninu! Glasovi su se pribliili. Nisam oklijevala, prodrmala sam vrata koja, kao nekim
udom, nisu bila zakljuana. Iz malog je predsoblja nekoliko stepenica vodilo na palubu. Na
moru se ljuljalo na stotine dunki, jedna tik druge, kao da su meusobno srasle. Jedna
uljanica u koari od trske bacala je pruge svjetla u pomrinu noi. Plaila sam se, no bila
sam spremna na sve samo da sretnem ljude koji su pristali uz na brodi. Iznenada i
neujno na mene su se bacila dva ovjeka i vrsto me stegnula. Posrnula sam. Odjeknule su
mrzovoljne rijei u mraku, poela sam vikati, ali je jedna ruka pritisnula moja usta, a druga
mi iskrenula ruku. Preda mnom je stajao ovjek u naranastom odijelu, izoblien od bijesa.
Naredio je slugama da me puste.
- Vrlo mi je ao i molim vas da oprostite zbog grubog postupka mojih ljudi. Meutim, ja
sam vam savjetovao da ostanete u svojoj sobi. Zar vam moram jo jedanput rei da ne
postoji ni najmanja mogunost da odavde pobjegnete! Pogledajte oko sebe!

53
Bocca

Glorij@

- ula sam motorni amac, netko se popeo na brodi, mislila sam da su me doli
osloboditi.
- Kako vi to sebi zamiljate? Tako jednostavno? Govorili su mi da su zapadnjake ene
pametne i smione. A vi... vi ste naivni. Preporuujem vam da se drite mojih savjeta, u
protivnom... - ovjek me odveo natrag u kabinu. - Zar u vas morati vezati? Bilo bi to
neugodno po toj vruini. Ali, uinit u to ako bude trebalo. A to ne bi bilo fair, kako vi to
kaete. - On se nasmijao, ali mu je glas podrhtavao od srdbe.
- Mogu li doznati dokle ste stigli u pregovorima? - upitala sam naoko mirno.
- Vi niste ona koju smo ovdje oekivali, a to oteava cijelu stvar. Charlie e konano
popustiti, kako mu ta afera ne bi upropastila privatan ivot. Jer iako mu niste ena, vi ste
mu prijateljica. Oteli smo vas u njegovoj kui.
- To je ucjenjivanje.
- Kakva rije! Posve je nepoznata u naoj zemlji. Uostalom, nije mi najzgodnije da vas
drim kod sebe. Neto mi je palo na um.
- Moe li se znati to? - upitala sam osjetivi iznenadno podrhtavanje po cijelom tijelu.
Uinio je neodreenu kretnju rukom.
- Bit ete mirniji. Moda sutra!
- Sutra, to?
ovjek ne odgovori, ve ode bez rijei. S vanjske je strane zakljuao vrata. Bacila sam
se na divan osjetivi odjednom takav umor da nisam mogla ni misliti. Ruka me boljela,
automatski sam je masirala. U mom je sjeanju Marckovo lice postalo posve nejasno, a ipak
je on bio jedina nada koja mi je jo ostala.

54
Bocca

Glorij@

VIII
Kroz okno zatieno reetkama promatrala sam svijet koji se pruao preda mnom. Bio
je to udan labirint, ponegdje ispresijecan uskim kanalima. Moda sam to mjesto ve vidjela
s prozora u hotelu Hilton. Ljudi su ustajali i dovikivali s jedne barke na drugu. Bili su
siromani, loe odjeveni. Izlijevali su posude prljave vode u more i svi su nalikovali jedan na
drugoga. Sunce se ve diglo, ali je moj zaustavljeni sat pokazivao vrijeme od sino. Juer je
jo postojao Marck. I Marion, Jacqueline, stjuardi, Melanija, njezin lijepi dom i mali hram.
Unato vruini, stresla sam se sjetivi se toga dana i protekle preduge noi, pune straha i
more. Zaulo se lagano kucanje i vrata su se otvorila. Pojavi se stoli na kotaiima. Gurao
ga je mali Kinez, inilo mi se da nije bio nitkeo od mojih jueranjih uvara. Na stolu je bilo
aja i tosta, mali porculanski umivaonik, vr tople vode, runici, posve mali sapun i ealj.
Odjeven u besprijekorno bijeli haljetak, mali mi se sluga inio gotovo ljubaznim.
- Govorite li engleski? - upitala sam ga. ovjek je oklijevao, namrtio obrve i zanijekao
kretnjom glave.
- Sigurna sam da me razumijete - nastavila sam. Je li to bilo privienje, no inilo mi se
da ovjek mie usnama. Nastavila sam polako i usrdno: - Uinite neto, pomognite mi,
htjela bih otii odavde. Bit ete bogato nagraeni.
ovjek se lecne, baci hitar pogled iza sebe, pogleda me i nasmijei se.
- Dobit ete mnogo dolara - rekla sam mu.
Moda je nijem? Poao je prema vratima, neujno klizei na gumenim potplatama.
Okrenuo se prije no to je prekoraio prag. Smijeio se, nekakva je dobrota izbijala iz
njegovih crnih oiju. Obuzela me luda nada. Moda e mi postati saveznikom?
Opet sam ostala sama briljivo zakljuana. Kroz okno je ulazila isprekidana suneva
svjetlost. Popila sam alicu vrueg aja i prisilila se da pojedem nekoliko komada tosta koji
su bili izvanredni. To me malo okrijepilo. Ne znajui to da radim, gledala sam kroz okno.
Vidjela sam mali dio palube. Mali je Kinez, uei, igrao ma-jong s nekim drugim slugom.
Lagano sam kucnula prstom o staklo. ovjek je tek poslije nekoliko trenutaka podigao glavu
i ne pomaknuvi se pogledom zaokruio na sve strane. Njegov suigra nije nita zamijetio.
Podigla san ruku i prijateljski mu domahnula. Sva za panjena, zamijetila sam kako mi mali
Kine; kriom alje poljubac. Toga nam se trenutka poeo pribliavati lagani amac, s
mukom se probijajui kroz svijet sampana. Brzi popu vjetra, oba su mala Kneza nestala s
palube U amcu se vraao ovjek u naranastoj ha ljini. Meutim, danas je bio odjeven u
sta ru sivu uniformu, strogo zakopanu sve d< vrata. Odsjaj je sunca bio tako jak da nisam
razabrala izraz njegova lica. Neka je izma glica obavijala grad dunki inei ga surovi

55
Bocca

Glorij@

nestvarnim. Toga je asa palubom protrao takor. Stresla sam se od gaenja, pomisliv i s
oajem na nemogunost bijega. Ne bih nikada mogla zaplivati u tu mutnu, prljavu
zagaenu vodu. A nemam uza se ni novaca ni nekog vrijednog nakita koji bih mogla
ponuditi onom slugi! Legla sam ne znajui to da radim. A onda sam zaula ukanje na
vratima i brzo sjela. Mali je Kinez tiho otvorio vrata, doao do mene, nagnuo se nad mene.
Nisam se usudila ni pomaknuti. Njegove su usne dotakle moje lice. Snano sam ga
odgurnula. On poloi kaiprst na usne, a drugom mi rukom prui novine, dajui mi
istovremeno znak da ih sakrijem ispod leaja. Bez ijedne rijei krenuo je natrake prema
vratima drei i dalje prst na usnama. Na taj me nain upozoravao da utim.
Novine su bile engleske. Odmah sam zamijetila veliki naslov: Domaica aviona
Francuske kompanije oteta i zadrana kao talac. Otmiari zahtijevaju otkupninu.
A dalje je pisalo:
Usred Hong Konga uinjena je neuveno drska otmica u kui poznatog poslovnog
ovjeka Charlieja Tsua. Potpuno nepoznati otmiari zahtijevaju golemu svotu dolara i
zadrat e mladu djevojku ako bogati bankar u odreenom roku ne isplati traenu
otkupninu... ini se da Ch. Tsu odbija isplatu traene svote... Po svemu sudei, otmiari su
oteli pogrenu osobu. Njihova je namjera bila da otmu suprugu Charlieja Tsua, bivu
domaicu aviona Francuske kompanije, ali su umjesto nje oteli prijateljicu branoga para.
Do ovoga trenutka policija nije ula u trag otmiarima. Postoji bojazan za ivot mlade ene.
Francuska vlada je protestirala kod uprave grada. ini se da cijeli sluaj poprima zamane
razmjere i postoji opasnost da e buka koja se u roku od 48 sati podigla oko te afere moda
tetiti otetoj mladoj eni. Posve je sigurno da otmiari nisu oekivali da e njihovo zlodjelo
imati toliki odjek u javnosti. Doznajemo da je ekipa aviona na kojem je gospoica Sarah
d'Arlane domaica zaprijetila trajkom na aerodromu Kai Tak. Avion koji je trebao da
napusti Hong Kong na letu za Tokio nee poletjeti. Vjeruje se da e ostali slijediti taj
primjer, to e izazvati veliku pometnju u zranom prometu. Teke reperkusije koje su ve
otpoele nakon te drske otmice nisu do sada pokolebale otmiare koji, po svemu sudei,
pripadaju grupi lupea to je sve do sada uivala izvjesni imunitet. Moramo se upitati je li
najbogatiji poslovni ovjek Hong Konga njihov lan ili rtva. Moramo s jezom pomisliti na
sudbinu mlade Francuskinje ako pregovori oko otkupnine ne uspiju. Do ovoga trenutka ne
postoje izgledi za povoljno rjeenje, a mjesto zatoenja mlade Francuskinje i nadalje je
nepoznato. Unato naporima policije, gangsterima se nije ulo u trag. Nijedan se novinar
nije uspio probiti u prekrasnu vilu Charlieja Tsua koji se obavio posvemanjom utnjom.
Nadajmo se da emo u naem sljedeem izdanju itateljima moi pruiti konkretnije
podatke...

56
Bocca

Glorij@

Zatvorila sam oi. Crna su slova plesala preda mnom. Novinar koji je napisao taj lanak
nije bio optimist! Osjeala sam da sam samo pijun u rukama tih okrutnih ljudi koji su sada
morali igrati na kartu publiciteta oko moje otmice, publiciteta koji je mogao samo tetiti
Charlieju i prisiliti ga da plati. Sjetivi se visoke Marckove pojave i njegovoga njenog
smijeka, poela sam jecati, sa sve jaom eljom da pokuam poduzeti bilo to. Kineski se
sluga usudio da mi pokae svoju ljubav, ak poudu, im mu je bilo omogueno da to uini.
Teko u se obraniti od njegove nasrtljivosti jer je neprestano ulazio u sobu donosei
kojekakve sitnice, hranu i vodu. Vidjela sam ga kroz okno. Meo je i ribao palubu, prao
rublje. Od vremena do vremena vjebao je sa svojim mladim prijateljem neke judo
zahvate, bez ijedne rijei i bez ikakva izraza na licu. Bio je momak za sve na tom brodiu,
gotovo posve neuk kuli, moda zao, a moda i dobar. Na tom se licu nije nita odraavalo,
ali iz njegovih sam oiju itala poudu koja me uasavala.
Ponovo sam kroz okno pogledala plovei grad; sve te napola uspavane dunke bile su
vea zapreka nego najvie zidine neke utvrde. Moglo je biti podne. Visoko je sunce
preplavilo plovee naselje. Nakon laganog kucanja vrata su se otvorila i mali je sluga donio
objed; prezrelo voe, riu, ribu, aj i na lijepom tanjuru okrugao i bijel lotosov cvijet. Sluga
je imao na sebi savreno izglaanu bijelu bluzu, a crnu od prirode sjajnu kosu namazao je
briljantinom. Prilazio mi je sav nasmijeen. Pri svakoj njegovoj kretnji zapahnuo me
neugodan miris jeftinog parfema i znoja. Zahvalila sam mu za cvijet i zapitala ga koliko je
sati. Odmahnuo je neodreeno rukom, stavio ruku u dep i nasmijao se irokim osmijehom
otkrivajui pri tome ve krezube desni. Srce mi je zadrhtalo. Donosi mi neke vijesti, novi
novinski lanak? Male su crne oice zraile ljubaznou. Posve polako, s oitom radou,
prui mi kutiju ibica i kutiju cigareta. Iako gorko razoarana, ljubazno sam se nasmijeila i
dotakla njegovu ruku odluivi ga pridobiti za svoju stvar. Njegove su se usne teko spustile
na moje prste, na dlan, na ruku. Ukoila sam se i stisnula zube. Ne smijem pokazati ni strah
ni gaenje. Osjeala sam kako mi srce kuca sve bre, kako mi znoj izbija po cijelom licu,
kako mi postaje muno u elucu. Njegovo je lice bilo u blizini mojega. Dahtao je iznenaen
mojim mirnim dranjem. Njegove su usne dotakle moje, okrenula sam glavu, miii su mi
zaigrali, spremni da ga odgurnu svom snagom. Zastao je jer se zaulo brujanje motora.
Naglo se uspravio naulivi ui. uli su se koraci na palubi i agor glasova. Knez se neujno
priblii vratima, osluhne razgovor, drhtavom rukom zagladi kosu i vrati se da m natoi aj.
Osmjehnula sam mu se iako mi je grlo jo bilo stegnuto od pretrpljenog straha Naglom je
kretnjom sakrio ibice i cigareti pod jastuk. Bio je krajnji trenutak jer se n; vratima pojavio
Kinez u naranastoj odjei u pratnji dvojice Kineza. Digla sam se. Ob, neznanca, odjevena u
suvie napadna zapad njaka odijela, imala su lica ptica grabljivica Oi su im bile hladne,

57
Bocca

Glorij@

lukave i nesmiljene ovjek u naranastoj odjei je poeo: - Ova su gospoda moji poslovni
partne ri i moji prijatelji. Njima je stalo do otku pnine isto toliko koliko i meni. Doli su
ovamo provjeriti mjere sigurnosti koje smo poduzeli. Poput mojih, i njihove su namjere
posve jasne: ne ele vam nikakvo zlo i be skrajno ale zbog poinjene pogreke. N govore
engleski, pa su me zamolili da var kaem da se transakcije odvijaju suvie spore Naalost!
Charlie bi se mnogo bre odlui da je ovdje, umjesto vas, njegova bijela su pruga. Sve je to
vrlo nezgodno jer smo tim pogoeni i moji prijatelji i ja. Zadrat emo vas kao taoca koliko
god to bude potrebno ne oekujte suvie od ovdanje policije.
Trojica su mukarca poela razgovarati ki neski bacajui kratke pogleda na kabinu, na
moj objed i na mene.
- Jeste li svjesni toga to inite? - upitala sam mirno.
- Vi ste na gost, na uzvanik. Mi smo mu dar narod. Okolnosti su moda malo neu
godne, ali to je samo pitanje vremena.
- Uvjeravam vas da posada mojeg aviona ne stoji prekrtenih ruku. Osim toga vam
mogu rei...
- to?
- Nita! Ba nita!
Iako je njegovo to? bilo izreeno posve nehajno, u oima mu je neto zasvjetlucalo i
odmah sam poalila zbog svojih nepromi ljenih rijei. Otili su. Pohitala sam prema
vratima, ve su bila zakljuana. Lupala sam po njima akama, vikala i dozivala, ali uzalud.
Vidjela sam kroz okno kako su ukrcavaju u maleni amac. Brujanje motora uvjerilo me da
su se udaljili. ukanje na vratima najavilo je dolazak malog kineskog sluge. Uao je sav
razgaljen, sa irokim osmijehom na usnama. Sjeo je bez oklijevanja na rub divana i
pokuao me primiti za ruku. Blago sam ga odbila pokazala na objed koji je bio preda mnom
i poela jesti to sam to mirnije mogla. Zalogaji su mi zastajali u grlu, loe sam svladavala
podrhtavanje ruku. Sigurno smo bili sami na brodiu. Disao je nekako isprekidano i nije se
usudio ni pomai, oito zauen mojim ponaanjem. Odluila sam da htjela ili ne htjela,
pojedem sav objed.
- Sluajte - rekoh mu izmeu dva zalogaja - ovdje smo oboje u opasnosti. Napustimo
taj brod!
Poskoio je dobacivi mi prestravljen pogled. Nastavila sam jo mirnije: - Ako mi
pomognete da odem odavde, bit ete bogato nagraeni.
Nijeno je odmahnuo glavom, a lice mu se smrklo.
- Vidim da se ne usuujete pobjei s broda. Dobro, neemo to uiniti. Ali. zamolit u
vas neto to vam nee biti teko. Odnijet ete moje pismo u hotel Hilton. Poznajete li taj

58
Bocca

Glorij@

hotel? Je li daleko odavde? - Srce mi je naglo lupalo oekujui njegov odgovor. - Ne


izvrgavate se nikakvoj opasnosti ako to uinite. elim umiriti svoje prijatelje. Oni su vrlo
bogati i dat e vam mnogo, mnogo novaca!
Kinez se cerekao i pokuao me primiti oko pasa. Snala sam se i rekla mirno: - Nosilac
sam crnog pojasa u dudu. Vidjela sam vas na palubi s prijateljem. Da pokuamo nekoliko
zahvata?
Uzmaknuo je sav zbunjen. Nije ni pomiljao da laem. Nastavila sam posve smireno: Donesite mi papir i olovku. Napisat u pismo odmah dok smo sami na brodu. ovjek
kojemu ete odnijeti pismo nije policajac ve pilot aviona. Vrlo je bogat, dat e vam dolara.
- Vi ste ljepi od dolara! - Glas mu nije bio suvie uvjerljiv.
- ak i od pet tisua dolara? Trgnuo se i odgovorio: - Nee me nitko slijediti kad se
budem vraao na brod?
- Obeavam vam. Neete imati nikakvih neprilika. Ba naprotiv, kapetan aviona je vrlo
moan ovjek, moniji od vaih gospodara. Dobit ete brdo dolara.
ovjek je grickao usne. Gurala sam ga prema vratima.
- Pourite!
Izaao je i zakljuao vrata. Bacila sam se u naslonja, sva ponesena ludom nadom.
Sluga se ubrzo vratio nosei kemijsku olovku i mali blok.
- Budi na strai dok ja piem. im se tvoj prijatelj vrati, pouri u Hilton. Koliko ti
vremena treba? Je li daleko?
- Sat i pol do dva - odgovori bez oklijevanja.
Rijei su potekle na mali list papira koji sam brino savila i u jednom kutu napisala
Marckovu adresu. Na palubi su se zauli teki koraci.
- To je onaj drugi - ree nehajno Kinez gurajui moje pismo duboko u dep.
- Idi! uri se! Moj e ti prijatelj dati novac.
Zaulo se dozivanje ovjeka koji je koraao palubom. Mah je sluga hitro mugnuo kroz
vrata i dva puta ih zakljuao za sobom. Sklupala sam se na divanu sva zaokupljena tim
ludim pothvatom. U mislima sam vidjela Marcka i njegovo zabrinuto lice. Vidjela sam i
malog Kineza kako se na recepciji hotela raspituje za Marcka. Hoe li ga nai? Nee li
naletjeti na policiju? Nisam mnogo razmiljala kad sam mu obeala nagradu od pet tisua
dolara, no znala sam da je to svota za nekoga kulija nevjerojatno bogatstvo. Marck e ve
nai naina da skupi taj novac. Marck! Vidjela sam ga kako ita moje pismo. Mali se Kinez
po svoj prilici nee vratiti na brod. im dobije novac, pobjei e od svojih bivih gospodara.
Glavno je da pismo stigne do Marcka, a za to su se sada ukazale mogunosti. Sada mi je
bilo jasno da smo usidreni u naselju dunki, koje se moglo vidjeti s mog prozora u hotelu.

59
Bocca

Glorij@

Zatvorila sam oi, iznemogla od uzbuenja i nade.

60
Bocca

Glorij@

IX
Naglo sam se trgnula iz sna. Iznad mene su plesale neke sjene, kroz okno je dopirala
nejasna svjetiost. Prepoznala sam ovjeka u naranastoj odjei i srce mi se stegnulo od
straha. Nije bio sam. Pokraj njega je stajala neka ena.
- Koliko je sati? - upitala sam plaljivo.
- Svie! - odgovori ovjek.
Prekrila sam lice rukama. Kako sam dugo spavala? Je li sluga stigao do Hiltona? Je li
predao moje pismo?
- Drite, vraam vam ovo.
Podigla sam oi. ovjek mi je pruao moje pismo. Srce mi se stegnulo od straha,
razoaranja i osjeaja bespomonosti.
- Vae pismo! Kako vidite, nije stiglo onome kome je bilo upueno. Kuliju nije polo za
rukom...
- Nije uspio? to ste mu uradili?
Poelo mi se vrtjeti u glavi. Nesretni mali Kinez zacijelo je platio ivotom...
- Bili ste vrlo nerazumni i zato smo prisiljeni prebaciti vas na neko drugo mjesto.
Odmah ete napustiti ovaj brod. Ova e vas gospoda sluiti. Bit e stalno uz vas. Jeste li
razumjeli?
Duboko sam disala, trudei se ostati mirna i ne zaplakati pred tim ljudima. inilo mi se
da je to nastavak runog sna to sam ga bila sanjala. Na enin znak rukom ustala sam i
spremila se za polazak. ena me nije putala iz vida, a oi su joj svjetlucale od mrnje. Bila
je niska i njena rasta, vrlo elegantno odjevena u bogatu kinesku nonju, a prsti su joj bili
puni prstenja.
Napustila sam kabinu izmeu nje i Kineza. Na palubi je bio neki mladi Kinez. Kad nas je
opazio, naglo se digao, duboko naklonio mojim pratiocima, a meni dobacio prestraen
pogled.
Spustili smo se u amac koji je sa svih strana bio okruen dunkama. Njihovi su
polugoli stanovnici zijevali ne obraajui na nas ni najmanju panju. Plovee naselje tek se
budilo. Na je voza stojei veslao samo jednim velikim veslom i neujno se probijao
izmeu sampana. Sada se ve sa svih strana uo agor ena i djece. Srce mi je naglo
poskoilo. U daljini, na kraju ploveeg naselja, vidio se dio morske obale s velikim zgradama
koje su se bjelasale na suncu. mirkala sam ne vjerujui svojim oima. Jasno sam
razabirala obrise hotela Mandarin, Hiltona i kue ,,Mao s velikom crvenom zvijezdom.
Ondje je i Marck, udaljen samo stotinjak metara zrane linije. Dalekozorom bi me mogao

61
Bocca

Glorij@

vidjeti s prozora hotela. Cijeli se grad pruao podno breuljka, razabirala sam i malu
uspinjau koja je vozila na Peack. Osjetila sam ludu elju da skoim u vodu i zovem u
pomo. Meutim, bila sam svjesna besmislenosti takva pokuaja. Pri najmanjoj kretnji moji
bi me pratioci uguili.
amac se konano probio kroz plovee naselje i brzo pribliavao obali gdje nas je ekao
veliki automobil s uniformiranim vozaem za volanom. Ostavivi s desne strane hotel
Hilton, automobil je skrenuo lijevo i brzo se udaljio od obale. Drhturila sam u
klimatiziranom automobilu sjedei izmeu ovjeka u naranastoj odjei i ene. Vozili smo se
polako kroz uske ulice naikane bezbrojnim duaniima. Vladala je silna guva
stanovnitva. Bilo je i prosjaka mnogo djece, maaka, izgladnjelih pasa. Nalazili smo se
usred neke kineske etvrti. Pomislila sam na Vanaj, predio u koji domaice aviona nisu
nikada stupile nogom. Marion... Jacqueline... Zacijelo su provodile vrijeme u hotelu
oekujui vijesti. Jacqueline koja nije skrivala svoju odbojnost prema Melaniji i njenom
kineskom suprugu. I Marion, njena i ljupka, koja zacijelo proklinje zlu kob koja me snala.
A Marck!?
Automobil se zaustavio na ulazu u vrlo strmu uliicu, tako usku da su se rairenih ruku
mogle dohvatiti obje njene strane. Sili smo iz automobila i moji su me pratioci poveli tom
uliicom u kojoj nije bilo ni ive due, ali je bila ispunjena neugodnom mjeavinom mirisa
cvijea i vonja suhe ribe i soje. Teko sam koraala po sjajnim kamenim ploama. Zaustavili
smo se ispred kue visokih mrkih zidova bez prozora. ovjek u naranastom odijelu pokuca
na osebujan nain na mala jednostavna vrata na kojima je bio reetkasti prozori. Istoga
se asa s druge strane spusti zasun. Uli smo u uzak trijem odakle nas je vratar vrlo
smjerna dranja poveo uskim stepenicama do raskonog predvorja u prvom katu. Bila sam
zateena nevjerojatnom razlikom izmeu vanjtine kue i neuglednog ulaza te toga
predvorja prekrivenog skupocjenim sagovima. Zidovi, obloeni crvenom svilom, jedva su se
nazirali iza mnogobrojnih, izvanredno lijepih paravana. inilo se da je ena napokon stigla u
vlastitu kuu. Izdavala je naloge slugama koji su dotrali odjeveni u kinesku nonju; u
modre kratke haljetke i hlae. ovjek u naranastoj odjei objasni mi uz dvosmislen
smijeak: - Eto nas napokon kod kue!
Zatim se obrati Kineskinji. Razgovarali su kineski u pola glasa i dobacivali mi kratke
poglede.
- Poite za mnom, gospoice, pokazat u vam vau sobu. U ovoj kui neete imati
slugu. Sve to vam treba, obavljat u ja osobno. eljeli bismo da se ovdje ponaate
razumnije. Jedan je kuli ivotom platio naklonost koju vam je htio dokazati. Ova kua nema
drugog izlaza osim onoga koji ste vidjeli. Ovo je privatan klub. Ovdje drimo mlade djevojke

62
Bocca

Glorij@

koje primaju goste, kartaju se i sviraju. Nitko ne moe ui bez znalca za raspoznavanje.
Ovamo ne moe ui nijedan Zapadnjak, nijedan Amerikanac. Nae su djevojke u gornjem
katu. Poite ovuda, stanovat ete u mom osobnom apartmanu.
Pola sam za Kineskinjom. U prvom sam salonu letimice vidjela mnogo tipinih kineskih
slikarija na svili i mnotvo sitnih dragocjenih predmeta. Stisnuta srca, nisam se mogla diviti
tom raskonom i prekrasnom prostoru.
- Evo, to je vaa soba!
Nije bilo vrata izmeu salona i te male sobe namjetene mekim divanima, sagovima,
paravanima. Zidovi su bili obloeni ruiastom svilom, na stropu je tiho zujao ventilator. Na
niskim su stoliima stajale male figurice od slonove kosti i nefrita. Mali bar od ebanovine,
veliki bakreni gong i okrugla zrcala upotpunjavala su taj udoban i luksuzan ambijent. Blaga
je svjetiost prodirala kroz visoki prozor zatien reetkama.
- Ova soba nema drugog izlaza osim u salon. Ondje emo vam servirati obroke.
U dugakoj haljini s podignutim ovratnikom Kineskinja se drala vrlo uspravno i
ravnoduno. Samo su joj oi sa zadovoljstvom kruile po dragocjenom namjetaju.
- Zovem se Liou Tsong. Bit u uvijek u blizini. Lupnite o gong ako vam togod zatreba.
elite U aja? Ili moda viski?
Prisilila sam se da budem mirna i upitala sam: - Koliko me vremena namjeravate drati
u ovoj kui?
- Kod nas vrijeme nije vano.
Gledala sam je nastojei da mi pogled ne zatrepe pred tim licem izboenih jabuica,
okrutnih oiju i pravilnih tankih obrva. Imala je lijep stas i crnu, vrlo sjajnu kosu podignutu
na vrh glave. Bila bi savreno lijepa da nije bilo tog nemirnog, pohlepnog i neugodnog
pogleda. Bilo bi posve beskorisno da je pokuam uiniti svojom saveznicom. inilo se da je
beskrajno okrutna. Pitala sam se to ju je nagnalo da toliko mrzi Melanijina mua.
- Mislim da vam je poznato da su oteli mene umjesto neke druge?
Slegnula je ramenima i okrenula se bez odgovora. Povikala sam za njom: - elim se
okupati i moram promijeniti odjeu. Sigurna sam da mi se to ovdje moe pruiti. Osim
toga, elim da mi donesete knjige i novine.
U njenim je oima zasvjeducala srdba, ali mi nije odgovorila negativno. Polako sam
poela obilaziti svoj novi zatvor, iako me nisu nimalo zanimale sve te lijepe stvari.
Ravnoduno sam gledala u nasmijeene likove nekog boga i boice, u plavozelene lavove od
fajanse, u svileni paravan oslikan cvijeem, pticama i malim mostiima, tim tako tipinim i
draesnim kineskim motivom, u kutiju za nakit izraenu od rezbarenog nefrita. Liou Tsong
mi je donijela kinesku haljinu od modroga brokata, izvezenu ruiastim cvjetiima. Odbacila

63
Bocca

Glorij@

sam cipele i na otekle noge jedva navukla izvezene papue. Stresla sam se osjetivi na koi
hladan dodir svilene haljine.
- Odvest u vas u kupaonicu.
Pola sam za Kineskinjom teke glave i sa strahovitim umorom u bolnim udovima.
Kupaonica je bila velika, s kadom starinskog oblika i modrim zidovima. Kada je bila puna
mirisne vode i jedva sam ekala da se zaronim u tu toplu vodu. Okrenula sam se Kineskinji:
- Moete li me ostaviti samu?
ena kimne i nestane ostavivi vrata poluotvorena. Kliznula sam u vodu i ugledala u
velikom zrcalu svoje lice. Kosa mi se ovjesila, neuredna i bezbojna. Koa mi je bila sivkasta,
a lice veoma omravjelo. Voda je bila vrlo topla. Odjednom mi se u glavi sve pobrkalo.
Koliko sam vremena, koliko sam dana i sati zatvorenik tih ljudi? Jesu li doista ubili maloga
Kineza? Kakav je ono bio brod u ploveem naselju? Ovdje sam u nekoj vrsti zatvorene kue.
Neki mi je straan predosjeaj govorio da u ovdje provesti ostatak svojega ivota. Leala
sam u vruoj vodi i pred oima mi se poelo magliti. U toj sam uskovitlano; magli vidjela
Marckove oi, vrata pilotske kabine u boeingu, onu konu torbu kupljenu u... Gdje ju je
ono kupio?
Utonula sam u tu maglu, ne nalazei vie odgovore na pitanja. Sve je postalo
prozrano i meko, nita mi se vie nije moglo dogoditi, spavala sam, napokon u umrijeti...
Netko je vrlo glasno govorio, u uima mi je umjelo, nisam raspoznavala kineske
suglasnike. Bilo je veoma hladno, cvokotala sam zubima. Dvije su me snane ruke posjele,
netko me trljao runicima od frotira. Liou Tsong se naginjala nad moje lice, njene su ruke
pljeskale moje obraze, dolazila sam k svijesti. Dva su me ovjeka nosila umotanu u ogrta
od frotira. Bili su Kinezi. Uvijek Kinezi. uta mi ruka prinese au. Poela sam kaljati od
alkohola. Beskrajno iznemogla, zatvorila sam oi da ne vidim sva ta lica. Nisam imala vie ni
traka volje, nikakvih elja, misli su mi bile zbrkane. Leala sam na divanu u salonu. Jedna
za drugom ulazile su u salon mlade ene i radoznalo me promatrale. Bile su vrlo lijepe i vrlo
mlade, sve u kineskoj nonji, dotjerane i veoma naminkane. U njihovim radoznalim
pogledima nije bilo zloe. Neke su se ak usudile pribliiti mi se, izmjenjujui nerazumljive
rijei cvrkutavim glasovima. Kratkom kretnjom ruke Liou Tsong ih sve rastjera. Rasprile su
se poput malog jata skakavaca okreui se kako bi me jo jednom pogledale. Uz Liou Tsong
ostala je samo neka mlada ena. Imala je blijedo lice poput slonove kosti, velike oi, arko
crvene usne, velike naunice u obliku grozda glicinije i cvijee u kosi. Bila je nasmijana i
vesela. Naslagala je iza mojih leda cijelo brdo jastuka i pomogla mi da sjednem. inilo mi se
da u se ponovno onesvijestiti i glasno sam zastenjala. Netko mi je podigao haljinu i neki mi
je mali ovjek dao injekciju. U prostoriji se osjetio jak miris etera. Lijenik je rastvorio izrez

64
Bocca

Glorij@

na haljini i stavio mi stetoskop na grudi. Obuzeo me osjeaj spokojstva i polako sam tonula
u dubok san bez snova. Kada sam se probudila uz moje je uzglavlje sjedila Liou Tsong i
gledala me netremice svojim nemilosrdnim pogledom. Poloila je svoju ruku punu prstenja
na moju i opipala mi bilo. Stresla sam se pri dodiru njenih tankih prstiju.
- Dugo ste spavali jer smo vam dali injekciju. Savjetujem vam, gospoice, da se
pomirite sa svojim trenutnim poloajem. Morate obnoviti snage, donijet u vam dobar
doruak.
Istoga se asa pojavila lijepa mlada Kineskinja s velikim naunicama. Liou Tsong se
digne. ene su izmijenile nekoliko reenica na svom jeziku. Liou Tsong je podrhtavala od
srdbe, no ona se druga oito na to nije obazirala. Prila mi je i rekla polako birajui
engleske rijei: - Ja sam Mei Li. Poznajem Francusku jer sam ki mandarina. Htjela bih
ostati uz vas ako vi to elite? Ja u vas posluiti dorukom.
Nestala je ukajui dugakom svilenom haljinom i ubrzo se opet vratila. Prvi sam put
susrela neku ljubaznu osobu u tom stranom svijetu. Sjela je uz mene i hranila me malim
komadiima mesa namoenim u neki crveni umak. Smijeila se i veselo je brbljala. Sjedei
u jednom kutu sobe, Liou Tsong nam je nezadovoljno okrenula lea.
Snaga mi se vraala, ali mi je srce i nadalje ostalo bolno stegnuto. Neka se sjenka
pojavila u oima mlade ene, njena je svjea i mirisna ruka stisnula moju.
- Jedite jo malo, potrebno vam je. Znam to vam se dogodilo... Morate imati
povjerenja u nae gospodare.
- Mislite li?
- Znam da ete uskoro opet biti sa svojim ljudima.
- Kada? Recite mi! Cijela posada eka u Hong Kongu. To je nezamislivo...
Prenaglila sam tom izjavom, iako bijedni mali Kinez koji mi je donio novinski lanak nije
vie mogao biti zbog toga kanjen. Liou Tsong se brzo digla i nestala.
- Otrala je da podnese izvjetaj - rekla sam ogoreno. - ini se da i vi smatrate tu
otmicu posve prirodnom. Zar se tek tako otimaju taoci ispred nosa policije i cijeloga svijeta?
Ili je u Hong Kongu drugaije?
- Ne govorite talac. Vi ste neka vrst gosta.
- Gost pretvoren u sredstvo transakcija! To je odvratno, vjerujte mi!
Svi su oni ponavljali tu istu rije gost. Teka srca spustila sam glavu. Bilo je jasno da
mi ni ta lijepa djevojka nee pomoi. Nismo razgovarale istim jezikom.
- Recite mi barem gdje sam?
- U klubu Sangaj. Naa kua prima najznaajnije poslovne ljude Hong Konga. Ima
nas oko petnaest djevojaka. Liou Tsong je direktorica. Bila je supruga gospodina Houa koji

65
Bocca

Glorij@

ju je otjerao zbog vrlo mlade bijele supruge.


- To je uzrok njene opake udi!
Mei Li prinese ruku usnama i prasne u tihi smijeh.
- Dobro ete se snai ovdje jer nas svi maze. Imamo lijepu dvoranu za igranje, vie
salona za muziciranje te salone u kojima... - Mlada je ena spustila pogled hinei
zbunjenost. - elite li da vam pokaem kuu? Ali, prije toga u vam donijeti slatkia. Kad
nam je dosadno, pojedemo cijela brda tih finih stvari. Imamo jabuke s preljevom od
karamela, ueerene bademe, ele od mandarinki. Moda biste vie voljeli sladoled ili
kolaie u sirupu od bambusovih pupoljaka? Ne mogu vas gledati tako alosnu. Recite kako
se zovete?
- Sarah.
- Sarah... Lijepo ime. Liou Tsong se neujno vratila i promatrala nas.
- Sluajte me, Liou Tsong! Ja u se brinuti za Sarah, potrebna joj je njega.
Onesvijestila se u kupaonici jer je suvie iscrpljena. Gospodar bi bio vrlo ljutit da to sazna.
ujete li to vam govorim, Liou Tsong?
Mei Li je govorila vrlo odrjeito i druga se Kineskinja, iako vidljivo vrlo ljutita, nije
usudila usprotiviti.
- Nauit u vas kako se igra ma-jong. To je vrlo uzbudljiva igra. Ili... moda biste vie
voljeli sluati ploe? Imamo ih na tisue.
Sluajui mladu enu, malo mi je odlanulo. inilo mi se da se neka opasnost pomak
udaljuje.
- Bilo bi mi drago da razgledamo kuu.
- Dobro, hajdemo!
Mlada mi ena prui vrlo njenu i njego vanu ruku s neobino dugim noktima.
- Mnogo ste vii od mene. Moja vam je haljina prekratka. Pobrinut u se da van dadu
dragu.
- Nije potrebno - odgovorila sam suho. - Nadam se da neu dugo biti ovdje.
- Ne budite alosni. Pogledajte se u ogle dalu, jo ste ljepi u kineskoj odjei. Oi su
vam poput mojih smaragda.
Djevojka mi pokae ruku punu velikoj prstenja. Krenule smo dugakim hodnikom Bio je
sav u crvenom. Crveni sagovi, crveni stijene, braena ogledala, blistavi kristalni lu steri...
Mei Li otvori prva vrata.
- U ovom salonu primamo najbogatiji goste - objasni mi posve prirodno. - To ji
najljepa soba u kui. Pogledajte!
Tipino kineski namjetaj bio je od fino izrezbarenog crnog drva. Na niskim su stolicima

66
Bocca

Glorij@

stajale porculanske svjetiljke s prekra snim svilenim sjenilima. Bilo je i mnogo ma lih
skulptura od nefrita i tako lijepih vaza d sam na trenutak zaboravila na svoju nevolju Mei Li
me dovede do slike to je prikazival morsku uvalu ije su obale bile pune velikih grmova
hibiskusa; njegovi su ruiasti cvjetovi i jarko zeleno lie odudarali od svilenkaste povrine
mora na kojemu su mirovale crvene dunke s velikim jedrima. U prednjem planu tog
krajolika mali je hram otmjenih proporcija uvao svoju tajnu.
- To je hram mudrosti - objasni mi Mei Li. - Roena sam nedaleko od tog mjesta i zbog
toga jako volim tu sliku. A sada, pogledajte ovo!
Druga je slika prikazivala budistiki samostan sagraen na visokoj litici posred pustog
otoka. Razabirali su se mali redovnici koji su se kleei molili nekom boanstvu. Obzorje se
crvenjelo crvenilom koje je tako drago kineskim slikarima. Oblaci su imali oblik zmajeva
ispruenih panda.
- Ovu sliku ne volim... bojim se kad je gledam. Meutim, sve je lijepo u toj kui koju
nazivamo Kua cvijea. Imamo i malo unutarnje dvorite puno boura. Onamo odlazimo
udahnuti svjeeg zraka. Odvela bih vas onamo, ali... zabranili su.
Ponovno me njeno primila za ruku i povela s onu stranu hodnika, u nepoznati dio
kue.
Prolazile smo pokraj tekih, izrezbarenih drvenih vrata, posve same. Nigdje nije bilo
nikoga, samo nas je Liou Tsong slijedila poput sjene. Koraci su nam tonuli u debeo sag
mrke boje sa svijetlomodrim uzorkom. Kao u nekom udnom snu gazila sam po utkanim
cvjetovima lotosa i boura. Popevi se zavojitim stepenicama, stigle smo na drugi kat,
jednako tih, jednako priguen debelim sagovima.
- Ovdje su sobe mladih ena u kojima primaju gospodu. Ja imam povlaten poloaj,
imam samo jednog prijatelja. Ve me tri godine posjeuje tri puta na tjedan. ivi u Macaou.
Nikada nisam bila ondje, znam da cijeli dan radi i da me veoma voli. Svaki put mi donese
neki mali dar. Pokazat u vam sve dragulje koje sam od njega dobila. Sve je tiho, zar ne? U
to se vrijeme djevojke odmaraju, slikaju ili itaju. Sad u vam pokazati svoj mali dom.
Kimnula sam, zauzeta jednom jedinom milju. Moram tu ljubaznu malu Kineskinju
uiniti svojom saveznicom. Meutim, Liou Tsong nas nije naputala.
Soba je bila ruiasta sa svijetlozelenim naslonjaima, lijepim svjetiljkama i mnotvom
jastuia po svim kutovima. Posvuda mnogo cvijea, naroito irisa sljezove boje. Mei Li
podigne s potovanjem kuni ogrta od bijele svile izvezen pticama svih boja.
- Evo to mi je nedavno donio. Druge djevojke nisu tako razmaene. Sut en je uvijek
alosna. Lili bi se htjela udati i imati djece, a Venera, smijenog li imena, zaljubljuje se u
svakoga novog prijatelja. I ona esto plae. A ja... ja sam uvijek zadovoljna i sretna

67
Bocca

Glorij@

uvijek...
- Zar se ne elite udati za svog prijatelja i s njim ivjeti u vlastitoj kui?
- Ne, ne, on mnogo radi i nikada ga ne bi bilo kod kue, a ja ne volim biti sama. Ali...
moda jednoga dana!
Pribliila sam se slici koja je visjela na zidu. inilo mi se da prikazuje dio grada u kojem
je bio aerodrom Kai Tak.
- Znate li gdje je aerodrom?
- Bila sam ondje samo jedanput. Ispratila sam svog prijatelja koji je letio avionom.
- A hotel Hilton?
Mei Li me gledala. Iskoristila sam trenutak nepanje nae pratilje i tiho joj rekla: - U
tom me hotelu eka jedan ovjek. On je kapetan, pilot aviona. Silno ga volim. Mei Li,
pokuajte doznati to je s njim! Je li uope jo u Hong Kongu?
- Razgovarat emo o tome u vaoj sobi. - odgovori djevojka. - Recite mi kako se zove?
- Marck.
Izgovorila sam drago ime s drhtajem u srcu. Ule smo u drugu sobu u kojoj je neka
mlada Kineskinja crtala krizanteme. A zatim smo se vratile u moju sobu, neprestano u
pratnji Liou Tsong. Nisam smjela gubiti vrijeme. vrsto sam odluila iskoristiti prijateljstvo
mlade Kineskinje. Brzo se vratila, paljivo nosei veliku biljenicu.
- Nosim vam kalendar sretnih i nesretnih dana. Dobila sam ga od jednog naeg
astrologa. Ima i kartu neba... Pod kojim ste zvijeem roeni?
Bila sam dotuena. U tu sam praznovjernu i lakomislenu Kineskinju polagala sve nade!
Bilo mi je da zaplaem.
- Kakav je Marck? Opiite mi ga!
- Vrlo je visok, oi su mu ponekad zelene, a ponekad smee sa zlatnim tokicama. Vrlo
je lijep. Zato vjerujete u sve te stvari, u sva ta proroanstva? Mi vjerujemo samo u dobro i
zlo. Ljudi koji su me oteli poinili su zlo djelo i bit e kanjeni.
Moje me oajniko raspoloenje umalo natjeralo da odgurnem tu lijepu djevojku i sve
njene fetie. Bivalo mi je sve jasnije da je nemogua i sama pomisao na bijeg. Bila sam
zatoena u toj Kui cvijea izmeu te dvije ene i svih ostalih koje sam nasluivala u
drugom katu. Prozori su bili mali, zatieni reetkama, zastrti svilenim zavjesama. Sve je
bilo luksuzno, mekuasto. Imala sam na sebi kinesku odjeu, a djevojka koja je sjedila
podno mojih nogu poeljela je odjednom da mi je etka kosu. Sve je to bilo ludo,
nevjerojatno. Mei Li mi je priala kako je i njezin prijatelj lijep. Zarila sam lice u ruke
zajecavi od tuge. Ona zastane i ree mi zabrinuto: - Nemojte se razboljeti, Sarah! Ne
smijete biti bolesni!

68
Bocca

Glorij@

Njeni prsti boje slonove kosti milovali su moju kosu. U kutu kosih oiju pojavila se
suza.
- Veeras e doi moj prijatelj, priat u mu o vama. Moda e mi dati neki savjet. Ja
ne znam to misli o Charlieju i ostalima, no ja u mu rei kako ste nesretni i kako smo se
sprijateljile. Ne bih eljela da mislite kako su svi u ovoj zemlji zli i nesmiljeni.
Mala je Kineskinja govorila iskreno, nastojei me utjeiti. Liou Tsong se neujno vratila i
ravnoduno me promatrala.
Kad je Mei Li otila, bacila sam se na divan. Liou Tsong je upalila svjetiljke. Mislila sam
na prijatelja Mei Li, vjerojatno bogatog Kineza trgovca, moda gangstera. Liou Tsong mi
donese alicu zelenog aja. Popila sam ga iako je bio gorak. Odmah zatim pala sam u dubok
san i sanjala o Marcku. Bio je odjeven u dugaku kinesku odjeu. S njenim izrazom lica
pruao je ruku Mei Li koja je imala blijedomodru haljinu i veo na glavi Bili smo u avionu.
Kroz okno sam vidjeli kako ispod nas malo-pomalo nestaje Hong Kong. Posve siuna, s
aerodroma nam je Melanija davala nekakve znakove, a Charlie ju je zadravao pomou
dugakog zlatno; ueta. Na okolnim je breuljcima svjetlucalo stotine pozlaenih pagoda.
Avion se dizao bez ikakve buke prodirui u nebesko pla vetnilo. Jacqueline i Marion, takoer
u ki neskoj nonji, pijuckale su u kabini aj. Nije bilo putnika. Upravljan Marckovom rukom
avion se neujno dizao. Osjeala sam se si gurnom.

69
Bocca

Glorij@

X
Probudila sam se s glavoboljom i gorka stim okusom u ustima te shvatila da su mi dali
neko jako sredstvo za spavanje. Nisam pokazivala svoju zabrinutost Liou Tson koja je
ulazila i izlazila, poravnavala jastuk i kriom me promatrala. Donijela mi je pla danj s ajem,
voem, kolaima i sendviima.
- Mogu li razgovarati s Mei Li?
- Nje danas nema u Kui cvijea. Odveo ju je njezin prijatelj. Ako elite, pozvat u
neku drugu djevojku da vam ini drutvo.
Odjednom mi je bilo dosta te servilne i zacijelo potkupljive ene, svih tih pokornih
Kineskinja, njihova cvrkutanja i prenemaganja. Ne razmiljajui, digla sam se jednim
skokom i prevrnula pladanj. Zateena, Liou Tsong uzmakne jedan korak, a zatim skoi na
mene i grevito uhvati objema rukama moju haljinu. Bez oklijevanja sruila sam je na sag
jednim dudo udarcem. Zastala sam uasnuta tim inom. Kineskinja je glavom udarila o
mali stoli i ostala ispruena na sagu. Pojurila sam dugim hodnikom i popela se na drugi
kat. Morala sam nai Mei Li, ovjeka u naranastoj odjei, bilo koga. Sva zadihana, sudarila
sam se s nekom mladom osobom koja je prestravljeno vrisnuh. Poela su se otvarati vrata,
ulo se vikanje i dozivanje. Nastala je uzbuna, propala mi je mogunost bijega. Preda
mnom je stajao ovjek u naranastoj odjei. Oi su mu svjetlucale hladno i neumoljivo.
Svladala sam strah i rekla: - Traim Mei Li. Meutim, drago mi je da sam i vas susrela.
- Pretpostavljam da mi imate neto rei! Iza njega su se bez buke otvorila dvokrilna
vrata. ovjek se povue u stranu i pozva me kretnjom ruke da uem.
- Mei Li je izala - ree konano.
- Na dugo?
- Nikada se ne zna. Na jedan dan, na jedan sat, na jedan mjesec! Nije ni vano!
Sakupila sam sve svoje snage i rekla: - Mei Li zaista nije vana. Ovdje nitko ne pati od
suvika osjeaja, to je sigurno. Sva srea to sam vas srela jer ete mi rei kada u
napustiti ovu kuu.
- Upravo sam poao razgovarati s vama.
Naalost, jo nismo postigli ono to smo eljeli, a to mi je vrlo neugodno, vjerujte mi!
- Charlie nee platiti.
- To nije tako jednostavno. On jo... ne znam kako da se izrazim na vaem jeziku... on
jo ne uvia ... odnosno... jo odbija potpunu suradnju... a to je velika teta i vrlo
neugodno.
- Za koga?

70
Bocca

Glorij@

- Za vas! Ali i za nas, njegove prijatelje i poslovne partnere, koji smo raunah na
njegovu dobronamjernost.
- Mislite li da e popustiti?
- Bilo bi dobro kad bi to uinio to prije. Meutim, mi imamo vremena! Kako postupaju
s vama? Jeste li zadovoljni? im stigne otkupnina... nerado izgovaram tu runu rije... bit
ete slobodni.
- Ima li nade da izaem odavde? Kinez uini neodreenu kretnju rukama.
- A to radi policija? Zar me ne trae?
- Ve sam vam rekao da policija nema to traiti u ovoj kui. Sve su to nae osobne
stvari...
Kad sam se vratila u svoju sobu, Liou Tsong me, suprotno mom oekivanju, doekala
mirno, bez ijedne rijei.
Mei Li je dola vrlo kasno. Bila je odjevena za izlazak i umorno se bacila u naslonja.
- Nisam vam stigla rei da izlazim sa svojim prijateljem. Bili smo u kinu. Pogledajte to
sam dobila!
Prstom je pokazala na ogrlicu od bijelih i okruglih bisera.
- ini mi se da ste vi i Liou...
Nisam odgovorila. Mei Li se obrati Kineskinji: - Liou, idite u kuhinju i pripremite nam
malo vone salate. Sigurna sam da e vam to goditi, Sarah. Danas je tako vrue. Veoma
sam edna.
im je Liou Tsong nestala, Mei Li mi priblii naslonja i pone govoriti posve tiho: Pourimo dok je nema! Trebat e joj barem pet minuta, toj staroj pakosnici! Govorila sam
svom prijatelju o vama. On, naalost, ne moe nita! Razmiljala sam i zamolila ga da me
odvede na aj u hotel Hilton. Odmah je pristao. Htjela sam vidjeti tog Marcka, vaeg
prijatelja. Vrijeme je prolazilo, stalno sam naruivala kolae, ali ih na kraju nisam vie
mogla gutati, a moj mi je prijatelj rekao da u uskoro biti nalik na staru, debelu enu.
Odluila sam otii u umivaonicu, i to zaobilaznim putom. Vidjela sam samo nepoznate ljude
i nekoliko vrlo lijepih djevojaka. Moda su to bile domaice aviona u civilnoj odjei. Nisam se
usudila osloviti ih. Otkrila sam trgovinu suvenira nedaleko od dizala. Srce mi je veoma
lupalo, bojala sam se svog prijatelja. Zatraila sam dopisnicu, olovku i omotnicu. Nikako mi
nisu padale na um engleske rijei...
- to ste napisali?
- Samo ovo: Ja sam prijateljica vae Sarah. Ona je sa mnom u jednoj vrlo lijepoj kui.
Ne mogu vam dati adresu. Sarah je zdrava i mnogo vas voli. Zalijepila sam omotnicu i
napisala: ,,G. Marck. kapetan francuskog aviona. Prodavaica me udno gledala. Dala sam

71
Bocca

Glorij@

joj veliku novanicu. Pogledala je naslov i htjela mi vratiti pismo. Bila je veoma uplaena.
Dala sam joj jo jednu novanicu. Tada je uzela pismo, sakrila ga u dep i kimnula mi. Bio
je posljednji trenutak. Doao je moj prijatelj, bio je vrlo ljutit. Grubo me uhvatio za ruku i
odveo prema izlazu. Nikada nije bio tako ljutit i grub. Rekla sam mu da sam zalutala i da
sam se divila izlozima nakita. On ne sumnja u mene, bio je to prvi put to sam lagala.
Uinila sam to zbog vas. On se ispriavao, bilo mu je ao i kupio mi je ovu divnu ogrlicu.
Mei Li me gledala iskreno i prijateljski.
Nisam se mogla savladati da je ne zagrlim i poljubim. Trgnula se iznenaeno, ali se
zatim nasmijeila i vratila mi poljubac Zahvalno sam je sluala kad je nastavila: - Ovdje
vam ne prijeti nikakva opasnost iako ste udarili tu staru Liou. Ali uvajte se nje, ona nikada
ne oprata! Sada je va Marci ve proitao moje pisamce, sigurna sam d; misli na vas.
Uinila sam to i zbog njega iako ga neu nikada upoznati. Volim ljubav i jo u vam pomoi
ako budem mogla.
- Mei Li, nikada to neu zaboraviti! Ali d; ste u pismu ostavili adresu ove kue, Marci bi
me brzo naao, jo veeras!
- Ne, to ne! Valjda ne elite da umrem!
- Zacijelo ne elim! Oprostite mi, posve sam izgubila pamet.
- Ne zabrinjavajte se! Sve e se srediti! U protivnom...
- U protivnom?
- Zamolit u svog prijatelja da vas pusti i Kue cvijea.
Srce mi je poelo naglo lupati. Mei Li mi je upravo dokazala svoju naklonost, svoji
iskrenu simpatiju. Hoe li se usuditi da mi sama pomogne da napustim tu kuu? Kakvim se
opasnostima izlae u tom sluaju? Svu m preplavila neka lua nada. Oslukujui zvu kove
koji su dopirali iz hodnika, upitala sam je posve tiho: - Mei Li, ne biste li mi vi mogli otvoriti
vrata ove kue?
Mlada ene zatomi tihi krik i pobjegne bez odgovora. Na vratima se povukla u stra nu
da propusti Liou Tsong.
***
Ve su prola dva duga dana i tri noi otkako su me oteli. Jedan je mladi Kinez plati
glavom svoju naklonost prema meni ili moda prema ponuenim dolarima. Ve je bila no,
sluala sam jednomjerno disanje Lio Tsong koja je spavala nedaleko od mene. Nekoliko
sam puta ula cvrkutavi glas neke djevojke iz gornjega kata. Izvana nije dopirala nikakva
buka. Kao u nekom runom snu, sjeala sam se labirinta uskih uliica, odbojnih obrisa kua,
pljesnivog zadaha i malih, crvenih svjetiljaka. Ovaj se dio Hong Konga bitno razlikovao od

72
Bocca

Glorij@

elegantnih etvrti oko hotela Hilton i od Kovluna te njegovih visokih bijelih zgrada, irokih
avenija i velikih raznobojnih reklama. Misli su mi se tako brkale da sam pomislila da gubim
pamet. Izgubila sam i osjeaj za vrijeme, a da nije bilo te ljubazne Mei Li, izgubila bih i
posljednji traak nade. Sjetila sam se raznih otmiarskih afera. Obino su zavravale dobro,
no bilo je i sluajeva... Vidjela sam u mislima novinske lanke i televizijske emisije te
osjetila muninu u elucu. to su se vie odugovlaili sati mog zatoenitva, to sam bila
sigurnija da ti ljudi nee prezati da me u stanovitom trenutku uklone.
Nisam uope spavala te noi. Oslukivala sam svaki um i matala o neizvedivim
planovima. Svanuo je jo jedan tuan dan, i u toj su se zatvorenoj Kui cvijea napokon
probudili glasovi. Razabirala sam enske glasove i um vode iz otvorenih slavina. Do
krajnosti napetih ivaca, spustila sam tiho noge na pod. Ravnomjerno disanje Liou Tsong
odmah se zaustavilo. Oslukivala je. Vidjela sam u mislima njeno okrutno lice i oi ispunjene
beskrajnom mrnjom. Netko je pokucao na vrata, uao ne priekavi odgovor i rekao
nekoliko rijei Liou Tsong. Ona je stala na prag moje sobe i gledala me s toliko zlobe i
mrnje da sam bila sigurna da je pala odluka o mojoj sudbini. Preda mnom je stajao ovjek
u naranastoj odjei.
- Jesu li platili otkupninu? - upitala sam svladavajui podrhtavanje glasa.
- Naalost, nisu! Zbog toga sam i doao. Unato naim prijedlozima i pokuajima
izmirenja Charlie Tsu odbija platiti, odnosno vratiti ono to je duan meni i mojim
prijateljima. ao mi je to vam moram javiti da je va boravak ovdje zavren.
- Oslobodit ete me?
Smijeak je na asak rastegao njegove male usnice. Nastavio je s nekim gadljivim
izrazom lica: - Beskrajno alim, ali to nije tako jednostavno. Takvo bi nam rjeenje bilo
najdrae, no Charlie je alarmirao policiju, umijeali su se i vai francuski prijatelji. elimo
izbjei neugodne incidente. Ova kua nije vie dovoljno sigurna.
ovjek je rastezao lanke svojih prstiju tako da su pucketali. Prekrila sam lice rukama
oekujui odjednom ono najgore.
- Neemo vam nanijeti nikakvo zlo. Odvest emo vas u malo planinsko selo nedaleko
od granice. Ondje emo vas drati koliko bude potrebno...
- A to znai?
- U nas vrijeme ne znai nita. Podigao je ruku da zaustavi bujicu mojih prosvjeda,
okrenuo se i nestao. Liou Tsong mi je dobacivala kratke zlobne poglede popraene
zlokobnim smijekom.
Nisam ni dotakla doruak, odluila sam trajkati glau. U uima su mi odzvanjale rijei
ovjeka u naranastoj odjei. Dakle, Charlie je odbio platiti otkupninu. U dubini due nisam

73
Bocca

Glorij@

nikada ni povjerovala da bi Charlie platio za ikoga drugoga osim za vlastitu enu. A policija?
Postoji li i najmanja mogunost da otkrije skrovite?
Liou Tsong je otila zbunjena mojim ponaanjem. Pola sam prema hodniku. Preostalo
mi je samo nekoliko sati da pokuam nagovoriti Mei Li da mi pomogne. Noge su mi bile
ukoene od straha, srce mi je kucalo udvostruenom brzinom. U dnu hodnika pojavi se
djevojka, smijeei mi se. Dala sam joj znak da se priblii. Mirno sam je zamolila da pozove
Mei Li. Djevojka potvrdno kimne. Vratila sam se u svoju sobu i nastavila ekati. Mei Li je
uskoro dola i donijela mi doruak. Otpravila je Liou Tsong s nekoliko odlunih rijei.
- Otila je na doruak. Moramo se brzo dogovoriti. Namjeravaju vas veeras kasno
odvesti odavde u neko zabaeno selo na kineskoj granici. To se ne smije dogoditi. Pomoi
u vam da pobjegnete. Imam sirup od kojega se pada u vrlo dubok san. Napravit u vone
kolae s tim sirupom. Liou Tsong ih oboava i pojest e ih cijelo brdo. im vrsto zaspi, brzo
ete odjenuti ovu kinesku haljinu i ispod nje ove traperice. Nisam nala cipele dovoljno
velike za vas. Zajedno emo poi do ulaznih vrata. Ja u prije toga odvrnuti arulju jedine
svjetiljke, bit e mrano. Vratar me voli, otvorit e mi vrata bez ikakvih potekoa. Tog ete
trenutka biti sakriveni, a ta u ispustiti torbicu punu raznih stvari i dolara. Vratar e se
sagnuti da ih pobere, a vi ete brzo i neujno mugnuti kroz vrata. Ja u se glasno smijati i
rei vrataru: Svi dolari koje nae, bit e tvoji! A kad se naete na ulici... - Kineskinja
rairi ruke fatalistikom kretnjom.
- Oh, Mei Li, mislite li da je to izvedivo?
- Moda, ako nee biti nikoga u hodniku ili na vratima.
Mei Li sakrije odjeu ispod strunjae. U pravi as jer se Liou Tsong bila vratila. ene su
izmijenile nekoliko rijei na kineskom, a ja sam jela svoj doruak. Vrijeme je prolazilo vrlo
polako. Mislila sam na Marcka i na posljednje rijei Mei Li izgovorene hinjenim mirom: Nee mi uiniti nikakvo zlo. Nee se usuditi. Moj prijatelj je suvlasnik te kue, oni ga se
boje.
- A va prijatelj?
- Zacijelo e se ljutiti. Ali, toga se ne bojim. elim vas vratiti vaem Marcku.
U srce mi se usjekla posljednja slika lijepe Mei Li u kineskoj nonji. Napokon je pala
no. Mei Li je donijela veliki tanjur vonih kolaia. Hinila sam da me boli eludac. Liou
Tsong mi se zlurado nasmijala i poela se obilato astiti. Nisam skidala pogleda s Kineskinje.
Odjednom me zaueno pogledala, zatreptala oima, naslonila glavu na naslon naslonjaa i
zaspala.
- Brzo, brzo, presvucite se!
Ruke su mi se tako tresle da sam jedva navukla hlae. Mei Li je bila na vratima i

74
Bocca

Glorij@

pozvala me kretnjom ruke.


- Hajdemo, nema nikoga.
Ila sam uza zid slijedei Mei Li. Srce m je lupalo, no misli su mi bile bistre i mirne
Vratar je neto mrmljao i pokuavao popra viti svjetiljku. Mei Li me gurne u kut iza vra ta.
Bilo je mrano. Onda se veselim glasom obrati vrataru. Zaustavila sam dah spremna na
skok. Iznad mene je odjeknuo neiji te ak korak. Vratar je povukao teak zasun otvorio
vrata. Mei Li podigne ruku i ispust torbicu. Njezin se sadraj raspri po podu Komadi
kovanog novca su zazveckali. Mei I se glasno nasmije, vratar se sagne. Kliznula sam prema
otvorenim vratima, dotakla n prolazu Mei Li i nala se u maloj, tamne uliici. Poela sam
trati izgubivi odmah papue. Trala sam kao da me goni opor lovakili pasa. Spoticala
sam se, padala, di zala se. Osjeala sam kako mi iz koljena tee mlaka krv. Izaavi iz
mrkloga mraka, neka mi je tamna spodoba htjela zakriti put. ovjek se cerekao. Izbjegla
sam ga skre nuvi naglo ulijevo, u neku neto ira ulicu. Bila sam obuzeta samo jednom
milju: pobjei, pobjei to bre i stii do neke ire ulice, izgubiti se medu prolaznicima. Sve
su te zavojite uliice morale negdje zavravati, na nekoj aveniji kojom prolaze automobili.
Zaula sam iza sebe brze korake i stravian vrisak ene. Prepoznala sam glas Mei Li. Bio je
to straan, naglo zagluen krik. Koraci iza mene sve su se bre pribliavali. Razmak izmeu
mene i mojih progonitelja postajao je sve manji. Na kraju uliice tekao je potoi. Preskoila
sam ga jednim skokom i tog se asa spustila jaka kia. Pred mojim se zapanjenim oima
nazirala dugaka prilino pusta avenija. Odjednom se pojavio veliki automobil. Prepoznala
sam automobil ovjeka u naranastoj odjei i poela vikati. Blistavi su branici bili udaljeni
samo nekoliko metara, sad e me udariti. Skoila sam natrag, na neku stepenicu. Automobil
me okrznuo. Stropotala sam se u neko stubite i nisam se vie mogla micati. Zavijala je
sirena, ula sam korake koji su mi prilazili. Ljudi su imali uniforme i govorili su engleski.
Podigli su me i prenijeli u policijsko vozilo.

75
Bocca

Glorij@

XI
Uzalud sam policajcima objanjavala tko sam, uzalud ih zaklinjala da me odvedu u
hotel Hilton. inilo se da me ne razumiju, kao da im govorim jezikom koji nisu uli nikada
u ivotu. Smjekali su se kimajui glavama. Bila sam suvie umorna da ih uvjeravam,
suvie prestraena posljednjim dogaajima. Jedva sam shvaala da me svaki okretaj kotaa
udaljuje od Kue cvijea, od Mei Li. Jaki je pljusak bubnjao po karoseriji automobila,
zamagljivao stakla i sve stvari zastirao nekim sivim velom. Jo nisam osjeala radost
slobode, ak ni tjeskobu zbog Mei Li. Pred oima mi je lelujala neka crvena koprena, u
uima mi je umjelo.
- Zlo mi je - jedva sam izgovorila.
Ovoga su me puta policajci razumjeli i poeli vrlo brzo meusobno razgovarati. Rijei
na kineskom dopirale su do mene kao kroz gustu maglu koja im je priguivala zvuk. Jedan
se mladi policajac nagnuo nada me i tapao mi ruku. Njegove su kose oi bile iste kao oi
Mei Li, ovjeka u naranastog haljini, Liou Tsong. Poela sam drhtati. ovjek mi se
smjekao. Njegovo je lice nalikovalo na okruglu, utu pogau. Rekao je nekoliko rijei na
engleskom. Svi su me radoznalo gledali. Vjerojatno sam im bila udna, moda ak
sumnjiva. Ponavljala sam svoje ime, ime kapetana aviona hotela Hilton. Kretnjom punom
neoekivane njenosti, jedan mi je policajac pomagao da se zadrim na klupici automobila.
Nisam imala snage da se dalje borim. Onesvijestila sam se.
Kad sam se osvijestila, bila sam u nekoj posve bijeloj sobi. S jedne strane mog kreveta
smjekala se kineska bolniarka s druge je mali kineski lijenik drao stetoskop prislonjen
na moje grudi. Htjela sam ustati, no dvije su me vrste ruke prisilile da ostanem leati.
- Gdje sam?
- U bolnici Sv. Tereze u Kovlunu.
- Nisam bolesna. Ja sam domaica aviona koju su oteli.
Lijenik i bolniarka izmijenili su upitne poglede.
- Zovem se Sarah d'Arlange. Zaklinjem vas da odmah telefonirate kapetanu Dorianu u
hotel Hilton. Pobjegla sam iz Kue cvijea. Slijedili su me, htjeli su me pregaziti
automobilom...
S oajem sam itala u njihovim oima da me smatraju luakinjom i da nemaju pojma o
cijelom tom dogaaju. Oboje se strpljivo smjekalo. Bilo je oito da ne znaju nita o otmici.
- Zaklinjem vas da mi dopustite da telefoniram. Policajci koji su me ovamo doveli
zacijelo su vam rekli gdje su me nali.
- U etvrti prostitutki! - hladno i strogo odgovori bolniarka.

76
Bocca

Glorij@

- Potreban vam je odmor - ree lijenik izvrsnim engleskim. - Budite mirni. Dat emo
vam sredstvo za spavanje, za dan-dva bit e sve dobro.
Bolniarka mi prui au. Prevrnula sam je grubom kretnjom ruke. Stajali su tako
iznenaeni i zateeni da sam ustala iz postelje i potrala prema vratima. Dohvatile su me
dvije vrste ruke i bacile me natrag na postelju. Sva zdvojna, vidjela sam ve samu sebe u
luakoj koulji. Bila sam svjesna toga da nemam uza se nikakvih dokumenata, nikakvih
dokaza o identitetu, da sve to postaje upravo smijeno.
- Kunem vam se da sam Sarah d'Arlange.. Nazovite policiju, valjda postoji komesarijat
u vaoj etvrti! Doktore, dajte mi malo papira i olovku, napisat u vam svoje ime, moete
lako sve provjeriti, a ja vam obeavam da neete poaliti.
Nepomian poput kamenog Buddhe, lijenik nije ak ni trepnuo oima.
- Uzmite prvo ovo...
Bolniarka mi je ovoga puta iz udaljenosti pruila au punu neke mutne tekuine.
- Neu! - rekla sam odluno. - Telefonirajte prije toga u najblii komesarijat ili u hotel
Hilton!
Uhvatila sam malu lijenikovu ruku. On je povue s gaenjem. Bolniarka je samo
duboko uzdahnula.
- Ne pokuavajte pobjei iz ove sobe. Ostanite leati. Pretrpjeli ste ok i vrlo ste slabi ree lijenik. - Otkada niste jeli?
Sjetila sam se zelenog aja i obroka to mi ih je donosila Liou Tsong i najeila se od
gaenja. Lijenik nastavi neto blaim glasom: - Obeajte da ete biti dobri, a ja u
provjeriti vae podatke.
Knez je na bloku za recepte malim i ured nim slovima zapisao moje ime, Marckov ime i
prezime i broj njegove sobe u hotel Hilton. Rekao je nekoliko rijei bolniari i nestao.
Unato tome, osjeala sam se potpun bespomonom i poela se tresti od srdi be pred
tim ovjekom koji je bio tako mi ran i koji mi oito nije vjerovao. Htjela sam potrati, nai
se u slobodnom svijetu to prije ugledati Marcka, sve ostale, hot< Hilton... Je li Marck jo
u Hong Kongu Ve je prolo toliko sati i dana kao u nekom stranom snu, kao u mori.
Posada moga avi ona zacijelo je odluila nastaviti let. A Marci njegov njean i podrugljiv
smijeak, njegov visoka vitka pojava? Situacija je postala do slovce apsurdnom. Uspjela
sam pobjei i one sumnjive kue da bih se nala zatvoren u nekoj bolnici!
Obuzeo me iznenadan bijes gledajui t malo lice i lica dviju bolniarke koje su upra vo
ule i jedna drugoj nalikovale kao jaje ja jetu. Naglo sam skoila, grubo ih odgurnula u
prolazu, zapazivi u tom kratkom hipu nji hova zaprepatena lica te istrala kroz vrat; Nala
sam se u dugakom bijelom hodniku. Vrata su kljocnula; iz dizala koje se uprav zaustavilo

77
Bocca

Glorij@

izaao je ovjek u bijelom, guraju i mali stoli na kotaiima. Oklijevala samo jedan
trenutak. Bila sam zaokupljena jednom jedinom milju. Moram pobjei iz ove bolni ce u
kojoj me svi smatraju ludom. Moda je to psihijatrijska bolnica?
Preda mnom su se otvorila vrata. Izaao je ovjek, bio je Zapadnjak! Uhvatila sam g za
ruku bez oklijevanja. Bio je posljednji a Za mnom su trale moje bolniarke i mali ki neski
lijenik. Grevito sam drala ovjekov ruku i govorila mu to sam polaganije mogla Sluajte me, preklinjem vas! Ja sam Sara d'Arlange, domaica aviona francuske zra
koplovne kompanije. Oteli su me kao taoca umjesto neke druge mlade ene, gospode
Melanije, supruge Charlieja Tsua. Kunem vam se da govorim istinu, nisam luda, kako to
oigledno misle u ovoj kui. Dopustite mi da telefoniram u hotel Hilton, ondje je zacijelo
netko od francuske posade, on e vam potvrditi moje rijei.
Oko nas se sakupilo desetak ljudi, sve sama uta lica s bijelim kapicama, sumnjiavih i
samilosnih pogleda.
- Mislim da znam tko ste! - ree ovjek polako. - U novinama je mnogo pisalo o tome.
Ali, kako ste doli ovamo?
- Pobjegla sam. Policijsko me vozilo pobralo i dopremilo ovamo. Cijelo im vrijeme
uzalud pokuavam objasniti... Molim vas, mogu li telefonirati?
Doite ovamo, gospoice. ovjek me blago uze za raku i povede prema dnu hodnika.
Otvori jedna vrata, ugne se i propusti u malu sobicu. Stajala sam nasred sobe. Noge su mi
odjednom poele klecati od umora. Kao oarana, netremice sam buljila u bijeli telefonski
aparat. Je li mogue da u za nekoliko trenutaka napokon uti ljubljeni glas?
- Sjednite, gospoice! - Uz ljubazan smijeak ovjek nastavi: - Ja sam upravitelj ove
bolnice. Smirite se, odmah u nazvati hotel Hilton.
Upraviteljevi su prsti birali broj. Zauo se signal i odmah zatim neiji glas.
- Koga da traim? - Upravitelj me mirno gledao iznad naoala i pruio mi slualicu.
- Htjela bih govoriti s kapetanom Dorianom iz francuske avionske kompanije.
- Tko zove?
- Sarah d'Arlange.
S druge strane ice zauo se priguen usklik, zatim tiina, pa muki glas: - Gospoice
d'Arlange! Mogu li znati odakle telefonirate?
- Iz bolnice Sv. Tereze u Kovlunu. Mogu li govoriti s kapetanom. Je li jo u hotelu?
- Samo trenutak... Beskrajno smo sretni to ujemo va glas. Odmah emo obavijestiti
kapetana, u svojoj je sobi. Meutim, recite kako ste?
- Pa... sada sam ve dobro - odgovorila sam iako mi se grlo stegnulo od uzbuenja.
- Molim vas, ne miite se iz bolnice, doi emo po vas.

78
Bocca

Glorij@

- A tko ste vi?


- Mi smo iz FBI-a. Mogu vam rei da ste digli na noge pola grada!
- Mogu li govoriti s kapetanom Dorianom? - Samo trenutak...
Veza se naglo prekinula. Osjetila sam na sebi radoznale i ispitivake poglede. Vrata su
bila otvorena: na hodniku je u tiini stajala cijela mala gomila bolniarki i ljudi u bijelom. Svi
su me gledali sa zanimanjem i simpatijama. Netko mi je pruio novine i upozorio na naslov.
Zadrhtala sam i odbila proitati tri dugaka stupca na engleskom jeziku. Ugledala sam i
svoju fotografiju s krupno tampanim podnaslovom: Mole se sve osobe koje raspolau bilo
kakvim podacima o otmici gospoice Sarah d'Arlange da se hitno jave Francuskom
konzulatu, 214, Hong Kong, Bank Bidg. Diskrecija zajamena, nagrada osigurana...
Donijeli su mi alicu aja, kolae i sendvie. Jedna me lijepa bolniarka ljubazno
upitala: - elite li se moda malo dotjerati?
Odmahnula sam glavom, nesposobna da napustim taj mali prostor u kojemu je telefon
upravo uinio udo. Ipak sam bacila pogled u ogledalo na suprotnom zidu. Zapanjena,
ugledala sam svoje crvene oi, raupanu kosu, prekratku i poderanu haljinu koju mi je dala
Mei Li. Noge su mi bile bose, prljave i ranjene. Bila sam runa, nalik na izgladnjelu, ulinu
maku.

79
Bocca

Glorij@

XII
Kad je doao, onako lijep i visok, onako nalik na onoga iz mojih snova, srce mi je
zastalo. Pruio mi je ruke, a ja sam potrala i pala bih da me nije vrsto privio uza se.
- Kako se osjea, jadna moja mala?
Vrlo slaba, posve sam se opustila u njegovu zagrljaju, prepoznavajui s beskrajnom
sreom njegov parfem, miris njegovih cigareta.
- Marck! Oh, Marck! - bilo je jedino to sam mogla promucati.
Nestao je cijeli svijet, samo smo on i ja postojali u toj maloj i tihoj sobi.
- Hajde, smiri se, sve je gotovo - rekao je drei me privijenu uza se. - Nemoj plakati,
sve je gotovo, ljubavi moja!
- A ljudi iz FBI-a?
- ekaju vani. Simpatini su, ne boj se! A osim toga, ja sam tu i neu te nikada vie
napustiti.
Ushienje zbog njegove prisutnosti izbrisalo je u meni sve ostale osjeaje. Nisam se
vie bojala, nisam bila umorna, ostala sam stisnuta uz tu modra uniformu, ne brinui za
svoj crveni nos i bijednu vanjtinu, ne brinui ni za to osim za toga ovjeka. Marck me
njeno odmakne od sebe i pogleda me smijeei se. I on je omravio i moda malo ostario.
Iz njegovih je oiju nestalo prijanje podrugljivosti.
- Moramo porazgovarati s policajcima, to je neizbjeno. Budi mirna, nee dugo trajati,
a zatim emo odmah otii u hotel.
Bolniko je osoblje kao nekom arolijom nestalo iz hodnika. ekala su nas dva ovjeka
u svijetlim kinim ogrtaima. Marck me vrsto drao za ruku i brzo rekao: - Vidite i sami,
gospodo, da je to zaista gospoica Sarah d'Arlange. Ona e vas primiti sutra ujutro u hotelu
Hilton. Ovoga bi joj trenutka svaki intervju i svako ispitivanje bilo suvie naporno.
Potreban joj je hita odmor. Dakle, gospodo, do vienja sutra!
Marck me vrlo odluno i brzo poveo du gakim bijelim hodnikom. Policajci su ostali iza
nas, razoarani i nezadovoljni. Kriknula sam preplaeno. U neposrednoj je blizini bljesnuo
fle...
- Tu su i novinari! Bjeimo brzo, draga! Marck je snano odgurnuo fotografa koji je
iznikao tko zna odakle. Odjednom su se sa svih strana pojavili znatieljnici, osoblje bolnice,
moda i bolesnici. Osjeala sam vrst stisak Marckove ruke. Probijao se brz i odluno kroz
malu gomilu ljudi koja nam je zamalo zakrila izlaz. Kao da ih je sazvala neka via sila,
novinari i fotografi vrebali s na na izlazak.
- Sutra! Sutra u hotelu Hilton! - od luno je ponovio Marck gurajui me u veliki taksi

80
Bocca

Glorij@

koji je ekao ispred ulaza u bolnicu. -sada punom brzinom! - ree vozau.
Sjedila sam na mekom sjedalu i odjednom prasnula i nervozan smijeh ugledavi svoje
bose, izgrebene i prljave noge, u razdrljen i poderanu kinesku haljinu. inilo mi se da prvi
put vidim udnu boju Marckovih oiji. Bile su modre kao nono nebo i posve blizu mojem
licu. Vratila sam se tom ovjeku koji me tako njeno privijao uza se, te mi se ini da uz
udarce svojeg ujem i udaranje njego va srca. Nismo govorili, automobil je voz: vrlo brzo.
Od vremena do vremena na sta klima bi se odrazio jak bljesak neonske rekla me. Neka je
nova opijenost polako brisala mog sjeanja runa sjeanja, strah i zebnju. Nije postojalo
nita drago osim toga ovje ka ije je lice dodirivalo moje. Rukom pod ruku s Marckom sam
ula u hotel Hilton Prepoznavala sam vratare, smjerno i pristoj no osoblje, veliko predvorje
puno putnik veselo iekivanje, uzbuenost odlazaka, ra dost dolazaka. Prve su nas opazile
Mariom Jacqueline te pohitale da me zagrle. Ljudi FBI-a ve su nas ekali, udobno zavaljeni
u velikim naslonjaima. Digli su se bez urbe. inilo mi se da me svi gledaju. Do mojih su
uiju posve nerazumljivo dopirale rijei na engleskom i kineskom. Predvorje se irilo preda
mnom vee no ikada. vrsto sam stezala Marckovu ruku. Ljudi su se poeli okupljati oko
nas. Policajci su nam prokrili put do dizala. Iako je Marck otro negodovao, obojica su ula
s nama u dizalo. Uviajui vanost i hitnost podataka koje sam im mogla dati, predloila
sam da dou u moju sobu.
- Ali, samo nekoliko minuta! - opomene ih Marck.
Napokon sam opet bila u toj sobi punoj cvijea, mirnoj i spokojnoj. Nasmijeila sam se
Marcku i okrenula se ljudima iz FBI-a. Bila sam kod kue! Snage su mi se vratile, bila sam
spremna ukratko ispriati svoju jezivu odiseju.
Priala sam im o ovjeku u naranastoj odjei, opisavi ga to sam bolje mogla, o Liou
Tsong, o Mei Li, o brodiu i o Kui cvijea. Oba su ovjeka pravila biljeke. Bili su mirni i
postavljali su mi pitanja. Ispriala sam im i svoj bijeg uz pomo lijepe Kineskinje.
- Nastojte da novinari ne dolaze u hotel koji emo, uostalom, uskoro napustiti - zakljui
Marck ispraajui policajce do vrata, a zatim nadoda: - Ako vam to zatreba, ja vam stojim
na raspolaganju. Vidite i sami da je mojoj zarunici potreban odmor.
Jedva sam svladavala svoje osjeaje, ali sam ipak uspjela rei: - Bila bih vam vrlo
zahvalna kad biste me obavijestili to se dogodilo s Mei Li, mladom Kineskinjom; bez njene
pomoi ne bih veeras bila ovdje.
- Jeste li rekli gospoici da je Charlie Tsu nestao?
- Ne, nisam jo - odgovori Marck suho.
- A Melanija?
- Za sada stanuje u Hiltonu. eli se vratiti svom zvanju.

81
Bocca

Glorij@

- U naoj kompaniji? - upitala sam pocrvenjevi pri pomisli na lakoumnu Melankoliju.


- Nije vano! - odvrati jednostavno Marck.
Policajci su otili, a Marck ree smijui se: - Bez sumnje emo ih opet vidjeti sutra rano
ujutro. Za danas smo ih se otarasili, draga.
Trgnula sam se zauvi tiho kucanje na vratima. Marck je otvorio, ule su Jacqueline i
Marion. Jacqueline je nosila cijeli naramak novina. Zamijetivi Marckov nezadovoljan izraz
lica, Jacqueline dobaci: - Vi ste egoist, Marck Dorian! I despot i tiranin!
- Ne elimo ti smetati, draga, ali izgaramo od elje da te vidimo barem nekoliko
minuta, da te zagrlimo, da te ujemo - blago mi ree Marion.
- Zna li, Sarah, da smo svi trajkali. Svi smo sjedili na stepenicama boeinga! Trebao
je napustiti Hong Kong s drugom posadom. Svi su govorili o tebi. Bila ti je i slika u dnevnim
novinama! Bili smo tako zabrinuti!
- Jacqueline, zar ne vidite da je Sarah posve iscrpljena?
Polako, ali neumoljivo, Marck je obje domaice gurao prema vratima.
- Tih mi se nekoliko dana oduljilo poput stoljea! - ree Marion s oima punim suza.
- Do vienja sutra! Do vienja! - pozdravi ih Marck.
Kad su se vrata zatvorila za mladim enama, Marck mi prie. S beskrajnom mi je
njenou pomogao da skinem haljinu koju mi je dala Mei Li i koja se sada pretvorila u
modru mrlju na sagu. Moja se kuna haljina nalazila na jednom naslonjau. Marck mi je
prui, a ja sam se napokon usudila pogledati mu ravno u oi, ne uzmiui vie pred
njenou njegova pogleda. Vani se crna no nadvila nad golemi grad. Postala sam svjesna
jednog novog, dragocjenog osjeaja i nisam nalazila rijei da ga izrazim.
- Imat emo vremena razgovarati cijeli ivot, cijelu nau budunost - ree Marck
pogaajui moje misli. - Nikada te vie neu naputati, nee te moi zadesiti nikakvo zlo.
Bit u uz tebe sada i uvijek...
Bijelo sjenilo none svjetiljke ocrtavalo je krunicu na stropu. Marck se prignuo i digao
kinesku haljinu, a ja sam poela pripovijedati. Nije me prekidao, njegove oi nisu se
sputale s moga lica. Sjedio je pokraj mog kreveta i drao mi ruku. Prsti su mu bili topli i
mirni, a ja sam govorila i govorila oslobaajui se svih strahova i svih mora. A tada je doao
as kad vie nisam imala to rei. Izvana nije dopirala nikakva buka, naa je soba bila
zatvorena prema cijelom svijetu. Marckova me prisna prisutnost ispunjavala gotovo bolnom
radou. Poeo je govoriti blago, rijeima koje su bile jednako njene kao i milovanje
njegovih ruku. Njegova se glava nagnula prema meni, ja sam je prihvatila, sigurna da ga
volim vie od svega, zanesena njegovom ljubavlju.
Probudila sam se sljedeeg dana od prve zrake sunca koja je preplavila moju sobu.

82
Bocca

Glorij@

Marck, Marck, aputala sam zaneseno. Gledala sam sobu, svoju uniformu koja je visjela
na vjealici, haljinu nesretne Mei Li. Sva tuna sjeanja vezana uz tu kinesku haljinu bila su
izbrisana. Postojao je samo on, on koji e se vratiti. Prekorait e prag ove sobe i poet e
najljepi dan moga ivota.
Prila sam prozoru mirkajui oima. Bljetavo je sunce obasjavalo luku, igralo se po
sampanima, milovalo barke s visokim crvenim jedrima. Veliki se grad ve guio od vruine.
Marck, njegovi poljupci, njegova beskrajna njenost! Srce mi je glasno kucalo pri
pomisli na njegovu ljubav. Bio je ovdje, u sobi pokraj moje, bio je moj, kao to sam i ja
postala njegovom.
Nepomina ispred prozora, promatrala sam sjaj novoga dana, prvoga dana nae
ljubavi, dana koji e potisnuti u daleku prolosl sve to nije vezano uz njega. Pogledala sam
se u zrcalo. Odraavalo je sliku vrlo omravjelog lica koje je podsjealo na izgladnjelu mladu
maku. Podigla sam objema rukama kosu prizivajui u mislima uvenog i vrsnog hotelskog
frizera.
Pa ipak, u mom vrlo blijedom licu blistale su oi pune sree. Bila sam mlada, lijepa i
sretna, zato nisam mogla odoljeti da ne uinim nekoliko plesnih koraka po mekome sagu.
Marck! Moj Marck koji me volio kao to ja njega volim. Srce mi je burno lupalo pri pomisli
da e svakoga trenutka biti ovdje u mojoj sobi. Dobacila sam jo jedan veseli pogled svojoj
slici u zrcalu, odabrala najljep u haljinu koju on jo nije vidio, te pohitala u kupaonicu.
Kad se na vratima zaulo tiho kucanje, bila sam spremna. Mirno je stajao na pragu i
ini lo mi se kao da ima neko novo lice. Glas mi je bio dubok i ganut kad je rekao: - Kako si
omravjela, Sarah!
- Bar neka korist od te otmice! Izgubila sam nekoliko suvinih kilograma - odgovorila
sam svladavajui uzbuenje koje me obu zelo u njegovoj prisutnosti.
- Vrlo si lijepa!
Pohitala sam u njegove raskriljene ruke Sluala sam, ali nisam razumjela rijei koje mi
je aputao. Bila sam opijena njegovom blizinom i osjeala s gotovo bolnom radou toplinu
njegovih ruku i njegova daha.
- Mila, eka nas jo jedan mali zadatak. Ne moe umaknuti ljudima iz FBI-a, koji
vrebaju na tebe tamo dolje. Jedva sam ih sprijeio da ne dou ovamo.
Podigla sam prema njemu oi i zagledala se u njegovo vedro, smireno lice. S nekom
vrstom ponosa razabirala sam na tom licu blagost i izraz duboke sree kakvu do sada jo
nisam zamijetila. Pomislila sam kako neu nikada imati dovoljno dana da ljubim Marcka.
- Oekuje te prava mala konferencija za tisak. Ne oekuju te samo ljudi iz FBI-a ve i
nekoliko upornih novinara. A osim toga i naa posada koja se eli oprostiti od tebe.

83
Bocca

Glorij@

- Oprostiti od mene?
- Marion i ostali odlaze danas na redovan let za Tokio. Sad kad smo te nali, nije
potrebno da posada nastavi trajk, zar ne? Barem to se nas tie!
Zbunjeno sam oekivala njegove daljnje rijei znajui da u biti sretna makar to on
odluio.
- eli li nastaviti let u Japan? Ako ti nije osobito stalo, ja bih ti predloio da za dan-dva
odletimo natrag u Francusku. Mislim da bi to bilo bolje zbog naih obitelji koje su se
zabrinule i zbog naeg vjenanja! to misli?
Rekao je to posve mirno i pruio mi moju runu torbicu. Zadrhtala sam cijelim svojim
biem i stajala nepomina i bez rijei. Uzeo me za ruku i rekao: - Zna li, djevojice, da
imamo toliko toga jedno drugome rei...

84
Bocca

Glorij@

XIII
Avion je ekao. Sva su vrata jo bila otvorena kad su se Marion, Jacqueline, kopilot i
stjuardi ukrcavali. Marion je jedva zadravala suze koje su se caklile u njenim modrim
oima.
- Dakle, zaljubljenici? Ne alite li za Tokijom?
Jacqueline se nasmijala i bacila pogled na Marcka, ali ovaj nije ni okom trepnuo. Kai
Tak je bio osvijetljen poput novogodinjeg drvca. Golemi su avioni uzlijetali poput divovskih
insekata. Uskoro e podii stepenice. Marck me njeno drao za ruku.
- Do vienja, kapetane! - ree jedan od stjuarda.
- Sretno! - nadovee drugi maui kapom. - Sretno i vama, Sarah!
- Tko je ta putnica koja kasni? - Jacqueline se kratko nasmije.
Okrenula sam se i ugledala mladu enu koja je trala prema boeingu.
- Melanija... Melankolija... pa to je ona! Obje domaice i stjuardi iznenaeno su
ponavljali njezino ime. Bila je to zaista Melanija, sva zadihana i bez daha, maui kartom
prvog razreda. U drugoj je ruci nosila povei, vrlo elegantan kovei.
- Pourimo, gospoo, diemo stepenice! Ne isputajui prtljagu, Melanija se priblii
Marcku, ovije mu jednu ruku oko vrata i poljubi ga u oba obraza. Jedan je stjuard siao s
aviona i htio ponijeti kovei. Melanija mu kretnjom glave dade na znanje da to ne eli i
ree vrlo glasno u buci reaktora: - Opet u raditi kao domaica u naoj kompaniji.
- To nee izmijeniti svijet... ako izmijeni kuu... - pjevuio je stjuard i dobacio mi
znaajan pogled.
- Ta naa Melanija jo misli na Joa Dassina! Ne osvrnuvi se, Melanija proe kroz vrata
aviona koja se za njom teko zatvore. S nizom okana koja su svoju svjetlost slala u tamnu
no Hong Konga, golemi se boeing pone polako okretati. Marck me povue prema
natrag.
- to e Melanija raditi u Tokiju?
- Moda e traiti svoga mua. - Marck se smijao i hodao vrlo, brzo. Bio je u tamnom
odijelu i sa svilenim alom u izrezu modre koulje. vrsto je drao moju ruku. Nisam se
okrenula za avionom koji se gubio u noi.
- Gotovo joj je umakao avion!
- Kao to joj je umakao i ivot - ree Marck.
Pogledala sam ga kriom bojei se izraza njegova lica. Smjekao se i koraao tako brzo
da sam mu rekla: - Ja ne mogu tako brzo!
Usporio je i radoznalo me pogledao: - Zaboravio sam, draga, da si jo vrlo umorna.

85
Bocca

Glorij@

Uzet emo taksi. Pogledaj, boeing se ve digao!


- Tvoj boeing!
Na vrlo tamnom nebu, posutom zvijezdama, avion je upisao tri male crvene tokice.
Bio je ve vrlo visoko, uskoro e postati nevidljiv.
- Kako su dopustili da Melanija ode? -upitala sam.
- Nije bila udata za Charlieja, ak ni civilno. Nita je se ne tie taj moralni i financijski
pad velikog Kineza. Odsjedit e on u zatvoru prilino vremena! A Melaniji e za uspomenu
ostati samo bajoslovni dragulji koje je, kladio bih se, ponijela u onom kovegu.
Sjetila sam se otrih rijei to su ih policajci izgovorili na raun Charlieja koji se brzo
slomio i, kako se to kae, propjevao. Poto se uhvatio u mreu razgranatih nepotenih
poslova, odao je sve svoje suradnike, ne potedjevi nikoga u svom padu. Vrlo su brzo
uhvatili i Liou Tsong. Jarosna i bijesna, progutala je pred oima policajaca cijelu boicu
sredstva za spavanje. Odveli su je u bolnicu odakle e u zatvor. Najeila sam se sjetivi se
te nemilosrdne Kineskinje.
- to je, draga?
- Mislim na Mei Li i njenu tunu sudbinu. Da nije bilo nje, mislim da te nikada vie ne
bih vidjela.
- Zaboravi sve to, mila. Ja sam ovdje i svi e drugi nestati iz naih ivota.
- Mei Li nije bila moje sree. Uhvatili su je tek nekoliko metara iza mene. Jadnica,
uvidjevi da je izgubljena, i ona je htjela pobjei.
Vidjela je automobil i ljude koji su se dali u potjeru za mnom. Ljudi iz FBI-a su jutros
rekli da su je nali premlaenu, zaepljenih usta i privezanu uz stolicu. U Kui cvijea nije
bilo vie nikoga. A ona je bila ve gotovo uguena. Jeste li zamijetili da je policajcima
osobito stalo do ovjeka u naranastoj odjei? ini se da je on ef te gangsterske bande.
- Ovoga je asa zacijelo ve u njihovim akama. Bilo je to samo pitanje vremena. Ne
govorimo vie o njima, draga. Posljednja uspomena na tu udnu avantura bit e tvoj;
fotografija koja je objavljena u svim dnevnicima svijeta.
Iako to nisam eljela, tog sam jutra hladnokrvno stajala pred fotografskim aparatima
novinara. Posluala sam Marcka koji je rekao - Oni obavljaju svoj zadatak, draga. A ti s
postala junakinja dana koju svi ele vidjeti Ali ubrzo emo sve to zaboraviti!
Bilo mi je ugodno u velikom, klimatizi ranom automobilu koji je na splavi prelazio
zaljev. Prepustila sam ruku Marckovoj ruci.
- eli li da veeras napustimo Hong Kong? - upita me iznenada. - Mogli bismo otii u
Repulse Bay. Znam za jedan doba hotel s divnom plaom, blagovaonica gleda na prekrasan
vrt prepun cvijea. Siguran san da e ti se taj kutak sviati. Hoe li?

86
Bocca

Glorij@

Marck mi polako okrene lice prema sebi i njeno me poljubi u usta. Nije se nimalo
osvrtao na vozaa koji nije ni okom trepnuo s druge strane stakala. Iznova sam osjetila
beskrajnu sreu i zaboravila sve drugo osin Marckove prisutnosti.
- Dobro, otii emo u Repulse Bay, mila Brzo emo spakirati kovege i bit emo tamo s
taksijem za pola sata.
Kad smo uli kroz velika hotelska vrata nastalo je gibanje medu ljudima u recepciji.
- Ne boj se, doi!
Netko nas je zvao, no Marck me jo bre povukao prema dizalu. Slubenik s recepcije
uhvatio nas je u asu kad smo ulazili u dizalo.
- Oprostite, kapetane, jedna vas osoba oekuje ondje!
Marck se nezadovoljno okrene i pogleda u smjeru koji mu je slubenik pokazao.
- Oh, pa to je Mei Li! - kliknula sam. Ispustila sam Marckovu ruku, potrala prema
mladoj Kineskinji, zagrlila je i zaplakala. A onda sam se okrenula prema Marcku i rekla: - To
je Mei Li! Mei Li iz Kue cvijea!
Kineskinja se vrlo duboko i ceremonijalno, gotovo sveano nakloni pred Marckom. A
zatim zacvrkuta svojim sitnim glasiem: - Sada sam zadovoljna. Upoznala sam Marcka.
Vidjela sam vas oboje prije svog odlaska iz Hong Konga. Sada sam vrlo, vrlo sretna!
Zapanjeno sam gledala u malu Kineskinju. Bila je izvanredno lijepa i draesna odjevena
u raskonu haljinu od modroga brokata izvezenog zlatnim cvjetovima. Na njoj se nisu vidjeli
nikakvi tragovi prepaenih muka. Bila je paljivo poeljana i naminkana.
- elite li da togod popijemo u baru? -upita je Marck prijateljski.
- Ne, ne, moj me prijatelj eka vani u automobilu ve vie od dva sata. Napustit emo
grad i otii k njegovoj obitelji. ivjet u s njim u posve malom selu u planinama. - Mei Li
pokae rukom prema vratima hotela. - Ne elim da me tako dugo eka... Sretna sam zbog
vas. eljela bih vas vrlo brzo opet vidjeti. - Izgovarajui te rijei, Mei Li izvadi mali blok iz
torbice, otkine jedan list i prui ga Marcku. - Ovo je moja adresa, kapetane. Kad doletite u
Hong Kong, posjetite me sa Sarah. - Kineskinja se nakloni, nasmijeena i sitnija no ikada,
podigne draesno dugaku haljinu i ljupko mi se nasmije: - Mi smo sada sestre. Uvijek u
misliti na vas i na njega!
- Zar niste imali neprilika, Mei Li?
- Moj je prijatelj slobodan - ree Kineskinja. - On nije suraivao s drugima... A sada
vam moram rei zbogom i, nadam se, do skorog vienja!
Mei Li se capkajui hitro zaputi prema izlazu hotela. Nije se okrenula.
Drei se za ruke, uli smo u dizalo. Brzo smo spakirali kovege, a poslije pola sata uti
nas je taksi vozio prema Repulse Bayu.

87
Bocca

Glorij@

Bila je ve mrkla no. Zvijezde su poput svjetlucavih tokica treperile na tamnom nebu.
Putem mi je Marck pokazao djeli mora koji se pojavio na jednom zavoju. More je bilo
svilenkasto, posuto malim osvijetljenim amcima. inilo mi se da je mlako i ugodno.
Hong Kong je ostao iza nas. Shvatila sam zato je Marck za nas dvoje odabrao ovaj
zaklonjeni kutak, ovu ljupku uvalu obasjanu jasnom mjeseinom.
Kad se taksi zaustavio ispred hotela, obavio nas je miris raznoga cvijea. Bio je i
gorkast i sladak u isti as. Nisam ga mogla raspoznati, a vjerojatno nisam poznavala ni ono
obilje cvijea koje se naziralo u mraku. Marck me obgrli jednom rukom i povede poploenim
puteljkom prema zgradi hotela.
- Sutra emo se kupati u moru, ljubavi! Sutra u te odvesti u brda. Znam jedno mjesto
puno velikih grmova bijelih kamelija i ruiastih azaleja. I gardenija. Sutra, draga, sutra...

Kraj

88
Bocca