You are on page 1of 161

1

PEPEL I OPELO

Petko Nikolić Viduša

Kitchener, On, Canada, 2015.

2
Copyright © 2015. by Petko Nikolic

Ova publikacija u cjelini ili u dijelovima ne smije se umnožavati,
preštampavati ili prenositi u bilo kojoj formi ili bilo kojim sredstvom bez
dozvole autora, niti može biti na bilo koji drugi način ili bilo kojim drugim
sredstvom distribuirano ili umnožavano bez odobrenja autora.
…………………..
…………………..
…………………..
…………………..
…………………..
…………………..
…………………..
…………………..
…………………..
…………………..
…………………..
…………………..
…………………..
…………………..
…………………..
…………………..
…………………..
…………………..
…………………..

3
……………………………….

Sadržaj
Umjesto predgovora 6
Vranduk 7
Misterija hrama na Crkvinama u Crnoj Gori 8
Prosto k’o pasulj 10
Mah 11
Ratni poklič: Huraaa 16
Lepenski ili Labenski vir 17
Dob i doba 22
Lepenski vir i ljetna dugodnevnica 25
Solarni simboli Lepenskog vira 26
Dolmeni u Crnoj Gori 30
UFO-i su realnost našeg svijeta 33
Još malo o Brigima 35
Daka i Dačani 36
Šta kažu evolucionisti 38
Ideološko-politička revolucija 40
I Zemlja je razmjerena brojevima Pi i Fi 42
21. jun – Vidovdan 44
Knjiga “Slovensko-arijske vede” 47
Baja 53
Svetovidov trostruki vilni krst 54
Znanje s neba dolazi 56
Pelda (pelta) 57
Srbska Atlantida – zablude i laži 60
Pelta i srbski grb 62
Pele (Pela) – polinezijska boginja vatre i vulkana 68
Pepel i opelo 70
Sve što je dobro, nestaje 74
Kut i pleme Kuči 75
Znak Y (ra) na stećku 76
Neopagani i bezbožnici 77
Sfinga je spomenik stvaranju svijeta 78
Jun i June 81
Porijeklo kamenih kugli 82
Svitac, svetlica, svet i svetlost 89
Znak J 90

4
Ivan Kupalo (Ivanjdan) 96
Krst Sv. Jovana Krstitelja 98
Manastir Sv. Arhangela kod Prizrena 99
Rtanj 105
Sveštenički činovi dvovjernih krestjana 108
Srbi su bili i ostali dvovjerci 110
Knez Lazar – razoritelj Dušanovog carstva 112
O imenu Beograda 114
Srbi nisu Javanovi potomci 116
Pelaski bog Domatrios 120
Bog Dodol, Donola i dodolske pjesme 120
Ime Imbros 124
Srbi u Bibliji 126
Japodi 130
Keltski votivni reljef 133
O drvetu zapisu 137
Hrastovi i krstovi 139
Laganje 140
Gospod 142
Mara, Morigan, Mora i Ognjena Marija 142
Made by God 143
Kosmaj i Kosovo 145
Peleg – predak Pelazga 147
Riješena tajna porijekla Cigana 149
Na stećku krst sa četiri “C”152
Svetovidov hram na Pešteri 154
Takav je ovdje adet 157
Kraj svijeta je počeo 158
O Autoru 160
…………………………..
…………………………..
…………………………..
………………………….
………………………….
………………………….
………………………….
………………………….
……………………

…….
5
……………………………………………………………………………………
Umjesto predgovora
Nakon rata i bombi devedesetih godina prošlog vijeka nastupilo je
vrijeme Interneta i žednog otkrivanja znanja i istine. I to je prošlo u petna-
est godina.

Nastupa budućih petnaest godina nostalgije starih staraca i vrijeme
tupog sivila životnog beznađa mladih staraca, vrijeme porobljenih gubit-
nika i vrijeme poraženih pobjednika.

Onda slijedi vrijeme opšteg pustošnog rastakanja, vrijeme brisanja
prošlog i vrijeme nepostojanja budućeg, vrijeme u kojem ce početak biti
kraj i kraj početak.
18. avgusta 2015. godine.
………………………………………………………..……………………Autor

…………………
…………………
…………………
……………………………………
6
VRANDUK

Sl. 1. Pogled na Vranduk.

Stari grad i tvrđava Vranduk malo je mjesto na brdu u klancu sa lijeve strane
rijeke Bosne, oko 10 km sjeverno od Zenice (srednja Bosna). Ime Vranduk je kelt-
skog porijekla, po keltskom bogu branitelju i zaštitniku Branu, Bradusu (Bra-nku):
Bran > Brandus > Branduk > Vranduk. Kelti su gavrana zvali bran, a znamo da je
gavran vran. Gavran i vrana pripadaju istom rodu (Corvus, lat.). I gavranovi i vrane
imaju svoj “govor”, te svakog nepoznatog uljeza na svojoj teritoriju imenuju
određenim glasovnim znakom opasnosti, obavještavajući tako sve članove svoje
družine o pridošlom strancu. Tako je i gavran nazvan bran, jer je svojim znakom
opasnosti branio i Kelte.
Pošto keltsko (gaelik) DUK, DUCA (3) = BRDO, BRIJEG, ime VRANDUK
znači BRDO GAVRANOVO.
…………………….
(1) R. A. Armstrong, A. M.Gaelic Dictionary in Two parts: I. Gaelic and
English. II. English and Gaelic, London, Printed for James Duncan, 37,
Paternoster Row; 1825, p. 214. ……………………………………………

7
MISTERIJA HRAMA NA CRKVINAMA U CRNOJ GORI

Sl. 2. Crkvina na brdu kod Homerovog grada Ilija (fotografija preuzeta sa
Facebook-grupe "Crna Gora - Homerova kolijevka" Novaka Andesilića).

Sl. 3. Crvenom linijom markirani dio zida sa pravcom istoka zatvara ugao od 24
stepena. Ispred oltarskog dijela je svastika vaskrsenja.

8
Sl. 4. Ulaz u hram bio je iz portala uz stepenice sa zapadne strane.

U portalu su bila dva stupa (crveni krugovi, slika 4) isto kao u portalu Solo-
monovog hrama u Jerusalimu. Iz portala u brod hrama vodile su stepenice sa osam-
devet stepenika, što znači da je visina od tla do nivoa patosa u brodu hrama bila
oko 1,60 - 1,80 metara. Iz broda se uz četiri stepenika ulazilo u Svetinju nad sveti-
njama (oltarski dio hrama) na istočnoj strani hrama.
Svetinja nad svetinjama (oltarski dio) ima specifičan srcolik izgled sa krstom po
sredini podijeljen na četiri dijela. To otkriva namjenu hrama: to je hram Sunca i ta
četiri dijela oko krsta su četiri godišnja doba (dva iznad i dva ispod poprečne linije
krsta).
U odnosu na pravac istoka hram je oko 24 stepena usmjeren jugoistočno. Pošto
je zimski solsticij na 23,5 stepeni jugoistočno od linije istoka, to bi moglo da znači
da je ovaj hram bio posvećen bogu zimskog solsticija kao što je to bio Svarožić kod
prehrišćanskih Srba i Slovena.
……………………………..
…………………………….

9
PROSTO K’O PASULJ

Sl. 5. Godišnja doba sa zimskim i ljetnim solsticijem (neolit, Kina).
…………………………….
……………………………
……………………………

10
MAH

Sl. 6. Mah na pećinskom crtežu (Bandiagara Cliffs, Mali Rock Art Site).

Sl. 7. Mah kod starih Maja.

11
Sl. 8. Mah na stećku i na ilustraciji Miroslavljevog jevanđelja.

Sl. 9. Mašice za vatru su u obliku maha i svastika je sastavljena od četiri maha.
Kao simbol Sunca mah susrećemo još od vremena vinčanske kulture i u mno-
gim drevnim civilizacijama širom Zemlje. Sanskritsko mah znači drevan, jak, mo-
ćan, silan. Mah je solarni simbol: podupirač neba, držač neba, što je u prenesenom
smislu Sunce kao drzač života na Zemlji.
Od riječi mah nastale su riječi kao mag, magnet, mašina, moć, mošnje.

12
Sl. 10. Dva maha na glavi boga Sunca kod prekolumbovskih Indijanaca Južne
Amerike. Dva maha ovdje su simboli snage Sunca proljeća i ljeta.

Sl. 11. Mah na keltskom kamenu (Estela antropomorfa de Minuciano III,
Pontremoli, Italy).

13
Sl. 12. Miraistički bog Kronos (Aeon, Zervan, Serban) sa dva maha u rukama (2.
v.n.e., Mithræum of Ostia, Italy).

Sl. 13. Skupa sa spiralom mah na kineskom simbolu Choku Rei znači: centar moći
kosmosa je ovdje.

14
Sl. 14. Mah na Hristovoj togi (6. v.n.e., Church San Michele in Africisco, Ravenna,
Italy).

Sl. 15. Mah kao masonski simbol Tubalkain.

15
RATNI JURIŠNI POKLIČ “HURA”

Sl. 16. Juriš, huraaa!

Drevni srbski ratni jurišni poklič "huuraaaa" je složenica sastavljena od dvije
riječi:
a) hu (dugo "u")...
b) ra
a) Sankritsko huu je riječ dozivanja, uzvik istog značenja kao današnji srbski
uzvik u vokativu: oooo! Uzvik huu u starini značio je isto kao današnje hoo u riječi
hooruk, gdje je hoo pozivni znak radnoj grupi za momenat zajedničke akciju pri
nekom zajedničkom radu.
b) Riječ Ra je najstarije ime Sunca. I tako ratni jurišni poklič Huraaaa je zov
Sunca u pomoć, zov upućen Bogu Sunca, jer je Srbima Sunce bilo Bog, a ujedno i
poziv ratnicima da se bore u slavu Boga Sunca, jer ako i poginu slava Sunca ih čeka,
Raj ih čeka.
……………………..
……………………..
……………………..
……………………..

16
LEPENSKI ILI LABENSKI VIR

Sl. 17. Zevs u liku labuda sa boginjom Ledom (Letom).

Ptica labud dobila je ime po svojoj bijeloj boji. Korijen riječi labud je lab-. I
hajdemo sad po tragu ovog korijena širom Evrope i svijeta citatom iz knjige Pavela
J. Šafarika “O poreklu Slovena”:
“- Labaea, Lebaea, Λαβαία, Λεβαία (горња Македонија, eig. III. Dard., 456.
пре Хр.) Херодот године 712 пре Хр.; данас Лаб на реци Лаб, на северној
падини Скордиска, Шар; положај јасно произлази код Херодота:
‘Gavanes, Aeropus, Perdoccas ех Argo in Illyricos profugerunt, et ex Illyriis
transgressi superiorem Macedoniam pervenerunt ad urbem Lebaeam’ [VIII].
Године 137. одавде су побегли назад према Грчкој на планину Бермиус у
доњој Македонији, преко једне велике реке која је у време раста била непре-
мостива (то је Axios, сада река Вардар, тачно на путу Lebaea за Bermius: о
бујицама упореди Византијце): из чега се јасно види да Лебеон и Бермиус нису
могли бити тако близу, као што се то обично мисли [Крусе и др.)
- Labeatis (језеро у Далмацији. 19 пре Хр.Ј Лив.. Страбон. Плин.. Птол.:
данашње црногорско Блато.
- Labutza Λάβουτζα (Дард., 527- 550) Прок., данашња Лабица на реци Лаб,
према садржају и грађи заиста словенски; упореди Лабе река у Чешкој,
такође Лабнице извор Елбе, Леба, Лабиава, река у Пруској, Либа река у

17
Курланду, Либеђ некада река у кијевском, Лаборца река у Землину, Лаба
притока реке Кубан, Лабинец планина у Чешкој, Лебско, Лебедноје језеро у
Пруској, Русији, Λαβινετζα Лабинец у Далмацији код Конст. П., Лабун, Лаби-
еда, Лабнов, Лебедин град у Русији и др.; све у свему од льбъ, albus, бео, отуда
лебоудъ, лабоудъ, лабуд, лебеда, келтски алп од чега Алпе, бела брда, снежна
брда;…”
Vidimo da je rijeka Laba u današnjoj njemačkoj postala Elba jer su značenja
imena Laba i Elba ista: bijela. Oko Labe u Polablju živjeli su Polabljani. Tako sve
riječi sa korijenom lab- u citatu Šafarikove knjige imaju značenje bijel. Pošto je
korijen lab- i u riječi labud, dakle riječ labud znači bijel. Otkud to? To je za početak
ove priče, a sad idemo dalje.
U riječi Lab je sanskritsko ab kao dio riječi abjiniipati što znači Sunce. San-
skritsko abja je lotus, a lotus raste iz vode kao rezultat sunčeve vatre i vode. San-
skritsko abda je vrijeme godine, dok sanskritsko abhaa znači sjaj, divota, veličan-
stvo, čar. Od oblika ab metatezom je nastalo ba (Bal). Od ba izvedeno je be (Bel),
da bi vremenom be prešlo u pe (sanskritsko peru = vatra, sunce, Perun). Sjetimo se
Herodotove priče o brigijskoj riječi becos (bekos) kao najstarijoj riječi na svjetu koja
je značila hljeb. Vremenom je od becos postalo pekos (peći). Sve to kazuje da je Lab
sa korijenom ab- stariji od oblika Bal i Bel.
Riječ Laponija izvedena je od korijena lab-: Lab-onija > Laponija, što znači
bijela, jer je ta zemlja pokrivena snijegom. Stanovnik Labonije je Labonac, tj.
Laponac. Ime Liban nastalo od laban što znači bijel. Hebrejsko ime Laban takodje
znači bijel.
Pošto lab znači bijel, dakle Lab, Bal, Bel i Alb četiri su riječi istog značenja:
bijel. Dnevno Sunce je bijelo. Sunce je nekad bilo Bog, te je Bijeli Bog prvo nazvan
Lab, pa Bal i na kraju Bel. Na sanskritu bijela je sveta (śveta), a to isto znači i srbska
riječ sveta, te je ime srbskog Boga nekad bilo Belobog, Beli Vid ili Svetovid.
Imena Bal i Bel su poznata su kao imena Boga i bogova, ali Lab kao ime Boga
nije poznato. Vidjeli smo da je nosilac značenja u imenu Lab sanskritsko ab-. Može
li se tom korijenu ući u smisaoni trag? Može i idemo ka tome!
Bog daje ljudima život i hranu. Božiji dar je dobitak ljudima. Pogledajmo kako
glasi riječ dobitak u nekim jezicima:
sanskrit: labha = dobitak, znanje, razumijevanje, uživanje,
sanskrit: labhya = dobitak, znanje, razumijevanje, uživanje,
Indonezija: laba = dobitak,
18
Malezija: labah = dobitak,
Malayalam: lābhaṁ = dobitak,
Pendzab: lābha = dobitak,
hindu: lābha = dobitak,
sinhala: laābha = dobitak,
telugu: lābhaṁ = dobitak,
irski: leaba = dobitak
Sve nabrojane riječi postale su od istog korijena lab-. Od ovog korijena nastala
je i riječ hljeb. To je prvo i čovjeku najvažnije davanje od Boga Sunca. Od oblika
hlab i riječ se razvijala ka današnjem obliku hljeb zvan i beli kolo > beli kolač. Usne
su labrnje, jer se u njih unosi lab i kad neko jede, on laba, što je dalo lapa (b> p),
kasnije klopa. Stari oblik pohlaban (ko puno jede) danas je pohlapan i pohlepan. A
sve je postalo od lab, a Lab je ime Sunca, a Sunce je bilo Bog koji daba (da-ba), Bog
Daba. Sanskritsko da znači davanje, darivanje, a sanskritsko bha znači svjetlost,
toplota, grijanje, stvaranje. I eto drevnog izvornog značenja sanskritskog korijena
ba-: u semitskim jezicima ab ili av, ponekad abu ili ava znači otac. Tako i Daba
znači Davalac Otac, Dajbog.
Sunce se kreće, a ono što se kreće, a ipak je fiksirano na jednom mjestu (ovdje
nebu), je labavo. Značenje riječi labavo prenijelo se na sve fiksirano što se u istom
mjestu pokreće: labrnje (usne) se kreću pri jedenji i pričanju. Nekadašnje govoriti
bilo je laprdati (< labrdati) a danas je to samo u pejorativnom, rugačkom značenju.
Tako je Sunce Lab (Bijelo Sunce) svojim ponašanjem na nebu uticalo da su i neke
riječ po Sunčevom imenu i ponašanju Sunca nastajale.
Idemo sad do Lepenskog vira:

“Na Lepenskom viru smo našli tri znaka. Oni su od kamena, postavljeni ili
ukopani kraj žrtvenika. Njihovi oblici su: A – Δ – Λ
Posmatrani iz različitih uglova, oni menjaju svoju formu, a samim tim sugerišu
i novu sadržinu. Promena svetlosti takođe učestvuje u ovom procesu. U zavisnosti
od doba svetlosni zraci sunca padaju iz različitih uglova pa na taj način bacaju
svetlost na pojedine delove ovih znakova, što dovodi do toga da se oni razdvajaju,
spajaju, ili uz promenu pozicije posmatranja komponuju novu formu, što im opet
daje novu sadržinu.” (Radivoje Pešić, Vinčansko pismo i drugi gramatološki ogledi.
Beograd, 1995, str. 4.)
Dakle su u Lepenskom viru kraj žrtvenika nađena tri znaka: A – Δ – Λ. Tu su
dva potpuna jasna dva slova: A i L, dok je treće slovo u ovom položaju slovo Δ, a

19
možda u obrnutom smijeru može biti i slovo B. Pogledajmo ovu sliku iz knjige
Alberta Pajka “Moral i Dogma”:

Sl. 18. Trougao u oreolu iza Božije glave je znak slova B, a to isto slovo
samarićanskog pisma nalazi se u desnom trouglu sa istim položajem. Tu su tri
trougla sa tri početna slova imana Boga: Samash (dole desno), Lug (dole lijevo) i
Bal (slike iz knjige “Morals and Dogma, A. Pike).

Ako je znak Δ u obrnutom položaju, onda je to slovo B, te natpis A Δ Λ izgleda
ovako: ΛA∇

L A B
Tako dobijemo riječ Lab, a nađeno je baš kod žrtvenog oltara. Čitano s lijeva to je
LAB, čitano s desna to je BAL. U položaju sa bazom ka zemlji znak Δ je D (Zemlja,
dom, kuća ljudska), a sa bazom ka nebu znak ∇ je simbol neba kao Božije kuće.
Ujedno je to znak i Božijeg smrtonosno bolno-boduće nebeske strijele vatre i groma.
Lepenci su se bavili ribolovom, dakle su čamcima plovili širokim Dunavom, a grom
često udara ljude u čamcima na vodi. Tako vidimo da je Lab isto što i Bal, isto što i
Bel, isto što i Beli, isto što i Sunce, isto što i Bog Sunca, isto što i Daba, isto što i
Dajbog, isto što i Otac Davalac.

20
Sl. 19. Ovu sarmatsku tamgu S. Rjabčikov cita ra-be pokazujući da je ra donji
znak, a be gornji (vidi tekst sa linka u fusnoti).

Petar Skok u svom Etimologijskom rječniku kaže za riječ lijep (lep) da je naj-
vjerovatnije nastala od sveslovenskog i praslovenskog pridjeva *lёръ i kaže:
“Vjerojatno je taj semantički razvitak u vezi sa staroslavenskom kulturom zem-
lje, blata: lončarstvom, gradnjom kuća (pletera) od blata, itd.”
Kako neko nekome može biti lep zato jer ga podsjeća na blato!? Isto tako neki tvrde
da je Lepenski vir dobio ime po lepiti (blato). Sanskritsko lepayati, na koju se Skok
poziva, znači mazati, a znamo da srbsko lijepiti (lepiti) znači spajati nešto nečim ili
nešto sa nečim. I kakve to veze ima sa smislom riječi lep (lijep)?
Latinsko bellus znači lep (lijep). To je danas u italijanskom bello, bellisimo. U
portugalskom je bela (belo), u španskom je bello. Sve ove riječi za ljepotu upućuju
na bjelinu, na svjetlost, na Sunce, a u srbsko lep kažu upućuje na blato!? Kod nas
kao da vlada pravilo: ako je neko naučnik, ili je lud, ili mu je namjera da proizvodi
ludake.
Sanskritsko labhya označava fizičku i karakternu ljepotu: čuven, ugledan, stasit,
kršan, pristojan, prikladan, razuman, dobitan, uspješan, pravi. I u sanskritskom
labhya korijen je lab-. kao i u njemačkom: lieblich, lieb (drag, voljen, mio, ljubak,
ljubazan, dobar, vrijedan, lijep). Njemačko lieblich, lieb postalo je od sanskritskog
labhya, koje potiče od još starijeg Lab, što je ime Boga i koje je u srbskom dalo
lep: lab > leb > lep. Lep je onaj što je fizički i duševno i sličan Bogu Labu.
……………………………….…………………………….
………………………………..
Link: http://www.anthroglobe.info/docs/Sergei/scythian-sarmatian-religion.htm

21
Sl. 20. Lab - Bal

U ono drevno vrijeme Lepenski vir zvao se Labeni vir, Labenski vir (Beli vir),
u kojem je bio žrtvenik bogu Labu sa natpisom LAB ( ΛA∇ ). Drevni Lepenci,
sljedbenici boga Laba, bili su Labeni, potonji Slabeni, tj. Slaveni. Otud i mnoštvo
onomastičkih naziva širom Evrope izvedenih od imena Lab.

DOB I DOBA

Sl. 21. Dob

22
Ako se slovo Δ (D) doda na slovo ∇ (B) dobije se slovo ◊ (O) i zajedno sa slo-
vom O znače DOB (vrijeme), a sve se odnosi na nebo, tj. Sunce.

Sl. 22. Doba
Krst je slovo A, te upisano A u DOB je DOBA. Ako su ubilježene i četiri tačke,
to znači ČETIRI (godišnja) DOBA.

23
Sl. 23. Indijanski petroglif u Ariznoni sa znakom ∇ kao simbolom ljetnog
solsticija.

Sl. 24. Sumerski piktografski (cuneiform) način pisanja riječi VO (engleski OX)
oko 3000. god. st. ere.

24
U sanskritu riječ VO glasi BALINTOS, u tračkom bijaše BOLINTOS, a u sa-
vremenom srbskom nakon prelaza B u V je VOL, pošto se u nominativu L našlo na
kraju sloga, prešlo je u O, te danas imamo VO sa dugim O na kraju. Sumerski
piktografski znak sastoji se od dva znaka vinčanskog pisma: ∇-˄ (B-L) = *B(O)L,
gdje je ∇ (B) glava vola, a obrnuto ˄ (L) su rogovi.

LEPENSKI VIR I LJETNA DUGODNEVNICA

Sl. 25. Umjetnikova rekonstrukcija izlaska Sunca nad Treskavcem i kuća sa
ognjištem kulture Lepenskog vira.
……………………………..

25
Kuće Lepenaca imaju oblik brda Treaskavac na lijevoj, suprotnoj obali Duna-
va. Ognjišta u tim kućama simbolično predstavljaju vatru Sunca na tom brdu, vjero-
vatno da dan ljetne dugodnevnice (ljetnog solsticija), jer su oko ognjišta okomito
pobijene kamene ploče kako bi iscrtale zrake Sunca. Sunce je predstavljeno žrtve-
nikom iznad ognjišta.
Mjesto izlaska Sunca na dan ljetne dugodnevnice u naše vrijeme treba utvrditi
na licu mjesta, ali nije nemoguće da je na taj dan u ono davno vrijeme Sunce izlazilo
baš na vrhu Treskavca.

SOLARNI SIMBOLI KULTURE LEPENSKOG VIRA

Sl. 26. Kugle su simboli Sunca.

26
Dva kružna znaka kao motivi na petroglifima i na stećcima uz antropomorfne pri-
kaze solarnih božanstava simboli Sunca proljeća i ljeta. Iste te znakove vidimo i na
kamenoj figuri kulture Lepenskog vira. Po tri prsta na ruci ove figure su tri mjeseca
proljeća i tri mjeseca ljeta. To je boginja plodnosti i roda u vrijeme ovih godišnjih
doba.

Sl. 27. Solarni simbol Lepenske kulture, sumerski simbol, simbol na stećku i simbol
drevnih domorodaca Haitija.

Sl. 28. Lepenski simbol u normalnom položaju.

27
U gornjem lijevom uglu slike je solarni simbol sa skulpture Lepenskog vira.
Sličan simbol vidimo na vrhu stabla Sunčevog drveta života kao motiv sumerske
kulture i tu predstavlja ljetni solsticij, jer je na vrhu stabla, a to je vrijeme kad je Sun-
ce na najvišoj tački zenita na dan ljetne dugodnevnice prvog dana ljeta.
Sunce u obliku rozete na nebeskoj sohi kao Sunčevim prestolom o ljetnom sol-
sticiju vidimo i na stećku. Znak Θ u ovoj poziciju kod drevnih domorodaca Haitija
predstavlja proljetni i jesenji ekvinocij.
Simbol iz Lepenskog vira je u kosom položaju (slika 27), te je nemoguće sa
sigurnošću reći da li se odnosi na zimski, ili ljetni solsticij, ali će prije biti da se radi
o Suncu na ljetni solsticij, jer crtica sa strane Sunčevog prestola mogla bi da markira
ljeto kao najglavnije i najtoplije godišnje doba u odnosu na blagu toplinu proljeća sa
druge strane prestola. U tom slučaju postolje Sunčevog prestola označava pravac
istoka iz kojeg Sunce ishodi (slika 28).

Sl. 29. Idol solarnog božanstva.

Ovu figuru Lepenskog vira (slika 29) nazivaju Sirena, a neki Vodena vila, što
nikako ne može odgovarati namjeni kumira, jer je to kumir solarnog božanstva. To
se vidi se po mnogim znacima na figuri. Sa jedne strane su strelice "Ʌ" koje pokazuju
vrijeme podizanja Sunca od juga ka sjeveru od početka zime do kraja proljeća, a na
suprotnoj strani strelice "V" pokazuju spuštanje Sunca sa sjevera ka jugu od početka
ljeta do kraja jeseni.

28
Četiri kruga (romba) sa jedne strane su četiri sunčana i topla mjeseca u prvom,
a sa druge strane su četiri sunčana i topla mjeseca u drugom polugodištu. To je
ukupno osam toplih sunčanih mjeseci, a hladni jesenji i zimski dani trajali su četiri
mjeseca godišnje.
Dva romba na sredini je polugodišnja sezona kad je Sunce iznad nebeskog
ekvatora u vrijeme proljeća i ljeta, a ispod je polugodišnja sezona kad je Sunce ispod
ekvatora u vrijeme jeseni i zime.
Oči su dan kad se završava trajanje prva četiri topla sunčana mjeseca u vrijeme
rasta Sunca i duljanja dana (zeleno), a nastaje sezona sljedeća četiri sunčana mjeseca
nastankom ljeta (crveno) kad Sunce pada i dan kraća. Dakle je to dan ljetnog sol-
sticija na dan ljetne dugodnevnice.

Sl. 30. Lijevo u vrhu slike je sarmatsko-skitski kamen "baba", a na ostalim crno-
-bijelim slikama su motivi na stećcima. Dole lijevo je figura kulture Lepenskog vira
nazvana "Posljednji pogled" (tako je kad arheolozi imaju smisla za poeziju, a
nemaju znanja simbologije).

29
Linije očiju i nosa simboli su vida, svjetlosti, Sunca, dakle to nije nikakav žalosni
posljednji pogled, nego svijetli i radosni pogled Sunca na zimski i ljetni solsticij.

DOLMENI U CRNOJ GORI

Sl. 31. Dolmen u Bjelopavlicima između sela Frutak i Kujava u okolini
Danilovgrada u Crnoj Gori.

Dolmeni su su grobovi prvih ljudi iza biblijskog potopa. Pošto su prvi ljudi iza
biblijskog potopa živjeli i po 350-450 godina (zato su od njihovih kasnijih potomaka
smatrani divovima i bogovima), to znači da je Zemljina gravitacija tada bila mnogo
slabija, te je i kamenje bilo mnogo lakše, a ljudi mnogo snažniji i zato su ondašnji
ljudi mogli podizati ogromno kamenje i praviti ovakve grobove. Manje dolmene po-
krivali su tumulima, a velike su ostavljali bez tumula. Dolomene su podizali Jafeto-
vi potomci.
Evo dva manja dolmena i u Crnoj Gori datirani na oko 5000 godina stare ere,
što je vrlo precizno, jer je po Bibliji Septuaginti Potop je bio 2242 godina prije
hrišćanske ere, a po mazoretskom rukopisu Biblije bio je 2656. godine stare ere (tako
je i po hronologiji Velike piramide). To je period vučedolske kulture. Potomci
Jafetovog sina Gomera, kasniji istorijski Brigi (Frigi), Tračani, Kimbri ili Simbr, tj.
Sebri, bili su na Balkanu neposredno nakon Potopa, jer evo im i grobovi na Balkanu.

30
Sl. 32. Dolmen na lokalitetu Rake, ispod tvrđave Nehaj, Sutomore, Crna Gora.

Na artefaktu nađenom u dolmenu kod Danilovgrada je istorijski najstariji tkz.
keltski krst. U sredini je simbol Sunca sa četiri godišnja doba (četiri rupice), a dva
kruga u pravcu poprečnih krakova krsta su proljetni i jesenji ekvinocij (plavi kru-
govi). Na ovim krakovima su simboli u znaku X (kasnije nazvani "runa dagaz"),
simboli svjetlosti, dana vida.
Na desnoj strani donji dio znaka X je zima, centralna tačka spajanja trouglova
je proljetni ekvinocij, gorni trougao je proljeće. Na lijevoj strani je sve isto, samo sto
je tu donja jesen, a gornje ljeto (to je "orai", tj. vrijeme godine).
Krst presijeca krugove: to su najvjerovatnije orbite Mjeseca i Zemlje sa orbi-
tama planeta Markura i Venere (unutrašnji krugovi) pa onda dolazi najširi prsten
Sunčevog kruga. Po njemu su simboli Sunca: krug sa tačkom u sredini. Taj simbol
mnogo je stariji od istog takvog simbola nađenom u Egiptu te ga nazvaše egipatskim
simbolom. Ispod krsta na Sunčevom krugu piše ORAI.

31
Sl. 33. Bronzani krst iz dolmena u Bjelopavlićima kod Danilograda.

Sl. 34. Krst iz dolmen u Bjelopavlićima kod Danilograda. U dnu krsta piše: ORAI
(u Indiji postoji grad Orai, a na tamilskom "orai" znači "podizanje znaka"). Riječ
"orai" ima veze sa riječju "hora (ora)" sto znači "vrijeme", jer je O-krst uvijek bio
simbol vremena godine.
……………………………

32
Ako ikada pokažu očišćen krst, sve će biti jasnije, mada mislim da ovaj krst ni-
kada neće biti javno izložen i da ce potpasti pod skrivenu istoriju isto kao što se
krije porijeklo keltskog krsta u manastiru Žiča.
………………………..
UFO-i SU REALNOST NAŠEG SVIJETA
UFO ili NLO, tj. nepoznati leteći objekti, realnost su našeg svijeta, a samo je
pitanje šta su, odakle i kako dolaze.

Ovo što sam vidio ove večeri 17. maja 2015. godine otklonilo je svaku moju
sumnju u postojanje UFO-a. Pošto je sutra Victoria Day, kanadski nacionalni praz-
nik, po kanadskom običaju uoči tog dana po gradskim parkovima, parkićima i iz
kućnih bašta ispaljuju se rakete i prave vatrometi.
I večeras sam izašao na uzvišeno mjesto da posmatram neće li se odnekle po-
javiti neki UFO. Pošto su prethodne večeri vatrometi bili zapaženiji po južnoj strani
grada Kitchenera (tada sam vidio šest UFO-a), ove večeri sam osmatrao sjeverni ho-
rizont sa vidnim uglom od 180 stepeni, dakle sam imao pregled horizonta od istoka
do zapada.
Najveći i najraškosniji vatromet bio je na istočnom dijelu grada, te sam u tom
pravcu najčešće zadržavao pogled, ali sam pregledao sav sjeverni horizont od istoka
do zapada. I od istoka počeli su da se javljaju UFO-i.
Njihovo narandžasto svjetlo pojavljivalo se iz neba odjednom i umjerenom
brzinom kretali su se pravolinijski prema sjeverozapadu, a dim mojih cigareta
pokazivao je strujanje vazduha od zapada ka istoku. Brojao sam im sekunde leta od
pojave do nestanka: vidljivi su od 60 do 70 sekundi. I kao i prethodne večeri pojavilo
ih se šest u razmaku od oko jednog sata.
Ništa nije bilo neobično, jer to isto gledao sam nekoliko puta i prošle godine, a
i prethodne večeri, te to po malo prelazi u dosadu (svakog čuda za tri dana).
A onda se zaista desilo pravo čudo: vrlo blizu zapadno od mene, na oko 30-40
stepeni iznad horizonta odjednom i niotkuda pojavi se ogromna crveno užarena
kugla sa žutim blještavo-zrakastim svjetlom okolo. Čudo! Onako velika i užarena
blago i polako spušta se u pravcu mog mjesta, što je dokaz da je nastavila kretanje
pod istim uglom pod kojim se pojavila odozgo. Što je prilazila bliže, oblik joj je od

33
Sl. 35. Ove predstave UFO-a najvjerovatnije nisu maštovitost umjetnika, već relna
viđenja njihovog vremena.

okruglog prelazio u elipsasti. Kad se došla skoro do iznad mene, u blagom luku je
promijenila pravac prema sjeveru i nastavila u tom pravcu dok joj je svjetlost
postepeno smanjivala sve do nestanka. Tražeći nešto sa čime bih uporedio njenu
veličinu, ugledao sam na obližnjoj zgradici veliku TV-satelitsku antenu. Eto tolika
je bila ta leteća kugla pri samoj pojavi gledajući iz mog mjesta osmatranja.
Čekao sam još pola sata , ali se ništa novo nije desilo. Sjeo sam za kompjuter i
počeo da tražim slike UFO-a koje su neki ranije vidjeli. I evo skoro identičnog
prikaza na slici iz 15. vijeka, samo što je boja objekta koji sam ja vidio svijetlo
crvena (objekat sa dečanske freske je slične boje). Sve ovo što ovdje zapisah vidjelo
je još ljudi, od kojih su neki bili na istom mjestu gdje i ja, a neke od njih i lično
poznajem.

U prvim večernjim satima 17. maja 2015. godine vidio i viđeno zabilježio
Petko Nikolić

34
JOŠ MALO O BRIGIMA
Brigi su stanovnici brigova (bregova, brda), dakle su Brigđani, tj. Brđani. Pos-
tojbina Briga je Brigija, a to je kasniji Helm, tj. Balkan. Brigi su oni što su im
Egipćani (po Herodotu) priznali da su najstariji narod na svijetu.
Od Briga su se izrodili Kimbri, tj. Simbri, tj. Sirbi, tj. Serbi. Dio Kimbra dugo
je držao ime svojih predaka pod imenom Briganti za koje Strabo kaže da su dio
alpskog keltskog plemena Vindelića. Ime francuske pokrajine Burgundija znači isto
kao i Brigija. Naselili su Brigi i Englesku, a Ptolomej piše da ih je bilo i u Irskoj.
Kao uspomenu na drevnu zemlju Brigiju Kimbri su imali boginju Brigantiju, boginju
pobjede.
Ovdje ćemo se malo zabaviti nekim zabilježenim i sačuvanim riječima drevnih
Briga:
BEKOS (en. bread) je KRUH, HLJEB.
BEKOS se peče u BEKARI, tj. u PEKARI (B > P).
KRUH se peče ispod BEKE, tj. PEKE (B > P): PEKA je SAČ, a Krajišnici SAČ
zovu PEKA. Tako je vremenom kod potomaka Briga riječ BEKOS dobila prošireno
značenje na sve što se peče, jer je BEKTI (BEK-TI) dalo PEKTI, a PEKTI je dalo
PEĆI. Tako je i BEKA postala PEKA.
Brigijski korijen BER- (en. to bear) sa značenjem NOSITI sačuvan je u srbskoj
riječi BERI (NABERI).
Brigijsko BRATER (en. brother) je BRAT, BRATO.
Brigijsko BREIT (en. break, crack) je preko BREITI dalo srbsko PREBITI.
Brigijsko EZIS (en. hedgehod) je srbsko JEZ. Pogledajmo: NA-J- EZIS > NAJEŽIŠ.
Brigijsko GORDION (en. town) je GRAD. Šta u suštini znači brigijsko GORDION?
Kad je čovjek GORD, on ide sa visoko uzdignutom glavom i visoko uzdignutim
egom svoga JA. Iz toga vidimo da je značenje riječi GORDION imenovanje visine:
VISINA brda na kojem se nalazi gradi i VISINA bedema tog grada.
Korijen GOR- je i u srbskoj riječi GORA, a GORA je VIS, zar ne? Evo i ovaj
primjer koji Petar Skok navodi u svom Etimologijskom rječniku: “grad m (Vuk), ie.,
baltoslav., sveslav. i praslav. *gordz…”
U svom Etimologijskom rječniku Petar Skok pretpostavlja da je riječ GRAD
nastala od sveslovenskog i praslovenskog GORDZ. Ne, nije tačno: nastala je od

35
brigijskog GORD što i danas kod Srba znači isto: GORD (VISOK, samim ti je
ČVRST, JAK, SILAN).

Brigijsko KNAIKA (en. woman) je današnje srbsko SNAJKA.
Brigijsko MATAR je srbsko MATER.
Brigijsko ZAMELOS, ZAMELON (en. human being, mortal) je SMRTNIK, ROB,
ono što se ZAMEĆE metlom ili lopatom, što je prolazno i nestaje: ZAMELO SE.
Brigijsko BELTE je dalo današnju srbsko BLATO.
Brigijsko GERME (en. warm) što znači TOPLO i danas je kod Srba GERMA, jer
GERMA daje tolpotu za vrenje kvasa.
Brigijsko KAKON je srbska riječ KAKA, a KAKA je sve što ne valja da se dira.
Brigijsko DAKET (en. does, causes) što znači NE, NEMOJ, IZAZOV, UZROK
nastalo je od dvije riječi: DAK-KET. Sa prijedlogom NA korijen DAK- dao je
NADAKET > NATAKET > NATAKNUT.
Sa prijedlogom NA i riječju DAKETITI (od NA-DAK-KETITI) nastalo je
NADAKLETITI > NATAKLEČITI. To je kad se neko za nas zakači da ga se ne
možemo šale otresti, jer KET (KETITI) znači stalno biti na jednom mjestu.
Brigijsko BALAIOS (en. large) znači Velik, a to je srbsko BALVAN, BALŠIĆ,
jer je VELIK, a sve je izvedeno BAL = BEL = BOG.

………………………

………………………

………………………

………………………

………………………

...............................

………………………

……………………….

………………….………

36
DAKA I DAČANI

Sl. 36. Dakija

Daki Dakoi ili Dačani bili su grana Tračana i oko toga u istoriji nema spora.
Spor je po čemu je Dakija (Dacia, lat.) dobila ime?
Jedni govore da je to od latinske riječi draco, drugi idu toliko u krajnost da
pominju drevno semitsko božanstvo Dagona, pa griješeći preko Dagona prave drugu
grešku nalazeći i kod Dačana to božanstvo (mada tome nigdje traga nema). Tako
onda poistovjećujući Srbe sa Dačanima (što nije sporno) tvrdeći da su Srbi nekad
vjerovali u Dagona. I nalaze kamene figure kulture Lepenskog vira i tvrde da je to
Dagon.
Šta reći na to? Ništa, samo odmahnuti rukom i reći im da se uozbilje i prestanu
lupetati, jer je Dakija dobila ime na vrlo jednostavan način: sanskritsko "daka" znači
"voda", te su Tračani koji su živjeli preko dake (preko vode rijeke Ister, tj. preko
Dunava) nazvani Daki, odnosno Dačani, a njihova zemlja Dakija.

I nema tu nikakvog dragona (zmaja), niti ima nekog Dagona, a da je u jeziku
današnjih Srba, potomaka bivših Tračana, sačuvana uspomena na sanskritsku, tj.
37
staru srbsku riječ "daka" (što znači "voda"), svjedoči muško vlastito ime Dako, koje
u slovenskom jeziku znači Vodan. I još jedna potvrda toga jeste da riječ Dako kao
zajednička imenica množine glasi Daki, Dakoi, Dakani i oblik Dakani po pravilima
slovenskog jezika dala je oblik Dačani (k je prešlo u č). I to je to!

ŠTA KAŽU EVOLUCIONISTI
Kažu evolucionisti da je čovjek od nekog primata (majmuna) nastao: sišao maj-
mun sa drveta i počeo po zemlji da traži hranu. U redu, ali i ostali majmuni milionima
i milionima godina silaze na zemlju da traže hranu, a opet su majmuni.
Neosporno je da prilagođavanje životnoj sredini postoji i zato na različitim geo-
grafskim područjima postoje različiti izgledi jedne iste vrste, te brazilski vuk nije isti
balkanskom vuku, ali da jedna vrsta moze da pređu u neku drugu vrstu, to je nemo-
guće.
Zašto su čovjeku potrebne haljine da bi opstao, a nema dlakavo tijelo kao i
ostali majmuni da bi se zaštitio od studeni, jer ako je evolucijom put od jedno-
stavnijeg ka složenijem prilagodjavanjem okolini, zašto je rutavom čovjekovom
pretku otpalo krzno koje mu je i te kako bilo potrebno za zaštitu od studeni? Eno
vuk: pred zimu naraste mu dlaka krzna, a u proljeće sama otpadne. Zašto nije tako i
sa čovjekom bilo?

Sl. 37. Čovjeku raste brada od mladalačkog doba pa do smrti.

38
Sl. 38. Čovjeku kosa neprekidno raste.

Sl. 39. Čovjeku nokti stalno rastu.
…………………………..
39
Zašto majmunu cijelog života ne raste brada i zašto nikad ne mora da siječe nok-
te, a čovjek mora i da se brije i siša i da nokte siječe?
Ako je kod čovjeka neprekidni rast brade, brkova, nokata i kose nastao evolu-
cijom u prelazu od majmuna ka čovjeku kroz prilagodjavanje prirodi, zašto je to
odlika samo čovjeka i ni jedne druge vrste sisara.
Ako je priroda kroz evoluciju od majmuna stvorila čovjeka, jer je majmun ra-
dio, zašto mu je dala da mu kosa, brada, brkovi i nokti stalno rasu i ometaju ga pri
radu? I na kraju pitanje: ako su brada, brkovi kosa i nokti uslovljeni prirodom kao
prirodna potreba čovjekovog života, zašto se čovjek brije, siša i siječe nokte i zašto
mnogi ljudi ćelave ako je po prirodi kosa prijeko potrebna?
Evo sada zaključka po evolucionistima: bolestima su uzrok brijanja, sišanja i
siječenja nokata, jer sve je to od prirode kroz evoluciju dato čovjeku da bi bio zdrav.
Toliko o evoluciji i "pametnim" evolucionistima!

IDEOLOŠKO-POLITIČKA REVOLUCIJA
Biblija Starog i Novog Zavjeta svjedoči da od začetka do uspostavljanje jedne
nove religije ljudska društva, koja se zateknu u zoni nove religije, prolaze kroz revo-
lucionarni svjetovni i duhovni prevrat vođen sljedbenicima nove religije.
Ubijanje istaknutih i tvrdokornih sljedbenika stare religije nije ništa drugo do
uklanjanje ideološko-političkih protivnika suprotne strane. Nasilno prevođenje u
novu vjeru, rušenje svetilišta stare religije i uklanjanje tragova njihovog postojanja,
a sve radi utvrđivanja novog teokratskog vladajućeg sistema. To je odlika religijskih
revolucija (jedino stari Rimljani nisu tako činili, nego su na svom državnom prostoru
stvarali sinkretizam svih religija).
Kao primjer tome uzećemo ideološku Francusku buržoasku revoluciju koja je
startala sa parolom "Bratstvo, jednakost, sloboda". I šta se desilo? Svjedoci smo da
danas nema ni jednakosti, ni bratstva ni slobode, niti je toga ikada bilo nakon te revo-
lucije, nego iz dana u dan običnom narodu biva sve gore i gore, te smo danas u
modernom robovlasničkom sistemu. Kad se zbog nemilosrdne pljačke naroda nago-
mila toliko ekonomskih problema da vladajuća oligarhija lako može izgubiti vlast,
oni izazovu svjetske ratove.
Ili uzmimo hrišćanstvo za primjer: od ozvaničenja hrišćanstva državnom ideo-
logijom Rimskog carstva desilo se Sedam vaseljenskih sabora: Prvi vaseljenski

40
sabor bio je 325. godine, Sedmi 787. godine, a Osmi vaseljenski sabor biće 2016.
godine.
Zašto su bili potrebni toliki vaseljenski sabori? Zato što ideološke revolucije
mogu da traju vijekovima, a pošto su zasnovane na lažima, njihove laži vremenom
se razobličavaju i ideologija gubi snagu u zavedenom narodu i da bi vladajuća
religijska oligarhija učvrstila svoje pozicije, povremeno se vrši korigovanje dotične
laži zvane “vjera”. a to korigovanje nije ništa drugo do nova osmišljena laž za nastu-
pajući period vremena.
Otkud u islamu neprekidni međusobni ratovi muslimana? Zato što se ne slažu
po tumačenju samog islama i svaka njihova sekta ima svoju istinu o tome šta je islam
i kako se živi islamom.
Ovdje ćemo pokazati jedan od primjera religijske revolucije od vremena uvo-
đenja hrišćanstva kod Rusa i vidjećemo kako se u Rusiji zatirao stari, da bi se uč-
vrstio novi, hrišćanski političko-ideološki poredak: "Jer nema ništa tajno što neće
biti javno; niti bi što sakriveno, a da ne izađe na vidjelo". (Mk. 4,22)

Sl. 40. Sruši, zatri, a građu iskoristi za svoju bogomolju.

41
Sl. 41. Iskopavanjima 1999-2000. godine u temeljima ruskog manastira otkriveni
su stari nagrobni spomenici sa prehrišćanskim simbolima ruskih dvovjeraca i
staroobrednika iz vremena 13-16. vijeka (Можайский Лужецкий Богородицкий
Ферапонтов, Московская обл.; Старо-Симонов монастырь, Москва).

I ZEMLJA JE RAZMJERENA BROJEVIMA Pi i Fi
Astronomija kaže da je Zemljin ekvator dug oko 40075 km, a Velika piramida
svojim mjerama pokazuje da je ekvator dug 40077, 274 km. Kojom brzinom se
Zemlja okreće oko svoje ose te za jedan dan od 24 sata napravi potpuni krug? Sa
dužinom ekvatora od 40075 km mora da se okreće brzinom od 463,8310185 m/s,
dok za dužinu od 40077,274 km brzina iznosi 463,857338 m/s.

Sad ćemo da vidimo šta i kako o dužini Zemljinog ekvatora kažu iracionalni
brojevi Pi (3,14159...) i Fi (1,618033988...):
3,14159² = 9,869587728
I sad ćemo broj 9,869587728 uvećavati množenjem sa brojem Fi:
1) 9,869587728 x 1,618033988 = 15,96932839
2) 15,96932839 x 1,618033988 = 25,8389161

42
Sl. 42. Zemljin ekvator

3) 25,8389161 x 1,618033988 = 41,80824447
5) 41,80824447 x 1,618033988 = 67,64716053
6) 67,64716053 x 1,618033988 = 109,4554049
7) 109,4554049 x 1,618033988 = 177,1025653
8) 177,1025653 x 1,618033988 = 286,5579701
9) 286,5579701 x 1,618033988 = 463,6605351
Ako bi se neki objekt kretao brzinom od 463,6605351 m/s, za 24 časa prešao bi
40.060,27023 km. Eto tako o dužini Zemljinog ekvatora govore brojevi Pi i Fi.
Ako broj Pi množimo brojem Fi, onda u osmom množenju sa brojem Fi dobijemo
broj 147,587856 i ako bi se neki objekt kretao brzinom od 147,587856 m/s, za 24

43
časa prešao bi 12.751,59076 km i to bi bio ekvatorski dijametar Zemlje čiji je ekvator
dug 40.060,27023 km.
I sad pitanje: kreacija ili evolucija ("Veliki prasak"), jer ovi brojevi su u svemu
stvorenom?

21. JUN - VIDOVDAN

Sl. 43. Svetovid iz Retre (na glavi Svetovida je sokolovo krilo, a ispod pasa je
soko raširenih krila).

Beli Vid, Sveti Vid ili Svetovid vrhovni je Bog srbske prehrišćanske vjere i
pravoslavnih Srba dvovjeraca (krestjana ili krstjana). Svetovid je Bog Sunca i Bog
rata, jer je vrelo životvorno Sunce uvijek u ratu sa hladnom i smrtnom tamom.
44
Među mnogim kumirima u zatrpanim ruševinama srbskog (slovenskog) hrama
u Retri nađen je i kumir Svetovida:
“Надписи можно прочитать на обратной стороне, хотя основное слово
полностью не сохранилось. На плечах процарапано совершенно чётко:
НЕМИЗА.” ( Андреас Готтлиб Маш. Сокровища Ретры// Пер. с немецкого
А.А. Бычкова. - М.: ИЦ, "СЛАВА!", 2006.)
Jedna od slovenskim runama napisana riječ na pomenutom kumiru je riječ
"NEMIZA". Sanskritsko naimisa znači trenutan, prolazan i prisutan svakog tre-
nutka. Ko je trenutan, prolazan i prisutan svakog trenutka? To je Bog, Višnji Bog,
Svetovid, Vrhovni Bog prehrišćanskih i dvovjernih Srba krestjana (Svetovid je kod
Srba hristijanizacijom izjednačen sa Hristom, jer je po hrišćanskoj vjeri Isus Hrist
Sunce Pravde i svjetlost svijetu).
Svetovid se rađa svake godine na zimski solsticij kao Mali Bog Božić Svarožić
(kasnije tu ulogu preuzima Isus Hrist kao novorođeno Sunce Pravde). Od svog
rođenja Mladi Bog raste i jača ka Bogu proljeća: ka ratniku Jarilu (Jurju). Svetovid
je i Bog Radgost, Svetovid je i Perun i Dajbog i Hromi Daba. Svetovid je Kupalo i
Stari i Mladi Koledo, jer je sve to Sunce u godišnjim sezonama, a Bog Sunca je
Svetovid. Svetovid je Bog znanja i Kreator. Svetovid je Bog Rod i Bog Otac srbskog
roda.
Sanskritsko lola znači krećući, nemirni, nestašni, okrećući. Sanskritsko lola je i
munja i plodonosac. Sunce nikad mira nema, uvijek je u pokretu okretanja preko i
oko zemlje. Sunce je vatra koja stvara munje, ono je pokretač i oplodna snaga
Zemlje. Zbog svih tih osobina Sunce je lola, jer tako i djevojke (ženski princip
Zemlje) svoje momke zovu (lola je muški oplodni princip).
Sanskritsko lela je ona koja treperi, drhti. To je simbolika Zemlje kao ženskog
principa oličena u simbolici boginje Lele (Ljelje), a Sunce je lola Ljeljo, bog plod-
nosti. Sve to svojim postojanjem potkrepljuju srbska narodna imena Lela, Ljilja,
Lelo i zajedničko muško ime lola. Vuk je zabilježio da jelena u Dubrovniku, Herce-
govini, Bosni i Baranji zovu ljeljen, a jelen je u drevnim vremenima širom svijeta
bio simbol Sunca: Ljeljo > ljeljen. Ljeti običaj paljenja tkz. lila nije ništa drugo do
simbolika plodonosnog spajanja elemenata zemlje (drvetove kore) i vatre (Sunca). I
ime cvijeća ljiljan svojim oblikom i svojom simbolikom upućuje na Sunce Lelu, tj.
Ljelju. Najjača snaga Svetovidovog Sunca je na na dan ljetne dugodnevnize 21. Juna
(ljetni solsticij) na prvi danu ljeta. To je Vidov dan ili Vidovdan.

45
Sl. 44. Svetovid na stećku iz Donje Zgošće (replika).
U dnu stećka je simbolična predstava susreta proljeća (desno) i ljeta (lijevo) na
dan Vidovdana. U srednjoj sekciji, među dvanaest postepeno rastućih mjeseci, na
prestolu sa Božjim žezlom u desnoj ruci sjedi Svetovid. I tu je prikazan Vidovdan
oličen u liku Svetovida između šest mjeseci od početka zime do kraja proljeća i šest
mjeseci od početka ljeta do početka zime. U sekciji na vrhu je kuća Vidovdana
između kuća zime i proljeća sa jedne, te ljeta i jeseni sa druge strane. Na kući
Vidovdana je Svetovidov soko.
……………………………….
…………………………………
………………………………….

46
KNJIGA “SLOVENSKO-ARIJSKE VEDE”

Knjiga “Slovensko-arijske vede” napisana je od strane jezuita u prvoj polovini
20. vijeka u vrijeme pred II svj. rat, kako bi naivne ruske pravoslavne starovjerce i
slovensske neopagane kroz sadržaj ove knjige približili vjerovanjima budizma,
hinduizma (reinkarnacija) i rimokatoličke crkve (pakao, čistiliste, Bogorodica),
dakle prilagođavanje rimokatolicizmu u duhu religije NWO.

Tako npr. u ovim "Slovensko-arijskim vedama” autor (ili autori) svijet Nava
predstavlja kao Pakao sa Čistilistem, sto je rimokatolički dogmat o Čistilistu. Osim
toga, ni Srbi, niti bilo koji od slovenskih naroda, nisu vjerovali u Pakao, negu u Nav,
svijet mrtvih predaka koji je negdje u svijetu Prava. Ima u toj knjizi i raznih Bogo-
rodica i svakakvih izmišljotina što veze nema sa srbskom prehrišćanskom vjerom.
Slovenska mitologija nije poznavala Pakao kao mjesto boravka duša umrlih
ljudi, već samo svijet Nava koji je negdje u svijetu Prava. ПEКЛO ili ПEКЛA
(PEKLO) je na bjeloruskom je PAKAO, Slovaci govore PEKLO, Poljaci PIEKLO,
Česi kažu PEKLO. Da u “Slovensko-arijskim vedama” autor tvrdi da PAKAO
postoji, evo dokaza:

47
Круг Первый

“Для всех существ и людей
Пекло кажется тьмой беспросветной;
как безумные они стремятся безпечно к провалу...
Но человеку, который отринул безумие,
что смерть может сделать?
Кто же откажется от обладания Мудростью Древней,
тот пусть ни о чем ином и не мыслит,
как бы изгнав из себя Силу Жизни!” (Саньтия 1, 14 , 14)
“Чужеземные вороги, Детей Человеческих
приводят к безумию, и люди
все больше теряя рассудок,
свершают поступки жестокие...
…До нарушения Заповедей Кровных,
люди доходят в своих злодеяниях,
а для виновных в Кровном смешении,
Пекло откроет свои широкие двери...
...И если, человек не отринет все это,
и если он не пробудится,
то отправляется в Пекло он прямо...
и Боги ему не помогут,
ибо сам он свой Путь избирает... (Саньтия 8, 6 , 118)
“Дети Родов Человеческих,
не внимайте словам Чужеземцев,
ибо лживы они и хотят погубить Души ваши,
дабы не попали они в Асгард Небесный,
а были вечными скитальцами в Тьме безпробудной...” (Саньтия 8, 11, 123)
“Tama neprobudna” šta je do pakao, ad!
“Спокойные люди, всегда искусны в делах своих
и постоянны в долге перед Родом...
Беззаконного не мыслят они и не поступают греховно.
Безсовестные или неразумные люди,
будь то мужчины или женщины,
не преуспевают в выполнении долга перед
48
Богами и Родом, и уподобляются Чужеземцам...
... Те, в ком есть Совесть,
чтят Богов и Предков своих,
и направляются к Безсмертию они,
а не в Мир Пекельный...” (Саньтия 8, 8, 120)
“Только на Круг из зарбина пред вами,
ровным сиянием Спираль проявится,
вновь поменяйте Кристаллы как было,
ибо откроется вам - Иномирье...
Знайте, губителен Свет Иномирья,
он поглощает Души излучения...
и Разум померкнет в Лучах Иномерных,
не в силах понять, что с Душой произходит...
А жизнь неразумных, бездушных созданий,
не движется в Сваргу, а в Пекло уходит...
и там они чахнут во тьме безпробудной,
не зная себя, ни того, что случилось...” (Саньтия 9, 9 , 137)
“Вновь восстановятся Древние Связи,
и на призывы потомков - откликнутся Предки.
Не смогут мешать речи той Чужеземцы,
ибо изгонят их в Пекло из Сварги...” (Саньтия 9, 15 ,143)
“И явился на зов Чернобога
весь многомерный Мир Легов,
и незванными прилетели к нему
Темные Леги, Темные Арлеги
и Кощеи, правители Пекла,
а с ними все воинство Пекла
прилетело к нему.
Не мог Белобог один противостоять
таким великим Темным силам.
И сорвал Чернобог первую Охранную Печать,
Печать с Древнего Знания Мира Арлегов,
и Знание широко разлилось по Мирам,
ниже Мира Арлегов лежащим,
вплоть до самых глубин Пекла.” (Книга света, Харатья Третья, Великая Асса,
stihovi 72-85)

49
“Великая Битва охватила многие Земли
Миров Яви и Нави,
от самого Пекла до Мира Нирваны.” (Книга света, Харатья Третья, Великая
Асса, stihovi 108—110)
“Лишь Кощеи, правители Пекла,
с остатками воинств своих устремились
к проходу в куполе Ледяного Безмолвия,
который создали Благородные Арлеги.
И скрылись в Пекле своем, сознавая,
что Светлые Силы не проникают
в чужие Миры и Реальности,
неся на стягах своих Тьраги Войны” (Книга света, Харатья Третья, Великая
Асса, stihovi 138—145)
“Явь расширялась, росла и окрепла,
собою перекрыв все проходы для Пекла.
А также для Темных Арлегов и Легов,
что супротив Белобога сражались
и в Сварге Пречистой зло учиняли.” (Книга света, Харатья Третья, Великая
Асса, stihovi 158-159)
“Явь безграничная, как межа, отделила
Мир Пекла и Тьмы, где главенствует сила,
от Мудрости Древней Познания Мира,
где Совесть главенствует, Свет, а не сила.
Но Темные силы, вкусившие Знания,
свой взор устремляют к Мирам Созидания.” (Книга света, Харатья Третья,
Великая Асса, stihovi 163-168)
“Кроме Гармоничных и промежуточных Миров,
расположенных по Золотому Пути,
существуют Реальности привходящие:
времени, пространства, блуждающих Духов,
меняющихся образов, теней, звуков, цифирей,
Мир Тьмы, называемый также Пеклом,
бездна, куда вошли самые тяжелые
частицы первозданного мрака.” (Харатья Четвертая, Устроение Миров,
stihovi 144-151)

50
Srbi i svi Sloveni vjerovali su u Triglava, Božije Trojstvo, i pri nazdravljanju
uvijek su pridavali najveći značaj trećoj čaši. Autor “Slovensko-arijskih veda” za-
branjuje treću času i to je dokaz autorove naklonosti judaizmu. Po “Slovensko-arij-
skim vedama” zabranjeno je nazdravljati i piti treću času:

“Говорила Одину Легиня сребровласая:
в золотом котле Сурица варится,
ты возьми испей-испробуй Сурицы, но помни!
Первая чаша, дает силы,
изгоняет боли, усталость и немощь...
Вторая чаша, дает веселье и вечную молодость,
изгоняет гнетущую старость...
Третья чаша для людей лишняя,
она превращает человека в животное...” (Саньтия 3, 9, 41)

U KNJIZI “SLOVENSKO-ARIJSKE VEDE” TVRDI SE DA SU DREVNI
SRBI I SVI SLOVENI VJEROVALI U REINKARNACIJU I TO JE LAŽ NAD
LAŽIMA:

“Одно Духовное Учение - внешнее,
не представляющее тайны,
данное народам Та-Кеми
Жрецами начальной касты и
не признававшееся самими Жрецами
истинной Верой, гласило,
что Душа каждого человека
после смерти переселяется в тело
человека той или иной касты,
иногда великолепного Вождя
или даже Верховного Жреца.
Когда высока и достойна
была жизнь умершего человека.
А также в тело животного,
насекомого или даже растения,
когда недостойно была прожита
человеком его собственная жизнь.
Но сами Жрецы данной касты
исповедовали другое Духовное Учение.” (Харатья Четвертая, Устроение
51
Миров, stihovi – 39-57)

Pa kazuje kasnije:

“Причина перехода из одной Реальности
в другую, новую Реальность,
изменение силовых линий Духов
и Закон Богини Карны.
А Безконечные Пространства,
Реальности эти разделяющие, являются,
как бы улицами в большом городе,
где в своем изначальном виде могут
встречаться Духи различных Миров.
Но тогда, когда Духи входят в чужой Мир
или Реальность, они должны подчиняться
существующим в данном Мире Законам.” (Харатья Четвертая, Устроение
Миров, stihovi – 39-57)
Sve to svjedoči da se ne radi ni o kakvoj drevnoj knjizi ispisanoj na “zlatnim
tablicama”, nego se radi o podvali nedavno napisanoj po instrukcijama religijskog
sinkretizma Novog svjetskog poretka. Uz sve to, da nije u fusnotama autorovih
ličnih tumačenja njegovih (ili njihovih) riječi i stihova, to bi bila ova “knjiga” bila
bi potpuno nerazumljiva. Ništa u njoj nema osim pukog moralisanja zasnovanog na
drevnoj ruskoj slovenskoj tradiciji.
……………………………….
……………………………….
……………………………….
……………………………….
……………………………….
……………………………….
……………………………….
……………………………….
……………………………….

52
BAJA

Sl. 45. I obični pauk maloj djeci je strašna baja.

Kad mala djeca hoće da idu gdje ne treba, ili požele da diraju što ne treba, go-
vori im se: "Ne, ne! Uješće te baja!"
U srbskom jeziku riječ baja može da upućuje na malog insekta, a može i na
neko strašno imaginarno biće koje može da povrijedi, da ujede, pa čak i da “pojede”
dijete! Može to biti obični bezazleni pauk, a može strašna sedmoglava aždaja. To
biće zvano baja izaziva strah, dok u sanskritu iza riječi baya nema nikakvog bića,
već sanskritsko baya znači samo strah.
To je još jedan dokaz da su riječi srbskog jezika značenjem tačnije, simbolikom
bogatije i emotivnim nabojem izražajnije od istih riječi sanskrita.
…………………………..

53
SVETOVIDOV TROSTRUKI VILNI KRST
I sinoć sam pratio zalazak Sunca. Vidovdan je bio, najduži dan u godini kad Sun-
ce dostiže svoju najvišu tačku na zenitu sjevernog neba. Prošle godine na isti kalen-
darski dan Sunce je premašilo tačku svog zalaska za cijelu dužinu Sunca, a juče je
jedva dodirnulo tu tačku, što znači da to varira.
I kad je Sunce zašlo, otišao sam na južnu stranu zgrade. Uz piće i cigaru sjedili
smo na balkonu šestog sprata, čekajući neće li u prvi sumrak biti vatromet, kao što
na isti datum bijaše prošle godine kad su se uz vatromet pojavljivali i UFO-i.

Sl. 46. Svetovidov trostruki vilni krst na petroglifima i na stećcima kao Božiji znak
mira.

54
Sl. 47. Neobična pojava na jugoistočnom nebu u ranim večernjim satima na
Vidovdan, 21. juna 2015. godine.

I ne bi vatrometa, ni jedna raketa, ali bijaše drugo čudo nikad viđeno: iz niskog,
blago povijenog kruga mraka, koji je dolazio od jugoistočne strane, uobličio se veliki
crni krug prečnika oko deset veličina Sunca. To je tačno u pravcu gdje Sunce izlazi
na prvi dan zime o zimskom solsticiju. Iz tog "crnog Sunca" izbilaje su tri duge crne
zrake pružajući se i šireći prema sjeverozapadu skoro do tačke zenita.
Kad si zbunjen, onda zaboraviš na sve i smeteš se, te se samo čudiš onom što
gledaš. I kako je vrijeme prolazilo, dolazeći mrak nebom se polako podizao i "crno
Sunce" sa svoja tri crna zraka dizalo se postepeno u vis. Da li je optička varka, ili

55
nešto drugo, ali do tad mračni dio neba ispod znaka postao je plavkast, a i "crno Sun-
ce" sa svojim zrakama postadate plavkasto.
Komentarisali smo šta te trostruke vile znače: mozda je to predznak rata ili nečeg
strašnog? A onda se neko sjeti rune algiz, njenog značenja i trokrakog modernog
znaka mira. I tako se odmotavalo rješenje: to je Svetovidov trostruki vilni krst, znak
Vidovdana i Božjeg mira (bezbožnici su ovaj znak obrnuli naopačke).
Sve je to trajalo oko pola sata. Tačka pojavljivanja ovog znaka je suprotna tački
Sunčevog zalaska na ljetni solsticij (Vidovdan), dakle tačno na onom mjestu gdje
Sunce izlazi na zimsli solsticij. Tri zrake su proljeće (Juraj) sa istočne, Vidovdan
(Svetovid) u sredini i ljeto (Perun) prema zapadnoj strani neba. I tim redom su nes-
tajali: prvo je nestala zraka proljeća koja je bila prema istoku, pa polako nestade
srednja, a najduže potraja zraka ljeta.
Velika je misterija kako to nastane, a da postoji kao fenomen, istinski postoji.
Nije svijet ono ni što nam crkva govori, niti je ono šta nam zvanična nauka govori.
Svijet je mnogo, mnogo složeniji od toga.

ZNANJE S NEBA DOLAZI

Sl. 48. Srednja udaljenost Sunca od Zemlje je 149597870 km (1 astronomska
jedinica).
"Ko umnožava znanje, umnožava muku." (Propovjednik, 1,18)
Odgonetanjem značenja mjera Velike piramide bavim se još od 1996. godine.
Mnogo toga sam saznao i mislio sam da više tu nema šta da se traži, ali evo danas
saznah nešto novo: kako je srednja udaljenost Sunca od Zemlje iskazana mjerama
Piramide. Sad ćemo i to pokazati!

56
• Srednja udaljenost Sunca od Zemlje = 149.597.870 km (1 astronomska
jedinica) = 5.889.679.921.259,84252 inči. I sad ovu udaljenosti Sunca od Zemlje
podvrgnemo vremenu i brzini: da bi neki objekat za jedan dan prešao dužinu od
5.889.679.921.259,84252 inči, treba da se kreće brzinom od 68.167.591,68125
inči u sekundi
• Brzina Zemljine rotacije oko Sunca = 29,78588148 km/s = 1.172.672,4984252
inči u sekundi. I gle:
68.167.591,681249 : 1.172.672,4984 = 58,13011883 inči = deseti dio Pirami-
dine visine (Piramida je visoka 5813,011883 inči).
68.167.591,68125 inči = 1731,45682870375 km = poluprečnik Mjeseca.
Ljudi ništa ne mogu saznati dok ne prime znanje “odozgo” i sve što danas ljudi
znaju, to im je u određenom vremenu otkriveno za opštu dobrobit ljudi i svih zemalj-
skih stvorenja, ali su mnoga znanja od ljudi zloupotrijebljena, a zloupotreba znanja
je tempirana atomska bomba nad glavom čovječanstva i ukupnog života na Zemlji.

PELDA (PELTA)

Sl. 49. Etrurski vojnici sa štitovima zvanim "pelta" (starogrčko "πέλτη" znači
"štit").

57
Sl. 50. Broš-amajlijamajlija rimskih vojnika kao štit pelta (2. vijek n. e.; nevični
simbolima i lažovi to zovu "lunica"). Na brošu je jasno vidljiv simbol Sunca: krug
sa tačkom u sredini.

Sl. 51. Solarni simbol C (S) je simbol rađanja, života i besmrtnosti (kopča na kaišu
rimskog vojnika i sarmatski broševi).

58
Sl. 52. Srbski grb sa peltama: "Gospod je snaga moja i štit moj." (Ps. 28, 7).

Evo dokaza da riječ pelta ne pripada starogrčkom jeziku (kako zvanično tvrde),
nego je iz srpskog jezika u kojem se sveta slika i sveti lik nekad nazivao pelda:
"példa f (16. v., hrv.-kajk., slov., Lika, ŽK) = peld m (jedna potvrda) '1° (sve-
tačka) slika, primjer (semu svītu za peldu ŽK), kip, lik, oblik, obrazac, kalup,..." (P.
Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika" JAZU, Zagreb, 1971)
Skok kaže da peldati znači praviti kumire. Pri izgovoru od riječi pelda do riječi
pelta lako dolazi do promjene, jer se ono zvučno d izgovara kao bezvučno t.
Etimološki korijen riječi pelda je pel- za koji Skok kod riječi pelen tvrdi da znači
paliti. Zar se Sunce ne pali svake zore i svakog dana? U mađarskom példa znači
slika, slikovitost. Malo li je srbskih riječi u mađarskom?
Pogledajmo i ovaj primjer: "Oni su tvrdo zapeli". Kad neko zapne, tu se radi se
o velikoj snazi, te su se napeli. Sve su ovo složenice u kojima postoji i korijen pel-
: zapeli, napeli, propeli, uspeli, odapeli. Korijen pel- nosi u sebi značenje sile, snage,
aktivno djelotvorne energije. Sanskritsko pelati, pel znači ići, pokretati. Sve su to
odlike Sunca u odnosu na Zemlju i život na Zemlji, odlike Boga u odnosu na svijet,
jer "Gospod je snaga moja i štit moj". (Psalm, 28, 7)
Zašto se novorođenče umotava u pelenu (i ovdje je korijen pel-)? Zato jer je
pelena nejakom djetetu zaštita, a pelda je sveta slika za zaštitu pojedinca, porodice,
plemena i naroda i zato je pelda (pelta) štit.
I riječi i slike sve govore: to je solarni simbol, sveti simbol Sunca i Boga Sunca
sa imenom pelda ili pelta i smisao simbola je rađanje, život i besmrtnost. Tim
svetim simbolom Srbi sebe stavljaju pod Božju zaštitu, ali lažovi i glupaci među
Srbima uporno ponavljaju da je to simbol Mjesec ”srbske Atlantide”.
59
SRBSKA ATLANTIDA - ZABLUDE I LAŽI
Kod Srba laži prolaze kao od šale i zaista pod kapom nebeskom nema naroda
da se lakše hvata na laž i da se lakše pali na laž kao što je to slučaj sa Srbima.
Prirodna neotpornost na laž je teška hronična bolest Srba i ta bolest smrtno razara
tijelo Srbstva.

Sl. 53. Keramika Anasazi Pueblo Indijanaca iz Ariznone.

Evo krsta sa četiri simbola C, tj. sa četiri “ocila” (drevna keramika Anasazi
Pueblo Indijanaca Arizone). Krst je simbol Sunca u četiri godišnje sezone, dakle je
simbol godine i godišnjih doba. Kvadrat je simbol Božijeg mira, a otvor u centru
kvadrata ujedno je i simbol Sunca na krstu. Četiri C (ocila) jesu simboli Sunca koje
život daje, dakle su simboli Boga koji je stvorio Sunce i kroz Sunce svemu na Zemlji
život daje. Simbol C je i šema fraktalnog drveta života.
I govorimo godinama: to su drevni univerzalni simboli svjetlosti, simboli
Sunca, simboli četiri godišnje sezone, simboli rađanja, života i besmrtnosti, simboli
Božijeg nebeskog fraktalnog drveta života, ali umno bolesnom Srbinu džaba pričati!
Prva i najnovija srbska laž:
60
"Nacionalni simbol Srba iz Dunavske Srbije je krst sa četiri ocila (ćirilična
slova “S”), i nalazi se u vinčanskom pismu. Dakle, sve ove kulture (Vinčanska i
Taničlanska) su proizašle iz srpske kulture koja se raselila s potonule domovine.
Iako je ovo nacionalni simbol Srba, potpuno je izbledelo sećanje na to šta on, u
stvari, predstavlja. Krst sa četiri “S” predstavlja centar sveta kojeg okružuju četiri
reke. Tako su Srbi (Sorabi) s pravom svoju kolevku smatrali centrom sveta. To je bi-
la najrazvijenija, najstarija, zapravo jedina civilizacija tog doba."
Druga, provizantijska srbska laž:
"Y 13. веку, у време владавине династије Палеолога (1261-1453),
византијски новац све чешће садржи тетраграм који чини крст кантониран
са четири грчка слова бета. Овај тетраграм често се и данас тумачи као
нека врста шифре, тј. криптограма. Поједини научници су претпостављали
да те четири бете морају имати неко значење. Тумачили су их као скраћеницу
за Вонтеи (Помози), Василеус Василеон Василеуон Василеуси (Цар царева
царује царевима) или за Ставре Василеос Василеон Василеи Вонтеи (Крсте
Цара царева помози цара)."
Treća, svetosavksa laž:
"U srpskom narodu se koristi znak sa četiri slova S što označava reči Svetog
Save: Samo sloga Srbina spašava! Međutim, retko ko zna zašto se piše u toj formi i
oko krsta."
Četvrta, fantazerska laž:
"Kipovi Serbone iz Efesa su dobro poznati: tijelo je podeljeno na zone. Na glavi
ima kulu od više katova, po jednog lava pod svakom rukom, na prsima i trbuhu veliki
broj sisa. Cijeli donji dio tijela je izdeljen na zone u kojima su predstavljene razne
životinje i insekti. Zbog njene višestruke uloge ponegdje je predstavljena s tri glave
od kojih je svaka bila glava neke životinje. Često je predstavljena s lukom i strije-
lama. Iznad čela imala je obično simbol Mjeseca, ili je Njezina odežda bila ukrašena
s krstom i četiri mlada Mjeseca (krst s četiri „c“)."
Laž je najubitačnije oružje, smrtonosno otrovno oružje.

……………………………

61
PELTA I SRBSKI GRB
Pelta je ratni štit specifičnog oblika, a Pelazgi su narod sa specifičnim imenom i
specifičnom istorijom. Govore da je riječ pelta nastala od grčke riječi péltē (πέλτη) i
tvrde da to znači štit. Ali u Homerovoj Ilijadi na grčkom originalu nigdje se štit ne
zove pelte, pelta, nego aspida (ἀσπίδα), a to svjedoči da pelta nije grčka riječ.

Sl. 54. Pelta je bio i štit Amazonki (3. v. Roman Hadrumetum, Sousse, Tunisia).

Govoreći o riječi pelen P. Skok kaže:
“Riječ je balkanska slavenskog podrijetla, jer je posudiše svi balkanski narodi:
rum. pelin, arb. pelin pored pelini = pelim (Gege), cine. piluńu, pilonu, ngr. πελϊ-
νος, tur. pelin, pelün. Upór. lot. pelējumi. Izvodi se od iste osnove *pel- od koje i
paliti (v.), sa istim semantičkim razvitkom kao gorak od gorjeli (v.).” (Petar Skok,
Etimologijski rječnik hrvatskoga i srpskoga jezika, JAZU, Zagreb, 1971)
Uporedimo: pelen – pelta? Osnova je pel- i to je istog značenja kao i osnova pal- u
riječi paliti. Pošto je značenje osnove pel- jednako značenju osnove pal-, dakle je i
riječ pelta istog značenja kao i riječ paliti, a to je vatra, plam, plamen.

62
Oblik paliti je sličan sanskritkom phalgu što znači crven, crvenkast. To je boja
vatre, boja plama, plamena: gdje je vatra, tu je svjetlost; gdje je svjetlost, tu su
toplota i vid; a gdje su toplota i vid, tu su život i znanje.

Sl. 55. Pelargonium (geranius)
“Pelagia, in Natural History the name by which Pliny and other of the ancient
naturalists have usually called purpura.” (Abhraham Rees, D.D. F.R.S. F.L.S. S.
Amer. Soc., The Cyclopædia or Universal Dictionary of Arts, Sciences and
Literature, Vol. XXVI, London, 1819)

Sl. 56. Peliosanthes javonica

63
Dakle je riječ pelagia kod starih pisaca značila purpuran, purpurna, a purpurna
boja je od tamnocrvene do ljubičaste, a i jedna i druga su boja plamena. To je glavni
razlog zašto su neke biljke cvjetnjače dobile svoja imena: ime biljke pelargonium je
po purpurnim cvjetovima, biljka astragalus pelecinus sa bijelo-purpurnom bojom
svog cvijeta, biljka Peliosanthes javonica ima potpuno bijeli cvijet, biljka Peltaria
alliacea takođe ima bijele cvjetove, dok Peliosanthes macrostegia purpurni cvijet.
Otkud sad to? Zato jer u svom imenu imaju isti korijen pel-, a i bijela i crvena i
purpurna su boje Sunca. Dakle korijen pel- obuhvata sve boje sunca. Tako biljka
Spreading Pellitory ili Pellitory of the wall ima purpurno stablo i bijele cvjetove.
U imenima nabrojanih biljaka je korijen pel-: pel-argonium, pel-ecinus, pel-
iosanthes, pel-litory, pel-tario? Davali su im imena po dominantnoj boji: purpurna i
bijela, a to su boje vatre i boje Sunca. To je onaj isti korijen pel- iz srbske riječi
pelen, isti korijen iz riječi pelta.

Sl. 57. Ptica Topaza pella (Crimson topaz).

64
Jedna vrsta kolibrića nazvana je imenom Topaza pella, a poznata je i pod
imenom Crimson topaz. Pogledamo li njenu boju, biće nam jasno zašto tu ptičicu
zovu jos i Crimson topaz: u imenu Crimson topaz riječ topaz je ostao topaz, a riječ
pella prevedena je na riječ crimson što znači tamnocrven i eto jednog od prvobitnog,
kod Srba zaboravljenog i od drugih sakriveno-prećutanog značenja korijena pel- u
riječi pelta: tamnocrvena boja, boja plamena, boja vatre, boja Sunca.

Sl. 58. Sunčev krst sa četiri pelte (broš iz rimskog vremena, 2. v.n.e.)
Kažu da engleska riječ pellucidity (pellucid) znači providnost, prozračnost,
bistrina. Jasno je da svojim dijelom pel- ova riječ upućuje na Sunce, jer latinsko
lūcidus znači svijetal, jasan, a za pel jedni govore da je od latinskog per, što znači
kroz, a drugi opet tvrde da per znači vrlo, a u stvari to latinsko per istog je značenja
kao i sanskritsko per u riječi peru: dostavljanje, davanje svjetlosti. Tako pellucidity
znači dostavljanje, davanje sunčeve bistrine, davanje sunčeve vidnosti, vidne
bistrine.
Kad jako ljetno Sunce ugrije, ono u glavu peče. Pecivo je hrana koja se peče u
peći. U riječima peče, pecivo, peć osnova je pek-. Zajednički dio u korijenima pel- i
pek- je pe-. Iza svega stoji vatra koja u peći peče pecivo.
Rekli smo da sanskritsko peru znači Sunce, vatra, spasenje, dostavljanje,
davanje, sjeme, klica. Sve nabrojano pripada Suncu koje život daje, a vidimo da je
u sanskritskom peru prva riječ pe nosilac je svih navedenih značenja: Sunce, vatra,
spasenje, dostavljanje, davanje, sjeme, klica (ru znači gru, gruvanje i odatle je ime
Perun). Dakle je prosta riječ pe glavni nosilac značenja koja se pripisuju Suncu, a
riječ pe nalazi se i u riječi pelta.
“Lazi, lazi, Lazare!

65
Naš sileni Jarilo!
Oj Jarilo božilo!
Naš prestrašni rabrilo!”
………………………(Obredna narodna pjesma lazarica)
Riječi zapisane kao lazi, lazi originalno glase lasi, lasi, sto imperativno znači sjaj,
sijaj, sjaji (sanskritsko las, lasa znači sjajni, blještavi, isto kao i srbsko laskat, a
lastilo je sjajilo). U riječi Pelasg (Pe-las-g > Pe-laz-g) imamo Pe kao nosilac znače-
nja vatra i las sa značenjem svijetal, bljestav, sjajan). Pelazg je vatreno-sjajan, Be-
lazg.
Kad je Sunce u punoj dnevnoj snazi, Sunce je bijelo. Bijela boja je simbol
radosti. Bijela boja je povezana sa svjetlom, dobrotom, nevinošću, čistoćom i djevi-
čanstvom. Bijela boja je simbol savršenstva. Starobiblijski Bog Starac Dana je bijel,
a pošto je bijel on je Bijeli Bog, Belobog, Beli Vid. Pogledajmo kako u nekim mo-
dernim neslovenskim jezicima glasi riječ bijel:
baskijski: zuri (suri je na sanskritu gospodar, božansto, a u srbskom zuri znači
gleda jednu tačku)
danski: hvid (vid je na sanskritu znanje, u srbskom je vid),
holandski: wit (wit = vit = vid),
estonski: valge (semitski bog Sunca je Val = Bal = Bel = Beli),
finski: valkoinen,
norveški: hvit,
svedški: vit,
islandski: hvitur,
galicijski: branco (Sunce je branitelj života),
portugalski: branko,
francuski: blanc,
italijanski: bianco
španski: blanco,
latvijski: balts (srbska imena Balša, Belša, Belizar, Velizar),
litvijsko: baltas,
irski: bán (sanskritsko bhaanu znači sjaj, svjetlost, sunce),
mongolski: цагаан (kad Sunce jako grije, Srbi govore: "Al’ cagari!")
U objašnjenju odrednice bijel Skok kaže:
“Sveslav. Ьёіъ po korijenu odgovara lit. boluoti — balti ‘bijeliti se’, baltas,
balas ‘bijel’, lot. bals ‘blijed’. Prema tome i slavensko i baltičko značenje bijele bo-
je, kao i njemačko weiss ‘albus’, razvilo se iz ‘svjetlosti, sjaja’. To primarno

66
značenje svjetlosti još se očuvalo u izrazu bijeli svijet…” (Petar Skok, Etimologijski
rječnik hrvatskoga i srpskoga jezika, JAZU, Zagreb, 1971)
U ono staro vrijeme na prostoru današnje Italije nastanilo se pleme Peligni
(Pelignians, Paeligni). Vrhovni bog Pelegina bio je Jupiter Pelino ili Jupiter Paleno
(Jupiter Palenos, lat.). Njihova boginja je Pelina ili Palinea. Po ovim bogovima
hrišćani uvode Svetog Pelina (St. Pelino ili St. Pelinus, Pelinus of Brindisi).
Jupiter Pelino, Jupiter Paleno ili Jupiter Palenus isto je kao Jupiter Svijetli,
Jupiter Beleni, Jupiter Belenus, a pel je isto kao bel, peli isto kao beli, pelta je isto
kao belta sa značenjem svijetla, bljestava, sunčana. Tako je Pela, glavni grad drevne
Makedonije, zapravo Bela, a Pelazgi su Belazgi. Pelaško ime Sunca je Peli (Beli), a
Grci kažu Hēlios (Ἥλιος). Peli ili Beli je držač i čuvar vatre i toplote, izvor vida,
zaštitnik, davalac, izvor sjemena života, držač i zaštitnik života. On je Sunce i Bog
Sunca, spasilac svijeta.
Keltski bog Beli, Belenus, Belenos, Beleni, Belinus, Bel, Beli Mawr je bog Sun-
ca što je isto kao i peliginski bog Pelino (Paleni), što je isto kao Vidas (Vidasus),
bog panonskih i balkanskih Kelta. Srbima nije potrebno prevoditi značenje ovih
imena, jer je i srbski Bog Sunca Beli Vid. Kod zapadnih Kelta boginja proljeća je
Beltana što je isto kao i peliginska boginja Pelinis (Pelinus), isto kao boginja
panonskih i balkanskih Kelta (Bela) Thana, isto kao i nekadašnja srbska boginja Da-
na (zvijezda Danica).
Kod Finaca i Estonaca danas postoji kult boga plodnositi i vegetacije sa ime-
nom Pellon Pekko. Americki indijanska plemena naroda Anasazi imaju boga sje-
mena i plodnosti pod imenom Kokopelli. Zanimljivo je da se ime Pela (Pele) saču-
valo u panteonu domorodaca Havaja: Pela je havajska boginja vatre, munja, vjet-
rova i vulkana.
U grčkom jeziku pelte je primilo značenje riječi štit, ali zato što to nije ri-
ječ grčkog jezika, Grci nikad nisu znali šta je njeno pravo značenje, nisu znali da ta
pelta ima oblik i značenje neke druge pelte, nečega što je u originalnom značenju
izvor vatre, svjetlosti, izvor toplote, izvor vida, izvor rađanja, života. To su četi-
ri svjetlosne Sunčeve pelte, četiri slova "C" (Cунцe), četiri ognjila, četiri ocila, če-
tiri Sunčeva kresa u četiri godišnja doba oko bijelog krsta Beloga Vida na Sunčevom
vatrenom crvenom polju srbskog grba.
.................................
…………………….
…………………….
.................................
.................................................

67
.........................
PELE (PELA) – POLINEZIJSKA BOGINJA VATRE I
VULKANA

Sl. 59. Polinezija

Polinezija je skup od preko 1000 hiljadu ostrva u Tihom okeanu istočno od Me-
lanezije i Mikronezije. Polinežani su arijska rasa i njihov jezik pripada indoevrop-
skoj grupi.
U ovoj temi pokazaćemo odakle potiče i sta znači ime polinežanske boginje va-
tre i vulkana: Pele ili Pela, a samim tim pokazaće se i odakle potiču Polinežani.
Zašto je ova boginja dobila ime Pele ili Pela i šta je značenje njenog imena?
Odgovor tražimo po postojećim riječima srbskog jezika, tačnije po srbskoj riječi pe-
len.
Govoreći o riječi pelen lingvista Petar Skok kaže:
"Riječ je balkanska slavenskog podrijetla, jer je posudiše svi balkanski narodi:
rum. pelin, arb. pelin pored pelini = pelim (Gege), cine. piluńu, pilonu, ngr. πελϊ-
νος, tur. pelin, pelün. Upór. lot. pelējumi. Izvodi se od iste osnove *pel- od koje i
paliti (v.), sa istim semantičkim razvitkom kao gorak od gorjeli (v.).” (Petar Skok,
Etimologijski rječnik hrvatskoga i srpskoga jezika, JAZU, Zagreb, 1971)

68
Uporedimo: pelen – Pele (Pela)! Osnova je pel- i po Skoku to je istog značenja kao
i osnova pal- u riječi paliti. Pošto je značenje osnove pel- jednaka značenju osnove
pal-, dakle je ime Pele (Pela)istog značenja kao i riječ palež, a to je vatra, plam,
plamen i zato je Pele boginja vatre i vulkana.
Riječ paliti slična je sanskritkom phalgu, što znači crven, crvenkast. To je boja
vatre, boja plama, plamena. Isto značenje nalazimo i u drugim riječima istog kori-
jena:
“Pelagia, in Natural History the name by wich Pliny and other of the ancient
naturalists have usually called purpura.” (Abhraham Rees, D.D. F.R.S. F.L.S. S.
Amer. Soc., The Cyclopædia or Universal Dictionary of Arts, Sciences and Lite-
rature, Vol. XXVI, London, 1819)
Dakle je riječ pelagia kod starih pisaca značila purpuran, purpurna, a purpurna boja
su tamnocrvena i ljubičasta, a i jedna i druga nalaze se u boji plamena. Biljka Peli-
osanthes macrostegia ima purpurni cvijet, a biljka Spreading Pellitory ili Pellitory
of the wall ima purpurno stablo. Biljka pelargonium ima purpurni cvijet, a takvu
boju sadrži i cvijet biljke astragalus pelecinus. I svuda je korijen pel-, baš isti kori-
jen kao u imenu boginje Pele (Pela).
Vrsta ptica iz roda kolibrija imenovana je imenom Topaza pella, a poznata je
i pod imenom Crimson topaz. Zašto tu pticu zovu još i Crimson topaz? Zato što
crimson znači tamnocrven i eto prvobitnog značenja korijena pel-: plamen, vat-
ra. Riječ crimson je u engleskom jeziku od 1400. godine, a njeni stariji oblici su
cremesin, crymysyn i cramoysin (u starom španskom je cremesin). Ako riječ cre-
mesin napišmo onako kako se izgovara, to je kremezin i eto skoro cijele srbske riječi
kremen, a kremen je služio za ukresivanje, paljenje vatre. (3)
U 4. vijeku stare ere na dijelu prostora današnje Italije živio je narod Peligni
(Pelignians, Paeligni, Peligni). Vrhovni bog Peligna bio je Jupiter Pelino ili Jupiter
Paleno (Jupiter Palenos, lat.). Njihova boginja je Pelina ili Palinea. Po ovim
bogovima hrišćani uvode Svetog Pelina (St. Pelino ili St. Pelinus, Pelinus of
Brindisi). Pogledajmo: Jupiter Pelino - boginja Pele (Pela): isti korijen, isto znače-
nje: vatra, svjetlost.
"Fornander in 'he Polynesian Race,' says: 'In Hawaiian Pele is a fire-goddess
who dwells in volcanoes...In Tahitian Pere is a volcano.'
These varieties of the name Pele, Fornander carries back also to the pre-Malay
dialects of the Indian Archipelago, where pelah means 'hot’, belem to 'burn'. Then
he goes back still farther to the Celtic Bel or Belen (the sun god), the Spartan Bela
(the sun), and the Babylonian god Bel. It might be worth while for some student of
the Atlantic Coast or Europe to find the derivation of the name Pele as applied."

69
(William Drake Westervelt, Hawaiian Legends of Volcanoes, Boston, G.H. Ellis
Press, 1916, pg. 67)
"Fornander, u 'Polinezijska rasa', kaže: 'U havajskom Pele je boginja vatre koja
prebiva u vulkana...U tahitskom Pere je vulkan'.")
Ovi varijeteti imena Pele, Fornander nosi nazad u pre-malajski dijalekt Indijs-
kog arhipelaga, gdje pelah znači 'vruć', belem 'goreći'. Zatim ide još dalje unazad do
keltskog Bela ili Belena (bog sunca), spartanskog Bele (sunce), i do vavilonskog
Bela. To može biti vrijedno za neke izučavatelje Atlantske obale Evrope da nađu
porijeklo imena Pele kako je navedeno."
I eto našli smo: ime polinezijske boginje Pele istog je korijena i istog značenja
kao i ime peligninskog boga Jupiter Pelino ili Jupiter Palino, isto kao keltsko Bela,
Belen, isto kao spartansko Bela, isto kao vavilonsko Bel, isto kao srbski Beli (Vid)
ili Belobog, isto kao i srbsko pelin koje je izvedeno od korijena pel- kao i srbsko
plamen, a osnovno značenje svega nabrojanog je vatra.

PEPEL I OPELO

Sl. 60. Vatra i pepel (pepeo).

U svom "Etimologijskom rječniku" o porijeklu riječi pelin Petar Skok kaže:

70
"Upór. lot. pelējumi. Izvodi se od iste osnove *pel- od koje i paliti (v.), sa istim
semantičkim razvitkom kao gorak od gorjeli (v.)." (1)
Korijen u riječi pelin je pel- i to Skok poistovjećuje sa značenjem riječi paliti,
dakle poistovjećuje sa vatrom. U riječi pepeo takođe imamo korijen pel-, jer je os-
novni oblik pepel (pepel >pepeo) i korijen pel- javlja se i danas u svim padežima,
osim u nominativu u kojem je l na kraju sloga prešlo u o. A pogledajmo sa čim u ve-
zu Skok dovodi postanak riječi pepeo:
"Upor. u starom moravskom popelme stfěda »dies cinerum«. Ie. korijen *pel-
'prah, brašno'..." (2)
Ovdje Skok tvrdi da je pepeo nastalo od korijena pel- što znači brasno (prah), a
sve inercijom prema latinskom, da bi na kraju kazao:
"U baltičkoj grupi bez reduplikacije s formantom -eno: lit. pelenai, lot. pelni,
stprus. pelanne, lat. pollen, gen. -iniş. Po drugom je tumačenju, koje zastupaju Mik-
lošič, Persson, Zubatý, Osten-Säcken, Trautmann i Mladenov, ie. korijen *pel- i u
prijevoju *ρ'οΙ·. Pojavljuje se ne samo u pepeo, nego i u stcslav. poleti, poljç > spolīti
(ŽK) 'ansengen', odatle kauzativum s prijevojem ō > a paliti, planuti, plamen (v.).
Za ove riječi nema baltičkih paralela. Zbog toga je ispravnije s Walde-Pokornyjem
dijeliti pepeo od paliti i stavljati pod ie. korijen *pol-l *ple-\ *plo- u značenju
'brennen, warm sein' i dalje možda u vezu s ie. korijenom *(s)p(K)el- ‘svijetliti se’
koji nije potvrđen u slavinama, nego stisl. flor < flowe, u niz. vlouw, njem. flau, lau."
(3)
Za latinsko pollen danas svi govore da znači prah, brašno, mada i ovdje postoji
korijen pel-, isti korijen koji se nalazi i u latinskom pridjevu pellucid. Govore da je
u riječi pellucid prva riječ pel dala latinsko per što znači kroz, te tako latinskom
pellucid daju značenje sjaj kroz, jer lucere znači svijetal. Vidjećemo da to nije tako,
jer mnogo je vremena proteklo do postanja latinskog jezika i krijen pel- uopšte ne
znači per-, niti je to per- nastalo od pel-.
Pogledajmo latinsku riječ pollen. Polen je onaj žuti prah na cvijetu i kažu da
riječ pollen potiče od latinskog pollen što njima znači mill dus, fine flour, tj. mlinsko
brasno, fino brašno, te navode vezu tog značenja sa riječjima polenta koja se pravi
od oljuštenog ječma (peeled barley) i pulvis (pulveris, gen.) što znači brašno. I sve
ovo njima potiče od indo-evropskog korijena pel- što, kažu, znači brašno, te i oni,
kao i Skok, povezuju to sa latvijskim pelenai, starocrkvenoslovenskim popelu i rus-
kim pépelŭ i sve im to znači pepeo.
……………………………
(1) Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga i srpskoga jezika, JAZU,
Zagreb, 1971

71
(2) Ibid.
(3) Ibid.
Tako se zaključuje da i pepeo i polen (pollen) znače brašno što etimološki, morfo-
loški i semantički uopšte nije tačno.
U sanskritu, kao najstarijem pisanom izvoru indo-evropskih jezika, nema ko-
rijena pel- koji bi značio prah, brašno, čak nema bilo koje riječi sa tim korijenom,
dakle je sve njihovo proizvoljno izmišljanje nečega što uopšte ne postoji.
Polen je pelud sa korijenom pel-. Latinsko pellucid je složenica u kojoj je prva
riječ pel. Latvijski pelni je pepeo, a Litvanci kažu pelenai. I njema je to brašno!? Pa
gdje je tu pamet, gdje je tu logika? Kakve je boje pelud, odnosno polen? Žute je boje.
Ima li žute boje u vatri koja stvara pepel? Ima! Ime polinezijske boginje vatre i
vulkana je Pele, Pela, a dobila je takvo ime po korijenu pel- koji je nosilac značenja
vatra, a boja vatre je i žuta kao i boja Sunca, svjetlosti i zvjezda. Dakle su i riječi
pellucid i pelud (polen) svojim korijenom pel- morali dobiti ime po žutoj boji svjet-
losti i ne znače prah (brašno), kao što to nije ni značenje riječi pepeo. Pa od čega je
nastala riječ pepeo, tj. pepel.
Riječ pepeo (pepel) nastala je od dvije riječi: pa-pel. Sanskritsko pa (paa) znači
zaštita, čuvanje, držanje, stražarenje, pazitelj. Sanskritsko pa znači još i vladar. Šta
se dešava kad vatru pokrijemo pepelom, kad je zapremo (zagrnemo) pepelom?
Zapreti vatru pepelom znači spriječiti vatru da gori otvorenim plamenom, čuvati
vatru, jer tada pepel kontroliše vatru, vlada vatrom sputavajući je da brzo izgori. Pod
pepelom vatra traje danima. Pepel je čuvar vatre, stražar nad vatrom, pazitelj vatre.
Evo sanskritske riječi pa u srbskim riječima: paziti, a to je isto kao čuvati, stražariti.
Izraz pasti ovce znači čuvati ovce, paziti ovce, stražariti nad ovcama. I kaže Skok:
"…korijen pa-, koji se nalazi i u pasti 'čuvati' (v.), raširen formantom ğ. Za to
raširenje nema potvrda: u drugim ie. jezicima." **
Nije to korijen pa-, nego cijela punoznačna riječ potvrđena u sanskritu, a eto je i u
srbskom jeziku u riječima paziti, pasti, palica, palija, jer sve to znači čuvati, paziti,
te riječ pa uz riječ pel (vatra) bukvalno znači čuvar vatre, pazitelj vatre, vladar vatre,
a vatra je svjetlost, malo Sunce na kućnom ognjištu i zato je vatra bila sveta skupa
sa ognjištem. Dakle pepel (pepeo) znači čuvar vatre.
Riječ pa u starocrkvenoslovenskom bila je zamijenjena prijedlogom po-: popel
(po-pel) sa značenjem po vatri, dok u obliku pepel (pe-pel) prvo pe ima značenje
kao pe u riječi peći: vrelina. Tako oblik pepel znači vrelina vatre.
Pepeo (pepel) zove se i lug, jer je Lug bio kelstki bog svjetlosti i sunca. Sumerski
i asirski carevi bili su ujedno i prvosveštenici sa tutulom lugal što je značilo svijetli
(odatle potiče vjerovanje da su carevi, kraljevi i faraoni potomci Sunca). Šumovito
72
mjesto gdje je bilo svetilište sa vatrom nazvano je lug. Oko svojih hramova zigurata
drevni narodi Bliskog istoka sadili su lugove, jer su na ziguratima bili oltari sa
vatrom.

Sl. 61. Zapretena vatra pod pepelom.

I u modernoj medicini vatra (toplota) služi za očišćenje (sterilizaciju). Preska-
kanje vatre očišćava i tijelo i dušu. Riječ pel isto znači što i bel (bijel) i sve što je be-
lo jeste i čisto. Ključala voda prethodno pomiješana sa lugom zove se lukšija (lug-
sija) i služi za očišćenje (pranje) haljina.
Pepelom su se posipali vjernici u velikom pokajanju radi očišćenja od grije-
ha. Vjerovanje da vatra čisti i dušu od grijeha je bilo je u običaju spaljivanja grešnih
pokojnika (djeca i žene u drugom stanju nisu spaljivani, jer su smatrani čistim,
bezgrešnim, belim). Sam običaj spaljivanje zvan je opelo (očišćenje, obelenje, izbe-
lenje duše). Riječ opelo ostala je sa istim smislom pri sahrani pokojnika kod Srba
hrišćana vjerovanjem da se molitvom duša pokojnika čisti od grijeha.
………………….……
……………………….
………………………
……………………………..
……………………
…….……………..
……………………

73
SVE ŠTO JE DOBRO, NESTAJE

Sl. 62. Solarni simboli sa stare srušene zgrade ( St. Jacobs, Waterloo, Ontario).

Sve što je dobro, a tiče se ljudi (kao i ovi solarni simboli), nestaje sa Zemlje.
…………………………

74
KUT I PLEME KUČI

Sl. 63. Kut
Šta je KUT? To je prostor koji zatvaraju dvije linije (zrake) koje ishode iz jedne
tačke. Sanskritsko KŪṬĀ ( कूट ) je VIS, VISINA, BRDO, GORA, PLANINA,
NAJVIŠI (1).
Među mnogim glupostima današnjih Srba stoji i glupa tvrdnja da je riječ KUT
hrvatska, mada i Srbima niču KUTNJI zubi, imaju KUTIJE i prave KUĆE:
KUT-JA > KUĆA
Pogledajmo sljedeće sanskritske riječi:
- KUṬ ( कुट् ) = SAVIJEN, POVIJEN, ZAKRIVLJEN; TOPAL (2)
- KUṬA ( कुट ) = KUĆA, PORODICA, ZAŠTITA, UTVRĐENJE (3)
- KUṬĪ ( कुटी ) = SOBA, KUĆA (4)
- KUTHI ( कुठि ) = POVIJEN, KRIV; PLANINA (4)
Pošto sanskritsko KUTHI znači PLANINA stanovnici planina su KUTHI, što je
u srbskom jeziku dalo KUČI (pleme KUČI živi na istoku Crne Gore).
KUČI su porijeklom starosjedioci Balkana, potomci drevnih Briga (Friga,
Brđana), osnivača Troje. U Brđane spadaju i Bjelopavlići, Piperi, Rovčani, Mora-
čani, Bratonožići i Vasojevići (svi su se vremenom miješali sa pridošlim Slovenima).

..............................
(1) Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English Dictionary, Oxford, The Cla-
rendon Press, 1960, p. 299.
(2) Ib., p. 288.
(3) Ib.
(4) Ib.
(5) Ib., p. 289.
75
ZNAK Y (RA) NA STEĆKU

Sl. 65. Antropomorfno Sunce sa znakom Ra (Y) kao motiv na stećku (Kamensko,
Olovo).

Sanskritsko RA znači VATRA, SJAJ, TOPLOTA, ZLATO, UŽITAK, DAVA-
NJE, BRZINA. RA je najstarije IME SUNCA. RA je račvasti ili rašljasti znak Sunca
i Boga Sunca i sa svoja tri kraka simbol je Božijeg Trojstva. Ovaj znak pojavljuje se
širom svijeta od vremena neolitskih pećinskih crteža, preko petroglifa do naših sred-
njovijekovnih stećaka. Pravoslavni hrišćanski episkopi nosili su svoje omofore u
znaku Y. Albert Pajk u svojoj knjizi "Morals and Dogma" ovaj simbol zove mistič-
nim znakom Y.

…………………………..
…………………………..

76
NEOPAGANI I BEZBOŽNICI

Sl. 66. Perunika i solarni simboli.

Vedska religija poznavala je i priznavala Božije Trojstvo, poznavala je to i pri-
znavala keltska religija, poznavala i priznavala slovenska prehrišćanska religija.
Da današnje srbske neopagane (rodovjerce, starocjerce, rodoverne) vode protiv-
nici Trojičnog Boga, vidi se po njihovom preziru broja tri: u "Slovensko-arijskim
vedama", toj knjizi-podvali zabranjuje se pijenje treće čaše kao zdravice, a u pristupu
ovom pokretu neki polazu dvije zakleteve o odricanju od hrišćanstva (čak ni tu neće
broj tri).
U vjeri današnjih "rodovjeraca" nema Triglava, jer ima tri glave, jer to njih mno-
go podsjeća na hrišćansku Svetu Trojicu. Prehrišćani rodovjerci nosili su triskel kao

77
svetu amajliju, a imaju li naši današnji neopagani triskel? Sumnjam! Evo jedna od
na internet dostupnih slika simbola modernih rodovjeraca: među desetinama simbola
nema triskela ni u jednoj varijanti!
Kažu da je Perunika Perunov simbol, a pogledajmo ove vrste perunike koje su
u znaku broja tri, a neopagani ne žele triskelion kao svoj znak. Dakle je glavna svrha
postojanja današnjih neopaganskih pokreta borba protiv vjere u Božije Trojstvo.

SFINGA JE SPOMENIK STVARANJU SVIJETA

Sl. 67. Sfinga je simbol sazviježđa Lava.

"U početku stvori Bog nebo i zemlju." (Knjiga stvaranja, 1, 1)
Po hronologiji Velike piramide početak stvaranja svijeta je 10.000 godina prije
stare ere.
"Potom reče Bog: Neka budu videla na svodu nebeskom, da dele dan i noć, da
budu znaci vremenima i danima i godinama; I neka svetle na svodu nebeskom, da
obasjavaju zemlju. I bi tako. I stvori Bog dva videla velika: videlo veće da upravlja
danom, i videlo manje da upravlja noću, i zvezde. I postavi ih Bog na svodu

78
nebeskom da obasjavaju zemlju. I da upravljaju danom i noću, i da dele svetlost od
tame. I vide Bog da je dobro. I bi veče i bi jutro, dan četvrti." (Knjiga stvaranja, 1,
14-19)
Po Velikoj piramidi Sunce, Mjesec i zvijezde stvoreni su četvrtom danu od po-
četka stvaranja. Sve ovo svjedoči sfinga u Gizi, koja je napravljena kao spomenik
tom vremenu. Sfinga je isklesana oko 1262 godine nakon stvaranja svijeta.

Sl. 68. Na sfingi je još vidljiv simbol Sunca.

Pošto je sfinga simbol sazviježđa Lava i ima na sebi simbol Sunca, jasno je da
je sfinga građena kao spomenik vremenu stvaranja svijeta, stvaranju svjetlosti, dakle
i vremenu stvaranja Sunca, Mjeseca i zvijezda.
Na grudima sfinge još stoji simbol Sunca iz vremena kad se proljetni ekvinocij
na prvi dan proljeća dešavao u sazviježđu Lava 8738 godina prije hrišćanske ere.
Sfinga u Gizi je spomenik vremenu stvaranja svijeta. Ko je napravio sfingu?
Napravili su je oni isti što su poslije napravili Veliku piramidu: Vanzemaljci!

79
Sl. 69. Put proljetne ravnodnevnice (Vernal equinox) kroz milenije i znakove
zodijaka (9632-4443. god. st. ere). Sfinga je napravljena oko 8738. godine prije
nove ere.

Sl. 70. Proljetni ekvinocij ušao je u sazviježđe Ribe (Pisces) 147,5 g. st. ere. U
sazviježđu Ovna (Aries) je od 2296. godine st. ere, a u znaku Bika (Taurus) je
4443. g. st. ere.
………………
U opštoj precesiji kretanja Sunca kroz 30 stepeni jednog sazviježđa (putanja
Sunčevom ekliptikom) neki astronomi i astrolozi uzimaju period oko 2160 godina,
međutim tačno vrijeme je 2147,5 godina, dakle za 12,5 godina manje, što svjedoče
i neki astronomi i astrolozi, a to svjedoči i Velika piramida svojim mjerama.

………………..

……………..
80
JUN I JUNE
Odakle potiče i šta znači ime mjeseca "juni"?

Sl. 71. Nekadašnje sazviježđe June, danas je sazviježđe Bik (Taurus), a ime je
davano po snazi Sunca u proljeće i u ljeto.
……………………….
Sanskritsko yuni znači jedinstvo, spoj, dodir. Ali kakve to ima veze sa imenom
mjeseca juni? Evo veze: riječ juni stara je preko 6,5 hiljada godina i odnosi se na dan
godine kad su zima i proljeće istog dana bili u jedinstvu, u spoju i dodiru u saz-
viježđu June prije preko 6000 godina. Ondašnje sazviježđe June današnje je sazvi-
ježđe Bik. Od sredine 4443 - 2295. g. st. ere prvi dan proljeća (proljetni ekvinocij)
bio je u sazviježđu Juneta, današnjeg Bika.
Šta je june? June je mladi bik, još punom snagom nezapasan mladi bik, junoša.
Pošto je Sunce na prvi dan proljeća ulazilo u sazviježđe Junca, bilo je to mladalačko
Sunce, Sunce junoša, jer tek krajem proljeća i početkom ljeta ono je u punoj snazi.

…………………….

81
PORIJEKLO KAMENIH KUGLI

Sl. 72. Kamena kugla u Kostariki.

Širom svijeta nalaze se misteriozne kamene kugle, koje izazivaju čuđenje i bude
maštu o svom postanku. Otkud i kako su postale objasnićemo u ovom prilogu, a da
bismo to objasnili, uzećemo kao polazište opis jednog metorita palog u blizini Soko-
-Banje 1877. godine.
Govoreći o sastavu meteorita palog kod Soko-Banje dr Josif Pančić spominje
tri vrste "umetaka" (sastava) u meteoritu i za treću vrstu kaže:
"Najjače pada u oči treći rod umetaka, jer predstavlja kugle različite veličine,
od 0,2-10 mm i tad dosta pravilne, drugda da su te kugle mnogo veće, ne pravilne,
po kadšto nalik na rečni oblutak - najveća takova neprevalna kugla ima ove prećnike
30,0 18,0 i 20,0 mm; sve su ove kugle s polja i iznutra ugasitije od ostale unutarnje
mase, a i zrno im je mnogo sitnije; kad se preseku nemaju koncentričnih crta, kao
što se to viđa u drugih meteorita. Kad se te kugle od ostale mase odvale - kao što
se to može da vidi na više mesta na jakovnom prelomu meteorita - one ostavljaju
glatke jame." (1)
Dakle se u meteoritu nalaze kugle različite veličine, koje kad se odvale od
meteorite, u meteoritu ostavljaju glatke jame. Pogledajmo neke meteorite sa takvim
jamama:
………………………
(1) Dr Josif Pančić, Soko-Banja, prvi meteorit u Srbiji, Glasnik srbskog učenog
društva, Knjiga XLVIII, Beograd, 1880, str. 263.

82
Sl. 73. Meteoriti sa jamama u kojima su bile kamene kugle.
Pri prolasku kroz Zemljinu atmosferu, a zbog velike brzine i trenja sa vazdu-
hom, meteorit se užari i rasprsne, te neke od kamenih kugli odvajaju se od većih di-
jelova meteorite, padaju na zemlju i ostaju na tlu. Eto, to je odgovor otkud pravilne
kamene kugle širom Zemlje.
Najveća kugla Soko-Banjskog meteorita imala je prečnik oko 3 cm. U Kos-
tariki se nalaze kugle prečnika preko 2 m, ima ih prečnika oko 1,7 m, a najviše ih je
manjih prečnika. Veličine kugli zavise od veličine meteorita u kojem su se nalazile,
te ćemo prema veličini Soko-Banjskog meteorita i njegovoj specifičnoj težini
odrediti kolika je bila njegova približna veličina:

83
"Svo meteorsko kamenja što nam je od vlasti predato, ili smo prilikom puto-
vanja u Banju pribrali, iznosilo je preko 49 kilograma, što će po svoj prilici da bude
veća polovina svega onoga, što je ovom prilikom na zemlju palo, ..." (2)
" Specifična je teža našem meteoritu 3,502, srednja cifra od dva merena
komada bez kore; gorespomenute (str. 263) nepravilne kugle 3.451" (3)
Ako je veća polovina Sokobanjskog meteorita bila 49 kg, onda je njegova sred-
nja veličina bila oko 45 kg, što znači da je ovaj meteorit bio težak oko 90 kg. Pomoću
srednje specifične težine meteorita da se izračunati da je meteorit (u slučaju da je
bio kao kugla), imao prečnik oko 36,6 cm. I sad ćemo veličinu prečnika meteorita
uporediti sa veličinom prečnika najveće kugle u ovom meteorite, a najveća kugla je
imala prečnik 3,00 cm:
36,6 : 3 = 12,2 cm
Broj 12,2 je razmjera odnosa prečnika meteorita i prečnika njegove najveće kugle.
Na osnovu ove razmjere sad možemo izračunati približne prečnike svih meteorita
po veličinama njihovih kugli. Kao primjer uzećemo neku najveću kuglu iz Kostarike
čiji je prečnik oko 2,00 m i njen prečnik u centimetrima pomnožićemo sa razmjerom
12,2 (cm):
200 x 12,2 = 2440 cm = 24,40 m = prečnik meteorita iz kojeg je ispala kugla
prečnika 200 cm. Ako pretpostavimo da je srednja specifična težina ovog meteorita
bila 3,502 (kao specifina težina Soko-Banjskog meteorita), onda je težina ovog
kostarikanskog meteorita bila oko 27-28 tona. Ako li je specifična težina kostari-
kanskog meteorita bila manja, onda su i njegova veličina i težina bile manje, ali ne
mnogo. Dimenzije jesu ogromne, ali i kataklizma biblijskog potopa takođe je bila
užasno ogromna.
Sa specifičnom težinom 3,502 a vidimo koliko su bili veliki i teški meteoriti
čije su kugle imale sljedeće dimenzije:
- kugla prečnika 100 cm odgovara meteoritu prečnika 1220 cm sa težinom oko
3329,6 tona,
- kugla prečnika 80 cm odgovara meteoritu prečnika 976 cm sa težinom od oko
1704,76 tona,
- kugla prečnika 60 cm odgovara meteoritu prečnika 732 cm sa težinom oko 719
tona,
……………………….
(1) Dr Josif Pančić, Soko-Banja, prvi meteorit u Srbiji, Glasnik srbskog učenog
društva, Knjiga XLVIII, Beograd, 1880, str. 245.
(2) Ibid, str. 265.

84
- kugla prečnika 30 cm odgovara meteoritu prečnika 366 cm sa težinom oko 90 tona.
- kugla prečnika 20 cm odgovara meteoritu prečnika 244 cm sa težinom oko 26,63
tona,
- kugla prečnika 10 cm odgovara meteorite prečnika 122 cm sa težinom oko 3,33
tone,
- kugla prečnika 5 cm odgovara meteoritu prečnika 61 cm sa težinom oko 0,416
tona
- kugla prečnika 2,5 cm odgovara meteoritu prečnika 30,5 cm sa težinom oko 52 kg
- kugla prečnika 1 cm odgovara meteorite prečnika 12,2 cm sa težinom oko 3,33 kg
Sve kugle nabrojanih veličina mogle su poticati iz pojedinačnih velikih meteo-
rita, a treba imati na umu da meteoriti uglavnom nemaju oblik pravilnih kugli, nego
su neki kuglasti, neki nepravilnog izduženog oblika (slike ispod).

Sl. 74. Kugle u meteoritu.

85
Sl. 75. Uglazane eteoritske kugle poslužile su drevnom umjetniku za isrctavanje
solarnih simbola.

Kad su padali ovako ogromni meteori iz koji su se širom Zemlje raspršile velike
kamene kugle? Padali su u vrijeme velikog biblijskog potopa. Mnoge od ovih kugli
pokrivene se muljem, lavom ili sedimentnim stijenama, kao one Francuskoj i u Vr-
gorcu u Hrvatskoj koje vidimo na slikama ispod:

Sl. 76. Kamene meteoritske kugle u Francuskoj.

86
Sl. 77. Kamene kugle prečnika 2-30 cm na lokaciji Dalmatine kod Vrgorca
otkrivene su 2009. godine pri gradnji ceste A1 Zagreb-Split-Dubrovnik
("Dalmatine").

"U laboratoriju Geološko-paleontološkog zavoda prepilila se jedna od dvije
poslane kugle. Nakon što je pila s dijamantnim sječivom polako počela prodirati u
kuglu, desetak okupljenih stručnjaka počelo se šaliti na račun novinskih napisa kako
su kugle zapravo jaja dinosaura ili pretpovijesne balote. Šala je prestala u trenutku
kad se začuo tup udarac. Iako pila nije oštećena, rečeno je kako je oštrica naišla na
nešto tvrdo unutar kugle. Interes je narastao još i više. Sat vremena kasnije, uvijelo
se kako je kugla iznutra potpuno drugačija nego izvana. Naime, glatka sivkasta
površina ispresijecana je koncentričnim krugovima tamnije nijanse, a centar kugle
gotovo je sasvim crn." (Izvor: dalje.com, hrvatsko izdanje, 15. svibnja 2010. 11:15h
Link: http://dalje.com/hr-hrvatska/koju-tajnu-skrivaju-misteriozne-kamene-kugle-
nadjene-kod-vrgorca/305452 )
Kamene kugle iz Vrgorca imaju one koncentrične krugove koje pri opisu kugli
Soko-Banjskog meteorita spominje dr Josif Pančić:
"...kad se preseku nemaju koncentricnih crta, kao što se to viđa u drugih
meteorita."

87
Kamene kugle iz Vrgorca imaju koncentrične krugove, dakle su one iz meteorita
i zato je hrvatska vlast dobila naredbu da ih zabetonira, jer je za svjetske gazde bolje
spriječiti, nego li teoriju evolucije liječiti.

Sl. 78. Presjek kamene kugle iz Vrgorca (crni centar kugle zaustavio je pilu sa
dijamantskim sječivom). Sastav tog crnog centra hrvatski geolozi nisu objavili.

Sl. 79. Hrvatske vlasti su naredile da se nalazište kamenih kugli kod Vrgorca
zabetonira. Zašto?

Dakle je jasno: kamene kugle su iz meteora koji su padali na Zemlju u vrijeme
opšte kataklizme u vrijeme biblijskog potopa.
……………………………

88
SVITAC, SVETLICA, SVET I SVETOST

Sl. 80. Svitac
Šta je svitac? Svitac je buba koja se u večernjim satima ljetnih noći pojavljuje
na seoskim poljima, livadama i dvorištima u vrijeme koševine i zrenja žita. Svitac
se zove i kresnica, krijesnica, jer na zadnjem dijelu tijela ima kres (vatru), odnosno
sjaj, tj. svjetlo:
- svetlo (ek.),
- svjetlo (ijek.),
- svitlo (ik.)
Šta je svjetlica? Svjetlica je brzi bljesak i to je drugo ime munje. Ime joj je po
svjetlu:
- svetlica (ek.)
- svjetlica (ijek.)
- svitlica (ik.)
Šta je svijet? Svijet je sve oko nas, ali svijet je i grupa ili mnoštvo ljudi:
- svet (ek.),
- svijet (ijek.),
- svit (ik.)
Dan je bijel, svjetlosti je bijela i u sebi sadrži sve boje svjetlosnog spektra.
Sanskritsko svet znači bijel. Boja Sunca je bijela, osim pri izlasku i zalasku.
Šta je svetac? Svetac je sveti čovjek, stanovnik neba? Svetost je bijela Božja
boja, jer i Bog i žitelji neba imaju bijelu boju: Bijeli Vid je poznat i pod imenom
Sveti Vid ili Svetovid. Dakle je Bog bijel. Pogledajmo kako je Hrist izgledao kad se
na Tavoru preobrazio u svoje nebesko tijelo:

89
"I preobrazi se pred njima, i zasja se lice Njegovo kao sunce a haljine Njegove
postadoše bele kao svetlost." (Mat.17,2)
U svom božanskom tijelu Hrist je bijel kao svjetlost dnevnog Sunca. Pogle-
dajmo jedno viđenje Boga u Knjizi proroka Danila gdje Danilo opisuje Boga Starijeg
Od Dana (Stariji Od Vremena), a zovu ga još i Starac Dana (u stvari je to Višnji
Bog):
"Gledah dokle se postaviše prestoli, i starac sede, na kome beše odelo belo kao
sneg, i kosa na glavi kao čista vuna, presto Mu beše kao plamen ognjeni, točkovi Mu
kao oganj razgoreo." (Dan.7,9)
Sunce u danu je bijelo, Bog Sunca je bijel: Bel, Beleni, Belenis, Belobog, Beli
Vid, Svetovid. Bijel je Višnji Bog i sve što je bijelo ujedno je i sveto, jer su riječi bi-
jel i svet istog značenja (sinonimi).
Serafimi pjevaju: ”Svet, Svet, Svet je Gospod nad vojskama” (Is. 6,3). Zašto tri
puta ponavljaju riječ svet? Zato jer objavljuju Trojičnost Božiju.

ZNAK J

Sl. 81. Na glavi antropomorfnog Sunca je znak obrnutog slova J (pećinski crtež,
starije kameno doba).
……………………….

90
"I svrši Bog do sedmog dana dela svoja, koja učini; i počinu u sedmi dan od
svih dela svojih, koja učini; I blagoslovi Bog sedmi dan, i posveti ga, jer u taj dan
počinu od svih dela svojih, koja učini." (Knjiga postanja, 2, 2-3)
Šta je taj 7. dan i gdje je taj 7. dan? Jevreji kažu da je to subota i svete subotu
kao sedmi dan u kojeg je, nakon stvaranja svijeta, počinuo Bog.

Sl. 82. Znak "J"

Sl. 83. Znak "J" kao dio ligature u vinčanskom pismu.

Sl. 84. Drevni hinduistički znak broja 7. Prvi znak s lijeva je najstariji
(obrnuto slovo J). Od tog znaka slijede razvojne faze do današnjeg znaka broja 7.

91
Sl. 85. Svastika je sastavljena od znakova J.

Sl. 86. Svastike od znaka J (vatinska kultura, 13. v. st. ere).

92
Sl. 87. Na ovoj slici je znak obrnutoj velikog slova J na preistorijskom pećinskom
crtežu (Cueva del Pirutano, Spain). Tu je božanstvo Sunca sa podignutim znakom
J u desnoj ruci, a ispod su isti znakovi na stećcima (lijevo je stećak u Novom Selu
kod Kupresa, a desno motiv na stećku na lokaciju Bišće polje, Mukoša, Mostar).

Sl. 88. Indijanski petroglifi (Coso range, Little Lake, California) i motiv znaka
J na stećku u Ledićima kod Trnova blizu Sarajeva.

93
Sl. 89. Ispod znakova broja sedam je petroglif južnoameričkih Indijanaca
(Toro Muerto, Peru). Tu je Sunce oko kojeg su krst i svastika od četiri kukasta
simbola oblika velikog slova J. To je isti znak kakav vidimo kod hinduista kao znak
broja 7. Iste takve znakove vidimo oko krsta na stećku (Zeleno polje, Rogatica). U
dnu slike vidimo razvojni put znaka broja 8: od bramanskog znaka sasvim lijevo,
koji je znak svastike vaskrsenja, do modernog broja 8.

Znak obrnutog velikog slova J prvi je glas i prvo slovo sanskritske riječi peru,
što je jedno od sanskritskih imena Sunca, vatre i darodavca (srpskog Dajboga). Tog
oblika je i starofeničansko slovo P (П). Dakle su mnogi stari narodi, među kojima
su i Indijanci i Srbi graditeji stećaka, sačuvali sjećanje na sanskritsku riječ peru i

94
nekadašnje prvo slovo P (П) kojim je ta riječ ko zna kad pisana. Svastike su samo
različite varijacije tog znaka. Peru je vatra, vatra je Sunce, Sunce je Perun, Perun je
Bog, jer i po biblijskoj tvrdnji Bog je oganj: "Jer je Bog naš oganj koji spaljuje."
(Jev. 12, 29)
Sanskritski znak ८ (asta) znači znak i osam. To je sanskritski znak broja 8, a
broj 8 je simbol vječnosti, jer je Bog vječan. Taj znak je svojim oblikom isti
hinduističkom znaku broja 7, isti feničanskom slovu P (П), isti kao simboli Sunca
na piktografima, petroglifima i stećcima: J = P = peru, vatra, Sunce, Bog.
Sanskritsko yoni znači izvor, porijeklo, materica, mjesto rođenja, voda, rasa,
sjeme, mjesto počinka, proljeće. Sanskritsko Jagatkartr je Brahma, stvaralac svijeta,
otac Manua, koji je po vedskim spisima prvi čovjek od kojeg potiču svi ljudi, a to
isto znači sanskritsko janyu i jurni (srbski Juraj). Hebrejsko slovo Y (yod) je prvo
slovo riječi YHVH (Jahve), a riječ Jahve znači Bog. Dakle i tu imamo J.
Sanskritsko jiiv znači živ: pored boginje Žive naravno da je jedno od imena
Boga bilo Živ (sanskritsko Jiv), te je znak J njegov znak. Živi Bog spominje se i u
Bibliji, samo što prevodioci ime Živi pišu malim slovom:
"Po tom ćete spoznati, da je Živi Bog u sredini vašoj..." (Is.Nv. 3, 10)
"A Gospod je pravi Bog, Bog Živi i Car Večni." (Jeremija, 10,10)
Dakle je znak "J" kao znak broja 7, broja 8 i slova P (П) simboli vatre Sunca i
simbol Boga Sunca sa značenjem: vatra, Sunce, Živ, Život.
…………………………
………………………....
…………………………
…………………………
…………………………
…………………………
…………………………
…………………………
…………………………
…………………………
………………
…………
…………………………

95
IVAN KUPALO (IVANJDAN)
"Ивањско цвеће Петрањско,
Ивањско цвеће рујано,
Претрањско цвеће плаветно!...
Иван га бере те бере,
Петар га плете те плете.
Иван га бере те бере,
Даје га брату до себе
Свом млађем брату Коледу.
Дајући брата мољаше:
„Ај мио брате Коледо!
Ево ти цветак мој дајем
Чувај га дивни Коледо.
Чувај га па га сачувај
До мога чудна ређења
До твога страшна умрења
Умрења брата Коледа
Старијег брата Божића,
Синова старог Сварога."
Петар ми цветак примаше,
Петар ми венце вијаше
Па вели брату Купалу:
Ој мио брате Купало.
Старији брате Иване,
Примам ти цветак и живот
До мога страшног умрења
И нашег брата ређена
Рођења младог Божића
Сина нам старог Сварога."
(Miloš S. Milojević, Pesme i običaj ukupnog naroda srbskog, Obrdene
pesme, Beograd, 1869)
Ivanjdan, 7. juli gregorijanskog, 24. juni julijanskog kalendara, danas je
crkveni praznik Rođenje Sv. Jovana Krstitelja.
Ime Ivan nastalo je po sanskritskoj riječi (starosrbskom) iva što znači najbliže
i kretanje. Vrba je iva jer raste blizu vode i brzo raste (kreće se), a voda je na san-
skritu jivaka. Sanskritsko jivaka znači još i život, dugoživeće, životvorno. Sanskrit-
sko jivaka je današnje srbsko život, životvorno (boginja Živa, a njeno sanskritsko

96
ime je Jivana, skraćeno Jiva, tj. Živana ili Živa). U svim ovim riječima korijen je
iva-, od čega je izvedeno ime Ivan.

Sl. 90. Nekad je preskakanje vatre bilo dječja igra.
Sjećam se kad smo na Ivanjdan dan ložili ivanjske krijese i preskakali vatre.
Tih običaja više nema, jer sve što smo u običajima čuvali i njegovali, to jedno po
jedno u zaborav odbacujemo.
Početkom hrišćanske ere na Ivanjdan padaše prvi dan ljeta, kao što to u naše
vrijeme biva 21. juna gregorijanskog kalendara (Vidovdan). Odatle kod Srba običaj
pletenja vijenca od cvijeća, a vijenac je kružni simbol Sunčevog kretanja nebom
(sanskritsko ven znači kretanje). Cvijeće u vijencu simbol je rađanja, rasta, ljepote i
radosti života.
Pošto je Ivanjdan bio prvi dan ljeta, bio je to i praznik Kupala. Kupanje na ovaj
dan bilo je vjerski običaj prehrišćanskih Srba i Srba pravoslavnih dvovjernih krstjana
(svjedok tome je spominjanje apostola Petra u obrednim pjesmama o Ivanu Kupalu).
Smatralo se da kupanje na dan Ivana Kupala očišćava tijelo i dušu kao i pre-
skakanje vatre. Hrišćanska crkva je ovo kupanje pretvorila u krštenje i eto jasnog
dokaza da su stari Srbi imali običaj krštenja svake godine na dan Ivana Kupala, a oni
najhrabriji kupali su se i na prvi dan zime na praznik Rođenja Božića Svarožića, tj.
na Božić. Sjena tog običaja je crkveni praznik Krstovdan 18. januara gregorijanskog,
ili 5. januara julijanskog kalendara.
Pa se pitam da li bi hrišćanstvo ikada zaživilo kao vjera da nije na srbskim pre-
hrišćanskim običajima ustanovljeno.

97
KRST SV. JOVANA KRSTITELJA

Sl. 91. Sveti Jovan krstitelj sa krstom.
Da li smo ikad razmišljali zašto se na freskama i ikonama Sveti Jovan Krstitelj
prikazuje sa krstom, kad je krst kao hrišćanski simbol nastao tek kasnije nakon Hris-
tovog raspeća?
Govoreći o Isusu Hristu Jovan Krstitelj reče svojim učenicima ovo: "On treba
da raste, a ja da se umanjujem." (Jn.3,30)
Šta znače ove Jovanove riječi da Hrist treba da raste, a on (Jovan) da se uma-
njuje? Znače ovo: Sunce (Hrist) je rođen na zimski solsticij i prvi dan zime kad
Sunce iz najniže tačke na južnom nebu počinje da se penje u vis i kad dan počinje
da raste, a Jovan je rođen na Ivanjdan kad Sunce sa najviše sjeverne tačke počinje
da se spušta ka jugu i dan počinje da se umanjuje.
Početkom hrišćanske ere na Ivanjdan, dan koji crkva slavi kao Rođenje Svetog
Jovana Krstitelja (7. jul gregor. 24. jun julij. kal.) bio je ljetni solsticij, prvi dan ljeta
i najduži dan godine (Vidivdan).
Jovanov krst je znak tog ljetnog solsticija, znak tog dana, znak Sunca!

98
MANASTIR SV. ARHANGELA KOD PRIZRENA
Za Manastir Svetih Arhangela govore da je zadužbina srbskog cara Duša-
na Silnog (kralj 1331-1346, car 1346-1355). Manastir se se nalazi u kanjonu reke
Bistrice jugoistočno od Prizrena. Vele da je građen u periodu od 1343-1352. godine i
kažu da je građen na mjestu starije kultne građevine. Da li je tu bila starija crkva, ili
je bilo nešto još mnogo starije od te "starije crkve"? Pogledaćemo položaj, stil grad-
nje, materijal gradnje i motive na fragmentima hramova ovog manastira.

Sl. 92. Bijela strelica pokazuje da je oltar hrama u gornjem lijevom uglu slike
okrenut jugozapadu. Crvena i plava strelica pokazuju prvac hramova prema
jugoistoku, a ne istoku.

99
Sl. 93. U cokli hrama je koso klesano kamenja, a iznad su fasadni pravilno klesani
kameni blokovi ne baš malih dimenzija. Iz kojeg je to vremena i ko je to gradio?
Srednji vijek i vrijeme cara Dušana? Neće biti!

Sl. 94. Cokla od koso klesanih kamenih blokova, jedinstven i vrlo rijedak način
obrade kamena u gradnji hramova uopšte i jedinstven u gradnji hrišćanskih
hramova.

100
Sl. 95. Blokovi su klesani pod uglom oko 45 stepeni.

101
Sl. 96. Cokla čuvenog Jupiterovog hrama u libanskom Balbeku svojim koso
klesanim kamenom slična je cokli Manastira Svetih Arhangela. Vrijeme gradnje
temelja ovog hrama nauci je nepoznato.

102
Sl. 97. U cokli ruševina hrama starobiblijskog hananskog boga neba Ela (Ila) u
Hebronu nalaze se i koso klesani kameni blokovi, vrlo slični koso klesanim
blokovima Manastira Sv. Arhangeli. Otkud ta sličnost i zašto ovako klesanog
kamena u hrišćnaskim hramovima još negdje nema?

Sl. 98. Zar ovakvi gromadni blokovi da budu klesani u vrijeme cara Dušana?

103
Sl. 99. Megalitni blokovi nisu tek tako mogli biti postavljeni na golu zemlju.
Ovaj kvadratni blok (oko 2 x 2 m) nije mogao biti nosač običnog potpornog stuba
u brodu crkve Dušanovog doba, jer je preglomazan i zauzimao bi mnogo prostora
u unutrašnjosti hrama. Koja mu je svrha? Šta je ispod sloja trave? Pločnik? Da li
je ovaj užljebljeni kamen nekada služio za oticanje krvi sa paganskog žrtvenika?

Postoji mnogo pokazatelja da su hramovi Manastira Svetih Arhangela kod Priz-
rena u rimsko vrijeme bili mitraistički, a prije toga hramovi neke drevne prehriš-
ćanske vjere i od hrišćanstva možda stariji čak oko 1-2 milenijuma. Gdje su naši
arheolozi svih prošlih godina? Ćutanjem se pokriva zavjera protiv istorije Balkana i
protiv istorije Srba.
……………………….

104
RTANJ

Sl. 100. Rtanj

Evo nađoh jedno “naučno objašnjenje” o imenu planine Rtanj:
“Sadašnji naziv planine i istoimenog naselja, se susreće sa latinskom riječi
Artan (preuzete od još starije civilizacije, veruje se Artanije) koja vuče korenicu od
Art i Artificius. Art predstavlja nešto što je oblikovano i dorađivano rukom dok
Artificius označava pojam za veštačko ili neprirodno. Iz ovih podataka se tumači da
je Rtanj “veštačka ili neprirodna planina.”
Neki ime Rtnja povezuju sa starom zemljom Artanijom. “Artanija” na san-
skritu znači “neobrađena, divlja zemlja” što je Artanija i bila negdje ne dalekom
ruskom sjeveru. I u čemi je tu sličnost sa imenom Rtnja? Nikakva!
Korijen riječi “Artan” i korijen latinskih riječi “art” i “artifikus” je isti korijen
kao i korijen u engleskoj riječi “arm” (ruka), gdje je korijen “ar-“ (od grčkog "art-
hron" što znači "spoj" i latinskog "armus" što znači "rame").
Tvrde da je “ar-“ pra-indo-evropsko i znači “mjesto spajanja”. Mjesto gdje
je ruka spojena sa tijelom je “rame”. Sanskritsko “arpayati (ar)” je "mjesto odva-
janja" i glasovnom metatezom suprotno je obliku srbskog korijena “ra-“ u riječi
“rame”. Mjesto spajanja ujedno je i mjesto odvajanja, dakle srbsko "ra-" u riječi
105
"rame" i englesko "ar-" u riječi "arm" pokazuju isto mjesto, s tim da srbsko "ra-"
označava tačku mirovanju u mjestu spajanja, dok englesko "ar-" označava odvajanje
od tačke spajanja. Po tome zaključujemo da latinsko ime "Artan" nije nastalo od la-
tinskog korijena "ar-" koji znači "spoj" i "odvajanje", jer Rtanj nema nikakvog zna-
čenja u smislu nekog spajanja ili odvajanja, nego je latinska riječ "Artan" nastala od
nečeg drugog i nekim drugim načinom. Pokazaćemo koji je to način, odnosno
pokazaćemo kako je nastalo latinsko ime Rtnja "Artan".
Znamo da je “rt” oštri, šiljati dio kopna koji zadire u more. Rtanj je oštri
planinski šiljak koji zadire u nebo. Rt je dakle oštri izduženi šiljak.
U ratu se koriste oštri izduženi mačevi, oštri izduženi noževi, oštra izdužena
koplja, oštre izdužene strijele. Ima li riječ "rt" po svom postanku, po svom obliku i
po svom značenju ikakve veze sa riječju "rat"? Pogledajmo ovo:
"řt m (Vuk) = řt, gen. fia (Vodice, Istra, ŽK) pored rat, gen. rata (Vodice) =
rôt (Hvar, čest toponim) = ret (Vrbnik, na, ureti, 1347) = Rat, gen. Rata (Ljubiša),
dalmatinski poluotok, zvan Pelješac..." (1)
Dakle riječ "řt " ima etimološku, morfološku i semantičku vezu sa riječju "rat". Eti-
mološka veza je po postanku, morfološka po obliku i semantička po značenju.
Latinsko “Artan”, kao ime Rtnja, samo je moglo nastati od starog srbskog
“Ratan”, dakle od korijena “Rat-” i nastavka “-an” kao i kod pridjeva “zlatan (zlat-
an)”.
Sanskritsko “ratati (rat)” znači “buka, hujanje, tutnjava, gruvanje, grmlja-
vina”. Oblik i značenje sankritskog “ratati, rat” sačuvano je u srbskoj imenici “rat”
i u pridjevu “ratьn > ratni > ratnik“. Iz stare srbske riječi “Ratan” slog “Ra-“ me-
tatezom je dao latinsko “Ar-“, tj. latinsko “Artan” na isti način i istim govornim pu-
tem kao što su srbske riječi “Rasa, Ras” dale latinsku riječ “Arsa”, isto kao što je
“Rasia”, tj. rijeka Raška u Istri dala latinsko “Arsia”.
Ratan ili Artan značilo je "oštri šiljati vrh buke, hujanja, tutnjave, gruvanja
i grmljavine". Da li su te pojave tamo uobičajene, ili se javljaju samo kao predska-
zanje rata, to bi okolno stanovništvo iz tradicije i svog ličnog iskustva moralo znati.
Pričaju da Rtanj puno zrači, nose instrumente i crtaju grafikone? Zar je neko
čudo da Rtanj zrači? Svako brdo, svaki vis zrači, naročito krečnjački vis kao vis
krečnjačke Velike piramide u Gizi. I drveće zrači, naročito visoko drveće kao hrast
i zato što zrači najčešće ga gromovi udaraju, jer se + (plus) i – (minus) privlače.
Zračenja Zemlje i zračenje Sunca izazivju stvaranje magle i oblaka na vrhovima
planina.

106
Rtanj je krečnjacka visoka šiljata planina i normalno je da zrači i normalno je
da elektronski naboji tu stvaraju razna čudesa kao što su loptaste munje. Ništa tu
nema neprirodno, ali danas je mnogima u modi fantazija radi zamlaćivanja onih što
umno ne mogu da razlukuju fantaziju od realnosti.

Sl. 101. Oblak na vrhu Rtnja.

Što se tiče toga da li je to prirodna ili vještačka piramida, to svako normalan
vidi: prirodna je od prirodnog kamenog materijala, vještačka od rukom klesanog i
zidanog kamena.

….......................................
(1) Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Knjiga III,
JAZU, Zagreb, 1973, str. 162.…………………

107
SVEŠTENIČKI ČINOVI DVOVJERNIH KRESTJANA

Sl. 102. Sveštenici narodne Crkve srbskih dvovjernih krestjana (freska, Crkva Sv.
Ahilija, Arilju, 13. vijek).

Srednjevijekovna srbska narodna Crkva dvovjernih krestjana (krstjana) imala
je svoje sveštenstvo zvano strojnici. Šta je stroj? Stroj je poredak, poredak po činje-
nju radnje, poredak po činovima (vojska se i danas postrojava po veličini). Najviši
čin u tom crkvenom stroju bio je djed, iza djeda su gosti, iza gosta su starci.
Riječ djed ima svoje hipokorističke oblike did, dida, dido, deda, dedo, đedo,
đed. Djed je vrlo stara riječ i nalazimo je u sanskritskom obliku dhīdā ( धीदा ) što
znači pamet, znanje, razumijevanje. Kod drevnih Egipćana djed je stub na kojem
stoji nebo, nosač neba, nebeska soha. Djed je čin najstarijeg muškog člana porodice
i čin najstarijeg u stroju duhovnika među dvovjernim pravoslavnim krestjanima.
Šta znači i odakle potiče riječ gost? Šta je gost u kući srbskog domaćina? Gost
je svetinja kod srbskog naroda i svi ukućani jednog doma trude se da gostu u nji-
hovom domu ugode i dok je kod njih da mu ni dlaka s glave faliti ne smije. Marko
Miljanov u djelu "Primjeri čojstva i junaštva" priča o čoveku koji je u svoj dom pri-
mio bjegunca koji je bježao pred potjerom. Čak i kad je saznao da mu je taj bjegunac
ubio sina, i dalje je reskirao da strada sa čitavom familijom, a da gosta sačuva.
Veliku je čast imao gost kod srbskog domaćina, ali sve te vanjske forme odnosa
prema gostu ništa ne kazuju zašto se gostu odaje tolika čast i šta je izvorni smisao u

108
drevnom značenju riječi gost? Zato ćemo malo prošetati uporednom lingvistikom da
vidimo ima li u drugim jezicima ista ili slična riječ sa istim ili sličnim značenjem iz
kojeg bi mogao da proističe i srbski običaj tolikog poštovanja gosta.
I u sanskritu postoji jedina riječ oblikom i značenjem srodna srbskom gost:
sanskritsko gosthi i znači rodbinska, veza. Međutim, znamo da je obim značenja
srbskog pojma gost mnogo širi od rodbinske veze, jer je kod Srba gost i onaj ko nije
u rodbinskoj vezi sa domaćinom i njegovim rodom, već je gost svako ko je ušao u
domaćinovu kuću, jer postoje i zvani i nezvani gosti.
Na indonezijskom otoku Bali u 18. vijeku sagrađena je palata pravde nazvana
Kertha Gosa. Riječ Kertha znači mjesto gdje se kralj sastaje sa svojim ministrima
kako bi raspravljali o pitanjima zakona i pravde, a riječ gosa znači objava, najava,
mjesto iz kojeg se nešto objavljuje. Onaj ko ima pravo drugima nešto da objavljuje
može biti samo neki starješina i od ove riječi gosa počinjemo traženje značenja
srbske riječi gost. Korijen riječi gost je sanskritska riječ go što je jedno od imena
Sunca, što znači da je u rijeci gost osnovno značenje svjetlost.
Ko je drevnim ljdima objavljivao zakone i pravdu? Objavljivali su anđeli koje
je Bog slao ljudima da uče ljude: starobiblijski Avram je ugostio tri nezvana i
nepoznata gosta (tri anđela), a Lot je po cijenu časti svojih kćeri i po cijenu vlastitog
života štitio svoja dva nezvana i nepoznata gosta (dva anđela). U onim dalekim
drevnim vremenima anđeli su bili starješine ljudima, plemenima i narodima, toliko
moćne starješine da su ih ljudi poštovali kao bogove.
Da li slučajno engleska riječ ghost svojim oblikom ima veze sa srbskom riječju
gost? Englesko ghost, koje potiče od srednjevijekovnog engleskog gost, gast
(staroengleski gāst) znači duh, duša, prikaza, biće. U jeziku današnjih Kumbra
(Cumbri) u Engleskoj gos znači služitelj, sluga, a na gaelik jeziku (jezik Škota)
gosda znači duh i znači svjetlosni spektar. Gaelik gost-aios znači starost, a gost-
aosmhor znači star, s tim da danas i škotski lingvisti znaju da je značenje starost,
star u riječima aios, aosmhor, dok značenje i porijeklo riječi gost ne znaju, izgubilo
se u zaboravu.
Anđeli su i duh i svjetlosni spektar, jer su takvi tijelom. Anđeli su bili Božiji
staratelji nad ljudima i sva ta značenja svjetlosti i starateljstva bila su originalno
značenje u srbske riječi gost, ali su prestankom javljanja anđela ta značenja zabo-
ravljena, samo je svaki gost kod Srba iz tih vremena kroz vremena ostao u časti i
poštovanju.
Kad nam neko u društvu kaže “Ja sam svoj goso”, šta to znači? Da li je goso
skraćeno od gospodin i da li smisao sintagme “svoj goso” znači biti svoj gospodin?
Biti svoj gospodin!? Biti gospodin je radi drugih, a ne radi sebe, dakle nije to, nego
znači “ja sam slobodan od nečijeg starješinstva nada mnom, ja sam svoj starješina,
109
svoj goso”. To znači da je oblik goso nastao od oblika gost (gost > goso). Pošto goso
znači starješina, a nastalo je od riječi gost, znači da i riječ gost znači starješina. To
je je čin i u vojnoj hijerarhiji i gost (goso, starješina) izdaje strojnicima zapovijesti,
objave i najave. Gost je starješina i zato je gost kod Srba ostao u časti i poštovanju
još iz onih vremena kad su anđeli (ghosts, en.) kao Božiji služitelji (gos, kumbrik), i
kao ljudske starješine (gosti) davali ljudima objave o zakonu i pravdi.
U srbskoj narodnoj Crkvi dvovjernih krestjana od gosta činom niži strojnici
bili su starci. Sad, sudeći po srbskom narodnom običaju, tu imamo malu nelogičnost:
kako neko (gost) može da bude starješina starcima, jer su starci neprikosnoveni
zakon kod Srba? Evo kako: nisu oni svoj čin starci dobili po svojoj starosnoj dobi,
nego su po svom zaduženju bili stа́rci, staratelji nad narodom.
I sad svešteničke hijerarhijske činove Crkve dvovjernih krestjana vidimo
ovako: djed je čin kao čin danasnjeg patrijarha, gost je u rangu arhiepiskopa, a stа́rac
je bio u rangu današnjeg vladike (episkop).

SRBI SU BILI I OSTALI DVOVJERCI

Sl. 103. Nadgrobnik u stilu stećka.

110
Sl. 104. Nadgrobnik sa motivima stecaka: zmija na bočnoj strain krsta. (Pošćenje,
opština Žabljak).
Da su Srbi bili i ostali dvovjerci (neke Srbe grkoortodokse ne računamo u to),
svjedoče sačuvani srbski narodni običaji vezani za kalendarska vremenska zbivanja
i svjedoče stećci svojim motivima. Ovdje imamo nadgrobnike iz Crne Gore na
groblju pored crkve u Pošćenju (opština Žabljak), gdje su neki nadgrobnici ukrašeni
po uzoru na stećke.
Na ovoj krstači je izobražna zmija. U hrišćanstvu je zmija simbol djavola,
Sotone i nikad jedna porodica grkoortodoksnih hrišćana svom pokojniku ne bi na
spomeniku postavili lik zmije.
Pa otkud na tom krstu zmija? Zmija je tu iz prehrišćanske vjere, jer u prehriš-
ćanskoj vjeri Srba zmija je simbol snage Sunčevog vremena, tj. simbol Sunčevog
puta nebom. I kao što se nejako zimsko Sunce sa juga podigne ka sjevernom nebu i
sve oživi, tako je ovom zmijom simbolično predstavljeno podizanje pokojnikove
duše od zemlje ka nebu, ka raju.

……………

…………….

111
KNEZ LAZAR – RAZORITELJ DUŠANOVOG CARSTVA
Svako ko iz umjetničkog književnog djela (ovdje epska narodna pjesma) gradi
sebi istoriju, taj već živi u lažnom mitu i laže sam sebi i laže svima oko sebe. A šta
je bilo onda kad je knez Lazar pogazio zakletvu položenu caru Dušanu da će ostati
vjeran Dušanovom sinu Urošu, zakonitom nasljedniku Dušanovog prestola i
Dušanovog carstva? Lazar je pljunuo na zakletvu, a time pljunuo na Časni krst i
pljunuo na Boga u Kog se na koljenima sa rukom na Časnom krstu zakleo i krenuo
je protiv carevića Uroša kao i kralj Vukašin. Je li i to Lazarevo opredjeljenje za Ne-
besko carstvo? Nije, već Lazarevo opredjeljenje za zemaljsko carstvo.
Je li moguće, kukavni Srbi, da je vama gaženje zakletve koju neko da zaklinjući
se Časnim krstom i Svemogućim Bogom u crkvi pred sveštenstvom, vlastelom i
narodom, da je vama to čisti um, čisto srce i čista volja? Jeste li vi bolesni i u mozgu
i u srcu i duši? Da li ste vi, lažovi i zli učitelji srbski, Božji ili ste Sotonini služitelji?
Preispitajte se kome tim svojim lažima služite veličajući izdaju gaženjem zakletve
kao izdajnikovu zaslugu za Nebesko carstvo.
Dokle ćete, vi lažovi crkveni, vi lažovi politički i vi lažovi svjetskih lažova, dok-
le ćete svojim lažima sluđivati srbski narod? Dokle ćete pljuvati na ljudsku čast i
poštenje, dokle ćete pljuvati na ljudsko i viteško čojstvo, dokle ćete pljuvati po istini,
po Časnom krstu i po Bogu? Ide li narod svjesno za vašim lažima, spasa narodu
nema i propašce Srbi i biće izbrisani iz Knjige života i zemaljskog i nebeskog carstva
i kao takav nije za žaljenje.
Nema Srbina da nije čuo za slavno carstvo cara Dušana Silnog. U svom vreme-
nu veliki je bio i slavan car Dušan, velika i čuvena bijaše njegova država sa njegovim
Zakonikom i velika i silna bješe opšta moć Dusanovog mača i Dušanovog bogatstva.
Najboljim evropskim vitezovima onog doba bila je velika čast da budu primljeni u
ličnu gardu cara Dušana, jer velikom caru samo najbolji i najčasniji vitezovi mogu
da budu na platnom spisku.
Velik je bio Dušan u ondašnjoj Evropi, velik ostao u ondašnjoj srbskoj, evrop-
skoj i svjetskoj istoriji i s pravom Srbi pominju cara Dušana.
Ali je nešto nejasno u ponašanju današnjih Srba, a to je zašto današnji Srbi kao
najvećeg svog svetitelja i patriotu slave jednog od uzročnika propasti Dušanovog
carstva, zašto veličaju i slave kneza Lazara koji se odmetnuo od Uroša, sina Dušano-
vog i zakonitog nasljednika Dušanove krune. Lazar je skupa sa Mrnjevčevićima "na
komate razdrobio carstvo" kao Njegoš reče.
Dušan je bio oženjen Jelenom, Lazar Milicom. Jelena i Milica su rođene sestre,
kćerke Vratka, praunuka Nemanjinog sina Vukana. Vukašin je bio kršteni kum
Dušanovog sina Uroša. No i bez toga i Lazar i Vukašin su po ondašnjem običaju
svome caru pred patrijarhom i narodom položili zakletvu na vjernost i caru i carevom
zakonitom nasljedniku Urošu, ali su po Dušanovoj smrti prekršili svoje zakletve,
112
otkazali poslušnost Urošu, ponižavali i u bijedi držali Uroša, da bi se 1367. godine
na Kosovu Vukašin sa svojom vojskom sukobio sa pristalicama Uroševim i pobi-
jedio ih.
Lazar nije htio sa svojom vojskom da pomogne Urošu, već je sve gledao sa
strane, te ga je zbog toga odmah nakon bitke Nikola Altomanović htio da ubije, ali
mu je Lazar izmakao. Nakon te bitke ubrzo je Vukašin ubio svoje kršteno kumče
Uroša.
Mrnjavčevići su prigrabili za sebe južni i istočni dio Dušanovog carstva, a Lazar
sjeverni. I svi su se trudili da kao "nezakonitu" ukinu srbsku patrijaršiju koju je
proglasio car Dušan I koju je carigradski patrijarh anatemisao. Lazar je lično dao
velike pare da se ta patrijaršija ukine i da se srbska crkva opet stavi pod kontrolu
carigradskog (grčkog) patrijarha, odnosno da se prizna srbska patrijaršija tek od vre-
mena kneza Lazara. I tako je i bilo. Lazar je zbacio Dušanovog patrijarha i šalje
crkvenu delegaciju u Carigrad koja je (parama) izmolila carigradskog patrijarha da
skine anatemu i da proglasi novu srbsku patrijaršiju sa novim patrijarhom (Laza-
rovim izabranikom).
Zašto su Mrnjavčevići i knez Lazar proglasili srbsku patrijaršiju Dušanovog
vremena nezakonitom? Zato što je patrijarh te patrijaršije krunisao Dušana za cara i
samim tim što su patrijaršiju i njenog patrijarha proglasili nezakonitim, time su i
Dušanovo krunisanje proglasili nezakonitim, a samim tim pred njima i pred grčkom
crkvom ni Dušanov sin Uroš nije bio zakoniti nasljednik Dušanovog carstva. To je
i razlog zašto car Dušan, jedini od Nemanjića, nije proglašen za sveca.
Time su Mrnjavčevići i Lazar preko grčke crkve svoje zakletve caru Dušanu
proglasili nevažećim, jer su se zakleli u (po njima) nezakonitoj crkvi i time su oprav-
dali svoje neposlušanje Urošu i time opravdali uništenje Dušanovog carstva. Sve
dakle u saradnji sa Grcima, velikim neprijateljima Dušanovim. Bila je to istorijska
izdaja Boga i vjere lažnim zaklinjanjem Božjim imenom, izdaja cara lažnom zaklet-
vom i izdaja Dušanove Srbije razbijanjem njene cjelovitosti. I rezultate svega
znamo: Vukašin i Uglješa gaženje svojih zakletvi i svoju izdaju platili su glavama
na Marici 1370. (1371) god., a Lazar na Kosovu 1389. godine.
I sad jedno ljudsko i vjersko pitanje: zašto Lazara, zakletvolomca i jednog od
glavnih uništitelja Dušanovog carstva, današni Srbi slave kao velikog sveca i borca
za Hristovu Nebesku Srbiju? Jedan obični lažov, zakletvolomac, izdajnik i Boga i
cara i rušitelj najveće i najslavnije srbske države, kako je moguće da je on takav u
tolikoj časti i slavi kod Srba uzdignut?
............................................
Izvor: Panta Srećković, Rasprava o caru Urošu, Glasnik srpskog učenog društva,
Knjiga 84, Beograd, 1885, str. 271-407.

113
O IMENU BEOGRADA
Singidunum, staro ime Beograda. Mnogo je nagađanja o značenju imena Singi-
dunum, ali pravi dokaz niko ne postavlja i sve se svodi na "pretpostavlja se" i "misli
se". To nikakvi dokazi nisu. Kako je postala i šta znači riječ Singudunum?
Riječ Singidunum je složenica od dvije riječi: Singi-dunum. Odakle i kako je
postala i sta znači riječ singi, odakle i kako je postala i sta znači riječ dunum?
Pošto je dunum, druga riječ u imenu Singidunum, poznata po postojećim rječ-
nicima, evo njenog etimološko-semantičkog traga i značenja: dun (1) je riječ kelt-
skog jezika i znači vis, gomila, kamara, hrpa, utvrda, utvrđenje, tvrđava, zamak,
dvor. Oblik dunum je latinizirani oblik keltske riječi dun.
Keltko dun sačuvano je u srbskom jeziku kao korijen riječi duni u izrazu "duni
ga" što je dalo "tuni ga", tj. "udari ga". Keltsko dunt znači duvati i ovu riječ imamo
u srbskim riječima duni, uduni (snažan pokret vazduha je vjetar: duni, vjetre). Dun
nosi značenje snage, a gdje je snaga, tu je utvrda, utvrđenje, tvrđava. I to smo riješili.
Ostaje da se bavimo riječju singi.
Singi? Čija je to riječ? Keltska? Nije keltska, jer je nigdje u postojećim knji-
gama svih grana keltskog jezika nema, a da je ikada bila, neko bi je već zabilježio.
Pa čija je? E, to će nam otkriti korijen riječi singi, a korijen je sin-.
"Sini, jarko, sa istoka Sunce", prvi je stih jedne stare srbske narodne ljubavne
pjesme. Šta znači imperativ sini? Znači zasvijetli, zasijaj, obasjaj, bljesni, a sve to
ne može bez izvora svjetlosti, ne može bez vatre. Sinuti znači zasijati svjetlošću.
Perunova gromovita munja u trenu sine, a kad neko dobije jak udarac u glavu, sine
mu pred očima.
Korijen riječi singi je sin-. To je korijen i imena planine Sinaj na kojoj je
Mojsije vidio sjaj vatre žbuna koji ne sagorijeva, planine na kojoj je Mojsije primio
onih Deset Božjih zapovijesti i za svo vrijeme Mojsijevog boravka na vrhu Sinaja,
vrh planine je sijao svjetlošću (od korijena sin- je ime planine Sinjajevina).
U jeziku Gutob ili Bodo Gadaba jeziku, tkz. Munda jezik Indije (oblast Kora-
put, Odisha, Visakhapatnam oblast države Andhra Pradesh), jeziku kojim govori oko
devet miliona ljudi, i danas postoji riječ singi (2). I šta znači ta riječ? Znači svitanje
(sini), dan, svjetlost, Sunce, a izvedena je od riječi singil što znači vatra. Singi—bon-
ga je Sunce Bog, vrhovni bog indijskog Munda plemena. Eto korijena sin- iz kojeg
su nastale srbske riječi sinuti, sini i eto korijena riječi singi u imenu grada Singiduna,
tj. Singidunuma: Singi je Sunce, ime vršioca radnje sinuti, sini, imenica koja je ostala
u dalekom zaboravu prošlosti. Evo imena Sunca u jezicima naroda centralne Indije
(3):

114
Ho (Kol)................... Singi
Kol (Singhbhum)......Singi
Bhumij......................Singi
Mundala....................Singi
Gadaba......................Singi
Chentsu......................Bela
Khond........................Bela
Singidunum! Singidun! Sunčve vis, Sunčevo brdo, Sunčeva gromila, Sunčeva
hrpa. Šta je to Sunčeva gromila, Sunčeva hrpa? To je vještačko kameno uzvišenje
na kojem su drevni podizali svoje oltare Suncu i tu je nekad u davnoj prošlosti bio
oltar Sunca, tu je bio Sunčev dvor. Oko svetilišta podizana je zaštitna ograda,
Sunčeva tvrđava, Sunčev gard i na kraju Sunčev grad, da bi preko keltskog (srbskog)
Belog Boga Sunca Bela (Bel, Belin, Belenus, Belenos, Belinus, Vidas, Vidasus, Beli
Vid) postao Beli grad, Beograd.
………………………....
…………………………
…………………………
…………………………
…………………………
…………………………
…………………………
…………………………
………………………..
………………………..
………………………..
……………………….
………………………..
………………………..
(1) Neil M'Alpine, A pronouncing Gaelic Dictionary, Second edition, Edinbur-
gh, 1733, pg. 114.
(2) Capt. C. J. F8. S. Forbes, Comparative grammar of the languages of fur-
ther India, London, 1881, pg. 138
(3) W. W. Hunter, A Comparative Dictionary of the non-Aryan Languages of
India and High Asia, London, Trubner & Company, 1868, pg. 158

115
SRBI NISU JAVANOVI POTOMCI

Sl. 105. Rimska pijaca robova.

Javan (Ιωύαν, gr.) je unuk Nojev, sin Jafetov, brat Gomerov, Magogov, Mada-
jev, Tubalov, Mešehov i Tirasov. Svi koji su se bavili biblijskom genealogijom na-
roda jednoglasni su da su Grci potomci Javanovi, odnosno potomci Javanovih sino-
va:
"A sinovi Javanovi: Elisa i Tarsis, Kitim i Dodanim." (Knjiga postanja,10,4)
Elisa je najstariji Javanov sin (Ελισὰ, gr.) i po njemu su svi Grci nazvane He-
leni: grčko Ἕλληνες (Héllēnes) potiče od grčkog oblika imena Ελισὰ (Elisa): >
Ἕλλην, Ἕλληνες. Po Knjizi Jašerovoj, jednoj od verzija hebrejskog Starog Zavjeta,
prvo stanište Javanovih sinova bila je zemlja Mikdonia, što ne može biti ništa drugo
do prvobitna priobalna Makedonija sa ostrvima Jonskog (Javanskog) mora (Ιόνιο
Πέλαγος, gr.).
Knjiga Jašerova takođe kaže:
"I sinovi Elišini su Almanim, a oni su također otišli i sami gradove izgradili; to
su gradovi smješteni između planina Jobu i Shibathmo; i od njih bili su ljudi Lum-
bardi koji žive nasuprot planinama Jobu i Shibathmo, i oni osvojili zemlju Italia i
ostali ondje do današnjega dana." (Book of Jasher,10,15)

116
Potomci Javanovog sina Tarsisa (Θάρσεις, gr.) su Grci sa Kipra. U vrijeme
Rimljana Tarsus je provincija na Kipru sa istoimenim glavnim gradom. Kao i ostali
Grci i oni su bili poznati trgovci i brodovim stizali u ondašnje najpoznatije trgovačke
centre. Kad je Bog slao proroka Jonu da prorokuje u Ninevi, Jona je htio da pobjegne
brodom među mnogobošce u Tarsis (Kipar):
"A Jona usta da beži u Tarsis od Gospoda, i sišav u Jopu nađe lađu koja iđaše
u Tarsis i plativ vozarinu uđe u nju da otide s njima u Tarsis od Gospoda.." (Jona,1,
3)
Očito je da Tarsis (Θαρσὶς, gr.) nije daleko od palestinske Jope i da se u Tarsis
putuje samo brodom.
Potomci Javanovog sina Kitima (Κίτιοι, gr.) naseliše se u oblasti Romim pored
rijeke Tibra:
"I sinovi Chittim su Romim koji žive u dolini Canopia pored rijeke Tibreu."
(Book of Jasher,10,16)
Istorijski je poznato da je 8. vijek stare ere vrijeme osnivanja Rima, a samo sto-
tinjak godina ranije Grci su poznati kao istorijski narod, što znači da su potomci
Javanovog sina Kitima osnivači Rima. Da je to tačno svjedoči religija Rimljana u
kojoj su svi bogovi iz grčkog panteona.
U Septuaginit Bibliji ime jednog od Javanovih sinova je Rodanim (Ρόδιοι, gr.).
Tako je zapisano i u Mazora Bibliji (1.Dnevnika, 1,7). Zbog sličnosti drevnih
hebrejskih slova D i R prevodioci su grijesili i slovo R prevodili kao D, te ime
Rodanim postaje Dodanim. U Knjizi Jašerovoj je Dudonim. Potomci Dudonima
(Rodanima) su južno od Rodopskih planina (Septuaginta ih naziva Rodijani (Ρόδιοι,
gr.):
"I sinovi Dudonim su oni koji žive u gradovima na moru Gihon, u zemlji
Bordna." (Knjiga Jašerova,10,17)
Riječ Gihon je od grčkog γαῖα (gaia) što znači zemlja. Egejsko more (Αιγαίο
Πέλαγος) znači Zemljino more. Riječ Bordna označava tamnocrvenu boju zemlje
(sanskritsko bradhna i srbsko borda). Značenje tamnocrvene boje je u imenu
Rodopa, tj. Rodopskih planina (Ροδόπη. gr.). Tračko rodop znači kao i srbsko ru-
dast, tj. tamnocrven. Ruža je crvena i na na grčkom je rodo (ρόδο) .
Dakle Srbi nikako nisu i ne mogu biti Javanovi (Jovanovi) potomci kako neki
tvrde. Da su Grci Javanovci, a Srbi potomci Togarmini, svjedoči karakter Javanovih
potomaka i karakter Togarminih potomaka kazanog u Jezekiljevom proroštvu kad
se govori o feničanskom gradu Tiru:

117
“Tarsis trgovaše s tobom mnogim svakojakim blagom; sa srebrom, s gvožđem,
s kositerom i s olovom dolažahu na sajmove tvoje. Javan, Tuval i Meseh behu tvoji
trgovci; s dušama ljudskim i sudima bronzanim dolažahu na sajmove tvoje. A koji
su od doma Togarminog, s konjima i konjicima i mazgama dolažahu na sajmove
tvoje.” (Jezekilj,27,12-14)
Na pijaci u Tiru Javanovci su prodavali sve, pa čak i duše ljudske (ljude raznih
uzrasta), a potomci Togarmini nisu to činili, već su prodavali običnu robu dotjeranu
na konjima i mazgama.

Sl. 106. Lažna "Javanija".

Ovdje je karta iz knjige. J. Deretića " Antička Srbija, Novi Sad, 2000, str. 21).
I kao što vidimo Balkan je Javanija, originalna zemlja Javanovih sinova. Javan je je-
dan od sedmorice Jafetovih sinova. Tako piše u pomenutoj knjizi:
"Што се тиче Срба, они су у Изороду Јафетити, заправо Јафет пред-
ставља Србе. Али Срби се налазе и међу Хамитима и међу Семитима, што
потпуно руши теорију расне поделе ове три скупине народа."
Po Deretiću Srbi nemaju svoju zemlju od početka, već su u samom početku
razbacani po drugim narodima. A čija je Javanija (Jovanija), čiji se najstarije kulture
sa ovog područja koje Jovan Deretić pripisuje Jovancima, tj. Javanovcima? Da
zavirimo u Bibliju šta ona kaže:
118
"Sinovi Jafetovi: Gomer i Magog i Madaj i Javan i Tovel i Meseh i Tiras.
A sinovi Gomerovi: Ashenas i Rifat i Togarma. A sinovi Javanovi: Elisa i Tarsis,
Kitim i Dodanim. Od njih se razdeliše ostrva narodna na zemljama svojim, svako po
jeziku svom i po porodicama svojim, u narodima svojim." (Knjiga stvaranja,10,2-5)
A sad citat iz Deretićeve knjige (str.21):
"Јафет има седам синова и то су: Гомер, Магог, Мадај, Јован, Тубал,
Мешех и Теирас, Двојица одЈафетових синова, Гомер и Јаван, имају потомке.
Гомерови синови су: Ашкеназ, Рифат и Тогарма. Јаванови синови су:
Елиша, Тарсис, Хетим и Роданим. Затим у Изороду пише: 'Од њих су насељена
острва народа, према њиховим земљама, према језику сваког од њих, према
њиховим родовима и према њиховим народима.' То значи да су 'острва народа'
насељена од Јованових синова."
Tako Deretić "ostrva narodna" pripisuje samo Javanovcima mada u Bibliji (Knjiga
stvaranja,10,5) značenje 5. stiha obuhvata i sinove Gomerove i sinove Javanove i
sve potomke svih sinova Jafetovih čije se potomstvo u Septuaginti i Mazori Bib-
lijama ne spominje, ali se se spominje u Knjizi Jašerovoj, koja je takođe jedna od
hebrejskih varijanti Biblije Starog Zavjeta.
Ko su Javanovci, potomci Jafetovog sina Javana, to znaju svi bibliolozi i svi su
u tome jednoglasni: Javanovci su Grci. Evo šta kaže "Knjiga Jašerova o Javanovcima
i njihovom prvom staništu:
"I djeca Javanova su Javanim koji se naseliše u zemlju Makdonija". (Knjiga
Jašerova,10,13)
Zemlja Makdonija šta je Makedonija odakle su se uz obale mora raširili Grci
po svim svojim antičkim primorskim kolonijama. Od imena Javan (Jovan) izvedeno
je ime Jonskog mora: grčko "Ιόνιo" čita se isto kao u grčkoj riječi "ιώτα,iota, jota",
te je "Ιόνιo" u stvari "Jovio" po Javanu: Jovanovo (Javanovo) more! Rimljani su grč-
kog Zevsa zvali Jove. Da su biblijski praoci zbog svoje životne sile i dugovječnosti
od njihovih potomaka smatrani bogovima divovima ili titanima, to I Deretić priča
(str. 23) kad kaže da su neki Jafeta smatrali Posejdonom "jer su njegovi potomci
naselili ostrva" ali nije htio da kaže koji titan je Jovan (Javan) bio. Da, naselili su
Javanovi potomci ostrva od ostrva u Jonskom moru do ostrva oko Jave i ostrva oko
Japana.
Deretićeva Javanija širi Javanovce (Grke) sa obje strane rijeke Save i Dunava,
dakle i preko cijelog Balkana, Panonije i Podunavlja, što po Deretiću znači sve stare
kulture sa ovih područja javanske (grčke), a ne srbske. Čudan neki učitelj mnogih
današnjih Srba i vrlo čudni njegovi srpski đaci i fanovi. Jasno da jasnije biti ne mo-
že: Srbi nisu Javanovi potomci!

119
PELAŠKI BOG DOMATROS

Sl. 107. Monogram pelaskog boga Domatrosa (Dodona) i Atar (Atro)
zoroastranski bog vatre.
DOM-ATROS = DOM VATRE.

BOG DODOL, DODOLA I DODOLSKE PJESME
Najstarije srbske obredne pjesme su dodolske pjesme. Uz određeni scenski
ritual dodolske pjesme pjevaju se za vreme ljetnje suše. Cilj im je da umilostive
Boga da pusti kišu. U svom Rječniku Vuk Karadžić piše:
"Nekoliko djevojaka, kad je suša, idu po selu od kuće do kuće, te pjevaju i slute
da udari kiša. Jedna se djevojka svuče do košulje sa svijem, pa se onako gola uveže
i obloži različnom travom i cvijećem tako, da se nigdje ne vidi ni malo, i to se zove
dodola (načinila se kao dodola - reku djevojci, ili ženi, koja se mnogo nakitila po
glavi): pa onda zađu od kuće do kuće. Kad dođu pred kuću, onda dodola igra sama,
a one druge djevojke stanu u red i pjevaju različne pjesme; potom domaćica ili drugo
kakvo čeljade uzme pun kotao ili kabao vode, te izlije na dodolu, a ona jednako igra
i okreće se. U dodolskijem se pjesmama na kraju uza svaku vrstu: oj dodole, dodole!"
Mi idemo preko sela,
oj dodo le!
moj božole!
a oblaci preko neba,
oj dodo le!
moj božole!
Iz oblaka prsten pade,
oj dodo le!

120
moj božole!
ujagmi ga kolovođa,
oj dodo le!
moj božole!

Pogledajmo refren:
“oj dodo le,
moj božole.”
Kad se izgubi znanje o značenju neke riječi, onda se i riječ pogrešno zapisuje, jer
vidimo da se narodni pjevač u molitvenom obraćanju “oj dodo le, moj božole” obra-
ćaBogu snishodljivo mu tepajući riječju “Božole”. Pošto je Božole hipokoristika
imena Bog, onda je tom Bogu ime Dodol i pravilni zapis je ovako:
Mi idemo preko sela,
oj Dodole,
moj Božole!
a oblaci preko neba,
oj Dodole,
moj Božole!
Iz oblaka prsten pade,
oj Dodole!
moj Božole!
Ujagmi ga kolovođa,
oj Dodole!
moj Božole!
Bogu je ime Dodol! Pogledajmo sljedeću pjesmu:
Molimo se Višnjem Bogu
Oj dodo, oj dodole
Da udari rosna kiša
Oj dodo, oj dodole
Da porosi naša polja
Oj dodo, oj doodle
I šenicu ozimicu
Oj dodo, oj doodle
I dva pera kukuruza
Oj dodo, oj dodole.
(Zapisano 1976. godine, selo Boljare, Vlasotince. Kazivač Olga Milošević. Za-
bilježili: Ljiljana Milošević, učenica i nastavnik Miroslav Mladenović)
Prepišimo i ovu pjesmu po pravilnom izgovoru narodnog pjevača:
121
Molimo se Višnjem Bogu
Oj Dodo, oj Dodole!
Da udari rosna kiša
Oj Dodo, oj Dodole!
Da porosi naša polja
Oj Dodo, oj Dodole!
I šenicu ozimicu
Oj Dodo, oj Dodole!
I dva pera kukuruza
Oj Dodo, oj Dodole!
I ovdje narodni pjevač tepa svom Bogu Dodolu zovući ga Dodo. Ko je Bog Dodol
(Dodo)? Drevni Pelasti imali su božanstvo sa imenom Dodona, što je po profesoru
Radivoju Pešiću isto kao i pelaški Domatros, isto kao i slovenski Dažbog (Dajbog):
“I upravo sarmatskim pismom nastao je monogram pelaškog božanstva
Domatros koji od Pelasta preuzimaju i Krićani pre XVIII pre Hrista. Milan Budimir
nas izveštava da ‘glavno muško božanstvo ima arhaičan kult u epirskom naselju
Dodoni sa osobenim sveštenicima i kaluđerima negrčkog porekla’. Dopuštena je
veza starobalkanskog, dogrčkog, što će reći Pelaškog htonskog božanstva Do-dona,
Do-matros, odnosno Dios sa Dažbog i to s toga što sporedni oblik za Dažbog glasi
Da-bog.” (R. Pešić, Optužujem ćutanje, Pešić i sinovi, Beograd, 2001, str. 41)
I kakve veze ima pelasko muško božanstvo Dodona (Domatros) i slovenski
Dažbog sa bogom Dodolom (Dodom)? Ima, ima veze, samo polako!
Pogledamo li riječ Dodol, u njoj odmah uočavamo srbsku riječ do za koju danas
tvrde da je prijedlog koji uvijek označava kretanje od jednog do drugog mjesta.
Danas to jeste prijedlog, ali nekad davno u starini to je bila jednosložna imenica do
u značenju linija, pravac, razmak, mjera, vrijeme i tu riječ i danas imamo u riječi
dob, doba. Nalazimo je i u sanskritskom dolaa što znači ritam, zamah, mah, osci-
liranje. Zar Sunce nema svoj ustaljeni ritam izlaska, kretanja i zalaska? Zar to nije
svakodnevno osciliranje Sunca? Uzmimo sanskritsko bhaa (svjetlo) i dodajmo is-
pred srbskog do: do-bha >doba. I eto linije, eto mjere vremena trajanja svjetlosti
(dana) od izlaska do zalaska Sunca, od istoka do zapada: do-ba> doba. Dakle u riječi
Dodol riječ do znači razmak, trajanje, vrijeme.
Velšani su Kimbri, a Kimbri su samo jedno od drevnih imena Srba. U jeziku
Velšana Kimbra (Cymrieg language) i danas postoji riječ dodol. Velško dodol sastoji
se od dvije proste riječi: do-dol. I šta dodol znači? Znači postavljen, namješten, cen-
triran. Velško dodi znači staviti, postaviti, namjestiti, dati, a velško dodiad je
postavljanje, davanje, darivanje. I u svim navedenim velškim riječima riječ do je
nosilac potvrdnog značenja: da (jest), a riječ dol znači kriva linija, krivulja, a to isto

122
znači i srbsko dol (Srbi penis nazivaju krivak). I evo na crtežu grafičke predstave
značenja imena Dodol ili Dodo:

Sl. 108. Dodol (Dodo) je ime Boga Sunca: Sunceva putanja nebom je krivulja.

Bog Dodol (Božole Dodo) je Sunce, Bog Sunca, Višnji Bog, kasnije Perun i
Dažbog), a djevojka ogrnuta travom i cvijećem je Dodola (Zemlja). Tako je dodol-
skim ritualom simbolično-scenski predstavljena veza ljudi sa Bogom Ocem Suncem
i Majkom Zemljom, a od Boga Dodole tražena kiša ovdje je potreba Majke Zemlje
da od Sunca Oca bude kišom kao nebeskom spermom oplođena da bi ljudima rodila
ljetinu.
Tako od pelaskog božanstva Dodone (Domatrosa), pa preko srbskih dodolskih
pjesama i imena boga Dodole dolazimo do velšanske riječi dodol sa jasnim dokazom
da su i Srbi i Velšani Kimbri porijeklom i od Pelasta kao potomaka Jafetovog sina
Gomera po kome su i ime dobili: Gimiri, Khumri, Cimerijani, Cimeri, Kimmeri,
Kimbri, Simbri, Zimri, Sirbi...

.............................
…………………………

123
IME IMBROS
Riječ ime šta znači?
“Potom reče Bog: Da načinimo čoveka po svom obličju, kao što smo mi, koji će
biti gospodar od riba morskih i od ptica nebeskih i od stoke i od cele zemlje i od svih
životinja što se miču po zemlji. I stvori Bog čoveka po obličju svom, po obličju Bož-
jem stvori ga; muško i žensko stvori ih” (Knjiga stvaranja,1, 26-27)
Čovjek je stvoren po liku Božijem, što znači da je čovjek slika Božija. Engleska
riječ image znači slika, lik, a kažu da je porijeklo te riječi je u starofrancuskom
image, od latinskog imago. Dakle je stvoreni čovjek kopija, imitacija Boga.
U riječi ime korijen je im-, a taj korijen je i u riječima image, imago, imitacija.
Da li korijen im- ima veze sa Bogom, tj. sa imenom Boga?
Korijen im- nalazimo i u srbskim riječima: ima, imanje, imašan, zamašan, itd.
Onaj koji ma imanje je bogat, a sanskrtsko bhaga znači milostivi gospodar, sunce,
bogatstvo, napredak, ponos, ljepota, milost, dobra nada. Po ovome vidimo da srbska
riječ Bog ima sva značenja sanskritske riječi bhaga, te tako vidimo da je sve to
povezano i sa riječima ima, imanje, imašan, zamašan, jer su bogatstvo i imanje riječi
istog značenja.
Korijen im- je i u riječi simbol: s-im-bol, a simbol je slika koja na nešto upućuje,
simbol je znak nečega: s-im-bol. Latinski bulla je pečat, amajlija, znak; italijanski
bollo je pečat, kod Srba je to bula (pečatni document). Simbol je originalnog, pra-
vog lika znak, pečat: s-im-bol je s-likom-pečat.
Kad se novorođenom djetetu daje ime, daje se po nekom znaku, tj. po nekom
simbolu zemaljskog ili nebeskog svijeta i dijete kao lik cijeli ljudski život no-
si taj simbol kao svoj znak.
Odakle potiče, gdje je izvorište riječi ime i njenom korijenu im-? Pogledajmo
ovo: trački bog Sunca je Imbros, Imbrasos (neki istoričari izjednačavaju ga
sa Hermesom, glasnikom bogova). Ime ovog boga sastoji se od dvije riječi: im-bros,
im-brasos. Im- je korijen riječi image, a image je slika. Srbsko broš je od pelazgo-
tračkog bros (brasos). Preko Kelta Engezi imaju riječ brooch (broš), ali pojma
nemaju (ili neće da imaju) odakle riječ potiče. Srbsko obraz je izvedeno od o-bras
(svijetal obraz). Englezi bronzu zovu brass, a u starošvedskom brasa je vatra. San-
skritsko bhraz znači sjaj. Tako dolazimo do zaključka da ime Imbros (Im-bros)
znači lik vatre, lik sjaja, a pošto su i vatra i sjaj odlike Sunca, Imbros znači lik Sunca.
Keltima drevne Britanije bog Otac Sunce zvao se Ambres, Ambisagrus. Od
tračkog Imbros (Imbrasus) do keltskog Ambres (Ambisagrus) u jeziku nije dalek put.
Keltsko amail, amair, aman znači koji vidi, dok keltsko amais znači znak. Amajlija
124
je znak, lik boga ili lik, slika božanstava. Znači da je na mjestu korijena im-, kod
zapadnih Kelta korijen am-.
Kod Egipćana Amon je bog Sunca: Am-on. Egipatsko on znači svjetlost, sunce.
U Egiptu je bio grad On. Grci su ga zvali Heliopolis, a Hebreji Beth-Shemesh (grad
Sunca). Egipatsko Am- jednako je keltskom Am- i jednako je pelazgo-tračkom
Im- što znači lik, slika.
Pelazgi su prije helenizacije živjeli i na ostrvima Lemnos i Imbros, a kasnije su
prozvani Samotračani. To znači da su se na ovom terenu Pelazgi izmiješali sa Trača-
nima i asimilirali se u Tračane. Pošto tragove značenje imena njihovog boga Imbrosa
i imena ostrva Imbros nalazimo u korijenu današnjih srbskih riječi (ime, imanje,
imašan, zamašan, obraz...), dakle su današnji Srbi porijeklom i od Tračani i od
Pelazgi.
Pelaško-trački bog Imbros jedan je od pelaških bogova tkz. Kabira (Kabeiroi,
Κάβειρο). Semiti su ih zvali cabiri, što znači moćni, jaki. Kabiri ili Kaberoi su
Gameiri, Gomeriti, Gimiri ili srbskim jezikom rečeno: Sabiri ili Saberoi, drevni preci
ondašnjih Pelazga koji su u kultu predaka kroz vremena izjednačeni sa bogovima:
"...Budimir je u opsežnoj analizi identifikovao opšteslov. simbe(e)rosa imenom
dogrčkog veziste Hermesa Imbros (od starijeg Simbros) i keramičkim terminima
simblos, (s)ipya, gambrion, lat. simpuvium, Simbruvium itd." (Ljubomir Kljakić,
Protokulturni arealizam, Milan Budimir i problem protoslovenskih protoindo-
evropljana, Catena Mundi, Knjiga druga, Beograd, 2014, str. 841)
Riječi ime sa korijenom im- znači lik, slika, znak, simbol, pečat originala, a ime
Imbros je od starijeg Simbros. I to je dokaz da su Srbi od Gomera: Gimiri, Cimeri,
Cimbri, Kimbri, Sabiri, Saberoi... kasnije Sebri, tj. Srbi.

..............................

125
SRBI U BIBLIJI

Sl. 109. Cimbri sa šubarama (Nimrud bas-relief, 9-8 century BC).
Prorok Jeremija je prorokovao oko 626. godine stare ere. U njegovoj knjizi pi-
še:
“And all the kings of Zimri, and all the kings of Elam, and all the kings of the
Medes,…” (Bible, King James version, Jeremiah,25,25)
Da vidimo kako je to prevedeno u srbskim prevodima:
“Svi kraljevi od Zimrija, svi kraljevi od Elama, svi kraljevi od Medije;…” (Pre-
vod: Ivan Šarić)
“…sve kraljeve Zimrija, sve kraljeve Elama i sve kraljeve Medije;…”
(Jeruzalemska Biblija)
“…svim kraljevima Zimrija, svim kraljevima Elama, svim kraljevima Mede-
je;…” (Prevod: Tomislav Dretar)
“I sve careve Zimrijske, i sve careve Elamske, i sve careve Midske,…” (Prevod:
Daničić-Karadžić)
Ovi Zimri žive uz Elamite i Mede (u prevodu Daničić-Karadžić, ne slučajno, pogreš-
no stoji “Midi”, jer Medi i Midi nisu isti narod, niti su bili na istom području).

126
Sl. 110. U vrijeme Sargona II (vladao Asirijom od 722 – 705. god. st. e) i
Eshadrona (vladao od 681 – 669. god. st. ere) markirani dio Zagros-
planina najvjerovatnije je bio stanište Zimra.

Sl. 111. Markirani dio na karti je Kuban - Kubusna (Khubusna).
Šta pišu drugi izvori o Zimrima?

127
a)“Esarhaddon took twenty-one of their cities, carried of their spoil, and pla-
ced the yoke of their empire heavily upon them. Somewhere in the same region he
met Tiuspa, the roving warrior of the Cimmerians or Zimri, ’whose own contry was
remote in the province of Khubusna, and destroyed him and all his army with the
sword” (The Hittites, Their Inscriptions and Their History, by John Campbel, M.A.,
LL.D. Volume 2, London, 1891, pg. 249)
“Asarhadon uze dvadeset i jedan njihov grad noseći svoj plijen i stavi teški jaram
svog carstva na njih. Negdje u istoj regiji susretne Tijuspu, nasilnog ratnika Cime-
rijana ili Zimra, čija je udaljena zemlja u provinciji Kubusna, i njega i svu njegovu
armiju uništi mačem.”
Kubusna (Khubusna) je stari naziv Kubana istočno od Krima. Tu su živjeli Cimeri
prije no što su ih Skiti potisli i istjerali.
b) ”Zimri…A difficult name od a nation God judgedoften taken as a copying
change from the Hebrew for Cimmerians…” (Holman QuickSource Bible
Dictionary, by the International Bible Society, 1984, ISBN 978-0-8054-9446-4)
“Zimri… problematično ime naroda u Božijem sudu (Jer.25:25) često uzimano
kao od Hebreja drugo ime za Cimerijane.”
c) “In the world’s early history, an old race was known as Gomr, Cumr, Cim-
merii, Cumbri, and Kymbry. The Khorsabad inscrinptions, which have a Scythic
element among other old people refer to Cymry, or Tsrimri, a name it is supposed,
which designated nomadic tribes without reference to any race or nationality, and
which, by their wandering habits as Cumry or Tsrimiri, where distinguished from
the settled peasantry of the country. Where the Zimri, whom Jeremiah (xxv. 25) asso-
ciated with the Elamites and Medes, portion of this people? The Cymri of Britain
where thought by Sir A. Alison to have been a branch of the Kimmerians of whom
Herodotus wrote…” (Britain and the Gael: or Notice of old and successive races, by
William Beall, Second edition, London, 1860, pg. 26)
“U najranijoj istoriji svijeta jedna stara rasa poznata je kao Gomir, Cumr, Cim-
meri, Cumbri i Kumbri. Khorsabad zapis, koji ima skitske elemente, pored ostalih
starih naroda izvještava i o Kumrima ili Zrimirima, a to ime je prepostavka, označava
nomadska plemena bez identifikovane rase ili nacionalnosti, koji po njihovim
lutajućim navikama su Kumri ili Zrimiri, koji su izdvojeni od naseljenih seljaka u
zemlji.”
d) “The primary operational area used by the Cimmerians, and so their proper
home at the time of Sargon II and Esarhaddon, was obviously the Zagros, including
Media.” (Who were the Cimmerians, and where did they come from? Sargon II, the

128
Cimmerians, and Rusa I, by Anne Katrine Gade Kristensen, Copenhagen 1988, pg.
103)
“Glavno operativno područje korišteno od Kimerijana i njihov glavni dom u
vrijeme Sargona II i Esarhadona očigledno je bio Zagros, uključjući Mediju.”
e) “It is evident, therefore, that the country north of the Black Sea was the place
of the Cimmerians, the people of Gomer, and the Crimea still bears testemony of the
fact: Gomer, Gomerin, Gimiri, Cimmerii, Crimea.” (Alonzo T. Jones, Empires of
the Bible, New York, 1897, reprinted 2004, ISBN 1-57258-288-X, pg. 8)
“Evidentno je, dakle, da je zemlja sjeverno od Crnog mora bila mjesto Cime-
rijana, naroda Gomera, i Krim još uvijek sadrži svjedočanstvo tog dokaza: Gomer,
Gomerin, Gimiri, Kimeri, Krim.”
f) “Cyrus created a Persian empire Aryan in character, but in wich there
are not a single Aryan province. Its name was derived from the Pereshites, Parsi, or
Parisii, branch of the Celtic Zimri or Cymri,…” (The Hittites, Their Inscriptions and
Their History, by John Campbel, M.A., LL.D. Volume 2, London, 1891, pg. 304)
“Kir je stvorio Persijsko carstvo, arijsko po karakteru, ali u kojem nema ni jedne
arijske provincije. To ime izvedeno je od Peresiti. Parsi, ili Parisi, grana Kelta Zimra
ili Kimra.”
Keltko pleme Parisi osnivači su Pariza. To je isto pleme koje je osnovalo Pariz.
“U ovom postupku analize važan deo predstavlja i utvrđivanje odnosa Aristo-
fanovih Kimberoi prema slovenskom simb(e)ru u kome se skriva potonji sebar. U
obliku Kimmerioi ovaj etinom je poznat autoru Odiseje.” (Ljubomir Kljakić, Proto-
kulturni arealizam, Milan Budimir i problem protoslovenskih protoindoevropljana,
Catena Mundi, Knjiga II, priredio Predrag R. Dragić Kijuk, drugo izdanje, Beograd,
2014, str, 841)
“Budimir je naročito isticao oblast metalurgije, vojne i grnčarske industrije ve-
zane za ime Kimera i Sigina, to jest Simbera, Sembera, Sebara ili Srbalja, kao i plo-
vilačka ili brodarska umeća vezana za ime Neura ili Naura brodoteča, takođe srp-
sko-slovenskog plemena, kojima treba pridružiti arhitekturu u ksilotektonici kod Ša-
farikovih Budina i pismenost Pešićevih i Vasićevih Vinčanaca (Sigina-Kimera-Sem-
bera).” (Aleksandar M. Petrović, Kratka arheografija Srba, Novi Sad, 1997)
U Rumuniji, istočno od Temišvara, i danas postoji grad Simeria (Zimerija <
Zimri, Zimeri, Cimeri, Simeri, Simbri, Sibri, Srbi). Dakle se i Srbi Zimri pominju u
Bibliji.

…………………..

129
JAPODI

Sl. 112. Japodi su živjeli od slovenaskih Ali, obale Kvarnerskog zaliva do područja
oko rijeke Une.

Japodi( (Iapodi, Japydes, Ιάποδες. gr.) bili su ratoborno pleme Balkana. Od
starih vremena naseljavali oblast od slovenačkih Alpi prema jugoistoku do Istre, te
obalnim dijelom Kvarnerskog zaliva (nekadašnja oblast Vlaha Morlaka), pa sjeverno

130
od Velebita oko rijeka Kupe, Une, rijeke Save i grada Siska (Segestica). Glavni grad
Japoda bio je Metulum. Japodi su se tetovirali kao i ostala plemena Ilirije i Trakije.

Sl. 113. Japodi (Nacionalni parka Una, selo Ripač, Bihać).

Japodi su najstarije stablo plemena Ilirije. Rimljani poč...inju da oh napadaju
oko 171. god. st. ere, a prvi put su pokoreni od Rimljana 129.g. st. ere. Zbacuju
rimsku vlast ustankom 78-76. g. st. ere. Iimperator Oktavijan Avgust konačno ih po-
korava 34. g. st. ere.
Otkud ime Japod, Japodi (Ιάποδες. gr.)? Japodi su dobili ime po svom pretku
Jafetu (“yapet", heb.).
Hebrejsko “japet (yapa)” znači “proširenje, uvećanje”, mada ima i tvrdnji da
znači “svijetal, plavokos, lijep”. Koje značenje je pravo i kako ga naći?
Sanskritsko “praja” znači “narod” (Srbi u Bosni i danas kazu “raja” za skup
svojih prijatelja i poznanika). Sanskritsko “pita” znači “otac”. Da li je ime Jafet
skraćeni oblik od “Prajapita: “Japita”? Sanskritsko “ja” može da znači “rođeni,
pobjednik, rastući, rasa, pleme, rod”. Sva ova značenja imaju veze sa ocem i ocem
naroda.
Pogledajmo i ovaj primjer:
“јара m (hrv.-kajk.; prema Vuku ide u varoški jezik) ‘sinonim: tata, ćaća,
otac’.” (P. Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga i srpskoga jezika, JAZU, Zagreb,
1971)

131
Jafet, Japet, Japa, Japodi, Japodiia! To je vrlo blisko sanskritskom “jaspatya”
sa značenjem "država očevog roda, očeva oblast”, dok “jaspati” znači “glava
familije, glava porodice".

Sl. 114. Japodi (Nacionalni parka Una, selo Ripač, Bihać).

Svi navedeni primjeri upućuju na Jafeta, Japeta, Japu kao oca mnogih rastućih
naroda. Pošto Japodi nose ime po svom ocu Japi, Japetu, Jafetu oni su najstarije
stablo mnogih naroda Jeftovaca.
Japodi su imali boga Vidasa (Vidasus, lat.) i boginju Danu (Thana, lat.) i to
svjedoči keltsku pripadnost ovog plemena, mada zvanični istoričari tvrde da su oni
smjesa Kelto-Ilira. Tako govore jer po svaku cijenu u zvaničnoj istoriji treba održati
laž da su po cijeloj Iliriji (Balkanu) bili prisutn Iliri kao posebni narod.
Oružje i štitovi Japoda su keltskog tipa. Da je Vidas kasniji srbski bog Sunca
Beli Vid, Sveti Vid ili Svetovid, u to nema sumnje, a ko je Dana (Thana) svakom
Srbinu je jasno: to je srbsko ime zvijezde Danice.
Držeći se grčke riječi za Vlahe "Morovlasi" (Μαυροβλάχοι, gr.) potomci
Japoda su kasnije nazvani Morlacima, Morovlasima, Crnim Vlasima. Bili su to
romanizirani Kelti Balkana. Govoreći o Morlacima Alberto Fortis u svom djelu “Put
po Dalmaciji” tvrdi da su u drevna vremena Morlaci bili rasprostranjeni od
Jadranskog do Sjevernog ledenog mora.
Jezik Japoda, iako slaviziran, izgubio se tek u vremenu oko Prvog svjetskog
rata. Japodi su takođe ostavili tragove svog bitisanja kroz elemente svoje nošnje u
narodnoj nošnji Ličana i Krajišnika.

132
KELTSKI VOTIVNI RELJEF

Sl. 115. Keltski votivni reljef iz Šćitarjeva (Arheološki muzej u Zagrebu).

Čudni su arheolozi, čudni kao vjerski fanatici, jer kao takvi od svojih dogmata
nikad, ili skoro nikad svoj um ne smiju odvojiti i svojim umom na osnovu dokaza
ne smiju govoriti. Ponekad je tome i nedostakak opšteg znanja arheologa, nedostatak
znanja iz nauka koje oni u svojim školama ne izučavaju, a to su opšta lingvistika i
simbologija.

Jedan od primjera uskog i skučenog jednosmjernog znanja arheologa je tuma-
čenje ovog reljefnog prikaza božanstva panonsko-balkanskih Kelta rimskog perioda.
Pretpostavljaju da je ovdje prikazana grčka boginja Nemeza (Nemesis). I na osnovu
čega arheolozi to pretpostavljaju? Pretpostavljaju na osnovu samo tri slova jedne
skraćeno napisane riječi: NEM (Nemesis).
Tačno je da je u grčkoj mitologiji bila boginja Nemesis, tačno je da su i Rim-
ljani imali bozanstvo Paks Nemesis (Pax Nemesis), ali ako vjerujemo onome što na
ovom reljefu vidimo, očigledno je da ovdje nije prikazana ženska osoba, jer nema
ženske grudi (nema dojke), niti je obučena u žensku haljinu. Znači da to nije žensko,
nego muško božanstvo. To je bog ratnik sa ratničkim štitom i simbolima koji opisuju
njegove božanske osobine: baklja, pero, trozubac, kolo, zmija, grifon.

133
Štit pokazuje da se radi o božanstvu rata. Na štitu je romboidni znak što je sim-
bol neba, simbol znanja, stvaranja i zivota. Dakle je bog (nebo) koji je davalac
znanja i zaštitnik (štit) znanja, stvaranja i života. To je sve ispričano štitom i simbo-
lom na štitu.
Ispod štita je kolo vremena sa šest paoca: krug kola oko paoca je nebo, a šest
paoca je stvaralačka šema cvijeta drveta života, što znači da je ovim kolom označen
bog koji u vremenu stvara i održava život, a znamo da život na zemlji ovisi od Sun-
ca, dakle se radi o solarnom bogu, o bogu Sunca (Taranis, keltski bog groma, takođe
je prikazivan je sa ovim kolom).
Iza štita je baklja kao simbol svjetlosti i prosvjetljenja. Svjetlost je Sunce, a
prosvjetljenje je vid. Vid je znanje, jer svo znanje o spoljnom svijetu dobijamo kroz
svjetlost, te razlikujemo bezbijedni pravac od pravca provalije. Dakle baklja je
simbol boga svjetlosti, boga vida i znanja (prosvjetljenja).
Pero je simbol umno-duhovnog uzdizanja u više sfere. Perom se piše znanje.
Drevni ratnici su svoje kacige ukrašavali perima, pridajući time sebi božanske
atribute ratnika Sunca. Druidi su svoje haljine ukrašavali perima, a to su činili i vra-
čevi. Kao simbol Sunca i neba orao je i nebeska i zemaljska ptica, dakle je pero
simbolična veza između zemaljskog i nebeskog.

Sl. 116. Keltski bog Esus (Esho) sa trozupcem.

Trozubac je božije trojstvo, što znači da je na ovom reljefu jedan od tri keltska
boga koji čine keltsko Sveto Trojstvo: Teutates (Lug), Esus i Taranis. Na keltskom
novcu je Esus prikazan sa trozupcem, dakle je i ovaj bog na reljefu istog ranga kao
i Esus: član je keltskog Trojstva.

Zmija u lijevoj ruci je simbol vremena (slika 104). Ispod zmije je grifon. Grčko
“γρύφων, gryphon”, ili “γρύπων, grýpōn” (gryphus, lat.) znači “savijen”. Akadsko
je “karūbu” znači “krilato stvorenje”, a sličan oblik i značenje ima i hebrejsko

134
“‫בורכ‬, kerúv”, te neki značenje riječi “grifon” vide u hebrejskoj riječi “cherub”, što
je “heruvim”, "svjetlosni andjeo". Šta znači “grifon” naći ćemo u sanskritu i u
srbskom.

Sl. 117. Sunce sa sjajnim plamtećim zracima kao sa svjetlosnom grivom, tj.
ogrlicom.

Sanskritsko “grhnoti, grh” znači “plamteći, sjajni”, a plamteće i sjajne sunče-
ve zrake rasipaju se oko sunca. Sanskritsko "grisma" znači ljeto, a "griaveya" znači
"ogrlica". Od korijena "gri-" nastale su srbske riječi “griva, grivna”, jer se griva
konju u trku zrakasto rasipa oko vrata. Tu je i srbska riječ za ukras “grivna” koja
sja u kosi, u vijencu, oko vrata i na ruci. "Grijan" je irsko ime Sunca i tu je korijen
"gri-". Keltsko "gribhean" znači "grifon" sa značenjem "kao sunce". Iz ovoga je jas-
no da riječ "grifon" nikako nije od grčkog "grýpōn" što znači "savijeno", nego "gri-
fon" znači " plamteći, svijetli kao sunce". (Gaelic Dictionary in two parts, I. Gaelic
and English. - II. English and Gaelic Dictionary, London, 1825)

Riječ "grifon" je od sanskritskog korijena "gri-" i nalazi se u irskom imenu Sun-
ca "Grian" i u irskoj riječi "grianach" što znači "sunčan, topal", te u u srbskim rije-
čima "griva, grijan, grivna".
“Ako se pera u ptica, koja po glavi prave ćubu, pružaju niz vrat, onda se i to
zove griva: griva, grivina, grivašica, grivna, grivnica, grivka, grivnjaća, grivoč
nazivi su jarebica; grivač = grivac = grinjac, gen. grinjca = grivnjāš (Vuk), grivan,
grivanj, grimač, grimiž, grimljaš, grivaš, griveš, grivenjaš, grivinas, grivIjaš,
grivnalj, grivnoč (18. v.), grivnjač, grivnjak, grivoč nazivi su za golubove; griva
(Lika, hipokoristik) 'ovca grivasta', grivac, gen. –vca ‘pas, konj grivast’. grïvan m
‘grivasta domaća životinja' prema grivànica 'grivasta koza', grivuša ‘kučka’,

135
grivulja ‘ovca’, grívonja ‘vo’; grivnjača je i guska… Baltičke paralele još značajnije
objašnjavaju to značenje: lot. grīva ‘delta, ušće rijeke’,” (P. Skok, Etimologijski
rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, JAZU, Zagreb, 1971, odrednica “griva”)

Sl. 118. Golub grivaš.
Sve što ima sjajni znak na čelu ili na vratu je grivasto, što znači da je srbsko
“griva, grivna” povezano sa sanskritskim “grhnoti, grh”, a oboje su sa znače-
njem “sjajni, plamteći, svjetlosni” povezane sa riječju “grifon (grivon)”. Kod Rim-
ljana grifon je simbol boga Sunca, Apola. Sjaj grifona simbol je vatre (Sunca), glava
orla i krila simboli su neba (vazduha), a tijelo lava simbol je snage zemlje. Dakle
opet trojstvo zemaljskih elemenata: vazduh, zemlja, vatra, ali i dualnost: nebo – zem-
lja.
Stupovi sa strana su nosači neba sa istom simbolikom kao i biblijski stupovi
Jahin i Boaz, stupovi Solomonovoga hrama. Iznad jednog je Sunce (istok), a iznad
drugog je Mjesec (zapad).
Nad glavom božanstva je nebo kao polumjesec: to je simbol najviše tačke zenita
sjevernog neba, simbol nebeske kupole iznad tla. Najvišu tačku u zenitu sjevernog
neba Sunce dostigne na prvi dan ljeta, na dan ljetnog solsticija, u danu koji je kod
prehrišćanskih Srba pripadao Svetom Vidu. Dakle je to keltski Vid, Vidas ili Vida-
sus, koji se poistovjećuje sa Esusom.
A šta ćemo sa onom riječju “Nms”, tj. Nemesis? To ćemo objasniti sljedećim
primjerom!
Među mnogim kumirima u zatrpanim ruševinama slovenskog hrama u Retri na-
đen je i kumir Svetovida:
136
“Надписи можно прочитать на обратной стороне, хотя основное слово
полностью не сохранилось. На плечах процарапано совершенно чётко: НЕМИ-
ЗА.” (Андреас Готтлиб Маш. Сокровища Ретры// Пер. с немецкого А.А. Быч-
кова. - М.: ИЦ, "СЛАВА!", 2006.)
Jedna od napisanih riječ na pomenutom kumiru iz Retre je riječ NEMIZA. San-
skritsko NAIMIṢA ( नैठिष ) znači "momentalan, trenutan, svet, šuma, stanovnik šu-
me". Velšani su porijeklom od tračkih Briga. Velško NE znači STANJE KRETA-
NJA I PROLASKA (1), a velško MISA znači VRIJEME JEDNOG PERIODA,
MJESEC DANA (2). Tako NEMISA znači POKRETAČ VREMENA MJESECI,
dakle je to SUNCE, SVETOVID.
..............................
(1) William Owen Pughe, A National Dictionary of the Welsh Language: with
English and Welsh equivalents, The thirdh edition, Volume II, Denbigh: Printed and
published by Thomas Gee, 1832, p. 370.
(2) Ib., p. 347.

O DRVETU ZAPISU

Sl. 119. Zavjetni hrast zapis.

137
Da bi se shvatio vjersko-duhovni značaj drveta zapisa u srbskoj vjeri, prvi i
jedini uslov je da tumač mora biti na srbski način duhovno vjerom obdaren, a to
znači vjerovati u duhovni svijet Boga i bogova, u svijet vila i vilenjaka, vjerovati u
onostrane sile dobra i zla, u onostrane metafizičke sile koje čovjeku pomažu ili
odmažu, koje čovjeka štite zbog čovjekovih dobrih djela, ili kažnjavaju čovjeka zbog
njegovih zlih djela.
Prve sile, sile dobra, traže od čovjeka da kao Božija tvorevina živi u harmoniji
sa prirodom kao opštom Božijom tvorevinom i sve dok se čovjek tako ponaša,
čovjek je dio prirode i dušom je dio nevidljivih sila dobra na onoj strani, a kad se
tako ne ponaša, svrstava sebe čovjek u one sile zla i okreće se protiv Boga remeteći
normalnu harmoniju svoje duše i nanosi sebi zlo. Praktično životno narodno iskustvo
to svjedoči i zna mnoštvo takvih primjera koje narod i danas prepričava.
Čovjek pravi kuću i za noseće grede i krovne rogove u šumi posiječe hrast i
više hrastova, jer je hrast dugovječan, čvrst i otporan. Čovjek mora imati kuću, kuća
je čovjeku neophodna. Čovjek mora imati i štalu i ambare i ostale prateće objekte,
raktilo za rad i predmete svog domaćinstva. Domaćin u šumi siječe samo kad mora,
jer mu šuma treba, hrast mu gladne godine treba, za svinje treba. Da li je čovjek
prekršio prirodne zakone ako radi ono što mora, hoće li se tom sječom čovjek zlom
okrenuti protiv Boga i sila dobra? Neće, jer je priroda izvor čovjekovog opstanka na
zemlji i data je čovjeku da je radi, čuva i koristi za potrebe svog života. To je što se
hrastova po šumama tiče.
Ali kad mještani sela posade hrast na odabranom mjestu na kojem se starci i
domaćini okupljaju da pod hrastom vijeću čine raspravljajući i rješavajući sporove
mireći zavađene ili vjenčaju mlade, kad domaćin u svom imanju posadi hrast za
uspomenu rođenja svog djeteta ili za uspomenu u rat otišlog sina koji je negdje u
tudjini poginuo i nije se kući vratio; ili posadi čovjek hrast na grobu iznad glave
tragično umrlog člana svoje porodice, ili iz bilo kog drugog razloga posada hrast,
takvi hrastovi su zavjeti, svetinja, zapisi vremena za priču i uspomenu i takvi hrastovi
su spomenici nečije životne sreće ili životne tuge, spomenici nekog ugovora i
dogovora, spomenici nekog događaja, takvi hrastovi bili su Srbima svetinja, a u
svetinju se ne dira, od svetinje se grane ne lome i ne nose kući, svetinja se ne siječe.

Drvo u šumi je kao žito na njivi: služi čovjekovom životu u ovozemaljskim
čovjekovim potrebama. Zavjetni drvo zapis služi duhovnom čovjekovom životu kao
spona čovjeka sa Bogom, sa bogovima, duhovnim bićima i ljudima žiteljima onog
svijeta, povezuje čovjeka sa moralnim zakonima i opominje ljude na djela dobra i
djela zla, te tako podsjećaju čovjeka da nije žitelj samo ovog, nego i privremeni
sadašnji i budući vječni žitelj onog svijeta. To je glavni i jedini razlog zašto oni koji
ne vjeruju u Boga po srbskoj narodnoj vjeri ne mogu da shvate značaj drveta zapisa

138
i zašto oni sijeku stabla zapisa, jer takvi ljudi ili imaju neku dugu vjeru ili uopšte ne
vjeruju u Boga, te kao takvi ne spadaju u većinski srbski narod i na svim poljima
bore se protiv srbskog naroda i njegove tradicionalne narodne vjere.
…………………………….
HRASTOVI I KRSTOVI
(u spomen 600-godišnjem hrastu u Savincu, posječenom pred zoru 23. 07. 2015.)

Sl. 120. Posječeni hrast u Savincu.
Nekad su Srbi hrastove sadili……………………….Danas Srbi krstove sade
Nebeskom rukom osvećene…………………………Grobne znake zemljom siju
Srbi su tada divovi bili………………………………Što siješ u zemlju, to i rađa
Duše im Bogu posvećene……………………………Iz krstova samo suze kliju

Nekad su Srbi hrastove sadili………………………..I klice suza zemljom rastu
Godovi hrastova zapise pišu…………………………I žetva se skora sprema
A danas Srbi krstove sade…………………………....I suznoga biće hleba
I dušom bezbožnom dišu…………………………….Al' radosnog Srbu nema.

Nekad su Srbi hrastove sadili
Ivanjskim vencima ih krasili
Danas Srbi krstove sade
Ne bi li sreću spasili

139
LAGANJE
Srbski neopagani rodovjerci tvrde da su ovo srbski narodni nazivi mjeseci:
januar – koložeg, februar – sečko, mart – derikoža, april – lažitrava, maj – cvetanj,
jun – trešnjar, jul – žetvar, avgust – gumnik, septembar – grozdober, oktobar -
šumopad, novembar – studen, decembar – koledar.
Da to nije tačno, evo srbskog kalendara sa srbskim nazivima mjeseci iz 1878. godine:

Sl. 121. Srbski kalendar za 1878. godine i imena mjeseci (Orao, veliki ilustrovani
kalendar za godinu 1878, Novi Sad, 1877.)

140
Sl. 122. Kalendar sa srbskim nazivima mjeseci (Orao, veliki ilustrovani kalendar
za godinu 1878, Novi Sad, 1877.)

Lažovi mogu lagati jedno vrijeme, mogu i dva vremena i stotine vremena, ali
jednom istina izađe na vidjelo.
Zasto srbski lažovi lažu narodu? Lažu radi manipulacije i ostavarivanja od
srbskih dušmana datih im ciljeva i to uvijek ide na uništavanje narodnih korijena i
na rasrbljavanje srbskog naroda. Zato su "srbski rodoverci" i sve svoje praznične
dane uklopili u papski gregorijanski kalendar.
……………………..

141
GOSPOD
U prethodnom članku imali smo priču o riječi gost, a sad ćemo malo o riječi
Gospod, o riječi kojom se Srbi obraćaju Tvorcu:

“Etimologijski je riječ samo slavenska. Iz ie. mogu se tumačiti samo njeni ele-
menti. Uzimlje se općenito da je praslavenska složenica od *gostьpodь …” (P. Skok,
Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, JAZU, Zagreb, 1971))
Riječ Gospod je složenica od dvije riječi: gostь-podь, odnosno od “gos-“ i san-
skritskog (protosrbskog) bodha. Gost znači svijetli starješina i to značenje sadržano
je u korijenu gos- koji se nalazi i u riječi Gospod.
A šta u imenu Gospod znači riječ pod? To je skraćeni oblik protosrbskog (san-
skritskog) bodha iz kojeg se zvučno b, nakon gubljenja skupine tь u riječi gostь, u
izgovoru izjednačava sa bezvučnim s koje se nalazi na kraju korijena gos- i tako
zvučno b prelazi u bezvučno p: gostьbodha > gos-bhoda > gos-bod > gospod.
Posto riječ bodha znači znanje, pamćenje, opažanje, razumijevanje, svijest,
osjećajnost, kazivanje, poučavanje, budnost, cvjetanje, po tome riječ Gospod znači
svijetli starješina znanja, pamćenja, opažanja, razumijevanja, svijesti, osjećajnosti,
kazivanja, poučavanja, budnosti i cvjetanja.

MARA, MORIGAN, MORA I OGNJENA MARIJA
Boginja Mara u hinduizmu je boginja smrti. Morigan (Mórrígan) je keltska
boginja smrti. Srbska boginja smrti je Mora (ona u svom imenu nema ri-
ječ Ognjena). Sve to govori da značenje imena Morigan i Mora treba tražiti u san-
skritu: sanskritsko mara znači smrt, a sanskritsko rgha znači nasilje.
Sanskritsko mara je etimološki izvor imena keltske boginje smrti Morigan,
srbske boginje More i ime Marija (Ognjena): mara znači smrt, mora.
Sanskritsko ghrni znači užaren, plamen, ljut, svijetli, svjetlosni zrak. Tako ime
Maraghrni (Mara-ghrni) znači smrt užarena, smrt plamena, smrt ljuta, smrt
svjetlosna.
Sanskritsko agni je oganj: Agni Mara isto je kao i Ognjena Marija, odnosno
isto kao i Mara Rgha, jer su agni i rgha istog značenja: žar, oganj.
U svemu rečenom nalazimo i trag porijekla i značenja imena praznika Ognjena
Marija, tj. Ognjena Mora. Ognjena je zato jer ona ubija ognjenom, užarenom svjet-
losnom munjom, a Marija (Mara) je zato što mori smrću. Korijen je dakle u san-
skritu i vedskoj religiji.

142
Dana 30. jula (17. jula julijanskog kalendara) kod Srba je sveti neradni dan:
Ognjena Marija! Da li je crkva ovu boginju zamijenila velikomučenicom Marinom,
ili je hrišćanska svetica Marina u srbskom narodu dobila ulogu boginje prehriš-
ćanskog srbskog panteona, to je otvoreno pitanje?

MADE BY GOD

Sl. 123. Božije žezlo kao motiv na krilima leptira i na stećcima.
……………………………
Na svojoj tvorevini Tvorac ponekad stavi i svoj zaštitni znak da se i pred
ljudima vidi i zna ko je to dizajnirao i napravio. Tako je na krilima ovog leptira Bog

143
postavio dva svoja žezla, upravo onakva žezla kakva viđamo na praistorijskim pećin-
skim crtežima, na petroglifima i na stećcima.
I kad nevjerujući upitaju: "A imaš li dokaz da Bog postoji?", odgovor njima je
vrlo jasan: dokazi Božijeg postojanja su svuda oko nas, ali ako si iz svog srca Boga
iselio i tu svoju gordost uselio, duhovno si slijep si i te znakove ne možeš da vidiš!

Sl. 124. Najstariji simbol Sunca po krilima leptira i na petroglifima drevnih ljudi.
Što jest, jest: ipak su Božiji radovi ukrašeniji i za oko privlačniji, jer učitelj je
učitelj, a đaci su đaci!
……………………………….
………………………………
…………………………….
…………………………….
…………………………….
…………………………….
…………………………….

144
KOSMAJ I KOSOVO
Utuvili su nam u glavu da je Kosovo dobilo ime po ptici kos. Ako je to tačno,
po čemu je Kosmaj dobio ime? Po ptici kos? Molim vas, nemojte da se zezamo i pra-
vimo mutavi.
Kosovo je dobilo ime po keltskoj riječi kos koju su Latini počeli pisati svojim
načinom: cos. Keltsko cos ima više značenja: rupa, udubljenje, nizina, krivulja, kriva
linija, kosina.

Sl. 125. Strane prevouglog trougla.

Pogledajmo trougao: kosinus (cosine, lat.) ugla alfa (α) dobije se kad se visina
podijeli za dužinom hipotenuze, koja je zapravo kosa linija gledajući iz mjesta ugla
alfa (α). U odnosu na vrh trougla mjesto ugla alfa (α) je u dnu, u rupi. Pravac hipo-
tenuze je kriva linija CA i to je kosina, kos (cos) i kos(ina) ide prema vrhu A. Svaka
kosina se završava vrhom, visom. Oštra linija brda je kosa, na vrhu glave je kosa, ali
je kosa za košenje trave savijena, kriva i dobila je ime po jednom od značenja keltske
riječi cos.
Uzmemo li da je tačka A vrh nekog brda, tad će izlazeće Sunce prvo će osvi-
jetliti taj vrh. Gledajući iz tačke C u taj osvijetljeni vrh reći ćemo da je Sunce sinulo
i po tome je nastala latinska riječ trigonometrije: sinus.
Tako je i keltsko Kosmaj sastavljeno od dvije rijeci: Kos-maj. Kos je rupa, nizi-
na, a gledanje iz rupe u vrh brda je kosina. Keltska riječ maj (may) vezana za praznik
očišćenja (izbjelenja, bijelenja) uz proslavu dana boginje Beltane oko 1. maja. Bel-
tane je paznik Sunčeve vatre. Keltsko Bel znači svijetli, svjetlosni, sjajni, dakle znači
bijeli jer je tokom dana i Sunce bijelo. Riječ tan znači vatra i od keltske riječi tan
izvedena su srbska vlastita imena: Tanasija, Tanasko, Tana, Dana.
Keltsko may u riječi Kosmaj ima isto značenje kao i srbska riječ mah: sila, sna-
ga, moć. Keltsko maj i dalje nalazimo u nekim srbskim riječima: maj (ime mjeseca)
majka, maja, Maja, zamajac.

145
Sunce je vatra i Sunce pri izlasku ukoso vatrom, kao svojom snagom (bjelinom,
svjetlošću), prvo sine na vrhove brda te tako u cijeloj okolini oko brda Kosmaja prvo
ukoso sine na Kosmaj. Ovdje Kos znači kosina, kosa, a u krajnjem smislu je vis koji
se nalazi na kraju kosine.

Sl. 126. Kosmaj

Sl. 127. Kosovo
Pogledajmo i satelitski snimak Kosova: Kosovo je u nizini, u rupi između viso-
kih planina. Dakle opet keltska riječ kos (cos). Kelti su bili Cimerijani, Cimeri, Cim-
bri, Simbri, Sirbi, Serbi, Sebri, Srbi. Dakle ptica kos nema veze sa imenom Kosovo.

146
PELEG I PELAZGI
……………………….

Pelazgi na egipatskom baraljefu.
PELEG je peti od Noja, četvrti od Sema. Rođen je 2557. godine i nakon 237
godina života umro 2320. godine. Ime PELEG (Péleg, Páleg) kažu da znači “dio, di-
oba, podjela”. Značenje su našli u sljedećem citatu Biblije:
“A Arfaksad rodi Salu, a Sala rodi Evera. A Everu se rodiše dva sina: jednom
bješe ime Peleg, jer se u njegovo vrijeme razdijeli zemlja, a bratu njegovom ime Jek-
tan.” (Stvaranje,10,24-25)
U vrijeme PELEGOVOG rođenja zemljotresom je srušena vavilonska kula i
ondašnjim narodima i kontinenti su se razišli na sve strane Bilo je to 2557. godine
st. ere, u stotoj godini nakon opšteg potopa. PELEG je dobio ime u spomen te diobe
naroda i zemlje po narodima, ali ime PELEG ne znači DIO, DIOBA, PODJELA.
Pri podjeli zemlje, parcele se obilježavaju kamenim međašima zvanim mejnici:
mejnik je BELEG (ek.) koji BELEŽI pravac međe kao granice između razdijeljenih
parcela. Mejnik je KAMENI BELEG, a kamen je PELA (pélla, πέλλα). Riječ PELA
nije iz grčkog jezika: to je riječ iz jezika PELAZGA, tračanskog plemena. Drevni
grad PELA u staroj Makedoniji bio je grad PELAZGA.
BELEG i PELEG znače isto: ZNAK. Tako je isto BELA i PELA, BELAZGI i
PELAZGI.

147
Da li je starija riječ: BELEG ili riječ PELEG? Kako to znati? Znaćemo po
jeziku Sumeraca, jer je to stariji jezik sa starijim riječima.
Sumersko BAL znači USPRAVITI, POSADITI (1), a znamo da se svaki BEL-
EG ili PELEG uspravlja i pobija u zemlju. Šumersko BALAG = BALANGU, jed-
nina od BALAGGU “krik rata” (2). BALAG je BELEG na granici zemlje i on je
NAPOMENA i OPOMENA na rat strancima koji dođu do granice te zemlje.
Sanskritsko BALATE (BAL) je SPOMENUTI, NAPOMENUTI (engleski:
mention). Posađeni BELEG (PELEG) upravo služi za to, baš kao i svaki SPOME-
NIK. Dakle je od oblika BELEG i PELEG starije sumersko-sanskritska osnova BAL
(glasovi B-P isti su po mjestu izgovora i kad je u pitanju jednačenje po zvučnosti,
lako prelaze jedan u drugog).
PELAZGI su CIMBRI Jafetovci. Pelagonija bijaše matična zemlja istorijskih
Pelazga, ali dolaskom Helena helenskim pritiskom Pelazgi su se naseljeljavali po
Kananu i po ostrvima Mediterana jugozapadno od Malte (Pelagie Island), te ih je
bilo i na podrucju Jadrana.
Poluostrvo PELJEŠAC i ostrvo PELAGOSA (kasnije Pelagruža, današnja Pa-
lagruža) pelaški su toponimi.
……………………….
(1) John Dyneley Prince, Materials for a Sumerian Lexicon, Part I, J. C.
Hinrichs’sche Buchhandlung, Leipzig, 1907. p. 51.
(2) Ib.

148
RIJEŠENA TAJNA PORIJEKLA CIGANA

Sl. 130. Mapa po Herodotu: iz pogranične oblasti između Medije i Indije, Sigini
(Cigini ili Cigani) doselili su se iznad Istera (Dunava).

Ko su Cigani milenijumsko je pitanje o kojem istorija ćuti, a odgovor je vrlo
lak: Cigani su Herodotovi Sigini:

“А нико није у стању тачно да каже шта се налази северно од ове земље и
ко тамо станује. Ипак изгледа да се преко Истра налази једна бескрајна пус-
тиња. Једини за које сам био у стању да дознам да станују преко Истра јесу
људи: којима је име Сигини, а који се одевају као Међани. Коњи су им рундави
по целом телу, а длака им је дугачка oко дeceт цeнтимeтapa, мали су, са
затубастом њушком и не могу на себи да носе човека, док су у колима врло
брзи; због тога се тамошњи људи и возе на колима. Земља им се протеже до
Енета на Јадрану. За себе кажу да су досељеници из Медије, али како су се
оданде доселили, нисам у стању да објасним. То се све могло десити у великом
временском раздобљу. Лигијци који станују изнад Масалије називају трговце

149
на мало ''сигини'', а код Кипријаца тако се називају копља.” (Herodot, Istorija,
V, 9)

Po čemu znamo da su današnji Cigani Herodotovi Sigini? Prvo što svjedoči je
njihovo ime: Sigin > Cigin > Cigo > Cigan.

Drugo što svjedoči da su Cigani Herodotovi Sigini jesu siginski konji duge
dlake koje Herodot spominje i opisuje:

Sl. 131. Ciganski konj.

“Коњи су им рундави по целом телу, а длака им је дугачкa oко дeceт
цeнтимeтapa, мали су, са затубастом њушком и не могу на себи да носе човека,
док су у колима врло брзи; због тога се тамошњи људи и возе на колима.”

150
Sl. 132. Gypsy Horse, rundavi konj Sigina (Cigina, Cigana).
Rundavi konji Sigina (ili Cigina) postoje i danas i evo ih na fotografijama. Ova
vrsta dugodlakih konja zove se opštim imenom Ciganski konj (Gypsy Horse).

Kanarisko (Kannada/Canarese) SIGI (ಸಿಗಿ) znači ODVOJENI, ODIJELJENI,
OTCIJEPLJENI, ODSJEČENI. Eto siginskih dugodlakih konja, eto Medije, eto
Indije uz Mediju, eto Sigina daleko odvojenih od Midije iznad Istera (Dunava).

151
NA STEĆKU KRST SA ČETIRI “C”

Sl. 135. Stilizovani krst sa četiri “C”.

152
Sl. 136. Stilizovani krst sa četiri “C” jasno je vidljiv na stećku.
……………….
……

153
SVETOVIDOV HRAM NA PEŠTERI

Sl. 137. Satelitski snimak hramova na Pešterskoj visoravni.

Svetovidov Hram Sunca godine na Pešterskoj visoravni: svakom godišnjem
dobu posvećen je jedan hram, svakoj Svetovidovoj glavi jedan oltar:

1. zima = Svarožić (Mladi Koledo),
2. proljeće = Jarilo (Juraj),
3. ljeto = Perun,...
4. jesen = (Dajbog (Stari Koledo)

154
Sl. 138. Svetovidov hram na Pešteri.
Svetovid je Sunce i vrhovni bog (u ruskom panteonu zove se Rod). Njegov
simbol je znak "C" nazvan i ognjilo, ocilo ili kresivo, a u stvari je simbol fraktalnog
drveta života, simbol rađanja, rasta i života i besmrtnosti.
Bog Sunčevog vremena godine je Hors i njegov simbol je azdia
(azdija)* prikazana na žezlima njegove vlasti. Hramovi na Pešteri građeni su u znaku
Svetovidovog znaka "C" oko Horsovog žezla.

................................
*Ovakve prikaze boga Horsa neko je učinjenom podvalom nazvao "Vaznesenje
Aleksandra Makedonskog" i tako je i ostalo.

155
Sl. 139. Hors sa žezlima sa azdi(j)ama (ruska dijedema, 12. vijek).

156
TAKAV JE OVDJE ADET

Kao primjer umnog kanalisanja navešćemo riječ ADET. Petar Skok za ADET
kaže ovako:

"ADET, također hadét m (kao hada za ada), sinonim danas gotovo na čitavom
teritoriju za običaj, uredbu, red (Vuk). Elezov'.ć l, 4 t« 2, 491 b i lj e ž i za Kosmet
akcenat âdet, gen. âdeta i prilog adetâ 'obično, onako kako je uobičajeno'. Opći je
balkanski turcizam (adet, prilog adeta 'véritablement, tout simplement') arapskog
podrijetla u istom značenju (ar. (1)

I kaže doktor lingvistike da je riječ ADET "balkanski turcizam arapskog
podrijetla". Tako rade državni cenzori kad žele kanalisati um narodu: skoro svako
ko pročita tu laž, povjeruje da je to istina!

Keltsko (gaelik) ADH = ADET = OBIČAJ, ZAKON (2)

ADH je keltska riječ, riječ Pikta koji su dio Briga (Friga), a Brigi su dio
Tračana, a Kelto-Tračani bili su širom Evrope i Male Azije. I zašto bi to bio
"balkanski turcizam arapskog podrijetla"?
Ali takav je od vođa na Balkanu ADET: uzmi narodu sve, očepuraj mu imovinu,
znanje, razum i dušu mu oguli, nabaci mu ular na glavu, osedlaj, jaši i uživaj, dok
onaj ispod sedla rže o svom slavnom istorijsko-povijesnom porijeklu.

...........................
(1) P. Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Knjiga I,
JAZU, Zagreb, 1971, p.str. 9.
(2) R. A. Armstrong, Gaelic Dictionary in Two parts: I. Gaelic and English. II.
English and Gaelic, London, Printed for James Duncan, 37, Paternoster Row; 1825,
p. 6.

157
KRAJ SVIJETA JE POČEO

Sl. 140. Arheološki spomenici Palmira u Siriji minirani su i srvnjeni sa zemljom od
crne armade kao izvršnog ratnog služitelja crno-zlatnog boga Dolara.
Crno-zlatni bog Dolar sjeo je na svoj presto i postao Vrhovni gospodar
zemaljskog neba i sve Zemlje, te svojom crnom armadom uništava i zatire sve pred
sobom: zatire stare narode i stare religije, zatire stare arheološke spomenike starih
kultura i civilizacija, zatire sve što ga podsjeća na vrijeme i vremena kad nije imao
vlast, već je u svijetu bio nepoznat, progonjen i prezren. Svjetske vojne supersile i
njihove političke i duhovne vođe, svjetski narodi i pripadnici svih svjetskih religija,
i sami služitelji i robovi crno-zlatnog boga Dolara, služitelji i robovi Vrhovnog
gospodara svijeta, pomoćnici su njegovi, te kao takvi nijemom podrškom posmatraju
ova zatiranja.
Rat protiv Višnjeg Boga i rat protiv covječanstva, rat protiv prirode i svega u
prirodi, opšti rat protiv planete Zemlje i svega na Zemlji uveliko traje pred očima
cijelog svijeta i svijet sve gleda i svijet ćuti.
Crno-zlatni bog Dolar dugim maršem svoju crnu armadu sa Bliskog istoka
izmjestio je u Evropu i na Balkan, uz Dunav, na mjestu gdje je bijeli čovjek Arijac,
obdaren Božjim darom vedskog znanja, odatle pismom vinčanske kulture otvorio
oči znanja svim ljudima svijeta, raširivši pismo po svijetu.

158
Crna sila crne armade crno-zlatnog boga Dolara, tog novoustoličenog
Vrhovnog gospodara svijeta u Evropi gradi svoje logističke baze, iz kojih će jedne
skore crne noći na datu komandu svog crno-zlatnog boga Dolara u momentu biti
obučena u crne uniforme i naoružana krenuti na svoj krvavi pir zatiranja.
Plan Crnog Boga Dolara skrojen je u drevnoj prošlosti, zavjerenički i tajno. Njegova
glava je judaizam, njegove ruke su hrišćanstvo i islam, grudi i stomak su mu
kaptalizam, a njegove noge su nauka i tehnologija.
Ima li spasa od crne armade Crno-zlatnog boga Dolara. Jedini spas je Tvorac
Višnji Bog, Veliki Ratnik i Gospod nad Nebeskim vojskama, Bog Otac kojeg su
ljudi zaboravom i pohlepom prognali iz svojih srca, prognali iz svojih života,
prognali iz svojih porodica i kuća, prognali iz Božijeg hrama Zemlje, tog jedinog
Božijeg hrama sa nebeskom kupolom na kojoj danom Sunce Božijim sjajem,
toplinom i nesebičnom ljubavlju svemu na Zemlji život daje, a noću Mjesec sa
zvijedama svijetle molitve svom Tvorcu čini.
Hoće li se narodi Evrope i svijeta vratiti Višnjem Bogu? Teško, jer laži njihove
o vjerama njihovim i gordost njihova to im ne daju. Tako je i sa današnjim Srbima:
po svojim kućama, stanovima, crkvama, manastirima i širom srbske zemlje kroz
globalistički papo-ekumenizam već odavno su se Srbi priklonili crno-zlatnom bogu
Dolaru, te njegovim prvosveštenicima i sveštenicima ruke uz poklonjenje ljube i od
njih zlih zle blagoslove traže i dobijaju.
I srušiće Višnji Bog nesveti i nečisti hram Zemlje i spaliće ga ognjem skupa sa
crno-zlatnim bogom Dolarom i njegovom crnom armadom, i sve nečisto izgorjeće i
nečisti ljudi i duše ljudske izgorjeće, a što bude sveto i čisto preživjeće i živjeće na
novoj Zemlji sa novim nebom.
Kad će to da bude? Biće vrlo skoro, ali onda kad se tome niko ne bude nadao i
vrijeme od jednog prosječnog ljudskog vijeka do tada neće proći.

………………..
………………..
………………..

159
O AUTORU

Petko Nikolic Viduša rođen je na Viduši kod Kaknja na dan Sv.
Petke 27. (14.) oktobra 1951. godine. Osnovnu školu pohađao je u
Modrinju (opština Kakanj) i u Perinom Hanu kod Zenice, a srednju u
Zenici. Studirao u Sarajevu.
Kao prosvjetni radnik radio u zeničkim osnovnim školama. U Kanadi
živi i radi od 1993. godine. Autor je nekoliko knjiga o Velikoj piramidi. U
izdanju Izdavačke kuće “Pešić i sinovi” u Beogradu 2014. g. objavljena mu
je knjiga “Stećci, laž i bogumili” a bavio se i poezijom (knjiga “Nebeski
glasonoša”, Književni klub “Studenac”, Tešanj, 1990). U elektronskom
izdanju objavio je zbirke ogleda iz srbske etnologije i mitologije,
simbologije, etimologije i istorije. To su e-knjige “Perunovi zapisi,”
“Zabranjeno znanje”, “Božja slova” i “Petroglifi i stećci”.

160
161