You are on page 1of 474

Spomenica Božićnjeg ustanka

7-8/2014
Crnogorski kulturni forum - Ce nje

Za izdavača: Borislav Cimeša, direktor
Redakcija:
Novak Adžić, Glavni i odgovorni urednik
Borislav Cimeša, Zamjenik glavnog i odgovornog urednika
Aleksandar Samardžić, Tehnički urednik
Štampa: IVPE Ce nje
Adresa: Gipos 7/3/3, 81250 Ce nje, Crna Gora
Tel.: 069/244-172; 069/214-792; 067/202-724;
020/232-176
E-mail: sasas.mne@gmail.com
Časopis izlazi kvartalno
Tiraž: 600 primjeraka
Žiro račun: Crnogorski kulturni forum (Za časopis Crnogorski anali)
530-6423-47 Montenegro banka (Filijala Ce nje)
Časopis je registrovan Rješenjem Ministarstva kulture Crne Gore br. 052354/2 od 9.11.2012. g. i upisan u Evidenciju medija pod rednim brojem 714.

CIP - Каталогизација у публикацији
Централна народна библиотека Црне Горе, Цетиње
3+930(497.16)
CRNOGORSKI anali: časopis za istorijska i društvena pitanja / urednik
Novak Adžić. - God. 2, br. 7-8(2014)- . - Ce nje (GIPOS 4/3/3) : Crnogorski kulturni forum, 2014 (Ce nje : IVPE). - 25 cm
Kvartalno.
ISSN 1800-9972 = Crnogorski anali
COBISS.CG-ID 21390608

3

SADRŽAJ

SADRŽAJ
Jasmina RASTODER, Prof. Dr Šerbo RASTODER
MEMOARSKO - DNEVNIČKI ZAPISI MARKA VUČERAKOVIĆA .......................... 5
Dr Danilo RADOJEVIĆ
UDIO EMIGRACIJE U UNIŠTENJU CRNOGORSKE DRŽAVE ........................... 101
Prof. Dr Novak KILIBARDA
Bistra voda iz Stambola…............................................................................ 121
Mr Jadranka SELHANOVIĆ
DOKUMENTA O ISLJEĐIVANJU DR IVA JOVIĆEVIĆA (1944) ......................... 133
Novak ADŽIĆ
ALEKSANDAR DIVAJN O ZAVJERI PROTIV CRNE GORE (1919) ..................... 147
Toma MILADINOVIĆ
Crna Gora i separatni mir sa Centralnim silama 1916 god. ........................ 179
Marijan-Mašo Miljić
STRADANJE CRNOGORSKIH DOBROVOLJACA POD MEDOVOM
24.XII 1915/6.I 1916. GODINE .................................................................... 197
Predrag MALBAŠA
SPOMENICI CRNOGORSKE KULTURE IZ DUKLJANSKE EPOHE ..................... 245
Sreten Zeković
NEKA NEDOVOLJSTVA NJEGOŠOLOGIJE ..................................................... 259
Borislav Cimeša
NJEGOŠ JE PJESNIK SLOBODE, A NE GENOCIDNOSTI .................................. 279
Dr Čedomir Bogićević
13. Jul – Između istorijskog i pravnog ......................................................... 289
Branislav Borilović
PRVI CRNOGORSKI PASOŠ........................................................................... 291
Vladimir Keković
DVA DOKUMENTA SLUŽBE DRŽAVNE BEZBJEDNOSTI CRNE GORE IZ 1988.
GODINE ...................................................................................................... 297
Mr Jadranka Selhanović
Prvi svjetski rat ........................................................................................... 319

4

Crnogorski anali, br. 7-8/2014
Novak ADŽIĆ
NEKOLIKO SVJEDOČANSTAVA O CRNOGORSKOJ
POLITIČKOJ EMIGRACIJI (1925-1933) ......................................................... 327
Novak ADŽIĆ
CRNOGORSKA STRANKA (FEDERALISTI) I HRVATSKA
SELJAČKA STRANKA 1925.-1941. ................................................................ 353
Veselin Raičković
ORLOVI I KRUNE NEUKROĆENOG RATNIČKOG NARODA ............................ 407
Prof. Dr Miroslav Doderović, Prof. Dr. Zdravko Ivanović
Geografsko saobraćajno određenje Crne Gore prema Podunavlju ............ 437
ARHIV:
Dr Rene CLAPAREDE: KLEVETNIČKA KAMPANJA PROTIV CRNE GORE........ 449
PRIKAZ:
Marijan-Mašo Miljić: PRAVO CRNE GORE NA OPSTANAK.......................... 463
IN MEMORIAM:
Dr Čedomir Bogićević: Na godišnjicu smr
akademika Radoslava Rotkovića (1928-2013) ............................................ 471
Dr Čedomir Bogićević: dr Zvezdan Folić (1963-2014) ................................ 473

5

Jasmina Rastoder, Šerbo Rastoder:
MEMOARSKO - DNEVNIČKI ZAPISI MARKA VUČERAKOVIĆA

MEMOARSKO - DNEVNIČKI
ZAPISI MARKA
VUČERAKOVIĆA

Jasmina RASTODER,
Prof. Dr Šerbo RASTODER

Autobiografska vrsta istorijskih izvora predstavlja dragocjeno svjedočanstvo o jednom vremenu i ličnos u njemu. Iako nužno subjek vna vrsta izvora, u
istoriji civilizacije je poznata od an čkih vremena do danas. Ovo je veoma značajna
vrsta izvora kao osnov saznanja o mnogim aspek ma društvenog razvoja. Njih ima
više vrsta, a zajednička im je odlika što su i po sadržini i po područjima interesovanja
vezani za ličnost autora. I autobiografski, kao i ostali istoriografski izvori, spadaju
u tradiciju. Oni nastaju iz svjesne težnje njihovih autora da predstave kako su se,
po njihovom viđenju i svjedočenju, odigrali pojedini događaji i istorijske pojave u
kojima su i autori učestvovali posredno ili neposredno. Najraširenija vrsta autobiografskih izvora su: dnevnici, memoari (sjećanja), zabilješke i autobiografije. Izvjesne
autobiografske elemente sadrže i neki drugi tekstovi, spisi, kao na primjer, pojedine
vrste akata (molbe, predstavke, javna i privatna pisma, žalbe i službene biografije,
povelje). Dnevnici kao istoriografski rod nastaju postepeno (ali ne obavezno iz dana
u dan kako to ime sugeriše). U njima se zapisuje ono najvažnije u toku samog događaja ili neposredno poslije njega, po subjek vnom odabiru i procjeni samog autora.
Zapisivanje se vrši hronološkim redom, obično po danima, a bilježenje je po pravilu
povezano s autorovim učešćem u događajima, njegovom doživljaju is h i sl. Autorski dnevnici se me i razlikuju od raznih službenih spisa koji se takođe vode u formi
dnevnika (npr. brodski dnevnik, dnevnik vojnog štaba, dnevnik rada ustanove, školski dnevnik, bolnički dnevnik itd) jer je ovima okvirno određena forma unutar koje
treba upisiva konkretni sadržaj. Takav je slučaj sa Dnevnikom Kris fora Kolumba
koji je mnogokasnije poslužio Samjuelu Eliotu Morisonu da organizuje putovanje od
Španije do Zapadne Indije, kako bi pokazao tačnost ovoga dnevnika. Fon Malen n je
bitke u kojima je lično učestvovao, obradio s teorijskog stanovišta nauke o vođenju
rata (1955); general fon Tipelskirh je, na osnovu svojih uspomena, kao jedan od šefova njemačke obavještajne sužbe nastojao da napiše istoriju II svjetskog rata(1951).
Autor najčešće piše dnevnik iz lične potrebe, ali on ne mora da sadrži samo autobiografske podatke, jer neki autori u dnevnike unose pisma, novinske članke, razgovore,
primjedbe na pročitano š vo, prak čne pribilješke i sl. Dnevnici spadaju u memoarsku istoriografsku literaturu ili istoriografsku beletris ku. Tokom istorije napisano je
mnogo dnevnika raznih vrsta. Zapisi kao posebna vrsta književnos javljaju se još i u

6

Crnogorski anali, br. 7-8/2014
dvije starozavjetne biblijske knjige. U novije vrijeme, naročito tokom ratova, prirodnih katastrofa, društvenih i poli čkih prevrata, raznih turbulentnih stanja napisano
je više značajnih dnevnika sa stanovišta istorijskih izvora. Potreba za neposrednim
svjedočenjem o doživljenom, izgleda da se naročito javlja u situacijama kada je sjutrašnjica neizvjesna sa stanovišta životne prerspek ve i kada se potreba svjedočenja
o jednom ljudskom iskustvu pojavljuje kao osjećaj duga prema toj sjutrašnjici. Ima
i onih drugih, nastajalih uobičajeno u dnevnom ritmu života. Jedan od najčuvenijih
Dnevnika po obimu ispisao je mletački vlastelin Marin Sinud (I Diarii), napisan u 58
tomova u kojem je između 1496. i 1533. godine svakodnevno unosio i sve spise koji
su ulazili i izlazili iz mletačke kancelarije pored svakodnevnih zapisa o događajima u
Veneciji, izborima za vijeća Mletačke itd.
Dok su dnevnici svjedočanstvo o autorovom iskustvu, memoari su sjećanje
na to iskustvo. Dnevnici su po svom značaju primaran istorijski izvor, dok su memoari
literatura. Dnevnici su hronološki omeđeni danima zapisivanja, memoari najčešće
godinama života autora. Memoarska literatura je stara koliko istoriografija. Iako
ne spada u izvore u užem smislu, ona može bi dragocjeno svjedočanstvo, posebno
kada nema primarnih istorijskih izvora.
Često su memoari i konkretna lična projekcija prošlos nastala sa ambicijom da posredno u ču na svijest o toj prošlos . Sve do prevage kri čkog metoda
u istorijskoj nauci (XIX vijek) memoari su bili integralni dio istoriografije. Ova vrsta
literature je naročito postala obimna u XIX i XX vijeku. Ona postaje trend modernog
doba i žanrovski vrlo razuđena. Dok su nekada memoare uglavnom pisali ljudi iz
poli čkog života, danas ih pišu ljudi iz raznih oblas ljudskog djelovanja ili osobe
koje su bile u blizini velikih, moćnih i slavnih ličnos – od ličnih ljekara do posluge i
konkubina. Istorija memoara počinje prije nekih dvije i po hiljade godina, još iz vremena Stare Grčke i Rima. Već u Anabasi A njanina Ksenofonta, početkom IV v.p.n.e,
prepoznaju se osobine memoarske literature: 1) temu čine zbivanja poli čke i vojne
prirode u kojima je sam pisac odigrao značajnu ulogu; 2) priča je usredsređena na
događaje koji su se zbivali u neposrednoj blizini u djelokrugu piščevog neposrednog
u caja i zapažanja; 3) pričanje teče hronološkim redom; 4) pisac is če objek vnost
kazivanja; 5) iznosi istorijske činjenice; 6) autopsija je jedini način sakupljanja podataka.
Već sa Cezarovim Komentarima memoari dobijaju nove odlike jer tema postaje vezana za događaje svjetsko-istorijskog značaja; pisac je jaka istorijska ličnost
svog vremena; pisac pored sjećanja, koris različite bilješke i dokumenta. Od tada do
danas, memoari imaju gotovo ustaljenu formu unutar kojih je moguće prepozna
opšte odlike memoarskih djela. Na granici između izvora i literature, memoari se kao
istoriografski rod teško mogu klasifikova unutar tradicionalnih podjela ovih rodova. Jednostavno, memoari za istoričara imaju značaj zavisno od mogućnos dobijanja odgovora na postavljena pitanja, pouzdanos h odgovora, mogućnos njihove
komparacije s drugom vrstom izvora. Obazrivost i neophodna kri čnost u njihovom
korišćenju je osnovna pretpostavka za njihovo uvođenje u red sekundarnih istorijskih
izvora. Bibliografija memoarskih i autobiografskih spisa iz oblas srpske i crnogorske
istorije za period do I svjetskog rata registrovala je nešto preko 700 objavljenih naslova do 1999.godine. Sličnih Dnevnika ima i na našim prostorima1. Upravo iz razloga
srodnos memoara i dnevnika bili smo u dilemi u koju vrstu svjedočanstva da uvrs 1

131-137.

Vidi više: Šerbo Rastoder, Buduća prošlost, Podgorica-Nikšić, Filozofski fakultet, CID, 2012,

Jasmina Rastoder, Šerbo Rastoder:
MEMOARSKO - DNEVNIČKI ZAPISI MARKA VUČERAKOVIĆA

mo, izuzetno zanimljivo i dragocjeno svjedočanstvo koje je prije par godina došlo u
Arhivsko odeljenje u Baru. Radi se o “Bilješkama Marka Vučerakovića”.
Prije nego detaljno opišemo ovaj izvor, da vidimo ko je, prema sadašnjim
saznanjima bio Marko Vučeraković? Ovaj znameni crnogorski patriota (Krnjice,
Crmnica 1880. - Lijež, Belgija 1931.), bio je komita i brigadir crnogorske vojske u
emigraciji. Učesnik balkanskog i prvog svjetskog rata. Istakao se u ustanku (pobuni)
1918. kao pro vnik bezuslovnog ujedinjenja Crne Gore i Srbije. Poslije sloma Božićne
pobune odlazi u Italiju. Od kada je izbjegao u San Đovani di Meduu (28. decembra
1918.) pa do smr , Marko Vučeraković je bio jedan od najak vnijih boraca crnogorske emigracije. Više puta je upadao u Crnu Goru i komitovao. Jula 1919. s grupom oficira i vojnika upada u Crnu Goru s namjerom o podizanju opšteg ustanka. Potpisnik
je brojnih proglasa ustaničkih vođa, slovio je za neustrašivog i hrabrog borca. Juna
1919. mu je spaljena kuća u Krnjicama i ubijen brat Blažo. Jedan od najpozna jih komitskih vođa uglavnom je operisao na crnogorsko-albanskoj granici, te na području
Medove i Skadra, odakle je organizovao, kontrolisao i koordinirao akcije emigranata
i bavio se obavještajnim radom. Ukazom od 27. januara 1920. kralj Nikola ga proizveo u čin brigadira. U Gae je bio komandant Trećeg bataljona Crnogorske vojske
u Italiji, potom komandant vojnog garnizona u Vitoriji (Paduli). Bio jedan od glavnih
organizatora otpora italijanskim vlas ma u akciji razoružanja i deportacije crnogorskih vojnika poslije potpisivanja Rapalskog ugovora. Poslije rasturanja crnogorske
vojske, među posljednjima napušta Italiju. S većom grupom saboraca odlazi u Carigrad (juna 1923) snamjerom da se prebace u Rusiju, a potom u Albaniju (jula 1924).
U Skadru je 1924. pod vođstvom Marka Vučerakovića i Pera Vukovića bio organizovan Crnogorski komitet. Vučeraković potom odlazi u Egipat, a odatle, uz pomoć
Belgijskog komiteta za Crnu Goru, s že u Belgiju (1925), gdje je i umro 1931. Nosilac
je brojnih crnogorskih odlikovanja2.
Biografija ove značajne istorijske ličnos sama po sebi zaslužuje pažnju.
Prije svega zbog toga što su njegove dnevničko-memoarske bilješke jedno od rijetkih
svjedočanstava koje je ostalo iza ličnos ovog poli čkog profila, odnosno ona koja
su decenijama prećutkivana, anatemisana i brisana iz sjećanja. Otuda nije čudno što
se tek mali broj sličnih sačuvanih svjedočanstva ove poli čke provinijencije mogu
pronaći. Poražena strana na ovim prostorima činom poraza gubi “pravo” na sjećanje, te je za njih javnost saznala tek od sredine devedese h, kada je “Skrivana strana
istorije” 3 postala jedna od mogućih tema za razmišljanje.
Zato pomenimo samo neke ličnos , koje su iza sebe ostavili slična svjedočanstva, od kojih skoro da nijedno nije objavljeno. Prije svega to su manuskrip Krsta Zrnova Popovića – vođe Božićnog ustanka i komandanta zelenaša u II svjetskom
ratu, potom Blaža Markovića.-komite i dosljednog borca za Crnu Goru, Todora Borozana–komite i borca za Crnu Goru, Nikole T. Zeca –komite i borca za Crnu Goru.
Igrom različi h okolnos se desilo, da su svjedočanstva ostala iza crnogorskih patriota dugo bila nepoželjna, sistematski uništavana i da su tek neka slučajno “preživjela”
ideološko “čišćenje”. Jedno od takvih svjedočanstava su svakako i “Bilješke” Marka
Vučerakovića.
2

Vidi: Istorijski leksikon Crne Gore, knj.V , 1187, Novak Adžić, Sudbine crnogorskih patriota
(1919-1941), Podgorica, 2004, 165-187.
3
Vidi : Šerbo Rastoder, Skrivana strana istorije, I-IV, Podgorica 1997, Ce nje-Podgorica
2005.

7

8

Crnogorski anali, br. 7-8/2014
Sasvim slučajno, kolega sa studija Nenad Žarković, istoričar po profesiji, je
ove “Bilješke” ponudio na prodaju svom kolegi sa studija prof. dr Šerbu Rastoderu
2008. godine. Prema kazivanju Nenada Žarkovića zapise je naslijedio od svog oca
, koji je takodje bio istoričar, pasionirani sakupljač starina, koji je do bilješki Marka
Vučerakovića došao kupovinom na nekoj od buvljih pijaca u Srbiji. Kako su ove “Bilješke” s gle do Srbije i buvlje pijace, ostaje da se istraži, ali je ipak srećna okolnost
sto su uopšte sačuvane i što su se na kraju vra le kući, u zavičaj Marka Vučerakovića.
Zasluge za tako nešto, pored pomenu h lica, pripadaju i Dragoljubu-Dragu Rašoviću,
predsjedniku fondacije “Sv. Petar Ce njski” koji je odmah po saznanju o postojanju
takvog svjedočanstva, obezbijedio novac za otkup, ovlas o lice koje će u ime fondacije isto otkupi i na svečanoj sjednici Fondacije “Sv. Petar Ce njski” u Zetskom domu
na Ce nju, 31.oktobra 2008.godine, isto poklonio Arhivskom odjeljenju u Baru. Ovaj
gest, dostojan samo velikih filantropa i dobrotvora, Dragoljuba-Draga Rašovica, svrstava u manji i odabrani krug ljudi svjesnih značaja ovog i sličnih svjedočanstava.
Na početku teksta smo naglasili nedoumicu, da li da “Bilješke” svrstamo u
dnevnike ili memoare. Nedoumicu izaziva činjenica što se pažljivim čitanjem pronalaze obilježja i jednog i drugog autobiografskog roda. O tome zašto su i kako nastale
ove “Bilješke” sam Marko Vučeraković u uvodnom dijelu svoga spisa naglašava: “Na
veliku žalost i štetu moju i cijele naše familije, sve pismene pribilješke, moje lično kao i
cijele naše familije sagorele su 27. jula 919. g. kad su mi ono srbijanske vlas u zajednici sa crmničkim izrodima i izdajnicima Crne Gore zapalili kuću i uniš li sve što smo
imali u svom rodnom mjestu Krnjicama. Šteta koju je naša familija ovom prilikom
pretrpjela nenaknadiva je, naročito žalim moje pribilješke koje sam opširno vodio još
od svršetka osnovne škole, a naročito tokom ratova, kao i pribilješke moje braće, pribilješke s dokumenta od starine, s m više što danas nemam ni jednog od braće živog
pomoću kojeg bih se danas mogao koris , također udaljen od svog rodnog mjesta
u izgnanstvu, bez niđe svoga prinuđen sam ovđe pribilježi u kratko samo ono što
budem ja tačno znao i zapam o od starih svojih ostavljajući da docnije popunim ako
za to bude bilo vremena i sudbine. 1. juna 1922. god Napoli”4. Iz navedenog citata
saznajemo da je Marko Vučeraković “vodio bilješke još od svršetka osnovne škole”
i da su one sa ostalim porodičnim dokumen ma nestale u požaru rodne kuće, jula
1919. godine, te da je “Bilješke” radio po sjećanju u izgnanstvu u Italiji. Takvo saznanje nužno podrazumijeva opreznost u korišćenju i razumijevanju ovog istorijskog
spisa i ocjeni njegove pouzdanos , odnosno vjerodostojnos .
“Bilješke” su pisane ćirilicom, manuskriptom u svesci formata A 4, obima
145 strana. Osnovni tekst je dopisivan, prepravljan i sudeći po naknadnim intervencijama više puta isčitavan. Sigurno je, da je u dugom komitovanju Vučeraković,imao
vremena na pretek, kao što je sigurno da su “Bilješke” nedovršen spis jer se prekidaju
kod podnaslova koji je bio veoma blizu vremenu zapisivanja. Da li je ovo zapisivanje
prekinuto u borbi sa brojnim potjerama koje su ga pra le u stopu ili iz drugog razloga, tek treba otkri ? Kao sto bi trebalo utvrdi i veoma osnovanu činjenicu da ovo
najvjerovatnije nije jedini zapis koji je ostao iza Vučerakovića, m prije što se zna da
je umro u izgnanstvu. Moguće je, mada tome za sada nema potvrde u primarnim
izvorima, da su “Biljeske” zagubljene i da ih je pronašla neka od brojnih potjera.
Sigurno je, da ih je žandarmerija u tom slučaju poslala policijskom vrhu u Beograd
na eksper zu i analizu. Medju m, nije jasno kako su “Biljeske” dospjele na neku od
“buvljih pijaca u Srbiji” ukoliko je tačan iskaz bivših vlasnika da su na taj način doš4

AO, BAR, Bilješke Marka Vučerakovića, str.1.

Jasmina Rastoder, Šerbo Rastoder:
MEMOARSKO - DNEVNIČKI ZAPISI MARKA VUČERAKOVIĆA

li do njih? Nije nemoguće da ih je možda pronašao zagubljene, neki od žandara iz
potjere, jednostavno ih ponio svojoj kući a kasnije on ili neko od srodnika iznio na
prodaju. No, to je ipak manje važno, ono što je bitnije je pretpostavka, gdje bi mogle
bi , ako ih ima, druge sveske bilježaka Marka Vučerakovića. U Italiji, Belgiji, Albaniji,
Carigradu ili na nekoj drugoj i nepoznatoj adresi? Za sada se o tome može samo nagađa , do tada nam ostaje da se objavi i izuči ovo što je sačuvano. Zato smo i odlučili
da na molbu urednika “Crnogorskih anala” Novaka Adžića, crnogorskoj i sveukupnoj
intelektualnoj javnos prezen ramo najveći dio ovog vrijednog istorijskog spisa.
Vremenski okvir koji tre raju ove bilješke je rela vno kratak ali vanredno
zanimljiv. Ne samo zato što obuhvata Vučerakovićev opis doživljaja balkanskih ratova, prvog svjetskog rata, kapitulacije, ”ujedinjenja”, raskola oko načina „ujedinjenja”,
božićnog ustanka i odlaska u Italiju do upada u Crnu Goru u ljeto 1920. kada se kazivanje prekida. No i pored toga saznajna vrijednost ovoga spisa je izuzetno dragocjena. Ne samo zato što dolazi iz pera jednog od najvećih boraca “za pravo i čast Crne
Gore”, nego i zato što su nastajali u kratkim predasima na različi m mjes ma. Dok u
prvom dijelu autor nedvosmisleno pokušava rekonstruisa sjećanje zapisanih u spisima koji su nestali paljevinom njegove kuće, drugi dio nastaje neposredno po zbivanju
događaja, nije naknadno dotjerivan i promišljan i kao takav ima značaj neposrednog
saznanja. Iako je u teritorijalnom smislu spis posebno zanimljiv za uži zavičaj Vučerakovića (Krnjice, Crmnica), on ima izuzetan značaj i za razumijevanje širih procesa i
događaja u kojima je Vučeraković učestvovao. U tom smislu posebnu pažnju izaziva
njegova tvrdnja da je upad u Crnu Goru u ljeto 1920. izveden bez znanja predsjednika
kraljevske vlade u egzilu Jovana S.Plamenca , do opisa sukoba, dilema i atmosfere
koja je pra la ovaj pohod. Pojedine sekvence ovog opisa, poput samoubistva Bećira, strijeljanje rođaka daju osnovu za svestraniju sociopsihološku analizu ljudi u tom
vremenu.
Poštujući načelo potrebe očuvanja vjerodostojnos u rukopisu nijesu pravljene intervencije u smislu popravljanja jezika, pravopisa ili slično, već se nastojalo
osta što bliže originalu i izvrši pojašnjenja samo tamo gdje to pomaže boljem razumijevanju izvora (opis ličnos , pojašnjenja vezana za glose, umetke i dopisivanja).
Kao što smo naveli rukopis je pisan kurzivom, ćirilicom, rela vno čitko pisano, iako
ima nekoliko riječi, namjerno označenih oznakom “nečitko”, iz razloga što nijesmo bili
u potpunos ubijeđeni da je pravilno pročitana. Kako bi izbjegli da buduće istraživače, eventualno navedemo na zabludu, odlučili smo se na navedeni način priređivanja
dokumenta.
Iz priređenog spisa se jasno zaključuje da rukopis nije dovršen, da je nastajao u prekidima, na raznim mjes ma i u rela vno kratkom vremenskom intervalu od
nekoliko godina. Samo se dodatnim sistematskim istraživanjima može s pouzdanošću utvrdi da možda negdje (u Belgiji ili drugdje?) postoji pisana zaostavš na Marka Vučerakovića. To svakako ne treba isključi s obzirom za strast pisanja i potrebu
saopštavanja koju je Vučeraković posjedovao, što se može zaključi iz prezen ranog
dijela rukopisa. U svakom slučaju, javno objelodanjivanje “Bilješki” Marka Vučerakovića je logičan prilog objelodanjivanja na hiljade svjedočanstava vezanih “za drugu
stranu” koja je decenijama bila zatamnjena, po snuta u zaborav, pa i ideološki satanizovana. U tom smislu objelodanjivanje rukopisne zaostavš ne Marka Vučerakovića, komite i brigadira crnogorske vojske, Blaža Markovića, Todora Borozana, Nikole
T. Zeca, Krsta Zrnova Popovića ima posebnu važnost.

9

10

Crnogorski anali, br. 7-8/2014

Samo komparacijom izvora različite provinjencije je moguće uobliči koliko
–toliko objek vnu sliku jednog vremena. A da je Marko Vučeraković značajan svjedok, pa i akter u jednom vremenu je svakom jasno.
Bar, novembar 2014.
Priređivači

Jasmina Rastoder, Šerbo Rastoder:
MEMOARSKO - DNEVNIČKI ZAPISI MARKA VUČERAKOVIĆA

11

12

Crnogorski anali, br. 7-8/2014

Jasmina Rastoder, Šerbo Rastoder:
MEMOARSKO - DNEVNIČKI ZAPISI MARKA VUČERAKOVIĆA

Brigadir Marko Vučeraković (1880-1931)

13

14

Crnogorski anali, br. 7-8/2014

BILJEŠKE5 MARKA VUČERAKOVIĆA
PRIBILJEŠKE IZ FAMILIJARNOG ŽIVOTA
Na veliku žalost i štetu moju i cijele naše familije, sve pismene pribilješke,
moje lično kao i cijele naše familije sagorele su 27. jula 919. g. kad su mi ono Srbijanske vlas u zajednici sa crmničkim izrodima6 i izdajnicima Crne Gore zapalili kuću
i uniš li sve što smo imali u svom rodnom mjestu Krnjicama.7
Šteta koju je naša familija ovom prilikom pretrpjela nenaknadiva je, naročito žalim moje pribilješke koje sam opširno vodio još od svršetka osnovne škole,
a naročito tokom ratova, kao i pribilješke moje braće, pribilješke a dokumenta od
starine, s m više što danas nemam ni jednog od braće život pomoću kojeg bih se
danas mogao koris , također udaljen od ovog rodnog mjesta u izgnanstvu8, bez
niđe svoga prinuđen sam ovđe pribilježi u kratko samo ono što budem ja tačno
znao i zapam o od starih svojih ostavljajući da docnije popunim ako za to bude bilo
vremena i sudbine.
1. juna 1922. god.
Napoli – Italija

5

Marko Vučeraković

U originalu na početku sveske stoji naslov “Beleške”.
“Izrodima” autor označava pristalice bezuslovnog ujedinjenja.
7
Vidi: Šerbo Rastoder, Skrivana strana istorije, Crnogorska buna i odmetnički pokret, Podgorica 2005, knj. I, 459, 519, 576, knj. II, 674, 675, 691, 711, 961, 1084, 1115, 1127, 1132, 1146, knj. III,
1542, 1193, 1194, 1270-1272, 1301, 1303, 1306, 1382, 1383,1407,1410, 1438, 1440, 1443, 1581,1601,
knj. IV- 1771, 1772, 1774, 1785, 1788, 1798, 1809, 1893, 1895, 2114-2116, 2204,; Šerbo Rastoder, Crna
Gora u egzilu, I-II, Podgorica 2004, knj. I, str. 119-122, 124, 125, 127, 133, 280, 289, 291, 292, 294, 297,
380, 383, 398, 421, 426; knj. II- 283, 510, 518.
8
Marko Vučeraković se u vrijeme dok je ovo pisao nalazio u Gae . Prema obavještajnim
izvorima kretao se na relaciji Italija-Skadar-Crna Gora i bio pod budnom pratnjom agenata koji su pra li
svaki njegov korak.
6

Jasmina Rastoder, Šerbo Rastoder:
MEMOARSKO - DNEVNIČKI ZAPISI MARKA VUČERAKOVIĆA

15

O mom rodnom mjestu, o pojedinim bratstvima i poglavnim ljudima, rodnog mjesta, zanimanje
Moje rodno mjesto je Krnjice, taj naziv došao je od riječi Krvnici, dugova
nekome krv u to vrijeme takav se zvao krvnik otuda i dolazi naziv Krnjice, jer su naši
stari bili u krv.
Krnjice se nalaze na zapadnoj strani Skadarskog jezera a graniče sa istoka
Skadar. jezerom, sa zapada planinom Golikom, sa juga Šestanima, a sa sjevera Lekićima i Skad. jez.
Krnjice se dijele na dva dijela: Gornje i donje Krnjice. Gornji su Krnjičani svi
od jednog, a dijele se na omanja bratstva: Lukiće, Jovoviće, Pekiće, Savoviće, Joličiće,
Jake će, Markoviće, Vuko će i Stojoviće.
Donji se Krnjičani dijele na tri dijela bratstva: Vučerakoviće, Vukiće i Markoviće.
Vučerakovići su od jednog, a9 dijele na nekolika omanja bratstva: Đuroviće,
Đonoviće, Marćepiće, Vukići su također od jednog, njih je veoma malo zato se oni
i ne dijele na omanja bratstva; Markovići su od Gornjih Krnjičana oni su se u docnije vrijeme ovđe naselili, dijele se na Markoviće, Vuko će i Đonkoviće, prva su dva
bratstva iz Gornjih Krnjica. Oni su pri koncu da se podpuno istraže. Đonkovići su iz
Vučedabića i ovđe su naseljeni od starine zato su se pretopili u Krnjičane.
Ovđe u Krnjicama naseljeni su Vučerakovići i Vukići još u ranije doba i zvali
su se Krnjičani.
Vukići i Vučerakovići su od jednoga, a imalo je ljudi koji su govorili da nijesu
od jednog, po svemu je vjerovatno da su od dva brata.
Gornji Krnjičani su naseljavali Krnjice (nečitko) ovđe primili su naziv Krnjičana.
U ranije doba10 Vučerakovići su ovđe bili u manjini jer su okolna sela bila katolička, ili muhamedanska,11 bili su u jednoj parohiji sa ostrvima: Starčevo i Beškom,
u ovom ostrvima postojali su manas ri iz kojih je po jedan svještenik vršio vjerski
obred u crkvi koja je postojala i danas ista postoji u Donjim Krnjicama. Najstari Gornji
Krnjičani koji se ovđe iz Bratonožića naselio bio je svještenik koga su ovi primili za
paroha i ustupili mu nešto imovine za naseljenje.
Naši stari koji ovđe žive zanimali su se većinom sa ribolovom i trgovinom
zato su i bili naseljeni u blizinu Skadarskog jezera. Gornji Krnjičanin kad se ovđe naselio odpočeo se zanima sa stočarstvom i zemljoradnjom.
Donji Krnjičani slavili su Aranđelovdan kao slavu, a Gornji Sv. Nikolu. Gornji
su Krnjičani u početku imali vrlo malo imovine samo ono što je dobio na dar njihov
svještenik od ovih starosjedioca, u docnije vrijeme dobili su pravo pa polovicu od
svog zemljišta i planine, a koje se nije radilo do tada i za slavu priznali su Sv. Arhanđela Mihaila [interesantno je napomenu kako su Gornji Krnjičani došli do te polovice,
koja je docnije nazvata komunica ispred Sv. Nikole slave Gornji Krnjičanin došao je
ovaj da kupi ribe u donje Krnjice, u putu srio je jednog lovca iz Donjih Krnjica đe nosi
ribu u vreći kući, onaj ga je ponudio da mu proda od one ribe za slavu t.j. za Nikoljdan, ovaj mu se odazvao, ali kako je riba bila u vreći t.j. jegulja živa no kako ovaj
Gornji Krnjičanin nije znao šta je riba, a ovaj lovac bio neka budala, to su pri pogodbi
9

Ovdje je dopisano iznad osnovnog teksta: u potonje se vrijeme)
Dopisano iznad reda : Krnjičani odnosno današnji
11
Dopisano: t.j. poturčenjačka sela
10

16

Crnogorski anali, br. 7-8/2014

prosuli iz vreće onu ribu na jednoj ravnici vrlo uskoj, a kako su jegulje bile žive one
su utekle i pogubile se po onim škripova i lomina tako da je i lovac i kupac ostali bez
ribe, gornji Krnjičanin pošao je kući bez ribe i napričao stvar kako se odvijala stoga
slučaja Gornji Krnjičani počeli su se sprda onom iz Donjih Krnjica i naziva ga Ribar.
Donji Krnjičani da bi se osve li, oni su jednom prilikom kad je svještenik Gornji Krnjičanin, došao da krs dijete donjem Krnjičaninu za ručak svješteniku svario vranu,
svještenik je ručao misleći da je to kokoška, a za vrijeme ručka domaćin kuće izašao
e više kuće na jednom kamenu i počeo guča kao vrana i vika Vranar, Vranar i t. d.
Svještenik je pitao brata onog što brat viče Vrana i gači, ovaj mu je odgovorio da
smo za osvetu one ribe i naziva Ribar, svarili vranu si je pojeo i od danas zvaćeš se
Vranar, ovo je došlo pred tadanjim sudom koji je riješio da se za uvredu svješteniku
dade polovica od onog neobrađenog zemljišta u Gornje Krnjice od tada su Gornji
Krnjičani primili slavu Sv. Arh. Mihaila).
Kao što sam ranije rekao i Gornji i Donji Krnjičani zvali su se jednim imenom
Krnjičani, oni su od tada pa i danas sačinjavali jednu jedinicu ni učemu razdvajanu,
zlo i dobro dijelili su, među se su se ljubljeli na strani su se predstavljali kao da su od
jednog, ako bi ma koji od Krnjičana bio napadnut, ili ubjen od strane koga sa strane
svi su u zajednici ustavali u odbrani i osve , češće puta su se krvili sa do čnim pograničnim plemenima, kao i dr. Krnjičanima, Šestanima, Crmničanima, Malisorima
i Zećanima, ali se ne pam da je Krnjičanima nikada ostala krv neosvećena, svak ih
je poštovao i priznavao njihovo junaštvo, u starim vremenima samo junaci su bili
poštovani.
Krnjice su do 1862. g. pripadali Turskom Carstvu ali su se uvijek sa Crnogorcima borili pro v turaka naročito u ustaničkim četama po Skadarskom jezeru Ceklinske čete koje su po Skadar. jezeru krstarile uvijek su bile predvođene sa po nekim od
čuvenih krnjičkih junaka.
Od 1862. g. Krnjice pripadaju Crnoj Gori, ove je god. bila čuvena bitka u Krnjice (viđe narodnu pjesmu Boj na Krnjice) u ovoj bitci na Krnjice zarobjen je čuveni
Hasan Hota sa 500 turaka,12 ovđe su turci pretrpjeli strašan poraz, a Crnogorska vojska odličan uspjeh. Crnogorska vojska bila je sastavljena od Crmničana, Ljubo njana
i Ceklinjana a kojom prilikom su Crmničani, blagodareći samo Krnjičanima požnjeli
odličan uspjeh i slavu kod Crnogoraca.
I pod Crnom Gorom kao i ono ranije pod Turskom Krnjičani su služili kao
primjer junaštva, a četa Krnjička nabrajala se u najhrabrije Crnogorske čete, oni su sa
junaštvom prednjačili i pred svim do čnim plemenima.
Krnjičani su u ovoj sredini uvijek imali dobrih ljudi i čuvenih junaka, ja ću
ovđe samo spomenu one najglavnije iz ranijeg doba.
1. Niko Savov Pekić – Gornji Krnjičanin – bio je čuven junak, obitavao je
bi između najboljih i najčuvenih junaka svoga doba, ali je nestao u svojim mladim
godinama, on je ubio Markišu Plamenca13, kad je išao kod Turskog paše u Skadar.

12

Podvučeno u originalu.
Plamenac Markiša (Crmnica? - Raduša, Virpazar 1847) perjanički kapetan, perjanik od
1838.godine. Odlikovan alaj-bajrakom Mahmut –paše Bušatlije 1843.godine. Njegoš je poslije smr
kapetana Jova Plamenca 1844. prenio kapetanstvo na Markišu. Ovaj je zbog sukoba sa predsjednikom
Senata, Perom Tomovim, 1847. pristupio skadarskom Osman paši. Pošto je obezbijedio pomoć od skadarskog paše, vra o se 22. marta 1847. u Boljeviće u namjeri da ih brani i zauzme Vir. U borbama vođenim 26. marta 1847 njegove snage poražene su od strane crnogorske vojske. Petar II Petrović-Njegoš
13

Jasmina Rastoder, Šerbo Rastoder:
MEMOARSKO - DNEVNIČKI ZAPISI MARKA VUČERAKOVIĆA

17

Turski paša je osvetu Markišinu na vjeru je domamio Nika uhva o ga i odveo neđe u
surgum, o njegovoj se smr nije više ništa znalo.
2. Kola Petrov Lukić – Gornji Krnjičanin – bio je čuven i po čostvu i junaštvu, njega je Gospdoar Crne Gore naimenovao kapetanom Krnjica i sve Krajine prije
1862. g. t.j. prije no su Krnjice pripale Crnoj Gori, on je Knjazu Nikoli dao riječ na
Ce nje da će prvi zametnu kavgu sa turcima u Krajini svojoj, isto takvu riječ dao je
na skupu Crmničkih i Ceklinskih glavara na Vir pazaru. Zadanu je riječ izvršio, i odma
po dolasku u Krnjice odmetnuo se od Turaka, pošto su turci podigli veliku vojsku i
blagodareći domaćim izdajnicima turci su noću ušli u Krnjice 1862. g. Kako su turci
noću blokirali Krnjice, Kola se sa nekoliko svojih ljudi zatvorio u svojoj kuli, odakle
se očajnički borio sve dok mu je s gla pomoć, bitka je svršena kao što sam ranije
rekao..............
Kola je u cijeloj Crnoj Gori uživao veliki glas i povjerenje, u njega se polagala
velika nada za budućnost, ali na žalost nije dugo živio poginuo je u svojoj 35. god.
ubili su ga Šestani za novac...........
Kola je imao još dva brata Mina i Mališu. Mališa je bio dobar junak, poginuo je za Krnjicama, ubili su ga Ceklinjani za osvetu Đura Šakova Jovićevića, koga je
ubio Kola. Mališina smrt na žalost pripisuje se izdajstvu nekih Krnjičana.?!.....
Sa smrću Kolinom mnogo je Krnjica izgubila jer ako je u Krnjice bilo i drugih
dobrih junaka nije nijedan imao toliko poznanstva i povjerenja, koliko je on imao.
3. Savo Butorov – Vučeraković – bio je dobar čovjek i čuven junak, kao junaka ličnog priznavali su ga svi njegovi savremenici, sa Kolom je uvijek bio, ljubjeli su se
kao braća, ni u jednom poslu nijesu bili razdvojeni kad je Knjaz dao Koli kapetanstvo
Sava je postavio za perjanika.
Savo je čuven iz četničkog ratovanja, naročito sa Ceklinjanima po Skadarskom jezeru, kod Cekljinjana je uživao veliki glas i povjerenje14. U boju na Krnjice
1862. g. bio je bolesan u postelji nije mogao izaći iz kuće.
4. Pešo Savov Vukić – bio je dobar čovjek i junak, bio je perjanik Knjažev
kao i Savo, poginuo je mlad ubili su ga Godinjani između Donjih i Gornjih Krnjica.
5. Marko Novakov Pekić – Gornji Krnjič. – bio je također dobar čovjek i junak, u docnije vrijeme bio je kapetan u Krnjice.
6. Ivo Đukov – Vučeraković – bio je dobar junak, svi njegovi drugovi priznavali su njegovo junaštvo, bio je veoma srdit i opasan, govorio je vrlo malo.
Ivo je čuven iz četničkog ratovanja, poginuo je u boju na Krnjice 1862. g. ...
7. Bogdo Ivov Stojović – Gornji Krnjičanin – bio je čuveni megdandžija, zadobivao je više megdana svoj život najviše je proveo u Turskoj.
Osim gore pomenu h, kako u starije tako i u mlađe doba bilo je još dobrih
ljudi i junaka. Ja sam ovđe spomenuo one najglavnije iz ranijeg doba a uzgredno opisujući živote svoje familije i svoj spomenuću uzgredno poglavnije Krnjičane iz mlađeg
doba.
Među bratstvima Gornjih Krnjičana nalazi se bratstvo Jovović, ovo je bratstvo uvijek davalo svještenike da ovo pleme sve do 1862. g. bilo je među njima poštenih i dobrih ljudi, ali su se uvijek odlikovali sa lukastvom i slabim karakterom od
ostalih Krnjičkih bratstava, sa me se i danas njihovi potomci odlikuju. ja ću ovđe naves dva primjera iz starijeg predavanja, koji će najbolje karakterisa ovo bratstvo.
pomilovao je Markišinu družinu i ona se povra la kućama, a sam Markiša je u oktobru 1847. ubijen u
zasjedi kod Raduša Selačkog. Vidi više: Istorijski leksikon Crne Gore, Podgorica 2006, knj. V, str. 1027.
14
Dopisano iznad: bio je poznat popimenom Savo Manji

18

Crnogorski anali, br. 7-8/2014

1. Svještenik pop Marko Jovović, sin popa Jova, izvršio je pokrađu Krnjičke
crkve, t.j. Crkve kojoj je on bio svještenik, pokrao je krst i ostale crkvene stvari od
vrijednos pokradene stvari prodate su u Skadru i odnešene za Makedoniju, kad su
Krnjičani doznali za ovu krađu odpočeli su istragu za lupežom i stvarima, ali pošto u
tome nijesu brzo uspjeli to su se za nekoliko svečanih dana svi redovno kupili u Crkvi
i po starinskom običaju vršili proklestvo. Is pop Marko vršio je proklestvo, obučen
u crkveno odijelo sa Carskih dveri morao je izgovara riječi proklestva, a cio narod
jednoglasno odgovarao je Amin.
Nekoliko vremena docnije pokradeni Krst pronađen je u Makedoniji, nekoliko naših ljudi koji su bili u Makedoniji odkupili su krst i povra li ga u našoj Crkvi,
na jabuci ovog krsta zapisata su imena svih onih koji su ga donijeli i odkupili. Ovaj je
krst između između najljepših i najskupocjenih crkvenih krstova on se i danas nalazi
u našoj Crkvi.
Po dolasku njih iz Makedonije utvrđeno je da je pokrađu izvršio pop Marko
Jovović. Danas među Krnjičanima opstoji predanje o proklestvu kuće Jovovića.
2. god. 1862. kad je ono bila čuvena bitka u Krnjice, pop Jovo Jovović i sin
mu pop Marko podmićeni od Skadarskog paše za 1000 dukata doveli su tursku vojsku u Krnjice noći i opsadirali Krnjice i Kolu kapetana (viđe narodnu pjesmu o boju
na Krnjice).
Skadarski paša za ovu uslugu obetao15 je bio popu Marku kapetanstvo mjesto Kolino.
Ova je bitka svršena na čast i ponos Kole Kapetana, svih ostalih Krnjičana i
Crnogorske vojske, a Kola Kapetan odma po svršetku ove bitke, kaznio je kuću Jovovića strijeljajući sve muško od ove kuće.
Pop Marko, pop Jovo i ostali strijeljani su više Krnjica za Sukom, čas izdajnici, njih je svega strijeljno 24 osobe.
Žena popa Marka Jovovića ovom prilikom bila je u Skadru i docnije rodila
muško dijete. jedan drugi Jovović Đuro Perov desio se u inostranstvo te tako i od
njega je ostalo jedno muško dijete.
Ova dva zaostala Jovovića Joko Popov i Nako Đurov povraćeni su u docnije
vrijeme na svoje starine u Krnjice, ovi su povraćeni inicija vom bat. barjaktara Joka
Markova Lukića, prvobratučeda Kole Kapetana.
Joko Markov Lukić bio je dobar čovjek i junak. Poslije smr Koline ostao je
kao momak, svuda se pokazivao dostojan svoga bratučeda Kole Kapetana, odlikovao
se kako pri osve Kolinoj i Mališinoj tako i u ostalim borbama u Crnogorskoj vojsci,
bio je bat. barjaktar. Joko je bio ne samo između najboljih Krnjičana toga doba, nego
i u prvu vrstu njegovih savremenika iz drugih plemena imao je povjerennje i poznanstvo po cijeloj Crnoj Gori. Njegova je glavna briga bila da povra kuću Jovovića u
Krnjice i sa m popravi ono što je Kola od njih učinio u tom cilju je uspio.
1899. g. Izmolio je pod Kralja Nikole te se ovaj mlađi Jovović Niko Đurov
vra o iz Carigrada i primjen u Podoficirskoj Školi, docnije je uspio doves u Krnjice i
Joka Jovovića, sina popa Marka.
Ove dvije familije danas se nalaze u Krnjice i oni su ovđe odpočeli hvata
korijena odma su okrenuli tragovima svojih starih ispoljavajući gnjev mrazos prema
izvjesnih Krnjičana. Osim ova dva Jovovića u Crnoj se gori nalazi još i neki Lazo Jovović, čije otac odavno iseljen iz Krnjica.
15

lokalizam obećao

Šerbo Rastoder: MEMOARSKO .Jasmina Rastoder.DNEVNIČKI ZAPISI MARKA VUČERAKOVIĆA Treća strana rukopisa 19 .

Brodarstvo je u potonje vrijeme izčezlo. Prihodi ribolova sa takvim spravama bili su veoma mali zato su se u ranije doba najviše zanimali brodarstvom. Planina za stoku bila im je Vrbovac17.20 Crnogorski anali. a na izvjesnim mjes ma rađa se i žito. danas na Luki Krnjičkoj postoje guvna đe se pšenica vršla koja se u snopovima prevozila sa h zemalja. Karić je od 8 lakata širine i dužine. mnogi naši domaćini danas i ne znadu đe se nalazi njihova imovina. Vrbovac je sa onu stranu Skadar. 17 Podv. 7-8/2014 Zanimanje Krnjičana bilo je ribolov. sa malim mrežama lovili su ukljevu. Načinio se ribolov na Luki Krnjič- 16 Vidi više:Andrija Jovićević. mjesto jedne mreže docnije su familije ima 10-15 komada. Jezera. ovđe su im bile zemlje za žito i livade za sijeno. Stoke su držali pomalo samo onoliko koliko im je moglo posluži za familije. Jezera u blizini Humskoga blata18. Jezero. Ovakvih lađa bilo je na Luku Krnjičku 15-20. Zemljoradnjom su se takođe zanimali. razapet na če ri duga pruta od drače. Ova je planina mogla samo služi za Krnjičane. a ribolovstvo se počelo usavršava . Krnjičani su usled neplodnos prestali radi ovu zemlju te tako su slabi nadzor vodili nad tom svojom imovinom. a sa veljim pokrupniju ribu ovih je mreža bilo malo pojedina familija imala je po jednu velju mrežu i po jednu. sva im je došla bila sa onu stranu Skadar. Ovo je mnogo štete doprinijelo Krnjičanima. stoga su se naši stari češće krvili sa Malisorima. naroči h ribolova u staro vrijeme nijesu imali sprava za ribolov nijesu imali dobrih. sva ova obala bila je većinom svojina onih sela koja žive u krševima na jugozapadnoj strani Skadarskog Jezera. U Krnjicama je krševito mjesto tako je došlo vrlo malo. Njihovi su brodovi bile lađe one vrste kojih i danas ima po Skadarskom Jezeru. Jezero raslo20. U okolini Žabljaka kupuju zemlje i rade za žito. a veliku korist Zećanima. 18 Podv. brodarstvo i trgovina. 19 Dopisano iznad reda: imali 20 Vidi više o tome: Šerbo Rastoder. Osim sa mrežama lovili su ribu sa udicama i karićima.u originalu. oni su postepeno počeli gaji vrbe na tom zemljištu i postepeno prisvaja ga. Beograd 1922. a na onim mjes ma đe se ranije rađao frume n i sijeno. 58-70. a u onim krševima rade o lozi i ostalim voćkama. Jezera. ove su povlas ce Krnjičani dobili još u staro doba. sve sprave za ribolov bile su male i velje mreže. onamo đe se u staro doba rađala pšenica tamo je i lje i zimi pokriveno vodom. Zećani su u starije doba vrlo malo svog zemljišta na obali Skadar. Zemlja i livade svuda ovom obalom bile su veoma plodne zato su i Krnjičani bili boga sa žitom i sijenom. ili dvije od malih. Jovićević Krnjice svrstava u Krajinu i detaljno opisuje privredu ovoga kraja. Najviše su ove obale19 su Krnjičani. Zećanima je to dobro došlo. to su i ove zemlje postajale sve slabije. br. đe su pograničari bili Malisori. Crnogorsko Primorje i Krajina. Bar 1995. nešto iz udaljenos . tamo su jezerski valovi iskopali zemlju tako da je sve to postalo neupotrebljivo. . a za nikoga drugoga. sa ovim lađama najviše su vozili trgovačku robu po pristaniš ma niz Skad. U docnije vrijeme Krnjičani su svoju zemljoradnju odpočeli upotrebljava pod Žabljak u onim krševima u Knjičke gore. također su prevozili za trgovinu žito i drugu robu iz Skadra za Crnu Goru. Cio ovaj rejon danas je u ruke Zećana. od Vrbovca pa niz obalu do Vranjine i Žabljaka. ova je planina pripadala Turskoj granici.u originalu. a i to što je u ranije doba nije ni rađena. a nešto iz nemarnos . No kako je u docnije vrijeme Skadar. Životna pitanja Crne Gore 1918-1929. a uz to su se zanimali stočarstvom i zemljoradnjom16.

a u docnije vrijeme nije bilo toliko čuvenih koje bih ovđe mogao imenova . i ratu sa Austrijom 1914. bio je veoma omiljen čovjek. g. dijele se na dva dijela Popoviće i Ivoviće. opš na u ovom kraju.. oni su izostavani sa drugima. Šerbo Rastoder: MEMOARSKO . ali ja nijesam imao prilike o njima se ispita . 21 Krnjičani su se u docnije vrijeme oporavili i postali jedna između najbog. bio je dobar čovjek i junak. tome im je umnogome doprinijelo prijateljstvo koje su dobili sa Plamencima. ovo je selo bilo na samoj Granici Crnogorsko Turskoj do 1862.. Popovići su bili u ranije doba oglašeni sa čostvom i junaštvom. Najglavni od Dabanovića bio je pop Mitar Dabanović. g. zato se i trgovci grabe koji će je kupi Bat. Na sjeverozapadnoj strani od Lekića. Marko Raičev Lekić bio je kodžobaša za vrijeme Tursko. Ova su dva. za čitav ovaj kraj. g. ovđe sam imenovao one najglavnije. oni su uvijek imali dobrih junaka. u docnije pak vrijeme Ivovići su čuveni. Uvijek je bio poštovan kao lični junak u docnije vrijeme bio je komandir u ratu sa turskom 1912. Lekići su imali i još dobrih ljudi i junaka. to im je kako se priča starinski naziv. g. U potonjem vremenu nijesu toliko čuveni.aljona . nijesu bili savremenici onih Krnjičana koje sam imenovao. nalazi se selo koje se zove Gornje Selo. M. Miloš Nikov Lekić.Jasmina Rastoder. g. Osim gore rečenih. U neposrednoj blizini Lekića nalazi se malo seoce Debenovići.. 2. i oni kao god i Krnjice pripali su Crnoj Gori 1862. Vuko Filipov Lekić. poginuo je kao mladi svještenik u boju sa Turcima na 21 22 Dopisano iznad : Ovđe se lovi najbolja ukljeva. po junaštvu i čostvu računao se među prvim svojim savremenicima. Napoli u julu 926. njihov savremenik bio je samo Marko Raičev Lekić.. Ivovići su imali dobrih ljudi i junaka. Docnije je Marko uživao dobar glas u Crnoj Gori i stao je dobro kod Knjaza Nikole. Vučeraković Kratki opis do čnih sela Krnjicama i Krajine Na sjevno zapadnoj strani od Krnjica nalazi se selo Lekići piše prezimenom ovi prezivaju. Knjaz mu je bio dao čin podkomandira. oni su imali dobrih ljudi i junaka od kojih je najglavni i najistaknu u mlađe doba bio Pop Niko Ivović. ali su u starije vrijeme kako se priča izostajali od Popovića.. Oni su kao što rekoh ranije od starine imali veoma dobrih ljudi. Bio je komandant sektora. odlikovao se najviše u Hercegovini. svi se prezivaju prezimenom Dabanovići. bio je veoma pametan čovjek. a bio je i junak u Skadru je imao veliko poznanstvo i uživao je veliko povjerenje kod Skad. Miloš i Vuko bilji ljudi docnije doba. bio je dobar čovjek i junak. t. o drugim čuvenim Lekićima iz starijeg doba nijesam čujao. ubio gaje svoj rođak na Raduš zbog ličnih zađevica. bio je komandir odma poslije 1862.. tako daje i trgovina priješla sva u njinim rukama. uvijek su cijenjeni kao junaci.. 3.DNEVNIČKI ZAPISI MARKA VUČERAKOVIĆA 21 koj koja uzima prvo mjesto na Skadarskom jezeru. poginuo je mlad. paše. Imali su dobrih ljudi od kojih su bili najglavni: 1. u najdocnije vrijeme prozvanli su se Orlandići.j. komandovao je sa nekolika bat22. imali su uvijek čuvenih ljudi i junaka. Lekići su u docnije doba uživali mnogo veći glas no u ranije doba.

Bratstvo Odžića u Ćurilo bilo je čuveno po junaštvo.. Ovo malo planinsko selo uvijek je davalo čuvenih junaka.aka Dopisano iznad reda: u planini 25 Šenu -pomjeri .šenula..22 Crnogorski anali. ono se dijeli na dva dijela Poloviće i Peciće. Na jugu Dračevice24 . nalaze se katolička sela: Karanikići. izostavani su uvijek od pomenu h katoličkih sela. Koštanica. Na jugoistočnoj strani od Krnjica nalazi se pravoslavno selo Dračevica. i Crnoj Gori pripala su sela 23 Jun.. br. pa čak do Skadra sve ovo zove se Skadarska Krajina.. Polovići su bili čuveni od Pecića. g. 7-8/2014 Vučedabiće đe se i oglasio za jun23.. tu je uvijek bilo dobrih ljudi i junaka. ova sela nalaze visoko od Skadarskog jezera k planini. Besi na samoj obali Skadarskog Jezera. Na istoku ovih sela k Skadarskoj Krajini nalaze se još katolička sela: Đuravci. Golika.. pomjerila se 24 . niz obalu Skadarskog Jezera do planinskog vijenca Rumije. Dragovići su bili čuveni uvijek po junaštvu.. Tejani i Livari. bio je čuven čovjek i junak. Sjeverno od Krnjica nalazi se malo seoce Vučedabići u podnožje pl.. uvijek je radio za Crnu Goru zato je i ubjen od strane Šestana Gornjih. ustupali nijednom od sela i bratstava koje ću ja ovđe naves . kako u ranije tako i u mlađe doba. ali ipak i u ovim selima bilo je junačkih bratstava. Mac Đura Pecić. ali to meni nije poznato. Blace i Bobovišta i ova dva sela žive na obali Skad. Duraza i Dedići. Pinčići. Na jugoistočnoj strani od Vučedabića nalazi se također malo seoce katoličko Mars jepovići. nijesu sa junaštvom. sa razmjerno svojoj veličini. Oni su i od starine imali ljudi i junaka. ova dva mala sela bila su čuvena po junaštvu od uvijek.. Sva tri ova sela čuvena su po junaštvu. kao i Dračevica i Vučedabići nosili su uvijek i danas nose zajednički naziv Šestani. Koštanice i Ćurilo nijesu ni najmanje čuveni po junaštvu naročito Ćurilo. Jezera oba ova sela bila su čuvena po junaštvu.. Ove godine naša se granica šenula25 dalje k Skadru. Ostala tri sela nijesu po junaštvu i čojstvu bila čuvena. uvijek su nivili čuvenih junaka i ljudi tako da nijesu ustupali sa junaštvom nijednom od sela i bratstava u cijelom ovom kraju. koji se borio više puta sa Crnogorcima. Ovo je i po čostvu i junaštvu najnečuvenije selo i bratstvo ovoga kraja. Dijele se na omanja bratstva od kojih je najglavnije bratstvo Nikovića. ovđen je bio i čuveni junak Selman Murić. oni ni jedni ni drugi nijesu čuveni po junaštvu. U Đurovce nalazi se bratstvo Malevića koje je davalo uvijek čuvenih ljudi i junaka. Od Šestana k Skadru.. Crnoj su Gori pripali i oni 1862.. u Crnoj Gori najčuveni su bili dva bratstva Marvučići i Marđonovići. Muhamedanska sela počinjući od Šestana zovu se: Murići. g. U Livare nalazi se bratstvo Junkovići koje je bilo po junaštvu najčuvenije. u kojoj žive većinom Muhamedanci poturčenjaci u cijeloj Krajini nalazi se samo u blizini Skadra jedno katoličko selo Široke. Dragovići i Ćurilo. Ovo je bratstvo bilo poznato u Crnoj Gori... Sva ova pomenuta katolička sela. Ćurilo je bilo na Crnogorsko Turskoj Granici sve do Balkanskog rata 1912.

U Rimu avgusta 192229. Vučeraković Marko Vučeraković sa porodicom 26 Ostros. turskim selima koja su ranije pripala Crnoj Gori. Ja sam kao mladić često puta obilazio ova mjesta i interesovao sam se o ovom stanovništvu. ovđe u ova dva sela živjeli su najbolji i najvješ ji lovci i vozari na cijelom Skadar. Bojane i Skadra. u Ckla se nalaze ostatci starog Srp. Arbneš. a na samoj obali Skadarskog Jezera živi još dva sela. Š tari. Ovo je kratak opis stanovništva od Stare Crnogorsko Turske Granice t. Stubice. g. Jezeru.Jasmina Rastoder. a drugo Široka. samo što su mlogo plodnija ravnija i boga ja.28 U ovom pravcu do rij. selo Ckla se odlikovalo uvijek sa junaštvom. Arbanaš27 i Ckla. Zoganji su Muhamedanci a Široke katolici. u opšte nikada nijesu ništa vrijedili. prvo je Zoganje. zato su uvijek bili čuveni kako u Skadarskoj Krajini tako i u cijelo Albaniji. 27 . pa do najnovije granice Crnogor. 29 Vučeraković je svoje pisanije slagao u odnosu na sadržaj a ne na vrijeme pisanja. Albanske i do Skadra. Oba ova sela poslije Balkanskog rata ostala su u Arbanskoj granici. Šerbo Rastoder: MEMOARSKO . a koje se pros ri niz Skadarsko jezero do planinskog Golika Rumije i Širokog Visa.DNEVNIČKI ZAPISI MARKA VUČERAKOVIĆA 23 Ostronos26. kako jedno tako i drugo selo po junaštvu nijesu imali nikakva poštovanja. Manast.j. Granica je prošla između Zoganja i Ckla. M. Ova novodobivena sela su po svemu jednaka ovim ostalim ovđe u tako zvanoj Debeloj Krajini nalaze se ostatci srpskog manas ra. 28 Misli na manas r Prečista Krajinska.

zato su odive Kadića udavate po najoglašenim Crnog. 32 Nečitko. Porube u Daiču jako su se namnožili.. Vuča Rakov. atentator na knjaza Danila. U zemlju se vra o nakon knjaževe amnes je za učesnike u zavjeri... i nakon povratka u zemlju iskazivao je pro vljenje knjaževoj vlas .. koji nije prihva o knjaževu amnes ju.. U blizini ostrova Beške u kom se nalaze dvije crke.. Vojvodićima u Bjelopavliće it... Podv. 34 Dopisano iznad : šćer Todora Kadića 35 Todor Kadić (oko 1830-1860) .. Niko Đurov. U vrijeme pobune u Bjelopavlićima (1854) pro v knjaza Danila. ... ostatci crkava i manas ra i danas se nalaze u ostrovima: Starčevu. na jednom brežuljku udaljenom od Skadarskog jezera za 10 minuta. sve dok mi je kuća zapaljena posijedali smo do kužente (tapije) od zemalja i livade koje smo imali u ono vrijeme izviše današnjih ostrova. Naša familija ovđe u Donjim Krnjicama.. Kuća Kadića bila je čuvena u Crnoj Gori... Petrovićem.. Beški.. nabrajala se u prve Crnogorske familije. U sredini našeg sela nalazi se mjesto koje se zove Porube... Govori se da smo mi i Porube od jednog. jezero najdublje. izvršio je ubistvo nad Knjazom Crne Gore Danilom I. Todor Kadić će fe31 .. marta 1855. Rođen je u selu Boan. br. samo što su priješli u katoličku vjeru.. familijama.. Naše bratstvo Vučerakovići nimalo se ne množe.30 Naši stari ovđe su živjeli u ono vrijeme kad su po ostrovima Skadar.. u Bjelopavlićima. d. jezera i Krajini građeni manas ri i crkve. već je ostao u emigraciji. 7-8/2014 Pribilješke iz naše familije Od roditelja sam Nika i Stane. prebjegao je.24 Crnogorski anali. po Vuči Rakovu.. od kojih je jednu gradila carica Jelena a pomeđu Murića i Besa nalazi se tako zvano mjesto papratna31 ovđe su ostatci starih građevina govori se daje ovđe bila prestolnica Kralja . Kadići su bili čuveni i po junaštvu i gospostvu. pristupio je pobunjenicima... Po ovom naša se familija danas preziva prezimenom Vučerakovići t. Vuko ća na Čevo. Morašniku i Topovani. i jedan od vođa zavjere u Bjelopavlićima. Po nagovoru popa Puniše Pavićevića. Đuko Milov. Moja majka Stana je Kadić34 iz Bjelopavlića. Kada je pobuna ugušena. još kad je Skadarsko jezero bilo polje. „Starčevo“ i „Morašnika“.... na što ga je isključivo pods cao pop Puniša Pavićević..... koji su docnije odatle naseljeni u Daič na samoj obali Bojane.... preko ovog polja tekla je samo rijeka Morača. na osmansku teritoriju.33 Prema dokumen ma. njegov zet.32 Između ovih građevina i ostrova Beške tekla je rijeka Morača na kojoj je postajao veliki most koji je služio za saobraćaj pomeđu crkava i stanovnika ovih građevina u Papra za koje sam rekao da je tu bila prestolnica .crnogorski emigrant. zajedno sa ostalim pobunjenicima. a oni u Daiču i danas drže svoje staro ime Porube. Kusovcima u Ljubo nj. godine. U originalu.. 30 Dopisano iznad: baš na onim mjes ma đe je danas Skad. Ivo Đukov.. a u krajini na Ckla i .. Niko je od Iva. Osim naše familije ovđe su u staro doba živjeli takozvani Porubi.... Među m... Đuro Vučin... u Bjelopavlićima nijedna familija nije bila ravna Kadićima. koje smo imali i prema predanjima sigurno je tačno da su naši stari u tom vremenu živjeli u današnjim Krnjicama.. otuda su sestre Todora Kadića bile udate u familijama: Mar novića u Bajice.. Otac moje majke Todor Kadić35. Milo Nikov. 33 Nečitko.. premda je u to vrijeme u Bjelopavlićima bilo silnih i čuvenih kuća.j. naseljena je od davnina.

odnivila se u Skadru u kući svoga strica Zaka. „ Naši roditelji u početku živjeli su dosta siromašno. Boškovići su zaista uspjeli.. koji je u Boki bio na odmoru. Mato Rašov prvak Boškovića tajno optužio Todora i zeta mu Punišu. Marko 1. a Mišana Stefanova Mar novića. već je tvrdio da je emigrirao iz Crne Gore zbog toga što je od njega u Senatu zah jevano da navede imena pedeset zavjerenika u Bjelopavlićima. koji je sjutradan preminuo.Jasmina Rastoder. Konsul u Carigradu. IV.. s namjerom da ubije i knjaza Danila.. Smrtna kazna je izvršena 13. Od Kadića je zah jevano i da ubije svog zeta Punišu Pavićevića. Zbog ovog ubistva sud u Kotoru osudio je Todora Kadića na smrt vješanjem. Velika rođena 1882.. Najprije se sklonio na teritoriju Osmanskog carstva. Šerbo Rastoder: MEMOARSKO . Navodno. vjenčali su se naši roditelji u Krnjice. Za vrijeme Todorova izgnanstva.. Od 1857. oba bili od strane knjaza Danila. otuda je ovo sve i poteko. Vidi: Istorijski leksikon Crne Gore... moj otac otac imao je 12 god. što su ovi.. Labud rođen 20 februara 39 1874.. Kadić je odlučio da pobjegne iz Crne Gore... god. Da bi ih moralno ponizio.DNEVNIČKI ZAPISI MARKA VUČERAKOVIĆA 25 Todor je živio za duže vremena u izgnanstvo sa svojim zetom Punišom Bajovijem. gdje se već nalazio pop Pavićević. a njegov brat Krsto imao je bruara 1857. oktobra 1860. jer su docnije postali silni u Bjelopavliće. knj. godine naređuje da se Todorova sestra. a žena Pavićevićeva.. brata Kićuna Stevan Mar nović u Carigradu.. što nijesu mogli toliko da nije kuća Kadića uništena. Poslije smr moga đeda Iva. 07. Podgorica 2006. marta po st.37 u Bajice za Kićunom38 Mar novićem. Nakon toga. Blažo rođen 1889. nasilno uda za jednog Mar novića. a za m su prešli u Austriju. „ 5. godine. 36 Nečitko. Petar 1896. 2. osumnjičeni da pripadaju par ji Đorđija Petrovića kandidata za prijesto Crne Gore.. koji je poginuo 1862. Todor Kadić smatrajući da mu je Knjaz Danilo uvrijedio čast. nas je u roditelja bilo če ri brata i dvije sestre: 1. Mišan Stevanov Mar nović bio je Crnog. 743. godine ubi serdara Sava Đuraškovića.. došao na teritoriju Austrije./12. zbog čega je morao da napus Crnu Goru i pridruži se svom zetu. oduzimajući njegovu sestru iza živa muža. Od Todora je osim Stane ostalo bilo i jedno muško dijete. 1860. u Kotor. Ovo ubistvo Kadić nije priznao. U 1872. „ 6. god. „ 3. Ovome slučaju sa kućom Kadića. zbog čega je Todor Kadić ubio u Carigradu Mar novićevog brata. da bi izbjegao da izvrši ovo djelo. uzrok su Boškovići koji su sa mržnjom gledali na prvijenstvo i napredovanje kuće Kadića. Na kotorskoj rivi Kadić je 31. odrasli su povješani a žene i mladež proćerani su preko granice u Tursku. njih dvojica su živjeli u Kotoru i Zadru. koje je umrlo u putovanju za Skadar i sahranjeno na Vraku. a ženu Puniše Bajova . do 1859. 08. 37 Ibid. Knjaz Danilo je dao uda sestru Todorovu Danicu .. god.. Milica „ 1885.kalendaru .. 38 Dopisano iznad: Stevanovijem 39 Dopisano iznad: po st. da ovi žele da Đorđije Petrović bude Knjaz Crne Gore.. godine ispalio smrtonosni hitac u knjaza Danila. „ 4. 1878. kako mije lično pričao stric moje majke Zako. Poslije ovih ubistava kuća Kadića je izćerana iz Crne Gore.36 Uzrok njinog izgnanstva bio je.. a dajući je drugome ubio je Knjaza Danila u Kotoru. moja majka Stana tada je imala 6. kako bi na osnovu njegove izjave. knjaz Danilo 1859... te ljude osudili na smrt. s toga je.

Umrla nam je Milica. g. a poslije smr njinog oca javili su se i dužnici koje dugove su morali isplaćiva . Jezera koja nam služaše za ribolov i smještaj žita. jer se i sam danas čudim onakim običajima i prilikama u Crnoj Gori.26 Crnogorski anali. nas bijaše iz sve Crne Gore če rideset mladića. 1900. da se danas u vremenu kad ovo bilježim ne može i ne umije dokaza . počinuli iuza onih ranih teškoća koje su snosili. podoficirsku školu svršio sam sa odlikom. a docnije na Ce nje. također i moja familija bijaše zadovoljna. u našoj familiji bijaše 8 članova i svi smo mogli radi na mrežama potrebnim za ribolov. Školovali smo se samo u Osnovnoj školi u Donje Krnjice. Podoficirski čin bijaše u ovo doba toliko poštovan od naroda. Krsto je ostao u našoj staroj kući u kojoj i danas živi njegov sin. pribavili bijasmo dobru imovinu i tada se nabrajasmo između najdobrostojnih familija u ovom kraju. kojeg prenosismo sa naših zemalja ispod Žabljaka. Sa podoficirskim činom bio sam veoma zadovoljan.j. Jezera. Primjen sam za pitomca Ar ljerijske škole i iste godine pošao na obučavanje. Milica je bila naše najmirnije dijete. bio sam za vrijeme školovanja veoma trudoljubiv. 7-8/2014 8. Naši roditelji bijahu zadovoljni. izabra mladić i njegova familija plivahu sa m u rados i smatrahu se sretnim. podoficirsku školu svršili smo na Ce nje. g. jezera. a docnije pošto se Niko podijelio od svog brata Krsta. vožnju lađa. Crnogorci se u ovo doba mlogo o mahu o glavarstvu. ja sam se sa braćom i sestrama podnivio. školu. sašli su na samoj obali Skadar. naročito pošto smo mi malo odrasli. Mjesto one stare polače koju su naši roditelji bili ranije sagradi podigli smo dvokatnu kuću i uredili je tako. da ona bijaše između najljepših kuća toga vremena. a odlična vladanja. g. po položenom ispitu bio sam prvi po rangu među mojim drugovima. biraše naročita komisija određena od Ministar. usled toga po cijeloj Crnoj Gori bijahu davije između brastava i plemena. zarađivao je prilično i ubrzo popravio svoje materijalno stanje. Naši su roditelji najprije živjeli u našoj staroj kući. a i čitavo pleme uživaše u tome što sam uspio bi prvi po rangu među svojim drugovima. naročito pri izborima pitomaca za oficir. marljiva i bistra. najprije smo se pokušili u Spužu radi obučavanja. te tako ubrzo smo postali dobrostojni. br. god. kako u Pješadiji tako i u Ar ljeriji. Komisija obilazaše svu Crnu Goru i biraše mladiće od uglednih Crnogorskih familija. koja nas je jako ožalos la. 1904. Vojnog i Kralja Gospodara. zato je naša familija za njom još više bila ožalošćena. na tako zvani Velji Brod i tu su sagradili kuću. koji zah jeva zadrugu familije. Usled slabog materijalnog stanja naš otac je poduže vremena živiou Inostranstvu radi zarade. U ovoj kućici polači (polača ili pozemljuša u nas zove kuća na jednom boju ograđena bez klaka i bez drvenog patosa) koju su naši roditejli sagradili na obali Skad. Ja i moji drugovi proizvedeni smo za podoficire. jer su se u to vrijeme Krnjičani sa m najviše zanimali. moj stari brat Labud bio je veoma marljiv. strancima priča o ovom bilo bi im čisto najinteresatnije. a moj bratučed Milo. 1897. nejaki za rad naročito za brodarstvo t. a i svi mi privređivali smo. U ovo doba pitomce oficirskih škola. . jer u ovom vremenu najviše smo se zanimali sa ribolovom. Ja i moja familija sa ovim bili smo veoma zadovoljni. Materijalno stanje naše familije u brzo se popravilo. pred komisijom i lično pred Gospodarom Bratstvo pa i čitavo pleme iz koga bijaše izabrat pitomac za oficirsku školu smatraše to za veliku čast. Sagradili smo drugu kuću na samoj obali Skadar.

bježeći rekao mu je samo arnaucki „Kuje ke fikun tšet ške “. neopisano hitar na nogama. ovo se odjeljenje slomilo i dalo u bjegstvo od kuća Vučerakovića putem k Skadarskom jezeru. Na to ovaj izvadi nožić i više sebe probode Iva. mlad oficir. 1910. u društvu je bio dobar svak ga je ljubio i poštovao. njegova je smrt bila ovako: Kad su ono Jovovići 1862. govorio je veoma malo. g. Onog drugog turčina kojeg je gonio Pero Đukov. Milo je bio dobar čovjek zgodan. imao je veliko poznanstvo i prijateljstvo u Skadru i Albanije. to će srpski reći „đe je nožić osta pust“. ali mu onaj nije mogao doći u pomoć jer i njega je gonio drug Ivov Pero Đukov. Ivo je imao još jednog brata Mila. a kod kuće dobro stojan ništa mi u ovo doba nemankavaše. a ovaj turčin pozva jednog svog druga u pomoć koji je bio u blizinu. Malo je. Ivo Đukov sa jednim malim brojem ljudi dočekali su ovo odjeljenje i pobili se sa njima. Imao je veliko poštovanje i poznanstvo. crnomanjast. Oženio se naš najstari brat Labud sa šćerom Mića Jokova Klisića iz Limjana (Crmnica). a koji se nije zamijenio. bio je čuven junak opisivali su ga ovako: čovjek malog rasta. Svak ga je poznavao kao junaka i neopisano srdita čovjeka. Ivo i Pero sahranjeni su u jednom grobu za Crkvom. kao oficir bio sam treći po rangu među svojim drugovima. Kao što sam ranije rekao Turci su ovom prilikom u Krnjice podpuno propali. a potom su jedan dio vojske poslali u Gornje Krnjice đe su noću opsadirali Kolu Kapetana. za jednu vrlo malu uvredicu davao je megdan. a jedno manje odjelenje poslato je na kuće Vučerakovića. zamijeni se znači ubi jednog za osvetu samog sebe. ali je po junaštvu bio izostao od svog brata Iva. Proizveden sam u činu podporučika. oficirski čin u ovo doba bijaše nešto silno u narodu zato i ja plivah u rados . kažu Skadrana poginulo. Ivo njega po tom posiječe te oba ostanu na mjesto mrtva. da ga nitko nije mogao umiri . g. Ivo ga obali poda se. kako podoficirsku tako i oficirsku školu svršio sam sa odlikom. a to su čuveni junaci. Ivo je pošao u gonjenju za njima i na tako zvano mjesto „Počivalo“ više same naše Crkve s gao je jednog od turaka. kako su mi pričali nijesu mogli nikuda da bježe. to su se pohvatali sa rukama. po onim kršima za to su čekali na sebe sa puškom u ruci i zamjenjivali se t. s gao ga je na tako zvano mjesto „Međa od Ubla“ i ubili su jedan drugog. O Nikovim roditeljima i stricu Ivo Đukov otac Nikov bio je jedan između najboljih Krnjičana toga vremena. a ako je on od koga napadnut to se strašno lju o. g.Jasmina Rastoder. 1907. Šerbo Rastoder: MEMOARSKO .DNEVNIČKI ZAPISI MARKA VUČERAKOVIĆA 27 1906. Skadrani varošani. veoma srdit (ljut). nikada nikoga nije napadao ni vrijeđao. od Mila je ostala samo jedna šćer koja je udata u Ceklin za Ilijom Stanišinijem Jovićevićem. . zato se i osvak od njega čuvao. pred Crkvom u grobovlju nijesu ih mogli sahrani jer Turci iz kuća Vuko ća koji su bili već u opsadu neprestano pucali su. no kako su obojici bile prazne puške. ali je i naših poginulo. dana. jer ta turska vojska bila je sastavljena većinom od Malisora i Skadrana.j. doveli Turke u Krnjice to su se Turci noću iskrcali na Luku Krnjičku i najprije zauzeli kuće Markovića i Vuko ća u Donje Krnjice. Kao junak oglašen je u četničkom ratovanju po Skadarskom jezeru i krajini. Umrli su nam oba roditelja Niko i Stana i to u razmaku od 10. g.

Od Krsta t. god. Ivo je bio oženjen iz Gornjih Krnjica. zanimali su se ribolovom i brodarstvom. a također i vrijeme u kom je on živio nije ličilo onome vremenu njegova oca. bio je veoma hitar i valjan. takvih je dugova najviše bilo u Skadru. Lokalizam –umro. docnije pošto se podijelio od svoga brata Krsta. 1872. od koje su danas tri sina Mašo. svojoj je familije ostavio sjajne i časne uspomene. odlikovao se pri osve nekih poginulih Krnjičana pod Malisijom u Humsko-blato i u boju u Krajini odlikovan je bio sa „Hrabrom Medaljom“40. od njih su ostali: Niko. sa Gordanom šćerom Tuša Nikoljina. 7-8/2014 Milo je poginuo pod „Volosmun“ tako zvano mjesto između Luke Krnjičke i Šestanskog pristana. Đe se god javila potreba jednog manjeg broja valjanih ljudi uvijek je tu zauzimao mjesto u prve. nemajući ko da radi i vodi familijarne račune odma su osiromašili. živio je u zajednici sa svojim bratom Krstom. 42 Vidi o Todoru Kadiću fusnotu br. Položaj siromaštva u kom se nalazio. 41 . Umaro je podpuno zadovoljan od svoje familije. br. to je tako zvano mjesto na Luku Krnjičku i tu su sagradili kuću. ali je živje mnogo podesnije i lakše. poslije smr voga oca bilo muje 12. god. Nikovićem u Vučedabiće. Mićo i Krsto. zemljoradnjom malo jer su zemlje imali veoma malo. g. po junaštvu se računao između najboljih među drugovima. Niko je bio srednjeg rasta boje crnomanjaste. ali je bio dobar radiša te se i brzo otpočeo oporavlja i izlazi iz one velike krize siromaštva. Umaro41 je. dobar radiša i pošten čovjek. Oženio se sa Stanom Kadić. familije. baš u ono doba kad naša familija i materijalno i moralno stojaše najbolje. Stana je kao što sam ranije opisao šćer Todora Kadića42 iz Bjelopavlića. koji se poslije progonstva Kuće Kadića naselio u Skadru. računala se između najzgodnih žena u CrnojGori toga vremena. Mjesto je ovđe dosta bolestno. 1910. Najprije je živio u Vučerakoviće u kući koju je naslijedio od svoga oca. U ovoj kući koju su ovđe sagradili naši roditelji mi smo se odnivili i odpočeli sa radom pomaga svoje roditelje i u brzo postali smo dobrostojni. Stana je bila veoma zgodna žena. 35. Dabi što prije popravio svoje materijalno stanje on je često imao u inostranstvo na zaradu. O svojim roditeljima Niku i Stani Niko je rođen u Krnjice 1850.28 Crnogorski anali. Kako se odlikovala po zgodnoći tako se odlikovala i po ostalim 40 Medaljom za hrabrost. U svojim mladim godinama Niko je mnogo pa o. izdao ga je Mato Milov Marković. moga strica. ovom naglom siromaštvu mnogo je doprinijelo. zarađivajući novac na strani odpočeo je pribavlja i uveličava svoje imanje. odnivila se u kući svoga strica Zaka.j. preselio se na Obalu Skadarskog Jezera na „Velji-brod“. od nje je ostala Jokica koja je udata za Joka A. u društvu je bio dobar svak gaje ljubio i želio sa njim društvo. Krsto i Maka. Ovo je prva familija koja je ovđe naseljena. a nijesu ni ranije bili veoma dobro stojni. a docnije odpočeli su se naseljava i dr. Maka je udata u Markoviće. Većinu svoga vijeka proveo je u Inostranstvu. nije su mu dozvoljavali širi se u velikom poznanstvu. krvnicima koji su tražili da uzmu krv od naših. što su se poslije smr Ivove javili dužnici koje je Niko morao isplaćiva . god. ostalo je dvoje: Milo i Mara.

1910.u originalu.DNEVNIČKI ZAPISI MARKA VUČERAKOVIĆA vrlinama koje krase jednu žensku. koje jedna ženska može ostavi . jednog između najboljih ljudi i junaka ovoga kraja. is naziv nosaše i brigada. poznanstva i u opšte razvitka naše familije Stana je uvelikome uzrok. stojeće vojske nije bilo. Ja kao art. Lukića bat. U Balkanskom ratu. kojoj baterija pripadaše. kuju držasmo na Vir-pazaru i u Krnjice. Risto Branković. po st. 45 Dopisano iznad : „potomak čuvenog Kole Kap” . god. 43 Po datumima potpisanim ispod teksta vidljivo je da je Vučeraković nosio sa sobom ispise i potpisivao mjesta u kojima je boravio tokom emigracije. za če ri brata bijaše udešena. 1911. razumije se ja sam postavao sve zreli. oficir pripadao sam brdskoj bateriji. sept. a također jedna između najboga h familija ovoga kraja. 1910. 1912. Đuro je45 (a) sin Joka M. a unuka vojvode Petra Vujovića sa Ljubo nja. g. 11 i 12. tako i sa povjerenjem i poštovanjem familijarnim i trgovačkim. Crna Gora objavila je rat Turskoj. 3. g. čuvenog Crnogor. da svaki pojedini ima dovoljno lijepe kuće. bater. ili podporučika. po st. Među sobom se slagasmo odlično. junaka. Jelenina majka Milica je šćer popa Jovana Perazića. Kuće smo uredili tako da u okolini nebijaše ljepših. i ovo unapređenje bijaše mi veoma milo. života 1910. Familija Lukića je između najboljih i najčuvenih familija u ovom kraju. Naša familija stojaše moralno i materijalno najbolje. Carigrad43 M. a i vrijeme bijaše se počelo po malo mijenja . 26.29 Jasmina Rastoder. Brzom napredovanju našeg materijalnog stanja. Lukića iz Gornjih Krnjica. u svakom pravcu napredovasmo. kako sa trgovinom. poslije sebe ostavila je najsjajnije uspomene. sa Jelenom šćerom Đura J. god. sept. g. Miloš Lekić. Proizveden sam u činu poručika44. barjaktara. a kom. Vučeraković Nastavak iz fam. kap. god. 1912. Umrla je. u opšte uživasmo dobar glas. Sagradili smo još jednu kuću kod one koju smo imali. tako da naša familija služaše kao primjer cijeloj okolini. ali je razlika bila od onog kad sam proizveden za podoficiri. Aprila 1923. koja nosaše naziv „Crmničko primorska brdska baterija“. Komandant brigade naše bijaše kom. ona je uvijek davala dobrih ljudi između kojih je i najčuveni Kapetan Kola Petrov Lukić o kom sam ranije govorio. od oca je naslijedio batalijonsko barjaktarstvo. bila je neopisano radna i pametna. Đuro je također bio dobar čovjek i on kao i njegov otac zauzimao je prvo mjesto među svojim drugovima. Oženio sam se. Šerbo Rastoder: MEMOARSKO . Crnogorska vojska u ovom ratu bijaše organizovana po starom plemenskom načinu. uživala je veliki glas i poštovanje kako kod ženskog tako i kod muškog pola. 44 Podv. g.

koji imaše pravac nastupanja k „Tarabošu“. kretalo se mnogo sporije od lijevog krila. a lijevo krilo od Turskih Monitora na Skadarskom jezeru nebijaše osigurano jer poljski topovi određeni za odbranu od Monitora ne bijahu još s gli. Uzrok što su naše prestraže bile nejake je taj. Jezero k Zoganjima. topa podijeli u dva dijela. zato se i javila potreba da se i naša bater. okt. a ova dva topa sa kojima sam ja 46 47 Dopisano iznad: sa pola bat. ove kolone bijaše Kom. od 4. sa desne strane iz Murićana i oblika. ovakav napad iznenadio je i našu pozadinu. iz jutra. ni se predviđala opasnost. Neprijatelj je u početku nastupao sa jednim omanjim odjeljenjem otpočinjući borbu. 11. Tako naša baterija koja nosaše naziv „Crmničko Primorska“ podijelila se u dva samostalna dijela. što 10. uvečer neprijatelj se niđe nije mogao primije . oko 11. Kom. Usljed toga zadocnjenja desnog krila Primorskog odreda. Naše su prestraže bile veoma nejake zato je i neprijatelj prišao u neposrednoj blizini naših položaja. zemljište kuda je naša vojska morala nastupa bilo je potpuno golo bez ikakva zaklona. ove kolone bijaše Niko Kusovac. u jutro nije se neprijatelj primjećava. nego u opšte samo sa dva brdska veoma slaba topa. osprijed sa Širočkog-Visa i Taraboša. Ove položaje zauzeli smo 10. kom. vrlo mali broj Turske vojske. zauzimaše prostor od Skadar. priješli smo Krajinu bez velikog otpora. bez ikakvog otpora. Odred pri nastupanju k Tarabošu bijaše podijeljen na kolone. okt. a koji bijahu smješteni na samoj obali Skadar. poljskom. Monitori kad su uviđeli da naša vojska ne raspolaže sa art. Miloš Lekić. koja je odma. Krajina također nije se mnogo odupirala zato su i ove kolone brzo s gle i zauzele položaje od Skad. ali bez ikakva reda prilazila nam u pomoć. 7-8/2014 Naša je brigada pripala odma po objavi rata „Primorskom odredu“. Obije ove pomenute kolone nastupale su usporedno k Širočkom-visu. a izloženo neprijateljskoj vatri sa tri strane. ili pravilnije reći preuhitrenog kretanja lijevog krila našle su se47 na položajima veoma istaknu m i neosiguranim ni sa desne ni sa lijeve strane. br. pripao je koloni koja nastupaše niz Skadar. nije ga u opšte ni bilo prema nama izvan Taraboša. kao god ni 10. Jezera između Ckla i Zoganja i Štog Vašit tako zvani vis prema Šir-Visu. Desno krilo Primorskog odreda. koje je operisalo pravcem od Kameničkog Mosta preko Anašana za Murićane i Bojanu. zato što je desno krilo odreda imalo sa sobom svu tešku ar ljeriju određenu za bombardovanje Taraboša. Kap. te tako sam ja46. Risto Branković. jer vojska na desnom krilu bijaše mnogo nazad izostala. a najposlije neprijateljska vatra bijaše sa Skadar.30 Crnogorski anali. pripao koloni koja je imala pravac nastupanja planinskim vijencem od Rumije k Širočkomvisu. koji bijaše na granici nemogavši se oduprije povlačio se k Tarabošu samo sa prepucavanjem. od 2 topa Dopisano iznad: ove dvije naše kolone . stoga su rezerve i u opšte glavnina vojske udaljeni bili i rasu po selima radi ishrane jer trebovanje redovno ne bijaše još s glo. poslije podne. Kako je neprijatelj napao iznenada to je i uspio prići u neposrednoj blizini mojih topova i predstraže. sa prije podna primije lo se jedno neprijateljsko odjeljenje da nastupa k našim položajima visovima od Širočkog-Visa. uveče kao i 11. Jezera do bojane. Ja sam se sa topovima nalazio na samoj predstraži na jednoj Krševitoj kosi od „Štog-Vašit“. Jezera između Zoganja i Ckla kojima komandovaše kap. Jezera iz Monitora poljskim brzometnim topovima. Risto Branković sa onom drugompolovicom bater.

DNEVNIČKI ZAPISI MARKA VUČERAKOVIĆA Kralj Nikola I Petrović Njegoš 31 . Šerbo Rastoder: MEMOARSKO .Jasmina Rastoder.

Odma po povratku iz bolnice stavljena su mi pod komandu 2. na Malom Tarabošu. U ovom boju bilo je mnogo mrtvih i ranjenih sa naše strane. brz. topove nijesam žalio jer zaista nijesu ništa vrijedili. u podnožju Taraboša. Neprijatelj je napus o položaje i povukao se u tvrđavi Taraboša. 2. a i neprijatelj je ostavio mnogo mrtvih. uniš la ih je neprijat. topovi od mesinga sa drvenim lafe ma. koji su se morali razići po drugim baterijama. koje nas brzom palbom obasipahu. ja sam bio prvi ranjenik koji je s gao u bolnici Ce nj. bater. a bez veze sa desnim krilom. sata poslije podne moji su topovi bili uništeni. . I pored ovakve neprijatelj. jezera. 7-8/2014 komandovao bila su smještena na visu. dočim moji topovi biil su veoma slabog i starog kalibra. rane mi nijesu bile opasne. žalio sam samo vojnike ove baterije. 12. ali u 4. Tarabošu. koje mi imasmo u ovom ratu. Baterija kojoj sam ranije pripadao bila je kao što sam ranije rekao uništena. Branković. ali u svitanju neprijatelj je primije o našu bateriju i obasuo nas je žeztokom vatrom prije no sam ja bio gotov otpoče palbu. što je veoma slabo u calo na ostale vojnike bijaše među njima zavladao strah. u 4 ½ sata poslije podne ranjen sam sa dva kuršuma puščana u desnoj ruci i ramenu.j. R. ovo su bili najbolji topovi u brd. zato svak težaše da se više istakne i bolji u ratu pokaže. Crnogorska vojska u ovom ratu bijaše strašno stojala u slavi. ali nijesu mogli djeistvova na Skadar. Položaj sam morao zauze noću i iste se noći utvrdi . jer su preko naređenja istakli svoje trupe naprijed. jer u ar ljeriji pored ostalih vojničkih vrlina odlikuje se onaj koji raspolaže sa boljim oružjem. 11. koja nas je tukla sa tri strane: opsprijed sa Taraboša. naroči ja sa topovima jer neprijatelj bijaše prišao na 150 koraka blizu topova. Komandovao sam i dao bateriji potrebnu komandu za otvaranje palbe. polj. zato su i Monitori prišli bliže i sa jako uspješnom vatrom tukli našu pozadinu. zato sam sa ovim topovima bio zadovoljan. oktombra s gao sam u bolnici na Ce nje. a bili su veoma dobri. Od prvih neprijat. neprijatelj na sve tri strane raspolagaše sa polj. art. okt.32 Crnogorski anali. Za zadatak sam imao tući neprijateljsku art. br. a potom komandu prvom topu da opet prvi metak. tako i jedenice o mahu se o junaštvu. zadovoljan sam bio kad sam se od njih kurtalisao. Za ovu borbu pozva su na ogovornost oba naša komandanta Lekić i Kusovac. dobivam odgovor od topovođe. tako da moji vojnici od neprijat. Jezeru usled velikog ostojanja. topa t. sa kojima sam ja komandovao i ona dva sa kojima je kom. topa. Moje osmatračko mjesto bijaše na lijevoj strani bater. brdski ital. odreda. metaka imao sam gubitaka. to bijaše i kod mene. udaljeno za 15. Ova je borba bila za ove dvije naše kolone veoma katastrofalna palo je mrtvih i ranjenih oko i uništena 4. na M. art. topovima. koraka. brz. vatre naša je vojska s gla brzo u pomoć nama koji bijasmo već u opasnos . art. okrivljeni su. Morao sam otvori palbu po neprijat. Sa novodobivenim topovima zauzeo sam položaj na jednom brdašcu u Obliku. zato u boljnici nijesam mnogo trajao i prije no su mi rane zarasle vra o sam se u vojsci i javio kom. zato sam sa njima bio potpuno zadovoljan. primor. Ja sam sa mojim topovima vodio uspješnu borbu tukući pješadiju koja nastupaše u našem pravcu. kako oficiri i vojnici pojedinačno. šrapnelskih kuglica ne mogahu prići k topu. sa desne strane iz Oblika i sa lijeve iz Monitora sa Skadar. i polj.

sa M. jer na svim pol. kako kod Kom. zato sam u buduće sa mojom bat. smatrao sam ovo kao podpuni poraz moje bater. ar lj. sa ovim je prekidena veza Skadarskog Garnizona sa Morem i Dračom i poslije toga odpočela je opsada Skadra. potom i drugi top. Ovaj moj uspjeh ovđe. na Bradici50. sa Malog Taraboša i Brdice.Jasmina Rastoder. di Medovo i Lješ.j. melinitnom granatom. t. da bez obzira na smrt treba nišani i junački se drža . dobio sam is odgovor. vojnici su se ovim mojim činom okuražili i odpočeli nišani . koja je uznemirivala našu pješadiju. Na ovom položaju zadržao sam se samo jedan dan. na onim najtežim položajima i sta pro v one neprijat. šrap. Obliku. Taraboša nije mi bilo jer sam sa te strane bio sakriven. tako i kod naše pješadije koja sa interesovanjem i zadovoljstvom cijelog dana praćaše razvoj ove art. borbe. ali osmatračkog mjesta ne bijaše. zato sam napus o osmatračko mjesto i pošao na topove kod vojnika. a sve nišanske sprave bile su uništene od neprijateljskih kuglica. Naša baterija na ovom položaju bila je tučena ne samo osprijed sa M48. Za mene kao komandanta baterije. kuglica“. Šerbo Rastoder: MEMOARSKO . Mojim dolaskom na ovom položaju kojeg sam bio zauzeo u D. zauzmem položaj u Donjem Obliku u blizini Bojane. na jednom brijegu više Malo Begove kuće. kao i onaj ranije u boju na Šteg-Vašit. na Brdici. i gubitak čas . ovaj je momenat bio strašan. U ovom boju imao sam gubitaka u osoblju i materijalu 1. ar lj. Ovaj je primjer dao veliku kuraž mojim vojnicima. da me nikada nijesu mogli pronaći. Taraboša. nije gotov. Ponovio sam komandu nišanite. sa zadatkom pro v neprijat. koja sa bočnom vatrom tučaše naše položaje i uznemiravaše našu pješadiju tako da ova niđe nemogaše naći skloništa. Na ovom položaju bio sam tučen unakrsnom neprijateljskom vatrom. našom vatrom prinudili smo neprijatelja da orijedi paljbu pro v nas. doprinijeli su mi veliku čast kako kod svih oficira ovoga odreda tako i kod vojnika. Ova kolona marširajući preko Barbaluše. dobio sam naređenje da sa bater. ja sam se sa ovim činom spasao smr . uzvišenje iznad Skadra. jedna kolona našega odreda priješla je Bojanu i kretala se pravcem za San-Đov. 49 . Ovđe sam prvi put vidio da vojnik pobježe sa topa49. no i s boka sa Brdice. ranjena. odreda. dobio sam odgovor: „nemožemo od neprijatelj. nanišanio sam prvi top i opalio prvi metak. dočim nije tako bilo. vra o sam se na topove i kažem vojnicima šta je bilo sa osmatračkom mjestom: Kad sam sa osmatračkog mjesta pošao na topove. ova kolona zauzela je Medovo i Lješ i sastala se sa Srbijanskom vojskom u Lješu. jer da sam ostao i dalje u osmatračko mjesto poginuo bih ja a naša baterija bi bila uništena. omogućio sam našoj pješadiji kretanje jer sam sa uspjehom tukao neprijat. art. ovog dana bijaše šina bez ikakve borbe. paljba je odma udešena po neprijat. ponovio sam komandu rugom topu. vojnik je poginuo 4. Početkom novembra mj. ali naše hrabro držanje i uspješna palba donijela je čast našoj bateriji. ono bijaše potpuno uništeno sa rednom neprijat. art. ne samo za ovaj boj nego i za u buduće. Vra o sam se u osmatračkom mjestu odakle se bolje mogu osmatra naši metci. da im sa primjerom dokažem. a bez da ijednog metka u svojoj odbrani opali. morao ići.DNEVNIČKI ZAPISI MARKA VUČERAKOVIĆA 33 nije gotov. išao sam po mom ubjeđenju i ubjeđenju vojnika na očiglednu smrt. usljed naraslih voda i velikih baruš na bila je napad48 M(ali) Dopisano iznad: a drugog da ne smije prići k topu da nišani 50 Brdica.

br. godi- . godine. primirje.brigadir crnogorske vojske. Po zauzeću Lješa i Medova odpočela je opsada Skadra. U vrijeme austrougarske okupacije Crne Gore Đurović je interniran. 1865-1918). Vidi više: Istorijski leksikon Crne Gore . i to 2. Bugarske. a sa Srbijom. 51 Ivo Đurović (Dupilo. na po caj Rusije započe su 1911. Bugarska i Grčka) s ciljem oslobođenja Balkana od Turaka. U Balkanskom ratu bio je komandant Prve divizije. kao i čes ispadi od strane neprijatelja. neprijatelj. Bio je komandant Riječko-crmničke brigade (1901). 6. ubrzana polj. godine i već do septembra 1912. Joko Mar nović. Naša vojska također pripremala se. Ovo primirje zaključeno je na predlog Konferencije koja je od strane zaraćenih država bila sazvata u London da pregovaraju o Miru. bila je smještena na Murićanskoj Glavici i odpočela bijaše bombardovanje Taraboša. godine. Za vrijeme ovog primirja neprijatelj je neprestano radio na utvrđenjima. projektovanim na diobi Osmanskog carstva u raspadanju. Ovom prilikom i ja sam sa mojim topovima zauzeo položaj na Š. posjedan je Širočki-Vis sa ar ljerijom. Komandant Skadra odbio je predloženo mu primirje. ali baš u tom vremenu Balkanske Države zaključuju sa Turskom jedno mj. Ministar vojni bio je od septembra 1910. Srbija. ratne operacije otpočele su na svim frontovima. Naša teška art. Neprijatelj raspolagaše sa više brzometnih bater. zaključeno je sa Turskom jednomjesečno primirje. Srbija. Balkanski ratovi predstavljaju završnicu procesa po skivanja Osmanskog carstva iz Evrope koji traje još od 1699. Bugarska. organizacija opsade Skadra bila je potpuno dovršena do 30. Umro je u logoru u Mađarskoj. oktombra52 bilo je samo art. Crna Gora je sa Bugarskom sklopila usmeni sporazum o zajedničkoj vojnoj akciji pro v Turske u septembru. topa Ruska. 613. art. Istovremeno će oni predstavlja i pokušaj balkanskih država (Crne Gore. saglasno svojim strateškim ciljevima. Šir-Vis i Oblik do Bojane i sa m je neprijatelj pri ješćen u tvrđavama Taraboša. Vojnu akademiju završio u Italiji (1886). Naša je pješadija bez velikog otpora bila zauzela: Zoganje. drugi je izazvala Bugarska napadom na Srbiju i Grčku. usljed toga prepucavanje je nastavljeno svakodnevno. sa Taraboša53 neperstano tučaše naše prednje položaje. a koji bijahu smješteni u Murićanima. Primirje je istaklo Londonska Konferencija54 nije uspjela doći do mira. a kasnije Rumunija i Turska. Visu. u Švajcarskoj.34 Crnogorski anali. novembra. do jula 1911. Za cijelo ovo vrijeme do primirja nije bilo oko Taraboša jakih borba najglavnija je bila ona na Šteg-Vašit 11. u Barbalušima 53 Dopisano iznad: i Brdice 54 Prvi balkanski rat vodile su Crna Gora. oktobra 1912. Crna Gora je prva objavila rat Turskoj 8. Rumunije i Grčke) da zaokruže državni i nacionalni prostor. Svršetkom novembra 1912. koja je bila u sastavu Primorskog odreda. godine. To će doves i do međusobnog rata i stvaranja još jedne države (Albanije) na jugoistoku Evrope. Tajni pregovori između balkanskih država. sa kojima sam komandovao ja i 2 sa kojima komandovaše kapet. Srbije. na kome do tada bijaše samo prestraža. borba. Ar ljerijska borba bijaše svakodnevno. Brigadirski čin dobio je 1908. Prema dogovoru. poslije tajnih pregovora u Lucernu. Bio je komandant Druge brigade i ujedno upravitelj Primorsko-crmničke oblas . i naše baterije koje bijahu smještene: u Donjem i Gornjem Obliku i Murićanima. mišljaše se tada preduze napad na svim položajima oko Skadra. i vojnu konvenciju. godine bio je zaokružen savez balkanskih država vezan međusobnim ugovorima (Crna Gora. 52 Dopisano iznad: i onaj slom naše voj. g. 3. Grčka pro v Turske. U Prvom svjetskom ratu Prva divizija kojom je komandovao brigadir Ivo Đurović bila je u sastavu Lovćenskog odreda. oktobra 1912. kojima se odmah pridružila Crna Gora. dočim cio naš odred imao je samo 4. 7-8/2014 nuta od neprijatelja i prilično potučena u Barbaluši sa ovom kolonom komandovaše Brigadijer Ivo Đurović51 koji je docnije smijenjen.

Precijenivši svoje snage i ne računajući da će u rat ući Rumunija i Turska. da ne ohrabruju Crnu Goru u njenim teritorijalnim zahtjevima prema Skadru. da to pitanje dogovorom riješe Crna Gora i Turska. godine. s jedne i Bugarske s druge strane. Između Srbije i Grčke. godine potpisan je protokol o primirju. Kosovo i Metohiju. U vrijeme potpisivanja Londonskog mirovnog ugovora (30. saglasno potpisanom protokolu. Srbija . aprila uveče Esad-paša Toptani predao ključeve tvrđave prestolonasljedniku Danilu. južnomoravskim i krivorečkim pravcem obuhva i tući turske snage. oktobra). Sandžak. jula 1913). oktobra ). a 1. oktobra). Srbija . aprila crnogorskoj vladi uručili pisani zahtjev da se Skadar u najkraćem roku evakuiše i preda velikim silama. prije nego se prikupe između Jedrena i Kirklarelija.centralnu i zapadnu Makedoniju.južnu Makedoniju sa Solunom i dio Epira. Maja. 8. Svaka od savezničkih zemalja zbog nedostatka zajedničkog plana. a diplomatskim predstavnicima balkanskih država da pokušaju uvjeri velike sile u opravdanost svojih zahtjeva. Početkom decembra 1912.Jasmina Rastoder. Potpisivanje primirja Crnu Goru je zateklo u opsadi Skadra i uvjeravanju da će joj bi dodijeljen na mirovnoj konferenciji. 2 i 3. Rožaja (26. a da pomoćne snage (Istočni odred) djestvuje u pravcu Sandžaka i Metohije. armija) preduze ofanzivu na maričkom vojištu. za koje se pretpostavljalo da će bi na Ovčjem polju. armija blokira Jedrene. u junu 1913. armija da napadnu desni bok u pozadini turskih snaga. Konačno je 24. Grčka . Plava (19. ostalo je da konferencija ambasadora odredi granice nove države.ofanziva glavnim snagama (7 divizija) iz sjeverne Tesalije. Pomoćnim snagama (Ibarska i Javorska brigada) obezbijedi bok glavnim snagama. Grčka . Već na prvoj konferenciji ambasadora velikih sila. razbi turske snage na graničnom frontu i produži nadiranje ka Solunu. Zadatak prva dva je bio da zauzmu Skadar.DNEVNIČKI ZAPISI MARKA VUČERAKOVIĆA 35 ne. Konvencija o predaji Skadra velikim silama potpisana je 9. oktobra). Tako je počeo Prvi balkanski rat u kojem su se prvi. pa su Britanci brzo ubijedili svoje saveznike. Izlaskom crnogorskih trupa iz Skadra. a Crna Gora dio Sandžaka i Metohije. juna upu la jedan odred od 12. otpočeli su pregovori o miru u Londonu. 14. Predstavnici Antante nijesu bili spremni da izazovu evropski rat zbog jednog grada na Balkanu. Ruse i Francuze. Berana (16. aprila 1913. Pred napadima srpske i grčke vojske. 20. ubrzo je izbio novi rat (Drugi balkanski) između dojučerašnjih saveznika oko podjele teritorija. Primirje je potpisano između Bugarske. Odmah po prelasku crnogorsko-turske granice oslobođen je Mojkovac (9.osnovna ideja je bila da glavnim snagama (Zetski i Primorski odred) djestvuje zapadno i istočno od Skadarskog jezera. i Crne Gore. da bi potom i ostale balkanske države ušle u rat. 2 i 3. balkanske države našle združene u ratnom savezu. što je učinilo besmislenim napore Srbije da preko Albanije izađe na more.5. oktobra). Kada je Srbija. odlučeno je da se obrazuje autonomna Albanija. Pošto je Turska bila po snuta sa Balkana. da bi 4. najavila spremnost da se povinuje odlukama velikih sila i povuče vojsku iz Albanije. i jedini put. a pet dana kasnije u Skadar je ušao odred međunarodnih snaga. na čelu sa viceadmiralom Berneom. pohod crnogorske vojske prema Sandžaku i Metohiji bio je munjevit i uspješan. da joj pripadne Skadar sa okolinom. dok . oktobra).600 vojnika bila je podijeljena u tri opera vna odreda: Zetski.000 ljudi pod komandom serdara Janka Vuko ća. Bugarska . Bugarska je bila prinuđena da zatraži primirje. i Turske s druge strane i desetak dana kasnije. preko komandanta međunarodne flote.Turska-predviđena ofanziva na vardarskom vojištu pro v Srbije i trakijskom pro v Bugarske. koji je otkazala Grčka poslije turskog odbijanja da preda Janjinu. armija) kosovskim. godine je izbio rat oko Makedonije i Trakije. oktobra). 1913) balkanske države su zadržale one teritorije koje su u ratu osvojile: Bugarska Trakiju do linije Enez-Midije i istočnu Makedoniju. Gusinja (20. oktobra) i do kraja mjeseca crnogorska vojska je ovladala područjem Bijelog Polja (11.sa glavnim snagama (1. i 3. Za razliku od pohoda prema Skadru. Decembra. Ostavši sama. Pljevalja (28.koncentričnim djejstvom glavnih snaga (1. a ugrožena sa sjevera nadiranjem Rumuna. Crna Gora je u ovom ratu stala na stranu Srbije i prije izbijanju rata između Srbije i Bugarske. Bugarska je bila primorana na prekid ratnih operacija (31. prekinuta je blokada crnogorske i albanske obale i me je završen Prvi balkanski rat. Primorski i Istočni. s m da 2. koja je zastupala Srbiju i Crnu Goru s jedne. U ovaj rat će se kasnije uključi Rumunija i Turska. i brzim naletom zauzmu Skadar. dok je Istočni odred upućen prema Sandžaku i Metohiji. Crnogorska vojska veličine 35. maja 1913. Šerbo Rastoder: MEMOARSKO . dok je Rusija bila za to. novembra ušla u Đakovicu istovremeno sa srpskom vojskom. Peći (30. u Londonu 17. posebno ove prve. Predstavnici velikih sila su 27. Crna Gora . Takvu mogućnost je energično odbijala Austrougarska. decembra 1912. Odbrana grada je konačno popus la i 23. je potpisan sporazum po kome je svim turskim jedinicama dozvoljeno da sa lakim naoružanjem izađu iz grada. djejstvuje po sopstvenim planovima na vojiš ma bez čvrste opera vne veze. crnogorska vojska je nastavila sa blokadom Skadra.

što je činilo više od 48 % prostora njene teritorije iza Berlinskog kongresa. 3. godine. 7-8/2014 Crnogorska zastava u Skadru Opsada Skadra 1912. 9. u A ni i Srbija 14.-13. Na istoku se graničila sa Albanijom čije će granice prema Crnoj Gori bi utvrđene radom Međunarodne komisije za razgraničenje u proljeće 1914. Opsada Skadra odpočela je u novembru 1912.1913. br. koju je Esad-paša56 bio doveo iz Kavaje. kada su potpisani protokoli o razgraničenju između Kraljevine Srba.000. albanski poli čar.1. u Carigradu. knj. Po tom ugovoru Bugarska se odrekla svih spornih teritorija u korist Srbije i Grčke. utvrđenu u jesen 1913. konfuzne tak ke i manevarske nesposobnos . Berane. Plav. Priprema za opš napad na svim položajima oko Skadra dovršene su svršetkom novembra mj. 11. skadarske. 55 Skadar(skog) 56 Esad-paša Toptani (1856 ili 1863-13. 1913. učestvovao u svrgavanju sultana Abdul Hamida.300. Dobila je proširenje oko Podgorice. Pored velikog broja žrtava u operacijama oko Skadra. nezavisne divizije i iz jedne radivske divizije. Gusinje.turski general.6. Mirovne ugovore sa Turskom zaključile su: Bugarska 24. a poslije . i prekidanjem veze Skadar. godine. Mojkovac. koja je imala zajedničku granicu sa Crnom Gorom sa juga i zapada. baš onih dana kada je zaključeno jednomjesečno primirje.000 stanovnika. dok su gubici u Drugom bili oko 150 poginulih i oko 700 ranjenih (prema nekim podacima gubici Crne Gore su iznosili 1200 ljudi). Od velikih carstava na Balkanu ostala je Austrougarska. Peć i Đakovicu. Crna Gora je u balkanskim ratovima proširila državni prostor za 4958 km². Srbija je u balkanskim ratovima proširena za 39. Na sjeveru je Crna Gora dobila zajedničku granicu sa Srbijom. 1913. 1914. Rožaje.76.1920). Kao pristalica Mladoturskog pokreta od 1909.000 km² i oko 1. dugom opsadom i potom gubitkom ovoga grada. je ugovor o miru potpisan u Bukureštu 10. U Prvom balkanskom ratu Crna Gora je imala 3000 poginulih i oko 6500 ranjenih.55 garnizona sa Dračom. g. Skadarski garnizon (odbrana) bio je sastavljen iz 23. odnosno gradove Pljevlja. narodni poslanik izabran u Draču (1908). zauzimanjem Leša i Medova.Vidi: Istorijski leksikon Crne Gore. bilo je načeto ratničko i poli čko samopouzdanje Crnogoraca. mada će ova granična linija konačno bi utvrđena tek 1926. Grčka 14. U Balkanskom ratu komandant divizije. Hrvata i Slovenaca i Albanije. u Carigardu. Metohiju do Bijelog Drima i dio Novopazarskog sandžaka. i na proljeće 1914.73. Bijelo Polje.8. g. Komandant žandarmerije u Janjini. Svega regularne vojske bilo je 26.36 Crnogorski anali.

ovoga Odreda sastojala se iz 30. Opsada Skadra bila je sastavljena iz ovih odreda: 1. Jedan njegov odred se nalazio na Solunskom frontu i borio se na strani saveznika. ministra vojske i inostranih poslova.8. Bio je član Državnog savjeta. Brojno stanje Skadar. skadar. komandovao je Primorskim odredom. polj. Februara 1916.Beograd.620. 5. i mitr. Svega 62 topa i 32 mitralj. đeneral . Brojno stanje Zetskoga odreda bilo je oko 18.a 14. odbrana brojila je 128. Jezera. utvrđenja bila su opasana sa bodlj. Komand.1954). bio komandant Lovćenskog. Primorski odred. sektora Skad. kilometara.1914. jezera sa jakim utvrđenjem Taraboš. 1900). a od 30. prestolonasljednik. Početkom Prvog svjetskog rata 1914. Danilo57. ops.U Prvom balkanskom ratu komandovao Zetskim odredom. 58 Mar nović Mitar (Bajice. top. knj. od kojih 24. radova i napunj. Jezero Kir – Drim. primio je komandu odbrane Skadra. s kojim je učestvovao u opsadi Skadra na sektoru Taraboša. sektora i to: Sektor između rijeke Drima i Bojane sa utvrđenja Brdice.1913). Mar nović58 Ovaj odred raspolagao je sa 2 1/2 brigade. Odred je zauzimao položaje od Skadar. dobio je najviši čin u crnogorskoj vojsci – divizijskog đenerala ili divizijara. Ubio ga u Parizu Avni Rustemi. žicom od 2-8.Vidi: Istorijski leksikon. Kadetsku vojnu školu (Collegio militare di San Celso) završio je u Milanu1886. godine.ađutantknjaza Nikole I i šef Dvorske kuće. godine. Poslije završenih vojnih školaimao je čin poručnika i bio je najškolovaniji crnogorski oficir. knj. Po povratku u Crnu Goru dobio je čin perjaničkog kapetana. kao divizijski general. Ovaj je odred bio sastavljen iz 7. član albanskog Nacionalnog komiteta.2. koji je predao Crnogorcima 23. i bio je zamjenik komandanta prve armijske oblas .11.1914. Novi tajni ugovor sa njim je sklopljen 1915. godine. 11. septembra 1914. Sektor između Bojane i Skadar. 2. Odredu. Odaprila do decembra 1915. Osnovnu školu završio je na Ce nju 1882. Drima. godine komandant Drinskogodreda koji se u sastavu Sandžačke vojske istakao ofanzivnim djejstvima prema Sarajevu i Vlasenici.2.1913. top.1870 . knj. i početkom januara 1916.858. Na Mirovnoj konferenciji u Parizu. ali se potom pobunio i u Draču formirao (oktobra 1914) vladu centralne Albanije i proglasio se za predsjednika na osnovu tajnog sporazuma sa Nikolom Pašićem. gdje je bio do pred kraj rata. a ar ljerijsko-inženjersku školu (Scuola d’ applicazione per le armid’ ar glieria e genio) i Vojnu akademiju (Academia militare) u Torinu. Kom. Art. M. Vidi više: Istorijski leksikon. preko ubistva Hasan Riza-bega. pored dužnos ministra predsjednika (predsjednika vlade). Sektor između Skadar. 20 brd. Odlikovan je nizom crnogorskih i stranih odlikovanja. Ovaj je odred imao pred sobom napr. Napisao je: Uputstvo vojničkom starješinstvu za vaspitanje vojske u vojnom duhu i disciplini (Ce nje. Bio ministar unutrašnjih poslova u vladi Albanije 1913. Austrougarska okupaciona vlast ga je internirala u logor Karlštajn u Austriji. Prestolonaslj. bio je predstavnik Crne Gore pri ruskoj vrhovnoj komandi. zaključenim u Nišu 17. Zetski odred. jezera i rij. Ce nje.divizijar i vojni pisac.4. Ar lj.. topova. 1012.000 ljudi. jezera. Vidi više: Istorijski leksikon Crne Gore. 57 Petrović Danilo (1871-1939). a za m i komandant Kotorskog odreda pri odbrani Lovćena krajem 1915. peto dijete Nikole i Milene. Diviz. Kir do r. 1902. Komandant Skadra bio je Asan Riza Beg. a zauzimao je položaj od Skadar. Šerbo Rastoder: MEMOARSKO . aza m Hercegovačkog. . od Pašića i delegacije KSHS protežiran kao jedini i legi mni predstavnik Albanije. Kira sa utvrđenjem Štoj i Sektor između rijeke Kira i Drima sa jakim utvrđenjem Veliki i Mali Bardanjolt. se prebacio u Solun a potom u Francusku.DNEVNIČKI ZAPISI MARKA VUČERAKOVIĆA 37 Osim ove dvije divizije bilo je sakupljeno Albanskih dobrovoljaca oko 8000. dobio ječin brigadnog ar ljerijskog đenerala. Borbena linija Skadarske odbrane iznosiale oko 40. U vojsku Kraljevine SHS primljen je juna 1919. Sva ova napr.000 ljudi.4.8. i 12. U Prvom balkanskom ratu (1912. utvrđenja Štoj i Veliki i Mali Bardanjolt. i dijelila se na 4. brzometna. brigada.3. pola brigade ovog odreda bilo je dodijeljeno Srbijan. Penzionisan je 1921.Jasmina Rastoder. odbrane iznosilo je oko 35. Štojem na r.

jer oni bijahu strategiski ključevi Skadra. U 11. Visa vodila je uspješnu borbu. sa prekideno je bombardovanje topova. učinjen je jedan ispad od strane neprijatelja u pravcu Šir. Glavna dva napada bila su uperena pro v Taraboša i Bardanjolta. sa 14. ali glavne tačke Taraboša ostale su u neprijatelj. a pro v sebe imao je jako utvrđenje Taraboš. 913. No kako Londonska Konfer. opsadnih. nastupanje je samo bilo ležećim stavom vukući se onako po zemlji. a Komandu preduzeo je Esad paša Toptani. sa njihovim zauzećem pao bi i sam Skadar. Drima. mitralj. Izdana je dispozicija za opš napad koji se imao izvrši 25. Vrhovnu komandu nad svim trupama opsade Skadra preduzeo je Nj. bat. Vlada riješila da se Skadar zauzme pošto-poto. uniš li smo neprijat. Kralj Nikola. sa pr. 7-8/2014 Zoganja. Ja sam ovog dana sa topovima bio na Šir. a kako je išla na to. privukla se naša pješadija što je bilo moguće više neprijat. Šir-Visa i Murićana do rij. 1913. Skadar. u 6. top. 3. Svega 22 topa i 13. pošto je primirje isteklo i pošto je naša vrhovna komanda o tome izvijes la komandanta Skadra. naša je pješadija priješla u napad. kojoj bi imao pripas Skadar. ali je taj napad bio odbiven sa trupama koje posijedahu Šir. Brojno stanje ovoga Odreda iznosilo je oko 10. odreda bio je đener. Art. g. šančeva. Damjan Popović. Ispred same večeri Čevsko-Bjelički bataleon koi bijaše u pravcu Pupka izvršio je juriš i zauzeo Pupak. da stvori nezavisnu državu Arbaniju. naša art. Cjelokupna vojska opsade Skadr iznosila je oko 32. Odred je iznosio oko 4. ovoga odreda sastojala se iz 12. a u 8. polskih i 4. Taraboša. jan. Strašno je bilo nastupanje naše pješadije k šančevima Taraboša. 6. 17. topova i 57. sa otpočela je art. V. šančevi su tako udešeni da se iz njih puščanom i mitralješkom vatrom briše prostranstvo kojim nastupa naša pješadija.500 ljudi. januara u 8.-Vis. koja je trajala tačno do 11. i 12. na Tarabošu i Bardanjoltu (na Štoju i Brdici vodila se samo prividna borba).Visu. položajima. Bojane. 25. zemljište sa kojim se nastupa potpuno je golo bez ikakva i najmanjeg zaklona. jan. mitraljeza.38 Crnogorski anali. Asan Riza Beg. 1913. br. Ubijen je Kom. podne. iz primor. Naša vojska i ako sa mnogo gubitaka uspjela je zauze prednje neprijat. jan. brdska topa. paljba sa svih položaja. Skad. kao i jedan neprijatelj. jan. mitraljeza.-Visa. 23. to je Crnogor. zato je trebalo i zauze ova dva utvrđenja. Štoj i Velj. ali sa ogromnim gubitcima. 98. monitor. bombardovanje je bilo strahovito. Kom. g. odbr. zauzimao je poloćaje od rijeke bojane preko Bušata do rij. Bardanjolt. pro v sebe imao je utvrđenje Brdicu. . Na Bardanjoltu također zauze su prednji položaji Muselimova Glavica i Gajtanska kosa. šančeve na pupku. odreda i nekoliko art. nije uspjela doći do mira. koji bijaše zaklonjen u Bojani za Miša Goricom. Srbijanski odred. čuveni branilac Skadra. rukama. grmljava topova sa svih položaja oko Skadra bijaše strašna. pol. objek napada bili su: Taraboš. Taraboš i Bardanjolt imali su izgled Vulkana. Ostale naše trupe koje napadahu u pravcu Taraboša zamrkle su u ležećem stavu ispred samih neprijat. kome su bila prikomandovana dva bat.500 vojnika. sa Šir. neprijatelj. i brd. i mitraljeze na vrhu Vel.000 vojnika. nastupa se samo sa ležećim stavom. sa u jutro. sa ujutro. svaki naš vojnik koji pokuša u stojećem stavu nastupa odma biva strijeljan. 18.

neprijatelj se povukao na Malom Bardanjoltu i Štoju. Pavle Plamenac. Luka Gojnić60. Poslije ovih borba za izvjesno vrijeme na svim frontovima bilo je samo prepucavanje. Skadar se branio i dalje.000. dokazujući vojnicima. 26. Ovi su batalijoni uspjeli probi 2-3. 27.1913. sa kojim kom. ponovljen je napad. kako se treba bori . 1873. Ovaj odred dijelio se na tri kolone: desno krilnu. dok 60 . na svim frontovima ovog dana vodile su se jake borbe. Trupe Primorskog odreda i pored jakog napada nijesu uspjele zauze Taraboš. neprijatelj koristeći se m neuspjehom desno kril.400. Zarobljeno je 6-7000. vojnika. 1953) . Gojnić je iste večeri s gao. sa sabljom u ruci išao je naprijed k neprijat. 59 Dopisano iznad: po podne Gojnić Luka (Brčeli. koji 25 i 26. lijevokrilnu i srednju. lijevokrilne kolone Srbijansko Crnogorskog odreda. šancima. U ovoj trodnevnoj borbi na Tarabošu. i naše i neprijatelj. komandovao kolonom koja se u opsadi Skadra istakla u napadu na Berdicu. kom. đeneral Damjan Popović. gubitci također bili su veliki. Trupe Zetskog odreda uspjele su zauze nepr. . položaje. položaje na Vel. ali su sa utvrđenja dočekani sa jakom puščanom i mitr. na svim ostalim frontovima vodila se samo demonstra vna borba. januara. Iako je Veliki Bardanjolt pao u našim rukama. trupe i vra o se natrag. koji do tada bijaše kom. srednja kolona ostavši usamjena. a 1915. U Prvom balkanskom ratu 1912 . da napane i zauzme Brdicu. no kako desno krilnoj nije izašlo za rukom zauze neprijat. za komandanta ovih batalj. Prilikom ovoga napada odred je izgibio oko 1. Srednjoj koloni izašlo je za rukom da zauzme prednje neprijatelj. vojn. 18. godine Kosovskom. ostale su na rastojanju 10-15 koraka od neprijat. onako u ležećem stavu nemogavši ni jednog koraka poći naprijed.Jasmina Rastoder. formirao je streljačke i bombaške batalijone. reda žica ispred neprijat. pozvan je kom. nebili se sa m olakšalo zauzeće Taraboša i Bardanjolta. ovog dana poginuo je i kom. položaje u svom pravcu. mrtvih i ranjenih. ali se sjutra dan napad nije mogao ponovi . Lijevo krilnom kolonom ovoga odreda komandovao je kom. vatrom koja im nije davala prići naprijed. Bardanjoltu i Brdici izgubljeno je do 5. neki ostatak od ove kolone prodro je kroz neprijat. prema Brdici. ali je taj napad odbiven.-Bardanjoltu. vojnika. trupe ostale su i dalje na svojim položajima. marta ovi su bataljoni pod komandom Komandira Pavla Plamenca izvršili juriš na Taraboš. U Prvom svjetskom ratu komandovao je Pljevaljskom divizijom. sata u jutro odpočeo je juriš na neprijateljske šančeve na Brdici. Iste večeri izdato je naređenje Srbijansko-Crnogor.DNEVNIČKI ZAPISI MARKA VUČERAKOVIĆA 39 Ovog dana naša Ljevokrilna kolona zauzela je Široke. u 4. Neprijat. Šerbo Rastoder: MEMOARSKO . kolone i podesnim zemljištem uspije zaobići srednju kolonu. šančeva. neprijatelj je dobio ugodnu priliku te je uniš o srednju kolonu. ovih bat. a kako lijevo krilna kolona bijaše dobila naređenje da ostupi. Neprijatelj ohrabren ovim uspjehom istog dana59 učinio je jak kontranapad k Bardanjoltu. šančeva. Luka Gojnić. kom Primorskog odreda Divizijar Mar nović. odredu. mrtvih ranjenih i zarobljenih. Poslije smr Plamenca.Kotor. nije imao velikih uspjeha. jan. Crmnica.divizijar crnogorske vojske. Početkom marta mj. Plamenac je poginuo junački. a desno krilne neke omanje položaje u Donjem Obliku. jan.

zastupao ga Risto Popović). divizijar. Crnogorska divizija osvojila je položaje na liniji Pasadžikovo-Kalimanci i uspješno sadjejstvovala jedinicama Srpske vojske u Bregalničkoj bici. zato on predloži Crnogorskoj vladi da odpočnu pregovore o predaji Skadra. general jugoslovenske vojske. Srbijanci napuste sve položaje oko Skadra i krenu se za Medovo. jula 1915. S petnaest godina stupio u vojsku i poslat u Italiju (Modena). Bio predstavnik Crne Gore prilikom sklapanja mira u Bukureštu 1913. nalazaše se u veoma teškom položaju. zato i đeneral Bojović dobije naređenje od svoje vlade. za komandira. Gimnaziju je završio u Beogradu i stupio u Vojnu akademiju 6.40 Crnogorski anali. đenerala Petra Bojovića61. gdje je završio podoficirsku i oficirsku školu. jula. pomoćnik i zastupnik načelnika i načelnik Glavnog generalštaba. do 11. Prvi put od 6. No baš u te dane Londonska konferencija bijaše riješila. jula 1914. do 3. oktobra 1875. g. 8. U Drugom balkanskom ratu predvodio je Crnogorsku diviziju koja je poslata Srbiji u pomoć i borila se u okviru Prve srpske armije pro v bugarskih snaga. pješadijskog potpukovnika 1897. vojske koja je bila određena kao pomoć opsadnoj vojsci oko Skadra. opš na Nova Varoš. 3. avgusta do 20. trupama novih oblas . 61 Petar Bojović je rođen je 16. u selu Miševići. baterije koja sa Livada Skadarskih tučaše našu pješadiju u Široke i na visovima. Od 1905.2.1866 . 1892. Branilac Skadra Esad paša. godine. Poslije ovoga s gla je jedna divizija Srbij. godine i potom od 10. 62 Vuko ć Janko (Čevo. Po povratku u Crnu Goru postavljen za potkomandira u pješadiji. Proizveden je za ar ljerijskog potporučnika 1880.vojvoda. tom prilikom i vojska dobije naziv Primorski Kor. Janko Vuko ć je dva puta bio ministar vojni u crnogorskim vladama. februara 1914. Jezera između Široka i Zoganja. gubitaka. knj. generala 1912. koje je vodio Prestolonaslednik Danilo i Serdar Janko Vuko ć62. decembra 1905. premješten sam bio sa Širočkog Visa onamo.1927) . Crnogorska vojska zauzme napuštene položaje jer Nj. 5.Beograd 4. Posle kapitulacije crnogorske vojske. godine i armijskog generala 26.2. klase 1891. za konjičkog poručnika 1883. decembra 1915. godine i delegat za rješavanje i regulisanje odnosa s Turskom. Janko Vuko ć je bio komandant Prve divizije od 1910. U Prvom svejtskom ratu . Kralj Nikola. juna 1912. do 6. zbog nestašice hrane i municije. 645. avgusta 1911. načelnik štaba glavne vojne inspekcije i načelnik opšteg vojnog odjeljenja Ministarstva Vojnog. Bio je načelnik štaba divizijske oblas u dva maha. apr. nad svom vojskom Srbijansko-Crnogorskom. je 1916. Bio je iskusan i darovit komandant. godine. sa Esad Pašom i njegovim šefom Štaba. jula 1902. 7-8/2014 U ovoj borbi bilo je 300. Predsjednik crnogorske vlade i ministar vojni je bio od 25. koji je operisao prema Metohiji. potom načelnik Vrhovne komande crnogorske vojske u vrijeme opsade Skadra. imenovao je da kom. br. Njegovo Vel. V. godine. godine. komandovao Lovćenskim odredom. marta đeneral Bojović izdao je dispoziciju za opš napad. Kralj Nikola i Njegova vlada ne priznavahu takvo riješenje Lond. divizijara 1. da napus opsadu Skadra. jnauara 1926. dok je ministar inostranih djela bio od 27. Konferencije. u toku kojih je bio komandant Istočnog odreda. 30. Ja sam ovog dana sa topovima bio na obali Skadar. sa zadatkom pro v neprijat. a punu afirmaciju dos gao je u Balkanskim ratovima 1912-1913. pješadijskom brigadom. primljen je u rusku vojsku u činu generala. odpočeto je pregovaranje. aprila. 1858. pomoćnik načelnika štaba ak vne vojske. za general-štabnog kapetana 1. aprila 1913. zato se i opsada Skadra nastavila. Čin brigadira je dobio 1. 18. 913. novembra 1906. ministar i predsjednik crnogorske vlade. Kao mlad oficir zauzimao je postepeno položaje prema činu i komandovao je u miru pješadijskim pukom. godine. je član Državnog ratnog savjeta. Odmah potom postavljen za člana Velikog vojnog savjeta i na toj dužnos ga zatekla smrt.Vidi više: Istorijski leksikon Crne Gore. Osnovnu školu i nižu gimnaziju završio na Ce nju. (od 4. prihvatajući odlučujuću borbu pro v Bugara. da Skadar pripane novo osnovanoj Albaniji. divizijskom oblašću. konjičkom divizijom. general-štabnog pukovnika 1901. Čim je s gla ova divizija.

Napuštanje Skadra i skidanje Crnogor. 5. sa u jutro predadu Crnogorskoj vojsci. Životna pitanja Crne Gore 1918-1929.DNEVNIČKI ZAPISI MARKA VUČERAKOVIĆA 41 9. a od avgusta u Karlštajn. sa u jutro Turska je vojska napus la položaje oko Skadra. da sa Crnogor.Jasmina Rastoder. cio pak ostali materijal da ostane Crnoj Gori i II) Da se svi položaji oko Skadra 10. 23. zastave sa bedema Skadarske tvrđave proizveo je bol u duši Crnogorske vojske. januara 1916). U vrijeme sloma crnogorske vojske i odlaska Petra Pešića. 10 i 11. pokušao da posreduje u cilju izbjegavanja krvoprolića. U februaru 1919. inače će AustroUgarska smatra . Državu63. zah jevale su i savjetovale kralju Nikoli. Kako je Skadar životno pitanje po Crnog. avgusta 1914. U toku povlačenja srpske vojske. Vidi više: Istorijski leksikon Crne Gore. Sandžačka vojska je držala front dugačak 500km i u bici kod Mojkovca. preduzimali sve moguće da očuvaju Skadar. kada je pušten. U Božićnoj pobuni 1918. more i blokiraju Crnu Goru. Vladom povede pregovore o napuštanju Skadra. osim Rusije riješile su da pošalju svoje flote u Crnogor. odjeknuo je u Evropi kao malo koji događaj u Srpstvu. a 12. a za napuštanje Skadra da će se Crnoj Gori obila kompezacija. zauzeli su skadarske položaje. u 9. aprila u podne na Uskrs Crnogorska vojska svečano je ušla u Skadar i na starodrevnoj tvrđavi Mrnjačevića. Crnog. Kasnije službovao u Beogradu. Francuzi. da napus Skadar i da se pokori riješenju Londonske Konferencije. Velike Sile pod ovakim pri skom. godine Vuko ć je interniran u logor Boldogason. riješio se Stari Kralj. U is m mah u Skadru je ušla međunarodna vojska – Englezi. Konfer. apr. pušaka sa municijom i ostalim ratnim materijalom. gdje je i umro. Velike Sile su ponovo savjetovale i molile Kralja Nikolu da napus Skadar. upotrebljavale su svemoguće i zah jevale da se Velike sile zauzmu. da su joj odriješene ruke u pitanju Skadra. maja 1913. komandantu međunarodne flote. tražila je da se ispuni riješenje Lon. Svojim jedinicama dolazio do Jahorine i Pala. na kojoj se vijala zastava sa polu mjesecom još od 1479. dobio poziv da pođe u Beograd. Sredinom 1916. apr. Guvernerom Skadra postavljen je Engleški admiral Burne-u. da posluša savjet velikih Sila i da preda Skadar u njihove ruke. Bar 1995. zajedno s Mitrom Mar novićem i Jovom Bećirom. ponovo preuzima dužnost načelnika štaba Vrhovne komande (17. inače će doves do oružanog sukoba. Šerbo Rastoder: MEMOARSKO . g. AustroUgarska Monarhija i Njemačko Carstvo. maja Crna Gora napus Skadar. Turska je vojska napus la i Skadar. U is mah Velike Sile. Potom velike Sile narede Engleskom Admiralu Burne-u. 63 Vidi više: Šerbo Rastoder. za čije su oslobođenje Crnogorci založili bili cio svoj opstanak.1194. zaustavila neprijateljsku ofanzivu. godine. Dodijeljen štabu II armijske oblas sa sjedištem u Sarajevu. Pregovori su svršeni.58-70. . ugrožavajući pozadinu Austrougara na Drini. godine i Sandžačke vojske. apr. vlada.000. to su Kralj Nikola i Crnogor. pregovarajući s pobunjenicima. Njemci i Austrijanci. a zauzela ih je naša vojska. Italijanci. Esad paša je pristao da Crnoj Gori preda Skadar pod uslovima: I) Da Esad paša izvede cijelu regularnu vojsku sa oružjem i brzometnim topovima. zarobjenih topova 10. u 9. 10. 1. aprila. koji će bi predan ne Austriji već Međunarodnoj vojsci. da Crna Gora napus Skadar. i prešao u jugoslovensku vojsku. Ali Austrougarska potpomognuta od Njemačke. Pregovorima je riješeno da do 1. a sa sobom da odvede cio zarobjeni materijal. koja je za toliko vremena lila svoju bio je načelnik štaba Vrhovne komande Crnogorske vojske i komandant Hercegovačkog odreda i od 19. Glas o zauzeću Skadra. vojska je napus la Skadar iznijevši iz njega 100. knj. gdje je ostao do septembra 1917. g. neprijatelji Srpstva. apr. ovog dna zalepršao se na toj tvrđavi Crnogorski Krstaš barjak.

. g.42 Crnogorski anali. oko koje je ostavila posijano preko 4.64 1913. grobova. odma po svršetku rata sa Turskom iskrsnuo je rat između Srbije i Bugarske. za oslobođenje ove stare Zetske prestolnice. br. 25 strana rukopisa 64 Sva podvlačenja su u originalu teksta.000. Bugarski rat. Crna Gora sklopila je savez sa Srbijom i Grčkom pro v Bugarske i prema tome poslala je jedan dio svoje vojske u pomoć Srbiji pro v Bugarske. 7-8/2014 dragocijenu krv.

a mnogi starci i nejač ostali bez hranitelja. zato su i Lješnjani u oči Crnogoraca smatrani kao slabi junaci. ipak su se oni sa m ponosili. nahija o nahiji i t. tako da se Lješanski batalj. . ili ranjenog. Nekolika su naša rođaka poginula.Jasmina Rastoder. rane su se zaliječile. smatralo se to za čast. ranjen je srednji naš brat Blažo. bio sam ja ranjen (o tome sam govorio ranije). u ovom ratu ubrojio u najhrabrije Crnog. g. za njih se govorilo da nijesu ništa valjali. rane nijesu bile opasne. za cijelo je vrijeme rata bio kod mene. naša je familija. u Turskom ratu 1912. a mnoge familije i nejač ostala je bez svojih hranitelja. marta 1913. no i cijelo bratstvo. svak se vra o svojoj kući. Odma poslije rata određen sa na specijalnoj službi u Metohiji i postavljen za Komand. odma po mom polasku na službi u đakovici unaprijeđen sam ja i moji drugovi u čin kapetana za ratne zasluge. 11. 913. bratstvo i bratstvo. ili se rani bilo nešto veliko. tako dasmo rat svršili sa čašću. batal. rekao sam zato što smo svi tri bili ranjava od rana spašeni. pa i ako su mnoge familije za navijek u crno zavjene i ostale bez svojih hranitelja. g. Kralj Nikola u svom dijelu “Nova Kola” rekao je: “U sto borba i megdana ne pogibe sto Lješnjana”. 1913. Sreća nas je u ratu pra la. prilikom napada na Taraboš i zauzeću Široka. g. ali pošto su ovom prilikom unaprijeđeni i oni oficiri koji u ovom ratu nijesu bili dobri to me ovo unapređenje nije nimalo obradovalo. Za komandire vodova u područnoj mi bateriji bijahu određeni moji dva školska druga Manojlo Vešović i Radosav Džaković. 25. sept. Najmlađi naš brat Petar ne bijaše punoljetan. čime smo se mogli ponosi . sa m se ponosila ne samo familija poginulog. ranjen je naš najstari brat Labud. pleme o plemenu. tokom cijelog ovog rata junački su se borili. ali je ipak mogla nastupi opasnost od pozljede rana. majke i sestre u crno zavjene. i 13. I ako su mnoge Crnog. batal. za veliku čast. Po svršenom ratu. g. Ove su riječi bile strašan poraz i blamaž za cijelu Lješansku Nahiju. rane su bile opasne. Šerbo Rastoder: MEMOARSKO . smatrao je to Crnog. a nekolika ranjena. Rat sa Turskom i Bugarskom svršen je. u ovim ratovima mnoge su majke u crno zavjene. Dakle sa ovim oću da rečem da je Crnogorcu najsve je bilo poštenje i junaštvo. a ono bratstvo ili jedinica iz koje nije bilo no malo mrtvih i ranjenih. a trojica smo bili ranjava . Usljed gore navedenog svako ono bratstvo ili jedinica iz koje je više poginulo ili se ranilo. Prekoreni sa ovim Lješanski batal. Svaki od nas u kojoj se koji jedini nalazio sa vojničkim vrlinama is cao se je među prvim svojim drugovima. salomjena mu je bila desna noga.DNEVNIČKI ZAPISI MARKA VUČERAKOVIĆA 43 Nastavak iz familijarnog života. “I-ve Brdske brzometne Pećsko Đakovačke baterije”. Bratstvo. Za našu familiju ovi su ratovi sretno svršeni. i o tome o mali su se. računalo se i govorilo da su ono bolji junaci i cijela se jedinica sa m ponosila. 18. Primjer. jan. jer je za Crnogorca poginu u ratu. imao je više gubitaka od ijednog Crnogor. svi če ri brata bili smo u ratu i po svrštku sastali se zadovoljno kući. d. bili su prezreni. Rat je sretno za našu familiju svršen. 912. ali je ipak učestvovao u cijelon ratu. g. To je Crnogorce i uzdiglo do one visine i priznanja kod čitavog čovječanstva. produžila svoj prvašnji rad u kom sasvim dobro napredovasmo naročito u trgovini. ili u opšte jedinica iz koje je u ratu bilo više mrtvih i ranjenih. zato je potpuno ozdravio.

biran za narodnog poslanika u svom kraju a 1906. Rođen je u Lopatama. Uprkos pro vljenju saveznika. naređuje da se Vešović prinudno sprovede u Beograd. bijaše veoma dobra i ugledna prema mojim drugovima. a oficirsku školu u Italiji 1887. Život u Metohiji bijaše lijep. Preko Praga i Zagreba..3/6. god. premješten za nastavnika u novoosnovanoj podoficirskoj školi u Podgorici (1895-1901). 6. Zajedno sa ministrima Markom Radulovićem i Ristom Popovićem. Sa tog položaja je 1895. Prilikom pokušaja interniranja. U Đakovici sam trajao sve do objave Evrop. Po dolasku u Peć. Vešović je bio interniran u Grac.brigadir i poli čar. a otac. i 65 Vešović Radomir (25. U Balkanskim ratovima komanduje Gornjovasojevićkom brigadom sa kojom pos že velike vojne uspjehe u oslobađanju Plava. Pavićem i Novicom. juna 1915. najteže bijaše to. gdje ga je zatekla kapitulacija Austrougarske. preveo sam u Đakovicu i familiju t. oficir sa puno energije. to se češće puta na granici. rata. Tu dužnost obavljao je do jeseni 1912. Nižu gimnaziju je završio na Ce nju. Godine 1908. početkom oktobra. da se Vešović ukloni iz Crne Gore. kao i u Unatrašnjos Metohije dešavahu pomanji neredi. Pored ostalih. činio je tzv. Sa činom poručnika (1891) postavljen za ađutanta kolašinske brigade. g. Brigadir Vešović se konačno predao poslije pe cije Vasojevića koju su potpisali 11 sveštenika. što onamošnji Arbanasi nebijahu dovedeni do reda. poslije 17-tomjesečnog komitovanja. dok se ne izglasaju odluke na Podgoričkoj skupš ni. ostali su kod svojih kuća sa nekom malom platom. gdje je s gao u pratnji majora Dimitrijevića. je poslije šikaniranja i omalovažavanja. Stavljen je pod policijski nadzor. jer kao što se vidi i iz naziva same baterije koja bijaše prva po redu. a sa uspjesima u ratu opivan u slavu. je postavljen za komandanta Gornjovasojevićke brigade i poli čkog pograničnog komesara između Crne Gore i Turske. U Prvom svjetskom ratu komandovao je Starosrbijanskim odredom sa kojim je držao front prema Albaniji. u ovo doba moj najmlađi brat Petar bijaše u rekrete u Đakovici. sa sjedištem u Andrijevici. Godine 1905. Kada je u julu 1919. Uslijedile su represalije okupatora. te bijaše silan da ove krajeve. gdje je završio osnovnu školu. koji u slobodnom vremenu bijaše član familije. hapšenja i interniranja. Zbog informacija o pripremi ustanka u toku austrougarske okupacije Crne Gore. Najprije sam u Đakovici na službi pošao sam i tako trajao do aprila mjeseca 1914. apr. 13 učitelja i 52 viđena građanina početkom 1918. student prava i Mijat Redžić plemenski kapetan. spriječen mu je ulazak u Crnu Goru zbog sumnji da stoji u vezi sa pobunjenicima. Sa svojom brigadom učestvovao i u borbama oko Skadra i njegovom zauzimanju 1913. 1914.j. Već u . premješten i postavljen za načelnika vojnog ministarstva.. to i mene bijaše taj rad omilio te se i ja rado šćah posve trgovačkom poslu. ženu. oficiri.1871 . bježi u šumu. general Stevan Hadžić.. Gusinja i Metohije. osvaja Skadar. žena i dvije ćerke su mu bili internirani. ja ipak nijesam bio veoma zadovoljan. U junu 1919. u Lijevoj Rijeci. a potom za šefa štaba II divizije sa sjedištem u Podgorici. generalni guverner donosi odluku o interniranju Vešovića i lica za koje se sumnjalo da stoje sa njim u vezi. ostali koji nijesu imali mjesta specijalne službe. U vladi Lazara Mijuškovića. Ovom prilikom određeni su na specijalnu službu najsposobni Crnogor. Vešović u junu 1916.Radulović. jer se sumnjalo da on ima za sobom polovinu Vasojevića. penzionisan. Nosilac je medalje Obilića i nazivan vitez od Brdanjolta. I ako ova služba bijae tako lijepa i u ovo vrijeme ugledna. marta 1919. odakle je premješten u Peštal. Savo Stožinić. a kako mi se braća zanimahu sa trgovinom. Nikola Pašić je zah jevao od tadašnjeg predsjednika vlade. izabran za ministra vojnog i na tom položaju ga za če kapitulacija Crne Gore. ministar vojni. obrazovanoj početkom 1916. br. na zahtjev crnogorske vlade. krnju vladu i ostao je u pokorenoj Crnoj Gori. s gao sa familijom u Andrijevicu po odobrenju ministra vojnog KSHS. bio je uhapšen i zadržan u Slavonskom Brodu. U septembru 1919. 7-8/2014 Specijalna služba na kojoj sam određen.44 Crnogorski anali. Stojana Pro ća. u Kolašinu je obješen Vešovićev brat Vlajko. Komandant Divizije u Metohiji bijaše Brigadir Radomir Vešović65. Kasnije je bio primljen u čin generala u vojsku KSHS i raspoređen na mjesto komandanta divizije u Skoplju. usljed tog ašto sam kod kuće bio prilično dobrostojan.1938) . ubija jednog austrougarskog oficira i sa braćom.4. na putu za Crnu Goru. i je in.

Početkom 1921. Prema izvještaju kojeg smo iste večeri dobili od seljaka koji noću prelazahu k nama. Crna Gora je objavila rat Austriji. organizaciji novih vlas .Cer. u grobnicu muža svoje kćerke. Odlikovao sam se i ja sa baterijom usled čega sam dobio pismenu pohvalu od Komandanta. poštu su već ranije bili poznali moć naše art. Sa baterijom sam se krenuo preko Peći. u Sremsku Mitrovicu. U 2. Baš ovih dana žena mi bijaše bolesna morao sam je onako bolesnu ostavi kod kuma Luke Đ. rezervni pješadijski poručnik. zajedno sa sinom. Odma poslije. Od 1914. da bi na suđenju. potom u Bodogasonj i na kraju u Karlštajn. knj. bio na čelu vojnog komiteta pri Izvršnom narodnom odboru. koji bijahu smješteni na otvorenom položaju. či kom. Šerbo Rastoder: MEMOARSKO . i prinudim je na ostupanje sa položaja. zato mije i izašlo za rukom da odma rasptrojim neprijatelj. 1887 . Posebno se istakao u suzbijanju komitskog pokreta u Rovcima. zato se mome dolasku pješadija jako obradovala. odma iza podna naša je vojska po naređenju priješla u kontra napad. koje naša vojska bijaše ranije zauzela.. Naša vojska koja držaše Čelebiće raspolagaše samo sa dva stara topa gotovo bez ikakve važnos . U istražnom zatvoru proveo 15 mjeseci. 66 Transkripcija je ista kao u originalu. ali nepr. Umro je 1938. komandant Poljskog bataljona. Lekića u Peć. održanom u februaru 1921. Divizije koji bijaše na Boljaniće. Rožaja. U ovom boju odlikovao se bat. 8. jula 1914. da su naši metci koji su pali u neprijat. bijaše Boško Bošković67. Vidi: Istorijski leksikon Crne Gore. Kao pristalica bezuslovnog ujedinjenja ak vno učestvovao u slama. pPoljski. koji onda bijaše sreski kapetan. Neprijatelj također na ovim položajima raspolagaše samo sa dva brtska topa. Naša je vojska imala gubit. zbog uvreda i poniženja koje je doživio njegov otac. istakao se u boju na Glasincu. Njegov sin Dušan odbio je inicija vu Vasojevića da se Radomirovi posmrtni ostaci prenesu u rodni kraj. poslije pokušaja bjekstva u Rumuniju. g. više. Poslije dobijanja čina potporučnika 1908. inspektor Ministarstva unutrašnjih djela. bater. Po završetku rata radio na ujedinjenju. izviješteni smo. U Evropskom Ratu. Sjutra dan u svitanju neprijatelj je sa jakom snagom napao da povra Čelebiće.nju Božićne pobune. Nižu gimnaziju i oficirsku školu završio na Ce nju. i sahranjen u Slavonskom Šamcu. bio oslobođen kao nevin. na Boljaniće. gdje se uključio u poli čki rad Crnogorske stranke. neprijatelj je prinuđen na ostupanje. Bijelog Polja i s gao u Plevlja. kao član njenog Glavnog odbora i poslanički kandidat. Ubrzo postavljen za okružnog načelnika u Kolašinu. interniran prvo na Mamulu. bateriju ubili jednog oficira i nekoliko vojnika i da se baterija u najvećem neredu povukla. neprijatelj je tučen sa jakom puščanom mitralješkom i topovskom vatrom i odbiven od naših položaja. 26. Borba bijaše jaka. inspektora Ministarstva unutrašnjih poslova za Crnu Goru. 1169. 67 Bošković L. Napus o vojnu službu poslije neuspjeha njegove misije u Beogradu da riješi oficirsko pitanje u Crnoj Gori. naročito poslije uspješne paljbe iste večeri. sata poslije podne s gao sam na čelebiće66 sa brigadijom i odma zauzeo položaj pošto naša vojska bijaše u borbi. bio ađutant Poljskog bataljona i učitelj. novembru je bio prebačen u zatvor. odnosno Rusiju. 11. se vra o u Crnu Goru. odakle sam se javio kom. 1924).DNEVNIČKI ZAPISI MARKA VUČERAKOVIĆA 45 omanji nered ugušivaše sa krvlju stoga bijaše postao i strah za cijelu Metohiju i dio pogranične novouspostavljene Arbanije.Jasmina Rastoder. i potom Njemačkoj i Turskoj. Dobio sam naređenje da se odma krenem za Čelebiće. U junu 1916. Te . objave rata dobio sam naređenje da se sa bater. Boško (Polja. krenem za Plevlja i stavim na raspoloženje onamošnjem komandantu brigade Brigadiru Luki Gojniću. 5.

te je pro v njega 1921. usljed toga što je naša vojska na desnom krilu. Ćeho nu i s gao na Boljaniće i zauzeo već određeni položaj od komand. do čim neprijatelj se javio dolinom Ćeho ne neopažen i bez ikakva otpora marširaše k Plevljima. zato sam se uvijek morao naći onamo đe se predviđala veća opasnost od neprijatelja. noć mračna. br. Čim sam zauzeo položaj neprijat. zato i komand. Ubijen 8. konji. . dalje Poljski i JezeroŠaranski. Na žalost nije se imalo mogućnos sve ovo evakuisa u pozadinu. obije ove dvije brigade bile su sastavljene od vojske iz novodobivenih krajeva. napus la Čajnice i povukla se u pravcu Metaljke. vojska ni najmanje hrabra. novembra 1924. poslove je obavljao bahato i surovo. a još manje disciplinovana u opšte vojska slaba. naročito brd. što je poslužilo njegovim pristalicama da izvrše osvetu. naša je vojska po naređenju morala napus Čelebiće iste večeri. jer smo za cijelo vrijeme putovali usiljenim maršom. praveći pokolj u Šahovićima nad nedužnim muslimanskim življem. je već bio na Ćeho ni u 10. Naša zaš tnica zapalila je veći dio ovih magazina i kasarna.46 Crnogorski anali. dobio sam naređenje. a kako naša vojska koja je držala Metaljku nije se bila u stanju oduprije povukla se k Boljanićima. a da vojska nebijaše ovakva. Ovako usiljenim maršom morao sam se kreta usljed toga što cio ovaj odred imaše samo ovu jednu brzometnu bater. kolona baterije bijaše se protegla. poslušnih i okretnih. a i vojnici pozapirali. komandant je dao naređenje. od strane. Kretanje ove noći bilo je strašno. putovi nepozna . sprovodeći teror prema poli čkim neistomišljenicima. gotovo se ne vidi ništa. ne panem ove noći u ruke neprijatelju. vojnici i konji umorni. što se područna mi baterija sastojaše iz rekruta. jer se mislilo daće neprijatelj preko Boljanića nastupi k Plevljima. za puštovođe sam uzeo neke seljake koji su nam poslije ponoći utekli u onoj pomrčini. da sa bater. crnogorskih komita u mjestu Ceru. tovarnih konja od kojih pola bijaše već pozapiralo. da se sa baterijom krenem za Boljaniće. Njegovo ubistvo je neosnovano pripisano Jusufu Mehonjiću. dvije čete regruta i nekolika stara sporometna topa. Sahranjen u Poljima kolašinskim. Sandžaskog bijaše brigadir Luka Gojnić. Front koji ovaj odred držaše bijaše ogromne veličine. koji je ovđen nađen pri zauzeću Čelebiću. Sjutra dan poslije podne. min. a bez pratnje od pješadije. morali su uvijek bi uviđavni. godine podnijeta interpelacija Narodnoj Skupš ni. prema ovom naređenju morao sam se odma krenu . to mije padalo vrlo teško s m više što naša pješadija u opšteslabu je pažnju vodila o kretanju ar ljer. 120. vremena spasao sam se. Kako neprijatelj prvog dana bijaše zauzeo Čajnice i krenuo se u pravcu Metaljke.j. Poslije pada Metaljke. Naša vojska koja držaše položaje na Boljanićima morala je ostupi jer se neprijatelj javio u bok. obuće i drugog ratnog materijala. a na frontu prema Čajnici pod pri skom mnogo jačeg neprijatelja. vojske i to dva Vasojevićska. Komand. Sreća je u tome. mladih vojnika disciplinovanih. da se zauzmu položaji oko Boljanića i da se dadne odbrana Plevalja. ovog odreda t. Odred bijaše sastavljen iz Plevaljske i Bjelopoljske Brigade. bater. Ovom odredu bijahu dodijeljena samo nekoliko bataljona od stare Crnogor. 7-8/2014 I ako je neprijatelj odbiven sa uspjehom sa Čelebića. sigurno je da sam ove večeri izneznanja đe se nalazi neprijatelj pas u njinim rukama. odjeće. Andrijevački i Kraljski. U samom svitanju priješao sam rij. Usled gore navedenog napus li smo Čelebiće ostavljajući pune magazine hrane.

do rij. Crne Gore došao je Janko Vuko ć sa nekoliko vojske. Goraždu i neprijat. zauzeli smo Goraždu. a blagodareći nekolicini od pješačkih oficira. o ostaloj vojsci nije se znalo ništa. đe bijaše kom.DNEVNIČKI ZAPISI MARKA VUČERAKOVIĆA 47 Ja sam sa baterijom zauzeo položaj je Boljanićkom Visu. a veoma interesantna za svakog onog koji čujaše i viđaše. Gore rečeni događaji odigravali su se početkom avgusta. Šerbo Rastoder: MEMOARSKO . tukao sam za nekoliko dana sa uspjehom. Ova borba bijaše strašna za mene i područnu mi bateriju. art. Drine došli smo bez velikog otpora. samo sa topovskom vatrom prinudio sam neprijatelja da se razvije u borbi. Neprijatelj se nije dugo zadržao u Plevljima i na zauze m položajima. Ovaj Crnogorski odred koji operisaše Sandžakom dobio je naziv „Sančačka Vojska” a njen komandant bijaše serdar Janko Vuko ć68. naša je vojska uspjela prijeći Drinu. Ostupali smo i lutali po planinam i šumama sve dok je s gla pomoć iz St. s gao sam na Jabuci. Naša pješadija. usamljen bez iđe pješadije. docnije su nam se od nekuda pridružila i dva Vasojevićska bat. odreda Brig.Jasmina Rastoder. Gojnić sa nekoliko ofic. Iz St. a na desnom krilu bijaše Srbijanska vojska. uspio sam za ovo vrijeme uniš jedan neprijat. i Andrijevački. i pješadije. O Mitru Mar noviću vidi fusnotu broj 58. art. ni znao đe se nalazli. Između Goražde i Us prače. bez ikakva reda i naređenja. koji bijaše nas obišao sa svih strana. odred pod komandom Divizijara Mitra Mar novića69. jer ovaj položaj bijaše veoma podesan. ar lj. Na lijevom krilu Sandžačkog odreda bio je Crnogor. Poslije 24. borba. nijesam h o ostupi dajući uzaludan primjer našoj pješadiji nebili se povra o bar kogod. Ja sam sa baterijom zauzeo položaje prema Goraždi imao sam zadaću tući Goraždu i neprijatelj. borbu iz topova vodio sam sve dok je neprijatelj došao u neposrednoj blizini. ostupio je u pravcu Drine. đe se vodi samo art. koji bijaše posio položaje prema Sarajevu. koji su mi pomogli skupi bater. 68 69 O Janku Vuko ću vidi fusnotu broj 62. ali koristeći se sa šumom izbjegao sam ropstvo. vodila se samo art. Crne Gore i Metohije. . Na Drini smo se zadržali nekoliko dana. ni je komandant odreda sa njima imao veze. da se dadne neprijatelju otpor. potoom Roga cu Sokolac do Romanije pl. poslužila za veliku čast mene i područnim mi vojnicima. top i jedno mitralješko Odjelj. iste večeri priješao je veći dio naših trupa Drinu. sa položaja i povući je u do čnoj šumi nijesam pao u ruke neprijatelja. Na ovom položaju đe bijah ja sa topovima samo bijaše ostalo nekoliko oficira čija se vojska bijaše razišla. ali je i odatle proćeran te tako smo zauzeli položaje obalom Drine. naročito ova iz novodobivenih krajeva razišla se i dala u divljem bjegstvu. odakle sam otpočeo paljbu pro v neprijat. ar ljeriju koja bijaše smještena više Goražde i lijevo od nje. sata moga ostupanja sa baterijom. koja držaše položaje usporedne Sandžačkoj vojsci. koji kolonom nastupaše k Plevljima. neprijatelj je dao jednu omanju odbranu na Kazara. Kralj. i ordonasa i sa jednim mitrolješkim odjeljenj. borba pro v neprijat. Naša je vojska zauzela Plevlja i upu la se k Drini. Ova je borba i ako nije imala uspjeha velikih. a iz Metohije brigadir Milo Matanović sa rekru ma.

7-8/2014 Ovi su položaji drža za nekoliko dana.71 ova je borba bila između nejčuvenih i najkrvavih boraba u Crnogorsko-Austrinskom ratu. neprijatelj je slomjen i da se u bjegstvo gonjen od naše vojske do noći. a na desnom našem krilu. Neprijatelj poslije žestoke borbe uspio je po snu Kolašinsku Brigadu i javi nam se u lijevi bok.. Neprijatelj je po snut sa velikim gubitci i izgubivši nadu na uspjeh u pravcu Mlađa đe je za nekolika dana vršio glavni napad. ar ljerija tučaše našu pozadinu. neprijatelj je ostupio u pravcu Žgljebova. Neprijat. do kad je naša vojska izvršila kontra juriš. Glavna snaga naše vojske t. naša je vojska dobila naređenje da ponovo izvrši kontra juriš. neprijatelj je izvršio napad na svim položajima naše vojske. Neprijatelj je ovog dana imao mnogo mrtvih. kao i odredi na desnom i lijevom krilu morali napus Glasinac i povući se u pravcu Drine. linije. jer prednje naše položaje nije mogla usljed svoje pješadije koju je izčekivala da zauzme na juriš naše položaje. neprijat. koji je junački izvršio kontra juriš na neprijatelja. toje izmijenio pravac napada i napao na lijevo krilo naše vojske u pravcu Kolašinske brigade koja držaše položaje lijevo od Glasinačkog Polja. usled toga što je neprijatelj uspio po snu Srbijansku vojsku koja držaše položaje na desnom krilu Sandžačke vojske. No iste noći naša se vojska morala povući na svojim ranim položajima usljed neuspjeha Srbij. noću bijaše uspio privući svoje trupe u neposrednoj blizini naših položaja. Oktombra naša je vojska morala napus Romaniju i sve ranije položaje i povući se na Glasinac. met.. puščanom. glavni napad neprijatelj ponovo bijaše uperio na položajima Mlađa.j. Neprijatelj je ponovo napao sa još jačom snagom na naše položaje.. a bez velikih borba na frontovima svih tri odreda. Nečitko. br.. Ja sam sa baterijom ovog dana mnogo koris doprinio našoj pješadije koja je izvršila kontrajuriš i imao sam prilično gubitaka. Uskočki. topovskom i mitralješkom. jer nam bijaše mankala topovska municija ovom prilikom sam i ranjen70. a i naša je vojska ostavila puno posijanih grobova po „Glasinačkom polju“. neprijatelj je imao mnogo gubitaka. borba bijaše žestoka. a i naša je vojska imala gubitaka naročito bat. ranjenih i zarobjenih.48 Crnogorski anali.. i Vasojevićske brigade. a prva bijaše već s gla do samih naših položaja i odpočela vrši juriš... usljed čega su Sandžačka vojska. sata poslije podne. ispred same noći izvršen je kontra juriš u ovom jurišu učestvovao sam i ja sa tobdžijama. Od.. Ova krvava borba trajala je do 2. ali glavni napad bijaše uperen na Mlađu... neprijatelj je uvijek odbivat. napad bijaše žestok. . Borba na Glasincu trajala je za dana i noći tj. Sandžačke. 70 71 Podvučeno u originalu. neprijatelj nije nam dao vremena utvrdi se. Ja sam sa baterijom zauzeo položaj na Mlađu. Neprijatelj je dočekan sa jakom vatrom. ostojanja i to pro v druge neprijat. Oktombra noću priblizio se do naših položaja a u svitanju izvršio je napad. prvi metak topovski bio mije na 800. trupa u svom pracu. na samoj prednjoj linije između Uskočkog bat. topovska mi municija bijaše već gotovo mankala. zauzela je položaje na ivicama Glasinačkog polja i odpočela se utvrđiva . jer sa padom ovih položaja na Mlađu padahu i ostali desno i lijevo. do . borba je bila strašna. borba je bila i danu i noću.

ove divizije. naročito je pješadiji palo u oku hrabrost mojih tobdžija i uspješnost topovske vatre. sa nižim činom. Po svršetku ove borbe. brz.5. a naročito 18 i 19.1917-29.brigadir. Na položajima na Drini naša je vojska trajala dugo vremena. Našavši se u egzilu. ali neprijatelj na ovom frontu nije nijedan pokušaj učinjen. Ovoliko dugo trajanje na jednom mjestu postalo je bilo veoma dosadno. koji je za cijelo ovo vrijeme bio kom.1. usled čega sam i dobio pohvalu.Jasmina Rastoder. neprijatelj je priješao Drinu na Višegradu. kad je naša vojska izvršila kontra napad i po snuvši neprijatelja zarobila: 4 brd. a kako je Gojnić uoči same bitke pao sa konja i slomio nogu. do 300.1917). Naša je vojska sa sobom dovela prilični broj stoke za ishranu. Na Drini. 1871-1955) . ubraja ponovno izlaženje Glasa Crnogorca. ministar vojni u vladi Andrije Radovića i predsjednik treće crnogorske vlade u egzilu(4. U Balkanskom ratu komandovao prethodnicom Istočnog odreda. vra o se u zemlju i bio primljen u jugoslovensku vojsku 1919.DNEVNIČKI ZAPISI MARKA VUČERAKOVIĆA 49 Komandant Divizije koja je držala položaje Mlađa bijaše brigadir Luka Gojnić. snaga. Sa ovih položaja često su naše izvidnice prolazile preko Drine čak do Glasinca i Romanije. Naša vojska koja držaše ove položaje sa uspjehom je za nekoliko dana odbijala neprijateljske napade. đe neprijatelj bijaše priješa Drinu i odpočeo nastupa . radi ispi vanja neprijatelj. vojnika i nekoliko oficira. Ja sam se sa područnom mi baterijom istakao. godine. Šerbo Rastoder: MEMOARSKO . Komandant ove Divizije koja je ovom prilikom okazala uspjeh na položajima varde i Suhe Gore i koja je slomivši neprijatelja oduzela mu ovaj ratni plijen. 1. Napus o crnogorsku emigraciju odmah poslije odluka Podgorike skupš ne. Neprijatelj sa jakim snagama bijaše počeo nastupa k Suhoj Gori. docnije prema us prači. Ja sam naimenovat 72 Matanović Milo (Ce nje. Sa baterijom držao sam položaj prema Goraždi. borbe su bile velike. g. dok je u Prvom svjetskom ratu komandovao I sandžačkom i Limskom divizijom. neprijatelj je sa većim snagama odpočeo ofanzivu i odpočele su jake borbe. na onim is m položajima koje smo držali prije prelaska Drine. Ja sam se sa baterijom i ovom prikom odlikovao kao i ranije. bijaše Milo Matanović brigadir. Vikri i Vardi i ostalim drugim položajima. oktombra. 1915. prihva o se mjesta predsjednika vlade. Oktombra dobio sam naređenje da se sa baterijom krenem preko Lima za Suhu Goru. jakih borba nije bilo samo prepucavanje preko Drine. na topovima sa kojima sam ja komandovao municija bijaše na mankanje. topa. zato sam ovih dana predložen za unapređenje u činu Komandira i za odlikovanje Obilića Medaljom. Penzionisan kao pukovnik 1923. ostalo nam bijaše vrlo malo metaka. Ova je borba bila jedna između najčuvenih i najuspješnih bora ovoga rata. stalno smo bili na oprezi da neprijatelj ne uspije na kom bilo mjestu prijeći Drinu. zato smo imali veliko poštovanje od cijele vojske i oficira. Završio vojne škole u Rusiji i unaprijeđen za potporunika ruske vojske 1898. To mjesto je pokrivao manje od pola godine i obično se. ova je divizija izdržala najveće borbe i najuspješnije na Glasincu.kao jedini uspjeh njegove vlade. mitraljez. Pošto je naša vojska napus la Glasinac povukla sa Drine. to ga je zamijenio brigadir Milo Matanović72. . Iste godine stupio u crnogorsku vojsku u činu poručnika.

naredio sveštenicima da svoja narodna odijela zamijene crkvenim man jama. za crnogorskog mitropolita. Odlikovao se i krea vnim radom i napisao je nekoliko zapaženih djela: Besjede. Postao je arhimandrit 1877.4. da bi 1870. Mitrofan Ban (Grbalj 1841 . Mojkovca. odaslate su Srbijanskoj vojsci dvije naše brigade u pomoć. tj. br. a na lijevom Krilu bijaše Zetska brigada. Zamonašio se 1866. prodiranje. a takođe i Zahumsko. Lijevo krilna kolona Lovćenskog odreda napus la položaje i razišli se kućama (Crmn. obezbijedio sveštenicima uredno primanje materijalnih prinadležnos . Prije no smo s gli na Ce nje. S gli smo na Ce nje. a hirotonisan je 1885. mitropolit crnogorski. Mitropolit Mitrofan je ostao prepoznatljiv po mnogobrojnim reformama izvedenim u Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi: inicirao je rad na crkvenom zakonodavstvu.Ce nje1920). Lovćenska brigada i Kučko-Bratonoška. a odatle od putovali za Lovćen. Rezervu. Izabran je 1884. Kosovskog Odreda i pošao sam u štabu odreda. Prijepolja. Naš je odred dobio naređenje da ostupa za unutrašnjost Crne Gore. organizovao duhovne sudove. t. Položaje na Presjeci zauzela je Kučko-Bratonoška Brigada i Riječko Lešanska. kad smo s gli na Lovćen već ne postojaše „Lovćenskog odreda“ Kuk i svi prednji položaji pali.887 74 . da ostupamo u pravcu Ce nja. naša ar ljerija sve bombardovata i oštećena. zadržali smo se samo nekoliko dana. godine i u to vrijeme se is cao u borbi sa Osmanlijama. ali usljed sloma Srbijanske vojske. reštvo vojske Lovćenskog odreda sakupilo su u onoj Kotlini na Presjeci. a na topovima ostao je kapetan Radosav Džaković.raške eparhije. godine bio proizveden za igumana manas ra Morače. Naš je odred održao još neke borbe zadržajući neprijatelj. naša vojska ostupa u neredu i strašna demoralizacija nadvladala. knj. Gojnić. Ovom prilikom naimevan je za komandanta Lovćenskog odreda Brigadir L. Za nastojatelja manas ra Podlastve postavljen je 1867. u Petrogradu. U svojstvu arhimandrita bio je administrator Crnogorske mitropolije. Ce nje bijaše okićeno bijelim zastavama i nekoliko viđenih ljudi na čelo Mitropolitom Banom Mitrofanom74 spremahu se da izađu u susret Austrijanskoj vojsci do Bajica.50 Crnogorski anali. u kojem se kaže: Mi smo se iz Rusije povra li i u ime Božije zauzeli smo svetu katedru Mitropolije autokefalne crkve u bogoš ćenom Knjaževstvu Crnogorskom na koju smo i DuhomSve jem i pozva . Naše trupe koje su bile odaslate u pomoć Srbijanskoj vojsci. Decembra odred je dobio naređenje da se krene za Lovćen. sa zadatkom da dade potonju odbranu Lovćena na Presjeci.j. Vidi više: Istorijski leksikon Crne Gore . 73 O Ivu Đuroviću vidi fusnotu broj 51. L. Bijelog polja. za Kolašin a odatle za Danilov-grad. Komandant Kosovskog odreda bijaše brigad. morala je istupi i našao vojska koja držaše položaje prema Višegradu i rijeci Drini. 7-8/2014 za komandanta art. Petra Mar novića bijaše ranije odputovao u Srb. Pomoćno uputstvo pri ispovijes i Sedam tajni Novog Zavjeta. Gojnić. zato smo ostupali preko Sjenice. brigada) njen komandant Ivo Đurović73 sa nekoliko oficira i ordonansa došao na Lovćen. osim „Javorskog odreda“. Na Danilovom-Gradu. djelovao na podizanju prosvjetnog i duhovnog nivoa crnogorskog naroda. granici. jer naš odred bijaše određenim za Opštu Crnogor. godine u manas ru Savini. Kratkicrkveni ustav. vojske vođahu ogorčene borbe u pravcu Javora. Na Presjeci se nijesmo dugo zadržali ni smo sačekali neprijatelja dobili smo naređenje. Školovao se u privatnim parohijskim i manas rskim školama u Boki Kotorskoj. Ostupanje u unutrašnjost i Opšta rezerva Usljed sloma podpunog Srbijanske vojske. š teći ostupnicu Srbij. koji pod kom. O tome je obavijes o pismom Vaseljenskog patrijarha Joakima II.

u Đenovu. da će se potonja brana da na „Carevom Lazu“. koji se avgusta 1922. Medove. kralj Nikola i predsjednik vlade Lazar Mijušković na savezničku teritoriju iz Podgorice 6/19. Crna Gora u egzilu. Odatle su se dvor i vlada 1. nastavili za Francusku. u novembru 1916. godine u dvije grupe. januara 1916. da probije front Crnog.. Odpočeli su pregovori sa Austrijom o miru. Brindizija. godine crnogorski zvanični krugovi operisali su ciframa od oko 300 izbjeglih činovnika sa porodicama. nemajući 75 Iz Crne Gore su na put pun neizvjesnos . Drača. I-II. sa Vir-pazarom bijaše prekidena telegrafska i telefonska veza. dok je vlada ostala u Bordou. gdje će kralj često odsjeda ). osim dr Pera Šoća i pojedinih činovnika. 44-95. Arbanasi se okuražili i odpočeli napada naše trupe koje bijahu kroz sjeverni dio Albanije. kralj je sa svojom pratnjom. jer naša vojska potonjih mjeseci ishranjivaše se samo sa onim što mu od kuće šćaše doći. vojske ostupila mirno k Moru. Tu se nalazio dvor. Poslije kraćeg boravka u Višiju (do 20. Uopšte nastao veliki nered i demoralizacija. U Crnogorskoj vojsci svuda nastao nered i glad. Rima. Oni su iz Petrograda izbjegli na Krim. da bi poslije Oktobarske revolucije u emigraciju prispjeli i njegova ćerka Milica i zet Petar Nikolajević Romanov. iako se tamo. svita u hotel Astorija. jedna poveća jedinica Srbijanaca bijaše se upu la.Jasmina Rastoder. s gao u Brindizi 22. Plamenac je svoj boravak u Rimu u zgradi crnogorskog konzulata (Via Volturno 7) nastojao prikaziva privremenim. Istovremeno je kraljeva porodica sa pratnjom brojala 39 osoba. januara 1916. Podgorica 2004. Kralj je napus o Podgoricu i odputovao za Skadar75. u kojoj su još bili njegov sin Petar i nekoliko ljudi bliskih dvoru (Petar Plamenac. a Crnogorska vojska blagodareći neumjetnos naše vlade ostala je u ropstvo. sa ovom srbijanskom jedinicom naše trupe na frontu morale su se tući tek da ih ne puste da uteku neprijatelju. sa oko 100 studenata i oko 1500 izbjeglica koji su se našli u egzilu. od maja 1920. kao njemački emigran . braća Popovići). . U februaru 1916. i poslije povrataka iz Poa (mjesto ispod Pirinejskih Alpa. vojske i da se preda neprijatelju. U Nejiu je bilo formalno sjedište vlade do aprila 1921. Preko Skadra. a od aprila 1921. godine bio u Sanremu. živjeli u velikoj oskudici.. Neprijatelj već prodiru k Baru. dobili smo naređenje za ostupanje. Srbijanska vojska pod zaš tom Crnogor. a zauzela položaje visovima i brežuljcima oko Belvedera desno i lijevo. Ranije od ovoga zavladao bijaše nered i među Srbijanskom vojskom. U maju 1920. gdje mu je za ordonans oficira bio dodijeljen potporučnik Pavle Matanović. gdje će više puta odlazi sa ženom i kćerkama). godine kao sjedište Kraljevske vlade predstavljan je Sanremo iako je formalno sjedište bilo u crnogorskom konzulatu u Rimu. poslije kratkog zadržavanja u Rimu. preselili u Viši. godine. godine nijesu nalazili drugi ministri. a potom od početka marta 1916.DNEVNIČKI ZAPISI MARKA VUČERAKOVIĆA 51 Naša je vojska i Ce nje napus la. godine kralj Nikola se sa porodicom (kraljicom Milenom i kćerkama Ksenijom i Vjerom) seli u Kan i kasnije u Kap d’An b na Azurnoj obali. koji je Francuska bila odredila za sjedište kralja Nikole i njegove vlade. jer bijahu nade. krenuli članovi dinas je Petrovića. januara.. preselio na drugu lokaciju (XX Se embre 26). gdje ih je sačekao Lazar Mijušković i nekoliko ministara koji su prispjeli dan ranije. potom su. Vidi više: Šerbo Rastoder. gdje su. U toku rata i kasnije se u emigraciji u Švajcarskoj nalazila i kraljeva kćerka Ana i zet Franc Batemberg. ostupili smo do Hana Mašanovića. Šerbo Rastoder: MEMOARSKO . pa potom pred ofanzivom Crvene armije preko Carigrada u Italiju. jedna vila. Prethodno je i kraljica Milena sa Ksenijom i Vjerom krenula na neizvjestan put. godine u starom dvorcu Merinjak kod Bordoa. U Lionu su se sastali 23. da bi u aprilu 1919. kuća blizu dvora za perjanike i malo dalje kuća u kojoj su smještena ministarstva po preseljenju iz Bordoa. a odatle ostupili smo na Krnjičke Kamenice zauzeli smo onamošnje položaje. Neprijatelj već bijaše ušao u Crmnici. potom u Parizu (hotel Meris. gdje se dvor smjes o u vilu Mažes k. đe smo i dali malu odbranu. Prestolonasljednik Danilo je sa ženom stanovao u Kap Mar nu na Azurnoj obali. ni na ovim položajima nije davata odbrana.. jula 1916. Sjedište crnogorskog dvora u egzilu bilo je u Lionu u hotelu Grand. jula). godine konačno su se kralj i vlada skrasili u Nejiu kod Pariza (Neuilly sur Siene rue Ancelle 9 et 4). . dok je drugi sin Petar često mijenjao mjesta boravka i nalazio se najviše u Italiji a za ordonans oficira imao potporučnika Iva Radonjića. prema svjedočenju savremenika. poput srbijanskog kralja Petra i belgijskog kralja Alberta. godine.

života. a odatle pošli našoj kući u Krnjice. 25. decembra 1923. Kod siromašnijeg naroda već bijaše nastupila glad.. a sa ove druge strane obunili se Arbanasi. zato smo iste noći pošli za Plavnicu. oni su prema narodu uzeli krvnički i nečovječanski stav. ali to trebovanje bijaše veoma mizerno. jer viđah očiglednu propast u opšte. došao sam sa svojim bratom Petrom svojoj kući u Krnjice. đe smo bili nekoliko dana. Bojanu. pri sak Austrijanaca. ja sam moralno stradao i od pri ska Austrijanaca. i da se vlada riješila osta u zemlji. životne namirnice u cijeloj Crnoj Gori bijahu odavno mankale i ko imaše novaca nemogaše naći na pazarima da kupi žita.52 Crnogorski anali. zato što bijaše velika raskošnica i u opšte slaba i po sve opasna žena. jer neprijatelj već bez ikakva otpora prodiraše k bojani. ali najstarijeg brata Labuda u postelji. Ako budem imao vremena popuniću ga. Austrijanska postaja bijaše smještena u Donje Krnjice u našoj Osnovnoj školi.. familiju koju ne bijah za cijelo vrijeme rata gledao našao sam živu.. ja sam se sa mojim bratom Petrom vra o opet natrag za Podgoricu. po selima mogaše se naći da se kupi po malo žita. Januara 1916.. a sa njegovom ženom Mašom nije se slagao nijedan od moje braće pa ni ja. Bolijest našeg brata Labuda davala je cijeloj našoj familiji veliku brigu. ja sam sa brigadirom Gojnićem došao u Podgorici. glad u narodu koja bijaše odpočela nastupa . udaljena od naše kuće za 10. Crnogor.. samnom bijaše i moj najmlađi brat Petar. do čim nije tako bilo. Ovo je u sasvim kratkim crtama doživljaj u Evropskom ratu. on kao i svi njegovi žandarmi bijahu Hrva i Bosanci. Austriske vlas odpočele su dijeli narodu trebovanje. jer za vrijeme cijelog rata nijesmo ništa o našim domaćim razumjeli. Neprijatelj već bijaše zauzeo Taraboš i počeo prelazi rij. g. davahu mi veliku brigu. mirno. . najstari u postaji bijaše fak majstor Baković. kod našeg seljaštva bijaše vrlo malo. vlada svakome savjetovaše da ostane kod svoje kuće. a odatle na strani. a odatle za Skadar. br. 76 Brod. Ranije zadovoljstvo koje sam imao u familiji sada je nestalo.. Marko Vučeraković Produženje iz familj. ja sam se sa bratom zadržao na vaporu76 sa nekim našim vojnicima koje smo ispi vali o našim domaćim. u narodu je nastao glad prvih dana po dolasku Austrije. Kad smo s gli u Skadar. . boljestna od opasne i neizlječive bolijes „turbekuloze kičmenog stuba“ koja bolest bijaše nastupila od rana koje bijaše u ratu dobio. Ovo malo zadocnjenje učinilo je te sam se razdvojio od Gojnića i odocnio moj polazak za Medovo. koji nečovječanski bijahu odpočeli postupa prema našem narodu. komanda iz Skadra i svi oficiri ostali u Skadru i kreću za Podgoricu. Osim briga koje mi zadavaše bolijest moga brata Labuda. 7-8/2014 vremena ostupi za Skadar. s m više što je bolijest neizlječiva. i ako neprijatelji ja sam od njih kao Slovena očekivao. a zlatnog novca. uljudno i sažaljivo postupanje prema narodu. Ja sam se riješio sa BrigadiromGojnićem i sa još nekoliko oficira poći za Skadar. tako da naša vojska nije mogla ostupi . tu smo našli i našu vladu koja je saopš la vojsci i narodu da bude svak miran. za vrijeme okupacije Crne Gore od strane Austrije. Bari (Italija). g. ali to u zlatnom novcu. minuta. bolijest familije.

Mržnja špijuna prema meni uveličala se i sa m. bombe i municiju. a da u našoj kući ne dođe žandarmerija i učini premetačinu. Dopisano iznad -eventualne 79 O Radomiru Vešoviću vidi fusnotu broj 65. g. Maja 1916. pošao sam poslom u Ze i Podgorici. pohitail su me optuži da sam imao vezu sa Vešovićem i da imam izvjesnu količinu oružja i municije itd. da mene ili kojeg od moje braće ma ušto bilo uhvate i m da se od mene kurtališu77. Podjela je učinjena i Ugovor podpisat iz straha Labudove žene Maše. za koju su oni tačno znali. već iz čistog straha od njegove žene Maše. Komandi. mi smo sve to bili vješto sakrili. Nije moglo proći ni 10. na mojoj molbi bijaše izdao poveću količinu životnih namirnica za familiju i to po vrlo je inoj cijeni. a iste noći pošao sam sa jednim bratom i jednim rođakom za Krajinu. a za koju su mrzav oni znali. da je bolje umrije no bi špijun na štetu i propast svoje braće. Podjela nije učinjena iz koristoljublja. da me po dolasku iz Podgorice uhvate i sprovedu u Baru Krajs. oni su još više posujmali. to je prije svanuća pojurila i blokirala mi kuću. Usljed ovoga i najpošteni ljudi bijahu izloženi propašću. postaje prema mene i mržnju špijuna. Svi napori Austrijske policije i njenih špijuna ostali su bez uspjeha. kako bih dok je on živ i dok sam ja kući napisao pismeni Ugovor o podjeli i sa m spasao našu imovinu od78 propas koja bi mogla nastupi poslije moje internacije i njegove smr . žita. da špijuni i agen sa puno izvještaja s gnu u postaji.Jasmina Rastoder. da mi se nije moguće održa u Krnjice. jer naš najstari brat Labud zasluživao je svako poštovanje svoje braće. Izviještena policija o mom dolasku. zato sam svakog dana očekivao da budem internirat. ovi špijuni i agen ne tražahu veliku platu. zato i veća mrzav prema meni i mojoj braći. to sam sa odobrenjem braće ubrzao podijeli se od brata Labuda. navali Austrijske policije i njenih špijuna. brata Blaža koji je bio kod kuće odveli su u zatvor. kad u kući nijesu našli mene. za koje su špijuni bili dokazali da se kod nas nalazi. ovi špijuni ne bijahu u stanju do toga doći.DNEVNIČKI ZAPISI MARKA VUČERAKOVIĆA 53 Usljed teških oskudica i gladi. 78 . Municija i nekolike puške koje smo imali bili smo zakopali u 77 Oslobode. a baš h dana đeneral Vešović79 bijaše ubio jednog Austr. Mržnja austrijanaca prema mene rasla je. uklone silom. oficira i izbjegao u šumi. tražeći oružje. a potom da učine najenergičniju premetačinu. Austrijanske postaje dobile su puno špijuna i agenata. Na osnovu gore rečene optužbe naređeno je policiji do čnih postaja da dođu u Krnjice. a špijunima austriskim dobro došlo. a kako se sa njegovom ženom Mašom ne slagaše nijedan od moje braće. da se nikada nije moglo pronaći. Ova dioba jako me dirnula i danas me š . Ja sam uvidio. to je mojim neprijateljima. dovolno bijaše da nekolika kilogr. No kako moj najstari brat Labud bijaše veoma bolestan na smr . i jedna i druga strana vrebali su priliku. Iz Podgorice sam se vra o noću. Ja sam se tome strašno pro vio. Šerbo Rastoder: MEMOARSKO . jer i ako imađasmo oružje. bombe i municiju. špijuni i agen svakodnevno rasćahu. govorio sam narodu. da nas ona poslije smr Labudove ne bi upropas la i kompromitovala. koje sam ja bez obzira na posljedice strašno mrzio. Moje ovakvo držanje izazvalo je mržnju austr. učinjeli su premetačinu kuće i pretražili svuda oko kuće po zgradama i okolini. dana razmaka. a š će me i do moje smr . u oči austrijanaca i samog naroda. a odpočela im se bijaše pridruživa naša snaha Maša. koja u narodu bijaše nadvladana. što mi Kraje Komandant.

izbacili smo također i onu ribu koju bijasmo sa Makaritom ulovili. jedno najviše ulište koje je bilo bili smo tako uredili. jako me nervirala i iznenadila. Brat mi i rođak oslobođeni su. a potom „Ruke u vis“. nijedan član naše familije nije se smio udali od kuće. Pošto smo o svemu izviješteni lako nam se bilo upravlja .54 Crnogorski anali. začula se vika sa svih strana „Alt“ „Alt“80. ali smo već znali da nas onamo čeka policija. dok on govori: „Gospod. a četvorica pozadi. Jezera. nalazim postrojene šest žandarma. Razgovarali smo do 2. bili smo smjes li u jednom ulištu (košnici). gori pro vnik prema narodu bijaše od Madžara. kao i ostali plemenici. čuli smo ženski glas đe nas viče da pođemo onamo. U 2 ½ sata poslije ponoći trebalo je spava . 80 Halt-stoj. cio njegov razgovor bijaše o Vešoviću i oružju i municiji koju imam ja. sa uvečer. da ja i moj brat koga oni čekaju imamo levorvere sa sobom i nekoliko eksploziva koje smo bili sa sobom odnijeli radi lovljenja ribe. poziva vas Krajs. Moja žena Jelena uspjela je ispred same noći umaći policiji i doći na takozvano mjesto „pod Valostun“ to je mjesto na obali Skadar. ni se boja strijeljanja“. Policija se ovog dana nije udaljavala od naše kuće ni od našeg pristaništa. ja se spremam. Ni ovo me ni najmanje nije iznenadilo. a tri levorvera nekolike bombe i nekoliko drugog eksploziva (makarata) kojeg smo upotrebljivali za lovljenje ribe u Skadar. da prema narodu imade sažaljenje. On i još dvojica predamnom. a sjutra ujutro rano spremamo se za put. Komandant. . Kad sam došao u postaji našao sam šefa postaje Stojana Bakovića Hrvata. kad smo pristali pri obali. ona nas drhtućim glasom o svemu izvještava i odma se vraća kući. sata poslije ponoći. Izlazim pred stan. sjutra morate ići u Baru“. ali kad su u nj ušli pojedu ih pčele i tako napuste uljanik. 7-8/2014 uljaniku pomeđu pčela. Jezeru. koji već bijaše izviješten o dolasku moje žene u susret. a pred njima stoji njihov starješina. musliman iz Bosne. ako budete pokušali bjegstvo. kad smo čunom došli na onom mjestu đe nas je moja žena čekala. kuda mi po povratku iz Krajine moramo proći. noćio sam ovđe u postaji. zato vam naređujem da budete mirni pri putovanju. Majore vi noćas ne možete kući. Računali smo da se ovo nikada ne može pronaći. ili se i jedan korak udalili sa puta bićete strijeljani“. Policija je posujmala da ima nešto u uljaniku. jer sa sobom nijesmo je mogli nosii pošto nijesmo imali nikakvih lovačkih sprava kod nas. a znala je. Čim smo pristali na obali. imam naređenje da vas predam komandi u Baru. začudio nas je Jelenin dolazak. ravnodušno smo priješli premetačinu nad nama i našim čunom. a od pola njega do zaklopa bili smo stavili one levorvere. ozdo do pola njega bila je pčela. Srećom i ova im je premetačina pošla uzalud nijesu ništa mogli pronaći. Cukovir komanduje „Naprijed“. podrugljivo odgovorio sam: „Ja sam nevin i kao takav ne trebam bježa . Komanda ovoga Cukevira. produžili smo dalje i došli na pristanište pod našom kućom. ali to na njega ni najmanje ne uplivisaše. Ovaj njihov starešina okreće se k mene i sa visokim komandajućim glasom govori mi: „Gospodine Majore. a ja sam sa njima morao poći kod njihovog šefa u postaji. levorvere i onaj eksploziv izbacili smo na obali i sakrili. bombe i eksploziv. sa crvenim fesom na glavi. br. Ovo nas ni najmanje nije uznemirilo. Moja familija znala je namjere policije. Oni su postali jako iznenađeni kad nijesu kod nas našli ništa. sve sam mu to pobijao i finim uljudnim načinom pozvao ga kao Slovena. jer su čekali moj dolazak. Ja sam se kući vraćao oko 10. da se sa njim pozdravim i da idem kući.

da to predate vlas ma. daje misli da sam učinio nekakav veliki zločin. te da za pet kilogr. da nemamo toga oružja. đe me svak poznaje. uzaludno sam se mučio da od njih doznam kome je optužio. Ja mu odgovorim: „Nemam ičega od toga. već daću bi interniran. jeziku. a šef cjelokupne policije u Oblas . pitam ih o uzroku ovakvog postupka prema meni. „Da. za astalom sjedi jedan mlad čovjek u civilnoj robi.Jasmina Rastoder. ja vas pozivam. ali mi sa velikom rezervom odgovaraju. a odatle došli smo u Krnjice. „Jeste li vi major Vučeraković“? govori on na Hrvat. Došli smo i ušli u komandu. . U 4. nemoguće mije opisa koliko mije na mom srcu padalo teško.? Odgovaram. dvojica od njih bijahu Madžari. Dalje. da ste namjeravali podići ustanak pro v okupacionih vlas i t. izložio sam mu pravu i is nitu sliku onih Crnogoraca koji su se špijunaže radi stavili Austrijancima na raspoloženje da su ovi na to primorani glađu. Šerbo Rastoder: MEMOARSKO . Govorili smo dugo i na kraju počeo je samnom prijateljski razgovara kazao mi je. žita može i najpošteni čovjek postrada kod vlas . poslije nekoliko minuta zovu me. ili zatvoren. svi Crnogorski oficiri biće internira . opisujući postupak prema mene. ali mi nije h o kaza onoga ko me je optućio. da smo to imali ranije. bili smo siromašni naša je vojska i oficiri oskudijevala u životnim namirnicama. među kojima kažu da je najglavniji Kapetan Niko Jovović. sata poslije podne s gli smo u Baru. „Jesam“. ulazim u kancelariju. upu o me na fakmajstora u Krnjice da mi on to kaže. Govorio sam dugo i drsko. Oslobođen sam kao nevin. imahu prema mene i poštovanja i povjerenja.“ Ja sam sve ovo pobijao. pri povratku iz Bara bijahu mnogo drugčiji. da vi sve to imate sakriveno. kad me sprovode kroz Bar. za koga sam docnije doznao da je Hrvat. i pred mojim govorom i razlozima u velikome se izmijenio ovaj gospodin. a Vaši oficiri u našem ropstvu niučemu nijesu oskudijevali. da usled slučaja Vešovića. ostali su Hrva i Bosanci. a da je optužba posve neis nita. postupak Vaših vlas prema mene nije ni najmanje časan ni odgovara ugledu Austro-ugarske monarhije. „Vi ste optuženi da imate jednu povišu količinu oružja i municije. kao i raznog eksplozivnog materijala đe vam je to“. Da. žita sve izmišljeno. Iste večeri sa is m žandarima krenuo sam natrag do Šestana đe smo noćili. jer samo sprovođenje. Ova izmjena žandarma prema meni morala je poteći od njihovog glavnog šefa iz Bara. razgrabljeno i predato vlas ma. neis na. čuvali smo njihovu čast i auktoritet. Cukovir je predao pismo sa kojim se ja sprovodim komandi.DNEVNIČKI ZAPISI MARKA VUČERAKOVIĆA 55 Išli smo planinom razgovarajući. i da ste vi lično namjeravali sa vašim rođacima bombardova našu postaju u vašem mjestu. a mi imamo sigurnih izvještaja. govoreći da je to za nekolika kilogr. Mi smo u toku rata u našem ropstvu imali Vaših oficira. kažu mi samo toliko da sam optužen i da se po njinom mišljenju neću više vraća kući. ovi žandarmi koji samnom putovahu. a zato nećete bi zuima na odgovornost. ne osjećam se ni najmanje krivim. gledaše narod sačuđenjem. kazali su mi po imenično sve špijune u Krnjice. On mene i dalje govori: „Vi ste optuženi da ste imali vezu sa Vešovićem. ne priznateli docnije kad se to pronađe bićete strijeljani“. ali da je to dolaskom Austrinske vojske nestalo. d. nemam šta da priznam.

stoga se i stavio na raspoloženje Austrijanaca. a da bi nesmetano mogao vodi tu sramnu trgovinu sa fakmajstorom. s m više što sam istog ja vjenčao i krs o mu svu đecu. Marko Perov Marković 18. vodnik Ivo Markov Vučeraković 5. barjakt. Tomo Mitrov Vukić Ovi su svi tri iz jedne kuće Đuro sa dva sina. Jovović nije ovom prilikom zaboravio. Jošo Androv „ 11. Kap. br. jer je sa me načinom računao doći do životnih namirica za familiju. Poslije ovoga internira su iz Krnjica: 1. šef postaje i njegovi špijuni bili su uvjernja da se ja neću vra kući na slobodu. . Tomo Milov „ 19. Mitar „ „ 16. Jovović bijaše veoma siromašnog stanja. Ovih Austriskih špijuna bilo je po svoj Crnoj Gori. pozvani smo svi oficiri iz Crmničko-Primorske oblas na Virpazar i odatle stražarno sprovedeni za Bar i dalje za Austriju. Blažo Matov „ 14. Joko Vasov „ 17. g. Savo Lazov Vukić 15. potreba mu je bila spašava familiju od gladi. Ljubo Krstov „ 10. Internacija u Austriji. Marko Ilin „ 7. filozofije Dušan Đurov „ 3. trebalo je najprije ukloni mene i sve ono valjanih ljudi iz Krnjica. Kap. dao je fakmajstoru prepisa imena svih Krnjičana koji su imali oružje. gimnazist Veliša „ „ 4. da se osve Krnjičanima za onaj postupak prema kući Jovovića u 1862. 13. zato je i optužio batal. st.56 Crnogorski anali. Pošto sam odveden u Baru. Niko Jovović pozvao je šefa psotaje Bakovića na ručak u svojoj kući i iz vojničkog četnog protokola koji je on kao kom. juna 1916. Milo Savov „ 12. Svi ovi gore rečeni internirani su zbog oružja kojeg je fakmajstor tražio od njih. Milo Jokov „ 9. Niko Matov „ 13. ali po mom povratku iz Bara uvjerio sam se o tome. Mićo Đurov „ 6. već daću bi interniran ili zatvoren. Đuro Jokov Lukić 2. ali sam teško mogao vjerova za Kapet. Vido Pekov „ 8. kad ih je Kola Kapetan sve strijeljao za izdajstvo i dovođenje Turaka u Krnjice. naznačujući koju vrstu oružja koji ima i pod kojim brojem. Nika Jovovića. 7-8/2014 Špijune koji bijahu u Krnjice ja sam i ranije znao. kao najbližu svojtu Kole Kapetana Lukića. Istog dana kad sam pošao za Bar. Đura Jokova Lukića i njegove sinove. bat. barjakt. čete imao kod sebe. a prema spisku četnog protokola koji im je Jovović stavio na raspoloženje. kap. a mnogi i sa imovinom. mnogi su to glavom pla li po svršetku rata.

Pomoć su im slali i Crnogorski odbor za narodno ujedinjenje. inače h o sam bit i zatvoren a po tom i strijeljan. godine. Savo Lazov Vukić. što sam interniran. nika Đ. Ja sa većim brojem Crnogor. oficira.DNEVNIČKI ZAPISI MARKA VUČERAKOVIĆA 57 U spisku iz četnog protokola bilo je još mnogo Krnjičana.081 interniranih Crnogoraca. Marko Perov Marković Familije ovih interniranih ostaviši bez svojih hranitelja većinom su pomrle od gladi. Od aprila 1918. ali su se ovi na nekav način spasli. da ja nijesam uzrok zaostalom oružju i da se ja nijesam bio vra o kući onda kad su Austrijanci kupili oružje. prvoj su klasi pripadali viši oficiri.Jasmina Rastoder. a čim su iz Internacije s gli kući od iznurenos pomrli su i 5. moj spas ovom prilikom mogu pripisa Mitru Nikovu Pekiću. pripremali istaknu ji crnogorski oficiri. Opisiva muke i teškoće Crnogor. odnosno njihova repatrijacija. 81 Boldogason. na osnovu porijekla pomoći razvila poli čka borba po pitanju ujedinjenja. U Boldogason su bili internirani i crnogorski civili. počelo je postepeno otpuštanje interniranih iz logora. Jovovića i njegovog šefa Stojana Bakovića. Krajem 1916. godine strahovale su od izbijanja ustanka. u logoru je bilo 129 djece iz Crne Gore. Mićo Đurov „ 4. pomrli su od gladi po Austriskim logorima: 1. Austrougarske okupacione vlas u Crnoj Gori tokom 1916. činovnika i vojnika u ovom lageru meni je nemoguće. godine. glad i hladnoća su predstavljali glavne probleme. krtolu neostruganu i nevarenu i koješta drugo do čega mogahu doći. interniran je veći broj crnogorskih porodica. bio sam interniran u po zlu čuvenom austriskom logoru „Bolda Gasonu81“ u Madžarskoj. prema ovim klasama bijaše podijeljena i hrana. gledao sam đe ljudi jedu zelenu svakovrsnu travu. poslije pretrpjenih muka u zatvorima. oficira. pa se u logoru. a među njima se najviše u tom pravcu eksponirao general Radomir Vešović. Milo Savov „ 7. Niko Matov Vučeraković 6. koji su ostali u Krnjice. Od ovih interniranih Krnj. St. na osnovu već ranih optužba. da sam ja uzrok da se ono drži u tajnos .000 lica. jer pronađeno oružje u Krnjice. pripisalo se mene t. juna 1916. Prve internirane žene iz Crne Gore bile su ćerke generala Vešovića. kojeg su po njihovim saznanjima. U aprilu 1918. jula te godine internirano je u Boldogason 1811 poli čki sumnjivih intelektualaca. Interniranje oficira i činovnika izvršeno je u periodu od 15. a aprila 1918. Manji broj Crnogoraca je iz logora pušten tokom trajanja rata 1916. Zbog toga su austrougarske vlas odlučile da interniraju crnogorske oficire i bivše državne činovnike. gdje je tokom Prvog svjetskog rata bio austrougarski logor za ratne zarobljenike. Šerbo Rastoder: MEMOARSKO . žene i djeca. iz logora je otpušteno oko 2. godine u Boldogasonu je bilo 2. Tokom 1918. te muke i patnje nijesu ravne do sada nijedim na svijetu.j. Glad bijaše užasna. vodnik Ivo Markov Vučeraković 3. akoji su u sudu položili zakletvu. Uslovi života u logoru su bili veoma teški. do 28. No i ako sam već bio interniran nijesam h o bi pušten na miru da menijesu bili spasli nekoliko Krnjičana. nedaleko od Nečiderskog jezera. i 1917. Moj spas ovom prilikom bio je taj. Podijeljeni bijasmo na tri klase. a trećoj civilni. drugoj niži oficiri. Do 20. . među njima se nalazilo 17 generala i 709 oficira. mjesto u Mađarskoj. Mitar Lazov Vukić 8. Ovo su žrtve Austriskog špijuna kapet. filozofije Dušan Đurov Lukić 2. Crnogorska vlada je posredstvom Crnogorskog Crvenog krsta organizovala slanje pomoći interniranim u Boldogasonu. godine. odnosno srpska vlada.

on je u mnogome doprinio. jan. 83 . Za ovo ubistvo bio je u zatvoru samo 2. Logor u kojem su boravili crnogorski zarobljenici. on je bio najstarije dijete u naših roditelja. ali sam bio tako iznurio od gladi. Švajcarskoj i ostalim drugim državama odpočeli na brzoj ruci obrazova komite i razne humane ustanove. on je i najviše teškoća pretrpio jer je okusio od onog siromašnog stanja u kom se ranije naši roditelji nalazahu. boje crnomanjaste. u oba je rata bio zamjenik bat. Oslobodio ga je Kralj Nikola i pomirio sa bratstvom poginulog. računao se između najhrabrih vojnika u batalionu. Ministri nekoliko bivših oficira i u opšte viša Crnogorska inteligencija. Pomoć u životnim namirnicama odpočela je s za i Crnogorcima. ranjen je pri zauzeću Široka. O mom najstarijem bratu Labudu. spasen sam očigledne smr . da se naša familija materijalno popravi. đe se i odlikovao kao junak. Ingleškoj. da se nijesam mogao više kreta . mjesto lijepo i zdravo. On bijaše veoma dobar i prijatan u društvu. stoga su se po francuskoj. 1913. 84 Nečitko. od svakog bijaše poštovan i cijenjen. 84 septembra 1916. onda je lako zna kakva je bila kod II i II. jer osim priličnog redovnog trebovanja mogaše se kradom i kupi svih vrsta životnih namirnica. g. 25. Crnogorska je država u novcu ispla la ovu krv.. Ovđe u Karlštajnu ne bijaše gladi. god. Život u Karlštajnu bijaše veoma lijep. jednom prilikom kad sam pošao u umivaoniku. smrt je prouzrokovana od rana koje je u ratu dobio nakon sebe ostavio je tri sina i ženu Mašu. jer sam toliko bio iznuren da nijesam dugo mogao izdrža . mj. g. Početkom oktombra 1916. Rasta je bio srednjeg. Labud je rođen u Krnjice 20 febr. ovđe bijahu pokupleni svi Crnogor. prenešen sam u baraku i tek poslije dva sata osvijes o sam se. da operem faculet82 pao sam u nesvijest. (toje Krnjička planina na samoj granici Crnog Turskoj. 1874. Labud je bio veoma vrijedan i valjan u svakom poslu dva puta je bio u Inostranstvo radi zarade. Pomor od gladi po Austriskim lagerima odjeknuo je po čitavom svijetu. najprije nama u Karlštajnu a docnije i u Boldogasonu i ostalim lagerima. Labud je umaro . stari ljudi koji su poznavali našeg đeda Iva govorahu.58 Crnogorski anali. svoju hrabrost pokazao je još u svojim mladim godinama prilikom neke svađe Krnjičana sa Malisorima na Vrbovac. 82 Faculet-peškir. premješten sam u Donju Austriju u Kalštajnu83. g.) Labud je ovom prilikom ubio čuvenog malisorskog junaka Nik Lulu.maramica za lice.. svako ga je volio i rado primao u društvu. da njemu tačno u svemu liči. 7-8/2014 Ja sam kao komandir pripadao prvoj klasi. U ratovima je uvijek bio u prve. za spašavanje od gladi zarobjenika po Austriji. Belgiji. Srećom ja se nijesam ovđe u Boldogasonu dugo zadržao. Sa mojim dolaskom u „Karlštajnu“. Kad je ovakva glad vladala kod prve klase. barjaktara. br. a naučenu se ne oskudijeva. Sa hrabrošću se uvijek odlikovao među svojim drugovima. dobio sam od kuće vijest da mije umaro brat Labud ova me vijest jako dirnula pa i ako sam ranije znao da se ne može spas . doktor je konstatovao glad i iznemoglost.

Pašić ga ipak u završnici pretpostavlja Janku Spasojevi- . veliku mi brigu zadavaše i ono oružje i municija koju smo imali sakriveno. kada je pomilovan i kada su mu vraćena sva građanska prava. mogla se osje jedna struja u vidu agitacije pro v Crne Gore. naročito zbog njegove nejake familije. 2. šnjegovi i velike smrzlice. potom početkom Prvog svjetskog rata za zastupnika kod saveznika za nabavku hrane i municije. Nastavak iz Internacije. Koliko je bio neumjeren u pohvalama Gospodara. u neposrednoj blizini nalazahu se šume u kojima se po cio dan nalazasmo. Veći dio svoga vremena provodili smo u šetnji i razgovorima o svršetku rata. da je napus o Kralja Nikolu i u 85 Radović Andrija (Mar nići.I 1872 . uz finansijsku podršku srpske vlade. jer smo sve to dobivali iz inostranstva. pozna jugoslovenski patriota i bogataš stavio na raspoloženje Cr. Anta „ u novembru 1915. predsjednik Crnogorskog odbora za narodno ujedinjenje i predsjednik druge vlade u egzilu (29. g. Odbor je bio od 4.1947). Preko ovog lista vodi propagandnu ak vnost za ujedinjenje Crne Gore i Srbije. prošla nam je kao i 916. gdje mu kralj Nikola povjerava mandat za sastav vlade. i 1917. tada već kao svršeni pitomac kralja Nikole koji je završio ar ljerijsko. Kapitulacija Crne Gore ga zetekla u Italiji. Kao predsjednik Crnogorskog odbora za narodno ujedinjenje.Odboru za Nar. ali i njih malo ko znavaše čita .inžinjersku akademiju u Italiji. maršal dvora. zadavala mije puno brige. svakog sam dana očekivao đe će to vla pronaći. ili miru. toliko je sada bio prilježan u njegovoj poli čkoj demonizaciji. ima samo „Velika Srbija“. okt. 28.4. poli čar. Januara 1917. Prošla je 1918. dok je bio u njegovoj službi. 3. daje ostavku i od tada postaje vodeći Pašićev Crnogorac u propagandi i odbrani poli ke bezuslovnog ujedinjenja. ljeto i jesen ovđe bijaše iljepo. koji od avgusta iste godine do 15. god. Kralj Nikola je propao. Raka „ 30. Toma rođenog u okt. I 1917). ustanovili bijasmo odbor za diobu svega onoga što nam dolazaše sa strane. avanzovao je važne položaje (sekretar vojnog savjeta. a drva za ogrijev davahu vrlo malo. a ničega jasnijeg nijesmo imali po čemu bismo mogli prozrije kraj ovog nesretnog rata. mogao se ču pa i ako šaptam po đe koji glas: „Nema više Crne Gore“.DNEVNIČKI ZAPISI MARKA VUČERAKOVIĆA 59 1. 1912. ministar finansija i građevina do predsjednika vlade 1907. Vijest o smr moga brata Labuda. god. imali smo samo Njemačkih novina. a za veliku Srbiju. odatle dolazi u Bordo. kada se oženio kćerkom vojvode Boža Petrovića.. g. Ujedinjenje pola miliona franaka radi lakšeg rada na pitanju Ujedinjenja. jer u ovo doba bijaše teško spas familiju od gladi. g. niđe pojma o svršetku rata. Odmah je bio postavljen za državnog savjetnika. kojeg mi u ropstvu kao i čitav svijet sa željom očekivasmo. decembra 1918. nečelnik ministartsva unutrašnjih djela. Šerbo Rastoder: MEMOARSKO . stvara snažnu i razgranatu mrežu ujedinitelja. člana kome sam ja pripadao.Jasmina Rastoder. kako je običavao ponekad sebe da predstavlja. IV 1916. novos sa strane ovđe nijesmo mogli ima . Proljeće. Aprila 1917. U bombaškoj aferi osuđen na 15 godina robije i u zatvoru bio do 1913. jer ako sam kući imao još dva brata Blaža i petra ipak sam o njima morao misli . a po tom strijelja moju braću i mene. Zimsko doba ovđe u Karlštajnu bijaše veoma nesnosno. 1909. Sačuvan je zapisnik sa sjednice Crnogorskog odbora narodnog ujedinjenja na kojoj Radović izvještava ostale članove da im je Paško Baburica. U drugoj polovici 1917. Postao blizak Petrovićima 1902. napus li su ga svi Crnogorci u inostranstvu. Načujaše se također i o Andriji Radoviću85. ministra finansija i građevina.). izlazi u Parizu. Veza sa inostranstvom bila je veoma slaba a i to što bijaše odnosaše se na pošiljkama životnih namirnica. Sa strane život h namirnica odjeće i obuće bili smo zadovoljni. Kao zet Petrovića i četvr sin kralja Nikole. u Ženevi pokreće list Ujedinjenje. Sa strane nam neprestano dolazaše hrana i odjeća. ministar i predsjednik vlade.

prebačen je u Beč radi liječenja. Prvo je postavljen za člana uprave Narodne banke (1927). Ce nje . is po jeziku. koja je punila svoje stupce njegovim kafanskim i ljubavnim avanturama. baveći se crnogorskim pitanjima i radeći na nautralizaciji propagande crnogorske vlade u egzilu. Zalagao se za ustupanje Skadra Crnoj Gori. na čelu koje je bio šef stranke Ljuba Davidović. Crnogorska vlada je izdala kominike kojim je ak vnost u vezi sa Krfskom deklaracijom i deklaracijom Crnogorskog odbora. jednakog i neposrednog prava glasa. bilo je jedno od načela deklaracije kojom se predviđala jednakost pravoslavne. na Krfu 20. pridružio se jugoslovenskoj delegaciji na Mirovnoj konferenciji u Parizu.7%. U deklaraciji se naglašava da su Srbi. javno odrekao Krfske deklaracije. Bio je u stalnim svađama sa ocem. Jovan Tomašević – komunista na 10. ovoga puta njegova lista je dobila 9. a bjelaši zatvorili tasta. Poslije zaključenja mira.12. Poli čku karijeru Radović je završio kao bankar. br. njihova zajednička država bude uređena na sljedećim principima: Država SHS bit će ustavna. sada u društvu bivših bombaša iz doba kralja Nikole (Jovan Đonović. među kojima i Frano Supilo. bili su isključeni iz pregovora o ujedinjenju. odbio da ode sa svojim roditeljima. Nestašni i neodgovorni ljubimac. Krfsku deklaraciju su prihva li i opozicioni srbijanski poli čari. marta 1917. Natalija se dvije godine kasnije preudala. koji je imao više sklonos za muziku nego za poli ku.1917. krvi. Krfsku deklaraciju je u avgustu 1917.86 Svi ovi govori i agitacije vođeni su u najvišoj tajnos sve do smr Knjaza Mirka87. obrazovao komitet za ujedinjenje. Beč). Lista mu je dobila 1488 glasova ili 5.60 Crnogorski anali. marta 1918. Poslije ujedinjenja 1918. Radović je postao poslanik. 86 Krfska deklaracija .583 glasa ili 27. 87 Petrović Mirko (5/17. izabrana na osnovu opšteg. . predstavnici Jugoslovenskog odbora (JO). po kapitulaciji Crne Gore. Pošto je obolio od tuberkuloze. Kralj Nikola i crnogorska vlada kao legalni. odnosno KSHS. dok su kasnije rođeni Mihailo. bili osuđeni na smrt. Omiljena tema bulevarske štampe. g. godine napus Ce nje i vra se roditeljima. legi mni i međunarodno prizna predstavnici Crne Gore. Za poslanika biran ponovo na izborima 1927. kojem povjerava opera vni dio u završnici procesa ujedinjenja. srpske i hrvatske zastave. što je vjerovatno mjereno zaslugama bio poli čki šamar za perjanicu ujediniteljskog pokreta. što je bio najveći pojedinačni uspjeh jedne kandidatske liste u izbornom okrugu Crna Gora. 7-8/2014 Ženevi 27. tako da ga nema među poslanicima Podgoričke skupš ne. oktobra 1918. podržao Crnogorski odbor na čelu sa Andrijom Radovićem. koju je potpisao pro v svojih uvjerenja. g. čiji autoritet nije trpio. mnozini od nas o ovome nije se mislilo u opšte veći broj nije h o o ovome ću. iako je bio centralna ličnost ujediniteljskog pokreta. godine. Ante Trumbić. aprila 1879. donijet će ustav kvalifikovanom većinom. po osjećanju svoga jedinstva i po kon nuitetu i cjelini teritorije i da su se njegovi autorizovani predstavnici saglasili da na osnovu prava na samoopredjeljenje. koji je Andriji Radoviću u izbornom okrugu Crna Gora pretpostavio Rista Jojića. u rezidenciji na Kruševcu. demokratska i parlamentarna Kraljevina sa dinas jom Karađorđevića. Zajednička država će obuhvata teritorije na kojima žive južnoslovenski narodi. Srpskom otpravniku poslova pri crnogorskom dvoru je izražena uvrijeđenost zbog nepozivanja na dogovore o ujedinjenju. i nije bilo na lis . Nikola Pašić se odmah poslije povratka u zemlju. Odmah po ulasku austrougarske vojske bio je interniran u Podgorici. osudila kao neprijateljsku.poli čki akt koji su potpisali predsjednik srpske vlade. tako da je ujedinjenje 1. katoličke i muhamedanske vjeroispovjes . Nikola Pašić. Zelenaši su mu ubili oca. Mirko je. i predsjednik Jugoslovenskog odbora.republikanac i Todor Božović-demokrata. deveto dijete i drugi sin vladarske kuće. obilježenim prirodnim. Kao jedan od osnivača Demokratske stranke u Crnoj Gori postao nosilac jedne od lista ove stranke u izbornom okrugu Crna Gora na izborima 1920.7. Prvo dvoje njihove djece Stevan (1903-1908) i Stanislav (1905-1907) umrli su u naletu epidemije. Brak ipak formalno nije bio razveden. primoran zajedničkom akcijom JO i držanjem nekih predstavnika savezničkih sila. gdje je umro i gdje je sahranjen. jula 917. socijalnim i ekonomskim prilikama. jedinstvo državnih amblema sa mogućnošću is canja posebne slovenačke. ravnopravnost ćirilice i la nice.3. Na izborima 1923. Vjenčao se sa Natalijom Konstan nović 11. zbog čega se razišao sa Pašićem. Ubrzo se vra o starom načinu života i nastavio sa skandalima. dospio je tek do sreskog kandidata na stranačkoj lis i naravno ostao bez poslaničkog mandata. čujaše se također i o Krvskom paktu sklopljenom 20. potom za viceguvernera (1928) i tada defini vno napušta poli ku. Hrva i Slovenci troimeni narod.2 %. dok je sin Mihailo tri godine kasnije proglašen za prestolonasljednika. jula 1902. koji je do tada bio u sukobu sa Nikolom Pašićem. koji su doveli do toga da Natalija 1912. Ustav će da narodu i mogućnost da razvija svoje posebne energije u samoupravnim jedinicima.1918 i donošenje Vidovdanskog ustava izvršeno nepoštovanjem principa sadržanih u Krfskoj deklaraciji. Ustavotvorna skupš na. dok ga na izborima 1925. Milisav Raičević –radikal na 15 i Andrija Radović na 15 godina robije). Pavle i Emanuel bili uz majku po njenom odlasku iz Crne Gore.

godine vra o se u Crnu Goru. Brigadir Đurović upu o je depešu. gdje je bio interniran 1917-1918. vra o se u Staru Gradišku. U julu 1944. ministar finansija i građevina. godine bio je njen naju cajniji član. Tokom rata napisao je i objavio knjigu Balkanski sukobi 1905-1941 (1944). gdje su ga ustaše razoružale a kasnije i ubile u Jasenovcu. V. Uspio se vra u Zemun. a od prol. godine. ali čim su o ovome čuli Janko Tošković. pravni fakultet u Zagrebu.Grčka. da u ime Crnogoraca u Karlštajnu telegrafski učestvuje Kralju Nikoli u žalost. glavni predstavnik okupacione vlas fašis čke Italije u Crnoj Gori i konfinirao u Sanremo. ubrzo je napus o službu (aprila 1919) i otvorio advokatsku kancelariju u Zemunu. Svoje govore iz jugoslovenske skupš ne objavio je u knjizi Centralizam ili federalizam (1926). bio je interniran u logor Karlštajn. Potpisnik Riječi studentske omladine iz marta 1906. na Lijevča Polju porazili ustaše. Pro veći se centralizmu. april. Prvi put za poslanika biran 1913. Od 1909. Đurišić je s preostalim ljudstvom ponovo prihva o sporazum sa Drljevićem. god. gdje su stavljene pod ustašku komandu. 20. istakao se i kao branilac brigadira Radomira Vešovića na mon ranom sudskom procesu 1921. u Judenburgu. Održavao je veze s Crnom rukom i drugim polutajnim organizacijama u Srbiji. Na izborima 1920. godine iz Crne Gore ga protjerao Pircio Biroli. gimnaziju u Sremskim Karlovcima.pravnik. Nitko u početku nije mogao pomisli daće bi Crnogoraca pro v ovoga saučešća. U završnici rata. U vrijeme Balkanskih i Prvog svjetskog rata zalagao se za ujedinjenje Crne Gore i Srbije.Judenburg.I. i poznat kao poli čki oponent svih režima u Kraljevini Jugoslaviji u kojoj je posljednji put za poslanika biran na izborima 1938. Osnovnu školu završio je u rodnom mjestu. godine. Morača. zato je opunomoćen Brigadir Ivo Đurović. Mačekom. Po povratku iz zarobljeničkog logora Karlštajn. 25. aprila 1945. U oktobru 1941.2.Jasmina Rastoder. godine. Osnovnu školu završio u Morači. gdje je i doktorirao. aprila 1941. godine bio onemogućen da sa svojim pristalicama istakne poslaničku listu.8. a docnije po svim lagerima. jugoslovenska vlada ga postavila za načelnika ministarstva pravde. 396. jer se deklarisao kao radikal i pobornik ujedinjenja. 88 Drljević Sekula (Ravni. Istakao se kao pro vnik režima knjaza Nikole i borac za ujedinjenje Crne Gore i Srbije. iako formalno nije imao najviše funkcije u stranci. u Austriji. prilikom povlačenja crnogorskih četnika prema Sloveniji. dok su četnici pod njegovom komandom prizna za Crnogorsku narodnu vojsku. Iako je bio . Austrija. po kojem je Đurišić priznao Crnogorsko narodno vijeće. kao vrhovnim i Đurišićem. knj. opera vnim komandantom. radio na obnovi crnogorske države pod zaš tom fašis čke Italije. U Sloveniji su pobili većinu Drljevićevih saradnika. Poznat kao odličan pravnik i izvanredan govornik. Zalagao se za federalizam i tvrdio da je jugoslovenstvo državna. kršeći sporazum sa Drljevićem. a ne nacionalna misao. Po povratku u Crnu Goru postavljen je za sekretara Ministarstva finansija. godine i u Skupš ni se istakao kao pro vnik centralizma i zagovornik prava Crne Gore. a od zarobljenih četnika su formirane tri brigade Crnogorske narodne vojske koje su prebačene u rejon Karlovca. Približava se Stjepanu Radiću i HSS. Kralju Nikoli i familiji u Parizu. Od osnivanja Crnogorske (federalis čke) stranke 1922. godine. Sekula Drljević se bavio i publicis kom. godine u Zagrebu formira Crnogorsko državno vijeće. s kojim sve vrijeme rata održava bliske odnose.1884 . čiji je bio i prvi predsjednik. Četnici su kao Crnogorska vojska. pohitali su kod fakmajstora. glavno središte ustaša Anta Pavelića. 18. 89 Daković Marko (Grahovo. Bio je jedan od glavnih govornika na Petrovdanskom saboru 12. kao pol. Poslije opšte amnes je poli čkih osuđenika 1913. Knjaz Mirko. Sekule Drljević88. godine se seli u Zagreb. Šerbo Rastoder: MEMOARSKO . 1941) . 1945) . a 19121913. febr. bio ministar pravde i zastupnik ministarstva prosvjete i crkvenih djela u crnogorskoj vladi. V. na lis Udružene opozicije. odnosno Seljačko-demokratskoj koaliciji. povlačeći se pred nadolazećim par zanskim jedinicama. Marko Daković89 i dr. godine. sa Drljevićem. Osnivač Kluba crnogorske univerzitetske omladine u Beogradu. kao i Drljevića. Vidi : Šerbo Rastoder. krenuli prema Sloveniji. Daković odlazi u Švajcarsku. U jugoslovenskoj državi prvi put biran za poslanika 1925. publicista. čiji je formalni član bila i Crnogorska stranka.eća 1944. U skladu sa tajnim sporazumom između srpske vlade i crnogorske univerzitetske omladine u vrijeme aneksione krize. gimnaziju i Pravni fakultet u Beogradu. poli čar. Po italijanskoj okupaciji Crne Gore. pokrenuo vojsku prema Sloveniji. gdje je ostao do kapitulacije centralnih sila. u Doboju). Đurišić je. ovom prilikom javila se želja Crnogoraca u ovom lageru. da se telegrafskim putem učestvuje u žalost Nj. Crna Gora u egzilu.advokat i poli čar. godine. U vrijeme okupacije Crne Gore u Prvom svjetskom ratu. koju su 8.jula 1941. sa Pavlom Đurišićem sklopio sporazum (22. Poslije Radićeve smr postao je blizak s njegovim nasljednikom. U Bombaškoj aferi bio je osuđen na smrt. Umro je u Beču Nj. 1918. marta 1945.1880 .DNEVNIČKI ZAPISI MARKA VUČERAKOVIĆA 61 da čuje. na čijoj lis je izabran za poslanika 1927.

Nikolom. koji propovijedahu da je pitanje Crne gore propalo zajedno sa Kr. kada prihvata resor ministarstva bez por elja u vladi Dušana Simovića. Kao advokat branio opozicionare i komuniste. sa plačom i lelekom dolaze k mene rođaci i svojta. nijesam mogao sebe mira naći. nije im se dozvolio ulazak u Cr. a drugi za Crnu Goru. . Gori. Depeša je docnije upućena. sva familija ožalošćena i u crno zavjena srela me sa plačom i gorkim jaukom. nastavivši da se bavi advokaturom u Podgorici. prekideno je svako općenje pomeđu jedne i druge strane. pa je onda lako sa Crnom Gorom. kad sam došao kući kao da sam došao u pakao. Slovio kao neformalni vođa Mlade Crne Gore. Od strane domaćih izroda najveći broj bijaše pokupljen ovđe u Karlštajnu. u Sarajevu smo sreli komite i srbij. svak hita svojoj kući da se želno poljubi sa svojima i izabran za poslanika. godine. Janko Tošković i Dr Stanko Matanović. uperen je glavni udar. Ova me vijest potpuno satrla. nijesam znao koji mije od braće umaro dok sam došao na Vir-pazar. ovi vođahu glavnu direk vu pro v Crne Gore ne samo u našem logoru već i u svim Austrinskim logorima đe bijahu Crnogorci.I-II. 62. za njega sam i moj život h o da . br. a 61. godine izabran je za poslanika u Privremenom narodnom predstavništvu. ali u ime onih koji suje svojeručno podpisali. njega sam najbolje volio od sve moje braće. mrzav svakog časa rasćaše. bijaše cijela moja nada za budućnost naše familije. a radi se na uništenju Crne Gore i Kralja Nikole. Nikoli i Crnoj Gori. pod onako teškim okolnos ma velike su. U novembru mjesecu bilo je vraćanje Crnogoraca iz Austr. knj. sve do marta 1941. koji bijaše u Ženevi. Smrt Knjaza Mirka i depeša o saučešću donijela je tačnu podjelu Crnogoraca u svim logorima. Podgorica 2004. samo se u trpezariji sastavljasmo đe je više puta imalo doći do tuče. nas je podpisalo onu depešu. Crnogor. godine prilikom prinudnog ateriranja aviona u Grčkoj. odnosno ujediniteljskog pokreta. Nas u Karlštajnu bilo je svega 123. treba najprije njega sruši . oficira i činovnika. Pripadao najborbenijem bjelaškom krilu tokom Božićne pobune. Izabran za člana Izvršnog narodnog odbora. Odbijao brojne ponude da se poli čki angažuje. Najglavni od njih bijahu: Marko Daković. na svakoj strani mogle su se ču prijetnje onima koji bi i dalje ostali vjerni K. Ova je podjela donijela da svak zna o čemu se radi.90 Nastavak iz familijarnog života. 7-8/2014 vlas i vra li depešu. Nemam riječi sa kojima mogu opisa moju veliku žalost i duševnu propast. jer je bio zadržan od srpskih vlas na putu za Crnu Goru zbog bojazni da bi se mogao uspro vi načinu ujedinjenja. nije h o. Obavijest potpuno me satrla i uniš la. nije učestvovao u radu Podgoričke skupš ne 1918. 90 Vidi više o tome: Šerbo Rastoder. a u dvije stranke. Razočaran odnosom centralnih vlas prema Crnoj Gori. U putovanju zaustavljani su naši prvaci. Sekule Drljević. da mije osim brata Labuda za kog sam ranije izviješten umaro i još jedan od braće. godine. agenta. Crna Gora u egzilu. Januara 1919. Pri mom povratku iz Austrije na Rijeci Crnojevića izviješten sam. jedni pro v. Poginuo u aprilu 1941. na saučešće i viđenje. ropstva. on mi poslije smr najstarijeg brata Labuda. Pro v Kralja Nikole i Dinas je Petrović. Poslije naše podjele nastala je strašna nesuglasica i mrzav među nama. koji su još od ranije imali vezu sa Andrijom Radovićem.62 Crnogorski anali. dvije ipo godine provedene u ropstvu. a ovđe sam izviješten da je umaro moj najmlađi brat Petar. povukao se iz poli ke oktobra 1920.

U nejgovoj 15. to je poslije mog interniranja činjen na njega pri sak da kaže đe se to oružje nalazi. marljivošću i svim ostalim vrlinama koje krase jednog mladića. Petar je rođen u Krnjice 1896. a što bijaše ostalo od gladi i ropstva to bijaše satrla „Španjolska groznica“ (Gripa). među njegovim drugovima ne bijaše mu ravnog. jer su to zaista bila braća. Ovo mijenjanje činjaše usled toga što Komande gonjahu iz vojske sve nepunoljetne mladiće. njegovi poslovi i držanje ne ličaše mladiću od 15. Postrojeno je bilo nekoliko žandara sa oružjem on je izveden iz zatvora i stavljen na mjesto za strijeljanje. odgovor mu je bio: „pucajte u mene nemam što da vi kažem“. usljed toga što je naša familija imala samo njega za hranitelja. god.Jasmina Rastoder. Fakmajstor Baković koji komanduje sa žandarima govori mu: „Potonji te put pozivam da kažeš oružje i municiju koju imate neđe sakriveno i sa m spašavaš se smr “. Austrijanci su ga neopisano mučili. žandarmi opaljuju. zato sam i tu žalost bio pregorio.j. ali pošto na nikav način nijesu od njega mogli dozna to su ga jednom prilikom izveli na strijeljanje. ali su ga svaki put vraćali kući. Kako se hrabrošću tako i sa ostalim vojničkim vrlinama odlikovao se upravo svoje drugova. izvadili su bili kuglice a samo su vršili jedan nečovječanski prepad. a veći dio familija pomrli od gladi. Njegovom snagom. ali sa slijepim fimecima t. bater. koja su me bracki ljubila.DNEVNIČKI ZAPISI MARKA VUČERAKOVIĆA 63 da poslije onih strašnih događaja počine u miru. On je odma poslije svršetka osnovne škole pokazao svoju sposobnost za svaki posao. O mom najmlađem bratu Petru. nekoliko puta su kretali da ga interniraju. a po nekad kod najstarijeg brata Labuda. povjerili smo mu najveće domaće poslove i račune. Osim velike familijarne žalos . već zrelu čovjeku od 45. ne vidio njine smr ni mi rekao potonje zbogom. svak ga ljubljaše i cijenjaše. a ja mjesto u miru dolazim u paklu. Za vrijeme dok su Austrijanci bili u Crnoj Gori. Fakmajstor komanduje. Šerbo Rastoder: MEMOARSKO . god. a naročito su ovom prilikom potpuno ugašene i uništene Donje Krnjice. On je bio najmlađe dijete u naših roditelja. jer stari od njega brat Blažo uvijek je bio interniran po unutrašnjos albanije. umom. jer većinom oni internirani bijahu pomrli u ropstvu. brz. od svih njegovih muka navesću ovđe samo jedan primjer koji će dovoljno da dokaza o njegovim mukama: Kako sam ja sa mojom braćom bio optužen da imamo neđe sakriveno poveću količinu oružja municije i raznog eksploziva. god. on je bio stalno kući. koja sam tako ljubio. U toku rata doprinio mije dosta koris . ali u onom dugom bolovanju dobio sam bio uvjerenje sigurne smr . U Balkanskom ratu i ako bijaše nepunoljetan stalno je bio u vojsci. daleko je prednjačio pred svojom braćom. Žalim oba brata. ne nalazim živa moja dva brata. . nekad kod mene. naišao sam na žalost kod kod mojih rođaka. zato je za vrijeme cijelog rata bio uz mene. on obetavaše bi najbolji među braćom. Žalim i brata Labuda. a da ne pođe onamo đe god šćaše poći ona jedenica pri kojoj on bijaše. U Evropskom ratu bio je rekrut i brd. nitko ga nije mogao odbi . a i nekolika put spasao mije život. Sve pleme u crno zavjeno i podpuno uništeno. god. ali smrt najmlađeg Petra živa mije srce pokosila.

pro v kojh sam se u odbranu čas Crne Gore morao bori . a da se ne osve m Austrijancima i njihovim špijunima. a potom domaćim špijunima i u tom cilju odpočeo se sprema sa nekolika svoja druga. Procjenjuje se da je u pobuni. ja nijesam u stanju opisa taj zauvijek nenaknadivi gubitak. Poslije toga tražio je moju sliku. Po mom dolasku kući i ako sam bio toliko ožalošćen i duševno propao ipak sam mislio osve se domaćim špijunima. U posljednjem vremenu već pošto se bio osje o slom Austrijanaca njegova je glavna briga bila. ali se nadam daće to Marko učinje . čiji je početak plani- . koji su bili zadržani na putu za Crnu Goru (najvećim dijelom u Sarajevu).64 Crnogorski anali. i sa m ispuni amanet svoga brata. ako se živ povra “. postupcima organa vlas i bjelaških četa. godine (januara 1919. Poslije ovoga pušten je na miru svojoj kući. Njegove su potonje riječi bile: Žalim što mrem. Ali pakosna smrt nije mu dala. nije klonio pa i ako je gledao smrt pred sobom. br. a potom ispus o svoju dušu. koji su bili uzrok tolikih nevinih žrtava i tolikih patnja. teškom socijalno-ekonomskom stanju i željom za internacionalizacijom crnogorskog pitanja u uslovima savezničke okupacije Crne Gore i rješavanja jugoslovenskog pitanja na Konferenciji mira u Parizu. po gregorijanskom kalendaru). Uzroci pobune su u nezadovoljstvu načinom ujedinjenja proklamovanog na Podgoričkoj skupš ni. Sa gubitkom Petra naša je familija mnogo izgubila. oktombra 1918. Pripreme za ustanak bile su intenzivirane poslije povratka crnogorskih prvaka iz zarobljeničkih logora. a u svojoj 22. Ali baš u ovo vrijeme kad se po cijeloj Crnoj Gori tražahu i kažnjavahu ovi domaći špijuni. poslije 8. donijeli su muje. god. a napus usljed nemanja vremena one prve. Oružana pobuna pro vnika bezuslovnog ujedinjenja Crne Gore i Srbije. dok se ne izglasaju odluke na Podgoričkoj skupš ni. dana bolovanja. da se osve Austrijancima. na dan 23. Kralj Nikola sa Antom Gvozdenovićem u Francuskoj za vrijeme egzila Okupacija Crne gore od strane Srbijanaca i ustanak91 91 Misli na: Ustanak na Božić 1919. sa suznim očima je poljubio. javili su se nebraća Srbijanci podpomognu i opet domaćim izdajnicima. pao je u postelji od „Španjolske groznice“ (gripe). organizovana uoči Božića 1918. god. 7-8/2014 Ni pred ovakvim pri skom ovaj mladić od svojih 20. Posebno su bile intenzivne na prostoru Crne Gore u granicama poslije Berlinskog kongresa. god.

DNEVNIČKI ZAPISI MARKA VUČERAKOVIĆA 65 ran za 21. 12. odbjegli u šumu. 12.Jasmina Rastoder. odnosno Kons tuanta. kada su na pokušaj pobunjenika da uđu u grad. čije su se trupe. Pobunjenici su u načelu prihvatali mirovne inicija ve. što se odnosilo na intenzivnu propagandu ujedinitelja o navodnoj izdaji Crne Gore i njenog kralja tokom rata. a potom u Italiju. uz ispunjavanje postavljenih uslova. koje je u ime ustaničkog odbora potpisao kapetan Krsto Popović. Virpazar. Plan pobune je otkrio pop Stevo Drecun. odakle su ih Italijani prebacili u Medovu. ali će borbe pro v pro vnika bezuslovnog ujedinjenja traja sve do 1924. koji je predvodio neformalni vođa. je bio slomljen otpor oko Virpazara. general Milu nović.. čime je osujećeno opkoljavanje Podgorice prema ranije usvojenom planu. na čelu sa Markom Dakovićem i komandant Jadranskih trupa. godine. što je bio osnovni razlog da se digne opš pokret i ustanak u Crnoj Gori. tok pobune u drugim djelovima Crne Gore. sa dijelom svojih prsitalica. U bor- . uhapšen brigadir Milu n Vučinić. godine. u želji da spriječe budući obračun i prolivanje krvi. Do sukoba je došlo uoči Božića 24. Za razliku od podgoričkog kraja. formalno najvišoj vlas . Dio pobunjeničkih vođa se uzdao u pomoć Italije. komandantu savezničkih trupa za Crnu Goru. Potom se navodi da su svi slažu sa idejom da Crna Gora uđe punopravna sa ostalim pokrajinama u jednu veliku jugoslovensku državu. Dat je rok da se do 25. 12. U Zahtjevima se navodi da je Skupš na u Podgorici sazvana pro v ustavnih odredbi Crne Gore i volje većine crnogorskog naroda. Konkretna italijanska podrška uoči same pobune je izostala. dok je kapetan Mato Raičević zaposeo Velje brdo kod Podgorice. na poziv kralja Nikole. francuskom generalu Venelu. dok su se oko Nikšića prikupljali pobunjenici. na Ce nje. 12. ubrzo napus o Crnu Goru. dostavljeni su zahtjevi ustanika kojim su traži poništenje odluka Podgoričke skupš ne. nalazile u južnim djelovima Crne Gore i u tom smislu održavao kontakte s pojedinim italijanskim agen ma. 12. 12. Tri dana uoči pobune počelo je hapšenje pojedinih pobunjeničkih vođa i zelenaških prvaka. mada je Italija kasnije prihva la izbjegle pro vnike bezuslovnog ujedinjenja. U ovom kraju je pokret pobunjenika privremeno likvidiran bez oružanih sukoba. zauzeo Spušku glavicu. inspirator i organizator pobune. Pobunjenici su iz štaba u Bajicama 22. Radi izvršenja navedenog cilja najavljen je ulazak ustaničkih trupa za 23. kao dio savezničke vojske. Oko Nikšića su borbe otpočele 23. okupacija Crne Gore od strane savezničkih trupa uz isključenje srpskih. 1. Dva dana uoči pobune. učestvovalo oko 4000 slabo naoružanih ljudi. povrate svojim kućama i polože oružje. odbrana grada je nakon dolaska u pomoć bjelopavlićkih. te da se anuliraju odluke Podgoričke skupš ne i provedu novi slobodni izbore za Crnu Goru čiji će izaslanici privremeno predstavlja Crnu Goru izvan i unutra. uspjela da pokoleba pobunjenike koji su bili krajnje neodlučni. upu li svoje Zahtjeve generalu Venelu. Konkretnim ak vnos ma u sprječavanju i ugušivanju pobune rukovodila je Komanda Jugoslovenskih trupa na Ce nju. gdje su na pregovore išli brigadiri Janko Vuko ć i Jovo Bećir. vojno i finansijski ih pomagala. bjelaši odgovorili oružanom paljbom. prebacivši se preko San Đovani di Medua u Italiju. radi preuzimanja svih državnih nadleštava. koji je. uhapšeni su u svojim kućama. bez obzira što su ustanici presjekli put Podgorica-Danilovgrad na Vranjskim njivama i što je jedan dio Mar nića. pokušavajući da uspostavi mir. general Venel. Prethodno su zah jevali da se kazne krivci koji su bacili ljagu našemu oružju . tekao je drugačije. a ovaj komandu srpske vojske na Ce nju i Izvršni narodni odbor. Njihovu neodlučnot i neorganizovanost iskoris li su bjelaši. na čelu sa generalom Dragu nom Milu novićem. Jovan Plamenac. ispune navedeni uslovi i da se svi koji su učestvovali u pobuni. decembar 1918. dok se ne sprovedu izbori poslije kojih će se riješi o načinu uprave i formi budućeg ujedinjanja. Vođe pobunjenika. sa komandirima Stevanom i Bogdanom Radovićem. dok se dio odmetnuo u šume. a da o obliku vladavine riješi redovno izabrana skupš na svijeh Jugoslovena . postavio je uslove jednoj i drugoj strani po kojima je trebalo put Kotor-Ce nje oslobodi za saobraćaj. Pobunjenici su se dijelom povukli svojim kućama. vojvode Đuro i Marko Petrović i Marko Đukanović. i poslije jednodnevnog okršaja. Štab pobunjenika se nalazio u Bajicama. Kao formalno najviša vlast. Rijeka Crnojevića. Već 21. /7. koristeći na taj način crnogorsko pitanje kao sredstvo pri ska u diplomatskim pregovorima oko granice u sjevernom Jadranu. odbili su pomenute zahtjeve. U Piperima je 20. bili su opkoljeni gradovi: Ce nje. uspostavi pokidane telefonske i telegrafske linije. dok su Milisav Nikolić i komandir Đuro Jovović. grahovskih i drobnjačkih bjelaša. Šerbo Rastoder: MEMOARSKO . Dio pobunjenika je pobjegao u Boku Kotorsku i Bar. hapšenjem nekih od pobunjeničkih vođa. 12. gdje se nalazio sabirni logor za Crnogorce. odbijajući da polože oružje. Već 22. Istog dana na Ce nje je došao komandant savezničkih trupa. 12. potpomogani od srpskih trupa stacioniranih u Crnoj Gori. ujutro. Na taj način je suzbijena pobuna na Božić 1918. Izvršni narodni odbor. restauracija Crne Gore kao ustavne monarhije. koji je o ovome obavijes o mitropolita Mitrofana Bana.

godine. Dragoje Vukić. i 1925. njih 29 bilo je osuđeno na 20 godina kazne zatvora. U jednom od posljednjih suđenja komi ma 1926. sve do marta 1924. Krsto Ivanović. Ilija Kecojević. kao i 138 odbjeglih vojnika iz nikšićkog bataljona. Boško Boričić. Na nagovor američkog predsjednika Vilsona. br. uništena su značajna materijalna dobra. stavio na raspoloženje komandi Zetske divizijske oblas i leteće čete kontrakomita. ali i otvoren proces oružane konfrontacije pristalica i pro vnika bezuslovnog ujedinjanja. Kosta Radović. godine. godine i sa prekidima su trajale do oktobra 1921. Zetska divizijska oblast koja je pokrivala područje Crne Gore. Gruica Čupić. koji su procjenjivali da se u šumama nalazi oko 900 odmetnika. Borbe u Katunskoj nahiji pro v odmetnika bile su stalne i trajale su do početka 1924. 7-8/2014 bama oko Ce nja je bilo 79 ranjenih i poginulih (16 poginulih i 63 ranjenih) među pristalicama bezuslovnog ujedinjenja. 599 uhvaćena i natjerana na predaju. vra o u zemlju i bio amnes ran. Sukob pristalica i pro vnika bezuslovnog ujedinjenja Crne Gore i Srbije. Mitar Jakić i Mlađen Knežević. U akciji su učestvovale trupe Zetske divizijske oblas . Luka Popović. Vasilije Mićković. zatvaranih. koji su bili pod nadzorom crnogorske izbjegličke vlade i u cajem italijanske države. Simo i Filip Krivokapić. Jokica Đarković. jatacima i pristalicama. jer je od saveznika dobio obećanje da će se omogući crnogorskom narodu da se slobodno izjasni o poli čkoj pla ormi svoje buduće vlade i da će se on pokori takvoj odluci.66 Crnogorski anali. . koji su bili dio Crnogorske vojske u Italiji se do 1934. Ilija Ašanin. formirane od dobrovoljaca stavljenih pod komandu vojnih organa. Miloš Vlahović. Božo Bulatović. u kojem je od njih tražio da polože oružje. januara 1919. godine. interniranje i hapšenje članova odmetničkih porodica. dok je dio njih izbjegao u treće zemlje ili umro u izgnanstvu. Mihailo Janković. Među 61 osuđenikom koji su 1929. Bogić Bulatović. godine. imao je katastrofalne posljedice. II žandarmerijski bataljon koga je Povjerenik kraljevske vlade. Po naređenju viših vojnih i državnih organa. Vučić Bulatović. godine. Marko Nikolić. a predalo se 10 odmetnika. Pobunom je skrenuta pažnja Konferenciji mira u Parizu na stanje u Crnoj Gori. kada je ubijeno 10 a predalo se 13 odmetnika. osuđivanih. Borbe pro v odmetnika u nikšićkom kraju vođene su krajem maja 1919. kada je likvidirana komitska grupa Sava Raspopovića i Muja Bašovića. Vuko Radović. Mašan Bulatović. koji je sa većim ili manjim intezitetom trajao sve do 1924. Ilija Damjanović. Suđeno je brojnim odmetnicima i njihovim srodnicima. To je bio prvi veći ideološki raskol i sukob u Crnoj Gori. da bi posljednji odmetnici u ovom kraju (braća Radoš i Drago Bulatović) bili likvidirani u martu 1929. Veljo Đurđevac. kada je ubijeno 13. Stevo Poček.. Radoica Nikčević. godine. jedan od vođa odmetnika u kolašinskoj oblas . komitske vođe iz Cuca. koji su se predali sa 60 drugova. Na prvom većem suđenju 1920. Najveće akcije pro v pobunjenika u Rovcima su vođene od oktobra 1919. godine ugušena je pobuna u Kučima koju su predvodili Vojin Lazović. što je bio jedan od ciljeva ustanika. godine i trajale su. Velikom broju ovih lica je kasnije umanjena kazna amnes jom. iz kojih je jednovremeno počelo gonjenje odmetnika. Vukajlo Lutovac. Veliki broj kuća je popaljen. Boško Avramović. kralj Nikola je svojim pristalicama upu o pismo iz Pariza. inicirane od strane odmetnu h u šumu i odbjeglih u Italiji. godine. bili u zatvoru u Zenici. Nikola Perović. Dragiša Grdinić. dok je oko Nikšića i Ce nja poginulo 29 lica (tri oko Nikšića) među njihovim pro vnicima. Milić Perović. Značajni rezulta u likvidaciji komita pos gnu su i krajem 1923. Stanko Ivanović. Ivo Nikčević. U decembru 1919. godine i januaru i februaru 1920. interniranih. Radisav Stojović. Procjenjuje se da broj odbjeglih.Vaso Čejović i Spaso Pavićević. Najveća organizovana vojna akcija pro v ustanika u Crnoj Gori vođena je u decembru 1919. 22. U ovoj akciji su ubijena 22 odmetnika. ukupno 757 lica. poznate komitske vođe iz nikšićkog kraja. osudio je ne veće vremenske kazne njih 133. njihovih jataka i svih koji su posredno pomagali ustanike. Borbe pro v pro vnika bezuslovnog ujedinjanja su nastavljene. Uhapšeni su i natjerani na predaju vođe ustaničkih četa: Ibro Bulatović. Đorđe Kustudić. njih 59 je bilo osuđeno na kazne zatvora između 10 i 20 godina zatvora. godine Okružni sud na Ce nju. od 136 okrivljenih. i marta 1924. s prekidima. godine. Ivan Pavićević. Mato Todorović. Milu n Obradović. jer su tokom narednih godina ponovo izbijale pobune u različi m krajevima Crne Gore. likvidiranih i poginulih dos že cifru od 5000. opera vno je bila podijeljena na 14 manjih oblas . Đuro Kapa koji se predao sa 12 saboraca.godine. Srdan Šćepanović. Najveći broj komita. Radoica Orović. Najveći broj njih je amnes ran ukazima kralja Aleksandra 1920. među kojima: dr Novica Radović.

italijanske. Šerbo Rastoder: MEMOARSKO . srpska vlada je uspjela da od francuske vlade i vojne komande izdejstvuje „slobodne ruke „..jula. po ulasku u Crnu Goru.Poslanici za ovu skupš nu su birani aklamacijom . tako da je evekuacija odložena. engleske u Virpazaru. odnosno slobodu djelovanja u misiji i radu „koji je više poli čki .Jasmina Rastoder. donijeli odluke: „1. kojem su po ulasku u Crnu Goru data specijalna upustva i posebna šifra za vezu od strane Nikole Pašića. francuske u Duboviku blizu Ce nja.Zanimljivo je.Umjesto da osiguraju red i mir .a kasnije francuski general . šefom jugoslovenske delegacije na Konferenciji mira .Virpazaru .Kotoru i okolini i Zelenici.te tako ujedinjene stupe u zajedničku otadžbinu našeg troimenog naroda Srba.Da se kralj Nikola I Petrović .beogradska vlada je preduzela hitne korake kod savezničkih vlada na Konferenciji mira u Parizu. Podgorici.Zato ih u tome.Francuska odjeljenja su ostala u Baru i Virpazaru (do kraja februara .Prije ulaska u Crnu Goru .Janko Spasojević.Crna Gora je u najvećem dijelu bila oslobođena prije ulaska ovih trupa.posredno na zborovima pristalica bezuslovnog ujedinjenja . sa kojih uzgred rečeno do dana današnjeg nije pronađen nijedan zapisnik i oni su na Skupš ni 26.Italijani su evakuisali svoje trupe početkom oktobra 1919. Zadatak savezničkih trupa je bio da očuvaju red i mir u Crnoj Gori .Prvi su područje Crne Gore počeli da napuštaju Englezi (29.avgusta kada je zvanično i prestala da postoji Komanda savezničkih trupa za Crnu Goru.Ubrzo su bile razoružane crnogorske samoorganizovane jedinice koje su učestvovale u njenom oslobađanju.da se Crna Gora s bratskom Srbijom ujedini u jednu jedinu državu pod dinas jom Karađorđevića .Taon. član Crnogorskog odbora za narodno ujedinjenje. uključujući i srpske.Tomić i Kosović su bili državljani Srbije. član Crnogorskog odbora formiranog u Solunu pri srpskoj vladi i Milosav Raičević.A on je počeo kao pokret nezadovoljnika i pro vnika bezuslovnog ujedinjenja Crne Gore i Srbije proklamovanog odlukama Podgoričke skupš ne.Ova komanda je bila potčinjena Komandi Istočne vojske .Srpske trupe su se u međuvremenu transformisale u jugoslovenske i kao legalizovana vojna sila ostale na ovom području.aprila 1919.a me i srpske trupe .ni general Venel i ni kasnije Taon . pod komandom francuskog generala Venela92. na putu prema Nikšiću i Zelenici.povuku iz Crne Gore do 30. g. šef Crnogorskog odsjeka pri Ministarstvu spoljnih poslova Srbije .odnosno početka marta 1920) i bile su vezane za francusku komandu u Skadru.Srpske trupe su bile raspoređene uglavnom u svim krajevima Crne Gore.sa sjedištem u Carigradu .Italijani su pomagali pro vnike bezuslovnog ujedinjenja . 92 Po odluci međusavezničke komisije u Versaju od 7. engleske. Otuda na zahtjeve američke vlade da se povuku savezničke trupe iz Crne Gore i naređenje Glavnog komandanta savezničkih trupa . koje su se nalazile u Crnoj Gori . nijesu sprečavali. preko francuske vojne telegrafske službe u Kotoru. oktobra 1918. interesima i instrukcijama svojih nacionalnih vlada. jer one u nijednoj varijan nijesu planirane za ulazak u Crnu Goru. Virpazaru. kojima su poslije Božićne pobune pružili utočište na svojoj teritoriji i omogućavali im prebacivanje u Italiju.aprila 1919). 1918.Formirana je i posebna komanda savezničke vojske za Crnu Goru. savezničke trupe (francuske. a američke prema Ce nju. savezničke trupe su Crnu Goru ostavile u građanskom ratu .Srpske trupe su izvršavale naredbe svoje vrhovne komande i instrukcije svoje vlade. na Krstacu. Petar Kosović. na čijem čelu je jedno vrijeme bio francuski general Venel .Njegoš i njegova dinas ja zbaci sa crnogorskog prestola. američke) su okupirale Crnu Goru. gdje su Francuzi opet imali glavnu ulogu.nego vojnički” kako se to u izvorima navodi . komandan savezničke vojske u Crnoj Gori. Sjedište ove komande je bilo u Kotoru i njoj su formalno bile podređene sve jedinice . U unutrašnje crnogorske stvari su se miješale i francuske i italijanske i srpske trupe.francuske trupe su napus le Kotor 31.na čijem čelu se nalazio francuski general Franše D’ Epere. 2. u Kotoru i okolini i Ulcinju. Baru.XI 1918.Samo formalno pod jedinstvenom komandom .skupa istomišljenika sazvanog po Pravilima koja su za tu prigodu sastavili članovi Centralnog izvršnog odbora za ujedinjenje Srbije i Crne Gore koji su sačinjavali: Svetozar Tomić.Virpazara i Ulcinja u junu 1920.a genaral Taon 1. Hrvata i Slovenaca. Andrija Radović je održavao stalnu vezu sa Parizom i tamošnjim srpskim poslanstvom i Nikolom Pašićem.Italijanske trupe su se nalazile u Baru.i u kojoj je bilo važno da se obezbijedi da „general D Epere što više pomaže”.Francuzi su bili na usluzi srpskim vlas ma i njihovim pristalicama u Crnoj Gori.DNEVNIČKI ZAPISI MARKA VUČERAKOVIĆA 67 Srbijanske trupe ušle su i okupirale Crnu Goru u okt. a iz Bara. da se savezničke . . da su srpske trupe ušle u ovaj saveznički kon gent po izričitoj i samovoljnoj odluci Francuske . savezničke trupe su se ponašale shodno poli ci .

ali je moja namjera propala nijesam uspio sporazumje se sa oficirima. 96 Dopisano iznad: ratu i 97 Dopisano iznad: Karađorđeviću . narod. br. popunjene su bile sa jednim dijelom Crnogorskih odreda i plaćenika. u podpunos uspio je i dovršen u inostranstvu u Parizu – Francuskoj -. Ove su bande produsretale i od onih domaćih izroda. sa namjerom da se onamo upoznam sa držanjem oficira. radi polaganja zakletve Kralju Petru Karađorđeviću na vjernost.novembra 1918. g. ovi bandi dobro plaćen. g. zato ove banditske čet jurahu svuda po Crnoj Gori i94da je Crna Gora ujedinjena sa Srbijom.95 Ove kukavice i strašljivice – pod pri skom Srbijanske vojske i komita naoružanim sa bombama.68 Crnogorski anali. 7-8/2014 Rad na uništenju Crne gore od strane Srbije93 a) u ratu je samo napredovao.Pro vpravno sa stanovišta i međunarodnog i tada važećih prava i Crne Gore i Srbije. nastaloj na ideološkim premisama jedinstva „srpskog „ naroda i dalje stoje osporavanja toga da je odluke od 26. Svi oficiri Crnogorsko primorske oblas pozva smo u Baru. koje je ova fukara u Podgorici donijela. on je očekivao svoga kralja i vladu da dođu u svojoj zemlji i uspostave narušeni red. koje je pretrpio u96 ropstvu bijaše se sklonio kod svojih kuća nebili spasao onaj ostatak koji i još bijaše preostao u životu. osim onim plaćenicima. ofic. čim su s gli u Baru. 4. ove trupe još u inostranstvo dobile su naređenje i instrukcije da izvrše prevrat u Crnoj Gori i sa m stave Crnogorsko pitanje pred svršen čin. u opšte narod nije poznavao namjere Srbije. narod je stao neutralan sve dotle dok su Srbijanske vlas odpočele prinuđava Crnogor. novembra 1918. koji će rukovodi poslovima dok se ujedinjenje Srbije i Crne Gore ne privede kraju.novembra 1918. pod vodstvom najstarijeg oficira Brigadira Joka Jovanovića. prijateljske Savezničke sile i sve neutralne države. prevod izdanja iz 1921. Crnogor. decembra 1918.Da se izabere Izvršni odbor od pet lica . i činovnike na zakletvu Kralju Petru97 što je Crnogorce dovelo do ustanka. koje je Andrija Radović kupio po inostranstvu. nekoliko Crnogorskih izroda i ovom skupu dali naziv: Crnogorska Skupš na. njih 85. Srbijanske trupe koje su okupirale Crnu Goru. kad je zvanična Francuska zabranila ulaz u Crnu Goru Kralju Nikoli i njegovoj vladi. prijeteći sa Srbijom. a ove kukavice morale su je samo podpisa . o poli ci se nije nikome ni mislilo. Ovom prilikom pošao sam za Bar i ja. Uloga Francuske u nasilnoj aneksiji Crne Gore. prijeteći smrtnom kaznom svakome onome kobi se imalo pro vio tome svršenom činu. Vidi: Šerbo Rastoder. Ovakvo držanje Crnogorskog naroda Srbijanskim je vlas ma dobro došlo.godine donijela pro vpravno i nelegi mno ustanovljena skupš na . a koji bijahu blokirali ovu torinu đe su ovi bili sakupljeni – donesu smrtnu presudu Crnoj Gori kao izdajniku i proglase njeno pripajanje Srbiji.Vlada Kraljevine Srbije . sakupili su u Podgorici. 2001 (pogovor). koji su iz Austrinskog ropstva stali u vezu sa Andrijom Radovićem. koji stojaše u Ženevi i sa njim udešavali plan o prevratu. 26. 16. Da se o ovoj skupš nskoj odluci izvijes bivši kralj Crne Gore Nikola I Petrović . jer narod ih tamo nije ni poslao. 93 Dopisano iznad: odpočet je još odavno 94 Dopisano iznad: propovijedahu 95 Misli na Podgoričku skupš nu 26. Bar . Narod Crnogorski nije nikakve važnos davao odlukama. oni su se pomoću domaćih izroda sve više mirili i jačali. poslije onih nadčovječanskih muka. Conteco. Ovaje presuda donešena još u Parizu. prema ranije udešenom planu odputovali su u Barskoj školi đe im je bilo zakazano i bez ikakva 3.” U savremenoj istoriografskoj i pravnoj literaturi.

Poslije smr knjeginje Zorke (1890). pogazivši svoju raniju zakletvu datu Kralju Nikoli i Crnoj Gori. U braku Petra Karađorđevića i Zorke Petrović Njegoš rođeno je petoro djece (Jelena. 753. Na poziv srbijanskog potpukovnika Svet. Petar je bio u lošim odnosima s knjazom Nikolom. nije se vraćao u Srbiju. U vladi Mitra Mar novića ponovo zauzima resor ministarstva unutrašnjih djela u periodu 6. i istog dana poslije podne dobio sam od Ministra Jovana S. Školovao se u Beogradu. Živanović bijaše šef. podpisa onaku zakletvu i sa m baci se ljagom. u rodnoj Crmnici. godine došao je na Ce nje i vjenčao se s kćerkom knjaza Nikole. Nižu gimnaziju završio je u Beogradu. ministar. otpušten je iz državne službe 1914. Za pokazanu hrabrost odlikovan je Ordenom legije čas . a ovi mu podinjeni organi. dodijeljen im bijaše i jedan od domaćih izroda. na čast svoga Kralja i Crne Gore i to pod pri skom jednog srbijan. poli čar. godine. I 1910). IV 1907 . u septembru 1922.1844 . godine. da mije opasno vra se kući od komita.1921) . a dva razreda učiteljske škole u Aleksincu.25. Plamenca99 pismeno naređenje. Živio je u Francuskoj i Švajcarskoj. Dok je živio na Ce nju. Simovića došao je na Ce nje na dogovor na koji su bili pozvani ugledni Crnogorci.6. Od 86. organizator i vođa Božićnog ustanka i predsjednik pete crnogorske vlade u egzilu (17. Kralj Nikola ga je postavio za predsjednika crnogorske emigrantske vlade 17. Sve ovo nije na mene ni najmanje u calo. IV 1909) u vladi Lazara Tomanovića. pokušao je da prigrabi vlast i došao u sukob sa dvorom i velikim dijelom crnogorskih emigranata. odakle je protjeran sa drugim Crnogorcima zbog Ivandanjskog atentata 1899. izvrijeđala ga je ulična rulja pobornika bezuslovnog ujedinjenja. Biran je za poslanika u Crnogorskoj narodnoj skupš ni 1906. do 1918. knj. koji smo ovog dana bili ovđe. Parizu i Mecu. Vidi: Istorijski leksikon Crne Gore.Beograd. juna 1921.sin kneza Aleksandra. na kom položaju je ostao do 15. II 1919 . Moji prijatelji koje sam imao u Baru. godine. godine napus o Crnu Goru i nastanio se u Ženevi. Petar Karađorđević je 1894. Zorkom. Crmničko primorske brigade iznenadio me. jer asm smatrao da je bolje i poginu . Poslije povratka u Crnu Goru postavljen je za predavača u Bogoslovsko-učiteljskoj školi na Ce nju. na svoju čast. Učiteljsku školu dovršio je u Pakracu 1900/1901. 4. jer nijesam mogao misli da će ovi ofic. Bio je ministar prosvjete i crkvenih djela (4. Poslije smr divizijara Milu na Vučinića. moljahu me i savjetovahu da i ja položim zakletvu. godine. a vlas preko drugih šiljahu mi. Vlast u Crmničko-primorskoj oblas . Knez Petar je na Ce nju živio u kući koju mu je dao na korišćenje knjaz Nikola. Juna 1883. nego se baci ljagom na svoju čast i na čast Crnogor. vodeći uz pomoć crnogorske vlas akcije pro v obrenovićevskog režima u Srbiji.Jasmina Rastoder. Završio je vojnu akademiju (1867). sa kojim se pozivam sa Krnjičanima na ustanak i polazak za Vir-Pazar.DNEVNIČKI ZAPISI MARKA VUČERAKOVIĆA 69 objašnjenja položili su zakletvu Kralju Petru Karađorđeviću98 na vjernost. Ovih dana polagaše se zakletva i u ostalim Crnogor. kada je podnio ostavku. ostao samo ja da ne položim zakletvu.24. Milena. kada daje ostavku zbog neslaganja s krunom po pitanju Skadra. 16. oblas ma. ako ne položim zakletvu. Učestvovao je u francusko-pruskom ratu (1870-1871) na strani Francuza. dok je pedagoško-filosofski fakultet završio u Njemačkoj. Đorđe. 98 Karađorđević Petar (Beograd. oružja. godine i oslobođenja Crne Gore. Šerbo Rastoder: MEMOARSKO . 20. IV 1909 . Poslije svrgavanja njegovog oca sa srpskog prijestola (1858). ovih dana bijaše u rukama Srbijanskog kapetana Živanovića i podporučnika Draškovića. 29. kao i ministar unutrašnjih djela (2. kapetana.15. godine. neki Risto Vujačić iz Zete. Učesnik je ustanka u Bosni (1875). Kao bezobzirni pro vnik vlade i kralja. II 1919.2. Bio je organizator i inspirator oružanog ustanka. Ovakav postupak of. Aleksandar i Andrija). Ženevi. of. Po smr kraljice Milene istjeran je iz Italije i odlazi u . VI 1912 . Knez Petar Karađorđević je od tada živio na Ce nju. Član je Državnog savjeta i predsjednik Crnogorske narodne skupš ne 1911. 99 Jovan Plamenac (1879-1944). potom za školskog nadzornika u Ulcinju i Podgorici. IV 1913. a netrpeljivost između njih postojala je i nakon Petrovog dolaska na srpski prijesto. VI 1921). Kada je počeo da govori. Ponovo se poli čki ak virao poslije sloma Austro-Ugarske 1918. decembra vra o sam se kući u Krnjice.8. kralj Srbije od 1903. kralj Kraljevine SHS 1918-1921. Kap.

Sva značajnija dokumenta emigrantske Crne Gore nosila su njegov potpis. Emigracija je bila poli čki sahranjena. Poslije italijanske okupacije Crne Gore 1941. koji do danas nijesu pronađeni. koje su počinili u vezi sa vaspostavom Crne Gore. Kolašina. Iz Njujorka je s gao u Pariz. odnosno preko Bijelog Polja.70 Crnogorski anali. januara 1925. godine i od tada su njegov primjer slijedili mnogi poli čari u egzilu. bilo putem ukaza. ponovo se poli čki ak virao. objavljene 1914. godine. godine na strani Pašićevih radikala bio je onemogućen oštrim pro vljenjem svih poli čkih grupacija u Crnoj Gori. Prvih nekoliko godina živio je u hotelu Moskva. ali i lično poštenje. Kao i ostali značajniji povratnici iz crnogorske emigracije. Tamo je. martom 1921. U više dokumenata pominje svoje “memoare”. Naravno. godine boravio je u Beogradu. godine. U Beograd je s gao u februaru 1925. odakle ga je protjerao italijanski komesar Macolini. pošto se prethodno sukobio sa Jovom Popovićem. zaključno do i sa 1. pro v čije poli ke je. vjerovatno je bila stvar prethodno dogovorenih uslova. Nema podataka o nekom njegovom značajnijem poli čkom angažmanu u tom periodu. radilo se samo o formalnom postavljenju. Poslije kapitulacije Italije i okupacije Crne Gore od strane Njemaca. braneći se od raznoraznih napada. Autor je knjige Poli čke stranke i naš narodni život. Bara . Vodio je polemike po beogradskim listovima. Izvorna verzija pisma objavljena je mnogo kasnije. Sudeći po navodima koji tamo stoje. 3. 7-8/2014 Njujork.Da se imaju poštova sva prava crnogorskih državljana.Da se imaju pus iz zatvora svi Crnogorci. Ovo pismo je u skraćenoj i izmijenjenoj verziji objavio Jovan Ćetković 1940. kao i da se ima što prije sagradi jadranska pruga normalnog kolosjeka. . na Ce nju. . To je ovaj i učinio. To što su sve značajnije ličnos emigracije ostajale u Beogradu. Pašić ga je smjes o u hotel u Beogradu sa ministarskom penzijom iako je vjerovatno o njemu znao više nego mnogi potonji istraživači. Nesumnjivo je da se radilo o kompleksnoj i kontraverznoj ličnos velike . Kada se vra o u Crnu Goru. bilo putem riješenja. gdje je objavio knjigu pro v Draže Mihailovića. Pokušaj poli čkog ak viranja Plamenca uoči izbora 1925. kao predsjednik vlade u egzilu. Plamenac je povodom svog povratka postavio sljedeće uslove: “1. Pašić je pos gao cilj. . Podgorice.sa jednim krakom za Boku. kojeg je dana on bio preminuo.Da se priznaju crnogorskim državnim službenicima sva prava. godine. pošto je po dolasku u zemlju bio postavljen za punomoćnog ministra prve klase KSHS u Pragu.Da se Crnogorcima nadoknade sve materijalne štete učinjene im u vremenu borba za vaspostavu Crne Gore. Prema sopstvenim navodima. Sve do 1944. koja bi vodila iz centralnog dijela Srbije preko Crne Gore za Jadransko more. 2. u svojstvu predsjednika vlade. dobivena u toku ova tri rata za vrijeme života Kralja Nikole. godine. Plamenac je s gao u Beograd u februaru 1925. pošto ga je prethodno amnes rala Pašić-Pribićevićeva vlada. koja su stekli bili po crnogorskim zakonima. prema raspoloživim kontradiktornim izvorima. kako bi se mogla izdejstvova ministarska penzija po zakonu koji je bio povoljniji za bivše crnogorske državljane. dosljednost i upornost. Pošto su Italijani odbili takvu inicija vu. dostavljajući opširno pismo iz Pariza. kao i amnes ra njihove krivice. Zanimljivo je da su se prema njemu mnogo bezobzirnije odnosili potonji poli kan i istoričari nego sâm režim pro v kojeg se borio. Poput ostalih. 4. Zatvorenici su se pitali zašto oni leže po kazama ma kada vođa ustanka biva nagrađen ministarskim položajem. predsjednikom Savjetodavnog vijeća. par zani su ga uhva li u Crmnici i strijeljali 1944. koja su stekli bilo putem dekreta. da rano 31. Risto Jojić je m povodom podnio interpelaciju Narodnoj skupš ni. hrabrost. 5. 1912. njegovom povratku prethodili su pregovori. ispisao hiljade stranica. vra o se na Ce nje. pozvao Crnogorce iz Amerike da upisuju nacionalni zajam. . Plamenac je kompromitovan kod ionako malog broja privrženika.Da se ima isuši Skadarsko jezero. a Nikola Đonović napisao brošuru. Tada je boravio u Londonu. pretjeranu ambicioznost. pokušavajući da uspostavi saradnju sa zelenašima. godine. prva obaveza pred povratak bila je redovno obraćanje pismom (molbom) kralju Aleksandru. što je Crna Gora vodila rat pro vu Turske Imperije u g. . br. jer da je bio i to jedan od razloga. Po povratku iz egzila Plamenac se nije poli čki angažovao. nastavio je da živi u Beogradu. godine o vaspostavljanju Crne Gore i njenom teritorijalnom proširenju na Boku. pokušao je reaktuelizova svoje poli čke ciljeve iz Memoranduma 1919. Povratak Jovana Plamenca i audijenciju kod Pašića i kralja Aleksandra ujedinitelji su doživjeli kao poniženje i potcjenjivanje njihove borbe. gdje je stupio u vezu sa predstavnicima jugoslovenskih vlas .” U svakom slučaju. Hercegovinu i Skadar i u tom smislu putovao je u Rim. Savremenici su mu pripisivali vlastoljubivost.

Krsto Simov Popović. 28. svršeni su bez ikakva rezultata.DNEVNIČKI ZAPISI MARKA VUČERAKOVIĆA 71 O ovom ustanku ranije nijesam ništa znao. Nakon sloma ustanka.406-410 100 Petar Markov Pekić (Krnjice.I. 1889-Albanija. Srbij. radi podizanja naroda na ustanak. knj. . Krnjičana. iz koje se vraće polovinom 1919. pregovori su vođeni cijelo poslijepodne 21. 464-465. Miloš Kovačević. I. Učesnik rata i poslije kapitulacije Crne Gore bio komitski četovođa u vrijeme austro-ugarske okupacije. Golub M. podpor. odjeljenja žandarma sa naređenje da se uhva Plamenac i da se preda vlas ma. Jedan od prvaka Božićnog ustanka na području Crmnice 1919. Crna Gora u egzilu. nije dao naređenje za napad na Vir. Crmnica. decembra s gli smo u Krnjice. Mujo Bašović. 1935). Sredinom 1920. Petar Zvicer. Vidi više: Novak Adžić. zato su za Godinje bila upućena 3. sporazumjeli smo se i odlučili da se krenemo za Krnjice. za koju Plamenac govoraše da su mu obetali upu Italijani na obalu Skadar. emigrirao za Italiju. gdje su mu se naselili roditelji. poručik Filip Drakić i Savo Raspopović101. 23. knj. Jagoš Drašković. Bio je član Crnogorskog kimiteta formiranom oktobra 1924.1879– Šćepan Do. Ce nje. Jezera. Miloš Pejović. ponovo se odmetnuo i bio jedan od najpozna jih komita. zajedno sa još jedanajest drugova. među kojima je bio i njegov brat Marko. gdje je u Rimu zajedno sa Dušanom Krivokapićem. Drakića i Raspopovića sa žandarima uhva li smo i razoružali. Šerbo Rastoder: MEMOARSKO . odakle se prebaca u Bugarsku. selo Rubež kod Nikšića. da se sa njim sporazumijemo o daljem radu. ustanik i komita. noć je nastupila mi smo se morali razići. đe smo našli Min. ali sam u zajednici sa Petrom Markovim Pekićem100 pokupio Krnjičane i odma krenuo za Godinje đe nam bijaše određeno zborno mjesto. decembra u jutro s gli smo pod Godinje. Godine. Rubež kod Nikšića. Do početka Prvog svjetskog rata radio kao žandarm u Baru. Među posljednjim poli čkim emigran ma napušta Italiju. ljudi. Plamenac pod pri skom nekoliko ljudi koji ga okružavahu i moljahu da ne102 Crmnicu međusobom.godine.Jasmina Rastoder. Krnjičana. bio ubijen u Šćepan Dolu. a Drašković je na nekakav način umakao za Vir. Nikom Nikovićem. Vojnu akademiju završio u Italiji. U Albaniji je poručnik Petar Pekić bio u egzilu sve dok nije na prevaru ubijen 1935. Plamenca sa nekolika Crmničana. naša je namjera bila pokupi novu snagu u Šestanima i Krajini i ponovo se vra k Viru. s gao u Valonu. 21. da bi početkom marta 1924. podpor. Bjelopavlići. nas je bilo oko 50. Tokom 1921. da bi 28. Ja sam sa nekoliko oficira ist evečeri pošao u Boljeviće kod Plamenca. nas bijaše veoma malo i to većinom bez oružja. Huseinom Boškovićem i bio član Komiteta za nezavisnost Crne Gore. samnom bijaše 50. ponovo bio u Italiji.Vujović i dr. izvodio stalne gerilske akcije pro v srpske (jugoslovenske) vojske. Godinjana. decembra. a istodobno očekivasmo i dolazak veće količine oružja. a iz sve Gornje Crmnice bijaše samo 5-6.Vidi više: Šerbo Rastoder. „Borci za nezavisnu Crnu Goru 1919-1941“. žandarme predvođahu. žandarmerije i pristalica bezuslovnog ujedinjenja Crne Gore i Srbije. u Skadru pod vođstvom Marka Vučerakovića i Pera Vukovića. Sa svojom družinom operisao duž crnogorsko-albanske granice i u okolini Bara i Ulcinja. bijaše nekoliko Lekića. sa sobom imasmo 50. Poslije 1918. Drašković bijaše komandant mjesta na Viru.pro vnika odluka Podgoričke skupš ne. decembra 1923. kada se vraća u Crnu Goru radi nastavka borbe. Radovan J. poveo je pregovore sa prvacima iz pro vničke strane. Odrastao u Baru. o dolasku Plamenca u Godinje i o ustanku vlas bijahu doznale ranijeg dana. Vršio brojne gerilske akcije (19191922). poručnik crnogorske vojske. sa svojom družinom je vješto izbjegavao stalne potjere.XII 1923) crnogorski komita. 101 Savo Raspopović (Mar nići. godine. Jovo Savov Krivokapić. pridružio se crnogorskoj emigraciji u Gae gdje je ostao do početka 1922. energije koju je novo vrijeme razumijevalo starim tradicionalnim klišeima crnogorskog patrijarhalnog društva i nacional-roman zmom XIX vijeka. Polovinom 1923. jedan mali broj Boljevića i Limjana. Sve do kraja 1923. 2008. ljudi većinom oficira i činovnika.Bigović. Mi smo se iz Godinja sa Plamencom krenuli za Vir-Pazar i došli do Besca. 102 Nečitka riječ. boravi sa grupom emigranata u Carigradu. Pripadao ustaničkim četama Marka Vučerakovića i Sava Raspopovića.

da nam presiječe put za Krajinu. ova se ponta nalazi na ulazu u Luku Krnjičku. osim vojske koja se ovđe javila. 24. Plamenac Sa našim neuspjehom 21. a iz Bara bio je upućen jedan dio vojske. a ovim momčadima koji bijahu samnom visokim glasom da pro vnici čuju „ako koji od pro vnika prijeđe moju kuću pucajte“. kad bijah počinuo. naročito kad su uviđeli našu slabu snagu. koja se pod komandom PodporučnikaDraškovića upu la za nama u gonjenje. na Viru. Drašković. do „Petrove Ponte“ đe su se iskrcali. a da bi prije s gli i iznada nas napali to se jedan dio od te vojske ukrcao na Viru u lađe. rastojanje pomeđu nas bijaše do 50.72 Crnogorski anali. dajući im dobre pra oce. zato sam sve upotrijebio da zadržim ovu vojsku. da kao vođa Crnogor. oni su nas gonili i sa drugih strana t. kad se ova vojska javila više moje kuće. Glavna mi briga bijaše spas Plamenca. 7-8/2014 Jovan S. Poslije sam se i ja krenuo za Šestane. decembra pošli smo u Koštanjicu. naši su se pro vnici okuražili. interesantno bijaše ovo gonjenje. . nastala je galama i psovanje po među nas. ovako nepomični sa jednog mjesta ostali smo i mi i oni sve dok je Plamenac sa društvom pošao za Šestane. Pro vnici su se skamenili i ostali su neopmični na istom mjestu. počivahu i oni. koji nas je za nekoliko dana izdržavao. preko Seoca i Lekića. koraka. ustanka ne pane u njinim rukama. Plamenca sam odma upu sa društvom za Šestane i Krajinu. ja sam im saopš o: „nemojte prelazi moju kuću k mene jer ću puca “. s gli smo u Zoganje kod našeg prijatelja Aluš Čobe. 25. Plamenac je povjerio meni da povedem brigu o spašavanju. jer se moja kuća nalazi u podnožju Petrove ponte. zato su se odma krenuli za nama. na jedan sahat docnije od našeg polaska za Krnjice. a ove lađe dovukao je parabrod. a kad ja produži produži i oni. komandant ove vojske bijaše Srbijanski podpor. Pomeđu mene i ove vojske bijaše moja kuća. a ja sam se sa nekolika naoružana mladića upu o k mojoj kući u susret ove vojske. dok Plamenac ostupi za Šestane. đe bi nas mogli neopaženo blokira . U Boljeviće su izviješteni o našem polasku za Krnjice. Mi smo se nalazili u Krnjičkoj školi. kako nebi smo pali u njinim rukama. sve tako išli smo do Đuravaca. ovđe su se iskrcali zatok što su mislili da se svi mi nalazimo u mojoj kući. oni su odma odpočeli nastupa zamnom.j. dec. Ova je vojska 22. u večer s gla u Boljeviće. okuražili sa ovim Pop joko Gojnić i Dr Blažo Lekić pokupili su čitavu vojsku u Crmnici. br.

za podgoricu čuli smo.Jasmina Rastoder.DNEVNIČKI ZAPISI MARKA VUČERAKOVIĆA 73 Divizijar Milu n Vučinić Iz Crne Gore imali smo vijes da se oko Ce nja vode borbe. a i mi smo mogli ču topovsku paljbu. da su naši prošli slabo i da su uhvaće- . Šerbo Rastoder: MEMOARSKO .

godine i sahranjen dva dana kasnije na groblju u Briksenu (Italija). Zajedno sa devetnaest drugih crnogorskih prvaka bježi iz zatvora i odlazi preko Albanije u Drač. komandirom Krstom Popovićem i drugima.1922) . interniran u logor Karlštajn. Piperi 12. pravičan i odgovoran vojnik. odan otadžbini u koju se nikad nije povra o. Prije dolaska u Gaetu unaprijeđen je u čin brigadira.2. gdje ostaje do kraja 1918. srpskih i ruskih priznanja. Tada je postavljen za Komandanta crnogorskih vojnika u Italiji i na toj dužnos ostao do sredine 1920. imenovala za predsjednika vlade. 28. U Skadru bijaše Francuska komanda preko koje su Srbijanci pokušali da nas vrate natrag ili uhvate. Završio vojnu školu u Italiji. godine postavljen za komandanta Spuške brigade kojom je komandovao u Prvom svjetskom ratu. U Gaetu je sa još 142 čovjeka s gao 6. prvo u Medovu (2. godine. gdje je ak vno radio na organizovanju ustanka na području Podgorice. vra o se u Crnu Goru.4. u činu poručnika boravio kao stalni vojni kadar na Ce nju na dvoru kralja Nikole. kao što su ranije bili obetali. ministar vojni u vladi Jovana Plamenca (1919-1921) i predsjednik šeste crnogorske vlade u egzilu (15. a odatle za Medovo. Na tom položaju je ostao do smr radeći na zbrinjavanju crnogorskih izbjeglica i ostataka crnogorske vojske u Italiji. gdje se. septembra 1920. Nosilac je brojnih crnogorskih. ali smo mi bili odputovali. ukazom kralja Nikole od 19. ovog istog dana došlo je nekoliko Francuske vojske za nas u Zoganjima. U Drugom balkanskom ratu komandovao crnogorskom vojskom na Govedarniku i Duličkim visovima. Prvi svjetski rat ga zatekao u činu divizijara i kao komandant 3. a odatle za Medovo. Plamenac se odavde obra o Italijanskoj Komandi za pomoć.1919) gdje je radio na organizovanju crnogorskih vojnih jedinica u Italiji (Gaeta). godine regentkinja. januara 1919) gdje se nalazio crnogorski izbjeglički logor. decembra s gli smo u Sanđovani di Medovo. zajedno sa drugim zarobljenicima. a odatle u Italiju.8. 104 Raičević Andrija (Lješkopolje kod Podgorice 1879 – Briksen. i 20. brigadir. prije izbijanja pobune.6..192131. 103 Vučinić Milu n (Gornji Rogami. Tokom 1914. u tom cilju je kod nas u Zoganje došao je jedan francuski komandant.8.1922). kada se teško razbolio. U Balkanskim ratovima komandovao mješovitom brigadom. poslije kojega je zauzet Skadar. Po povratku. on je morao takav bi čim smo nas 50. godine interniran u austro-ugarski logor. aprila 1919. Izbjeglička vlada ga imenovala za ministra vojnog (17. Pod njegovom komandom crnogorske jedinice su zauzele Bardanjolt. brigadirima Jokom Adžićem i Ivom Đurovićem. učesnik balkanskih ratova i junaštvom se posebno istakao u vrijeme zauzimanja Skadra. odakle je sa devetnaest drugih crnogorskih prvaka pobjegao zajedno sa stražarima koji su ih čuvali.1869 . zajedno sa divizijarom Milu nom Vučinićem. Na Bojani u Obliku ukcali smo se u jednoj lađi i pošli za Pulaj. naš ustanak u Crmničko-primorskoj oblas . zadržan u Sarajevu do okončanja Podgoričke skupš ne. koji se na sve načine mučaše.Rim. . Bio komandant Piperskog bataljona. Italija 1920). sa starješinstvom od 29. Po izlasku iz zarobljeništva krajem 1918. jer je jedan od učesnika u pripremi ustanka izdao cijelu stvar i njegove organizatore. (Sve Nikola). ili povede za Skadar. marta/1. kraljica Milena. bio je sasvim slab i bez ikakva uspjeha. decembra 1919. Umro je 27. potom je kratko učestvovao na Sandžačkom ra štu. Bio je zatvoren u podgoričkoj Jusovači. br. Bio šef policije na Ce nju u vrijeme bombaške afere 1907. po naređenju Srpske vrhovne komande. Sredinom 1916. gdje je i sahranjen.74 Crnogorski anali. Umro u Rimu. đe su nas primili Italijani. Kao pozna pro vnik bezuslovnog ujedinjenja bio je uhapšen u noći između 19. mi nijesmo pristali ni na jedno ni drugo.divizijar. divizije ratuje na hercegovačkom frontu. Kao što se iz gore navedenog vidi. ali se pomoći nije moglo dobi . 31. da bi ga juna 1921. to smo se i mi riješili poći za Bojanu. decembra 1915. sa nekoliko svojih ljudi. Po naređenju komande srpske vojske uhapšen i sproveden u Jusovaču (Podgorica). a potom u Italiju. 7-8/2014 ni i zatvoreni Brigadir Milu n Vučinić103 i Andrija Raičević104. poslije čega je dobio čin brigadira. decembra u jutro krenuli smo iz Zoganja za Bojanu. a ni kad smo uviđeli da francuzi spremaju posla svoju vojsku u Zoganjima da nas pohvataju. komandant crnogorske vojske u Italiji. Po kapitulaciji Crne Gore 1916. da nas vra natrag u Crnoj Gori. Učestvovao u pripremama Božićne pobune u podgoričkom kraju. aprila 1919. izjasnio prov izjave grupe oficira o ujedinjenju Crne Gore i Srbije. Po oslobađanju iz logora. 29. Uživao je veliki ugled među emigracijom kao dosljedan.

osim u Katunskoj nahiji. Učestvovao u organizaciji Božićnog ustanka na prostoru Crmnce. sa pr. da budete u Utornik 18. a ovi su se oko Ce nja očajnički branili. Po izlasku iz zatvora 1921. g. Oblasni upravitelj.106 Ustanak u ovoj oblas zbunio je narod. Luki Pekiću – učitelju – Krnjice. koji je pod podpisom Luba J. bijaše sva Crmnica. Ljubo Plamenac. dec. razumije se njima. da se omladina organizira. decembra. Pl. slabo je ko o ustanku znao. a poslije njegovog sloma uhapšen januara 1919. koja je ovaj dobivao od Ministra Jovana S. Uzrok što je sva Crmnica bila pro v nas je veoma slabi i baš nikakva priprema za ustanak. a ovaj sin komandanta ustanka u Crmničko-primor. komandir crnogorske vojske. jer ga smatraju nezakoni m i nenadležnim. a povrh toga ono što je najglavnije pro v nas 50. Plamenca. imali pred sovom osim Srbijanske vojske i žandarmerije. u 9. Propas ustanka u ovoj oblas u mnogome su doprinijeli i sinovi komandira Jovana N. većina su ostali neutralni. Godine pripadao je crnogorskim federalis ma.Jasmina Rastoder. Barskom. Ministar Plamenac kao vođa ustanka u Crnoj Gori. oni su znali sve što se radi o ustanku. kojemu je bilo u dužnost. dočim Komandir Plamenac nije ništa radio. t. da se organizuju i brane dobivene tekovine ujedinjenja. (Boljevići. 1918. balkanskih ratova i prvog svjetskog rata. Slično ovome u Crmničko primorskoj oblas . oni mjesto toga da potpomognu svoga oca na pripremi ustanka u ovoj oblas . Na osnivačkom kongresu Crnogorke stranke izabran je za člana njenog Glavnog odbora na Kongresu 4. kako bi u svakom momentu š la i podržavala našu zavjetnu misao. a koji glasi: Gosp. oblas poziva omladinu za 18. na Vir-Pazaru. Crmnica. koja se privodi sjajnom kraju. Plamenca. u kojoj se navodi da su zatvorenici uhapšeni na bespravan način. vođe ustanka. 106 Dopisano iznad: stoji dobro . podne na Vir-Pazar. pripremao je ustanak preko viđenih ljudi iz pojedinih Crnogorskih oblas . sata poslije podne. Mrkojevićskom. decembra. oktobra 1920. Šerbo Rastoder: MEMOARSKO . Krajinskom i Ulcinjskom. u 4. još i francusku vojsku. tako smo u brzo dobiil pro v nas cijelu Crmnicu.DNEVNIČKI ZAPISI MARKA VUČERAKOVIĆA 75 većinom starih ljudi i podpuno razoružanih. 1854-?). S obzirom na novu epohu potreba je. oktobra 1925. decem. sr Ustanak se priprema za 21.. Boljeviće Privremeni odbor Crmničke omladine 13. a u unutrašnjos dva Crmnička bat. Ustanak je propao u svim Crnogor. ljudi nijesu znali što da rade i za kime da pođu. da stvar u Crm. U oblas Crmničko-Primorskoj radio je preko Komandira Jovana Nikolina Plamenca105. da prekidaju svaku dalju saradnju sa sudom koji im sudi. Učesnik Velikog rata (1876-1878). Plamenac izvijes o je Min. ni je dolazio u dodir sa ljudima koji su bili od velike važnos za ustanak npr. da dođe u vezu sa uglednim ljudima u oblast i pripremi ustanak u svojoj oblas do 21. ja nijesam znao za ustanak do 20. to su viđeli iz pisama svoga oca. Stoga se kao omladinac pozivate. u opšte čitav ovaj kraj od Sutormana do Bojane k moru i ovaj od Stubice k Krajini do granice nije imao pojma o ustanku. 105 Jovan Nikolin-Nikov Plamenac. koji su se docnije pridružili onoj strani koja je pokazala uspjeh. oni su radili o propas ustanka. godine i zatvoren u podgoričoj „Jusovači“. dočim Kom. Potpisnik izjave 44 poli čka zatvorenika iz „Jusovače“ od 14. dec. također nije o tome nitko znao u batal. mj. Plamenca upućen svim omladincima u Crmnici. što najbolje dokazuje sledeći dokumenat. oblas ma.

takođe mjesto znano brojnim Crnogorcima čija je životna sudbina čudnim spletom istorijskih okolnos bila vezana za ova mjesta u Tirenskom moru. Aragonci do 1707. Saraceni i gotovo sve vojske koje su se pojavljivale u Mediteranu. Do 1927. Već 18. kojima se pridružilo i 40 pobunjenih koji su u prvi mah odbili da pređu na zborno mjesto. udaljeno 40 km od Rima. vojska. reagovala je obavještajna služba KSHS koja je stalno pokušavala i često uspijevala da unese razdor među njima. a odatle za Francusku Min.76 Crnogorski anali. kome je Kralj povjerio Predsjedništvo vlade Crnogor. a 22. godine. Odma poslije našeg polaska organizovana je naša vojska u Gae . Dugo je bila u Kraljevini obeju Sicilija. pošao je za italiju. sakupili su se u Medovo. U ovim gradovima je bila smještena glavnina Crnogorske vojske u Italiji 1919-1922. ušla u sastav ujedinjene Italije. napadali ga Vandali. U međuvremenu. Na prve vijes o koncentraciji crnogorskih trupa u Italiji. br. Pri crnogorskom konzulatu u Rimu je formirana Kraljevska crnogorska vojna delegacija čiji je zadatak bio da koordinira ove ak vnos . Kraljević. koji su izjavili da će bi pro v svakoga ko bude pro v Crne Gore smještena je u Ferari. 7-8/2014 kupljući se sa svojom krvlju i krvlju naših neprijatelja na Božiću 1918. osim onih koji su ostali u Crnoj Gori. organizovana je naša vojska u Gae 110. Zvaničan naziv komande je bio Komanda Crnogorskih vojnika u Italiji. brojne sakralne građevine poput Katedrale iz XII vijeka. koji bi omogućio povratak dinas je i poništenje odluka Podgoričke skupš ne iz 1918. U ranom srednjem vijeku Gaeta je bila posebno vojvodstvo i njome su upravljali Normani (1140-1194). Go . Odma po dolasku Crnogorskih ustanika iz Medova u Italiju. odakle smo odputovali za Italiju đe se organizovaše Crnogor. aprilu. bila je u sastavu provincije Kazerta. crkve Sv. Šveđani (11941250). naši ustaši108. 1919. sve dotle dok su pod pri skom jače sile morali ostupi na Jadransko more. Upućen je poziv da se vojsci pridruže sve crnogorske izbjeglice i dobrovoljci koji su se nalazili u raznim evropskim zemljama i Americi. Langobardi. sa velikom Srbijanskom vojskom pod puno naoružanom107 sa francuskom vojskom i komandom i još sa većim brojem domaćih izroda. gdje se već bilo koncentrisalo 157 Crnogorca. Grad burne istorije koji je još u rimskom carstvu bio poznato odmaralište.109 Ekspedicija nekoliko Crnogor. Vizan nci. jan. Grčka kolonija koju spominje još grčki geograf Strabon i rimski pjesnik Vergilije u svojoj Eneidi. Gaeta se nalazi na samom rubu istoimenog zaliva.Odmah po izbijanju Božićnog ustanka crnogorska vlada u emigraciji je pristupila formiranju vojnih jedinica koje su trebale da posluže za eventualni vojni upad u Crnu Goru. veliki broj Crnogoraca je poslije izbijanja Božićne pobune 108 . jan. februara 1861. Gaetom dominira tvrđava izgrađena 12241227. i on kao takav nije se mogao bori . godine ova grupacija je iz Ferare prebačena u Kave. između Rima i Napulja. g. goloruk. kojom su upravljali Burboni. jer narod Crnogorski bio je potpuno razoružan. koji je postavljen za Min. da bi tada postala dio novosnovane istoimene provincije. vojnog. Njime su upravljali Rimljani. Sv. pošli smo za Italiju u mj. Jovan S. Poslije propalog ustanka svuda po Crnoj Gori. pris glih u Italiju odmah po zaključenju primirja. 16. Na osnovu dogovora crnogorske i italijanske vlade iz marta 1919.stari grad u Gaetanskom zalivu. Ostali Crnogorci koji smo bili u Medovo. donijeta je odluka da se vojska koncentriše u Gae . Domenika (XV vijek). dok se desetak kilometara od nje nalazi Formia. odputovao je i Brigadir Milu n Vučinić. da bi konačno 13. ofic. Već početkom marta 1919. i vojnika iz Italije za Crnu Goru. god. Prva grupa od 120 interniraca iz zarobljeničkih logora. 110 Crnogorska vojska u Italiji 1919-1922. za komandanta ove vojske bijaše postavljen brigadir Andrija 107 Dopisano iznad: francuskim oružjem Uobičajeni naziv za učesnike ustanka-ustanici 109 Gaeta . Luke (IX-XII) vijek. Ovaj Ustanak u Crno Gori ma kako da je organizovan morao je propas . Plamenac. a za komandanta joj je određen bivši srpski oficir M. Za komandanta ovih jedinica postavljen je komandir Petar Lekić. marta u Gaetu je pris glo 4 oficira i 140 podoficira i vojnika.

Crnogorsku vladu je zastupao njen generalni konzul u Rimu kom.komandir Blagota Mar nović. U međuvremenu je došlo do previranja u samoj vojsci.DNEVNIČKI ZAPISI MARKA VUČERAKOVIĆA 77 Raičević111. Vlado Zimonjić. da će ih u tome pomoći italijanska vlada dodjeljivanjem materijalne pomoći i izdavanjem potrebnih putnih isprava. ađutant-poručnik Pero Đukanović. Marta 1921. Tada su postojala dva bataljona vojske. sve do potpisivanja konvencije između crnogorske i italijanske vlade (30. Joko Popović. dok se dio njih vraćao u Crnu Goru. Pris zali su na albansku obalu u San Đovani di Medua. Milo Leković.p. odakle protestovahu kod Velikih sila. Mihailo Boljanović. Medova je postala stalni prihvatni centar. Konvencijom je predviđeno da se u Gae formira jedan crnogorski odred od izbjeglica. Krsto Nikaljević.por. italijansko ministarstvo vojno je izdalo naredbu o zabrani ulaska u Italiju izbjeglim Crnogorcima pripremajući teren za likvidaciju crnogorske vojske. Naša vlada i Kralj nalazahu se u Parizu. Đukan Vukmanović. Pavle Drecun. stavljajući se pod italijansku zaš tu. Luka Jovanović. ađutant . decembar (1918) kao dan ustanka. razmješteni bataljoni u Sulmonu. U maju 1919.Niko Kašćelan. I četa -kom.Velimir Ramadanović.kom. godine. U martu 1921.11. nastavljajući borbu. II-komandir Risto Hajduković. a ar ljerija je bila u Fonte D’ Amore kod Sulmone. radio je na likvidaciji crnogorske vojske. Jovana Plamenca i Mihaila I. Crna Gora u egzilu.Mirko Cepavčević. Komndir I čete .1919). ađutant-por. dok je jedan dio potražio utočište u drugim zemljama po Evropi. III mitraljeska četa . razoružana je crnogorska vojska. godine. Padulu i Vitoriju. Komandant II bataljona .kom. Sjevernoj i Južnoj Americi. Crnogorska vojska je imala če ri bataljona.kom. a uz italijansku podršku. da bi usljed povećanja vojnika 2. koja zasijedaše u Parizu112. broj vojnika je iznosio 1512.Jasmina Rastoder. zah jevajući da se povrate u Jugoslaviju ili Južnu Ameriku. Danilo Radović. po zadatku svoje vlade. okupaciju Crne Gore i zah jevaju da se na Konferenciji Mira propus Crnogorski delega . 243-335 .I. Komandir III bataljona . barjaktar .kapetan Jovan Plamenac. minstarstvo vojske je donijelo odluku o unapređenju za jedan stepen svih vojnika od redova do kapetana.1919 bio formiran i III bataljon. vojnike i oficire koji su dolazili i vraćali se u Crnu Goru. prestala da izdražava crnogorsku vojsku. U decembru 1920. Komandant I-og bataljona je bio komandir Pero Vuković. barjaktar . S obzirom da se broj vojnika u Gae stalno povećavao.kom. dok je italijansku vladu zastupao ministar vojni.4. organizovan je transport do Gaete.juna 1921. II . U decembru 1920. Ove trupe su snabdijevane od strane lokalne komande u Gae .kom. odakle je dio Crnogoraca produžavao za Gaetu. oficirska četa i komandna trupa. III-kom. u avgustu 1532. dok je u Gae ostala komanda crnogorskih trupa i oficirski bataljon. II . poslije smr kralja Nikole. IV mitraljeska četa . brigadir Đuro Jovović. osnovanu u avgustu 1920. Italija je 1. II . III-komandir Radovan Savović.por. čije će izdržavanje preuze italijanska vlada preko svog vojnog ministarstva i da se njen sadržaj ne može modifikova izuzev uz potpuni sporazum dvije vlade. III . godine.kap Novica Abramović.por. Konferencija mira. bijaše se oglušila o svim praizbjegao na teritorije koje su bile u okupacionoj zoni italijanske vojske. Dušan Vuković. gdje ih je početkom aprila 1919. dok ih je u januaru 1921. 112 O tome vidi više: Šerbo Rastoder. Tomaš Grujović. Stevan Đurišić.kom. Niko Kašćelan. 111 Vidi fusnotu 104.kom. jedan broj njih je prebacivan u obližnju Formiu. za onakvu nasilnič. II . Najveći dio ih se vra o u zemlju. Mihailo Bulatović.kom. ađutant . barjaktar. Ova vojska je obilježavala 21. godine bilo 1559. ar ljerije . podstaknu h propagandom i odbijanjem dijela vojske da primi komandu predsjednika crnogorske emigrantske vlade. a poslije njegove smr 1920. barjaktar Boško Golubović. posebnu ar ljerijsku jedinicu u Fonta D’amore sa če ri baterije i Narodnu gardu.kom.kom. Šerbo Rastoder: MEMOARSKO . Na osnovu prethodnih naređenja.avgusta 1922. Andrija Dragu nović.kom. Broj crnogorskih vojnika u Italiji se stalno povećavao. U isto vrijeme u Medovu je upućen komandir Petar Lekić radi organizovanja transporta za izbjeglice iz Crne Gore. I četa . I mitraljeska četa . Milo Petranović.p. III . Stevan Pavlović.kom. ar ljerija -kap. Komandant IV bataljona -kom.komandir Blažo Marićević. komandan četa: I-komandir Stevo Vučinić. Italijanski pukovnik Viđevano.kom. Filip Živanović. Milo Popović. Jovan Vujović. komandir čete . ar ljerija . Za komandanta crnogorske vojske postavljen je brigadir Andrija Rajičević. već bilo 416. kojoj je svaka pomoć ukinuta 15. ar ljerija: I baterija . Blažo Vukašinović. Ministar vojni je bio divizijar Milu n Vučinić. Posljednji ostaci crnogorske vojske bili su rastjerani iz Italije dolaskom Musolinija na vlast. knj.

radio na organizovanju ustanka kao vojni komandant Božićnog ustanka. crnogorski počasni konzul. svaki iz svoje oblas uzeto još po nekolika niža oficira i vojnika. da bi dolaskom Njemaca. odakle je o šao za Italiju. Vaskom Marojevićem. ponovo se vra o u Italiju i tamo i tamo ostao do rasturanja crnogorske vojske od strane italijanskih vlas . ali bez većeg uspjeha. Završio oficirsku školu na Ce nju. a u drugom balkanskom ratu 1913. sa Živkom Nikčevičem. Za ovu svrhu određeni su iz naše vojske šest viših oficira iz raznih Crnogor. sarađuje sa italijanskim okupacionim vlas ma na procesu pacifikacije Crne Gore. Krajem 1943. sa manjom grupom pristalica Krsto Popović napušta Ce nje. između Bara i Ulcinja. vlade J. ostajući do kraja dosljedan svojim uvjerenjima. Zelenaški pokret se u Crnoj Gori gotovo se raspao kapitulacijom Italije. Lovćenska brigada novembra 1943. Markom Matanovićem i više od 50 saboraca. IX 1881-Bojanje brdo. Od 1936. Pristalice Krsta Popovića i jedan dio njegove bivše vojske pristupaju par zanima (NOP-u). Sa ustaničkim trupama. januara 1919. Tada je imao 66 godina (Vidi više: Istorijski leksikon Crne Gore.113* koji bi imali pokaza Crnogor. zato se i javila potreba kod naše vlade. Poslije sloma ustanka. također i ponovo pokaza velikim silama. a ovi su imali. da bi se potom prebacio za Medovu. šef štaba crnogorskih trupa u Italiji. da je narodnom skupš nom u Podgorici falsifikovana volja Crnog. br. kada se. Ovi 6. kreće u oružani pohod na Ce nje u noći između 5 i 6. godine i odluka Podgoričke skupš ne. da Crnogorci ne trpe ničije ropstvo i daje banditska Skupš na u Podgorici falsifikovala volju Crnogor. obezbijedio garanciju za nesmetani boravak u Belgiji. a u maju 1914. istovremeno obavljajući dužnost komandanta podoficirske škole regrutske klase. 2006. učestvovao kao komandir čete u bici na Bregalnici. Dočekao ih je Žerve Kazo. čiji je komandant u rangu brigadira (generala). između 18. Cuce. U Balkanskom ratu (1912-1913) bio komandant čete u Katunskoj brigadi. 13. ne bijaše dala dovoljno dokaza. Ostao je u šumi. U Prvom svjetskom ratu bio komandant Boljanićkog odreda. i 19. U Argen ni je ostao do kraja 1929. III 1947)-jedan od vođa Božićnog ustanka. Krsto Popović je izbjegao 11. godine. kada ga je iz zasjede likvidirala potjera OZN-e. godine. jer se pro vio akciji rasturanja crnogorske vojske koja je uslijedila poslije potpisivanja Rapalskog ugovora. oblas . Ustanak i prolivena krv o Božiću 1918. narodu. Za šefa policije na Ce nju postavljen 1910. kada sa Dušanom Vukovićem. komandant zelenaške Lovćenske brigade u Drugom svjetskom ratu. Poslije neuspjele akcije i dužeg četovanja po Crnj Gori. U Belgiji je živio do kraja 1931. odlazi u Katunsku nahiju i radi na mobilizaciji vojske. pošto je prethodno napisao molbu za pomilovanje kralju Aleksandru Karađorđeviću. a od 1942. viših oficira bijahu: 1. u Kotor. marta 1947. Plamenca Krsto Zrnov (Todorov) Popović (Lipa. U Gae je. 5. U čin potporučnika unaprijeđen 1906. da pitanje Crne Gore nije svršeno onako kako to Srbijanci i njihovi agen propovijedahu po Crnoj Gori. postavljen je za pomoćnika šefa Štaba pete divizije u Pljevljima. knj. vra o u Crnu Goru.78 Crnogorski anali. unaprijeđen u čin komandira i bio načelnik štaba Crnogorske vojske u Italiji. Poslije sloma Crne Gore interniran je u logor Boldogason u Mađarskoj. godine. a u poručnika 1909. S. naroda. godine ak vni je član Crnogorske stranke i agitovao je za njene kandidate na lis Udružene opozicije na parlamentarnim izborima 1938. posljednji načelnik štaba crnogorskih trupa u Italiji. Održava saradnju sa njemačkim okupacionim vlas ma do avgusta 1944. skrivajući se do 13. 1047-1050. jula 1919 godine. u Crnoj Gori. krenuo za Argen nu. pošto mu je predhodno saborac Marko Vučeraković. 114 . U Gae je zatvaran sa drugim oficirima od italijanskih vlas . 113 Dopisano: * bez znanja pret. Proizveden u čin kapetana 1913. bila rasformirana i razoružana. iskrcalo 120 oficira i vojnika iz Gaete sa namjerom da podignu opš ustanak u Crnoj Gori. godine. uz italijansku podršku formira Lovćensku brigadu. gdje su pris gli početkom februara. g. Cuce. Po povratku iz logora 1918. januara 1919. Od kraja 1941. 7-8/2014 vilima i opravdanim protes ma i zah jevima naše vlade. Pod njegovim vođstvom se noću. Odbio je da se vra u KSHS i januara 1922. da se iz naše vojske iz Gaete pošalje nekoliko oficira i vojnika u Crnoj Gori. Podgorica. učesnik brojnih bitaka u kojima se istakao hrabrošću od Glasinca do Mojkovca. učestvovao u borbama oko Skadra. Komandir Krsto Popović114 iz Katunske Nahije. Naroda. Krsto Popović se ponovo vraća na Ce nje. uporno odbija pozive da se priključi par zanima. 14. poslije neuspjelih pregovora. kada se prebacio u Lijež.

Završio oficirsku školu na Ce nju. Potpisnik je brojnih predstavki zelenaških vođa.6. poslije čijeg sloma. savjetnik u štabu Lovćenskog NOP odreda. U septembru 1921. potom u Skadar. Po slomu ustanka. Umro je 1960. komita.. odlazi u Medovu a potom u Gaetu. pripadao zelenaškoj vojsci Krsta Popovića. Bio komandir I bataljona crnogorske vojske u Gae . februara 1920. napisao poemu Vijenac na grobu Šćepana Mijuškovića. Po povratku iz emigracije bio amnes ran i penzionisan u činu majora. Bio komandir čete u operacijama osvajanja Skadra u Prvom balkanskom ratu. u kojem objašnjavaju ciljeve svoje borbe. poginula na Vučjem dolu.Jasmina Rastoder. 1883 .. Bio član prvog Predsjedništva CASNO. Vidi više: Novak Adžić. komandant Piperskog bataljona u Prvom svjetskom ratu. ćerke Bora Tomova Vučinića. komitovao po planini Stavor u 1919-1921. jula 1943.crnogorski oficir.1879 . čija su tri brata 1876. sredinom januara 1919.. general JNA. Čevo 1875-Miločani. Prvog i Drugog svjetskog rata. Dušanom Vukovićem i drugima. knj. učesnik balkanskih ratova i prvog svjetskog rata. decembra 1920. sa grupom Crnogoraca upada u Crnu Goru s ciljem da podigne ustanak. 3. Učesnik u Trinaestojulskom ustanku 1941.DNEVNIČKI ZAPISI MARKA VUČERAKOVIĆA 2. 21. Zarobljen 1942. U čin generala proizveden januara 1944. godine. 1886-1960). Pro v njega i više od 130 ustanika je državni tužilac KSHS na Ce nju 4. preko Albanije opet odlazi u Italiju. ali se vra o jula 1919. Po povratku iz emigracije. Jedan od osnivača Prekomorske brigade. učesnik bitke na Bregalnici u Drugom balkanskom ratu. do početka 1920. Između dva svjetska rata pripadao Crnogorskoj stranci. 1955) . 117 Savo Čelebić (Š tari kod Ce nja 27. biva penzionisan u čin majora. Morači i Piperima 1919. Od kraja 1941.komandant I bataljona crnogorske vojske u Italiji. Bio ak vista Crnogorske (federalis čke) stranke. do izglasavanja odluka Podgoričke skupš ne. godine kao pe general po redu u novoj Jugoslaviji.1955) . te je kao težak invalid prestao da se bavi poli kom. Potpisnik proglasa crnogorskih ustanika sa skupu održanog na planini Vojnik i predstavke 42 pobunjeničkih vođa o stanju u Crnoj Gori. Predao se vlas ma zajedno sa 12 komita na Ce nju 25. Učesnik Božićne pobune. Interniran u logoru Boldogason (1918-1918). 5. 4. U bombardovanju jula 1941. Poslije kapitulacije interniran u logor Boldogasonj i po povratku iz zarobljeništva bio zadržan sa drugim crnogorskim oficirima u Sarajevu. Poslije amnes je 1925. u ce njskom kraju. Ce nje. povlači u Albaniju. komandir crnogorske vojske. Nosilac Obilića medalje. u Rovcima. U emigraciji u Rimu juna 1924. Jula 1919.1. kada se s grupom komita. Sin Tuja Simova Vukovića. učesnik balkanskih ratova i prvog svjetskog rata. U decembru 1919. 115 „ „ „ „ „ 79 Đuro Kapa115 „ „ „ Ja „ Crmničko-Primor. „Borci za nezavisnu Crnu Goru 1919-1941”. Učesnik balkanskih ratova. nahije Pero Vuković116 „ Zetsko-brdske oblas Savo Čelebić117 „ Riječko-Lješanske nahije 118 Mato Todorović „ Nikšićske oblas . emigrirao u Italiju. sa grupom oficira upada u Crnu Goru u namjeri da podignu opš ustanak.1876. Potom pristupio NOVOJ-u. 118 Mato Todorović (Markovina. 2008. Učestvovao u Božićnoj pobuni kao kapetan crnogorske vojske. 6. godine u zemlju radi ponovnog podizanja naroda na ustanak.Piperi. teroru nad stanovništvom. zbog čega su mu oštro zamjerili brojni ustanički prvaci. a potom na 30 godina robije i na kraju 1. Jedan od vođa Božićnog ustanka 1919. Potpisnik proglasa ustanika sa planine Vojnik i predstavke 42 pobunjeničkih vođa septembra 1919. interniran u Italiju. U julu 1919.1. prema nekim podacima 24. 25. avgusta 1920. vraća se u Crnu Goru i 1927. komita. kao pro vnik odluka Podgoričke skupš ne. 116 Pero Vuković (Piperi. plemenskog kapetana i majke Velike. komandir crnogorske vojske. Đuro Kapa (Ugnji. do polovine 1944. 248-250. odlazi u Gaetu.12. bio je jedan od prvaka Božićnog ustanka . 1920). Po rasturanju crnogorskog logora u Gae . Završio osnovnu školu u Piperima i Oficirku školu na Ce nju.Ce nje. s grupom emigranata izbjegao u Carigrad. U januaru 1919. izgubio nogu. Na osnovu amnes je regenta Aleksandra Karađorđevića od 30. Nosilac brojnih crnogorskih i jugoslovenskih odlikovanja. I. a rješenjem ce njskog okružnog suda od 21. podigao optužnicu za nasilno rušenja pravnog i poli čkog sistema KSHS i za izdvajanje Crne Gore iz nje. oslobođen krivične optužbe. novembra 1920. Učesnik komitskih borbi oko Nikšića. Sa Todorom Borozanom. uhapšena mu familija i zapaljena kuća s ciljem da se primora na predaju. i potom zatvoren. Šerbo Rastoder: MEMOARSKO . poli ci saveznika i zahtjevu za odlazak srpske vojske iz Crne Gore u septembru 1919. osuđen na smrt. pregovarao sa Krstom Popovićem oko njegovog prelaska u par zane.

Ponovo odlazi u egzil. Poslije poraza ustanika. Vasilije Mićković. Iz Italije se vraća u KSHS 1922. 172-173. iz kojega se. Obren Aleksić i Tomica Peković pobjegli su iz nikšićkog zatvora u noći između 10. Bio je komandir Autonomne čete (100) ljudi u Baru.80 Crnogorski anali. u nikšićkom kraju 1919. izbjegao u Italiju. Obrad Janjušević. „Sudbine crnogorskih patriota 1919-1941“. Risto Kovačević. 7-8/2014 Komandir Krsto Popović. Podpor. Učestvovao u balkanskim ratovima i prvom svjetskom ratu. Vidi više: Novak Adžić. Umro je 1959. ali se polovinom 1919. godine. 120 Ilija Vukmanović (?-Belveder kod Ce nja. 1887-Bar. godine. iz koje se vraća. Komitska grupa od 11 ljudi. po dobijenoj amnes ji. Iz Turske se prebaca za Bugarsku. Marko Ćetković. Podgorica. vra o u Crnu Goru radi podizanja naroda na ustanak. i 11. iz Italije odlazi za Bugarsku. 2. Kao an komunista i neprijatelj NOB-a na kraju rata je uhapšen i osuđen najprije na smrtnu kaznu. godine. da bi marta 1924. Mato Todorović. Boško Agram. „ Mirka Božovića121 „ Barskog bat. Potpisnik je nekoliko ustaničkih poli čkih proglasa zelenaških vođa. I. koja mu je zamijenjena višedecenijskom robijom. Krajem 1921. Ilija Damjanović. „Borci za nezavisnu Crnu Goru 1919-1941”. do 1944.Podgorica. Ponovo emigrira u Italiju i u Gae u činu kapetana pripada prvom bataljonu crnogorske vojske pod komandom Pera Vukovića. Po dobijenoj amnes ji vra o se 1925 u KSHS. . kapetan crnogorske vojske. završio oficirsku školu na Ce nju. od onih prisutnih u našoj vojsci. kapetan crnogorske vojske. godine. Iz Italije se vraća u Crnu Goru jula 1919. Interniran u logoru Boldogason (1918-1918). Poslije sloma ustanka. 121 Mirko Božović (Limljani. Komitovao 1919-1921. U periodu između dva svjetska rata pripadao je Crnogorskoj stranci. jula 1919. da bi se potom obreo u Carigradu. Umro je na izdržavanju zatvorske kazne u Podgorici 1951. izbjegao u Italiju. 2008. bio u Valoni. „ Petra Pekića „ Selačko-Šestanskog „ 4. 293-300. godine. od 1942. poslije čijeg je sloma izbjegao u Italiju. godine. Učesnik je balkanskih ratova i prvog svjetskog rata. vra o u Crnu Goru radi podizanja naroda na ustanak. bio u sastavu Lovćenske brigade zelenaške vojske Krsta Popovića. Crmnica. vraća 1928. maja 1920. br. Poslije sloma ustanka. koju su predvodili Mato Todorović i Ilija Damjanović predala se komandantu nikšićkog gonećeg odreda 11. 1885. Završio na Ce nju oficirsku školu. godine u KSHS. U Italiji je bio u činu komandira u sastavu Komande crnogorskih trupa. Kapetana Mila Lekovića119 iz Donjo Crmničkog bataljona. Crmnica. u kojemu je boravio polovinom 1923. Ubijen je od strane žandarmerije na belvederskom protesnom zboru kod Ce nja 1936. Svaki od nas uzeo je sa sobom određeni broj nižih oficira i vojnika. Tomo Poček. i živi kao penzioner u rodnom kraju. Sa svojom ustaničkom grupom operisao je najčešće na području okoline Nikšića. Po povratku iz emigracije bio je jedan od prvaka Božićnog ustanka na prostoru Crmnice 1919. Vidi više: Novak Adžić. godine. Iliju Vukmanovića120 iz Gornjo. Ja sam samnom iz Gaete uzeo: 1. Potpisnik je nekoliko ustaničkih poli čkih proglasa zelenaških vođa. Stanko Ivanović-Sabak. Podgorica. Učesnik je Božićnog ustanka na prostoru Crmnice 1919. Pripadao je Crnogorskoj stranci. poručnik crnogorske vojske. februara 1920.Crmničkog bataljona 3. 2004. u Crnu Goru radi podizanja naroda na ponovni ustanak. Vidi više: Novak Adžić. godine. Pripadao je Crnogorskoj stranci između dva svjetska rata. „Sudbine crnogorskih patriota 1919-1941“. bijaše određen za Komandanta ove ekspedicije. Komandovao je njenim Trećim bataljonom (od 300) ljudi sa sjedištem u Virpazaru. a svaki od nas za komandanta u svojoj oblas – rejonu. godine. emigrirao u Italiju i bio u sastavu bataljona crnogorske vojske u Paduli pod komandom Marka Vučerakovića. godine. godine. Milo Bojović. knj. 1936). ali se polovinom 1919. Zbog toga im je jako zamjereno od strane brojnih zelenaških ustaničkih vođa. nakon čega je zatvorena. Ce nje. 1951). Tokom drugog svjetskog rata. Interniran u Boldogasonu (1916-1918). 301-306. Učestovao u podizanju Božićnog ustanka na prostoru Crmnice 1919. u ekspediciji od 120 oficira i vojnika. Tokom drugog svjetskog rata pripadao je sa činom potpukovnika Komandi Lovćenske brigade zelenaške vojske predvođene Krstom Popovićem. Blagoje Vučić. 119 Milo Leković (Godinje. Đuro Todorović. 1959). Na pragu vlas te kuće u Miločanima potjera koju su predvodili organi vlas ubila je Mata Todorovića krajem 1920. 2004.

Bio u sastavu crnogorske vojske u Italiji komandir prvog odjeljenja u IV mitraljeskoj če IV bataljona kojim je komandovao komandir Vlado Zimonjić. Milo Leković 4. Mitar Špadijer123 10. kap. knj. Poslije sloma ustanka odlazi u Italiju. Milo Vučeraković 7. crnogorski ustanik. komita. Ljubo Petranović 7. Niko Božović 4. 1958). Đuro Marović 2. Potom o šao kao pečalbar u Egipat i živio dugo u Kairu. potporučnik crnogorske vojske. 127 Jovan Đonković (Krnjice. Mitar Lekić 9. potporučnik crnogorske vojske. Za Medovu. 1. nići čin. Učesnik Božićnog ustanka 1919. plemenski kapetan i komandir crnogorske vojske. vodnik a potom potporučnik crnogorske vojske. Poslije drugog svjetskog rata vra o se u Jugoslaviju i umro u Podgorici 1958. Batal. U Gae je bio u sastavu crnogorskih trupa u okviru I čete II bataljona pod komandom komandira Blagote Mar novića. Jole „ 122 Dušan L. Vojvodić (Gluhi Do. 1885-Podgorica. Dušan „ IV. U crmničkom kraju. III. redov Petar Vukmanović 3. – Marko Leković 12. Stanko Orlandić125 8. Ce nje. Milo Živanović 3. 1. – Turo „ 13. a aprila iste godine emigrirao u Italiju. Barjakt. iz koje se vraća jula 1919. 1. 124 Mićo Ivović (Seoca. Savo Plamenac 6. „ Jovan Đonković127 6. Učesnik Božićnjeg ustanka. Pripadao . I. godine. poli čki emigrant u Italiji. Ilija Vukmanović 2. godine. godine i učestvovao u ustaničkim akcijama. Bar). Vra o se u Crnu Goru u ekpediciji jula 1919. potporučnik crnogorske vojske. Poslije kraha ustanka. zelenaš. – Lazo „ 14. učesnik Božićnog ustanka 1919. n. 123 Mitar Špadijer (Limljani. Pera Kneževića „ Ulcinjskog „ Svima ovima povjerio sam izbor nižih činova svakome u svoj bataleon. Šerbo Rastoder: MEMOARSKO . 2008. iz koje se vra o polovinom 1919. Dušan Vojvodić122 9. „Borci za nezavisnu Crnu Goru 1919-1941“.DNEVNIČKI ZAPISI MARKA VUČERAKOVIĆA 81 5. ustanik. Barski. -Seoca. Ponovo izbjegao za Italiju 1920. 447. Crmnica). Vidi više: Novak Adžić. Seoca). Mirko Božović 2. Ubijen od strane vojne i bjelaške potjere u Limljanima 25. Petar Pekić 2. Bio pripadnik komitske grupe pod komandom Marka Vučerakovića. 1. 126 Mićo Niković (1888. Crmnica). Donjo Crmnički bataleon. Niko Ukšanović 5. iz kojega se u rodni kraj vra o 1923. Mićo Ivović124 II. Gornjo Crmnički batalion. Podpor. „ Mićo126 „ 4. Đuro Leković 8. Radi podizanja naroda na ponovni ustanka.d. godine. Crmnica). Crmnica-1961. 125 Stanko Orlandić (1892. 442-445. Podpor. Iz Gaete se vra o u ekspediciji jula 1919. Crmnica. te tako područna mi jedinica sastojala se: I. Opet o šao u egzil. „ Mitar Hajduković iz ovog bataleona bijaše vrlo malo u ovo doba s glo u Španiji. Učesnik Božićnog ustanka na prostoru Crmnice. Podpor. Nakon sloma ustanka izbjegao za Medovo.Jasmina Rastoder. Selačko Šestanski batal. a odatle za Italiju i bio u Gae u sastavu prve čete prvog bataljona crnogorskih trupa pod komandom Pera Vukovića. red. Niko Niković 3. Vučedabići-1981. Vidi više: Novak Adžić. Radi ponovnog podizanja naroda na ustanak. – Milo Damjanović 11. Kapet. jula 1919. redov Savo Bošković 3. izbjegao februara 1919.

. U ekspediciji Krsta Popovića o šao u Argen nu. 17. knjiga II. vojnika 103. u 6. Damjan Mar nović Svega nas je iz Oblas Crmničko-primor. Ulcinjski batal. Krsto Đakonović 3. godine s namjerom da prouči prilike u Crnoj Gori stvorene poslije ujedinjenja Crne Gore i Srbije. br. jula u 4 sata poslije podne s gli smo na obalu Jadranskog mora u Monopolu. a ne onamo đe je to za nas najpodesnije. 1. Ranije nam bijaše obetao. italijanska vlada nije bila spremna da na bilo koji način bude otvoreno upletena u pobunu u Crnoj Gori uoči početka Mirovne konferencije u Parizu.decembra 1918. U Argen ni pripadao je ogranku „Crnogorske narodne stranke seljaka i radnika“ koju je vodio ministar Milo Vujović. „ Jovan Đakonović 6. Bandaću129 je saopšten moj predlog i od njega je zah jevano. Svega nas ovom prilikom za Crnu Goru bijaše određeno of. bilo oficira 6. da je prevoz preko mora veoma opasan sa ovom lađom. već da od Bandaći zah jevamo prevoz sa ratnom lađom. Svojom ak vnošću Baldaći je neosnovano podgrijavao nadu pobunjenika u Crnoj Gori da će ih Italija otvoreno podrža . kapet. 175-176. Stupio u kontakt sa Jovanom Plamencem i drugim crnogorskim prvacima. te da se radi o nasilnoj aneksiji Crne Gore od strane Srbije. jer jedrenjača mora ići onako kako je vjetar bude gonio. u Kotor 1. g. ustaničkoj če Marka Vučerakovića. Major se odma sa stanice vra o natrag. i 29 vojnika. te se njen predsjednik Orlando ogradio od Baldaćijevog rada. Zato sam predložio mojim drugovima. da se nikako ne ukrcavamo u ovoj lađe. a mi iz Crmničko Primorske nahije između Bara i Ulcinja. koji su mu dostavili plan pobune u Crnoj Gori. po tome i naše iskrcavanje moraće bi onamo đe nas bude morski vjetar bacio. ili bar sa kakvom motornom lađom. kako bi ovim načinom što prikrivenije pošli na svoja mjesta. plem. Vidi više: Borci za nezavisnu Crnu Goru 1918-1941. Major kome ne pam m imena i Đovani Bandaći128. godine dostavio italijanskom vojnom ministarstvu koje je bilo naklonjeno pružanju ograničene pomoći pobunjenicima. Baldaći ga je 14. lađa i iskrca nas na obali Crnogorskog zemljišta onamo đe nam bude to najpodesnije. italijanski novinar i obavještajac. kako bi se mogli iskrca na dva mjesta i to: Oni koji imaju ići za Katansku Nahiju i za unutrašnjost Crne Gore. između Bari i Brindizi. bar. Po ovlašćenju vojnog ministarstva Italije s gao.82 Crnogorski anali. 14. već nam je saopš o. „ Ljubo Vučeraković V. Čim sam ovu jedrenjaču vidio iznenadio sam se i saopš o sam svojim drugovima. da ispuni naše zahtjeve. Pero Knežević 4. a Bandaći produćio je sa nama na obalu. 130 Baldaći. neđe oko Budve. 1. Među m. dočim na obalu u Monopolu čeka nas jedna stara jedrenjača bez motora čim smo ovđe došli saopš o nam je Bandaći da je ovo lađa sa kojom ćemo putova . ali Bandaći130 nije h o ču o m zahtjevima. 129 Baldaći. 1. Jula 1920. Blizak krugovima crnogorske emigrantske vlade. Jovan Janković 2. U izvještajima koje je upućivao kabine ma u italijanskoj vladi Baldaći je tvrdio da su izbori za Podgoričku skupš nu i njene odluke obavljeni pod pri skom i terorom srbijanske vojske. decembra 1918. Iz Gaete je početkom 1922. dovoza sa kojim smo imali putova preko Jadranskog mora. 7-8/2014 5. sa u jutro krenuli smo sa stanica iz Gaete i Formije. prosrpskih komita. red. 13. da će nas preko Jadranskog mora preves jedna od ratnih Ital. Barjakt. kojima plovidba nije bila poznata. Dovle su nas pra li jedan Ital. 128 Baldaći Đovani (Baldacci Giovani). Pero Vojvodić 5.

jer ljudi ne bijahu naviknu plovidbi morskoj. njegova je glavna briga bila da se od nas kurtališe i da na račun ovog prevoza otrpa nekoliko novaca u špagu. pitali smo kapetana broda. prije svitanja ukrcali smo se u ovoj jedrenjači i pored moje volje.DNEVNIČKI ZAPISI MARKA VUČERAKOVIĆA 83 da se svi moramo iskrca na jednom mjestu. kretali smo se niz obalu k Medovu. ni on nije znao da nam kaže. jula. uzaludno očekivasmo onu ratnu lađu koju nam bijaše obetao posla Bandaći. jer ovako kako nas je morska bura bacila pod Drač. 14. 15. prije podne veoma lagano. jedrenjača juraše jakom brzinom. poslije podne dunuo je jak vjetar. a da će sjutra na moru doći jedna ratna lađa.Jasmina Rastoder. đe bi nas mogli Srbijanci pohvata . Tek pošto je dobro svanulo vidjeli smo da se nalazimo u blizini Drača. poslije podne dunuo je jak vjetar. Šerbo Rastoder: MEMOARSKO . jer je tako ugovoreno sa kapetanom broda. on o tom obetanju nije vodio brige. ni kapetan broda nije znao pravac našeg kretanja. dok se i morska bura u šala. jula. koji nas najvećom brzinom gonjaše k Medovu. jula. većina nas je popadala u nesvijest po brodu. 16. 14 i 15. vjetra ne bijaše nimalo. jula. opasnost bijaše . jer predviđah našu propast na moru. Barom. Svi smo bili zadovolni kad ovo ne bijaše obala Jugoslovenska. onako kako nas vjetar gonjaše. Ucinjom. svi smo sa velikom interesatnošću ustali gledajući obalu koju u svitanju tek malo mogasmo viđe . u jutro ugledali smo kopno. obale niđe ne bijaše ni se mogaše viđe . jer jedra ne pomagahu. Komandir Krsto Popović 16. Bura bijaše veoma velika. ili đe drugo na obali Jugoslovenskoj. sa onako jakom brzinom kretali smo se čitavu noć do pred svanuće. koja će vas odves do obale đe budete željeli. mogla je u slučaju pro vnog vjetra pod Kotorom. kretali smo se po Jadranskom moru. ali nijedan od nas ne mogaše pozna ovu obalu. jula.

sa sobom su odnijeli jedan mitraljez. br. jula. Zajedno sa Vojinom Lazovićem. on mi bijaše poručio da se sa svojim ljudima stavlja mene na raspoloženje i da je gotov da ustane. među kojima bijaše kapetan Krsto Ivanović131. godine. Ulcinjskog. on nam je i upu o po svojim ljudima bogat ručak. Komandiru Mehmedu Pekoviću. jula. 7-8/2014 da se ne potopimo. Ovđe u Medovo našli smo nekoliko Crnogor. popadali smo u nesvijest po brodu. a mi veoma iznureni od onakvog putovanja po moru. da se u Ulcinjskom rejonu kaže samo onim našim najvećim prijateljima. ovaj major izašao nam je u susret i obetao da će nas pomoću jednog motoškafa iskrca na obali između Bara i Ulcinja. a mi smo sa jedrenjačom pristali na obalu i iskrcali se. jula u 4. 132* bez puške i bez srestava! . svaki grup nosaše i jedan mitraljez. U Italiji unaprijeđen u čin rezervnog komandira. 20. a jedan im je ostavio grup Katunski. kao bolestan. noć je bila mračna. Sa ovom jedrenjačom vra o se kapetan Mićo Ivović. kapetan. koji čitav svoj život bijaše proveo u kontrobandiranju. bavili smo se u Medovo. pošto je nastupio mrak krenuli smo se za Mrkojeviće. ali ni oni nijesu nam mogli pomoći. putovi sasvim slabi. zli ljudi govorahu daje ova bolijest nastupila od straha. na onoj divnoj planinskoj vodi i ladovini. sa njima je odputovao je i Rade Ivanović. odmorili smo se na Knež-Do. uvidjelaje da se nalazimo u opasnos . sata poslije podne Komandant Marine stavio nam je na raspoloženje. jer im morski veliki valovi ne davahu priblizi se k nama. stavio sam u dužnost. jer ga nemogahu nosi . Odavde sam se javio pismeno komandantu Mrkojevićskog batal. 18. jer se kretasmo prostorom kojem još od mina nebijaše prečišćeno. da se pripremaju za ustanak132* ali da stoje u tajnos do mog naređenja. koji nam se pridružio. pola nas je već bilo zaprlo. jer osim puške i trista fišeka. Iz egzila se vra o krajem 1921. koji onda bijaše u Ulc. 19. Cio ovaj dan proveli smo u ovoj šumi onako iznureni i bez ijedne kapi vode. u samom svanuću s gli smo u Mrkojeviće. 19. jula. Italijanska komanda iz Medova. izbjeglica. Većinom svi. Barjaktaru Kneževiću. Kao veza između nas odredio sam mjesto Međurečje. onaj is koji bijaše ranije kad smo iz Medova pošli za Italiju. Vasom Čejovićem i Spasom Pavićevićem predvodio oružanu pobunu u Kučima krajem 1919. Okupani u vodi koju morski valovi neprestano ubacahu u brodu. 131 Krsto Ivanović iz Kuča. ali kroz malo vremena s gli smo u zaliv Medovo. oni nas vođahu obilazeći Srbijanske postaje i straže. sa onima iz batal. koji je u Gaje uzet za Kat. ljudi počeli već zapira . od koga sam dobio veoma povoljan odgovor. za pra oce imali smo dva baranina. komandant Marine u Medovo bijaše major Mentas . u samom svitanju iskrcali smo se i sklonili u jednoj šumi pod Kominu i tako se opros li od ove stare jedrenjače i njenog starog kapetana. koji je privezao jedrenjaču u kojoj mi bijasmo i doveo nas do Starog Ulcinja. također bijaše opasnost od Mirskih mina. jedan od vođa zelenaškog ustanka u podgoričkom kraju. pripremajući se za dalje putovanje. jedan motoškaf sa jednim kapetanom. motoškaf se vra o natrag. da drži u najvećoj tajnos imena došlih oficira iz Italije. Odavde sam za rejon Ulcinjski upu o barjaktara Kneževića. rejonu. a povrh toga hrane i odjeće i obuće. zato su k nama upućena dva motoskafa. da dođe u vezu sa Savom Raspopovićem. godine. nahiju. kolona se protegla. 17 i 18.84 Crnogorski anali. Emigrirao u Italiji i bio u Glavnom štabu Komande crnogorskih trupa u Gae . koje bijaše naša straža uhva la. Učestovao u gerilskim akcijama pro v sistema vlas tokom 1920-1921. u podnožju Rumije. jula.

Šerbo Rastoder: MEMOARSKO . veći dio Krajinjana. Jula 1919. đe sam očekivao Sava Raspopovića i izvještaj iz Krajine.DNEVNIČKI ZAPISI MARKA VUČERAKOVIĆA 85 Odgovor kom. ali da sa svojim ljudima bude gotovo kad bude od mene dobio naređenje. već me ranije bijaše izvijes o o Mrkojevićima. jula. vraća se u Crnu Goru. bi u Sutormanu u blizinu Galerije koju držahu Italijani. jula uvečer prevezli preko Skad. i 1920. Rehabilitovan Odlukom Okružnog suda na Ce nju 15. Na osnovu gore rečenih izvještaja. jula. 21.Jasmina Rastoder. odakle će najbolje ima vezu sa Ital. gdje je i sahranjen. po njegovim ljudima koje bijaše k nama poslao. Ovima sam stavio na raspoloženje podpor. Tokom rata 1941-1944. sa onim vojnicima iz Gornjo Crmničkog batal. jula nalazio u Goliku. Krnjica. Izvještaji koje sam ovđe dobio bili su zadovoljavajući. Todor Borozan (Bokovo. 20. putovođe nam bijaše upu o kom. odakle im je lakše bilo ući u svojim rejonima. Krnjičana i Lekića gotovi su za ustanak. Ovaj grup ušao je u rejonu Katunske nahije noću između 21 i 22. savjetujući se sa Savom Raspopovićem i kapetanom Milom Lekovićem riješismo: Zakaza zborno mjesto na 27. Šestana. došao je također i Savo Raspopović. Po povratku u Gaetu od oktobra 1920. komitski vođa. komandir crnogorske vojske. kap. za Bijelu skalu k Šestanima. jula u Šestanskoj planini na Ublu u blizini Guraze. Kmandom. kapet. zato sam im stavio na raspoloženje nekoliko mojih ljudi i upu o ih na Luku Krnjičku. godine sa 69 crnogorskih oficira upada u Crnu Goru radi podizanja opšteg ustanka. u večer krenuli smo se sa Knež-dola. Šestana. Mata Todorovića. 22 i 23. Iliju Vukmanovića. odakle je svaki Grup imao krenu za svoj rejon. Razmještaj svih nas bio je 21. upu o sam za Sutorman. Pošto smo se nalazili u mom rejonu. kom. Do smr živio na Ce nju. što mije palo veoma teško: 1. Ovđe nam je bilo i mjesto rastanka. ove noći putovanje nam bijaše mnogo lakše od prošle noći. jez. Raspopović takođe kaže. do maja 1921. kapet. da ostane mirno kod svoje kuće. na kom zbornom mjestu bi imali doći svi ustaši 133 Mehmed Peković iz sela Mikulići kod Bara. Mehmeda Pekovića133. godine bio je član oficirskog štaba Crnogorske vojske u Italiji i učesnik svih značajnih dešavanja vezanih za crnogorsku emigraciju. da okolina Ulcinja i Bara stoji veoma dobro i da se po sigurno možemo u njih nada . jedan od organizatora i učesnika Božićne bune. Krsta Ivanovića. Srpska vojska i bjelaši zapalili su mu kuće u Bokovu. Nika Kašćelana. Po slamanju bune (januar 1919). 20. Sava Čelebića. bio u štabu Lovćenske brigade Krsta Popovića. Lekića i Godinja. Komandira Đura Kapu. 1955. odmarali smo se u Šestanskoj planini u blizini sela Guraze. emigrirao je u Italiju (Gaeta). Po oslobođenju Crne Gore. Andriju Dragu novića. Peković. bijasmo se dovoljno odmorili nahranili i napili. kapet. Jezera pod Zetom. 2). godine i bio jedan od najzapaženijih vođa komitskih grupa. do njihovih rejona. jula poslije podne. ja sam mu poručio. jer sam za tu svrhu upu o svoje ljude. Vojni sud II Udarnog Korpusa JNA osudio ga na tri godine zatvora i gubitak građanskih prava na pet godina. 1881 . poslije podne vra li su se svi oni koje sam izvještaja radi bio poslao u Godinje. Boža Bećira. kom. to sam sa mojim ljudima morao uze ulogu da sve grupove propra m. Todora Borozana134. a Mehmed Peković. jula. 8. Dušana Vukovića i kapet. a putovi bijahu lijepi jer smo se kretali svuda putovima. 1961). 3. Komitovao po Crnoj Gori tokom 1919. jula 1941. gdje je uhapšen i zatvoren (1921-1923). jula.Ce nje. 23. sa njihovim ljudima imao sam preves preko Skad. Po raspuštanju vojske u Italiji. Ak van član Crnogorske (federalis čke) stranke između dva rata. komandir crnogorske vojske. sa njihovim ljudima imao sam prepra preko Donje i Gornje Crmnice za Katunsku nahiju.) Komandira Pera Vukovića. 134 . veoma me je zadovoljio.) Komandira Krsta Popovića i kapet. odakle su se 22. učesnik Petrovdanskog sabora 12. Ce nje. jer Komandir Krsto Popović kao komandant imao je zadaću. 8.

jula u jutro izvrši napad na srbijansku vojsku u Krajini i Ostronosu i na Pečuricama u Mrkojeviće. koji vodi od kolskog puta za vrh Sutormana. mj. ne bijah dobio nikakva izvještaja. đe sam se sastao sa Barjaktarom Savom Boškovićem. bijaše nas 10-12. ljudi na raspoloženje. sastao sam se sa Krstom Popovićem. Bar. Krsta Popovića i Mirka Božovića nalazi poviši broj Limjana gotovih za svaku potrebu.) Nije mnogo vremena prošlo. Mirko Božović i barj. ova vojska bijaše okićena sa nekoliko zastava. kolskim putem k Sutormanu. a također da ima izvještaja. i svi oni koji sa nama bijahu došli iz Golika. Bijaše prošlo podne kad smo ugledali jednu masu vojske koja se kreće od Vira. da i Glodoljani stoje dobro. S gli smo na „Markov Studenac“ zauzeli položaj i čekali dolazak one vojske. samnom bijaše Milo Leković kapet. Gluhog-Dola i Sutormana. s m više što one vojske koju mi čekamo još nema. ogovorili su mi. a iz Donjo Crmničkog i Gornjo Crmničkog batal. Krajinu. bijahu odputovali na Ganariju radi oružja i hrane. Na osnovu gore rečenih dokaza ovih seljaka. Por. no pošto ovi ljudi bijahu dovoljnonaoružani. 24. sa nekoliko ljudi došao sam u pepiće. na zborno mjesto. jula. ov. ovom prilikom saopš o sam mu moje riješenje i namjeru za 27 i 28. br. ovim prijekim putem služi se svaki onaj koji putuje za Bar. jula. ljudi. upitao sam one Limjane koji bijahu prisutni. Komandir Krsto Popović bijaše uhva o vezu sa Italijanima koji bijahu odpočeli na Galeriju izdava hrane i ratnog materijala. osim onih u okolinu Ulcinja. jula i zadaću za 28. dokazujući im zborno mjesto za 27. 7-8/2014 Crmničko Primor. koji su samnom došli iz Italije. Bošković ostali su sa svojim ljudima na135. ja sam se odma riješio. Ovaj pucanj pušaka iznenadio nas je. Krnjice. da oni misle. a Sava Raspopovića upu o sam u Rejon Ulcinjski da saopš našim ljudima odluku za 27 i 28. pomislili smo da su se oni naši sa kom. Mirkom Božovićem sreli sa njom i sukobili. kod Komandira Krsta Popovića bijaše por. na jednom brdašcu odakle se mogaše posmatra sve zemljište do Vira. pušaka je puklo od prilike 10-15. da ona vojska ide preko Sutormana za Bar i da je ono omladina koja je neđe ranije istom onako išla k Baru. Krstom Popovićem i por.86 Crnogorski anali. Bilo je neđe oko podne Komandir Krsto Popović i kapet. čuli smo u pravcu „Trijež-dola“ tako zvanog mjesta između Pepića i Sutormana – dva plotuna pušaka u razmaku od pet minuta. S. i da ustaši iz okoline Ulcinja u Međurečje drže vezu sa Mrkojevićima. da se sa njom potučemo. Mirko Božović i barjaktar Savo Bošković sa 20-30. jula. u Sutormanu na tako zvano mjesto Zane. napus li smo 135 Dopisano iznad: isto mjesto . Kretanje ove vojske mnogo nas je interesovalo. a poslije pada ove dvije Srbijanske postaje izvrši napad na Ulcinj i Bar. a oni bi imali osta na svoje mjesto. dali oni znadu za đe ona vojska ide i dali se koji put prije ovim putem kretala. a ja sa onim ljudima koji su samnom došli i sa nekolicinom sjedio sam na Zane. Za gornju svrhu prema dobivenim izvještajima imađasmo oko 600. Ja sam ovog dana imao da primim sa društvom nekoliko municije i pušaka i da se krenem za određeno zborno mjesto. a Savo da se ima vra na 27. ovđe se nalazi prijeki put. koji mije saopš o. Nahije. Lekiće i Godinje. 25. Limjana. Krsto Popović sa nekolicinom bijaše u blizini Galerije. da se u Sutormanu kod Kom. a koji bijahu prisutni poći u Sutormanu na tako zvano mjesto „Markov Studenac“. sa svima ovima uniformisanim. Šestane. to sam se sa ljudima koje sam samnom imao upu o za Sutorman. Petar Pekić podpor. da Limjani stoje veoma dobro. Upu o sam izvještaj svim viđenim našim ljudima u Mrkojeviće. Božo Bećir. Sa zbornog mjesta podijeli se u dva dijela i 28.

Božoviću i barj. On je otkrio sve što je znao i po imenično kazao 136 O tome vidi i: Komandir Krsto Popović-Generalnom konzulu Veljku Ramadanoviću. Mirko Božović barjakt. koja je već gotovo nas obišla. koji ovog dna bijaše bio. jednu u pravcu Pepića da ispitaju đe se nalazi ona vojska koja nas traži. jula. strijeljala je šest Limjana. jula. ovi su zatražili da se sporazumiju i odpočeli su razgovara . ili je nastupila ona vojska. jula. Savu Boškoviću i ostalim Limjanima. i 23. koji glasi: 22. 2008. i upu li se u pravcu mjesta đe bijasmo čuli onaj pucanj pušaka. javlja se druga iza Lonca. vojnik koji je sa nama došao iz Italije. kaže Krsto. Pismo. doveden je i isleđivan na Vir-Pazaru Marko Mar nović. Rade Šorović. sa Crne skale ispod Lonca upu li smo dvije patrole. čak o njima nemamo nikakva izvještaja đe se nalaze i što je uopšte sa njima bilo. sa naše strane nije nitko pucao osim ranjenog Jovana Boškovića. Božoviću i barjaktaru Boškoviću. a drugu u pravcu Limjana da se ispita o por. Sava Boškovića i ostalih Limjana koji su bili u bilzinu. a koji se odvojio od grupa Katunskog prilikom njinog polaska preko Crmnice za Kat.Jasmina Rastoder. od kog plotuna poginuli su: Mitar Špadijer. Popovićem i ostalim koji bijahu sa nama krenuli smo se uz Lonac. Vojska ona. 25. Šerbo Rastoder: MEMOARSKO . jula u jutro. Objavljeno u: Novak Adžić. K. knj. ona je sa kolskog puta okrenula k planini u pravcu Trijež-dola. »Borci za nezavisnu Crnu Goru 1919-1941«. podpor. nijesmo braća čim vi tako radite“. Cuce. sa nama bijaše i nekolika Limjanina. đe je naišla na jednu trupu Limjana među kojom je bio por. 51-54. a ranjeni su: Jovan Bošković i Savo Bošković. većinom Brčeljana. Mar nović je uhvaćen neđe oko Sotonića. bomba i pušaka. Crmnička omladina sastavljena većinom od Brčeljana. IX 1919. 26. jula u Jutro. koji je odma pozvao na predaju ove limjane. dobili smo izvještaj u potankos ma o situaciji u Crmničko Primorskoj oblas . jula u večer. jako nas je iznenadio. Nahiju. Savo Bošković. Istog momenta kad primamo gore rečeni izvještaj izvještava nas straža. neki iz mase (vojske) zavikao je: „Jesmoli braća?“ Mitar Špadijer. da osim one vojske koja nastupa od Pepića k nama. Druga patrola koja je bila u pravcu Limjana izvještava nas: Vojska koja se jučer kretala od Vira. vojnik koji je samnom došao iz Italije odgovorio je: „Ne. . Noću između 26 i 27. kao god ni o onom pucnju pušaka. koji je iz revolvera ubio jednog od Brčeljana136. obije patrole vra le su se. podpuno nevinih ljudi.DNEVNIČKI ZAPISI MARKA VUČERAKOVIĆA 87 „Markov Studenac“. Krstu Popoviću također ništa ne bijaše poznato o por. Izvještaj o pogibiji gore rečenih ljudi. sa poslije podne sa kom. Po ovom odgovoru opaljen je monentalno plotun pušaka iz vojske. Ce nje. U 7. Jagoš Drašković. barj. kome također ne bijaše poznato ništa o onom pucnju pušaka. krajem tri krune i izašli na Crnu Skalu pod Lonac. razišli su se. Đuro Šorović i Tomo Vule ć. koju mi čekasmo na Markov-Studenac izašla bijaše na visovima k Pepićima. ni jedan metak nije opaljen u odbranu i osvetu poginulih. naišli smo na komandira Krsta Popovića. Mirku Božoviću barjakt. I. Od ove patrole iz Pepića već ne trebamo izvještaja. kolskim putem bila je sastavljena od Crmničana. 30. Usled toga smo ostupili niz Lonac i s gli kod Galerije pod Sutorman đe smo zanoćili 26. vojsku je predvodio Srbij. koji također ništa ne znavahu o por. kreću se polako prebirajući sve pred sobom sa pucnjavom mitraljeza. Boškoviću. jer sami vidimo veliku vojsku koja se kreću u pravcu nas i Lonca. kao što se iz gore rečenog vidi. a isleđivan je na Viru 22. s m više što od strane por. Mirka Božovića. koji nebijahu nikome ništa ni učinjeli ni rekli.

kojim se sakriveno . njeni komandan bili su Srbij. Krajini. a naprijed poslali izvidnicu. Kom. krenula se u poćeri za nama sa tri pravca. Niko Plamenac. a koji je bio zakazan našim pristalicama. Čukurijele. tuču sa vatrom sve pred obom naročita ona neprolazna i zakrivena mjesta. Ulcinj. Milića iz Limjana. u opšte otkrio je cio naš raspored. Golik. rezerva nalazi se u Baru. Dobra Voda. a koja je već prišla blizu Galerije. druga vojska koja nas traži silazi niz Lonac k Galeriji. sto na ljudi. Sigurno je da su nas viđeli. Katr Kola. 25. Pečurice. da nebi pali u ruke vojske koja nas traži. drugi preko Boljevića uz Gori Vuč za Pepiće. mjesta. ove vojske je major Nikolić – Srbijanac. odpočeli i ovu planinu prebira kao god i Pepiće. Istog dana iz Bara krenula se Srbijanska vojska i omladina za nama u dva pravca. propao je naš plan za 27 i 28. jedan dio od ove vojske okrenuo je od Bijele Skale za Čukurijene i Lonac. pop Joko Gojnić. Kunje. a odatle kreće se u pravcu nas razvjenim strojem. istog dana dobili su na Viru izvještaj. nekolike bater. jurišni batalion. Bijela Skala.j. topova i suviše izvjesan dio žandarmerije. jedan grup okrenuo je preko Godinja za Golik i Pepiće. a razmještena je po postajama. jer su posigurno mislili da se nalazimo neđe u unutrašnjos ovog blokiranog zemljišta.88 Crnogorski anali. Sukubinj i svuda duž granice Bojanom do mora. Nemajući kuda da prodremo. od Bijele skale do obale Skadar. J. na Vir-Pazaru. Lonac i dr. podpor. mj. ove mješovite vojske bilo je 5-6. sata poslije ponoći s gli smo u Sozini tj. priješli smo kolski put i ušli u jedan potok. a drugi za Bijelu skalu đe su izvezli dva brdska topa. a treći polskim putem preko Boljevića i Limjana za Limsku planinu (ovaj treći grup pobio je rečene Limjane). Mikuliće. 27. samo čuvaju svoju teritoriju. Čim se ova potonja vojska počela pribliziva upu li smo se prava na Galeriju. koja je 24. Sutormanu. da se i ja sa društvom nalazim u Pepiće (ovaj izvještaj dobili su od žene Joša I. koji čuvaju granicu svoje planine. sa velikom pucnjavom mitraljeza bomba i pušaka. jula. ruke i sa otkrićem čitavog našeg razmještaja. u svim pravcima postavili smo straže. omladina sa zbora na Viru. jula. da se u neposrednoj blizini nalaze Godoljani. Godoljani stoje nepomični na jednom mjestu. rodom Bujića iz Gluhog Dola. jednom riječi propao je čitav rad u ovoj oblas . 7-8/2014 svakog od oficira i vojnika koji je došao iz Italije i đe se koji krenuo. tako zvana. jedni za Sutorman. bez obzira vidili ko nas. Ostatak vojske t. Jezera na Murićima postavili su lanac. a sa Srbijanskom vojskom komandovahu srbij. Srbijanska vojska u ovoj oblas je 29. svi ovi grupovi u svom pravcu sve su pretraživali nas. Kao što se iz gore rečenog vidi sa padom Mar novića u neprijatejl. Omladine iz Bara bilo je oko 100. vidjela u Pepiće neke naše vojnike). treća vojska iz Pepića sašla u Limjane. riješili smo se osta do noći u jednoj dubodolini po među nekakvih velikih s jena pospali smo sa namjerom da čekamo noć i da noću pokušamo izaći iz ovog blokiranog prostranstva. na granici Limskoj i Glodoljskoj na tako zvano mjesto Krsta Dub đe smo se odmorili. vođe Crmničke omladine sazvali su zbor Crmničana na Vir-Pazar. ov. br. misle da smo neđe u nekoj šumi sakrivena. Crmnička. puk pješadije. da nebi ko od naših priješao tamo. ofic. ili ne. ali su mislili da je to neki dio od njine vojske. jula. Drašković. riješili smo se ići za Sozinu i u 2. poslije dobivenog izvještaja od Mar novića. ljudi sa kojima komandovaše pop Petar Hajduković. brd. Dr Blažo Lekić i kapet. i polj. kroz nekolika minuta vraća se izvidnica i saopštava nam.

tako zvano 137 Dopisano iznad: koji im viče da stoje. a u svakom drugom slučaju. jer imaju naređe. poslije nekolika minuta dolazi k nama jedan vojnik Ital. koji bijaše na jednom brijegu pred Galerijom. čekaju naređenje za ulazak u Galeriju. da pregledaju Galeriju. mi se nalazimo nepomični na istom mjestu. 29. a mi čekamo samo kad će vojska naići na nas. prilazim k njemu. u jedan sahat poslije ponoći. U jutro rano Bećir je ponovo pošao kod Italijana moleći ih da nas prime i spasu u Galeriju. Naišla je oko 9. javili smo se Šimboku Ital. jer je Srbij. sa u jutro jedna patrola Srbij. i vojnici koji su došli iz Italije. da smo živi ili mrtvi u Srijanskim rukama i rukama Crmničkih izroda. bude nas Italijani i saopštavaju da odma moramo napus galeriju.nje da će sjutra Galeriju da obiđe neka komisija. Božo Bećir izvršio samoubistvo u Galeriji kod Italijana. a oni . čim je nastupila noć kom. svakog sekunda očekujemo ih na nas. nestrpljivo ih očekujemo da se vrate i da svi pođemo u Galeriju. vojska prišla bliže. a kad su mu molbu odbili izvadio je levorver i opalio ga sebe u prsa. a vojska je ostala nepomična na istom mjestu. Lekića. sata poslije podne zove me kom. čitajući ovo pismo vidim daje kap. Neđe oko 2. a potom pospali da se u ovoj šini bez straha odmorimo. da se bez straha odmorimo. Vojska ologorovana sa svih strana. vojska čeka dozvolu da uđe u Galeriju. cio ovaj dan prošao je u očekivanju. do ital stražara 137ga pitaju: „imali tamo Crnogoraca“. N. a on mi daje jedno pismo. da ostanemo na istom mjestu do noći. Popović i Bećir i saopštavaju nam: da nas Italijani neće da puste u Galeriji. koji ih sa mitraljezom na vrata Galerije čekahu. stali smo i počinuli u jednom podpuno zakrivenom mjestu. vojnika. nije molba pomagala. jula. pa tek onda da idemo đenam bude volja. da se sporazumiju ital. Vojska stoji nepomična. Noć je nastupila. učinio nam je znak rukom da stanemo. ustali smo i bez daljeg objašnjenja napus li smo Galeriju i krenuli se pravo uz Lonac. Krsto Popović iz jednog dočnog šibuta. Ovi vojnici nešto prošaptaše i vra še se. kap. čuje se glas njihovih komandanta popa Gojnića.Jasmina Rastoder. 28. možemo računa da nam je jedini spas u Glariji. a odatle pošli smo U Žgarbe. Njente! odgovara stražar. nitko nas nemože viđe prije no bi naišao na nas. vojska sa svih strana blokirala Galeriju i prilazi k njoj. Sa dosta straha ostali smo nepomični na ovom mjestu do noći. s gli smo u blizini Galerije.DNEVNIČKI ZAPISI MARKA VUČERAKOVIĆA 89 može ići do Galerije. treba da proplju naiđu na nas pa tek da nas vide. i kaže nam. Talijani zazidali vrata od galarije ostavljajući samo jedan prozor za mitralješku cijev. da možemo osta u Galeriju dok se vojska raziđe. Plamenca i B. komanda protestovala da se u Galeriji nalaze Crnogorski ofic. Ovaj je odgovor Italijana za nas veoma strašan neznamo što da radimo ni imamo kud da se krenemo. ni sam neznam kako. govoreći: „neću ni mrtav da panem u ruke Srbijanaca“. prošli smo kroz logor one vojske neopaženo i izašli na vis. odmorili smo se na Čukurijene. jer nasilno nesmiju od Italijana. Šerbo Rastoder: MEMOARSKO . iz razloga što će sjutra da dođe komisija i sa njom jedan Srbijanski major. kroz nekoliko vremena vraća se kom. Bećir ranjen leži u jednom vojničkom krevetu. o nama. večerali smo. Pokušao sam ponovo sa Božom Bećirom moli Italijane da nas spasu. Krsto Popović i Božo Bećir pošli su u Galeriju. sakrili se u onoj šumi mladoj. a Talijani nas zovu i saopštavaju nam. razvidali smo bombe i spremili sve potrebno da ih sa ognjem iz pušaka i bomba više sebe dočekamo. jula. razgovaraju kako će sjutra ući u Galeriju i tamo nas naći i pohvata i kako čekaju naređenje za ulazak u Galeriju. noćili smo na istom mjestu.

2.) Sve one iz Donje Crmnice upu li smo u Pepiće. da se kod Italijana ispitaju možemo li se ubuduće od njih nada na ikakvu pomoć u hrani i dr. 7-8/2014 mjesto u Pepiće. K. i da se ispitaju o por. Popovićem i ostalim našim drugovima pošao za Golik. nas bijaše svega 25.) one iz Lekića upu li smo na njinu sektu. br. sve dok se vojska koja je u poćeri ne povra na svoja mjesta. ja sam sa kom.90 Crnogorski anali. avgusta u Golik. o nama nitko nije znao đe se nalazimo. ljudi. 3. zemljište na kome se nalazimo. Svima gore rečenim zakazali smo zborno mjesto za 3. Boškoviću. M. jula i utvrdio da se ovamo ne nalazimo. Poručnik Petar Markov Pekić . Božoviću i Barj. sad nam je trebalo osta u najvećoj tajnos .) Nekolika Limjanina koji bijahu sa nama upu li smo kod Italijana u Galeriji i na Limske torove. Odma poslije ovog razmještaja. da bi nam ishrana bila lakša i tajnija učinjeli smo sledeći raspored: 1. da se tamo ishrane za nekolika dana dok se vojska bude umirila i razišla. neprijatelj je prebrao još 25 i 26. Našim dolaskom ovđe potpuno smo se izgubili neprijatelju.

nakon amens je. vra o se u KSHS i živio u rodnom kraju. godine. 139 . 1967). Vučedabićima. 353-374.138* u Goliku izviješten sam da su mi Crmničani na 27. a zvono je zvonilo na mrtačku. Ponovo je emigrirao u Italiju. Plamenac-Jagošu Draškoviću. Krnjičana na Viru. mj. „Borci za nezavisnu Crnu Goru 1919-1941“. (prepis). Vra o se jula 1919. godine u Crnu Goru u ekspediciji koju je predvodio Krsto Popović. u Lekiće su se oplačkali nekolike familije i sve razlupali po kućama. 29. prilikom odvođenja ovih u zatvoru šenlučili su sa plotunima pušaka preko njih. gdje je u rangu potporučnika bio u sastavu četvrtog bataljona crnogorske vojske kojim je komadovao Vlado Zimonjić. aprila 1941. 3/2013. ov. mj.DNEVNIČKI ZAPISI MARKA VUČERAKOVIĆA 91 Marko Vučeraković (u sredini sjedi) sa svojom ustaničkom grupom 30.Jasmina Rastoder. Objavljeno u: „Crnogorski anali“. Vidi više: Novak Adžić. zapalili kuću. Po slomu ustanka izbjegao u Italiju i bio u sastavu crnogorske vojske u egzilu. ov. Lični fond Ra slava Plamenca. da bi se 1924. Učesnik balkanskih ratova i prvog svjetskog rata. ovom prilikom zatvoreno je po nekoliko ljudi iz svih Crmničkih sela. Godine sa grupom crnogorskih poli čkih emigranata prebacio u Valonu (Albanija). Beograd. Odma poslije paljevine kuća odvedeno je u zatvor 20. Ce nje. Seoca. Ce nje. Pismo. potom su odveli nekolika Lekića u zatvor. Pripadao je komitskoj če Marka Vučerakovića. Jedan od organizatora i učesnika Božićnog ustanka u Crmnici 1919. a također istog dana zapaljena je i kuća barjaktara Joka Nikovića i rođaka mu Nika Nikovića139. Iste godine. ali je bilo pljačke i nasilja npr. ne samo moju već i moje braće. I. knj. 2008. zapaljena je kuća Jovana S. Šerbo Rastoder: MEMOARSKO . 140 Vidi: Jovan S. Godinje. Pljačkali su također po Krnjicama. Iz Italije je o šao u Bugarsku. 445-446. 138 * 1920 Niko Matov Niković (Vučedabići. Potporučnik crnogorske vojske. 4. Paljevina po drugim selima u Crmnici nije bilo. jula. Limjane i Boljeviće. Umro je 1967. br. Plamenca140. 1880-Vučedabići.

Prije no su zapalili moju kuću. Ovih dana predao se vlas ma i Rade Ivanović u Ulcinju. ožice. ali raše nije dobila. Dušan Popović. 2. 3. rašu mi kapetane. 4) Niko Ukšanović. 141 * Đurović . 5. kapetanom je samog sebe nazvao. Iilja Vukmanović. Vojvoda tako zvanih kontra kom. 10. da bar pokrije ona nesretnica ono dijete kad rodi. jer je sa njinim izdajstvom potpuno upropašćen rad u ovoj oblas . koje sam poslao u Pepiće radi ishrane i oni koji su pošli u pratnji grupa Katunskog a to su: 1. stvari. koji su sa nama došli iz Italije jako me iznenadila i moralno upropas la. ali je dovoljno samo nekolika njih pa je onda sve jasno.) Niko Plamenac. 7-8/2014 Ovđe ću samo naves najinteresatnije stvari plačke. odnio je za sebe jeadn najljepši par robe i nekolika prstenja. lencuniće pokrivač. Labud Markov Ivović i Rufim Orlandić odnijeli su novac i nakite koje smo imali. Zapisnički su preslušani na Viru i sve u potankos ma otkili su kao i mjesto đe se mi nalazimo.) Mitar Hajduković. pelene. Mnogo i mnogo interesatnih stvari moglo bi se pribilježi iz ovog postupka Crmničana. pobudile su me i ove strašne i nečovječanske plačke i o mačine. uopšte sve potrebno za kolijevku i dijete. odnijeli su i najsitnije stvari čak i one o kojima čovječije dostojanstvo ne dozvoljava govori npr. od svih opljačkanih joj stvari najžalije joj je bilo njenu robu naročito jednu lijepu kotulu (rašu). Jedna moja rođaka trčala je za jednim Sotonićem koji je preko ramena nosio jorgan od kolijevke govoreći mu: „Dajmi čoek taj jorgančić. on je vlas ma predao i ona 2.) Petar Vukmanović. Petar Perazić muške i ženske crevlje i još nekoliko ženskih stvari. dobivamo izvještaj da su se vlas ma na Viru predali svi oni iz Donje i Gornje Crmnice. ženi Pera Ivova Živanovića. žena mi Jelena bila je pri porođaju. prilikom dolaska Austrije u Crnoj Gori on je sa nekoliko Crmničana srio Austrisku vojsku i stavio im se na raspoloženje.*141 i sve ovako vičući došla je za njima do vira. pokupili su iz nje i strpali u vreće i torbe sve ono od važnos a što se moglo nosi .) Milo Damjanović. Mojim sinovcima koji su ostali maloljetni bez oca. rašu mi kapet. Istog dana dobivamo izvještaj da se ponovo vojska krenula za nama u poćeru i daje počela s za u Krnjice. 11.” trčeći za njim otela muje taj jorgančić i utekla. ordene njegova oca. rašu.) Ljubo Petranović. on nije bio činovnik nikada u Crnoj Gori. Gore rečeni predali su se 3. zato je ova ženska od kuće do Vira išla za ovom vojskom vičući iz svega glasa „Rašu mi ljudi ako Boga znate“. Svuda i svakog sela ova pljačkaška vojska odnosila je sve što je mogla do ruka dova .92 Crnogorski anali.) Marko Laković. Vijest o predaji ovih naših drugova. Iz kuće Petra Pekića odnijeli su. 4. 7) Đuro Marović.) Savo Plamenac. kod većine njih moglo se u torbama pored ostalih stvari viđe u torbama i kokošaka živih. a oni su joj odnijeli sve one stvari koje je ona bila priredila za novo rođeno dijete. 8) Savo Plamenac. Stanko. mitraljeza koji su bili kod grupo Ulcinjana. Kad su opljačkali nekoliko kuća u Boljeviće.) Vijest o paljevinama kuća jako me pobudila. a koji su bili podijejleni od mene odnijeli su im sve čak i najmanju sitnicu. pirune nožiće i dr. krpe. avgusta. 9. avgusta baš onog dana kada su imali doći na zborno mjesto u Golik i kada se sva vojska bijaše razišla kućama. Stanka Đurovića (Kapetan Stanko Đurović je jedna skroz ništavčina. Ova žena duži za ovu raću kapet. 6. Rašu mi. nijesam imao mira dok se sa ovom vojskom sretem i osve m im se za njihova djela. br. ostali su nosili koje što mogao.

jezera.. ga zatekla u inostranstvu. što je naišlo na energično pro vljenje Nikole Pašića. napus o Jovana Plamenca. Nikom Nikovićem i Mićom Nikovićem došao u Krnjice. najhitnije smo jurili dok smo s gli u Ostrovo Starčevo đe smo imali predanu . konzul Crne Gore u Rimu143. Šerbo Rastoder: MEMOARSKO . vlade doznao je za ovu ekspediciju tek kad je ona pošla preko jadranskog mora iz Italije za Crnu Goru.crnogorski ministar finansija i građevina u vladi Evgenija Popovića i Jovana Plamenca. a osvanulo je. Bio direktor prvog dnevnog lista u Crnoj Gori (Dnevni list) koji je izlazio početkom Prvog svjetskog rata. koji su za Zetsku oblast došli iz Italije.Pariz. U vrijeme održavanja Ženevske konferencije u novembru 1918. jula 1935. Kapitulacija 1916. u kom bijahu dva Dračevičanina. Umro je u Parizu. koji je izlazio u Detroitu. je142 Vujović Milo (? . ovđe smo našli jedan stari čun u kom smo se uvezli i upu li za Luku Krnjičku. Popovića sa društvom. ili čunovima. Njegovi posmrtni ostaci su 14. morali smo nekuda bježa . čim je nastupila noć. o šao u SAD i počeo da radi na osnivanju stranke Seljaka i radnika zajedno sa Perom Vučkovićem. nijesmo uspjeli noću doći do Luke Krnjičke. Za zasluge bio odlikovan lentom ordena Danilo I i senatskim grbom od strane kralja Nikole. Ovu je zloupotrebu izvršio tadašnji ministar Milo Vujović142 koji se je u to vrijeme nalazio u Rimu. riješiil smo se bježa na Skadar. koji se je tada nalazio u Neji u Francuskoj gdje je bilo sjedište Crnog. U vrijeme raskola u crnogorskoj emigraciji 1922. a iduće noći u zajednici sa onima ići preko Sk. 1935) . da bi u vrijeme same pobune bio u Nejiu. 5. ali je i to sklopčano sa teškoćama. oko 9. K. kao i o ponovnoj poćeri vojske za nama. . Pero Vuković. avgusta. Kom. S. Boškoviću nemam nikakva izvještaja. godine preneseni u rodni Ljubo nj. Pretsjednik vlade Plamenac. nebili došli do čunova ili lađe da se spašavamo na Skadar. gdje je bio u povjerljivoj državnoj misiji. Jezero. Jezera k Ze . Bjegstvo na Skadarsko Jezero do Kastrata i ponovni povratak u Krnjice. Perom Šoćem i Mirom Mar novićem i okupljanju pristalica oko Crnogorskog glasnika. jer da mu je kazao kako je tobož tako naređenje došlo iz Neji od Plamenca. M. 4. bio poslat od strane vlade i dvora radi učešća na konferenciji kao predstavnik Crne Gore.Jasmina Rastoder. ja sam sa Petrom Pekićem. mi smo odma pošli u Dan-brod. avgusta. Božoviću i S. sa iz jutra dolazi na ovom ostrvu jedan čun sa šestanskog pristana. jer vojska drži lanac od Bijele Skele do Murića na Skadar. jer su vlas pokupile sve lađe i čunove sa Luke Krnjičke čim je otkriveno da su sa Luke Krnjičke prevozeni kom. nemam također izvještaja ni o onim Godinjanima i Lekićima koji bijahu posla na svojim sektama. Kad smo s gli u Krnjice puno selo bijaše vojske nijesmo se mogli ispita o lađi. Uoči izbijanja Božićne pobune održavao kontakte sa crnogorskim prvacima i italijanskim agentom Đovanijem Baldačijem. Poslije dobivenog izvještaja o predaji onih na Viru i odkriću cijelog plana. Jezero. Srbiji i Italiji. Jezeru. Sa Savom Raspopovićem nemožemo se sasta jer nas je podijelila ona vojska koja drži lanac od Bijele Okane do Skadr. Krsto Popović. Čelebić i dr. Vujovića je pravdao pred Plamencem da ga je obmanuo gener. kap. to je ljetni pristan Gornjih Krnjičana.DNEVNIČKI ZAPISI MARKA VUČERAKOVIĆA 93 Od onih koje sam poslao u Limjane da se ispitaju o M. nalazimo se u Ostrovo Starčevo. za Rumiju i Krajinu nijesmo mogli. 143 Misli na Velimira-Veljka Ramadanovića. našao sam se ponovo u jednom kri čnom položaju. Školovao se u Crnoj Gori. na Petrovu Pontu bijasmo. nebili tamo imali još koji čun za ukrca Kom. Leković sa društvom ostali su u blizinu Luke Krnjičke da čekaju momenat ukrcavanja u lađu ili čunove. Bio jedan od najpovjerljivijih ljudi kralja Nikole i obavljao niz važnih misija u egzilu. Bio jedan od najak vnijih crnogorskih emigranata poslije protjerivanja emigracije iz Italije.

u istom momentu otvorili su jaku puščanu paljbu pro v nas. koje je od ovog udaljeno do 1200. a u večer i mi smo imali ići iz Ostrova. iskočili smo iz čuna na obali i odpočeli smo puca . mi smo također prema njima ostali ravnodušni. na osnovu toga vojska je posjela svu obalu u blizinu ostrova i bez da mi o tom išta znamo. lovljeći niz Ostrovo naišli su na naš čun i vidjeli su nas. a voda sa Jezera je lje neopisano topla i slaba. u 2. a nastaje vika. a drugi je Par Kola. samo za trenutak spašeni smo. sa teškoćama smo uspjeli zakloni čun za jednim do čnim kamenom. oni su odma pošli na svom pristanu. met. Jezeru. . vrućina užasna. Skoro smo već s gli do obale ovog malog ostrova. mislimo date oni cio dan proves u lovu pa tek u večer ići kući. zovu nas po imenično i nude na predaju. br. jer oni za nas ne bijahu opasni. sata poslije podne upu li smo se na ovom malom ostrovu.94 Crnogorski anali. ostojanje je vrlo podesno zato gotovo svaki njihov metak udaraše u naš čun. vrlo pokvaren i po sve nepošteni mladić. 7-8/2014 dan od njih vrlo pošten čovjek to je Kol Luka. a ovo malo od obale udaljeno je za jedno 1000. dosadila nam žeć nema vode osim sa Jezera.produžili su i dalje lovi kao da nas nijesu ni viđeli. na kom ima lijepa voda Studenac. u blizini ovog Ostrova nalazi se još jedno malo Ostrovo. met. koja izvire iz Ostrova. Nije bilo kako smo mislili. Dušan Krivokapić (stoje) i Husein Bošković (sjedi) . Niko Niković. koji je u blizini ovog ostrova i onaj potonji odma izvijes o o nama vojsku koja bijaše s gla u poćeru za nama. Petar Pekić. Upeklo sunce kao u avgustu na Skadar.

sa potpuno nepozna m zemljištem.Jasmina Rastoder.. Učesnik Balkanskih ratova i Prvog svjetskog rata. na tako zvano mjesto Svijenač. ali usled ljetne vrućine š ca na čunu bila je sasvim suha. koju nije ranio bio prelazio na m mjes ma. jer bijaše odkriven prolaz Kom. zrnobojina bijaše sasvim mlogo.. Komandir Krsto Popović. moglo prijeći Skadar. odgovorio mije: „ići ću pa da znam glavu izgubi “. 146 Nečitko.. knj.. u ovoj oblas . nevjerovatno je izgledalo viđe ova dva komada robe. i poslan na Joko Androv Niković (Vučedabići. Oni su upropas li čitavu našu stvar u ovoj oblas . stari Jokov sin Mićo ostao je u jednom brdašcu nemogavši od vojske doći k nama. da je teško bilo vjerova onom koji to nije vidio. 144 Dopisano iznad: koje smo . 434-435. zato se u 2.. pripremila je lađe i čunove. meni je stvar povjerena i ja sam za sve odgovoran... 1857. 2008. Popović ne obziraše se već se upu o na svoju dužnost. nastupila je noć pucnjava je sve jača. Njegov put za Kat. stoga su se i zrnobojine čim su se skvasile sužile te je i voda manje uvirala. Na sve ove teškoće Kom. godine i učesnik Božićnog ustanka 1919. Pro vnik „bezuslovnog ujedinjenja“ 1918. 6. Popović 145 .).. a blagodareći predaji i izdajstvu onih koji su se dobrovoljno stavili na raspoloženje za ovu stvar i u tom cilju došla sa nama iz Italije. jer sam ja najstari of. Pera Vukovića i Sava Čelebića. Šerbo Rastoder: MEMOARSKO . Otac Maša. naročito mene. a on nije u stanju učinje ništa. a ni on ni njegovi drugovi nijesu znali vozi ni su nikog poznavali u Donjoj-Ze . 147 Dopisano iznad: km.DNEVNIČKI ZAPISI MARKA VUČERAKOVIĆA 95 Sve poslije podne prepucavamo se bez ikakve opasnos ni po nas ni njih.. Putovali smo čitavu noć sa velikim teškoćama jer naš čun bijaše izrešetan sa puščanim metcima. vojska se sakupila velika pod komandom je komandira Labuda Dabanovića. Imao je također da prijeđe rijeku Moraču. cilj im je da nam sa vatrom spriječe izlazak sa ostrova.. ali im se ne ide k nama. sata poslije podne riješio preko Zete poći za Kat. „Borci za nezavisnu Crnu Goru 19191941“. odakle je sa dva svoja vojnika iz Cuca pošao za Kat. Nahiju. Nahiju. zato sam ga odklanjao od ovog puta za izvjesno vrijeme. Krsta Popovića odavde za Kat. K. bez obzira na vatru noćnu neuspješnu mi smo pošli sa ostrova priblizili se obali i na ugovoreno mjesto144 primili u čun barjaktara Joka Nikovića145 i sina mu Krsta. na njih bijaše toliko zrnobojina. I. da se sa m čunom u kom je ta roba bila. Put Kom.. Mića i Krsta Nikovića. što svima nama teško pada na dušu.. Jezero. Krsto Popović sa društvom ukrcao se u 2. koh bi mogao preves i upu k Gornjoj Ze . Jezera i Zete. nalazimo se sa147 tri čuna pod Zetom. čuna na Luku Krnjičku i pomoću naših ljudi upu o se k Ze . dva moja vojnika izvezli su ga u blizini rijeke Plavnice. Nahiju bijaše skopčan sa teškoćama iz ovih razloga: Imao je da putuje preko Zete. Vidi više: Novak adžić.. da jedan je stalno morao izbaca vodu iz čuna.-Vučedabići 1932. Za vrijeme pucanja na ostrovu u čunu bijaše ostala moja cerada i bluza Petra Pekića. upeklo sunce vrućina velika. Nahiju bijaše opasan i po mom mišljenju nemoguć.. svi putovi i raskrsnice po Ze bijahu posjedeni sa vojskom. Ce nje. preko Skadar. obl. barjaktar i poručnik crnogorske vojske. od njega se očekuje mnogo. stoga u čunu uviraše toliko vode. nam je .. Bio u sastavu crnogorske vojske u Italiji tokom 1920 i 1921. barj.. godine. također je u velikoj brizi on je kao komandant izgubio svaku vezu kako sa onima u unutrašnjos tako i sa onima na strani. sklonili se u jednom vrbljaku i razgovaramo se o veoma slaboj sudbini koja nas je s gla u Crmničko Primor. K. avgusta. 146da je 25 Kom.

7. zato sam se riješio ići za Krnjice ponovo. to neka sada reče i neka se spremi da samnom pođe za Kastrate. svi smo se okupili pod jednom vrbom na obali. Če ri su sata poslije podne. privezali smo čunove pri obali. mj. a potom o ponovnom povratku na svoju dužnost u Crmničko-Primor. Kap. a pitao sam ih prilikom našeg polaska za Kastrate. Upu o sam opširan izvještaj Konsulatu u Rim. dok se povra o onaj čun koji bijaše pošao da izvede K.. da primimo ono što bijasmo naručili kod Italijana. mj. razgovaramo se o svemu i šalimo. izvijes Konsulat u Rimu o situaciji. činilo mi se veoma dugo. nestrpljivo čekamo da nastupi noć i da se krenemo najprečim putem preko Skadar. Popovića. pošto im bude s glo iz Medova. a odatle vra se ponovo u Crmnici. Milom Lekovićem i Dušanom Vojvodićem upu o za selo Kamenicu. ladnokrvno sam odgovorio Lekoviću: „Zašto bih ja njih sad pitao. bomba i municije imamo dosta. đe sam saopš o svima moju namjeru (!) o polasku za Kastrate. a izvezli smo se sa tri čuna. čuna za prevoz. ljudi. Čim smo ovđe pristali. a po njegovom povratku krenuli smo se za Tanki Hrt. avgusta dan je vrlo lijep spremamo se odma poslije mraka krenu za Crnu Goru. takozvanom mjestu na ulazu u Humsko blato. obetao da ću se vra ponovo 14. Jezera jer Jezero bijaše veoma mirno. a po tom upu li smo se za Kamenicu. momentalno sam na sve pomisilo. a po mogućnos vra se 14. avg. zato nam u svemu bijahu gotovi izaći u susret. Ove riječi kap. većinom svi ovi pravoslavni na Kamenici bijahu u duši pravi Crnogorci. Kom. svi su odgovori148 Misli * Leković . a odatle za Kastrate. Milo govori mi: „Dobro bi bilo da pitate ove ljude. a odatle pomoću Italijana može poći u Medovo i Italiju“. br. a ostalo obetani su nam da tek 14. pušaka. oni su nas primili veoma lijepo. na kraju riješio sam se poći na Kamenicu. 9. avgusta. Odjeće i obuće dali su mi koliko sam želio. a potom okupili smo se pod jednom vrbom. Komanda Itailjanska koja ovđe bijaše primila nas je veoma lijepo. dali su oni zadovoljni da svi idu sa nama ponovo u Crnoj Gori“. svi moji drugovi nalaze se u unutrašnjost Crne Gore. spremamo sve potrebno za put. mj. nas bijaše 12. ovom prilikom rekao sam mojim drugovima: „Ako je koji od vas bolesan. a naročito Petar Filipov Popović. ali se ipak nijesam pokorio zloj volji. oni svi znadu. baš kad bijasmo u najvećem razgovoru i šali zove me Kapetan Milo Lekić148* da mi nešto govori.96 Crnogorski anali. 8. Sa odgovorom Italijana bio sam zadovoljan. većinom doseljenici iz Crne Gore. Lekovića pecnule su me na srcu. t. cio dan bavio sam se u Kastrate. te se ne osjeća dobar za izdrža teškoće po šumama ili ma iz kojih drugih razloga ne želi se samnom vraća u Crmnici. nijesam imao strpljenje čeka do 14. da mi dovečer krećemo. Komandu. Ovđe u Kamenici žive do 15. a imamo 3. a ispred same noći vra li smo se na Kamenici. 7-8/2014 Ja sam sa drugovima ostao na istom mjestu. Jednoglasno su odgovorili: „Svi ćemo se s tobom vraćat i za Crnu Goru“. Oblas . Čitavu noć rešavao sam se što da radim i kuda da se krenem. odma sam se sa kap. digao sam se ispod one vrbe i pošao Milom niz obalu šetnjom. ja sam im zatražio jedan mitraljez nekoliko odjeće i obuće i nekolike kašete galeta i konserva za hranu. Italij. a odatle u Kastrate u Ital. pravoslavnih familija. naši prijatelji u Kamenici spremaju nam tain za nekoliko dana. na svoju dužnost. avgusta sa Tankog Hrta došli smo na Kamenicu. t. ov. ovog dana bio sam veoma neraspoložen neznajući što da radim. ovđe smo i noćili. nas je svega 12. Sa ovakvim odgovorom mojih drugova bio sam veoma zadovoljan. ali nijesam imao strpljenja čeka 14.

“ Da nijesi što čuo od njih. nije . Kom. što bih ja njih sa ponovnim pitanjem uznemiraovao i bunio i sa m davao im povoda da misle u moje nepovjerenje prema njima. samo ih treba pita promuca kapetan“. doveo me do ludila. Leković strašljivica i da u ratovima nije ništa vrijedio. da je li se misli da je ovo kap... navodim im primjer sa polaskom Komandira Popovića i t. uvidio sam u čemu je stvar. odpočeo sam naizmjenice sve pita : Oćeš li samnom ići noćas natrag na dužnost u Crnu Goru. Niković i Đonković. Ovo mucanje uvjerilo me da kap. Šerbo Rastoder: MEMOARSKO . već bijahu u selo radi prikupljanja hrane.. da smo se mi u našoj oblas odocnili sa radom i izostali iza drugih Crnogor. ili da nije koji što govorio. nijesu ni bili prisutni. ne znam što ću dalje da radim. sjeli smo i počinuli. ali pobjeđivale su u mene misli: kap. a oni preda se. razmišljam sve o ovome što mi govori kap.“ Šetajući dalje obalom nastavlja kap. itd. poradio da rastroji ovo društvo i čisto iz straha sa m osuje naš polazak za Crnu Goru. riješio sam se da ih pozovem sve i da im govorim o našem polasku kao i o drugim stvarima i na kraju oću da doznam što oni misle po našem polasku. Leković je oficir. . neumijem više ni da mislim. nijesam smio u oči vojnika posujma u njegovu vjernost i sa m ga omalovažava ... odpočeo sam govori o našoj zadaći i cilju. Ovom prilikom nijesam pitao kap. nijesam pita ni Pekića i Đonkovića.. a u njih sam bio siguran kao god i u Nikovića. i on nosi dio odgovornos i sramote. do samoubistva.. 149 Jovan Đonković. zovem ih sve. odgovorio mije: „Ja ne mogu nemamo što tamo da radimo. da među njima postoji neki sporazum. Lekovića.. ne smije misli o izdajstvu. on je kap.Jasmina Rastoder. Ovakav postupak mojih drugova prema meni i našoj Opštoj stvari kojoj su se dobrovoljno stavili na raspoloženje. a mi još ništa ne radimo. itd. „Pa.. Lekovića. a ovi sada iznevjerili me i ostavili usamljena kako nemogu ništa da radim.DNEVNIČKI ZAPISI MARKA VUČERAKOVIĆA 97 li. a raučnam još i na kap. Ustajem i pitam ih: „Jeste li zadovoljni sa našim noćašnjim polaskom“. jer i ako ja kao najstari nosim svu odgovornost. moram ići i u selo. znao sam daje kap. šetamo dalje. Ponovio sam ostalima na izmjenice: Oćeš li ? Oćeš li i t. o našim drugovima kako se bore po Crnoj Gori. bez obzira na smrt. nako da nam zapale one kuće i zatvore braću. zato mi se dalo to misli . mislim se što da im govorim. samnom još ima trojica Pekić. na Viru. da su zadovoljni ići sa nama natrag u Crnoj Gori.. posao i daje preko njegovih ljudi u društvu. Ne odgovara nijedan ništa. sunce je već počelo naginja k moru. tako zaključujem sa mislima. vrijeme je već od spremanja za put. Oni ranije predali se na Viru i kompromitovali cijelu našu stvar. nijesam pitao ni Nikovića jer sam u njega siguran kao u samog sebe.. Ponovio sam mojim rođacima Ljubu i Milu Vučerakoviću: „Zar i vi ćete.d. ne smije kap.. Krsto Popović iz kraj nas je pošao na svoju dužnost.. on je drug moj poslat je sa zadatkom kao i ja. iz razloga što je to oficir moj mlađi drug.. i na kraju zaključujem. Leković misli o izdajstvu. Leković.. ovđe ne bijahu prisutni Podpor. d.“ Najprije sam upitao Laza Lekovića rođaka Kapetanova. da me ostavite“? „Mi se ne možemo odvaja od društva“! odgovorili su. nešto više od mene zna po ovom poslu. Šetajući došli smo do one vrbe odakle smo ustali.“ Govorim ponovo Lekoviću. naročito preko njegova dva zeta Klisića i Vojvodića i jednog mu rođaka. ja gledam po svima. od svih sam dobio odgovor Ne. ov. oblas i da su nas osramo li oni naši drugovi koji su se bez ikakve nužde predali vlas ma 3. Leković: „Moje je mišljenje da ih ponovo pitaš sve. naši drugovi po grupicama šetaju po obali. mj. neznam. dolaze i sijedaju okolo pod vrbom. Petar Pekić i Jovan Šonković149. naši se drugovi bore po Crnoj Gori.. izgubio sam se u velikoj lju ni i nervozi.

čim sam ja zvao ova dva rođaka on je već znao da ću ih pobi zato je i ostao na istom mjestu razgovarajući sa onima koji bijahu krenuli za Kastrate. došli smo u kući Petra Filipova popovića. noć je počela nastupa . mislim da je mrtav jer sam ga ubio u prsa. Lekoviću i Podpor. Kako god hote. jer samo ovaj Vojvodić govoraše Italijanski što me mnogo to interesiraše. 7-8/2014 Upu o sam se sa kap. siru i drugom. „Ostavite nam bar te puške i bome. okrenuo sam se k Milu koji već bijaše odpočeo150 opalio sam dva metka za njim. a na njih sam izvršio ubisto zato što sam njih dva mogao. došao i Pekić i Đonković kojima saopštavam da je društvo odreklo sa nama povratak u Crnoj Gori. dali ste mi riječ da ćete poginu đe budem ja poginuo. Milo me moli i kumi da mu dozvolim da ide samnom. svi ovi govorahu i obetavahu. ali kako nemam te mogućnos to ću samo strijelja oba moja rođaka čim budem pošao na obali“. Pekiću sa riječima: „Da sam u mogućnos strijeljao bih sve ove ljude kao izadjnike. Sjedimo pred kućom ovog Popovića. ja sam se sa kap. možda će se mislim pokaja oni od svoje nečasne namjere i doći će sa nama. br. kako bi mogli kad onamo prijeđemo sta u tajnos dok dođemo do naših prijatelja. zvao sam ona dva moja rođaka da dođu samnom do obale. a nekoliko njih oće da nas prate do obale. ali se spasao blagodareći Niku Nikoviću i Petru Pekiću. Večerali smo. odgovaraju ovi dvojica. Kapetan Milo Leković. Ja sam produžio k obali. Petar Pekić i Đonković ostali su pozadi da sa onim seljacima donesu hranu na obali. baš kad sam u ovom razmišljanju srijetamo se sa njima na putu. jer imam da vam nešto govorim. Opros li smo se sa nekoliko seljaka. Razmišljajući o svemu. ove puške dali su nam Italijani“ Odgovaraju mi. da ih dadnemo našim pristalicama kad pođemo u Crnu Goru“. a najviše o sramotnom izdajstvu kojeg prema nama počinješe ovi ljudi koji su dobrovoljno sa nama došli iz Italije. da će bi vjerni i poslušni i da će na jedan moj mig i svoje živote žrtvova . a riješio se strijelja ona dva moja rođaka i sa m pokaza svakome što znači bi izdajnik. plašim se od veće bruke i sramote. mesu. ali je njih mnogo nijesam u stanju to izvrši sam. koji nas bijaše pozvao na večeri. Pošto sam o svemu ovome razmislio i riješio se. Lekovićem upu o naprijed i govorim Lekoviću da urgira na njegovog zeta Dušana Vojvodića. idemo dalje razgovarajući se i razmišljajući. Momentalno sam opalio metak Ljubu u prsa. „mi ćemo ići pa i ako neće oni“. da će poginu za stvar Crne Gore. nebili on došao sa nama. borim se sa mišlju da ih sve strijeljam kao izdajnike. okrenuo sam se kap. a sad me ostavljate izdajete me. Ljubo leži na onom pijesku na obali. ovo isto govorahu i ovi moji rođaci pri polasku iz Gaete. ljudi i to za nekoliko dana. Ovi dva moja rođaka nijesu bili više krivi od onih ostalih. kad sam došao na samoj obali okrenuo sam se k ovoj dvojici i rekao im: „Kad smo iz Italije kretali za Crnu Goru. dolaze seljaci da nas prate i donose nam spremjeni tain u hlebu. a da sam bio u mogućnos h o sam ih ove večeri pobi sve. plakali ste tek da vas neostavim. razgovaramo o svemu. zato ću vas oba sada strijelja “. odgovaraju. pao je na zemlju. vrijeme je od kretanja. Da se na ovo riješim dalo mije povoda to: pri našem kretanju iz Gaete (Italije) za Crnu Goru. nazivam im Dobar večer i pitam ih đe ste to krenuli? Idemo put Kastrata. vi ste me molili da dođete samnom. „Nećemo. oni kao i mnogi drugi plakahu u Gae tek da ih ne odvojim od mene. Govorim ja. Krenuli smo iz sela k obali đe bijahu i naši čunovi i ostalo društvo. Lekovićem u selo. napus o sam te misli. govoreći da 150 Dopisano pored : da bježi . tako sam im rekao.98 Crnogorski anali. jer bijahu pripremili hrane za 12. naši se vojnici grabljahu koji će samnom doći. koji su odma s gli uha li me i spriječiil mi goni ga dalje.

sunce već oskočilo njega nema. čekamo kap. sa Pekićem. Oblas Krvava osveta i 19.Da li je Marko nastavio ovo pisanje teško je reći ali da je imao takvu namjeru je više nego sigurno. pitam Pekića. jer mu se samnom nije išlo. zovnuo sam ga. ili ne“. Nika Nikovića i Jovana Đonkovića. 10. da je stvar odricanja poslušnos udesio kap. . Leković? „Kad sam ja sa onim selacima išao k obali. čisto iz straha. Đonkovićem upu o sam se iste večeri za Crnu Goru. M. ovđe smo noćili. strašnih mojih dana i noći. Niković i Đonković. Nikovićem. đe je kap. avgusta. kao ni na ostale druge. nego da su išli na to. Milo Leković. pitao sam ga za tebe. kazao mi je da si sa ova dva rođaka pošao k obali. „Idite Vi i čekajte me na Tanki Hrt“ odgovara on. trebao sam bi na čisto jeli nas prevario i đe se nalazi. samnom su: Pekić. Od naših kod mene vidim samo Petra Pekića. Mi smo krenuli i došli smo u Tank Hrt koji je od Kamenice udaljen za jedan sahat. Mila Lekovića. Pekić. da svi ne idu samnom u Crnu Goru. a za kojeg mislim daje mrtav. tekst se ovdje završava. Ne obzirući se na onoga koji leži u onom pijesku.DNEVNIČKI ZAPISI MARKA VUČERAKOVIĆA 99 oni nijesu tako mislili kao što ja to shvaćam. bacio sam ono što nosah i trkom došao k tebi. pa je h o da i meni onemogući povratak na svoju dužnost u Crnoj Gori. Tek poslije ovoga izvještaja uvjerio sam se. Lekovića. odaziva se iz neke livade podalje od obale. da mi onemoguće povratak u Crnoj Gori i sa m me spasu očigledne smr . Ovo mi govori P. poslije podne vraća se Pekić i kaže mi da je od seljaka izviješten daje Kapetan Milo Leković sa onima ostalim pošao u Italijansku komandu u Kastra ma. nalazimo se u jednom vrbljaku očekujemo kap.Jasmina Rastoder. 151 Nažalost. đe je Leković sad ne znam“. ali evo stvar je već svršena.151 Povratak u Crmničko Prim. zato sam poslao Petra Pekića i Jovana Đonkovića da se vrate čunom natrag nebili doznali što je bilo sa Lekovićem i ostalim. kao što su bili ranije rekli. Šerbo Rastoder: MEMOARSKO . pitam ga: „Oćeš li ići sa nama. sje o sam se daćeš ih pobi . ja sam ušao u čun koji bješe spremljen. žale slučaj koji se među nama desio i svi se čude što je to bilo. Sva rečena i nečasna izdajstva nijesu mi omeli povratak u Crnoj Gori. Okupili se oni seljaci koji nas prate. naišao sam na putu na njega i sve one koji idu za Kastrate.

100 Crnogorski anali. br. 7-8/2014 Posljednja (145)strana rukopisa .

svojim radom poslužio srpskijem državnijem i vojnijem vlas ma. pra o je egzodus naroda. kao što su to učinjeli Trebješani i tamo se utopili. formiranoj krajem XIX.. pokušavajući da svoj narod odvra od iseljavanja. poslije pohoda Numanpaše Ćuprilića na Crnu Goru 1714. uz logis ku državnih ins tucija i tajnih organizacija Srbije. oni gledaju svoju korist. naselile osam sto na Crnogoraca. i danas jednako potresaju is nitošću: “A po tom evo razumijem i vidim da neki ljudi idu te mâme i varaju narod da ih vode nekuđe preko mora. godine. ljekari i td. I koji će tamo poći. Ta emigracija odigrala je najnega vniju ulogu. godine. prije svega o onoj u Beogradu koja se počela okuplja na an crnogorskoj pla ormi. Prije dvjesta godina. čak jednijem dijelom u carsku Rusiju. 10. na primjer. još 1623. Doseljavanje Crnogoraca u Beograd u drugoj polovini XIX. otprtljalo mnogo Crnogoraca. sveštenici. kaldrmdžije. ali i voljno. Srijeću se molbe za prijem u srpsko “podanstvo”. turska vojska nekoliko hiljada Crnogoraca iselila u Bosnu. vijeka može se pra po arhivskoj građi. Zapaženo je . godine. pods čući sudbonosne podjele i konflikte u crnogorskom društvu.” Ipak je. sve do Peroja u Istri. Posebno treba naglasi da je dio te crnogorske emigracije. vijeka u Srbiji i Rusiji od omladine koja je odlazila na školovanje u ove zemlje. Iste godine Turci su poslali u Skadar tri hiljade i pet sto na žena i đece da ih prodaju kao roblje. da sramotno pogine i da ga je anatema kako Judu. i td. Ovđe će bi riječi o crnogorskoj emigraciji. da se “jadni i žalosni narod rasipa”. Dobjegli Crnogorci upućivani su u Dalmaciju. pa samo o pojedincima saznajemo tračak porijekla. da okupaciji suverene crnogorske države daju privid legi mnog procesa. učitelji. Te njegove riječi. nako da se bruka s vama bije i da druge napravljate. da Bog dâ da mu tamo bude zli put i zla sreća. duboke i teške. po volji i uz finansijsku pomoć srpskog dvora i vlade. u vrijeme Petra I. da im je korijen crnogorski.Dr Danilo RADOJEVIĆ: UDIO EMIGRACIJE U UNIŠTENJU CRNOGORSKE DRŽAVE UDIO EMIGRACIJE U UNIŠTENJU CRNOGORSKE DRŽAVE 101 Dr Danilo RADOJEVIĆ Čitavu crnogorsku istoriju. Vladika Danilo Petrović Njegoš pisao je. u vrijeme kandijskog rata (1645-1669). kao što su fizičar Pjotr Kapica ili vojskovođa iz kurske bitke Nikolaj Vatu n. Prije toga. crnogorski mitropolit Petar I. ispunjenu ratovima i razaranjima. a sebe gubite i čest i poštenje i ginete za tuđu korist i da trgovinu od vas čine i ćesu napunjaju. pod turskim pri skom jedan dio crnogorskog stanovništva sklonio se u Primorje. u potrazi za boljim životom. Crnogorci su se iseljavali prisiljeni stalnim ratnim prilikama u Crnoj Gori. Petrović Njegoš pisao je Gluhodoljanima. kojim ne može vjerovat.. juna 1789. Ona je pomogla realizaciju srpskog projekta o uništenju crnogorske države. na Glasinac. dobrovoljci. đe su mletačke vlas . Oni se pominju kao sluge. a ne kako će vama dobro učinit. Nije vama tamo puta. Uz turske pohode često su išli i trgovci robljem da bi zarobljenike prodavali na trgovima. Tada je.

Hercegovina. školske omladine i emigranata. stoji da je Tomić ismijao crnogorski parlament i ustavnost.“Srpskog kulturnog kluba” (1937). Crnogorski emigran u Beogradu. u Srbiji i Rusiji. Karađorđevićima . čiji je program bio da odbrani “ugrožene interese srpskog naroda”. Crna Gora. koji je. U prikazu. Glavni oslonac u izvođenju svoga projekta srpske vlas su tražile među emigran ma. održavala kongrese i mi nge. Ratni ciljevi Srbije. . programu. Karadžića “Srbi svi i svuda” (1849) podudara se. jedan dio Istre. Perović 2 . pomagali su djelovanje pro vu Crne Gore i onog dijela crnogorskih studenata koji se školovao u Rusiji. Radi se o Crnogorcima koji su bili pitomci srpske vlade. 7-8/2014 da su Crnogorci čuvali svoje “etničko obilježje daleko duže od ostalih” doseljenika. Tomić. R. u borbu pro vu opstanka i razvoja crnogorske države. od 1881. učinjena osnovna grješka što nijesu udarene granice srpske države. u Beogradu. uz novčanu pomoć Aleksandra Karađorđevića. pa kaže da Srbija ne treba iz nekih “vojno-poli čkih razloga” da ih prepuš jer bi oni (Vasojevići). Među m. te da se oni bore pro vu apsolu s čkog režima kralja Nikole.I M. Marjanović). što je podrazumijevalo raseljavanje nesrpskog stanovništva s teritorija koje su planirane da budu u granicama “velike Srbije”. Nikac od Rovina) napisao je poli čke kozerije. organizovano djeluju. plan koji je predviđao preseljavanje Crnogoraca “u oblas koje budu bile oslobođene od nesrpskog stanovništva” (J. Ivanović. . služeći dvjema srpskijem dinas jama Obrenovićima. Cemović nudi Srbiji da priključi dio Vasojevića koji je bio još dio turske teritorije. Hrvatska. Osuda je.).moraju posta dio Srbije. među m.Nemoć realizatora Načertanija dovela je do formiranja nove organizacije . Drama Đe ći u parlamentu je prikazivana u pozorištu u Beogradu i za vrijeme okupacije u II. Ti studen su izvještavali centralu u Beogradu da rade na tome da ubijede Ruse da su Crnogorci i Srbi “jedan narod”. u čijoj verziji stoji da je 1918.102 Crnogorski anali.svoj rad su bazirali na propagandi da u Srbiji vlada demokra ja. objavljenom u Beogradu u listu crnogorskih emigranata “Naprijed”.Dragiša Stanojević u knjizi Interesi srpstva.šorkape”. Nosilac toga projekta bila je organizacija “Ujedinjenje ili smrt” koju su osnovali atentatori na Aleksandra Obrenovića (1911). dijelom. poslužili za osvajanje Kosova. M. realizirala komunis čka vlast kolonizacijom Vojvodine. 541. Đe ći u parlamentu (1911) i Đe ći van parlamenta (1912). 2. Zahvaljujući toj pomoći. . kao što je bio Marko Cemović (18731941). pripadao tajnom udruženju (zajedno sa Milošem Šaulićem i dr. pa da je postojanje crnogorske države “separa zam”. u osnovnim koncepcijama. iz 1914. brošure i listove. . pa su im pomagale da. emigracija je objavljivala knjige. da im “lični računi kneza Nikole ne stežu (.1 U to vrijeme počelo je vrbovanje i uključivanje pojedinih doseljenika. “kojom se igra velikodušni gospodar . a od 1903. Anonimni prikazivač izražava nadu da će Tomić stvori djelo trajne vrijednos ako emociji i humoru doda i književnu kulturu. publikovala rezolucije u kojima je osuđivan režim u Crnoj Gori. bili su 1 Istorija Beograda. ocrtava granice imperijalnih srpskih aspiracija u tom momentu. četničkom.) ruke”. te da su Crnogorci “dio” “srpskog” naroda. 3 Milu n Tomić (pseud. Banat i Bačka . Cemović piše dalje da se Vasojevići “drže lavovski” u borbi pro vu turskog kajmakama i “agenata” crnogorskog kneza Nikole koji “propovijedaju ‘svecrnogorstvo’”. u dramskom obliku.. između Ljubljane i Soluna.Poništenje Jugoslavije (1941) izazvalo je potrebu da se noveliraju metode realiziranja programa. Srijem. godine. kao S. Udruženje je radilo na neutraliziranju svakog interesa crnogorskog naroda. da moraju “sve zemlje između Vidina i Jadranskog Mora. nakon uvođenja parlamentarizma u Crnoj Gori (1905). U jednom pismu Ljubomiru Kovačeviću. u granice Srbije moraju ući sve oblas u kojima ima traga od pravoslavaca i muslimana. ministru prosvjete Srbije i ličnos koja je tada bila zadužena za provođenje u život Načertanija2. Četnički poli čki odbor Draže Mihailovića izradio je. sa poli čkim programom Načertanije. što je. izričito su opredijeljeni da Bosna. Po ovom. Tada je agitacija bila usmjerena na omalovažavanje crnogorskog parlamentarizma3. što je učinio Stevan Moljević.. br. a za m studirao na Duhovnoj akademiji u Kijevu. (da) postanu delovi velike Srbije”. Srpski krugovi koji su radili na realiziranju imperijalnog plana stvaranja “velike Srbije”. bazirana na neodrživim premisama: da u Srbiji vlada demokra ja koju treba “prenije ” na Crnu Goru. još dok je učio bogosloviju u Beogradu. koja se pojavila iste godine kada je poražena srpska agresija na Bugarsku (1885). svjetskom ratu. Članak V.

da je kralj Nikola “otrovao” Miloša Šaulića. Radović mu je štampao pomenutu “poemu” pod naslovom Lovćenska anatema (Ženeva 1918). Pošto se vra o u Crnu Goru. da su “šljam i izmet”. da bi ga odaljio od Ce nja. Objavljivao je članke u dijelu srpske štampe. XII. U prijetećem pismu koje je S. a za m bio ađutant na crnogorskom dvoru. 6 Tomo Oraovac (1853-1939) napušio je Crnu Goru 1883. bio je činovnik ministarstva finansija. Iz Italije nije se h o vra u Crnu Goru već je o šao u Beograd (1892). u selu Moravici.. S. kako sam sebe ocjenjuje. od kojih je i sastavljena knjiga Nekoliko krvavih slika. on iznosi detalje po kojima se vidi da je radio pro vu kralja Nikole po nalozima Obrenovića. napisao ga je na dvoru Obrenovića). autor knjige Crna Gora pri kraju devetnajestog vijeka (Beograd 1895). 8 Janko Spasojević završio je bogosloviju u Prizrenu i Duhovnu akademiju u Rusiji. proveo je tri mjeseca u zatvoru. oko 1850 . u čijoj je kući živio.5 Među vrlo ak vnim crnogorskijem potuđenicima koji su prihva li srpsku državnu ideju. te da će poema ima “trajnu književnu vrijednost”. završio je oficirsku školu u Italiji.. koji je ispunjen napadima na knjaza Nikolu i nosioce vlas u Crnoj Gori. Božović i J. Navodno zbog svoje žene. . Savo Ivanović7. upu o je molbu (10. 5 Marko Backović završio je bogosloviju u Beogradu (1883). Oraovac je 40 godina pokazivao neobičnu sposobnost da unižava kralja Nikolu i crnogorske ins tucije. Za to ubistvo emigracija je optuživala Nikolu I. Ivanović upu o iz Zemuna Aleksandru Obrenoviću (21. Ivanović je autor i brošure Još dvije riječi (1899). Zanimljivo je da Oraovac kaže da ne dopušta svoje knjige recenzira jer bi za nj to “bilo poniženje” i kosilo bi se s njegovim dosadašnjim radom . Jedna od njih. pa mu je dao sredstva za udoban život. izazvala je velike posljedice. Sava Ivanovića. pa ga je knjaz Nikola upu o na dalje školovanje u generalštabnu školu u Torinu (1890). 1916). iskoris o za propagandu pro v Crne Gore. Rad Oraovca bio je usmjeren na uvlačenje Crne Gore u ratni sukob sa Austro-Ugarskom. te po tome stoji u ravni sa knjigom Nekoliko krvavih slika. Bio je ordonans knjaza Nikole. u Sremskoj Mitrovici i Beču (1893). Srpski dvor ga je. pijemon zam i širenje granica Srbije na Crnu Goru. u kojoj je. bili su Tomo Oraovac6. Njegova žena se našla uvrijeđena zbog neke primjedbe knjaza Nikole. Učio je vojnu školu u Italiji.. u Srbiji. između ostalog.da mu štampa “poemu” “Predaja Crne Gore”. Iste godine je objavio u Srbiji polemičko-sa rični spjev “Žalopojka Lovćenu planini”. Tunguz i dr. Bio je učitelj u Baru i Ljubo nju. Pero Šoć. u kojoj je ispoljena velika energija u variranju pogrda upućenih kralju Nikoli.Aleksinac. X. saopš o je autoru ovih redova dr.Dr Danilo RADOJEVIĆ: UDIO EMIGRACIJE U UNIŠTENJU CRNOGORSKE DRŽAVE 103 prisiljeni da mijenjaju metode: da pripremaju atentate i puč (1907. A.“dava na ocjenu djela prije nego izađu na javnost”. 1917) crnogorskom potuđeniku Andriji Radoviću koji je radio po instrukcijama Nikole Pašića na prisajedinjenju Crne Gore Srbiji. kao što su pisali T. Pile ć. Obmana o načinu smr Šaulića stalno je korišćena u agitaciji crnogorske emigracije u Beogradu. kao rođaka knjaza Nikole. te na taj način da dođe do širega konflikta u kome bi nestala crnogorska država. 4 Blažo Petrović (Njeguši. Istaknu emigrant Blažo Petrović4 koji je bio rođak i ađutant knjaza Nikole. stupio je u konflikt s prestolonasljednikom Danilom. i 1909) i da se uključe u plan srpske vlade o prenošenju četničke oružane akcije iz Makedonije i Kosova na Crnu Goru. Zbog prijetećeg pisma koje je upu o knjazu Nikoli (po sopstvenom svjedočenju. Oraovcem i Đ. Dok je bio u Ženevi. Prilikom pošjete knjaza Nikole Srbiji (1896). U agitaciji Ivanović je bio bez skrupula. predśednik glavne kontrole. zbog neke pronevjere novca. Šaulića. Janko Spasojević8 i dr. đe je napisao. oko podjele tepiha. On za saradnike knjaza Nikole kaže. uz pomoć još nekijeh emigranata i srpskog publiciste Pere Todorovića. pa je emigrirao u Beograd (1893). poli čki program. Backovića je. zeta Ma je Bana. ali se vra o slijedeće godine i postao š ćenik ekskralja Milana Obrenovića koji je tada bio komandant srpske vojske. mladog pravnika i ministra pravde. ispunjene optužbama. Svote novca za izdržavanje nastavio je da prima i pošto je na vlast došao Petar Karađorđević (1903). u kome je bio centar za okupljanje crnogorskih nezadovoljnika. “na jedan silan način žigosao izdaju izdajnog kralja Nikole”. knjigu Crna Gora pri kraju devetnajestog vijeka (Beograd 1895). radio je na stvaranju novih spletaka oko kralja Nikole. 1896. 1900).. Ivanović je uklonjen iz Beograda. Iz toga kruga emigranata bio je i Marko Backović. Đonović (Crna Gora i napredni pokret. učitelj. ubio hajduk Milan Brkić. bio je dobio apartman u Beogradu. član velikog suda . 7 Savo Ivov Ivanović rođen je na Ce nju 1862. Priznanje Tomića pred T. Tomić je priznao Tomu Oraovcu i Đurđini Pile ć da je “proturio lažnu vijest” o “trovanju” M. Beograd 1911) da je kralj Nikola vinovnik Šaulićeve “užasne smr ”. Emigrirao je u Beograd. po nalogu radikala RankaTajsića. Ivanović otkriva da mu je Aleksandar Obrenović nudio 20 hiljada dinara da bi izjavio kako je njegova an crnogorska djelatnost podstaknuta od Austrije.

rezoluciju o zbacivanju dinas je Petrović i ujedinjenju Crne Gore i Srbije” (P. da prihvate. koja sažima u sebi sve bitne mo vacije i stras koje su okupljale crnogorsku emigraciju u Srbiji. ali je poznato da je knjigu napisao Savo Ivanović. a ostali su uglavnom teško živjeli. Pile ć nije bio primio pomoć za če ri mjeseca. Ivanovića. formirao Andrija Radović. Tako je Andra Nikolić. predśedniku srpskog ministarskog savjeta. u crnogorskoj istoriji. U uvodnom dijelu knjige Ivanović otkriva svoje prave nakane. 1917. i u buduće da mi redovno šalje. kupio “poslanike” i pripremio tzv. Crnogorski poli čari. poveća pomoć na 150 dinara mjesečno. podgoričku skupš nu. pa me lakovjerne ljude mâme za sobom”. da taj oblik vladavine izaziva troškove i siromaši narod. da crnogorski nezadovoljnici koji se okupljaju u Srbiji. ali ta suma nije upućivana redovno. dokumentuje zavisnost i obaveze crnogorske emigracije. i konstatuje da je trebalo zadrža “patrijarhalni način”. pokušava da negira ulogu. tvrdeći da ona počinje od knjaza Danila (1851). došao je Spasojević i. U predavanju koje je održao u Slavenskom dobrotvornom društvu (1901). pa je pisao Savi Grujiću. tvrdeći da njen doprinos nije ništa veći od bilo koga doma crnogorskog. cijeneći njegove zasluge “za srpstvo”. Pašića. vozeći se autom srpske vojske. 4. mitropolitsku upravu. da se namučio “živijeh muka” i moli da mu se pomoć redovno šalje: “Ja vas kumim bogom i vašom čašću. Dok je bio u Rusiji djelovao je sa velikosrpskih pozicija. u Parizu. koji je u prvo vrijeme emigrantskog života našao utočište u Beogradu. sa crnogorskim dvorom. u kući srpskog ministra i diplomate Mihaila Bogićevića. kad kaže da ne treba dopuš da crnogorska dinas ja staje na put prijes žu Srbije. u povodu 50-godišnjice pjesnikove smr . hvaleći se da dobijaju mjesečno “po 10 i više dukata. postao je ministar u vladi. ali je odlučeno da centar bude u Ženevi.104 Crnogorski anali. već mi je ovo sve. Zato Spasojević kaže da je uspostava svjetovne vlas “nesreća” za Crnogorce i “srpstvo” jer je to “strašna smetnja za njegovo ujedinjenje”. a mislim da nije pravo ni je razlog da kod određenog mi izdržavanja umrem od gladi”. da mi se za sva če ri mjeseca pošalje izdržavanje. an crnogorskih. br. ministar inostranih djela Srbije. III. za koju piše publicist Pantelija Jovović da “ne treba kri od istorije da se ta skupš na nije sastala voljom naroda. Riječ je o reakciji koja je jednaka turskoj i srpskoj jer se prije uspostave knjaževske vlas gledalo na Crnu Goru kao na neko “igranje” državnos . zajedno sa Svetozarom Tomićem i Petrom Kosovićem. pišu svojim poznanicima u Crnoj Gori. dinas je Petrović-Njegoš. (1913). prilikom pošjete Austriji. Ivanović je nalazio krivicu u dinas ji Petrović-Njegoš. I za stalno raseljavanje Crnogoraca. Prema izvještaju otpravnika poslova srpskog poslanstva u Beču (1893). Savo Ivanović u pomenutoj knjizi. On. Beograd 1924. te da je uspostava knjaževske (svjetovne) vlas “štetna i vrlo pogubna za Crnogorce”. na knjizi je potpisan “Glavni odbor crnogorske emigracije”. pa je podnio ostavku i ušao u tzv. tekstova može se uze knjiga Nekoliko krvavih slika iz albuma Petrović-Njegoševog doma. U egzilu u Francuskoj. Čim je srpska vojska okupirala Crnu Goru (nakon izlaska austro-ugarskih trupa). Ova molba serdara Jola Pile ća koju je pisao u izbjeglištvu u Nišu. već su većinom pozva u nju oni koje je h o Spasojević s društvom. na insis ranje N. ali kao “srpskog” pjesnika. Umjesto autora. vidi Crnu Goru kao “mlađu sestru” Srbije kojoj “nema opstanka” ako je samostalna. Jovanović. već ga hvali. crnogorski knjaz Nikola mu je rekao. bez diskusije. donio rješenje (1893) da se serdaru Jolu Pile ću. Tako J. Kao reprezenta van primjer emigrantskih. neuko konstatujući da je on “u najvećoj mjeri pjesnički opjevao” (sic!) . Spasojević osporava jedno i po stoljeće dinas je Petrović-Njegoš. koja je pisana pejora vnim jezikom. pod naslovom “Srpski pjesnik Petar II”. a ne moraju ništa da rade. srpska vlada je plaćala samo one emigrante i doseljenike koji su sigurnije ispunjavali zadatke. jer ja nemam ni od kuda druge pomoći. agitovao.“istrebljenje muhamedanstva”! . 14-15). da izvolite naredi blagajniku ministarstva spoljnih poslova. Zanimljivo je da Spasojević ne napada Njegoša. Crnogorski odbor za narodno ujedinjenje koji je. snishodljivo. što je suprotno stavu S. 7-8/2014 Djelovanje crnogorske emigracije u Beogradu stvaralo je teškoće crnogorskom dvoru i vlas ma. Među m.

koja je tada obavljena. I za Njegoševu majku Ivanu Proroković. “odvratni mitronosac”. Savo Ivanović ovaj Medakovićev propust uzima kao “argument” da Petar I. lažna i izmišljena. da je “o šao u Neapulj da se kurvari”. da “pjeva jezuitski i ukrijeva svoju izdaju pred buduća pokoljenja”. . Ovako nega van odnos prema Njegoševoj ličnos govori o tome koliko Njegoševo pjesničko djelo utemeljuje misao o crnogorskoj individualnos . Još Ivanović sarkas čno dodaje da u Zakoniku “nema ni pomena o šarenom ‘svecu’ bez nosa (mitropolitu Petru I. prema izdanju koje je učinio Milorad Medaković (1850). Ivanović pokušava. Ivanovića. “okorjeli zlodjej”. nalazeći za njih veliki broj nega vnih kvalifika va.R. za koju radi. “zločes i po sve kaljavi mitronosac”.Dr Danilo RADOJEVIĆ: UDIO EMIGRACIJE U UNIŠTENJU CRNOGORSKE DRŽAVE 105 Zanimljivo je da Ivanović najviše is če moralni pad dinas je. u kome je izostavljeno ime Petra I. “franzavi krvnik”. “sramni i franzavi vampir pod arhijerejskim odjejanijem”. da je svoga psa Dragona hranio naforom. “odvratni vladika (. Skrenućemo samo pažnju na njegov odnos prema Nikolinom literarnom stvaralaštvu.. Popov (Путешествие в Черногорию. te da je Nikola potkradao i pjesme Laze . njemu je bilo jasno da je Njegoš izrazio sociopsihološku strukturu crnogorskog naroda. Da bi dokumentovao tu svoju tezu. crnogorskom mitropolitu i pjesniku. da skra period trajanja dinas je Petrović-Njegoš. pa i za “krivca” što je crnogorska državnost postala smetnja za realiziranje imperijalnog programa Načertanija u odnosu na Crnu Goru. da bi dobili te položaje. Osuđujući ministre i više činovnike.). kao i istaknuh crnogorskih porodica. Ivanović veli da su oni. kada se vraćao ličnos kralja Nikole. tj. “glava pod bradom bez obraza”. “krvožedni mitronosac”. dok su ostali dinas bili “kaluđerš ne ce njskog manas ra”. “sramni izdajnik”. da je Njegoš svojim literarnim i državničkim radom “postavio temelj onome ubitačnom separa zmu. on donosi Zakonik Petra I. Petroviću Njegošu (1813-1851).D. na kojoj je insis rao knjaz Nikola. Ivanović je. Ivanović kaže da je bila bludnica. N. pa kaže da je proslava njene 200-godišnjice. Prema tvrdnji S. kad je Zakonik donešen. onamo” on tvrdi da je njen stvarni autor Marko Miljanov Popović. (“Petar. Nikola je tek drugi vladalac.. 1847). zetskij i primorskij”). zbog kratke tradicije srpske dinas je Obrenović. za koga kaže da je: “vampir pod mitrom”. “mitronosni krvolok”. u formu tzv. “vtori Aleksandar Bordžija”. da je svoju kopilad “sam vladika podavio i bacio u nužnik ce njski”. kosovskog mita unio crnogorsko borbeno i e čko iskustvo. Svi pripadnici dinas je Petrović-Njegoš predstavljeni su kao ušljivi plemići i lupeži. “najsramotniji hrišćanski sveštenik koji je do sad zemlju gazio”. “krivokletnik”. božieju milos ju pravoslavnij mitropolit crnogorskij. Na ovaj način je Ivanović h o umanji i pijemontsku ulogu Crne Gore. “glava pod mitrom bez čas ”. nije bio vladar. a ne sedmi. čime je izmijenio njegovu novozavjetnu suš nu. bez obzira što je Njegoš prihva o okvirne elemente srpskog etnocentričnog mita. Za pjesmu “Onamo. koji se tek sad počeo sa svom svojom nagotom ispoljava ”. “vjerolomni mitronosac”. kao i za druge znatnije Crnogorke. svaki put docrtavao portret novim nega vnim osobinama. njegovu svijest o sebi i shvatanje značaja državnos . već da je crnogorski gospodar bio guvernadur Jovan Radonjić.) se je iskurvario i dobio sifilizam”. I za Marka Miljanova Popovića on nalazi da je lažna veličina i da je svoje junaštvo sam izmislio. tj. što nalazimo u prvome izdanju Zakonika koje je pripremio A. Za potvrdu te tendencije navešćemo neke iskaze koje autor daje o Petru II. Zato Ivanović naznačuje Njegoša za utemeljivača dinas je Petrović-Njegoš. Osim toga. a bio je tom prilikom i on na Ce nju”. morali ubi najmanje po dva pro vnika dinas je. Ivanović je shva o da je Njegoš.

izlazile u nastavcima u “Letopisu Ma ce srpske”. bio pro v svakog progresa. ponižen. nabraja podignute dvorove. 1897. ali nije korišćen u Srbiji. Ivanoviću je bio cilj da izazove u Crnoj Gori socijalno nezadovoljstvo i nemire. U Crnoj Gori prvi put ga je upotrijebio Simo Milu nović Sarajlija. prezren. koji su radili u crnogorskoj prosvje i novinarstvu. a da je narod bijedan.crnogorska vlastela koja je dizala ustanke pro vu dominacije Nemanjića. kao i ostali emigran -propagatori. visokijem porezima.9 9 Pojam Srbijanci javlja se u Vojvodini nakon prvog srpskog ustanka. pa govori. ideji Nikolinoj o “crnogorstvu” “nema i ne može mjesta bi ”. On tvrdi da Nikola I. navodno. godine. jer je tako podignut ugled Nikole I. tvrdeći da su me katolicizmu u Crnoj Gori otvorena vrata.kao “separa s čke interese”. da bi mu uzeo spjev “Ženidba bega Ljubovića”. u to vrijeme. a u starijoj . On dalje tvrdi da crnogorski suveren ima “kobnu žudnju” da “srpstvu” pretpostavi “zamišljeno i suludasto crnogorstvo”. Kao prvi “separa st” u novijoj crnogorskoj povijes naznačen je Njegoš. dok potoji Srbije. br. naredio sam Nikola I. već što su to zah jevali njegovi mračni računi”.. Osim toga. o pljačkanju naroda. Potpisivanje Konkordata između Crne Gore i Va kana osudio je Ivanović kao izdaju “srpstva i pravoslavlja”. pa i kad bi Srbija oslobodila Prizren. i dalje bi Crnogorci imali aspiracije prema Kosovu i pjevali: “Tu moram jednom oružan poć”. 7-8/2014 Kos ća dok je ovaj boravio na Ce nju. a nakon njih i Balšići. kao sekretar vladike Petra I. On napada Konkordat u skladu sa poli kom Srbije jer se srpska vlada bojala da taj čin ne ojača međunarodni položaj crnogorske države. Iste osude nalazimo i u Bilješkama jednog pisca od Sima Matavulja koje su. tvrdeći da su veze Crne Gore sa talijanskom i ruskom dinas jom moralno i materijalno uniš le Crnu Goru: moralno. da se “zamijeni riječ srpski sa ‘srbijanski’ (. Zato srpski agitatori traže od knjaza Nikole da odbači ideju koju je iznio u svojoj drami Balkanska carica: “Ko crnogorstvu ne bio vjeran. jer je Crna Gora osiromašena dočekivanjem uglednih gos ju. Docnije. Ivanović kaže da je izmjena h termina rezultat puste želje i neostvarenih snova crnogorskog vladara koji se plašio nominacije srpski kralj. Jovan Pavlović i dr. da ne bude shvaćena tako da je Aleksandar Obrenović kralj i Srba van Srbije. da ubija one koji rade za “srpstvo”. oglobljen. pa ga i Savo Ivanović okrivljuje za “an srpski rad”.. na račun drugih jakih karaktera crnogorskih. U tadašnjoj srpskoj agitaciji. Sa ovijem je vezano Ivanovićevo komentarisanje termina Srbijanci i srbijanski. čije je unošenje u novine “Glas Crnogorca”. nije priredio tu proslavu “što ljubi prosvjetu. Naročito je zanimljiva njegova kri ka proslave 400-godišnjice prve crnogorske ćirilske štamparije. izvanjci iz Vojvodine (Laza Kos ć. kao i da insis raju da su “Crnogorci prvi među Srbima”. Trebalo je dokaza da su imena jugoslavenskih naroda . Crnogorsku spoljnu poli ku ovaj autor napada.).) tj. Proslava tako značajnog datuma iz crnogorske istorije osuđivana je zato što je preko nje učvršćivan ugled crnogorskog naroda u Evropi. optužio ga je da je dao ubi učitelja Lazara Škerovića. navodno. da pojam crnogorstvo vide kao ideju vladavine nad “srpskijem” oblas ma. / bogom i ljudma svud bio ćeran”. materijalno. crnogorska dinas ja i vladajući sloj optuživani su da su zapostavili ideju “svesrpskog ujedinjenja”. donijeli su taj termin. jer je shvataju samo kao proširivanje Srbije. Jovan Jovanović Zmaj. Crnogorski potuđenici kvalifikovali su borbu Crnogoraca za očuvanje svog narodnog iden teta . da se ne smije pisa ‘srpski kralj’ nego ‘srbijanski’”.106 Crnogorski anali. Zato Ivanović impera vno zaključuje da. što je nominirano kao “zetski separa zam”. Ivanović optužuje Nikolu I. Značajno je istaći da se borba pro vu kralja Nikole tada zasnivala i na tvrdnji da on radi pro vu srpskih interesa. jer je on.

Realizaciju te teze ometala je upotreba pojma Srbi za stanovnike Srbije. U sklopu težnje da se Crnogorcima oduzme samoinicija va i vlas . da moraju bi “samo Srbi i odani dinas ji Srbije”. Ta “tričava kavga”. u kome je. Perolo je ostao da živi u Beogradu. koji je uradio vajar Sima Roksandić (mrtvi goli dječak leži na pločniku!). Milićević. Srpske vlas su našle i “krunskog” svjedoka. Crnogorac iz Lukova kod Nikšića koji je služio kod jednog beogradskog trgovca. u kojoj suveren piše da je taj Crnogorac “osvijetlio obraz crnogorstvu i crnogorskom oružju”. kako je nazvao Louis Léger. V. tadašnji srpski konzularni predstavnik u Carigradu. kao i Srbija. poginuo još i Ivko Pro ć. Đ. unio je falsifikat srpske diploma je da je Savo Petković poginuo. ali je on morao osta “mrtav”. među m. Sava je ovaj turski vojnik udario ostatkom slomljenog krčaga. došao je na mjesto incidenta i naredio da se momku opere i previje rana. već su se oslanjale na kadar koji je dolazio iz drugih sredina. Ipak je o toj srpskoj epizodi napisana velika literatura. da mirnijem putem dobije teritorije i ustupke za autonomnu upravu. koji je lažno svjedočio pred konzulima da je momak sa Lukova poginuo. M. autenčni odnos prema istoriskim. kulturno-prosvjetne ins tucije u Srbiji nijesu bile razvijene. Srbija je imala vazalni položaj i koris la uspješne ruske ratove pro vu Turske. đe je otvorio najluksuzniju kafanu i dućan. nego da se na tu teritoriju prošire Rusija ili Austrija. Karić). Zahvaljujući djelovanju jeh faktora. da nemaju etnički sadržaj. . Ivanović piše o školama i kulturnim ins tucijama u Srbiji. Karadžić je zapisao da prvi beogradski učitelj (Miša Resničanin) nije u pravom smislu znao ni čita ni pisa . Pošto se posvađao oko reda za vodu s nekim turskim nizamom. u knjizi Bombardovanje Beograda. da Crnogorci moraju razvija mržnju prema bugarskom narodu. Šegrt Savo Petković je docnije postao bogat (beogradski) trgovac. Među m. kulturnim i poli čkim problemima. kuvara talijanskog konzulata. u Beogradu se dogodio incident na Čukur-česmi. u rusko-turskom ratu. Rusije i drugih evropskih sila. i dr) pokušavali pobi zvaničnu neis nu.11 Karakteris čno je za sve crnogorske potuđenike. I u vrijeme kad je Savo Ivanović pisao knjigu. Treba. ništa nije pomoglo. a docnije (1867) i ključeve od gradova. Sahranjen je o državnom trošku u glavnoj aleji na Novom groblju i podignut mu je spomenik od švedskog granita. Turska je pristajala na te zahtjeve jer je smatrala cjelishodnijim formiranje jedne zavisne tampon-države. Iz toga servilnog stava izlazi i njegova poruka crnogorskijem emigran ma i iseljenicima koji su im prilazili. 10 Beograd je dobio prvu osnovnu (trorazrednu) školu tek 1832. kao i diplomatsku pomoć Austrije. da se snishodljivo odnose prema srpskoj sredini. da bi je suprotstavio nerazvijenom stanju u Crnoj Gori. idealizirajući sliku tamošnjeg prosvjetno-kulturnog razvoja. tako je u crnogorsko-turskom ratu 1862. stoljeću. Đuričić. jeste i traženje da Crna Gora mora ima iste odnose. Iako su neki srpski hroničari (M. Pavićević). O tome govori i podatak da je u Velikoj školi u vrijeme Ivanovićevog pisanja knjige radilo samo dvadesetak profesora (V. među m. Karla Perola. Jovan Ris ć. godine. Đuričić je opisao i svoj susret (1912) sa bivšim šegrtom Savom Petkovićem. iako kod njih (Crnogoraca) nije bilo samo regionalna. Zato on i ocjenjuje da je “crnogorstvo” kobno i izdajničko. osim policiskog prevodioca Sime Nešića.Dr Danilo RADOJEVIĆ: UDIO EMIGRACIJE U UNIŠTENJU CRNOGORSKE DRŽAVE 107 S. Sam Hristć u memoarima (Pre pedeset godina. zna da školstvo u Srbiji nije imalo veće tradicije. prema Bugarskoj. pogotovu van Beograda. S. osuđujući knjaza Nikolu i zbog sadržaja pohvale koju je upu o jednom Crnogorcu zato što se istakao u boju na Šipki (Bugarska). godine izbačeno iz stroja 6600 crnogorskih boraca i Crna Gora je u “cjelini pružala strašnu sliku razaranja” (B. Tijeh is jeh dana. ginuli u teškijem ratovima. pa i za Ivanovića. Srbija je dobila ha šerifom (1830) unutrašnju autonomiju. pa je unijeta i u školske udžbenike. 11 U incidentu na Čukur-česmi sudionik je i devetnaestogodišnji šegrt Savo Petković. pa je preko novog termina Srbijanci izvršena “regionalizacija” Srba u Srbiji. Porta je prisiljena da potpiše konvenciju o povlačenju svoga stanovništva iz gradova i da poruši neka utvrđenja. imala je značajne diplomatske efekte. već da to ima jedino etnik Srbi koji treba proširi na pripadnike drugih balkanskih (slavenskih) naroda. u isto vrijeme.10 Ivanović zanemaruje različite istoriske uslove u Crnoj Gori i Srbiji u XIX. pa je to potvrđeno i spomenikom 1931. jer je trebalo prikaza evropskim silama da turska uprava postupa barbarski. 1912) opisao je spomenutu svađu. na plišanom jastuku. Crnogorci su. tadašnji srpski ministar unutrašnjih poslova. Nikola Hris ć (1818-1911).

vra li preko turske teritorije. 1982. koji je odnio kapetan Ivo Ivanović (otac autora paskvilne knjige). da im se omogući povratak. Tada je crnogorski kapetan Mašo Vrbica radio na dizanju ustanka u pljevaljskom kraju. 13 R. pošao u Srbiju. godine. Prema Alimpićevoj biografiji. Život i rad generala Ranka Alimpića. već da zajedno sa Srbima “udare na Turke u Hercegovini”. umjesto svečanog dočeka upućena je srpska vojska. Kad je knjaz Nikola saznao o postupku prema crnogorskim borcima. već su se. a za m deportovan preko Austrije za Crnu Goru. optužujući Bugare da ometaju Srbiju da “razmakne svoje granice sve do onih mjesta u Turskom Carstvu gdje Srba ima”. Po odluci knjaza Nikole. Vešović. Prihvatljiva je teza da je Nikola I. Crna Gora u ratu 1862. ta grupa Crnogoraca mu je predlagala da pođe sa 400-500 Srba u Hercegovinu. 6.h godina XX. preko turskog Sandžaka. nastala na Ce nju 1861. vijeka mogla ču tužbalica: “Marko Matov i Dajičin. U Alimpićevoj biografiji ne pominju se 32 borca crnogorskog odreda koji nijesu htjeli pregovara sa Srbima o predaji oružja. te da im bude zajednički vojvoda. godine spomenik. “Bibliografski vjesnik”. Spomenik. Zato je ne12 U pratnji perjanika Marka Matova Mar novića i Marka Dajičina Mar novića. što je potrebno prokomentarisa . . . Ivanović je pošao.108 Crnogorski anali. Vukmanović kaže da se spomen-ploča koja je skinuta sa obeliska čuva u Državnom muzeju u Ce nju. što znači da nije riječ o spomeniku samo ocu Sava Ivanovića. uz stalne borbe. 3. Iako je ovijem borcima rečeno da će ih u Srbiji “svečano dočeka ”. kao i u suśednim oblas ma. Može se pretpostavi da je njegovo docnije poli čko i vojno iskustvo doprinijelo promjeni njegovog stava o “zajedničkoj” vojnoj akciji. Alimpić. / dike roda. “Zapisi”. na kome su bila upisana 32 imena onijeh boraca koji nijesu htjeli preda oružje srpskoj vojsci. krajem maja 1861. J.M. crnogorski odred je prvo razmješten po čačanskom okrugu. postavila je zašjede koje je odred razbio i uspio doći na srpsku granicu. odred od 260 ratnika. upu o je zahtjev srpskom knezu Mihailu. Kroz cijelu knjigu Nekoliko krvavih slika iz albuma Petrović-Njegoševog doma Savo Ivanović ponavlja osudu da je kralj Nikola srušio spomenik njegovome ocu. osim sedmorice koji su izjavili da nijesu došli da ih razoružaju. Ideja. njihova sudbina je bila drukčija. pošto je obaviještena o kretanju crnogorskog odreda. pa su trećega dana kapetani četa predali oružje. / pogiboše zbog neroda”.13 Organizovanje te neuspjele vojne avanture učinio je crnogorski suveren u dvadesetoj godini života. pod komandom Ranka Alimpića. Prelazak 300 Vasojevića u Srbiju 1861. “svoim u Giljevu do Klisure udiviteljno borivšim se junacima” u obliku obeliska. Popović). U biografiji Alimpića stoji da je on crnogorski odred opkolio i “skučio glađu”. u osnovi je “zagonetne” ekspedicije crnogorskog odreda koji je. g. Na Ce nju se do 30. Pavićević. formirao je vojvoda Miljan Vukov. na taj način h o uvući Srbiju u oslobodilačku borbu. . 7-8/2014 istoriskih uslova za njegovanje te mržnje (P.B. Pošto je intervenisala Turska kod srpskog kneza Mihaila. zajedno s Crnogorcima. koji se nalazio ispred Vlaške crkve. 1928. javlja se u crnogorsko-srpskim relacijama. Beograd 1892. Među m. od vremena kada je knez Miloš Obrenović prihva o vazalni odnos. Turska vojska iz Sjenice. sa obrazloženjem da nije podignut na odgovarajućem mjestu. Beograd 1963. U literaturi o ovom događaju postavljeno je i pitanje mo vacije. Vukmanović. da je moguće podići ustanak u neoslobođenijem krajevima Crne Gore.12 Knjaz Nikola je podigao 1861. br. Privrženici srpske imperijalne ideje nalazili su opravdanje za ovo insis ranje. uklonjen je oko 1888. 321-27. O udesu nekih kulturno-istoriskih spomenika na Ce nju. a za njima i ostali. Oba perjanika i još če ri borca su poginula u borbama pri povratku kroz Sandžak. izabranih iz vasojevićkih familija. zbog čega je upućen ovaj crnogorski odred u Srbiju. Problem uključivanja Srba u borbu.

U svojim literarnim djelima. što je formiralo njegovu svijest o srpskoj nacionalnoj pripadnos . I ovaj proglas potpisalo je samo 16 studenata. zaludnja delijo. tada srpski konzularni službenik. a publikovana je 1902. Omladinci insis raju. o unošenju “kvareža u dušu naroda”. U tome proglasu oni govore o “samovoljnom obliku vladavine”. uz pomoć srpskih vlas . kulminira u prve dvije decenije XX. Pošto je proglašen Ustav pokazalo se da se emigracija nije borila za parlamentarizam jer je u toj novoj situaciji viđela opasnost da će se učvrs crnogorska država i ojača nacionalna svijest. učio je bogosloviju u Prizrenu i Beogradu. / tamo nema dana ni sahata / da se prolom ne čuje pušaka”. o skučenos Ce nja i potrebi premještanja prijestonice. Njegoš je davao primjere. pa je od emigranata zbog toga 14 M. moraju ustuknu pred idejom slobode i ujedinjenja srpstva”. Kao osnov svoje propagande crnogorski emigran su. pokušavao u pregovorima sa srpskim predstavnikom Ma jom Banom da realizira takvo savezništvo. neuspješno.. Školovanje je nastavio. u kojoj je predloženo da se Skupš na nazove “Srpska narodna skupš na Knjaževine Crne Gore”. / popala sablje paučina. Savo Ivanović i dr.a Srbijo. pomenu klub crnogorske univerzitetske omladine reagirao je pe cijom. čiju su formu utemeljili Tomo Oraovac.. Zato grupa velikosrpski orjen sanih poslanika podnosi adresu crnogorskoj Skupš ni. Cemović (1874-1941). M. a dvije godine docnije.. o sprječavanju rada “narodnog pokreta”. Gavranovima odgovara “srpska čobanija” da su se Srbi prošli “kavge sa Turcima”. ma u kom periodu.14 Sam kralj Nikola je reagirao. pledirali su da se iskoris crnogorski Ustav. kako bi se parlamentarnim putem obavio taj zadatak. Organizirani an crnogorski agitacioni rad emigracije u Beogradu. kvalifikujući crnogorsku državnu poli ku. zanimljivo je da je u to vrijeme nastala epska pjesma “Boj u Dugi” koju je zabilježio Vuk Vrčević. stoljeća. Autori pe cije su mislili da je došao pravi trenutak da otvoreno izađu “sa svojom velikosrpskom poli kom” (J. antagonizam i provincijalni interesi. Oraovca. prije donošenja crnogorskog Ustava. Stavovi koje ovđe nalazimo iden čni su onijem iz tekstova T. koju je napisao Marko Cemović. Njegoš je.“Riječ crnogorske univerzitetske omladine”. uzdižući crnogorsku borbu za očuvanje slobode. Pola godine docnije (1906) univerzitetska omladina se ponovo javila proglasom (“Riječ crnogorske univerzitetske omladine”) koji je takođe štampan u Beogradu. Đonović). na terminima separa zam i provincijalni interes: “Zdravo shvatanje nacionalnih interesa u novom životu Crne Gore učiniće da sve separa s čke težnje. godine. od kojih su većina bili potpisnici prve pe cije.Dr Danilo RADOJEVIĆ: UDIO EMIGRACIJE U UNIŠTENJU CRNOGORSKE DRŽAVE 109 prihvatljiva tvrdnja o “istom” istoriskom putu crnogorskog i srpskog naroda. Marko Backović. U osmoj tački te pe cije iznijeta je suš na zadatka koji je omladina dobila od srpskih vlas . Pjesma počinje mo vom o gavranima koji “prelijeću polja i planine” i slijeću u Srbiju proklinjući je: “. objavljuje program . S. Kad je u pitanju hazardersko slanje u Srbiju crnogorskog odreda koji je razoružala srpska vojska. / a na čarku rđa popanula”. Emigran . u Duhov- . o tome da za trideset godina mirnog života u Crnoj Gori nijesu ostvareni nikakvi kulturni rezulta . o “laskavcima” suverenu. Backovića. U Beogradu je crnogorska školska omladina formirala poli čki klub (1903). planirajući likvidaciju crnogorske države i dinas je. is cali neustavnost uređenja i apsolu s čku vlast suverena. Čim je donijet Ustav Crne Gore. Ivanovića i dr. potpisnici pe cije (njih 16). ukoliko bi se kosili sa stvarnim problemima srpskog (!) naroda. pa ih upućuju da odlete u Crnu Goru: “Nego hajte lomnoj Gori Crnoj. da režim crnogorski ne može odgovori savremenim potrebama. “otkada nam nesta Karađorđa”. u nadi da će ih nametnu kao uzor. kao pitomac srpske vlade.

Uključio se u organizovanje i slanje četničkih odreda u Makedoniju i Kosovo. Pošto su atentatori otkriveni i neki uhvaćeni. Cemović upu o iz Petersburga. Cemović je radio u konzularnom odjeljenju ministarstva inostranih poslova Srbije.nikako. Odbrana crnogorske države i dinas je. Crna Gora je. iz surevnjivos . u kome čes ta Ljubomiru Kovačeviću na izboru za ministra prosvjete u srpskoj vladi.Pismo koje je Marko P. od crnogorske potuđene emigracije i srpskijeh krugova. kao “pokrajinske razlike” u “srpskom” narodu. VI. Nikoli I. da je (Novaković) pisao ministru Vujiću za s pendiju. da okrivi crnogorsku dinas ju i sudstvo. crnogorskih kulturnih posebnos i sl.110 Crnogorski anali. da mu od strane M. po srpskom imperijalnom programu. Pošto je Petar Karađorđević. suprotstavljanje onijem koji su djelovali sa negatorskih. Dakovića i ostalih organizatora “podgoričke skupš ne”. . uklonio posljednjeg Obrenovića i sio na srpski prijesto (1903). 7-8/2014 napadan da vodi poli ku očuvanja (!) crnogorske države i da pokazuje “nepriličan nacionalni stav”. Beogradski list “Samouprava” pisao je (1908) da je Vatroslav Jagić izmislio bosanski narod za B. i samo do određenog momenta. godine. Pomenuta Narodna stranka bila je ispostava crnogorske emigracije. Kovačevića da u če na Vujića. ministra finansija Bosne (18821903). . Propaganda koja se ponavlja od 1905. članove dinas je i vlade (1907). Pošto je naglasio da već piše u petrogradskim novinama. Dok je bio učenik i student bio je član tajnog društva koje je napadalo.) bombe je dao u Srbiji Vojislav Tankosić. Novaković koji se brine za njegovu s pendiju (“stara se da mi omogući opstanak ovde još dve godine”). Osobenos crnogorskog naroda tre rane su. da je knjaz Nikola “prišao Austriji” imala je za cilj da crnogorski dvor stalno dovodi u položaj da se mora brani . crnogorsku vlast i kralja Nikolu. te da oglasi da je Austro-Ugarska htjela da optuži srpsku vlast za miješanje u organizovanje puča u Crnoj Gori. Kampanja pro v Nikole I. bosansko i crnogorsko pitanje. Jovanu Đonoviću i dr. preko štampe. što je značilo da vodi crnogorsku nacionalnu poli ku. šef gorskog (četničkog) štaba u Makedoniji. Kalaja.program Radikalne stranke Srbije. došao je trenutak da se ukloni i crnogorska dinas ja. Zato Cemović moli Lj. U crnogorskoj Skupš ni počela je tada djelova Narodna stranka. koje je okupljalo najpovjerljivije kadrove. Tada je pripadao radikalnoj stranci. Od nasilnog dolaska na vlast u Srbiji dinas je Karađorđevića (1903). karakterisano je od potuđenika upravo kao “kopanje groba” crnogorskoj dinas ji i državi. Organizovanje atentata na kralja Nikolu. Zavjerenicima (Marku Dakoviću.. ali da nije dobio odgovor. koji je optuživan da pods če kons tuisanje bosanskog naroda kroz nadilaženoj akademiji u Kijevu. U listu Pijemont pisao je (1914) da je besmisleno da dalje postoje dvije “srpske” države. U knjizi Makedonski problem i Makedonci (1910) dokazivao je da su Makedonci “pravi Srbi”. Srpski agitatori kvalifikovali su triježnjenje crnogorskog vodećeg sloja kao okretanje Austro-Ugarskoj i njenoj poli ci kons tuisanja bosanskog naroda. U prvoj deceniji XX. velikosrpskih pozicija. stoljeća srpska imperijalna poli ka povezala je tzv. Cilj je bio da se izazove konflikt prilikom izbora u Crnoj Gori i da se u građanskom ratu preuzme vlast. mogla egzis ra kao tzv. dobijala je sve više razmjere. do ispunjenja svog “istoriskog zadatka”. novi je pokušaj likvidacije crnogorske države. “srpska država”. bude verifikovan poslanički mandat. ali kao crnogorska . Todoru Božoviću. Njegovo an crnogorsko djelovanje nije mu bilo propusnica. emigracija je pokušala da tu aferu predstavi bezazlenom. i njegovim saradnicima upućivane su optužbe da su “nacionalno sumnjivi”. 11. kao i da izazove prema Crnoj Gori sumnju kod ruskog i italijanskog dvora. a kasnije i na pravnom fakultetu u Petrogradu. uz pomoć ruske obavještajne službe. za čiji je program uzet kao osnov . 1901. odslikava njegov moleći stav: on saopštava da njegovo školovanje omogućava srpski poslanik S. br. pismo završava riječima da niđe ne bi mogao bolje posluži srpskim ciljevima nego djelujući u Rusiji. Drukčije rečeno. a preko toga i dokaziva svoju pravovjernost “srpstvu i slavenstvu”.

Beograd 1911.15 Rad crnogorske emigracije i analizu stanja u Crnoj Gori. Božović. Sintagma “piemontsko logorište” znači da su Crnogorci bili planirani da ratuju za teritorije kojima treba proširi Srbiju.Dr Danilo RADOJEVIĆ: UDIO EMIGRACIJE U UNIŠTENJU CRNOGORSKE DRŽAVE 111 nje muslimansko-katoličko-pravoslavnih podjela. Apis je tada bio u vezi s crnogorskom tajnom službom. U pomenutoj knjizi zanimljiva je konstatacija da je pred kraj stoljeća Srbiji bila “dodijeljena” (autori ne kažu ko je to učinio. tj. iz Beograda je inicirano osnivanje nove teroris čke organizacije čiji je zadatak bio da izvrši nasilni prevrat u Crnoj Gori. što će docnije koris V. a sigurno misle na Rusiju) piemontska uloga. Pomenu list “Samouprava” je konstatovao: “Jagić je izmislio za Kalajev račun bosanski narod. da uđe u rasušeni čamac. Potpisan na emigrantskom listu “Naprijed” kao vlasnik. gerilskim ratovanjem. Đonović i Božović insis rali su da crnogorska dinas ja treba da nestane jer nijesu priznavali postojanje crnogorskog naroda i njegovih interesa. Prema kazivanju autoru očevidca Borivoja Pro ća.. Za tu zavjereničku grupu izradio je statut Nikola Mitrović. u dijelu slavenskog svijeta. značilo denuncijaciju. Čim je završeno suđenje učesnicima bombaške afere. govore i proteste. zato što je bio “bliže prišao” kralju Milanu Obrenoviću. Dvorniković. 16 T. J. Koautori tvrde da crnogorska emigracija nije bila organizirana i da nije bio “utvrđen određeni cilj i način borbe”.. a da sama Srbija mora za to vrijeme mirova . članovi srpske teroris čke organizacije “Ujedinjenje ili smrt” (“Crna ruka”) s ciljem da pospiješe borbu pro vu Crne Gore. (u stvari . po shvatanju crnogorske emigracije. osobito nakon što se pojavio u Bogradu Savo Ivanović i objavio svoju knjigu Nekoliko krvavih slika. Pomenu koautori govore i o nepostojanos i samoobmani Crnogoraca. Među m. Emigran u Beogradu su. forsiranih tokom XIX. a ta je ak vnost preko srpskih diplomatskih predstavništava proširena i na druge zemlje. zavjera je otkrivena. Popović (Nikšić. Ce nje ne treba da ide m putem “. pa kažu da se junaštvo njihovijeh predaka izmetnulo u “publično junaštvo”. stoljeća. Popović je u vrijeme I. Đonović. kao “zborno mjesto narodnih 15 Krsto P. Na taj način bi više koris la (Crna Gora) “srpstvu” nego cjelokupnim dosadašnjim životom. U knjizi Božovića i Đonovića ponovljena je. oficir crnogorske vojske. vođa “Crne ruke”. sredinom 1908. u povodu toga suđenja organizirali protestne mi nge. Crnogorska država i dinas ja. što je u ondašnjoj poli čkoj konjunkturi. Oni u svojoj knjizi iznose strategiju borbe pro vu Austro-Ugarske. pokušali su da “naučno” sažmu Todor Božović i Jovan Đonović16. student prava u Beogradu.ins tucionalno učvršćivanje crnogorske države). a Crnoj Gori uloga “piemontskog logorišta”. Božović i Đonović željeli su da ponište samopouzdanje koje je vladalo u Crnoj Gori. Popović nije znao da pliva i ubrzo se utopio. nijesu smjele da se š te ins tucijom suda. svjetskog rata bio u srpskoj vojsci. na Dunavu kod Smedereva i da ode u izviđanje položaja. pa da se pokret raspao. teza da Crna Gora gaji s Bečom prijateljstvo. ali da je taj plan omeo razvoj despo zma u Crnoj Gori. Odbor crnogorske omladine u Beogradu štampao je parama srpske vlade i Spomenicu kolašinskih žrtava (1910). pišući o karakternim osobinama Crnogoraca.. da je ideološki oblikuju. kao smetnju planiranom ujedinjenju is ču suparništvo crnogorske i srpske dinas je. da bi sačuvala snagu za učvršćivanje “velike Srbije”. po kojoj bi Crnogorci. 1889-1914). Popoviću je naredio Dragu n Dimitrijević-Apis. pa zato treba da “priloži sve sile i sve što ima na oltar srpske (!) slobode”. pa je prijeki sud izrekao glavnim akterima najviše kazne. P. K. na kojima je optuživana crnogorska vlast. bivšeg bankarskog činovnika. primorali Carevinu na kapitulaciju. Crna Gora i napredni pokret. . koju je u ime Odbora potpisao Krsto Popović. Za crnogorski Ustav tvrde da ne odgovara duhu vremena i da je zato osuđen da propane. Pisao članke o “krvavom ce njskom režimu”. pa zato.

poli čki spis sa srpskih velikodržavnih pozicija Iz zemlje plača i ep Srbijada. Perović-Tunguz. Crnogorska narodnost. Italijom. Srpska vlada i diploma ja dostavljale su lažni “tajni ugovor” savezničkim vladama. što je kod njih učvrs lo nepovjerenje prema Crnoj Gori i značajno doprinijelo da na Pariškoj konferenciji crnogorska država bude poništena. Crna Gora treba da bude “ustanički logor srpskog naroda”. nije po cala iz takve vrste odricanja. srednju Albaniju i Makedoniju. Studirao je prvo u Beogradu. Bugarskom i Grčkom. u Solunu (1917). pitomac srpske vlade. svjetskog rata i poslije njega. da će dopuš slobodno širenje katoličke vjere. pod zajedničkim naslovom Livre noir. kao pitomac srpske vlade. U njegovim pripovijetkama preovlađuju karikiranja jer je bio sarkas čna priroda koja “ i u životu kao u književnos voli da se smije na račun svega i svačega” (T. Ce nje 1968. Bugarskom. Premović je bio potpukovnik u srpskoj vojsci. itd. već je autor to uradio o svome trošku. Dragićevića. ustupi luku Bar. mo vacija njihove borbe nije iracionalna.17 Da bi prijevara bila uvjerljivija. Napisao je dvije zbirke pripovjedaka. br. Pokušavano je da se viševjekovna crnogorska borba za očuvanje vlas te slobode smjes u okvir srpske hrišćansko-mitološke svijes . IV. doživio je uspješnu primjenu svoga falsifikata tokom I. Grčkom. Tajni ugovor Crne Gore s Austrijom (publikovan 1912). već. Perović-Tunguz je. iz konkretnih životnih i moralnih pobuda. Među m. Autor Tajnog ugovora R. da svojim učešćem riješi pitanje “pobedom ili zajedničkom podelom sudbine”. Petrovića Njegoša.18 17 Risto J. da će Austro-Ugarskoj. na francuskom jeziku. . Najtragičnije posljedice za crnogorsku državu i narod izazvao je falsifikat Radovana Perovića-Tunguza. Po planu ovijeh koautora Srbija bi stupila u borbu tek kad bi došao odlučan trenutak. pa da im je samo ostalo da čuvaju na Lovćenu grob Petra II. Crnogorski potuđenici negirali su i nagovještaje o postojanju crnogorskog nacionalnog ošjećanja i posebnos crnogorskog naroda da bi osigurali prisajedinjenje Crne Gore Srbiji. objavio “ugovor” zajedno sa ugovorima Austro-Ugarske sa Rumunijom. a da će (kao Crnogorci) živje “jedino u njegovom Gorskom vijencu”. onih koji su “gotovi dohva i bombu i dinamit i nož i revolver i pušku. J. iz pojedinačne i kolek vne svijes crnogorskog naroda o sebi. kao i odnosa sa Albancima koji su tražili formiranje sopstvene države. a Crnu Goru ne može niko na “odgovor zva ” ni joj ko može naškodi (!). Dragićević. 7-8/2014 hajduka i uskoka”. u Briselu. Zagreb 1922. svjetskim ratom. pa uskaka u porobljeni narod”. tj. . Njegov otac Pero bio je emigrirao u Beograd. što znači da je projektovao izolaciju Crne Gore. U Tajnom ugovoru lažno je prikazana tadašnja poli čka orjentacija crnogorske dinas je i vlade: da će Crna Gora pomaga da Austro-Ugarska prisajedini Novopazarski Sandžak.112 Crnogorski anali. a za m. Tajni ugovor Crne Gore s Austrijom. 18 Nikola Premović. u slučaju rata s Italijom. Radio je kao gimnazijski profesor. Đukić). Na taj način “ugovor” je projektovao više nega vnih efekata za Crnu Goru: remećenje odnosa sa Rusijom. Svjedočio je na suđenju Apisu. 5. suprotno tome. Zanimljiv je podatak da crnogorski Istorijski ins tut nije štampao studiju R. uz “objašnjenja” da su se Crnogorci borili jer su bili “prezreli zemaljska dobra”. Dragićević. da će “glumi ” srpstvo i slavenofilstvo.Radovan Perović Tunguz-Nevesinjski (1879-1944) gimnaziju je učio na Ce nju i u Beogradu. Taj falsifikat je za naučnu javnost riješio istoričar Risto J. Neki emigran -potuđenici cinično su izjavljivali da je borba Crnogoraca za vlas te interese završena I. Kosovo. “Jugoslavenska njiva”. Takvom borbom Crnogoraca ne bi mogla bi optuživana Srbija da je “prevratnički agitator”. sa pomoćnicima iz srpske vlade.

1971. Zato je nužna anali čka obrada cijelog korpusa te obimne literature. osuđivao. kada je veliki vojvoda Mirko Petrović Njegoš. u pjesmi “Boj na Medunu”. Dakovića. Ta stara matrica prepoznaje se po poli čkim koncepcijama. što bi za njih bio krupan dobitak. Marko Miljanov je poli ku prihvatanja odluka velikih sila. govori pismo koje je upu o Lazaru Sočici (februara 1882). Odlazak iz Crne Gore nekoliko istaknu jih ličnos (Mašo Vrbica. prije sto godina. U literaturi je. odbačanju osnovnih e čkih postulata i invek vnom tonu. da bi se utvrdio njen (nega vni) učinak u stvaranju varijeteta mentalnih i socijalnih devijacija u crnogorskom narodu.. u dokumentaciju Ljubomira Kovačevića. Đonovića i dr. kao izazivača rata.. Zato su oni pojedinci koji su zlo mislili “svojoj materi” (Crnoj Gori). U nekijem slučajevima to je činjeno i posredno. preko anegdota o Crnogorcima koje je Mićun Pavićević izmišljao na osnovu pomenute publicis ke. konstatovano da je. Oni koji su 19 “Stvaranje”. proslavio Markovo junaštvo. T. Backovića. koja je objavljena tek 1971. is čući “hajdučki” stav: da crnogorska poli ka “treba da stoji u handžaru.Dr Danilo RADOJEVIĆ: UDIO EMIGRACIJE U UNIŠTENJU CRNOGORSKE DRŽAVE 113 Emigrantsku publicis ku. Jole Pile ć). . Tomića. Sâm Marko Miljanov se kolebao da li da otprtlja. Te svoje dileme on opisuje u svojoj poslanici Peku Pavloviću19. koris o je jedan broj autora koji su se bavili etnopsihologijom.”). da srpski državnici smatraju Crnu Goru kao nešto izlišno i škodljivo za Srbiju. vrijeme njegove četvorogodišnje usamljene borbe (“Sam ostade vojevoda Marko. mi treba da smo vojnički logor”.. u svojoj zbirci epskih pjesama Junački spomenik. vokabularu. Božovića. njene tajne službe. Ivanovića. te da srpski agen podmićuju “vrsnije” Crnogorce da bi napuštali svoju otadžbinu. pods cao je srpsku vlast. M. Peko Pavlović. od strane crnogorske vlade i dvora. u nekim slučajevima. skrenuo je pažnju. što prije napuš Crnu Goru. iz koga se naslućuju osnovne mo vacije Markovog nemira: bio je pod u cajem nosilaca velikosrpske poli ke koji su radili da Crna Gora stupi u rat sa Austro-Ugarskom da bi bile poništene odluke Berlinskog kongresa po kojima je toj Imperiji dato pravo da zavede upravu u Bosni i Hercegovini. nakon smr Markove žene Stefe (1914). g. Tekstovi T. jednom srpskom izaslaniku. autoritet koji je dugo pripreman kao suparnik kralja Nikole. M. Svjedočanstvo o Markovom stanju duha u vrijeme pri saka na nj da napuš domovinu. da i on napuš svoju zemlju. dobro nagrađivani da bi ih što viši broj priješao u Srbiju. Osnovu za osobito uzdizanje Markovog autoriteta stvorio je sâm crnogorski dvor. Vladimir Dvorniković u Karakterologiji Jugoslovena donosio sudove na osnovu h “tendencioznih poli čkih pamfleta”. nadajući se da Pavlović neće razumje šta je to mir i poli ka. Na taj način Marko Miljanov je ušao u najuži krug povlašćenih Crnogoraca. Oraovca. kao i organiziranu crnogorsku emigraciju. na primjer. pošto je bila dospjela. On se pitao tada da li se i Peko Pavlović odao poli ci. Najvažniji cilj predstavnika pomenute poli ke bio je da u ratu sa Austro-Ugarskom nestane crnogorske države.. S. otkad je priješao u Srbiju. Poraz crnogorske vojske kojom je komandovao Marko Miljanov. na Novšićima (1879). kao što je knjiga S. Struji ak vnijih emigranata žurilo se da Marko Miljanov Popović. M. crnogorski ministar inostranih djela (1889-1905). poslužio je za izmišljanje spletke da je taj poraz pripremio crnogorski dvor s ciljem da Marko izgubi u crnogorskom narodu ugled vojskovođe. J. 12. Ivanovića. savlađivao je svoj nagli karakter. svojim koncepcijama služe i danas kao inspiracija za nastajanje tekstova uperenih pro vu afirmacije crnogorskog naroda. Nekoliko puta je insis rao da pod Berlinski kongres treba “metnu lagum”. uglednog umirovljenog vojvodu. Gavro Vuković. da djeluju i na Marka Miljanova Popovića.

predao oružje lično kralju i sâm o šao pred zatvor. kontatuje se da je Marko “svojevoljno” napuš o službu tjelohranitelja kralja Nikole (mada to ne odgovara is ni jer ga je kralj proizveo u vojvodu) zato što se bojao da će ga dvorski život raznježi i u njemu ubi “prirodne vrline i prostotu crnogorsku”. crnogorski junak i talentovani vojskovođa. Insis ranje na patrijarhalnoj prosto . “samo jedna glava stoji pravo. pa heroja.21 Za Marka je naglašavano da ga uzdiže nad drugijem Crnogorcima “nenadmašna čistota karaktera i poštenja”. ne zavisi od više komande. Štampa u Vojvodini počela je is ca junaštvo i karakter Marka Miljanova Popovića. selu Pasjača i Berulja. ako traži poslušnost ili pokuša kazni Marka. naredio je da Marka. XII. riterskog. ali se željela istaći njegova (Markova) nezavisnost. Narod koji je tu bio prisutan. Poruka te anegdote je: kralj. Nekolike godine je proveo u emigraciji. već da čini sve po sopstvenom nahođenju. kao komandant. 1888). sa šest na sto interesa”. pa je nametana slika o nepodnošljivom despozmu i kukavičluku kralja Nikole koji je uvijek u sukobu sa nosiocima “demokra zacije” crnogorskog društva. pokušao smiri (vatrene) polemičare. 20 “Orao”. Pošto mu to nije uspjelo. u prisustvu kralja Nikole. mada u deformisanom obliku. otkriva tendenciju da se Crna Gora zaustavi u vremenu i onesposobi za dalji opstanak. navodno. sličan riterima iz srednjovjekovnih romana. državnog i vojnog: “Bez ikakvog višeg uputstva. Prije sto dvadeset godina nastala je jedna anegdota koja sklapa (dovršava) agitacionu sliku o Marku Miljanovu.20 Is canjem ovakvoga. kod Prokuplja. razbijanje autoriteta suverena: “Toga Crnogorca nema koji će tako svaku is nu. odvojenost od crnogorskog vrha. ponosito. ali je posebno naglašavano da Marko. pisali su anegdote docniji crnogorski anegdo čari. autarhičnost i samodovoljnost. jetke i “hrabre” odgovore pojedinaca kralju Nikoli. Pošto je imanje zaduženo kod države. u čemu je prednjačio Mićun Pavićević. Ta slika izdvajanja Marka Miljanova Popovića nad svijem Crnogorcima dovršavana je uzdizanjem njegovog otpora kralju Nikoli. da je u Crnoj Gori samo jedno čelo na vidiku. perjanici razoružaju i zatvore. br. radi vojvoda Marko na svoju ruku. 21 . po svome sopstvenom uviđenju i raspoloženju”. 1903). što nije odgovaralo stvarnijem odnosima u vrhovnoj komandi crnogorske vojske. te da “odbjegli vojvoda iz Crne Gore” ima pla dug “državi srpskoj. Da bi bio prikazan kao slobodan vitez. kao paradigmi ponašanja Crnogoraca. vlas su riješile da ga rasprodaju. Pavlović je bio dobio imanje u Srbiji. 1818 . 14. 1877. što je tada bila posebno ośetljiva tema. stupio u raspru s jednijem Crnogorcem “o junaštvu starih naših i o današnjem neradu” (neak vnos vojnoj). U tom smislu. kao vojvoda Marko”. 7-8/2014 pods cali Marka na emigraciju zapostavljali su da je on “sve druge zemlje i krajeve koji se nalaze van Crne Gore” nazivao tuđom zemljom. bez komande odozgo. Upoređivano je junaštvo crnogorskijeh vojskovođa. a kralj je ostao s glavarima. Na taj način je Crnogorcima sugeriran samoubilački agon. ali on nije dozvolio da to perjanici učine. na kraljev treći poziv. pa je Nikola I.Ce nje. želio se razbi duh pripadništva cjelini crnogorskog naroda. pa i samom knezu u oči reći. a is cani su samo Marko Miljanov i Peko Pavlović. Marko je. Ta će anegdota bi korišćena. a ta glava nije drugog već vojvode Marka”. do današnjeg dana. pa je načelnik sreza prokupačkog raspisao licitaciju (“Srpske novine”. pošao je za Markom da ga “tješi”. već je. is čući (izmišljene ili stvarne) otpore. epskoj grubos i nepriznavanju autoriteta. nakon bojeva iz 1876. godine. u Srbiji i Bugarskoj. da se ne savija pred vlašću. njegovim interesima. Peko Pavlović (Čevo. zbog agresivnos .114 Crnogorski anali. ostaće bez naroda. bez zapoves .

dr. V. kao i Toma Oraovca koji se oglasio za autora “Poslanice”. Garašanin dalje obavještava svoga kralja da je izabran. L. onda bi ona bila izraz samohvalisanja. vidi se odnos prema Marku Miljanovu kreatora tadašnje srpske poli čke strategije. da je i srpski dvor bio uključen u tu akciju. da je on autor “Poslanice”. osim što je uperena pro vu režima u Crnoj Gori. pa. “Poslanica” je publikovana (1883) da bi bio napravljen pri sak na Marka da što prije emigrira iz zemlje. do Markova odlaska iz Crne Gore. predstavlja proklamaciju o potrebi borbe za tzv. odakle piše (1. “srpstvo”. odmah izbačena. iz koga je Srbija. stvarni autor je njegov prijatelj Tomo Oraovac. tokom crnogorsko-turskog rata (1876-1878. godine. upućenog kralju Milanu Obrenoviću. Na razvijanju koncepcije o Markovom rivalskom autoritetu u odnosu na kralja Nikolu. skreće pažnju kralju Milanu i na Marka Miljanova koji je u sporu s kraljem Nikolom. pod mis fikacijom da je njen autor Marko Miljanov. Spor je vođen skoro deceniju. U sklopu te poli čke strategije je i nastanak “Poslanice serdaru Jolu Pile ću”. a ličnost je koja ima u caja među Albancima i Crnogorcima. i poslije smr Anđe Petrović i Toma Oraovca. posebno je smišljeno rađeno nakon konačnog međunarodnog priznanja suvereniteta Crnoj Gori. može se pretpostavi da je iz kruga “Ujedinjene omladine srpske”. ponovo ušla u rat. Nega vno usmjerena popularizacija hrabrog i talentovanog Marka Miljanova Popovića metala je njegovu. samo mjesec dana prije zaključenja rusko-turskog primirja. Tačno opaža T. prema uvjerenju emigranata (vodećih). prilikom štampanja njegovih cjelokupnih djela (1930). da ne bi doživio nedolični kraj. tada bi se lakše izvršile unutrašnje polarizacije u crnogorskom društvu i izazvali nemiri. te da je srpski kralj obaviješten o Markovom položaju u Crnoj Gori. “po preporuci” niškog načelnika. Đukić da “Poslanica serdaru Jolu Pile ću” svakijem s hom liči na ostala Oraovčeva djela. književnika Trifuna Đukića. Zanimljiv je podatak koji daje Oraovac. Ta “Poslanica”. što nije bilo svojstveno Marku. njegovo autorstvo dokazivali su Trifun Đukić. o Marku Miljanovu koji se potpisao inicijalom M. Lazar Rašović. Mehmed Sadiković. Riječ je o referatu Milu na Garašanina. između ostalog. . Smatrajući da su povrijeđena njena prava kao nasljednice. iako je imala pomoć od ruskih dobrovoljaca i Crnogorskog kora. Kada bi došlo. tužila je sudu priređivača Trifuna Đukića. u an crnogorsku funkciju. Oraovac mu sugerira da treba “što prije ostavi Crnu Goru”. Anđa Petrović. 1939. primjećuje da kad bi autor “Poslanice” bio Marko Miljanov. M. po mnogo čemu izuzetnu pojavu. dr. pa je na rusku intervenciju. iz Novog Pazara. Tomo Oraovac je o šao kod Jola Pile ća (kod Niša). pored toga što kaže da je sprječavanje težnje crnogorske da se proširi prema istoku i jugoistoku od kapitalnog značaja za Srbiju. i da se mora naći način da se realizira. Tomo Oraovac obavijes o je pismeno priređivača toga izdanja. Garašanin. Iz jednog dokumenta koji je nastao dvije godine docnije (12. IV. M. pripajanjem Srbiji teritorija na kojima žive. Mihailo Vukčević. Đukić je taj podatak unio u predgovor. Vukčević tvrdi da je pitanje autorstva bez potrebe postavljeno. Iako se Marko Miljanov nije odrekao autorstva koje mu je pripisano. Pored samoga Oraovca. 1883) Marku Miljanovu da on i još neki emigran pripremaju kod srpskog dvora i vlade uslove za Markovo emigriranje.Dr Danilo RADOJEVIĆ: UDIO EMIGRACIJE U UNIŠTENJU CRNOGORSKE DRŽAVE 115 Autor ovijeh teza. Četrdeset sedam godina docnije. Tom programu nije odgovarao značajni porast ugleda Crne Gore i kralja Nikole. Cilj te organizacije je bio da radi na okupljanju pravoslavaca (“Srba”) u jednu državu. da uspostavi vezu s Markom Miljanovim. Rašović dokazuje Oraovčevo autorstvo i jezičkom analizom. 1885). kćer Markova. iznije h u listu “Orao”. Tek što je priješao u Srbiju.

Testament Marka Miljanova Popovića. Zato su sva zatečena udruženja tre rana kao “pokrajinska”. Naši iseljenici u Sjedinjenim Američkim Državama. J. na primjer. Na kraju. društvima (savezima) koje su činili pravoslavni iseljenici (većinom) iz austrougarskih zemalja. Sačuvani su pojedinačni (usamljeni) glasovi koji su slučajno zapisani u jem (tragičnim) momen ma. nazivajući ga “sudoperom” srpskog predśednika vlade Nikole Pašića. zahva lo je i Crnogorce u dijaspori. sa suzama u očima. izgledala što tamnija. da bi slika epohe kralja Nikole I. upućeno “Kralju Gospodaru”. da se čovjek. bili su pod jakim pri skom agenata koji su upućivani da rade na srpskom projektu “ujedinjenja”. Tada je. Ustavne i poli čke borbe u Crnoj Gori 1905-10. U pismu dalje stoji da sveštenici u (“žalosnijem”) crkvama. crnogorski narod sistematski je razbijan na pojedince koji se bore za opstanak. Cjelovi je vraćanje tadašnje slike Crne Gore moguće je (fragmentarno) samo u literarnom š vu. došlo do naglog formiranja “srpskih” opš na i podizanja pravoslavnih crkava po Americi (ranije su iseljenici koris li ruske crkve). 1983. Cilj je bio da se kroz jedinstveni savez i preko (pravoslavne) crkve vrši srbizacija iseljenika. držeći se svojih visokih principa o potrebi služenja svojoj domovini. Đonović. Tako piše Jovan Đonović da su Crnu Goru napuš le “vojvode: Marko Miljanov. inteligentni seljaci koji su bili ponijeli u svijet osnovne moralne postulate. Do pred kraj prve decenije ta su društva u nazivu imala odrednicu “pravoslavna” da bi se odvojila (iden fikovala) od katoličkih društava. 22 D. đe ih je rat zatekao na tečevini. Đoko Pejović. 24 J. br. ne bi izgubio i postao krdo. Ćetković. dolazili (često o svome trošku) u domovinu i ginuli po frontovima. Peko Pavlović. autor poruke se pita da li će njegov narod ikad grija sunce slobode kao što ga je nekad grijalo. razbijenos i obesciljenos . To su bili često nepismeni. 23 . Karakteris čna je pometnja među našim iseljenicima. Jole Pile ć. Dubrovnik 1940.24 Od vremena okupacije (1918).23 Tu istu tvrdnju nalazimo i u knjizi Jovana Ćetkovića. Reprezenta vni primjer može bi jedan zapis iz Ulcinja. čime je iskazao saznanje da Radović djeluje za tuđe ciljeve. Ujedinitelji Crne Gore i Srbije. Radojević. Lakčević opominje kralja Nikolu. Jednako stanje duha. ali ipak nije mogao sebe obuzda da ne upu poruku. ako je “igđe u životu” i ako ima “igđe prijatelja u svijetu” . 7. Beograd. “Stvaranje”. kako sam Marko kaže. vijeka agitovano je među crnogorskim iseljenicima da svoja društva prisajedine “srpskim”. u talasima. 7-8/2014 Veći dio sudskog spora vođen je oko nasljednog prava Anđe Petrović jer se nije znalo da li je sačuvan zavještaj (testament) Marka Miljanova koji je otkrio autor ovih redova.22 Iako Marko Miljanov nije napuš o Crnu Goru. o pometnji i izgubljenos : “Pariz ili đe bilo u Evropi”. Mašo Vrbica. Autor poruke (Lakčević) opredjeljuje se prema glavnom nosiocu potuđeničke poli ke .116 Crnogorski anali. Vas vapijućim glasom poziva žalosni crnogorski narod”. itd”. 1939. pismo kapetana Veliše Lakčevića. 1905-1906. neki autori su dopisivali njegovo ime uz imena stvarnih emigranata. tj.da se vra u Crnu Goru: “Đe si Gospodare. Potresno djeluje i sama adresa na koju je pismo (neodređeno) poslato.Andriji Radoviću. U prvoj deceniji XX. a da su kraljevska dobra crnogorske dinas je Petrović-Njegoš iznijeli egzekutori i rasprodaju ih. Odvojenost od domovine (Crne Gore) nije u njima gasila patriotsku obavezu da š te njene interese. elemente folklora i (visoko) ośećanje dužnos prema crnogorskoj zemlji. koji su. ona govori o rasutos crnogorskog patricijata. Iz adrese se vidi da pošiljalac nije siguran da će njegov glas s ći u ruke kralja Nikole. moraju u liturgiji svečano spominja dinas ju Karađorđevića koja je okupirala Crnu Goru. napuštajući američke rudnike.

guslar Perun Perunović. svjetskog rata. saznajemo da su agen Nikole Pašića donijeli u SAD oko 80 hiljada dolara da bi pridobijali crnogorske iseljenike da pristupaju srpskoj vojsci. koji su bili upućeni od Andrije Radovića. agitatori za stvaranje “velike” Srbije. Poginuo je kao dobrovoljac na početku I. Iz jednog izvještaja koji je upu o Đorđije Savić (oktobra 1919) komandantu crnogorske vojske u Gae . pokušao je da smiri sporove i neutralizira diobe.25 U pomenutom tekstu Č. trajanja njihove nacionalne odrednice stalno se razvijalo “najveće neprijateljstvo”. godine. ali je naišao na otpor i njegova koncepcija nije prihvaćena. kvalifikovano je njihovo postojanje kao pokušaj cijepanja “Srba”. Miloš Ivanović. avgusta 1914. te na kraju i oda dinas ji Karađorđević. kako saopštava Savić. Pavića vide se težnje ma čnih crkava koje su se reflektovale na egzistenciju društava. U procesu likvidacije crnogorskih saveza u SAD-u i njihovog priključivanja “srpskim” (u stvari . ma da su. tokom I. pa je vršena “nacionalna” klasifikacija iseljenika po konfesijama. Mićun Pavićević. a za m više paskvila pro vu te iste dinas je. ak vno je djelovao. Karakter i smisao agitacije. predśednika “Crnogorskog odbora za narodno ujedinjenje”.pravoslavnim). ali da su zbog toga bili uhapšeni od američkih vlas . kako on kaže. koji je živio u New Yorku. prihva li agitaciju da je kralj Nikola “izdao Crnu Goru” i da to znadu sve savezničke države. da bi se na taj način lakše sprovodila (srpska) agitacija. kao novinar. a da je Ivanović morao prebjeći u Francusku. “izbili” (istukli) Ivanovića. Dominantna koncepcija je bila da se stvori jedno “srpsko” udruženje pod nazivom “Srpski savez ‘Srbobran’”. autora oda dinas ji Petrović-Njegoš. Pavićević misli da bi rad generala Gojnića mogao spriječi jedino dolazak samoga Andrije Radovića. pro v crnogorskih saveza. bila su formirana dva crnogorska saveza sa śediš ma u Bu eu i New Yorku. bio na udaru “srpsko-crnogorski savez” u Chicagu. Objavio je knjigu poezije Prva zbirka pjesama (Beograd. Profesor Mihailo Pupin. Među m. Među m. 25 Č. Zbog toga su neki Crnogorci. Stevo Bogdanović i drugi. Chicago 1911. Srbi i srpske organizacije u Americi. u vrijeme I. pa traži od Radovićevog “Crnogorskog odbora za narodno ujedinjenje” energične mjere da se spriječi djelovanje pomenutog crnogorskog izaslanika. izbjegavali su kontakte sa srpskim agitatorima. 1903). godine 1907. Čedomir Pavić rođen je u Šavniku. Pavić. Pavićević posebno skreće pažnju na posljedice što ih može izazva dolazak crnogorskog generala Gojnića u SAD koji namjerava da prikuplja dobrovoljce za crnogorsku vojsku. Od nekoliko društava. dobro se vidi iz jednog izvještaja Mićuna Pavićevića. Izvještaj je bio upućen iz New Yorka (avgusta 1918) Andriji Radoviću. pa je tražio da se usvoji naziv za saveze (društva) slavenski.Dr Danilo RADOJEVIĆ: UDIO EMIGRACIJE U UNIŠTENJU CRNOGORSKE DRŽAVE 117 Naročito je. . na “Srbe” i “Hrvate”. svjetskog rata. u kome se Pavićević žali da je srpska agitacija “na vrlo slabim nogama” jer crnogorski iseljenici su ili privrženici kralja Nikole ili su ravnodušni prema programu o prisajedinjenju Crne Gore Srbiji. kada su crnogorski iseljenici saznali da dolazi u SAD crnogorski diplomatski predstavnik. u toj agitaciji za “ujedinjenje”. Na tako pripremljeno tlo došli su u SAD. svjetskog rata. Posebno treba reći da je u SAD bila prenijeta sa Balkana ona lažna (i tragična) iden fikacija vjerske i narodne pripadnos . Pristup pomenu h agitatora američkoj vladi nije bio moguć jer SAD “ne priznaju ništa što je došlo kao posljedica ovoga rata” pa ni to da je kralj Nikola izgubio prijesto. Čedomir Pavić koji je u jednom tekstu sumirao svoju sliku zbivanja u m udruženjima.

o ekonomskom prosperitetu zemlje. progresivna. Burić je svojim sagovornicima suprotno dokazivao.). “svetosavlja”. iracionalnog zanosa.krivi zbog teškog (ekonomskog) položaja Crne Gore. Burić je saopštavao Englezima da je zbog mišljenja o postojanju crnogorske nacije i organiziran “Crnogorski odbor za narodno ujedinjenje” kome je Andrija Radović na čelu. Ti autori iden fikuju poništavanje sopstvenog narodnog bića i svih njegovih vrijednos sa “viteštvom”. u kojima je napadan kralj Nikola i oni Crnogorci koji su se borili za res tuciju crnogorske (suverene) države. koji je za svoj rad takođe dobijao novac od Andrije Radovića. na okretanje pro vu sopstvenog nacionalnog bića. i mišljenje da su oni Crnogorci koji su. pred I. povijes . kod jednog dijela Crnogoraca. i dr. kao što je bio Watson. Burić pri svome radu konsultovao sa Nikolajem Velimirovićem. računajući da će preko toga starog ratničkog vokabulara bi bliži crnogorskom mentalitetu i da će sigurnije odstranjiva racionalne otpore. izvršili prisajedinjenje . kulturno-e čkog nasljeđa. kao i drugijem oblicima razvoja. Insis ranje na moralnom kvalifika vu. V. predala Crnu Goru da bude “punopravni” član nove države. kao i na one Crnogorce koji su suverenitet svoje (crnogorske) države branili. is cali crnogorski potuđenici iz inostranstva. već je viteški. Ta sintagma . tokom XIX. i dr.) koji su bili za restauraciju crnogorske države. a neki drugi Englezi.118 Crnogorski anali. Među m. baron Parkington.korišćena je svaki put kada je trebalo afirmisa poli ku prisajedinjenja: “. u odnosu na “ostarjeli” glavarski sloj. zakonodavstva. . te da crnogorski narod “traži ujedinjenje”.predstavlja cinično glorificiranje hazardersko-suicidnog. Zanimljiv je podatak da se V.napredna. posebno je širen poslije prisajedinjenja Crne Gore Srbiji (1918).. da neki Englezi osporavaju potrebu pokretanja kampanje pro vu kralja Nikole. crnogorskog jezika. crnogorski potuđenici su (a i srpska štampa) sebe nazivali “mlada Crna Gora” (tako ih je nazivala i srpska štampa). da se treba konfron ra propagandi koja dokazuje “da su Crnogorci separatna nacija i da ne žele ujedinjenje”. Burić. Crnogorske pravoslavne crkve. br. da bi pred svijetom bilo obznanjeno “da su Crnogorci čis i pravi Srbi”. kao i oni koji su im se pridružili u Crnoj Gori. svjetski rat i u vrijeme njegovog trajanja.. a da ta kampanja neće ima uspjeha. Burić se sukobljavao i sa nekim Englezima (Alex Devine.“mlada Crna Gora” .mlada Crna Gora nije htjela trgova sa ujedinjenjem (. jednim od docnijih kreatora tzv. U svom djelovanju V. jer se nijesu “umjeli cjenka već su se ženski predali Beogradu”. stoljeća. 7-8/2014 U engleskoj štampi propagandu za nestanak (ukidanje) crnogorske države vodio je V. Još dok su se pripremali za ostvarenje pomenutog (srpskog) projekta. između dva svjetska rata.. te obezbjeđenje punijeh uslova za (potpunu) asimilaciju crnogorskog naroda. . . u zajedničkoj državi sa Srbijom.imala je samo jedan cilj: likvidaciju crnogorske države i dinas je. Burić. pomagali su pomenutom Buriću da objavljuje svoje članke kao i priloge Andrije Radovića u engleskoj štampi. ako to “traži” “viša” ideja “srpskog” jedinstva. Mackeler. kako to po tradiciji Crnogorcima dolikuje”. Zanimljiv je podatak koji saopštava V. Mar rijski duh koji je instaliran od strane srpskih propagatora. Javilo se. Razumije se. “jer engleski narod voli Crnogorce”. da su Crnogorci spremni na odricanje i od sebe samijeh. već da treba Crnogorci sami između sebe da riješe svoje državno pitanje. po uputstvima srpske vlade i uz kontrolu srpskih trupa.. što je u propagandnom jeziku značilo . da bi se “lakše” podnio sveopš gubitak i negacija: države. Burić predlaže Andriji Radoviću da “Crnogorski odbor za narodno ujedinjenje” mora da pomaže crnogorskim internircima u logorima da bi ih na taj način pridobili za koncepciju Odbora. agitaciona krila ca koju su.

56-77. br. proljeće 1997. 73-107) . 1. Zagreb. Crnogorci na limesu. časopis Ma ce hrvatske. Podgorica 1999.Dr Danilo RADOJEVIĆ: UDIO EMIGRACIJE U UNIŠTENJU CRNOGORSKE DRŽAVE 119 (Kolo.

120 Crnogorski anali. br. 7-8/2014 .

da se zaključi kako je klasična usmena poezija Crnogoraca i Srba bila prihvaćena u Evropi u prvijem decenijama XIX vijeka. Uostalom. pjesnici-pjevači čija smo imena spomenuli homerski se odnose prema islamu. Hrva i Bošnjaci alijas Muslimani. sultana i devlet. harmonijom svoje ličnos ne dos že trojanskoga junaka Hektora. Poimenično to su: Starac Milija. visok moral i naglašenu razboritost. genijalni pjesnici razlikovali su magistralne pravce Osmanske imperije. Stojan Hajduk. turskom caru i turskijem junacima koji takav odnos zaslužuju. U te če ri knjige unije su tekstovi usmenih pjesama koje je. Vuk lično zapisao od nepismenih pjesnika-pjevača. Kad kažemo „Homerovi nasljednici“. Bez prećerivanja se može reći da su Homerovi nasljednici najistaknu ji pjesnici-pjevači usmenijeh epskih pjesama. Dakle. od lokalnijeh iskaza . U crnogorskoj i srpskoj klasičnoj usmenoj epici. Dr Novak KILIBARDA Moralna elitnost klasične usmene poezije Crnogoraca i Srba Klasičnu usmenu poeziju Crnogoraca i Srba reprezentuju če ri knjige usmenijeh pjesama koje je Vuk Karadžić objavio pod naslovom Srpske narodne pjesme. Može se bez ustezanja reći da je Hektor u svojoj ličnos usaglasio nedos žno junaštvo. Srbi. A evo o čemu se radi. nego im je istakao sve vrline kojim se iskazuju kao dostojni pro vnici Ahejaca. Homer nije ni u kom vidu izrazio netrpeljivost i mržnju prema Trojancima. Ahilej. i pored činjenice da je sin boginje Te de. upravo – islam. Todor Ikov Piper i Đuro Milu nov Kovačević. Dovoljno je samo pročita recenziju Vukove zbirke koju je napisao Jakob Grim. Dr Novak Kilibarda: Bistra voda iz Stambola… Bistra voda iz Stambola… 121 Prof. lako bi zaključio da je Trojanac.Prof. Tešan Podrugović. od kojijeh je Vuk zapisao tekstove. Starac Raško. To je tzv. Filip Višnjić. A zaključio bi po tome što je u svakome pogledu uzorniji trojanski prvak Hektor nego što je ahejski junak Ahilej. Lajpciško-bečko izdanje. mislimo na njihovu moralnu elitnost koja je ravna moralnoj elitnos pjesnika Ilijade i Odiseje. ili ih dobio od svojijeh saradnika koji su po njegovome uputstvu zapisivali poetske tekstove od pjesnika-pjevača na prostorima jezika kojijem govore Crnogorci. Kad čitalac Ilijade ne bi znao da je Homer ahejski. odnosno grčki pjesnik. u najvećem broju. Taj Karadžićev zbornik usmenih pjesama bio je prihvaćen u najelitnijim intelektualnim krugovima Evrope.

ne dirajte u njihove crkve. izvorište te sentence je u činjenici da su porezi pod turskom vladavinom bili manji od poreza kojima je bio izložen stanovnik balkanskijeh država prije turskoga osvajanja Balkana. godine. No. ni u poštenje: ne ćerajte osvete na raji što je mene Miloš rasporio – to je sreća vojnička don’jela: ne može se carstvo zadobi na dušeku sve duvan pušeći. već počnete zulum činit raji. glasi: „Bistra voda izvire u Stambolu. začinjao se i anturski otpor raje.122 Crnogorski anali. A po Kanunu Sulejmana Zakonodavca. vi nemojte raju razgoni po šumama da od vas zazire. opisuje se amanet koji na smrt ranjeni car Murat daje svojijem lalama i vezirima. vi ćet’ onda izgubi carstvo. Ako l’ mene to ne poslušate. nego ovo mene poslušajte – da vam carstvo dugovječno bude: vi nemojte raji gorki bi . ne iznos’te na raju bijeda. veće raji vrlo dobri bud’te. Kako su turske divanije koje više misle na svoje sebične interese nego na prosperitet Carstva počinjale da ugnjetavaju raju. nego zato što živalj jeh država nije imao ekonomske mo vacije da se suprotstavlja osmanskome osvajanju. U pjesmi Početak bune pro v dahija. Moralnu veličinu i pjesničku genijalnost Filipa Višnjića naglašava činjenica što su njemu drznici lokalne turske vlas iz Zvornika uniš li kuću i imovinu. vama dobih carstvo. koju je Vuku Karadžiću saopš o slijepi pjesnik-pjevač Filip Višnjić. lale i veziri. da se vra mo primjerima homerskoga morala u usmenoj klasičnoj epici Crnogoraca i Srba. . 7-8/2014 turske vlas koja se mogla iskaziva i kao teroris čka i kao korumpirana. ja umrijeh. Sljedeća narodna sentenca. pa je život provodio u položaju slijepoga prosjaka. nek je harač petnaest dinari. sebar bio dužan da dva dana sedmično kuluči na imanju svoga vlastelina. nek je harač i tridest dinari. ne iznos’te globa ni poreza. nego paz’te raju k’o sinove. a raja je mutnu pije!“ Razumije se. koji je donijet 1349.“ I pjesnik Višnjić onda u svojoj dugoj i elitnoj pjesmi pokazuje kako su se obis nile riječi cara Murata. Napominjemo da je po Zakoniku srpskoga cara Dušana. raje n je bio dužan da na imanju svoga marnika kuluči svega dva dana godišnje! Nijesu balkanske države padale pod tursku vlast kao gnjile kruške zato što su bile nesposobne za borbu. tako će vam dugo bi carstvo. br. koja je imala svoju postojanost tokom turske vladavine. Samrtnik Murat veli: „Turci braćo. ni u zakon.

Ali i taj genijalni pjesnik nije iden fikovao islamsku tursku carevinu sa lokalnijem izgrednicima. Naime. sažali se nad materinskom tugom ovaca podojnica. Roman čarski kazano. Ali desilo se nešto sasvijem drugo. godine. Š teći čast svoje sestre Tešan Podrugović ubio je lokalnog turskog napasnika i odmetnuo se u hajduke. Ali taj veliki pjesnik nije poistovjećivao islam i turskoga cara s domaćijem izgrednicima turske vlas . I paša. u junaštvu i čovještvu se barabare Babić Jakšar. A kad su pra oci dopra li Mihata do njegove kuće. Vladan Nedić. krajiški junak iz Nikšića. Rusija se okrenula Crnoj Gori kao svojoj interesnoj sferi. Dr Novak Kilibarda: Bistra voda iz Stambola… 123 Crnogorski pjesnik-pjevač Starac Milija saopš o je Vuku Karadžiću pjesmu Banović Strahinja u kojoj djeluje moralno najuzvišeniji lik u crnogorskoj usmenoj epici. a još kad ne bi imala naslov koji joj je dat. A naglasili smo to zato što se ovaj homerski moral nije obdržao u usmenoj epici Crnogoraca. godine. kakvih je bilo u svijem carevinama. U pjesmama koje prate tu borbu splasnuće homerski odnos prema pro vničkoj strani. majki jeh jaganjaca. Ko prvi put čita pjesmu o kojoj je riječ. kakvih je često bivalo u preširokoj Osmanskoj imperiji. Tako u pjesmi Smrt Nikca od Rovina.“ A Kosovka đevojka u srpskoj usmenoj epici ima nivo Ofelije i An gone. što govori o istorijskom vremenu kad je Crna Gora otkazala poslušnost Osmanskoj carevini koja je zavladala Crnom Gorom 1499. Prizrenski paša pita uhvaćenog hajduka Mihata zašto mu je pobio serhatlije. najautorita vniji istraživač usmene književnos Crnogoraca i Srba. Riječju. ali mnogo manje nego što ga ima u klasičnoj epici koja strogo razlikuje centralnu osmansku vlast od lokalnijeh nepočinstava. / i dade mu lake pra oce”. može samo da se domišlja kakvom će smrću kazni paša toga gorskoga hajduka. I veli hajduk da ga je zaboljelo živo srce zbog te ovčje materinske tuge. Vuk Karadžić je pjesmi koju je saopš o Todor Ikov Piper dao naslov Čovjekpaša i Mihat čobanin. poslije turskog poraza pod Bečom 1683. Crnogorski pjesnik-pjevač Tešan Podrugović saopš o je Vuku pjesmu Marko Kraljević poznaje očinu sablju u kojoj je ostvaren uzvišeni moralni lik Turkinje đevojke. i kakvijeh ima danas na svim prostorima zemaljskoga šara. doslovno je rekao: „Turkinja koja je ranjenom Vukašinu bacila krpu platna i izbavila ga iz vode Marice (u pjesmi Marko Kraljević poznaje očinu sablju) uzvišenija je od Kosovke devojke. i Nikac od Rovina. A evo šta je navelo Vuka da naslovom pjesme naglasi čovječnost turskoga paše. a to je Turčin.Prof. pa je sus gao trideset serhatlija i sve ih pośekao. I pored činjenice da je Njegoš genijalni pjesnik. ima trenutaka homerskoga morala u pjesmama o crnogorskoj borbi pro v Turaka. jednako je izražen an turski i an islamski stav u Njegoševome Gorskom vijencu. I još samo jedan primjer homerskog morala u crnogorskoj usmenoj epici. tada je počela crnogorska „borba neprestana“. Mihat priča da su mu oni plijenili tridesetoro jagnjadi i da je zato stala bleka ovaca podojnica. pa će već od početka XVIII vijeka poče u Crnoj Gori borba pro v Turaka. Iz toga sukoba s kolašinskijem divanijama ostali su mu doživotni duboki ožiljci na glavi. Na početku ovoga kratkoga izlaganja naglasio sam da ćemo uzima primjere homerskog morala samo iz klasične usmene epike. taj čovjek-paša. Među m. hajduk je „svoga vranca izvodio“ i „poslao ga paši u peškešu“. od nepoznatog pjevača. A i Milija je zbog drskos lokalne turske vlas u Kolašinu morao napuš svoju kuću i imanje i pobjeći glavom po svijetu. jedan stari derviš. obavezno treba . iako nije sasvijem nestao. pa ne samo što hajduku pokloni život nego “darova mu sto nu cekinah.

o Stambole. Kao što se nauka nije domogla nijedne činjenice koja govori da je bilo Trojanskoga rata kakvog je Homer uzeo za temu svoje Ilijade. glaseć nebu ime svemoguće. ali u opisu ljepote Stambola.124 Crnogorski anali. izgovara apoteozu Stambolu s kojom se. nego je to plod Njegoševe državno-poli čke ideologije. tzv. u borbi pro v Turaka. državnik Njegoš je svoja djela. tako isto nauka ne raspolaže podacima da je bilo istrage islamizovanoga crnogorskog življa koju je Njegoš prikazao u svome spjevu Gorski vijenac. Kakva vjera s ovom da se mjeri? Kakav oltar bliže neba stoji?” Istanbul ima veliku istorijsku prošlost. koja je pisao s hom što ga prirodno prihvata sluh Crnogoraca. plod pjesnikove mašte. Budila je oduševljenje pjesnika i prijestonica Vizan je i prijestonica Turske. kupo meda. nadojio jakim naponom an turstva i an islamstva. zore i mjeseca. možda. br. umjetnička duša pobijedila je poli čku doktrinu. nad kojijem ogleduješ lice ljepše sunca. goro od šećera. a ne pak književna slika stvarnoga istorijskog događaja. inače do tada uvijek razjedinjenu Crnu Goru. svečeva palato. Kao što rekosmo. istočniče sile i sve nje. s kojih su se k nebu podizali u svanuće. zemlji ime strašnoga proroka. hiljadama svešteni glasovi. . jedan od likova islamizovanih Crnogoraca u Gorskom vijencu. U nebu sam. đe se vile u šerbet kupaju. Crnogorski kralj Nikola I Petrović ne može se svojom pjesničkom snagom ni približi Njegošu. u divnu šinu. banjo slatka ljudskoga života. zemaljsko veselje. Na kraju želim da istaknem jedan kuriozitet koji nam nudi Njegoš. ne može mjeri nijedna pjesma u turskoj književnos što je posvećena Stambolu. ali jedna od najuspjelijih njegovih pjesama jeste pjesma Turčinu koja ima homerski moralni dah. gledao tvoje kule i ostre munare. Da bi ujedinio. A treba naglasi i to da je tema ka Gorskoga vijenca. državnik Njegoš bio je krajnje an turski i an islamski nastrojen. 7-8/2014 naglasi da je on i u svome književnom stvaralaštvu imao ideološko-poli čko polazište. ali čini mi se da opis Stambola u Njegoševom Gorskome vijencu nema premca u poeziji. Zato obavezno treba naglasi da takav Njegošev stav nije sinteza narodnoga duha koji je ostvaren u klasičnoj usmenoj epici. Zato bi možda jedna ulica u Istanbulu mogla ponije Njegoševo ime. Evo nekoliko s hova iz te apoteoze Stambolu: “O Stambole. Mustaj-kadija.Bog iz tebe samo begeniše črez proroka sa zemljom vlada ! Što će mene od tebe odbi ? Sto putah sam u mojoj mlados iz mindera u zoru hitao na tvoj potok bistri i čudesni. Istraga poturica. u moru.

Gundulić i Mažuranić. što će reći an islamis . a Ariosto obradom borbe Saracena pro v Karla Velikoga aludira na ondašnji prodor Turaka u Evropu. čovjek od značajnog intelektualnog iskustva. Muhamedovu islamu. koga on iden fikuje s an turstvom. Petar II Petrović. Prva se ogleda u činjenici što je Njegoš u svojemu književnom radu polazio s ideološko-poli čke pla orme državnika čiji je osnovni cilj da crnogorski narod cjelovito opredijeli za oslobodilačku borbu pro v Osmanske imperije kojoj je Crna Gora de jure pripadala sve do Berlinskog kongresa 1878. Druga specifičnost Njegoševa an islamizma ispoljava se u činjenici da je tvorca Gorskoga vijenca samo pjesnička genijalnost spasila od potapanja njegova književnog djela u ideološko-poli čke bezdane koji su progutali mnoge književnike osrednjijeh stvaralačkih mogućnos . pa su ovi stvaraoci sav svoj nega vni odnos prema toj monoteis čkoj vjeri. S jugoslovenskijeh prostora kojijem nijesu upravljali Turci. arhitekturi i filozofiji. obojica hrišćani. koji se utemeljio po Hidžri 622. znao je za duhovne profile islama koji se ne mogu zapostavlja . jer ih je opominjala činjenica da se islam. A krstaški ratovi i oslobađanje Jerusalima od muslimana jesu tema ka i pisaca koji pripadaju narodima što nijesu bili pod osmanskom vladavinom. Razumije se. Vladika Rade svojijem an islamizmom i an turstvom pripremao je svoj narod za krvave bojeve koji su predstojali Crnoj Gori kao pretpostavka da dođe do državnog smirenja. Taso direktno govori o islamskoj osvajačkoj sili. usmjerili na njegove vojno-osvajačke i izrabljivačke aspekte. svjetska književnost nema žešćega an islamis čkog književnog djela nego što je Njegošev dramski spjev Gorski vijenac. Upravo različito onoliko koliko se prema Osmanskoj imperiji realizovao odnos država kojima su pripadali Njegoš i Mažuranić. Te pisce na evropskijem prostorima reprezentuju Torkvato Taso (15441595) svojim epom Oslobođeni Jerusalim i Lodoviko Ariosto (1474-1533) svojijem spjevom Bijesni Orlando. Dr Novak Kilibarda: Bistra voda iz Stambola… *** Speci ičnost Njegoševog antiislamizma Po prirodi stvari. Posebno u poeziji. ima dvije specifičnos . Riječju. A etnički tereni na tlu Evrope kojih su se prihva li Turci. iskazao i u duhovnoj produkciji. Dva genijalna pjesnika savremenika. Njegoš je.125 Prof. rukovođen oslobodilačkom borbom crnogorskog naroda. svaki svoj pogled na islam iden fikovao s turskom osvajačkom silom koja je pokorila mnoge zemlje i narode. kao i oblas Afrike i Azije koje su osvojile Osmanlije. ali sasvim različito. godine. bili su oprezni u svome an islamizmu. najglasovi ji su pisci s an turskim i an islamskim raspoloženjem dva Ivana – Gundulić (1589-1638) u epu Osman i Mažuranić (1814-1890) u spjevu Smrt smail-age Čengića. a Mažuranić je gledao na Tursko carstvo kao na bolesnika s Bosfora . nemaju glasovi jeg an turskog i an islamskog pjesnika od crnogorskoga vladike i gospodara Petra II Petrovića Njegoša (1813-1851). Pjesnici koje sam spomenuo – Ariosto. svaki narod koji u moćnoj Osmanskoj imperiji nije primio islam produkovao je svoj an islamski i an turski odnos u usmenoj književnos kao oličenju svoje kolek vne svijes . ali. godine. kao što sam to već naglasio u svojim ranijim radovima. Različitost dvaju an islamskih stavova može se prikladno sagleda ako se porede Njegošev Gorski vijenac i Mažuranićev spjev Smrt smail-age Čengića. Taso. raspoloženi su an turski. Njegošev an islamizam.

blagosiljajući krvavu noć koja je Crnu Goru očis la od nekrs . da bi im se saopš la ponuda da se povrate u pravoslavnu vjeru. To je bi jedno ili drugo. Među m. no je sve muško i žensko pod nož stavljeno. njihovo je na grobnice carstvo. kao uslov njihova opstanka u životu i Crnoj Gori. poslije izvještaja da od islamizovanoga življa nakon krvave Badnje večeri nije ostalo „oka za svjedoka“. Aga veli: „Nijesmo li braća i bez toga. Kosa mlada na groblje junačko Siplje li se bulah ka srpkinjah?“ A kavazbaša Ferat Začir kaže: „Iako je zemlja pouzana. Mi živimo kao dosad bratski.“ To svoje uvjerenje. ka u sahan što se čorbe slažu. on glasno govori samome sebi: „Kugo ljudska.“ . Donošenje odluke da se krene u istragu islamizovanog crnogorskoga življa Vladika mo više sljedećim svojijem stavom: „Luna i krst – dva strašna simvola. pozvani islamizovani Crnogorci iskazali su se na sljedeće načine. nego isključivo vjerskom netrpeljivošću. dok svak spava. iskazivači njegove subjek vne ideje.126 Crnogorski anali. Alter ego pisca. U gluho doba noći. dvije vjere mogu se složi . br. Kad se Vladika Danilo dogovorio sa svojijem glavarima da se pozovu na razgovor predstavnici islamizovanoga življa. toliko se Mažuranić okrenuo turskijem izrabljivačkim gestovima koji su se iskazivali kao lokalni delik vlas u agoniji jednoga prestarjeloga carstva. U bojeve jesmo li zajedno? Zlo i dobro bratski dijelimo. jesu likovi Vladike Danila i Igumana Stefana u Gorskome vijencu. čini spomen dušama „vitezovah“ njegova naroda. sljedovat im rijekom krvavom u lađici grdna stradanija. To pokazuju sljedeći iskazi Gorskoga vijenca. da hrišćanska i islamska vjera u totalu isključuju jedna drugu. Vladika Danilo elaborira svojijem viđenjem islama kao istorijske kuge koja proždire države i narode. Skender-aga se čudi otkud kod braće pravoslavaca taj „nesrećni plamen“ što je kod njih probudio vjersku mržnju i nepodnošljivost. To se konkretno može prikaza analizom književnijeh postupaka u Gorskome vijencu i u Smr smail-age Čengića. 7-8/2014 od kojega državi kojoj on pripada već ne prije nikakva opasnost. Koliko je Njegoš u Gorskome vijencu ukazivao na osmansku osvajačku silu kao produkat islama. pa ljubavi više ne trebuje. da te bog ubije! Ali je malo pô svijeta te si svojom zlošću otrovala. no si otrov adske svoje duše i na ovaj kamen izbljuvala?“ A Iguman Stefan. objek vna ideja Gorskoga vijenca jasno pokazuje da ustanak Crnogoraca pro v svojijeh islamizovanih plemenika i bratstvenika nije bio uslovljen ama baš nijednijem socijalnim elementom.

Knez odgovara: „Bismo. nije bilo. sažeo u temu Istraga poturica. pa badnjake srpske nalagajte i šarajte uskrsova jaja. odnosno od trenutka kada je Rusija potražila svoju interesnu sferu u nahijskoj Crnoj Gori. tako je Njegoš oslobodilačku nepokornost Crne Gore prema Turskoj sažeo u Istragu poturica. Na prijedlog muslimanskih prvaka da se živi. ne mogu se bratski pogleda . grdno nam se oči susretaju. borbu koja je otpočela poslije turskoga poraza pod Bečom 1683. i plemenski i bratstvenički. sužavanje uslova za komotni opstanak islamizovanog življa u Crnoj Gori. Vojvoda Batrić odgovorio je. panslavis čkim i ilirskim konotacijama prve polovine XIX vijeka. poli čara i pjesnika Ivana Mažuranića. kao krvave Badnje večeri. Dakle. Dakle. Nego je Njegoš crnogorsku oslobodilačku borbu pro v turske vlas . sinte zovan je u ovijem riječima Kneza Janka.Prof. polemički odgovor na turske dokaze da u Crnoj Gori vlada bratska plemensko-bratstvenička snošljivost. Dakle. A sada da vidimo kakav je an islamizam hrišćanina. časne dvoje postah da pos te – za ostalo kako vam je drago!“ Ukratko rečeno. bez ikakvijeh dokaza. Inherentno roman čarskim. objek vna ideja Gorskoga vijenca najbolji je dokaz da te istrage. posebno na udaljenim oblas ma kakvi su bili .“ Na prijedlog islamskih prvaka da se dvovjerska snošljivost održi. državnik Petar II Petrović i pjesnik Njegoš. no krvnički i nekako divlje: Oči zbore što im veli srce. koja je značila ovladavanje mediteranskim priobaljem. Njegoš je homerski sabio u jedan konkretni an islamski i slobodarski događaj. što je otpočelo pod ruskijem u cajem početkom XVIII vijeka. sažeo u Trojanski rat. primili bi po jedno odlikovanje. da oni obavezno treba da se vrate u „vjeru prađedovsku“. godine. svaki na svoj adekvatni način. da se pravoslavni narod haračem i različi m obavezama iscrpljuje ili da turska vlast ne ukazuje pravdu i humanost kojima je zračila pravoslavna vlast prije osmanskoga osvajanja. ali se ne može! Smiješna je ova naša ljubav. On savjetuje: „No lomite munar i džamiju. nego je odgovor samo usmjeren vjerskom mržnjom uperenom pro v islama. Dr Novak Kilibarda: Bistra voda iz Stambola… 127 Na ove izjave prvaka islamizovanijeh Crnogoraca nema ni riječi oponiranja koja bi značila dokaze da je pod tursko-islamskom vlašću nepodnošljivo u Crnoj Gori živje . čijem se sultanu i devletu izmicala kontrola nad korumpiranim predstavnicima vlas . A kao što sam istakao u svojijem dosadašnjim osvr ma na to pitanje – je li bilo istrage poturica u Crnoj Gori. Turci. Kao što je Homer svu kritsko-mikensku ekspanziju. Ivan Mažuranić uzima za temu svoga spjeva detalj iz izrabljivačke stvarnos Osmanske imperije. svu hrišćansku odiozu prema islamu Njegoš je u Gorskom vijencu sinte zovao u ustanak jednog malog naroda pro v svojijeh žitelja koji su primili islam. A samo bi medalja pjesnikova imala dragocjenu lentu zato što je autor Gorskoga vijenca svoj an islamizam uobličio genijalnijem pjesničkim jezikom. Kad bi se dodjeljivale medalje jednome državniku i jednome piscu za maksimalnu an islamsku odiozu koju su ispoljili. nema u oponirajućim izjavama ama baš ni jedne jedine riječi koja bi govorila o nepodnošljivos života pod turskom vlašću. u ljubavi koja traje.

umjetnički uzvišeni Ivan Mažuranić je filigranski izgradio psihološki portret Smail-age Čengića. pečenja ću mješte hljeba! – Dotle momci. Ispod lipe. Nebitna je činjenica kakav je bio stvarni Smailaga Čengić. pas im nanu greba’!“ . bojovniku s čuvenijem prezimenom i stambolskom kapidži-baši. Pods caj Mažuraniću da se opredijeli za takvu tema ku bila je pogibija Smail-age Čengića u Drobnjacima 1840. br. ne skupit harača. iz koje treba iscijedi harač i druge obaveze. kamo l da mu zlorad krst se smije. śutrašnji mučitelji zalagali su se mesom lijepijem redom „vuka u planini“ i zalijevali se „žeženijem bijesom“. šta će od sad bi . jer su krs bosi potkujte ih. Uzimajući. godine. Daje ga kao naglašenog agonalca koga razdire strah od mogućnos da mu spadne boračka slava ako ne uspije da izbije harač iz raje. A taj je plan njegov bio mo visan činjenicom što je muteselim Čengić 1836. krstu. umjesto da pogodi raje na. izbio je džilitom lju jem oko haračliji Saferu. Lukavome Bauku nije teško bilo raspali Smail-agu da čini zvjerstva čim zora sine. koja je upravo bila svadbena povorka s Njeguša što je na Grahovo došla da povede isprošenicu za Njegoševa bratstvenika. 7-8/2014 hercegovački i crnogorski prostori. svetoga slovenskog drveta. tokom svoga službeničkog boravka na Grahovu. koju je isplanirao crnogorski vladika i gospodar Petar II Petrović.128 Crnogorski anali. Kad je taj prijedlog koštao starca života. što će znači i lični Njegošev povod da se osve krajiškom prvaku s hercegovačkoga Lipnika. dokle s neba noć večeras pane ha. gospodaru. Planu aga kao plamen živi. Pa tako rastrojen. A bio je kapidži-baša već iznerviran plemeni m savjetom starca Duraka da se nad rajom ne čine zulumi. A onda je poslije takvoga neuspjeha pukao „smijeh i sprdnja raji“ što je dokazivalo da je Rizvan-aga rđa na kojoj nije ostalo ni traga od junaštva. godine. jer je njega Mažuranić uzeo kao pičnog predstavnika tada već dotrajale turske vlas koja svoje posrnuće kompenzuje besprimjernom surovošću prema raji. i to smrću na vješalima. kamo l’ slijepit mješte raje Turke. muteselim gatački. On razmamljen pod čadorom jedva čeka jutro da počne mučenje raje. avaj. ne vidjesmo davno hljeba!“ Strahom od neuspjeha zgranu Smail-aga odgovara: „Čekaj. porazio jednu grupu Crnogoraca. Mažuranić formira scenu u kojoj guslar Ahmed Bauk pod čadorom uzmamljuje agu pjesmom o Rizvan-agi koji je kupio harač po Kosovu pa ga ne pokupio. Materijal za ognjeve na kojima je trebalo peći raju je pripremljen. džilitnut se – ne pogodit cilja. pični događaj za tema ku svoga djela. rastrojeni i agonalno neumjereni Smail-aga se nekontrolisano džilitnuo na svezanu raju. Bože. U tom njeguškom porazu poginuo je i Njegošev mlađi brat Joko. hljeba. kad već dosad vlas bjehu krivi!“ Tako ostrašćen Smail-aga priprema śutrašnji pandemonijum na Gatačkome polju. Smail-agi Čengiću. vješala tanka su namještena. dakle. I pjesnik Mažuranić veli: „Planu aga kano plamen živi: Sramota je takome junaku kupit harač. A raja vapi: „Hljeba.

Druga velika razlika između dva najelitnija pjesnika koji su do sada stvarali na jeziku kojijem govore Crnogorci. koji formalno pripadaju roman čarskom književnome pokretu u Evropi. pjesnikov alter-ego u Gorskome vijencu. sasvijem realis čki pristupili tema ci koju obrađuju. Vladika Danilo. Srbi. u „Haraču“. pruža maestralne slike iskrvavljenog pravoslavnoga roblja i zvjerski oljućenijeh Turaka koji ne prezaju ni od najstrašnijih mučenja da bi dobili harač od raje. I može se bez okolišanja reći da su oba pjesnika. „To je bi jedno ili drugo“ kaže i pjesnik i državnik Njegoš. Hrva i Bošnjaci alijas Muslimani. toga bolesnika na Bosforu koga razjeda korupcija i nemoć sultana i devleta u Stambolu da se barem uslovno održava nervni sistem državnoga zakonodavstva koji je još Sulejman Veličanstveni utemeljio svojijem Kanunima. daje se slika istrošenoga Turskog carstva. I daje pjesnik sljedeći opis noćnoga Gatačkoga polja na kome će. da mogu jedni druge slijedi samo „rijekom krvavom u lađici teška stradanija“. Ivan Mažuranić. Njegoš opisuje osmansku vlast iz vremena uspona Turske imperije kada ona. Njegoša i Mažuranića. naziva islam „ljudskom kugom“ koja je „plamen svoje adske duše“ na Crnu Goru „izbljuvala“. nego im čak obezbjeđuje snošljiviji socijalni položaj nego što su ga imali pod domicilnom vlašću prije dolaska Turaka. uzvišenim pjesničkim slikama i simfonijom književne figuracije koja koris fonetske mogućnos jezika. jeste u njihovome odnosu prema islamu.Prof. za razliku od Njegoša koji u Gorskome vijencu ne govori o bilo kakvom izrabljivanju pravoslavnijeh Crnogoraca od strane turske vlas koncem XVI vijeka. kad osvane dan. kano labud p ca bijela bijele p ce golubove. obrađujući temu iz sasvijem posrnulog Turskoga carstva. poče zvjerska mučenja hrišćanske raje iz koje se izbija carski harač. Evo toga opisa velike pjesničke snage: „Bijeli se čadorje bijelo na hotnoj mjesečini ko golemi grobovi pod snijegom. usmjerena osvajačkom namjerom. / ni trpi Turskoga zuluma“. Kad je nastupila noć u kojoj je pripremljeno śutrašnje krvožedno pozorje mučenja. u četvrtome pjevanju spjeva Smrt Smail-age Čengića. simbolično ukaže na mnogovjekovnu sliku Osmanske imperije. najdiskretnije što se može zamisli . i dodaje da je islamu i hrišćanstvu „na grobnice carstvo“.“ Konkretno. koji je uznesene pjesničke snage. odnosno narodima. A Ivan Mažuranić u svome spjevu ne do če se ama baš ni jednom riječju islama. Mažuranić opisu te noći dodaje ovu sliku: . Kao što je već istaknuto. Odnosno da može opsta samo jedna od jeh dviju monoteis čkih vjera. ali pjesnik ne zaboravlja da jednijem opisom. kako bi rekao pjesnik Višnjić. Dr Novak Kilibarda: Bistra voda iz Stambola… 129 Sve je spremno za śutrašnji pandemonijum. oko kojijeh doba u gluho zli se dusi vrzu i strašnijem slikam plaše prolaznika noćna (…) Agin čador ine natkrilio. ne zakida prava osvojenim zemljama. siro nja raja „globa dava ne može. Dakle. odnosno na njezin boračko-boga sloj u koji se uklapa gatački muteselim i carski kapidži-baša Smail-aga Čengić. On samo sljedećijem dvos hom. A Mažuranić opisuje stvarnost posrnuloga Osmanskog carstva kada. upućuje na islam kome vjerski pripadaju zlotvori i mučitelji raje.

Njegošev opširni an islamski eksplicitet u Gorskome vijencu apsolutno je različit od Mažuranićeve diskrecije prema islamu kao religiji koju njezini epizodični vjernici iznevjeravaju krvomutnjom koju Kur’an ne preporučuje kao sredstvo za utemeljenje Allahu odane religije. / ne slomi ga. za njim sumrak stade.“ Njegoš je u odgovoru Vladike Danila na prijeteće pismo Selima-vezira odgovarao iz ugla e ke. Preporučujući obavezu da se Njegošu ne pristupa apologetski nego studiozno. bez bojazni da će se kri čkijem odnosom prema njemu umanji umjetnička genijalnost Gorskoga vijenca. Opominje ga da „kome zakon leži u topuzu. Oslanjajući se jednako na povjerenje u crnogorsko junaštvo i na leonidske asocijacije kroz istoriju. a krn mjesec o po neba tretp . a za njime ha noćca pade. koja se već odražava u velikijem porazima turske sile. Njegoš povjerava Vladici Danilu dužnost da upu junačku prijetnju Selimu-veziru. kakva je ona „pred Bečom“ đe je „Burak posrnuo“. ali i sa napomenom da će bi probitačno turskoj sili ako ne zaboravi na otporne vrline prostorom i etničkim kvantumom premalene Crne Gore. dobra sablja topuz iza vrata. Dakle. I vezir simbolički opominje nepokorne Crnogorce da ih čeka zla sudbina ako se ne poklone padišahu i devletu u Stambolu. / tragovi mu smrde nečovještvom“ i da je „krv ljudska rana naopaka“. odnosno mladi mjesec koji je simbol islama. Pita turski moćnik gospodara četvoronahijske Crne Gore. pjesnik koris kao veoma diskretnu opomenu Muhamedovoj vjeri da se izrabljivačka zvjerstva događaju pod egidom islama. I ni jedne jedine riječi više nema o islamu u Mažuranićevu spjevu Smrt Smail-age Čengića. 7-8/2014 „Danak minu. već što zapad mrki pramen ovi. želim da istaknem sljedeću činjenicu. koja ima dlan teritorije i šačicu naroda: „Šta bi bilo oduči trske / da ne čine poklon pred orkanom?“ Provocira nasilnički vezir crnogorskoga gospodara da mu odgovori na pitanje „Ko potoke može ustavi / da k sinjemu moru ne hitaju?“ A onda Selimvezir sažima opšteljudsko vjerovanje u svoju izjavu da „nebo nema bez groma cijenu“. Njegoš je u pjesničkijem slikama sinte zovao brutalnost osvajačke sile kojoj „zakon leži u topuzu“.“ Krnj mjesec. . Njegoš tu Vezirovu prijetnju uobličava ovom slikom is ne koja se iskazivala kroz svu ljudsku istoriju: „Jaki zubi i tvrd orah slome. al’ zube polomi“. a kamoli glavu od kupusa. Veli: „Tvrd je orah voćka čudnovata. tužna svijeća pozorišta tužna.130 Crnogorski anali. Upućuje vezir crnogorskoga Vladiku na is nu da „Lažu ljudi što za lafa kažu / da se miša i najmanje boji“. Čak bi se moglo postavi i sljedeće pitanje: Kakvu seman ku nudi izraz „tužna svijeća pozorišta tužna?“ Zašto simbol islama te neljudske večeri ima atribuciju „tužna zvijezda?“ Čini mi se da je najlogičniji odgovor na postavljeno pitanje ovaj: Tužan je simbol islama te večeri zato što se pod njegovom egidom događaju stvari koje se mogu nazva „tužnijem pozorištem“. Vrlo obrazovani Mažuranić znao je da i pored sve džihadske surovos izvorno značenje Kur’ana ne nudi nikakve preporuke koje bi značile izvođenje zvjerstva kao uslova za širenje Muhamedove vjere. Nebesa se osuše zvijezdam. U prijetećem pismu koje Selim-vezir upućuje Vladici Danilu. br.

A takođe polumaturan znaju da moćni srpski car. To bi Dušan Silni uradio. Bliher. nijesu srušili Turci. i Švarcenberg i Kutuzov. on će era bi strašna ljudskijema koljenima. knez Velington i Suvorov. Prema tome. treba istaći činjenicu da je ta Posveta u gnoseološkome smislu više potvrda stavova koje je iskazao Selim-vezir u prijetećem pismu Vladici Danilu. koji je podigao Ivan Crnojević 1484. Da nije car Dušan rano umro (1355. Mletačkijem hrišćanima bilo je važnije 1692. godine da navuku Turke na pogibiju. S najvećijem ponosom Njegoš u istoj Posve prahu oca Srbije pominje i srpskoga cara Dušana kao čast srpstva. ne pitajući koje su vjere zemlje i narodi koje osvaja. U nj se osam blizanacah u jedan mah iznjihaše Iz kolevke Belonine. Bugara. . Ali. pri snuo svojim trupama teritorije koje bezmalo dos žu prostranstva Osmanske imperije. godine. Karlo. g. da je Napoleon (1769-1821) ognjem i mačem. najveći osvajači kroz istoriju svijeta ne razlikuju se po svome ratničkome elanu jedan od drugoga. kako to pristrasna legenda tvrdi. neopros v i nerazuman akt Mlečana prema svojijem saveznicima Crnogorcima. nego što je potvrda stavova u Vladičinom oponentnom odgovoru turskome silniku. Njegoš s istom pjesničkom snagom iskazuje stavove dviju kategorija – prijeteće turske sile. Riječju. nije vodio računa što su njegovi Srbi primili hrišćanstvo od Vizanje. skašili bugarsko-hrišćansku vojsku. godine. A Ce njski manas r. rušenje Ce njskoga manas ra. Dušan Silni. Nije Dušan Silni vodio računa što je Vaseljenska crkva bacila prokletstvo na njegovo carstvo. nego Mlečani. Dušan Silni pravoslavnu Grčku i Sulejman Veličanstveni (1494-1566) islamske države i narode. no je ognjem i mačem osvajao znatne prostore pravoslavne Grčke. pjesnički tekst koji stoji ispred spjeva. Kaže pjesnik Petrović: „Oholo pade carska sen na stube.) – još se ne zna da li prirodno ili od otrova – ne bi Mehmed-el Fa h imao šanse da osvoji vizan jski Carigrad 1453. Oslušnimo prve s hove Posvete prahu oca Srbije: „Nek se ovaj vijek gordi nad svijema vjekovima. bio je težak. bič rjanah. nego da se sačuva hrišćanski manas r na Ce nju. Veliki srpski pjesnik Veljko Petrović sljedećim s hovima opisao je osvajačku želju cara Dušana da Svetu Sofiju u Konstan nopolju obuhva carskijem rukama kao što rasni momak obujma bujne đevojačke grudi. S jednakom krvavom žes nom osvajali su Napolen katoličku Veneciju. Njegoš smatra Napoleona Bonapartu genijem kome je sudbina povjerila misiju da osvaja zemlje i narode. i crnogorske spremnos na odbranu. kao što je istom pjesničkom jačinom iskazao i sve vidove tema ke koju je obuhva o Gorski vijenac. najveće crnogorske sve nje i centra poli čkoga i kulturnog života Crne Gore i Brda.“ A onda se naglašava da „iz grmena velikoga lafu trudno izać nije“ i da se „u velikim narodima geniju gnijezdo vije“. Kako is če kri čka istorija. Grka. Arbanasa i primorskih strana! Uzmimo samo bitku na Velbuždu u kojoj su Srbi. nije ru nerska dedikacija nego integralni dio Gorskog vijenca. i na svijet pokazaše: Napoleon. suvišno je naglašava činjenice. koje znaju i polumaturan . kad se uzme u obzir činjenica da Posveta prahu oca Srbije. on je snagu svoju is cao u svojoj tulaturi: car Srba. Tako su Mlečani na Ce nju dokazali svoju odanost poli čkoj teoriji Nikola Makijavelija.Prof. A zaista. s kojijema je bio i budući car Dušan. Uljenik plam sa kamena stola. Dr Novak Kilibarda: Bistra voda iz Stambola… 131 Ukratko. Karađorđe.

Servantes i Gete. nego upravo znače suges ju da Njegošu ne treba pristupa onako kako klerikalci pristupaju Bibliji i Kur’anu. Kakvi su Šekspir.132 Crnogorski anali. . br. Opaske koje su saopštene u ovom radu nijesu kri ka Njegoševe an islamske književne genijalnos koju je ostvario u Gorskome vijencu. 7-8/2014 A u daljini Sofijino kube Bleš ko dojka raskošna i gola!“ Umjesto zaključka. na primjer. kako to već odavno čine narodi s izgrađenom demokratskom sviješću kada pristupaju svojijem velikim stvaraocima. Njegošu treba prilazi kri čki.

tako da je u posljednjoj deceniji 20. a za m je kao s pendista crnogorske vlade upućen u carigradski Galata Saraj. kada je zbog sukoba s crnogorskim studen ma-provnicima kralja Nikole. u porodici koja je rodbinski bila povezana s vladajućom dinas jom Petrovć-Njegoš (njegov otac bio je brat od tetke kralja Nikole). napus o Beograd. tako da su oni svojevrsna prethodnica još nenapisanim studijama i monografijama. Iz obilja građe o ovoj problema ci koja se nalazi u crnogorskim arhivima. Studije je nastavio u Đenevi. U većini slučajeva ovi zbornici dokumenata bili su prvi korak ka cjelovitoj istoriografskoj obradi određenog problema. gdje je stekao i doktorat pravnih nauka. Jedna od istorijskih tema koja još nije dobila adekvatan tretman u istoriografskim radovima nesumnjivo je – odnos komunis čke vlas prema poli čkim pro vnicima. crnogorskog federaliste koji je za vrijeme fašis čke okupacije Crne Gore bio činovnik kvislinškog režima. nadajući se da će ovi izvori korisno posluži istoričarima koji će se tek zanima ovom problema kom. Ako je određeni istoriografski problem nedovoljno istražen ili ukoliko i pored istoriografskih tumačenja izaziva kontraverzna tumačenja. izabrala sam nekoliko dokumenata o isljednom postupku pro v dr Iva Jovićevića. ispriča bez posredovanja istoričara. Na osnovu tog iskustva možemo reći da objavljivanje izvora ima potpuno naučno opravdanje i smisao. Polazeći od te činjenice. onda je neophodno i poželjno da budu objavljeni prvorazredni istorijski izvori koji o njemu govore. godine. a okončao na Gentskom univerzitetu (1911).Mr Jadranka SELHANOVIĆ: DOKUMENTA O ISLJEĐIVANJU DR IVA JOVIĆEVIĆA (1944) DOKUMENTA O ISLJEĐIVANJU DR IVA JOVIĆEVIĆA (1944) 133 Mr Jadranka SELHANOVIĆ Objavljivanje istorijskih izvora u suš ni je pokušaj da se istorijska priča. Početkom 1912. godine. do 1906. godine dr Ivo Jovićević je ime- . Njegovo školovanje u Carigradu trajalo je od 1898. odnosno jedan njen dio. U Beogradu je studirao do 1908. Dr Ivo Jovićević rođen je u selu Češljari (Riječka nahija) 1882/83. Poslije povratka u Crnu Goru odmah je dobio državnu službu. posebno kada je riječ o istorijskim temama ili razdobljima o kojima ne postoji adekvatno istoriografsko š vo. godine. Novija crnogorska istoriografija u potpunos je prihva la ovaj princip. ali postoje slučajevi kada je takva forma saopštavanja rezultata istraživanja poželjna ili čak neophodna. postavši sekretar druge klase u Ministarstvu spoljnih poslova. Postoje slučajevi kada za “istoriju bez posrednika” nema naročite potrebe. odlučila sam da publikujem neka važnija dokumenta o ovom istoriografskom pitanju. Nakon završetka srednje škole upisao je pravo na Beogradskom univerzitetu. vijeka objavljeno na dese ne tomova izvora o različitoj istorijskoj tema ci. Osnovnu školu završio je u Rijeci Crnojevića.

Nakon toga. dr Ivo Jovićević je krajem 1944. maja 1945. da bi se 1935. godine o šao je u emigraciju. osudila na 15 godina zatvora i gubitak građanskih prava. Tokom rata pisao je poli čko-propagandne članke u “Glasu Crnogoraca”. i tako isto odbio je i načelnik upravnog odjeljenja Pekić. Odmah sam riješio da idem sa ženom na moje imanje pod Ostro brdo što sam i uradio. Među m Petrović nije h o nikako o ći kog toga italijanskog generala. zajedno sa predsjednikom opš ne /insis rali su da ja budem/. a osim toga što sam riješio da idem doma. . generalu Blažu Đukanoviću i ponudio mu da ostane i dalje na svojem položaju. objavljujemo jedan od zapisnika sa njegovog saslušanja pred istražnim organima. koji bi preuzeli vlas u Banovini. Početkom 1916. godine uhapšen od komunis čke vlas . Desetak godina živio je povučeno.1163/7a-1(44). ali sam odlučno odbio. Iz emigracije dr Ivo Jovićević se vra o 1926. Odsjek za istoriju radničkog pokreta – Podgorica i zavedena su pod signaturom br. ali on je odbio. zajedno sa kraljem Nikolom i crnogorskom vladom. komunis čka vlast je. 10. da bi poslije rata bio imenovan za člana Glavne državne kontrole. i dr-a Draga Petrovića. Komandant ove vojske odmah je u Banovini. Ovom prilikom objavljujemo pisani iskaz dr Iva Jovićevića o njegovoj ulozi i poli čkom djelovanju za vrijeme okupacije. U tom iskazu dr Ivo Jovićević je iznio zanimljive i korisne podatke o jednom vremenu i ličnos ma iz poli čke grupacije kojoj je pripadao. Iva Radonjića. Balkanski rat proveo je u štabu knjaza Mirka. NASLOVLJEN – «RAZVOJ DOGAĐAJA U CRNOJ GORI ZA VRIJEME ITALIJANSKE I NJEMAČKE OKUPACIJE». kojim fak čki rekonstruiše svoje učešće u ins tucijama vlas koje su bile uspostavljene od strane okupacionog režima. 1944. 02. u Beogradu. Kasnije se priključio Federalis čkoj stranci. Dokumenta koja ovdje publikujemo nalaze se u Državnom arhivu Crne Gore.Onda je italijanski general zamolio Đukanovića da mu kaže imena tri ugledna Ce njanina. pa je na njegovo mjesto pošao Dušan Vučinić.134 Crnogorski anali. uključio u poli čki život kao nezavisni poslanički kandidat. PISANI ISKAZ DR IVA JOVIĆEVIĆA O NJEGOVOJ ULOZI I POLITIČKOM DJELOVANJU ZA VRIJEME ITALIJANSKE I NJEMAČKE OKUPACIJE. Ce nju i Herceg Novom. Kao saradnika okupatorskog režima. Kralj Nikola ga je 1919. Mi nekolicina čekali smo na ćošak kuće Matanovića i kad su došli saopš li su nam sledeće: da u roku od 10 minuta ima da se naimenuje Opš nski odbor. učinio posjetu banu. 7-8/2014 novan za crnogorskog konzula u Skadru. godine. zauzimajući važne položaje u kvislinškoj upravi. RAZVOJ DOGAĐAJA U CRNOJ GORI ZA VRIJEME ITALIJANSKE I NJEMAČKE OKUPACIJE Kapitulacija Jugoslavije zatekla me je u Hercegnovom đe sam stalno živio. * * * 1. Zbog učestvovanja u okupacionoj upravi. i on je imenovao: Jova Popovića. Dva dana posle mojeg odlaska na Ce nje došla je italijanska vojska. br. a objavio je i brošuru “Kojim putem Crnogorci” (1942). imenovao za crnogorskog konzula u Đenevi. govoreći da nijesam sposoban za tu dužnost. U Skadru je ostao do početka Balkanskog rata (oktobar 1912). Poli čku ak vnost nastavio je i za vrijeme italijanske i njemačke okupacije Crne Gore. nakon isljednog procesa.

da se on primi za predsjednika opš ne na što on i pristane. bez da smo mi . i da je Dušan Vučinić održao jedan kratak govor. Jovićević. ali on je s gao mnogo kasnije od Ivanovića. odnosno gore imenovani opš nski odbornici. da se ne bave nikakvom poli kom. Vasa Banovića i Marka Vukasovića. stali napada i kri kova naš rad. jer sam se slučajno nalazio podaleko od dvora na ulici.Mr Jadranka SELHANOVIĆ: DOKUMENTA O ISLJEĐIVANJU DR IVA JOVIĆEVIĆA (1944) 135 i predložio sam Dušana Vučinića. Poslije je u ovom odboru ušao i sveštenik Simo Mar nović. jer su Italijani preuzeli svu administraciju u nihove ruke. Do toga vremena pak ja ću vrši administra vnu dužnost a svim crnogorskim činovnicima naređujem. kao predstavnik crkve. Đura Popovića. Ali ako nijesmo ništa radili što se če administracije u zemlji. Đura Đurišića. nečelnik za pravdu i prosvetu Dušan Vučinić. naravno bili i oni dvojica. Pošto je Macolini bio otputovao za Rim to je Popović odgovorio da se o takvim pitanjima ne može diskutova do njegovog povratka. to jest kako odbor treba proširi . i onda kad se bude uspostavila crnogorska vlada i crnogorska žandarmerija i ja i moje činovničko osoblje. da ostanu na svoja mjesta. Dakle posle saopštenja Macolinijevog mi smo pošli u naše kancelarije u kojima nijesmo ništa ni radili. samo što smo poslali za Mihaila Ivanovića da dođe iz Herceg Novog. dva dana kasnije pozvali su me u Banovinu i saopš li mi da je bio nesporazum i da italijanski general nije tražio opš nski odbor. ali sam čuo da izražava zahvalnost Italiji za oslobođenje Crne Gore. a tako isto i za dr Sekulu Drljevića. suži i onaj koji je već postojao. zajedno sa njegovim civilnim stanovništvom pa nas je jednoga dana pozvao i saopš o nam sledeće: «Ja neću osta u Crnoj Gori nego najviše dva mjeseca. U ovome međuvremenu s gao je i Macolini. a u tome međuvremenu. rekonstruisa . dr Sekule Drljević. načelnik za građevine Bogdan Ivanović i načelnik narodnog zdravlja dr Klisić. Zaboravih napomenu da je ovaj takozvani opš nski odbor onoga istoga dana kad je pošao kod italijanskog generala. načelnik za finansije Petar Lompar. jer smo povjerovali da Italija ima zaista namjeru da ispravi nepravdu Versajskog Ugovora i da restorira crnogorsku nezavisnu državu. pošto ne znamo kakve će on instrukcije donije . s gao je bio i dr Sekule Drljević. Tri-če ri dana poslije toga vra se Macolini. čija je imena Vučinić pisao na jednoj ku ji od cigara. Mi smo u tome Odboru upisali sve crnogorske federaliste na ime: Petra Lompara. ali sadržinu nijesam čuo. od 5 članova radio je dalje u zajednici sa Macolinijem. Onda smo na brzu ruku naimenovali i odbornike. dakle. mi ćemo Crnu Goru napus . nijesu imali nikakvih specijalnih dužnos . a što se če nas ostalih svi smo bili eliminisani izuzev Jova Popovića. Ovaj komitet. a svi mi ostali bili smo otpušteni i o šli smo svojim kućama. radili smo druge stvari. samovoljno u Podgorici u kojemu su bili viđeni članovi dr Novica Radović i advokat Mijatović. Što se pak mene če ja nijesam ušao u ovome opš nskom odboru. te se ta Uprava i kons tuisala i to ovako: predsjednik Jovo Popović. predsjednika komiteta. /ovog Klisića doveo je Jovo Popović/. Dušan Vučinić i pop Simo Mar nović. na kojoj su. te Macolini umjesto da proširuje odbor. kao što su Radović i Mijatović zah jevali. načelnik upravnog odjeljenja Dr I. I oni su jednoga dana došli na Ce nje i među nama u kancelariji Jova Popovića. koje su potpuno za osudu a evo koje i kakve. istakao krstaš barjak na bivši dvor kralja Nikole. jer ja pred očima vidim samo narod crnogorski i ništa više. Pored ovog upravnog odbora na Ce nje osnovao se i jedan drugi. Mihailo Ivanović. pa su sastavili i njihovu listu budućih ministrara. Ostali članovi. Među m. jer ja ne pravim nikakve razlike između poli čkih crnogorskih stranaka jer za njih neću ni da znam. tako da ostaše kao članovi komiteta: Jovo Popović.» Ova izjava Macolinija nas je potpuno zadovoljila. nego Upravu Banovine.

ali prije nego otpočne vojničku. ja sam u ovome preokretu italijanske poli ke vidio veliku nesreću za Crnu Goru. Ovo se u kratkim potezima. 7-8/2014 ostali znali šta se radi sve do 12 jula dana kada se je crnogorski sabor na Ce nje okupio. a proglašava se slobodna i nezavisna Crna Gora. a sad ćemo u kratkim potezima. Dva dana pred zasijedanje sabora doznao sam od popa Sima Mar novića. može nazva prva faza događaja za vrijeme italijanske okupacije. Ove njegove strašne riječi i prijetnje neki su vajni Crnogorci iz gomile koja se nalazila pred Banovinom pozdravili i povikali: «Tako je»! Što se pak mene če . da predadu kralju Italije rezoluciju Crnogorskog Sabora. koji je svojom rukom povukao za konop koji je crnogorski ustaš barjak izvukao na katorište. on je raspus o Komitet Jova Popovića i održao sa balkona Banovine. te je Macolini napus o Crnu Goru. da ja nijesam na lis članova Sabora. kratak govor u kojemu je rekao da Crna Gora neće ima nikakvu vladu ni civilnu upravu nego da će vojska da uzme svu vlast u njene ruke i da će ona da uspostavi red u zemlji. a posle se je o šlo u Grand hotel na ručak. Pošto je ispitao situaciju Biroli je otputovao za Rim. ognjem i mačem. član Sabora. kao i drugih uglednih građana /ali ja na tome skupu nijesam bio pozvat/ i oni su tamo na tome skupu rešavali. a italijanski vojnici divljački se razjarili. narodni poslanici u ložama i u parteru. te sam o šao kod predsjednika Popovića i protes rao. Među m. Dr Sekule Drljević pročitao je rezoluciju sa kojom se poništava rezolucija Podgoričke Narodne Skupš ne. koji je udario kao grom iz vedrog neba. godine buknuo je ustanak. sa 5-6 seljaka. nego moj sinovac Miloš Jovićević. što je značilo uspostavu crnogorske države. na božju pravdu. Dva dana kasnije skupio se je Crnogorski Sabor u Zetskom Domu. a publika na galeriji. obučenih u crnogorsku nošnju. sa desne strane katorišta na kojem se nalazila italijanska zastava. Čim je Biroli s gao na Ce nje. kao i ostala tri člana komiteta. poslanici su se razišli kućama. 13 jula 1941. Svi su narodni poslanici klicali Crnoj Gori. ili da to urade sami Crnogorci pod vođstvom i komandom jugoslovenskog višeg oficira. iznije razvoj događaja u drugoj fazi. da mu je Musolini naredio da u Crnoj Gori uspostavi red i mir. a Jovo Popović i Sekule Drljević odmah su otpočeli priprema se za put u Rim đe su trebali da odu. znači na glavno mjesto. kaznenu akciju. da li da ostave okupatora. narodni poslanici sakupili su se ispred Banovine. Većina je bila za ovo drugo riješenje da vođa i komandant bude Blažo Đukanović. da on sam njegovom vojskom uspostavi mir u zemlji. Ovo naimenovanje trebalo je i javno manifestova te se je usled toga sakupilo u Zetski Dom oko 40-50 oficira bivše jugoslovenske . br. za vrijeme vladavine krvoločnog Pircija Birolija. pa se poslije kratkog vremna vra o i saopš o vladici Crnogorskom. našto su narodni poslanici stali klica : » Živjela Crna Gora!« Posle završetka ove ceremonije. i da će mu za taj posao stavi na raspoloženje vojske koliko god hoće. jugoslovenskih.136 Crnogorski anali. jer mu se na Ce nje niko nije nadao. tj. da oni sami uspostave red i mir u svojoj zemlji. Vladika je onda pozvao u manas r generala Blaža Đukanovića. poveći broj ostalih oficira. članovi komiteta i komandir Savo Čelebić. osobito po obližnjim selima oko Ce nja i Rijeke Crnojevića. pa su stali strijelja narod. sekretar stranke Dušan Vučinić. na kojem su Macolini i dr Sekule Drljević održali dugačke govore. da predloži Crnogorcima. I kad su se sve ove ceremonije završile. is čući vječno prijateljstvo između italijanskog i crnogorskog naroda. da odu kod Musolinija itd. pa me je on naknadno u spisak uveo. Na bini su bili: Predsjednik Sabora i predsjednik Crnogorske Federalis čke stranke Mihailo Ivanović. a na balkon iste popeli su se: Macolini.

budući da je Đukanović izdao slobodu crnogorskog naroda 1918. u namjeri da doznajem što se u njemu rešava. Mi smo crnogorski federalis znali što znače četničke organizacije za slobodu crnogorskog naroda. koje su jedna na drugu gledale krvničkim očima. pa sledstveno tome i bez ikakvih prinadležnos osim moje pensije od 1000 lira. kao što je išao nezvan među svatove caru Dušanu onaj njegov sestrić Vojinović»! pa sam počeo protes ra zašto samo dva zelenaša a 22 bjelaša. Đukanović je naimenovao njegov štab. ali na žalost nijesmo mogli spriječi njihovo formiranje. Osim ove dvije vojničke organizacije. znači ostao sam na ulicu. tako je i isto i Krsto Popović osnovao njegov pod imenom : «Lovćenska brigada». pored milicije organizova specijalne odrede. a kada sam ušao u Okružni sud u Vladin Dom u kojem je on zasijedao. Krsto je oko sebe okupio neke stare i nesposobne oficire bivše crnogorske vojske i sitne neznatne činovničiće. radi na tome da sloboda Crne Gore nigdje ne vaskrsne. on je kao velika ličnost. koji su sa aklamacijom izglasali Đukanovića za komandanta svih nacionalis čkih trupa u Crnoj Gori. Đuakanović je išao na nekakvim njegovim turnejama i donosio odluke. iako među m on se nije mogao nikako pos ći. organizacija Blaža Đukanovića i Krsta Popovića. nad kojima je Krsto Popović uspio da zadrži njegovu vojničku. Ovaj sporazum Biroli je tražio pošto poto. pod imenom četnici.Pošto ja nijesam bio oficir po karijeri. te sam tako ušao u taj Odbor. ali sam u njem pošao samovoljno. slobodu crnogorskog naroda. o šao kod Birolija. Na to profesor Jokica Grujičić povika: «Pa dobro si nam došao»! A i ostali su potvrdili riječi Grujičića. crnogorsku federalis čku komandu. ja sam iz tog odbora sam izašao a evo kako i zašto. On je uspio ubijedi Birolija da je neophodno potrebno. dok je Đukanović zauzimao prostorije u Vladinom Domu. a druga na pro v za cilj. koji se je nalazio u jednom ćumezu naspram Divizije.Mr Jadranka SELHANOVIĆ: DOKUMENTA O ISLJEĐIVANJU DR IVA JOVIĆEVIĆA (1944) 137 vojske. Dakle čim su jugoslovenski oficiri izabrali za komandanta Blaža Đukanovića. to nijesam ušao u vojničku formaciju «Lovćenske brigade». te su ovi odbornici . Ovo naimenovanje Đukanovića za komandanta crnogorske vojske bio je za nas crnogorske federaliste i još teži udarac nego i ustanak od 13 jula. budući da je prva imala za cilj uništenje crnogorske slobode. I kao što je Đukanović osnovao njegov vojnički štab. te zajedno sa njim i njegovim oficirima utanačio vojničko zapovjedništvo u Crnoj Gori. pa će kao stari izdajnik. nezvan među vama. bez da pita nikog ni za što. tj. Ja sam neizmjerno mnogo mrzio Đukanovića i mi ni smo zajedno govorili. Uzeo je vojničku komandu nad svom Crnom Gorom izuzev nad dva sreza. ni smo se na ulici pozdravljali. a to je bilo malo za izdržavnje mene i moje žene. a glavni saradnik bio mu je dr Novica Radović. jer su njine ideologije stajale u potpunoj suprotnos . sastavljen od bivših jugoslovenskih oficira i neprijatelja Crne Gore. koji mu je bio potrebit usled toga što je govorio italijanski i što je služio kao veza za sporazum između bjelaša i zelenaša. Biroli je zah jevao da se osnuje i jedan civilni odbor. ali da su mu članovi odgovorili da oni ne mogu to uradi . povikao sam: «Ada evo i mene Crnogorci. mislili smo mi. tj. odnosno crnogorskih federalista. iako smo na razne načine pokušavali kod Italijana da spriječimo četničke organizacije. a to su najprije bili darovi koje je moja žena dobila prilikom njene udaje. te sam prodavao iz kuće sve što sam mogao proda . Među m. godine. Poslije mi je Novica Radović pričao da je Blažo Đukanović zah jevao da se iz ovog odbora izbačim. iako nije imao nikakvo značenje. U ovome odboru ja nijesam bio uzet u kombinaciju. bez ikakve zvanične dužnos . sastavljen od viđenih građana zelenaša i bjelaša i on se je osnovao ali tako da su u njmu bili 22 bjelaša i 2 zelenaša i to dr Novica Radović i Vaso Banović. ce njski i barski.

na kojima su bile mrtvačke glave. pa se je morala uvija na sve moguće načine da četnici ne preuzmu vlast i u srezovima: ce njskom i barskom. . ali vojska Krsta Popovića to nije nikako dozvoljavala. a najviše me što su Italijanima dokazivali da »Komanda Lovćenske brigade « šuruje sa komunis ma. Zato sam napisao brošuricu: Kojim putem Crnogorci. I tako sam opet postao običan građanin bez nikakve zvanične dužnos . čija je tendencija bila stvaranje crnogorskog fronta. a koji nije bio ništa drugo do žučni napad na komuniste i na njihova. da se iznese na dnevni red pitanje povjerenja u njega i njegov rad. po njegovim riječima. a svugdje gdje je dolazio priređivani su im boga banke . te smo iz ovog odbora izašli. pa je pozvao predsjednika odbora.138 Crnogorski anali. U ovome pravcu mnogo je potpomagao četničke organizacije vladika Joanikije kao i svještenik Marković i Uskoković. a to su većinom bili komunis . Vladika je neprestano sa Blažom Đukanovićem. itd. nego ih je vraćala natrag. ali u ovome poslu nijesam. i zaključujući svagda sa traženjem da se oduzme komanda Krstu Popoviću. nečuvena zvijerstva. uzimao nikakvog učešća. br. da su oni vlast u Crnoj Gori i da narod mora prilazi njima i nikome drugome. jer nije htjela pro vu njih vodi borbu izvan granica Katunske nahije itd. Kratko vrijeme iza ovog otpočela je ofanziva pro vu par zana od strane italijanske vojske i nacionalis čkih odreda. da je među komunis ma sin Krsta Popovića veoma ugledna ličnost. jer pošto su uspjeli da po snu iz Crne Gore komunis čke snage ostalo im je još samo to da unište i federalis čke stranke u srezovima ce njskom i barskom pa da preuzmu potpunu vlast u Crnoj Gori. da se kod omladine. 7-8/2014 bili nezadovoljni njegovim radom. što je njemu bilo poznato. Četnici su dolazili u masama na Ce nje. kojega smo prozvali »Gobels«. krstario po narodu i neumorno agitovao. a oni svi sa četničkim kapama. odnosno podnio referat o njegovom putovanju po unutrašnjos . Četnici su radili i u pozadini. crni i strašni. dočim su svi drugi članovi ostali da potpisuju izjavu povjerenja. koji su bili pod komandom Blaža Đukanovića i Krsta Popovića. kao i ostali građani varoši Ce nja. Tako isto «Komanda Lovćenske brigade» nalazila se u neprestanoj opasnos da bude likvidirana. očekujući dolazak engleske vojske i kralja Petra. u automobilima na kojima su se nalazili puško-mitraljezi. već sam živio mirnim i običnim životom. Poslije odstupanja vojničkih par zanskih snaga u Bosnu nastupila je era četničkog triumfa. Sava Radonjića. naravno. crnji i strašniji i od samih fašista. što je prinudilo komunis čke odrede da se povuku u Bosnu. tako da ulijevaju strah i trepet kod narodnih masa i da dokažu narodu da su oni sila. Novac za štampanje pozajmio sam u Krsta Popovića i tako u jednoj sobici »Lovćenske brigade« počeo sam okuplja crnogorsku omladinu. držao im predavanja i dijelio šajkače. njihova crna zastava sa mrtvačkom glavom. Oni su pokušali da prokrstare i kroz Katunsku nahiju. Njemu je bila stavljena na raspoloženje jedna sala u Vladinom domu u kojoj je okupljao gimnaziste i drugu omladinu. ili njima simpa zeri. da se u njem više nigda ne povra mo. čovjeka ništavnog i bez karaktera. Zato je jednoga dana došao u odbor i odžao dug govor. sa mrtvačkim glavama. Ova četnička akcija kod omladine. jer nijesam bio ni vojnik ni oficir. kao nesigurnom čovjeku i da se njegova vojska stavi pod komandom Blaža Đukanovića. Oni su u ovome pravcu radili na sve moguće načine. te sam poručio u Podgoricu kapu crnogorsku sa slovima na tapalaku: C i F znači : crnogorski front.organizuju četničke formacije. pa čak i kod djece. da je «Lovćenska brigada» izdala pokret pro v komunista. On me je poslušao. jako me je razjarila te sam riješio da stupim u akciju i da je kontroliram.Šef ove propagande bio je učitelj Kon ć. naravno svi brada . Kad sam vidio da će da se izglasava povjerenje čovjeku kojeg sam mrzio i prezirao rekao sam Vasu Banoviću da napus mo salu.

Novica je ostao. te sam sa pensijom imao 2000 lira mjesečno. a oni su dva donosili sve odluke u komandi »Lovćenske brigade«. ali sa m nijesu ništa dobili. Glavni agitatori za ovaj vojnički pohod bili su braća Jovićević: Stevo i Savo. čini mi se u Miločer jedan mjesec. već je bio o šao u Podgo- . Petar Plamenac i Novica Radović. pa kad Krsto ostane sam. 20-30 ljudi. ali Đukanović i kompanija bili su razjareni. Kad je Biroli primio ovakav odgovor nije odustao od namjere da pomoću prijetnja i nasilja šalje vojsku u Bosnu iz odreda Krsta Popovića. a ja ga uopšte ne pijem. govoreći da bi šiljanje vojnika u Bosnu iz «Lovćenske brigade» bilo izdajstvo i nepotrebno prolivanje krvi i da «Lovćenska brigada» nikako ne smije popus na zahtjev Birolija. a ja sam ostao tri mjeseca i kad su me doveli na Ce nje. to jest da se ne šalje ni jedan vojnik iz njegove brigade u Bosnu. Petar dva. Oni su mnogo vremena ostavili na redakciji tog sporazuma. Među m. da iz Ce nja ne smijem izlazi i da se poli kom nikako nesmijem bavi . kojega sam obrazložio. Mihailo. a to je odluka četnika da idu pro vu par zana u Bosnu. a u toliko je s gao i Petar Plamenac koji se takođe bio odlučio pro vu pohoda u Bosnu i da će se sva vojska «Lovćenske brigade» pobuni . zaista. da je on savjetnik Krstov glavni. jer Krsto je ostao čvrsto pri donesenoj odluci. prije li da će stavi vojsku odreda pod komandu Đukanovića i Lovćensku brigadu potpuno likvidira . stao da vičem i da lupam šakom po pisaćem Krstovom astalu.pa su predložili Biroliju da odmah uhapsi Petra i mene. kojega su napokon i napisali. i da se pošlje za Petra Plamenca. da će on onda možda i popus . A kad smo u Miločer doznali da su par zani potukli četnike i Italijane to je za nas bila velika radost i te večeri Petar i Novica dobro su se ponapili vina. Postupio sam po naređenju jer sam morao. i predložio mu da se odma sazove jedna konferencija zelenaša odnosno crnogorskih federalista. okupila konferencija federalista. koji su neprestano od početka radili na osnivanju četničkih organizacija. zajedno sa federalis ma dođu do sporazuma i da zajedno sa njima obrazuju jednu nacionalnu crnogorsku upravu. predao ga Krstu i on se sada nalazi u njegovoj arhivi. jer u pro vnom slučaju biću najstrožije kažnjen. kao predstavnici bjelaša. pa neka sve nas internira ili strijelja. tu su pored njih trojice. Kad sam vidio da su se Krsto i Novica uplašili i da se kolebaju kako da postupe. te su ponudili saradnju sa crnogorskim federalis ma u cilju da oni. istupio sam sa potpunom mojom energijom koju sam posjedovao. posle čega sam sio i napisao moj protest. Pero Vučkovič i Novica prihva li su njihov predlog te se je obrazovao jedan odbor koji je ima za dužnost da napiše tekst sporazuma. Njega su potpisali Vuksanović i Nenadić a Petrović ga nije potpisao jer nije bio prisutan. pred kojom sam iznio sve razloge pro vu pohoda na par zane u Bosni i svi su prisutni odobrili moje gledište. Ljubo Vuksanović i Vojo Nenadić i predstavili se kao pro vnici Blaža Đukanovića. ako se ne pošlje u Bosnu 3-4 sto ne vojnika pod komandom Baja Stanišića. Krsto. govorili su oni. kao pro vnici četničke poli ke. nastupio je jedan događaj koji mi je spriječio dalji rad na okupljanju omladine u redove Crnogorskog fronta. Italijani su mi naredili. Plamenac. Izvjesno vrijeme ispred kapitulacije Italije došli su u komandu Lovćenske brigade: Arso Petrović. Biroli je činio pri sak na Krsta i na Novicu. koji se nalazio u Crmnicu. ako se odustane od predloga da se iz njenih redova šalje vojska zu Bosnu. jer smo mi osuje li pohod na Bosnu. I Krsto i Novica usvojili su moj predlog te se je . ušli u tome redakcionome odboru od strane federalista: Pero Vučković. bez savje ka i bez pomagača. a tako isto i Novicu budući. I tako su nas trojicu i poslali na Miločer. Jest. a za taj moj rad dobijao sam 1000 lira mjesečno od Komande Lovćenske brigade.Mr Jadranka SELHANOVIĆ: DOKUMENTA O ISLJEĐIVANJU DR IVA JOVIĆEVIĆA (1944) 139 te se je u redove crnogorskog fronta upisalo oko 200 omladinaca.

usled toga što je on trebao da bude podnešen italijanskoj upravi koja sad ne postoji. jedan put naš a drugi put njihov. Kad sam ovo čuo. štampa i propaganda. Arso Petrović unutrašnjih poslova. predstavnikom njemačkog Rajha za poli čka pitanja na Balkanu. te smo ostali na tome da predsjenik presjedava naizmjenično. planuo sam i povikao da su on i Petrović hoštapleri. Vuksanović ishrana. on je tu poli ku potpuno sprovodio. Pošto odbismo zahtjev Petrovića on je odmah otputovao. a njegovi drugovi. odnosno zelenaša i bjelaša. ja i dva njemačka oficira. Nenadić finasija. i mi smo vjerovali da je stvar bila napokon utanačena. tako da su nama federalis ma ostali beznačajni. koja se je i sastavila. pa pošto je i Plamenac bio osutan. Vuksanović i Nenadić da dobiju: jedan finansije a drugi prosvjetu. štampu i propagandu. Među m. Što se če predsjednika. prevaran i podvalađžije i da ja sa takvim ljudima neću da imam nikakva posla. ali nije mogao uspje . pa smo se tamo i okupili: Mihailo Ivanović. a mi opet nijesmo pristajali da bude njihov. koji umjesto da se bori pro vu četničke poli ke kao što je izjavio kada je najprije došao u komandu Lovćenske brigade. pod predsjedništvom Ljuba Vuksanovića. našli tamo Petrovića pa sa njim i još sa nekim federalis ma prijavili se kod tamošnjeg zapovjednika njemačke vojske i predstavili se kao predstavnici naroda. onako kako je on h o. od kojih je jedan dobro govorio naški. tj. Takav sporazum mi smo potpisali i ostalo je samo to da ga njemački oficiri ponesu u Tiranu na odobrenje. pošto oni nijesu pristajali da bude naš tj. On je poslao Vuksanovića kod nas da ponovo sa nama pregovara i mi smo zakazali sastanak u kući Bogdana Ivanovića. i tamo zatražio druge viđenije predstavnike federalista da sa njima sastavi vladu. izašao sam iz kencelarije Lovćenske brigade lupnuvši vra ma u kojoj se nikad više nijesam povra o. kao agent generala Nedića. Ljo ća i Draže Mihailovića. Tu se je mnogo diskutovalo i na kraju krajeva došlo je do sporazuma. Ljubo Vuksanović i saopš o nam da od našeg sporazuma ne može ništa bi jer Krsto i ja u vladu ne možemo nikako ući. ili nekog drugog. te ja tako na taj sporazum stavih moj potpis. sporedni resori. a tri od strane centralista. Čim su s gli Njemci odmah su tamo pošli: Ljubo Vuksanović i pop Dubak. te sa m njemačkim komandantom sastavili nekakav sporazum za uspostavu narodne uprave u Crnoj Gori. kao Petrović te mi rekoše da ja potpišem na mjesto Plamenca i da je to svejedno potpisao ja ili Plamenac. Novica Radović ili Mihailo Ivanović. kod Najbahera. ali kod koga to posigurno ne mogu reći.140 Crnogorski anali. na sledeći način: Krsto Popović da bude član vlade i komandant vojske. ne sjećam se tačno. istoga dana u osam sa uveče. tamo se vidio sa Nedićem i čini mi se sa Nojbaherom. nastupi jedan nenadan događaj a to je kapitulacija Italije i dolazak Njemačke vojske u Podgoricu. Bogdan Ivanović. 7-8/2014 ricu. pa kad smo mu podnijeli naš sporazum da ga potpiše. Petrović se je odmah vra o natrag i došao u komandu Lovćenske brigade. ni sam se više interesirao o sastavljanju narodne uprave. dva muhamedanca da uđu takođe u vladu. tj. Sa ovim dokumentom Arso Petrović otputovao je aeroplanom u Beograd. federalista. Ljubo Vuksanović. on je odbio govoreći da sporazum sad nema nikakve važnos . U ovu upravu . Novica Radović. Božo Jove ć /federalista/ narodnog zdravlja i na zahtjev Njemaca. zajedno sa Vuksanovićem u Podgoricu. da bude tri potpisa od strane federalista. Ali 3-4 dana iza toga došao je u komandu Lovćenske brigade. jer su se ova sva navedena trojica srbijanska fašista potpuno sporazumjela. ja prosvjeta. br. Od naše strane potpisali su: Pero Vučković. Zahtjev Petrovića mi smo potpuno odbili pošto je on tražio potpunu vlast. On je dalje rekao da je od Njemaca dobio mandat da sastavi crnogorsku vladu pa je zatražio da on bude predsjednik vlade i ministar unutrašnjih poslova. Krsto Popović. pošto je to jedna formalnost tj. složili se i postali izmećari Hitlerove poli ke.

poli čkog predstavnika Njemačke na Ce nju. na Ce nju. a imao sam namjeru da se formiraju dva bataljona: ceklinski i ljubo njski. Njemci su mene i Peroviću izdali 200 pušaka i ja sam ih povezao na Rijeku. Istodobno otpočele su bile i četničke intrige: Andrija Đuzin Đurašković i Andrija Lubarda. predsjednika iskarao i naredio mu da se Lubarda čis iz Ljubo nja. i taj se dokument nalazi kod moje kuće . došli su bili na Ljubo nj i nagovorili nekoliko Ljubo njana. pozvao me je Krsto Popović i rekao mi: «U bataljon Dušana Vukovića nastupilo je rasulo. mlađe ljude: učitelja Gazivodu i studenta Kos ća. izuzev akcija za održavanje reda i mira u Riječkoj Nahiji. Andriju Šofranca. a on sa njegovom na Ljubo nj da gonimo komuniste. Petričeviću. da se razdijele po četama i istakao krstaš barjak na opš nu u koju se je nalazila i komanda brigade. Vra o sam se na Ce nje. Poslušao sam pošao na Rijeku. pozvao oficire: Đoka Drecuna. Pošto se je i još prijavilo dosta vojnika da prime puške to su mi Njemci dali još 100 pušaka te su oficiri i te puške razdali po četama. Sad ću da objasnim kako sam i zašto postao komandant Riječke brigade. uživaš dobar glas u narodu i uzmi Boška Petričevića za pomoćnika . nije bilo ni 20 pušaka. a tako isto ni Živko Anđelić nigdje nije bio federalista. jer Mitar Popović i Bogdan Ivanović nijesu nigda našoj stranci pripadali. prvi avija čar bivše jugoslovenske vojske u činu kapetana. crnogorski zelenaši. Ja sam naimenovanje izbucao. Ovo pismeno naimenovanje donio mi je na Rijeku Milo Vujović. kojega je on potvrdio i poslao samnom Stevana Perovića ađutanta Lovćenske brigade koji govori njemački. pozvao je mene i Petričevića i zatražio od mene. Ja sam odmah odbio.Mr Jadranka SELHANOVIĆ: DOKUMENTA O ISLJEĐIVANJU DR IVA JOVIĆEVIĆA (1944) 141 Vuksanovića nije ušao ni jedan federalista. Posle sam izdao dnevnu naredbu u kojoj zabranjujem svaku poli ku i svaku akciju. Boška Petričevića. i oni su zaista. ali da ja to ne mogu uradi ako me oni neće naimenova . dokument pokazao Krstu Popoviću. A bile su 4 čete. da idem sa mojom vojskom. Oni su zaista pristali i potpisali riješenje sa kojim pristaju da budem komandant Riječke brigade. to mi vas ne možemo pomaga . a sa njim i Andrija Đurašković. Steva Ražnatovića. Mene je ovaj predlog zbunio i začudio pa sam odgovorio: « Kako jadan da preuzmem komandu bez predhodnog naimenovanja»? «Kako znaš si energičan. on je dolazio kod mene i stavio mi se na raspoloženje». ne borite pro vu komunista. nego su ropski služili sve jugoslovenske režime i pekli svoju karijeru. pa im saopš o da ću da preduzmem komandu nad Riječkom brigadom. jer inače ako ne postupe po naređenju da ću posla vojnike da ih svezane dovedu na Rijeku. a drugi poručnik. da pod svojim potpisima naimenuju za komandanta ljubo njske čete Andriju Lubardu. U Riječku Nahiju mi nemamo energičnog čovjeka i tamo će četnici uze potpunu vlast. jer se oni bore pro vu komunista». jer nijesam formirao bio bataljon da gonim par zane nego četnike. govoreći mu da ja takvu naredbu nijesam dobio od mojeg komandanta generala Popovića. da se izdadu puške jer u Ceklinski bataljon. kao što su mi saopš li gore navedni oficiri. nego samo prividno. nego hajde dolje na Rijeku i preuzmi komandu nad ceklinskim bataljonom. . Kratko vrijeme iza toga komandant italijanske vojske na Rijeci. koji mi je rekao: « Mi se borimo pro vu komunista i pomažemo sve one koji se bore pro v komunista. predsjednik opš ne. nego pomažemo četnike. i da ću ja jedino izvršava njegove naredbe i ničije druge. Zašto smo Krsto i ja izbačeni iz svake crnogorske uprave. Odmah posle kapitulacije Italije. a pošto se vi.». doznao sam kasnije od Kramarca. odmah pošli sa Donjeg Ljubo nja na Ce nje i više se nijesu pojavljivali. Starim oficirima: Đoku Drecunu i Stevu Ražnatoviću oduzeo sam komande i naimenovao kao četne oficire. kao od komandanta brigade.

već napro v. što su oni i uradili. i vojnička i poli čka. Dr Ivan Jovićević * * * 2. jer sam smatrao da bi bilo i strašno i kukavno da bježim iz moje zemlje za čiju sam se slobodu borio oko skoro 30 god. dočim su drugi oficiri zah jevali na pro v. 10. Uze su na zapisnik i svi su dali jedan is iskaz. Nikšić. a sada direktora finansijske direkcije u Podgorici. Ja sam izabrao ovaj drugi put. Ja sam onda povikao da ih ja puštajem na moju odgovornost. pozvao sam ljude u kancelariju i saopš o im da su slobodni i da odmah idu doma. 1944. trgovca. br. budući da nijesam imao ni ja. Koliko mi je poznato sklopljen je sporazum između Hitlera i generala Nedića prema kojem general Nedić ima da pomaže njemačku borbu pro v komunista. ja sam predložio da se pušte. četnici su ipak uspjeli. velikog četničkog agitatora. ali da su se h dužnos na silu morali primi i oni su me poslušali. jer ne nalazim da su krivi pošto su bili prisiljeni. da ih sprovodi kao taoce na Ce nje. Ja sam ove ljude morao spasava ali kako. da se zatvore i sprovedu na Ce nje. Uspio sam da im rečem. jer je na svoju ruku. Nika Đurića sa Ce nja. predamnom su se ukazala dva puta. Još imam da dodam i ovo: kad je nastupila opasnost za moj život od strane četnika. Veljka Jovićevića. m prije što mi moja savjest govori da nijesam počinio nikakav zločin naspram mojeg naroda. što su mi savjetovali moji prijatelji ili da odem kod par zana. Ovi ljudi bili su: Milo Tošov Vuče ć. Dakle. tajno da svi priznaju kao što je priznao Filip Janković. pokrenuo bataljon i doveo na Rijeku članove par zanskog odbora za sela: Češljare. Stevo Mitrov Milanović. Peša Mrgudov Jovićević. Stevo Jovanov Milanović i još dva iz Zagore. a drugi su bili: Marko Đurov Vuče ć. Blažo Milanović. što su svi bez razlike i izjavili. nego su nas četnici mogli ubija kad su god htjeli. 2. 1944. a po nagovoru Nikole Kos ća. kafeđiju Gvozdenovića. Isto na bazi toga sporazuma vođena je čitava Njemačka. a naime da bježim u Albaniju ili Hrvatsku. m prije što je Filip Janković priznao da je član seljačkog par zanskog odreda. predsjednik Češljarskog par zanskog odreda. čijih se imena ne sjećam. Tri – če ri dana poslije toga pozvao me je kapetan Aman. šef štaba generala Kajpera i saopš o mi da sam smijenjen sa dužnos komadanta Ceklinsko-ljubo njskog bataljona i da je na moje mjesto postavljen Boško Petričević. da im ništa životu neće bi . a ja sam odmah pošao put Ce nja. Dabanovića i njegovu ćerku.142 Crnogorski anali. kao taoce: Krcuna Vukmirovića. učinio sam sve što sam mogao da ga spasem od zla i napas . koji su bili strijeljani na božju pravdu zajedno sa onim par zanima koji su se Petričeviću predali na Bjeloše na njegovu časnu riječ. i odmah Peričević čim je s gao na Rijeku . Filip Janković. Optužba je bila velika. u slučaju pobjede Njemačke. akcija u Crnoj Gori. 14. I bilo je onako kao što sam i rekao. 7-8/2014 Drugu nepriliku učinio mi je Boško Per čević. NASTAVAK PISANOG ISKAZA DR IVA JOVIĆEVIĆA. a kao nagradu za tu pomoć Srbija bi imala da dobije Crnu Goru. Kad su svi saslušani i izašli napolje. Evo ukratko razvoj događaja u Crnoj Gori za vrijeme Italijanske i Njamačke okupacije i moje djelanje u toku razvoja h raznih događaja. okt. kao što su i mnoge federaliste i ubili. a to je značilo sigurna smrt. digao je krstaš barjak i sproveo na Ce nje. Dobrsku Župu i Zagoru . koji je bio došao kod svojeg rođaka Gvozdenovića. ni nijedan federalista zaš te od strane okupatora. Sa druge strane pošto su crnogorski federalis stajali na gledištu .

a ko će mu ga napuni to je za njega bila sporedna stvar. Njemci nijesu htjeli crnogorskim federalis ma da uparvu a još manje vojničku komandu nego su dali. premda on nije h o nikako preduzima nikakvu vojnu akciju. dakle gore navedenog razloga. na oko 6. Odnosno pak druge ofanzive u mjesecu maju mene nije ništa drugo poznato osim toga što su je preduzeli. pošto po to. ili bolje i tačnije rečeno. na sve moguće načine. Usljed. Sa druge strane pak Uprava Ljuba Vuksanovića oduzela je Komandu Dušanu Vukoviću. već pošto je bila likvidirana Lovćenska brigada i Krstu oduzeta Komanda. akcija četnika u Katunskoj nahiji što se je i radilo. htjeli i strijelja .000 vojnika. Isto se pak če plana Vuksanovića. to jest sporazuma između Hitlera i Nedića. što znači da je radio na tome da mu bude pun vagan. te su Njemci primorali i Dušana Vukovića. a zašto to mi . Njemcima je stavljeno do znanja naravno da mi vršimo sabotažu. može bi . i smatrao se kao federalista premda u stvari on nije bio ni federalista ni centralista. preduzeta je ofanziva u Katunskoj nahiji. a pošto su ga Njemci smatrali kao čovjeka Krsta Popovića usljed toga što je radio pri njegovoj komandi. Među m čim je oduzeta Krstu Popoviću komanda nad Lovćenskom brigadom zadaća svih nas federalista sastojala se je u tome da se sabo ra. To je dakle bila ili trebalo da bude prva stopa njihovog vojničkog plana. Na osnovu gore navedenih razloga i uzroka likvidirana je komanda: Lovćenske brigade. Đukanovića i Njemaca u pogledu ofanzive u Katunskoj nahiji on je imao za cilj da se oslobodi kolski put: Čekanje. a to znači: četnicima. Što se pak če uspjeha vojničke organizacije Mitar Popović nije se pokazao dovoljno agilan ni sposoban. i ako je ropski izvršavao sva naređenja Ljuba Vuksanovića i Njemaca. naravno i jednu i drugu upravu agen ma Nedića. tako da se akcija par zana onemogući na teritoriji nalazećoj se između Ce nja i kolskog puta Čekanje Danilovgrad.Mr Jadranka SELHANOVIĆ: DOKUMENTA O ISLJEĐIVANJU DR IVA JOVIĆEVIĆA (1944) 143 da Crna Gora bude ravnopravni član u svakoj ljudskoj zajednici i da posjeduje njen životni prostor. posle kojeg imalo je da se preduzme i drugo nadiranje put Banjana i Nikšića. ali u ovoj akciji Dušan Vuković nije uzimao učešća sa njegovim batalionom.g. i onda su četnici stali iznosi kao uzrok neuspjeha izdajstva Dušana Vukovića itd. jer smo se čuvali da ga ne stvorimo. i zamijenila ih sve samim četnicima. ali on je pokazao i još veću nesposobnost i neagilnost od Popovića. Njemci u zajednici sa četnicima. odnosno Hitlera. No i ako je likvidirana Lovćenska brigada i me oduzeta potpuna vlast crnogorskim federalis ma na cijeloj teritoriji Crne Gore. Ovo je sve što mi je poznato što se če ofanzive u mjesecu martu t. nego čitavog života. već smo sabotažu pro vu četničke akcije vršili tajno. na Ljuba Vuksanovića. to je poli ka cnogorskih federalista stojala u potpunoj suprotnos sa gledištem generala Nedića pa sljedstveno tome i sa gledištem Hitlera. a na njegovo mjesto naimenovali Jova Đukanovića. to su ga izbacili iz Uprave. to jest oduzeta je komanda Krstu Popoviću i prenesena na narodnu upravu. a tako isto izbačila iz službe i sve ostale i vojne i civilne činovnike ranije zaposlene u Komandi Lovćenske brigade. Danilovgrad.g. Ova ofanziva potpuno je propala. i što je ušao u Upravu. u mjesecu martu t. oportunista. ali oni nijesu mogli ima nikakav konkretan slučaj. a snage četnika i ostalih nacionalista. koji je ranije radio pri komandi Lovćenske brigade. ali da se nije primio to je h o bi stvarni dokaz sabotaže federalista. penjale su se kao što se je govorilo. Pod komandom Đukanovića a u sporazumu sa Njemcima. u glavnom. da i federalis pomažu Upravu Ljuba Vuksanovića te se je u toj upravi naimenovao za vojsku potpukovik Mitar Popović. Njemci su ipak zah jevali. U ovoj ofanzivi broj Njemaca bio je neznatan. a Vukovića su Njemci. kao federalista.

mogao saopš dr Novica Radović. to jest do njegovog odlaska za Biograd kud je pobjegao. kad tad. što je on. koji je bio desna ruka i stalni savjetnik Krsta Popovića. Za neko vrijeme . pa u tom slučaju poubija sve viđenije ljude iz redova federalista i par zana. a da će četnici osta i da će . Nikšić. izaći iz Crne Gore. Na čelu ovog komiteta stajao je Jovo Popović. Da opširniji odgovor na postavljeno treće pitanje od onoga kojeg sam dao u pređašnjem izvještaju mene nije moguće iz prostog razloga što nijesam nigdje bio prisutan razgovorima i dogovorima koji su se vodili između italijanskih vlas i Blaža Đukanovića.144 Crnogorski anali. to jest u detaljima. 19. Na ovom položaju ostao sam do povratka Macolinija iz Italije. i radio. U ovome komitetu nije bio niko od bjelaša a nije podesno bio izabran te po povratku Macolinija iz Italije bi reduciran na pet članova i to: kao predsjednik Jovo Popović. Zašto su Njemci insis rali da zauzmu Čevo. te kao takve opasnije od okupatora. uzrok je bio taj da udalje par zanske odrede od kolskog puta Ce nje-Njeguši. zaista. A nije moglo doći usljed toga što smo mi federalis smatrali četnike za naše neprijatelje broj 1.X 44. ali pošto je dobro napunio njegovu torbicu italijanskih lira. ono isto što je bio Novica kod Krsta Popovića. ZAPISNIK Dr Iva Jovićevića. 19. što se je htjelo sigurno i dogodi da par zani nijesu izvojevali pobjedu pošto smo mi federalis bili nemoćni. rodom iz Rijeke Crnojevića Koje ste položaje zauzimali u redovima federalis čke vojske i njhovim poli čkim ustanovama? U prvim formiranjima crnogorskog komiteta poslije okupacije Italije bio sam u komitetu načelnik upravnog odjeljenja. Mogu pozi vno reći to da u prkos svim navaljivanjima od strane Italijana i Njemaca da se stvori iskrena saradnja između federalista i bjelaša. njih bi najbolje. 14 oktobra 1944.r. članovi Sekule Drljević. odnosno Krsta Popovića. 1944. 7-8/2014 nije poznato. ZAPISNIK SA SASLUŠANJA DR IVA JOVIĆEVIĆA. A što se če nekih osobi h pregovora između Njemaca i Krsta Popovića. pošto smo vjerovali da će okupator. 10. a što se če onih vođenih sa Blažom Đuakanovićem oni su najbolje pozna Savu Radoviću koji je bio kod Blaža Đukanovića. Mihailo Ivanović. * 3. br. Dušan Vučinić i pop Simo Mar nović. a kao najbolji dokaz za ovo jeste činjenica što su Njemci oduzeli Krstu Popoviću i ono malo komande što je imao u srezovima: ce njskom i barskom. s. njih nije ni bilo jer su Njemci vodili pregovore sa Arsom Petričevićem i Ljubom Vuksanovićem kojemu su i dali Upravu da okuplja četničke snage i da vodi odlučnu borbu pro v par zana. * * Dr Ivan Jovićević. ako dođu engleske trupe uze potpunu vlast u njhove ruke . I ovo je sve što znam da odgovorim na postavljena mi pitanja. odnosno četnika do te saradnje nigda nije moglo doći.

Na ovom sastanku smo se dogovorili da Arso Petrović primi unutrašnje poslove u ovoj vladi. Poslije dva dana od našeg razgovora Ljubo Vuksanović je ponovo došao u Štab Lovćenske brigade i saopš o nam da u ovu vladu ne može ući Krsto Popović i . Poslije dva dana došao je kod nas Ljubo Vukasnović sa dva njemačka oficira u kuću Bogdana Ivanovića. Ljubo Vuksanović i Vojo Nenadić u Štab Lovćenske brigade predstavljajući se kao disiden Blaža Đukanovića pro vnici centralis čkog uređenja Jugoslavije i da su za Federa vno uređenje Jugoslavije pa su ponudili kao predstavnici bjelaša pred nama da formiramo zajedničku vladu. i pričao nam o rezultatu njegovih razgovora sa pomenu m ličnos ma. Ljubo Vuksanović resor ishrane. primili smo ih sa rezervom ali pošto su nas nekoliko puta posje li u principu smo se složili s m da se oformi jedan odbor koji će izradi sporazum. Krsto Popović vojsku. Nenadić finansije. jer se Arso Petrović pojavio kao punopravni mandator za sastav nove vlade. Od stalnih dopisnika poznajem Rajkovića Steva koji se potpisivao »Argus « i kao »vojvoda« »Zlojutrove rupe«. Dolaskom četnika na upravi list je izmijenio svoje ime u »Crnogorski vjesnik« čije je uredništvo preuzeo Dubak. Urednik ovog lista bio je profesor Bjađi rodom iz Splita. mi smo to odbili. Sa naše strane u ovaj odbor su ušli Petar Plamenac. Budući da je Arso tražio da bude predsjednik vlade i ministar unutrašnjih poslova. Po povratku iz Beograda. Novica Radović. Sporazum je trebalo da odobri talijanska uprava-komanda. »Ne u krv svoju braćo Crnogorci«. kad su Njemci došli predstavili su se njemačkom generalu kao predstavnici crnogorskog naroda i dogovorili se o formiranju nove Crnogorske Vlade. ja prosvetu. »Jedinstven slučaj«. te je u tome cilju Arso Petrović otputovao avionom za Beograd kod Nojbahera i Nedića u cilju dobivanja punopravnih ovlašćenja. »Ne trčite za mrtvačkim sandukom «. Predsjednik ovog odbora trebao je da bude Pero Vučković. Poslije kapitulacije Italije sporazum je izgubio važnost. Mi kao predstavnici stranke bojali smo se podvale. Jove ć socijalnu poli ku. Petrović je pošao u štab Lovćenske brigade. Druga poruka i Treća poruka. dolaskom njemačkog okupatora. Njemački oficiri sa ovakvim sporazumom pošli su u Tiranu da bi ovo potvrdili kod Nojbahera. Njemci su tražili da uđu i dva muslimanska predstavnika. Bogdan Ivanović i Mihailo Ivanović razgovarali ponovo o formiranju vlade. Pero Vučković i Novica Radović. Kako je došlo do savjetovanja o formiranju zajedničke vlade između bjelaša i zelenaša u štabu Lovćenske brigade negdje ispred kapitulacije Italije? Jednoga dana došao je Arso Petrović. Vojom Nenadićem i popom Dubakom pošao autom za Pogoricu. Poznato mi je da je u cilju ovome Arso Petrović sa Ljubom Vuksanovićem. oduzme mu pamet«. ja nijesam pisao.Mr Jadranka SELHANOVIĆ: DOKUMENTA O ISLJEĐIVANJU DR IVA JOVIĆEVIĆA (1944) 145 nijesam imao neku zvaničnu dužnost. sem što sam pisao članke u Glasu Crnogorca koji je bio zvanični organ Crnogorskog komiteta. Nenadić finansija. U ovom Vjesniku. a za m Dvije škole / Spiritualis čka i materijalis čka/. jer su Njemci insis rali da po svaku cijenu dođe do sporazuma pomoću zelenaša i bjelaša. a Ljubo Vuksanović prosvjetu propagandu i ishranu. Od članaka kojeg sam pisao u Glasu Crnogorca sjećam se prve poruke »kad bog oće nekoga da kazni. On je bio urednik lista »Pakao i komunizam«. Drugi dopisnik bio je dr Klisić koji se potpisivao »Hajduk Veljković«. »Ko na brdo stoji više vidi no onaj pod brdom « itd. gdje smo ja i Krsto Popović. štampu i propagandu. »Dva Pijemonta «.

Dolaskom novog sekretara stranke dr Boža Krivokapića. vođstvo je održalo svoj sastanak i riješilo da u ovu vladu uđu kao predstavnici stranke Mitar Popović. s.r. Čijom ste odlukom postavljeni za komesara za utvrđivanje cijena? Kada je formiran komesarijat kontroli za cijene pro vu crne berze pri crnogorskoj nar. na predlog Živka Anđelića postavljen sam od Hankea kao predstavnika civilnih vlas za komesara ove ustanove. 7-8/2014 ja. Pismen dr Ivan Jovićević. Živko Anđelić i Bogdan Ivanović te da se tako odgovori zahtjevima Njemaca da dođe do sporazuma između bjelaša i zelenaša i formiranja ove vlade od jednih i drugih. Upravi. za predviđene položaje. . Po pročitanju zapisnika priznajem ga za svoj. Na ovome položaju sam ostao do napuštanja Ce nja 9. br. septembra ove godine.146 Crnogorski anali.

knj. godine. str. decembra 1865. 1970. The Wilson Center. 1998. 1. 2006. 1991. 191-210 i br. do 1922. . Tredway “Anglo-American diplomacy and the Montenegrin ques on. (urednici prof. broj 66. Andrijašević). O Divajnu vidi i: «Crna Gora i Francuska –diploma ja u izbjeglištvu-dokumen iz diplomatskog arhiva kralja Nikole i crnogorskih vlada u gezilu 1919-1920 » (priredio dr Radoslav Raspopović). dr Bojka Đukanović. knjiga 3. 1990. mr Slavica Ratković. Živojinović. 2004. Završio je fakultet u Velikoj Britaniji. godine”. Detroit. “Glasnik Ce njskih muzeja”. časopis “Vojnoistorijski glasnik”. „Crna Gora u borbi za opstanak 1914-1922. Dr Šerbo Rastoder i prof. rođen je u Mančesteru (Velika Britanija) 19. br. 2004. Ce nje. East European Program. str. 1916-1920”. “Aleksandar Devin i poli čka propaganda izbjegličke vlade kralja Nikole od 1916. 149-161. Podgorica. O Divajnu vidi i: Dr John D. Vijes . 1. godine i urednik 1 Prvu biografiju na našem jeziku Aleksandra Divajna objavio je “Crnogorski glasnik“(„Montenegrin herald“). I-II. Podgorica. str. Podgorica. a bio je osnivač. Bio je jedan od počasnih arbitratora čuvenoga dobrotvornoga društva Hearts of Oak Benefit Society od 1898. “Nikola I Petrović Njegoš i Aleksandar Divajn”. Dr Živko M. godina IX. Vidi njegovu biografiju: Dr Šerbo Rastoder.str. Dr Dragoljub R. Beograd. godine. knj. oktobar-novembar 1998. Alexandia. Podgorica. djelo i vrijeme II”. 561-562. . subota. Beograd. „Crnogorski Aleksandar Divajn“. Trodvej. str. „Crna Gora u egzilu 19181925“. u zborniku radova CANU “Kralj Nikola – ličnost. a pripadao je maloj grupi školskih upravitelja koji su se trideset godina zalagali za reformu državnih škola. u udarnom članku na naslovnici pod naslovom „Prijatelji Crne Gore“ sa njegovom fotografijom. 113-170.Novak Adžić: ALEKSANDAR DIVAJN O ZAVJERI PROTIV CRNE GORE (1919) ALEKSANDAR DIVAJN O ZAVJERI PROTIV CRNE GORE (1919) 147 Novak ADŽIĆ Aleksandar Divajn1 (Alex. Osnivač je Pokreta momačkoga kluba 1886. Mičigen.Kos ć. knjiga 1. dr Dragoljub R. 2. 1996. Istovjetna Divajnova biografija objavljena je u: „Istorijski leksikon Crne Gore“. za m je bio osnivač univerzitetskih kampova za dječake iz državnih škola. 193-218. 2 O Aleksandru Divajnu vidi više : Dr Šerbo Rastoder. O Aleksu Divajnu vidje i: Džon D. Podgorica. 65-66. SAD. vlasnik i direktor Klejsmor škole (1896) u Vinčesteru kod Londona. kao drugi sin Henrija Divajna i Karaklie Kouvelas sa ostrva Kiosa u Grčkoj. Devine)2. Potom je radio kao novinar i profesor. branilac nezavisne Crne Gore u anglosaksonskom svijetu. te specijalni korespondent “Daily Chronicle” na Olimpijskim igrama u A ni 1906. 2014. 19141921”. European Ins tute. novembra 1924. I. „Crna Gora u egzilu 1918-1925“. Živojinović. str. knjiga III. godine i prvi počasni misionar za dječake-prestupnike pri Policijskom sudu prilikom donošenja Odredbe za prve prestupnike 1887. “Aleksandar Devin.

148 Crnogorski anali. br. 7-8/2014 Aleksandar Divajn .

godine u progonstvu. u kojemu je 1906. ser Robert Kenedi6. Petar Plamenac8. reformator. Bio je ministar inostranih djela Kraljevine Crne Gore od aprila 1913. do decembra 1909 i od avgusta 1911. diplomata. Zvanični je predstavnik Crne Gore na balkanskoj izložbi u Londonu 1907. taj prijedlog nije prihvaćen od strane britanske vlade. Bio je crnogorski poli čar. kada su usljed objave rata Crne Gore Osmanskom carstvu prekinu diplomatski odnosi između dvije države. Korzici. Bio je naklonjem crnogorskim krugovima u egzilu i zalagao se za opstanak Crne Gore kao nezavisne države tokom i po završetku prvog svjetskog rata. diplomata. godine. Crnogorski kralj Nikola I Petrović-Njegoš5 i Vlada iz Nejia kod Pariza su tokom 1917. da bi potom obavljao diplomatsku dužnost u Bugarskoj (1882-1884) i Rumuniji (1884-1888). Umro 1. Često je putovao po Evropi i Sjevernoj Africi i pokazao se kao stručnjak za stari Pariz. a diplomirao 1874.Novak Adžić: ALEKSANDAR DIVAJN O ZAVJERI PROTIV CRNE GORE (1919) 149 zvanične knige Olimpijskih igara 1908. sekretar u Konstan nopolju (1877-1879) i Sankt Petersburgu (1879-1881). školovao se na Harow u Londonu.str. 149-150. Umro je 1936. godine do 25. djelo i vrijeme“. a onda i u diplomatsku. na recipročnoj osnovi. godine i sahranjen u dvorskoj crkvi na Ćipuru na Ce nju. zbornik radova „Kralj Nikola-ličnost. zakonodavac. Potom je prešao u sudsku struku. Irac. godine3. Bio je civilni guverner Skadra. „Nevoljni saveznici 1914-1918“. Živojinović. saglasno instrukcijama kralja Nikole i nejske crnogorske vlade. završio je u Beču (Austrija) istovremeno Veterinarski i Pravni fakultet. ataše u Madridu (1874-1876).Kos ć. Aleksandar Divajn bio je najveći borac za očuvanje državne suverenos i nezavisnos Crne Gore u anglo-saksonskom svijetu (1916-1930). Podgorica. u zborniku radova CANU “Kralj Nikola – ličnost. 7 Vidi o tome i: Dr Dragoljub R. britanski diplomata. Na crnogorski presto stupio 1860. godine. Kralj Crne Gore (1910-1921). da Velika Britanija prihva uspostavljanje diplomatskih odnosa. da bi potom u rangu ministra rezidenta bio diplomatski predstavnik Velike Britanije u Knjaževini Crnoj Gori (1897-1905). 8 Petar Plamenac. ali. Održavao je saradnju sa Aleksandrom Divajnom u prilog Crne Gore. 1998. Irac. (1872-1954). Podgorica. ali ni ta poli čko-diplomatska incija va nije urodila plo3 Dr Bojka Đukanović. (1841-1921). Nesporno. Vrhovni komandant crnogorske vojske. 239. godine. “Dejlatnost Aleksandra Devina u korist Crne Gore i kralja Nikole 1916-1923“. godine. Divajn se nakon toga angažovao. septembra 1912. godine postao Načelnik Odjeljenja za narodnu privredu. godine Aleksandra Divajna predlagali za svog zvaničnog diplomatskog predstavnika u Londonu. po okončanju gimnazije. knjiga I. a sahranjen u San Remu u Italiji. najzad. Kenedi je bio sekretar britanske legacije u Persiji (1888-1893). 6 Ser Robert Kenedi (24. CANU. str. marta 1921. Francuskoj i Švajcarskoj4. do marta 1912. u Italiji. Knjaz Crne Gore (1860-1910). na Oxsfordu. godine. “Nikola I Petrović Njegoš i Aleksandar Divajn”. sa Crnom Gorom i da se za diplomatskog predstavnika Kraljevine Crne Gore u Londonu postavi. Poslije ostavke na tu . Bio apsolutni prosvijećeni monarh i ustavni vladar Crne Gore. te počasni britanski ambasador u Urugvaju (1906-1912). Marta 1916. str. Bio je crnogorski konzul u Skadru od maja 1908. koje je uvedeno 1902. U Crnu Goru prenijet 1989. Školovao se na Liceju Luja Velikog u Parizu. te otpravnik poslova britaske vlade na Ce nju (1893-1896). 4 Mr Slavica Ratković. Nastupao je kao predstavnik Crne Gore kad je 1913. 5 Nikola I Petrović Njegoš. do avgusta 1915. nekadašnji britanski poslanik na Ce nju i prijatelj Crne Gore7. te otpravnik poslova Kraljevine Crne Gore u Carigradu od marta 1912. XII 1851-11. godine Divajn je imenovan za delegata “Crnogorskog potpornog udruženja” u Velikoj Britaniji (London) za pitanja crnogorskih izbjeglica i interniraca koji su se nalazili na Krfu. 1998. Crmnica. vojskovođa. U početku bio je činovnik u crnogorskom Ministarstvu unutrašnjih poslova. 187-191. i. iz Boljevića. godine u Medovi rješavano pitanje ustupanja Skadra velikim silama i pregovarao sa predstavnicima međunarodne flote. najprije. Beograd. u Kap d An bu na jugu Francuske. godine. čovjek od povjerenja kralja Nikole. 2000. XI 1936). djelo i vrijeme II”..

150 Crnogorski anali. 7-8/2014 Aleksandar Divajn . br.

godine. supruga kralja Nikole od 1860. Divajn je bio utemeljitelj brojnih klubova za vaspitavanje maloljetnika i dobrotvornih društava. februara 1975. koji je bio profesor i direktor te škole. do 1975. Poli čki se angažovao kao jedan od prvaka Crnogorske stranke. . diplomate i ministra Petra Plamenca. koji je Jovana poveo sa sobom u emigraciju 1916. kod svog ličnog prijatelja i velikog poklonika Crne Gore Aleksandra Divajna. Jedan je od organizatora belvederskih demonstacija 1936. Divajn spada u red najupornijih i najdosljednijih branilaca prava na opstanak Crne Gore kao nezavisne države u anglosaksonskom svijetu. godine u Englesku. ali je ubzo pomilovan i oslobođen. Održavao je komunikaciju i prepisku sa vodećim ličnos ma crnogorske poli čke emigracije (1916-1930). godine. a potom 1919. 10 Kraljica Milena Petrović (1847-1923). ali u tome nije uspio. Sin je Petra Plamenca i Ljubice Matanović. 9 Jovan Petrov Plamenac (John Petrov Plamenatz). U Kraljevinu SHS Petar Plamenac povra o se iz emigracije 1924. godine. Bio je bliski prijatelj i saradnik kralja Nikole i Petrovića Njegoša. bio je potpredsjednik Crnogorske narodne skupš ne. Umro je u Londonu 19. godine. godine intezivno radi u poli čkom i propagandom smislu u Velikoj Britaniji i drugim evropskim državama na afirmaciji poli čke ideologije kralja Nikole i crnogorske Vlade u egzilu. odakle odlazi u Orijel na studije istorije. Emigrirao je 1916. ministar spoljnih poslova odveo je sina Jovana 1916. zalažući se za punu restauraciju Crne Gore. godine kod Ce nja. rođen je na Ce nju 1912. ali nije dobio agreman. godine. godine. i 1918. godine sa sobom u emigraciju. U svojoj privrženos Crnoj Gori. najprije u Francusku. prijestolonasljednika funkciju. kraljice Milene10. Početkom 1916. bivši crnogorski diplomata. Umro je 1954. Petar Plamenac je svog sina Jovana (Džona) upisao u školu u Klejsmoru (Claysmore) blizu Vinčestera u Engleskoj. Džon Plamenac je u Divajnovoj školi u Klejzmoru ostao do 1930. Džon Plamenac je po završetku studija na Orijelu iz istorije (1936) bio izabran na osnovu odbranjene teze za profesora i dekana društvenih i poli čkih nauka All Sauls fakulteta. nakon njenog pada pod austro-ugarsku okupaciju. Bio je specijalni izvještač «Dejli Kronikla» sa fronta tokom Prvog balkanskog rata (1912-1913) i svjedok krvavih borbi na Tarabošu i kod Janine. Bavio se naučno-istraživačkim radom i napisao je brojne studije iz oblas filozofije i poli čke teorije. kćerka vojvode Petra Vuko ća. šef katedre za društvenu i poli čku teoriju na Koledžu All Souls u Oksfordu. godine i sahranjen u rodnim Boljevićima. Maja 1945. Divajn je. Džon Plamenac bio je poli čki filozof koji je od 1967. pored ostalih dobročinstava koje je učinio Crnoj Gori i kralju Nikoli I Petroviću-Njegošu. Tokom drugog svjetskog rata bio u zelenaškom pokretu za nezavisnost Crne Gore kao bliski poli čki saradnik brigadira Krsta Zrnova Popovića. Otac Petar. Aleksandar Divajn je bio bliski prijatelj sa Petrom Plamencem i zalagao se kod britanskih vlas da se Petar Plamenac postavi za izvanrednog poslanika i opunomoćenog ministra Kraljevine Crne Gore u Velikoj Britaniji. iz filantropskih pobuda. osuđen je na kaznu robije u trajanju od 10 godina. godine i bio kandidat crnogorske Vlade u progonstvu za izvanrednog poslanika i opunomoćenog ministra Kraljevine Crne Gore u Vašingtonu (SAD) tokom 1917. godine. sina istaknutog crnogorskog poli čara. Univerziteta u Oksfordu.Novak Adžić: ALEKSANDAR DIVAJN O ZAVJERI PROTIV CRNE GORE (1919) 151 dom. te njegovim vladama u egzilu (1916-1923) pomagao i školovanje Jovana (Džona) Plamenca9. U to vrijeme boravio je u Crnoj Gori i Srbiji.

br. 7-8/2014 Aleksandar Divajn .152 Crnogorski anali.

ali je iz zatvora u “Jusovači” pobjegao je početkom 1919. francuske i crnogorske vojske.. Predsjednik Državnog savjeta 1907-1909. Aprila 1881-Pariz. do kraja septembra 1922. Napus o Crnu Goru sa kraljem Nikolom januara 1916. 14 Evgenije Popović (1842-1931). Jedan od najznačajnih crnogorskih emigranata. Abdicira 7. 16 Dr Anto Gvozdenović (Vučiji do. a reak viran 1904. XII 1905-11. godine. đe je i sahranjen. i predsjednik crnogorske Vlade u egzilu (19171919). 15 Milu n Vučinić (1869-1922). godine i emigrirao za Italiju. Plamenca (1919-1921) i divizijara Milu na Vučinića15 (1921-1922). Godine 1918. Umro je 1936. Radio je kao vojni hirurg. poli čar. ministar vojni. Penzionisan 1900. od jula 1921. i poslanik Kraljevine Crne Gore u Beogradu. godine. marta 1921. godine u Rimu. pa potom o šao u Francusku. 17/29. 1891. godine. jedan od glavnih organizatora Božićnog ustanka crnogorskog naroda za pravo. U Crnogorskoj Vladi u egzilu od februara 1919. ali je u da m momenma jasno i oštro kri kovao rad Vlada u egzilu na čijem čelu su bili Lazar Mijušković13 i Evgenije Popović14. iz Pipera kod Podgorice. februara 1927. godine bio ministar vojni.Novak Adžić: ALEKSANDAR DIVAJN O ZAVJERI PROTIV CRNE GORE (1919) 153 Danila11. postavljen je za izvanrednog poslanika i opunomoćenog ministra Kraljevine Crne Gore u SAD (Vašingtonu) i tu dužnost vršio do početka 1921. Iz Švajcarske se vra o u KSHS 1923. XII 1915-29. Divajn je održavao saradnju i komunikaciju sa predsjednicima i ministrima u crnogorskim Vladama (1916-1919). odlazi na liječe u inostranstvo i više se nije vraćao u Crnu Goru. general ruske. Učestovao u ratovima 1876-1878. godine. 10/22. 24. Završio je Tehnički fakultet u Parizu. godine izabran po drugi put za predsjednika Vlade Kraljevine Crne Gore. U Crnu Goru vra o se 1911. u kojemu je proveo posljednje godine života. Uhapšen je. Živio do smr u teškoj materijalnoj situaciji. deveto dijete i osma kćerka kralja Nikole i kraljice Milene. godine i op šao u Francusku. Među m i dalje nastavio da se zalaže za prava Crne Gore. prijestolonasljednik. vojni ljekar. vojskovođa. IV 1916). Bio je predsjednik crnogorske vlade u egzilu (1922- . pored Petra Plamenca. 1854-Vučji do 1935). najstariji sin kralja Nikole i kraljice Milene. i 20. čast i slobodu Crne Gore krajem 1918. 13 Lazar Mijušković (1867-1936). Ćeklići. namjesnice kraljevske vlas .. U Francusku odlazi 1914. nastavio u Švajcarskoj da se zalaže za obnovu crnogorske države i u tom smislu ak vno je radio do 1923. Umro u Beču 1939. te zastupnik ministra unutrašnih poslova i ministra finansija. i živo u Nikšiću kao penzioner. Od poli čkih ličnos Kraljevine Crne Gore u egzilu jako je cijenio. Delegat Crne Gore na Londonskoj konferenciji 1913. Priznao Kraljevinu SHS 7. Učestvovao u rusko-japanskom ratu (1904-1905) i dobio čin general-lajtanta. godine radio je najprije kao rudarski inžinjer. potom predsjednik Glavne državne kontrole i ministar finansija i građevina (1903-1905). divizijar crnogorske vojske. Završio je bogosloviju na Ce nju. a potom studije medicine u Moskvi. Nakon ostavke aprila 1916. da bi početkom 1916. 1960). do juna 1921. đe je bio pomoćnik šefa saniteta svih francuskih armija u Glavnom Štabu. Borio se na bugarskom ra štu. bio je predsjednik Crnogorske emigrantske Vlade. Juna 1871-Beč. princeze Ksenije12 i brojnih drugih dvorskih ličnos i članova nejske administracije Kraljevine Crne Gore. Bio je crnogorski konzul u Skadru (1893-1902). U Crnu Goru ponovo dolazi 1915. ministar i predsjednik crnogorske vlade u dva mandata (6. te sa vladom generala dr Anta Gvozdenovića16 (1922-1925).. Decembra 1915. 11 Danilo Petrović Njegoš (Ce nje. Umro 1922. i ministre Vladimira Đ. bio je crnogorski konzul u Rimu (1897-1902) i crnogorski generalni konzul u Rimu (1900-1903). Kad se vra o u Crnu Goru. Ukazom kraljice Milene. Aleksandar Divajn je intezivno sarađivao sa crnogorskim vladama u egzilu Jovana S. u korist sinovca Mihaila Petrovića. komandant Zetskog odreda crnogorske vojske u prvom balkanskom ratu. 12 Ksenija Petrović-Njegoš (Ce nje. sa kraljem Nikolom o šao u egzil u Francuskoj. što je bio uslov za primanje apanaže od vlade KSHS. Avgusta 1915. XI 1906. septembra 1939). crnogorska princeza. Živi u egzilu u Švajcarskoj i Francuskoj (Kap Marten).

Po povratku u Crnu Goru primljen je u državnu službu. Jedan od najznačajnih boraca u egzilu za opstanak Crne Gore. Mila M. . Pomno je pra o i podržavao poli čku djelatnost crnogorskih federalista u KSHS predvođenih Mihailom Ivanovićem20 i dr Sekulom 1925). 19 Milo M. ministar prosvjete i crkvenih poslova 1911-1912. Bio je jedan od najak vnijih crnogorskih emigranata poslije protjerivanja emigracije iz Italije. Vujović (1881. Početkom 1912. na kojima je izabran za narodnog poslanika. godine. Umro je 1944. advokat. Postao je. poput mnogih. Bio je poslanik Crnogorske narodne skupš ne izabran na izborima u donjokučkoj kapetaniji. Pera Vučkovića18. “Crna Gora u egzilu 1918-1925”. 23. Ljubo nj. Podgorica. pravnik. da bi potom Pravni fakultet nastavio i okončao na Sveučilištu u Zagrebu. br. Vra o se 1925. godine u Parizu. ce njska oblast . što je naišlo na energično pro vljenje Nikole Pašića. 2004. završio Filozofski fakultet u Moskvi. radio kao profesor i direktor Ce njske gimnazije. ministar Knjaževine Crne Gore. Oktobra 1943. I 1928). sudija. Plamenca 1917-1921. Umro je u Parizu. Protjeran je iz Srbije poslije ivanjdanskog atentata. izabran u Privremeno vođstvo Crnogorske stranke. Deklarisao se kao pristalica prisajedinjenja Crne Gore Srbiji i bio poslanik u Privremenom narodnom predstavništvu u Beogradu. i kao penzioner živio na Ce nju. da bi u Bombaškoj aferi bio osuđen na 10 godina robije. razočarani „ujedinitelj“ i zalagao se za stvaranje federalne Jugoslavije u kojoj bi Crna Gora imala široku autonomiju i bila njena ravnopravna članica (zasebna federalna jedinica). Vujovića19 i neke druge ličnos iz crnogorske poli čke emigracije u Evropi i SAD. 1925. Plamenca. zastupnik ministra privrede i ministra prosvjete i crkvenih poslova u vrnogorskoj Vladi u egzilu (1921-1922).umro 1935. 10. Obavljao je dužnost sudskog sekretara u Nikšiću. I 1884-Nica. novinar i višegodišnji državni činovnik Knjaževine i Kraljevine Crne Gore. da bi potom bio postavljen za člana (sudiju) Velikog Suda. Francuska). Bio je istaknu crnogorski federalista. 415-416). godine pobjegao je najprije na teritoriju Osmanskog carstva. godine. Autor je brojnih knjiga. pristalica Narodne stranke (klubaša) i potpisnik njihovog programa. narodni poslanik. da bi potom emigrirao u Beograd. sa perom Vučkovićem. 17 Vladimir Đurov Popović (Nikšić.. str. Veoma ak vni emigrant u borbi za pravo Crne Gore. koji je izlazio u Detroitu. u KSHS i živio kao penzioner u Beogradu do 1933. 20 Mihailo Ivanović (Medun. poli čar. jula 1935. đe je i umro 1935. godine napus o je Jovana Plamenca.154 Crnogorski anali.). sudija. Poslije amnes je vra o se u Crnu Goru. Milu na Vučinića i dr Anta Gvozdenovića. predsjednik ce njske opš ne. predsjednik Komiteta crnogorskih izbjeglica i prvi crnogroski sineasta. Ponovo postao ministar prosvjete i crkvenih poslova 1916. godine. Za zasluge je bio odlikovan lenton ordena Danilo I i Senatskim grbom od strane kralja Nikole« (O Milu Vujoviću vidi više: Dr Šerbo Rastoder. kada se vraća u rodne Ćekliće. Uoči izbijanja Božinje pobune održavao je kontakte sa crnogorskim prvacima i sa italijanskim agentom Đovanijem Baldaćijem. da bi u vrijeme same pobune bio u Nejiu. ministar pravde. te ministar finansija i građevina u Vladama Evgenija Popovića i Jovana S. Pripadao Crnogorskoj stranci. godine. Gimnaziju je završio u Beogradu. Njegovi posmrtni ostaci preneseni su 14. odbivši prethodnu da sarađuje sa poli čkom grupom Marka Dakovića i Todora Božovića i zaklevši se na vjernost Kralju Nikoli i ustavnom poretku crnogorske države. 18 Petar-Pero Vučković (1873-1944). Penzionisan je poslije nasilne aneksije Crne Gore Srbiji 1918. U doba raskola u crnogorskoj emigraciji 1922. bio rektor Učiteljsko-bogosloveske škole. 7-8/2014 Popovića17. te is resor pokrivao u vladama u egzilu Jovana S. pravnik.Herceg Novi. o šao u SAD i radio na osnivanju Stranke seljaka i radnika. Riječka nahija. Ponovo je postao narodni poslanik poslije balkanskih ratova i sudija Velikog suda Kraljevine Crne Gore. i 192.. Kuči kod Podgorice. perom Šoćem i Mirom Mitrovićem. Jedan od najpovjerljivijih ljudi kralja Nikole. U Vladama Knjaževine Crne Gore Marka Radulovića i Andrije Radovića bio je ministar unutrašnjih poslova. godine. 1874. Bio je . član Crnogorske stranke i nosilac federalis čke liste na parlamentarnim izborima 1923. godine. godine bio je predstavnik Crne Gore upućen na Ženevsku konferenciju. godine u rodni Ljubo nj. i okupljanju svojih prostalica oko Crnogorskog glasnika. U novembru 1918. brošura i tekstova o crnogorskom pitanju. 1949. Vra o se nakon amnes je u KSHS 1925.

godine na 10 godina robije. podržavao njihovu ak vnost za crnogorsku nezavisnost. osnivač i urednik “The Montenegrin Mirrora” 1927. Bio je pozna . 2004. godine i na toj funkciji ostao je do prestanka njegog postojanja i djelovanja. narodni poslanik. vođa pravaške opozicije od 1913. Glavni je govornik na Petrovdanskom saboru 12. 22 Nikola Petanović-Naiad (Podgor. O šao u SAD 1912. publicist. završio oslobađajućom presudom. knjiga II. Divajn je. Crmnica. ministar prosvjete i crkvenih poslova. godine. U doba trajanja nezavisne Knjaževine i Kraljevine Crne Gore. Divajn je propagirao pravo na opstanak Crne Gore kao nezavisne i međunarodno priznate države. bio je narodni poslanik. koji je izdavao i uređivao „Crnogorsko ogledalo“ (1927-1931) Aleksandar Divajn je sve do svoje smr 1930. godine na sudskom procesu organizovanom i vođenom pro vu njega u Beogradu. prikupljao priloge za dosljedni opozicionar i borac za prava Crne Gore i u Skupš ni u Beogradu kao federalis čki prvak držao govore u kojima je iznosio stranačke stavove o poli čkim i ekonomskim prilikama u Crnoj Gori. u periodu od 1909. str. te ministar pravde. neumorno i koherentno. Zbog saradnje sa okupatorom osuđen je 1945. koji se. dr Šerbo Rastoder. na kojemu je proglašena nezavisna Crna Gora u uslovima italijanske okupacije. sudija Oblasnog suda u Podgorici.Novak Adžić: ALEKSANDAR DIVAJN O ZAVJERI PROTIV CRNE GORE (1919) 155 Drljevićem21 i popularisao njihove stavove u svojim knjigama. godine. Divajn je prenio u svojoj knjizi “Mučenička nacija”. do 1916. nastojavši da pomogne pridobijanju podrške vlada Velike Britanije i SAD legalnim i legi mnim aspiracijama i interesima crnogorske države. ali je ubrzo pomilovan. Tokom drugog svjetskog rata (1941-1945) bio je pristalica restauracije crnogorske državne nezavisnos pod okriljem fašis čke iItalije i bio pretsjednik Petrovdanskog Crnogorskog sabora na Ce nju 12. godine. Ukupni angažman Aleksandra Divajna bio je determinisan i usmjeran ka tome da Vlada Velike Britanije promijeni u osnovi nega van odnos koji je imala u odnosu na kralja Nikolu I Petrovića Njegoša i njegove Vlade u egzilu i Crnoj Gori tokom i u završnici prvog svjetskog rata. 1892-San Francisko. U Velikoj Britaniji u prvom redu. Uvijek i svuda. „Crna Gora u egzilu 1918-1925“. godine. Podgorica. Dio govora Mihaila Ivanovića u skupš ni u Beogradu iz februara 1924. do smr . Ubijen je od strane četnika u Judenburgu (Austrija) 1945. filantropskih pobuda. u više crnogorskih vlada. pisac. ministar finansija i građevina i zastupnik ministra inostranih poslova. Utemeljitelj i lider crnogorskih federalista (Crnogorske stranke) 1919-1945. doktorirao pravne nauke u Zagrebu. potom radio kao sudija i advokat u Knjaževini i Kraljevini Crnoj Gori. godine. iz humanis čkih. đe je i sahranjen. 546-547). Kad je u SAD formirano udruženje „Odbor za slobodnu i nezavisnu Crnu Goru“ 1927. godine u Herceg Novom. 21 Sekula Drljević (1884-1945). (Vidi biografiju Mihaila Ivanovića: Prof. do 1913. jula 1941. 1932). crnogorski emigrant. ali činio je to i intezivnom prepiskom sa istaknu m ličnos ma u drugim evropskim državama i zvaničnima iz SAD. osnivajući Odbor za slobodnu i nezavisnu Crnu Goru u San Francisku. Umro je na slobodi 1949. jula 1941. godine u San Francisku. Uporno je kri kovao zvaničnu britansku državnu poli ku zbog njenog nega vnog odnosa prema Crnoj Gori i njenim zakoni m predstavnicima u emigraciji. Djelovao među crnogorskim poli čkim emigran ma i u intelektualnoj javnos u Sjevernoj Americi u prilog obnove nezavisne Crne Gore. Bio je izabran za predsjednika privremenog vođstva Crnogorske stranke 1943. Konstantno je lobirao za interese nezavisne Crne Gore. godine. na čelu sa Nikolom Petanovićem22. godine. U pravnim i poli čkim analima ostala je posebno upamćena i zabilježena njegova impozantna odbrana crnogorskog generala Radomira Vešovića 1921. koji se istakao u mnogim poli čkim procesima vođenim za vrijeme postojanja Kraljevine SHS i Kraljevine Jugoslavije (1918-1941). na koncu. . Bio protagonista obnove nezavisne Crne Gore uz protektorat fašis čke Italije i nacis čke Njemačke. prizna i veoma uspješni advokat.

153. Ordena prijestolonasljednika Danila. godine. Kralj Nikola je umro marta 1921 u Kap D An bu. 267. br. 7-8/2014 crnogorske izbjeglice. te je. na čemu mu je često iskazivao zahvalnost. Doktorirao 1885. u Italiji i Švajcarskoj formirao njegove potkomitete24. Podgorica. godine. str. pisala je Divajnu : «Vi imate povjerenje svih Crnogoraca. Nosilac Nobelove nagrade za mir. ratne zarobljenike i internirce u austro-ugarskim i njemačkim logorima. U jednom pismu američkom predsjedniku Vudrou Vilsonu25. 159. Kao kandidat demokratske stranke izabran 1912. Vijes . Crnogorci su oduševljavali Divajna. plemenitu i predanu borbu za njeno pravo. Kralj Nikola ga je izuzetno cijenio i priznavao mu velike zasluge za Crnu Goru . br. Divajn je izuzetno cijenio kralja Nikolu i bio mu privržen. 1998. 28 predsjednik SAD. Bio je od strane crnogorskog Dvora i Vlade imenovan za počasnog opunomoćenog ministra Kraljevine Crne Gore u Londonu i komesar Britanske misije za pomoć Crnoj Gori 1920. godine iz Kap d An ba: «Ti si uradio više od ikoga za moju zemlju i mene » 27. Marta 1916. Beograd. te mu je pisao januara 1921.156 Crnogorski anali. Živojinović. spoljašnjim i unutrašnjim »26. izložio je 14 tačaka za uspostavljanje trajnog mira. istorija „Crne Ruke“ i prvi svjetski rat“. djelo i vrijeme II”. Divajn je ustvrdio za kralja Nikolu : «Odan je kao čelik i nikad nije ustupio pred neprijateljem. Radio je da prikupljanju pomoći u SAD za privrednu obnovu Crne Gore. držeći ga za pouzdanog i čvrstog ličnog i porodičnog prijatelja. Dr Živko M. Petroviću: „O Srbima nemam više pozi vno mišljenje jer se po mom rasuđivanju vrlo loše ophode prema Crnogorcima. „Crna Gora u borbi za opstanak 1914-1922. Drugi put izabran za američkog predsjednika 1916. Ce nje. Bio je univerzitetski profesor istorije i prava. za Predsjednika SAD. Dao je presudni doprinos što je u Londonu osnovano « Crnogorsko potporno udruženje» na čijem se čelu nalazio lord Roper Parkinton23. Podgorica. 25 Vudro Vilson (1856-1924). str. januara 1918. „Vojislav Petrović. Očevidno. godine. 561. Branio je pravo na opstanak Crne Gore kao nezavisne države i osuđivao srpsku agresiju na Crnu Goru. (urednici prof. Sa velikom žalošću postao sam svjedok činjenice kako su Srbi upropas li Crnu Goru i doveli do njenog brisanja sa karte Evrope“ (Vidi o tome i: Toma Miladinović. Divajn je bio nosilac crnogorskih državnih odlikovanja: Danilovog zlatnog ordena za nezavisnost Crne Gore sa lentom prvoga reda za građanske zasluge. Ser Roper Parkington pisao je 15. 2006. u kojima se (tačka 11) založio za restauraciju Crne Gore. “Nikola I Petrović Njegoš i Aleksandar Divajn”. knjiga 3. str. 114. U svom govoru u amričkom kongresu 8/21. avgusta 1922. kao što imate i moje»28. godine svom prijatelju dr Vojislavu M. u tom smislu. str. „Crnogorski anali“. godine Aleksandar Divajn imenovan je za delegata tog udruženja za pitanje izbjeglica. 26 Ci rano prema : Dr Dragoljub R. Kraljica Milena. 28 Ibidem. za njegovu hrabru. 1996 str. Značajno je radio na osiguranju humanitarne pomoći crnogorskim inernircima u ime Londonskog Potpornog fonda i crnogorskog Crvenog krsta u sardnji s crnogorskim princezama Ksenijom Petrović (1881-1952) i Vjerom Petrović (1887-1927) tokom 1917 i 1918. . a on se oduševljavao Crnom Gorom i Crnogorcima. 23 Lord Roper Parkington bio je generalni crnogorski konzul u Velikoj Britaniji (London) od 1910. Branio ga je konstantno od napada njegovih pro vnika. jul 2014. 24 „Istorijski leksikon Crne Gore“. a na njegovom pogrebu u San Remu bio je prisutan i Aleksandar Divajn. u pismu iz Kap Martena 1922. do 1921. Ordena Crvenog Krsta Crne Gore. 27 Ci rano prema: dr Bojka Đukanović. dr Šerbo Rastoder i prof. godine. čast i slobodu. Andrijašević). Jedan od utemeljitelja Lige naroda. u zborniku radova CANU “Kralj Nikola – ličnost.5-6.

godine. na 15 godina zatvora zbog zavjereničke. (priredio mr Slavko Burzanović). subverzivne djelatnos pro v crnogorske države. 29 Nikola – Niko Hajduković (rođen 1882 u selu Podgor. kada je. te da su «teoretski duboko poznavali Crnu Goru»33. pa veli da su imali u svojim «bibliotekama prikupljena mnogo djela. Kad su mu vraćena građanska prava. iz Mar nića. januara do 15 aprila 1907. Posljednji broj toga lista izašao je 15. po nalogu srpske Vlade. književnik i ren jer. Krajem 1917. Hajduković za Divajna i Makelara tvrdi da su «odlični ljudi»30 i da su se «kao naučenjci. godine. interesovali. ministar unutrašnjih poslova i zastupnik ministra vojnog bio je Niko Hajduković. decembra 1918. Bio je ministar finasija i građevina u prvoj Ustavnoj Vladi Knjaževine Crne Gore na čijem se čelu nalazio Lazar Mijušković. Andrija Radović u Ženevi pokreće aprila 1917. godine izlazio u Parizu. CID. u svojim pismima i novinskim člancima. Tokom Prvog svjetskog rata bio je crnogorski delegat u Francuskoj. i. a nakon njene demisije kratko vrijeme bio je i ministar u Vladi koju je formirao Jovan Simonov Plamenac februara 1919. u Crmnici . godine bio Evgenije Popović. podnio ostavku na tu funkciju i stao na čelo “Crnogorskog odbora za narodno ujedinjenje”. u Bjelopavlićima. do februara 1919. i početkom 1918. Osuđen je u bombaškom procesu 1908. g u Beogradu). godine. U crnogorskoj Vladi u egzilu čiji je premijer od 1917. Na Ce nju je završio osnovnu školu i tri razreda gimnazije. poput Divajna. 30 Niko Hajduković. Studirao je na Vojno-inžinjerskoj akademiji u Italiji. Podgorica. str. maršal Dvora. godine list “Ujedinjenje”. godine. koji je od avgusta 1917. marta 1917. godine. kojeg je 4. Jedno vrijeme Niko Hajduković je bio i zastupnik predsjednika Vlade. godine radi kao vojni inžinjer. godine poslala u London ministra Nikolu-Nika Hajdukovića29 da kod zvaničnih britanskih vlas interveniše za pomoć stanovništvu u Crnoj Gori i interniranim Crnogorcima. usmjeravala i konstrolisala srpska Vlada sa ciljem da diskredituje kralja Nikolu i crnogorsku Dinas ju i da radi na uništenju nezavisne države Crne Gore. Predsjednik je Crnogorske Vlade od 15. kojega je smatrao otpadnikom i plaćenikom srpske vlade.umro 1954. Hajduković tvrdi da mu je u toj misiji potpora i dobrota Divajna i Makelara bila od velike koris i za obezbjeđivanje finansijske podrške u Britaniji za crnogorski dvor i vladu u egzilu. Od 1894. Žestoko je kri kovao. Član Narodne stranke. U doba sloma Crne Gore bio je u Italiji. godine. Hajduković opisuje da mu je Divajn u Londonu zanačajno pomogao za uspostavljenje poli čkih odnosa sa britanskim zvaničnicima. preko svog poslanstva u Parizu i poslanika Milenka Vesnića formirala srpska Vlada. načelnik ministarstva unutrašnjih poslova. postavljen je za državnog savjetnika. U zatvoru bio je do 1913. godine Divajn je u Britaniji parirao poli čko-propagandoj akciji agenata srpske vlade koja je nastojala da diskredituje kralja Nikolu sa ciljem da se obezbijedi pripajanje Crne Gore Srbiji. 2000. kada je pomilovan. spisa i odlomaka iz novina koji su se odnosili na Crnu Goru»32. Vršio je dužnost Ministra inostranih poslova Knjaževine Crne Gore od januara do aprila 1907. godine Andrija Rado- .godine. Na Mirovnoj Konferenciji u Parizu 1919. Bio je sekretar vojnog senata. kod Danilovgrada. zanimali i pra li stvari Crne Gore»31. Predsjednik crnogorske Vlade bio je od maja 1916 do januara 1917. “Crnogorski odbor za narodno ujedinjenje” je finansirala. kada je podnio ostavku. Kralj Nikola ga postavlja za predsjednika crnogorske izbjegličke Vlade u Bordou u Francuskoj maja 1916. 303. Andriju Radovića34.Novak Adžić: ALEKSANDAR DIVAJN O ZAVJERI PROTIV CRNE GORE (1919) 157 Crnogorska vlada je 1918. predani borac za restauraciju nezavisnos crnogorske države. 31 Ibidem 32 Ibidem 33 Ibidem 34 Andrija Radović (1872-1947). Kad je Hajduković s gao u London sačekali su ga i pružili mu svu potrebnu pomoć i logis ku Aleksandar Divajn i Džon Makelar. Memoari. bivšeg ministra i predsjednika Crnogorske vlade. godine.

sekretar u britanskoj vladi (1905-1910). godine. ako ne na potpunu nezavisnost. 7-8/2014 Divajn se nalazio “u središtu svih procrnogorskih akcija u Velikoj Britaniji”35. XII 1809-19. Sa njim je Divajn u promovisanju ideje o očuvanju crnogorske nezavisnos imao dugu i blisku saradnju. Cjelokupnu djelatnost u korist Crne Gore finansirao je vlasni m novčanim sredstvima. koji je lista najvećih laži pro v Crne Gore”. II 1854-6. memorandume i druge akte brojnim istaknu m evropskim i svjetskim državnicima i međunarodnim forumima. o čemu je pisala i ondašnja štampa. da bi sredinom jula iste godine „držao u Londonu konferenciju o crnogorskom pitanju kojom je predsjedavao bivši vić je bio član srpske delegacije kao “ekspert” zadužen za pitanje Crne Gore. član Demokratske stranke Ljube Davidovića i viceguverner Narodne banke Jugoslavije. Biće mi jako žao ako stara monarhija bude odbačena od strane naroda. 35 Dr Živko Andrijašević i Dr Šerbo Rastoder. Andrija Radović je s gao u Pariz i marta 1919. među kojima i vikont Herbert Džon Gledston36.000 franaka izdao i prodao Crnu Goru Srbiji itd. u britanskoj štampi da „srpska vojska o ma novac i hranu opustošenoj Crnoj Gori“39. Istorijski . Zalagao se za Crnu Goru i njene interese. školovan na Oksfordu. Napisao je veliki broj članaka i knjiga na crnogorske teme i u korist Crne Gore. bio je liberalni britanski poli čar. 6. godine počeo da sudjeluje u radu Mirovne konferencije. 37 Viljem Evert Gledston (29. 36 Herbert Džon Gledston (18. kojega je beogradska vlada delegirala u Pariz na Mirovnu konferenciju kao šefa sekcije za Crnu Goru. juna 1919.Vinčester. godine. “O interesovanju engleske javnos za problem Crne Gore posle prvog svetskog rata”. bivši državni sekretar za unutrašnje poslove i sin britanskog premijera Vilijam E. Engleska. V 1898). Gledstona jasno je sebe odredio kao nekoga ko favorizuje nezavisnost Crne Gore. “Komitet crnogorskih izbjeglica” u pismu Vilsonu 6. Ci rano prema: Vuk Vinaver. str. VI 1919. Crna Gora je od strane naše vlade u više navrata svrstavana u red sa Belgijom i Srbijom. Volume XXXIX. Zalagao se za crnogorsku državnu nezavisnost i bio jedan od najvećih prijatelja Crne Gore u Velikoj Britaniji. 2006. Herbet Gledston. vikont. To se manifestovalo i početkom aprila 1919. Nakon aneksije Crne Gore Srbiji. godine optužuje Andriju Radovića kao agenta srpske vlade i poslanika Vesnića. Gospodin Gledston je napisao pismo Aleksandru Devinu od Vinčestera u kojem je tvrdio: “Crna Gora ima svako pravo. onda barem federalnu nezavisnost. 175. Monday. sin britanskog premijera Vilijama Gledstona. maja 1919. Crnu Goru je smatrao junačkom zemljom. liberalni premijer Velike Britanije u više mandata (1868-1874. godine uložio žestok i energičan protest pro v. Taj članak u prijevodu glasi: “Gledston za slobodu Crne Gore. Plamenac je u pismu Edvardu Hausu 2. br. Asošijeted pres. 38 “The Cornell Daily Sun”. koji je za 500. bio je poslanik. u kojima je zah jevao poštovanje prava Crne Gore na postojanje kao nezavisne države. Među braniocima prava na nezavisnost Crne Gore u Britaniji nalazili su se brojne ugledne i u cajne ličnos . u Kraljevini SHS. Podgorica. “GLADSTONE IN FAVOR OF FREEDOM OF MONTENEGRO”. Gledstona37. Pisao je predstavke. Number 79. Predsjednik crnogorske Vlade u egzilu Jovan S.38 Aleksandar Divajn pisao je 21. “Crna Gora i Velike sile”. 7 april 1919. III 1930). 21. 39 “The Saturday Review”. a ideja da ona treba da bude utopljena u Srbiju i da izgubi svoju istorijsku individualnost za mene je potpuno odbojna”.158 Crnogorski anali. a heroizam Crnogoraca izjednačavao sa an čkim junaštvom sa Termopila i Maratona. juna 1919. generalni guverner Južne Afrike (1910-1914). kako je rečeno. “izdajnika Andrije Radovića koji je prije kratkog vremena podnio Konferenciji memorandum. 1880-1885 i 1892-1892). Patriotska crnogorska egzilantska organizacija “Komitet crnogorskih izbjeglica” oštro je napala Andriju Radovića. bivši državni sekretar za unutrašnje poslove i sin velikog britanskog premijera Vilijama E. April-vikont Herbert Džon Gledston.

(1924). Divajn se bavi analizom procesa i okolnos koji su doveli do tragične sudbine Kraljevine Crne Gore u prvom svjetskom ratu i po njegovom završetku krajem 1918. kako je žrtvovana njena nezavisnost i oteta joj sloboda. odnosno. Na tom skupu održanom u Londonu bilo je oko 150 posje laca. kroz stoljeća i da su se uspješno opirali Osmanskoj imperiji. 1965. a koja nosi naslov „Silence of Montenegro“ (Tišina Crne Gore). 171. pretrpjevši ogromne žrtve. ratu kao saveznička država. Do sada nije prevedena i objavljena na našem jeziku. autor nekoliko knjiga i brošura o Crnoj Gori. London. Fragmentarno je korišćena u istoriografiji. poli cs and war” (London.274. London. boreći se lojalno i hrabro na strani sila Velike Antante. 1920)43. bilježi da je Aleksandar Divajn 1925 godine napisao knjigu pod naslovom „Il silenzio sul Montenegro“ (Tišina nad Crnom Gorom). 192344. Chapman & Hall. 1918)41. Aleksandar Divajn umro je 26.Novak Adžić: ALEKSANDAR DIVAJN O ZAVJERI PROTIV CRNE GORE (1919) 159 britanski poslanik na Ce nju. 43 Knjiga je prije nekoliko godina prevedena i objavljena kod u formi novinskog feljtona u jednom dnevnom listu u Crnoj Gori. 1920) -«Montenegro The warior people of the Black Mountain”. koji je bio dugo godina u komunikaciji sa Divajnom. decembra 1930 godine. Divajnova knjiga “A Few Facts Concerning the Intrigue Against Montenegro” (Winchester. ta Divajnova knjiga. U posjedu smo primjerka pomenute Divajnove knjige. 175. 40 Ibidem. u čemu su imali prvijenstvo na Balkanu. za koju sam autor navodi da je konačno završio krajem 1927. činjeničku i argumentovanu. nije objavljena.do sada nije bila prevedena i objavljena u crnogorskoj i južnoslovenskoj istoriografiji. održali svoju individualnost. -“The Martyred Na on. signatura: II 302. On opisuje kako je Crna Gora uništavana i brisana sa mape Evrope. Dr Živko Andrijašević i Dr Šerbo Rastoder. “Crna Gora i Velike sile”. 2006. Podgorica. ali još uvijek nije prevedena i objavljena na našem jeziku 42 Knjiga se u originalu nalazi u Narodnoj biblioteci Srbije. knjiga XX. stara preko hiljadu godina. Koliko nam je poznato. fenomena što je i kako je tokom zapisi. Dignitas. Ce nje. kao narod i nacija. (1921). Henrie a Street. -“Montenegro and Serbia (The Spectator. kakvu je ulogu Crna Gora odigrala u prvom svjetskom. . te da su Crnogorci. godine. London. . 1919).274. London. XVIII. sveska broj 1. ostala je u rukopisu. -“The mystery of Montenegro” (London. godine. -“A few facts concerning the intrigue against Montenegro” (Winchester 1919)42. Divajn daje. da je crnogorska država. str. čiji se original na engleskom jeziku čuva u Narodnoj Biblioteci Srbije u Beogradu. mada to pitanje treba dodatno istraži . 41 Knjiga se u originalu nalazi u Biblioteci Istorijskog ins tute Crne Gore. Korišćena je u istoriografiji dijelom u engleskom originalu. II 302. Kenedi“40. Titograd. god. Najveći prijatelj Crne Gore u anglosaksonskom svijetu i nezvanični diplomatski predstavnik Crnogorskog Dvora i Vlade u Velikoj Britaniji profesor iz Vinčestera Aleksandar Divajn (Alexander Devine). Antonio Baldaći. 1997. U ovoj knjizi Aleksandar Divajn konstatuje. deskripciju i eleboracju. -“Off the map: the story of the suppression of Montenegro: the tragedy of a small na on. Pomenimo najbitnije: -“Montenegro in history. a plea for Montenegro. a jednim dijelom i u prijevodu na naš jezik 44 Pomenuta knjiga je prevedena i objavljena pod naslovom “Crna Gora zemlja slobodara od Aleksandra Devina. str.

pripremajući. o planu o stvaranju Velike Srbije. svjesno i planski. te kako je an ustavna i nezakonita Podgorička skupš na 1918. godine. kakva je bila misija grofa Džona de Salisa u Crnoj Gori i odbijeno od strane britanske vlade objavljivanje njegovog izvještaja. podvrgavajući je kri ci. Napomene u fusnotama u prijevodu ove Divajnove knjige su samog autora. po izvršenoj okupaciji Crne Gore na njenoj teritoriji. pored ostalog. Zahvaljući naporu Ane Rutović. . opisujući i opovrgavajući lažne optužbe srpske diploma je i propagande u inostranstvu na račun Crne Gore i njenog suverena o navodnom tajnom šurovanju sa Aus jom. te o ulozi francuskog generala Franše Deperea u podršci srpskim planovima likvidacije Crne Gore. Divajnova knjiga “A Few Facts Concerning the Intrigue Against Montenegro” (Winchester. Divajn kazuje kako je 1918. te kao su Crnogorci bili internirani u austro-ugarskim logorima po padu Crne Gore i kako je surov režim. da saopš kako je kralju Nikoli permanentno sprječavano od strane meritornih francuskih vlas da se vra u Crnu Goru. maj 1917. – Gosp. zavela Austro-Ugarska. sa dijelom svoje vlade ode u egzil. 1919) prevedena je sa engleskog na crnogorski jezik i mi je integralno objavljujemo u ovom radu. uprkos da m obećanjima i garancijama sa francuske strane. kako su Crnogorci užasno pa li tokom svjetskog rata i po njegovom kraju. do 1919. falsifikovala volju crnogorskog naroda. odnosno. načenik generalštaba crnogorske vrhovne komande. br. koji su bili saučesnici pomenute srpske zavjere (u prvom redu o ulozi dr Seton Watston-a). Devine-a. Divajn piše i o zvaničnoj poli ci britanske vlade prema Crnoj Gori. poli kološkinje. godine koji je predvidio aneksiju Crne Gore Srbiji. kako je Crnoj Gori kao savezničkoj državi onemogućeno da potpiše mirovne ugovore. kako je Srbija ins s rala da Saveznici ukinu subvencije Crnoj Gori itd.160 Crnogorski anali. godine. 7-8/2014 rata pro v crnogorske vojske i države radio srpski pukovnik. Poli ci i Ratu” (Fisher Unwin) „Konačan mir će doći kada svi narodi Evrope budu slobodni da odrede sopstvenu sudbinu”. Srbija okupirala Crnu Goru. godine i. te o djelovanju pro v Crne Gore bivšeg crnogorskog ministra i predsjednika Vlade Andrije Radovića. NEKOLIKO ČINJENICA U VEZI ZAVJERE PROTIV CRNE GORE od Alex. 26. Ne zaboravlja Divajn da konstatuje kako je vlada Velike Britanije odbila da pruži saglasnost za otvaranje diplomatskog predstavništva Crne Gore u Londonu. Iz naučnih razloha cijenimo da njeno objavljivanje na crnogorskom jeziku predstavlja značajan naučni prilog što pouzdanijem rekonstruisanju crnogorske prošlos od 1914. Autora “Crna Gora u Istoriji. i zalaganjem priređivača ove studije. po nalogu srpske vlade i vrhovne komande slom crnogorske vojske. Autor govori o povijes srpske zavjere pro v Crne Gore. kako je bio primoran da. o Krfskom paktu iz 1917. o kampanji i klevetama pro v Crne Gore i kralja Nikole. LIoyd George. Divajn kazuje kako je tokom rata postupao njen vladar kralj Nikola. o engleskim saradnicima. te da opiše kako su Crnogorci zatočeni u Francuskoj i kako je i zašto Crna Gora onemogućena da bude zastupljena na Mirovnoj konferenciji u Versaju 1919. pojedincima. general Petar Pešić.

The Deanery. geografskoj poziciji i okruženju. „Teško je bilo kom autsajderu da prodre u lavirint u koji je Crna Gora uporno smještena već godinama. Stanje Crne Gore kao i većine ostalih balkanskih zemalja je nepoznato prosječnom Englezu. o kojoj postoje izvanredna svjedočanstva od preko hiljadu godina.Novak Adžić: ALEKSANDAR DIVAJN O ZAVJERI PROTIV CRNE GORE (1919) 161 WINCHESTER. ali ona koja je pokazala da je kratkovida u pogledu skorašnjih događaja i kulminirajuće tragedije Velikog rata. s obzirom da tamo preovladava određeno osjećanje i poštovanje prema hrabroj maloj Naciji. Sloboda i Nezavisnost mora zasigurno bi dah individualnog i nacionalnog života Crnogoraca. a koja stoji u jedinstvenoj poziciji u odnosu . “nepoznata zemlja” prosječnom Britancu. R. St.“ W. Ovo neznanje se pokazalo poraznim u slučaju Crne Gore. „Konačan mir će doći kada svi narodi Evrope budu slobodni da odrede sopstvenu sudbinu”. – Gosp. poretka i udobnos – sasvim prirodna poli ka koju su usvojili. Poli ka Velike Britanije u prošlos (zaokupljena svojim ogromnim carstvom i bez teritorijalnih aspiracija na evropskom kon nentu) je očigledno bila pokušaj da se zadovolji pros m “nadgledanjem” Balkana u cilju sveopšteg mira. INGE. Loyd George. Paul᾽s. WAREN AND SON. Sama riječ “Balkan” predstavlja jedan zbunjujući pojam čije se značenje vezuje za ogromnu. maj 1917. LIMITED. problema čnu i vječitu krvnu osvetu između ljudi sličnog mentaliteta poput onoga koji je preovladavao u Engleskoj za vrijeme Edvarda II. to je Crna Gora. Osnovna činjenica je da je Mirovna konferencija u Parizu u svakom pogledu obavezana čašću da zatraži i povra pravdu za male nacije koje su postale žrtve Njemačke i Austrije. a svaka odluka suprotna ovome biće okrutna nepravda i gorko razočaranje svima zainteresovanim za blagostanje ove istorijski male države. Poli ci i Ratu” (Fisher Unwin) Balkan. Autora “Crna Gora u Istoriji. London. Ako postoji država u Evropi koja zaslužuje svoju nezavisnost zahvaljujući svojoj istoriji.“ VISCOUNT GLADSTONE. 26. HIGH STREET 1919 „Biće mi žao ukoliko Crnogorci izgube nezavisnost koju su tako hrabro sačuvali u vjekovnoj borbi pro v Turaka. Nekoliko činjenica u vezi zavjere protiv Crne Gore od Alex Devine-a.

. br. zbog ekstremne lukavos . da su gubici u crnogorskoj armiji bili ogromni. a naročito povlačenja sa planine Lovćen. Je li moguće ne posumnja u pukovnika Pašića i srpsku vladu o unaprijed smišljenom i namjernom kovanju zavjere u cilju sloma i stvaranja predrasude prema kralju Nikoli? Crna Gora je tako pala u ruke Austrije. činjenice plasirane od strane srpskih zavjerenika su umnogome pra le kolaps crnogorske armije. a takođe postavila crnogorski mač među savezničkim mačevima deponovanim u Tornju oružja. nakon svoje čvrste odbrane granica pro v austrijskih i njemačkih armija pod komandom generala Mackensen-a (u kojoj je doživjela slavu i sačuvala svoje najveće tradicije). kada je. i Crna Gora je samostalno obezbijedila sprsko povlačenje 1915. ali na sreću većina i dalje postoji. Naravno. bio vođa crnogorske armije. Crna Gora je ušla u rat da spasi Srbiju. i zaista nerado priznaje kao moguće. Srbin. gladovanjem i užasom. Čak su i Srbi bili primorani da priznaju. Posjedujemo fotografije nedvosmislenih dokumenata koje dokazuju da je odlukom ovog srpskog pukovnika počelo povlačenje armije. a za m je uslijedio period austrijske okupacije praćen bijedom. svi visoki funkcioneri države su uze kao zatvorenici i internirani u Austriju. siromašna. što je sve. ranjena i zgnječena gvozdenom petom osvajača. Upravo je ovo neznanje dovelo do prilične nedjelotvornos prijatelja koje Crna Gora ima u ovoj zemlji i to u trenucima njene krize. običnom Englezu strašno teško povjerova . uglavnom bijedna i bespomoćna. 7-8/2014 na sve ostale balkanske države kao jedina država koja je uspjela da održi skupa nacionalnost Slovena i koja se vjekovima uspješno opirala napadima Turaka. upornog pretjerivanja i laži kao i primi vnog načina borbe. Hrabrost Crne Gore Predmet ovih bilješki je da pokaže što je jasnije moguće stanje Crne Gore od trenutka njene propas . njen kralj i porodica su pobjegli preko Jadrana. godine. Parizu i Londonu su počeli da pričaju o „crnogorskoj izdaji“. gdje su bili izloženi potpunom napadu cijelih mornaričkih i vojnih snaga Austrije.162 Crnogorski anali. O hrabros crnogorskih trupa nema potrebe govori – oni su doživjeli svoju istorijsku reputaciju. bili smo zadovoljni što smo vidjeli da se britanska armija nije plašila da prizna njihovog hrabrog malog saveznika. Mora bi upamćeno da je pukovnik Pešić. kada je država ostala nijema. Srbi su pokušali da zaborave ovu činjenicu i da zataškaju dokumentarne dokaze. iako nijesu raspolagali sa stvarnim podacima. srpski agen u Rimu. i jedino se držala dok nije osigurala prolaz sprskom povlačenju kroz svoju teritoriju i onda konačno podlegla. Početak srpske zavjere protiv Crne Gore I upravo se u ovom trenutku. bila primorana da ustupi pred superiornim brojem i opremom. vjerovatno. Takođe. i što je okačila sa prozora War Office-a nacionalnu zastavu Crne Gore kao nezavisne države. nametnu m nad nesrećnim narodom koji je ostao tu. i da je na njegov savjet kralj Nikola predložio mir Austriji u namjeri da sačuva svoj iscrpljeni narod. zavjere i mahinacije Balkanaca su izvan razumijevanja prosječnog Britanca. Odmah nakon katastrofalnog povlačenja. i država je bila napadnuta. U svakom slučaju. za vrijeme održavanja mirovnih svečanos u Londonu.

koji su. Odjeci nadolazeće oluje Godine 1916. što oni sa zadovoljstvom nazivaju “Jugoslavija”. možemo pra razvoj sprske intrige sve do današnjeg dana. pod pokroviteljstvom Ser Roper Parkingtona. istorijsko svjedočanstvo koje nikakva intriga ili netačno iznošenje činjenica ne može izbrisa . bez dinas je i bez foruma. i kao dodatak ovome. da je opros vo ukoliko bi prosječni Britanac ovu izjavu uzeo s određenom dozom skepcizma. U trenutku invazije Crne Gore od strane Austrije. te se stoga Srbija našla u vlasništvu aduta za Veliku Srbiju! Proučavajući planove o Srbiji. Venizelosa. zato što je nezamislivo britanskom mentalitetu. i to je svjedočanstvo jedno od najhrabrijih i najgalantnijih na koje svaka država može ponosno da polaže pravo. Tako. Plan o Velikoj Srbiji Savršeno je jasno svim proučavaocima Balkana da je uprkos svakom lokalnom incidentu. zato što su one bile austrijske podaničke države bez organizacije. Ovo je u početku . jedna država im je stala na put – mala država Crna Gora. Grčka je prak čno učinila istu stvar i spasila se u posljednjem trenutku iskočivši iz vatre jedino zahvaljujući sjajnom državništvu i patrio zmu velikog čovjeka. ali na žalost Srbije. Putujući po cijeloj Evropi u ovoj službi. koja. odvojenu nacionalnost. sakupili velika novčana sredstva od dobronamjernih ljudi u ovoj zemlji za pomoć crnogorskim izbjeglicama. Svrha ovih nekoliko bilješki je da ispriča priču o zavjeri za apsorpciju Crne Gore od strane Srbije. Hercegovine. korak po korak sve do ovog trenutka. imenovan sam da djelujem kao komesar u Evropi u ime crnogorskog Crvenog krsta i londonskog Fonda za pomoć. zatvorenicima i napaćenim Crnogorcima. i dalje posjeduje dinas ju. priznatu od strane svih evropskih sila. počevši od osvajanja Crne Gore od strane austrijskih trupa. “Veliku Grčku” i “Veliku Srbiju” kao vladajuću silu i carstvo na balkanskom kopnu. i s obzirom da nikakva razlika nije pravljena između dvije nacije. Hrvatske i Slovenije. priča o balkanskoj poli ci u prošlos bila trojni sukob između tri države koje su se borile za dominaciju nad poluostrvom i za aspiracije za “Veliku Bugarsku”. da prema sadašnjem srpskom planu uopšte nije riječ o “Jugoslaviji” već o “Velikoj Srbiji. Svjedoci smo da je predsjednik Wilson podržao prava naroda pro v takozvanog italijanskog imperijalizma. iako mala i beznačajna. da nije bilo potrebe za postojanjem odvojenog crnogorskog fonda. prvi put sam se upoznao sa intrigama predstavljanja od strane određenih ljudi koji su bili zainteresovani za Srbiju. generalnog konzula Crne Gore u Londonu. pošto su Crnogorci i Srbi bili braća. mora se ima na umu. Bugarska je napravila grešku podržavajući pogrešnu stranu. i gospođe Parkington.Novak Adžić: ALEKSANDAR DIVAJN O ZAVJERI PROTIV CRNE GORE (1919) 163 ukazala velika zavjera Srbije pro v njene sestrinske države – činjenica koja predstavlja takvu sramotu po svakom britanskom shvatanju poštene igre i viteštva. a koji nije učinio ništa pro v Srbije u cilju da odbrani autonomiju Crnogoraca iako obaviješten o postojanju srpskog imperijalizma! Sada je bila rela vno lako za Srbiju da se predstavi kao oslobodilac Bosne. a naročito neshvatljivo u pogledu istorijske činjenice da bi povlačenje srpske braće bilo nemoguće da nije bilo crnogorske vojske koja je zadržavala napadača. gosp.

164

Crnogorski anali, br. 7-8/2014

zvučalo prilično bratski i dobroćudno, i izgledalo u svakom pogledu zadovoljavajuće,
ali je u stvarnos bila prva napomena gigantske zavjere na koju su Srbi potrošili ogromne svote novca za apsorpciju njihove sestrinske države. U početku nije bilo ni riječi
o apsorpciji, samo je nota “bratstva” zvučala kao prvi korak.

Kampanja kleveta protiv Kralja
Drugi korak je uslijedio nedugo poslije prvog, i to je bio početak kampanje
o klevetama pro v kralja Crne Gore, koja je uskoro poprimila opasne razmjere. Srpski zavjerenici su bili zadovoljni da pretpostave da sam ja “pro-Nikola” orijen san, i
to je u stvari dio lažnog iznošenja stvari koje je karakterisalo sve ove ljude. Nijesam
podržao kralja Crne Gore. Naravno, zauzeo sam stav da ukoliko pogledamo okolo i
zađemo bliže u ličnost raznih balkanskih kraljeva – bivši kralj Grčke Konstan n, bivši
kralj Bugarske Ferdinand i čak Njegovo Visočanstvo Srbije, vidjećemo da se kralj Nikola uzdiže iznad njih svojom hrabrošću i jakim karakterom, a koji nije čas ovakav, čas
onakav – te da sve moje tvrdnje nijesu pro-Nikola orijen sane, već pro-crnogorske,
i da sami način kojim su napadi pro v kralja poslužili kao izgovor za apsorpciju Crne
Gore, ukazuje na mentalitet zavjerenika prilično jasno.
Sada ove afere usmjerene pro v kralja Nikole (pomoću srpskih subvencija), koje su cirkulisale sa najvećom vješ nom i upornošću preko cijelog svijeta u
svakoj zemlji, neće bi predmet trenutnog istraživanja. One su tako osvetoljubive i
tako dje njaste da su nedostojne velike pažnje, a povrh svega nalaze se izvan cijelog
pitanja o Crnoj Gori.
U jednom izvještaju stoji da se kralj kockao na berzi i iskoris o svoj položaj
da postane izuzetno bogat, drugi izvještaj (koji se nalazi ispred mene) kaže da je on
siromah bez prebijene pare koji živi na račun drugih. Jedan izvještaj tvrdi da je on
zatvorenik u rukama Francuske (o ovome izvještaju me je ozbiljno izvjes o srpski
pukovnik koji zauzima visoki položaj u srpskoj armiji i koji je bio jedan od ubica kralja
Aleksandra i kraljice Drage). Još jedan glas koji se pronio jeste da je kralj Nikola napus o svoj narod zato što nije želio da bude zarobljen od Austrijanaca! (Dje njarija koja
se vidi na prvi pogled.) Jedan izvještaj kaže da je radio za Austriju i da je podmuklo
predao planinu Lovćen Austrijancima. Težina zloglasnos je pos gnuta objavljivanjem pamfleta koji je navodno predstavljao privatnu prepisku kralja, do koje se došlo
krađom određenih pisama od strane otpuštenog domaćeg sluge i “kuvanja” prepiske
u cilju njegovog diskreditovanja. Da li išta u javnom životu može pas niže? Nemam
ni prostora ni strpljenja da pomenem hiljadu i jednu spletku i klevetu koje su bile
usmjerene pro v kralja, od kojih je svaka pažljivo izanalizirana, i u kojima nema ni
riječi iskrenog utemeljenja. Bila bi najlakša stvar na svijetu ispita i istraži ova pitanja. Razlog zašto nijesu istražena u Engleskoj jeste što su to prirodno pitanja koja
se ču crnogorskog naroda čisto i jednostavno, i nijesu ničija druga stvar, a naročito
ne stvar Srbije. Zaista, cijela ova skandalozna intriga usmjerena pro v kralja Nikole
je prosto izgovor za apsorpciju Crne Gore, ali to takođe neće bi predmet trenutnog
istraživanja. Hajde da pretpostavimo da su, zarad argumenta, sve ove afere savršeno
is nite. Ovo je pitanje koje se jednostavno če Crne Gore i crnogorskog naroda. Ništa rečeno ne može promijeni činjenicu da je Crna Gora odigrala najhrabriju ulogu,
ušla u rat na samom početku, objavila rat pro v Njemačke i Austrije među prvima i
poletjela u pomoć Srbiji bez trenutka oklijevanja, i to ne samo sa gubitkom polovine
njene hrabre armije, već bez ikakvog proračuna ili uslova ili uzdržavanja bilo kakve

Novak Adžić:
ALEKSANDAR DIVAJN O ZAVJERI PROTIV CRNE GORE (1919)

165

vrste. Niko ne može ospori da je Crna Gora časno odigrala svoju ulogu, pretrpjela u
odnosu na svoju populaciju više nego i jedna druga zemlja, te je odlučivanje o njenoj
budućnos i njenim domaćim pitanjima nešto sa čime sama treba da se pozabavi.

Sramotni Krfski pakt
Naredni korak, nakon kleveta pro v kralja, je bio okupljanje 1917. godine,
kada je sačinjen sramotni Krfski pakt pod rukovodstvom okorelog neprijatelja Crne
Gore, gosp. Pašića, koji je u tom periodu bio vođa srpskih poli ka. Krfski pakt je trebalo da predstavlja ugovor između svih jugoslovenskih država, ali nažalost, nijedan
Crnogorac nije bio pozvan na sastanak, i Crna Gora je prestala da postoji pod uslovima iz ovog pakta bez obzira na njene želje; ali ono što Krfski pakt čini nečasnim, i što
je povrijedilo osjećanja svih iskrenih Srba i što je pokazalo da je Pakt dio zavjere koju
smo već pomenuli, leži u činjenici da je kralj Srbije postavljen za kralja Jugoslavije i
to u vrijeme kada nijedna jugoslovenska država nije bila slobodna; već su jednostavno bile predstavljene od strane određenih lica koja su se predstavila kao potpisnici
Krfskog pakta. Ovo dinas čko pitanje je povrijedilo sve poštene Srbe i Jugoslovene,
i beznadežno iskompromitovalo inicijatore Krfskog pakta u očima svih demokratskih
ljudi.
I upravo u ovo vrijeme, Srbi su započeli izdavanje pasoša Crnogorcima, u
kojima je Ce nje, glavni grad Crne Gore, bio mirno naznačen kao da se nalazi u Srbiji!

“Klevećite, klevećite, nešto će tamo i ostati”
Nakon potpisivanja Krfskog pakta započeta je i izuzetna propaganda, o kojoj je već bilo riječi, a na koju su Srbi potrošili ogromne sume novca. Naime, propaganda je potpuno nepoznata engleskom mentalitetu, a s obzirom da dolazi sa Balkana navodi na kombinaciju laži, kleveta i podmićivanja, i u stvari, izgleda da joj je
brat blizanac špijunaža, te stoga ne oklijevam da ovaj opis u potpunos primijenim
na pojam srpske propagande.
Na opšte pitanje o “propagandi” savremeni pisac se izjasnio sljedećim riječima: “Ukoliko su balkanske poli ke gnusne pristojnim ljudima, to je zato što su
u gomili odvratne literature Srbi, Bugari i Grci iznijeli strašne optužbe jedni pro v
drugih za brojne zločine da je nemoguće razlikova stepene krivice. Mudar čovjek će
odbaci ovu kampanju zločina huškanja i sve tri rase posmatra kao jednako krive, a
sebi postavi prak čni zadatak da otkloni uzroke koji su proizveli ovu gomilu užasne
literature.”
Bili smo spomenu u bezbrojnim člancima u kojima se “Herojska Srbija”
pojavljivala u naslovu. U njima nije bilo ni pomena o “Herojskoj Crnoj Gori”, ni o činjenici da nesumnjiva hrabrost srpskog naroda nema nikakve veze sa intrigom gosp.
Pašića, intrigom koja je, iako duboka i opsežna, rezul rala stvaranjem argumenta u
prilog određene poli ke, dok su odbačeni oni argumen koji bi tu poli ku oslabili i
obesnažili – žalba na gomilu predrasuda, i jadnu igru koja se sastoji od svođenja ljudskih najplemeni jih ins kata kao što su prijateljstvo, solidarnost i ljubav do najnižih
granica.

166

Crnogorski anali, br. 7-8/2014
Engleske pristalice srpske zavjere

Ma koliko balkanski mentalitet može sebi dopus , ono što je sigurno jeste
krri ka upućena njihovim engleskim pomagačima, a imena trojice Engleza se upadljivo is ču kao učesnici zavjere pro v Crne Gore, za koje je teško naći opravdanje.
Ono što mora bi jasno svakom razumnom čovjeku jeste da, uprkos opravdanom
zanimanju jednog stranca za drugu naciju u pitanjima principa kao što su “Sloboda”,
“Samoopredjeljenje” i “Prava malih naroda”, i onih opš h principa za koje su predsjednik Vilson i Mirovna konferencija izrazile svoje zalaganje, nijedan Englez nema
pravo da se miješa, da izdaje zapovijes , da nameće ili podržava bilo kakvu domaću
ili inostranu poli ku ili par zanstvo kada je riječ o nekoj stranoj zemlji. Nije naša
stvar da učestvujemo u ovim domaćim sporovima, ali to je upravo ono što su ovi
Englezi učinili.
Glavna imena u Engleskoj povezana sa ovom propagandom su gosp.
Wickham Steed, Dr Seton Watson i Dr Ronald Burrows, koji su, u periodu o kojem
govorim, bili ak vni u podržavanju srpskog programa pro v Crne Gore. Svako ko
nešto zna o ovim ljudima znaju da su to ljudi najvećeg ličnog karaktera i čas , ali to
ih ne izuzima od kri ka kojima su se izložili, i činjenice da su svjesno ili nesvjesno
jednostavno igrali u rukama gosp. Pašića.

Dr Seton Watson u Foreign Of ice-u
U periodu o kojem govorimo, Dr Seton Watson je bio veoma ak van. Bio
je zapošljen u Foreign Office-u, gdje mu je data mogućnost da putuje po kon nentu
i koji je nesumnjivo imao pristup državnim papirima, i koji je jedno vrijeme imao
priliku da vidi sve povjerljive izvještaje i komunikacije koje su bile poslate Foreign
Office-u u ime Crne Gore, i sve to vrijeme Dr Seton Watson je bio pozna pristalica
srpske zavjere i pridružio se klevetama pro v Crne Gore i njenog kralja.
U Predstavničkom domu se postavilo pitanje da li je Dr Seton Watson imao
pristup državnim papirima, da li je prisustvovao srpsko- jugoslovenskoj konferenciji
u Rimu, i ukoliko je, da li je u pogledu njegovih an crnogorskih naklonos moguće
dobi neka objašnjenja o njegovoj povezanos sa propagandom pro v Crne Gore,
priznatoj savezničkoj državi. Ministar finansija je odgovorio kako slijedi: - „Dr Seton
Watson se trenutno nalazi u Italiji u povjerljivoj vladinoj službi, i Vladi nije poznato
da Dr Seton Watson učestvuje i da je ikada učestvovao u bilo kakvom propagandskom pokretu pro v bilo koje savezničke države”. Negiranje ministra finansija o Dr
Seton Watson-ovim ak vnos ma ne mogu se uze kao izgovor ili nedostatak dokaza
ili činjenica.

“Nepošteno”
Ono što posebno iznenađuje običnog čovjeka jeste da su ova engleska gospoda uzela učešće u pokretu pro v Crne Gore u trenutku kad se njen kralj nalazio
u egzilu, kada je veliki broj njenih ljudi bio u izbjeglištvu u Evropi ili internirao kao
zatvorenik rata u Austriju, a sav njen narod ostavljen nijem i bespomoćan. Ukoliko je
ikada postojao slučaj udaranja čovjeka koji se nalazio na tlu, to je onda ovaj slučaj,

Novak Adžić:
ALEKSANDAR DIVAJN O ZAVJERI PROTIV CRNE GORE (1919)

167

i kakva god bila britanska poli ka, ovaj način postupanja je u potpunos suprotan
britanskoj tradiciji.

Gosp. Radović
U ovom periodu kralj Crne Gore je imenovao za predsjednika Vijeća vlade
u Parizu izvjesnog Andriju Radovića. Ovo imenovanje bi vjerovatno mnogim ljudima
izgledalo neobično, zato što je gosp. Radović nekoliko godina ranije bio povezan sa
čuvenim bombaškim napadom i pokušajem na strani određenih revolucionara da
ubiju kralja Nikolu na Ce nju bombama nabavljenim iz srpskog arsenala, i gosp. Radović je bio osuđen na kaznu zatvora i optužen krivim za učestvovanje u ovoj zavjeri,
ali mu je kralj opros o na kihotovski način što je razumljivo onima koji su izučili kraljevu ličnost i karakter, ali da mu je trebalo i dalje vjerova i učini ga predsjednikom
Savjeta je zaista nevjerovatno, ali je takav bio slučaj.
U početku se gosp. Radović činio lojalan, zato što je u italijanskim novinama i drugdje pisao jako značajne članke u odbranu kralja i države, ali se nakon
nekog vremena odjednom okrenuo, i ova promjena fronta da ra od trenutka kada je
primio veliku ličnu subvenciju od strane srpske vlade za koju se pretpostavlja da ju je
primao tokom posljednjih šest mjeseci za koje je djelovao kao premijer Crne Gore!
U svakom slučaju, gosp. Radović se sada pridružio nasilnoj kampanji i napadima na
kralja i njegovu vladu. Kao pripadnik crnogorske nacionalnos , bio je opozvan i formalno pozvan da odgovori na optužbu o izdaji, ali s obzirom na stanje stvari on se zemljom slobodno kretao i bio je najak vniji u napadima koje je izvršavao u ime srpske
propagande, i, kao što ćemo vidje , kulminirajuća nepravda je bio njegov predlog za
izbore kao srpskog delegata na samoj Mirovnoj konferenciji!

Crna Gora zvanično zanemarena
Prosto kao znak progresa i uspjeha ove srpske propagande moram reći da
je tamo sada započeo zvanični pokušaj da se zanemari Crna Gora i njena Vlada, i
ovdje moramo zapam da je sa stanovišta striktne zakonitos kralj Crne Gore do
današnjih dana ostao kralj Crne Gore u očima svih sila i da je priznat zvanično, i da
na njegovom dvoru sve velike sile imaju svoje predstavnike, i da je Vlada zvanično priznata, iako može bi privremena. Zvanične komunikacije uobičajene forme se
konstantno razmjenjuju između dvora i Vlade Crne Gore i ovih od velikih sila.

“Propust” gosp. Lloyd George-a
U januaru 1918. godine, saznali smo da je Crna Gora, po prvi put, bila izostavljena kada su se slale zvanične čes tke svim savezničkim silama povodom dolazeće godine od strane vlade u ime Njegovog Visočanstva kralja Džordža. Na prigovor
premijeru, odgovor je izmamljen od gosp. Lloyd George-a u kojem je izrazio svoje
žaljenje “nad propustom, koje je dovelo do toga da Crna Gora nije bila na lis imena
saveznika kojima su novogodišnje poruke poslate”. Izuzetno je teško za običnog čovjeka sa ulice da zamisli kako je moglo doći do ovakvog “propusta”, ali saznali smo da
je do sličnog izostavljanja došlo nedavno u čes tki od strane Engleske upućenoj svim

168

Crnogorski anali, br. 7-8/2014

saveznicima povodom potpisivanja mira sa Njemačkom, ali je ovoga puta britanska
vlada opravdala svoj propust na sljedećim osnovama: “Njegovo Visočanstvo je poslalo čes tke samo onim silama koje su potpisnice Ugovora o miru. Kako Crna Gora nije potpisala Mirovni ugovor, nikakav telegram nije poslat kralju Nikoli.”
Ovaj odgovor naime otvara novo pitanje - zašto Crna Gora nije bila potpisnica Ugovora o miru sa Njemačkom, pro v koje je objavila rat, ali ovim pitanjem
ćemo se pozabavi kasnije.

Afera sa pasošima
Daljni progres pro v Crne Gore može se vidje na primjeru izdavanja pasoša crnogorskim državljanima. Pristalice gosp. Radovića i onih koji su radili za srpsku
vladu počeli su da putuju za Englesku i Ameriku i razne zemlje, a zanemarujući sopstvenu zemlju, dobili su pasoše kao srpski državljani od zvanične srpske vlade, dok su
pasoši stalno odbijani lojalnim Crnogorcima.

Misija francuskog generala
Sada su uslijedili namjerni pokušaji od strane Srbije da ubijede Crnogorce
kako je Crna Gora kao samostalna nacija nemoguća ideja, i da bi ih pridobili. Misija je
najavljena u nadležnos generala Franchet D᾽Esperey-ija, francuskog generala, koji
je krenuo put Balkana i staloženo objavio da Crnogorci žele da se odreknu vjernos svom kralju i da pripoje svoju zemlju Srbiji. Dobili smo izjavu od strane Foreign
Office-a da oni uopšte nijesu bili upozna sa postojanjem ove Misije, kao i da je ne
priznaju, a zapanjujući ton izvještaja od strane generala čini ga potpuno suprotnim
principu bona fides i pravednos .
Shva li smo da je sve ovo vrijeme Konferencija samouvjereno raspravljala
o ulozi Lige naroda, dok je sva suš na zavjere bilo kršenje prava u Crnoj Gori zahvaljujući zakašnjenju Vrhovnog suda da odradi posao zbog kojeg je i sazvan.

Odbijeno diplomatsko predstavništvo Crne Gore
“Godinama je vlada Sjedinjenih država imala diplomatskog predstavnika
akreditovanog u Crnoj Gori. Kada je trebalo da pošalje diplomatskog predstavnika
u Vladi Sjedinjenih država. postojeća vlada Crne Gore je bila primorana da pronađe
utočište u drugoj državi. Surova ruka ovog nemilosrdnog rata pala je teško iznad vaše
veličanstvene zemlje, među najhrabrijim borcima za slobodu svoje rase.! – Govor
predsjednika Wilsona crnogorskom ministru u Vašingtonu, SAD.
Učinjeni su pokušaji da se izdejstvuje pravo na diplomatsko predstavništvo
Crne Gore u Londonu, ali je ovo odbijeno, jer je britanska vlada tvrdila da nije potreban predstavnik u Londonu, s obzirom da ima predstavnika na dvoru kralja Nikole
oličenog u ličnos Ser Georga Grahama, iz britanske ambasade u Parizu, koji djeluje
kao otpravnik poslova.
Ove stvari mogu izgleda same po sebi jednostavne, ali mora se uze u
obzir da sve one čine sastavni dio progresa jasno određenog djelovanja i poli ke.

Novak Adžić:
ALEKSANDAR DIVAJN O ZAVJERI PROTIV CRNE GORE (1919)

169

Crnogorci zatočeni u Francuskoj
Sada smo došli do slučaja Crnogoraca koji su bili zatočeni na Korzici i drugim mjes ma pod vladavinom francuske vlade. Ovi ljudi su željeli da se bore na solunskom frontu, kao crnogorski bataljon. Brojali su oko par hiljada i bili su nestrpljivi
da se bore pod crnogorskom zastavom. Teško je povjerova da su ovi ljudi bili odbijeni ukoliko nijesu pristali da se bore pod srpskom zastavom, ali takav je bio slučaj.
Karakteris čno je za srpski mentalitet to što su urlikali kada su Jugosloveni iz Hrvatske, koji su se borili u ime Austrije pro v Italije, bili zatočeni, i što su u potpunos
ignorisali činjenicu da se ovo desilo na is način njihovoj crnogorskoj braći, već i što
su ovi posljednji lišeni slobode samo zato što su odbili da se bore pod zastavom Petra
Karađorđevića, kralja Srbije!
Za m, krajem jula ove godine crnogorske izbjeglice su i dalje bile zarobljene u Francuskoj, i kao odgovor na pitanje u Parlamentu povodom ovog nepravednog
postupanja i njihovog zahtjeva za slobodom, gosp. Harmsworth, državni podsekretar
inostranih poslova, u odgovoru na pitanje gosp. McNeilla, izjavio je da su crnogorske
izbjeglice zadržane u Francuskoj i da su uslovi za njihov povratak pitanje francuske
vlade. Ove činjenice govore same za sebe i označavaju napredak djelovanja.

Crna Gora bez predstavnika na Mirovnoj konferenciji
Sada smo došli do pitanja crnogorskog predstavništva na Mirovnoj konferenciji. Srpska zavjera je bila tako vješto sprovedena da je uspjela da spriječi prisustvo crnogorskog delegata na Mirovnoj konferenciji. Ostaje misterija, koja je teško
zamisliva običnom čovjeku, zašto se Italija, prisutna na konferenciji, nije predstavila
kao borac za prava samostalnih nacija na Balkanu i nije insis rala na prisustvu crnogorskog predstavnika. Činjenica je da je crnogorsko sjedište bilo upražnjeno tokom cijele Mirovne konferencije, iako su crnogorski kralj i vlada prizna , i iako oni
do danas polažu kons tucionalna i međunarodna prava kao nezavisno i savezničko
kraljevstvo. Crna Gora je objavila rat pro v Austrije 6. avgusta 1914. godine i pro v
Njemačke 9. avgusta 1914, i ovo je jasno navedeno u no uručenoj od strane njemačkog delegata na Mirovnoj konferenciji, u kojoj je Crna Gora optužena od strane
Njemačke za agresorsko ponašanje pro v Centralnih sila i posljedično, ne polaže pravo na bilo kakvu ratnu odštetu, i njemačka delegacija je zapazila odsustvo crnogorske
delegacije prilikom prozivanja Sila u Versaju, dok su i ostale delagacije drugih nacija
na Mirovnoj konferenciji slično primje le.

Primirje na vidiku – “Porast zahtjeva”
“Naš posao je da pazimo da nas stranci ne obmanjuju.” – ADMIRAL BLAKE
A sada, ukratko, s gli smo do trenutka kada su bili jasni znaci da će Centralne sile bi poražene i da se primirje naziralo na vidiku. Slijede jedna ili dvije značajne
stvari za spomenu .
Predsjednik Vilson je, u svojoj poruci od 8. januara 1917. godine i kasnije
u svojoj depeši upućenoj kralju Nikoli, spomenuo kao jedan od njegovih uslova mira
“obnovu Crne Gore pod is m uslovima primijenjenih i na primjeru Belgije i Srbije”,

170

Crnogorski anali, br. 7-8/2014

ali ipak u isto vrijeme izgledalo je da su se neke sile bojale da će stari balkanski trik
koji se ogledao u “porastu zahtjeva” ponovo zauze mjesto i iz tog razloga je izdato
zvanično saopštenje Mirovne konferencije pod sljedećim tačkama: „Mirovna konferencija je duboko uznemirena pris glim novos ma o slučajevima gdje se oružana sila koris za osvajanje teritorije, o kojim zahtjevima mirovna
konferencija treba da odluči. Smatraju za svoju dužnost da upute zvanično upozorenje da će teritorija osvojena silom ozbiljno preispita zahtjeve onih koji koriste takva
sredstva. Stvoriće se pretpostavka da oni koji se koriste silom sumnjaju u pravičnost
i pravosnažnost svojih zahtjeva te umjesto da pravno dokažu svoja potraživanja, uspostavljaju suverenitet prinudom prije nego rasnim ili nacionalnim željama i nacionalnom istorijskom zajednicom. Ukoliko očekuju pravdu moraju se uzdrža od sile i
svoje zahtjeve prepus dobroj vjeri u rukama Konferencije mira.”

Zašto se kralj nije vratio u Crnu Goru?
Ovo saopštenje je blisko povezano sa događajima koji su potom uslijedili,
zato što je naredni korak bilo obraćanje kralja Nikole francuskoj vladi, koje da ra iz
Pariza, u kojem je Njegovo Visočanstvo najavilo pripreme o povratku svojoj zemlji.
Pismo gosp. Pichona glasi: „Pariz, 2. novembar 1918. godine.
„Gospodine: Vaše Visočanstvo mi je svojim pismom od 2. novembra objasnilo razloge
zašto želi da se odmah vra nazad u Crnu Goru.
„Vaše Visočanstvo je dodalo da Vas je francuski izaslanik u Vašoj vladi obavijes o o mišljenju francuske vlade, koje dijele i druge savezničke vlade, o nepravovremenos takvog poteza u sadašnjim okolnos ma,
„Shodno tome, Vaše Visočanstvo smatra poželjnim da odloži putovanje jer
su naređenja izdata generalu koji komanduje armijama na Istoku najbolja garancija
mira u Crnoj Gori.
„Zahvaljujem Vašem Visočanstvu na obavještenju o ovoj odluci.
„Vaše Veličanstvo može bi uvjereno da trupe pod komandom generala
Franchet d’Esperey-ija neće zanemari ništa kako bi u Vašem kraljevstvu obezbijedili
mir kao i poštovanje ustavnih vlas i sloboda naroda Crne Gore.“
„Molim Vaše Visočanstvo da primi moje najdublje poštovanje.
(U potpisu) “PICHON.”
Ovo pismo je potvrđeno razgovorom između kralja Nikole i francuskog
predstavnika na njegovom Dvoru, gosp. Delaroche Vernet-om, koji je uvjerio kralja
da će sva naređenja u Crnoj Gori bi izdata u njegovo ime (kraljevo); a za m je uslijedilo pismo gosp. Poincarea, predsjednika francuske republike: “Dragi i Veliki prijatelju: „Veoma cijenim Vaš zahtjev. Francuska nije zaboravila hrabrost sa kojom
se Crna Gora odazvala, na poziv Vašeg Visočanstva, za odbranu svoje nezavisnos .
Francuska je upoznata sa teškoćama sa kojima se susrela Crna Gora i daje sve od
sebe da ih ublaži. Vaše Veličanstvo može bi ubijeđeno da vlada Republike, za čije
razumijevanje prema malim državama Vi direktno apelujete, neće učini ništa provno volji naroda Crne Gore ni im ospori njihove zakonske težnje.

Novak Adžić:
ALEKSANDAR DIVAJN O ZAVJERI PROTIV CRNE GORE (1919)

171

„Poželjno je da Vaše Visočanstvo sačeka dok se ne ostvari ovaj cilj i dok
život u Crnoj Gori ne povra svoj normalan tok. Prisustvo savezničkih trupa i pomoć
koju će oni pruži stanovnicima će bez sumnje doprinije ubrzanju vremena koje
Vaše Visočanstvo priželjkuje. Ubrzo pošto ovo postane činjenica, vlada Republike će
bi srećna, gospodine, da olakša Vaš povratak kući.
(U potpisu) „POINCARE.“
Ova pisma predstavljaju istorijska dokumenta i ne mogu bi oporečena,
a pored toga ojačana su saopštenjem britanskog ministarstva inostranih poslova da
će pitanje vojne okupacije Crne Gore bi riješeno sporazumom između savezničkih
sila; a sada zabilježite naredne događaje i pogledajte kako su saveznici ispunili svoje
zavjete hrabroj maloj zemlji.

Srpski „ iumian“ prodor u Crnu Goru
Nakon što su se austrijske trupe povukle iz Crne Gore, otvorenim kršenjem
svakog zakonitog međunarodnog prava, u suprotnos sa Londonskim paktom i svim
obećanjima francuske vlade, srpske trupe su ušle u zemlju i izvršile nasilnu okupaciju Crne Gore i tako, ono što Turci nijesu uspijevali da učine pro v Crnogoraca kroz
vjekove ratovanja, ostvarila su njena braća Srbi. Uspostavili su srpsku administraciju
i proglasili državu, koja je bila nezavisna šest decenija, dijelom Srbije. Imovina kralja
Nikole je zaplijenjena i svi zvaničnici su bili prinuđeni da se zakunu na vjernost Petru,
kralju Srbije. Srpske trupe su bile praćene agen ma i agitatorima, na hiljade sramotnih pamfleta su rasu širom zemlje sa ciljem da šire mržnju prema Kralju i Vladi.
Grupe bandita i terorista nazvanih Komite vršile su psihički pri sak nad ljudima i
svako ko se opirao pritvoren je u zatvor ili je pobjegao u planine, a onda je s gla izjava državnog podsekretara za rat u Predstavničkom domu, koji je mirno saopš o da
je „zadatak čišćenja Crne Gore od neprijatelja prirodno pripao srpskim trupama koje
su djelovale u susjedstvu!“ Pitao bih bilo kojeg iskrenog, zdravorazumnog čovjeka
kakva je bila potreba da se protjeraju austrijske trupe kada su se one s obzirom na
primirje, bile potpuno povukle? I tako je Crna Gora zaustavljena srpskim bajone ma,
očigledno uspješna kulminacija godina zavjere, i to pod okom saveznika, koji su navodno demonstrirali Njemačkoj princip da „volja ne može nadjača pravo“! Ukratko,
Srbija postupa kao da Mirovna konferencija ne postoji ili drugačije, postoji ali u cilju
da zadovolji srpske ambicije. Nema ni pomena o neizvjesnos crnogorskih želja.

Britanski stav prema prodoru
Što se če naše sopstvene zemlje, teško je shva da Velika Britanija želi
da prisili Crnu Goru na srpsku vlast; bilo iz ciničke ravnodušnos ili vjerovatnije iz
čistog neznanja stajali smo po strani i dozvolili nepravdu nad nepravdom, nasilje nad
nasiljem, pro v Crnogoraca, i jednostavno se nijesmo umiješali, već stajali sa strane
ravnodušni prema činjenici da na Balkanu samo ime „Velika Britanija“ predstavlja
borbu za pravdu i slobodu.

172

Crnogorski anali, br. 7-8/2014
Prividna Nacionalna skupština

Nakon što su prodor u Crnu Goru i zarobljavanje same zemlje uspješno izvršeni, sada je jednostavno bilo potrebno da određeni oblik pravne sankcije daljnjim
postupcima imajući u vidu da je bilo najavljeno da će se sazva Nacionalna skupš na
Crne Gore u Podgorici (jedan od glavnih gradova u zemlji), kako bi stanovnici mogli
da odluče o svojoj sudbini, u potpunos ignorišući zakonskog kralja, koji je ostao u
Parizu, i njegovu Vladu, koji su do danas zvanično prizna od svih Sila.
Situacija je bila najnevjerovatnija, a rezultat prilično očekivan. Skupš na
ili Nacionalna skupš na je održana pod nadzorom srpskih vojnih snaga i mirno proglasila svrgavanje kralja i aneksiju Crne Gore. Istog trena, štamparska propaganda
je odradila svoje i ova izjava je obišla cijeli svijet i proglasila uzvišenog i potlačenog.
Nije potrebna velika mašta da bi se zamislili uslovi nesrećnog naroda u zemlji i zapanjenost ovom odlukom nakon godina austrijske okupacije, nakon afera i glasina da ih
je kralj napus o, i svih zavjera i mahinacija srpskih pristalica. U svim ovim pokre ma
gosp. Radović i njegovi prijatelji odigrali su istaknutu ulogu. Što se če legi miteta
ove Nacionalne skupš ne, osvrnuću se nešto kasnije, i samo na svoje zadovoljstvo
reći da nikada nije trebalo dozvoli srpskim vojnicima da uđu u Crnu Goru, naročito
znavši za dobro-poznate aspiracije Srbije da apsorbuje svoju sestrinsku zemlju i da
aneksija Crne Gore od strane Srbije predstavlja sramotu na račun saveznika – sramota koju vjerujem da istorija više nikada neće zabilježi .

Izgladnjeli i napaćeni narod
Pomoć odbijana Crnoj Gori tokom rata
Nakon nasilnog oduzimanja države, bijedno stanje naroda koji je gladovao
zah jevalo je veliku pažnju. Jedna od brojnih nepravdi nametnuta nad ovim nesrećnim narodom (vjerovatno zahvaljujući izvještajima Srbije da je Crna Gora bila nelojalna saveznicima) bila je činjenica da je tokom cjelokupnog perioda neprijateljske
okupacije bilo nemoguće pruži najtanju pomoć ovoj nesrećnoj zemlji. Svaka druga
saveznička država primala je neku vrstu pomoći – Belgija, Francuska, Srbija, Rumunija – sve su imale zastupnike pomoći koji su slali pomoć gladnom narodu, ali u Crnoj
Gori nije bilo moguće dobi ni zrno pirinča tokom cijelog rata. Iako su se zahtjevi
konstantno podnosili u Foreign Office-u, oni nijesu nikada odobrili nijednu misiju za
pomoć da uđe u zemlju, ali s obzirom na srpsku okupaciju poseban zahtjev je izložen vladinim organima u Engleskoj, detaljno obrazlažući plan i sredstva za pomoć,
tražeći dozvolu od Vlade da britanska misija krene u Crnu Goru i pomogne izgladnjelom narodu. Poslije beskonačnog odlaganja cijeli ovaj britanski pokušaj je oboren i
prak čno odbijen u korist američke misije koja je bila povezana sa gosp. Hoover-om.
Ostaje misterija zašto je ova britanska pomoć odbijena, ali ostaje činjenica da je to
vjerovatno bilo iz razloga što je Srbija predočila silama da bi britanska misija bila procrnogorska misija.45

45

Nedavno je odobrena britanska misija pomoći Crnoj Gori. Nalazi se pod komandom pukovnika Cheke-a, britanske armije, čije se sjedište nalazi u Trstu, i njegov zadatak je da
rukovodi pružanjem pomoći svim Crnogorcima bez obzira na poli čka i vjerska opredjeljenja.

Srpsko oštroumno predstavljanje Crne Gore kao dijela „jadranskog problema“ Tako je Crna Gora pala u čvrst zagrljaj Srbiji i opsada države je izgledala poput opsade grada Rijeke od strane D᾽Anuncia. velikom vješ nom koja je karakterisala cjelokupnu srpsku zavjeru. jednostavno smo poslali zvanično upozorenja Silama.P. i nevjerovatnu nepravdu. itekako povezano. kao što svi znamo. cijelo pitanje Crne Gore je bilo pametno izmanipulisano kao dio jadranskog pitanja koje je. Radovića i njegovih an -crnogorskih prijatelja i biće iskorišćen u poli čke svrhe. a onda. . gosp. Zvanične poruke bile su poslate od strane kralja Engleske prilikom zaključivanja primirja u novembru 1918. koji se očigledno previše dokazao američkim predstavnicima i ova afera vezana za fondove američke pomoći se nastavlja i dalje. Lovci na koncesiju su uhvaćeni na djelu. godine. M. Smatram da ne postoji sumnje u ova predviđanja. Novembra 24. Ovo izbjegavanje i izgovaranje je osobina konstantne nepravde koja je nanijeta Crnoj Gori i koja ne zah jeva nikakav komentar.. državni podsekretar inostranih poslova je odgovorio da „mir sa Austrijom nije potpisan“.Novak Adžić: ALEKSANDAR DIVAJN O ZAVJERI PROTIV CRNE GORE (1919) 173 Američka misija pomoći U nemogućnos da pošaljemo britansku pomoć. ove godine. Kada je kasnije došlo do potpisivanje mira sa Austrijom. ali ipak kada je došao trenutak potpisivanja mira Crnogorcima je uskraćeno pravo potpisa! Ovo odbijanje je predstavljalo odobravanje srpske pohlepos . nije bilo potrebno da crnogorski predstavnik potpiše mirovni ugovor sa Austrijom“. Misija grofa de Salisa Sada smo došli do jako značajnog pitanja misije grofa de Salisa. obavještavajući ih da ukoliko novac ne bude podijeljen direktno narodu od strane američkih zastupnika pomoć će o ći pravo u ruke gosp. čes tajući kralju Crne Gore na trijumfu koji su izvojevali saveznici. Ronalda McNeill-a. i odavajući priznanje o ulozi koju je Crna Gora odigrala objavljujući rat Njemačkoj. i ovdje se dešava još jedan neobičan incident koji je samo dio kompletne i nevjerovatne priče. odgovor Predstavničkog doma na pitanje gosp. i da bi istraživanje o raspodjeli američke pomoći u Crnoj Gori dokazalo sve što sam ovdje iznio. pošto je crnogorska imovina zvanično aneksirana. Harmsworth. je glasio da „s obzirom da se Crna Gora ne nalazi u blizini Austrije. i kojoj moramo oda priznanje. i sve ovo je učinjeno uz potpuno ignorisanje obećanja saveznika da Crna Gora treba da bude obnovljena kao što je bila prije rata kako bi mogla da odluči o sopstvenoj sudbini. Amerika ne razumije balkanski narod. u odgovoru na pitanje u Predstavničkom domu da li će Crna Gora potpisa mirovni ugovor. Crnoj Gori nije dozvoljeno da potpiše mirovne ugovore Sada idemo dublje u priču o upornoj nepravdi i dolazimo do pitanja potpisivanja mirovnih ugovora.

Gosp. Odbijeno objavljivanje izvještaja U oktobru ove godine pris gli su razni izvještaji grofa de Salisa u Foreign Office-u i drža su u tajnos . aprila 1919. svaka imajući posebnu i nezavisnu svrhu. što je uvijek bila opasnost za one istraživače ranije neupozna h sa Balkanom. čovjek je apsolutne nepristrasnos i poznaje Crnogorce i Srbe svake vrste. po prijemu. upitao je gosp. i navodno 30. bude na dnevnom redu Predstavničkog doma. bivajući obavještena da kralj Nikola i njegovi ministri ne predstavljaju želje i osjećanja crnogorskog naroda. da otpremi posebnog komesara u Crnu Goru u nadi da će on bi sposoban da prepozna prave želje crnogorskog naroda o njihovoj budućnos .P. Treba ima na umu da su Crnogorci bili okovani. Srbi su imali vlast i radili po svome. 7-8/2014 S vremena na vrijeme slato je nekoliko misija u Crnoj Gori. Vlada Njegovog Visočanstva želi da otkrije njihove is nske želje i aspiracije. i previše je lukav čovjek da bi dozvolio sebi da se „lično vodi“. M.“ Gosp.174 Crnogorski anali. a sljedeći odgovor je dat od strane državnog podsekretara za inostrane poslove: „Vlada Njegovog Visočanstva. poznaje srpski jezik. i da li ova zemlja i Pred- . Harmsworth nije naveo izvor njegove informacije da kralj Nikola i ministri „ne predstavljaju želje i osjećanja crnogorskog naroda“. ali vjerovatno je da se izvor ove informacije može pretpostavi na osnovu onoga što je do sad već napisano! Državni podsekretar za inostrane poslove se dalje obavezao izjavom da je spreman da razmotri predlog da izvještaj grofa de Salisa. nasuprot tome. ali bilo je nemoguće spriječi bilo koji broj misija da djeluju u zemlji. Grof de Salis je bio bivši britanski ministar u Crnoj Gori. Bonar Law-a da li je svjestan da se „više od dvije godine postavljaju pitanja o statusu Crne Gore u Predstavničkom domu i da li će ovo stanje traja beskonačno nakon rata. Zašto nije poslata misija u Belgiji da istraži da li je narod želio da bude obnovljen kao nekada. br. u odgovoru na zahtjev da se izvještaj stavi na dnevni red zasjedanja Predstavničkog doma ili da se da rezime njegovog sadržaja. ili u grad Lil da upita da li su stanovnici željeli da i dalje budu dio francuske republike? Jadna Crna Gora nije imala izbora. Pitanje misije grofa de Salisa se postavilo u Predstavničkom domu u julu. Ovaj zahtjev za izvještajem je ponovljen i nekoliko dana kasnije i uporno je odbijan. što opravdava njihovu odluku da pošalju grofa de Salisa na Ce nje. godine grof de Salis poslat je od strane britanske vlade. tako da je. bez sumnje.. kako bi se pojasnila situacija. Harmsworth. Ronald McNeill. i 30-tog istog mjeseca gosp. smatra poželjnim. odbio je oba zahtjeva govoreći da „to nije poželjno učini zbog trenutnih okolnos “. ali slanje bilo kakve misije samo po sebi je bilo besmisleno. nezavisno od nepravde cijele situacije. kako je to zapisano u jednom engleskom listu – „konačno Foreign Office poslao pravog čovjeka“. ali oni nijesu poznavali jezik ni narod i zato su bili nedjelotvorni. Pored misije generala Franchet D᾽Esperey-ija (koja je uvijek bila sumnjiva) američka ambasada u Rimu poslala je dva sekretara prevashodno u Crnu Goru.“ Sljedeća izjava je glasila: „Nije ispravno pretpostavi da je crnogorski narod izgubio povjerenje i poštovanje u očima Vlade Njegovog Visočanstva.

Interesantno je napomenu da je Crna Gora ukupno primila od 1916. sve subvencije i po46 Od 1916. Kao što je dobro poznato. od čega je veći dio novca potrošen na zvaničnike i propagandnu uglavnom usmjerenu na Crnu Goru. gosp. u saradnji sa Francuskom. udarac koji bi se pokazao smrtnim ukoliko ga ne bi izbjegla. i njegova direk va je bila ubrzo izvršena. Velika Brtanija je. i bez ikakvog upozorenja crnogorska vlada je odjednom obavještena da subvencije više neće bi isplaćivane njima! Povučena subvencija Crnoj Gori Ova odluka je bila konačni udarac. i takođe dodao da „nije poželjno da izvještaj grofa de Salisa bude objavljen sada. Vlada Srbije je izračunala da je potrošila 35. Lord Robert Cecil je takođe upitao da li je moguće da Vlada iznese neke od činjenica i dodao: „Sigurno da zaslužujemo da znamo šta se dešava u ovom i drugim krajevima svijeta. to je rad nekoga ko poznaje zemlju a nije ni Crnogorac ni Srbin“. Srbija traži ukidanje subvencija Crnoj Gori Došli smo do posljednjeg najopasnijeg udarca kojeg je primila mala država. godine. Srbija je. uprkos činjenici da je ovaj novac dat od saveznika striktno kao ratni kredit.Novak Adžić: ALEKSANDAR DIVAJN O ZAVJERI PROTIV CRNE GORE (1919) 175 stavnički dom nijesu upozna sa činjenicama“. srpski delegat na Mirovnoj konferenciji. Pašić je.“ Pitanje koje je svima bilo na vrhu jezika onih koji su znali pravo činjenično stanje jeste zbog čijih interesa je izvještaj zataškan i nedavno su počele da kruže ružne glasine o umiješanos finansijskih interesa. Zah jevao je da izvještaj grofa de Salisa bude objavljen i dodao: „na kraju. ni je poželjno da se razmatra u Predstavničkom domu.000£) tokom cijelog rata. i ogromnih beneficija od ove i drugih zemalja.000 franaka. tokom rata pomagala svoje saveznike mjesečnim subvencijama. uprkos nevjerovatnim događajima već spomenu m) je primala jako skromnu sumu isplaćivanu mjesečno pola od Francuske i pola od ove zemlje.000. savezničku državu! A Crna Gora (priznata kao da je bila saveznik. dok je Srbija primala 9.“ U čiju korist je zataškan izvještaj grofa de Salisa? Gosp. primjera radi. podnio zvanični zahtjev Konferenciji da „Crna Gora ne bi trebalo da i dalje bude finansisjki pomagana“. pored specijalnih grantova za posebne svrhe. Bonar Law je priznao da bi bilo „jako pogrešno ukoliko bi se ovakvo stanje stvari nastavilo“.000. Objašnjenje Treasury-ija je glasilo da zbog uvođenja striktne ekonomije u finansijama ove zemlje. uprkos zaostatku subvencija već nekoliko mjeseci. Vlada mora postupi u saglasnos sa Saveznicima“.000.46 Septembra 17.000 franaka svakog mjeseca! . primala iznos od 9 miliona franaka mjesečno (360.000 franaka na propagandu pro v Crne Gore. godine iz svih izvora i za sve svrhe sumu od 8. i ponovio: „Nije na nama da odlučimo o ovoj stvari.

br. Crna Gora nikad nije bila slobodna da odluči o svojoj budućnosti od kada je objavila rat protiv Centralnih sila „Poli ka Saveznika je da unaprijedi nacionalne apsiracije balkanskih zemalja bez žrtvovanja nezavisnos bilo koje od njih. Čak su i njeni neprijatelji Austrija i Njemačka u miru.“ 11 tačka Predsjednika Wilson-a. ali je slučaj Crne Gore bio u potpunos izuzetan i jedinstven. i kao drugo. 9. i odjednom su čak lišeni bilo kakvog sredstva podrške. a ona se danas bori za svoju ličnu slobodu. Prisustvo kralja i vlade Crne Gore u Parizu i nerješavanje crnogorskih pitanja je posljedica zahtjeva francuske vlade.“ VISCOUNT GREY. 1919. situacija koja je podsjećala na zatvorenike kojima je odbijena hrana i utočište. Ne može bi jasnije naglašeno da je ponašanje Crne Gore bilo apsolutno ispravno od početka do kraja u svim njenim odnosima prema savezničkim silama. uprkos što je bio crnogorski građanin. „Odnosi između pojedinih balkanskih nacija bi trebalo bi prijateljski uspostavljeni uz istorijski utvrđene linije vjernos i nacionalnos . Poznavajući savršeno dobro prirodu gosp. ali svakako ništa manje nije tačno. Pašića i njegovu kampanju kleveta i činjenicu da je on. a Crnogorci se bore za svoje . dok su njihovi problemi lebdjeli u vazduhu. Ukoliko ovo nije igra Srbije. U britanskoj riznici je izjavljeno da Francuska isplaćuje svoj dio subvencija. ali je Francuska povukla tu subvenciju prateći potez Engleske. a ne kao dio pukog poravnanja ili kompromisa zahtjeva između pro vničkih država. prepušteni su njihovim neprijateljima. Krunisanje sramote Srbije Najveći pokušaj sa srpske strane je teško vjerovatan. 7-8/2014 zajmice moraju bi obustavljene. srpska vlada je zapravo podnijela zahtjev za njegov prijem kao jednog od srpskih delegata na Mirovnoj konferenciji! Drago mi je što mogu reći da je Mirovna konferencija ovdje povukla liniju i odbila zahtjev srpske vlade. i ovakva je situacija i dalje u trenutku ovog pisanja. Borila se i dala najbolje što je mogla u zajedničkoj borbi. Bila je apsolutno lojalna i apsolutno iskrena.“ Predsjednik Wilson. Kao prvo. situacija. Ovakva je. subvencija je bila jako mala (manje od 3. radio za njih. to je bila jedina zemlja koja je ostala neuređena.000£ mjesečno). i tako su oni zadržani u egzilu. novembar 1915. dakle. „Svako teritorijalno uređenje mora bi napravljeno u korist i dobrobit populacije u pitanju. Ovo je odluka sa kojom bi se saglasili svi poreski obveznici u ovoj zemlji.176 Crnogorski anali. onda ne znam šta je! Bez predstavnika na Mirovnoj konferenciji da se zalaže za njihov slučaj i traži pravdu.

o kojem slušaju svi koji pođu u Srbiju ad nauseam. biće nešto od čega će zavisi buduće blagostanje balkanskog poluostrva i mira u Evropi. i to je san koji se nikada neće ostvari . a ne naša. tako što možemo da ogromne nagrade svim našim sa- . Srbija ima svoja prava kao nacija. među kojima i pogodan i odličan izlaz na more. ni unije sa Srbijom. na osnovu čega u budućnos može doći do prijateljskog i srdačnijeg spajanja. Abnormalna promjena u poli čkom životu zemlje je unešena nasiljem srpskih trupa. „Balkanske zemlje za balkanske narode“ i „Nijedna balkanska nacija neće bi ni potpuno ni djelimično pod dominacijom neke druge“. on je star čovjek. Zbog onoga što se dogodilo Crnoj Gori tokom cijelog rata pa sve do danas. i sve u cilju da primijeni sramni Krfski pakt koji Crna Gora. Potpuna i iskrena primjena maksima. Ukoliko nijesu uspjeli to je zbog nedostatka hrane i armija. ne može se reći da je odražavalo volju naroda i zbog toga je napravljen ovaj protest. i dani njegove lične ambicije su prošli kao što to prirodno biva kod čovjeka od 80 godina. dok su Srbi koris li pištolje. U cilju da Jugoslavija opstane i postane održiva. Da je Crna Gora bila žrtva nasilja postaknutog spolja dokazuju krvavi događaji koji su se tamo dogodili. Nije pitanje kraljevstva pod kraljem Nikolom. ili republike. Hrvatska i druge zemlje neće nikad prizna . cijela suš na je da se shva da Crna Gora mora bi u potpunos prepuštena sebi. što se če Crne Gore. i sukob u Italiji.Novak Adžić: ALEKSANDAR DIVAJN O ZAVJERI PROTIV CRNE GORE (1919) 177 živote pro v Srba uprkos gladi i hladnoći. Srbija se suočava sa stalnim krizama. Ovakva je dakle situacija u nekoliko riječi. nešto što ne narušava individualne nacionalnos . zajedno sa neprijateljskim stavom prema Bugarskoj i Rumuniji. To je ono što su Srbi sve do sada činili apsolutno nemogućim. bez ukoliko se nekako može prizna da su oni zaista imali nekakva prava u Crnoj Gori. ali Pašićeva zavjera i vojni patrio oko srpskog princa Aleksandra su imali pred svojim očima taj san o Carstvu Stefana Dušana. Što se če kralja. a najmanje od svega jeste da bude slobodna da odluči o sopstvenoj budućnos . topove i drugo oružje. Teško da je svaki pe Crnogorac imao pušku. federalna kombinacija je prirodno rješenje svih ovih poteškoća na Balkanu. a ne predmet zavjere ili propagande podstaknu h spolja. ali i Crna Gora ima svoja prava. postoji konstantan sukob i borba u Crnoj Gori. postoji nezadovoljstvo u starim provincijama Austrije koje je ona pripojila bez trunke iskrene namjere. ali mora bi nešto iskreno. da je namjera ovih iskaza napad na Srbiju postoji mnogo obiljnijih stvari pomoću kojih se to može učini . Što se če Jugoslavije. centralizacija Beograda mora bi slomljena. ali to nije bila namjera. u svojim planinama. Njihova dužnost kao dijela savezničkih trupa bila je da brane suverenitet i postojeći zakonski poredak. Imperijalizam Srbije je uzrok svih italijanskih poteškoća. ali je to njihova stvar. posljednjem utočištu Slobode. Ova prilika uređivanja balkanskih pitanja je jedino moguća sada. Hrva i Sloveni sebe smatraju civilizovanijim od Srbije i nikad neće prihva vladu iz Beograda. Kakav god oblik vlade crnogorski narod poželi to je njihova stvar i treba ih pus . Ono što narodu treba jeste federacija naspram centralizacije. Narod je ustao da se bori silom pro v sile. i pripajanje teritorije kao nagradu za njene patnje. Možda nam se to neće dopas . Što se če Srbije. Mi i naši saveznici propuštamo jedinstvenu priliku za uređivanje balkanskih pitanja jednom zauvijek. namjera je odbrana slobode Crne Gore. situacija je apsolutno čista. U pogledu Crne Gore. Cijela istorija dokazuje da je uzaludno miješa se u unutrašnja pitanja druge nacije. Umro bi srećan ukoliko bi njegov narod i njegova zemlja bili slobodni.

br. a takođe možemo udovolji zahtjevima Bugarske i Albanije.178 Crnogorski anali. (Prevod sa engleskog jezika: Ana Rutović) . uključujuči Crnu Goru. Winchester. Balkan će i dalje osta zemlja konstantnog razdora nasuprot uređenoj Evropi. Ukoliko to ne uradimo. Northwood Park. 7-8/2014 veznicima. Decembar 1919“.

Rumunija i Grčka su neutralni. izlazak na albanski Jadran i otplatu svih srbskih vojnih kredita prema Antan . Do danas je dovoljno jasno postalo poznato zašto je i Crna Gora vojnički podlegla austrijskoj vojsci.. Crna Gora i separatni mir sa Centralnim silama 1916 god. To je momenat u kome ni jedan strani neprijateljski vojnik ne stoji na teritoriji Srbije a delovi srbijanske vojske su pred Tiranom. proveli smo u Nemačkoj u zanimanju sa ovom problema kom koje je na koncu rezul ralo knjigom Separatni mir Srbije i Centralnih sila 1915 god. na osnovu diplomatskih dokumenata nemačkog ministarstva spoljnih dela. 6 meseci već bila u poluzvaničnim pregovorima sa Centralnim silama oko zaključenja separatnog mira i izlaska iz rata pod više nego povoljnim uslovima. sa teritorijalni proširenjima i finansijskim kompenzacijama na ime potencijalnog izlaska Srbije iz rata.. koja je inače na minulom Beogradskom sajmu knjiga dosta privlačila interesovanje publike. Podse mo se kratko. Rusi su zaustavljeni na Karpa ma. Mi izlazimo u susret kolegama iz Crne Gore i prenosimo deo građe koji ima veze sa crnogorskim pitanjem u periodu 1914-1918. Bugarska i Italija su i dalje van rata. Crnogorska vojska je Bosni i Hercegovini.. čime omogućavamo da deo svetla bude protegnut na neka nova zanimljiva pitanja.Toma MILADINOVIĆ: Crna Gora i separatni mir sa Centralnim silama 1916 god. Februar-mart-april 2014. U ovakvoj situaciji nemačka stavlja Srbiji ponudu za izlaskom iz rata. koji je izvučen iz arhiva nemačkog ministarstva spoljnih dela. 179 Toma MILADINOVIĆ Potaknu šapa ma u domaćoj srbijanskoj istoriografiji i sporadičnim isplivavanjem na površinu činjenice da je Srbija 1915. poremećen odnos sa Crnom Gorom (1919) i utrinu za nacional-demokratski-boljševizam čiji naslednici i danas imaju moć u Beogradu. stavljanjem u izgled priključenja delova Bosne i Hercegovine. rezultantom sumanutog poli čkog koraka – Pijemont-ideja po svaku cenu. U našoj gore ponutoj knjizi mi smo verno oslikali okolnos pod kojima su Nikola Pašić i Aleksandar Karađorđević odbili nemačku ponudu za mir iz 1915 god. god. Francuzi trpe nemački front na svojoj teritoriji. Ponuda je odbijena i nemačko-bugarske divzije su prošetale Srbijom. ko je odgovoran za pad Lovćena. Mo v čitavog istraživačkog poduhvata sadržan je u već postojećem našem nastojanju osvetljavanja i ukazivanja na odgovornost za državno-narodnu katastrofu u koju je Srbija zakoračila majskim prevratom 1903. o šli smo u arhiv nemačkog ministarstva spoljnih dela u Berlin kako bi dokumentarno (ne)dokazali ovaj činjenični šum. i konačnim apsolutnim slomom 1915. god. kom generalštabu je . ujedinjenje sa Crnom Gorom. koja za posledicu ima prepolovljenje muške populacije Srbije (1914-1918).

1 8 jun 1915 NEKOLIKO MISLI O SKLAPANJU MIRA SA SRBIJOM I CRNOM GOROM OD GRAFA FRICA BERNSDORFA2 Kod sklapanja mira sa Srbijom i Crnom Gorom glavna misao treba da bude da ovaj mir posluži kao osnovica za naše docnije odnose sa Južnim Slovenima i da taj mir u što bližoj budućnos preobrazi se u savez sa njima. ukoliko su one opravdane. vrata za ovakvu priliku otvorila su se u pogledu Crne Gore. U obe zemlje među boljim poli čkim vođama gledali su sa brigom dosadašnje tutorstvo Rusije. Kada je Srbija vojnički bila pregažena te nestala mogućnost da se sa prvom zemljom zaključi separatni mir. Oni čine sa Srbima koji još i sada pod Austro-Ugarskom žive. Nama se možda pruža sada poslednji put mogućnost da u našem smislu spremimo i rešimo spajanje svih Srba u jednu nacionalnu državu.. Mislim da je pogrešno kada mi potcenjujemo značaj Južnih Slovena. i šta je to objek vno povoljno. blagonaklono i bez ikakve pristrasnos ispita . m ljudima ništa neće bi zgodnije nego da stupe u što bliže i prijateljskije odnose sa nemačkom državom. Da li bi ovaj mir bio povoljan. što jedanput mora doći. narod sa okruglo 10 mil. Mi se ovim pitanjima nećemo bavi . na koji način je Antanta dejstvovala da Crna Gora svo vreme trajanja rata ne sklopi separatni mir – ovo su sve pitanja koja se fragmentarno oslikavaj kroz ovaj kratak izbor do čnih dokumenata. duša. Nas interesuje pre svega logika poli čkog rasuđivanja mirovnog okončanja Balkanskog fronta koje su razvile Centralne sile nakon vojničkog sloma Srbije i Crne Gore u zimu 1915-1916. 1 Svi dokumen na temu mirovnih pregovora između Centralnih sila i Crne Gore koje ovde iznosimo sadržani su Arhivi nemačkog ministarstva spoljnih dela pod oznakom R 20517.180 Crnogorski anali. 7-8/2014 crnogorska vojska bila potčinjena i precizno su razbijene pamfle s čka blebetanja oko . ambasado u SAD . Mi moramo Srbiju i Crnu Goru ubedi da se mi u Nemačkoj iskreno interesujemo za njih i da ćemo njihove želje. 2 Johann Heinrich Graf von Bernstorff (1862-1939) – nemački diplomata.crnogorske izdaje’’ i ostali nonsensi. njeno stalno agitovanje i draženje što je samo u calo demorališuće. da li je Lovćen po takvom projektu trebao bi oduzet Crnoj Gori. Oni moraju uvide da je samo u njihovoj koris ako se budu stavili pod moćnu zaš tu Nemačke i njoj povere svoju budućnost. S toga je od vrlo velike važnos da nemačka diploma ja uzme što je moguće jačega učešća u pregovorima za mir. U Srbiji je osobito raniji ministar i sadašnji državni savetnik Vladan Đorđević uvek zastupao pristajanje Srbije uz Austriju i koji će i sada nesumnjivo rado stavi svoje snage u službu prijateljskih odnosa sa nama. Iznećemo do čne dokumente bez našeg dodatnog komentarisanja jer želja je da crnogorski istraživači objek vno formiraju pogled na ovu temu. br. Is čemo jedino napomenu da kroz cela dokumenta se proteže laki konflikt između nemačke diploma je i austrijske vojne vlas u pogledu tretmana rešavanja crnogorskog pitanja izlaska iz rata. mada je i dalje u Srbiji živo spominjanje i opominjanje na Vešovićeve tendenciozne brošure posle Prvog svetskog rata. i mogućnost da savremena crnogorska istoriografija zasebno analizira ovu temu. Srba i Crnogoraca.

Rusiji je svako sredstvo dopušteno da bi držala svoj položaj u Srbiji i Crnoj Gori. Pre svega Crnoj Gori moraju se ostavi granice. koji je studirao u Hajdelbergu i takođe nikada nije sakrivao svoja prijateljska osećanja prema Nemcima. Po mome mišljenju dakle. P. koji je za Austriju od velikog značaja. kada bi dobili Skadar. Po njegovom mišljenju Crna Gora može se pravilno razvija samo tako. pokazivao se on uvek kao pouzdan. Od osobitog značaja bilo bi zadobi Crnogorskog kralja. spada i g. da bi to za Crnu Goru velika idealna žrtva bila. kada će sebe i svoju zemlju moći oslobodi od ruskog pri ska. tj. imajući vrlo malo zemlje za obradu. jer na tom visu nalazi se grob jednog od njihovih knezova. kada bi taj vis ustupila Austriji. I on ima najbolje veze sa glavnim srbskim ličnos ma. Njegov u caj na kralja Crnogorskog je vrlo veliki i u toku mnogih godina. ni revolucije da bi to pos gli (i kao primer za to – podse o me je on na ubistvo kralja Aleksandra u Beogradu). Dugo vremena živeo je on u Nemačkoj. kao primas katoličke crkve u Srbiji. kada bi joj Austrija ustupila onu poslednju liniju u Dalmaciji. Dok je za Srbiju glavno pitanje da izbije na otvoreno more. Među crnogorske državnike. On me pak sa svoje strane uverava da on iskreno teži da dođe momenat. igra značajnu ulogu u obema zemljama. a njegov ugled dopire u najmanje selo. Njegov u caj raspros re se daleko preko crnogorskih granica. da bi mogao sa Nemačkom zajedno ići. kada sam ga pose o u Krajlingenu kod Konstance. jer on. Plamenac. gde je prava korist i gde su stavrni interesi Crne Gore i Srbije. Njegov položaj je izuzetan u čitavom srbskom narodu. sve više i više moralo da se seli van zemlje. ako se ekonomski i poli čki tesno priključi Nemačkoj. a osobito sa Pašićem. koji je po svoj prilici najsposobnija poli čka glava na Balkanu. Nju . potpuno je opravdana. i da joj još delove severne Albanije. Za Srbiju je najvažnije da dobije obalu. da dobije plodne ravnice. Najzad valja spomenu nadbiskupa Barskog g. kao realan poli čar. i jedna od glavnih teškoća bila je ta što je stanovništvo. naboljim ratnim pristaništom austrijskim. – Valja dakle Crnoj Gori pomoći da dođe do ziratnog zemljišta. Bilo bi dalje mudro. g. Crnogorci bi se utešili gubitka Lovćena. u poslednje vreme u Minhenu. Petra II. I tako će bi teško ukloni duboko ukorenjeno i na žalost po neobrađeno nepoverenje kraljevo prema Austriji. koji je već u ranijim vremenima bio sedište jednog srbskog kralja. 181 U Crnoj Gori je pre svega naslednik prestola iskreni prijatelj i poštovalac Nemačke. to će on. Još u junu poslednje godine. On je bio dugo godina vaspitač prestolonaslednika Aleksandra a u dobrom je prijateljstvu sa velikim bojem srbskih poli čkih vođa. za Crnu Goru je od najveće važnos zemlja. kako sam ga ja poznao. u kome se srbski govori. Crnogorac je kao i svi Srbi. da bi mogla izvozi svoje domaće proizvode nazavisno od ugarskih carinskih šikana. Dr. Ja mislim da bi Crna Gora zato ustupila Austriji Lovćen. od prilike od Šar-Planine i zaliva San Đovani do Medove. Dobročića. koji su iza prestolonaslednika i dele njegove poglede. Pri tome ne treba gubi iz vida. rekao mi je u nekoliko mahova kako je teško u sadašnjim prilikama tera samostalnu i Nemcima prijateljsku poli ku. veran i pošten prijatelj nemački. U Rusiji se ne preza ni od čega. koji je znamenit i kao vladalac i pesnik. ministra Ekarta. želja Srba da izađu na otvoreno more. sada jasno uvide . od prilike od Budve do Špice koja pruga za Austriju nema nikakvog značaja a za Crnu Goru mnogo znači. jer ta planina vlada Kotorskim zalivom. ni od ubistva. valjan i vredan zemljoradnik. Mi dalje možemo u Crnoj Gori računa na grofa Vojnovića. šefa kraljevskog kabineta i ranijega ministra pravde.Toma MILADINOVIĆ: Crna Gora i separatni mir sa Centralnim silama 1916 god. i tu naučio razume nemački karakter i nemački način kako valja čuva is nu. Moje mišljenje o njemu slaže se s mišljenjem ranijega nemačkog poslanika na Ce nju. koje je dobila poslednjim mirom.

Pri tome ću napomenu da srbske pretenzije na Makedoniju imaju potpuno ista istorijska i etnografska opravdanja kao i bugarska. a drugo – oni bi onda bili voljni ustupi neke delove Makedonije Bugarskoj. R 20458. pruži dakle našem kapitalu zgodu da se može uloži . Njima bi se morao da ostatak severne i srednje Albanije. što osobito sada u ratu pada u oči. Stoga. utoliko s druge strane govore za to i ekonomski momen . dakle. 192-195 Go lieb von Jagow (1863-1935) – nemački diplomata i poli čar. koja je od svih dveju zemalja u tursko vreme smela otvori školu u do čnom mestu u Makedoniji. preko Srbije održimo otvoreni put za Solun. Za vreme Prvog svetskog rata državni sekretar ministarstva spoljnih dela. a s druge strane iz h zemalja velike količine sirovina (stoke. Ukoliko s jedne strane poli čki momen preporučuju da stupimo u dobre odnose sa Srbijom i Crnom Gorom. što je neophodno potrebno za dalji napredak naše narodne ekonomije.j. bez obzira na to što Albanija nikada ne može posta poli čki samostalna država. skoro pred kapijama Nemačke. Ovde je najviše u pitanju školsko pitanje. da bi ovo bilo opravdano. 4 . t. u budućnos bez obzira na neprijatelje u Srbiji i Crnoj Gori. 7-8/2014 vidimo kod svih mladih naroda sposobnih za razviće. 26 septembar 19153 Tajno! Carski generalni konzul u Budimpešti telegra iše pod 25. me ćemo mi Srbe stavi u trajnu pro vnost prema Italijanima. Ja ću samo da potse m na prostrana rudna polja uglja. sva zemlja. Ostaje dakle takođe da se razmotri da Crna Gora sa izuzetkom dela koji zahteva Austro-Ugarska treba da se pripoji Srbiji ili da ostane nezavisna država. Držim da će AustroUgarska odbaci ideju o predaji Lovćena. br. Već sada povlači Srbija najveći dao svojih poljoprivrednih mašina iz Nemačke.182 Crnogorski anali. sa isključenjem francuske i engleske konkurencije. Iz dva razloga držim. Dunav je prirodni put za teretni saobraćj i mi bi smo mogli. naše industrijske produkte sprovodi . Srbija i Crna Gora imaju velika prirodna bogatstva. ali ništa više. Jagov4 3 AA. A u koliko bi većoj meri sve ovo bilo kada bi. koja treba iskoris . Prvo. ali s druge strane nije nemoguće da će se kralj Nikola za priličnu svotu novca povinova svim uslovima.: (…) Posebno pitanje odnosilo bi se na sudbinu Crne Gore. u kojima su retke vrste drva i od velike vrednos . isključivo bila otvorena samo za našu i austrijsku industriju. mi moramo dopus Bugarskoj znatne popravke granice. kao i grdne šume. koji su za Nemačku od velikog značaja. Sem toga obe zemlje isključivo su agrarne i kao takve – dragoceni krajevi za prođu naše industrije. Ali je u našem interesu da po mogućnos . bakra i tuča. pitanje. žita) dobija .

fon Jagov 5 AA R 21818. ne znam.) Jagov 16 januar 1916. Obzir prema bugarskom savezniku u ovom balkanskom interesu će se takođe smatra neophodnim kako bi se udovoljilo osetljivos kralja Ferdinanda i istovremeno izbegle nesuglasice. 6 . ali ne smatram isključenim da bi Beč mogao zaključenje mira sa Crnom Gorom da tre ra kao čisto austro-ugarsku stvar naročito stoga što osim jedne vazduhoplovne eskadrile nemačka vojska nije učestvovala u pohodu na Crnu goru. Da li je ovo u Beču poznato.Toma MILADINOVIĆ: Crna Gora i separatni mir sa Centralnim silama 1916 god. Bugarska će takođe na ovome insis ra . Za očekiva je da će to proizves moralni u sak na Italiju i Rusiju. Austro-Ugarska mora da zahteva Beograd. 183 Berlin 11 novembar 19155 Izveštaj državnog sekretara nemačkog ministarstva spoljnih dela fon Jagova Baron Burian6 je mišljenja da Srbija neće moli za mir već će se tući do poslednjeg čoveka. (. Zato s pravom možemo pri mirovnim pregovorima sa Crnom Gorom očekiva da nebudemo zanemareni. No ipak naša dva vazduhoplovna oficira su zarobljeniža u Crnoj Gori. Srbiji i Crnoj Gori. Za slučaj da pro vno očekivanjima sa srbske ili crnogorske strane usledi mirovna ponuda baron Burian ne veruje u svrsishodnost takvog separatnog mira po nas ali će u svakom slučaju mora da vodi računa o neophodnim zahtevima u korist Austro-Ugarske. Mačvu. Bilo bi dakle ispravno da Beč ne postavlja suviše oštre uslove. Telegram državnog sekretara nemačkog ministarstva spoljnih dela nemačkom poslaniku u Beč Nakon što je Ce nje palo za pretpostavi je da će kralj Nikola moli za mir. Lovćen i granicu sa Albanijom na obali. pružiće se putem povoljnog trgovačkog ugovora dobri privredno-egzistencijalni uslovi. Austrijska vojna pro v Crne Gore bila je omogućena jedino kroz poraz Srbije za koje su zaslužne naše i bugarske trupe. Vašoj ekselenciji čisto lično zapažanje: Nama Crna Gora nije objavila rat već samo prekinula odnose sa nama kao saveznikom Austrije.. Mir sa Crnom Gorom je veoma poželjan ponajmanje kako bi barem svršili sa i najmanjim našim pro vnikom. 000002 Stephan (István) Baron (1918 Graf) Burián von Rajecz (1852-1922) – ministar spoljašnjih dela Austro-Ugarske tokom Prvog svetskog rata. Razoružanje srbske vojske je neophodno jer bi ona sa ili bez mira iskoris la svaku priliku da svoju borbu započne iznova.. čije će se ujedinjenje samo po sebi desi pod vladavinom kralja Nikole.

Čirški7 7 Heinrich Leonhard von Tschirschky und Bögendorff (1858 -1916). Svaka specijalna želja Berlina biće svakako momentalno najozbiljnije uzeta u pretres. Skadar i čisto albanska područja koja su Bukureškim mirom obećani Crnoj Gori (pre svega Đakovica. Odavde je odgovoreno da je mir ostvarljiv pod sledeća dva uslova: bezuslovno polaganje oružja i isporuka svih srbskih trupa koje se nalaze na teritoriji Crne Gore. Uslovi koje će on svakako nastoja da postavi kao izraz specijalnih želja generalštaba su ovi: Najviše stanovište koje u interesu Nemačke ima da se pri svemu sledi jeste osiguranje granica i garancija da se Crna Gora u budućnos neće iznova stavlja kao poslušna poluga na raspolaganje našim neprijateljima. Odgovor Crne Gore imao bi da usledi u roku od 48 časova. u pogledu diplomatskih predstavništava. Kralj je u telegramu apelovao na dosadašnju osvedočenu carevu snishodljivost prema njemu i Crnoj Gori i zamolio za primirje i mir. posebno danas kako bi se imao slobodan put jadranskom obalom prema Albaniji i kako bi se me stalo na put italijanskim aspiracijama i intrigama. Ovo je apsolutno neophodan zahtev. budući da ovde nema nikakav interes. Na moje pitanje Burian je odgovorio da ne veruje da će Bugarska zahteva bilo kakav udeo u pregovorima sa Crnom Gorom. 29. eventualno carinska unija. Sandžak mora pripas Monarhiji. Burian veruje da samim m zastupa i nemački interes. grofom Koloradom i jednim generalštabnim kapetanom. Monarhija mora bezuslovno da se duž mora graniči sa Albanijom i zbog toga uze Bar u svoj posed. Nemački poslanik na austrijskom dvoru. Kraljev telegram caru Francu Josifu sastavljen je u poprilično ljubaznom tonu. Što se če drugog uslova on je me likvidiran što se trenutno u Crnoj Gori ne nalaze nikakve srbske trupe. Baron Burian pretpostavlja da su srbske trupe odmah dobile nalog da se povuku iz Crne Gore. Pre svega polaganje oružja mora temeljno da se izvrši. 7-8/2014 18 januar 1916 Izveštaj nemačkog poslanika iz Beča nemačkom ministarstvu spoljnih dela Baron Burian mi je u pogledu crnogorskog pitanja saopš o sledeće: Prvi korak sa crnogorske strane učinjen je istovremeno i od kralja i od vlade. Baron Burian smatra prirodnim da Nemačku redovno obaveštava o pregovorima. gde bi mirovni pregovori trebali da počnu. Ovladavanje obalom u suš ni nije ništa drugo do povratak statusu propisanom u čl. Albaniji se imaju ustupi Ulcinj. Dalje. . Na taj način Crna Gora se vaspostavlja u svojim granicama i zadržava svoju samostalnost. br. Peć).i k. Sa Sofijom i Carigradom već se sporazumeo. Prizren. poslanika u Crnoj Gori zajedno sa sekretarom poslanstva. a svi preroga vi koje je Rusija uživala do juče u Crnoj Gori prećiće na Monarhiju. tako da ona nema nikakav povod na žalbu zbog isključivanja svojeg spoljašnjeg saobraćaja.184 Crnogorski anali. U privrednom pogledu uspostaviće se tesan prključak sa Monarhijom. On je i usledio tako što se prvi uslov usvaja. U iščekivanju crnogorske mirovne ponude Baron Burian je već pre par dana poslao na Ce nje bivšeg c. npr. Pošto se Nemačka ne nalazi u ratu sa Crnom Gorom i pošto od nemačke vlade zna da Crna Gora treba da ostane u u cajnoj sferi Austro-Ugarske. Crnoj Gori će u pogledu njenog morskog saobraćaja bi pružene široke koncesije u mirovno vreme. U tom smislu je pre svega nužno ustupanje Lovćena. Berlinskog ugovora.

Crna Gora u izvesnom smislu gubi plodonosna područja i biva svedena na besplodnu gomilu kamenja. oba ova ministra su odjednom otputovala sa Ce nja. našta mi je on obećao da će svim sredstvima ići u tom pravcu ali da mu nije lako da izlazi na kraj sa beskompromisnim držanjem austro-ugarskog generalštaba. Nestanak nekadašnjeg saveznika Rusije izazvao bi veliki u sak na sve strane. Iznova sam baronu Burianu naročito naglasio da sve mora bi izbegnuto što bi dovelo do prekida sretno započe h pregovora – takođe i na čisto vojnom području. kao i gledišta da pri prvom zaključenja mira situacija ne treba da bude toliko napregnuta. Čirški . Jagov 21 januar 1916. Baron Burian ne sumnja da će se crnogorski pregovarači pojavi i da će stvar brzo uznapredova . Usled toga je upućivanjem novih parlamentaraca Crnogorcima poručeno da ukoliko se u roku od 24 sata ne pojave opunomoćenici na Ce nju. Mirovni pregovori uopšte nisu mogli ni da startuju jer poslanik Oto još uvek nije pris gao na lice mesta. Ova glasina se verovatno zasniva na sledećem. Naime. Rok je danas istekao. U međuvremenu je usled nedostatka pravila o polaganju oružja u različi m crnogorskim vojnim trupama došlo do nesuglasica i incidenata. Austro-ugarske vojne vlas prosto nisu bile u stanju da stvari urede pošto nikoga nije bilo sa kime bi se mogli započe pregovori. Isto tako neki delovi vojske su se prosto s oružjem vra li svojim kućama. Ovde se smtra da je kralj Nikola u Podgorici. vojna akcija će se nastavi . da eto pri prvom mirovnom ugovoru Centralne sile tako bespoštedno postupaju uništavajući Srbiju i osakaćujući Crnu Goru. albanskih delova i dela Sandžaka. egzistencijalno nesposobnu. Među m takav čin će u celom svetu izazva najgori u sak. nakon što su dvoje crnogorskih ministra na Ce nju dali pozi van odgovor austrijskim vojnim vlas ma u pogledu polaganja oružja. Jedan bataljon se predao a kod drugog je trupa morala silom da savlada pojedine oficire koji su se uspro vili polaganju oružja. 185 19 januar 1916 Telegram državnog sekretara nemačkog ministarstva spoljnih dela nemačkom poslaniku u Beču Ustupanjem obalskog pojasa. Ukoliko se kralj Nikola oboga na račun Srbije me se u slovenski svet gura novi klip.Toma MILADINOVIĆ: Crna Gora i separatni mir sa Centralnim silama 1916 god. Državnička mudrost barona Buriana neće uoči značaj ovog gledišta. Antanta će ovo na odgovarajući način iskoris i sa pravom ukaza do čega dovodi mir sa nama. Mi razumemo da Austrija hoće da ispruži ruku prema obali i me odseče Srbiju. Telegram nemačkog poslanika iz Beča nemačkom ministarstvu spoljnih dela u Berlin Baron Burian preneo mi je sledeće u vezi ves sa Crnom Gorom: Glasina o prekidu mirovnih pregovora koja je potekla od Tempsa je neosnovana. Austrija eventualno može polaga pravo na neophodne mere sigurnos kao što su pravo poseda nad važnim tačkama ili pravo tranzita. Po našem gledištu Crna Gora treba da bude obeštećena u Srbiji.

jer je ona osvojena našim i bugarskim trupama. Osim toga moramo vodi računa o dejstvu ove akcije na neutralne i neprijatelje. Među m smatrali bismo mudrim da Crnogorcima ne otežavamo upuštanje u mirovne pregovore postavljanjem suviše oštrih i nemogućih zahteva.prepuštanjem manjeg komada srbske teritorije u kome bi zadržali vojna prava – da podmetnemo seme razdora između obe ove slovenske države. Iako je zaključenje mira sa Crnom Gorom pre svega austrijska stvar. Kako bi pridobili Crnu Goru poli čki i vojno nije neophodno da se ta država svede na jednu egzistencijalno nesposobnu kreaturu koja bi me dospela u očajničku borbu. Ovde sam prigovorio da nemačka vlada ne misli o nagrađivanju Crne Gore. Baron Burian mi je detaljno obrazložio da ne deli stav o tome da bi . br. U tome će on nastoja čvrsto da istraje nasuprot stavu koji zastupa generalštab. a sa druge strane . Beč očigledno nastoji da poraženom zauvek stane nogom za vrat. Verovatno bi baron Burian da sledi staru balkansku diploma ju.) Baron Burian u pogledu tretmana mirovnog pitanja zastupa sledeću smernicu: Crna Gora ne sme bi ponižena ali ni nagrađena. Zbog toga on zastupa stav da sva fak čka crnogorska plemena moraju osta ujedinjena u kraljevini Crnoj Gori.186 Crnogorski anali.. kao i nasuprot stavu nekih koji hoće da Crnu Goru uvećaju za tuđe elemente. koji jednostavno hoće da Crnu Goru udavi. 7-8/2014 22 januar 1916 Telegram državnog sekretara nemačkog ministarstva spoljnih dela nemačkom poslaniku u Beč Na predstavke koje smo državni kancelar i ja u pogledu tretmana prema Crnoj Gori izjavili austro-ugarskom poslaniku. Njegovo držanje ne uplivišu kako ideja kazne tako ni ideja osvete. Ovaj stav je nama potpuno stran. Molim Vas da još jednom snažno u čete na barona Buriana da ne zateže situaciju oko Crne Gore i da joj ostavi teritorijalno proširenje prema istoku. Jagov 21 januar 1916 Telegram nemačkog poslanika u Beču nemačkom ministarstvu spoljnih dela (. ipak mi kod rešavanja sudbine Srbije imamo da vodimo reč. Bugarska takođe insis ra na blagom tretmanu prema Crnoj Gori. on nam je preneo sadžraj instrukcije barona Buriana u kojoj on beskompromisno istupa i zastupa stanovište da Crna Gora mora poli čki da se učini bezopasnom i da se svede u okvir starih granica Berlinskog ugovora. Ako Crnogorci nemaju šta više da izgube ni da dobiju. zasigurno neće sklapa mir.. Garancije mogu bi nađene na drugi način. Sve ovo izgleda da pro vreči izjavama koje je baron Burian vama izneo. Mi odlučno hoćemo da ustupimo jedan deo Srbije Crnoj Gori. zbog decenijskih crnogorskih neprijateljstava i intriga pro v Monarhije a uz pomoć Rusije i Italije. Jasno je da bi propast pregovora bila teška greška i kompromitacija čitavog našeg stanja.

nakon čega me je general pomalo zabrinuto pitao da li postoje teškoće. Antanta će na sva usta galami čak kada bi mi i bezobzirnije postupali. Ljudi će ipak u sebi poče da razmišljaju kada uoče našu staloženost pri tre ranju poli čkih pitanja. Baron Burian želi kao što mi je i istakao da očuva sredinu između zahteva vojnih vlas i drugih struja. naročito jer je sam potpuno zapanjen da se Burian ne nada poput celog svega. Ako se ima pred očima kakav će naročito iritantan uspeh kod naših neprijatelja ima svaka razumna reč o miru. Ponovo bi započela stara igra Rusije kao zagovornika ove ideje. Po njegovom mišljenju desilo bi se baš suprotvno. mi se napro v nadamo da 8 Generalmajor Alois Klepsch-Kloth von Rode. nemački general predstavnik u austro-ugarskoj vrhovnoj komandi 9 Gradić u Šleskoj u kome je do 1916. dik ranim našim interesima. Čirški 22 januar 1916 Telegram predstavnika nemačkog ministarstva spoljnih dela pri Vrhovnoj nemačkoj komandi nemačkom ministarstvu spoljnih dela Njegovo veličanstvo car je usput kako izgleda vrlo ispravno razgovarao sa generalom fon Klepšom8 o Burianovim crnogorskim planovima. Takođe i sa vojne tačke gledišta je prepuštanje srbskog područja na istoku Crne Gore nesolidno. Baron Burian mi je iznova nagoves o da po ceni separatnog mira sa Rusijom Srbiju želi da ostavi u izvesnom obimu. a između nje i granice područja koje nastanjuju Crnogorci i koje Crnoj Gori treba da se ustupi nema više mesta. nesporazuma nema. Generalu sam saopš o i naglasio da je Burian nama vrlo lojalno saopš o svoj stav i da mi naše sasvim drugačije mišljenje kod njega već zastupamo. pa takođe i u Austriji da se Crnoj Gori valja ponudi koristan mir. bila smeštena vrhovna komanda austro-ugarske vojske. Što se če u ska na naše neprijatelje i neutralne. 187 obećavanje srbskog područja Crnoj Gori izazvalo razdor između ove dve države. to će sigurno ima za posledicu povoljno dejstvo i doprine skraćenju ovog rata. Mora se uze u obzrir da još uvek ni iz daleka nije isključeno da će Srbija potpuno nesta .Toma MILADINOVIĆ: Crna Gora i separatni mir sa Centralnim silama 1916 god. baron Burian – koji je uvek bio za to da se kod neprijatelja povoljno u če – nažalost mora uvide da bi svaki pa i najmanji gest naše pomirljivos kod neprijatelja samo povisio pobedničku samouverenost. general mora smesta da krene za Tešen9 na raport i razume se ne može naokolo da govori o izjavama cara. Za ovaj slučaj priključenje srbske teritorije Crnoj Gori bio bi samo početak daljih težnji za ujedinjenjem. Crnu Goru ne ponižava – najbolje moguće je tre ra čim ona bude saglasna sa nama (već sada su značajni transpor kukuruza i životnih namirnica za Crnu Goru dostavljeni na tamošnju granicu) i sva fak čki crnogorska plemena ostavi ujedinjena u kraljevini Crnoj Gori. baron Burian veruje da ćemo mi i kod njih pos ći po nas željeni uspeh ukoliko bez ikakve perfidije i uz smirenu doslednost ostvarujemo naše interese. Ali ako mi jedino nepokolebljivim mirom dalje koračamo svojim putem. jer Monarhija bezuslovno potrebuje dolinu Lima. . Čim bi srbski elemen bili utelovljeni Crnoj Gori stari san zajedničke krvi Srbije i Crne Gore ne bi iščezao.

ukoliko tamošnje vrhovno vojno rukovodstvo deli naše gledište onda je to ohrabrujuće.188 Crnogorski anali. Ali me otpada mogućnost jednog istočnog priraštaja teritorije Crnoj Gori. br. Usput je Tisa naznačio da nije uvek istog stava kao i Burian. Tisa je za široke privredne koncesije i isplatu novca kralju Nikoli. P. 12 .’’10 Trojtler11 23 januar 1916 Telegram nemačkog poslanika u Beču nemačkom ministarstvu spoljnih dela (. Sporadično se treba trudi da preko generalštaba u čemo...) Pri postupanju sa Crnom Gorom pre svega dolaze u obzir držanje i želje generalštaba. Ministar će čini sve da pregovori koji još nisu počeli ne propadnu.. On želi potpunu aneksiju Crne gore i izjavljuje da po svaku cenu da najmanje dolina Lima mora bi zadržana. General je rekao da je i on čvrsto u to uveren. Među m. grad Bar joj mora bi uzet kako bi se italijanskim intrigama očitala lekcija. 7-8/2014 će Burian uoči naše razloge. kako mi kaže baron Burian. Buše12 10 Dvorac u istoimenom gradu u Oberšleziji.) Ujutru ću rano bi u Plesu. sedište glavnog generalštaba tokom Prvog svet- skog rata 11 Karl Gerog von Treutler (1858-1933) nemački diplomata i oficir. Čirški 23 januar 1916 Telegram nemačkog poslanika u Bukureštu nemačkom ministarstvu spoljnih dela (.. Do 1916 poslanik u Rumuniji.) Tisa mi reče da je za blago postupanje prema Crnoj Gori. Hilmar Freiherr von dem Bussche-Haddenhausen (1867 -1939) – nemački diplomata. U ovom momentu primio sam sledeći telegram iz Tešena: ‘’Kako sada stvari stoje naša gledišta su u svemu inden čna sa tamošnjim (austrijskim. Albanija treba da se prepus evropskom knezu.

odgovor nije dobio. Herzog von Teschen ( 1856 -1936) austro-ugarski feldmaršal. a nadvojvoda sam stoji na stanovištu koje je Klepšu označio kao istovetno našemu. Erzherzog Friedrich Maria Albrecht Wilhelm Karl von Österreich. Ova očita pro vrečnost isplivala je danas na površinu kad me je Klepš kontak rao i u strogom poverenju ispričao da je general Konrad13 u početku sa Crnom Gorom i vojno i poli čki želeo da postupa najstrože. ali poli čki je usled u caja nadvojvode Fridriha14 prihva o njegovo mišljenje. 189 23 januar 1916 Telegram predstavnika nemačkog ministarstva spoljnih dela pri Vrhovnoj nemačkoj komandi nemačkom ministarstvu spoljnih dela Burianova tvrdnja da je vojni vrh beskompromisan u pogledu Crne Gore. U vojnom smislu je on ostao na ovom stanovištu.Toma MILADINOVIĆ: Crna Gora i separatni mir sa Centralnim silama 1916 god.1932) austro-ugarski diplomata i ministar spoljnih dela AustroUgarske od 1916 do 1918. izgleda da pro vreči telegramu generala fon Klepša upućenog iz Tešena po kome su tamošnji stavovi u potpunom saglasju sa našim. kako mi grof Černin16 prenosi. među m on do sada u svakom slučaju nije počinio nikakve štetne indiskrecije iako neograničeno uživa najveće carevo poverenje. smatra poraz Crne Gore za Antantu kao problema čan zato što ako Crna Gora dobije povoljne uslove mira drugi će sledi njen primer. Klepšove izjave treba što neophodnije pažljivo uzima jer verujem da mi on može obezbedi vredne informacije kada uvidi da se neće kompromitova sa mnom Čitava njegova pojava može od starta izgleda nesimpa čna. Klepš mi je iznova izneo molbu apsolutne diskrecije. Uz molbu za nastrožu tajnost general mi je nagoves o da je car Franc Josif iako za brzo izvođenje čis h vojnih zahteva isto tako za poli čki blago postupanje prema Crnoj Gori. naime da se Burian oslobodio Tisinog u caja što on pozdravlja u interesu naših odnosa. Grof Černin je ovo telegrafisao Burianu i savetovao snishodljivost. 15 Pavle Marinković. 16 O okar Czernin (1872 . U vezi sa jednom izjavom cara o tvrdoglavos grofa Tise. 14 . ali on ne želi da bude pomenut. Moj kolega je mišljenja da ako Burian želi da postavi suviše teške uslove onda ćenajviše šansi za uspeh leži u u caju njegovog veličanstva cara na cara Franca josifa. vojni zapovednik u Prvom svetskom ratu. Buše 13 Franz Conrad von Hötzendorf (1852-1925) – šef austrijskog generalštaba. srbski poslanik u Bukureštu. Trojtler 24 januar 1916 Telegram nemačkog poslanika u Bukureštu nemačkom ministarstvu spoljnih dela Srbski poslanik15 koji važi kao mudar čovek.

) Kralj (Viktor Emanuel. dok bi kralju Nikoli ponudila krunu i one delove Srbije koji bi preostali nakon austrijsko-bugarskih aneksija. u slučaju da kralj Nikola moli i dobije separatni mir. (. Romberg17 25 januar 1916 Telegram nemačkog poslanika iz Atine 1.. br. Na taj način austrijsko prodiranje bilo je zaustavljeno za jednu nedelju. posebno nije li princ Mirko dobio takva punomoćja od kralja ili nije li kralj prinčeve odredio kao regente ili u nekom sličnom svojstvu. 7-8/2014 Lucern 19 januar 1916 Izveštaj nemačkog poslanika iz Berna Gospodin 99 predočio je izveštaj o boravku kralja Viktora Emanuela (11-13 januar) u kome on pre svega na sebi svojstven način raspravlja radzličite kombinacije koje su vezane za ovo putovanje. Od interesa može bi jedino opaska da je Antanta uložila sve napore kako bi kralja Nikolu odvra la od ideje separatnog mira Crne Gore zbog nepovoljnog moralnog u ska koji bi taj mir ostavio za sobom..190 Crnogorski anali. Najpre će mora da se utvrdi da li crnogorski pregovarači imaju porebna punomoćja. 17 Gisbert Freiherr von Romberg (1866 -1939) – nemački diplomata. .. Osim toga strahuje se da bi Austro-Ugarska. poslanik u A ni.) imao je dugu raspravu sa princem Danilom koju sa detaljima iznosi g. Ubijen u Moskvi 1918 od bošljevika. 18 Wilhelm Graf von Mirbach-Harff (1871-1918) – nemački diplomata.. Crnogorska vojska pod generalom Vukovićem nastavlja borbu kako bi se sjedinila sa Srbima.) Mirbah18 26 januar 1916 Telegram nemačkog poslanika iz Beča nemačkom ministarstvu spoljnih dela G. Čini se da će crnogorska vojska isplovi iz Albanije kako bi sledila srbskoj vojsci. Burian rekao mi je da su austro-ugarski pregovarači s gli na Ce nje. Rim 23 januar: Crnogorski ministar-predsednik izjavio je u Brindiziju da su pregovori o prestanku neprijateljstava bili započeli samo kako bi se dobilo na vremenu za povlačenje Crnogoraca prema Podgorici i Skadru a Srba prema Draču i Alesiu. Referent za istočnoevropska pitanja. Diplomatski agent u Sofiji od 1905-1909 god. P.1919 nemački poslanik u Bernu. žrtvovala dinas ju Karađorđević dinas ji Petrović. 99. (. Od 1912. a koji su u međuvremenu tokom događaja u Crnoj Gori izgubili na aktuelnos .

Ne treba zaboravi da je kralju 75 godina. Jovana Medovskog i odatle ga brodom otpremili u Italiju..) Čirški 6 februar 1916 Telegram predstavnika nemačkog ministarstva spoljnih dela pri nemačkoj vrhovnoj komandi Vojni ataše iz Sofije javlja pod t. Nakon što su poslanici Antante uvideli da ne mogu kralju na ovaj način prići primenili su silu i odvukli kralja preko Skadra do Sv. potvrđuje da su tačni navodi o nasilnoj otmici kralja Nikole preko Brindizija za London od strane Antante. kazao mi je pri mom poslednjem boravku u Švajcarskoj o bežaniji kraljevske porodice i njenom boravku u Lijonu. otprilike sledeće: Kada je kralj Nikola nakon molbe upućenoj Austriji za mir po svaku cenu dobio od nje grub odgovor i usled toga postao zabrinut i poprilično potučen.’’ Grinau 26 februar 1916 Poverljivi izveštaj nemačkom ministarstvu spoljnih dela20 Jedna neutralna osoba – švajcarski nacionalist – koji već duže vremena gaji prijateljstvo sa cronogorskim vladarskim domom i koji je do skora stajao u stalnoj prepisci sa članovima ove kraljevske porodice i vodećim crnogorskim ličnos ma. Dokument je prepis bez inicijala i potpisnika. 19 Prinz Go ried zu Hohenlohe-Schillingsfürst (1867-1932) austro-ugarski aristokrata. nije više imao snagu da se opire navalentnim pri scima Antan nih poslanika koji su mu svim i svačim pre li. još uz to i telesno slab i bolestan.Toma MILADINOVIĆ: Crna Gora i separatni mir sa Centralnim silama 1916 god. generalmajor i diplomata. Baron Burian je ponovio da mu je pošlo za rukom da odvra generalštab od stava da Crnu Goru treba anek ra ali je i on ostao pri tome da pre svega iz vojnih obzira i radi osiguranja budućeg stabiliteta odnosa na istočnoj granici teritorijalno proširenje Crne Gore nije moguće. P. Među m kralj je čvrsto istrajao i uvek je ponavljao da je čitavu svoju nadu poverio u vitešsko držanje austrijskog cara. .4: ‘’Juče uveče pris gli zastupnik roterdamske Nieuve Courant Baron Kruf. On će čini sve što pojedinačno treba kako bi Crnogorci uživali poseban tretman. o čijim bliskim odnosima sa kraljem Nikolom sam već javio. 191 Još jednom sam razgovor usemrio na temu eventualnih mirovnih uslova. da su ga poklopile mnoge teškoće u njegovoj familiji. 20 U fascikli AA R 20517. Crna Gora će osta u posedu svih područja nastanjenih od strane Crnogoraca. poslanici Antante a pre svega Francuske i Italije iskoris li su ovo kako bi podržani od princeze Ksenije i članova vlade i okruženja koji su sa njihovim simpa jama stajali na strani Antante u cali na kralja Nikolu da opozove svoju mirovnu moblu Austrijancima. Ministar mi je na to izneo svoje poslednje instrukcije date princu Hoenlou19 koje je ovaj vama već predočio. Verovatno je reč o diploma nemačkog ministarstva spoljnih dela u Švajcarskoj.. (.

tašt i bez saves . 7-8/2014 Kralj više nije imao nikakvu kontrolu nad svojim predsednikom vlade. Nakon što je dospeo u Lion kralju Nikoli je bila oduzeta svaka sloboda kretanja i delovanja.. drzak.. Petrogradu i delegat na mirovnoj konferenciji mira u Lonodnu. dok je Jovo Popović. jer bi već jedno pismo iz nemačkog dela Švajcarske izazvalo bes francuske okoline.. jedna sasvim ozbiljna ličnost. 2 mart 1916 Pismo generalnog sekretara Nemačkog privrednog saveza za Balkan i Orijent . br.). Od gospode koja su ostala na Ce nju i koje je kralj opunomoćio za pregovore je g. među m naš čovek veruje da će oni posta si velikih troškova kralja Nikole a i njega samog. Francuska vlada je zahtevala da se princ i princeza udalje iz Liona jer su strahovali od njihovog germanofilskog držanja i u caja na kralja. Princ i princeza će verovatno krajem proleća o ći u Švajcarsku. Njeni roditelji se nadaju skorom odlasku na rivijeru gde bi znatno bili slobodniji. Bez odobronja francuske vlade niko nije smeo ni prići ni udalji se od njega. (. On smatra pouzdanim trenutno kraljevo okruženje koje je kralju zaista odano – g. bio je potpuno u rukama Antan nih poslanika. zaključenje mira je značajno postalo teže. Upravo ovo poslednje se i ostvarilo od strane kralja i njegove vlade. oba ranija ministra. Mijušković. odvođenjem kralja Nikole u Francusku. tako da će maske uskoro pas Sam kralj koji nikada nije podnosio duže vreme odsustvovanja iz svoje zemlje i od svoga naroda uskoro će pa za povratkom.192 Crnogorski anali. Naš čovek želi da nam ukaže da je ovaj momenat došao. Princeza Ksenija zamolila je ovu našu osobu da vam momentalno ne piše. Ali i danas izgleda da carska bečka vlada stoji na stanovištu izmirenja sa svojim malim susedima jer inače se ne bi dalje pregovaralo sa ministrima. Francusku cenzuru prolazila su sva pisma koja su on i njegova familija pisali. Ministarstvu spoljnih dela je verovatno poznato da duže vremena stojim u prijateljskim odnosima sa merodavnim krugovima kraljevske crnogorske vlade i da njihove odnose vrlo dobro poznajem. raniji poslanik u Carigradu. Pri svemu želeo bih da krenem od stanovišta da bi Austro-Ugarska crnogorskoj vladi u slučaju zaključenja mira trebala u izvesnom miru da izađe u susret kako bi se našim neprijateljima pokazalo da Centralne sile uopšte ne idu za tlačenjem malih država ili njihovim anek ranjem. tako da će svi njegovi obziri mora da ustupe mesto njegovoj želji za vraćanjem u domovinu. slobodno možemo reći. Rad na zaključenju mira sa Crnom Gorom išao bi glat da crnogorskog kralja njegovi prijatelji nisu isporučili u ropstvo a samo zaključenje mira bilo bi već odavno svršeno.. Plamenca. Ramadanović. Svojevrsnom situacijom koja je dovela do polaganja oružja crnogorske vojske i crnogorske mirovne ponude Austro-Ugarskoj kao i. suzdržan. Radovića i g. već teže ispravnim mirovnim ciljevima. ali ujedno i beskrupulozan i prevashodno koristoljubiv. . Francuzi vešto prikrivaju i ukrašavaju zarobljeništvo u kojem se kralj Nikola fak čki nalazi. dosadašnji upravnik ministarstva spoljnih dela.

Među m ove kraljeve namere bilo su prozrene u Parizu usled čega je jedna francuska krstarica poslata u Jadransko more. Pre nego što se i iskrcao na italijansko tlo francuskom krstaricom odveden je u Francusku gde se od tada nalazi kao zarobljenik. Drugim rečima: kralju je onomogućeno vršenje regenstva.29d iz strogo poverljivog izvora (. 193 U cilju olakšanja ovih pregovora bio bih rado spreman da u čem na prijateljski nama raspoloženog poznatog generalnog direktora crnogorskog ministarstva spoljnih dela. g. 6 maj 1916 Poverljivi izveštaj saradnika nemačkog ministarstva soljnih dela iz Vezela Naš pouzdanik W.. Ako bi ovo bilo uspešno onda bi iako Crna Gora ima manji značaj bio nanet jedan dalji moralni udarac našim neprijateljima. Ramadanovića. U takvim slučajevima državno pravo nudi izlaz a to je stvaranje jednog provizornog regenstva. Italijanski kralj se sa ili bez znanja stavio na raspolaganje ovom savezničkog nalogu i doprineo da kralj Nikola napus svoju zemlju. Ovakvi pregovori su izmađu dve ratujuće strane veoma teški..) O onomašnjem zbegu kralja Nikole iz Crne Gore za Francusku u diplomatskim francuskim krugovima kruže glasine da kralj Nikola onomad uopšte nije nameravao da napus svoju zemlju već se i dalje nosio nadom u rešenje teškog stanja sa Austrijom.) primio je sledeći izveštaj čije je objavljivanje engleska vlada zabranila. ovo bi bilo vrho jednostavno: ministarstvo zaključuje da se rekonstruiše i vrši proklamaciju princa Mirka za regenta Crne Gore. Nije isključeno da će ovaj izveštaj dopre do nemačke štampe. Čak i da on napravi mir njegovi prijatelji bi bez daljnjeg osuje li slanje za ovaj mir potrebnih dokumenata usled čega njegovo ćutanje ne može nikako da se tumači kao da on ne želi mir. Ramadanovića i pojedinih drugih merodavnih ljudi iz vlade bili zahvalni sa crnogorske strane ako bi preuzeo ovo posredovanje. gde mu je čak i korišćenje francuske pošte bez prethodne cenzure zabranjeno. Predlažem ministarstvu spoljnih dela da moju ideju uzme u razmatranje. verovatno počivaju na činjenicama: ‘’1. . U svakom slučaju ovo bi ličilo na državni udar ali koji bi mogao da se ublaži obavezom princa Mirka u svojoj proklamaciji da će regenstvo prene na svoga oca istog momenta kada ovaj bude bio u stanju regenstvo opet uze na sebe. On se dakle već sada nalazi u prinudnom stanju i nije u poziciji da donosi odluke u vezi mira. pri čemu verujem da bi se našao modus za okončanje mirovnih pregovora u najkraćem vremenu. S. S poštovanjem Generalni sekretar Nemačkog privrednog saveza za Balkan i Orijent. Razmišljao sam o tome na sledeći način: Kralj Nikola svakako nije dobrovoljno o šao iz zemlje već u najmanju ruku izvrtanjem činjenica od strane njegovih prijatelja.Toma MILADINOVIĆ: Crna Gora i separatni mir sa Centralnim silama 1916 god. Iz Pariza tražilo se posredništvo rimskog dvora u pods canju kralja Nikole da doputuje u Italiju. ali u tom slučaju neće bi moguće razazna iz kog engleskog izvora po ču ove informacije. Ali meni bi kao dugogodišnjem prijatelju g. Pošto se jedan deo ministarstva i jedan princ iz kraljevskog doma nalaze na Ce nju.

194 Crnogorski anali. sa samo jednim pokrivačem i sledovanjem za tri dana. Ova upadljiva suprotnost između držanja austro-ugarske vlade i austrougarskih vojne vlas ulilo je uznemirenje kralju Nikoli koje je samo naraslo kada mu je bilo saopšteno da su uprkos započinjanju polaganja oružja austro-ugarske snage dalje prodrle i već ušle u Plavnicu. odvešće te do Ronahera. Prvom navaljivao se apsolutno suprotstavio. . Neposredno iza ove depeše kralju Nikoli su vojni krugovi saopš li da do zaključenja mira vlast u Crnoj Gori vrše tri generala i da svi crnogorski oficiri zajedno sa prinčevima peške imaju da krenu peške putem Tivta ili Zelenike.. s jedne strane da puvuče naredbu o polaganju oružja a s druge strane da se povuče na sigurno mesto. Navaljivanja na kralja Nikolu su se ponavljala. Princ Mirko sasvim jasno iznosi da njegov otac Crnu Goru nije dobrovoljno napus o već pod moralnom i delimično fizičkom prinudom. Kärntner Straße – centralana trgovačka ulica u Beču. ali je na osnovu dodatne depeše barona Buriana kralj Nikola stekao pozi vne nade.. čime je za njega i njegovu familiju značajno postala veća opasnost posta zarobljenik tako da je stari monarh popus o pred neprestanim navaljivanjem princeze Ksenije i prešao najpre u Podgoricu a za m u Skadar.21 u kino i prošeta ulicom Kernera. U ovom izveštaju iznosi se sadržina razgovora koju je službenik ovdašnjeg austro-ugarskom poslanstva vodio sa crnogorskim princem Mirkom a ču se događaja koji su doveli do zbega kralja Nikole: Sofija 17 juni 1916 Službenik ovdašnjeg austro-ugarskog poslanstva nedavno je razgovarao sa princem Mirkom o čemu mi je pisanim putem referisao sledeće: ‘’Njegovo kraljevsko veličanstvo princ Mikro u obraćanju na kompetentnom mestu govorio u privatnom razgovoru o okolnos ma koje su kralja Nikolu primorale da napus Crnu Goru na sledeći način: . 7-8/2014 20 jun 1916 Izveštaj nemačkog vojnog atašea u So iji Čast mi je vašoj ekselenciji u prilogu dostavi prepis jednog izveštaja nemačkog vojnog atašea Vrhovnoj nemačkoj komandi. Poslednje što je princ Mirko u Kruševu preko telefona čuo bio je poziv princeze Ksenije svome ocu: .Austrijanci su makijavelis . fon Masov nadporučnik i vojno ataše 21 22 Pozorište u Prvom bečkom okrugu.Njegovo veličanstvo je čvrsto bilo rešeno da ostane u Crnoj Gori i da zaključi mir koji je telegrafski tražio od Austro-Ugarske posredstvom austro-ugarskog apostolskog veličanstva.’’22 U Skadru je princeza Ksenija u svom nastojanjima još bila podržana od strane francuskog poslanika. Telegram-odgovor koji je kralj Nikola primio od austro-ugarskog apostolskog veličanstva zabrinuo ga je doduše u pogledu njegove ličnos i njegove familije. br.

utoliko više što Viktor Emanuel verovatno nije bio u poziiciji izda one garancije koje on u finansijskom pogledu zahteva. Prava svrha ove posete bila je rastuće nezadovoljstvo Francuske i Engelske zbog javnog nastojanja kralja. Ona je u stalnoj prepisci sa svojom braćom Danilom i Mirkom. Pošto su svi englesko-francuski pokušaji uzaludno skončani u nastojanju da otpor crnogorskog kralja potčine svojim željama. velika kneginja Stana. jer svakako nije u njihovom interesu da se kockaju sa poli čkom budućnošću svoje braće i zemlje zarad ruskog panslavizma. U Rimu se veruje da je crnogorski kralj tek nerado pristao da vaspostavi odnose sa svojim zetom koji su bili prekinu onomad posle kraljevog zbega u januaru 1916. crnogorskog kralja. poslat je dakle kraljev zet kako bi ga poučio o teškim štetama po Crnu Goru i njenu dinas ju koje bi proizišle iz separatnog mira sa asutro-ugarskim pobednikom. izgleda da je u poslednje vreme promenila gledište.Toma MILADINOVIĆ: Crna Gora i separatni mir sa Centralnim silama 1916 god. 23 24 Dokument pod brojem 000153 u fascikli R 20517 Dokument pod brojem 000157 u fascikli R 20517 . Upravo ovo očekivanje crnogorskog dvora izgleda da je u calo na držanje velike kneginje Stane i njenih sestara. ali njemu je poznato nadanje njegovih sinova da budu ne samo vladari u sopstvenoj zemlji nego da možda i profi raju od eventualne detronizacije dinas je Karađorđević i da ujedine srbsko-crnogorske zemlje pod skiptrom dinas je Petrović. crnogorskog dvora i vlade da okončaju rat sopstvene zemlje kroz potvrđivanje onih is h sporazuma koji su u januaru i februaru 1916 nakon pada Ce nja bili zaključeni od strane prinčeva i državnika koji su ostali u zemlji. Crnogorski kralj vrlo dobro zna da je njegova vladavina za uvek završena. koja je do sada bila apsolutno za rat. kada se kralj uspro vio da prihva boravak u Italiji i produžio za Francusku. budući da se on naziva žrtvom Antan ne sujete. U svakom slučaju u Italiji su uvereni da poseta italijanskog kralja neće ima nikakav u caj na odluke kralja Nikole. Iz ove prepiske proizilazi da crnogorski dvor više ne očekuje proširenje svoje sfere moći od strane Rusije ili Inteze već više računa da bi Centralne sile i Bugarska iz mržnje prema Srbiji mogli bi podstaknu da stvore jednu novu srbsko-crnogorsku državu pod skiptrom jednog od crnogorskih prinčeva. 14 oktobar 1917 Izveštaj o putovanju kralja Viktora Emanuela u Francusku24 Ono što još posebnije karakteriše činjenicu da kralj Viktor Emanuel nije pose o Pariz jeste podatak da je on našao vreme da u predgrađu Pariza i po nalogu saveznika pose svog tasta. 195 21 januar 1917 Izveštaj nemačkom ministarstvu spoljnih dela23 Supruga velikog kneza Nikolaja Nikolajevića.

Francuska vlada mu je ovo zabranila a takođe i odlazak na italijansku rivijeru.Neue Ro erdamer Courier’’ o čijim odnosima sa crnogorskim i italijanskim vladarskim domom sam više puta javio. fon Masov . Bliži oslonac na Austro-Ugarsku na privrednom području. Isto kao i kralj Srbije tako je i kralj Nikola početkom decembra poslao poverenike u Švajcarsku sa određenim mirovnim predlozima za Berlini Beč. Kralj Nikola je ponudio mir na bazi koju su predložili grof Černin i trenutna ruska vlada. Ti poverenici su zadržani na granici. Nakon toga francuska vlada sprečila je i putovanje u Sen Mar n. br. Sen Mar n na francuskoj rivijeri koja je u vlasništvu prinza Danila. Kraljevskoj porodici su dopus li jedino da se smes u vili Aretusa.196 Crnogorski anali. 7-8/2014 5 januar 1918 Izveštaj nemačkog vojnog atašea iz So ije Ovdašnji dopisnik lista . ali u krajnjem slučaju pro v predaje Lovćena. a ako Beč to hoće i na poli čkom. predao je austrougarskom vojnom atašeu i meni prepis jednog navodnog pisma koje je primio iz Švajcarske iz okruženja kralja Nikole. sa jednom ispravkom granice shodno poslednjim poverljivim saopštenjima.. a koji ovde prenosim: Kralj Nikola je početkom novembra oboleo od duple upale pluća te pošto nije mogao da se oporavi želeo je da otputuje u Sen Mar n.

početak neviđenih stradanja.I 1916. metaforično kazano. nadahnu fana čnim rodoljubljem. čiji su redovi 1 Autor koris fonetski oblik italijanske riječi Brindisi (izgovara se Brindizi) . I njihove nevidljive ruke. uprkos moćnim tamnim silama. njegovih putnika i posade sačuvan je u sjećanju preživjelih. zajedno s nama današnjim. na Badnje jutro 24. u pomoć svojoj otadžbini koja se našla u vihoru svjetskog rata. Ako u svemu što postoji ima neke unutrašnje povezanos i uslovljenos . u jeku Prvog svjetskog rata. u upotrebi je češća njegova italijanizovana forma Medova u ženskom rodu. o sudbini posljednje grupe crnogorskih iseljenika iz Sjeverne Amerike koji su kao dobrovoljci pohrili. godine – bila je ne samo velika tragedija nego i zlosutna najava opštecrnogorskog sloma: vojske. naroda i države. godine.XII 1915/6. To je. dostojanstvo i ime. kao viša zakonitost i viši smisao. Zao udes parobroda Brindizi1 iz istoimenog italijanskog grada i luke. bilježiga istorija . patnji i poniženja.u stogodišnji spomen - 197 Marijan-Mašo Miljić Uvod Medovska katastrofa – brodolom crnogorskih dobrovoljaca iz Amerike. Kazivanje o nesrećno stradalim crnogorskim dobrovoljcima pod Medovom2 i brodu Brindizi. oživljavapredanje.XII 1915/6. Njegov izvorni oblik Medovo je srednjeg roda. istu onu pod kojom su se svojevremeno okupljali crnogorski dobrovoljci da pomognu svojoj domovini i braći na ra štu. nepravdi – svega ujedno.XII 1915/6. njegovo potapanje ispred same odredišne albanske luke Medova.I 1916. pravo na postojanje. pamćenjupotonjihnaraštaja.M. podizale su državnu zastavu na Ist Riveru 2006. (M. Među m. zlu i ništavilu. nepodnošljivog ropstva i beznadežnog očajanja. pravo na opstanak naroda i države.Marijan-Mašo Miljić: STRADANJE CRNOGORSKIH DOBROVOLJACA POD MEDOVOM 24.I 1916. da odbrane njenu slobodu. Miljić 2 Ovaj toponim je nesumljivo slovenskog porijekla. GODINE . priča o crnogorskom Titaniku. koje je prevozio italijanski parobrod Brindizi. STRADANJE CRNOGORSKIH DOBROVOLJACA POD MEDOVOM 24. što ga je snašla tragična sudbina. aktuelno je i danas poslije devet decenija. Miljić) . a često i osjećanju apsurda i apsolutne uzaludnos – danas možemo s pijetetom i odgovornošću kaza da je u temelj obnovljenog sazdanja crnogorske državne nezavisnos ugrađena i nesebična žrtva stradalnika pod Medovom. prelazi u legendu. u stvari.

iako je bila na strani sila pobjednica. koje je bilo u agoniji. do opšteg velikog rata nije došlo zato što suprostavljene sile nijesu bile za njega spremne. Crnogorski državni brodić je smjelo isplovio na pučinu istorije. Crnogorci su 1878. Ali osim odavanja pošte njihovom prahu i iskazivanja pijeteta prema njihovom mučeništvu. Iako se nijesu nalazile u prvom planu. s rojevima bijelih pčela njihovog potomstva i naraštaja koji dolaze. Suprotnos među njima su naročito kulminirale zbog podjele kolonija i interesnih sfera: urušavao se stari i uspostavljao novi evropski i svjetski poredak. konačno dobili i formalno priznanje fak čke državne nezavisnos svoje zemlje. 7-8/2014 bili već prorijeđeni. uz teške ekonomske prilike i masovna iseljavanja njenog stanovništva ili odlaska na pečalbu u prekomorske zemlje. ali se crnogorsko pitanje nije ugasilo. Crna Gora je iz XIX u XX vijek ušla s velikim nadama i iščekivanjima. svoju porodicu. Nestalo je Crne Gore kao samostalne i međunarodno priznate države. što nije moglo proći bez rata. koje su nanovo krojile mapu svijeta i odlučivale ne samo o sudbini malih naroda i država nego i velikih imperija. ali i sa neskrivenim strepnjama. od Medove do Neija i Versaja . iz koga se. i poginulih i preživjelih. Iako su velike sile odlučivale o svemu. ušla u dva balkanska rata sa Osmanskim carstvom. Sa svojim balkanskim saveznicama iz rata je izašla kao pobjednica. i 1913. ali i vrlo iscrpljena i iznurena. ali su se naoružavale i pripremale za odlučujući sudar. Njega nijesu čekale samo neprijateljske topovnjače i podmornice nego i savezničke mine. već je potonula u istorijskim okolnos ma koje joj nijesu bile naklonjene.198 Crnogorski anali. da se s neviđenim entuzijazmom odazovu da tu slobodu brane. Na takvu Crnu Goru se iznenada krajem jula 1914. za sudbinu naroda. oslabljena i vojnički i materijalno. ali i na Balkanu. i znatno proširena. Istorijske prilike su se brzo mijenjale i na globalnom planu i u Evropi. Početkom vijeka sve više se reme la ravnoteža među velikim silama. na Berlinskom kongresu. na žalost. Kakva je bila pozicija Crne Gore i cijelog južnoslovenskog prostora u vihoru svjetskog rata? Kakva se to s hija sručila na zemlje i narode da se zakrve. uz rijetke oaze mira i provedrice istorijske sreće. podijele i sukobe. obrušio vihor velikog svjetskog rata. između ostalog. poslije če ri godine vojevanja i mučeništva nije vra la. što je bilo iznad njenih snaga da nešto više učini za svoj opstanak. da između rata i mira izaberu opš rat? Iskonski strah za svoju domovinu i odgovornost za njenu sudbinu. male države i narodi nijesu ni smjeli ni mogli da čekaju ishod njihovog sukoba. Iako je i ranije bilo povoda za ratne sukobe. Kao i ranije. treba podsje i kakve su prilike tada bile u Evropi i svijetu koje su primorale naše pečalbare da biraju između hljeba i slobode. u veliki vrtlog. osvježilo slavu imena njihovog u oreolu slobode i ontološke sreće postojanja. zemlju su obnavljale udovice i posmrčad. još više značaj i smisao žrtve medovskih stradalnika. Crnogorke su bile ključni stub crnogorskog društva i u ratu i u miru. Crna Gora u vihoru svjetskog rata Poslije če ristogodišnjeg ratovanja za opstanak i slobodu. Vraćanje međunarodnog ugleda Crnoj Gori i obnavljanje njenog mjesta u svjetskoj zajednici država i naroda uzvisilo je. prave i diplomatske. . Crna Gora je 1912. godine.i ko zna gdje još. Nakon tri i po decenije mira i opšteg preporoda. br. zapu li su okupljene dobrovoljce prema Crnoj Gori.

a me ni uspostavljanje najkraće neposredne veze sa saveznicom Rusijom. U ratu kakav svijet do tada nije vidio učestvovalo je 36 zemalja.. solidarišući se sa Srbijom i saveznicima objavila rat Austro-Ugarskoj. Kasnije su formirani Italijanski i Solunski front3. Velika Britanija Njemačkoj 4. srpske i grčke vojske i odreda dobrovoljaca otvorili Solunski front. str. Iste godine. Istorijski leksikon Crne Gore (autori Šerbo Rastoder. Italija.2 : Crn-Cu. godine Njemačka nije uspjela da slomi Francusku. a istoga dana Rusija objavljuje rat i AustroUgarskoj. U 1915. dva dana kasnije Francuskoj. Na Istočnom frontu (od Bal čkog mora do rumunske granice) ruska vojska je odmah po objavi rata preduzela ofanzivu pro v njemačkih i austrougarskih armija. avgusta 1914.et al. Britanci zadržavaju premoć na 3 Dr Novica Rakočević. Podgorica 1997. godine Italija. juna 1914) na austrougarskog prestolonasljednika Franca Ferdinanda. Onda je uslijedio pro vnapad Francuza tako da su Njemci bili prisiljeni na povlačenje a to se. Istočnom i Balkanskom. Poslije te neuspješne operacije Francuzi i Englezi su od ostataka svojih jedinica. Rumunija i SAD). Austro-Ugarska je to jedva dočekala i (28. godini Centralne sile su imale više uspjeha od sila Antante. Aziji i Africi.Marijan-Mašo Miljić: STRADANJE CRNOGORSKIH DOBROVOLJACA POD MEDOVOM 24. što je znatno u calo na ratne prilike na Balkanskom frontu. okrivivši za ubistvo srpsku vladu. u maju. protekla u znaku Centralnih sila. Njemačka je 1. pristupa silama Antante. rukovođena svojim interesima i teritorijalnim pretenzijama. u toku rata priključili su im se Japan. Knjaževina Crna Gora je 5. Tokom 1915..) – Podgorica 2006. Centralne sile su se povezale u jak lanac od Sjevernog mora do Bliskog istoka.jula 1914) objavila rat Srbiji što je. avgusta. ruske jedinice na Istočnom frontu su pretrpjele više poraza. Obrazuje se novi front od švajcarske granice do Trsta. godine. u Danskoj. Pošto Srbija nije mogla da prihva ponižavajuće uslove upućenog joj ul matuma. kasnije su im pristupile Turska i Bugarska) i sile Antante (Francuska. godine objavila rat Rusiji.I 1916. uglavnom. godine Bugarska je pristupila Centralnim silama. Centralne sile su kao neposredan povod za rat iskoris le atentat u Sarajevu (28. U jesen 1915. avgusta 1914. dogodilo i nakon velike bitke na Marni. kao što je ona kod Verdena (vođena od februara do jula 1916). Britansko-francuska desantna operacija na Bosfor i Dardanele kao ni planirano zauzimanje Istanbula nijesu uspjeli. Crna Gora u Prvom svjetskom ratu. . označilo i početak svjetskog sukoba. godina je. I 1916. u dužini od 700 km). ispostavilo se. 199 Formirala su se dva vojnopoli čka bloka: Centralne sile (Njemačka.. AustroUgarska i Italija. Zapadni front je predstavljao najvažnije i odlučujuće ra šte u Prvom svjetskom ratu (pros rao se od obala Sjevernog mora do Švajcarske. 354-359. Na Zapadnom i Istočnom frontu vođene su najveće bitke u Prvom svjetskom ratu. Osmansko carstvo (Turska) ulazi u rat na strani Centralnih sila. opet. odigrala se velika pomorska bitka između britanske i njemačke flote kod poluostrva Jilanda. Plašeći se ruske ekspanzije.XII 1915/6.000 vojnika na obje strane. U aprilu 1915. Poslije objave rata Srbiji od strane Austro-Ugarske. Njemačka ofanziva je zaustavljena.. Engleska i Rusija. a ratne operacije su vođene na tri kon nenta: Evropi. foto psko izd. Ovom bloku prirodno su pripadale i Srbija i Crna Gora. . Ratovalo se na tri fronta: Zapadnom. U „verdenskoj klanici“ je poginulo oko 600.knj. U planiranom munjevitom ratu na Zapadnom frontu 1914. U rat je bio uključen i američki kon net (SAD i Kanada).

u Srbiji je 1915. Njihov ulazak u svjetski sukob donio je prevagu u odnosu snaga i između Centralnih sila i Antante i bio je prekretnica za dalji tok i ishod rata. na strani Antante Sjedinjenih Američkih Država. Stradalo je skoro pola vojske i više od trećine civila.200 Crnogorski anali. stalna sjenka smr . U to vrijeme Crna Gora se uprkos svim nevoljama očajnički borila i odolijevala. kao savezničko utočište. Zarobljeno je oko 50. Srpskoj vojsci je zaprije lo opkoljavanje. ausrougarska i bugarska. sve do jadranske obale i albanskih luka Medove. Njegova ofanziva na Srbiju započela je u oktobru 1915. Tu „plavu grobnicu“ u Jonskom moru ovjekovječio je srpski pjesnik Milu n Bojić pjesmom istoimenog naslova. takođe u oktobru. Ni po dolasku na Krf. Austrougarskesnagesupodkomandomgenerala Oskara Poćoreka. godini osobitu važnost i značaj ima ulazak u rat. dok će se Njemci ubuduće oslanja na svoje podmornice. . Na Balkanskom frontu Srbija i Crna Gora su se 18 mjeseci odupirale žestokoj ofanzivi Centralnih sila. Odstupnicu srpskoj vojsci omogućavala je i š la crnogorska Sandžačka vojska. iscrpljene i nespremne. 7-8/2014 moru. Nakon odstupanja srpske vojske. Tada u rat ulazi Bugarskainapada Srbiju sboka. koji su nemilosrdno potapale savezničke brodove i transporte. Ni druga Poćorekova ofanziva na Srbiju nije uspjela: u decembru 1914. uz velike obostrane gubitke. U 1917. a na njegovo mjesto je postavljen general August fon Makenzen. srpska vojska je na Kolubari izvojevala briljantnu pobjedu.000 vojnika i oko 200.Albanija. na grčko ostrvo Krf. Povlačenje srpske vojske pra le su brojne teškoće. uspostavljena okupaciona vlast. koje su do tada bile neutralne. početkom rata doživjele od srpske vojske neočekivano veliki poraz u bici na Ceru u avgustu 1914. Povlačilo se oko 150. ali je njena vojska ubrzo potučena. ekonomski zaostale i slabo naoružane. Na svome frontu italijanske jedinice su. Oslobođen je i Beograd. U spoljnoj poli ci obje su se oslanjale na Rusiju. str.000 neprijateljskih vojnika. teška i nepodnošljiva. uz užasne nevolje. hrani i naoružanju. doživjele poraz tako da su se panično povlačile prema jugu.457-461.4 Austrougarska očekivanja da će brzo pokori Srbiju i eliminisa Crnu Goru nijesu se ostvarila. Pod strahovi m pri skom srpska vojska je bila prinuđena da odstupa. Crna Gora u Prvom svjetskom ratu. Poćorek je smijenjen. SAD su u aprilu (1917) objavile rat Njemačkoj. 4 Dr Novica Rakočević. Dvije male balkanske zemlje su silom prilika iz balkanskih ušle u novi rat. br. i Rumunija ulazi u rat na strani sila Antante. Drača i Valone. komandanta cijelog Balkanskog fronta. To je bilo od izuzetne važnos pogotovo zato što je Rusija zbog revolucije istupila iz rata u oktobru 1917. U toku 1916.000 izbjeglica. štoonemogućava dalje povlačenje srpske vojske moravsko-vardarskom dolinom prema Solunu. nevolje i stradanja srpske vojske nijesu prestali: za nekoliko mjeseci pomrlo je više hiljada vojnika. nevrijeme i nepodnošljivu hladnoću kroz planinska bespuća i snijeg. Sjedište srpske Vlade i Vrhovne komande bilo je na Krfu sve do kraja rata. godine. a za m prema saveznicima. pod komandom divizijara đenerala Janka Vuko ća. zato je morala da se povlači jedinim preostalim pravcem: Kosovo-Metohija-Crna Gora. njenu pomoć u novcu. godine. neviđena stradanja.

sve do Makenzenove kaznene ekspedicije u oktobru 1915. Takođe. Sandžački i novoformirani Drinski odred vodili su ofanzivne borbe sve do Sarajeva. Vlade i Dvora! Kraj decembra 1915. sa 155 topova i 107 mitraljeza i raznim drugim naoružanjem. Crnogorska Vrhovna komanda je nastojala da spriječi prodor austrougarskih jedinica a me i da omogući i olakša odstupanje srpskim snagama koje su se povlačile prema Albaniji. ne misleći na sebe i svoju odstupnicu. bilo je raspoređeno 53. crnogorska vojska se gubila u širini fronta. za načelnika štaba novoformirane crnogorske Vrhovne komande postavljen je srpski general Božo Janković. zajedno sa njegovim okruženjem. Čakora i Mojkovca. bila je raspoređena na tri sektora.320 vojnika. Štaviše. Crnogorska vojska. Glavna ofanziva razljućenog napadača sručila se na položaje Sandžačke vojske oko Berana. Dr Novica Rakočević. 367. na liniji PećAndrijevica-Podgorica-Skadar-Lješ (Medova)-Drač. Početne ak vnos crnogorske vojske. Početkom januara 1916. i Muhamedanski bataljon. a Vrhovna komanda desetak dana poslije – skoro dva mjeseca prije crnogorskog kralja. promrzla. koja je na početku rata imala 47. Kasnije se ispostavilo da nije bilo pametno što je crnogorska vojska.Marijan-Mašo Miljić: STRADANJE CRNOGORSKIH DOBROVOLJACA POD MEDOVOM 24. bio je osnovan.261 vojnika. avgusta 1914. tokom decembra 1915. Crnogorska vojska je doživjela poraz na Glasincu. na čelu sa crnogorskim mu ijom Murtezirom Karađuzovićem.000. 201 Kraljevina Crna Gora je mobilizaciju svoje vojske obznanila istoga dana kada je objavljen rat Srbiji. već krajem avgusta 1914. stavljena pod vrhovnu komandu srpske vojske i sasvim „podređena opera vnim ciljevima srpske vrhovne komande“5. Vojska je bila gladna. . započete 7. u če ri odreda: Lovćenski. bile su usmjerene na zaš tu granica prema Austro-Ugarskoj. na početku rata. uspostavljena je saradnja između srpske i crnogorske vojske. Na frontu od Romanije do Lovćena. dok su vojnici na Lovćenskom sektoru odolijevali austrougarskim napadima iz Boke. Čuvajući odstupnicu srpskoj vojsci. Slijedeći koordinirane operacije savezničkih snaga pro v zajedničkog neprijatelja. Srpska vlada je u Skadar s gla 26.I 1916. dugom oko 500 km.XII 1915/6. prepuštena sopstvenoj sudbini. godine. i početak januara 1916. 458. a dan kasnije i Njemačkoj. Historija pomorstva i ribarstva Crne Gore. Titograd 1960. Hercegovački. Sandžački i Starosrbijanski. Crnogorski suveren objavio je rat Austro-Ugarskoj 6. bili su za Crnu Goru sudbonosni i kobni. August fon Makenzen je odlučio da sa svojim premoćnim snagama uniš crnogorsku vojsku. Ta razvučenost je slabila njenu snagu. Koliko je to bilo opravdano pokazalo je vrijeme. Tokom oktobra. Nakon neuspjeha Poćorekove ofanzive i pobjeda srpske vojske uslijedilo je za šje na Balkanskom frontu. str.11. avgusta 1914. Na frontu dužine oko 500 km crnogorska vojska se godinu i po dana lavovski borila. U završnom 5 6 str. godine. i po skivanje srpske vojske prema unutrašnjos ak virali su i početak borbi na širokom frontu koji je držala crnogorska vojska. Dinko Franetović-Bure. u Baru.1915. Sa crnogorskim dobrovoljcima koji su s zali iz svijeta da pomognu svojoj domovini broj crnogorskih vojnika je premašivao 50. a u odsudnom momentu bila je nespremna za povlačenje. ali mimo volje saveznika6. pogotovo onima. u stvari. Crna Gora u Prvom svjetskom ratu. Sudbina srpske vojske bila je u crnogorskim rukama. novembra i decembra vođene su borbe i na Hercegovačkom sektoru i u okolini Višegrada. U tom periodu Crna Gora je iz strateških razloga preduzela vojnu operaciju prema Skadru i zauzela po drugi put nekadašnju prijestonicu dukljanskih kraljeva. Makenzenova ofanziva na Srbiju u oktobru 1915.

godišnjice Mojkovačke bitke – Pobjeda. Mojkovačka bitka. I nijesu samo oni zakasnili da se spasu nego i njihova braća na Mojkovcu koja su na Božić 7. Crnogorske jedinice odlaze na front. izašao iz Crne Gore 19. u najznačajnijoj bici crnogorske vojske u Prvom svjetskom ratu. ista ona sa kojom su crnogorski dobrovoljci krenuli iz Kanade 1915. godine. nadomak svoje domovine kojoj su htjeli da pomognu. br. pitanje je zašto crnogorska vojska nije spašena. Vlada i Vrhovna komanda povukli su se u Podgoricu. dakle cijeli vijek. narod. Mojkovačka bitka je. trajala sve do maja 2006. slično je postupila i posada Brindizija pod Medovom. a spašavala je druge?! Ipak. zauzele crnogorsko državno ognjište i oltar slobode. članovi crnogorske Vrhovne komande. CID Podgorica 1996. Ako ni veličanstvena pobjeda na Mojkovcu nije mogla spasi Crnu Goru od okupacije. godine.202 Crnogorski anali. Crnogorci su na Mojkovcu izvojevali zadivljujuću pobjedu. godine. na Badnji dan 6. Crna Gora je okupirana. Crnogorska Troja: Povodom 85. kada su crnogorski dobrovoljci na parobrodu Brindizi stradali ispred luke San Đovani di Medova. položila oružje prvi put u svojoj istoriji. i devet decenija kasnije s gli kući. Crnogorska vojska je 1916. Postradali dobrovoljci su već bili u „plavoj grobnici“. Crnogorski Dvor. rođeni nerodjenima. preživjeli na putu prema Ce nju. iz koje je zalepršala zastava na Ist Riveru. Srpski oficiri. a „vra o se skoro duplo stariji“ (1989). uprkos pobjedi – država. vitlejemsku. januara 1916. a oni mučenici na Mojkovcu – mrtvi pod smetovima snijega a živi nijesu imali kud. ni zaklona ni odstupnice. Pod Medovom je potonuo brod sa dobrovoljcima. vojska. na Mojkovcu. januar 2001. simbolično. prinuđen da pođe putem neizvjesnos . u panteon crnogorski.7. januara 1916. Ce nje 1914 7 Aleksandar Drašković. Kralj Nikola je. godine. Marijan Miljić. januara 1916. nedjelja 7. Ostavljena i izdana od saveznika. u zvijezdu njegoševsku. Živi su zavidjeli mrtvima. iako su se srpske jedinice neometano povukle prema Jadranskom moru. Ironijom sudbine pobijeđeni je poražen. januara zaustavila brojno nadmoćnije i vojnotehnički opremljenije austrougarske trupe7. Ali „plava grobnica“ pod Medovom i ona „bijela kosturnica“ na Mojkovcu su izrasle u metaforu. str. napus li su brod koji je tonuo. 13. 7-8/2014 činu višemjesečne operacije. glavni i odlučujući udar moćne vojske velike crno-žute carevine bio je u pravcu Lovćena i Ce nja – a i kuda bi drugo? Pošto su austrougarske trupe uspjele da ovladaju lovćenskim masivom ušle su u crnogorsku vjekovnu prijestonicu. . Mojkovačka bitka je počela istoga onoga zloslutnog i zlosrećnog jutra.

kako su znali i umjeli. str. budući crnogorski konzul. Zametala su se nova kola crnogorskih Amerikanaca. Crnogorci u Americi. i skoro cijela 1916. gdje su lijepo dočekivani.“11 Među m. Iako su iseljenička društva u SAD i Kanadi od izbijanja rata već radila na prikupljanju dobrovoljaca. Pošto se radilo o svjetskom ratu a SAD proglasile neutralnost. 44. godine.Marijan-Mašo Miljić: STRADANJE CRNOGORSKIH DOBROVOLJACA POD MEDOVOM 24. Poznato je da su se Crnogorci uvijek odazivali. zato što je ocijenjeno da je njihova djelatnost pro vna zakonu o američkoj neutralnos . Spomenica. 203 Zavjet pod barjakom crnogorskim Kraj ratne 1915. Po okončanju obuke dobrovoljci su upućivani u Halifaks u Kanadi.. naoružanjem. Došlo je čak i do privremenog hapšenja članova misije i sudskog procesa. godina protekle su u znaku ofanzivnog zamaha i uspjeha Centalnih sila. godine. crnogorska Vlada je. kojima se kasnije pridružio Ante (Antonije) Seferović. u junu i julu 1915. o svome trošku. Brodolomnici pod Medovo. u: Crnogorski iseljenici.prorijeđene. str. Vukmanović. Crnogorske jedinice su bile na ivici snaga .. 19-20. da rade na prikupljanju dobrovoljaca. s zali u savezničke jedinice. 7-23. čije kolonije su naročito bile masovne u Sjedinjenim Američkim Državama i Kanadi8. pa i kasnije. Mobilizacija je bila opšta. Za sile Atante. Jedini oslonac bili su crnogorski iseljenici na radu u drugim zemljama. str. Crnogorski dobrovoljci su se okupljali u Vankuveru. valja napomenu da su se mnogi Crnogorci već krajem 1914. iscrpljene i gladne. to je bio najteži period rata. odlazili na ra šta .349-355. . 11 S. njihovom slanju u prihvatni logor u Kanadi. i tokom 1915. Novi Sad 2007. uspjeli da okupe oko 3. jer su i prilike bile delikatne.7-10. uprkos neprijatnos ma i smetnjama koje su imali od američkih vlas . prošireno i dopunjeno izd. 8 Ilija Petrović. vraćali iz Amerike u manjim grupama i. opremom.. čim bi Crnoj Gori zaprije la ratna opasnost. 2. uz finansijsku podršku britanske Vlade i Vojne komande. Stoga ih je bilo neophodno osvježi novim vojnicima. Katastrofa u Medovskom zalivu.crnogorsko ili srpsko. 9 Vlado Gojnić. poslala u tu daleku zemlju svoju dvočlanu misiju . Crnogorski patrio zam je jedinstven u istoriji.000 dobrovoljaca. Podgorica 2002. koji nije okončan jer je crnogorska Vlada ukinula misiju u decembru12. Članovi crnogorske misije su za kratko vrijeme. Brodolomnici pod Medovo. str. naročito dva balkanska. uz klicanje: Naprijed za Crnu Goru! Za m su prebacivani u sabirni centar u Tri Rivers.XII 1915/6.Jovana Matanovića i Sava Đuraškovića. Podgorice-Ce nje 1997. koji je bio pod komandom i nadzorom engleskih oficira. ali i one sa južnoslovenskih prostora kojima je Crna Gora bila uzor viteštva i metafora slobode9. potom na crnogorsko ra šte10. 12 Ilija Petrović. Država je iscrpila gotovo sve kapacitete. pogotovo za njene saveznice Srbiju i Crnu Goru. 10 Vlado Gojnić. i bez poziva. Iskustvo iz ranijih ratova. uz patriotski refren crnogorskog gospodara: „Iz daleke Amerike Crnogorac vitez hita. gdje su formirani dobrovoljački bataljoni. str.I 1916. jer ga moralna dimenzija uzdiže iznad fana čnog rodoljublja. pokazalo je da crnogorska država može ozbiljno računa na svoje dobrovoljce. crnogorska Vlada je morala da se i sama zvanično angažuje u tome poslu.

do posljednjeg daha. Crnogorci u Americi. str. zaklinjem se slovenskom krvlju svoga oca i plemeni m mlijekom svoje majke.204 Crnogorski anali. bila su još dva u avgustu 1915. Pravde. naročito kad se radilo o prevozu onih koji su se prijavili i okupili pod crnogorski barjak. svojoj misiji bio je pozna crnogorski guslar Petar Perunović Perun koji je crnogorske i druge iseljenike širom Sjeverne Amerike guslanjem i pjevanjem dovodio do suza i snažnog patriotskog zanosa13. Like. smatra da se pri isplovljavanju iz kanadske luke na brodu nalazilo „bar 587 dobrovoljaca“16. Brodolomnici pod Medovo. Sada se vraćala da potpomogne Crnu 13 Vlado Gojnić. Ne zna se tačan broj dobrovoljaca koji su se na to „posljednje putovanje“ ukrcali u Halifaksu. Ostalo je samo pristanište u albanskoj luci Medova. On je ujedno bio i šef Američko-čehoslovačke ljekarske misije poznatog prijatelja i dobrotvora jugoslovenskih naroda Džona V. 16 Ilija Petrović.000 ljudi) koji su poslani iz Kanade za Solun. 355. U međuvremenu je zatvorena američko-kanadska granica. velikim suncem slobode – da ću staja junački. engleskim prekookeanskim brodovima i u pratnji savezničke flote. str. Pored Crnogoraca. do zadnje kapi krvi. Pored američkih vlas i austrougarski ambasador u SAD je crnogorskoj misiji pravio ne male probleme zbog podanika svoje carevine koji su se u znak solidarnos s Crnom Gorom i usljed opšteg jugoslovenskog patriotskog zamaha i južnoslovenskog sna o ujedinjenju prijavljivali kao crnogorski dobrovoljci. i ne znajući da umjesto na srećni idu na zli put . Svi dobrovoljci su se zaklinjali pod crnogorskom zastavom na vjernost kralju Nikoli i na poštovanje crnogorskog vojnog zakona. iz luke Halifaks. Krajine. str. Medovski stradalnici krenuli su iz Kanade. Vladina misija je nailazila i na druge teškoće. Hercegovine. Crnogorci u Americi. bok uz bok crnogorske i srpske vojske. Dobrovoljci za Crnu Goru su u prihvatnom logoru zadržavani znatno duže nego što je trebalo. u Kanadi čekalo oko 600 dobrovoljaca da se ukrca na brod i s gne na ra šte. koji se do sada medovskom katastrofom najprilježnije i najozbiljnije bavio. Slovak iz Vojvodine. Podaci o ukrcanim dobrovoljcima različi su i nepouzdani (480. Ilija Petrović. čak i istraživački. Paštrovića. godine (više od 2. u svetoj borbi za oslobođenje i ujedinjenje Jugoslovena. U Kanadi je od preostalih dobrovoljaca formiran bataljon i u okviru njega čete i vodovi. ironijom sudbine. neustrašivo rame uz rame. str. Tako mi pomogao veliki Bog Prava. Fro ngama17. zaklinjem se dubinom našega širokog Jadranskog mora. 15 Vlado Gojnić. Ta misija je godinu ranije već bila na radu u Srbiji i Crnoj Gori. u toj grupi su bili i dobrovoljci porijeklom sa prostora Austro-Ugarske: Boke Kotorske. Tako je od septembra do decembra 1915. Prije posljednjeg transporta dobrovoljaca. iako su zakoni crno-žute monarhije za to propisivali dugogodišnju robiju ili strijeljanje. koje se tada nalazilo pod kontrolom saveznika i crnogorske vojske. br. Brodolomnici pod Medovo. Tekst zakletve je glasio: „Zaklinjem se sinovskom ljubavlju svoga roda. 17 Ilija Petrović. 19-21. 520. Brodolomnici pod Medovo. No. zbog austrougarsko-bugarske ofanzive put preko Soluna je bio onemogućen. koji su stradali pod Medovom. 352-354.put užasa. Is ne i Slobode“15. Zbog toga je bilo i teškoća sa prevozom.25 14 . 529).132. zaklinjem se patničkim pepelom naših predaka. 511. Komandant ovog dobrovoljačkog korpusa bio je ljekar Đuro Guča. visinom neba. Ilija Petrović. Iz Soluna su dobrovoljci preko Kosovske Mitrovice upućivani u Crnu Goru14. 7-8/2014 U posebnoj. str. a koliko ih je iz nekih razloga ostalo. sve m prahom rođene grude naše.

nakon devet sa plovidbe preko Jadrana. bila i Meri Lamoš. ali su podaci o tome u literaturi različi i oprečni. Luka je bila puna savezničkih brodova i podmornica. šef crnogorske Vrhovne komande Petar Pešić. Opracijom ukrcaja srpske vojske rukovodio je engleski kon raadmiral Troubridž (Troubridge). str. ispunjenog strepnjom od njemačkih podmornica i traženjem bezbjednijeg puta. ali se kasnije pokazalo da je to bio daliko veći i spasonosni potez. zakulisno je radio na njenom uništenju i slomu crnogorske države.XII 1915/2. decembra 1915. pošto je Otrantska kapija bila zatvorena minskim mrežama. kao i milion franaka u zlatu-pomoć naših iseljenika iz Sjedinjenih Američkih Država. brod iz Halifaksa je s gao u Napulj 18/31. dok o crnogorskoj nije niko vodio računa. 18 19 Isto. 20. među kojima i parobrod Brindizi. U toj misiji je.23. u vlasništvu jednog brodarskog društva. Na polasku je crnogorski konzul crnogorsku zastavu kao bataljonski barjak povjerio mladom Rusu iz Toboljska u Sibiru. Tačnije.000 džakova brašna namijenjenog vojsci i izbjeglicama iz Srbije. na albanskom Shëngjin) postala je sudbinska luka za Crnogorce u toku Prvog svetskog rata. srpski pukovnik. savezničko.XII 1915. januara 1916. koji je do rata služio kao poštanski brod na relaciji Brindizi – Valona. hirurškog i medicinskog materijala. Iz toga italijanskog grada . to vrijeme više pripada ovoj drugoj kobnoj godini. Po zlu udesu. odijela. pored dr Đ. osim ljudstva. prebačeni na istočnu obalu i s gli u Brindizi. decembra. medicinska sestra iz Čikaga i još devet milosrdnih sestara18. Prekookenaski brod je iz Halifaksa krenuo sa dobrovoljcima 23. naročito Srbije. godine.I 1916.XII 1915/6. po jezivoj šini. str. po novom.Marijan-Mašo Miljić: STRADANJE CRNOGORSKIH DOBROVOLJACA POD MEDOVOM 24. Guče. 205 Goru i prihva ostatke srpske vojske i izbjeglica koji su se povukli do jadranske obale u Albaniji. Ploveći po mraku. na žalost. Crnogorska vojska ju je zauzela u skadarskoj operaciji u julu 1915. Luka crnogorske sudbine Luka San Giovani di Medua (Medova. osvanuo pred medovskom lukom i doživio sudbinu Titanika. u strepnji i iščekivanju jutra. i inače.I 1916. krenulo je nekoliko manjih brodova. prevozio i veliku količinu bolničkog. 25 . Poslije 25 dana teškog i napornog putovanja. a dva dana kasnije dobrovoljci su željeznicom. Boro Drašković je od crnogorske Vrhovne komande izabran za lučkog kapetana luke u Medovi. brod je. godine. po starom kalendaru ili 5.luke dobrovoljci su zajedno sa ljekarskom misijom19 i boga m tovarima hrane i sanitetskog materijala ukrcani na italijanski parobrod Brindizi i noću isplovili prema albanskoj luci Medova i Crnoj Gori. Luka U Brindiziju je u novonastalim okolnos ma bila glavna za vojne operacije Antante u Južnom Jadranu. Kao obezbjeđenje Brindiziju od neprijateljskih podmornica.131 Isto. više od 5. uspio. uoči Badnjeg dana . pogotovo za srpsku vojsku. bez svijetla. koje su već potvrdile svoju fantomsku pomorsku moć potapajući sve što im je bilo sumnjivo. Italijanska mornarica je za ratne potrebe koris la i teretne brodove. u čemu je. što je naišlo na žestoku reakciju saveznika. Drač i Medova. XI/6. Brod je.

Njegova olupina i danas počiva u moru. sagrađen u Livornu 1895. brod Brindizi je u Medovskom zalivu ispred same luke San Giovanni di Medua. stariji i manje značajni brodovi”. Oni u luci su mislili da im donosi spas. Za m se nasukao negdje u Dalmaciji što je na njemu prouzrokovalo veću štetu. nakon čega je dva mjeseca bio na popravci u tršćanskom brodogradilištu. parni stroj trostruke ekspanzije sa 850 KS i razvijao je maksimalnu brzinu od 11 čvorova“. na njegovom južnom dijelu. da prazan krene prema Medovi. Imao je dva jarbola sa pomoćnim jedrom. . Traganje za crnogorskim „Titanikom“ – ekspedicija „Brindisi 2007“. U Medovi ga h dana niko nije očekivao. prilikom porinuća u more poginuo je jedan mornar. 500 m od plaže a oko 1. Jedan od takvih bio je i Brindizi. 59-77. br. str. 5. dužina 59. Zato su njegove posade smtarle da brod sam po sebi nije srećan. a njega je s gla posljednja nesreća na posljednjem putovanju. za m se u kratkom razmaku tri puta nasukao. januara 1916. nadomak Medove. U spomen potopljenim crnogorskim dobrovoljcima. potonuo za nekih 12-15 minutra.206 Crnogorski anali. Ostali transportni brodovi su bili spremni na ukrcaj srpske vojske koja se povlačila preko Crne Gore i Albanije.50 m. na dubini od 14 m. izjutra u 8 sa i pet minuta. godine. idući sujevjerju na ruku.8 milja (oko 3 km) od pristaništa. teško oštećen. malo kasnije udario je u Bariju u lučku pla ormu i potopio je. Brindizi – brod baksuz Otkako je sagrađen 1895. naišao na postavljenu savezničku minu i. 7-8/2014 U vrijeme potapanja Brindzija medovska luka „nije bila opera vna” jer su je blokirale austrougarske podmornice. (Sve Jovan (Ivan) Medovski – albanski Shëngjin). širina 8. ni je iko i slu o šta prevozi. Pošto je napravljen. ali neočekivano su na njega ukrcani crnogorski dobrovoljci iz Amerike. Potopljena su tri broda. Zato su njegovi vlasnici nastojali da promijene broj 17 pod kojim je bio registrovan u ma čnoj luci.20 Drama pod Medovom Na Badnji dan. u Livornu. Podgorica 2008. koje su skoro sve potapale a luku sa distance pokušale da torpeduju. Nakon toga je jedva izbjegao napad od strane jednog austrijskog parobroda. kao „plava grobnica” crnogorskih dobrovoljaca i većine ekipe američko-češke misije Crvenog krsta.4 m i visina konstrukcije 5. parobrod su stalno pra le neke nesreće tako da je. po narudžbi novoosnovanog društva Societa anonima di navigazione a vapori Puglia. Takođe su odlučili da se za transport u medovsku luku i iz nje koriste „manji. 70. januara 1916.8 metara. Zbog opasnos od austrougarskih podmornica Saveznici su odlučili da miniraju luku i drže je van domašaja neprijateljske mornarice. Brindizi je 6. ali to nije u calo da bude taličan. Nosivost broda je bila 879 tona. 20 „Brindizi je sagrađen 1895. – u: Medova 1916-2008. smatran brodom baksuzom. sa sjedištem u Brindiziju. na posljednjem putovanju doživio posljednju nesreću i donio tragediju crnogorskim dobrovoljcima ispred albanske luke Medova. Trebalo je uoči Badnjeg dana. godine u Brodogradilištu „Frateli Orlando“ u Livornu. da je baksuz. godine. – Ilir Čapuni.

U tom pogledu dragocjeno je kazivanje preživjelog zapovjednika crnogorskih dobrovoljaca dr Đura Guče. otkrivena je njegova olupina.. Ipak ostale su neke nedoumice a veo misterije i dalje lebdi iznad Brindizija. 22 Savo Vukmanović. pokušala da pobjegne. Spomenica. 207 Na brodu i oko njega dok je tonuo. ipak. mozaik dobrovoljačke katastrofe pod Medovom lagano se sklapa. 50-52. ali istorijske građe i izvora je. Još se traži odgovor na pitanje ko je i zašto odlučio da brod Brindizi. 89.. Očito da se posada u panici zbog eksplozije i bojazni od novih. Treba se prisje da je Italija do aprila 1915. čak ni da im stavi na raspolaganje preostale spasilačke čamce. govore svjedočenja preživjelih brodolomnika i očevidaca iz luke. bila jedan od osnivača Centralnih sila. str. prebukiran i uz ne baš pouzdanu pratnju. Jadranska straža. Tekst je zapis iz 1916.. Istorijska slika ove nesreće polako se dopunjava. Tako se desila jedna od najvećih pomorskih tragedija u Prvom svjetskom ratu. Brodolomnici pod Medovo. Za tragediju je uglavnom optuživana posada Brindizija koja je kada je došlo do eksplozije uskočila u jedan čamac za spasavanje. O tome svjedoči bibliografija na kraju ove knjige. Ilija Petrović. sačinjen je rela vno pouzdan spisak stradalih i spašenih brodolomaca. ponijela kukavički. vodila se očajnička borba za život. preveze crnogorske dobrovoljce iz italijanskog grada Brindizi do Medove. Posebno je zanimljiv dnevnički zapis srpskog oficira Jeremije Živanovića. Spomenica potopljenih dobrovoljaca pod Medovom. str. Novi Sad 2007. Ce nje 1939. iz straha od dobrovoljaca ili usljed ravnodušnos prema njihovoj sudbini. br. ali i o stanju i atmosferi u samoj Medovi. nadasve. Crnogorci u Americi. u luci Sv. ne želeći da spasi i putnike koje je prevozila. trebalo da pripadne i dio albanske obale. veoma malo21. Završni čin ličnih drama i kolek vne tragedije.čkog zapisa Jeremije Živanovića. između ostalog. neljudski. nezaobilazno je i kazivanje profesora Pava Perića: Na uspomenu drugovima koji su potopljeni 6. kao i nekoliko sa po potonuću. „možda namjerno pogrešno“. neprofesionalno i nemoralno i. 29-30. lišena osjećanja odgovornos . o potopljenim i spašenim. Danas se o tom brodolomu dosta zna. Datum je po starom kalendaru.22 On veli da je lađa nevješto vođena. On je bio među posljednjim spašenim brodolomnicima sa Brindizija. januara 1916. Podgorica 2002. U početku se mislilo da ju je torpedovala austrougarska podmornica. Ilija Petrović. Slično mišljenje je imao i Pavao Perić23 koji se takođe nalazio u Medovskom zalivu.. str. Pored dnevni. 3.. kao očevica koji se nalazio u medovskoj luci.Marijan-Mašo Miljić: STRADANJE CRNOGORSKIH DOBROVOLJACA POD MEDOVOM 24. kada je u Londonu potpisala tajni ugovor o pristupanju silama Antante.Ivan Meduanski. O medovskoj katastrofi pisano je različi m povodima i u raznim publikacijama. Split 1932. 23 Dragocjena su svjedočenja očevidaca ove velike pomorske nesreće.XII 1915/6. ali ne i konačan. u ratnom dnevniku Nov život. Vlado Gojnić. zajedno sa velikim 21 Nekolika su značajnija monografska rada posvećena u cjelini ili djelimično medovskoj katastrofi : Savo Vukmanović. godine. O samoj drami na brodu i oko njega prije potonuća.I 1916. Literatura o ovom događaju je rela vno brojna i raznovrsna.Među m. vrlo značajni radovi o ovoj dobrovoljačkoj crnogorskoj tragediji objavljeni su u periodici – novinama i časopisima. . Brodolomnici pod Medovo. Bili su to časovi agonije i užasa. ali je utvrđerno da se radilo o savezničkoj mini. Prema odredbama toga sporazuma Italiji je poslije rata. podlo. bez nekog pouzdanijeg obezbjeđenja savezničke flote. domaćim i stranim.

ima dosta putnika. „ali on je uzeo pravac odveć k južnom dijelu zaljeva. U pratnji jednog Albanca za pola sata je s gao na mjesto nesreće. sa jednim Albancem. Pavao Perić. 6/19.. Zašto?“ . 28 Miloš Živković. 89. Crna Gora je bila u crnini i očaju. str. On veli da je od če ri čamca za spasavanje. 1916.. shvata da. dogledom prateći šta se na brodu dešava. u dvorcu na Kruševcu. 7-8/2014 brojem dobrovoljaca i dezertera iz Austro-Ugarske u srpskoj vojsci. do 9. Glavno pitanje je utvrđivanje konačnog spiska potopljenih i spašenih dobrovoljaca pod Medovom. januara 1916. da izađu pred kralja Nikolu. Pošto se u luci mislilo da na Brindiziju nema putnika. Ali pošto je prijestonica već bila u austrougarskim rukama oni su kralju pristupili u Podgorici. austrougarski dezerter i dragovoljac u srpskoj vojsci. Pad Crne Gore: prilog srpskoj istoriji za vreme od 23. Oporavljeni. čiju je olupinu otkrio i ispi vao pasionirani ulcinjski ronilac Ilir Čapuni. br.208 Crnogorski anali. „u čamcu uvodio i izvodio parobrode koji dolaze i odlaze iz luke da ne bi nabasali na mine. To je sve što se o posadi zna. Ovaj svjedok navodi u svome tekstu da se utopilo25 više od 240 dobrovoljaca. septembra 1915. nekoliko dana prije njegovog odlaska iz Crne Gore. Onda je uslijedila eksplozija a za njom žalosna drama crnogorskih dobrovoljaca i američko-čehoslovačke ljekarske misije. Na uspomenu drugovima. na Ce nje. 89. pored ostalog. kapetan broda kada se nesreća desila spus o u more samo jedan da spasi sebe i posadu. Dalja ispi vanja olupine i istorijskih izvora mogla bi da odgovor na većinu nedoumica i pitanja koja su i danas aktuelna. 27 Spisak je prvi put objavljen u Spomenici S. koliko ih je bilo na Brindiziju. 24 Pavao Perić. I ne pitajući. pored posade koju vidi kako napušta brod.27 Na crnogorskom dvoru na Ce nju čim se saznalo za nesreću u znak žalos zastava je spuštena na pola koplja. Proglašena je opšta žalost. ali je on daleko od toga da bude pouzdan i konačan. Zapovjednik pristaništa je bio viši oficir italijanske ratne mornarice. Neke su ubili. koje su saveznici postavili pro v austrijskih ratnih brodova koji su mnoge transporte potoplili“24. neke teško ranili. borba za život.28 Kralj Nikola na Ce nju. Kad je opazio dolazak parobroda. januara 1916. Beograd 1923. ostavljajući putnike na milost i nemilost sudbine. Da li je iko preživio? Periću je zapovijednik pristaništa kazao da je kapetan Brindizija znao položaj mina. užasa i stradanja . Vidio je pakleni prizor ljudskih muka. očajni dobrovoljci su otvorili na njih revolversku vatru. Niko nije ni pokušao da o njoj kasnije nešto više sazna.borbu na život i smrt. str. preživjeli brodolomnici pod Medovom zapu li su se odredišnom cilju. profesor Perić uskače u neki čamac i žuri prema parobrodu koji je tonuo. zapovjednik pristaništa zajedno sa jednim engleskim oficirom. utvrdi njen sastav i sudbinu. Kada su kapetan i posada ušli u čamac.Vukmanovića. 26 Isto. str. Na to pitanje ni danas nema pouzdanog odgovora. 89 Isto. čekajući danima da se prevezu na Krf. On je h dana.pita profesor Perić. Ono je dio misterije crnogorskog Titanika. Hrvat. 25 . on je Periću rekao da ne treba da mu ide u sretanje zato što zapovjednik (kapetan) broda zna kojim pravcem treba da uđe u pristanište. godine. pita poslije petnaest godina: „Tko je kriv ovoj nesreći?“26.

ojađeni preživjeli dobrovoljci su izjavili da se „stavljaju crnogorskoj vojsci na raspoloženje za borbu pro v neprijatelja“. Stari kralj je. . Sjećanje na njega i na njih počelo je „spontano“ da čili. Poslije godinu i po dana. zaplakao i za m redom svakog dobrovoljca poljubio i zagrlio. Rus. a oni su za ulazak u istoriju dobili srpske i jugoslovenske isprave. Onda ih je savjetovao da se spreme za povlačenje da ne bi pali u austrougarsko ropstvo. crnogorska vojska se našla u beznadežnom položaju. Poslije dva dana isto to je morao da učini i crnogorski suveren. Fotografija s početka rata. predao je kralju bataljonski barjak koji je čuvao u njedrima. mučenicima i dobrovoljcima. zastavu crnogorsku pod kojom su se u Kanadi okupili i zakleli. Nikolaj iz Sibira. Pristupivši kralju.209 Marijan-Mašo Miljić: STRADANJE CRNOGORSKIH DOBROVOLJACA POD MEDOVOM 24. Njega decenijama nije bilo „preporučljivo“ pominja . kao nekada kralj Prijam na zidinama Troje. Na svome usamljenom brodiću potonuo je u Neiju. zajedno sa državom u vodama evropske diploma je. Nova država se gordila crnogorskim vitezovima.XII 1915/6. Kralj ih je očinski primio i saslušao priču o medovskoj katastrofi. Samo kralj nije mogao da se vra . sile i nepravde. Bataljonski barjaktar.I 1916. Oni koji su preživjeli rat u domovinu su se vraćali sa ra šta i iz ropstva.

vom. Poslijetogaopetsesveu šalo. S jačić.dan specifi odnos prema crnogorskim brodolomnicima pod Medo. br.zuslovno prisajedinjenje Srbiji. 7-8/2014 Medovska luka .istovar ar ljerije. Pâs svakoji svoje breme nosi Ratne prilike. idući u obilazak groblja pomrlih srpskih i drugih vojnika29. be. uslovili su i je. kasnije Kraljevine Jugoslavije.49-50 . godine predstavnici Senata i Narodne skupš ne Kraljevine Jugoslavije. Tom prilikom govorili su preživjeli komandant zlosrećnog „medovskog“ dobrovoljačkog bataljona dr Đuro Guča i mjesni sveštenik P. Naši 29 Savo Vukmanović. maja 1934. te stvaranje Kraljevine SHS. na putu za Krf. Spomenica…. usput. Takođe. uz prigodne govore.210 Crnogorski anali. str. 1915. sje la crnogorske „plave grobnice“ pod Medovom nakon desetak godina. Naime. svra li su u Medovu da održe pomen postradalim dobrovoljcima. UAmericijepokrenutainicija va za podizanje spomenika potopljenim i postradalim dobrovoljcima u medovskoj katastrofi. u Čikagu je održan parastos u crkvi i data daća u spomen i za dušu stradalnika. austrougarska pa saveznička okupacija i nestanak Crne Gore sa poli čke scene kao međunarodno-pravnog subjekta. 20. tek onako. u maju 1934. is canje srpstva i jugoslovenstva. Na jugoslovenskom prostoru malo se ko sjećao medovske tragedije i njenih mučenika. Nova država se.

žrtva nije bila uzaludna. 1-5. maketa Rista S jovića. Među priložnicima je bilo i preživjelih brodolomnika koji su se poslije višegodišnje odiseje po završenom ratu vra li u Ameriku34.XII 1915/6. 397-414. 8.“ Posredstvom Društva za proučavanje istorije Crne Gore u Beogradu31 i bana Zetske banovine dr Stanišića izabran je i formiran Banovinski odbor na Ce nju. sastav tog odbora se mijenjao. Tim povodom se Miloš F. Utopljeni i spašeni su konačno najedno i zajedno: „po tri pasa vrte se u kolo“. okrenuta prema Lovćenu i pjesniku „čija je sudbina pretvorena u brdo“. zahvaljujući banu Muju Sočici. jun. Isto. Brodolomnici pod Medovo. Finansijska sredstva za izradu i postavljanje spomenika prikupili su i poslali brojni crnogorski i jugoslovenski iseljenici iz SAD i Kanade. Konkursom je odabrana idejna skica za spomenik. juna 1940.Marijan-Mašo Miljić: STRADANJE CRNOGORSKIH DOBROVOLJACA POD MEDOVOM 24. str. Takođe. septembra 1930.5-7. tako i brojni naraštaji. str. Među m. str. koji je sačinjavalo desetak ljudi. dali inicija vu za podizanje spomenika. Tu pred Medovom. juna 1936. događajima. Cenje XII/1940. blizu Vlaške crkve33. koja je označila početak „nove ere u samostalnom životu Crne Gore“.uspomenu bitke na Grahovcu 1858. nečujno spus u Medovski zaliv na mjesto gdje je potonuo Brindizi. Njegova ideja je svesrdno primljena u iseljeničkim društvima. Radulović iz Sakramenta oglasilo u iseljeničkim novinama30. 13. Među m. – Zetski glasnik. 32 Ilija Petrović. potopljenog u zalivu Svetog Jovana Medovskog. u 10 sa . str. Ne koren30 Isto. Ali. nadomak Crnih Gora i Zemlje crnih brda. 5. juna 1940. 34 Vlado Gojnić. rad Odbora je krenuo sa mrtve tačke. u desnoj ruci drži mač a u lijevoj srebrni lovorov vijenac odlučna da ga. raskošno lijepa i stasita. a u njegovoj olupini i oko nje prah ljepote crnogorske ugašene mlados . kolo na kolo. u okviru medovske svečanos . procesima i akterima u njima.7. mitski svemoćna. 33 Svečano otkrivanje spomenika potopljenim pod Medovom. str. 135. Spomenik je svečano otkriven i osveštan na Spasovdan 6. a proročki zagledana u dolazeća vremena.1939. maja 1939. Spomenik potopljenim dobrovoljcima pod Medovom podignut je na Ce nju. Tek 4. 211 iseljenici su još 22. iza Albanskih Alpa a naših Prokle jama. Stoga je osnovano „Bratsko dobrovoljačko udruženje širom Amerike i Kanade za podizanje spomenika na Ce nju potopljenim dobrovoljcima kod San Đovani di Medua. godine32. me i današnji. Pošto „pâs svakoji svoje breme nosi“ i uvijek iznova uspostavlja dijalog sa sopstvenom prošlošću. godine. marta 1933. njegovo svečano otkrivanje i osvještanje bilo je godinu kasnije – na Spasovdan 6. Crnogorci u Americi.I 1916. Lovćenska vila. U m razmjerama života i vječnos s posebnim pijetetom se odnosimo prema medovskim mučenicima i stradalnicima. na dnu mora leži Brindizi. Ovaj rad znamenitog crnogorskog umjetnika Rista S jovića (Podgorica 1894-Beograd 1974) nazvan je Lovćenska vila i predstavlja uspjelo i estetski vrijedno umjetničko djelo. proslalvio svoju slavu .“ 31 . Na poleđini spomenika piše: „Potopljenim dobrovoljcima pod Medovom podigoše Jugosloveni iz Amerike i Kanade . To se zove tragična ironija sudbine. dvije godine on nije ništa radio. iznad crnogorske „plave grobnice“. Istog dana Ce njski bataljon je. br. Za predsjednika je izabran Risto Stojanović.834. Njime je ovjekovječena uspomena na stradalnike sa Brindizija. uspostavljaju vezu sa istorijskim bićem i sudbinom sopstvenog naroda.

lučom koja se ne gasi.212 Crnogorski anali. Prvi vijenac u plavoj grobnici. A djeca su. Svakoga 6.I 1916). u oreolu slave. stopanica. januara on šalje djecu iz luke. ali se u međuvremenu 35 Veseljko Koprivica. Crnogorski Titanik još čeka da izroni. već se za sve treba bori . Ne zna se tačno ko je još i kad polagao vijence i cvijeće na ovo sveto mjesto. ispred albanske luke Medova (6.spus li su ulcinjski ronioci37 na samu olupinu i zakačili ga na pramac „pobožno i nečujno“. Dijaspora Crne Gore. kao što su se i oni borili snagom i zanosom mlados . Umirali s pogledom na crnogorske planine: reporteri „Vijes “ u Medovskom zalivu gdje je 1916. str. Bilo je prijedloga i poslije Prvog i nakon Drugog svjetskog rata da se iz plitkog Medovskog zaliva izvuče brod Brindizi..871. Problemi tačnos i pouzdanos spiskova ostaju i dalje otvoreni. jul 2007. anđeli. stradalo više od 300 dobrovoljaca iz SAD I Kanade. Monitor.21-22.Sjećanje na patriote: predstavnici Centra za iseljenike kod albanske luke Šinđin bacili vijenac za „stradalnike sa broda „Brindizi”. Prvo zvanično polaganje vijenca na to sveto mjesto učinili su predstavnici Centra za iseljenike Crne Gore: u nedjelju. 17-18. Zahvalno potomstvo to zna i cijeni. jula 2007 godine36. ponedeljak. što iz poli čko-ideoloških što iz nekih „drugih“ razloga. Podgorica V/2007. jul 2007. sa cvijećem na pučinu. Vijes . str.XII 1915) na prekookeanski brod koji ih je prevezao do Napulja. Zato Lovćenska vila nije samo umjetnička vizija. 1. Ona se obnavljala iz boje njihovih očiju zagledanih u ono što je bilo. I brodolomnici pod Medovom borili su se za nju.M. Mlados koja ne prolazi. ni se konačno zna koliko ih je bilo na Brindiziju u času nesreće i. roman čno otjelovljenje crnogorskog duha ženstvenos . slave i zahvalnos Crne Gore. pod trnovim vijencem mučenika. U međuvremenu. inače. br. Pouzdanost i tačnost spiskova Ni do danas. U toj čeličnoj urni počivaju mladost i prah crnogorskih rodoljuba. – Put do svje onika pod vodom: Bilješke Ilira Čapunija sa ekspedicije „Brindizi 2007“. ali i u ono što nas čeka. ali to nije urađeno. da se s pijetetom treba odnosi prema svakom stradalniku. nadasve.9. Direktor Centra za iseljenike je tom prilikom podsje o da se medovska tragedija ne smije zaboravi . umjesto s krstom na Planinu. prema svakom imenu. pred kandilom slobode . Vijenac pijeteta. njima u čast. Ova knjižica je sjećanje na njih i njihova imena. Uostalom. 7-8/2014 spondiramo samo mi sa onima čiji prah počiva u urni olupine broda. sve Jovan Medovski je stalno tamo. str. Položen je vijenac na „plavu grobnicu“ kod Medove35. 37 Branislav Mandić. jul 2007. 8. sestara i odiva nego i metafora Crne Gore znak dolazeće pobjede– kip Slobode. viteštva naših majki. ali je zabilježeno da je tek prije godinu to učinilo petnaestak potomaka i poštovalaca medovskih žrtava. br. koliko ih se utopilo ili na drugi način postradalo a koliko ih se spasilo. nije baš jasno sve u vezi sa tom nesrećom. Još nije sasvim zatvoreno pitanje spiskova potopljenih dobrovoljaca: koliko ih se u kanadskoj luci Halifaks ukrcalo (2. Br. prilike da se dođe do Medove i položi cvijeće na mjesto nesreće bile su vrlo rijetke. ma ce i dijaspore . više od devet decenija od brodoloma italijanskog parobroda Brindizi. nego i oni sa nama. br. Vijes . petak 6. 36 . A ništa ne dolazi samo. 2. Opijelo su iznad potopljenog Brindizija držali pjesnici i sveci.

Petrović je do rela vno pouzdanog spiska došao kroz nekoliko istraživačkih faza. 21. Tragedija dobrovoljaca sa broda „Brindizi“. 158 čija je sudbina tada bila još uvijek neizvjesna. koji je uradio pozna crnogorski umjetnik Risto S jović. publicista i pasionirani istraživač. Ovim ključnim problemom medovske trage. Krsto Lekić. Beograd 2003.Među m ni u Pomeniku nema podataka o godini i mjestu rođenja. i u tome se malo napredovalo. 2. Miljan M. istoričar. Živko A. izdvojio imena dvojice dobrovoljaca za koje se tada nije znalo „što je sa njima bilo“. Izvorni imenik dobrovoljaca pod Medovom profesor S. kao sedmu stavku. 39 Slavko S jačić. koliko se tada moglo. kao pe .39 Među m.američki i banovinski. i sam se oslanjajući na nepotpune spiskove poginulih i spašenih dobrovoljaca. godine sačinio i priredio profesor Savo Vukmanović. u knjigu uvrs o.I 1916. kao i još 7 koji su usput zadržani i dva za koje se nije znalo što im se desilo. Doprinos komple ranju spiskova dali su i istraživači koji su utvrđivali zavičajno porijeklo poginulih i spašenih dobrovoljaca po spiskovima objavljenim u Spomenici Sava Vukmanovića. uradili odbori za podizanje spomenika na Ce nju . str. Radivoje i Petar Janičić. Kasniji istraživači koji su se bavili sudbinom putnika sa Brindizija ove spiskove su samo komentarisali i ponavljali. Vukmanović je sačinio tako što je objavio: 1. Brodolomnici pod Medovo. Slavko S jačić. od čega: 238 stradalih. spisak 18 imena spasenih dobrovoljaca po ličnim izvještajima pojedinaca koje je dobio Banovinski odbor na Ce nju. is nski iskorak u tom pogledu učinio je Ilija Petrović. 228 . u posebnoj. 3. Oslanjajući se na dostupne podatke. Na žalost. Đurković. koju je 1939. dodajući nešto novih imena. Spisak potopljenih dobrovoljaca po izvještajima iz Amerike (181 ime). 213 dosta učinilo da se oni popune. Sve u svemu. . priređivač Spomenice je. Spisak imena dobrovoljaca po izvještajima dobivenim iz Amerike „za koga još nije utvrđeno koji su potopljeni a koji spaseni“ (158 imena) . Marko Šovran.dije bavilo se više istraživača. 4. Ljubo Mićanović. Dobrovoljački glasnik br.237.38 Primarni izvor od koga su kretali svi istraživači jesu spiskovi imena potopljenih i spasenih dobrovoljaca koje su. a koji su odustali od polaska za Crnu Goru ili su u putu nestali. takođe. ali su zbog boles ostali na putu radi liječenja“ (7 imena). Đuro Batrićević. Vasko Kos ć. a povod je bio obilježavanje medovske tragedije i podizanje spomenika. „koja se prvi put objavljuju“. 106 koji su spašeni. 85-91. Spisak spasenih dobrovoljaca po izvještajima iz Amerike (88 imena). str. Vlado Gojnić. I na kraju. Đorđe Krstonošić. ali ne navodi njihova imena. spiskove novih imena i nesigurno utvrđeno zavičajno porijeklo.XII 1915/6. Veljo Bakoč i drugi. kao ni zavičajnom porijeklu za 84 medovska brodolomnika. baveći se dobrovoljačkim pokretom u iseljeništvu. Vukmanovića.taj spisak je kasnije unosio ne malu zabunu kod istraživača. 38 Savo Vukmanović. Spisak potopljenih dobrovoljaca po izvještajima koje je dobio Banovinski odbor na Ce nju (57 imena). On je posebnu pažnju posve o brodolomnicima sa parobroda Brindizi. 100102 . naročito S. ali su ih malo unaprijedili u pogledu njihove tačnos . ažuriraju i komple raju. uz neophodne napomene. na spomeniku zbog nepouzdanos i nekompletnos spiskova nijesu mogla bi upisana imena stradalih i spasenih dobrovoljaca. Autor Spomenice upućuje na još 37 dobrovoljaca čija imena su bila na spisku koji je dobio iz Amerike. Autor Spomenice je.Tispiskovisuobjavljeniu Spomenicipotopljenihdobrovoljaca. kao i na izvjesne brojčane procjene i drugih autora koji su se bavili medovskom katastrofom.Marijan-Mašo Miljić: STRADANJE CRNOGORSKIH DOBROVOLJACA POD MEDOVOM 24. Jokanović. Po Vukmanovićevim spiskovima može se zaključi da je na Brindiziju bilo 511 dobrovoljaca. ali i kasnijih sljedbenika. Ilija Petrović. šestoj grupi su imena dobrovoljaca na polasku iz Halifaksa „koji su sa ostalima krenuli.

Rezulta h istraživanja publikovani su u prvom izdanju njegove knjige Brodolomnici pod Medovo. oprezno nastojeći da otkloni očigledne nelogičnos i omaške. Brodolomnici s Brindizija. 131-132. Priređivač ove knjige je auten čno prenio spiskove iz Pomenika I. koje Vukmanović u Spomenicu nije unio zato što su odustali od dolaska ili su nestali na putu. 70 iz Boke Kotorske i Paštrovića.214 Crnogorski anali. zaslužuju da se njihova imena ne zaborave. ograde i komentare. nadasve. str. 2. 145 spasenih (sa bolničarkom Meri Lamoš) i 11 zadržanih „usput na liječenju“. ali i neke nelogičnos . Na osnovu sopstvenog iskustva u utvrđivanju spiskova. Spisak usput zadržanih na liječenju. Sastavljač je u zbirni spisak poginulih uvrs o dr Skalu i Stefaniju Hempel. Petrović je urizikao da napravi i neke intervencije u imenima ili prezimenima na objavljenim spiskovima dobrovoljaca. 95. napomene i opaske i. uz sastavljačeve napomene. pretpostavlja da su dobrovoljci po zavičajnom porijeklu bili: 385 iz Crne Gore. I.93-94. str.Petrovića i sačuvao azbučni red 42 Ilija Petrović. Novi Sad 2004. objašnjenja. da se pamte i upamte. spisku utopljenih „pribrojao“ i članove američke misije „Crvenog krsta“. kao i 30 iz drugih krajeva. ni u ovome Pomeniku nema imena onih 37 dobrovoljaca sa „američkog spiska“. br. Ilija Petrović. na osnovu svojih istraživanja i promišljanja. 115. 2. prošireno i popravljeno izd. s pravom. Sastavljač je Pomenik sačinio iz tri dijela: 1. 117-130 43 Savo Vukmanović.40 Ilija Petrović se upus o u traganje za „pravim“ i tačnim podacima. On polazi od objavljenih spiskova kao glavnih izvora. str.izd. Spisak spasenih (145) i 3. Tako je nastao Pomenik brodolomnika sa Brindizija. posebno na utvrđivanju „konačnog“ spiska brodolomnika sa parobroda Brindizi. Spiskovi su urađeni po azbučnom redu imena42. pod Medovo. On je. Sastavljač Pomenika. 42. Spomenica. Brodolomnici pod Medovo. 44 Ilija Petrović. kao i devet neimenovanih milosrdnih sestara iz sastava američko-čehoslovačke misije Crvenog krsta (ukupno 395). Brodolomnici pod Medovo.. intuiciju svojstvenu samo rijetkim pregaocima i istraživačima. 41 . 70 iz Like i Krajine. Brodolomnici pod Medovo. toga crnogorskog Titanika. kri čki se odnoseći prema nalazima drugih pregalaca koji su se bavili problemom spiskova. i 131-132. tvrdi da se pri isplovljavanju iz kanadske luke Halifaks „na brodu nalazilo bar 587 dobrovoljaca“. svjestan da je i sam možda počinio neke greške. str. medicinsku sestru. da se obnavlja sje40 Ilija Petrović. 85 iz Hercegovine. stradali i preživjeli. Po Pomeniku (urađenom prema dosadašnjim saznanjima i istraživačkim rezulta ma) imena 542 dobrovoljca su vezana za potopljeni italijanski parobrod Brindizi: od toga je 386 poginulih. otklanjajući greške prilikom upisivanja i prekucavanja. 7-8/2014 I. Brodolomnici pod Medovo. Petrović.41 Poslije toga uslijedila su autorova dodatna istraživanja o medovskoj katastrofi. ostavljajući prostor budućim istraživačima da otklone uočene nedostatke i krenu dalje u osvjetljavanju ove teme. str. Među m. 2. uz svoje vrlo visprene komentare. Spisak potopljenih (395). koji smo kao najkompletniji i najpouzdaniji uvrs li u ovu knjižicu Ilija Petrović. a „zbunjen brojnim proizvoljnos ma“ nekih istraživača. ali ne i dr Skala i Stefanija Hempel44. Tako su i njihova imena vjerovatno zauvijek zagubljena43. „koji su se medicinskoj misiji u dobrovoljačkom bataljonu priključili u Italiji“. U ovu zbirnu cifru ubrojan je i Savo Đikanović (koji je u toku puta do Napulja prešao na jedan američki brod kao prevodilac).

1916. zajedno i najedno. da.Marijan-Mašo Miljić: STRADANJE CRNOGORSKIH DOBROVOLJACA POD MEDOVOM 24.XII 1915/6. traju duže od ljudi. Luka Medova pod austrougarskom okupacijom. osim u pamćenju. Medova. 1916.I 1916. jer knjige. 215 ćanje na njih. . ipak. ostanu i zapisana.

. br. 7-8/2014 Očevi potopljenih i jedan dio preživjelih dobrovoljaca na svečanos prilikom otkrivanja spomenika potopljenim pod Medovom. 1940. Majke i sestre potopljenih dobrovoljaca prilikom parastosa. 1940.216 Crnogorski anali.

Nikšić Banović Risto – Banjac. 2. Balosave. Nikšić46 Andrijašević. pod Medovo45 Potopljeni (395): Andrijašević. Sastavljač je u Pomeniku takve slučajeve obilježio zvjezdicom (*).I 1916. Medveđa Bakić. str. poznatog likovnog umjetnika iz Žabljaka (a on čuo od svoga rođaka Dragiše koji živi u Bačkom Dobrom Polju). Grahovo. Ce nje Batrićević. Ce nje* Blagojević. Šćepan Mitrov – Balosave. ali je preživio tragediju. (M.Miljić) . on je u svojoj knjizi dao sva neophodna pojašnjenja. koju i mi zadržavamo. Dragiša Đ. Đuro – Bigović. Balosave. Đorđije R. Đuro – Cuce. – Međužvalje/Piva. Luka Mijov – 1888. Bar Adžić.231-237). Đuro Krcunov – Mar nići. Dimnići. Špiro – Rubeži. ograde i napomene. – Lisina/Piva. str. Jovan – Pusto Šilovo. Nikšić Banićević. njegov bratstvenik Perko Jankov Blagojević je. Luka Ivov –Sotonići.Marijan-Mašo Miljić: STRADANJE CRNOGORSKIH DOBROVOLJACA POD MEDOVOM 24. Po pričanju Mića Blagojevića. Nikšić Andrić.21. (Priredjivač M. Milan – Boljevići/Crmnica. koje se nalazi blizu Žabljaka. Nikšić Bašović. Plužine47 45 Ilija Petrović: Brodolomnici pod Medovo. bio na brodu Brindizi prilikom potapanja. Novica M. Miljić) 47 Vjerovatno je u pitanju omaška: izgleda da se radi o selu Duba a ne Međužvalje. Nikola – Lika* Batrićević. Nikšić* Andrijašević. Blažo Vukov – 1882. Plužine Babić. Bar Bakoč. dijelom. Vojin Đorđijev – Pošćenje. Šavnik Belović. Grahovo. Na neke od njega preuzete „zavičajnos “ I. Nikšić* Andrušković. 217 Pomenik brodolomnika sa Brindizija. Petrović gleda sa velikom rezervom zbog njihove nepouzdanos i proizvoljnos . – Zagorje. koje mi ovdje zbog ograničenos prostora ne možemo prenije . prošireno i popravljeno izdanje. Drenovš ca/Pješivci. 46 Podatke o zavičajnom porijeklu i. Marko Ilijin – oko 1890. Ilija – 1884. Mile Bajković. Plužine Bajović. Interniran je u logor Nadmeđer.117-130. takođe. Novi Sad 2007. Srebrenica* Barić. Danilovgrad Batrićević. godinama rodjenja pojedinih brodolomnika sastavljač Pomenika Ilija Petrović je preuzeo iz spiska Slavka S jačića (Dobrovoljački glasnik br. Umro je u Zagrebu prvih dana po oslobodjenju. Grujo – Belović. Takodje. s druge strane Durmitora. objašnjenja. Beograd 2003. Tomo – Backović. Lazar Mitrov – 1886.XII 1915/6. Blažo Milošev – Očinići. Stevo – Babići/Piva. Đorđije Vukadinov – 1884. Berane* Bajović.

Luka Todorov – Grahovo. Kisjelica. Podgorica Vukadinović. Manojlo – Pišče/Piva. Šćepan – 1889. Nikola Gojkov – 1897. Zagreda/Kuči. Herceg-Novi Bošković. – Vojinović. Nikšić Bulajić. Ivo Vukov – Maini. Gračac Vojinović. Nikšić Bulajić. Bar . Podgorica Vujošević-Đurić. Janko – Mazin. Prisoje/Grahovo. Dmitar Krstov – 1888. Korenica Bukilić. Blagoje Milošev – Vilusi. Petar Jovanov – 1882. Kolašin Bulajić. Blagota Jovanov – Zagreda/Ozrinići. Drago Mašov – 1890. Grahovo. Nikšić* Vujović. Mitar Krstov – Grahovo. Trebinje* Vukmanović. Ćetko Đ. Pero Ivov – Utrg/Crmnica. Marko Ivov – Ovtočići. Nikšić* Vujačić. – Grahovo. Ce nje Vujović. Milo – Prisoje/Grahovo. Herceg-Novi Vešković. Simon Vuče n – 1890. Sava Petrov – 1867. Nikšić* Vujačić. Nikola Tomov – 1887. Mato S. Milo Radosavov – Jelenak. Milo Đurov – 1882. Plužine Bogdanović Miloš – Pišče/Piva. Nikšić Bulajić. Zagreda/Kuči. Plužine Bogić. br. – Grahovo. Broćanac/Nikšićke Rudine. Je o – Bogdanović. Danilovgrad* Bubalo. Vilusi. Nikšić Vujačić. Đoko Markov – 1889. Zupci. Korenica Budisavljević. Nikšić* Vujačić. Prisoje/Grahovo. Nikola – Božičković. Grahovo. Arso Veljov – 1886. Marko Jovanov – 1866. Tomo M. Nikšić* Vujačić. Nikšić Vujošević-Đurić. 7-8/2014 Bogdanović. – 1882. Trebinje* Vlačić. Podgorica Vujošević. Rade – Pišče/Piva. Nikola – 1884. Police. Podgorica Vukadinović. Nišić Verona. Milan – Ponari. Žakovo. Miloš M. Neđeljko – Sutorina. Gračac Vujačić. Petar Novičin – 1881. Zagreda/Kuči. Milu n S. Nikšić* Vujačić. Milo Jovov – Limljani/Crmnica. Nikšić* Vujačić. Bar* Vujačić. Đuro Petrov – Dobrsko Selo. Milisav – Požnja/Gornja Morača. Krsto – 1884. Nikšić* Vujačić. Ilija – Lika Budisavljević. Nikšić* Bošković. Nikšić Burić. Trebinje* Vojvodić. Nikšić Vujačić. Grahovo. Đuro Golubov – Grahovo. Novica – Mazin. Podgorica Vukasović. Budo Nikolin – Ponari. – Grahovo. Bar Brajović. Nikšić Vujačić. Plužine Bogdanović. Grahovo. Stevan – Pećane. Đuro – Lika Božović. Podgorica Vico.218 Crnogorski anali. Savo – Pećane. Grahovo.Đurić.

Bar Gojnić. Nikšić Damjanović. Stevan Jakovov – Mirilovići. Jovo Šćepov – 1882. Podgorica Vukšić. Žabljak Gulan. Maksim Novakov – oko 1885. Luka M. – Brčeli Donje/Crmnica. Bileća Vuksaljević. Miro – Hercegovina Grbić. Ljubinje 219 . Kotor Vučeraković. Tri o Živkov – 1880. Božo Jakovov – 1885. Ilija – Vuković. Mitar – Obljaj. Bileća* Demić. Bogojević Selo. Simijova. Petar – 1885. Lazo Đurov – 1885. Filip – Rvaši. Bar Gojnić. Trebinje* Glomazić. – Krajina (Srpska ili Bosanska?) Delić. Bileća Vuković. Savo – Lika Vuković. Grkavci. Simo – Piva. Goljemadi. Gojšina. Luka – Hercegovina Grahovac. – Grljevići/Bjeloši. Aranđelovo. – Grljevići/Bjeloši. Ce nje Đačić. Gacko Diklić. – 1882. Luka Filipov – 1885. Božo – Kotor Vukčević. Plužine Gojnić. Bileća Divljan. Broćanac/Grahovo. Ce nje Đajko. Đajko. – 1881. Mićo – Korenica* Dragaš. Hodžići. Radivoje – Mo čki Gaj. Nikšić Vučinić. Plužine. Liješnje. Osječenica/Grahovac. – Rudinice. Vukobratović. Milo Đukov – Krnjice/Crmnica. Milovoje B. Plužine Gradinac. Drago M.I 1916. Iso – Griva. Vučen N. Marko B. Spasoje Đ. Danilo – Lika Dmitrašinović. Trebinje* Gazivoda.Marijan-Mašo Miljić: STRADANJE CRNOGORSKIH DOBROVOLJACA POD MEDOVOM 24. Kravarevo. Rade – Lika Daković. Bogojević Selo. Petar-Petko M. Glina Grkavac. Nikola – Lika* Dubljević. Ubosko. Trebinje* Grubić. Mićo Tripov – Sutvara. Milan Nikolin – 1891. Trebinje* Grahovac. Bar Golubović. – Dubljevići/Piva. Božo – Srpska Krajina Denda. Podgorica Vukčević. Milo I. – Brčeli Donje/Crmnica. Bar Vuče ć. Banjo V. – Crna Gora Vučković.XII 1915/6. Budo – Grbić. Trebinje* Vučković. Mitar B. – Brčeli Donje/Crmnica. Stefan Todorov – Meka Gruda. Risto Jovanov – 1895. Simo Velov – 1892. Božo Đuričin – 1883. Jovo – Gujić. Simo – Rudinice/Piva. Ce nje* Galić. Miloš – Korenica* Dmitrašinović. Plužine Đogo. Vido K.

Milo Ivov – pre 1890. Nikšić* Đurović. Budva Jovanović-Pajović. Đuro M. – Ovtočići/Crmnica. Kotor* Đurković. Bar Đurković. Luka Bogdanov – Tomići/Crmnica. Miloš – Lika Đuković. Jovo – Zaklopača. Podgorica Živković. Miloš – Jovanović. Milo – Ovtočići/Crmnica. Mihailo – Jovanović. Ivanović. Živković. Risto Mitrov – Gluhi Do/Crmnica. Aleksa Markov – Žikovići/Kuči. Ce nje* (?) Janjević. – Ovtočići/Crmnica. Budva* Ivanović. Mitar (1) – Hercegovina Đonović. Obrad V. Dupilo/Crmnica. Plužine Đurković. Broćanac/Grahovo. Marko Đurov – Zagora/Grbalj. Stolac Đogo. Pero V. Korenica. Bar Jelača. Oto – Ivanovići/Paštrovići. Nikšić* Janičić. Bar Đukanović. Bar Đukić. Radisav Ljakov – 1885. – Tasovčići. Podgorica Ivančević. – . Ilija – Oraovac. Vasilije – Dobra Sela. Bar Janjević. br. Egić. Krsto-Krcun T. Gospić?) Ijačić. 7-8/2014 Đogo. Mališa M. Kotor. Maksim Jovanov. – Paštrovići. Bar Jovanović. Broćanac/Grahovo. Čapljina Ilić. Podgorica Žigić. Mašan Jovov – Brčeli Donje/Crmnica. Risto Markov – Žikovići/Kuči. Korenica* Jovanović. – Risan. Savo Milov – Mačuge/Crmnica.220 Crnogorski anali. Doljani. Ivo V. Kojo – Gazivode. Petar – Zvečeva/Krivošije. Đuro Matov – Risan. Gornja Brezna. Radovan V. Pero Krstov – Ivanovići/Paštrovići. Nikola – Lika Zobenica. Petar Blagojev – Klenak. Bar Janjević. Miloš – Berkovići. Luka – Ivanovići/Paštrovići. Budva Ivanović. – Klenak. Šavnik Janić. Gornja Brezna. Stanko – Konjic* Janić. Tri o – Janičić. Damjan – Srpska Krajina (Počitelj. Bar*. Ilija – Jovanović. Živko Vujadinov – 1895. Nikšić* Janković. Plužine Đurković. Jakić. Rade – Krbava. Kotor Jovanović. Mašan Jovanov – 1884. Nikšić Đurković. Jovo – Lika Žigić. Kotor* Ilić. Donji Lapac. Mašan Vujadinov – 1896. Budva Ivanović.

– Paštrovići. Plužine Joličić. Ce nje* Joković. Đoko Đ. Spila/Grahovo. Nikšić Kovačević. Vaso Đurov – Vranjska. – Tvorilo. Vuko Radov – Glava čići. Mitar – Lika Krulj. Bileća* Karadžić. Mitar M. – Petnjica/Drobnjaci. Petar P. Luka Tripkov – 1887. Herceg-Novi 221 . Risto Andrijin – Podbabac/Paštrovići. – Kneževići/Piva. Trebinje* Knežević. Bar Jončević. – 1882. Ce nje* Kapor. Damjan Ćetkov – 1882. Andrija – 1889. Božo Je ov – 1890. Mostar* Koprivica. Jovan – Komnenović. Đorđe – 1886. Budva Kurilić. Budva* Lakićević. Petar N. Paštrovići. – Njeguši. Mrdan – Zavala. Budva Kaluđerović. Blažo N. Branko Jovanov – Donji Poplat. Damjan M. Grujica J. Danilo Milanov – 1890. Plužine Knežić. Stolac Karić. Nikšić* Kolesanko. Nikola – Piva. Šavnik Karadžić. Trebinje. Mirko Lazov – 1889. Nikšić* Kovačević. Plužine Keča. Luka Jovov – Ubli. Lazarović. Jovanović. Kotor Lakonić. Stolac Kentera.I 1916. Budva Kecojević. Balovski Do/Vilusi. Spasoje – Suvaja/Srb. Grahovo. Ivo Đurov – 1882. Mirilovići. Nikšić Kovačević. Herceg-Novi Kadić. Šibenik Kovač. – Glavska. Bileća* Kovačević-Janković. Trebinje* Kuljača. Nikšić Kovačević.Marijan-Mašo Miljić: STRADANJE CRNOGORSKIH DOBROVOLJACA POD MEDOVOM 24. Zupci. Ilija – Lika Korica. Pavle – Poreklom iz Kadića Boana. kod Danilovgrada Kalađurđević. – Nedajno/Piva. Đorđo – Zavala. Nikola – Suvaja/Srb. Plužine Kecojević. Vladimir Neškov – Boričje. Trebinje* Krulj. Donji Lapac* Kisin. Budva* Knežević. Risto Đ. Pero M. Trebinje* Knežević. Krsto – Kovačević.XII 1915/6. – Jovanović. Radivoje K. – Donji Poplat. Jošo – Dodoši. Grahovo. Danilovgrad* Jovićević. Spasoje – Tudorovići. Marko I. Marko – Konjevrate. Plužine Korica. – Petnjica/Drobnjaci. Donji Lapac* Keča. Milan I. Spila/Grahovo. Kotor Lakićević. Šavnik Karić. Mirilovići. Mitar S jepov – Kuljače/Paštrovići. Dušan – Hodbina. Đuro Novičin – Spila/Grahovo. Mitar Mališin – Krnjice. Bileća* Kapor. Radovan Jovanov – Krivošije. Nikšić Kovačević. – Boričje. Jovo – Žlijeb. Aleksa – Dračevo.

br. Mile – Vrebac. Tomo P. Kržanja/Kuči. Jovo – 1884. Čičevo. Podgorica Milačić. Podgorica Milić. Lazar R. Podgorica Milićević. Pavle T. Andrija Perov – Papratnica/Podgor/Crmnica. Gomiljani. Trebinje* Marić. – Grahovo. Mitar – Gomiljani. Milan Ristov – Tepačko Polje. Simo – Vranjska. Bar Mašanović. Liješta/Kuči. Jovo – Lukić. Krsto Đukov – Boljevići/Crmnica. Trebinje* Marković. Stojan Spasojev – Liješta/Kuči. Gospić Mandarić. Podgorica Milić. Podgorica Mijović. Mato Simov – Bara. – Grahovo. Nikšić Milović. Spasoje – 1883. Podgorica Mijović. Milan – Mandarić. Šćepan Radev – 1896. Trebinje* Lopičić.222 Crnogorski anali. Nikšić Milović. Budva* Marović. Savo – 1885. Branko – Mijović. ili) Seoca/Crmnica. Radoje Savov – 1886. Marko J. Trebinje* Mijač. Pavle Petrov – Utrg/Crmnica. Ljubomir. Miloš M. Lazar – Lazo Milanov – 1882. Risto Kolin – Gluhi Do/Crmnica. Živko – Lukić. Đuro Petrov – Papratnica/Podgor/Crmnica. Nikšić* Marković. Bar Mašanović. Milu n – Marić. Ceklin. Ce nje Luburić. Milu n Simov – Bara. Podgorica Mijović. Jovan – Milović. Drago A. 7-8/2014 Laušević. Gospić Marić. Plužine Luburić. – Piva. Nikšić*(?) Luburić. Bar Masoničić. Nikola – Vrebac. Jovo Velišin – Liješta/Kuči. – Grahovo. Bar Mijović. Andrija Vekov – Brskut. – Grahovo. Nikšić* Milović. Vaso Markov – (Bukovik. Nikšić* Milović. Bar Lečić. Bileća* Milović. Mitar Savov – 1879. Kržanja/Kuči. Nikšić Milosrdna sestra (1) – iz američko-češke medicinske misije Milosrdna sestra (2) – iz američko-češke medicinske misije Milosrdna sestra (3) – iz američko-češke medicinske misije Milosrdna sestra (3) – iz američko-češke medicinske misije Milosrdna sestra (4) – iz američko-češke medicinske misije Milosrdna sestra (5) – iz američko-češke medicinske misije Milosrdna sestra (6) – iz američko-češke medicinske misije Milosrdna sestra (7) – iz američko-češke medicinske misije . – Grahovo. Boško-Bojo Radev – Liješta/Kuči. Žabljak Lekić. Nikšić* (?) Lukić. Bar Mijanović. Simon Purov – Markovići. Lazar – Milić. Blažo – Kuside.

Nikšić Nikčević. Mitar Jakšin – Gradac. Zupci. Pavle – Crna Gora Mićunović. Đorđe – Mrđa. Trebinje* Mišić. Petar Mušov – Miljanići/Banjani. Savo Andrijin – Crna Gora Midžor. Nikšić Pantović.I 1916. Nikola – Ploča. Nikšić Ninković. Marko – Milošević. Nikšić Nikčević. Nikšić* Niković. Nikšić Nikčević. Simo Novičin – oko 1892. Bobani. Nikšić Nikčević. – Dragovoljići. Smrduša/Nikš. Milan Markov – Kličevo.Rudine. Nikola M. Jovan-Jojo – Željava. Jovo P. Plužine Otašević. Nikola – Bokovo/Ceklin. Nikšić Miljanović. Nikšić zemljoradnik Orlović. Miloš Đorđijin – Kličevo. Luka – Njeguši. Mirko Radomirov – Prijespa. Živko Mašanov – Kličevo. – Bokovo/Ceklin. Simo Tripkov – Klenak. Novica Novakov – Pasji Nugao/Drobnjak. Pavo – Grkavci.XII 1915/6. Nikšić Nikčević. Miloševići. Trebinje* Nikić. Ce nje Mučalica. Boško Mašanov – Kličevo. Mihailo Savov – 1858. Tomo – 1888. Donji Lapac* Pejnović. Žabljak Pejović. Mojaš Jovanov – 1895. Kotor Paskaš. Danilo-Dane – Željava. Gojko – Milošević. Trebinje* Paović. – Bileća* Milošević. Korenica Nakarada. Lazar – 1889. Jovo I. Boško – Nevesinje Mirić. – Ce nje*(?) Miljanić. Milosrdna sestra (8) – iz američko-češke medicinske misije Milosrdna sestra (9) – iz američko-češke medicinske misije Milošević. Šavnik Mitrović. Kolašin Nakarada. Trebinje* Orbović. Vaso S. Jovo – Mirović. Budva* Mićunović. Risto – 1886. Gračac* Osmajić. Jovo – 1884. Petar – 223 . Radovan – Ljevišta/Gornja Morača. Nikšić Mićunović. Nikšić* Nikčević. Donja Trepča/Nikš. Savo Petrov – Zavrh. Budva Miš. Labud F. Lazar Ivanov – Kličevo. – Mitrović. Banjo – Nikovići/Piva. Necvijeće. Oraovac.Rudine. Stevo Prelev – Lastva/Grbalj. Niko Vasov – Buljarica/Paštrovići. Ce nje* Milošević. Plužine Nikolić. Uroš Popov-Gligorijev – Pržno/Paštrovići. Nikola – Lika* Pejović. Ce nje Mudreša.Marijan-Mašo Miljić: STRADANJE CRNOGORSKIH DOBROVOLJACA POD MEDOVOM 24. Korenica Nenadić. Milan – Mudreša.

Morača. Bar Perišić. Đuro – Rakočević. Daro-Dano Nikov – Paštrovići. Korenica Rapajić. Nikola – Prčanj. Boško Stevanov – Progonovići. Miloš – Petrović. Proko – Lika* Ratković. Petar – Popović. Mirko – Rađenović. Ce nje* Perović. Dušan Savov – Ubli/Kuči. Gojko – Radonjić. Podgorica Radulović. Veliša Filipov – Progonovići. Ce nje Radojević. Dragiša M. Marko Milu nov – Krivošije. Zagora. Trebinje* Raut. Budva* Rađenović. Milo Đurov – P kalj/Kuči. Savo – Do Pješivački. Savo Ivov – 1887. Kolašin Rapajić. Ce nje Rajović. Pero Đurov – Godinje/Crmnica. Jovo S. Budva Rajković. Rade Ilijin – Prijevor. Herceg-Novi . Nikšić Rakić. Petar – Lika Prelević. Dušan – 1881. Budva Pribilović. Budva Pribilović. Donji Lapac* Puković. – Njeguši. Ce nje* Radosavović. Ilija Perov – Maini. Živko Krstov – Bres ce/Nikšićke Rudine. Herceg-Novi Radović. Podgorica Radunović. Nikšić Petričević. Luka – Ce nje* Petrović. Savo R. Blagota – Cuce. Budva Pribišić. Dračevo. Petar – Radunović. Mitar Nikov – Brajići. Stevo – Perazić-Novaković. Trebinje Prijić. Nikola Perov – Njeguši. Ljubinje Pičeta. Kotor Radulović. Risto – 1889. Joko Ivov – Podostrog. Podgorica Prelević. Jovan – Srb. Nikola – Pecelj. Mitar Gorčinov – Lješev Stup/Bjelice. Mitar Ilijin – Kosijeri. Petar Dmitrov – Krbavica. Krsto – Diklići. Podgorica Pribilović. Milo Nikolin – Kosijeri. Ce nje* Popović. Blažo Ivov – Trnovo/Crmnica. Kotor Radović. Trebinje* Planinić. Andrija Jovov – 1895. Zupci. Podostrog. 7-8/2014 Pejović. – Kruševice. Ce nje Racanović. – Njeguši. Rade Malešin -1884. Kotor Potkonjak. Bar Popivoda. Budva Popović. Aleksa – Popović. Stanko Đurov – 1889. Podgorica Radunović. Ce nje Popović. br.224 Crnogorski anali. Todor Ilijin – 1887. Nikola Perov – Ubli/Kuči. Podostrog. Ilija – Gacko* Perović.

Marko – Simović. Dobri Dub. Nikšić Roganović. Petar – Bančići. Sutorina. Milovan – Tušina/Drobnjaci. Trebinje* Sinković. Čehinja medicinska misija. Radonja – Tušina/Drobnjaci. Pavle – Preobrežani/Cuce. Žabljak Cerović. – 1890. Budva* Stojanović. Herceg-Novi Stjepčević. Gospićs Taušan. Čeh. Stefanija A. Radovan – Korita. Žabljak 225 .I 1916. bileća Trkulja. Zupci.Rudine. Dobrsko Selo. Božo Ćetkov – Gornje Krivošije. Marko – 1885. Sutorina. dr – ljekar. Luka Savov – 1885. Je o Bogdanov – Donja Trepča/Nikš. Đuro Radojičin – Donja Trepča/Rudine. Mitar – Piva. Herceg-Novi Stojanović. Nikšić Roganović. Ce nje Turčinović. Milan . Tomo Krstov – 1885. Niko Milošev – 1889. Milovan – Perušić. Misija Američkog Crvenog krsta Skulić. Hamplova.XII 1915/6. Ljubinje* Rutešić. Zupci. Kotor Sarajlić. Zupci. Trebinje* Samardžić. – Začula. Ce nje* Sjekloća. Nikšić Uzelac. Jovo – Perušić.Marijan-Mašo Miljić: STRADANJE CRNOGORSKIH DOBROVOLJACA POD MEDOVOM 24.Bileća Trklja. Ce nje* Skala. Herceg-Novi (Čičevo/Dživar. Gavrilo – Turčinović. Miloš Bogdanov – Donja Trepča/Nikš. Pećinci*(?) Sunajko. – Brajići. Vaso Nikolin – 1882. Trebinje* S jačić.Rudine. Simo Š. Stojan – Brajići. Dobrsko Selo. Božo Ilijin – Dobrska Župa. Trebinje* Stanić. Pero – Savina. Gavrilo – Herceg-Novi(?) Sjekloća. Blažo – Preobrežani/Cuce. Nikola – Rondović. Trebinje* Stjepčević. – 1885. Ce nje Rogić. Miloš – Šimanovci. Milan Krstov – Premćani. Đuro – Vrebac. Cerović. Klobuk. Trebinje?) Spajić. Krsto V. Gospić Uzelac. Budva* Stojanović. Spasoje – Roganović. Plužine Ćorović. Dobri Dub. Manojlo Obrenov – 1885. Stevo L. Tomo Jovanov – Kobilji Do/Cuce. Pljevlja Rudan. Akim Obrenov – 1887. Milan – Brajići. Nikola Markov – 1884. Ce nje Tufegdžić. Ce nje Sjekloća. Budva* Stojković. Ilija – Lika Rašković. Vule V. Trebinje* Spajić. Trebinje* S jačić. Gospić. – Njujork/SAD. Rašeta.

Piva?) Bakrač. Gračac – 1970. Podgorica Vukčević. Veliša Božov – Stravče/Brskut. Spasoje Novakov – Grahovo. Bileća* (Babići. Simo – Bušević. Ivan (ili: Jovan) – Stanisaljići. Ilija Jovov – Utrg/Crmnica. Korenica* Spašeni (145) Babić. Đuro – Piva. Nikšić Vujačić. Ce nje* Čakić. Plužine Božić. Bar Bogdanović. Mitar Markov – Pišče/Piva. Podgorica Vujačić. Savo Milov – Limljani/Crmnica. Nikšić Gazivoda. Trebinje Šiljković. Jovan – Podbožur/Grahovo. Metohija Šuput. Đorđe – Vratnica. Nikšić Vuče ć.226 Crnogorski anali. Bar Vukmirović. Plužine Vuksanović. Risto – Istok (ili okolina). 7-8/2014 Crnokrak. Pavle Mitrov – 1879. Blagoje – Goransko/Piva. Petar Šćepanov – Podbožur/Grahovo. Veljko-Veko Kikov – Gornji Ceklin. Nikšić Vujačić. Iso – Ličko Petrovo Selo. Rade – Lika Bojanić. Krsto Spasojev – Grahovo. Veliša Vukov – Bioče/Kuči. Kosto Golubov – Grahovo. Milan – Đedići. Bar Bulajić. Risto Mitrov – Vilusi. Jovan K. Nikšić Vešković. Miloš – Rijeka Crnojevića. Jovo . Dušan Krcunov – Radomir/Građani. Mihajlo Lazarev – Zaslap/Grahovac. Čavor. Jovo – Orahovo/Podgor. Nikšić* Vujačić. Trnovica. Ce nje* . Gospić. Boško – Vukmanović. Ce nje Čejović-Camović. Nikšić Vujačić.Bojanić. Nikola Danin – 1884. Kisjelica. – Njeguši. Mitar – Bošković. Stevan – Vrebac. Nikšić* Vukajlović. Savo – Božičković. Sokolac Vranješ. Petar Gavrilov – Podbožur/Grahovo. Drago Jovanov – Prisoje/Grahovo. Podgorica Vojvodić. Nikšić* Vujačić. Đuro Boškov – Vukićević. Nikšić Vujačić. Šćepan Savov – 1887. Spasoje Nikolin – Osječenica/Grahovac. Ce nje Vuković. Božo – Rvaši. Tri o Nikolin – 1880. Ce nje Vojinović. Podgorica Čojanović. Podstrana. br. Mazin. Podgorica Vuče ć. Donji Lapac Džodžo. Plužine Barjamović.

Vidak Petrov – 1884. Dimitrije – Lika Drašković. Glina Grubač. Milan – Orahovac. Jovo – Orašje. Metković Dragosavac. Đuro S. Kotor. Šavnik Janović. Božo Jovanov – Zaslap/Grahovo. Kosto Đuričin – Broćanac/Grahovo. Ce nje* Jovičić. Bileća . Ivan Andrijin – 1893. Trebinje* Dere ć. Budva Dajić. Pero – Dodoši. Ljubinje Đukanović. Gacko* Drašković. Podgorica Žigić. Vuko Savin – Trešnjica/Kubasi. Vido Ivov – Kruševica/Crmnica. 227 Gazivoda. Ce nje* Jovićević. Ce nje* Graovac. Ce nje Jovićević.Marijan-Mašo Miljić: STRADANJE CRNOGORSKIH DOBROVOLJACA POD MEDOVOM 24.I 1916. Nikšić Gulan. Milo – Dodoši. Ilija Jokov – Seoca/Grbalj. Bački Petrovac ljekar. Riđani. Dupilo/Crmnica. Dabović-Šutanović. Danilovgrad* Jove ć. Nikšić zemljoradnik Ivanović. Nikšić Ilić. Novica Mijov – Igalo. Mićo – Dodoši. Ubosko. Mitar (2) Savin – 1886. Mirko Savin (Akimov?) – Grahovo. Nikšić* Đogo. Ledenice/Krivošije. Blažo-Blagoje Živkov – Dobra Sela. Petar – 1887. Podgor. Mirilovići. Đuro – Obljaj. Tomići. Šavnik Jelić. Jakić. Tomo Perov – Orahovac. Mato Radov – Orahovac. Nikšić Daković. Nikšić Dere ć. Bar Davidović. Stevo – Dodoši. Budva Janjić. Ljubomir – Lika* Zečević. Milo Nikov – Mačuge/Crmnica. Marko Trivkov-Musin – Klenak. Bar Živković. Jovo Stankov – prije 1890. Ce nje Jovićević. Bar Jovićević. Trebinje* Đedović. Herceg-Novi Đajić. Nikšić Kapor. Bar Đurović. Bude – Lika* Daković. Ilija – Lika Griva. dr Đuro Đurin – 1876. Đuro – Čelobrdo/Paštrovići. Kotor Dragobratović. medicinska misija. Ce nje* Jovićević. Raba. Mrdelja Milosavov – Grabovica. Risto – Grahovo. Đuro – Rvaši.XII 1915/6. Milija – Vražegrmci. Pavle – Lika Guča. Nikšić – 1982. Ilija Jovov – 1889. Jovan – Fojnica. – Dodoši. Trebinje* Dobriša. Risto Perišin – 1893. Trebinje Jovanović. Nikola Mitrov – 1866. Ilija Stankov – Živkovići/Kuči.

Liverovići. Đuro Perov – 1894. Milija – Vinići. Gornje Vrbno. Ljubinje Lamoš. Bajice. Rajko – Rudo Polje. Šavnik Pelkić. Ilija Nenadov – Orahovac. Vuko Nikov – Grbalj. Rusija barjaktar Nikčević. Zagora. bolničarka Lipanović. Jovan Tomov – Grahovac. Mirko Vasov – Zaslap/Grahovo. Kotor Krulj. Filip – Ce nje* Petrović. Rašo J. Bar . Petar Aćimov – 1881. Danilovgrad Milatović. Nikšić Kovačević. Andrija – Bokovo/Ceklin. Čapljina Perazić. Milo Lazov – Boljevići/Crmnica. Nikšić Kovačević. Nikšić Mar nović. – Previš. Žabljak Pekić. Korčula Lučić. Ce nje Marušić. Đoko Nikolin – 1885-1978. Božo Franićev – 1888. Joko Božov – 1860. Lazar Mijajlov – Zaslap/Grahovo. medicinska misija. Nikšić Ninković. Dabovići/pod Ostrog. Đuro – Buljarica/Paštrovići. Nikšić Kovačević. Ce nje?) Maksimović.228 Crnogorski anali. Novak – Petričević. br. Budva* Perović. Gojko S. Jovan Tripkov – 1880. Bileća Kovačević-Janković. Krsto Milanov – 1875. Trebinje (Vrba. Brskut. Gacko Mitrović. Danilovgrad Milatović. Kotor* Plamenac-Belović. Nikšić Kovačević. Budva Midžor. Vido Kikov – Mrkonjići. Kotor Milatović. Vaso Đurov – Brajići. Danilovgrad Milatović. Bar Plamenac-Marković. Nikšić Midorović. – Spila/Vilusi. Nikšić Kovačević. Miloš-Milo Radov – 1883. Risto Simov – 1892. Jovan – Vinići. Nikšić Kovačević. Petar – Kosić. Todor – Opličići/Domanovići. Herceg-Novi Kralj. Petar . 7-8/2014 Kapor. Milu n Živkov – 1893. Radosav Milošev – Vinići. Mitar Obrenov – Zaslap/Grahovo. Dušan – Paštrovići. Mitar Ivov – Boljevići/Crmnica. Marko Andrijin – Buljarica/Paštrovići. Đuro Savin – Zaslap/Grahovo. Trebinje* Obradović. Rankovci/Vitonje. Mićo Đuričin – Grahovo. Meri – Čikago/SAD. Nikšić Kovačević. Svrčuge/Sutorina. Ce nje Nikola (ili Petar) – Toboljsk. Danilovgrad Milačić. Lazar Vasov – Zaslap/Grahovo. Nikšić Milošević. Ce nje Mar nović-Dragović. Neško Markov – Kličevo. Mileta – Tepca. Lipovi Do. Budva Mudreša. Milan Lukin – 1892. Kotor Mar nović-Dragović. Bajice.Vinići. Podgorica Milović-Gajović. Nikšić Kovačević. Lumbarda. Jovan Borišin – Zaslap/Grahovo.

Ostrvica. Trebinje* Prcović. Pero(2) – Prelević. Rade – Belegiš. Bracan Velišin – Živkovići/Kuči. Korenica Stajić. Podravska Sla na Džodžo. Blagoje Tomašev – Lješev Stup/Bjelice. Jasenovac Popivoda. Mane Božin – 1896. Budva Šćepanović. Žabljak Stepanović. Mićo – Pećani. Gornje Krivošije. Bar Plamenac. Nikola Filipov – 1882. Andrija Markov – Boljevići/Crmnica. Podgrad/Kuči. Vaso Markov – 1883. Podgorica Milić.XII 1915/6. Podgorica Pribišić. Ivo Stevov – 1882. Milo – Kotor Šušić. Petar – Boljevići/Crmnica. Podgorica (umro 1960) Prelević. Jovo Ilijin – 1889. Ilija – Rakić. Kotor Kovačević. Plamenac-Nikčević. Jovan-Joko Đ. Ilija – Hodžići. Drago Milosavov – 1880. Žabljak Obradović. Drago – Pridvorci. Nikšić Milić. Tepca. Budva Radosović. Jovo – Tepca. Bileća* Radonić. Đoko Stankov – 1866. Ljubomir. Podgorica Obradović. Ce nje Popov(ić). Trebinje Prcović. Bar Polovina. Stara Pazova*(?) Trkulja. Trebinje*?) Hrnjak. Kotor Ražnatović Božo – Ce nje* Raičević. Marko Mirkov – Čurug. Šišići/Grbalj. Pero(1) – Popović. Nikola-Kolja Jankov – Podgrad/Kuči. Ljubinje Usput zadržani na liječenju (11) Boljević. Nikola Bogdanov – Ubli/Kuči. – Đedići. Trebinje* Šovran. Žabalj* Popović. Plužine (1895. Drekale – Nikšić* Rakić. Dimitrija Stanojev – Ubli/Kuči. Marko – Lika* Ilić. Risto Lazarev – 1874. Gospić – 1945. Đorđo – Pus pusi.I 1916. Živkovići/Kuči. Mane – Lika Ćuk.Marijan-Mašo Miljić: STRADANJE CRNOGORSKIH DOBROVOLJACA POD MEDOVOM 24. Stanko Ivov – Lapčići. Morinj. Podgorica Žigić. Mitar Velišin – 1890-1950. Pero – Pridvorci. Vasilije Milov – Boljevići/Crmnica. Podgorica (umro 1940) Živković. Petar Nikolin – 1893. Bar Živković. Ilmin Dvor. Nikola – Svilar. Dračevo. Božurovo Brdo/Grahovo. Rade - 229 . Trebinje* Radan. Jovan – Piva.

podignu m na Ce nju 1939. Spomenikom Lovćenska vila (rad poznatog vajara Rista S jovića). . br. trudom i sretstvima naših iseljenika iz Sjeverne Amerike.230 Crnogorski anali. godine. 1907. 7-8/2014 Brindizi. ovjekovječena je uspomena na izginule brodolomnike sa Brindizija.

To prosijavaju i svijetle duše potopljenih dobrovoljaca kroz kos . Nakon proučavanja izvora i litearture o medovskoj tragediji i italijanskom parobrodu Brindizi ovi pasionirani istraživači o snuli su se u veliku avanturu traganja za Brindizijem. u sedmodnevnoj ekspediciji ulcinjskim roniocima mozaik o tragediji i olupini je počeo da se sklapa. blizu ušća rijeke Drim. Na kraju ekpedicije u ime države Crne Gore na pramac parobroda Brindizi postavljen je vijenac – „sličan onome koji drži Lovćenska vila na Ce nju”. 231 Svjetionik pod morem Sjećanje na pomorsku katastrofu pod Medovom početkom 1916. septembra 2005. piše Ilir Čapuni. Oni su sačinili dragocjenu fotodokumentaciju nekadašnjeg izgleda Brindizija i olupine koja je u fazi raspadanja. Traganje za podacima u vezi sa Brindizijem i njegova iden fikacija su potrajali. Mještani takođe znaju za „prokletu olupinu”. Traganje za crnogorskim “Titanikom” – ekspedicija „Brindisi 2007”. na dubini od 14 m.48 Detaljno istraživanje olupine obavljeno je u periodu od 22.XII 1915/6. vitezovi ulcinjskog ronilaštva. Njeni akteri su ulcinjski ronioci na čelu sa Ilirom Čapunijem. godine. 63-69. Brindizi je danas crnogorski svje onik pod vodom. vodu i vrijeme. Bez obzira na stogodišnju tugu. što bi rekao Njegoš. Ali. Olupina je locirana unutar Medovskog zaliva. Kos i duše postradalih dobrovoljaca počivaju u mulju plave grobnice ili pored obale u močvarnom Merđanu. juna do 1.Marijan-Mašo Miljić: STRADANJE CRNOGORSKIH DOBROVOLJACA POD MEDOVOM 24. izgleda olupine i parametara njenih mjera: „Misterija je riješena – poslije godinu i po dana završili smo iden fikaciju parobroda”. Nakon ispi vanja brojnih podataka. . Uporedo sa spomenima na taj događaj i odavanje pošte brodolomcima. Istraživači Ilir Čapuni. Posebno je zanimljiva rekonstrukcija Ilira Čapunija medovske tragedije i njegove nedoumice i sumnje u odnosu na brojne nejasnoće u vezi sa njom. Potraga za olupinom Brindizija počela je 2005. na južnom dijelu zaliva. godine. napravili su veliki podvig. i tragediju velikog broja crnogorskih dobrovoljaca ne čili ni poslije skoro 100 godina. jula 2007. javljala se ideja o traganju za olupinom oko koje i u kojoj počivaju kos stradalih dobrovoljaca. Uz saradnju sa kolegama iz Albanije i okruženja oni su iz više pokušaja uspjeli da je pronađu 27. uz pijetet prema njihovom udesu. 48 str. pod pokroviteljstvom Centra za iseljenike Crne Gore.I 1916. Gani Resulbegović i Ibro Mila. Ilir Čapuni. „od toga su u grobu ključevi”. na oko 500 metara od obale. U julu 2006.

2007.232 Crnogorski anali. 7-8/2014 Satelitski snimak Medovskog zaliva sa pozicijom olupine. br. Pramac parabroda Brindisi .

XII 1915/6.I 1916.Marijan-Mašo Miljić: STRADANJE CRNOGORSKIH DOBROVOLJACA POD MEDOVOM 24. Glavni cilindar motora 233 .

234 Crnogorski anali. br. 7-8/2014 Dijametri cilindara na olupini se poklapaju sa dijametrima u tehničkom opisu broda .

jul 2007.Marijan-Mašo Miljić: STRADANJE CRNOGORSKIH DOBROVOLJACA POD MEDOVOM 24. na „plavu grobnicu“. Ronioci kluba D’Olcinium povukli su vijenac na dno i vezali ga za pramac olupine. dr Milan Vukčević je u more. nedjelja 1. godine: direktor Centra za iseljenike prof. . desno Ibro Mila.XII 1915/6. Medova. položio vijenac počas i zahvalnos stradalnicima na Brindisiju.I 1916. desno Cesare Balzi. Ilir Čapuni sa kapetanom luke Shkëlqim Celami. 235 Članovi ekspedicije San Giovanni di Medua 2006 i Brindisi 2007: gore lijevo. dolje lijevo Gani Resulbegović.

130 anni di storia dello stabilimento e delle sue costruzioni navali.236 Crnogorski anali. Can ere Fratelli Orlando. Livorno 1998 Fotografija modela parobroda Brindisi. 7-8/2014 Tehničke karakteris ke broda Brindisi iz knjige Vi orio Marchi i Michele Cariello. br. .

Marijan-Mašo Miljić: STRADANJE CRNOGORSKIH DOBROVOLJACA POD MEDOVOM 24. dužine 61cm.I 1916. već samo tehnički opis iz brodogradilišta. vješte ruke brodomodelara Nikole Đ.6cm. Nemajući pravu skicu. 8 jun 1940. brodogradilište Fratelli Orlando izgubilo je gotovo cijelu dokumentaciju a me i skice brodova među kojima je i Brindisi. 237 Tokom višestrukih vlasničkih transformacija. Stanojevića iz Kotora su za kratko vrijeme napravile model broda Brindisi. .8cm i visine (do glavne palube) 5. u cjelini je posvećen svečanos otkrivanja spomenika na Ce nju.XII 1915/6. fotografiju broda i opis stanja olupine. Zetski glasnik. broj 834. širine 8.

19. januara 1916. 7-8/2014 Prve vijes o tragediji crnogorskih dobrovoljaca pod Medovom objavljene su u Njujork Tajmsu (The New York Times). i 23. .238 Crnogorski anali. br.

2. To je najstariji zapis o brodolomu Brindizija. april 1916. Split 1932. str. New York Times.članci o nesreći Brindizija. Pavao Perić. Riječ dvije o Crnoj Gori i njenom posljednjem Gospodaru.149. Prilog bibliogra iji o medovskoj katastro i 1. 1939. br. 4/1933. godine (po novom kalendaru). Jadranska straža.Marijan-Mašo Miljić: STRADANJE CRNOGORSKIH DOBROVOLJACA POD MEDOVOM 24. 4. Zagreb 1925 10. 8. Pero Šoć. Vlad. Savo Đurašković. 3. Beograd 1923. 39. .I 1916. broj 7703 od 18. Beograd 1928. godinu. 13. . Beograd 1924. br. januar 1916. 7. 239 Tekst je objavljen povodom petnaestogodišnjice medovske katastrofe. The Foreign Policy of Woodrow Wilson 1913-1917. Pitsburg/SAD. 9. Kazivanje dr Đura Guče. Đuro Guča. 89. West Victor. januara 1916. aprila 1934. str. Veliki narodni ilustrovani kalendar „Jugoslavija“ za prostu 1917. do 9. Robinson Edgar. 1-2. na kome su stradali crnogorski dobrovoljci 6. (New York).januara 1916. Pad Crne Gore: prilog srpskoj istoriji za vrijeme od 23. str. Split 1932.XII 1915/6. A. Amerikanski Srbobran. Ivan Meduanski. Crna Gora za proboj Solunskog fronta. 11. New York Times 19. Jadranska straža. 89. The Macmillan Company 1918. u luci Sv. 4. Tell of Brindisi Horrors. Posljednji dani Crne Gore. Dnevnički zapis iz 1916 u: U nov život (ratni dnevnik vođen po starom kalendaru).I 1916. Saičić.februar 1916. Miloš Živković. Ratnik.Zeta. Jeremija Živanović.100. Na uspomenu drugovima koji su potopljeni 6. Jedna mrtva luka. Pero Slijepčević. Chicago Evening American. str. br.Vukmanovića. Naši dobrovoljci u Svetskome ratu. str.. 3. VIII-IX. 5. Zapis objavljen u Spomenici S.50-52 6. str. 12. i 23. sv. septembra 1915. 12. 3. Čikago-SAD 1916.

str. Zbornik radova VI.3. br. Ce nje 1940.bra 1915. Pavle Hadži-Pavlović. juna 1940. str. 34/1938. Pravda. br833. Veljo Bakoč. jun 1940. Beograd 6. Savo Vukmanović. 4.Pravda. Kako se pre dve i po decenije udavilo preko tri sto ne američkih Srba dobrovoljaca u pristaništu pod Medovom. Dobrosav J. Spomenik potopljenim dobrovoljcima pod Medovom 1915. Rosanda Gavrilović. Ce nje. br. Istorija XX veka. juna 1940. Danas će na Ce nju bi otkriven spomenik onim brodolomnicima koji su se na Badnji dan 1915. Iz sećanja na minule ratove za oslobođenje i ujedinjenje. 3-4/1937. str. – Zetski glasnik. 833. br. br. IX/1937 Ce nje. 21.240 Crnogorski anali. Imenik dobrovoljaca potopljenih kod San Đovani di Medova. 166-173 15. Naš život broj 2/1937.. str.nik. br.-Zetski glasnik. 18.768.. 32. Borba crnogorskog dvora i srpske vlade oko obrazovanja crnogorske vojske i oko dobrovoljaca 1916-1918. 2. XII. godine utopili kod san Djovani di Medova. br. 31. ali je svečano otkrivanje i osvještanje bilo godinu dana kasnije – 6.Zetski glasnik.Zetski glasnik. Spomenica potopljenih dobrovoljaca pod Medovm. Medovska katastrofa. Božić prvih dobrovoljaca i Amerike: sjećanja na našu Golgotu. str..Zetski glas. 12031. Ce nje XII/1940. Spomenik dobrovoljcima koji su krenuli iz Amerike a potpoljeni na domaku Otadžbine . br. jun.Napomena: Spomenik je podignut 13. XII.4. Milenković. Jovana Medovskog. Mihailo Pupin medju Srbima u Americi.IX.835. 3. Zagreb 1935. 1-4. Podizanje spomenika pod Medovom / Banovinski odbor za podizanje spomenika potopljenim dobrovoljcima pod Medovom. 19.. br. str. 18. 1. godine. Sa svečanog otkrivanja spomenika potopljenim pod Medovom (slike). mart. 8-9. br. Ce nje 1939 23. str. maja 1939. br. Cenje. 25.Zetski glasnik. Sećanje na tragične dane. Ce nje 1938.833. Đuro Guča. str. 1. 6. X. Bogumil Hrabak. 27. jul 1939. 26.35-36. 17.Zetski glasnik. Poli ka. br. Uzbudljiva ispovest očevidaca davljenja naših dobrovoljaca iz Amerike uoči Badnjeg dana 1915. 833. Program otkrivanja spomenika potopljenim pod Medovom. 28.Zetski glasnik. Tehnički list. Podizanje spomenika potopljenim pod Medove. 69-209. Ce nje. XII.2: ilustr (makete spomenika: radovi Marijana Ma jevića i Rista S jovića).. god. br. decem. Medovska tragedija (lirska pjesma). str.9. 20. 30. str. koji su se 24.2. Beograd 12. Vučina Đukić. godine udavili u Zalivu Sv.-Zetski glasnik. godine u pristaništu pod Medovom. god. godine. .1. Spisak dobrovoljaca iz opš ne Grahovske. str. god.12. 13. Akcija za podizanje spomenika potopljenim. 34/1938. 12 226.1. 2. Beograd 1964. str. 29. Ce nje XI/1939. Proglas odbora za podizanje spomenika potopljenim pod Medovom. XII/1940. 11497.maj. 22.Zetski glasnik. 11 i 12.831.juna 1940. . maj 1939. Bački Petrovac 16. 24. 15. god. str. I 1/1938. Rozpomienky na moj dobrovol’nicky život v Srpsku od roku 1914-1916. 7-8/2014 14. br. 29.Poli ka. 1940. . Ce nje 1937. 1.

Australija. Solunski front. godine. 56. Đoko Pejović. str.496. Priva: priroda. br. Životvorne kapi. Pavlović.35. 6. Ce nje. Ce nje 1968. Nikola I Petrović. Crnogorski dobrovoljci iz Sjedinjenih Američkih Država 1914. Nikšić 1941. 50. Sjeverna Amerika. str. Ce nje 1969. Beograd 1971. knjiga XII. Knj. 45. etnografija. Milan Radeka. Glasnik Ce njskih muzeja. XII. 8. Marušić. str. Ljetopis bratstva Stanišića. i 1915. Progonovići. Titograd – Podgorica 1962. Bratstvo Marušića u plemenu Bjelopavlića. Petar Perunović . Južna Amerika. Francuska. jun. Jovan Erdeljanović. Zbornik radova. 44. revolucija. Nikšić 1977. Pjesme. Vojna enciklopedija. 55. str. Stara Crna Gora. str.jul. Zbornik dokumenata. prilog za zbornik „Golgota i Vaskrs Srbije 1916-1918“. Milan Bulajić. 43.Zetski glas. str. knjiga 2. 46. Ivo Ferenca i Stjepan Vekarić. I . 37. Simo Radunović.. 370-372.133. 53.164. Dimitrije Vujović. Nikola P. str. 39. 38. Ce nje 1979. Zagreb 1964. godine. Italija. Beograd 1971.. Sveta P. prilog za zbornik „Trnovit put Srbije 1914-1918“. Historija pomorstva i ribarstva Crne Gore do 1918. 51. Iz istorije iseljeništva – pouke za današnjost. Detroit 1962. Sa svečanog otkrivanja spomenika potopljenim pod Medovom. drugo izdanje. Beograd 1974. 49. Mirko J.XII 1915/6. Zagreb 1980. 367-369. 52. 22. priredio Nikola Popović. Beograd 1974. Jugosloveni u Sjedinjenim Američkim Državama – Iseljeništvo naroda i narodnos Jugoslavije. 57. Titograd 1960. Beograd 1973. Svetozar Tomić. 838. Imenik mjesta u Jugoslaviji. Beograd 1965. 1-5: ilustr. Živorad Kos ć. 58. Ce nje 1940. Nikola Trajković.1. str. Dinko Franetović-Bure. Titograd 1962.183. Zagreb 1975. Odstupanje Skadar-Drač. Beograd 1980. Jugoslovenski dobrovoljci 1914/1918: Srbija. Stvarnost. Dobrovoljci. 352. Dobrovoljci iz Amerike: Krvava prošlost 1914-1918. Sa svečanog otkrivanja spomenika potopljenim pod Medovom.Marijan-Mašo Miljić: STRADANJE CRNOGORSKIH DOBROVOLJACA POD MEDOVOM 24. Dimitrije S. Pleme Kosijeri 1439-1945. 36. 42. str. 35. Ce nje 1940.Zetski glas.. 47. Vojnoistorijski glasnik br. prilog za zbornik „Trnovit put Srbije 1914-1918“.. 3. Beograd 1977. juna 1940. br. 40. str. 241 33. Gornja Krajina: Karlovačko vladičanstvo. Obren Blagojević. Đorđe Krstonošić. Srpska vojska više ne postoji. br. . 836. Brodolom pod Medovom 1915. Stanišić. god. Rajković.Bol Crnogoraca u Americi. str. str. Crnogorska misija u Sjedinjenim Američkim Državama 1915. god. 146. 48. Beograd 1978.Slobodna misao. str. Kolo crnogorskih Amrikanaca.Zetski glasnik. Nikolić. 337-350.I 1916.nik. 834. Titograd-Podgorica 1972. Dragoljub Živojinović.2. 41. Svečano otkrivanje spomenika potopljenim pod Medovom: jedna lijepa i značajna narodna svetkovina na Ce nju. br. Novak J. Iseljavanje Crnogoraca u XIX vijeku. 54. godine. Beograd 1971.nik. 166.Perun: „Savremenici o Perunu“. 1.3. 34. SOS na Jadranu. istorija.

aprila 1996. 73. Beograd 1997. 71. 69. 110.195-206. 70. Tradicija dobrovoljstva u Crnoj Gori. 184-185.voljaca . 80. Podgorica 1996. Pomoć Srba iz Kanade i Amerike: neke sudbine dobro. – Beograd-Kikinda 1996. Zoran Lakić. Mirko Dobričanin. 60. Crnogorsko iseljeništvo i oslobodilački ratovi. 66. Đurković. Dobrovoljački glasnik br. Zbornik sa naučnog skupa Život i djelo Mihaila Idvorskog Pupina (Novi Sad –Idvor 1975).vima Srba i Crnogoraca: radovi sa naučnog skupa.219-224. Beograd 1987. 62. Banja Luka 1986. – U: Dobrovoljci u oslobodilačkim ratovima Srba i Crnogoraca: radovi sa naučnog skupa. Beograd 1998. 76. 65. U: Dobrovoljci u oslobodilačkim ratovima Srba i Crnogoraca: radovi sa naučnog skupa. – Beograd-Kikinda 1996. Nikšić 1995. Vilusi. str. Ce nje 1984. 7-8/2014 59. Veljko A. Radoslav Rotković. Dragoljub Živojinović. Živojinović. Iseljeništvo naroda i narodnos Jugoslavije. Skupljanje dobrovoljaca u Sjevernoj Americi 19141916. Lješev Stup i bratstvo Popivoda. 82. Milan Mićunović. br. Ce nje 1991.U: Dobrovoljci u oslobodilačkim rato. SAD i srpski dobrovoljački pokret u Prvom svjetskom ratu. 79. Beograd 1989. Dobrovoljci u oslobodilačkim ratovima Srba i Crnogoraca: Zbornik radova sa naučnog skupa održanog u Kikindi 11. 83. Čedomir S. 67.242 Crnogorski anali. Bulajić. Dobrosav Turović. . Rodoslov bratstva Nikčevića. Rodoslov bratstva Bulajića.59-69. . Antonije Đurić. Zagreb 1980. Broj dobrovoljaca iz prekomorskih zemalja u ratovima 1912-1918. str. „Potopljeni ispod Medova“ . Radovan Jablan. Popivoda. Klenčani. Veljko Sjekloća. Živko A. Dobrljani u borbi za slobodu. Živojinović. Mihailo Ašanin. Nacionalno-poli čki rad Mihaila Pupina u Sjedinjenim Američkim Državama 1914-1915. 61. 77. Zbornik radova. – Dobrovoljci u oslobodilačkim ratovima Srba i Crnogoraca: radovi sa naučnog skupa. Nikola Simov Vujačić. Uloga narodnog guslara – dobrovoljca Petra Perunovića u prikupljanju dobrovoljaca u SAD. Vojislav Boljević – Vuleković. Preci i potomci Tomića. Nikšić 1989. Bratstvo Vujačića. Čedomir Đuro Ivanović. Dragoljub R. Ce nje 1996.10.nik Petar Kačavenda) Beograd-Kikinda 1996. Bogumil Hrabak.Revija Ma ce iseljenika Crne Gore. Beograd 1994. Bulajić. Vasko Kos ć.207-218. 74.7. Milosav Nikčević. – Beograd-Kikinda 1996. Nikšić 1984. Miljan Milošev Jokanović. str. (odgovorni ured. 63. Srpska narodna garda Kotor. Nikšićke Rudine u borbama za slobodu. 78. Novi Sad 1985. Ubavka Ostojić – Fejić. Mihailo Stojković. Đuro Batrićević. str. Beograd 1995. Istorijski zbornik br. Titograd 1985. 72. Dobrovoljci u oslobodilačkim ratovima Crne Gore 1875-1918. Čedomir S. 64. Podgorica 1995. Dragoljub R. i 12.Jablaničana. 84. 85. Italija i Crna Gora 1914-1925: studija o izneverenom savezništvu. Crmničko pleme Boljevići u prošlos Crne Gore. Kotor 1990. br. Beograd 2000. Nevoljni saveznici 1914-1918. 68. Podgorica 1997. I tada rekoše: Neće proći. str. 81. Pleme Kuči: etnička istorija. 75. – Beograd-Kikinda 1996. 8-9. 73. Solunci govore. Titograd-Podgorica 1988. Iz istorije crnogorskog iseljeništva.

Vlado Gojnić. Novi Sad 1998. Bendert Harald. Čanj. Jovo N. 97. Dobrovoljački glasnik broj 10. Šerbo Rastoder. 102. Zrenjanin 2004. 86.Sjekloća.Goru) 113. Marko S. Katastrofa u Medovskom zalivu. Grahovski Kovačevići kroz vjekove i ratove. Stojan Karadžić. Beograd 1997. Virpazar – Beograd 2004. 104.-U: Crnogorski iseljenici (glavni i odgovorni urednik Slobodan Vujačić).104-105. Crmnica: Rodoslovi bratstava. Ce nje 2003.10. Beograd 1997. 101. Beograd 1997. knj. 107. Vlahović. Na usni mog đeda cigara zavijena. Spič: Nehaj. Virpazar 2005. . Slavko S jačić. 112. Novica Denda.XII 1915/6. Šovran.Rudari .vima 1912-1918. 1: Šišići. Slobodan Novičin Kovačević.Preživio brodolom pa zarobljen. str.Minenkrieg mit U-Booten Hamburg. 21. Crna Gora u egzilu 1918-1925. Vukota i Akim Miljanić. Roganović. Vlado Gojnić. godine. Hercegovci: srpski ratni dobrovoljci u ratovima Crne Gore i Srbije 19121918. Vernici Otadžbine: srpski dobrovoljci u oslobodilačkim rato. Rade Novaković. Podgorica 2002. 89. Beograd 2003. Radisav Ris ć. Ilija (Šćepanov) Janičić. Zemun 2003. 87. Grabalj. Dobrovoljci iz prekomorskih zemalja na Solunskom frontu. 260 (Medova je od januara 1916.116-117. Crnogorci u američkim rudokopima . 94. 103. Beograd 1997. Beograd 2003. Gojko Kapor. Dobrovoljci iz Trebinjskog kraja 1912-1918. Slavko S jačić. Crnogorci u Americi. 92.dobrovoljci u Balkanskom i u Prvom svjetskom ratu.L. 111. Vlado Gojnić. 90. Mlađen Vuče ć. Radivoje i Petar Janičić. Bratstvo Denda iz Mirilovića. Milan Micić. Niš 2003. Đenovići 1998.-Podgorica 2004. Preci i potomci: rodoslov Sjekloća.243 Marijan-Mašo Miljić: STRADANJE CRNOGORSKIH DOBROVOLJACA POD MEDOVOM 24. Rodoslov Kapora. 98. Bratstvo Roganovića kroz vjekove: Cuce i Pješivci. 109. Grbalj: dobrovoljci u ratovima 1912-1918.43-48. Dobrovoljački glasnik br. Dobrovoljački glasnik br. E.10. Beograd 2003. knj. Vuk Šibalić. D. Vuče ći kroz vjekove. 88. Milica (romansirana istorija). Momčilo Popović. Banićević. 108. uporišna tačka na istočnoj obali Jadrana preko koje su Crnogorci odlazlili u emigraciju ili ulazili u C. 96-102. Ce nje 1999. Marko S. 100. Čurug kroz istoriju. Priš na 1998. 105. Podgorica 1997. 106. 99. Prezimena u Crnoj Gori. Radoje M. Die UC-Boote der Kaiserlichen Marina 1914-1918. Beograd 2003.Mitller. Herceg Novi – Beograd 2004 110.I 1916. Sutomore. 93. Dobrovoljci iz Boke Kotorske u oslobodilačkim ratovima Srbije i Crne Gore 1875-1918. Beograd 2002.111. Beograd 1998. Neđeljko P. Beograd 1997. Tragedija dobrovoljaca sa broda „Brindizi“.I: str. Beograd 2002. Drobnjak: porodice u Drobnjaku i njihovo porijeklo. Ilija Petrović. do 1919. Novi Sad 2002. 96. Bratstvo Banićevići: prilozi za raodoslov. bila sudbinsko mjesto. Dobrovoljački glasnik br. Šovran. 2001. Branko Vujkov.43-45:ilustr. 91. 95.

stradalo više od 300 dobro. okončano je istraživanje u kojem je olupina Brindizija detaljno snimljena i urađena analiza potonuća 123. 17: ilustr.skih zemalja. profesor svjetske književnos . Nikšić 2007. av. priredio je knjigu Crnogorci u Peroju 1657-2007.-U:Istorijski leksikon Crne Gore (autori Šerbo Rastoder. R. 116. 126. str.4: K-Per. Porijeklo i poruke predaka. god. 142 str.gusta 2005.jul 2007. Dere ć. 2. Radio je kao profesor u Obrazovnom centru na Ce nju i kao bibliotekar u Centralnoj narodnoj biblioteci „Đurđe Crnojević“. 17-18. Sa akademikom Brankom Pavićevićem priredio je knjigu: Dušan Vuksan. Dijaspora Crne Gore. publicista i bibliograf. Iz prekomor. Podgorica 2007. a sada je rukovodilac Biblioteke Istorijskog ins tuta Crne Gore u Podgorici. V. ponedeljak. Dijaspora Crne Gore. Br. M. Pomenik sve h srpskih ratnika 1912-1918-a. . vijeka (Podgorica 1997). 7. Petrić: Našli ostatke „Brindizija“: podvig trojice Ulcinjskih ronilaca.). . Novi Sad 2005 115. rođen u selu Luka (opš na Žabljak) 5. Povodom obilježavanja troipovjekovnog jubileja naših iseljenika u Peroju. br. Beograd 2005. 1977. Branislav Mandić. kulture.863-864. 121. Ilija Petrović. U oblas književnos pripremio je knjigu Otkrivanje crnogorske Atlan de: savremena kri ka o književnom djelu Jevrema Brkovića (Podgorica 2006). publicis ke. . 120.244 Crnogorski anali. Bratstvo Mar novića. Cetnje 2006. a sa Draganom Kujovićem Ban crnogorski Novica Cerović (Podgorica 2005). Novi Sad 2007. Vijes . Novi Sad 2005. Pleme Piva: deset vekova na svome današnjem prostoru.. Miljanić i Kićan S. u spomen publikaciji povodom godišnjice referenduma Dvadeset prvi maj objavljen je njegov tekst „Četvrto crnogorsko vaskrsnuće“. (Sačinio Marijan Miljić)49 49 MARIJAN MILJIĆ.VIII 1951.Knj. str. Građa za istoriju Crne Gore do 1851 (Podgorica 2006). Ilija Petrović. str. br. Podgorica 2007.21-22: ilustr 127. :Sjećanje na patriote: predstavnici Centra za iseljenike kod albanske luke Šenđin bacili vijenac za stradalnike sa broda „Brindizi“. 122. Novi Sad 2005.V. Dušan Mar nović. 118. et all. dr Branislavom Kovačevićem: Crna Gora i Crnogorci u „Novoj Evropi“ (Podgorica 2005) i Drobnjačke davije i presude 1872-1902 (Podgorica 2005). 63-98 117. Krajem juna 2007. 125.-Podgorica 2006. Podgorica 2007. etal. književnik. Ilir Čapuni.Vijes . Put do svje onika pod vodom: bilješke sa ekspedicije „Brindizi 2007“. Ilija Petrović. str. U časopisima i novinama objavljivao tekstove iz oblas književne i likovne kri ke. 7-8/2014 114.. ulcinjskog ronioca da je potraga za olupinom potopljenog „Brindizija“ otpočela 30. Objavio je dvije knjige poezije: Đavolje lazi (1982) i Vrijeme taš ne (1995). kao najstarije sačuvane enklave crnogorske dijaspore. Danilo Đ.. str. 15-16. Izjava Ilira Čapunija. prošireno i popravljano izdanje.voljaca iz SAD i Kanade.M. Beograd 2006. Medovska katastrofa.9: ilustr. Milorad Đ. istoriografije i bibliografije. Umirali s pogledom na crnogorske planine: reporteri „Vijes “ u Medovskom zalivu gdje je 1916. Br.januara 2007. Sa svih strana srpski dobrovoljci. str. subota 6 jul. god. :Sjećanje na patriote.. i trajala do sredine avgusta 2006. Brodolomnici pod Medovo. Ilija Petrović. Miljanić. subota 6. br. Miljanići kroz vjekove (14502005). u koautorstvu sa prof. god. 2.8 124.Vijes . Prilozi za Encikopediju Novog Sada. Na Filološkom fakultetu u Beogradu diplomirao je na Grupi za opštu književnost sa teorijom književnos . 119. godine. Ljubo Milinkov Mićanović. Priredio je nekoliko vrijednih izdanja: Povjesnica Crnogorska – odabrane istorije Crne Gore do kraja 19.

posebno na prostor današnje Crne Gore. prateći puteve i riječne tokove spus la na Jadransku obalu. Tako se naseljavanje Prevalisa odvijalo iz dva pravca i po svoj prilici od tri različite skupine plemena i to iz pravca Bosne i Srbije na teritoriju današnje sjeverne Crne Gore i iz pravca zapada na obalu Jadranskog mora i njegovog zaleđa. Avara. pa je znatan broj gradova na obali ostao pod punom vizan jskom upravom. Langobarda. odnosno do 1453. godine. koristeći postojeću rimsku komunikaciju. godine. vijeka. ali sigurno ne i nikako u značajnoj mjeri. Iz tog razloga nije došlo po potpunog nestajanja starosjedilačkog ilirskog i romanskog stanovništva. Znatan broj pridošlica krenuo je dolinama Morave i Vardara u pravcu Soluna i Egejskog mora jednim i prema Epiru do Drača drugim putnim krakom. brojna varvarska plemena Istočnih i Zapadnih Gota. Činjenica da je Prevalis predstavljao perifernu tačku naseljavanja slovenskih plemena. Huna. U talasima slovenskog naseljavanja na Prevalis stradalo je niz gradova na Primorju. Istočno rimsko carstvo manje ili više uspješno nastavlja tradicije nekadašnje imperije sve do kasnog srednjeg vijeka. Prodor slovenskih plemena na Balkansko poluostrvo u prvoj polovini 7. prelazila su na teritoriju Balkana. brojna Slovenska i njima bliska plemena. . u istoriji se često smatra kao prodor na teritoriju Rimskog carstva. koja su sa sobom donijela sukobe i razaranja. ali sasvim dovoljan da su slovenska plemena i ovdje postala dominantno stanovništvo. Još jedan veliki pravac migracije išao je tokom Dunava prema Crnom moru. kada se dijeli na Istočno i Zapadno.Predrag MALBAŠA: SPOMENICI CRNOGORSKE KULTURE IZ DUKLJANSKE EPOHE SPOMENICI CRNOGORSKE KULTURE IZ DUKLJANSKE EPOHE 245 Predrag MALBAŠA arheolog I Prostor srednjovjekovne Duklje je prije dolaska Slovena bio izložen brojnim hao čnim događajima i migracijama. koje je u prvom naletu svoje utočište našlo u utvrđenim gradovima na primorju i rijetkim refugijumima u unutrašnjos . ali i pored toga vizan jska vlast na ovom području nije sasvim nestala. koje konačno propada 476. godine. Nakon provale Dunavskog limesa. u cala je i na rela vno mali broj doseljenika na ovaj prostor. ali i raznovrsna civilizacijska i kulturološka prožimanja. dok se treća velika skupina doseljenika. Izvjesna pomjeranja stanovništva mogla su se dešava i iz pravca Drača. iako ono fak čki prestaje da postoji smrću cara Teodsija 395. Preko Duklje prohujale su razne rimske legije.

la nskom ali i slovenskom jeziku. rascjepkanost ekonomije i nedostatak tržišta morali su doves slovenska plemena u direktnu zavisnost od vizan jske poli čke i ekonomske moći. kao i osnivanje većih naselja na prometnim rasrksnicama. Jedan od najznačajnijih poteza koji današnja savremena nauka označava kao prelomni u razvoju Duklje. koje su nekada činile osnov rimske privrede. reprezenta vnih manas ra. Svoje brojne pobornike crkva okuplja oko sebe i organizuje u moćne monaške redove od kojih je u Duklji najznačajniji bio benedik nski. Vizan jska uprava. vijeka dolazi do stabilnijih ekonomskih i kulturnih veza slovenskih plemena iz zaleđa i urbanog romanskog stanovništva. poljoprivrednih i stočarskih. definiše teritorijalna cjelovitost srednjovjekovne Duklje. Naseljeni po župama koje su zah jevale posve drugu ekonomiju od one na koju su bili navikli. Crkveno graditeljstvo uzima širok zamah u svim djelovima Duklje. oni su i dalje zadržali plemenski način življenja. Na drugoj strani Slovenima je bilo potrebno mnogo vremena za adaptacije na novu sredinu i sasvim drugačije životne uslove. a sa is m ambicijama na ovaj prostor dolazili su misionari iz Rima. koji svoje zadužbine grade i dekorišu na skoro is način kao i romanski živalj. Između ostalog. Među k torima crkava pojavljuju se i dukljanski vladari. u seoskim sredinama. Nastanjeni. preuzimajući njihova prirodna dobra i ekonomiju. pa se hrišćanstvo jednako širilo na grčkom. pokušavala je raznim mjerama. Već sredinom 8. prostor Prevalisa nakon dolaska Slovena. početaka crkvene. nastanjene su slovenskim plemenima koja po skuju starosjedioce. što stvara preduslove da se na ranije kompaktnom. sasvim drugi klimatski i geomorfološki uslovi. koje su posjedovali romanski starosjedioci u gradovima. koji su bili u posjedu Slovena i upotrebnih najrazliči jih vrsta od teks la do posuđa. prije svega širenjem hrišćanstva i nuđenjem određenih privilegija slovenskim županima da od slovenskih plemena načini što vjernije podanike. Propovijedanjem hrišćanstva na slovenskom jeziku. utvrđenja i ekonomskih zgrada. 7-8/2014 Sa druge strane. Nema sumnje. društveno-socijalni i kulturni profil ovog prostora. njihov zadatak je bio podizanje velikih. Romansko stanovništvo. svoju sigurnost našlo je u primorskim gradovima i refugijumima. slovenski jezik. koja će kasnije preras u veće gradove i zadrža u sebi jak u caj arhitekture monaškog reda koji ih je osnovao. da se između starosjedilaca i pridošlica. Dolazak slovenskih plemena na teritoriju rimske provincije Prevalis. . dok su romanizirana ilirska plemena svoje utočište našla pomjerajući se u unutrašnjost i planinska zaleđa. tako obilježava period stagnacije skoro svih vidova umjetničke djelatnos . razvoj trgovine i zanata povezanih zajedničkim interesima omogućio je da se već krajem 10. uglavnom. ekonomski. Tako crkve i manas ri postaju centri ne samo vjerskog nego i kulturnog života. paganske običaje i navike. dolaskom i naseljavanjem Slovena iz osnova se mijenja poli čki. Carigrad je pokušao da širi hrišćanstvo među slovenskim stanovništvom.246 Crnogorski anali. još u rimskom periodu definisanom geoplo čkom prostoru provincije Prevalis. sa tek pokojim većim naseljem ili utvrđenjem. uslovio je značajna pomjeranja i migracije starosjedilačkog stanovništva na ovom prostoru. Ovakav zamah graditeljstva. župama. koju su zadržali primorski gradovi. br. svjetovne i narodne književnos . vijeka na teritoriji Duklje formira jaka državna tvorevina. Ne uspjevajući da održi kon nuitet sa kasnoan čkim tradicijama. veoma rano uspostavio kontakt i to prije svega na polju razmjene proizvoda. crkava. jeste primanje hrišćanstva. Plodne doline i oblas na teritoriji Prevalisa.

to jeste podužnom osnovom. Posebna intenzivna graditeljska ak vnost u primorskim gradovima odvijala se u periodu punog procvata Dukljanskog kraljevstva. a s lski se uklapa u zapadno mediteranski kulturni krug u kojemu se u to doba reflektuju vrlo heterogeni u caji Zapadne Evrope. pa za m slikarstvo i na kraju prateće umjetničke djelatnos . koja se hronološki proteže od početka 9. na osnovu nalaza iz Stona i podataka. R. koji nam se nude u Ljetopisu Popa Dukljanina. nije bila okruglog oblika. nedvosmisleno može veza za dukljansku vladarsku dinas ju Vojislavljevića. Romani izgrađuju nove crkve u gradovima i prigradskim naseljima. Time je otpočelo jedno novo istorijsko umjetničko razdoblje preromanika. Oba ova osnovna pa imaju i brojne varijetete. Tripuna u Kotoru. najčešće malih dimenzija imaju vrlo raznolike osnove. Te crkve. januara. ne vezujući se za prirodniji i precizniji naziv “dukljanski period”. . 809. Kotorska crkva doduše. a posebno Italije. do kraja 11. Nažalost već ustaljena istoriografska terminologija i osjetljivost teme. vijeka. Vujičić.Predrag MALBAŠA: SPOMENICI CRNOGORSKE KULTURE IZ DUKLJANSKE EPOHE 247 Iako se običaj da vladari podižu reprezenta vne zadužbine. kako se navodi u djelu “De 1 Č. godine. u centrima svojih župa. Ce nje 1997. Marković. vijeka. kojim bi precizno definisao istoriski razvoj i umjetnički dome na tlu Crne Gore u periodu od 9. a pokršteni Sloveni.1 Prva centralna građevina za koju se doznalo iz spisa vizan jskog cara Konstan na Porfirogeneta. crkve sa centralnom i one sa bazilikalnom. uslovili su da se ovaj period često nazivao “prednemanjićko doba”. ovaj običaj se na prostoru današnje Crne Gore. Spomenici kulture Crne Gore. kod istoričara uglavnom veže za vladarsku lozu srpske dinas je Nemanjića. koje se pološki mogu svrsta u dvije grupe. uglavnom. vijeka. Tako izmijenjene društvene okolnos pogodovale su oživljavanju umjetničkih tokova koji su bili prekinu početkom 7. Budva II Taj svojevrsni preporod umjetničkog stvaralaštva. zahva lo je najprije graditeljstvo i dekora vnu plas ku. pa do kraja 12. završena 13. Republički zavod za zaš tu spomenika kulture. Crkva Santa Marija in Punta Stari grad. bila je crkva Sv.

2 P. br. Mijović. imala osnovu u obliku ravnokrakog krsta. već je kako pokazuju arheološki nalazi. koji su često puta samo nominalno priznavali njenu vlast. Stari grad Kotor Crkvu koja je posvećena svecu. otkriven je uz sjeverni zid katedrale sarkofag Andrea Saracenisa i njegove žene Marije sa natpisom iz 9. sa tri priljubljene apside spolja pravougaonog. a druga Piazza Fiamme a je iz 1113 godine.2 Sv. Jedna. Sarkofag se danas nalazi s desne strane glavnog ulaza u katedralu. Naos joj je bio podijeljen na devet traveja. I u Rimu su bile podignute dvije crkve u čast sv. što čvršće poli čki veže za Carigrad. 7-8/2014 Administrando Imperio”. . 92. Trifone in Posterula je posvećena 961. Tripuna. podigao je ugledni kotorski građanin Andrea Saracenis. čiji je kult u srednjem vijeku bio veoma raširen kako na istoku tako i na zapadu. Najstarije crkve u čast ovog sveca podigli su u 6. a iznutra polukružnog oblika. Kulture Crne Gore. vijeka. S.248 Crnogorski anali. Ove dvije bazilike spominje u svom djelu “De Aedificiis” istoričar Prokopije (500– 565). Podni mozaici u Crnoj Gori. a nad centralnim dijelom se uzdizala kupola čiji se izgled samo hipote čno može odredi . vijeku u Carigradu imperatori Jus nijan i Jus n I. Titograd 1987. To je vrijeme kada je prenosima moš ju značajnih svetaca Vizan ja željela da značajne centre istočno jadranske obale. za vrijeme Pape Ivana XII. Godine 1840. Tripun.

nijesu još do kraja razjašnjeni. Korać. Ta. Krševanu na Krku i Sv. kao svoj oratorij. pitanje pskog porijekla ove crkve. Starinar n. Tripunu.Predrag MALBAŠA: SPOMENICI CRNOGORSKE KULTURE IZ DUKLJANSKE EPOHE 249 Sv. Prilozi povijes umjetnos u Dalmaciji.4 3 V. Če ri stuba u centralnom dijelu podupirala su kupolu i dijelila naos na devet traveja. Tripun. Doljani kod Titograda. Split 1990. odnosno osnove u obliku trolisne djeteline. predstavlja spoj trikonhosa i grčkog slobodnog krsta formiranog oko blago iskošene osnove. Nikoli kraj Nina. 30. Sarkofag Andrea Saracenisa i njegove žene Marije Izvjesne pološke srodnos sa prvobitnom crkvom Sv. Mar nović. Ipak. a pološki je bliska dalma nskim ckvama Sv. Ona se ne može direktno veza za starohrišćanske trikonhose na Zla ci i Baru. Tome u Prčanju. neki crkveni prelat iz ovog kraja. IX-X .3 Najvjerovatnije je iz istog perioda i crkva Sv. vrlo je vjerovatno da je i prčanjsku crkvu podigao. kao što su Žerminji de Pre kod Orleana u Francuskoj. koja se uklapa u shemu pravilnih trikonhosa. po mnogo čemu neobična građevina. Ishodište za jedan ovako rijetki arhitektonski varijetet mogli su bi . . Beograd 1958/1959. vijeka. kao i makedonskim crkvama Samuilovog vremena u Ohridu i Prespi. kod Bijelog Polja. neki veoma udaljeni savremeni ili nešto stariji spomenici 9. a za vrijeme Karla Velikog i franačke uprave Bokom. upravo kao u kotorskom Sv. sa kupolom nad centralnim dijelom i kvadratnim ulaznim krakom koji je kasnije produžen pripratom. 5-29. Tripuna ima i crkva Sv. kako se čini. Jovana u Zatonu. 4 J. Prologomena za problem prvobitne crkve svetog Tripuna u Kotoru. i bap sterij u milanskom San Sa ru.s. Kako su ove crkve podigli crkveni velikodostojnici. 383-385. kao i u caji pod kojima je nastala. Ranohrišćanska crkva.

Kotor. Titograd 1967. D. crkva “C “ na Ratcu i Sv. datovana 840. Tome u Prčanju u Boki Kotorskoj. Đorđe u Podgorici. godine. a ponekad oživljene dekora vnim nišama. Kovačević. Tu spadaju jednobrodne crkve s polukružnom ili kvadratnom apsidom. Izvjesna rješenja su bila preuzeta iz bazilika vizan jske epohe što se može uoči na bazilici na Mar nićkoj gradini. 7-8/2014 Druga grupa građevina sa podužnom osnovom. Prčanj. 7 Istorija Crne Gore 1. vijeka.7 5 V. a iznutra polukružnog oblika. Zbornik filozofskog fakulteta Univerziteta u Beogradu. sačuvana samo u temeljima. uglavnom vezuju za pojavu i ak vnost benedik nskog monaškog reda u ovim krajevima.5 Sv. Petar u Bijeloj. Nagorni. dok su apside bočnih brodova u cjelos polukružne. Istoj grupi se mogu pridoda još neke arheološki. Sv. sa kupolom ili bez nje i osnovom obično podijeljenom na tri traveja. kao i benedik nski samostan sa crkvom Sv. Beograd 1970. Teodora u Baru.250 Crnogorski anali. Smatra se da je tom monaškom redu pripadala crkva Sv. Mihaila na Prevlaci. Toma. br. (na više mjesta). 6 V.J. Petra u kotorskom predgrađu Šuranju. Crkva sv. 107-114. Beograd 1987. Između Bizan je i Zapada. nedovoljno ispitane crkve kao što su Sv. javlja se češće nego crkve centralnog plana. Tom pu građevina pripadaju crkve Sv. Die Kirche Sv. ali nešto drugačije prostorne organizacije. mala crkva u Ulcinju. godine. Minhen 1978 . pronađena ispod ostataka katedralne crkve. Korać . 37-38. Korać. a njihov nastanak se uglavnom vezuje za 11.6 Ta trobrodna crkva ima glavnu apsidu spolja kvadratnog. Zidne površine su im najčešće bile raščlanjene spolja i iznutra sa plitkim pilastrima ili lezenama povezanim lukovima. XI-1. Slično rješenja je imala katedralna crkva Sv. a vjerovatno i stariji sloj Rize Bogorodice u Bijeloj. Petar in Bijelo Polje. Preromaničke bazilike se počev od 9. kapitel Daleko prostraniju i razvijeniju osnovu od ovih crkava imaju trobrodne bazilike koje se na našem području susreću od ranohrišćanskog perioda. Tome u Ku ma kod Herceg-Novog. Marija u Budvi iz 840. vijek.

Ova dekoracija. Takve prilike nijesu pra le samo dukljansku obalu i njeno zaleđe. Tome Ku . godine III Istovremeno sa razvojem graditeljstva od 9. Crkva Sv. Kao nadoknada rus čnom i nereprezenta vnom spoljnjem izgledu dukljanskih crkava. Herceg Novi . nego cijeli mediteranski pojas i središnju Evropu.Predrag MALBAŠA: SPOMENICI CRNOGORSKE KULTURE IZ DUKLJANSKE EPOHE 251 Sv. Jovan Zaton. ostaci 2004. socijalnim i kulturnim nivoom i prilikama. pojavljuje se unutrašnji kameni crkveni namještaj. zapravo predstavljaju specifičnost perioda uslovljenu ekonomskim. koji dobija određenu dekoraciju i profile. poznata pod nazivom preroman čka skulptura. odnosno sve geografske oblas gdje se preromanička umjetnost pojavljuje i živi dugi niz godina. iako skromne zanatske i umjetničke vrijednos . vijeka i dalje na Dukljanskom primorju i djelimično u unutrašnjos razvijala se i kamena dekora vna plas ka. Bijelo Polje.

a ponegdje i četvoročlane ni . p ca. odnosno trake koja je kao po pravilu uvijek jednako odvojena od osnove. Karakteris ka preroman čke plas ke je i ta što je većina njenih kamenih plitkih reljefa bojena živim bojama sa ciljem izrazi jeg uočavanja i naglašavanja mo- . Obično se na čistoj ravnoj pozadini plete boga ornament. U ovako komponovane geometrijske preplete vrlo često se upliću likovi živo nja. što sve zajedno stvara jednu cjelinu koja ima simbolični mo v i jednostavnost u ljepo ukrasa. a posebno oltarske pregrade. tročlane. među kojima su najbrojniji primjerci crkvene arhitekture. Bijela. Spolja ona ukrašava okvire ulaznih vrata i prozora. lako izvodljiva što joj je omogućilo dosta brzo širenje i u dublju unutrašnjost Duklje. Sve predstave su svedene u površinu sa linijom kao osnovnim sredstvom izražavanja. lista ili cvijeta. konzole. 7-8/2014 Oblici preromaničke skulpture se ne odlikuju raznolikošću formi i plas čnih vrijednos . Herceg Novi Na spomenicima arhitekture toga doba. Upravo zbog te jednostavnos umjetničkog jezika preromanička plas ka postala je veoma raširena.252 Crnogorski anali. ciboriji. Crkva Rize Bogorodice. koji se komponuje od dvočlane. a u unutrašnjos pokriva površine kamenog namještaja kao što su oltari. br. kapiteli. popularna. klupe. sarkofazi. krs onice. ova kamena dekoracija našla je svoju višestruku primjenu. a ponekad i simbolični mo vi.

Predrag MALBAŠA:
SPOMENICI CRNOGORSKE KULTURE IZ DUKLJANSKE EPOHE

253

va. Ovakvo bojenje vuče svoje korijene još iz an čkih tradicija gdje se plas ka takođe obrađivala u više boja, a u srednjevjekovnoj kamenoj plas ci, posebno 9. i 10.
vijeka, je na neki način, ovim posutpkom, kamena plas ka imala ulogu nekadašnjih
an čkih raskošnih mozaika, zbog čega se u ovom periodu tehnika izrade pravih mozaika i ne upotrebljava.
Bojenje plitke kamene plas ke nije jedina srodnost sa starim an čkim repertoarom. Mnogi ornamen pozna sa skulptura i mozaika ranohrišćanskog perioda preneseni su, is na u dosta izmijenjenom i deformisanom obliku, u repertoar
preromanske kamene plas ke. Uprošćene an čke biljne predstave raznih plodova i
lišća, vreža vinove loze, ljiljana, palmenta, p ca, mitoloških živo nja i drugog našle
su svoje mjesto na površinama kamenog namještaja po preromanskim crkvama i
drugim građevinama.

Crkva C, Ratac, Bar

Mo vima vezanim za staru an čku, umjetnost preromanska plas ka na našem dijelu primorja i u unutrašnjos Duklje jasno pokazuje osnovu iz koje je izrasla,
kao i sve one novine koje je unijela kao svoju specifičnost odnosno specifičnost oblas u kojoj je izrasla, što će bitno doprinije kasnijem sopstvenom načinu izražavanja
u brojnim oblas ma na području Duklje. Novija naučna istraživanja, direktne u caje
na razvoj preromanske plas ke nalaze u simbiozi u caja iz Vizan je, srednje i sjeverne Italije, Francuske i alpskih oblas gdje su brojne i valjane analogije sa sačuvanim
primjercima na jadranskoj obali i zaleđu.

254

Crnogorski anali, br. 7-8/2014

Mar nićka gradina, ostaci ciborijuma, Zavičajni muzej, Danilovgrad

Preromaničku sakralnu arhitekturu redovno je pra la kamena dekoracija
izvedena površinski u plitkom reljefu. Njome su se ukrašavali kameni ikonostasi, krs onice, ciborijumi i drugi crkveni namještaj, ali isto tako, okviri vrata i prozora, kapiteli stubova, tranzene i slično. Kao najčešći i najkarakteris čniji ukras tog vremena
bio je preplet, izveden u maštovi m kombinacijama s dvije, tri ili rjeđe više traka. On
se kombinovao s raznim drugim geometrijskim oblicima, a u njih su se dalje uplijetali razni biljni mo vi, lozice, cvjetovi, lišće raznih biljaka, palmete, srcoliki plodovi
i poneko s lizovano drvo. U dekora vnoj i simboličnoj ulozi pojavljuju se i lavovi,
an lope i živo nje fantas čnih oblika, kao i p ce, najčešće paunovi i orlovi. Sve je
to podvrgnuto strogoj površinskoj obradi, bez naglašavanja volumena, te zbog toga
djeluje kao uklesan crtež sa dvije ravni , onom površinskom, obrađenom, i njenom
poleđinom. Ljudski lik, u vidu sve telja ili anđela, javlja se rijetko, takođe površinski
tre ran. U preromaničkoj kamenoj plas ci susreće se još poneki an čki ukrasni mov poput astragala i ovulusa.

Predrag MALBAŠA:
SPOMENICI CRNOGORSKE KULTURE IZ DUKLJANSKE EPOHE

Ostaci ciborijuma, Ulcinj

255

Sv. Teodor, Bar, ostaci kamene plas ke

Iako u cjelos nije sačuvana kamena plas ka nijedne preromaničke crkve
u Crnoj Gori, ipak se na osnovu brojnih fragmenata može steći sumaran uvid u njen
izgled, u caje kojima je bila izložena i puteve kojima su umjetnička strujanja dospijevala na prostor Duklje. U najznačajnije primjerke preromaničke plas ke spadaju
kotorski i ulcinjski ciborijumi, od kojih je sačuvana po jedna bočna strana i nešto fragmenata sa veoma sličnim mo vima: afron rani lavovi koji proganjaju neku omanju
živo nju na glavnom polju, tročlane pletenice s “očima” u kombinaciji sa rombovima
oivičenim astragalom, dok duž korniša teče friz ovulusa i arkadica između kojih su
impos rani natpisi. Sačuvani dio natpisa na ulcinjskom ciborijumu pominje vizan jske careve, suvladare Lava i Konstan na, što nastanak ovog natpisa datuje u drugu
deceniju 9. vijeka. Natpis na kotorskom ciborijumu je naknadno uklesan, ali njega
vremenski determinišu drugi posredni i neposredni dokazi, povezujući ga sa 809. godinom, kada je Andreaci sagradio crkvu posvećenu zaš tniku grada, svetom Tripunu,
za koju je taj ciborijum bio urađen.8

8
P. Mijović, Acruvium-Dekatera-Kotor u svetlu novih arheoloških otkrića, Starinar, n.s. XIIIXIV, Beograd 1962-1963, 27-48

256

Crnogorski anali, br. 7-8/2014

Crkva Sv. Đorđa, Podgorica, unutrašnjost

Još jedan preromanički ciborijum, djelimično sačuvan, pripadao je kamenom namještaju bazilike u Mar nićima, a sada se čuva u Zavičajnom muzeju u
Danilovgradu. Iako nepotpuno naučno obrađen, može se zaključi da je mlađi od
kotorskog i ulcinjskog, te da je djelo druge klesarske radionice, sa više vizan jskih
u caja. Istoj radionici pripadaju nalazi sa Prevlake, sa nešto naglašenijim prisustvom
zoomorfnih detalja. Na osnovu epigrafskih karakteris ka utvrđeno je da početku 9.
vijeka pripada i natpis koji se danas čuva na Otoku, u Tivatskom zalivu, a koji govori o
podizanju crkve Sv. Stefana, vjerovatno u selu Vranovići u Grblju. K tori su joj prema
natpisu, bili Horukus sa ženom koja ima slovensko ime Dana, što je najraniji pozna
pomen jednog čisto slovenskog imena na tlu Crne Gore. To istovremeno svjedoči da
je početkom 9. vijeka, hris janizacija obuhva la i više društvene slojeve slovenskog
stanovništva koji se pojavljuju i kao k tori sakralnih objekata.9
9

V. Korać, Mar nići, ostaci ranosrednjovekovnog grada, Beograd 2001.

Predrag MALBAŠA:
SPOMENICI CRNOGORSKE KULTURE IZ DUKLJANSKE EPOHE

257

Crkva Sv. Petra, Bijela, Herceg Novi

Dok je preromanička plas ka Bara, Ulcinja, kao i lokaliteta u unutrašnjos ,
izuzev Mar nića gradine, najvećim dijelom destruirana, potpuniju sliku o njoj pruža
materijal sačuvan u Herceg Novom. Iz Sušćepana po če jedna parapetna ploča sa
grifonom i palmolikim ukrasom uokvirenim tročlanom pletenicom sa “očima”. Znatno veći plas citet pokazuje dio oltarne pregrade iz crkve Sv. Tome u Ku ma, koji
se čuva u hercegnovskoj JU Muzej i Galerija, sa parom stojećih anđela i orlova s
raširenim krilima u sceni “obožavanja krsta”. Iznad centralne kompozicije umetnut
je friz od tri p ce i jedne živo nje, upletene u lozicu, sve prikazane u živahnim pokre ma. To, uz pojavu anđela u prirodnim proporcijama i naglašavanje volumena
figura, smješta njegov nastanak u 11. vijek, ili najkasnije u početak 12. vijeka, u vrijeme kada se dvopovršinska kamena dekoracija primiče novoj razvojnoj fazi, odnosno
romaničkom s lskom izrazu, koji će u drugoj polovini 12. vijeka sasvim ovlada ovim
prostorima.10
10

P. Mijović, Kulture Crne Gore, Titograd 1987, 152-169.

258

Crnogorski anali, br. 7-8/2014

Sv. Mihailo, Prevlaka, Tivat, parapetna ploča i nadprozornik

Sreten Zeković:
NEKA NEDOVOLJSTVA NJEGOŠOLOGIJE

NEKA NEDOVOLJSTVA
NJEGOŠOLOGIJE

259
Sreten Zeković

Metodološki pristup
Da bi se u Njegoševom pjesničkom djelu prepoznao Njegoš i istorija, kao
što je to činio Mišel Oben,1 mora se njegova državotvorna i poetska mudrost posmatra u neraspu(p)čivom i ucjelovljenom jedinstvu koje je u bitnom određeno njegovim vladarskim životom kao inherentnim kon nuiranim izrazom „borbe neprestane“
za slobodu crnogorskoga naroda u „zbjegu slobode“, kao uslova njegovog samoopstanka u slobodi, koja je osnovni životni izvor i mo v ukupne njegove mudros , pa i
njegove Luče mikrokozma.2
Shodno tome, takav globalni, cjelovito jedinstveni pristup nužan je i da bi
se izašlo iz staroga shvatanja po kojem je glavni predmet i ideja Gorskog vijenca istorijski nepostojeća tzv. ”Istraga poturica”, navodno za vakta vladike-gospodara Danila
Petrovića, i da bi se u njemu prepoznala i iden fikovala stvarna istorična Njegoševa
istragu izdaje i crnogorskijeh izdajnika, ”svjetovnih konver ta”, neislamiziranih, korumpiranih hrišćanskih Crnogoraca u pograničnim krajevima slobodne Crne Gore,
koji su, zajedno (združeni) s Turcima, s turskijem barjacima, predvodili Turke pro v
svoje otadžbine s ciljem da svoje krajeve otcijepe od Crne Gore i da ih priključe Turskoj imperiji, a neki (kao dio Crmničana) i Mletačkoj. Glavni razlog tome je bio žestoki
otpor ovih (kako se u literaturi zovu) proturskih elemenata, odnosno „domaćega zla“
Njegoševom izrazito intenziviranom podržavljenju i nužnoj centralizaciji vlas kao
uslovu samoodržanja države i narodnos crnogorske u slobodi. Neprepoznavanje
istorijski nepostojeće ”Istrage poturica” u stvarnoj, arhivalijama bogatoj, Njegoševoj
istrazi izdaje i crnogorskijeh izdajnika, hrišćana, „svjetovnih konver ta“ uslovljeno
je upravo jem što se u njegošologiji posve zanemarivalo ili kao nebitno ukazivalo
prijethodno rečeno, a naročito:
a) Njegoševa državničko-poli čka mudrost i njegov veliki značaj kao državnika i državnog reformatora (legisla ve i centralizacije crnogorske vlas i njezinih
pośljedica);
b) da su poslanice, Stega i Zakonik (otačastva) Petra I Svetoga imali najveći
u caj na Gorski vijenac i tobožnju ”Istragu priturica”, jer se u njima najviše insis ra
na jedinstvu Crnogoraca i slobodne Crne Gore (pro v ”dvostrukos ” i višestrukos )
1

Mišel Oben, Njegoš i istorija u pesnikovom delu.
Koja se često, još od njenog štampanja, ocjenjivala bitno kao mis ka, mis čna, kao religiozno-dogmatska i klerikalno-metafizička mudrost. Viđe podrobnije: Sreten Zeković, Simo Milu nović,
Petar I, Njegoš, CKK Ce nje, Crnogorska prijestonica, 2013, 127-132.
2

260

Crnogorski anali, br. 7-8/2014

zbog ”domaćega zla”, i unutrašnje izdaje (hrišćanskih) Crnogoraca (”svjetovnih konver ta”) koja se rigorozno zakonski kas gala i aksiološki kaliježila;
c) Vasilijine poslanice i Istorija o Crnoj Gori, kao prvi crnogorski nacionalnodržavni program i njegova težnja da se internacionalizuje crnogorska “borba neprestana” za slobodu i nezavisost, a koju je tek Njegoš uzdigao i ovjekovječio na visoki
međunarodni pjesnički rang;
d) da je Njegoševa filozofija države, poli ke, prava i pravde inherentni dio
cjelovite njegove mudros koja se sažima i vrhuni u ontologije slobode u kojoj je ontološka diferencija čovjeka (u svijetu bića) sloboda, pa i metafizike ljudske, narodne i
božanske pravde, imentovana i kao sveta svoboda;
e) Njegošev književno-diplomatski metod kontras ranja, konverzije, sabo ranja sopstvenog izloženog gledišta i opravdane fikcije3 kojim se skriva stvarna
aktuelna istraga crnogorskijeh izdajnika pod velom nepostojeće tzv. ”istrage poturica” iz diplomatskih razloga ugleda pred Evropom i velikim silama, a radi pos zanja
međunarodnog priznanja slobodne i nezavisne Crne Gore.

KONCEPCIJSKI IDEOLOŠKI MOTIVI I RAZLOZI ZATURANJA
NJEGOŠEVE DRŽAVOTVORNE MUDROSTI
Pokrenuta oslobodilačka borba Crnogoraca u ”zbjegu slobode”, pomognuta poli čkom, finansijskom i oružanom (bojnom) pomoći od stranih sila, zbog sopstvenijeh interesa, nametala je impera v sjedinjavanja i ujedinjavanje ”plemena”
(“knežina”) u odbrambeni narod i formiranje jednog centralnog javnog (državnog)
organa, njenog rukovođenja (”vrhovne vlas ”). Tijem je postala opštenita borba za
oslobođenje Crne Gore od vanjskog inovjernog feudalnog osvajača, pa je ujedno
ona sušto i seljačka an feudalna borba. U odbrambenom ratno sudnjem4 izjednačenju i poistovjećenju u ”zbjegu slobode” (zbijene i s ješnjene podlovćenske Crne
Gore)5 transformiše se (i) feudalni kmet u slobodno seljaštvo kao glavni oslonac, pa
i subjekt, viševijekovne crnogorske borbe za slobodu sa vodećim dijelom glavarskostarješinskog sloja.6 To je ujedno i ratom prinuždeno an srednjovjekovno, odnosno
3
Takav metod autor ovog rada ga je imenovao u knjizi Etnička svijest dinasta Petrović Njegoš, Crnogorski PEN centar i CKK Ce nje, 2011. i u knjizi Simo Milu nović, Petar I, Njegoš, CKK Ce nje,
20111.
Opravdana fikcija se primjenjuje i u nauci i životu. Ako se pravilno shva , ovakva fikcija
je metodološko sredstvo da se u kontrastu s nestvarnim zamislima sama stvarnost potpunije ispita,
osvijetli i shva , i tako bolje savlada i teorijski i prak čno. Fikcija je kao svojevrsna fantazijsko-misaoni
eksperiment dobila u filozofiji (fikcionalizma) specifičan jezički izraz u vezniku “kao da” (“als ob”), što će
reći:zamišlja se neki nestvarni , odnosno nemogući slučaj kao da postoji i na njegovim konzekvecijama
razmatra se razmatra se i posuđuje određena situacija odnosno problem, bilo u nauci ili u životnoj
praksi.
Ovi “diplomatski metod” mogao je Njegoš isisa iz crnogorske narodne “diploma je”, posebitog načina mišljenja, izraza, razgovora, dośetki, nadgornjavanja i sl.
4
A ne po Milovanu Đilasu ”Besudna zemlja”.
5
”Zemlja mala odsvud s ješnjena / s mukom jedan u njoj opstat može. / Za dvostrukost ni
mislit ne treba”. Iako se ovi njegovi s hovi češće navode, ne is če se da je u ovoj lapidarnoj is nitoj
konstataciji i ocjeni involvirana suš na njegovog shvatanja crnogorskog bića i opstojanja Crne Gore,
naravno i Gorskog vijenca i podrazumijevajuće navodne ”Istrage poturica”. S h “Za dvostrukost ni mislit
ne treba” odnosi se , prije i s vrhu svega, na jedinstveno odbrambeni narod, bez podjela, sa jedinstvenom crnogorskom vlašću.
6
Istorija Jugoslavije u kojoj se is če da je slobodni seljak osnova srpskog revolucionarnog
oslobođenja, iako je zadugo bilo ”turska raja”, a Crnu Goru pominju kao neki “slučaj”.

Sreten Zeković:
NEKA NEDOVOLJSTVA NJEGOŠOLOGIJE

261

an feudalno tranziciono preobraženje ukupnog crnojevićkog društvenog i državnog
poretka u novovjeko crnogorsko, zanago, posve a pično prirodnoistorijsko zajedništvo, posebite oblike javne (državne) vlas , rekons tucija i reorganizacija ”plemena”,
”specifične sekularizacije crnogorskog društva”7 U tom ratnom tranzicionom preobraženju došlo je do jedinstvenih i zajedničkih ineresa svijeh socijalno diferenciranih slojeva crnogorskog društva u jedinstveni crnogorski narod, koji se ”istorijskom
sudbinom (usudom)”, ratnom nuždom, novim inovjernim feudalnim osvajačem i denacionalizatorom, prirodnom i socijalno-ekonomskom oskudicom u ”zbjegu slobode” (ne samo kao uslovom i utočištem za životni samoopstanak, posebno u slobodi,
no i zo narodnosno samoodržanje), zbijen, s ješnjen, kompaktan, sabran, u gotovo
nadljudskom (pre)opterećenju i intenzivnom procesu, -- samokons tuiše u naciju u
viševijekovnoj borbi za opšte, višestruko samooslobođenje kao osnove i bi njenog
samostvaranja i njene posebite, auten čne povijes . Put za ostvarenje njenih krajnjih ciljeva zah jevao je poli čko i opštenito narod(nos)no-nacionalno objedinjavanje oslobodilačkih snaga u svim društvenim jedinicama, odnosno tzv. plemenima i
bratstvima, što je uslovilo i njihovo integralno utapanje u crnogorsku narodnost-nacionalnost i njenu držav(otvor)nost. U njoj, i na osnovu nje, se postepeno osamostaljivao i uzdizao jedan dio glavara i starješina, a naročito je jačao ugled i poli čka moć
Crnogorske mitropolije (inače najjače ekonomske i finansijske snage, još od ranije,
od zadužbine Crnojevića zadržane),8 od češćeg pozivanja mitropolita da svoj legalitet
imaju u potonjoj volji Crnojevića da nastave njihovu državotvornos , te i zbog njenog vjerskog u caja, njene prinuždeno uslovljene ponarođenos (kao narodna Crkva
i vjera) i uključenos u borbu pro v ugrožavajućeg inovjernog (vjerski odrođavajućeg) i denacionalizatorskog porobljivača.
Is canje ovakve uloge i značaja Crnogorske mitropolije, među m, ne znači
da je ona osnovni (još manje, glavni i jedini) subjekt rečenih tranzicionih promjena
crnogorskog društva, borbe za slobodu i (kako se češće, sve do danas, iz ideološkopoli čkih razloga, is če, naročito iz njenoga krila) navodni tvorac i same crnogorske državnos . Ovo zato što je i ona ishod crnogorske povijes i njenog navedenog
osnovnog svjetovnog (sekularnog) subjekta – crnogorskog naroda koji je uslovio:
i samokons tuisanje samobitnos crnogorske nacije (kao druge strane autohtone
specifične crnogorske sekularizacije) i (neraspu/p/čivo s jem) samouobličenje autokefalne Crnogorske mitropolije, i samostvanje autohtone crnogorske državnos i
suvereniteta. Rečeni ugled i značaj Crkve crnogorske proizilazi iz udvojenog jedinstva
statusa i uloge njenog posve autokefalnog poglavara u svojstvu vladike-gospodara
(kako je Njegoš zborio ”svjetovnog vladike”- vladara države) koji je (izuzetno u hrišćanstvu, posebno u pravoslavlju) bio nasljedan, a birao ga je Narodni zbor (skupš na) i potvrđivao i/li osporavao Glavarski zbor (vlada) kao svog ”prvaka među jednakima”. Već i po tome bio je prije svega i bitno svjetovna (narodna) vlast, od koje je
jedino zavisio, a samo unutar Crkve autokefalni mitropolit za isključivo crkveno-vjerske poslove. Vladika je bio svjetovni gospodar koji se od drugih glavara i ostalih Crno7
Viđe : Sreten Zeković, Otpori crnogorskoj autohtonoj sekularizaciji, Ars br. 2/86, Književna
opš na Ce nje, Ce nje, 1986, 61-71; također, u njegovoj knjizi Od ”crnogorskoga nacionalizma” do
suvereniteta, Crnogorski kulturni krug i Elementa montenegrina Ce nje, Crnogorska prijestonica 2009,
7-30.
8
Ne treba ispuš iz vida da je ona u početku nastavila kao feudalac u crnogorskom društvu
čiju su imovinu oslobođeni seljaci otuđivali, prisvajali, kao vid sekularizacije, a ona u nekim slučajevima
tražila pro v njih pomoć od podgoričkog kadije.

XVIII. a ulogu popa obavljali mimogredno po potrebi (krštenje.9 Bez osnova i suš nskog poznavanja stvarnog stanja. Naučna knjiga. odlaga . glavari i ugledni obični ljudi u svjetovnoj-nacionalnoj nošnji i naoružani čije je glavno zanimanje bilo obavljanje osnovnih životnih poslova i ratništvo. iako je ona samo vanjska oznaka vladičine kaluđerske nošnje i površinska forma stvarnog svjetovnog (sekularnog) državno-poli čkog. kao uslova svog živonog. etosa i etnosa tradicionalnijeh crnogorskoga. shvatanje o Petru I kao vladici-gospodaru čija se ”vlast” (”slaba teokra ja”) zasnivala isključivo ili uglavnom na njegovom moralnom i crkvenovjerskom autoritetu. površno se takva vlast naziva teokra ja. tražeći mir i red i na prvom kao i na drugom mjestu). a ni teokratska. vjenčanje i sl. npr. Medenica) Čojstvo i junaštvo starih Crnogoraca (Obod. 11 Isto. poli čkog. 10 Dr Novak Ražnatović. ni su zadugo nosili svješteničku man ju (osim kaluđera u manas ru). i drugi autori ovo is ču. br. ”Petara I je preko svojih državnih ins tucija i preko ljudi u m ins tucijama djelovao sa ako ne i sa potpunom primjenom nasilja”. dosta ustaljeno. kao da je to specifičnost Crne Gore i kao da to nije nužnost centralizacije vlas ). 7-8/2014 goraca razlikovao samo po kaluđerskoj man ji sa pankamilavkom na glavi (oznakom autokefalnog poglavara Crkve). kao službenici Crkve. komplo ma 9 Mitropolitovi svjetovni (mirski) popovi nijesu bili za to školovani. pa i bitno an dogmatskog duha. 1958. Ce nje. Položaj i uloga crkve u Crnoj Gori 1852-1878. U liku vladike-gospodara oni su ujedno bili predstavnici naprednijih građanskih robno-novčanih odnosa i težnji (Petar I npr. napadima. je upoređivao pazar/ište/ sa sve njom crkve. Tijem su bili u službi misije naprednih istorijskih kretanja. slobodarsko čojsko junaštvo kao prvorazredne vrrijednos crnogorske. također. i njima je ”rat bio prijatno. Takvom apstraktnom iden fikacijom i redukcijom a pičnog. državnog. a ne stvarnu državnu. Ce nje 1968). Poli čke struje u stvaranju države u XIX v. narodnosnog i socijalnog samoopstanka. ali su zbog toga bili i izloženi mnogijem otvorenim pri scima. molbama..12 U procesu vijekovne borbe pro v inovjernih osvajača. prilično se oslanjajući na Jovana Tomića). koja je ujedno i an feudalna revolucija. tendencija. 13 ”Ove gore ne trpe regule”. 75 i 100 – preinačeni izvorni Vukov naslov Crna Gora i Crnogorci objavljen prijethodno u Beču na njemačkom). vladike-gospodari Petar I i Petar II bili su jakotniji i pohitaniji udarni nosioci i zastupnici učvršćenja i centalizacije državnoga organizma u ramu prividno ”teokra zovane” Crnogorke mitropolije. ni su to obavljali profesionalno. objek vnih potreba i zahtjeva crnogorskoga novovjek(ovn)og an feudalnog društva. Novo pokoljenje. glavno i najpotrebnije zanimanje” (Vuk St.13 Držeći se za tvrdu oputu svojih prijethodnika. u sujevjernom narodu. 12 Istoriografski je osporavano. 1953. Beograd. IZ. kroz proces autohtone specifične crnogorske sekularizacije crnogorskoga društva. Karadžić. zakletvama. ratnici. borbe za slobodu. ako je ”privid teokra je”. no su bili istaknu junaci. Nikčević. 583.262 Crnogorski anali. narodnu samostalnost i slobodu i crkvenu autokefalnost. auten čnog narodnog oblika crnogorske državnos (h)oće se omalovažava . opet. sloboda kao kategorički moralni i ontološki impera v. a ako nije privid teokra je. vršena je njegova poli čka i duhovna sekularizacija sa naglašenim an dogmatskim duhom. onda nije država. Kao i ostalijem Crnogorcima. sadržaja i suš ne. sahrana. vremenski odulji . 1961. Gerhard Gezeman u djelu Životne forme Crnogoraca na njemačkom jeziku. kod nas preinačeno preveden (R. dovodi u pitanje ili porica crnogorska državotvornost. kletvama i sl.). . sve do danas. agonalnost. śetovanju. onda je. Crna Gora i Boka Kotorska. ”čovjek čojku tajna je najveća”. Čak i oni ideološko-poli čki zadojeni naši istoričari priznaju da se ”privid teokra je”10 pretvorio u ”centralizovani despo zam”11 (znavena odbojnost prema a pičnim likovima crnogorske državnos . To je bila i forma velikijeh okupatorskih sila da pod Crnom Gorom podrazumijeva samo vjersku toleranciju i autonomiju. po pozivu. bića i duha. kuđeni centralizovani despo zam.Koris o je više puta smrtnu kaznu i progonstvo iz Crne Gore (dr T.

15 Iz poslanica Petra I saznjemo da je u Crnoj Gori bio prisutan jak sukob između ”crvenije hkapa” i ”crnijeh kapa”. te da je preferirao crnogorsko nacionalno odijelo i kapu. 1927. a ne vladičansku mitru. a narod ne po(d)učava u pravoslavlju. 16 Zakonik Petra I Petrovića. br. Ovo dvojenje zaoštrenih polova unutar same Crkve na kaluđerskosvještenički. Sve Sinod ruski zapovjednički ište od njega da se opravda i poziva ga na odgovornost. 44-51. Ćupić. Sa razlogom navodim mnijenje bogoslova i istoričara crkve prof. Crkovni i religiozni život bio je zapostavio u odnosu na svjetovni.Sreten Zeković: NEKA NEDOVOLJSTVA NJEGOŠOLOGIJE 263 i arestovanjima. Istorijsko društvo. napad i kri ka ruskog Svetog sinoda (u službi ruskog dvora) na ”bogohulnost”. te prvog i crnogorskijeh glavara. Svakako i u drugijem poslanicama. Ce nje. crkvenovjerske i učilišne reforme bitno usmjerene na podržavljenje i na centralizaciji javne vlas (”crvenijeh kapa”). zato je potrebno nad popovima metnu sud duhovni”. kao što je crnogorski. uzimajući bezrezervno u zaš tu svojega vladiku-gospodara. ustvari. a navlaš to sa ustoličenjem Śćepana ”Malog” o čemu živopisno saznajemo iz Njegoševog Lažnog cara Šćepana Malog. ”domaćim zlom”. s prijetnjom da će ga liši svještenog čina i odluči od crkve”.17 a naročito u Šćepanu Malom o ”crnijem kapama” i u Gorskom vijencu o nepismenom popu Miću. Glasnik pravoslavne crkve u Kraljevini Srbiji. Ćupića o Njegoševom odnosu prema crkvi: ”Upravo cio rad ovog mitropolita bio je posvećen tom jedinom zadatku (poli čkoj centrali- .16 Pod nazivom ”crnijeh” i ”crvenijeh kapa” prisutan je taj sukob još od ranije. Ce nje 1935. i vladike-gospodara. progoni ma. priredio Dušan D. na drugoj. pa se za jem najoštrije ukorava: što ne vrši savjesno svoju dužnost arhipas ra i čini zloupotrebe crkovnim darovima od Rusije.4. a nakon poznatog policijskog zlostavljanja u Rusiji i optuživanja za izdaju zajedno sa njegovim vjernim sekretarom Franćeskom (Frano) Dolćiem kojega su ruski izaslanici u Crnoj Gori osudili na smrt. na trećoj bandi. na jednoj. (pozna izvori. Otvoreno ga nazivaju ”učiteljem zla i opačine”. U sinodalnom pismu nazivaju ga ”nedostojnim sinom svete pravoslavne crkve i izdajnikom otačastva”. a u Poslanici CXLIX Crnogorcima i Brđanima od iste godine ”crne kape”. no da gledaju svoju crkvu i svoju inoriju i svoju duhovnu vlast. Ovaj ”poziv na odgovornost” značio je ustvari njegovo arestovanje i progonstvo u Sibir. U odgovoru se posebno naglašava da Vladika crnogorski podnosi račune samo crnogorskom narodu i Bogu. državno-poli čke. 17 Zna(ve)no je da je Njegoš više volio i poklanjao pažnju svom poli čkom i diplomatskom nego mitropolitskom pozivu. kao i zahtjev da se ”crne kape ne miješaju u upravljanju narodom” (Poslanice Mitropolita crnogorskog Petra I. uključujući i ono kaluđersko unutar samog Manas ra i Mitropolije. ”jere čnost” i zapuštenost bogomolja Svetog Petra Crnogorskoga. u Poslanici XLIX – bokokotorskom svještenstvu od 12. što čitave godine prolaze bez božijih liturđija. organ arhijerejskog sabora – mart. pismo Crnogorskog zbora od 1804 i drugi. što je crkve i manas re zabatalio. Svim m koncepcijama o navodnoj crnogorskoj teokra ji naročito pro vrječi i Njegoševa biografija. Vuksan. Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori (od doba osnivanja prve episkopije u Ze /1221) do danas. odnosno između svjetovno-nacionalne. slobodarski i ”jere čki” da ”otpiše odgovor” Svetom sinodu ruskom. izjave.1808 pominju se ”crvene kape”. u vidu otpora svjetovne vlas vladikama. ispoljilo se i u prisutnom sukobu zv. 17 Zakona otačastva Petra I: ”I da se popovi u mirska đela ne miješaju. 1901.3. Još eksplicitnije je to izraženo u čl. i da su crnogorski narod i Crkva samostalni. koje je također pružalo otpor centralizaciji državne vlas čija je suš na. mogao tako slobodoumno. Zapisi I. 507. 14 Na liniji otpora procesu crnogorske autohtone sekularizacije duha i religije karakteris čan je žestok pri sak. što je docnije śćelo da se ostvari u neuspješnom pokušaju direktnog kidnapovanja u Crnoj Gori. P. ”crnijeh kapa” (crkvenokaluđerskih) i ”crvenijeh kapa” (glavarsko-nacionalnih). korespondencija. u pokušajima o(u)sporavanja pojačanog osamostaljivanja crnogorskoga poli čkog kursa. ”kaluđerske vlas ” (”crnijeh kapa”). Samo je slobodan narod.15 Ovo je rečeno u kontekstu otpora koji su glavari pružali naprednim Vladičinim mjerama. P. a između ostalog i:Prof. blokadama (često i u bogoslovsko-pravoslavnoj formi)14 vanjskih imperijalnih sila i njihovih interesa u neposrednoj ili posrednoj sprezi sa unutrašnjim. Pod jem u cajem će i Petar II pominja ove sintagme. posebno poli čki i stvaralački život. glavarske (”crvenijeh kapa”) i crkovne.

povodom otpora igumana Ce njskog manas jera Teodosija ”carskoj” (svjetovnoj) vlas Śćepana ”Malog”: ”Al’ nakaž’te i prožente grdno crna kapa oda zla bjelegu.n. isto.19 I ranije su neki spisatelji pominjali da je Meternih nadzirao Njegošev rad. Zaista je vrijeme i da se iznova raspravi i istakne dosadašnje nesuminuto. naklonos ma naprednim idejama njegovog stoljeća. Petar I. 513/14). da je davao premoć ”crvenijem kapama” nad ”crnijem kapama”. Onda ga zaciji – p. O njegovoj arhijerejskoj upravi nema ni govora” (isto. svođenje (ne)originalnos Luče mirkokozma na Miltonov Izbubljeni raj i na “mi čnost” (mis ku) tog djela koju je prvi.. Simo Milu nović. 19 Sreten Zeković. posebno Glava IV Śćepan “Mali” pomeđu dvije epohale istorijske tendencije (81) i u ramu nje naslov Pomeđu principata i vladikata – Paradoksalni vladičanski principat (85). Ovo je Njegoševo jasno i izričito ograđivanje ne samo od tzv. Njegovi razgovori nose pečat nedostatka izrazitog poštovanja prema religioznim i monarhis čkim načelima. g. Treba zna da on nije imao ni spreme ni volje za arhijereja. Śćepan “Mali” – car crnogorskog “carstva slobode”. zapadnom liberalizmu. proizvoljno. prividne crnogorske teokra je kuđene i u anonimnom Kratkom opisu Zete i Crne Gore. Tijem se Njegoš najjasnije i najizriči je odredio i opredijelio za razrješenje kontroverze crnogorskog principata i vladikata. slobodoumne.264 Crnogorski anali. a sušto nemoćno i od početka neznalačko. 20 Viđe : Jevto Milović.20 Zato Meternih izvještava barona Š rmera u Carigradu: “Vladika popovijeda. śedoče i śljeći njegovi s hovi iz Lažnog cara Šćepana Malog. prvom objavljenom novovjekom svesrpskom nacionalnom programu Velje Srbije. . CKK Ce nje.. Dovoljno je zna Meternihovo lično i (agenturno dobro provjereno) više puta ponavljano mišljenje nadležnoj austrijskoj diploma ji i agenturi o Njegošu prilikom njegovog boravka u Beču 1836/37. Crnogorska prijestonica 2011. Bio je po svemu više svjetovnjak nego li duhovnik. ali nijesu detaljnije izlagali jasno izrečeni njegov sud o Njegoševom opasnom slobodoumlju. zacrtao Simo Milu nović u beznačajnim i istoriografski neutvrđenim efemernim ispisima. Njegoš. br.. teokra je. kao što smo već imali priliku da primije mo.. preduzeto od mladog i neiskusnog čovjeka kao što je on koji nikako nije krio svoju naklonost prema vladajućim idejama svoga stoljeća. nego i od svijeh prijethodnih. njemu svojstveno. jere čnom odnosu prema religiji i monarhizmu... VII. pa da se uvidi za njih opasnost Vladičinog slobodoumlja i po pitanju religije i monarhije: “Jedno putovanje u Pariz. još u toku manipulacije sa njenim štampanjem. 1 1954.. Pred ovim Njegoševim s hovima postaju blijede śenke i tzv. to jest revolucionarne ideje. gd. kako sam ga ranije nazvao. izložilo bi ga neminovnoj opasnos da zapadne u ruke revolucionarne stranke. 7-8/2014 Da je Njegoš bio duboko svjestan nužne potrebe i poli čke sekularizacije u Crnoj Gori (razdvajanja svjetovne i duhovne vlas ). br. Njegošev boravak u Beču 1836 i 1837 i njegov pokušaj da pođe u Pariz. koja laži među vama sije. knj. “paradoksalnog vladičansko dinas čkog principata”18 čime je bitno privršio započeto i ustanovljeno njegovog pijethodika Petra I i u potpunos pripravio svog naśljednika knjaževstvo Danila I . odnosno. čak ove druge prosvje teljski i empiris čko-racionalis čki žeženo kri kovao. i on ne krije svoju naklonost prema zapadnom liberalizmu”. jerbo sreće nije u narodu kojim kapa rukovodi crna”. njemu savremenih i docnijih prigovora i kuđenja tradicionalnoga crnogorskog narodnog načina upravljanja.). Istorijski zapisi. 18 Viđi o tome podrobnije i cjelovi je: Sreten Zeković. X.

postojećim. između ostalog. str. U crnogorskom slučaju. ’narodna religija’. da bismo ga spriječili da pođe u Francusku”. 23 Isto. imperijalnoj poslušnos . Eto to je razlog zbog čega smo sve učinili. koja proizvodi i podržava velika ośećanja. i: “O religiji se vladika izjasnio: ’Crnogorci se doduše plaše Boga.F. U religiji vlada najveća sloboda. O jednoj ’prečišćenoj’. 22 . 1982. navodi se. koji je postavio mladi Hegel svojim zahtjevom za vaskrsenje nepozi vne religije slobode nasuprot pozi vnijem srednjovjekovnim i novovjekovnijem religijama.1937. mi možemo da griješimo u svojoj vjeri. Riječ je o udaljavanju od oficijelnog hrišćanstva. ide ruku pod ruku sa slobodom24 To je u skladu i sa Njegoševim iskonskim shvatanjem prirode i crnogorskoga “prirodnog zajedništva” sa još dominantno nepostvarenom društvenom strukturom. pošto mi svi ipak tapkamo u mraku (s očevidnim izrazom slobodnog duha izjašnjavao se Vladika uopšte).23 Ovo tadašnje shvatanje “klanjanja suncu” Njegoš će docnije da veliča obožavanje sunca i svjetlos u Luči mikrokozma u smislu “prirodne religije” naspram “pozi vne religije” u onom prosvje teljskom i Hegelovom smislu i značenju: “Narodna religija. prihvatajući sve kako jeste: zanoseći se sa sudbinski pasivnijem iščekivanjem u opštem despo zmu. 2/91 pod posebnim nazivom Crnogorska pravoslavna crkva . 66. između pravoslavaca i ono malo katolika koji tu žive ne pravi se ni najmanja razlika. 1. Slobodan sam. ali ipak ne vjerujemo u besmislenost da je žena rodila našega Boga’)”. Jevto Milović. religija samoak vnih naroda kao ak vnog kolek vnog subjekta. samo ipak posjećuju rijetko crkvu.2. Smatram da smo kudikamo udaljeniji od saznanja is ne nego oni koji su se klanjali suncu (s naroči m uživanjem priča on odmah poslije toga kako mu je jednom neki obični Turčin sa svojim jednostavnim razumom rekao: ’E vala. 86. prilog Sreten Zeković. Orešković sad pra Njegoša ustopice.1837. Viđe : Elementa montenegrina -hrestoma ja br.21 U pismu grofu fon Fikelmonu u Petrogradu iz Beča 15. nepružanja otpora osvajačima i pro vljenje borbi za slobodu”.Sreten Zeković: NEKA NEDOVOLJSTVA NJEGOŠOLOGIJE 265 mi moramo nadzira naročito u sadanje vrijeme kada anarhična stranka čini sve što može da bi izazvala opš prevrat i da bi proširila svoje ogranke. konkretnim uslovima ’borbe neprestane’ prilagođenoj religiji – onoj vrs vjere koju su mnogi evropski mislioci nazivali: ’racionalna religija’. ’prirodna religija’. 41. izdavač Crnogorski (kon)federalis čki pokret (glavni i odgovorni urednik Sreten Zeković). 88. U prvom Oreškovićevom izvještaju od 3.2. ali ja ne bih mogao posumnja da bi on mogao bi lako prevaren. Slobodarska crkva i vjera Crnogoraca. Meternih ga takođe izvještava o Vladičinom slobodoumlju i ostalom i naglašava: “Tada se smatralo da je potrebno da se on stavi pod jedan mnogo strožiji nadzor i rezulta (toga nadziranja) nijesu nikako bili povoljni u pogledu onoga u što se sumnjalo i što se odnosilo na ovu osobu”. Osim bečke policije i Meterniha i grof Lilienberg budno pra na Njegoševo kretanje po Beču: “U sporazumu s Meternihom Lilienberg se trudi svim silama da njegov ađutant kapetan Fridrih Orešković postane ’drug Vladičin’ i to mu potpuno polazi za rukom. 24 G.. istći tvrdnju da je religija Crnogoraca tradicionalnog doba veoma bliska onom idealu religiozne obnove čovječanstva.. str. Ovo jem prije što potonej (pozi vne) propovijedaju duh izmirenja sa stvarnošću. Tu se između ostalog navodi: . potčinjenos . prvi put. Zaista bi bila velika glupost kad bi se pravila razlika. a za m ponavlja već navedeni zaključak da Njegoševi “razgovori nose pečat nedostatka izrazitog poštovanja prema religioznim i monarhis čkim načelima” i naklonost revolucionarnos i privrženos zapadnom liberalizmu. Rani spisi.”Ipak se bitno ne radi o nereligioznos i ateizmu Crnogoraca. što je zavisilo od nas.V. Ja ne vjerujem da je Vladika saučesnik ove stranke. Sarajevo. najbolji joj je naziv slobodarska religija Crnogoraca. isto. bilježi i dostavlja ih svome šefu Lilienbergu”22. 21 Isto. razgovara s njim. Hegel. i to većina samo nekoliko puta u godini.

kao a pični i uslovima borbe izmijenjeni i prilagođeni. poli čki cilj i program oslobodilačke borbe Crnogoraca iziskivali su (inače. preostalog borbenog dijela crnogorskog naroda. vladika-gospodara. rukovodeća poli čka snaga i forma kons tuisanja državnos crnogorske. To je objek vno zah jevalo centralnu poli čku vlast (”vrhovnu vlast”).25 Naročito su ga trajno zacrtale sve vladike-gospodari Petrovići. i slobode. prirodnog i božjeg opravdanja. . i da se Crna Gora međunarodno prikaže kao stvarno slobodna i nezavisna država nasuprot jednostranom otomanskom konceptu.” ZATURANJE NJEGOŠEVE DRŽAVOTVORNE MUDROSTI ZAMAGLJUJE NJENO PREPOZNAVANJE U POETSKOJ MUDROSTI Međunarodni zahtjevi i oslobodilačka borba. i njegovim kuđenjem imperijalne (osvajačke) urbane civilizacije (u liku Mletaka i okolnijeh turskih gradova). posebito svojega naroda. 7-8/2014 odnosima među ljudima i njih prema prirodi. već odavno udvojeno. U toj ”zavjetnoj misli”. narodnosnog samoodržanja u slobodu. vi presretni poklonici sunca! Vi ste vjerni nebesni sinovi. i države i s canja evropskog priznanja slobode i nezavisnos Crne Gore koje je uslov njenog opstanka i narodnosnog samoodržanja Crnogoraca u slobodi. Oslobodilačka borba je postala u crnogorskoj istoriji bitna stvarna snaga razvitka crnogorskog društva u kojem se Crnogorska mitropolija. luč vam žertvu u nebo uvodi. Taj uporno trasirani idejno-poli čki kurs bio je novovjeko tranziciono preoblikovano nastavljani dukljansko-zetskog u crnogorski zbor. uvijek potstrekivanih i podržavanih od okupatorskih sila. Njegoš je nepopustljivo i nesuminuto utemeljen na tom idejnom i poli čkom opredjeljenju svim državno-poli čkim. U Luči se divi: “O nevini sinovi prirode. br. poetsko-filozofskim i teozofskim bićem. za koju kaže. smislom čojskog opstojanja. da mu je sudbina nametnula. produženi ”ostatak” stare državne vlas Crnojevića. Prema tome. lučah istočniku. glavni organizator i rukovodilac oslobodilačke borbe. teškoj i odgovornoj dužnos pred istorijom uopšte. u pograničnim krajevima.. na drugom boku. istoriografskih činjenica i mletačkih zapisa. idejni smisao. preko svojih mitropolita. nu(žde)no su sami po sebi ukazivali i razvijali svijest o potrebi sređivanja unutrašnjih odnosa i uspostavljanje legisla vnog reda i mira u Crnoj Gori. luč je sjajna bogoslovija vam. Nastavlja i širi misiju svojih prijethodnika da internacionalizuje svjetskoj javnos osnovanost i opravdanost vijekovne borbe Crnogoraca za svoj narodnosno-nacionalno-državni samoopstanak u slobodi. međunarodni odnosi i položaj Crne Gore. nacije i države ”u zbjegu slobode”. i razni praćeni pojedinačni i posebni unutrašnji otpori. vas svje la luče životvorne nose k tvorcu. naročito. na to ukazuje Crnogorska mitropolija koja svoj legalitet i legi mitet često izvodi iz države Crnojevića. na jednom.266 Crnogorski anali. O mudros prosta najsjajnija! Do rođenja sv’jeta is noga. okrnjeno i okorubano) neophodno jedinstvo i zbijeno zajedništvo ostatka. Njegoš 25 Pored podrobnog praćenja istorijske tendencije. uzdigla i pretegnula u odnosu na ostale poli čke snage i postala bojno-poli čki centar. kao nuž(de) nog uslova održavanja i tog jedinstva. na jednom..

28 Petar I naročito i uporno is če i ukazuje nuž(de)nu potrebu jedinstva Crne Gore i Crnogoraca u njihovoj oslobodilačkoj borbi za samoopstanak u slobodi putem centralizacije vlas . ”Istrage poturica” ni (samo) kao rodonačelnika dinasta Petrović Njegoš. poziv članovima suda od 11. 29 Petar I.sekularizacija i otpor. i to toliko da je suš nski i kontekstom odzrcao istorijsku is nu crnogorskog društva. a u sklopu ondašnjega evropskog pokreta za oslobođenje od inovjernoga turskog feudalnog porobljivača.1803. odnosi se i na unu26 Dr Čedomir Bogićević. za svoje kratko tragične vladavine. kao snoviđena želja. da javnu vlast centralizuje. nego i da agonalno i pijemontski postane i mogući balkanski car za oslobađanje Južnih Slovena. 2014. zaista. što je na uobičajen način na više narodnih i glavarskih skupš na izabran i proglašen za cara Crnogoraca. 27 Prvim opštecrnogorskim narodnosno-nacionalnim programom koji će se ostvari tek u dalekoj budućnos . preko nekijeh crnogorskih predstojatelja i glavara. prihvaćena u Crnoj Gori kao prividna is na. nastavlja vladika-gospodar Vasilije Petrović svojom korespondencijom i Istorijom o Crnoj Gori. car Śćepan ”Mali” koji je uspio prečicom i prijeko. Śćepana “Mali” – car crnogorskog “carstva slobode” podnaslov Petencijalni balkanski car (car utopije carstva južnijeh Slovena). do danas misteriozni. Stalno ukazuje da je razjedinjenost. 28 Za Njegoša je Śćepan Mali ”lažni car” samo zato što. nije ruski car i što je ta spolja pripravljena i p(r)oturana laž. Petar II Petrović Njegoš kao državnik i državni reformator – Njegoševa filozofija pravde. Vrhovni sud Crne Gore – Podgorica.29 Tu društveno-istorijsku potrebu i tendenciju Petar I je ustanovio svojim zakonima koji su to rigorozno sankcionisali i prak kovali. Takve Crnogorce naziva ”zemaljskim izdajnicima”. i da po sne mletački i turski u caj i upliv. demagogije i manipulacije narodom. Praviteljstvo i na otpore koji joj se pružaju. Sve je to Njegoš uočio kao narastajuću tendenciju naročito potrebitu u njegovoj Crnoj Gori. koji je preśekao dinas ju Petrovića. rastrganost. Pomeđu “crnijeh”. a ne (i) radi toga što je pojava Śćepana bila stvarna unutrašnja potreba. To se odnosilo i na one koji ne poštuju vrhovnu vlast. što ga je narod prihva o kao svog cara s namjerom da postane ne samo njegova čvrsta ”vrhovna vlast” (koja će suzbi njihov unutrašnji međusobni razdor i samovolju). nego bitno zbog toga što je on odlučnije. izgnanstvom iz zemlje. Zato je i mogao Śćepana ”Malog” od svoje subjek vne ideje o njemu kao lažcu. izrazi je i jače propr o rečeni opštecrnogorski idejno-poli čki kurs oslobodilačke borbe neprestane i centralnog organa vlas (Suda). uzdići na nivo objek vne ideje njegovog djela (u kojoj se i ne uočava njegova odbojnost prema njemu). koji razbijaju i pružaju otpor tom jedinstvu. a navlaš to misiju internacionalizacije oslobodilačke borbe radi međunarodnog priznanja Crne Gore. da bi i njegovi glavari tek tako jednostavno stvarno podlegli i naivno nekri čki prihva li takvu laž kao is nu.11. da bezpogovorno centralizuje poli čki život i formirao jedno poli čko rukovodstvo i sud. Viđi: Sreten Zeković. i da su Crnogorci. ekskomunikacijom u svojoj sredini i Crnoj Gori (da se ne mogu zva ni imenom crnogorskim). samovolja i neposluh najveća opasnost za samoopstanak Crne Gore i Crnogoraca u slobodi.Sreten Zeković: NEKA NEDOVOLJSTVA NJEGOŠOLOGIJE 267 posebno is če ulogu i značaj vladike-gospodara Danila Petrovića ne zbog nepostojeće. T(r)ajni usud Crne Gore. izmišljeno interpolirane tzv. ipak nije ignorisao prirodnu i izoštrenu bistrinu razuma svog naroda. konfiskacijom imovine. želja i nada trezvenijih glavara i naroda za njim. 2011. što je uočio i zadovoljio nužnu potrebu crnogorskog društva da odvoji crkvenu i svjetovnu vlast u Crnoj Gori. ustvari. Iako je Njegoš ovim ”slučajem” vrlo dobro izoštrio već u onom crnogorskom društvu mogućnost obmane. . a njihovo nepoštovanje kaliježali kao izdaju i kas gali mušketanjem. najveći neprijatelji sami sebi i Crnoj Gori. Crnogorska prijestonica. “crvenih” i “imperijalnih kapa”. pa zato nije ni lažni ni nelegalni ni Mali njihov car. olaka opš ja zabluda. te je svojom osnovnom ak vnošću gušio nega vni mletački i turski u caj. paljenjem kuća.27 Danilovo i Vasilijino poluvjekovno angažova nje na tom samostalnom i autohtonom crnogorskom poli čkom putu (ishitreno) privršava i. nego su njome samo mudro pokrili objek vno postojeću društvenu i državno-poli čku potrebu i povijesnu tendenciju u crnogorskom društvu.26 Oslobodilački pokret i njegovo nuž(de)no sredstvo za ustanovljenje središnje javne vlas .

268 Crnogorski anali. gotovo potpuno taj njegov rad izdvajajući ga iz cjelokupnog njegovog poetsko-filozofsko-teozovskog stvaralaštva. državno-poli čku i vrlo bogatu diplomatsku djelatnost i praksu. za internacionalizovanje te borbe i fak čne samostalnos . koji povuku za sobom i dio seljaštva. jer je na razne načine slično zaturan i Njegoš kao državotvornik i državotvorni reformator. brinuo. odnosno njegovu aktuelnu društveno-istorijsku. koja tome objek vno doprinosi. i zaokružio sa svojom državotvornom i poetskom djelatnom mudrošću. utemeljivao i za vječnost internacionalizovao. prema mogućem i objek vnom stupnju. a ne istoriografske prirode.30 I Njegoš je taj oslobodilački državotvorni i reformatorski put naslijedio i privršavao kao svoju osnovnu i suš nsku istorijsku misiju. nadopunio. nego je tu temeljnu istorijsku tendenciju dinas je Petrović (započetu sa njenim rodonačelnikom vladikom-gospodarem Danilom). bogoslovski javno domišljavao. i poetsko-filozofski. navlaš to. čuvao. To je i suš razlog ne samo obezvređivanja i zaturanja Njegoševe državotvorne i državničko-reformatorske djelatnos . ako ne isključuju. (ne)opravdanih pretenzija na vlast. a to korespondira i odgovara onoj često . Svaki Petrović je bio neprekinuta karika u lancu vladika-gospodara i preuzimao na sebe nastavljanje. nailazio na jak otpor unutrašnjih snaga u sprezi sa vanjskim silama. Toga radi su kusa(ta) i okorubana ona dogma zovana. te i da je. kako se na nekim javnim skupovima. Ipak je na kraju i Njegoš u savremenim uslovima i recentnim zbivanjima degradiran kao poeta i filozof genocida i idejni. Njegoš je za potrebe crnogorske borbe za slobodu. umanjuju i periferizuju Njegoševu državničku i reformatorsku ulogu i značaj. osvete i sl. a potom još dras čnije i knjaza-kralja Nikolu I. kompenzirao i sublimirao u poetsku mudrost. ru nerski ponavljana gledišta koja. nemoći samoodržanja u oskudici. kojom je ne samo privršio započeto i ustanovljeno njegovog veljeg prijethodnika. iz pravičnih ili nepravičnih razloga neslaganja. i obrnuto. Naime. da bi ga i po toj osnovi omalovažavali i diskreditovali. kao uslova za samoopstanak i jedinstvo crnogorske države i narodnos . lagodnos života. slabos pred moćnijim neprijateljima. i njenog neprepoznavanja u njoj. agona. izvršio do tada najjaču nužnu i opravdanu centralizaciju državne vlas . korumpiranu i oslonjenu na promletačke i proturske elemente. zavisno od okolnos . ovaplo o i uzdigao. pizme.31 30 Gledajući razvojno ucjelovljeno. Među m. 31 Razlog ovom omalovažavanju i obezvređivanju Njegoša kao državnika i državničkog reformatora je koncepcijske ideološke. interesa. br. tako reći. sups tuisao. preokupaciju i zavjetnu riječ i misao o kojoj se najviše starao. knjaza Danila. na više-niže funkcije vlas (činove). te i za međunarodno priznanje Crne Gore. Svaki od njih je. inata. pods canu. u Gorskom vijencu i Šćepanu Malom. kao što su knjaza Danila. Nije u tome izniman. ideološki krivac za zločine u potonjem JU-ratu. to što je baš svoju državotvorno-nacionalnu mudrost odjelotvorio. U tom smislu su svi oni od trajnog značaja za Crnu Goru i. na poli čku opoziciju koja ugrožava rečenu centralizaciju državne (vrhovne) vlas . 7-8/2014 trašnje poli čke struje glavara i starješina. ono ignorišu. suš na rečene ignorancije je u tome što se (h)oće zaturi baš ono po čemu je Njegoševa državotvorna mudrost najznačajnija. upotrebezloupotrebe vlas . Petra I. preovlađujuća i gotovo stereo pna. koje nijesu mogli doves u pitanje. što će reći. hoće sugerisa knjaz Danila i da je to razlog nega vnog ideološkog vela koji ga duže zaogrće i za dugo čekanje na njegovu reafirmaciju. učvršćenje i razvijanje zatečene osnove svog prijethodnika kao svoju zavjetnu misiju i dužnost. predstavljao. jednako aktualizovani za ovdašnju Crnu Goru. U tome i jeste najvažnije i najbitnije. nezavisno jesu li u to upregnu (i) iz ličnih pobuda. pohlepi. i u svemu pripravio svog naśljednika. ovjekovječio i internacionalizovao u poetsko-filozofsko-teozofskoj ucjelovljenoj mudros . teško ih je pojedinačno izdvaja i dava im posebit značaj u samokons tuisanju državnos i njene centralizacije. izdvajanja od njegove poetske mudros . a što je najvažnije. no i njenog razdvajanja. na uštrb nje.

nego je to samo indoktrinirana poddmetačina i propagandna manipulacija. otadžbine Crne Gore s namjerom da svoje krajeve otcijepe od Crne Gore i da ih pripoje Turskoj imperiji i/li Mlečanima. te otporima koji su mu pružani već od samog ustoličenja (koje je zamu o Simo Milu nović). g. ne znajući što mi radimo”. ali i najotvoreniji (“javnim načinom”) baš zato što ih je izazivala jačina i značaj uspostavljanja crnogorske “vrhovne vlas ”. g. ulogu i značaj je upravo istoriografska činjenica da je u njegovom vaktu bila podžežena i potpaljena Crna Gora i borbenim otporima njegovoj centralizaciji vlas u gotovo svijem pograničnim krajevima u kojima su proturski i promletački elemen predvodili s turskijem barjacima Turke pro v svoje zemlje. Među m. najperfidniji. a da srpska agentura nije bila zadovoljna sa Njegošem śedoči i ageneturno praćenje Njegoša i neslaganje s njim po bitnim pitanjima. 453-462. 32 Ovo je najjača potvrda teze dr Č. I tada sam istakao da sve što je Njegoš radio na stvaranju crnogorske države suprotno je toj navodnoj njegovoj abdikaciji sa prijestolja. takve Njegoševe izjave nema nigđe u izvorniku ili nekom validnom dokumentu. 2011. tuđe istorije u više smjerova i pretenzija. u kojem se navodi da ”Crnogorci nijesu nikada bili podanici Visoke Porte”. pa čak i u sprezi sa proturskim elemen ma i Turcima. str. Najtvrđi pro v dokaz onima koji osporavaju Njegoševu državničku mudrost. Ferman o suverenitetu Crne Gore izdejstvovao je punomoćenik Njegoševog strica Petra I. crmnički senator Sava Plamenac (brat ondašnjeg serdara Crmničke nahije). i jem i najopasniji.1837.32 Uporedo i jedanak s jem pojačavaju se i otpori Njegoševe opozicije. Ferman sultana Selima III: ”Crnogorci nijesu nikada bili podanici Visoke Porte” O tome što je mislio o državno-pravnom statusu svoje zemlje Njegoš je izričito i ubjedljivo internacionalizovao dok je boravio u Beču 1836/7. baš zbog toga što je jačini njegovih državničkih reformi odgovarala i jačina reakcije na njih (isto). Bogićevića da su neosnovana gledišta koja zaturaju i ignorišu Njegoševu državotvornu mudrost. navođenoj i zloupotrebljenoj navodnoj Njegoševoj izjavi da će se odreći crnogorskog prijestola (abdicira ) u ujedinjenoj državi nakon oslobođenja Južnijeh Slovena i prihva tron Pećke patrijaršije slavenosrpske. kao i vojnih prijetnji Miloša Obrenovića da prizna tursku vlast. Ti otpori su postojali i ranije. naročito u pograničnim krajevima. zaduženog za saradnju sa Njegošem) u izvještaju I. To je Njegoš s pravom ocijenio i imen(t)ovao izdajom i izdajnicima. ali su u Njegoševo doba bili i najjači. u naslovu Srpska agenturna mreža skolila je i Njegoša. O tome sam pisao u mojoj knjizi Etnička svijest dinasta Petrović Njegoš. . sačuvao jedinstvo i cjelovitost države i mir u Crnoj Gori i sa vanjskim silama.Sreten Zeković: NEKA NEDOVOLJSTVA NJEGOŠOLOGIJE 269 Njegoševoj naglašenoj centralizaciji javne vlas u službi očuvanja i međunarodnog priznanja fak čke samostalnos crnogorske države pružani su žestoki otpori od unutrašnjih opozicionih snaga. Da je riječ o zloupotrebi Njegoševog slavenofilstva i južnoslovenstva u službi Garašani novog Načertanija za Velju Srbiju śedoči i izjava Ma je Bana (glavnog agenta za južne krajeve. u najtežim unutrašnjim neprilikama i složenim međunarodnim odnosima veljih sila. Garašaninu: “Njegoš je sve prihva o. Crnogorski PEN Centar i CKK Ce nje. Ireden s čki vid separa zma u Crnoj Gori je stariji p koji je ishod imperijalnih istorija koje Crnu Goru i njenu povijest konfudiraju u druge. najširi. u pismu Sa crnogorske granice objavljeno u znavenoj bečkoj novini Allgemeine Zeitung (u vanrednom prilogu) od 7. a na osnovu Zakonika (otačastva) Petra I i njegove prakse. pretendenata za vlast i ostalijeh nezadovoljnika vazda oslonjeni na neku od vanjskih sila.2. Energično i odlučno je izvršio “istragu izdajnika”. u kojem čitaocima objašnjava da je država Crna Gora fak čki samostalna i nezavisna i da je ”pravno obrazložio” sultan Selim svojim fermanom iz 1799. vazda u sprezi sa vanjskim neprijateljem.

Napro v. kao što je istaknuto. 35 J. marta 1837 Predsjedništvu Dvorske kancelarije u Beču. u članku Njegošev boravak u Beču 1836/37 i njegov neuspjeli pokušaj da posje Pariz. navodi se “Napomena prevodioca: Vjerodostojnost ovog dokumenta naša istoriografija je podvrgla sumnji i odbacila ga”. . b. Na osnovu toga. XIIa. a navlaš to zbog nepoštovanja istoriografskih pravila. Gagić saopštava Šaleru ’da se zaista na Ce nju nalazi ferman sultana Selima. istoriolog i/li arhivista. i naređujem da ih lijepo primate na našim granicama. Državni arhiv. urednik. Istorijski zapisi. 34 CID Podgorica 1996. 1837. Autor ovog rada ga je objavio u časopisu Elementa montenegrina –hrestoma ja 1/90 baš zato što je svuđe bio uporno suminut i nije se na njega pozivalo ni se navodio do CID-ovoga prijevoda knjige Jan Vaclika sa francuskog (prevela Marina Vukićević) Suverenitet Crne Gore i savremeno međunarodno pravo u Evropi. 165. koji vlada od zemlje do neba. Ispod Vaclikovog citata fermana Selima. 234. a ne stručni istoriograf. 210. provincije koje se graniče sa Crnom Gorom – da Crnogorci nijesu nikada bili podanici Visoke Porte. znavenog arhivistu. i da se nalazi u rukama ili u arhivi Vladike Crne Gore ne samo spomenu ferman nego i mnogi drugi (fermani) koje je Porta izdala zauzimanjem ruskog ambasadora u Carigradu”. paše i kadije u Bosni i Hercegovini. Zbog toga okružni dubrovački poglavar baron Ferdinand Šaler stupa u vezu s ruskim vice-konzulom u Dubrovniku Jeremijom Gagićem i o tome se kod njega raspituje. Milović u tom članku navodi da su to pismo Njegoševo i ostali članci u novinama izazvali veliko interesovanje u Beču kod svih strana. Prevoditeljka ne ukazuje ni na jednog “našeg istoriografa” koji je ovi ferman podvrgao sumnji. J.. Ovaj ferman je ci rao i Jan Vaclik u njegovoj knjizi na francuskom jeziku za potrebe knjaza Danila Petrovića radi slanja u sve evropske i drugre zemlje u cilju dobijanja i formalnog priznanja suvereniteta Crne Gore. mi se nadamo da će i oni na is način postupa sa našim podanicima”. istoka i zapada obavještavamo naše vezire. 1878. Objavljen je i u Žurnalu Ministarstva narodnog preosvještenja. str. koji govori u korist Crnogoraca i koji je naveden u Allgemein Zeitung . se stvara se osnovana sumnja za zaključak da su stručnjaci prebačili odgovornost za takvu napomenu na prevodioca kojemu se može manje zamjeri Među m. Evo tog prijevoda: ”Mi sultan Selim Emir-Han. O ovom otomanskom fermanu i Njegoševom š vu u rečenoj novini opširnije piše dr Jevto Milović33. Central Akten.35 33 Jevto Milović. U prevodu stoji da ga je Vaclik našao u ce njskoj arhivu. u navedenom radu Jevta Milovića. tako da se ne može provjeri njena napomena. Jan Vaclik u originalu navodi da je taj dokumenat – ferman otkrio u tajnoj crnogorskoj arhivi. i ci rao ga. pa “Gubernijalno pretsjedništvo u Zadru savjesno provjerava da li se zaista nalazi u Njegoševom arhivu na Ce nju ferman Selima III. br.1/1954. čiji je sadržaj donesen 7.270 Crnogorski anali. jer se nalazio u njegovom arhivu. pisac predgovora ili pogovora.34 Prevod kao oblik falsi ikata U CID-ovom izdanju navedene Vaclikove knjige na neuobičajen način stručne fusnote kojima se koriguju Vaclikove informacije (godine i slično) vršila je prevoditeljka.. Albaniji i Makedoniji. 7-8/2014 Ovaj ferman je. Milović navodi izvor: Kopija pisma Gubernijalnog pretsjedništva u Zadru od 21. br. Zadar. februara 1837 u ’Allgemeine Zeitung’. istoriografa i istoriologa. nema uopšte nikakve sumnje u izvornost ci ranog fermana Sulejmana III. ni na “naše istoriografe” koji su ga je odbacili.koji ga i objavljuje u prijevodu sa rečenog članka u bečkoj novini. bio poznat i Njegošu.

1728. po rednijem brojevima 2 u Dodatku (prijevodu M. 39 Po(d)rijeklom iz okoline Kragujevca. 37 Obod. J. 12. je li zato što ne postoji njegov izvornik. pa ga je pođekad oslovljavao i kao Mihailović. objavljenog po italijanskom prijevodu: lingua slavi (slavenski jezik) u našem prijevodu stoji srpski jezik. U knjizi Vuka St. Mihailović. Npr.36 Takođe. u naslovu originala na njemačkom knjige Gerharda Gezemana piše Životne forme Crnogoraca. 348. također. To je Njegoš znao. Koncem avgusta 1837 Njegoš se vraća iz Rusije u Crnu Goru. Adžić). Interesantno bi to “otkriće” bilo uporedi sa više drugih tvrdnji za koje takođe ne postoje izvorne ni druge arhivalije. kao i brojni drugi.1. te je li sa njim nestao i njegov izvornik. U objavljenoj kopiji. 20. Ce nje 1968. Nije prvi put da naši i vanjski stručnjaci svoja preinačenja prebačaju na prevodioce izvornih śedočanstava koji ih netačno prevode ili ih sami prevodioci zloupotrijebe. Dalmaciji i Beču. koji je boravio na Ce nju od konca avgusta 1837 do 29. On i dalje radi da Turska prizna Crnu Goru kao nezavisnu državu. gotovo. (1. naročito sa ruskim konzulom i vice konzulom u Dubrovniku Jeremijom Gagićem. kao i u mnogim drugim slučajevima. Milović nastavlja dalje sa informacijama. str.11)1838 polazi Njegošu za rukom da sklopi ugovor s hercegovačkim vezirom Alipašom Rizvanabegovićem Stočevićem u kome je Crna Gora označena kao “nezavisima oblast” (ugovor između Njegoša i Ali-paše Rizvanbegovića Stočevića od 20 10. Ilijom Garašaninom. 10. I njegov prijatelj ruski pukovnik Jakov Ozereckovski. Zadar. je li baš u tome “tajna” prevoditeljkine napomene. uveliko se zauzima kod ruskog dvora da se Porta skloni da prizna samostalnost Crne Gore (kopija pisma Lilienberga od 24. 1953. nego uporno provlače. 1956. u pismu vladike-gospodara Danila J. da ne bi bilo moguće. na italijanskom jeziku piše “in ilirico et in italiano”(“na ilirskom i na italijanskom”). krijumčare i u nedogled opetuju. oktobra 1837. sa ruskim dvorom. pa se ne samo ne odbačaju. Vukom Karadžićem i ostalim srpskim kulturnim i poli čkim ličnos ma.Sreten Zeković: NEKA NEDOVOLJSTVA NJEGOŠOLOGIJE 271 Ovo je izazov za naše arhiviste i istoriografe da razriješe izvornost i ovoga dragocjenog dokumenta. Bukiju od avgusta 1726. ovdašnji prijevod toga glasi “na srpski jezik”.1837 grofu Ignaciju Hardegu. a kod nas ga je (R. isto). 36 Primjeri navedeni iz: Zbornika dokumenata iz istorije Crne Gore (1685-1728) dr Jevta M. 75 i 100. grofu Sedlnickom i Predsjedništvu Generalne komande u Zagrebu. i da se utvrdi: je li i ovi značajni dokumenat nestao iz ce njskih arhiva. u Beču na njemačkom). ili pak što je neauten čan. odnosno prepisu Danilovoga pisma izvanrednom providuru A. . NJEGOŠEVA VLADARSKA POZICIJA NEPOSREDNO JE INSPIRISALA GORSKI VIJENAC Već od ustoličenja 1830. Ce nje. mnogo prije. Ce nje. Njegoš vodi čestu i obimnu korespondenciju: sa austrijskom vlašću u Boki.39 sa turskim zvaničnicima i sa Milošem Obrenovićem. Bembu od 6. diploma jom i značajnim predstavnicima i ličnos ma.Medenica) preveo Čojstvo i junaštvo starih Crnogoraca da bi se crnogorcizam svo na istrgnute i parcijalne e čke kategorije u ramu svesrpstva37. i je li to razlog zašto se taj dokumenat toliko mimoilazi. (1. što. 38 Novo pokoljenje.11) 1838. Među m. Arhivsko odjeljenje Državnog muzeja). Karadžića Crna Gora i Boka Kotorska38 po “imperijalnoj logici” (okupatorskoga raščerečenja Crne Gore preinačen je izvorni Vukov naslov Crna Gora i Crnogorci objavljen prijethodno. Milovića (Istorijski ins tut NR Crne Gore. Beograd.

bez spreme. kako se sugeriše. napada. i održavanja njihove ravnoteže i mira sa Turskom carevinom. gotovo i pismeno neobrazovan. a vrlo intenzivnom i bolešću skrhanom životu. inspirisano. ni je u bilo čemu zaturio. da se zaista možemo (za)pita kada i kako mu je. u tako kratkom. Nije Njegoš postao veliki poetski genije. 7-8/2014 Njegova državnička i ostala (takođe u istoj svrsi i službi) korespondencija je znatno intenzivnija i obimnija n(eg)o njegovo poetsko stvaralaštvo. ubijanja. preokupirano. zanemario. na drugom boku. o manja. odzrcano i reflektovano crnogorskom borbom za slobodu. na uštrb i štetu njegove državotvorne i državničke reformatorske djelatnos . br. Naročito se pravdao Rusiji zbog čega su sukobi u vremenu kada je Rusija u miru sa Turskom. materijalnom oskudicom. Stalno je morao da pravda gotovo neprestane pogranične sukobe Crnogoraca sa Turcima i na austrijskoj granici. Cilj mu je u da ukaže da su sve češći pogranični sukobi između Crnogoraca i austrijskih i turskih podanika. Neuočavanje ovoga organskog jedinstva Njegoševog državotvorstva i duhovne genijalnos ima za posljedicu jedno bitno nedovoljstvo njegošologije u tome što te dvije nerazdvojne strane jednostavno razdvaja i što se zanemaruje i/li ignoriše njegov vrlo značajni državotvorni i državno-reformatorski rad. i van istorijskog konteksta. nasrtaja. njenom konsolidacijom i učvršćenjem kroz centralizaciju vlas radi samoopstanka države i naroda crnogorskog u slobodi. a ne ”istrazi poturica”. nadograđuje i dopunjava. jer je to sasvim supro vno is ni shvatanoj u njenom istorijskom sklopu i kontekstu i kao cjelini. koje jedna drugi pretpostavlja. paljenja sela. da je to strategija ovih imperija baš u vremenu njihovog mira. na jednom. i u njegovoj službi. i česte tvrdnje da Njegoš nije bio značajni državnik i reformator. međunarodnim priznanjem stvarne samostalnos i nezavisnos Crne Gore i njenim unutrašnjim samokons tuisanjem kao države. Njegoševo državotvorno i duhovno djelo čine jednu neraspu(p)čivu cjelinu jedno isto djelotvorstvo su (sa) dvije svoje strane.272 Crnogorski anali. Bitni odgovor na to pitanje je da je Njegoševo duhovno stvaralaštvo suš nski bilo mo visano. utemeljeno. podmićivanja i sl. topovanja. koje je preuzeo na sebe veoma mlad. ali da se Crnogorci moraju brani od njihovih izazivanja. nego je obrnuto. FENOMEN OTRGNUTE CRNOGORSKE SLOBODE IZAZIVA ZAZOR IMPERIJALNE ISTOR(IOLOG)IJE Njegoš je stalno bio u klinču između Rusije i Austrije. osvete. od samog početka sukobljen sa njegovom poli čkom opozicijom i vanjskim prilikama. u kojem je i za kojeg je. uz jake vanjske i unutrašnje otpore u njihovoj sprezi. Naročito se žali na tursko podmićivanje granič- . stvarao i svoja genijalna duhovna djela. Napro v. njenom internacionalizacijom. pa je i to razlog što se i u Gorskom vijencu ne prepoznaju konkretne refleksije realnos Njegoševog doba u ”istrazi priturica”. uopšte ostajalo vremena da ispolji svoju duhovnu genijalnost. Neosnovane su. zadijevanja. ”domaćim zlom” i naročito njegove intenzivirane nuž(de)ne centralizacije državne vlas (”vrhovne vlas ”). posebno u odnosu na njegovo bogato i raznovrsno državotvorno i narodno angažovanje. koji Crna Gora ne smije da prekrši i da ih ubijedi da on poštuje ruske instrukcije o miru sa pograničnim imperijama. siromaštvom. Konsolidovanju crnogorske države bitno je posve o svoj cjelokupni državotvorni i državničko rerformatorski život. ona je istorijsko-društvena determinanacija i sudbina njegovog duhovnog stvaralaštva. užilišteno.

da poštuje sklopljeni mir i njihove imperijalne interese i sfere.. Naša načela. grofu Ljudevitu Fikelmanu u Petrogradu u kojem se kaže: “Vi poznajete vrlo dobro. cara Balkanskog carstva. .2. azil) slobode” svijema iz razdrobljenih krajeva Crne Gore koji nijesu prihvaćali okupatorsku vlast. a od početka je bila ”zbjeg (utočište. a mi se ne miješamo u njihove neprekidne svađe s Turcima. SADAŠNJOST I TRAJNA AKTUELNOST REZERVATSKI SE ČUVA ZA MITSKU PROŠLOST PREKO NEPOSTOJEĆE “ISTRAGE POTURICA” Prijethodno rečenim se ne samo neosnovano. kredo. Otuda i ideja i pojava cara Šćepana malog. čak. neistorično i van istorijskog konteksta omalovažava Njegoševa izuzetna i veoma važna državotvorna i reforma40 U prvom poznatom pisanom pomenu Crnogorskoga zbora. u mletačkom izvještaju od 1500. isto kao i naši materijalni interesi. Vladika propovijeda s l a v i z a m. Od tada se izgrađuje na nivou ”opštestva crnogorskoga” ili. kada je bila u ratu pro v nje. Takvu nezavidnu situaciju je sve više koris la austrijska i turska vlast. Mlečani su Crnogorce nazivali podbadačima svijeh naroda. uz dodjeljivanje materijalne pomoći Crnoj Gori. što je nepodobno za carstva opštenito i za njihovo obogotvoreno carstvo zemaljsko na osnovu prava jačega koje i ne mari za nemoćne.Sreten Zeković: NEKA NEDOVOLJSTVA NJEGOŠOLOGIJE 273 nih Crnogoraca da ne poštuju zvaničnu crnogorsku vlast i da ih okreću pro v nje. te i Ma ca okupljanja bivših crnogorskih krajeva. Crna Gora je smatrana centrom revolucije. Smatrana je od Porte prebivalištem rata (darubha rubom) i vodila neprestanu gazu. navlaš tot ako su istorijski državoatvorne i samoodržive i ako mogu da poremete i uznemire usklađenost i ravnotežu interesnih sfera veljih sila. Sve dotle dok ne iskrsne nešto drugo osim zađevica ove prirode. a jedanak i luča. posebno “male narode”. na drugom kraku. to jest naš moralni interes. Mar n Skadranin (Marirrn Barle 1460-1513) u svojoj Povijes o Skenderbegu naziva uzburkani crnogorski prostor ”nemirno pomorje”. a čim je s njom sklopila mir. nada i pijemont oslobađanja na Balkanu.1837. To su u suš ni ”tradicionalno dobri odnosi Crne Gore i Rusije”! 41 Jevto Milović. a Vi znate da nam ona isto tako služi i kao pravilo naspram Otomanskog carstva. jer su i njenu nacionalno oslobodilačku borbu i čudom održavanu nezavisnost doživljavali kao ”žarište revolucije” za ostale porobljene narode. na jednom. Tako je Njegoševa vladavina bila stalno u s sku između učestalih i pojačanih napada na pogranične krajeve Crne Gore. što je mogla bi i tak ka imperijalnih sila da Crnu Goru drže u stalnoj zavisnos od njih.41 NJEGOŠEVA POETSKA VJEČNOST. nagnali bi nas da se tome odupremo. kako stoji u Crnogorskim analima (Ce njskom ljetopisu). Crna Gora je s ove strane međa između naših granica i ovog carstva. gospodine ambasadore. (hroničara Marina Sanudoa) is če se da su Crnogorci odlučili da ne prizna ju tursku vlast i da vode stalnu borbu za slobodu i nezavisnost. i da predvode Turke u napadima na crnogorsku teritoriju koja se sve više smanjuje. Ono što mi tražimo od ovoga plemena koje živi u toj zemlji jeste samo to da nam ne daje povoda za tužbe. i obaveze prema ruskom pokrovitelju i njegovim partnerima. koj se drži naš dvor. odnosno rat za vjeru (kao islamski džihad). mi ga onda moramo nadzira naročito u ovo vrijeme kada se anarjična stranka svakoga dana sve više trudi da upotrijebi ovu formulu da bi izazvala opš prevrat”. zbog neodstupnog otpora osvajaču.40 Takav odnos imperijalnih sila prema Crnoj Gori dobro je izrekao Meternih u već pominjanom pismu iz Beča 15. Bilo bi pak drukčije kad bi Crna Gora postala ognjište intriga i revolucionarnih pokreta. zauzdavala je i Crnogorce i ucjenjivala poštovanjem primirja. mi ćemo osta ravnodušni. Crna Gora je odvojena od mora samo jednim uskim parčetom austrijskog zemljišta. isto. ”Crna Gora jest opš zbor naroda”. g. Rusija je slobodarsku Crnu Goru podžižala na rat pro v Turske imperije samo kad joj je to bilo potrebno. poli čku liniju.

istorijski inherentno upućene pro v učvorenog spleta samoopstanka države. izdajnika hrišćanskih Crnogoraca njegovog vremena. posebito u crnogorskoj aktuelnos . ne predstavljaju i u poetsko-filozofskoj i teozofskoj genijalnos .44 Dosadašnje reducirano i raščerečeno Njegoševo državotvorno i poetsko-filozofsko. konverzije i subverzije sopstvenog mišljenja43 konvertovano interpolovao inverziju svjetovnih i vjerskih konver ta. Rečena Njegoševa organska cjelovitost državotvorno-poli čke i poetsko-filozofsko-teozofske mudros uslovljava i ishodi i jednstvo. i bitno nedovoljstvo njegošologije koje otvara vrata za druge njene nedostatke. Dosadašnja njegošologija je u tome ne samo u bitnom nedovoljstvena. vazdašnjos . Prijethodno je Č. i obrnuto. 2014. To je i razlog što se u Gorskom vijencu ne prepoznaje (ili samo mimogredno. naročito aktuelizova prema savremenoj. isto. ontološki utemeljene u samoj slobodi. izmišljena “istraga poturica” glavni predmet i ideja Gorskog vijenca. istrgnuto i parcijalno) refleksija aktuelnih zbivanja Njegoševa državničkog i državotvornog reformatorstva. Tijem je pripravljena prepona i neprozirna koprena za jasnije uočavanje da su Njegoševi aktuelni događaji ne samo povod i pobuda no i način i strukturalna forma poe ziranja istorijski nepostojeće tzv. ujedno. posebno našoj društvenoj stvarnos . 43 Tako sam je imen(t)ovao u svojoj knjizi Etnička svijest dinasta Petrović Njegoš. godišnjice na Njegušima u organizaciji Ma ce crnogorske. br. To je. . Knjiga druga – Njegošev crnogorcizam u Gorskom vijencu. teozofsko stvaralaštvo ne može na pravi i savremeni način pojmi . “istrage poturica” kao apokrifne sups tucije za “istragu priturica”.274 Crnogorski anali.42 no se ona u tumačenju i razumijevanju gotovo posve motri odvojeno od njegove poetske mudros .istragu neislamiziranih Crnogoraca. Tijem je dodatno otežana elaboracija moje osnovne teze: da je Njegoš (i) u Gorskom vijencu svojom osobitom diplomatsko-književnom metodom kontras ranja. 7-8/2014 torska uloga i značaj. 44 Mišel Oben. pa se ova druga ne prepoznaje i ne reflektuje u prvoj. Njegoš i istorija u pesnikovom delu. Njegoš je toga bio duboko svjestan i zato ga je mogao poetsko-filozofskobogoslovski uzdići na nivo objek vne ideje ”Gorskog vijenca” u kojoj se suš nski vjerno odzrcava crnogorska istorija. odnosno uklupčano zamijenio aktuelnu “istragu priturica” mitskom “istragom poturica” sa upozoravajućom opomenom njihovog konvergentnog poistovjećivanja. a naročito u izričitom usmenom medijskom predstavljanju pomodnih istoričara. u objek vitet svog djela koje bolje reflektuje is nske dubinske procese i tendencije crnogorskijeh potreba i stvarnos nego i preciznija istoriografija. Zato Mišel Oben može da rekognira Njegoša i istoriju u pjesnikovom djelu. i obrnuto. Vrhovni sud Crne Gore – Podgorica. naroda-nacije u slobodi. Razdvajanjem Njegoševe državničke od poetske mudros stvara se pričin njihove nezavisnos i izolovanos koji postaje prepona i zamagljena koprena da se osnovna istorijska tendencija i težnja za ostvarenje samostalne i priznate crnogorske države. osmisli i valorizova . 42 U godini proslave Njegoševe 200-godišnjice (2013) to se reaktualizovalo. Bogićević tu tezu elaborirao na skupu Njegoševe proslave 200. a naročito u za štampu pripremljenoj edicije Dinas Petrović Njegoš pomeđu crnogorcizma i integralizma – III tom Njegoš. sadašnjos i savremenos opštenito. Takvog osobitog i posebitog biljega i bi ja crnogorske izdaje. “svjetovnih konver ta”. što je bio i neposredniji povod i razlog dr Čedomiru Bogićeviću za oponentnu knjigu Petar II Petrović Njegoš kao državnik i državni reformator – Njegoševa filozofija pravde. sklad i neraspu(p)čivost njegove subjek vne ideje pjesnika i objek vne ideje djela što ga i čini genijalnim umjetnikom i umstvenikom koji i svoju ideju umjetnički ovaploćuje na stupnju objek vne ideje. kroz aktuelna zbivanja Njegoševog doba. Toga radi i preovlađuje gledište i impresija kao da je tzv.

te jem i vaviječno aktuelno. i vječni. koji pojahu da je ”Njegoš najmudrija srpska i svjetska glava”. bitno koncepcijskim. Iako se u kri čkoj nauci zna da tzv. te i da se razgraniči izvorno i potpuno Njegoševo shvatanja od njegove narodnjačke zloupotrebe za svesrpske imperijalne ciljeve. tumačenjima i razumijevanju znatno simplicifirano.45 Naša državotvorna i reformis čka stvarnost. (a ustvari 17. nauke. nadvremeno. i biva zatečena za njegovo novo. nadvremenos . ”svjetovni konver t”. podrivanje i negiranje državnog suvereniteta.46 45 Zaista je ne samo apsurd. da se konkretnije prepozna njegova aktuelnost u savremenos . prisutna. nauka i društvena svijest preovlađujuče tradicionalis čka. I danas je is nsko filozofsko shvatanje da je vječnost (lat.”naši domaći Turci” i ”kršteni Turci”. no i intelektualni i ideološko-poli čki pad. ideologije i poli ke ispoljava se i u neprimjerenom otporu bitnom obezvređivanju genijalnos Njegoševog i poetskofilozofsko-teozofskog djela. shodno tome i njegovo zaturanje u javnos opštenito. 46 U tradicionalnoj filozofiji vječnost ima nit bezvremenos . nedovoljstvo njegošologije. to znači. u bitnom opštenito i univerzalno. aktuelnog i genijalnog Njegoša. ”istrage poturica” nije bilo ni stvarno-istorijski. Što više. u bitnom na nivou 19. savremeno razumijevanje i očitu neposrednu aktuelnost. Njihova istraga i jest neposredni Njegošu aktuelni predmet Gorskog vijenca u kojem je osnovna ideja izdaja kao trajni problem Crne Gore i opštenito. vrijeme vladike Danila) čime se baš i potvrđuje Njegoševa aktualnost i potreba: da se on na pravi i savremen način revalorizuje i predstavi nama samima i javnos . Zanijemiše i oni. optužuje za genocidnost “Gorskog vijenca” i dospio čak i na Haški tribunal kao ideološki krivac genocida u nedavnom JU-ratu. v. naročito u odnosu na njegovo obezvređivanje. podžižavajuća i ostvarujuća “čista sadašnjost”. i danas i ubuduće savremeno aktuelan. Čim se pompezno(i poli čki) is če da je Njegoš genijalni tvorac. u prošlos i budućnos . filozof slobode uopšte i crnogorskoga slobodarskog čojskog junaštva. posrnuće nauke i kulture opštenito. trojenje pojedinih njenih krajeva i tajene tendencije pripojenja drugim državama. ”priturice” (proturski i promletački elemen). na stari dogmatski. čak i njihova bruka i sramota. i da pravi razliku između bezvremene (intemporalne) i . Bitna reakcija na to bila je kratka izjava da se ne mogu na savremenost primjenjiva paradigma. gotovo ru nirani način tumači i razumijeva genijalno Njegoševo stvaralaštvo. ni u narodnoj tradiciji ni u predanju. Is če se da je Njegoš. To može da znači da se optužba pro v Njegoša za genocid u prošlos priznaje. ali se to ničim ne konkre zuje i neposredno ne prepoznaje u Njegoševom stvaralaštvu i državotvorstvu i/li u nekoj analogiji i adekvaciji sa našim društvom. i trajno aktuelni. i da je toga i Njegoš bio svjestan.aktualizovno se neposrednije prepoznaje u Njegoševom (i ne samo njegovom) državotvornom i reformatorskom uspostavljanju jedinstva države (”za dvostrukost ni mislit ne treba”) kojem su pružali jači otpor grupacije nekih crnogorskih glavara u pograničnim krajevima radi konačnog uništenja slobodne Crne Gore s ciljem da ih otcijepe od nje i pripoje Turskoj ili Mlečanima. kulture. To je bilo ono Njegoševo ”domaće zlo”. ona je bezuslovna. što jest. odnosno u svakom vremenu (samo sebi) vavijek isto. i na današnjem stupnju nauke. potencijalna (kon)federalizacija Crne Gore (poput one episkopske u SPC u CG) po konsocijacijskom modelu kao u BiH. ali da se ne može odnosi na savremeni JU-rat. . iden čna sadašnjost. odvajanje.v. Kao da je dobro došlo svijema koji su odgovorni za taj genocidni rat i u njemu neposredno ili posredno učestvovali da olako i indiferentno prebače odgovornost sa sebe na vječito prisutnog. v. prepoznatljivo i odzrcavano. što se genijalni Njegoš. prisutne an državne tendenci je otpora. aeternus) bivstvo svega. Može takođe da znači da je naša njegošologija. stalno otegnuto pofermava tom mitu. do tog apsurda da se traži njegovo izbačanje iz nastavnih programa. a vječnost i jest ono što je bezvremeno. uvijek (sama sebi) ista. istoriografija. kao genijalni stvaralac. izdajnici svoje otadžbine . idejnost i ideologija 19.hrišćanski Crnogorci (a ne ”poturice”). dvojenje. U toj izjavi ostaje neodređeno: je li to odbrana Njegoša ili priznanje onoga za što se optužuje. ipak se.Sreten Zeković: NEKA NEDOVOLJSTVA NJEGOŠOLOGIJE 275 no se i u recentnim. konsolidovanje unutrašnjeg suvereniteta i jedinstva države.

to je. kao “čista sadašnjost”. ni prirodno-matema čka (kvan ta vna) prostorno-vremenska beskonačnost ∞ koja obmanjujuće odlaže konačnost infinitum. v. Nužnos ) na svom prijestolju drži vreteno i upravlja njime uklupčavanje trostruke pređe vremena (starogrčki mit o Ananke. Kada se kaže da vječno jest. jer mi pri tom odmah mislimo na vrijeme. nego i sve dok traju temeljni uslovi i pretpostavke na kojim se i u odnosu na koje se njegovo genijalno stvaralaštvo zasniva. svrhe i uslova čovječnog samoopstanka. sadašnjos i budućnos (vremenitos ) kojom pletu sudbinu suđaje. na sholas čku metafizičku zavrzlamu početka i kraja svega. kao metafizičke apstrakcije stvarnos . čime se baš i potvrđuje Njegoševa aktuelnost i potreba: da se on na pravi i savremen način revalorizuje i predstavi nama samima i javnos . svrhu svega i podrazumijeva ontološku diferenciju čovjeka kao božjeg biča. iz nemoći da riješi to bitno filozofsko pitanje. njenu sups tuciju za beskonačno ∞ i zloupotrebu do savremenos nazvao sam “loša vječnost” (jer se.). vrijeme. 7-8/2014 Njegoš je ne samo aktuelan zbog svoje genijalnos i vječnos njegovog djela. svodi. u budućem. suverenoj državi Crnoj Gori. samoodržavanje. Vječnost nije vremenost. nemoćnim” i/li njegovo dalje nastavljanje. uvijek na istoj osnovi (prolaženja) konačnog. opet. jer je on bio naš izrazito značajni centralizator državne vlast. neraspu(p)čiv od prvog navedenog.276 Crnogorski anali. Nužnost centralizacije državne vlas kao uslova narodnosno-nacionalnog jedinstva u odbrani od porobljivača. posebno odnos vječnos i sada(šnjos ) i njenu univerzalnu zamjenu sa beskonačnošću. br. riječ je o tome da ovo vječno jest ono što je jednako sa samim sobom. On piše: “Riječ vječno nezgodan je izraz. “drugobitnog” zanemarivanja u njegovoj filozofiji. 209 Hegel bitno naznačava rečenu razliku između vremena i vječnos . carsko-osvaja čka istor/ iolog/ija sa sakralizovanim ”imperijalnim pravom (vladanja) jačega. kao dvije strane istog društveno-istorijskog procesa. 2. vječi i vazdašnje aktuelni problem utemeljen u Njegoševom stvaralaštvu. ni manje ni više. a Ananke (boginja Sudbine. samog samoopstanka države. posebivremenite (temporalne) vječnos . To podrazumijeva da se konačno shva i razumije da Njegoševoj filozofiji slobode opštenito. Ono jest – postajanje i prestajanje isključeni su” (naglasio kurzivom S. da se konkretnije prepozna njegova aktuelnost u savremenos . koj je izvan opisa bića i predstavlja cilj njegovog poimanja. čisto sadašnje. . 1. da u nj ne ulazi predstava vremena. zanago. Plo n i neoplatonska tradicija (sve do hrišćanstva i ostalijeh monis čkih religija) na bezvremenost zasnivaju bezvremeno božansko postojanje. uplićući u nj prošlost i budućnost kao u neko beskonačno dugo vrijeme. temelja slobode kao ”ljudske dužnos najsve je”.Z. sintezi Platonove mudros ). svodeći ga na kvana ta vnu beskonačnost. jer ona nije matema čko kvan ficiranje. da vječno stvarno jest. a) ”Imperijalne povijesne trajnice” (imperijalna. To su dvije osnovne pretpostavke na osnovu kojih je Njegoš trajno aktuelan uopšte u savremenom svijetu. brojanje (ni uvećavanje ni umanjivanje) u beskonačno(st). nezavisno od toga što će mu se “Priroda osve ” zbog njenog bitno. u Državi. Tu apstraktnu redukciju vječnos na kvan tet i njihovo poistovjećivanje. a posebito prepoznatljiv u našem sadašnjem crnogorskom društvu. kćeri Ananke. te i da se razgraniči izvorno i cjelovito Njegoševo shvatanja od njegove narodnjačke zloupotrebe za svesrpske i druge imperijalne ciljeve. takođe Njegoša trajno aktualizuje. moćnijeg nad slabijim. zapravo. 3. I ovaj drugi temeljni uslov. prilagođavanje i preoblikovanje i u savremenim forma ma opstojanja. reducirano podrazumijevajući pod njom bitno vrijeme u nizu). u ontološkoj kategoriji slobode kao osnovnog cilja. Još su pitagorovci smatrali da brojevi. također. Ona je ono Anankino vreteno oko kojeg se spiralno uklupčava pređa prošlos . postoji sada. znači. u bitnom na nivou 19. znači. i b) oslobodilačka narod(nos)no-nacionalna istorija sa legi mnim pravom na slobodu i ravnopravnost naroda-nacija. istoriografija. str. “po božjem liku”. U Istoriji filozofije I. državotvorac i državotvorni reformator kojemu su pružani žeženi otpori kao i današnjoj (još freškoj) samostalnoj. bezvremeno (dodajem i bezprostorno) postoje. kao “loša beskonačnost” (Hegel). Sve dok naša njegošologija. nauka i društvena svijest preovlađujuće tradicionalis čka. slobode ličnog i ljudskog dostojanstva. naroda-nacije i ljudske slobode. kao nikad okončano. među m.

v. crnogorcizam. kako je Njegoš to odlično naslu o. da bi Južni Sloveni ponovo bili svezani u lanac ropstva. jer je i Njegoš bio autokefalni Poglavar autokefalne crnogorske pravoslavne crkve i Suveren suverene crnogorske države kojoj je glavna preokupacija bila oslobađanje crnogorskoga naroda i učvršćivanje njegove države u svojoj samostalnos i slobodi. . crnogorski kulturni preporod i oslobađanje crnogorskoga naroda-nacije od srpstva kao hegemonis čke integralis čke ideje južnoslovenstva. srbinstvom. Ilirizam. tada više ne bi Mitropolit Crnogorske mitropolije SPC negodovao na razne državne poteze u Crnoj Gori opetovanom zloupotrebom Njegoša da “ovo nije njegoševska Crna Gora” (11-12. ali je svesrpskom ideologijom. dezideologizova i defundalizova srpska nacija u Crnoj Gori (ranije zvana “crnogorski Srbi”. Etnička svijest dinasta Petrović Njegoš. Njegošev autohtoni crnogorcizam je nesumnjiv. “crnogorsko srpstvo”) i SPC u CG kao imperijalna ideologija. naukom.48 47 O toj razlici viđe : Sreten Zeković. tzv. 2014). Sava i Vasilija i tom II Vladika-gospodar Sve Petar Crnogorski. žilavi crnogorcizam. 11. CKK Ce nje i Crnogorsko-hrvatsko prijateljsko društvo Ivan Mažuranić Ce nje. CKK Ce nje. “integralis čkog jugoslovenstva” kao roman čarskoga nadnacionalizma 19. potčinjenos .Sreten Zeković: NEKA NEDOVOLJSTVA NJEGOŠOLOGIJE 277 to crnogorske oslobodilačke “borbe neprestane” ne može bi inheretno svojstveno ni imperijalno svesrpstvo ni svesrpsko jugoslovenstvo. Dinas (ja) Petrović Njegoš pomeđu crnogorcizma i integralizma –tom I Vladike-gospodari Danilo. kulturom i zloupotrijebljenom interpretacijom i interpolacijom zamagljen srbinizmom. Crnogorska prijestonica. izričit. srpstvom kao manipula vnim pom istočne integralis čke ideje južnoslovenstva izopačene u svesrpsko južnoslovenstvo. srbinizam. 2012. da kri čka istor(iolog)ija izdiferencira Njegošev izvorni. što bi značilo.47 Defini vno je sazrelo vrijeme. isto. 48 Tada bi se počela denacifikova .

br. 7-8/2014 .278 Crnogorski anali.

6. ni teorijskom. vijeka ono se mora analizira prevashodno u tom kontekstu vremena i zbivanja kojima pripada. Drugim riječima. Noseći u sebi koordinate i poli čkog „Gorski vijenac“ je bio i ostao svojevrsni program borbe crnogorskog ali i drugih južnoslovenskih naroda kao fragmenta u filosofsko-kosmogonijskom sistemu svjetskih zbivanja i procesa. oličenu u tzv. to pristup „Gorskom vijencu“ ne može bi u faktografskom. i religija i njihovih shvatanja čovjeka. U pitanju je književno djelo sa valerama poli čke i ljudske drame koja za fundament ima slobodu i oslobođenje naroda. ni faktografskom smislu. književno djelo nije istorijski izvor. poststrukturalis čkog. A NE GENOCIDNOSTI NJEGOŠ JE PJESNIK SLOBODE. a za m i vezu Crnogoraca sa Kosovskom mitologijom. kao osvajačkog programa. krea viteta i načela „Licen a poe ca“. Ako bi to davalo. civilizacija. te u jezičkom smislu seman čki i semio čki. književno-istorijski. g. . naroda.Borislav Cimeša: NJEGOŠ JE PJESNIK SLOBODE. prirodnog i kosmičkog plana“. A NE GENOCIDNOSTI 279 Borislav Cimeša Njegošev „Gorski vijenac“ je određen duhom borbe pro vu nasilnog širenja Islama i zaustavljanju njegove dalje penetracije u hrišćanskom svijetu. onda ne bi bilo umjetničko-književno djelo jer bi bilo lišeno estetske dimenzije. svijeta i mišljenja. Suočen sa aktuelnim fenomenom islamizacije Njegoš mu posvećuje pažnju uzimajući ga za predmet „Gorskog vijenca“ m više što je vodio odrođavanju njegovog naroda odnosno umiranju imena crnogorskog. postmodernog.1389. ideja i pogleda. U Njegoševoj i književnoj analizi. konstrukciji i eksplikaciji ovog fenomena ne leži konkretni pogađaj „Badnje večeri“ i „istrage poturica“ već borbe neprestane kanonizovane u stavu „neka bude borba neprestana“. On je auten čni izraz narodnog duha ali i ideja koja iznad vremena. književno-kri čki. teorijskom i metodološkom smislu naučno istorijski i istoriografski već književni. a ne istorijom jer oni nijesu učestvovali u Kosovskom boju 28. filozofija. U svijetu nauke i umjetnos važi univerzalno pravilo da književno djelo ne smije da mijenja istoriju i nepobitna istorijska fakta. Ono ne daje istorijskoj nauci karakter naučnos ni u metodološkom. „Borba neprestana“ je sukob ljudi. „istrazi poturica“. prostora. Pošto je u pitanju književno djelo roman čarske epohe prve polovine 19. funkcionalis čkog. „Gorski vijenac“ nosi ideju slobode i u funkciji nje „borbe neprestane“ kao metoda i načina života „uzdignutog do univerzalnog. istorije i narodnog života promišljaju biće svijeta i njegova pravila. Za razliku od Garašaninovog „Načertanija“. Kako svojom radnjom tre ra događajnost koja nije postojala. imaginacije. futuris čkog i drugih. uvažavajući analizovanje s raznih aspekata sve do strukturalis čkog.

a ne agresiju. prelazak u Islam limi ranošću ljudskih mogućnos i sposobnos mišljenja i suđenja. život. Uz to i nakon toga. Njegoš ne bi bio Njegoš. Njegoš ne krivi i osuđuje ova tri vrijednosna pojma i njihove karakteris ke već princip agresije i osvajanja prisutan u njihovoj djelatnoj praksi. kako je već naglašeno naš odnos prema „Gorskom vijencu“ nije relacija prema istorijskom događaju. religija i vjera koristeći pri tome instrumente fizičkog i duhovnog nasilja. povlas ca. „Gorski vijenac“ s hom „Da. bez obzira o kojem je agresoru riječ. pa Njegoš nije an humanista u svojoj isključnos koji na isključnost odgovara is m apsolu zmom po načelu „zlo čini ko se od zla brani. vjere i nacio iden teta. U svojoj poli čkoj i ljudskoj drami „Gorskom vijencu“. Pjesnikovo pozivanje na nasilje i prizivanje nasilja nije zlo radi zla. tu zločinstva nema nikakvoga“. Islam nudi lažna obećanja tjelesnih ugodnos . privilegija. on osuđuje sklonost agresije i agresora da žive potčinjavanjem drugih naroda. „Turaka“. „poturica“ nego zla u njima. br. Njegoš ustaje pro v nasilja kao sredstva i supstrata koji je funkcionalizovao „Islam“ i „poturice“ od strane turske imperije. već prema izmaštanom književnom mitosu pjesnika i njegovim književnim i filosofskim idejama koje grade taj mitski konstrukt. Pjesnik ima razumijevanja i za razne druge mo ve i razloge ljudske kompleksnos čijim posredstvom je nastupila konverzija. i legi mitet odbrane malog i ugroženog da neuporedivo moćnijeg napadača. on priziva „istragu istrijebljivača“ bez obzira koliko je ona mogućna i realna. Pri tome ima dva osnovna e čka i univerzalna postulata koji opravdavaju njegov idejni stav i horizont: odbranu. prodbraćenje. odnosno priželjkivanje i organizovanje zla zbog zla. Osim toga pjesnik u višem filozofsko-pjesničkom sistemu mišljenja i zaključivanja is če da čovjek podleže ins nktu samoodržanja. 7-8/2014 Takođe. opstanak. U sistemu „borbe neprestane“ Njegoš je pjesnik i mislilac odbrane i legi mnog i prirodnog otpora manjega većemu od sebe (Miš ima pravo na život kao i laf. da u sebi i kroz svoje djelo nosi i generira mržnju. veliki pjesnik i filosof.280 Crnogorski anali. On ne gaji mržnju ni prema Turcima. nijesu ni krivi toliko“ teži da opravda prevjeru. nasilje „Gorskog vijenca“ i u „Gorskom vijencu“ nije nasilje i istraga „Islama“. Zločin nad Muslimanima 1913. Zlo kod Njegoša nije samom sebi svrha. čovječnost i budućnost. Njegoševa „istraga“ je primarno istraga zla osvajanja kao principa. pojedinac kao cjelina). Njegoševo okrivljivanje onih koji su prihva li Islam nije na ličnom planu već u skladu i kontekstu njihove par cipacije za ukidanjem istorijske auten čnos naroda kojem su pripadali. Njegoš nije pro vnik Islama da bi ga odbacio kao religijsko-vjersko učenje već kao sredstvo agresivnoj velesili da preko njega i njegovog doktrinarnog autoriteta i kapaciteta vodi osvajanju i pokoravanju drugih. Njegošev otpor je otpor principu sile. Zla koje povrijeđuje i ugrožava čovjekovo pravo na slobodu. čovjeka. Prema pjesniku. ni prema pojedincima ili bolje rečeno predstavnicima naroda koji su se prevjerili i odrodili napuštajući hrišćanstvo i stvarajući svoj novi vjersko-religijski i narodni identet. Dakle. upravo onoga što osuđuje Njegošev „Gorski vijenac“ i sam Njegoš i od čega on narodnim duhom i kroz narodni duh ukomponovan sa univerzalnim svjetskim pogledom i nazorom na prirodu. Takođe podložnošću ljudskim ośećajima i stras ma. godine bio je zločin militantnog širenja religije. svijet. čovječanstvo i mišljenje traži odgovor tragajući za slobodom i smislom postojanja i življenja u kosmosu. hedonis čkog na čemu pos če značajne uspjehe. Uzima u obzir grijeh kao i . Kod Njegoša se za prevjeru ima razložnos i razumijevanja do određenog praga tolerancije. ni prema Islamu.

Vladimira Dukljanskog ali u ovom slučaju okončan fizičkom žrtvom. u stvari.“ Sljedeći naraštaj će se mora odredi i opredijeli za jednu od dvije strane već duboko podijeljenog naroda. vladika Danilo to zaslužuje kao najodgovorniji za vođenje borbe za slobodu čije ideale napušta nemanjem hrabros da počne otvorenu borbu. Vladika nije neodlučan. Iz ove ljudske kompleksnos straha za zemaljski život rađa se i pored naslijeđene slobodne volje podložnost iskušenju kao jedan od univerzalnijih mo va konverzije što potvrđuju s hovi „slabos ma smo zemlji privezani/ništavna je. Ona bi dovela do toga da se mnogi Crnogorci pridruže svojim islamizovanim rođacima i braći. a prema „poturcima“ gaji sen mentalnost. to je bi jedno ili drugo. odugovlačenje akcije./s Turcima ra š. nego tvrda veza. u nas ne pogađa“. Najzad knez Rade poenra sabirajući sve kri ke upućene vladici u kletvu upućenu Vladici Danilu „Priđe si im s koca utekao. kao fenomenom „diferen a specifiaa montenegrina“ rodbinsko-bratski ośećaji jači su od vjerskog antagonizma. on to nije. Prije ovoga je knez Janko osudio Glavarski zbor za neodlučnost. Gradeći dramski zaplet pjesnik hoće da opravda preužasnu borbu iz koje „na grobu će iznići cvijeće za daleko neko pokoljenje“. Poruka optužbe za Vladiku je da on pravi jasnu dis nkciju i Turke drži za neprijatelje.Borislav Cimeša: NJEGOŠ JE PJESNIK SLOBODE. a Turke svojakaš. Prijekori imaju najveću oštrinu. Prethodno je takođe vladika napadan „teno kukaš kao kukavica“ iako. Na jem temeljima nastala je crnogorska poslovica „brat je mio koje vjere bio“. „Što se mrči kada kovat nećeš?/ što zbor kupiš kao zborit ne smiješ?“ čime je atribuiran u mrča (nesrećnika) i mrčigaću. već svojom mudrošću iskazanoj u gnomi „da ne varam narodno nadanje“ racionalno i odgovorno promišlja o tragičnim posljedicama bratoubilačkog rata. s hovima „ko razgađa. a ne znaš što žališ. Pjesnikovo opravdanje ide do spoznaje ljudske ništavnos proizašle iz razloga održanja zemaljskog (telesnog) života i saznajno-duhovne limi ranos . U tradicionalnom crnogorskom narodu sa jakim krvnim i srodničkim vezama i plemenskom strukturom./da Bogda im skapa na čengele!“ Cilj ove kletve i njen smisao je: da Bog da te objesili Turci. a to je potonje što želi. Vladika je prvo optužen da razgađa. Prisutna je i nevjera kojom su autorite islamske religije u ime nje pogazivši riječ pod prisilom vršili konverziju („prevari ga nevjera na vjeru“). indiferentnost. „A ja zebem od mnogo mišljenja“. Potom je Vuk Mićunović pridodao sporost rada skupš ne Vladičinoj incija vnos . Borba i njeno opravdanje i smislenost mogući su samo ako su prethodno iscrpljena sva sredstva mirnog i sporazumnog razrješenja konflikta. sindrom prisutan i kod mučeništva i Sv./ domaćima tobož da s’ umiliš“. Po mišljenju kneza Rada. što znači da ne namjerava da istraje do kraja u svojim sudbonosnim namjerama i odlukama da riječi pretvara u djela i povede borbu za slobodu. Jedino tako zadovoljiće se vrhovni pjesnikov zahtjev . za budućnost generacija koje tek treba da dođu. Knez Rade diže optužbu do kulminacije „Žališ nešto. „Sljedovat im rijekom krvavom/ u lađici grozna stadanija. On je svjestan preužasne borbe koja slijedi. On zna da će „iskla se braća među sobom“. A NE GENOCIDNOSTI 281 čovjekovo egzistencijalno svojstvo. Zato on prosuđuje racionalno jer pred očima vidi bratoubilački rat. Svjestan je i njenih posljedica za narodno nadanje. Vladika Danilo drži ključeve odluke o borbi u svojim rukama.“ Zbog ovog opravdanja i razumijevanja za kompleksnost tre ranog fenomena Njegošev „Vladika Danilo“ kao pjesnikov alter ego postaje meta teških optužbi kneza Rada što književnom djelu daje izrazitu dramsku napetost. Strahuje on od duboke unutrašnje podjele.

ali je Njegošu milija od braće pravda. ima jedna zona „Gorskog vijenca“ koja se zove jezik. mizantrop. da je sloboda bez slobode. Knez Janko ironijom odgovara Feratu Začiru: „Smiješna je ova naša ljubav.“ Na ovijem fak ma počivaju pjesnikovi s hovi: „Ko je ovaj plamen raspalio?/ Odkud dođe ta nesrećna misa/ O prevjeri našoj da se zbori? Nijesmo li braća i bez toga. da je sloboda bez brata i braće. Među jem. svojoj religiji. Humanitet je potvrdio idejom pokušaja pomirenja i izbjegavanja bratoubilaštva. Iako se to prvi put čulo. I arhivski istoriografski izvori kao dokumentaciona naučna osnova potvrđuju ispravnost pjesnikove dramske konstrukcije. u svojoj volji. Kako ništa od ovih razložnos nije urodilo plodom. da bude „kršteno“ kumstvo po hrišćanskom običaju. Njegoš nadodaje: „Da mirimo krvi međusobne“ i „krvnice puške objesimo“. Povlađujući se za načelima. sela u Katunskoj nahiji. br./ Grdno nam se oči susretaju. Pored če ri Turčina iz Komana pred mletačkim sudom u Kotoru nalazio se i Cassum Velia Turco da Misulich iz Mikulića.“ Ferat Začir. imalo je logični kontrapunkt o čorbama koje se slažu. a ne za pojedincima Njegoš je potvrdio da je humanis čki mislilac. Tijem se u toku dramskih tenzija dovršava jedna etapa književne radnje na temu bratoubilaštva. A u Njegoševu jeziku „Gorskog vijenca“ postoje teške riječi. genocidni um koji s pozicija pravoslavnog fundamentalizma razara Islam. U jednom takvom dokumentu nekoliko muslimana iz sela Komana. muslimane.“ Nazivajući Crnogorce braćom.“ Njegoševska dioptrija sinteze nosi između redova bitnu poruku. optužbe. Njegoš nije an islamista. vjeri i kulturi. njemu kao tvorcu drame ne preostaje ništa drugo već da je daljim razvijanjem radnje vodi kulminaciji i razrješenju konflikta. Ovaj ekskurs smo napravili radi dokazivanja Njegoševog slobodarstva i humaniteta na principijelnoj ravni. is na. diskvalifika vi. . tu zločinstva nema nikakvoga“. 7-8/2014 i kategorički impera v „zlo činje ko se od zla brani. Dakle.282 Crnogorski anali. Radnja djela ide svojim daljim dramatskim tokom zaoštravanja sukoba koji je na liniji iden tetskoj kristalizovan oko ideje slobode i opstanka. pogrdni iskazi. slobodnoj domovini. a ne „šišano“ po muslimanskom. zasnovana na bratoubilaštvu i bratomržnji nemoguća. Dalje Skender-aga primordijalni iskaz potvrđuje djelima: „U bojeve jesmo li zajedno?/ Zlo i dobro bratski dijelimo. „Brat je mio koje vjere bio“. One koji drugačije misle i rade od njega./ pa ljubavi više ne trebuje“. kavazbaša. civilizaciju i kulturu. a prikumak nigda“. „Kum ću bi . a on je kad već ne može mirom i sporazumom moguć samo borbom. svoje islamizirane sunarodnike. Uostalom „ko će kome ako ne svoj svome“. zaključuje: „Mi živimo kao dosad bratski. Skender-aga is če da je i on Crnogorac koja činjenica treba da po sne vjerske razlike kao smetnju zajedničkom životu i opstanku. /ka u sahan što se čorbe slažu“. narodni opstanak u slobodi. Otuda i višeznačno značenje s ha kad će „Crna Gora izgub da namiri?“ Na Arslan-aginu ponudu „da se okume“ Vuk Mandušić is če da bi to rado uradio pod uslovom da on bude pravi kum. bratskog spora i eventualnog pomirenja kao mogućeg razrješenja konflikta. nastavlja „I ako je zemlja pouzdana/ dvije vjere mogu se složi . Osmansku imperiju. a među njima Osman Jusufov (Conte Radun de Comani) obavezali su se pred mletačkijem sudom u Kotoru da će suzbi svaku grupu Turaka iz Podgorice koja ne bi brojala više od 60 ljudi. Otuda „pomirenje“ dolazi kao među faza između tradicije konfrontacija i preužasne borbe koja ima da nastupi.

drugoga. klevetnik. otkrivanjem štetnog u caja zlojezika. Ništa tako ljude ne čini bezočnim kao kad oni govore i slušaju zle riječi. Zlom u jeziku se poriče neocjenjivi dar Tvorca. osobito poslije prvog svjetskog rata. Što se može misli o onima koji vrijeđaju sluh slušaoca. vaspitanjem. Epidemija zloduha je ostvarila svoj „naum“. Pa zar. I kazne mogu bi dio poli ke pro v zla u jeziku. me i samog sebe i najzad. is canjem dobrih primjera. Grubošću se približavaju živo njskom stanju. često i mahinalno. ime i dostojanstvo? Imamo pravo misli da se ne samo Boga ne boje. unose razvrat i od njih ljudi postaju rđavi i zli. . Bolje je bi i bolji je pred Bogom i čovjekom nijem i gluv nego li psovač. Njima se š o moral i e čki crnogorski kodeks kojim je narod bio na visokom stupnju e ke jer psovke i drugijeh „sredstava“ slenga i jezičkog svaštačinstva nije ni bilo. pažnjom usmjerenom na sebe i druge. Jedina brana tom zloumu bio je crnogorski e čki kodeks odbrane čojstva. Psovke i jezičko svaštačinstvo pojavili su se tek kasnije.“ Nepristojne i teške riječi pogotovo truju đecu. Ljudske riječi su neprocjenjivi dar Tvorca. već ga vrijeđaju. Rđave riječi su mjerilo „ekologije duha“ i kontaminator hrišćanske i svake druge e ke. a Jovan Zlatous govori: „Hoćeš li da znaš kako je veliko zlogovori rđave i sramotne riječi? Gledaj samo kako crvene od tvog srama oni koji te slušaju. Cilj reokupatora je bio opšta dezagregacija i devastacija crnogorskog bića i svijes u svemu. a kakvo zadovoljstvo donose teške riječi? One donose samo štetu. ljudski ponos. Od odraslih slengu se uče mlađi i mladi i tako se krug širi i zatvara. Demijurga gospodara riječi. već i priziv zlog djela. kvare moral ljudi. Bog je smjes o u tvoja usta lijepi miris. Apostol Pavle psovku ubraja u red teških grjehova. Ništa tako ne kvari čednost kao plamen koji se razgori od rđavih riječi. ljudi se ne s de i da je njihovo srce nečisto. Stentor. čovjek nema dobrih riječi dostojnih toga dara? Riječ je najbolje sredstvo za izražavanje misli i śećanja. nakon reokupacije Crne Gore od strane Srbije i njene aneksije srpskom državnom jelu. koji sramotne riječi govori. kao što je ljepša pus nja bez zelenila od močvare. Porok ima privlačnu snagu a prihvatanje zle riječi mimo volje rađa nečistu misao koja vodi poročnom raspoloženju i (zlo) djelu.Borislav Cimeša: NJEGOŠ JE PJESNIK SLOBODE. Ubi crnogorsku riječ bilo je polazište za ubijstvo i samoubijestvo crnogorskog čovjeka. gube pažnju svakom dobrom u caju. Koban u caj zloriječi na mlade ne uzdržava odrasle od neupotrebe tog zloćudnog govora. Ne bi se smjelo u ime demokra je i punih sloboda svašta radi sa riječima. Nekada su u Crnoj Gori pro v zlog jezika izdavane najstrožije naredbe. razvratnik griješi da zadovolji jelo. Tvrdo se urežu u đečinju dušu i ako ona sama ili pod u cajem roditelja i vaspitača ne nađe lijek toj bolijes neštedimice je gubaju. a mećeš u njima riječi smrdljivije od svakog trupa. U borbi sa ovom duhovnom boliješću treba duhovno u ca propovijedima. Hrist je rekao: Ono što izlazi na usta – iz srca izlazi i to pogani čovjeka. ličnim primjerom. Bolje je izbaciva iz usta đubre nego sramne riječi. Ne može se u ime apsolutnih sloboda ljudska sloboda i dostojanstvo zloupotrebljava upotrebom zlog jezika. Bez znanja. U takvoj stvari što može bi grđe i prezrenije od čovjeka. ubijaš samu dušu i činiš je neośetljivom. Zašto sve ovo čovjek čini? Lupež krade radi koris . kakvo nema ni jedno ljudsko biće. Treba izgradi sistem vrijednos koji će situira u pravi kontekst verbalni delikt. A NE GENOCIDNOSTI 283 Zlo u jeziku jeste ne samo nemoć zla na djelu. Nečisto srce čovjeka prepunjeno je nemoralnim i neljudskim mislima i željama te tako sramotne riječi znaju da teku same po sebi što više. Priziv zla. duhovnog i cjelokupnog integriteta crnogorske ličnos . I sramotne žene imaju više s da nego takvi ljudi. A polazna tačka crnogorske entropije imala je bi pali duh i zla riječ.

Potvrđuju to pjesničke konstante: „riječanja bi li među vama“./ u nekakve smućene vjetrove. 7-8/2014 A taj e čki kodeks je š o i upozoravao: „Ne sramo te uzaludno ime i čast očeva i đedova svojih. i sami Crnogorci vrijeđaju jedan drugog: „Divna pisma. Kod Njegoša „Dva se brata bore oko vjere“. Njegošev pjesnički stav „To se moglo sve ljepše kaza “ važi za sve diskvilifikatore podjednako. do uglavnom 1676 s ha. Za Duška Mlečani „od bruke se . strpljiva i blagorodna ośećanja./Porodica sveta prorokova/ zna junaštvu pravednu cijenu. uzvišenim i humanim djelima“. nazivajući ih guskama u izjavi: „no što strepi laf od guske. „Odža riče na ravno Ce nje“. osnovnog principa „Gorskog vijenca“ upravo kao i mač. Posebno mjesto u teškom „riječanju“ ima Njegošev unutrašnji govor pjesničke autokri ke kojom izlaže svojeg alter ega – Vladiku Danila kao metu svojim Crnogorcima: „A evo si udrio. Generalni Njegošev stav o argo zmu. kaži!“. Taj sud pogađa i Mletke kao predstavnike Evrope i zapadne civilizacije. sukobljene strane ne znaju samo za sukob i diskvalifikacije./ oko što se imala pokla “.. „Budale su s očima slijepe“ Sve diskvalifika ve pjesnik imenuje jednom odrednicom „uljegoše u krupne riječi“. Riječ je kod Njegoša bila sredstvo borbe neprestane. No. Ne ružite dostojanstvo. „Kakvo vlaše krmska poturice“. nego da jezik naš govori riječi saglasne sa visoko moralnim životom i plemeni m.284 Crnogorski anali. A kada se bore oko vjere logično je očekiva da se bore i jezikom diskvalifikacija i isključivos . Svi akteri drame su kroz njegovu dioptriju doživjeli u jezičko-seman čkoj ravni oštri i beskompromisni sud. kakve su: „nekršću se gore usmrđeše“. jer su i sami junaci. „Bi Rogane grdna razgovora!“ I kao epilog verbalnog sudara započetog agonom u jeziku. negiranja i podrugljivos . Skender-aga vrijeđa Crnogorce. A ona počinje porukom: Ne činite sa riječima ono što ne bi sa ljudima! U „Gorskom vijencu“ Njegoš stavlja u usta svojih književnih junaka teške. Crnogorci su za njega „stoka“. On se donosi kroz izlaganje Draška Popović od 1402. kao i za islamizirane crnogorske sunarodnike.“ U „Gorskom vijencu“ Njegoš nikome ne ostaje dužan. ponos i čast vlas te istorije i svojeg uzvišenog naroda! Nikakva sramotna riječ neka ne izađe iz vaših usta nego samo dobra i poučna. jadi ga ubili! Krasno li je na kartu složeno.“ Sultani znaju vrijednost junaštva i imaju da ga cijene. Govornik nema obzira prema vladičinom položaju i odgovornos i povrjeđuje mu suš nski odgovorna.. „Zaudara zemlja Muhamedom“. etc. „No lomite munar i džamiju“.etc. Da riječi naše ne budu na sramotu našu. vladiko. br. I za Turke i za Crnogorce. diskvalifika vima.Na drugom mjestu i is če se uvreda narodu i „pučina je stoka jedna grdna“. Bez svih ovih duhovnih impera va nemoguća je moralna i duhovna obnova Crnogoraca i Crne Gore. diskvalifikacije. „čuj Vlaše od tebe“.“ Pop Mićo na to odgovara: „Ti se Vuče ka da sa mnom rugaš?“ U kri ci upućenoj Crnogorcima uznemirenim oko babe-vješ ce Vuk Mićunović definiše uznemirenje nastalo ovijem povodom riječju – diskvalifika vom „stoka“. Upravo ovijem s hom vojvoda Batrić brani Vladiku (čitaj Njegoša) iako se slaže sa optužbama kneza Rada na vladičin račun. Tu diskvalifikaciju is če u izjavi: „Čudne stoke Bog ih pośekao. uvredljive riječi. odnosno nadgornjavanjem između dijalogista umalo nije između njih došlo do „istrage“: „U malu se dlaku ne isklasmo/ da pas pasu dovijek kažuje/ za krvavo naše sastavanje“. pogrdnim riječima glasi: „To se moglo sve ljepše kaza “. „Niko krupno ka Turčin ne laže“./ka da su ga kokoške čepale. I dok na jednoj strani čuju se uvrede „ka iz ruge to bi na početku“ i druga je strana odgovarala tako da je dijalog pos zao stanje koje karakteriše „dok odjednom oni zagus še“. U Vezirovom pismu se odaje priznanje crnogorskom junaštvu: „Pa sam čuo i za Vaše gore.

1489). islamsko orijentalnoj civilizaciji i kulturi kao što je „O Stambole zemaljsko veselje“. ili „Ne plači majko. „o junaštvu tu ne bješe zbora“ (1447). filozofskoj i religijskoj ravni. oštrine i mudros . Za konfron rane dijalogiste „Gorskog vijenca“ bolje je bilo iskreno . đe njahu isto kao bebe“ (1410-1411). Vuk Mićunović se pridružuje krajnje nega vnoj Draškovoj ocjeni Mletaka pa za Sovra Providura veli: „Od bruke se gleda ne može“ (1683).Borislav Cimeša: NJEGOŠ JE PJESNIK SLOBODE. kao slamke na nemirnom burom uzburkanom okeanu. Od onoga koji poručuje „spuštavah se ja na vaše uže. „Đe pustoše nemilosno zemlju“. ili nadmoćnijem napadaču. rđav i zao čovjek. dilber – Fa mu: udata je. sukobljene strane čine sa riječima ono što bi s ljudima jer je konflikt nepremos v u književno-dramatskoj. Da nije tako Njegoš bi se brukao sa sobom prema gnomi igumana Stefana „Sve se bruka čovjek sa čovjekom/ gleda majmun sebe u zrcalo!“ I moglo bi se sve ljepše kaza kada ne bi bilo života kao drame u književnoj drami. sinteze znanja i vjerovanja. a ne mana. „od bogatstva bjehu poluđeli. inovjercima. Kroz odnos prema sebi on gradi principijelni odnos prema drugima. Sve se moglo ljepše kaza ali drama bi gubila na intezitetu dramatskog. ali i odaju priznanje jedni drugima. Kao što mu je i srpstvo sredstvo. individualnog i kolek vnog logosa („iz glave je cijela naroda“). Iskrenost je bilo obilježje Njegoševih likova. U pluralizmu jezičkih poe ka. Nemilosrdni u međusobnom sa ranju Crnogorci ne mogu bi bolji ni prema drugima. Nasuprot ovoj granici života i smr za one druge bio je to trenuć (trenutak). Ali jezik „Gorskog vijenca“ nije samo jezik sukobljavanja. Ali i nad jem caruje Njegoševo „To se moglo sve ljepše kaza “. pjesnik je pretočio u izraze „zla“ jer zlom pro v zla ne postaje se loš. U više no polemičkom disputu sukobljene strane vjerno izražavaju svoje auten čne generalne stavove nadilazeći sebe u trenucima kada zbore duhom proroka u zanosu. I sam mletački dužd je čovjek koji ne drži zadatu riječ: „i posad mu ne bih vjerovao/ mlijeko je da reče bijelo“ (1663-1664). „tu ne bješe nijednoga čojka/ jedan drugog koji ne držaše/ za tajnoga žbira i špijuna“ (1518-1520). a da se ne gubi smisao i smjer kazanoga. Tu svrhu borbe neprestane upotpunjuje crnogorska međusobica ne samo radi toga „da je više mučenija“. Kako je „odbrana s životom skopčana“ u graničnim životnim situacijama nije čudno da riječ pogađa ubistvenije nego puška. i herojska usamljenost kristalizovana u kriku „da je iđe brata u svijetu da požali kada bi pomoga“. oni su „Pogani“ („što pogani od ljudi činite?“ – st. Ugroženost crnogorskog istorijskog bića. Svijet crnogorskih agonalista – heroičara čiji je jezik spartanske kratkoće (laconica brevitas). poruga i unutrašnjeg beskompromisnog rata koje kvalifikuje s h: „Nek propoje pjesma od užasa“ Jezik je to mudros . već da bi se ostvarila Njegoševa testamentarnost „Krst nosi nama je suđeno vječne borbe svojim i s tuđinom“. neka bude utjeha. nije mogla traži rafiniraniji pristup u diskvalifikaciji pro vničke strane čiju odgovornost za konfliktnu stvarnost kolek vizuje. Ako to može bi utjeha svima koje pogađa Njegošev i ujedno jezik njegovih književnih likova. I kad i sam pjesnik poručuje „To se moglo sve ljepše kaza “ aludirajući na odbranu sebe samog on pritom asocira i na sve ostale književne likove „Gorskog vijenca“. ne ukopata“. U svijetu ideja za branitelje Hristova i svojeg imena radilo se o šekspirovskom „Bi ili ne bi “. što je njihova vrlina. nadgornjavanja. Kaza . A NE GENOCIDNOSTI 285 gledat ne mogahu“ (1408). Da jezik „Gorskog vijenca“ nije jezik an osmanske mizantropije uopšte mržnje potvrđuju i nadahnute ode. tako je Njegošu i jezik instrument borbe neprestane u svijetu u kojem vlada „Bellum omnium contra omnes“. umalo se uže ne pretrže“ ne može se očekiva da bude univerzalni medig ljudskih duša čije riječi imaju svojstvo melema.

Istovremeno. dakle. Vodilo se. godine. ni u metaforičkom smislu nijesu učestvovali u tragediji Muslimana prije jednog vijeka u ratnim zbivanjima prvog balkanskog rata. godišnjici Njegoševe smrsvečano na Ce nju prikazan „Gorski vijenac“ u Kraljevskom pozorištu 3. naučnim i mul disciplinarnim metodom i analizom može preispi va .11. Pisca „Gorskog vijenca“ i njegovo djelo treba prepuš kao vrijednost res finita samim sebi bez ikakvih zloupotreba. književno-kri čkim. Prošlost se ne može mijenja . Za nauk je ostala is na. godine. Muslimana i Islama. A u sklopu nje ni sadržaj ni poruke „Gorskog vijenca“. sa poprišta u Sandžaku. . I Šekspirov Hamlet bi se mogao zloupotrijebi ako bi se optužba danskog kraljevića „Majko si mnogo uvrijedila moga oca“ istrgla iz konteksta i lišila nastavak njihovog dijaloga koji ima dokazni karakter izrečenog optužujećeg stava. Pisac je „uspio“ da preživi takvo gubilište. revalorizova i redefinisa književna baš na. Sve ono što u ovom djelu predstavlja trajnu vrijednost živjeće i u budućim vjekovima uprkos poli čkim manipulacijama. Dekontekstuiranje književnog djela je put u ubijstvo njegovog tvorca. da se samo svestranim. pretvoren u poli kantski bojovnički transparent i ikonu velikosrpskog šovinizma i svetosavskog – pravoslavnog fundamentalizma pretvoren je u zaraćenu stranu pro v Bošnjaka. Reprizirana je tako još jedna epizoda balkanske drame iz 1913. Istrgnu iz konteksta pojedini Njegoševi s hovi bili su oružje an islamske in fade u novom redizajnu Balkana borbom za vlast i očuvanje vlas snaga regionalnog hegemona. dosta računa kako se niko ne bi ośe o povrijeđen na vjerskoj ili nacionalnoj osnovi. A to je moguće samo težnjom ka punoj is ni i dosezanjem pune is ne. I da se sve ljepše kazalo i tako ostvarila neostvarena Njegoševa autocenzura onda „Gorski vijenac“ i Crnogorci. Smo kroz to mogli su izbjeći da im se ne potvrdi njegoševski nauk „gleda majmun sebe u zrcalo“.1913. Tako je pokušano i urađeno i sa Njegošem.286 Crnogorski anali. druge Jugoslavije potonje decenije prethodnog milenijuma i stoljeća „posrbljeni Njegoš“ poli čkom manipulacijom i zloupotrebom. U sklopu ovog projekta zlom namjerom se željelo i da Njegoš i Bošnjačkomuslimanska strana postanu žrtve kako bi se došlo do cilja. koji uvijek sam po sebi selek van izbor teksta podrazumijeva. u naučnoj i na osnovu nje u svakoj drugoj ravni treba oslobodi Bošnjake i Muslimane Balkana od vječne istorijske krivice koja ih pretvara u vječitu žrtvu. uputa i mjera kada je u pitanju scensko-teatarski tretman „Gorskog vijenca“. književno-istorijskim. I pored raznih optužbi Njegoš i njegov „Gorski vijenac“ ni u simboličkoj ravni. Ovo je jedan od standarda. 7-8/2014 pro vništvo one druge strane od lažnog prijateljstva. br. pa i sam pjesnik ne bi bili to što jesu – agonalis koji ne umiju drukčije nako dim u dim i po svojem usudu „ko posrne mudrovat mu brane!“ U društvenim lomovima i ratovima na tlu bivše. I mnogi drugi pisci mogli bi ovim metodom bi zloupotrijebljeni. Kada je prije jednog stoljeća na jubilarnoj 100. Manipulatorskom duhu nije bilo do toga već da u svrhu poli čkog pragma zma i u litarizma sprovede preko zloupotrebe Njegoša „istragu poturica i Turaka“ i uspostavi novi postkomunis čki balkanski poredak. priređivački odbor je izvršio skraćivanja teksta za izvođenje s napomenom „izostavljeno zbog naših prisutnih muhamedanaca“.

Borislav Cimeša: NJEGOŠ JE PJESNIK SLOBODE. A NE GENOCIDNOSTI 287 Ni su narušili crnogorsku tradiciju i duhovnost suprotstavljenu zločinu nad muslimanima 1913. godine. .

288 Crnogorski anali. 7-8/2014 . br.

to je jedan od najsvjetlijih datuma ne samo velike epopeje Drugog svjetskog rata.1943. (1971. bivši francuski predsjednik Žiskar d Esten podsje o je Evropu da je crnogorski 13. Maj. Jul – Između istorijskog i pravnog 289 Dr Čedomir Bogićević Trinaestojulski ustanak crnogorskog naroda – 13. za koji je veliki francuski filosof i književnik Žan Pol Sartr (Jan – Paul Sartre. Otuda. Jul 1941.11. pa je uz dobru podršku Francuske nestala crnogorska država i njen slobodarski narod. je krenuo u opštenarodni ustanak.) i Drugo zasjedanje AVNOJ u Jajcu (29. ni istoričari. na kome je pravno-poli čki kons tuisana Crna Gora kao ravnopravni subjekt-država u zajednici južnoslovenskih naroda. Jul – Između istorijskog i pravnog 13. borbu za slobodu i oslobođenje od najveće nemani što je dotad svijet upoznao – sila fašis čke osovine. a u svom filozofskom testamentu ostavio oporuku da se na Ce nju sagradi spomenik čovječnos kao emanacija crnogorske slobodarsko-moralne aksiologije koja reprezentuje humanis čku atribuciju ljudskog roda. čemu su kumovale sile Antante pro v svoje članice pobjednice Prvog svjetskog rata.). g. najznameni ji je datum i povjesno-oslobodilački simbol Crne Gore u sveukupnoj njenoj četrnaestostoljetnoj povjesnici.Dr Čedomir Bogićević: 13.ZAVNO Crne Gore i Boke (Kolašin. ne bi postojao ni 21. Tokom 1990. pripremna sjednica u Beogradu ) da je djelo koje su izveli crnogorski par zani i komunis pod vođstvom J. kao ni crnogorski narod. . Trinaestojulski ustanak nije bila samo borba pro v fašizma jer je to vrlo ogoljeno sužavanje velikog pokreta slobode crnogorskog naroda koji je tokom trajanja NOB izvršio revolucionarno trojedinstvo (oslobodilačko.B.tokom zasijedanja Raselovog suda. ispunivši svoju istorijsku misiju i kredo svog moralnog kodeksa izgrađivanog na ideji slobode i pravice – da se on ne bori samo za svoju nego i slobodu sveukupnog čovječanstva. Ovaj je velikan kazao i ono što istoriografija često zaboravlja. nacionalno i socijalis čko) povra vši crnogorsko nacionalno biće i državu i humani društveni poredak kroz temeljne revolucionarne akte .11. 15. Nažalost.Tita otjelotvorenje njegovog filozofskog pogleda o društvu i čovjeku. sramotnim i okupatorskim odlukama Podgoričke skupš ne. Tog svijetlog dana goloruki crnogorski narod. Jul zvjezdani trenutak evropske istorije. nego i najsvjetliji datum čovječanstva nakon Francuske buržoaske revolucije 1879.. Da nije bilo trinaestojulskog ustanka 1941. 1905 – 1980) kazao da je to najuzvišeniji datum drugog svjetskog rata. ni publicis . zadivivši cjelokupno čovječanstvo.1943.kao ni boračka udruženja. ne pominju više ni ZAVNO ni AVNOJ. ni crnogorska država. jer su oni bili izbrisani sa poli čke i geografske mape čovječanstva nezakoni m.

a istoriografijja se podređuje instrumen ma vladanja. umjesto što zna željnici moraju traga istorijskim i istraživačkim metodama kroz arhivske fondove i prijedloge zakona koji ne čine njegov sastavni dio. U našem glavnom gradu nijesu se mogli primje svečana simbolična obilježja u znak poštovanja prema najznačanijem datumu u crnogorskoj istoriji. preko svojih nadležnih organa uz sudjelovanje i drugih asocijacija boračkih struktura koje njeguju an fašizam i tekovine slavne NOB ( kada je u pitanju 13. već je kako to kaže Valtazar Bogišić:“ Crnoj Gori potvrđena vjekovima stečena nezavisnost“. stav 1) U obrazloženju razloga za donošenje navedenog zakona.03. U tom smilsu je s pulisana odredba člana 26 Ugovora. a o ovome piše Petar II Petrović Njegoš u bečkim novinama Allgemeine Zeitung od 07. Nihil verita s luce dulcius – nema ničeg slađeg od svijetla is ne.290 Crnogorski anali. Jula 1878. priznao nezavisnost Crne Gore. – Dan ustanka crnogorskog naroda). Priznanje ne kons tuiše državu. Pitanje Crne Gore je rješeno 26. a članim 11 tog ugovora bilo je predviđeno da Visoka Porta konačno priznaje nezavisnost Crne Gore. Inače..02.1839. Jul) – jer su u pitanju državni praznici. Maj i 13. 7-8/2014 Kako to izgleda simbolička ravan 13. I samo bi svečano oblježavanje oba ova nacionalna praznika (21. Crnoj Gori nije priznata nezavisnost ni ju je ona na tom Kongresu stekla. isključi od direktnog prenosa na nekom od kanala Javnog servisa (RTCG). u Bitci na Tuđemilima pro v Vizan jske vojske. U norma vnoj odredbi člana 1 ci ranog zakona ne navodi se koji su događaji vezani za 21. Maj – Dan nezavisnos i 13. maj (2006. kroz prizmu ovjekovječenja tog slavnog datuma u slavoluk velikih istorijskih trenutaka putem njihovog juris čkog ozakonjenja? Prema Zakonu o državnim i drugim praznicima (Sl.. 19. ove godine održana u Gusinju. Jula samo izvršeno svečano potpisivanje ranije s pulisanih međunarodnih obaveza Velikih sila spram Crne Gore. br. umjesto i u norma vnom dijelu. – Ustanak naroda Crne Gore ( umjesto „Ustanak crnogorskog naroda“ kako je to istorijskim dokumen ma potvrđeno).07. a 13. Juna do 13. list CG 27/2007) “državni praznici Crne Gore su: 21. jer su je ostale sile priznavale i de facto i de iure.stefanski ugovor od 03. Juna 1878. Jul – Dan državnos “ (član 1. fermanom iz 1799. kreira i obilježava sama Država Crna Gora. a stvari .Dan Nezavisnos – demokratski referendum građana Crne Gore kada su se oni opcijom svoje volje opredijelili za obnavljanje crnogorske države i njenog međunarodno-pravnog subjek viteta). a temelji njene državnos i nezavisnos položeni su 07. Tako se ne bi desilo da se prelijepa umjetničko-istorijska akademija.Facta loquuntur): Na Berlinskom kongresu.. koji je trajao od 13. Jula(1941. pod dukljanskim/ zetskim kraljem Stefanom – Vojislavom. umjesto supstancijalnu isotrijsku bit. Jula 1941.1878. kroz istorisko-pravnu op ku. Crna Gora stekla međunarodno priznanje. Jul) trebalo da osmišljava.. odredbama člana 26-33. (mada se pro v činjenica ne daju dokazi . izgledaju ovako. Sve je to trebalo deskrip vnom normom ugradi u dispoziciju zakonske odredbe. . a de iure je priznaju one ugovornice koje je do tada nijesu bile priznale – Visoka Porta (Turska).2014. nego samo mogu služi njegovoj istorijkoj interpretaciji. Jul 1941. jer je ona tu nezavisnot de facto i de iure stekla nakon velikih pobjeda na Mar nićima i Krusima 1796. . a isto tako ni što se zbilo 13. istaknuto je da je 13. dok je 13. pa na površini is če površne fenomene. Berlinski kongrs bio je diplomatski fijasko Crne Gore u odnosu na San . Jul datum kada je 1878. u organizaciji SUBNOR i an fašista Crne Gore. u kojem je Crnoj Gori priznato mnogo veće pravo na teritorijalno proširenje nego što je to na Berlinskom kongresu. Još je Turski sultan Selim. Oktobra 1042. Tako je kad pravo ignoriše istoriju.

2 Separat. 1961. U pomenutom radu. davne 1961. koji glasi: „Sava im je izdao potvrdu. tačnije iz perioda vladavine vladike Save. knj. kaže: „Božjom milošću Sava Petrović. godine. Ovaj rad je nekako nezapaženo prošao kod velikog broja crnogorskih istoričara. kao i navedeni časopis posjeduje Nacionalna biblioteka „Đurđe Crnojević“ na Ce nju. . godine. na strani 174.Seoba Crnogoraca u Kraljevinu Dvije Sicilije sredinom XVIII vijeka’’1. sa jednim svojim drugom Vučetom 1 . koja je po formi neka vrsta pasoša“2. Skenderije i Primorja. U pomenutom radu nije dat prevod čitavog dokumenta. X. Kojem bilo gospodinu i gospodaru. s ciljem da pripreme teren za iseljavanje Crnogoraca u dijelu današnjeg Napulja.. pravoslavni mitropolit Crne Gore. str. iako nesumnjivo ima neprocjenjivu istorijsku vrijednost. uvaženi istoričar iznio je podatak koji ukazuje na postojanje vjerovatno prvog crnogorskog pasoša iz 1751. U njemu se. između ostalog. činimo na znanje sa našim slobodnim pasošem i potvrdom da je Stanoje Humac iz našeg slobodnog knjaževstva Crne Gore.Glasnik Etnografskog ins tuta Srpske akademije nauka i umjetnos ‘’.. objavio je u Beogradu rad pod nazivom . 171-177. već samo pojedinih djelova. u bilo kojoj državi i oblas . Naime.Branislav Borilović: PRVI CRNOGORSKI PASOŠ PRVI CRNOGORSKI PASOŠ 291 Branislav Borilović Pozna istoričar Gligor Stanojević. Potvrdu/pasoš vladika Sava izdao je Stanoju Humcu i Vuče Mar noviću koji su se spremali da otputuju u Kraljevinu Dvije Sicilije. Beograd. Stanojević navodi podatak o iseljavanju Crnogoraca u Kraljevinu Dvije Sicilije.

1961. .292 Crnogorski anali. dobili smo kopiju prepisa originalnog dokumenta . Beograd. str. koja su bila u upotrebi u tadašnjoj Evropi. obojica iz plemićke crnogorske porodice. na čemu smo joj neizmjerno zahvalni. 4 Dokument je napisan staroitalijanskim jezikom i u toku je njegovo prevođenje od strane prof. koja se već u to vrijeme zvala pasošem. Da se radi o putnoj ispravi. kao i g-đi Vesni Vučković koja je vodila prepisku sa Državnim arhivom Venecije. 4 3 Gligor Stanojević. 174. na čemu se ikreno zahvaljujemo. pa tek onda pasošem. U prilog našoj tvrdnji ide i iskaz uvaženog direktora Državnog arhiva Venecije dr Rafaela Santora. m prije što ga i sam vladika Sava prvo naziva pasošem. potvrđuju i prezen rana dokumenta u ovom radu. Is prvi put dajemo na uvid crnogorskoj javnos . Njegovom ljubaznošću. pa tek onda potvrdom. 7-8/2014 Mar novićem. Seoba Crnogoraca u Kraljevinu Dveju Sicilija sredinom XVIII vijeka. dr Vesne Kilibarde. koji je pomenu dokument nazvao pravim imenom. br. i koliko više mogu preporučujem ih obojicu svakome gospodinu ili gospodaru“3 Stanojević nije u pravu kada ovaj dokument prvo naziva potvrdom.

Branislav Borilović: PRVI CRNOGORSKI PASOŠ 293 Prepis originalnog Crnogorskog pasoša iz perioda vladike Save iz 1751. . originalni pasoš na crnogorskom jeziku vladike Save Petrovića iz 1751. godine čuva se u Državnom arhivu Venecije (Archivio di Stato di Venezia)5 5 I pored upornog pretraživanja crnogorskih arhiva i biblioteka. godine nijesmo uspjeli pronaći.

predstavićemo i nekoliko pasoša koji su izda u Evropi u 17. Britanski kralj Čarls I (Charles I) izdao je i potpisao pasoš 18. vijeku. . br. i 18. odnosno dokumenta kojim vladar garantuje bezbjedan put i ulazak u tuđu zemlju jednoj osobi. Time se još jednom pokazuje da Crna Gora i u tom pogledu nije zaostajala za dos gnućima ondašnje Evrope. juna 1641.294 Crnogorski anali. Najraniji sačuvani primjerak pasoša. 7-8/2014 Da bi čitaoci stekli sliku da se radi o dokumentu od prvorazrednog istorijskog značaja. vijeka. po če iz 17.

godine. Potpisan je od strane grofa Friedrich Carl von Stolberg-Gederna (iz grada Gedern blizu Frankfurta) i predat porodici Meissner. da bi u prvom talasu emigranata bezbjedno doputovali u Kanadu iste godine. Dokument sadrži ime kapetana Vilijama Bredšoa (William Bradshagh) i njegove supruge kojima kralj ovim dokumentom garantuje sigurno putovanje Iste godine 1751. . nalazimo i pasoš koji se danas čuva u Arhivu Nove Škotske (Kanada). kada je nastao pasoš koji je izdao vladika Sava Petrović.Branislav Borilović: PRVI CRNOGORSKI PASOŠ 295 godine.

slobodni smo ustvrdi da se radi o najstarijoj crnogorskoj putnoj ispravi6. 66 Što se če kasnijeg perioda vladavine Petrovića. pozna su brojni pasoši i oni potpuno korespondiraju (pogotovo period kralja Nikole) sa praksom ondašnje Evrope. br. 7-8/2014 Crnogorska istoriografija do danas nije imala uvid u ovaj izuzetno vrijedni dokument. pa vjerujemo da će ovo bi pods caj za nastavak istraživanja na ovu i druge teme od značaja za našu istoriju. Do tada. .296 Crnogorski anali.

pogotovo kada to mogu bi njeni građani. bez obzira na društveno uređenje to su krivična djela iz Krivičnog zakonika koja imaju obilježja poli čkog kriminala: kontrarevolucionarno ugrožavanje društvenog uređenja. dokumentovanjem. pa u to ne treba dira . sabotaža. terorizam. ne bi se dogodila ni ona fatalna 2001. izazivanje nacionalne. širenje alarmantnih vijes kojima se uznemiravaju građani i razni drugi vidovi poli čke destrukcije. Pogrešna je teza da država nema pro vnike. ekonomskih. nego čime se ona može bavi i pod kojim uslovima. GODINE DVA DOKUMENTA SLUŽBE DRŽAVNE BEZBJEDNOSTI CRNE GORE IZ 1988. rasne i vjerske mržnje i razdora. koji se kreću samom ivicom inkriminacije i nijesu karakteris čne za demokratska društva. i presijecanjem tajne i organizovane neprijateljske djelatnos uperene pro v Ustavom utvrđenog poretka zemlje. Mora se razdvoji destrukcija od demokra je. Sprečavanje napada na najviše vrijednos naroda i države ne smije se dovodi u pitanje. poli čkih i drugih prilika. GODINE 297 Vladimir Keković Nije nikako isto slijepac i onaj koji vidi Kuran – Al Fa r Tajna služba Od kad postoje države postoje tajne službe (sporedno je kako se oficijalno zovu). teški oblici organizovanog kriminala kojima se podrivaju ekonomske osnovice zemlje. Da nijesu zatajili veliki obavještajni sistemi ne bi se dogodile brojne tragedije u svijetu u kojima su stradali ljudski živo i uništena materijalna dobra. tu su i lakši oblici nedozvoljenih akvnos kao što su napadi i devalviranje državnih odluka. Predmet njenog interesovanja nema ko drugi bi nego čovjek. I svaka država koliko zna i umije od njih se brani. godine u Njujorku. a dok je tajnih službi biće i tajnih dosijea. Manje-više. Zločin je na primjer ruši svoju državu. društvenog uređenja. Zbog toga nije centralno pitanje treba li tajna služba jednoj državi. Ne može bi sporazuma između zločina i pravde. Tajna služba se bavi otkrivanjem.Vladimir Keković: DVA DOKUMENTA SLUŽBE DRŽAVNE BEZBJEDNOSTI CRNE GORE IZ 1988. pa zvali ga unutrašnji ili spoljni neprijatelj ili nekako drugo. Ne postoji država (velika ili mala) na koju se ne vrše udari spolja i iznutra zbog njenog geostrateškog položaja. . špijunaža. Naravno. a Volter bi rekao „ko oprašta zločin postaje njegov saučesnik“.

Engleske. Jedan je anali čko informa vnog karaktera iz kojeg se vidi da je služba intenzivno pra la djelovanje sa nacionalis čkih velikosrpskih pozicija i građanske desnice. naročito ako je u pitanju obavještajno agenturni rad. ne sporeći devijacije i zloupotrebe u njenom radu imala je fascinantne rezultate koji su je svrstavali u red elitnih evropskih službi bezbjednos . regionalnom i lokalnom nivou. O društvenim metežima. „duga ruka Izraela“ i dr. organizatori i režiseri „AB revolucije“ u Crnoj Gori bili sa strane ali uz zdušnu podršku brojnih domaćih jataka i drugih učesnika te an crnogorske mobilizacije. Drugi dokumenat – akcija „Radak“ sadrži opera vne podatke i saznanja (dobijen je iz različi h izvora) službi bezbjednos iz kojih se jasno vidi da su inspiratori. indoktrinacije. samookupacijama i grkim godinama crnogorskog naroda ostaju biljezi vremena da ukažu. 7-8/2014 Za razliku od malih i srednjih država velike sile i njihovi obavještajni sistemi vode beskompromisnu bitku za pres ž i dominaciju gdje na globalnoj „šahovskoj tabli“ vladaju specijalni „uzvišeni zakoni“.298 Crnogorski anali. prije i u toku „AB revolucije“. „Hladni rat“ je sinonim za ostvarivanje krupnih državnih ciljeva mirnim putem. izbjegli bi stranpuce koje su nas skupo koštale. u vremenu velikih poli čkih previranja. Služba bezbjednos one velike Jugoslavije. Učinili smo ovih nekoliko napomena da se vidi da tajna služba jedne države nije enigma. Zanimljive su ličnos koje su se tada eksponirale kao akteri jednog vremena a koje će naći svoje mjesto u kasnijim društvenim zbivanjima. tako da sudski procesuirani slučajevi. Zakona i drugih akata kojima su utvrđena njihova ovlašćenja. već važna državna insitucija koja radi na osnovu Ustava. U fokusu ak vnos tajnih službi su i psihološko propagandna ak vnost. Za to je kljujčni primarni zadatak tajnih službi svake zemlje da blagovremeno dođe do kapitalnih podataka od značaja za bezbjednost i poli ku zemlje i da o tome informiše državno i par jsko rukovodstvo koje na osnovu h informacija utvrđuje strategiju. Da smo se u sudbinskim vremenima na vrijeme budili iz zabluda i opsjena. Bezbjednosni sistemi vodećih sila respektabilnu snagu duguju svojoj brojnos i tehničkoj opremljenos i gotovo neograničenim finansjskim sredstvima. nijesu čes . Preduzimanje preven vnih mjera i sprječavanje neželjenih posljedica važna je komponenta svake tajne službe. obavijena tajanstvenošću. o kojima je već bilo riječi krajnji cilj je svake službe. Za to su potrebni visoko stručni kadrovi koji se oslanjaju na bogat arsenal sredstava koja se koriste kao izvoru saznanja. Poznato je da su najmoćniji obavještajni sistemi SAD. Dokumentacija krivičnih djela sa poli čkim obilježjem. To potvrđuju i dva dokumenta iz rada SDB Crne Gore uoči i za vrijeme „događanja naroda“. Potezi se po nekad vuku i „gvozdenom rukom“. Dokumenta objavljujemo integralno: . donosi odluke i preduzima mjere. br. To rade visoko profesionalne organizacije ili organi koji djeluju kao rela vno samostalni sistemi ili u sadejstvu sa drugim državnim organizacijama ili ins tucijama kroz koje sprovode dio državne poli ke primjenom tajnih metoda i me š te zemlju od obavještejne i subverzivne djelatnos . stvaranje kriznih situacija na globalnom. Njemačke. opomenu da se ne zaboravi i ponovi. Rusije (ranije SSSR). držeći se kvalifikacija koje je SDB tada dala bez obzira na rezerve i kri ke koje se danas prema tome mogu ima . ali isto tako je nesporna činjenica da je ilegalni rad teško dokumentova .

D. . Sa h pozicija okupljaju se i djeluju pojedinci u Crnoj Gori i drugim sredinama. i dr. Po njima. kulturnim (YU FEST – „Grad Teatar“ Budva) i drugim manifestacijama (tribina o alterna vnim pokre ma. Plamenac.) U novije vrijeme jedan broj dopisnika „Poli ke“.) Povezivanje i kontak eksponiranih lica iz drugih republika i centara koji djeluju sa ove i drugih pozicija. „Plavski književni susre “. promocije knjiga itd. Nega vno komentarišu slobodu stvaralaštva kod nas kao i slobodu uopšte. Nacionalis čka polarizacija i opredjeljenje sa pozicija srpskog nacionalizma u Udruženju književnika Crne Gore posebno je došlo do izražaja prilikom rasprave o kandidaturi Miodraga Bulatovića za predsjednika Saveza književnika Jugoslavije. „Ratkovićeve večeri poezije“. U sklopu kulturnog ljeta na području Crne Gore boravi određeni broj lica koje su službe od ranije zahvatale određenim mjerama (V. raspadanje Jugoslavije je neminovnost. Tu tezu zastupaju kako buržuoasko liberalis čke. Đurić i dr. Ćupić. jer izgubljeno Kosovo se „može povra samo bitkom“ (R. Drašković. Smiljanić). Mićunović. simpozijumi. Uljarević. tako i dogmatsko unitaris čke snage. „Rat i mir u književnos “). „Kongres filozofa“ u Herceg Novom). GODINE 299 a) Velikosrpski nacionalizam i desnica u akciji (Psihološko propagandna aktivnost) Djelovanje sa pozicija srpskog nacionalizma se ispoljava u vidu negiranja crnogorske nacije („Crnogorci nijesu i ne mogu bi nacija. Sve se to posebno ispoljavalo kroz učešće eksponiranih lica na pojedinim književnim susre ma („Pjesnička riječ na izvoru Pive“. naučnim (če ristogodišnjica manas ra Pive. Milošević. Kilibarda). Papović. „Duge“. S. Milošević. M. sve su to čis Srbi“ dr Živadin Petrović). V. javnih glasila. M. Služba raspolaže podacima da su u to vrijeme vršene zakulisne i tajne „agitovke“ da se izglasa povjerenje Bulatoviću. Odalović. njene kulture i istorijskog razvoja. nastojeći ostvari u caj i prodor na području naše Republike u pridobijanju istomišljenika i povezivanju sa njima osvjedočeni su njihovim učešćem na kulturnim manifestacijama koje se u jeku turis čke sezone održavaju na crnogorskom primorju a posebno onih u organizaciju YU FEST-a „Grad teatar“. odnosno da se u organe UK CG izaberu delega koji bi podržali ovu liniju (Vojvodić.Vladimir Keković: DVA DOKUMENTA SLUŽBE DRŽAVNE BEZBJEDNOSTI CRNE GORE IZ 1988. Bećković i dr.) i koji su ostvarivali kontakte sa bezbjednosno interesantnim licima u Crnoj Gori.) što je ispoljeno kroz njihove tendenciozne tekstove kao i kroz povezivanje sa drugim bezbjednosno interesantnim licima. Ćosić. Bećirović idr. S m u vezi nagoviješteno je da će svi drugi crnogorski književnici koji napuste Udruženje književnika Crne Gore bi primljeni u Udruženje književnika Srbije. Tada je jedan književni stvaralac iz Crne Gore napus o Udruženje književnika CG i pristupio Udruženju književnika Srbije praćen pohvalama da je to jedan od najboljih srpskih književnika (N. Đogo i dr). što dokumentuju podacima o „stradanju i kažnjavanju“ pojedinih književnika i njihovih izdavača (D. G. Osporava se njena nacionalna samobitnost i is če da je „Crna Gora de fakto treća srpska pokrajina“. M. Najekstremniji pojedinci koji djeluju sa ovih pozicija su porijeklom iz porodica koje su u toku rata uzimale ak vno učešće u pokretu Draže Mihailovića (među kojima ima i ratnih zločinaca što nije bez u caja na njihovu nacionalis čku opredijeljenost. J. opredijeljeno djeluju sa pozicija srpkog nacionalizma (B. Komnenić.

U Budvi su organizovane promocije knjiga Milorada Vučelića „Osumnjičeno društvo“ i Miomira Marića „Djeca komunizma“. Pjesma „Kosovo Polje“ oduševljavala je njegove pristalice. U Budvi je često boravio i Vuk Drašković. I za M. si drugi Njegoš. Opravdane su bile reakcije pojedinaca zbog čega je bilo dozvoljeno da „Trg pjesnika“ postane poli čka tribina. samozvani „kralj Srbije“ koji se kretao u društvu bezbjednosno interesantnih lica. od tebe Srbija očekuje mnogo“. Komnenića se komentarisao od strane njemu bliskih lica kao „dolazak velikog i hrabrog srpskog pjesnika“. Jedna od karakteris ka djelovanja sa ovih pozicija jeste što se ona javlja u sferi javnog informisanja čime je njihova bezbjednosna komponenta još više izražena. najdalje do Nove godine. U krugu bezbjednosno interesantnih lica u Budvi. Vuk Drašković smatra da je rješenje kosovske drame moguće ostvari „samo ubijanjem“. jer „kod nas nikad ne može bi jedinstva zbog bratoubilačkog rata kojeg smo imali. Bećkovića. „zemlji u kojoj danas nema zakona“.300 Crnogorski anali. br. 7-8/2014 Kulturna manifestacija „Grad Teatar“ i „Trg pjesnika“ izazvale su dosta polemika i komentara građana. dopisništvo „Poli ke“ iz Crne Gore i dr. Polazeći od toga da je djelovanje sa ovih pozicija u dosta jesnoj povezanos sa djelovanjem pozicija gradanske desnice i ekstremnih krugova iz SPC može se reći da su već iden fikovani određeni „punktovi“ koji prednjače u ovakvom ispoljavanju. „zemlji zakona od kojih je Evropa učila“. Vojinovića problem na Kosovu je rješiv. Za zbirku pjesama „Izgon“. Redakcija „Omladniskog pokreta“. uz konstataciju da se „Francuska sedam“ preselila iz Beograda u Budvu. da bi u zatvorenom krugu poli čare nazvao imbecilima. te da se za sve to izdvaja veliki novac. Krupnu ulogu u organizaciji ovih ak vnos imali su: Svetozar Marović. „Radio Bar“. ocijenjen je kao „važan i uspješan nastup“ kao „prvo kazivanje njegove poezije u Crnoj Gori“. kada će se lično ne samo bori . predsjednika UK Srbije. Gostovanje M. boravak M. Bećković je u komentarima jadikovao za ugroženim Srbima na teritoriji Jugoslavije. Komnenić iznosi da je nastala u zemlji „nesrećnog naroda“. novinar iz Beograda. nego „bi kamikaza“. Ponosan što gostuje na „Trgu pjesnika“ Bećković je izjavio da „Trg“ oslikava demokratsku atmosferu an čkog vremena“. pri tome napadajući SK koji „srpske intelektualce optužuje kao desnicu“. U težnji za sveobuhvatnim nastupima na širem društvenom planu eksponirani srpski nacionalis nalaze interes u ostvarivanju svojih idejnih opredjeljenja povezujući se sa reakcionarnim dijelom pravoslavnog klera. a pokrajine dovedu u okvire prave srpske države“. U verbalnim duelima za vrijeme izložbe Milića Stankovića napadao je Albance i is cao da je „nacionalizam naša ideologija i mi se moramo bori za srpstvo“ te da se u zemlji „vodi zavjera pro v Srbije“. advokat iz Beograda koji je u svojim „raspravama“ zastupao tezu da „Srbi treba da dignu glas i javno is ču svoju samosvijest“ da se „suprotstave konfederalis čkim stavovima Slovenije i Hrvatske. Knjiga „Osumnjičeno društvo“ bila je zabranjena pa je Vučelić sa ironijom govorio o tome kako je došlo do njenog objavljivanja: „Promijenio sam naslovnu stranu i prvi list“. Pojedinci su uzvikivali „Ma ja. Kao gost Draškovića u Budvi je boravio i Vojislav Šešelj i tom prilikom vodili su razgovore u vezi sa situacijom u zemlji i posebno o Kosovu. „zemlji Dušana Silnog“. To su UK CG. . klali su nas Hrva kao kokote“. Svakako jedan od najekstremnijih bio je i Velimir Cve ć. izražavajući spremnost „svakog od nas da se uključi u rješavanje tog problema“. Očekuje da će to bi uskoro. jedino „ustajanjem na oružje“. predsjednik Izvršnog odbora SO Budva i Milorad Vučelić. čije je djelove kazivao u sklopu svoga nastupa.

koristeći za to sve pogodne prilike. Sve to upućuje na potencijalnu društvenu opasnost njihovog djelovanja koja se zadnjih godina. GODINE 301 Prateći djelovanje ove grupacije. te po jedan magistar arheologije. Dobrica Ćosić. nacionalizma. društvenim pitanjima. od čega je veći broj zaveden poslije 1986. kao masovnijim skupovima održanim u Republici. dr Gojko Petrović. Zato se koriste razni povodi počev od odmora. dr istorijskih nauka. Vuk Drašković.Vladimir Keković: DVA DOKUMENTA SLUŽBE DRŽAVNE BEZBJEDNOSTI CRNE GORE IZ 1988. o „ustavom ozakonjenom birokratskom sistemu u kojem mali broj nedemokratskih izabranih ljudi drže vlast“ o „nepostojanju demokratskih sloboda i kršenja ljudskih prava“ itd. pa do učešća na naučnim skupovima. a posebno zadnjih mjeseci. dipl. sociolog. magistar medicinskih nauka. Dušan Bogavac.pravnik. Prisustvo na našem području koriste za plasiranje svojih ideja i stavova. Samo na Kongresu filozofa u Herceg Novom. a ne rijetko i za javne neprijateljske istupe. iziskujući dodatno angažovanje službe i drugih činilaca društvene samozaš te na njihovom praćenju i suzbijanju. dr Miladin Živo ć. dr Ljubomir Kadić. posebno u intelektualnim krugovima i među omladinom. Miomir Marić. Velimir Cve ć i dr. jedan profesor književnos . Milić Stanković. liječenja. advokat. tekovine i vrijednos revolucije i na rukovodstva i pojedince na istaknu m društvenim funkcijama. Povećava se broj lica u Republici koja se eksponiraju sa ovih pozicija i sve otvorenije napadaju na sistem i njegove ins tucije. etnolog. kulturnim i drugim manifestacijama u čijem organizovanju istaknutu ulogu imaju pojedini ekstremis iz naše sredine. kadrovima. polemika i intervjua u kojima daju „ocjene“ o stanju u zemlji. U plasiranju svojih stavova koriste sredstva javnog informisanja. Ak vnost gradanske desnice u Republici sve više karakteriše tendencija da bude prisutnija na javnoj sceni. Cilj ovih napada je da se lansiranjem neis na i insinuacija pojedini kadrovi kompromituju ukazujući na njihove afere i intrige. U uslovima složene društveno ekonomske i poli čko bjezbjedonosne situacije u cjelini djelovanje ovih snaga je znatno pojačano u sve organizovanije i agresivnije ispoljavanje s krajnjim ciljem da se domognu vlas i da po svom receptu izvrše promjenu poli čkog sistema u zemlji. Proturaju teze o „neligi mnos organa vlas “. obuhvatajući odgovarajućim tretmanom 15 lica sa pozicija srpskog nacionalizma. profesor i sredine u kojima rade daju im znatne mo- . međusobne kontakte i razmjene informacija. Treba uze u obzir i intelektualni nivo eksponiranih lica: devet se bavi književno i novinskim radom. dvojica su univerzitetski profesori. ljekar. Milan Komnenić. tribinama i drugim manifestacijama. inžinjer) za koje možemo reći da se nalaze u radno ak vnom starasnom dobu (prosjek staros oko 50 godina). privatnih posjeta. Prodor u caja građanske desnice iz drugih sredina u zemlji sve se više osjeća u Crnoj Gori i ostvaruje se kroz češće boravke i brojno prisustvo najekstremnijih pojedinaca iz ove grupacije. napisa. kleronacionalizma među kojima i veći broj najekstremnijih: dr Mihailo Marković. Većinu lica u ovoj grupaciji čini visoko stručni kadar (dva novinara. izdavačku djelatnost i drugu periodičnu publicis ku kroz objavljivanje knjiga. Upornija je u nastojanju da indoktrinirajući u če na javno mnjenje i ukupna društvena kretanja i da za svoje ideje pribavi što više pristalica. boravaka u vikend kućama i stanovima. advokat. pri tome podgrijavajući i raspirujući nacionalis čke stras i sl. dr Vojislav Šešelj. prisustvovalo je preko 20 lica koja djeluju sa pozicija gradanske desnice. manifestovala jače i šire. Služba neposrednije opera vno zahvata određene najznačajnije i najaktuelnije bezbjedonosne probleme i njihove nosioce. Tribini o ustavnim promjenama na Titogradskom univerzitetu i Susretu studenata pravnih fakulteta održanim u Risnu. počev od raznih natpisa u dnevnoj štampi ili publicis ci pa do istupanja na naučnim skupovima. godine.

a neki sa stranim faktorom. Telegram upućen SSUP-u. Telegram SDB PSUP-a SAP Kosovo broj 6968 od 17. Telegram PSUP-a SAP Kosovo broj 6990 od 18.08. Šolevićka je obavještava da se „spremaju za odlazak u SR Crnu Goru“.1988. godine – data obavijest u vezi sa dolaskom Miroslava Šolevića. br. koji koris Organizacioni odbor. na kojem je odlučeno o „odlasku za Titograd“. Novom) sa M. RSUP-u SR Srbije i PSUP-u SAP Kosova broj 40-3213 od 18.1988.07. koji se odnosi na posjetu Šolevića predstavništvu „Elektrotehne“ na Tuškom putu (19. godine – obavijest o telefonskom kontaktu Ilije Živkovića (djeluje sa birokratsko-dogmatskih pozicija) iz Vršca (tada boravio u H. broj 40-3691 od 20. „da pojasni i objasni svoje izlaganje na XVI sjednici CK SKJ“. Koste Bulatovića. odnosno preko sredstava informisanja i kroz izdavačku djelatnost mnogo više razvija kri čki odnos i naučno i argumentovano razobličava idejno neprihvatljive stavove i njihove nosioce. godine u kojem se navode riječi Boška Budimirovića o postojanju fonda za organizovanje odlazaka Srba i Crnogoraca. Sve ovo upućuje na zaključak da ova grupacija postaje aktuelan bezbjednosni problem u našoj Republici na čijem suprotstavljanju nijesu dovoljne samo mjere i radnje koje preduzimaju službe bezbjednos .08. posebno kada se ima u vidu da su pojedinci u sprezi sa grupama poli čke pozicije iz drugih centara u zemlji. Telegram OC SDB Titograd broj 50-1336 od 18. bi pred Skupš nom“.1988.1988. Telegram SSUP-a broj 19370/1 – proslijeđen dio saznanja iz telegrama SDB PSUP-a Vojvodine u vezi sa razgovorom Grković Milice (predmet obrade po srpskom nacionalizmu) sa suprugom M. u kojem ga Šolević obavještava da će „svi Srbi 29.08. Sastanak održan u „Ribnjaku“ Istok (prisustvovao M. godine. Šolevića.08. Šolevića).07.1988. Napro v. godine odnosi se na telefonski razgovor Miroslava Šolevića i Jovana Dujovića. saglasno stavovima i ocjenama najviših organa i jela Republike. koji je pred hotelom „Crna Gora“ zapjevao pjesmu „Oj vojvodo Sinđeliću“. 7-8/2014 gućnos za vršenje nega vnih u caja na druge.302 Crnogorski anali. Dogovorili su se da se „nađu“ prije održavanja mi nga u Titograd pred hotelom „Crna Gora“ ili „Podgorica“.08.1988. Šolevićem.08. Telegram OC SDB Herceg Novi broj 403 od 18. komentarišući potom da je namjerno . godine u kome se obavještava o sastanku „Koordinacione grupe“ za organizovanje mi nga. Telegram SSUP-u.) i razgovor sa Sve slavom Račićem i dr. Milorada Radulovića i Slobodana Aleksića u Titograd. neophodno je paralelno sa njima preduzima znatno šire i energičnije mjere i ak vnos linijom društveno poli čkih organizacija. Šolević je tražio da se u Titograd organizuje mi ng i da na njemu govori i Vidoje Žarković.08. b) Akcija „Radak“ Službena zabilješka broj 6364 od 28. godine. odnosi se na razgovor Miroslava Šolevića sa Vojom Rolovićem iz OK SSRN Titograd. godine – odnosi se na ponašanje Šolevića po završetku mi nga u Titogradu.1988. Telegram OC SDB Titograd broj 1319 od 17. gdje će se održa protesni mi nzi u Titogradu i Nikšiću.08. Telegram SSUP-a (grupa za akciju ”Korab”) broj 5987 sa saznanjem da je Šolević u kontaktu sa Mojašom Ćorovićem iz Željezare „Boris Kidrič“ u Nikšiću (Mojaš je brat Tomaša Ćorovića direktora „Radio-tona“ u Beogradu – ranije registrovane bliske veze M. Šolević).1988.

40-3276 od 24.1988. organizovane u cilju eliminisanja snaga i pojedinaca u Federaciji i drugim republikama. dodajući „. Tom prilikom Tomaš je rekao da će u toku nedjelje Mojaš doći u Priš nu po instrukcije. da mu kičmu slome“.“ Za m je govorio da iz kosovskih zatvora treba oslobodi sve mlade ljude. . Minića i P.1988. između ostalog rekao: „Nema šta nijesmo spremni da damo da bi ovo sačuvali. te da su podstakli masu da uzvikuje „Hoćemo oružje“ i sl. koji je po završetku mi nga u Titogradu rekao da su troškovi za putovanje ogromni ali da novaca neće nedostaja . a ako ne bude drugog i ono“. godine odnosi se na komentar Radomira Jove ća koji za Šolevića i članove Odbora kaže da znaju što rade. GODINE 303 zapjevao ovu pjesmu „kako bi neki mrtvi poli čari. RSUP-u SR Srbije. Šćepanovića i R. Vlasija i dr. djeluju kao svojevrsne grupe za pri sak. smatrajući ih provoka vnim.08. ali mi smatramo da još ima drugog izbora. imali zašto da nas optuže“. Šolevića. u hotelu „Podgorica“ (28. gdje se navodi da je is jednom licu starom oko 50 godina iz Kovina rekao da tamo poznaje jednog neuropsihijatra i da tamo treba posla Boška Krunića. „Šole. Telegramom. A. Rajkovića koji se odnose na M. upućen OC SDB Nikšić u kome se obavještavaju da ovih dana za Priš nu treba da otputuje M. 08. Naime. Zapažanja opera vnih radnika B. Informacija OC SDB Titograd odnosi se na kontakte Šolevića sa Rajkom Raosavljevićem. Ovo vaše „Šole.00 časova) oko organizovanja mi nga u Kolašinu. Telegram OC SDB Bar broj 10-500 od 23..08. Tomom Dragovićem i dr.08. u 8. zato svi neprijatelji Jugoslavije i an srpski lobi unutra i spolja mora da zna da ni po koju cenu to nećemo prihva . Šolevića i B. Šolevića.. Nama Kosovo predstavlja koren. Milovića. odnosi se i na M. Šole“. Izvještaj o rezulta ma primjene OTS broj 1830 od 24. To će nam bi argument za neke koji drugačije misle.Vladimir Keković: DVA DOKUMENTA SLUŽBE DRŽAVNE BEZBJEDNOSTI CRNE GORE IZ 1988. direktora „Radio-tona“ iz Beograda i da su konstatovali da se vrše intezivne pripreme za održavanje mi nga u Nikšiću. Jovanovića. koji pružaju otpor kons tuisanju Srbije kao države u predstojećim ustavnim promjenama. koji je poslije skandiranja građana ispred hotela „Oćemo oružje“. Nimanija. Šolevića. a uhapsi F.09. godine u kojemu se navodi da je Šolević kontak rao Ćorović Tomaša (brat Mojaša Ćorovića). Dž. Gojkom Vlahovićem. Šolevića. Telegram upućen SSUP-u. a šta predstavlja repa bez korena (iz mase „ništa“). jer mi nzi su masovna okupljanja naroda. Telegram broj 40-3400 od 07.) odnosi se na M. dodajući „ako sve ovo ne pomogne oglasiće se Šole i njegovi komandosi“. Ćorović „radi dobijanja instrukcija“ u vezi održavanja mi nga u Nikšiću. doći će i njima Šole sa njegovim teroris ma. poput Krunića. OC SDB Ivangrad dostavlja komentare pojedinih pripadnika muslimanskog življa iz Rožaja u kojima se osuđuju govori M. Šole“ ja razumem kao „Kosovo je naše. te da su Titograđani masovnim prisustvom „oprali neke mrlje sa obraza crnogorskog naroda..“.. PSUP-u SAP Kosovo i SSUP-u – Grupi za akciju „Korab“ (br. broj 275 od 24. Telegram SSUP-a – Grupe za akciju „Korab“ od 06. Dokumenat OC SDB Titograd – zapažanja opera vnih radnika R. is je poslije uzvikivanja mase „hoćemo oružje“. rekao „ako treba i oružje. Hodža.09. OC SDB Titograda – odnosi se na M.

Budimirovića. – odnosi se na dr Jovana Strikovića. koji je iz Beograda doputovao u Nikšić sa Dragoljubom Petrovićem (novinar „Poli ke“).09. te da ih „preko „Poli ke“ zovu“. Rada je kontak rala i izvjesnu Natu koja ju je obavijes la da je angažovala neke omladince da nose transparente. Mojaš je obavijes o Tomaša da se kod njega nalazi Blažo Papović i da se oko toga već dogovaraju i ukoliko im zatreba zvaće ga naknadno. Grujića i Tomaša Ćorovića na Ce nju. Telegram OC SDB Nikšić broj 300 od 16. a da nije bilo Ma ća i Pekića. nego unazad nekoliko i ubuduće. Šolević je između ostalog predložio da nacrtaju: „Jednu na kojoj se vidi da se Žarković klima. obavještava da iz Kosova polja 17. ne bi se znalo ko je Šuvar“.09. Potom je Mojaš razgovarao sa bratom Tomašom (Šolević je zvao iz kancelarije Tomaševe iz „Radio-tona“) i dogovorili su se da će naknadno razgovara u vezi „sa nekim detaljima oko ovoga“. kao i na to da je M. a da će Tomaš Ćorović sa još če ri lica iz Beograda preko Žabljaka doći u Nikšić (jedno od h lica je i . koji je rekao kako je XVI sjednica CK SKJ ohrabrila kontrarevoluciju na Kosovu. Šolevića na Ce nju. – odnosi se na razgovor Tomaša Ćorovića (brata Mojaševa) i izvjesnog Draška iz Beograda.09. OC SDB Titograd – odnosi se na komentare M. godine. upućen SSUP-u. Rekao mu je između ostalog da ukoliko iskrsnu kakvi problemi s m u vezi. te da je tom prilikom kontrarevolucija branila svoje kadrove „Da nije bilo XVI sjednice ne bi se znalo ko je Vrhovec. a u potpisu da bude „Pivljani“. Predložio je da mu se nacrta helikopter „kako ga vodi sa sjednice Predsjedništva i vraća u svoj zavičaj“ i dr. koji je glavna tema razgovora u Nikšiću „to nije događaj godine. a da se prvih pet potpisnika proglase za „inicija vni odbor“. čas amo. Telegram OC SDB Nikšić broj 309 od 17. kao i izvjesnog Mileta iz „Poli ke“. oko 12 časova polazi Miroslav Šolević sa suprugom. da odmah obavijes Radio-Nikšić. Telegram broj 50-1436 od 16. koji su preko Raška Ćorovića nastojali da stupe u kontakt sa M. Izvještaj o rezulta ma primjene OTS OC SDB Nikšić odnosi se na telefonski razgovor Mojaša i brata mu Tomaša Ćorovića od 12.09) oko 12 časova doći da se o tome dogovore. Zapravo Odboru treba da pošalju na teleks 18383 obavijest da su OK SSRN predali zahtjev za organizovanje mi nga.1988. is če Šolević.09. br.09. Šolević razgovarao sa Nadom Jovović iz Titograda.09.09. Tom prilikom Šolević je sugerisao Ćoroviću da napiše „pe ciju“. Šolević i Ćorović su se dogovorili oko pisanja parola. RSUP-u i PSUP-u u vezi sa organizovanjem mi nga na Ce nju i boravku Šolevića. sa saznanjima da je Rada Ćorović (supruga Mojaševa) obavijes la Tomaša Ćorovića u vezi sa mi ngom.1988.304 Crnogorski anali. Informisala ga je da „Radio Nikšić“ neće pravi ni sa kim nikakav intervju ali će vjerovatno prenosi govor Koste Bulatovića. Kopiju pe cije treba da predaju u SSRN i da kažu da će original da predaju „Organizacionom odboru“ sa Kosova. 7-8/2014 Telegram broj 40-3459 od 14. Tom prilikom Tomaš je davao savjete Mojašu o nastupu njega i njegovih drugova u OK SSRN Nikšić u vezi sa organizovanjem mi nga i sl. koja je dolazila da se vidi sa njim u Nikšiću. najvjerovatnije mnogo godina“. kako grupa radnika traži organizovanje mi nga a da Socijalis čki savez to neće. OC SDB Nikšić telegramom broj 310 od 17. koji su potpisali građani (naves broj i dr. Šolevićem.09. da pronađe lica koja će je potpisa .09. odnosno da će danas (17. Telegram OC SDB Nikšić broj 299 od 16. čas tamo. radi objavljivanja. Izvještaj o rezulta ma primjene OTS-OC SDB Nikšić odnosi se na telefonski razgovor između Miroslava Šolevića i Mojaša Ćorovića od 08. otkako je bez baze i ravnoteže“. godine.).

Telegram broj 10967 od 17. prvo treba da prikupe potpise .09. Telegram OO SDB Ce nje broj 159 od 18. 17. namjeravaju da prenoće kod porodice Ćorovića u Nikšiću. septembra dođu u Nikšić na protestni mi ng. do sada nije energičnije izjašnjavao o problemu Kosova. i obavještava da je M. Šolevića i M. advokata iz N. pet njih neka pošalju poziv. Ul. sa Žabljaka gdje se nalazi na odmoru. Sada. u odnosu na kojeg je 17. ćutanje“ – novinara Vlada Mićunovića i Milorada Đukanovića sa kojim su indirektno pozvali Srbe i Crnogorce da 18.09. jer planiraju da 18. Naime. Šolevića i Mojaša Ćorovića. GODINE 305 izvjesni Mihailo Vojvodić). Telegram OC SDB Nikšić broj 292 od 13.09. Šolević je zah jevao da bi is trebao da ostane na Žabljaku. Šolevića. koji su sačinjavali Ćorović Mojaš. mi dolazimo u Žabljak. odnosi se na dolazak inicija vnog odbora iz Nikšića kod predsjednika OK SSRN Rajka Anđelića. OC SDB Titograd – odnosi se na M. bivše supruge Ranka Jovovića. Dopis SUP-a Žabljak broj 467 od 21. RSUP SR Srbije. umjesto 300 kako je najavljeno bilo od članova njihovog odbora. samo neka se potpišu i neka pošalju Organizacionom odboru. u kojem se navodi da je Sava Grujić iz N.Vladimir Keković: DVA DOKUMENTA SLUŽBE DRŽAVNE BEZBJEDNOSTI CRNE GORE IZ 1988. Grujić obaviještava Šolevića da su Žabljačani „gori“ od njega i da su „zainteresovani za protestno okupljanje“. elektroinžinjeri).09. Informacija broj 205 od 13. napravili jedan krug (vjerovatno da vide da li su pod pratnjom) i pošli za Nikšić. pa je tražio da Radovan Radonjić govori na Ce nju. Vozilo se zaustavilo u Lenjinovom bulevaru broj 83. koji je bio u kontakma sa Miroslavom Šolevićem. Prema izvoru SDB ( koji je bio u kontaktu sa M. Lenjinova broj 81“. Šolevićem. Telegram PSUP-a SAP Kosovo broj 6-1029 od 01. Ćorovića.30 časova imenovani je prihvaćen kod podvožnjaka na ulazu u grad. pod naslovom „loptanje. – odnosi se na opera vna saznanja da će mi ngu solidarnos na Ce nju prisustvova oko 1. Pošto mu je na diskretan način skrenuta pažnja da se ne bavi m poslovima odustao je od daljih pokušaja i otputovao sa Žabljaka.09. Instrukcije za ovakav postupak dobili su od M.09.09. obavijes o Mišljenić Branka iz Smedereva da će na protestni mi ng u Nikšiću 18. Po izlasku iz vozila Šolević je u društvu sa još sedam neiden fikovanih osoba (dvije žene i pet muškaraca) ušao u ulaz broj 83 i do 20 časova ova lica su boravila kod Nade Jovović.09.000 Srba i Crnogoraca sa Kosova. Mišljenić je obavijes o Šolevića da on neće ići za Nikšić. Sa njim su bila još če ri lica u kolima „Opel“ PR 366-89. Bilo je riječi i o Radovanu Radonjiću u nega vnom smislu. Šolević sa suprugom. dok su če ri osobe ušle u „Opel“.08. Šolević je rekao kako je to poslednji veliki odlazak na protestne mi nge. Potom je došlo do telefonskih kontakata M. Sada. obavio telefonski razgovor sa M.09. Kosta Bulatović i lica koja dolaze sa Tomašem Ćorovićem iz Beograda.09. Šolević je davao instrukcije Mojašu kako da postupi. primijenjena mjera tajnog praćenja. Danilović Rade i Milović Slavko i Papović Blažo (svi dipl. Izvještaj o tajnom praćenju broj 1945 od 21. jer se po tvrđenju Šolevića. na adresu Milke Muzić. oko 17. Šolević 17. OC SDB Nikšić sadrž i podatke vezano za objavljeni članak u „Poli ci“ od 15. iseljavanje.09. odnosi se na pokušaj organizovanja mi nga na Žabljaku od strane Save Grujića. poslije čega mu je Šolević sugerisao „Kaži im.09. Šolevićem) Šolević je iznio da će u Nikšiću bi dosta prozivki saveznih i republičkih funkcionera a i da će govor Koste Bulatovića bi veoma oštar.1988. septembra organizuju mi ng u Nikšiću. odgovara na telegram SDB RSUP-a SRCG broj 40-2497 od 06. U 20 časova Šolević je u društvu is h lica koja su bila kod Nade Jovović ušao u kola „Lada“ i pošao za Nikšić. godine ići grupa Srba i Crnogoraca sa 14 autobusa i sa oko 100 automobila.

Oko 16. Dragomir je za svoje potrebe našao teleks u „Pivari“. Tomaš je išao na razgovore u OK SSRN Nikšića što se može zaključi iz telefonskog razgovora „ne znam ja nijesam h o da idem. Osim ovoga Šolević je sugerirao Ćoroviću i kakve parole. Bećirović ga informiše da je jedan njegov kolega dobio informacije sa Ce nja u kojima se između ostalog kaže da se i Tomaš pominje – da je bio tamo. najmanje 100 i da se pe cija dostavi SSRN. Navodno Petrović se dogovorio sa predsjednikom SSRN da se nađu u hotelu „Onogošt“. 7-8/2014 građana Nikšića. a da Šolević dolazi u nedjelju. vjerovatno vozač Tomaša Ćorovića iz Nikšića je nazvao „Radio-ton“ iz Beograda i razgovarao sa izvjesnom Nerminom u dosta zavijenoj formi. koji će stupi u vezi sa SSRN u Nikšiću i dogovori dalji postupak. parola. ali ovdje sam išao iz radoznalos “.00 časova. Prvo se javio Mojaš i upoznao ga da su došli članovi odbora u Nikšić.30 časova vođen je telefonski razgovor između Dragomira Bećirovića iz Titograda i Mojaša Ćorovića. Obavljen je razgovor između Raška Ćorovića (brata Mojaševa) i njegovog kuma Miša u 15. Za m je Tomaš upoznao Bećirovića sa pojedinos ma iz razgovora vođenih na Ce nju. Navodno. te da se ovi brojevi telefone daju Šoletu. Bećirović je nazvao stan Ćorovića. kakvu kaznu spremaju za Dražu Markovića „spremaju je beogradski ugos telji“ koji su mu zabranili pristup u kafane. a da su istog dana bili na Ce nju radi dogovora u vezi sa održavanjem mi nga u ovom gradu. 321-118. odnosno dolazak delegacije. kojom prilikom bi se konkretno o tome razgovaralo i dr.306 Crnogorski anali. a potom o tome teleksom obavijes Organizacioni odbor sa Kosova. Petrović je sa dr Strikovićem doputovao u Nikšić i interesovali su se za Šolevića. Nermina je rekla da je direktora (T. godine sjedjeli zajedno u Klubu penzionera. te da će i on doći najvjerovatnije u Nikšić tada. Bećirović se interesovao i za govor Bulatovića. Vođen razgovor između Tomaša Ćorovića i Dragomira Bećirovića oko predstavnika sa Kosova. a Bećirović je potom tražio da razgovara sa Tomašom. Oko 22. govoreći „tebe treba prekriži “. 325-844. Raško je rekao da su Šole i ostali pošli na večeru u motel i obećao Petroviću da će lično doći u hotel „Onogošt“ da se vide. čudeći se kako su saznali za njegovo ime kad se uopšte nije predstavljao.30 časova. te da su u Opš ni na dogovoru. i 1974. Izvještaji o rezulta ma primjene ORS OC SDB Nikšić od 14. treba napisa i za ovu priliku koris . interesujući se da li su „s gli“ (odnosi se na Šolevića i druge članove Organizacionog odbora koji su bili na razgovorima u Opš ni). Bećirović je obećao da će da dođe u Nikšić oko 18. dodajuć i „to je jedinstvena kazna u svijetu“. govora. a gljivu“. Pitao je Ćorovića poslije navodnih smetnji na telefonu „da vam ko ne prikači nešto. Raško je sagovorniku ispričao „najnoviju vijest“.00 časa vođen je razgovor između Raška Ćorovića i Draga Petrovića iz Beograda. br. Tom prilikom Raško ga je obavijes o da je došao Šolević. Rekao je između ostalog da zove iz „pokrajine“. Vođen je razgovor između Tomaša Ćorovića i Dragomira Bećirovića. dr Grujić i Budimirović. Dalje je u razgovoru rekao da ne radi ništa (ali čitav dan „ganja mi nge“). da će taj Bulatović govori . sa napomenom da će se o ovome kasnije dogovori .09: Izvjesni Mitar. Dalje Ćorović obavješ tava Bećirovića da „noćas ide za Beograd“. Ćorovića) zvao direktor Milija Zečević iz „Ins tuta za unapređenje robnog prometa“. poznaju se još iz Zenice gdje su 1973. Bećirović je obavijes o Mojaša što će da za novine. . Telefon 325-970. da se javi direktor i Šolević.

Vladimir Keković:
DVA DOKUMENTA SLUŽBE DRŽAVNE BEZBJEDNOSTI CRNE GORE IZ 1988. GODINE

307

Mojaš Ćorović je obavijes o Blaža Papovića da su „sad ovi nalećeli“. „Ovdje
su bili deset minuta i o šli su na „Trebjesu“, sa opš narima“. „Mojaš preporučuje
Blažu da dođe prije njihovog povratka“ da njih izvučemo jedno petnaest minuta i da
se dogovore.
14.09. oko 19,00 časova Nada Jovović iz Titograda nazvala je Šolevića na
stan Ćorovića. Tom prilikom Šolević je pitao Nadu „jesi li zvala drugara“ a Nada je
odgovorila „Javio mi se“.
14.09. oko 22,00 časa Tomaš Ćorović je nazvao Draška iz Beograda
(011/424-631). Draško ga je obavijes o da je stavljen „na spisak za konferenciju“.
Tomaš kaže „ovdje je vuklan, ovdje je stravično, ovdje će da bude bog te pita što“
(odnosi se na mi ng u Nikšiću).
15.09. vođen je razgovor između Snežane iz „Radio-tona“ i Raška Ćorovića.
Raško je obavijes o Snežanu da je Tomaš pošao jutros za Beograd. Imenovana je
pisala parole (najvjerovatnije za mi ng u Sremskoj Mitrovici).
18.09. vođen je razgovor između Mojaša Ćorovića i Dragomira Bećirovića
koji je tada bio u „Radio Nikšiću“. Tom prilikom Mojaš je rekao Bećiroviću da prekriži
neke parole: „Ova Vuče Brankoviću“ – ne ide, prekriži i tu „Sedmi nije šes , šes prekriži. Bećirović je imao spisak parola pa kaže: „Šuvaru“ – ostaje, „Žarković jasan svima“ – ostaje „Nek da mjesto hrabrijima“ – dodaje Mojaš, „Žarkoviću, bar nas nadle
helikopterom“ – ostaje, „Bijela knjiga crno školstvo“ – ostaje, „Autor se ne crveni“
– ostaje, „Boj se ovna, boj se govna“ – ostaje i pored pro vljenja Bećirovića, „Čudna
pisma jadi ga ubili“ – ostaje.
Izvještaj o rezulta ma primjene OTS OC SDB Nikšić, odnosi se na razgovor
Mojaša Ćorovića i Nade Jovović od 18.09.1988. godine u vezi ispisivanjem parola
i transparenata u Nikšiću. Tom prilikom Mojaš je saopš o sadržaj jedne „udarne“
parole „Žarkoviću Vuče Brankoviću“, kao i da će „Radio Nikšić“ vrši direktan prenos
sa mi nga.
Izvještaj o rezulta ma primjene OTS – OC SDB Nikšić od 17.09.1988. godine, odnosi se na razgovor Mojaša Ćorovića i izvjesnog Dragana iz Nikšića. Tom prilikom Mojaš je obavijes o sagovornika o dolasku „prethodnice“ za mi ng (misli na
Šolevića i dr.) a za m, kako da se ide kroz grad, da se nose transparen , da se viče
„dolje ovaj, živio onaj“. Predložio mu je da se u 9,30 (18. avgust) okupe ispred manas ra, na trgu, kao jedna grupa, koja će čeka „da dođu oni i da im se priključe“, tu će
izdijeli transparente, itd.
Izvještaj o rezulta ma primjene OTS – OC SDB Nikšić od 17.09.1988. godine, odnosi se na razgovor Tomaša Ćorovića i izvjesnog Draška iz Beograda (mogući
tel. br. 011- 424-631). Iz razgovora se može zaključi da je Draško zainteresovan oko
načina održavanja mi nga u Nikšiću i da je s m u vezi davao neke suges je („Jesi
li ono dogovorio što sam rekao“) i zah jevano je od Tomaša da mu se javi „poslije,
gore sa Ce nja“.
Izvještaj o rezulta ma primjene OTS – OC SDB Nikšić od 17.09.1988. godine, odnosi se na razgovor Tomaša Ćorovića i Strahinje Krivokapića. Tomaš je obavijes o Strahinju da će „neko od novih sa Kosova“ doći kod njega na spavanje, kao i da
je Mojaš sa Šolevićem pošao u „Pivaru“.
Izvještaj o rezulta ma primjene OTS – OC SDB Nikšić od 17.09.1988. godine, odnosi se na razgovor Mojaša Ćorovića, Goce Šolević i Mila Radulovića. Radulović je sa Mićom Šparavalom odsjeo u hotelu „Onogošt“. Pitao je Mojaša gdje se
nalazi Šolević i Kosta Bulatović. Mojaš je odgovorio da su pošli na Glavu Zete („bili
su susre ovih pjesnika danas i juče, završna večera je dolje i Mošo Odalović je bio

308

Crnogorski anali, br. 7-8/2014

tu i onda su o šli dolje. Idemo i mi sad dolje“) potom je Goca Šolević razgovarala sa
Radulovićem, koji je nastojao da se poveže sa Šolevićem i Kostom i dogovore se o
pojedinos ma u vezi mi ngom („oni neka rabotaju... nemoj da mi mijenjamo mnogo, kaži im ono... nemoj da mi cvrkuću...“) i dogovorili su se da se vide „sjutra u osam
u „Onogoštu“.
Izvještaj o rezulta ma primjene OTS – OC SDB Nikšić od 18.09.1988. godine, odnosi se na razgovor Nade Jovović (zvala sa telefona Ćorovića i izvjesne Snežane, (broj telefona 086- 21-142). Tom prilikom Nada je pitala Snežanu u vezi sa Jocom
Markušem, da li je „završio ono, je li otkucao, je li umnožio“.
Takođe je razočaran i onim što se dešavalo na stadionu „Sutjeske“, prilikom
održavanja utakmice sa Priš nom, jer je očekivao više gledalaca „i nešto drugo“.
Telegram OC SDB Nikšić br. 324 od 22.09. o.g. odnosi se na reagovanje M.
Šolevića na pisanje „Pobjede“ i drugih sredstava informisanja u vezi govorom Koste
Bulatovića u Nikšiću, kao i na stavove društveno-poli čkog rukovodstva Crne Gore.
Šolević kaže da je to pričau s lu „kuca laje – vjetar nosi“, te da će oni ponovo doći u
Titograd, ali da tada neće bi „ćiri bu ćiri ba“. Is če da i nema potrebe da se brani od
navedenog pisanja jer su to „seljačke novine“, odnosno crnogorski „Zeri i populit“.
Zvaće predsjednika SSRN i zah jeva da se demantuje uzvikivanje parole „Hoćemo
Ruse“.
Službena zabilješka OC SDB Ce nje broj 1962 od 22.09. o.g. odnosi se na
zapažanja opera vnog radnika, da su parole i pjesme koje su uzvikivali i pjevali učesnici sa Kosova (među kojima su bile „Hoćemo oružje“, „Dajte nam oružje“, i slično)
uglavnom počinjale na znak ruke ili mimike Miroslava Šolevića koji se nalazio na prostoru iza bine – na mi ngu na Ce nju.
Službena zabilješka OC SDB Titograd broj 1962 od 22.09. o.g. odnosi se na
M. Šolevića koji se po dolasku ispred hotela „Grand“ sa građanima sa Kosova upu o
ka Trgu gdje treba da se održi mi ng uz komentar „dobro je, dobro je, ima da se
osvijeste (misli na poli čare) ili ćemo im j..... oca“. Mošo Odalović ima strašan govor.
„Ima sve ovo da digne u vazduh“ (po završetku mi nga u hotelu „Grand“ zajedno su
bili Ilija Živković i Jovan Dujović bliske veze M. Šolevića i Vuk Pejović.
Službena zabilješka SUP-a Ulcinj broj 01-121/1 od 21.09. o.g. u kojoj se
između ostalog ukazuje na ponašanje M. Šolevića, u odnosu na masu: „U prvim redovima ima nekoliko ljudi koji prate njegovo ponašanje, tako kad Šolević podigne
ruku i počne neku pjesmu ili uzvikivanje nekih parola, ovih nekolicina ljudi odmah to
prihvataju, a za njima i čitava masa“. Dizanjem ruke podržavao je uzvikivanje parola
„hoćemo oružje“, „ubit ćemo Vlasija“ i sl.
24.09. ove godine sa telefona Ćorovića vođen je razgovor između Nate i
nekog studenta iz Beograda, u vezi sa „ograđivanjem Nikšićana od govora Bulatovića“ te oko organizovanja kontra mi nga Jevrema Brkovića u Titogradu, iz razloga što
je Kosta Bulatović negirao crnogorsku naciju. Taj student je napisao jedan članak u
kojemu brani Kostu i namjerava da ga objavi u rubrici „Odjeci i reagovanja“ u „Polici“, a koji će prethodno da na recenziju profesorima očekujući da će to oni „preko
veze da proture“. Potpisaće više lica, među kojima i Natu, a i Raška „pošto on voli da
drugi misle o njemu“.
27.09. o.g. vođen je razgovor između Raška Ćorović a i Dragomira Bećirovića. Bećirović je išao za Beograd, pa za Moševac, radi mi nga i radi „raspoloženja
masa“.
Telegram SSUP-a SDB – Grupe za akciju „Korab“ br. 6-1261 od 27.9.1988.
godine odnosi se na saznanja da se 26.9. telefonskim putem iz Nikšića javila Miro-

Vladimir Keković:
DVA DOKUMENTA SLUŽBE DRŽAVNE BEZBJEDNOSTI CRNE GORE IZ 1988. GODINE

309

slavu Šoleviću, Nada Jovović i obavijes la ga o kontra mi ngu, koji za 28.9. sprema
Jevrem Brković i Mijo Popović, tražeći pomoć oko osujećivanja održavanja tog skupa. Šolević je savjetuje da okupi Ce njane i Nikšićane i da ih izvižde čim se pojave i
preporučuje joj da se čuje sa Mojašom Ćorovićem, Sretenom Ćetkovićem i Boškom
Bale ćem, koji će da se organizuju i dogovore na koji način će da se suprotstave Brkoviću i Miju Popović u ukoliko organizuju „neme demonstracije“.
Telegram OC SDB Nikšić broj 302. od 16.09. o.g., odnosi se na saznanja
da je na jednom od sastanaka u Inženjeringu trebalo da se raspravlja i o situaciji na
Kosovu. U vezi održavanja tog sastanka Mojaš Ćorović je kontak rao sa Dragomirom
Bećirovićem. Obavijes o ga je da su parole ispisane i pripremljene i da dođe da ih
vidi. U ins tutu Željezare arhitekte su ispisivale transparente i parole, a na jednom
od njih (transparentu) se nalazi Stevo Goranović, kako se rukuje sa Kićunom Lješkovićem, koji se nalazi u Istražnom zatvoru u Spužu.
U telegramu PSUP-a SAP Kosovo broj 6.1394 od 9.10. o.g. između ostalog
se navodi: „Dana 9.10.1988. godine, Miroslav Šolević je telefonom razgovorao sa
izvjesnim Pajom, br. tel. 16-222 koga instruiše kako dalje treba delova . Prethodno
Šolević izražava zadovoljstvo s onim što je urađeno u Titogradu, misli se na demonstracije i zahtjeve, dok na drugu stranu osuđuje upotrebu sile.
Paja ga obavještava da je i on sam „pokupljen“ od milicije zajedno sa 4-5
glavnih aktera.
Šolević dalje instruiše Paju da treba kompletno obustavi proizvodnju što
Paja prihvata obaveštavajući ga da se na to ide. Ta obustava po njima bi potrajala dok
se utvrdi krivica za upotrebu sile, (Paji ove uslove dik ra Šolević) drugi dok se ne povećaju lični dohoci za 50% i napominju da se nikako ne sme uslov oko para postavi
napred, već oće oko upotrebe sile.
Šolević ga upućuje na nekog Sretena Ćetkovića iz Aluminijskog kombinata
koga predstavlja „kao vodećeg čoveka za ove stvari“.
Dalje je Šolević vodio razgovor sa izvesnim Božidarom Božovićem iz Titograda. Božidar iznosi Šoleviću da je on bio u Nišu i drugim mes ma. Navodi se da su
se prvo organizovali u „Radoju Dakiću“ pod rukovodstvom direktora Šofranca Drage,
koji samo što im nije rekao da krenu pred Skupš nu. Božidar iznosi da su iz fabrike
prvo krenuli na fakultete nekoliko njih pa su pozvali studente da dođu kod njih na
sastanak da saslušaju zahteve radnika. Dalje is če da su neprihvatljive parole uzvikivali neki policajci u civilu kako bi kompromitovali skup. Šolević podučava Božovića
da treba optuži rukovodstvo i posebno Lazara Đođića za ono što se juče desilo, jer
je navodno situacija ispuštena iz ruke kada je uhapšen odbor, te da je to navodno
namerno učinjeno, i njemu Šolević kaže da se za sutra dobro organizuju i da ne rade,
na skupovima da optuže republičkog sekretara za Unutrašnje poslove da je namerno
uhapsio odbor da ne bi imao ko da vodi narod i tako ispus situaciju iz ruke da se
stvore uslovi za intervenciju milicije.
Kod postavljanja uslova Šolević uglavnom i Boži ponavlja ovo što je rekao
Paji, i kada je riječ o platama, kaže mu da to bude zahtjev za povećanjem od 50 %, ali
za sve radnike u SRCG koji rade u materijalnoj proizvodnji. Šolević mu dalje kaže da
treba da rade, da se povežu sa Željezarom, „Obodom“, sa Ce nja itd. Šolević mu kaže
da bi najbolja usluga bila da se uhapse ovi u Titogradu. Predložio je Božu da napišu
jednu parolu: „kome zakon leži u topuzu tragovi mu smrde nečovještvom”. To bi se
istaklo na kapiji „Radoja Dakića“.
Telegram broj 22924/1 od 12.10.1988. godine SSUP-a dostavljena su saznanja Službe da Miroslav Šolević preko svojih istomišljenika u SR Crnoj Gori, SAP

310

Crnogorski anali, br. 7-8/2014

Vojvodini i Beogradu preduzima intenzivne ak vnos na organizovanju protestnog
mi nga u Titogradu 14.10.1988. godine, da vrše podstrekavanje radnika i studenata
na dalje radikalne akcije i proteste.
OC SDB Nikšić obavještava da je Mojaš Ćorović – izvjes o svoga kuma Đoka
iz Sarajeva o situaciji u Nikšiću, rekavši mu da je maloprije došao iz grada i da je „promukao“ nastavljajući „U Novom Sadu srušili smo vladu“,„Pala je vlada usred Novog
Sada i ova će usred Titograda“...„Ja sam jutros došao iz Beograda... pošao kod Slavka,
kad željezarci krenuli, te se mi priključi, bili kroz grad malo, vra li se u Željezaru, pravili zaključke za sjutra, sjutra je zbor u 3 sata... Sjutra izgleda sprema se sva privreda i
„Pivara“ i „Boksi “ i „Željezara“. Ja mislim da će bi opasno, ja mislim da će sjutra bi
žestoko“. Na pitanje Đoka „Traže li smjenjivanje Predsjedništva“, ovaj odgovara: „Oba
Predsjedništva, našeg delegata, ovih gore u Predsjedništvima jugoslovenskim... Žarković, Đuranović, Ćulafić, sve... znaš šta je u Titogradu bilo. Možda je to namjerno
od ovih, možda su to poli čari uradili. Hotel čitavu noć radio i ovi se napili pred zoru
i bilo je tu glupos i nije organizacije bilo (Đoko: „da su došli Nikšićani, da ste se vi
priključili, ja mislim da bi pala vlada, vala slušaj ja mislim da je bilo krenulo 10.000
dolje“). Ce njanima isto nijesu dali njih su ubjeđivali a ove Nikšićane nagrdili. A onda
ima Nikšićana koji su bili o šli prije i dolje nosili sliku Titovu, dvije zastave. Slomili
im sliku, zastave im ščepao milicajac, sve im izlomio, koplje ono zgužvali i bacili... da
imaju išta ljudsko podnijeli bi ostavku...“
Iz reprodukcije telefonskog razgovora obavljenog 10.10. o.g. oko 19.00 časova između Mojaša Ćorovića iz Nikšića i Tomaša Ćorovića iz Beograda (koje je dostavio OC SDB Nikšić) izdvajamo – Mojaš kaže: „Stavovi Željezare su sledeći, to je bitno: da Lazar Đođić, oba Predsjedništva, delega federacije, opš nsko rukovodstvo,
samo za opš nsko nije precizirano, nijesam sto posto siguran, kako i šta najkasnije
do 20. podnesu ostavke... znaš šta je jedino mana ja mislim što taj rok nije prije XVII
sjednice (poslije pitanja Tomaševa kako je Banjo govorio?) ovaj glavni govor je Vojo
održao.Onda ja mislim da su to Banjovi zaključci, ovi oročeni, ovi. Ja mislim da je to
njegovo...“
Napominjemo da je Tomaš u više navrata zvao rodbinu u Nikšić i interesovao se u vezi situacije u gradu.
Telegram SSUP-a SDB – Grupe SSUP-a za akciju „Korab“ od 12.10. o.g. broj
6-1415 glasi: „Dana 11.10.1988. godine Miroslav Šolević (00) ostvario je kontakt sa
NN muškom osobom kada je u razgovoru, pored ostalog rekao: „Bili su juče izjutra, ja
juče ne rekoh. Bili su ovdje četvorica sa Ce nja i oni su predlož ili ovo za Trg Ivana
Milu novića. Prema tome, budete li ocenili da to treba, mi se spremamo. Evo sada
su mi se javili Novosađani i oni su raspoloženi. Verujem da će i ovi Beograđani da
dođu, a ja ću sutra bi u Srbiji i sa nekog finog telefona, koji mi ne prisluškuju, pozva
sve koga treba da pozovem, tako da ćemo mi za 14.oktobar u 16,00 sa bi spremni.
A oni jedino mogu da obustave kompletan saobraćaj, jer poznaju nas 50, ove druge
ne poznaju. Ovi drugi će svi da prođu a i mi ćemo ih nekako prevari , makar morali
da zalazimo preko Trebinja... A, sada, ne mogu više čim te podržava tvoj narod, mogu
oni da jedu g.... nego, nađi tu jednog advokata i zalepi tužbu ovima. Zalepi im, nek
im stoji... ovaj što te naslikao u novine, i njega uple , jer oni su sada jaki. Oni su sada
jaki, ali za neki dan neće bi “.
SSUP SDB – Grupa za akciju „Korab“, telegramom broj 61418 od 12.10. o.g.
obavještava da raspolažu saznanjem da će 13.10. o.g. iz Beograda za Ce nje krenu
40 autobusa sa studen ma. Namjeravaju da se iz Titograda upute prema Priš ni.

Vladimir Keković:
DVA DOKUMENTA SLUŽBE DRŽAVNE BEZBJEDNOSTI CRNE GORE IZ 1988. GODINE

311

SSUP SDB – Grupa za akciju „Korab“ telegramom broj 61420 od 12.10 obavještava da je Šolević kontak rao sa Nadom Jovović, koja ga je obavijes la o poslednjim događajima u Titogradu, u vezi sa čim su zajedno osuđivali intervenciju milicije.
U daljem razgovoru bilo je riječi o telegramu „Oboda“ sa Ce nja, za koji
Šolević kaže da je naručen i izmišljen i da bi radnici zbog toga trebali da obustave
proizvodnju, sazovu zbor i ograde se od telegrama, a za m dodao „Sada ću ja da
zovem vašeg odatle Crnogorca“, inače njihovog jakog poslovnog prijatelja, koji im
kupuje pola proizvodnje i da im kaže – u ugovor se popišajte ako ne demantujete
ono, sa čime se Nada složila u potpunos .
SSUP SDB – Grupa za akciju „Korab“ telegramom broj 61426 od 12.10. obavještava da su došli do saznanja preko pouzdanog izvora da je Miroslav Šolević 12.10.
o.g. ostvario kontakt sa Sretenom Ćetkovićem iz Titograda. U razgovoru, pored ostalog, Šolević ga je pitao: „Kaži mi hoćete li vi u petak u 16,00 časova na Trg „Ivana
Milu novića“ ili ja imam pogrešne informacije“? Ćetković je izbjegao da da direktan
odgovor i pored Šolevićevog insis ranja, uz komentar da ne može nigdje da mrdne,
ali je ipak neodređeno odgovorio: „Vjerovatno“.
U službenoj zabilješci OC SDB Titograd broj 2043 od 12.10. između ostalog
navodi se da raspolažu opera vnim saznanjima da je Luka Vujošević stupio u kontakt
sa M. Šolevićem i da se sa njim dogovorio da ukoliko V. Žarković ne podnese ostavku
za dva-tri dana organizuju novi mi ng u Titogradu „na kojem se milicija ne bi ništa
pitala. Tu bi došli radnici sa Kosova da se solidariš u sa našim radnicima“, te da je
Luka jednom licu rekao kad su razgovarali o novonastaloj situaciji u Republici „Ne
brini ništa pašće oni“. Lice koje je bilo u kontaktu sa Vujoševićem opera vnom izvoru
reklo je „da je Srbiji prvi sledeći cilj Titograd, da dolaze i da su dobrodošli“, a na pitanje izvora koji to Srbi dolaze“, rekao je „neće doći ali će postavi svoje rukovodstvo“.
SSUP SDB – Grupa za akciju „Korab“ telegramom broj 6-1432 od 13.10.
obavještava da su preko pouzdanog izvora došli do saznanja da je Miroslav Šolević
jutros (13.10.) ostvario kontakt sa Pavlom Milićem u Titogradu. U razgovoru Milić se
požalio: „Ovamo su pri sli da me sa zemljom sravne. Ne biraju sredstva. Za ono što
me onaj prozvao upisuju me da sam izgrednik... zbor od 4.000 radnika osudio je ono
što su me prozvali. Imam pismeno taj dokument, i od sindikata i od zbora, kao i sa
par jskog sastanka“. U vezi s m, Šolević insis ra da podnese tužbu: „Nemoj da odugovlačiš (sa tužbom). Zalepi njima obojici po jednu tužbu, a oni će brzo da napuste
stolice i onda će da im se sudi“.
Milić je upu o Šolevića šta misli za petak (14.10. o.g.). a ovaj je odgovorio:
„Mi se nadamo da vam budemo gos sutra. Neka se one (mere) preduzimaju, eto
nas kod vas. Malo da ih pozdravimo, više narod ne smeju da biju. Na narod – eto ga
tamo, gde piše da su oni zabranili da se skupi narod“. Na opasku Milića: „Ma ne piše
nigdje, nego su čuli (verovatno misli za dolazak sa Kosova), po 10-15 onih u uniformi
(milicija) postavljeni su na pojedina mesta“. Šolević je odgovorio: „Ako, ako, ako treba i mi ćemo a obućemo uniforme, mi smo služili vojsku, uglavnom sad za sad dobro
nas oblače“.
OC SDB Titograd telegramom broj 1696 od 13.10. obavještava da su posebnim putem došli do saznanja da je Pavle Milić ostvario kontakt sa M. Šolevićem i K.
Bulatovićem. Tom prilikom oni su mu rekli da će nastoja da po svaku cijenu dođu u
Crnu Goru i da će sa sobom poves veliki broj lica sa strane iz Srbije i Kosova.
Telegramom broj 40-3819 od 14.10. podsekretar SDB u RSUP-u SRCG obrao se podsekretarima u SDB u SSUP-u, RSUP-u SR SRbije i PSUP-u SAP Kosova i izme-

312

Crnogorski anali, br. 7-8/2014

đu ostalog tražio hitan dogovor u pravcu preduzimanja energičnih mjera na presijecanju neprijateljskog djelovanja Šolevića.
U izvještaju saradnika – 2065 od 14.10. OC SDB Titograd između ostalog
navodi se da je Savović Milanko, bliski rođak Luke Vujoševića rekao: „...Oni znaju sve
jer je Šolević u kontaktu sa ovima gore... I Rajko Božović je u kontaktu sa Šolevićem...
Rajko Božović i onaj Božo što je govorio na mi ngu, onaj što je govorio „promiješajte
brašno“. Božo je pametan iako nije obrazovan. „Ako se konsoliduju neće se ništa desi , rade po čitavu noć, ne zaspivaju, rade sa voljom strašnom, imaju svoj cilj, imaju
mo v. Izgleda da je Šolević spavao kod Pavla Milića prije neki dan ali to ne treba širi .
Rajko je telefonom razgovarao sa Šolevićem. Ako se do 22. o.m. ništa ne uradi ne valja posao. Danas da krenemo ne vredi, ali sutra poslije ove sjednice na kojoj neće da
ostavke ovi iz Predsjedništva, onda treba krenu , onda bi narod izašao. Vlas znaju
da Šolević i ovi hoće da održe mi ng u Titogradu, pa su pripravni...“.
Izvještaj o rezulta ma primjene OTS – OC SDB Nikšić od 1.10.1988. godine odnosi se na razgovor Rade Ćorović i njihovog kuma Mihaila (iz Beograda). Tom
prilikom Mihailo je rekao Radi da prenese Mojašu da je Krunić podnio ostavku te da
„Tomaš mora da mijenja 30% parola“, mada mu je on rekao „da odsiječe ono prvo
ime, jer je Krunić bio prvi na spisku“, dodajuć i „idemo dalje“. Istoga dana vođen je
razgovor između Raška i Tomaša Ćorovića u vezi nekih poslova za „Radio-ton“, kao
i između Mojaša i Tomaša. Mojaš je obavijes o Tomaša da njihov otac Miloš ima
šansu da SO Šavnik dobije kredit zelenog plana u iznosu od dvije milijarde starih din.
Izvještaj o rezulta ma primjene OTS – OC SDB Nikšić od 9.10.1988. godine
odnosi se na razgovor Nade Jovović i Mojaša Ćorovića. Tom prilikom Nada je obavijes la sagovornika da je bila na zboru studenata, da je govorio rektor i podržao
studente, kao i ostali profesori itd. Mojaš je rekao da je na sastanku Poslovodnog odbora Željezare (prisutno bilo 20 lica) pravljen dogovor i predlozi koje treba iznije na
zboru. Ćorović je izmeđ u ostalog predložio „da se traži imenom i prezimenom ostavka republičkog sekretara za unutrašnje poslove da se oroči vremenski, a najduže dva
dana“. Obavijes o je da će se do kraja dana zna da li će u gradu sjutra bi štrajk.
Nada je potom grubo napadala crnogorsko rukovodstvo („Krvi bi im se napila“).
Izvještaj o rezulta ma primjene OTS – OC SDB Nikšić od 13.10.1988. godine, koji se odnosi na razgovor Miloša Ćorovića i Baja Šušića. Tom prilikom Ćorović je
osuđivao Šišića što je pobjegao, kao i Raško, sa mi nga u Titogradu („Ću ne pričaj,
no pripremaj drugi ustanak“).
Izvještaj o rezulta ma primjene OTS – OC SDB Nikšić od 14.10.1988. godine, odnosi se na razgovor braće Ćorović Mojaša i Tomaša. Tom prilikom grubo su
napadali crnogorsko rukovodstvo („đubrad“), zbog „pljuvanja“ po srpskom rukovodstvu i dr.
Izvještaj o rezulta ma primjene OTS – OC SDB Nikšić od 14.10.1988. godine, odnosi se na razgovor Miloša Ćorovića i zeta mu Strahinje Krivokapića. Tom
prilikom Miloš je na grub način napadao Radivoja Brajovića.
Telegramom SSSUP-a SDB – Grupe za akciju „Korab“ br. 6-1516 od
21.10.1988. godine dostavljena su saznanja o kontaktu Miroslava Šolevića i Mojaša
Ćorovića. U razgovoru su komentarisali i o toku XVII sjednice CK SKJ, osvrćući se na
savjete pojedinih govornika („najveći krivci daju najveće savjete“ – Šolević). U daljem
razgovoru Ćorović je rekao da sada u Titogradu ima puno milicije, koja kontroliše sva
putnička i saobraćajna vozila, zbog čega ne može nigdje da mrdne. Rekao mu je da
je oko 30 lica uhapšeno i kažnjeno zbog njihovog ponašanja za vrijeme demonstracija u Titogradu i Nikšiću. Šolević je na to reagovao „Što ne ustanete da ih branite...

Vladimir Keković:
DVA DOKUMENTA SLUŽBE DRŽAVNE BEZBJEDNOSTI CRNE GORE IZ 1988. GODINE

313

Vi treba u Željezari opet da obustavite posao i da kažete da puste te ljude. Tek kad
puste ljude, tad da prekinete obustavu“. Ćorović je odgovorio, da je to nemoguće
zbog pojačanih mjera bezbjednos . Na suges ju Šolevića da se o tome obavijeste
novinari, Ćorović je tražio da ih odmah pošalje, da bi potom Šolević rekao „... Sjutra
ću ja da idem gore (u Beograd) kod ovih novinara i da kažem sve, da im stavimo kompletnu štampu na vrat“. Dalje u razgovoru imenovani su konstatovali da crnogorsko
rukovodstvo želi da prikaže kako su poslednje događaje u Crnoj Gori izazvali srpski
nacionalis i da „sada traže 30 dobrovoljaca“, sa strane koje će prikaza kao „glavne
inicijatore i organizatore“.
OC SDB Nikšić uz dopis br. 816 od 25.10.1988. godine dostavio je šest izvještaja o rezulta ma primjene OTS u vremenskom intervalu od 9. do 17.10.1988.
godine i to:
Drugi sektor SDB RSUP-a SRCG dopisom br. 8072 od 19.10. obavještava o
saznanju da grupa lica iz Nikšića koja žive u Beogradu, obilaze studente, učenike i
građane takođe porijeklom iz Nikšića, radi dogovora o organizovanju protestnog minga u Beogradu na kome bi se vodio javni protest zbog sprečavanja grupe radnika
i građana iz Nikšića da prisustvuje protestnom zboru u Titogradu, kojom prilikom je
„primijenjena sila“. Zagovara se da grupa po završetku mi nga u Beogradu organizovano krene za Titograd gdje bi organizovali protestni mi ng vezan za protekla zbivanja u SRCG. Kao inicijator ove akcije pojavljuje se Miroslav Šolević i Tomaš Ćorović.
OC SDB Titograd telegramom br. 50-1690 od 13.10.1988. godine obavijes o je da se 13.10.1988. godine među radnicima „Radoja Dakića“ pronijela vijest
da će se 14.10. u Titogradu organizova novi mi ng, na koji će organizovano doći
Miroslav Šolević i članovi „Organizacionog odbora“, te da pojedini radnici „Bravarske
obrade“ ove radne organizacije destruk vno djeluju, zagovarajući nove demonstracije itd.
Telegramom br. 6-1495 od 19.10. SSUP SDB Grupa za akciju „Korab“ obavještava da je 18.10. Pavle Milić ostvario kontakt sa Miroslavom Šolevićem, Milić ga
je obavijes o da su ga dva-tri puta pozivali u (SDB) i požali mu se da je imao problema. Bilo je pri ska da li se znamo, a ja sam odgovorio – ne, nikada u životu ga nisam
video, ni ga poznajem. Inače, prave mi probleme još uvijek. Ovo nije kao što je to
kod tebe, „mada smo im napravili dosta zla i veliku uznemirenost smo im uradili sad
za sad“. Šolević ga je tješio i davao mu podršku da se ne brinu. Tokom razgovora bilo
je riječi i o tome da odu na mi ng u Beograd, 22. oktobra o.g. pa su se dogovorili,
ukoliko se ovaj mi ng bude održao, da se nađu u Beogradu.
Štab akcije „Radak“ telegramom br. 4709 od 12.10. obavijes o je OC SDB
Titograd o saznanjima da M. Šolević preko svojih istomišljenika u SRCG, SAP Vojvodini i Beogradu preduzima intenzivne ak vnos na organizovanju protestnog mi nga
14.10. u Titogradu, te da je indika van i podatak o namjeri polaska grupe studenata
iz Beograda 13.10. za Ce nje (40 autobusa) da bi za m se upu li prema Priš ni itd.
– Od 24.10., koji se odnosi na razgovor Tomaša i Mojaša Ćorovića u vezi sa
poli čkom situacijom u Crnoj Gori, o osuđenim licima zbog nereda na mi nzima, o
Koraću (već je bilo riječi o njemu) koji je iz Željezare izveo oko 100 ljudi i poveo ih za
Titograd na protestni mi ng te o pojedinim crnogorskim rukovodiocima itd.
Treći sektor SDB o saznanjima iz dopisa II sektora br. 8072 od 19.10. obavijes o je SSUP SDB III upravu, RSUP SR Srbije III sektor, PSUP SAP Kosova SDB III sektor
I SSUP SDB – Grupu za akciju „Korab“.
Uz dopis br. 24436/1 od 31.10.1988. godine podsekretar SDB SSUP-a upuo je informaciju „Pregled bezbjednosno-interesantnih lica sa područja SAP Kosovo

314

Crnogorski anali, br. 7-8/2014

i u vezi sa SAP Kosovo“, u kojoj se govori i o ak vnos M. Šolevića i grupe lica iz „Organizacionog odbora sa Kosova“ i dr.
Podsekretar SDB telegramima br. 40-4446 od 13.10., br. 40-3819 od 14.10.
i br. 40-3852 od 18.10.1988. godine obavijes o podsekretare SDB u SSUP-u, RSUP-u
SR Srbije i PSUP-u SAP Kosova o neprijateljskoj djelatnos Miroslava Šolevića usmjerenoj prema Crnoj Gori, tražeći hitan dogovor o presijecanju te djelatnos , ukazujući
na nesagledive i teške posledice te djelatnos .
OC SDB Titograd uz dopis 2141 od 31.10.1988. godine dostavio je informaciju o događajima koji su prethodili protestnom mi ngu ispred Skupš ne SRCG 7.
oktobra 1988. godine u kojoj se govori o kontaktu Miroslava Šolevića sa pojedinim
licima iz Titograda (Pavlem Milićem, Božidarem Božovićem, Sretenom Ćetkovićem i
dr.).
Izvještaj o rezulta ma primjene OTS OC SDB Titograd broj 309 od 15. novembra 1988. godine, odnosi se na razgovor Nade Jovović i izvjesnog Mirka iz Beograda. Tom prilikom Nada je obavijes la sagovornika da je u nedjelju veče sa Draganom Barjaktarevićem (iz Beograda) bila na Ce nju, gdje je na književnoj večeri
učestvovao i Ma ja Bećković („Pola sale je plakalo“ za vrijeme nastupa Bećkovića).
Rekla je između ostalog da su crnogorski nacionalis poslali „dvije pe cije koje kruže
Crnom Gorom za istragu velikosrba u Crnoj Gori. Kakav će im kraj bi , crni oni“ („Isto
kao poturicama“ – Mirko). Vidjećeš njihov kraj, a i Božinin... Ja sam 90% naroda sa
kojim sam se srela u zadnjih 15 dana čula da će se na narednom popisu stanovništva pisa kao Srbi”. Potom je razgovor vođen u vezi Kosova, a u vezi sa Miroslavom
Šolevićem, sa kojim je Nada razgovarala za vrijeme održavanja mi nga u Titogradu,
te o pe ciji koju je Nada napisala, sa kojom se traže vanredni izbori, kao i u vezi
delegatske baze „koja ne održava mišljenje crnogorskog naroda („Održava donekle
Nikšićanka“ – Mirko) itd.
Izvještaj o rezulta ma primjene OTS OC SDB Nikšić broj 909 od 17.11.1988.
godine, koji se odnosi na razgovor od 16.11. Nade Jovović i Mojaša Ćorovića. Tom
prilikom Ćorović je najavio dolazak kod Nade sa još 4 lica radi dogovora u vezi sa nekim tekstom što ga je Nada napisala (u pitanju je pe cija), koji namjeravaju da daju
radnicima koji odlaze iz Titograda na mi ng u Beograd, da potpišu. Nada je između
ostalog rekla da su joj „Dakićevci“ rekli da će stupi u razgovor sa „Željezacima“ radi
zajedničkog odlaska na mi ng u Beograd itd.
OC SDB Nikšić telegramom broj 469 od 17.11. obavještava o kontaktu Mojaša Ćorovića sa Bajom Šušićem (16.11.), te da je 17.11. zakazan u Željezari zbor
komunista svih radionica na koji je Šušić tražio da Mojaš pošalje nekog od novinara
„Poli ke“ i dr.
Izvještaj o rezulta ma primjene OTS – OC SDB Nikšić, broj 916 od
17.11.1988. godine odnosi se na razgovor Tomaša i oca mu Miloša Ćorovića. Miloš
se interesovao u vezi sa Šolevićem, te u vezi sa mi ngom u Beogradu („To će bi sila
na sile, taj mi ng“). Rekao je izmeđ u ostalog: „To ćete vi sruši sve... Ja sam se više
opredijelio... vatra sam. Volio bih se pita sa onim čovjekom (misli na Miloševića) no
bog znaš šta. Kad bih bio živ na ljeto u goste ga zovem... to je sve prijenulo živo,
ovaj kraj za njega...“
OC SDB Titograd, uz dopis broj 2319 od 18.11.1988. godine dostavio je izvještaj o tajnom praćenju nad Mojašem Ćorovićem 17.11.1988. godine od 17,55 do
22 časa. Na sastanku kod Nade pored Nikšićana bili su i Pavle Milić i Božidar Božović.
Telegramom broj 40-4208 od 18.11.1988. godine obaviješten je SSUP
SDB III uprava i RSUP SR Srbije SDB III sektor da više bezbjednosno interesantnih

Vladimir Keković:
DVA DOKUMENTA SLUŽBE DRŽAVNE BEZBJEDNOSTI CRNE GORE IZ 1988. GODINE

315

lica bliskih veza Miroslava Šolevića odlazi na mi ng u Beograd (L.Vujošević, P.Milić,
B.Božović, B.Popović, M.Ćorović i dr.).
Izvještaj o rezulta ma primjene OTS OC SDB Titograd, broj 316 od
21.11.1988. godine, odnosi se na razgovor Jevrema Brkovića i Jovana Markuša. Tom
prilikom Brković je zaprije o Markušu („Kuću ću iskopa “) zbog slanja Ratka Đokića i Raka Dilingera da ga likvidiraju, optužujući ga istovremeno, što organizuje kontrarevoluciju u Crnoj Gori, da je povezan sa Miroslavom Šolevićem, da policija sve
zna, da mu gori pod nogama itd.
U izvještaju OC SDB Titograd br. 2324 od 22.11.1988. godine kaže se: „Jedno lice iz Titograda reklo je Šoleviću da nije baš tako lako obori crnogorsko rukovodstvo, te da je trebalo između ostalog mnogo temelji je pripremi mi ng pred
Skupš nom, dok je Pavle Milić u razgovoru spominjao izvjesnog Rakočevića, direktora iz „Beotehne“ (navodno brat od tetke S. Miloševića) koji je nadoknadio troškove
prevoza radnika „R. Dakića“ autobusom „Tare“ na mi ng u Beogradu itd.“
OC SDB Titograd, Službenom zabilješkom broj 2319 od 22.11.1988. godine
prezen rao je saznanja vezana za odlazak bezbjednosno interesantnih lica iz Crne
Gore za Beograd na mi ng solidarnos . Navodi se između ostalog da su pjevane
pjesme i uzvikivane parole u vozu za Beograd (voz sa polaskom u 23,45, 18.11.): „Ko
to kaže da Srbija nema more dok je Crne Gore“, „Đuranović Veseline, izdajniče domovine“, „Oj Vidoje Žarkoviću drugi Vuče Brankoviću, a i Marko, a i Marko isto tako“,
„Crna Gora sad se pita kad će Slobo mjesto Tita“, „Crna Gora sada plače Rankoviću ko
te smače“, „Žuta gredo crnogorska bruko specijalac radnika je tuko“, „U Titograd kraj
Morače osta vlada da nam plače“, „Aoj Vlasi i Jašari čekaju vas cirkulari“ itd.
SSUP SDB – Grupa za akciju „Korab“ telegramom obavještava da raspolažu
pouzdanim saznanjima da je Miroslav Šolević nastavio intenzivne kontakte sa pojedinim licima iz Crne Gore, kao i drugim licima, pri čemu pokazuje veliko interesovanje
za događaje i odnose u toj Republici. U razgovoru sa Pavlom Milićem iz Titograda
od 2.11.1988. godine, Milić mu je rekao da su kod njega bili novinari „Intervjua“
(koji su tamo o šli na inicija vu Šolevića), a pored ostalog žalio se i na odnos organa bezbjednos prema njemu. Obavjes vši Milića da je kod nekih delegata Savezne
Skupš ne ponovo potencirao pitanje odgovornos Službe državne bezbjednos u
vezi sa delegatskim pitanjem postavljenim početkom ove godine, Šolević je rekao
da će iskoris pogodnu priliku i javno pozva saveznog sekretara druga D. Ćulafića
dodavši da je Ćulafić za Crnu Goru isto što je Džavid Nimani bio za Kosovo.
Papović Blažo iz Nikšića u kontaktu sa Šolevićem od 3.11. o.g. obavijes o
ga je da su kod Mojaša Ćorovića iz Nikšića dolazili novinari „Intervjua“ i od njega
uglavnom uzeli ono što im je trebalo.
U kontaktu Miroslava Šolevića sa Ilijom Rapaićem novinarom „Duge“ iz Beograda, Šolević je komentarisao izjavu akademika Vlade Strugara o priključenju Crne
Gore Srbiji koju su zajedno podržavali. Smatraju da ovu ideju treba i dalje potencira ,
kako bi došlo do dalje diferencijacije i sukoba između „zelenaša“ i „bjelaša“.
Podršku stavovima V. Strugara Šolević je dao i u kontaktu sa Miloradom N.
iz Beograda (telefon 011-457-991).
Podsekretar SDB RSUP-a SRCG upu o je telegram broj 40-4262 od
24.11.1988. godine podsekretaru SDB u SSUP-u u kojemu se između ostalog navodi
da je došlo do povezivanja i dogovaranja o daljoj „borbi sa vlas ma“ između pojedinih lica u SR Crnoj Gori Šolevićevih bliskih veza. Tako npr. Nada Jovović h dana napisala je tekst (proglas ili pe ciju) u kojem se vjerovatno radi o zahtjevu za održavanje
vanrednih izbora u SRCG i održavanja vanrednog Kongresa SKJ. Tekst je namjeravala

. (III sektor RSUP-a SRCG telegram slične sadržine upu o je SUP SDB III uprava. Luka Bar. obavijes o je podsekretara SDB SSUP-a da prema opera vnim saznanjima grupa eksponiranih lica. pod naslovom „Prst za mandat. šaka za pendrek“ i nad naslovom „reagovanja“ (sa potpisom Nada Lazarević-Jovović). Uspostaviće veze i sa niz većih kolek va u Titogradu i Republici (Željezara „B.) za dane poslije praznika priprema obustavu rada u ovom kolek vu i izlazak radnika u ranim jutarnjim časovima (oko 6 časova) na ulice. ali je od te namjere odustala. u vezi sa pe cijom. koja su se eksponirala na protestnim mi nzima u Titogradu i Nikšiću (Pavle Milić. da je za vrijeme mi nga u Beogradu u vezi sa m razgovarao sa Mojašom Ćorovićem iz Nikšića. Božidar Božović i dr. održali su još dva sastanka (23. Ukoliko se. br. Sa svojim tekstom i razmišljanjima Nada je upoznala Šolevića. uz izvjesne korekcije. da se narod Crne Gore izjasni.g. RSUP SR Srbije SDB III sektor i PSUP SAP Kosovo SDB III sektor).11. i nakon što je potpiše veliki broj radnika. Kidrič“ iz Nikšića. Podsekretar RSUP SDB Crne Gore telegramom broj 40-6039 od 29.1988.) da utvrdi konačnu verziju teksta. Tako na primjer. koji se složio sa njenim predlozima i istovremeno je obavijes o. sa ciljem da se smijeni crnogorsko rukovodstvo (državno i par jsko). proslijedili bi je najvišim crnogorskim forumima. jer će ionako pojedini crnogorski rukovodioci „vrlo brzo podnije ostavku“.316 Crnogorski anali. gdje bi se pred Skupš nom SRCG ponovo održao protestni mi ng. 17. Ova lica su u stalnim kontak ma sa Nadom Jovović iz Titograda. Agrokombinat „13 jul“. Jovovićka treba. paralelno vodi sa pripremama održavanja novog protestnog mi nga u Titogradu. Kidrič“. koji su joj navodno rekli da pe cije nijesu suprotnos sa zakonom i sugerisali da je ne bi trebalo proslijeđiva .11. već je objavljen u poslednjem broju „Duge“. radi dogovaranja o „nekim bitnim pitanjima“. Dakić“ (Pavle Milić.) u stanu Jovovićke.11. po sopstvenom kazivanju obavila konsultacije sa „drugovima“ iz Beograda.g. čim prije ne osuje i presiječe neprijateljska ak vnost Šolevića i ovih njegovih bliskih veza. naknadno sa grupom. Brodogradilište – Bijela itd. u kojoj se traži. Navodno radnici će bi „naoružani“ sa metalnim polugama. o. dok intelektualci mogu da budu samo njihova dopuna – i to preko Francuske – 7“. bliskih veza Miroslava Šolevića iz IGM „R. Iz njihovog daljeg razgovora može se zaključi da će se ak vnost vezana za pomenu tekst. 7-8/2014 da ponudi radnicima u autobusima prilikom njihovog putovanja na mi ng solidarnos u Beograd. zbog čega Nada uskoro treba da otputuje na Kosovo radi dogovora. Mojašem Ćorovićem iz Željezare „B. U stanu Nade Jovović. može doći do daljeg usložavanja bezbednosne situacije u Crnoj Gori. sa teškim posledicama. Nacrt pe cije. „Titeks“. ali po tom pitanju nijesu pos gli zajednički dogovor iz razloga što Nada i Milić nijesu bili zadovoljni sa predlozima Nikšićana „koji po ugledu na Slovence nešto intelektualiziraju“ i po Nadinoj ocjeni „sve treba da radi običan čovjek. održan je sastanak radi dogovora o „daljoj borbi pro v vlas “ (pored Nade prisustvovali su Milić i Ćorović). S m u vezi Nada je. novembra o. Od PSUP-a SAP Kosovo SDB III sektor dobili smo telegram broj 6-1776 od 28. i 24. Mojaš Ćorović i dr.) radi koordiniranja zajedničkih mjera i radnji vezanih za obustave rada i organizovani dolazak u Titograd. ba nama. jer „radnika više neće niko bi “. godine u kojemu se između ostalog navodi kako je jedno lice iz Crne Gore za vrijeme mi nga u Beogradu komentarisalo „Mi u Crnoj Gori spremamo se i izvršićemo državni udar“. licima iz Titograda i Nikšića. da li misli kao njegovo rukovodstvo i da li podržava vanredne izbore sa više kandidata.

Po ovom osnovu još od juna 1988. Što više polazeći od bezbjedonosnih dimenzija i mogućih implikacija djelovanja ovih lica u korišćenju i manipulisanju masovnom populacijom kao s hijom podložnoj erupciji. Bezbjedonosna situacija u SR Crnoj Gori se i dalje usložava. Vojvodina. odnosno na širem području zemlje (Srbija. Kosovo) i njihova uključivanja u ovako masovna kretanja. Među m. SDB RSUP Srbije i SDB PSUPA Kosova i Vojvodine kao i SDB RSUPA BiH. na kojem bi bila istaknuta jedna parola „Rukovodioci. u SSUPU SDB je formirala akciju „Korab“ čiji je osnovi zadatak bio praćenje i dokumentovanje ovakvih ak vnos i frontna razmjena informacija o dobijenim saznanjima. služna SDB CG shodno odluci Izvršnog vijeća o informisanju cjelovito i blagovremeno obavještavala najodgovornije funkcionere i državne organe u Republici. pravilima SDB kao i obaveznim instrukcijama najviših društveno poli čkih organa i Savjeta za zaš tu ustavnog poretka.. uzeće nam pero. dokumentovanja i presijecanja svih nedozvoljenih ak vnos u skladu sa Ustavom i zakonom. ona piše bolje od nas. Cilj ovih mjera i ak vnos bio je da se onemoguće direktni i indirektni napadi na osnovne vrijednos i postulate ustavom utvrđenog poretka. telegramom je obavijes la o kontaktu Miroslava Šolevića sa Vlahović Jovicom („lažni kurir Jovica“) o namjeri Vlahovića da iskompromituje crnogorsko rukovodstvo.“. Budući da su ovakve ak vnos bile usmjerene i mo visane podrivanju društveno poli čkog uređenja.Vladimir Keković: DVA DOKUMENTA SLUŽBE DRŽAVNE BEZBJEDNOSTI CRNE GORE IZ 1988. okupljanja i zborovanja kao idejnih inspiratora i organizatora. Osim . Mjere SDB i sistem informisanja Služba DB CG preduzimala je opera vno tehničke mjere na planu otkrivanja. O svim saznanjima dobijenim neposrednim putem ili razmjenom informacija sa SSUPOM. pogotovo ako se ima u vidu opera vni podatak da se u Nikšiću već radi na tajnom organizovanju velikog protestnog mi nga. kako su ovi skupovi bili pogodni da se na njima manipuliše i da se koriste za propagiranje i plasiranje neprihvatljivih stavova i ideja s tendencijom da im se nametnu i njima diriguju. Opera vno tehničkim mjerama pokrivani su akteri ovih događaja i preduzimane preven vne mjere (upozorenja i informa vni razgovori). zbog širenja lažnih vijes . O Nadinom tekstu objavljenom u „Dugi“ pohvalno je komentarisao Ma ja Bećković u razgovoru sa Rankom Jovovićem književnikom iz Titograda rekavši: „Odličan je. služba DB je interesovanje upravo usmjeravala na ovakve moguće pojave. tražite drugi narod“. služba DB Crne Gore je produbljivala svoja saznanja o djelovanju jednog broja interesantnih lica i grupacija i pra la njihovo povezivanje u Republici. GODINE 317 U vezi sa sadržajem ovog teksta konsultovan je javni tužilac i očekuje se da će traži otvaranje istrage pro v Nade Jovović. to su one u poli čko pravnoj praksi bile pozna je kao neprijateljsko djelovanje unutrašnjeg i spoljnjeg neprijatelja. godine od međuresorskog sastanka u Priš ni organizovana od SD SSUP. U okviru RSUP SR CG formirana je opera vna akcija „Radak“ čija je organizacija bila štabnog karaktera sa kon nuiranim i neprekidnim radnim ak vnos ma.. SUP SDB – Grupa za akciju „Korab“. U načelu služba DB nije pra la i „pokrivala“ javne skupove i druge oblike okupljanja građana jer to spada u nadležnost službe javne bezbjednos . a i podnošene prekršajne i iznimno krivične prijave gdje su za to postojali uslovi.

februara 1993. Vidoje Žarković tada član Predsjedništva CK SKJ u intervju „Monitoru“ od 5. Što nije reklo da su promjene potrebne ali ne takve i na takav način. Sa posebnim informacijama SDB kao najpovjerljivijem vidu informisanja redovno su upoznavani najodgovorniji društveno poli čki faktori u Crnoj Gori i njeni predstavnici u Federaciji kao i članovi Republičkog savjeta za zaš tu ustavnog poretka. godine rekao je da je rukovodstvo dobijalo informacije od SDB CG „ko sve krstari i mešetari Crnom Gorom u pripremanju „događanja naroda“ i odakle se vuku konci“. godine kada je otpočelo rušenje Crne Gore a koje je realizovano 10/11. Na jednom od h sastanaka bio je prihvaćen naš predlog da se krivično goni Miroslav Šolević. ali je srpska služba odustala od tog dogovora. koji je nezadovoljan rukovodstvom zbog krize koja je predugo trajala. u autorskom tekstu „Obrisi AB revolucije“ naveo sam razloge zbog čega nijesu u Crnoj Gori preduzete represivne mjere sa zaključnom ocjenom: „U ovako masovnim populis čkim događajima i pokre ma postojala je potencijalna i realna opasnost od nekontrolisane reakcije pobunjene mase i mogućeg krvavog epiloga naročito ako se ima u vidu da se iza svega toga nalazio Slobodan Milošević. U „Crnogorskim analima“ br. 3. ko priprema i kome odgovaraju na takav način izvršene promjene. SDB CG je inicirala dogovore sa SDB Srbije i Kosova uz sudjelovanje SDB SSUP. S obzirom na aktuelnost nekih događaja i ekstremnih lica kao što je slučaj sa Miroslavom Šolevićem. a kako ne bi kada je on bio glavni eksponent srpske poli ke za rušenje legalnih organa vlas u Crnoj Gori. avgusta 1988.318 Crnogorski anali. Informacije SDB dostavljane su ostalim funkcionerima u Republici sekretarima OK i predsjednicima skupš ne opš ne. . Informisanje najodgovornijih funkcionera intezivirano je nakon održanog mi nga u Titogradu 20. januara 1989. „Posebne informacije SDB“ i „Informacije SDB“. a da je pogriješilo što nije otvoreno i jasno reklo o čemu se radi. 7-8/2014 neposrednog kontakta i ličnog informisanja postojala su i dva osnovna oblika pismenog informisanja. a zna se da je to bio čovjek već stvorene harizme i velike nesreće u čijim se rukama nalazio i vojni vrh koji bi najvjerovatnije poslušno krenuo na Crnu Goru što bi imalo nesagledive posljedice“. br. upozorilo da to što se događa nije ono što narod tražio. godine.

godine imenovan je za jugoslovenskog poslanika u Tirani. novinar. Dok su srpska vlada i njena vojska. odlaska crnogorskog kralja i dijela vlade iz zemlje. Kao pro vnik režima kralja Nikole. 162-163. str. (Piperi 1884-Podgorica 1925).(Rijeka Crnojević 1883-SAD 1962). publicist i poli čar. šef NRS i dugogodišnji predsjednik vlade u Kraljevini Srbiji i Kraljevini SHS. Nakon ujedinjenja Crne Gore i Srbije boravi u Beogradu i biva izabran za potpredsjednika Jugoslovenske republikanske stranke. da je upravo nastupilo po1 Todor Božović. U vrijeme raspuštanja crnogorske vojske. godine. Podaci pruze iz “Istorijski leksikon Crne Gore” knj. poli čar.Uz Todora Božovića i MarkaDakovića najpozna je ime crnogorske univerzitetske omladine koja je vodila borbu pro v režima kralja Nikole. Crna Gora izgubila svoj suverenitet i nezavisnost. učestvuje u Bombaškoj aferi (1908) i biva osuđen na smrt. Zajedno sa Jovanom Đonovićem odlazi u Tursku. svakako su u cale ratne okolnos u kojima se našla Crna Gora u januaru 1916. ali Božović ne učestvuje u njegovom sporovođenju zbog Pašićevih personalnih rješenja za njegovo sprovođenje. Ak vno je učestvovao u gušenju Božićne pobune. a potom u SAD-e. 1. U Crnu Goru dolazi nakon njenog ujedinjenja sa Srbijom. Na pojačanu ak vnost zvanične Srbije da tada ostvari ciljeve svoje državne i nacionalne poli ke. nastajali su i planovi kojima se kreirala poslijeratna sudbina Crne Gore. Pašić je prihva o njihov prijedlog. U vrijeme boravka u SAD-u izdaje novine Oslobođenje. ukazuju predsjedniku srpske kraljevske vlade Nikoli Pašiću3. Isto. str. državnik. iza koje su stajali . novinar i poli čar. godine. a po nalogu Nikole Pašića. Tokom Prvog svjetskog rata boravio je na Krfu gdje zajedno sa Jovanom Đonovićem. stvara se povoljan ambijent da se crnogorsko državno pitanje riješi u skladu sa interesima Srbije. godine ispisivane su stranice projekta po kojima je. Radio na razvijanju akcija za ujedinjenje Srbije i Crne Gore. dvije godine kasnije. O ovim događajima svjedoče dva pisma nastala na Krfu u julu i avgustu 1916. Ustvari. na Krfu u ljeto 1916. U prvom pismu srpski zvaničnici Todor Božović1 i Jovan Đonović2. Radio je na organizaciji Demokratske stranke u Crnoj Gori. Učesnik Bombaške afere. Kasnije je amnes ran. nakon povlačenja. Kao student vezuje se za srpske nacionalne organizacije. boravile na Krfu 1916. sastavlja prijedlog za ujedinjenje Crne Gore i Srbije. U vrijeme Timočke bune 1883. rješavanje tog pitanja posebno se intenzivira u vrijeme Prvog svjetskog rata. 3 Nikola Pašić (Zaječar 1845-Beograd 1926). godine. 2 Jovan Đonović. godine. Bio je jedan od njenih organizatora u Crnoj Gori. Početkom 1932. Poslije rata emigrirao je u SAD-e.mr Jadranka Selhanović: Prvi svjetski rat Prvi svjetski rat 319 mr Jadranka Selhanović PLAN ZA LIKVIDACIJU CRNE GORE Iako se srpska poli ka već duži niz godina bavila crnogorskim državnim pitanjem. knj. 607-608. gdje propagira ujedinjenje Srbije i Crne Gore. Tokom Drugog svjetskog rata kraljevska vlada ga je odredila za delegata vlade za Bliski i Srednji istok. 3.

srpski i jugoslovenski poli čar. projektovano „likvidiranje“ crnogorskog pitanja bilo je završeno. 4. G. Pašić postaje prva ličnost poli čkog života Srbije. knj. ministru prosvjete i crkvenih poslova u srpskoj vladi. 07. 960. Odsjek IRP. iznešen je detaljan plan po kojem je trebalo izves planirano prisajedinjenje. svjedoče da se nestajanje Crne Gore odvijalo po njihovom planu. Način organizovanja i odluke Podgoričke skupš ne (Velika Narodna Skupš na srpskog naroda u Crnoj Gori). Bio je nosilac izborne liste Demokratske stranke u izbornnom okrugu Crna Gora 1925. i dolaska Karađorđevića na vlast. uspio je da koncept južnoslovenskog ujedinjenja izvede na centralis čkomonarhis čkoj osnovi i da zvaničnu Crnu Goru isključi iz tog procesa. svjedoče događanja koja su zadesila Crnu Goru okončanjem rata 1918. godine bile su.Podgorica. godine. U drugom pismu. upu li smo pismo ove sadržine: radikali bio je osuđen na smrt. objavljuju se prvi put. Jedan je od kreatora Vidovdanskog ustava donešenog 1921. Njihov kraći komentar dao je istoričar Dimitrije Vujović u svojoj knjizi „Podgorička skupš na 1918“. 1916. godine. . 1989). Pismo Todora Božovića i Jovana Đonovića koje su dostavili Nikoli Pašiću i Ljubomiru Davidoviću u kome obrazlažu značaj prisajedinjenja Crne Gore Srbiji za srpski nacionalni projekat. Ova dokumenta nalaze se u Državnom arhivu Crne Gore. Pisma koja smo priredili . godine. Predsedniku Ministarskog Saveta. Izvršenim prisajedinjenjem Crne Gore Srbiji i detronizovanjem dinas je Petrović-Njegoš. Poslije Majskog prevrata 1903. 24. arhivska zbirka “Dokumenta o radničkom pokretu između dva svjetska rata”. Pašićevo poimanje Crne Gore kao integralnog dijela srpskog nacionalnog prostora. Više puta je biran za poslanika u Skupš ni Srbije i Kraljevine Jugoslavije u kojoj je u više navrata bio predsjednik vlade i ministar. održane novembra 1918. Poštovani Gospodine Davidoviću. Ovakvih i sličnih pisama na adresu srpske vlade tokom njenog boravka na Krfu s glo je više. Predsjednik srpske vlade postaje 1904. Bio je šef jugoslovenske delegacije na Mirovnoj konferenciji u Parizu 1919. Okolnos koje su zadesile Crnu Goru 1916. Odlaganje rješavanja tog pitanja smatrali su štetnim po srpske nacionalne interese. str. godine. Dokumenta 1. str. šef Demokratske stranke.N. koje su Božović i Đonović upu li Ljubomiru Davidoviću4. godine. 7-8/2014 godno vrijeme da se desetogodišnji problem crnogorskog pitanja napokon okonča. Pod njegovim rukovodstvom vođena su oba Balkanska i Prvi svjetski rat. 3.320 Crnogorski anali. godine. Razlike su postojale jedino u predloženom načinu za sprovođenje plana. Pašiću. Pomilovan je 1889. Da je zaista projekat Božovića i Đonovića bio i zvanično usvojen. br. 4 Ljubomir Davidović (Vlaško Polje 1863-Beograd 1940).( Zagreb. Isto. Njihova sadržina po pitanju Crne Gore bila je uglavnom ista. prema njihovim procjenama. Tokom Prvog svjetskog rata Davidović ak vno sarađuje sa Mladocrnogorcima. Kao pobornik velikosrpskog nacionalnog projekta. knj. godine. Krf. pravo vrijeme za bezuslovno prisajedinje Crne Gore Srbiji. godine. Isto. realizovano je i potvrđeno odlukama Podgoričke skupš ne u novembru 1918. 542.

ako ne jedina. kojima su Petrovići zaogrnuli Crnu Goru. kao i sve druge neslobodne pokrajine. počela da im rasteruje čak i mnoge režimske fanake. balkanskim ratovima. pokušaće da prave smetnje ili bar poli čki pazar. izvrši proglas ujedinjenja. ono što nije izvedeno ranije. Ona je svojim rđavim radom.treba da bude izvedeno sutra. koje nisu izmenili ni ljudi ni događaji. što ranije. radom Srbijinim kao Pijemonta. Gospodine Predsedniče. Kad je pravilna ocena naših shvatanja i naših zahteva nacionalnih prokrčila sebi put i u stranom svetu. osvojilo teren. Evrope savezničke. da nije bilo ove katastrofe.g. da se dobronamerni ljudi ne usuđuju ni diskutova ga. Mi ne smatramo za sreću što su događaji kroz tako oporu stvarnost dali sankciju našim nazorima.. Po ves ma. koje su probile iz Crne Gore. u Rusiji. i da Crna Gora. odgovorni evropski svet. Ali. nego iz ljubavi prema crnogorskoj dinas ji. ipak najveća smetnja ostaje u samoj Crnoj Gori. uz prkos vrlo teških. i Vladi Kraljevine Srbije izne naše gledište. Jedino u Italiji. a kamoli osporava . ne stvarajući nikakve lokalne autonomije. da je opravdano događajima. to je stvar Vlada Kraljevine Srbije da reguliše i docnije Srpskog Naroda da primi. na ime: po opšte srpske interese štetno je trpe odvojenu Crnu Goru od Srbije. tako. ujedinjenje. posljednjih meseci. Gospodine Predsedniče.. u njenoj dinas ji i prijateljima njenim. uspelo se bilo da se za ideju zatalasaju najšire mase. mi smo slobodni vam. mogu očekiva smetnje. moglo se nada da se pri kraju rata. ni u ma kakvoj funkciji dinas ju Petrovića. Ako bi Evropa bila sklona traži kakve materijalne kompenzacije za nju. odnosno prisajedinjenje bez ikakvih ograda. posle svega onoga što se zbilo u decembru 1915. ne ostavljajući.mi smo slobodni da se još jedan red vra mo temi. ono zašto je prošlost dala jednu gorku lekciju. a na kraju svojim izdajstvom. . da nam je omogućen dolazak u Skadar pre kapitulacije Crne Gore. postalo je toliko neosporivo. To je gledište. a naročito organizovanom propagandom u toku ovoga rata. i u narodu i u vojsci. gde se moglo misli da se. kada je istorija počela da uzima onaj obrt. nego čak smatra da je potrebno i da je vreme da se sad izvede. onakve kakve su smeli izvodili od početka ove velike evropske katastrofe. prilikom viđenja na Krfu. verujući da se i moglo izves nešto vojske i ipak da se ideja o jedinstvu lakše realizuje. koju smo obrađivali. a u sporazumu ili bar sa znanjem Kraljevske Vlade. sa najmanje potresa i najmanje zamerki Srbiji.mr Jadranka Selhanović: Prvi svjetski rat 321 Danas kad smo u oči velikih događaja. mora ući u sastav kompaktne Velike Srbije. dobra raspoloženja i pravilna shvatanja trebaće iskoris . razrešila Srpski Narod od svih obzira prema njoj. Mi smo u toku našeg nacionalnog rada i naše borbe sve do danas imali jedno neizmenjeno gledište. izgleda da je beda i sramota. i za koje smo imali čast ču i od Vas. I. više radi njihovih poli čkih računa. Čak onamo. Prema našim obaveštenjima. kako bi trebalo rukovodi akciom u Crnoj Gori da se crnogorsko pitanje likvidira kako je najkorisnije. koji ostadoše u zemlji. Ove ideje nisu strane u Crnoj Gori. koji su se preživeli. koji je i prirodan i posledica snaga naših saveznika. Mi smatramo da je za našu naciju i našu buduću veliku srpsku državu najkorisnije izves potpuno unificiranje Crne Gore sa Srbijom. To je krajnji smer akcije. Našim radom u narodu. ne samo što nema ništa pro v našeg ujedinjenja. čim se dade mogućnost za to. zbog familijarnih i tradicionalnih veza sa porodicom Petrovića. kad je moguće nesmelima izvodi smele zaključke. naići će se na potporu. prošla je već i jedna decenija: na pitanje Crne Gore.

Zato je potrebno osigura da srpska vojska bude u mogućnos da uđe na teritoriju Crne Gore pre drugih ili bar jednovremeno ma sa kim drugim. kao tvorci istorijske deklaracije o ujedinjenju cjelokupnog našeg naroda sva tri imena i iz svih pokrajina.Doda ih štabu one vojske. na Krfu. koja bi organizovala vlas na teritorijama koje se zauzimaju i kupila narod pod oružje. br. sastavljen od Bokelja. proglasi jednu narodnu vladu. Mi mislimo. premašila 600 ljudi. koji neće ostavi dvoumice. dublje u zemlju sa m ljudima. koja je sita ne dvolične nego mnogolične državne poli ke ce njske.svi ljudi mogu bi upotrebljeni. ima jedan bataljon dobrovoljaca. Za one koji su rapoređeni traži oslobođenje i prekomandovanje toj jedinici. i u Evropi više od pedeset. I u tom najgorem slučaju. privremena crnogorska vlada bi se nosila sa njima i sprečila uvođenje ili propuštanje kneza Nikole ili kojeg člana dinas je na teritoriju Crne Gore u opšte ili. Neka nam je slobodno doda da smatramo da svi pozvani i zainteresovani ne treba da odlažu rešenje crnogorskog pitanja zato što je vreme i potreba da se srpski problemi reše u celini. koji mogu bi odmah upotrebljeni. 4. a dinas ja Petrovića imaće manje opravdanja da viče pro v Srbije. Tako da i oni. može se. najsvečanije proglasi ujedinjenje i zbacivanje dinas je Petrovića. mi mislimo da sa njom treba obeleži prvi korak na zemljištu Crne Gore. bavite i ovim . Ako nađete da treba usvoji ovaj naš projekat. svakako. u koliko ih već nemaju. koja će operisa prema Crnoj Gori. sa dobrovoljačkim bataljonom. koje bi pokušali da hvataju. Hercegovaca i Crnogoracapređašnji dobrovoljci crnogorski. kad se nađe za shodno. ako bi Talijani ušli u jedan deo Crne Gore. bez potresa. bar ne onaj deo gde je ona postavila vlas .Srpska Vlada bi pridodala stručna lica za organizovanje i vlas i vojske kao i finansirala ceo pokret. U srpskoj vojsci ima više od dvadeset ak vnih i rezervnih oficira iz Crne Gore. koji su gotovo iz svih plemena crnogorskih.(Celo preduzeće neće košta više nego ma kakav drugi način da se izabere). Mi mislimo ovako: 1. 3. Pored toga. 7-8/2014 Radi toga. što ideja o jedinstvu osvaja čak onamo i u ropstvu. koji ost