You are on page 1of 937

autor V. .

Degan
Iz recenzija:
itateljima se omoguuje privikavanje na nain sudakog prosuivanja i odluivanja, a iskazi iz meunarodne sudske prakse u
ovome udbeniku tako postaju vaan prinos obrazovanju novih
strunjaka iz meunarodnog prava.
prof. dr. sc. Vesna Bari Punda
Izloen je kompletan sustav meunarodnog prava pa knjiga moe
sluiti za znanstveno prouavanje i u primjeni meunarodnog prava, prije svega studentima pravnih fakulteta, poslijediplomcima i
polaznicima doktorskih studija.
akademik Davorin Rudolf

???,00 kn

pravo

Ovaj udbenik brojem stranica jest opsean, ali je pisan tako da


se ita s lakoom, pri emu itatelji stjeu nova znanja ne samo
iz meunarodnog prava nego i iz ope i diplomatske povijesti i
drugih disciplina korisnih za naobrazbu intelektualaca.

Vladimir-uro Degan

Iz predgovora:

MEUNARODNO

Vladimir-uro Degan

MEUNARODNO

pravo

Vladimir uro Degan

h
MEUNARODNO PRAVO

Izdava
kolska knjiga, d.d.
Zagreb, Masarykova 28
Za izdavaa
Ante uul, prof.
Urednica
Ines Matuli
Recenzenti
prof. dr. sc. Vesna Bari Punda
akademik Davorin Rudolf
Grafiko-likovno oblikovanje
Ana Zeli
Dizajn naslovnice
Ana Zeli
Objavljivanje ovog sveuilinog udbenika
odobrio je senat Sveuilita u Splitu odlukom
KLASA: 602-09/11/0001
UR. BROJ: 01-9-11-00010
Split, 2. oujka 2011.
KOLSKA KNJIGA, d.d., Zagreb, 2011.
Nijedan dio ove knjige ne smije se
umnoavati, fotokopirati ni na bilo koji nain
reproducirati bez nakladnikova pismenog doputenja.

VLADIMIR URO DEGAN

MEUNARODNO
PRAVO

Zagreb, 2011.

IV

OD ISTOGA PISCA
Linterprtation des accords en droit international (Martinus Nijhoff ), La Haye
1963, XI + 176 pages
Lquit et le droit international (Martinus Nijhoff ), La Haye 1970, XIII + 264
pages
Pravni i politiki aspekti rata u Vijetnamu, Laosu i Kambodi, Sarajevo, 1970,
339 stranica
Meunarodno pravo i meunarodna sigurnost Pravni domaaj helsinkog
Zavrnog akta (Svjetlost), Sarajevo, 1982, 160 stranica
Sources of International Law (Martinus Nijhoff Publishers), The Hague 1997,
XV + 564 pages
Meunarodno pravo (Pravni fakultet u Rijeci), Rijeka 2000, XV + 957 str.; drugo
osuvremenjeno izdanje, Rijeka, 2006, XV + 980 str.
Cration et disparition de lEtat ( la lumire du dmembrement de trois fdrations multiethniques en Europe), Acadmie de droit international de La Haye,
Recueil des Cours, tome 279 (1999), (Martinus Nijhoff Publishers) 2000, 197375 pages
Hrvatska drava u meunarodnoj zajednici, razvoj njezine meunarodnopravne osobnosti tijekom povijesti, s odabranim dokumentima (Nakladni zavod
Globus), Zagreb, 2002, 400 str.
Meunarodno pravo mora u miru i u oruanim sukobima (Pravni fakultet u
Rijeci), Rijeka, 2002, XVIII + 450 str.
V. . DEGAN B. PAVII: Meunarodno kazneno pravo (Pravni fakultet u
Rijeci), Rijeka, 2005, XIV + 563 str.
Wuhan University Lectures on International Law (Wuhan University Press,
China), Wuhan 2010, 301 pages with selected documents

PREDGOVOR
Nakon to se rasprodala cjelokupna naklada drugog izdanja ovoga udbenika
u izdanju Pravnog fakulteta u Rijeci iz 2006. godine, pripremio sam njegov novi
tekst za kolsku knjigu u Zagrebu. Ta izdavaka kua ima mnogu iru knjiarsku
mreu na podruju bive SFRJ od bilo kojega pravnog fakulteta.
Ovom prilikom elim istaknuti injenicu da nije bilo svojedobne potpore
Pravnog fakulteta u Rijeci moda ne bi bilo ni prvog izdanja ove knjige iz 2000.
godine. Pisac e se teko uputati u pripremanje opsenog sustavnog djela iz
nekog podruja ako iza sebe nema neku ustanovu koja e ga poduprijeti. Stoga
i ovom prilikom zahvaljujem mojemu nekadanjem fakultetu na pomoi u izdavanju moje knjige Meunarodno pravo mora u miru i u oruanim sukobima
iz 2002. te knjige Meunarodno kazneno pravo iz 2005. koju smo napisali prof.
dr. Berislav Pavii i ja.
Veliku zahvalnost dugujem sveuilitima u Splitu i Mostaru te njihovim vrijednim profesorima meunarodnog prava koji su ovu knjigu uvrstili u sveuiline udbenike. Nadam se da e se, kao i prije, ovim udbenikom koristiti i na
drugim sveuilitima u regiji na kojima je hrvatski jezik razumljiv.
Moja posebna zahvalnost ide kolskoj knjizi u Zagrebu, u osobama gospode
Ante uula i Draena Budie. Nakon moga umirovljenja u Rijeci ta je ugledna
kua odluila objaviti ovo djelo u vremenu ekonomske recesije, kada je svaki
izdavaki pothvat poslovni rizik.
Za knjige poput ove najzahvalnije itateljstvo su studenti koji pripremaju ispite iz svih raspoloivih udbenika. Pritom je bitno da bar jedan od njih sadrava
najnoviji razvoj odnosne pravne discipline, kako se ne bi uilo neto to vie ne
predstavlja pravo na snazi. Nova izdanja ovoga djela pripremam upravo zbog
tih studenata, kakav sam neko i sm bio, kao i zbog nastavnika meunarodnog
prava koji se trude da u nastavi svojim sluaima prue vie od zakazivanja ispitnih rokova. A meni je veoma stalo da se ovaj moj udbenik odri na prostorima
na kojima je hrvatski jezik razumljiv.
Svima kojima sam zahvalio na pomoi u pripremanju prijanjih izdanja ide
moja zahvalnost i za ovo novo izdanje, ukljuujui i moralnu potporu moje
supruge Mile Kirini-Degan.
Izmeu drugoga i treeg izdanja ove knjige nije bilo dolo do usvajanja spektakularnih meunarodnih instrumenata koji bi prijanje udbenike iz ovog podruja uinili zastarjelima. Ali sam temeljito preradio dio o kolektivnim mjerama prema Povelji UN-a i o mirovnim operacijama (85). Nastojao sam takoer

VI
zabiljeiti razvoj meunarodnog prava u drugim podrujima, poput, primjerice,
osnivanja Vijea za ljudska prava UN-a, Protokola XII. na Europsku konvenciju
o ljudskim pravima i dr.
Ipak, s obzirom na to da sam ovaj rukopis predao izdavau prije godinu dana,
u odjeljku o kaznenoj odgovornosti pojedinca (60. pod (vi)) nisam spomenuo
da je 28. lipnja 2010. u Kampali u Ugandi dopunjen Rimski statut iz 1998. Tom je
dopunom u nadlenost stalnoga Meunarodnog kaznenog suda uvrten i zloin
agresije. Ali predvieno je da ta vana izmjena ne stupi na snagu prije poetka
2017. godine. Stoga to pitanje jo ne pripada materiji udbenika.
Na kraju valja ponoviti uputu itateljima iz prijanjih izdanja. Studenti bi
trebali proitati cijeli tekst ove knjige, a napose one njezine dijelove koji pripadaju nastavnom programu meunarodnog prava na njihovu fakultetu ili u
koli. Objanjenja u krupnomu slogu su ono to trebaju zapamtiti. Studentima
poslijediplomskih i doktorskih studija namijenjen je i tekst u sitnomu slogu te
bibliografske i druge reference kao uvod u njihov daljnji studij.
Ovaj udbenik brojem stranica jest opsean, ali je pisan na nain da se ita s
lakoom, pri emu itatelji stjeu nova znanja ne samo iz meunarodnog prava
nego i iz ope i diplomatske povijesti i drugih disciplina korisnih za naobrazbu
intelektualaca.
Zagreb, 20. travnja 2010.

VII

SKRAENICE
AJIL

American Journal of International Law

ILM

International Legal Materials

JRMP

Jugoslovenska revija za meunarodno pravo


(Beograd)

OECD

Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj

(p.**, para.**)

International Court of Justice, Reports of


Judgments, Advisory Opinions and Orders Cour
internationale de Justice, Recueil des arrts, avis
consultatifs et ordonnances, (odgovarajue godite
toga zbornika prema navodu godine pravorijeka
spomenutoga u tekstu)

Prinosi

Prinosi za poredbeno prouavanje prava


i meunarodno pravo (izdaje Institut za
meunarodno pravo i meunarodne odnose
Pravnoga fakulteta u Zagrebu)

RCADI

Acadmie de Droit international, Recueil des Cours

RIAA

Reports of International Arbitral Awards Recueil


des sentences arbitrales (izdanje UN)

Series A, B, ili A/B, No.**, p.** Permanent Court of International Justice, Reports
of Judgments, Orders and Advisory Opinions
Cour permanente de Justice internationale, arrts,
ordonnances et avis consultatifs
UN

Ujedinjene nacije (Ujedinjeni narodi)

UPPPK

Uporedno pomorsko pravo i pomorska kupoprodaja;


od 1989: Uporedno pomorsko pravo Comparative
Maritime Law; od 1997: Poredbeno pomorsko pravo
Comparative Maritime Law; (izdaje Jadranski
zavod HAZU u Zagrebu)

ZPFR

Zbornik Pravnog fakulteta Sveuilita u Rijeci

ZPFS

Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu

ZPFZ

Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu

Ostale se skraenice daju u sklopu odgovarajuih dijelova u knjizi.

VIII

SADRAJ

Od istoga pisca ........................................................................................................IV


Predgovor .................................................................................................................. V
Skraenice . ............................................................................................................. VII
Meunarodno pravo . ............................................................................................... 1

I. DIO: UVOD




1. Pojam i narav meunarodnog prava.......................................................... 3


2. Podjela pravila meunarodnoga prava...................................................... 8
3. Odnos meunarodnog i unutarnjega prava .......................................... 14
4. Razvoj znanosti meunarodnoga prava.................................................. 31
5. Razvoj politikih zbivanja i pravila meunarodnoga prava
izmeu 17. stoljea i Drugoga svjetskog rata ........................................ 45
6. Pojam izvora (naina stvaranja) meunarodnoga prava.
Pravinost u meunarodnome pravu....................................................... 59

II. DIO: IZVORI MEUNARODNOGA PRAVA

A. OPA NAELA PRAVA

7. Pojam i bit...................................................................................................... 66

B. OBIAJ U MEUNARODNOME PRAVU

8. Dva elementa obiajnog pravila: praksa i opinio juris ......................... 73


9. Materijalna i dokumentarna sredstva obiajnog procesa ................... 79
10. Uvjeti nastanka i domaaj opih obiajnih pravila . ............................. 93
11. Kodifikacija, progresivni razvoj i legislacija u opem obiajnom
pravu .............................................................................................................. 98
12. Partikularna obiajna pravila ..................................................................104

C. PRAVO MEUNARODNIH UGOVORA

13.
14.
15.
16.
17.

Znaajke ugovora kao izvora meunarodnog prava . ........................110


Pojam i vrste ugovora ...............................................................................113
Sposobnost sklapanja ugovora ...............................................................122
Postupci sklapanja ugovora . ...................................................................125
Rezerve na ugovore . .................................................................................134

IX
18.
19.
20.
21.
22.
23.
24.
25.
26.

Tumaenje ugovora ..................................................................................138


Potovanje i primjena ugovora................................................................142
Ugovori i tree drave...............................................................................149
Izmjene i preinaka (revizija) ugovora . ..................................................157
Nitavost ugovora .....................................................................................163
Suspenzija primjene, prestanak i povlaenje iz ugovora ...................171
Naknadna nemogunost izvrenja ugovora ........................................176
Krenje ugovora kao uzrok njegova prestanka ...................................182
Sukcesija drava glede meunarodnih ugovora . ................................185

D. JEDNOSTRANI AKT KAO IZVOR MEUNARODNOGA PRAVA

27. Znaajke i vrste jednostranih akata . .....................................................189


28. Suprotstavljiva stanja (opozabilnost).....................................................199

III. DIO: MEUNARODNA ZAJEDNICA


29. Razliita poimanja meunarodne zajednice i pojam subjekta
meunarodnog prava................................................................................205

A. DRAVE I DRUGE TERITORIJALNE CJELINE

30. Drava kao subjekt meunarodnoga prava .........................................209


31. Temeljna prava i dunosti drava...........................................................219
32. Sukcesija drava ........................................................................................240
33. Sloene drave............................................................................................250
34. Trajno neutralne drave . .........................................................................257
35. Priznanje drava i vlada............................................................................261
36. Ustanici i oslobodilaki pokreti .............................................................270
37. Zavisni teritoriji i posebni sluajevi subjekata
meunarodnoga prava..............................................................................276
38. Sveta Stolica i Drava Vatikanskoga Grada .........................................292
39. Organi drave u meunarodnim odnosima ........................................298
40. Diplomatski zastupnici.............................................................................305
41. Diplomatski privilegiji i imuniteti .........................................................316
42. Konzularno pravo .....................................................................................322

B. NEKA POSEBNA PITANJA MEUNARODNOGA PRAVA

43. Imunitet drave od sudbenosti i od sredstava ovrhe..........................334


44. Odgovornost u meunarodnom pravu ................................................346
45. teta i naini njezina ispravljanja............................................................367

X
46. Pitanje odgovornosti drava za meunarodne zloine
i za slina djela............................................................................................386
47. Pravna pitanja meunarodne zatite okolia........................................394

C. MEUNARODNE ORGANIZACIJE

48. Pojam, pravo i podjela meunarodnih organizacija ..........................405


49. Meunarodne organizacije kao subjekti meunarodnoga prava.....412
50. Privilegiji i imuniteti meunarodnih organizacija i njihovih
djelatnika ....................................................................................................416
51. Pretee i osnivanje ujedinjenih nacija ...................................................421
52. lanovi Ujedinjenih nacija i poloaj drava nelanica ......................428
53. Organi Ujedinjenih nacija .......................................................................437
54. Pregled specijaliziranih ustanova ..........................................................444
55. Regionalne organizacije i sporazumi te ostale meuvladine
organizacije ................................................................................................449

D. OVJEK U MEUNARODNOM PRAVU

56.
57.
58.
59.
60.

ovjek kao subjekt meunarodnog prava . ..........................................459


Dravljani i stranci.....................................................................................466
Meunarodna zatita ovjeka . ...............................................................484
Meunarodna zatita manjina ...............................................................507
Kaznena odgovornost pojedinca ...........................................................520

IV. DIO: OBJEKTI U MEUNARODNOM PRAVU

A. DRAVNO PODRUJE

61.
62.
63.
64.
65.
66.
67.

Prostor dravnoga podruja. Teritorijalna suverenost drave..........545


Dravne granice..........................................................................................553
Stjecanje podruja . ...................................................................................567
Meunarodne rijeke i jezera....................................................................578
Zrani prostor.............................................................................................590
Svemir...........................................................................................................603
Meunarodno pravo mora u razvoju.....................................................607

B. DIJELOVI MORA KOJI INE DIO PODRUJA OBALNE DRAVE

68. Unutranje morske vode...........................................................................629


69. Arhipelake vode arhipelakih drava...................................................638
70. Teritorijalno more......................................................................................642

XI

C. M ORSKI PROSTORI U KOJIMA OBALNA DRAVA UIVA


SUVERENA ILI NEKA DRUGA PRAVA

71. Vanjski morski pojas . ...............................................................................648


72. Gospodarski pojas (iskljuiva ekonomska zona).................................651
73. Epikontinentalni pojas..............................................................................660

D. MORSKI PROSTORI IZVAN NACIONALNE JURISDIKCIJE DRAVA

74. Otvoreno more...........................................................................................667


75. Slobode otvorenoga mora........................................................................674
76. Meunarodna zona dna mora i oceana.................................................683

E. TJESNACI I MORSKI KANALI

77. Pojam i vrste tjesnaca................................................................................689


78. Posebni reimi internacionaliziranih morskih kanala........................698

V. DIO: MIRNO RJEAVANJE SPOROVA I OSIGURANJE MIRA


79.
80.
81.
82.
83.
84.
85.
86.
87.

Naini mirnoga rjeavanja sporova........................................................705


Izravni pregovori, dobre usluge i posredovanje...................................710
Istraga i mirenje . .......................................................................................714
Arbitraa .....................................................................................................717
Meunarodni sud u Den Haagu i ostali stalni sudski organi............728
Rjeavanje sporova u krilu meunarodnih organizacija....................743
Kolektivne mjere prema povelji i mirovne operacije..........................757
Kontrola naoruanja i razoruanje.........................................................775
Samopomo: retorzija i doputene represalije.....................................784

VI. DIO: PRAVO ORUANIH SUKOBA

A. OPENITE ZNAAJKE

88. Izvori ratnoga i humanitarnoga prava...................................................801


89. Rat i druge vrste oruanih sukoba..........................................................810
90. Ogranienja ratovanja obvezatna u svim oruanim sukobima.........823
91. Pravila humanitarnoga prava primjenjiva u nemeunarodnim
oruanim sukobima...................................................................................836

B. MEUNARODNI ORUANI SUKOBI

92. Poetak i svretak meunarodnoga oruanog sukoba. Pravne


posljedice ratnoga stanja .........................................................................842

XII
93. Temeljna pravna pravila o ratovanju i neprijateljstvima....................855
94. Zatita ratnih zarobljenika, ranjenika,
bolesnika i brodolomaca...........................................................................862
95. Invazija i ratna okupacija. Zatita civilnoga puanstva......................866

C. RATOVANJE NA MORU

96. Pravna pravila o neprijateljstvima na moru..........................................876


97. Neka ogranienja ratovanja na moru.....................................................883

D. NEUTRALNOST U RATU

98. Pojam neutralnosti, nezaraenosti i neutralizma.............................889


99. Dunosti neutralaca i zaraenih strana, napose
na podruju neutralne drave ................................................................898
100. Neutralni i neprijateljski trgovaki brod i roba
u pomorskom ratovanju ..........................................................................905

MEUNARODNO PRAVO
Odabrana bibliografija
Milan BARTO: Meunarodno javno pravo, I III. knjiga, Beograd, 1954 1958; Georg
SCHWARZENBERGER: International Law, Volume I, Third Edition, London, 1957, 808 pages; J.
L. BRIERLY: The Law of Nations, An Introduction to the International Law of Peace, Sixth Edition,
Sir Humphrey Waldock, Oxford, 1963, 442 pages; Max SOERENSEN (Ed): Manual of Public
International Law, London, 1968, 93 pages; D. P. OCONNELL: International Law, Second Edition,
Volumes I-II, London, 1970; Charles ROUSSEAU: Droit international public, tomes I-V, Paris,
1970-1983; Le droit des conflits arms, Paris, 1983, 629 pages; D. W. GREIG: International Law,
Second Edition, London, 1976, 944 pages; Juraj ANDRASSY: Meunarodno pravo, esto izdanje,
Zagreb, 1976, 656 str.; Paul REUTER: Droit international public, 6e dition, Paris, 1983, 595 pages;
S. AVRAMOV M. KREA: Meunarodno javno pravo, novo izdanje, Beograd, 1983, 522 str.;
Vladimir IBLER: Rjenik meunarodnog javnog prava, drugo, izmijenjeno i dopunjeno izdanje,
Zagreb, 1987, 368 str.; M. DIEZ DE VELASCO VALLEJO: Instituciones de derecho internacional
publico, Tomo I, Octava edicion, 827 pagins; Tomo II, (Organizaciones internacionales),
Sexta edicion, Madrid, 1988, 483 paginas; Mohammed BEDJAOUI (Ed.): International Law:
Achievements and Prospects, Paris, 1991, 1276 pages; OPPENHEIMS International Law, Volume
I, Ninth Edition, Edited by Sir Robert Jennings and Sir Arthur Watts, Introduction and Part 1;
Parts 2 to 4; London, 1992, 1333 pages; STARKES International Law, Eleventh Edition, I. A.
Shearer, London, 1994, 629 pages; J. ANDRASSY B. BAKOTI B. VUKAS: Meunarodno
pravo, I. dio, Zagreb, 1995, 348 str.; Pierre-Marie MARTIN: Droit international public, Paris,
1995, 35 pages; Benedetto CONFORTI: Diritto internazionale, Quinta edizione, Napoli, 1997,
446 pages; AKEHURSTS Modern Introduction to International Law, Seventh edition, Peter
Malanczuk, London, 1997, 449 pages; Malcolm N. SHAW: International Law, Fourth Edition,
Cambridge, 1997, 939 pages; Ian BROWNLIE: Principles of Public International Law, Fifth
Edition, Oxford, 1998, 743 pages; Emmanuel DECAUX: Droit international public, 2e dition,
Paris, 1999, 238 pages; Martin DIXON: Textbook on International Law, Fourth Edition, London,
2000, 356 pages; Pierre-Marie DUPUY: Droit international public, 7e dition, Paris, 2004, 811
pages; Antonio CASSESE: International Law, Second Edition, Oxford University Press, 2005, 558
pages; Vojin DIMITRIJEVI i dr.: Osnovi meunarodnog javnog prava, Beograd, 2005, 351 str.;
NGUYEN QUOC DINH: Droit international public, Patrick Daillier, Mathias Forteau et Alain
Pellet, 8e dition, Paris, 2009, 1709 pages.

I. DIO: UVOD

1. POJAM I NARAV MEUNARODNOG PRAVA


Bibliografija
Ivan TOMI: La reconstruction du droit international, Paris, 1931, 118 pages; Charles DE
VISSCHER: Thories et ralits en droit international public deuxime dition, Paris, 1955,
495 pages; Les effectivits du droit international public, Paris, 1967, 175 pages; Lucien SIORAT:
Le problme des lacunes en droit international, Paris, 1959, 479 pages; Frede CASTBERG: La
philosophie du droit, Paris, 1970, 151 pages; Pierre PESCATORE: Introduction la science
du droit, rimpression avec mise jour 1978, Luxembourg, 592 pages; Emmanuel DECAUX:
La rciprocit en droit international, Paris, 1980, 374 pages; Myres S. McDOUGAL W. M.
REISMAN: International Law Essays, New York, 1981, 638 pages.

Meunarodno pravo je sustav pravila koja na pravni nain ureuju odnose


izmeu subjekata toga prava.
Nuno je ukratko objasniti svaki od elemenata te definicije.

(i) Meunarodno pravo je sustav pravnih pravila u smislu da se pretpostavlja


da ono u svojoj ukupnosti nema praznina. Pravila pozitivnoga meunarodnog
prava koja proizlaze iz svih njegovih izvora, tj. iz svih ugovora na snazi, sva opa
i partikularna obiajna pravila, primjenljiva opa naela prava te relevantni jednostrani akti drava, mogu se obuhvatiti zajednikim nazivom meunarodnog
pravnog poretka, u najiremu znaenju te rijei. Ako stranke meunarodnoga
spora povjere svoj spor nekom meunarodnom sudskom ili arbitranom tijelu
na odluivanje na toj osnovi, najmanja je mogunost da e se pri odluivanju
sudac ili arbitar suoiti s problemom praznina u meunarodnome pravu.
Ipak, u nekim posebnim, premda rijetkim sluajevima, praznine u tome
meunarodnome pravnom poretku postoje. Katkad neko pravilo najopenitije
naravi ne daje zadovoljavajue rjeenje za sve konkretne sluajeve na koje se
ima primijeniti. U nekim sluajevima unaprijed odreeno pravilo opega meunarodnoga prava ne postoji jer se sve drave zbog svojih sukobljenih interesa
nisu o njemu mogle sloiti.
To je sluaj s pravilima o razgranienju gospodarskog i epikontinentalnog pojasa u pravu mora izmeu susjednih drava. Odgovarajui propisi (lanci 74. i 83.
Konvencije UN-a o pravu mora iz 1982) upuuju stranke da to razgranienje urede
sporazumno na temelju meunarodnoga prava radi postizanja pravinog rjeenja.

Uvod

Uz to, u nekim oblastima meudravnih odnosa unaprijed propisana i dogovorena pravna pravila koja bi se mogla primijeniti na sve mogue sluajeve u
praksi uope nisu mogua.
Tada opet odgovarajui ugovorni propisi upuuju stranke na to da sporazumno
postignu pravino rjeenje. Tako odgovarajui lanci Beke konvencije o sukcesiji
drava glede dravne imovine, arhiva i dugova iz 1983. propisuju da se raspodjela
ima izvriti u pravinim razmjerima.

(ii) Navod da meunarodno pravo na pravni nain ureuje odnose izmeu


svojih subjekata na prvi pogled moe izgledati kao pleonazam. Time se, meutim, eli istaknuti razlika izmeu istinskih pravila meunarodnoga prava ije
krenje povlai odgovornost po tome pravu, od razliitih pravila utivosti (kurtoazije), pukog obiaja (prakse drava koja se jo nije transformirala u pravo), ili
pravila nastalih tradicijom, koja nemaju pravni znaaj. Krenje i takvih pravila
ponaanja moe izazvati nesuglasice i sporove, i najee dovodi do recipronog
ponaanja povrijeene strane, ali ne povlai odgovornost po meunarodnome
pravu (v. infra, 44. pod 2).
Pravila utivosti mogu se s vremenom transformirati u obvezatna pravna
pravila (npr. neke diplomatske povlastice i izuzea), i obratno, neka obvezatna
pravila mogu izgubiti znaaj pravila meunarodnoga prava i pretvoriti se u
pravila utivosti.

(iii) Pojam subjekta meunarodnoga prava u povijesti je bio podloan promjenama. Jo je Grotius u 17. stoljeu subjektima razumijevao podanike njihova vladara (sub-ditus), a meunarodno pravo njegova doba bilo je ponajprije
pravo izmeu vladara drava. Kasnije se subjektima smatraju nosioci prava
i obveza.

U 19. stoljeu, kada se vlast vladara poela ograniavati, prevladavalo je


motrite da su subjekti meunarodnoga prava iskljuivo neovisne, tj. suverene
drave (v. infra, 29). To su uz drave danas jo i meuvladine meunarodne
organizacije osnovane od drava i lanice kojih su drave (v. infra, 49.). Priznati
ustanici i oslobodilaki pokreti koji se bore za dravnost privremeni su subjekti
meunarodnoga prava s ogranienom pravnom i djelatnom sposobnou (v. infra, 36). Prije su subjekti s ogranienom sposobnou bila i neka internacionalizirana podruja, npr. Slobodni grad Danzig (1919 1939) i Saarsko podruje
(1919 1935). Danas takvih subjekata meunarodnoga prava nema, ali to ne
znai da nisu mogui u budunosti (v. infra, 37).

1. POJAM I NARAV MEUNARODNOG PRAVA

h
Tvrdnje da meunarodno pravo nije pravo stoga to njegova pravila nisu zatiena djelotvornom dravnom sankcijom nisu ispravne.1 Isto tako, neispravne i
neuvjerljive su tvrdnje koje odriu pravni znaaj meunarodnomu pravu i stoga
to se njegova pravila preesto kre i to su u meunarodnim odnosima sila i
odnos snaga navodno presudni imbenici, a ne pravo.
S time u vezi valja najprije naglasiti da se smatraju nepostojeima pravna pravila koja bi ureivala meunarodne odnose u nekim prostorima nedostupnima
ovjeanstvu (npr. u samome sreditu naega planeta), te sva druga pravila koja
je fiziki nemogue izvriti.
Slino tomu, gdje god fiziki postoji samo jedno mogue ponaanje (npr.
da ovjek mora udisati zrak i hraniti se da bi opstao), pravna pravila koja bi ga
nalagala takoer ne postoje jer su nepotrebna.
Pravna pravila postoje samo tamo gdje je mogu izbor ljudskoga ponaanja
i gdje je nuno ta ponaanja regulirati tako da se neka od njih bilo dopuste bilo
zabrane bilo pak ogranie. Stoga je svako od pravnih pravila fiziki mogue
prekriti.
Veina pravila unutarnjega i meunarodnoga prava zaista se i kre, jer ih je
pravnom zabranom i sankcijom nemogue sasvim sprijeiti. Stoga je pitanje
djelotvornosti pravnoga poretka u nekoj dravi, ili meunarodnoga pravnog
poretka, u smislu potpune prevencije nedoputenih djela sasvim relativno. U
normalnim stanjima svi su ti poreci djelotvorniji negoli u razdobljima pobuna,
revolucija, graanskih ratova i meunarodnih sukoba.2
Ipak, meunarodno se pravo u mnogoemu razlikuje od unutarnjega prava
pojedinih drava. Subjekti unutarnjeg prava su ovjek pojedinac i pravne osobe, a glavni subjekti meunarodnoga prava jesu neovisne (suverene) drave i
meuvladine organizacije. Glavni izvori unutarnjega prava jesu ustav, zakoni i
podzakonski akti koje donosi sredinja dravna vlast, a izvori su meunarodnoga prava, kako emo vidjeti, ugovori, obiaj, opa naela prava i neke vrste
jednostranih akata drava. Unutarnje je pravo je preteito pravo subordinaci1

Takvo je gledite zastupao John AUSTIN: Lectures on Jurisprudence or the Philosophy of Positive Law, Fifth Edition, London, 1885, pp. 173, 183. Po njemu je meunarodno pravo pozitivni meunarodni moral. V. takoer Radomir LUKI: Pravna priroda meunarodnog prava,
JRMP 1955, str. 350-377. Vidi pokuaj kritikoga vrednovanja razliitih teorija o meunarodnome pravu Ivan PADJEN: (Ne)udorednost (meunarodnog)prava, Rijeka, 1988, 198 str.
2

Iako su i meunarodni sukobi regulirani i strogo ogranieni imperativnim pravilima opega


meunarodnog prava (v. infra, VI. dio), u nekim sukobima, ili na nekim podrujima sukoba, ta
se pravila potuju vie negoli u drugima. ini se da se ona najvie kre u unutarnjim sukobima
(graanskim ratovima) koji prethode emancipaciji novih drava na podruju drave prethodnice.

Uvod

je, jer su njegovi subjekti podinjeni tomu pravu koje propisuje dravna vlast.
Meunarodno pravo jest pravo koordinacije, jer se ono stvara, mijenja, dokida i
primjenjuje u odnosima jednakih drava i drugih subjekata koji su mu u naelu
podinjeni slobodnom voljom. Suverene su drave u meunarodnome pravnom
poretku u dvostrukoj ulozi nosilaca prava i obveza, te stvaralaca meunarodnoga prava.
Za razliku od unutarnjega prava, meunarodno pravo ne poznaje centraliziranih organa za osiguranje i izvrenje njegovih pravila. Meunarodno pravo ne
poznaje ni sudske organe s obvezatnom nadlenou za sve njegove subjekte.
Nadlenost glede rjeavanja sporova putem stalnih i arbitranih meunarodnih
sudova uvijek se zasniva na obostranom pristanku stranaka u sporu.
To, meutim, ne znai da u meunarodnome pravnom poretku ne postoje
nikakve sankcije za kanjavanje kritelja njegovih pravila. Sankcije postoje, ali
su specifine i decentralizirane.
Drava rtva oruanoga napada (agresije) ima, prema lanku 51. Povelje
UN-a, pravo pribjei prirodnom pravu individualne ili kolektivne samoobrane.
To pravo najvaniji je izuzetak od opega pravila koje zabranjuje prijetnju ili
upotrebu oruane sile.
U ostalim sluajevima, ako je neka drava rtva krenja svojega subjektivnoga prava, nju meunarodno pravo ovlauje na pribjegavanje protumjerama
(doputenim represalijama), koje se ne smiju sastojati od upotrebe oruane sile
(v. pojedinosti, infra, 87. pod 4. i 5).
I mnoga posebna pravila meunarodnoga prava predviaju mogunost reakcije oteene drave na krenje njezinih prava. Tako se npr. drava rtva krenja
svoga prava iz nekoga ugovora kojega se stranka moe pozvati na to krenje kao
na uzrok prestanka ugovora, ili privremene suspenzije njegove primjene, bilo u
cijelosti bilo djelomino (v. infra, 25). Ako pak ima interesa da ouva svoja prava iz toga ugovora, ona kao protumjeru moe privremeno obustaviti primjenu
nekoga drugog ugovora s dravom kriteljicom, ili moe privremeno obustaviti
tranzitni promet preko svoga podruja, i sl., ali ne smije pribjei oruanoj sili
sve dok sama ne bude napadnuta.
Izvan tih decentraliziranih sankcija do danas nije uspjelo organizirati djelotvorne kolektivne sankcije protiv prekritelja barem najvanijih pravila meunarodnoga prava. Pokuaji organiziranja tih sankcija putem sveopih sustava
kolektivne sigurnosti (Pakt Lige naroda iz 1919, Povelja Ujedinjenih nacija iz
1945), nisu uvijek doveli do djelotvornih, a jo manje do trajnih rezultata.
Ipak, u sluajevima krenja prava dolazi do povremenih individualnih ili
kolektivnih osuda, pa i ekonomskih sankcija. Te mjere mogu se sastojati u kolek-

1. POJAM I NARAV MEUNARODNOG PRAVA

tivnom nepriznavanju protupravnoga stanja, u osudi protupravnog ponaanja


putem rezolucija Ope skuptine UN-a i politikih tijela drugih meunarodnih
organizacija, u oduzimanju prava glasa predstavniku drave kriteljice u nekoj
organizaciji ili pak u iskljuenju te drave iz jedne ili vie organizacija.
U najteim sluajevima Vijee sigurnosti UN-a na temelju Glave VII. Povelje
nalae ekonomske i druge sankcije protiv drave kriteljice koje obvezuju sve
drave lanice. Veina se tih mjera ne poduzima iskljuivo na temelju nepristrane primjene postojeega prava. Neke od drava kriteljica ostaju nekanjene, a
neke uspijevaju izbjei najtee posljedice koje bi te mjere morale postii.
No skup svih tih raznovrsnih mjera, putem kojih se moe odgovoriti na bitno krenje pravnih obveza, ini takva krenja relativno rijetkima. ak i vojno
najjae drave usuuju se poduzeti takve protupravne korake tek kad njihovo
vodstvo ocijeni da su ugroeni njihovi ivotni interesi.3

U tome je pogledu ispravan zakljuak Louisa HENKINA: Tono je ako se kae da veina
nacija potuje veinu naela meunarodnoga prava i veinu svojih meunarodnih obveza u najduljemu proteku vremena; ak je mogue zakljuiti da gotovo sve nacije potuju gotovo sva
naela meunarodnoga prava i gotovo sve svoje meunarodne obveze kroz gotovo sve vrijeme.
Statistike procjene ne bi navele na zakljuak da je korisno kriti meunarodno pravo. International Law and Behaviour of Nations, RCADI 1965, t. 114, p. 179. V. takoer Law of Foreign
Policy, Second Edition, New York, 1979, p. 47.

Uvod

2. PODJELA PRAVILA MEUNARODNOGA PRAVA


Bibliografija
Milan MARKOVI: Meunarodnopravna pravila prinudne prirode, ZPFZ 1966, br. 3-4, str.
321-335; J. STUCKI: Jus cogens and the Vienna Convention on the Law of Treaties Wien New
York, 1974, 204 p.; A. GMEZ ROBLEDO: Le jus cogens international: sa gense, sa nature,
ses fonctions, RCADI 1981, tome 172, pp. 9-217; Sir Ian SINCLAIR: The Vienna Convention
on the Law of Treaties, Second Edition, Manchester University Press, 1984, pp. 22-226; L.
HANNIKAINEN: Peremptory Norms (Jus Cogens) in International Law, Helsinki, 1988, 781
p; Ch. TOMUSCHAT and J. M. THOUVENIN (Eds): The Fundamental Rules of International
Legal Order, Nijhoff, Leiden, 2006, X + 471 pages; A. ORAKHELASHVILI: Peremptory Norms
in International Law, Oxford UP, 2006, 560 pages.

Da bi se ispravno razumjeli narav meunarodnog prava i njegovi razliiti


izvori, valja nam na samome poetku navesti najznaajnije podjele meunarodnih pravnih pravila. Naime, u meunarodnome pravnom poretku ne postoji
hijerarhija normi i pravnih akata kakvu poznaje svako unutarnje pravo drava.
No sva pravila toga prava nisu od istoga znaenja, niti imaju jednaku prostornu
vanost.
1. S obzirom na prostornu vanost, postoje pravila opega i pravila partikularnog (posebnog) meunarodnoga prava.

Pravila opega meunarodnog prava primjenjuju se u itavoj meunarodnoj


zajednici drava.4 Domaaj njihove primjene dakle nije prostorno ogranien,
premda se neka od njih ne mogu primijeniti na sve subjekte. Primjerice, sva
pravila opega meunarodnoga prava mora ne mogu se primijeniti na drave
bez morske obale; ili pravila koja iskljuivo ureuju meudravne odnose ne
mogu se primijeniti na sve ostale subjekte meunarodnoga prava.
Pravila partikularnoga meunarodnoga prava jesu sva ona iji je domaaj
primjene ogranien na poseban krug drava i drugih subjekata, i to uvijek ui
od itave meunarodne zajednice. Ona se ponajprije uglavljuju ugovorima, ali
4

Neki pisci nazivaju pravila te vrste i univerzalnim meunarodnim pravom. Po jednome gleditu uglednih pisaca, takva su pravila malobrojna i dijele se u dvije podskupine. Prva su ona koja
su osnova za prava i dunosti erga omnes, a druga koja nemaju tu odliku. Na primjer, u pogledu
potovanja naela zabrane agresije ili nekih temeljnih prava ovjeka, svaka drava ima interes i
moe se oduprijeti krenju takvih pravila od bilo koje druge drave (actio popularis). Naprotiv,
premda sve drave svijeta imaju neke dunosti glede postupanja sa strancima, na krenje te
obveze moe se pozvati samo drava koje je oteeni stranac dravljanin. Prema tome gleditu,
ope meunarodno pravo jest ono koje obvezuje najvei broj drava svijeta, ali ne sve. Ono poiva na ugovorima s velikim brojem drava stranaka. Ta pravila imaju tendenciju da prerastu u
univerzalno meunarodno pravo. Cf, Oppenheims International Law, Ninth Edition, Volume I:
Peace, Introduction and Part 1, Edited by Sir Robert Jennings and Sir Arthur Watts, pp. 4-5.

2. PODJELA PRAVILA MEUNARODNOGA PRAVA

mogu proizai i iz partikularnoga obiajnoga prava ili iz nekih jednostranih


akata drava.5

2. Znaajnija od prethodne jest podjela s obzirom na domaaj vanosti pojedinih pravila meunarodnoga prava. U tome pogledu sva se pravila dijele na
ona imperativna ili apsolutno obvezujua (jus cogens) te na dispozitivna pravila
meunarodnog prava (jus dispositivum).

Jus cogens su takva pravila od kojih nije doputeno nikakvo odstupanje u


posebnim ugovornim ili drugim uim odnosima. Sva su ona pravila opega
meunarodnoga prava. Bilo koje drugo pravilo koje je u suprotnosti s imperativnim pravilom nitavo je (v. infra, 22).
lanak 53. Beke konvencije o pravu ugovora iz 1969. propisuje meu ostalim:
... U svrhe ove konvencije imperativna norma opega meunarodnoga prava je
norma to ju je prihvatila i priznala itava meunarodna zajednica drava kao norma
od koje nije doputeno nikakvo odstupanje i koja se moe izmijeniti samo novom
normom opega meunarodnog prava iste prirode. Njezin lanak 64. nadalje propisuje da: Ako nastane nova imperativna norma opega meunarodnog prava, svaki
ugovor koji je suprotan toj normi postaje nitav i prestaje. Taj retroaktivni uinak
novih imperativnih pravila na postojee ugovore protee se mutatis mutandis i na
partikularna obiajna pravila, na jednostrane akte drava, te openito na sva steena
subjektivna prava drava.
Danas vie nema ozbiljnih miljenja u znanosti koja bi poricala samo postojanje
imperativnih normi u meunarodnome pravnom poretku. No ini se da, s obzirom
na retroaktivne uinke i mogue iznimke, u tome poretku djeluju dvije podskupine
imperativnih pravila opega meunarodnoga prava.
2.aa. Jus cogens u strogome znaenju navedenih propisa Beke konvencije iz
1969, samo su neka od najvanijih pravila koja nalau potovanje temeljnih prava
ovjeka pojedinca i ljudskih skupina u doba mira i u doba oruanih sukoba. To su u
prvom redu pravila koja zabranjuju zloin genocida i nepotovanje drugih ljudskih
prava ija su krenja po meunarodnome pravu meunarodni zloini (v. infra, 46
i 60). Kvalifikacija veine tih djela propisana je u statutima meunarodnih kaznenih
tribunala za bivu Jugoslaviju i za Ruandu, te u Rimskom statutu Meunarodnoga
kaznenog suda u Haagu. To su takoer i pravila koja zabranjuju razliite oblike
ropstva i zloin apartheida. U pravu mora tu se ubrajau zabrana prijevoza robova,
zabrana piratstva i dunost drava da surauju u suzbijanju piratstva.
Osim ljudskih prava ije krenje ine meunarodni zloini, u jus cogens u svrhe
Beke konvencije ubraja i naelo zabrane diskriminacije ljudi po bilo kojoj osnovi,
inae zabranjenoj meunarodnim konvencijama i deklaracijama o ljudskim pravi5

Stare su rasprave o pitanju postoje li i neka regionalna meunarodna prava poput latinskoamerikog, afrikog, ili onoga izmeu bivih socijalistikih drava, a koja su bitno razliita od opega meunarodnog prava. Vidi o tome infra, 12. Pravo Europske unije ne spada u tu kategoriju
jer ono ini supranacionalni pravni poredak. Vidi infra, 55, pod 6.

10

Uvod

ma. To su i neka druga graanska i politika prava pojedinaca koja drava ne smije
derogirati ni pod kakvim okolnostima, ak ni u doba rata ili druge izvanredne javne
opasnosti i nude. No i neka od ljudskih prava koja se u tim izvanrednim okolnostima mogu privremeno derogirati (pravo na osobnu slobodu, na ovjeno postupanje
s uhienim osobama i na pravedno suenje), takoer pripadaju toj skupinu imperativnih pravila, jer se moraju strogo potovati u svim drugim okolnostima.
Svako novo pravno pravilo iz te podskupine ima retroaktivan uinak i dokonava
svaku pravnu situaciju drava prethodno stvorenu ugovorom, zastarom ili na temelju njihovih jednostranih akata. Teko je ak i zamisliti da bi se ta pravna pravila,
npr. ono koje zabranjuje genocid, mogla ubudue dokidati nekom novom normom
iste naravi, kako to inae predvia lanak 53. Beke konvencije.
2.ab. U drugu podskupinu imperativnih pravila ubrajaju se neka koja doputaju
dalekosene iznimke u primjeni. Te su iznimke takoer precizno definirane opim
meunarodnim pravom. Radi se o naelima zabrane agresije i zabrane intervencije
u unutranje poslove drava, te o drugim pravilima koja propisuju temeljna prava i
dunosti svih drava (v. infra, 31. pod (1) i (3)).6
U pravu mora ovamo pripada irok krug imperativnih pravila od kojih drave
ne smiju odstupiti putem posebnih sporazuma, ali koja u vrijeme njihova nastanka
nisu imala retroaktivan uinak. Ona, naprotiv, potuju sva ve steena prava obalnih
drava zasnovana na zastari, historijskom naslovu ili partikularnom obiaju ve na
snazi (npr. pravila o historijskim zaljevima, v. infra, 27 pod c. (ii); i 68 pod 1 (iii)).
Napokon, drave su dune potovati i primjenjivati i neka od graanskih i politikih prava pojedinca na nain koji odaberu i uz znatna ogranienja, a da bi osigurale
nedovoljno definirane ciljeve poput nacionalne sigurnosti, javnog reda, morala
i sl. To, meutim, dokazuje da takva prava nisu sasvim apsolutna.

2.b. Razliita od gornjih su pravila dispozitivnoga meunarodnog prava (jus


dispositivum). Mnoga pravila opega, i bez izuzetka sva pravila partikularnoga
meunarodnog prava te su naravi. Partikularna pravila koja su stipulirana u
nekom ugovoru njihove stranke mogu se novim zajednikim sporazumom u
svakom trenutku mijenjati ili dokidati.7
6

Presuda Meunarodnog suda o Nikaragvi iz 1986. vrlo precizno je definirala prirodno pravo
na individualnu i kolektivnu samoobranu drava kao izuzetak od naela neagresije, I. C. J. Reports
1986, pp. l02-106, paras. 193-201. Nakon to je precizno odredio sadraj naela neintervencije,
Sud je utvrdio da njegovo krenje ne ovlauje na kolektivne protumjere analogne s naelom
kolektivne samoobrane, ibid., pp. 110-111, paras. 210-211. U sluajevima tekog krenja ljudskih
prava irokih razmjera u nekoj dravi koja dovode do masovnog pomicanja stanovnitva i izbjeglitva, sve vie sazrijeva svijest o dunosti meunarodne zajednice da intervenira kako bi se te
pojave to prije dokonale. A ta dunost na humanitarnu intervenciju takoer je odstupanje od
naela koje zabranjuje intervenciju.

To, meutim, ne vrijedi za pravila stipulirana u ugovoru koja znae kodifikaciju, ili su se nak
nadno transformirala u imperativna pravila opega meunarodnog prava. Drava koja bi se povukla iz takvog ugovora ili bi ga otkazala, ne bi se oslobodila obveze na potovanje tih pravila.

2. PODJELA PRAVILA MEUNARODNOGA PRAVA

11

I od ostalih dispozitivnih pravila meunarodnoga prava, bilo da ine dio


opega obiajnoga prava ili su pravila partikularnoga obiajnog prava, drave
mogu odstupati sklapanjem suprotnog ugovora ili nastankom novih partikularnih obiajnih pravila u njihovim meusobnim odnosima, a u stanovitim sluajevima i jednostranim aktima koji imaju pravni uinak.
No, ako nema takvoga posebnog pravnog odnosa koji primjenom naela lex
specialis derogat legi generali iskljuuje primjenu dispozitivnoga opega pravila, svaka drava ima pravo od drugih zahtijevati potovanje opega pravila te
naravi. U tim sluajevima ta pravila imaju puni pravni uinak poput svih drugih
pravnih pravila.
U tu se skupinu ubrajaju mnoga opa pravila diplomatskog i konzularnog
prava. Beka konvencija o konzularnim odnosima iz 1963, koja kodificira tu
granu meunarodnog prava, ak izriito predvia da njezine odredbe ne diraju
u druge meunarodne sporazume koji su na snazi izmeu drava stranaka tih
sporazuma. Slino je i s veinom pravnih pravila propisanih Bekom konvencijom o sukcesiji drava glede dravne imovine, arhiva i dugova iz 1963.
2.c. Napokon, neki pisci pod imperativnim i dispozitivnim pravilima meunarodnog prava razumijevaju tzv. tvrdo pravo (hard law). Od tih pravila oni razlikuju
tzv. meko pravo (soft law, hortatory law, droit mou, droit programmatoire) kojemu
nisu precizno odredili opseg, i stoga se esto unosi konfuzija u pravnim pojmovima.
Pod tim nazivom neki pisci openito razumijevaju sadraj neugovornih meunarodnih instrumenata poput rezolucija Ope skuptine UN-a i politikih organa
drugih meunarodnih organizacija, koji u naelu imaju znaaj preporuka. To gledite ne otkriva cijelu istinu jer, kako emo vidjeti, neke deklaracije Ope skuptine potvruju ve postojea pravila opega obiajnoga meunarodnog prava ili se
pravila propisana u njima naknadno transformiraju u to pravo, slino pravilima iz
konvencija o kodifikaciji. Stoga oblik (forma) instrumenta nema odluujui znaaj
u tome obiajnom procesu, ali ni kao dokazno sredstvo postojanja takvih pravila.
Drugi pisci pod tim nazivom obuhvaaju sve odredbe, ak i one u ugovorima,
koje ne propisuju odreena prava i dunosti njihovih stranaka ili autora, dakle
ne propisuju neko ponaanje ili praksu kao zabranjenu, doputenu ili obvezatnu.
Namjesto takvih odredbi neki meunarodni instrumenti, napose oni neugovorne
naravi, objavljuju elje, namjere, politike ciljeve ili programe suradnje koje bi tek
trebalo naknadno potvrditi u nekom ugovoru ili odluci. Ali takve odredbe ne mogu
imati pravnoga uinka ak ni kada su stipulirane u ugovorima, niti kao takve one
mogu biti osnova za budua obiajna pravila. To stoga to ne odraavaju preciznu
namjeru da se stvore pravna pravila.

Ona ne bi prestala vrijediti kao norme opega meunarodnog prava, ak ako bi takav ugovor
prestao vrijediti izmeu svih njegovih stranaka.

12

Uvod

Napokon, trei pisci sasvim neprecizno pod mekim pravom razumijevaju prava
drava ugovornica iz neke konvencije koja jo nije stupila na snagu. Ako se ne radi o
privremenoj primjeni zasnovanoj na pravu meunarodnih ugovora, ili ako se neka
od tih pravila ve nisu transformirala u ope obiajno pravo, ne radi se o mekom
pravu nego o lex ferenda, tj. o pravu koje jo nije na snazi (tj. jo nije postalo lex
lato).

3. Napokon, pravila meunarodnoga prava mogu se podijeliti i obzirom na


oblik (formu) u kojemu se oituju. Najvanija je u tome pogledu podjela tih
pravila na ona u pisanom obliku, te na ona koja se oituju u nekom drugom, a
najee u usmenom obliku.
Pravila koja nisu u pisanom obliku mogu biti obiajna pravila, premda se
najee i ona potvruju nekim pisanim aktom poput konvencije o kodifikaciji,
deklaracije Ope skuptine UN-a ili presude Meunarodnog suda. Mogui su
i ugovori sklopljeni u usmenom obliku, ali se i o njima najee sastavlja pisani
dokument poput zapisnika o pregovorima, aide-mmoire i sl. U ratu je mogue
sklapati ugovore i znacima. I jednostrane akte, obvezujue za odnosnu dravu,
mogue je oitovati u usmenom obliku poput izjave odgovornog dravnog dunosnika na konferenciji za novinare, na televiziji i sl. Jednostrani akti mogu se uz
to oitovati i odreenim ponaanjem (praksom) ili uzdravanjem od ponaanja
kada se ono oekuje.
Pravna pravila u pisanom obliku mogu se stipulirati u ugovoru ili izraziti u
drugom meunarodnom instrumentu (rezoluciji Ope skuptine UN-a, presudi
meunarodnog sudskog tijela i sl.). Ti tekstovi mogu se sroiti na razliite naine
i iz njihove formulacije moe proizai razliita namjera njihovih sastavljaa s
obzirom na prostornu primjenu pravila sadranih u njima:
(a) Ope konvencije o kodifikaciji meunarodnoga prava redovito sadravaju
naela kojima se potvruju pravila opega meunarodnog prava, ili se oekuje
da njihove odredbe u ta pravila prerastu. Ta su naela sroena u obliku impersonalnih (bezlinih) normi, na nain da se domaaj njihove primjene ne ograniuje
samo na stranke ugovora. Tako lanak 9. Konvencije UN-a o pravu mora iz 1982.
glasi: Sve drave, obalne i neobalne, imaju pravo da na otvorenom moru plove
brodovi pod njihovom zastavom. Slino sroeni propisi nalaze se i u nekim
deklaracijama Ope skuptine UN-a, a katkad i u presudama i savjetodavnim
miljenjima Meunarodnog suda.
(b) Mnogi ugovori propisuju prava i dunosti samo za njihove stranke, ali
sasvim jednakog sadraja za sve njih. Ne mora uvijek postojati namjera njihovih
stranaka da i takva pravila prerastu u pravila opega obiajnoga meunarodnog
prava. Primjerice, Konvencija o spreavanju i kanjavanju zloina genocida iz
1948. u svome prvom lanku predvia: Stranke ugovornice potvruju da je

2. PODJELA PRAVILA MEUNARODNOGA PRAVA

13

genocid, bez obzira na to je li izvren u vrijeme mira ili u vrijeme rata, zloin
prema meunarodnom pravu; one se obvezuju da e ga spreavati i kanjavati.
U znanosti su se ugovori koji su preteito propisivali pravila te vrste nazivali
ugovorima-zakonima (traits-lois, law making treaties, Vereinbarungen).
I takvi propisi, npr. oni iz Briand-Kelloggova pakta iz 1928, ili iz lanka 2. Povelje UN-a iz 1945, ili iz Konvencije o genocidu, mogu se transformirati u ope
obiajno meunarodno pravo ako tim ugovorima pristupi velik broj drava.
(c) Napokon, pogodbeni propisi predviaju jednostrane obveze samo za jednu stranku (npr. u mirovnom ugovoru za pobijeenu dravu), ili za svaku od
njih razliite inidbe (npr. u ugovoru o kupoprodaji). Tu nije rije o pravnim
naelima, nego o pravnim poslovima. Takvi se ugovori nazivaju ugovorima-pogodbama (traites-contrats, treaties as contracts, Vertrage).
Ali vidjet emo da se katkad i izraz izvori meunarodnoga prava upotrebljava kao sinonim za oblik u kojem se pravna pravila pojavljuju. U tome se
smislu govori o ugovornim propisima, o obiajnim pravilima, o opim naelima
prava ili o jednostranim aktima drava.

h
Pravila opega meunarodnog prava temelj su subjektivnim pravima i odgovarajuim dunostima drava i drugih njegovih subjekata koja iz njih proizlaze.
Uz to, drave i drugi subjekti stipuliraju svoja prava i obveze u dvostranim i
viestranim ugovorima te u drugim pravnim poslovima. Time za svaku od njih
nastaju subjektivne pravne situacije.
Subjektivna prava neke drave proizlaze iz pravila opega meunarodnog
prava primjenljivih na tu dravu, ili iz ugovora kojima je ona stranka, ili na temelju jednostranih akata predvienih opim meunarodnim pravom. Svaka se
drava moe odrei svojih subjektivnih prava, ili ih moe mijenjati, i to bilo u
ugovornom odnosu s drugom dravom ili jednostranim aktom.
Iz spomenutih pravila opega meunarodnog prava, iz ugovora i jednostranih akata proizlaze i dunosti za svaku dravu (ili drugog subjekta) pojedinano.
Drava se u naelu ne moe jednostrano razrijeiti svojih dunosti, ali se te
dunosti mogu mijenjati ili dokidati daljnjim razvojem opega meunarodnoga
prava, izmjenama ili izminuem ugovora kojima je stranka, a pod posebnim
okolnostima one mogu utrnuti zastarom (dosjelou).

14

Uvod

3. ODNOS MEUNARODNOG I UNUTARNJEGA


PRAVA
Bibliografija
Paul DE VISSCHER: Les tendances internationales des constitutions modernes, RCADI 1952,
tome 80, pp. 515 ss; Herman MOSSLER: Lapplication du droit international public par les
tribunaux nationaux, RCADI 1957, tome 91, pp. 619 ss; J. H. W. VERZIJL: International Law in
Historical Perspective, vol. 1, Leyden 1968, pp. 90-183; Antonio CASSESE: Modern Constitutions
and International Law, RCADI 1985, tome 192, pp. 341-473; Benedetto CONFORTI: Cours
gnral de droit international public, RCADI 1988, tome 212, pp. 21-61; Diritto internazionale,
Quinta edizione, Napoli, 1997, pp. 293-342; Hlne TOURARD: Linternationalisation des
constitutions nationales, Paris, 2000, 720 pages.

1. Dualistiko i monistiko shvaanje. Pitanje odnosa meunarodnoga i


unutarnjega prava vrlo je vano za svakoga pravnika koji djeluje u zakonodavnim, izvrnim i sudbenim tijelima svoje drave ili se bavi odvjetnitvom kao
slobodnim zanimanjem. Znanost, ali i pravni poredci u pojedinim dravama u
njihovu razvitku, ne dovode u tome pogledu do sasvim jednakih rjeenja.
Tako i mnogi udbenici meunarodnog prava, osobito oni iz kontinentalne Europe, svode taj odnos na dva, a zapravo na tri uenja. Pri tome se ti pisci poesto
opredjeljuju samo za jedno od tih uenja kao jedino ispravno. Taj pristup ima lou
stranu u tome to se itavo bogatstvo meunarodne i unutarnje prakse drava o
tome pitanju sagledava statiki, dakle ne u njihovu razvoju i dinamici. Kada se neki
pisac opredijeli za jedno od tih uenja, on poesto smatra da je taj problem rijeio
za sva vremena prolo, sadanje i budue. Ali emo dalje vidjeti da se bilo koje od
tih uenja kao jedino ne moe dosljedno primijeniti na sve situacije koje se mogu
pojaviti u meunarodnoj praksi.

(i) Prema dualistikom shvaanju meunarodno i unutarnje pravo dva su


odvojena, ali ravnopravna i meusobno neovisna pravna poretka. Ako se u nekoj dravi usvoji zakon koji je suprotan njezinoj meunarodnoj obvezi, njezini
sudovi i drugi unutarnji organi primjenjivat e samo zakon. Ali to, po tome
shvaanju, ne iskljuuje meunarodnu odgovornost te drave kao subjekta meunarodnoga prava zbog krenja njezine meunarodne obveze.
Stoga se, prema tome uenju, ugovorna i druga meunarodna pravila moraju
prethodno transformirati u zakone i druge akte, i ona potom obvezuju dravne
organe samo po toj osnovi. To bi znailo da e svaki novi suprotan zakon derogirati tako transformirane obveze te drave iz ugovora koji je na snazi.
Ali u pogledu meunarodnih ugovora veina pristaa dualizma danas doputa
ustupak. Oni smatraju da transformacija nije nuna, nego je dovoljno da pravilo iz
ugovora bude prihvaeno (teorija adopcije). Zato je kod ugovora dovoljno da oni

3. ODNOS MEUNARODNOG I UNUTARNJEGA PRAVA

15

budu pravovaljano sklopljeni (po potrebi ratificirani), a nije potrebno da budu ba


uzakonjeni pa da tek onda mogu derogirati zakon.8

S duge strane, ako ta drava prihvati nadlenost nekoga meunarodnog sudbenog ili arbitranog tijela da rijei spor u kojemu je ona strana, tada e, prema
dualistikom shvaanju, meunarodni organ voditi rauna samo o njezinim
meunarodnim obvezama, a ne i o njezinim unutarnjim propisima.
Osniva te kole bio je njemaki pravnik Heinrich Triepel.9 Ona je imala sljedbenika i u drugim zemljama, napose meu pravnim pozitivistima. Njezin istaknuti
pristaa bio je talijanski pravnik Dionisio Anzilotti.10
Uporite za to gledite njegove pristae nalaze u bitnim razlikama izmeu meunarodnog i unutarnjeg prava s obzirom na njihove subjekte, na njihove izvore, te
na njihovu bit (pravo koordinacije i pravo subordinacije). O tome smo ve ukratko
raspravljali (supra, 1).

To shvaanje stvara manje praktinih problema od onoga koje emo izloiti,


i za pravnike praktiare dovodi, da tako kaemo, do elegantnih rjeenja. Ali,
kada bi njegove prednosti bile tolike, ne bi ni bilo njemu suprotnih uenja.
(ii) Prema monistikom shvaanju meunarodno i unutarnje pravo dijelovi
su jedinstvenoga pravnog poretka koji prua i naela o rjeavanju sukoba izmeu propisa unutarnjega prava neke drave i meunarodnoga prava. Propisi
meunarodnog prava utjeu na propise unutarnjega, i obratno. No pristae toga
gledita otro se sukobljavaju u vezi s pitanjem temelji li se meunarodno pravo
na unutarnjem (primat unutarnjega prava) ili obratno (primat meunarodnog
prava).

Pristae primata unutarnjega prava svode meunarodno pravo na vanjsko


dravno pravo. Njihovi su argumenti sljedei: (a) nepostojanje naddravne vlasti, te stoga svaka drava slobodno odluuje o tome koje su njezine meunarodne obveze, i ona u naelu sama odreuje nain njihova izvrenja; (b) nadlenost
za zakljuenje ugovora u ime drave i za njezino obvezivanje lei u njezinu
ustavu, dakle u unutarnjem pravu.11
8
Cf., Juraj ANDRASSY, Boidar BAKOTI, Budislav VUKAS: Meunarodno pravo, 1. dio, Zagreb, 1995, str. 6.
9

Vlkerrecht und Landesrecht, Leipzig, 1899, S. 19, 23.

10

Cours de droit international public, premier volume, Paris, 1929, pp. 49-65. Glede stajalita
pisaca na podruju bive Jugoslavije vidi V. . DEGAN: Odnos meunarodnog i unutranjeg
prava, Naa zakonitost 1965, br. 4, (Zagreb), napose na str. 306-307.
11

Usp. prikaz toga uenja, Charles ROUSSEAU: Droit international public, Tome I: Introduction et Sources, Paris, 1970, pp. 42-43. Vidi takoer Paul GUGGENHEIM: Trait de droit
international public, tome I, Genve, 1953, pp. 25-26.

16

Uvod

Ekstremni pristae toga uenja, kakve se danas gotovo ne moe nai, priznavali su svojoj dravi pravo da se, kada to nae potrebnim, jednostrano razrijei
svojih prije preuzetih meunarodnih obveza. Time su praktino ili do negacije
meunarodnoga prava.
To se gledite neko upiralo na Hegelovo uenje o dravi kao apsolutu. Potkraj
19. stoljea bilo je zastupljeno u nekih njemakih teoretiara u tzv. bonskoj koli
(Alfred i Filip Zorne, Erich Kaufmann, Max Wenzel). Ali je imalo zagovornika i u
drugim zemljama poput Francuske (Decencire-Ferrandire) i bivega Sovjetskog
Saveza (Andrej Viinski). Do takvih zakljuaka kadto dolaze pisci ustavnoga prava kada meunarodne obveze koje je njihova drava slobodnom voljom prihvatila
smjetaju u hijerarhijski odnos njezinih unutarnjih normi.

Teko je zamisliti da bi meu meunarodnim pravnicima netko danas mogao


dosljedno zastupati to stajalite. Za pravnike je svaki slobodno sklopljeni ugovor
izmeu bilo kojih stranaka, ako nema mana pri oitovanju volje i ako ispunjava
neke druge uvjete pravovaljanosti, pravno obvezujui za sve njegove stranke.
Obvezujua osnova svakoga sporazuma lei u opem naelu prava pacta sunt
servanda koje pretpostavlja postojanje i djelovanje nekakvog pravnoga poretka,
meunarodnog ili unutarnjega.
Pristae primata meunarodnoga prava, na temelju razliitih teoretskih polazita, dolaze do zajednikoga zakljuka da obveze drave po meunarodnom
pravu imaju prvenstvo nad njezinim unutarnjim propisima, pa ak i u odnosu na
njezin ustav. Oni zastupaju stajalite da se ni jedna drava ne moe jednostrano
razrijeiti svojih meunarodnih obveza obinom izmjenom svojih zakona. Iz
toga shvaanja proizlazi da bi suci u nekoj dravi, kada primjenjuju unutarnje
propise, morali neprestano imati na umu da njihove odluke ne budu u suprotnosti s meunarodnim obvezama njihove zemlje, pogotovo ne s onima iz ugovora.
Jedno od tih shvaanja zastupala je francuska solidaristika ili socioloka kola
(Leon Duguit, Georges Scelle i Nicolas Politis), koja je bila osobito utjecajna u prvoj
polovini 20. stoljea. Prema tome uenju jedini subjekt i krajnji adresat cjelokupnoga
prava, unutarnjeg i meunarodnog, jest ovjek pojedinac. Pravni se odnosi uvijek
svode na odnose izmeu ljudi (bilo kao upravljaa bilo onih kojima se upravlja), koji
su jedini obdareni inteligencijom i voljom. Stoga nema razlike glede odnosa koje
ureuju unutarnje i meunarodno pravo, a i razlika u njihovim izvorima vie je prividna negoli stvarna. to se tie izvora, to uenje prigovara da se tu mijea porijeklo
normi s nainom na koji su one izraene. Stoga je materijalni izvor cjelokupnoga
prava jedan, a razlika u tzv. formalnim izvorima nije bitna (v. i infra, 56).12 Ali je
meunarodna stvarnost demantirala tvrdnje tih pisaca o tome da su pravne osobe,
kao i sama drava, obine fikcije u pravu.
12
Cf., Georges SCELLE: Prcis de droit des gens, Paris, 1944, pp. 6-7; Manuel de droit international public, Paris, 1948, pp. 4-24 et 77-82.

3. ODNOS MEUNARODNOG I UNUTARNJEGA PRAVA

17

Drugo shvaanje zasniva se na normativistikoj teoriji iji je tvorac bio Hans


Kelsen.13 Pristae toga shvaanja razlikovali su se glede sadraja pranorme, ali su
se slagali u navodnom postojanju jedinstvenoga prava kao hijerarhijskoga normativnoga poretka, po kojemu iz meunarodnog prava proizlaze ak i zakonodavne
nadlenosti svake drave.14
Logiki najdosljednije shvaanje bilo je ono koje je meunarodno i unutarnje
pravo prikazivalo kao odnos izmeu saveznih zakona i zakona federalnih jedinica
u nekoj federalnoj dravi. Prema toj analogiji, postojalo bi (a) podruje iskljuive
primjene pravila meunarodnog prava (npr. na prostorima otvorenoga mora ili u
svemiru); (b) podruje u kojemu meunarodno pravo postavlja temeljna naela,
koja se zakonodavstvom drava razrauju; (c) te napokon tzv. domaine rserv, tj.
podruje iskljuive primjene domaega prava (npr. glede uvjeta za stjecanje dravljanstva neke drave). To, zadnje naelo potvreno je ak lankom 2(7) Povelje UN-a.
Ovo, posljednje gledanje ini se vrlo loginim. No za njega vrijedi ono to je
jednom napomenuo danski pisac Alf Ross. Naime, to u nekoj pravnoj teoriji ima
vie logike strogosti, to se ona manje dokazuje u stanju da obuhvati stvarnost i da
poslui kao osnova pravnoj znanosti.15

Meunarodna stvarnost, tj. meunarodna sudska i arbitrana praksa i pravni


sustavi u dravama ne mogu se u cijelosti uklopiti ni u jedno od gornjih uenja.
Stoga ni jedno nije jedino ispravno.
U daljnjemu razmatranju ovoga pitanja valja zanemariti gledite o primatu
unutarnjega prava nad meunarodnim. Naime, kao to je i sam ovjek drutveno bie i ne moe ivjeti izvan zajednice, tako ni jedna drava ne moe opstati
bez pravnih, trgovakih i drugih odnosa sa sebi susjednim i ostalim dravama
u svijetu. Novim dravama prva je briga nakon proglaenja njihove neovisnosti
da steknu meunarodno priznanje od drugih drava, te da to prije postanu
punopravnim lanicama UN-a i regionalnih organizacija podruja kojemu pripadaju (v. infra, 35).
Tako i u meunarodnoj i unutarnjoj praksi drava jedino preostaje izbor
izmeu dualizma i primata meunarodnoga prava.
No i tu valja voditi rauna o posljedicama tih uenja s obzirom na organ koji
odluuje. Kada odluku o nekomu sporu donosi neko meunarodno sudsko ili arbitrano tijelo, ono e bez iznimke dati prednost meunarodnim obvezama stranaka
u sporu u odnosu na njihove unutarnje propise. Time e biti u skladu i s dualistikim
13

Cf., Hans KELSEN: Principles of International Law, New York, 1952, pp. 190-201, 401-447.

14

Vidi npr., GUGGENHEIM, op. cit. tome I, pp. 21-44. I Alfred VERDROSS: Derecho internacional publico, Madrid, 1957, pp. 65-74, opredijelio se za, kako je naveo, teoriju umjerenoga
monizma s primatom meunarodnoga prava.
15

Navedeno prema Charles DE VISSCHER: Thories et ralits en droit international public,


deuxime dition, Paris, 1955, p. 11.

18

Uvod

uenjem, i s onim o primatu meunarodnoga prava. Upravo stoga takve iskaze pristae i jednoga i drugog uenja uzimaju kao potvrdu svojih stajalita.16
Sasvim suprotne posljedice imaju te doktrine kada odluuje neko domae sudbeno tijelo, ali i organ izvrne ili zakonodavne vlasti. Kako smo ve istaknuli, prema
uenju o primatu meunarodnoga prava svaki dravni organ stalno je duan brinuti
se o meunarodnim obvezama svoje zemlje i njegove im odluke ne bi smjele proturjeiti. A, prema dualistikom shvaanju, svi unutarnji dravni organi, osim onih
nadlenih za vanjsko zastupanje njihove zemlje, ne bi se na meunarodno pravo
morali uope obazirati, kao da se ne radi o pravu.
ini se da je s dogmatskoga stajalita ispravan zakljuak o ovoj kontroverzi onaj
Charlesa Rousseaua: Istinska toka razilaenja izmeu monizma i dualizma odnosi se jedino na sankcioniranje naela primata meunarodnoga prava, a ne na
neku unutarnju stvarnost: prema monistikoj konstrukciji prihvaa se automatska
abrogacija unutarnjih normi koje su suprotne meunarodnom pravu, dok se prema
dualistikom shvaanju prihvaa pravovaljanost unutarnjih normi koje su meunarodno neregularne, ali i u tome se potvruje primat meunarodnoga prava uz
rezervu stavljanja u igru meunarodne odgovornosti drave.17

h
Meutim, pribjegavanje jednoj od gornjih doktrina moe ovisiti o okolnostima neke situacije.
Iako ovjek pojedinac nije izravni subjekt meunarodnoga prava, u usponu je
zatita graanskih, politikih, ekonomskih, socijalnih i kulturnih prava ovjeka, kao
i nekih temeljnih prava ljudskih skupina, ponajprije manjina. Standardi te zatite
propisani su meunarodnim konvencijama i oni snano prodiru u unutarnje pravo
drava. Sudovi i drugi dravni organi ne mogu te standarde ignorirati, napose ako
je drava u pitanju stranka odnosnih konvencija. To bi snano podupiralo primat
meunarodnoga prava, makar na tim podrujima.
Na temelju nekih meunarodnih konvencija pojedinci dobivaju mogunost neposrednoga obraanja meunarodnim tijelima kada smatraju da im je prava zajamena odnosnim ugovorom povrijedila neka njegova drava stranka (v. infra, 58,
pod 3 (i) i (ii)). I to bi govorilo u prilog primata meunarodnoga prava kao jedino
ispravnoga.
Ali sve to nije bez iznimki. Jedno od jamstava zatite ljudskih prava potvreno
u ustavima brojnih drava jest naelo nullum crimen, nulla poena sine lege, koje
ukljuuje i zabranu retroaktivne primjene kaznenoga zakona koji nije bio na snazi u
trenutku poinjenja nekoga djela. Na tom podruju kazneni sudac ne moe izravno
primijeniti neku konvenciju koju je sklopila njegova drava, a jo manje obiajno
pravo, i to sve dok zakonodavac ne predvidi djelo u pitanju u kaznenom zakonu te
16

Cf. ANDRASSY BAKOTI VUKAS: Meunarodno pravo, 1. dio, str. 5-6.

17

Op. cit., p. 48.

3. ODNOS MEUNARODNOG I UNUTARNJEGA PRAVA

19

zemlje, te za njega propie vrste i raspon kazni. Stoga se svako takvo djelo mora
najprije transformirati u zakon da bi ga sudac mogao primijeniti. Dakle na tom se podruju jedino ispravnim pokazuje dualistiko stajalite sa svim njegovim prethodno
opisanim posljedicama za odgovornost dotine drave kao subjekta meunarodnoga prava (vidjeti vie pojedinosti infra, 6, pod 4).
Takoer emo dalje vidjeti da je dualistiko stajalite jedino primjenljivo u situacijama sukcesije drava, ako se drava prethodnica s njezinim pravnim poretkom
raspala i prestala postojati.

Uz izloeno, granice i razlike izmeu unutarnjega prava drava i meunarodnog prava sve su manje jasne, a njihovi odnosi postaju sve sloenijima.
Tomu pridonosi unifikacija pravil unutarnjega prava putem meunarodnih
konvencija na podrujima poput prava intelektualnog vlasnitva, financijskih transakcija, morskog i zranog prijevoza robe i putnika itd.
Nadalje, neke specijalizirane ustanove UN-a, poput Svjetske zdravstvene organizacije, Svjetske meteoroloke organizacije i Meunarodne organizacije za civilnu
avijaciju, donose u okviru svojih nadlenosti neke standardne propise, koje, premda
formalno neobvezne, primjenjuju sve njihove drave lanice, pa i nelanice, kao da
su ih same usvojile. Takvi se propisi i standardi mogu oekivati i u vezi s meunarodnom zatitom okolia.
I pojava i ekspanzija supranacionalnoga pravnog poretka u okviru Europske unije
takoer pridonosi brisanju negdanjih krutih razlika izmeu unutarnjega i meunarodnog prava u njezinim dravama lanicama, ali i u pridruenim dravama.

h
Oduvijek je dakle odnos meunarodnoga i unutarnjeg prava bilo korisnije
prouavati na temelju prakse meunarodnih i domaih dravnih organa negoli
svoditi ga na dva ili tri uenja.
Na temelju takve analize dolazi se do openitoga zakljuka da je nemogue prihvatiti gledite po kojemu bez izriita postupka domae adopcije, pravila meunarodnoga prava ne bi uope mogla djelovati kao dio unutarnjega prava, ili njemu
suprotno gledite da ta pravila uvijek izravno djeluju bez adopcije. Drave, naprotiv,
pokazuju znaajnu fleksibilnost u postupcima u kojima na svome dravnom podruju pridaju uinak pravilima meunarodnoga prava. Uz to, mnoge drave prihvaaju i
uenje da je meunarodno pravo dio njihova domaeg prava. I premda se ti postupci
u raznim dravama razlikuju, u svim dravama iroko se postie krajnji rezultat
davanja uinka pravilima meunarodnoga prava.18
18

Do tih zakljuaka dolazi se u uglednom djelu OPPENHEIMs International Law, Volume I,


Ninth Edition, Edited by Sir Robert Jennings and Sir Arthur Watts, London, 1992, Introduction
and Part 1, p. 54.

20

Uvod

U nastavku emo o ovomu pitanju ukratko izloiti stajalita sudbenih i drugih organa nekih od drava, kao i meunarodnih sudbenih i drugih tijela. Pri
tome emo razlikovati izmeu obveza drava prema opemu obiajnom pravu,
s jedne, i njihovih obveza iz ugovora kojima su stranke, s druge strane.

2. Obiajno meunarodno pravo u sudskoj i ustavnoj praksi drava. Engleska je prva zemlja u kojoj je taj problem bio uoen, i to davno prije nastanka
dualistikog i monistikog uenja. No sudska je praksa i u toj zemlji prola kroz
odreeni razvoj.
Poetkom 18. stoljea engleski pravnik Lord Mansfield izloio je stajalite po kojemu meunarodno pravo ini dio prava Engleske (The international law is the part
of the law of the Land). To je bio poetak tzv. doktrine inkorporacije. Engleski sudovi
izravno su primjenjivali pravila meunarodnog (obiajnoga) prava, osim ako ne bi
bila u suprotnosti s nekim zakonom koji je usvojio Parlament, ili nekom prijanjom
konanom sudskom presudom (s obzirom na naelo stare decisis).
No, od druge polovine 19. stoljea, nakon ne sasvim jasnoga teksta presude
Regina v. Keyniz 1876, prevladava doktrina transformacije. Prema toj doktrini,
meunarodno pravo jest dio prava Engleske tek ako su njegova pravila na jasan nain usvojena i uinjena dijelom prava Engleske, i to bilo na temelju zakona, sudskih
odluka ili ustanovljene prakse.
Ali sama injenica da meunarodno pravo ini dio prava Engleske ni u gornjim
ogradama ne znai da englesko pravo uvijek priznaje prvenstvo meunarodnoga
prava. Kako je ve navedeno, engleski zakoni obvezuju engleske sudove ak kada
su u suprotnosti s onime to zahtijeva meunarodno pravo. Ali, u sluaju sumnje,
pretpostavka je da namjera Parlamenta nije bila da djeluje suprotno meunarodnim
obvezama Ujedinjenoga Kraljevstva.19
Navedeno ipak znai da je meunarodno obiajno pravo u Engleskoj dio lex fori,
i da se pred engleskim sudovima ono ne dokazuje na isti nain kao strano pravo.
Britanski se sudovi uz to smatraju obveznima autoritativnim izjavama izvrne vlasti
(tj. Krune) u stvarima koje su u njezinoj nadlenosti. To su, meu ostalim, priznanje
de jure i de facto druge drave, suverena narav stranih vlada i diplomatski poloaj
osoba koje zahtijevaju imunitet od jurisdikcije. Sve to, meutim, nije sasvim isto
kada je rije o meunarodnim ugovorima.
Sjedinjene Amerike Drave uglavnom slijede praksu Ujedinjenoga Kraljevstva,
opet osim kada nisu u pitanju meunarodni ugovori.

19

Vidi pojedinosti s navodima iz sudske prakse, OPPENHEIM, op. cit., Vol. I, pp. 56-63; Ian
BROWNLIE: Principles of Public International Law, Fifth Edition, Oxford, 1998, pp. 42-46;
STARKES International Law, Eleventh Edition, I. A. Shearer, London, 1994, pp. 68-71; AKEHURSTS Modern Introduction to International Law, Seventh Edition, Peter Malanczuk, London, 1997, pp. 68-70; Malcolm N. SHAW: International Law, Fourth Edition, Cambridge, 1997,
pp. 105-110.

3. ODNOS MEUNARODNOG I UNUTARNJEGA PRAVA

21

Tako je u presudi Vrhovnog suda The Paquete Habana iz 1900. bilo, meu ostalim navedeno: Meunarodno pravo je nae pravo... Stoga, tamo gdje nema ugovora
ili izvrnog ili zakonodavnoga akta ili sudske odluke, treba se obraati obiajima i
obiajnoj praksi (customs and usages) civiliziranih naroda, a kao njihovim dokazima
djelima pravnika i komentatora.... Ali je isto tako Apelacijski sud u 1988. u sporu
Committee of United States Citizens Living in Nicaragua v. Reagan istakao: nikakav
se akt Kongresa ne moe osporavati na temelju toga to kri obiajno meunarodno
pravo.20 I ameriki sudovi u normalnim okolnostima slijede miljenja koja im daje
izvrna vlast o priznanju strane drave, o teritorijalnim granicama druge drave, o
imunitetu stranih vlada, osoba, korporacija ili brodova od jurisdikcije i sl.
Praksa zemalja iji su pravni sustavi proizali iz engleskoga (Kanada, Australija,
Novi Zeland, Juna Afrika, Indija i veine drugih lanica Commonwealtha) slina
je prethodnoj.

h
U dravama kontinentalne pravne tradicije, napose u Europi i Latinskoj
Americi, odnos prema meunarodnom pravu poesto je reguliran u ustavnom
aktu zemlje.
Njemaka zasluuje mjesto ispred svih drugih drava te pravne tradicije, jer
ona u svojemu ustavnom poretku visoko uzdie obiajno meunarodno pravo.
lanak 25. Osnovnog zakona (Ustava) iz 1949. glasi: Opa pravila meunarodnoga javnoga prava bit e sastavni dio saveznoga prava. Ona e imati prednost
pred zakonima i neposredno e stvarati prava i dunosti za stanovnike saveznoga
podruja. lanak 100(2). tomu dodaje: Ako u tijeku nekoga spora nastane sumnja
u to ini li neko ope naelo meunarodnoga javnoga prava dio saveznoga prava i
stvara li takvo pravilo prava i dunosti za pojedinca, sud e dobiti odluku od Saveznog ustavnog suda.
Znakovito je da u zemlji u kojoj su nastale sve kole o odnosu meunarodnog i
unutarnjega prava, ustavno pravo danas na snazi najdjelotvornije osigurava prvenstvo meunarodnoga prava nad bilo kakvim unutarnjim zakonskim ili podzakonskim aktima te drave, i da prema ustavu te zemlje meunarodno pravo izravno
stvara prava i dunosti za sve njezine stanovnike. Pri tome nisu od praktine vanosti
apstraktni argumenti da bi i u svjetlosti te odredbe savezni ustav bio u hijerarhiji
njemakih pravnih normi iznad meunarodnog prava, ili da savezni ustavni sud
kao njemaki sudbeni organ ne bi bio najpogodnije tijelo za ustanovljivanje sadraja
pravila meunarodnog prava.

Ustavni propisi i u nekim drugim zemljama europskoga kontinenta slue kao


osnova za to da njihovi sudovi neposredno primjenjuju pravila opega obiajnog
meunarodnog prava.
20

V. SHAW, op. cit., pp. 114-117; OPPENHEIM, op. cit., vol. 1, pp. 74-75.

22

Uvod

Tako npr. lanak 10(1). Ustava Italije iz 1947. predvia da je talijanski pravni poredak usklaen s opepriznatim normama meunarodnoga prava. lanak 9. Ustava
Austrije iz 1955. predvia da su opepriznata pravila meunarodnoga prava sastavni
dio austrijskoga prava. Sline se odredbe nalaze se u lanku 28(1). Ustava Grke koji
je stupio na snagu godine 1975; u lanku 29. Ustava Irske itd.
I sudovi u Francuskoj primjenjuju pravila obiajnoga meunarodnog prava temeljei se na toki 12. uvoda (preambule) u Ustav iz 1946, koji je potvren uvodom
u Ustav iz 1958. (koji je danas na snazi). Tamo je navedeno: Republika Francuska,
vjerna svojim tradicijama, uskladit e se s pravilima meunarodnog javnoga prava...

3. Primjena meunarodnih ugovora od organa drava njihovih stranaka.


S obzirom na podjelu nadlenosti u svakoj od drava za sklapanje i ratifikaciju
ugovora, pitanje odnosa ugovora i zakona nije manje sloeno od pitanja primjene nepisanih obiajnih pravila opega meunarodnoga prava u tim dravama.
Ne dovodei u pitanje naelo pacta sunt servanda (v. infra, 19), ovdje emo
samo izloiti na koji se nain rjeavaju u razliitim dravama neki unutarnji problemi
glede potovanja i izvrenja meunarodnih ugovora.
U Ujedinjenom Kraljevstvu vlast sklapanja i ratifikacije meunarodnih ugovora
pripada Kraljici, ali tek na savjet prvoga ministra, ministra Krune, veleposlanika ili
drugih dunosnika.
Tako sklopljeni ugovor automatski ne postaje dijelom engleskoga prava, jer bi to
moglo znaiti da bi Kraljica mogla mijenjati englesko pravo bez privole Parlamenta,
a to bi bilo u suprotnosti s temeljnim naelom (nepisanoga) engleskoga ustavnoga
prava. Iznimke, kada se ne trai suglasnost Parlamenta, jesu ugovori o voenju rata
(ili o objavi rata), jer je to po tradiciji iskljuiva nadlenost Kraljice, ali opet na savjet
njezinih ministara.
Ako neki tako sklopljeni ugovor zadire u privatna prava britanskih graana, ili
povlai izmjene engleskoga prava ili zakona Parlamenta, ili proiruje prava Krune, ili
namee posebne financijske obveze drave, nuno je da Parlament usvoji zakon (ili
rezoluciju) da bi ugovor postao dijelom prava zemlje. Ako zakon ne bi bio prihvaen,
ugovor bi obvezivao Ujedinjeno Kraljevstvo po meunarodnom pravu i zemlja bi po
tome pravu bila odgovorna zbog njegova neizvrenja. Stoga akti Parlamenta obino
prethode samoj ratifikaciji ugovora.
Ako kasniji zakon Parlamenta proturjei ugovoru na snazi, engleski sudovi ne
mogu dati uinak ugovoru. U takvim e sluajevima engleski sudac najee nai
razloga da akt Parlamenta proglasi nejasnim i tumai ga na nain da namjera Parlamenta nije bila proturjeiti meunarodnoj obvezi Britanije.
Nakon 1979. engleski sudovi obraaju posebnu pozornost Europskoj konvenciji o ljudskim pravima iz 1950. Ujedinjeno Kraljevstvo je stranka te Konvencije,
a presude Europskoga suda za tu su zemlju obvezujue. Ali sama ta Konvencija s
protokolima nije postala dijelom engleskoga prava. Engleski sudovi nalaze naine
da onim propisima iz te konvencije koji nisu sasvim jednaki s engleskim pravom

3. ODNOS MEUNARODNOG I UNUTARNJEGA PRAVA

23

pridaju uinak u njihovim presudama. U suprotnome, nakon iscrpljenja lijekova


pred engleskim sudovima tuitelj vodi postupak pred Europskim sudom jer mu je
to jedini nain da postigne pravdu. Ali raste i pritisak da se zakonima Parlamenta
otklone sve razlike izmeu Europske konvencije i engleskoga prava zasnovanog na
presedanima (Common Law i Equity).
U Sjedinjenim Amerikim Dravama Ustav zemlje predvia da e predsjednik
imati vlast, da na savjet i uz suglasnost Senata, sklapa ugovore, uz uvjet da dvije
treine prisutnih senatora sudjeluju u usvajanju (lanak II. (2)). Ugovori ratificirani
na taj nain automatski postaju dijelom prava te zemlje. Uz to, ugovori Savezne vlade
(za razliku od ugovora drava), ine, prema Ustavu, vrhovno pravo zemlje, poput
samoga Ustava i saveznih zakona (lanak VI). Sporovi koji proizau iz meunarodnih ugovora u nadlenosti su saveznih sudova (lanak III. (2)). Ali meunarodni ugovori imaju manju pravnu snagu od ustavnih amandmana koji se odnose na ljudska
prava (Bill of Rights) i drugih zahtjeva iz Ustava i u zemlji se ne mogu primjenjivati
u suprotnosti s njima.
Samo se manji broj ugovora sklapa prema gornjim ustavnim propisima. Sloeno
je pitanje razlikovanja izmeu tzv. izvrivih (self-executing) i neizvrivih (non-selfexecuting) ugovora. Ta je podjela povezana s pitanjem moe li se nekim ugovorima
ili njihovim dijelovima pridati u Sjedinjenim Amerikim Dravama pravni uinak
bez dodatnih zakonskih akata. Veinu ugovora sklapa Predsjednik, i to ne uz potvrdu
Senata temeljem lanka II. Ustava, nego kao zakonske (statutory) ili kongresne
izvrne sporazume (congressional executive agreements). Predsjednik ih potpisuje
na temelju obinih zakona koje su oba doma Kongresa usvojila obinom veinom.
Izvrive sporazume Predsjednik sklapa sam bez sudjelovanja Kongresa.
Naelno, prema pravnom sustavu Sjedinjenih Amerikih Drava (poput onoga
u Ujedinjenom Kraljevstvu), ugovori imaju jednak poloaj kao i zakoni. To znai da
bi kasniji zakon Kongresa mogao derogirati ranije sklopljeni ugovor (prema naelu
lex posterior derogat legi priori). Ali i u toj zemlji taj sloeni problem izmie jednostavnim zakljucima.

h
Poput Sjedinjenih Amerikih Drava, i u dravama kontinentalne Europe nadlenost za sklapanje i ratifikaciju meunarodnih ugovora, te njihov odnos prema
zakonima, esto su ureeni ustavom zemlje. Iz tekstova tih ustava i iz prakse ustavnih i drugih sudova tih zemalja proizlaze razliita rjeenja. Ipak, izvrna vlast moe
u veini drava sklapati neke vrste administrativnih sporazuma bez odobrenja zakonodavne vlasti.
Navest emo nekolicinu zanimljivih sluajeva.21
Prema Ustavu Nizozemske iz 1953. i 1956, te u revidiranom Ustavu te zemlje iz
1983, propisi iz ugovora i rezolucija meunarodnih ustanova (kojih je Nizozemska
lanica), a koji, s obzirom na njihov sadraj, mogu biti obvezujui za sve osobe, imat
21

Vidi prikaz, OPPENHEIM, op. cit., Vol. I, pp. 63-70; AKEHURST, op. cit., pp. 67-68.

24

Uvod

e pravni uinak nakon to budu objavljeni (lanak 93). lanak 94. Ustava nadalje
predvia da se zakonske odredbe na snazi u Nizozemskoj nee primjenjivati ako njihova primjena ne bi bila u skladu sa samoizvrivim propisima ugovora ili rezolucija
meunarodnih ustanova. To se odnosi i na zakone koji se donesu nakon stupanja
na snagu ugovora ili rezolucija.
Time su nizozemski sudovi dobili ovlast da ne primijene zakone, i to ne stoga to
bi bili protuustavni, nego ako nau da nisu u skladu s ugovorima i rezolucijama. Inae Nizozemska ne poznaje ustavno sudstvo. No u ustavnoj je proceduri pronaen nain osiguranja. Za ratifikaciju ugovora koji su u suprotnosti s Ustavom u Parlamentu
se trai veina potrebna za izmjenu samoga Ustava. Ipak je ta zemlja na taj nain
rijeila pitanje izvrenja svojih obveza koje proizlaze iz lanstva u Europskoj uniji.
U Francuskoj lanak 53. Ustava Pete Republike iz 1958. zahtijeva da se neke
kategorije ugovora (npr. o trgovini, koji zahtijevaju financijske trokove drave, koji
mijenjaju zakone ili se odnose na poloaj pojedinaca), moraju ratificirati ili prihvatiti
zakonom Narodne skuptine. Prema lanku 54, Ustavno vijee moe neki ugovor
proglasiti protuustavnim, i on se potom moe ratificirati ili prihvatiti tek nakon
izmjene samoga Ustava. lanak 55. predvia da valjano ratificirani ili prihvaeni
ugovori nakon njihova objavljivanja imaju snagu jau od zakona (dakle ak i od
kasnijih zakona), ali uz uvjet reciprociteta u primjeni od druge stranke za svaki
ugovor pojedinano.
U Njemakoj lanak 59(2). Osnovnoga zakona zahtijeva da se ugovori o politikim odnosima Savezne Republike, ili koji se odnose na saveznu zakonodavnu nadlenost, moraju odobriti saveznim zakonom. Ugovore odobrene na taj nain njemaki
e sudovi primjenjivati neposredno, i to makar one samoizvrive. No, s obzirom
na to da su dio saveznoga prava, ti ugovori nemaju snagu jau od ostalih saveznih
zakona. Stoga kasniji zakon moe imati prvenstvo u odnosu na prijanji ugovor. Uz
sve to, ugovori moraju biti u skladu s Osnovnim zakonom. Tako u toj zemlji obiajno
meunarodno pravo ima na neki nain snagu jau od ugovora te zemlje.
U Belgiji lanak 68. Ustava predvia da trgovinski ugovori i oni koji mogu nametnuti obveze dravi ili pojedincima, imaju uinak jedino nakon to ih prihvati
Parlament. Ugovor koji nije tako prihvaen nema uinka u belgijskom pravu i belgijski ga sudovi nee primjenjivati.
Ugovore koji su pravovaljano prihvaeni belgijski sudovi dijele na one koji stvaraju prava i obveze samo za drave ugovornice, i na one koje je mogue primijeniti
neposredno na pojedince. Samo se na ove, posljednje pojedinci mogu pozvati pred
belgijskim sudovima. Ako su propisno objavljeni, takvi ugovori imaju prednost ak i
u odnosu na kasnije zakone. Inae pravila obiajnoga meunarodnoga prava nemaju
prednost pred belgijskim zakonima.

h
Bive socijalistike drave srednje i istone Europe neko su u odnosu na
ugovore kojima su bile stranke zastupale kruto dualistiko stajalite. Na taj na-

3. ODNOS MEUNARODNOG I UNUTARNJEGA PRAVA

25

in pojedinci nisu nikada mogli pred sudovima tih zemalja ishoditi pravdu na
temelju neke od konvencija o ljudskim pravima. To je bilo unato injenici da
su sve te drave bile strankama gotovo svih takvih opih konvencija sklopljenih
pod okriljem UN-a. Naime, propisi o graanskim, politikim i drugim pravima
iz tih konvencija nikada nisu bili transformirani u domae zakone. Uz to su
te drave izbjegavale prihvaati sve meunarodne postupke koji su predviali
pravo pojedinaca da upuuju tube meunarodnim organima.
I u bivoj SFR Jugoslaviji stanje nije bilo bolje, premda je jedan ustavni propis
pruao mogunost odstupanja od toga krutoga i abuzivnoga dualistikoga stajalita.
Naime, lanak 21(2). Ustava SFRJ iz 1974. predviao je da: Sudovi neposredno primjenjuju meunarodne ugovore koji su objavljeni. Ali nije bio poznat ni jedan sluaj
iz sudske prakse da je neki jugoslavenski sud bio neposredno primijenio neko jasno
pravilo iz neke konvencije o ljudskim pravima namjesto propisa ustavnog, kaznenog
i drugoga prava, koji su namjerno bili sroeni kao nedoreeni ili rastezljivi.22

Nakon politikih promjena poetkom devedesetih godina mijenja se odnos


prema meunarodnome pravu i prema samim ugovorima. Veina drava iz toga
dijela Europe uzima ugovore kao sastavni dio svoga prava, a neke im pridaju
snagu jau i od kasnijih zakona.23
Tako Ustav Ruske Federacije iz 1993. u lanku 15(4). predvia sljedee: Opepriznata naela i norme meunarodnoga prava i meunarodni ugovori Ruske Federacije init e dio njezina pravnoga sustava. Ako neki meunarodni ugovor Ruske
Federacije ustanovljuje pravila drukija od onih stipuliranih u zakonu, primijenit e
se pravila iz meunarodnog ugovora.24

Ustav Republike Hrvatske iz 1990, dopunjen u 1997, predvia propise o


meunarodnim ugovorima u lancima 132-134. U ime RH ugovore sklapa predsjednik Republike, a moe ih u skladu sa zakonom sklapati i Vlada (lanak 132).
Zastupniki dom Sabora potvruje (ratificira) samo one ugovore koji trae:
(i) donoenje ili izmjenu zakona, (ii) meunarodne ugovore vojne i politike
naravi, i (iii) meunarodne ugovore koji financijski obvezuju RH. No meunarodne ugovore kojima se meunarodnoj organizaciji ili savezu daju ovlasti izvedene iz Ustava RH, Zastupniki dom Sabora potvruje dvotreinskom veinom
glasova svih zastupnika (lanak 133).
22

Vidi o tome V. . DEGAN: Jugoslavensko pravosue i meunarodne konvencije o pravima


ovjeka, Odvjetnik 1989, br. 7-12. (Zagreb), str. 20-39.

23

Vidi E. STEIN: International Law in Internal Law: Toward Internationalization of CentralEastern European Constitutions?, AJIL 1994, No. 3, pp. 427-450.

24
Cf., G. M. DANILENKO: The New Russian Constitution and International Law, AJIL 1994,
No. 3, pp. 451-470.

26

Uvod

Meunarodni ugovori koji su sklopljeni i potvreni u skladu s Ustavom i


objavljeni, a koji su na snazi, ine dio unutarnjega pravnog poretka Republike
Hrvatske, a po pravnoj su snazi iznad zakona. Njihove se odredbe mogu mijenjati ili ukidati samo uz uvjete i na nain koji su u njima utvreni, ili suglasno
opim pravilima meunarodnog prava (lanak 134).25
U te ugovore valja, po naemu miljenju, svrstati i sve one o kojima je odlukom
Sabora ili Vlade notificirana sukcesija njihovu depozitaru, a ta je notifikacija objavljena u Narodnim novinama. Rije je o ugovorima kojih je stranka bila biva SFRJ
prije stjecanja neovisnosti Republike Hrvatske.

4. Unutarnje pravo drava pred meunarodnim tijelima. (i) Neke meunarodne organizacije postavljaju posebne uvjete za primanje novih drava u
njihovo lanstvo, te potom stalno provjeravaju jesu li pravni poredak njihovih
lanica i njihova unutarnja praksa u skladu s njihovim ugovornim obvezama
koje proizlaze iz toga lanstva. Drave lanice koje odstupe od tih uvjeta izlau
se mjerama politikog, pa i gospodarskog pritiska, o emu odluuju politiki
organi tih organizacija. To je sluaj s Vijeem Europe, Europskom unijom, Organizacijom za europsku sigurnost i suradnju (OESS), te sa Sjevernoatlantskim
paktom.
Drave lanice koje su izloene tim pritiscima moraju imati dobro ustanovljene
pravne slube koje e moi pouzdano procijeniti kada se radi o proputanju izvrenja
stvarno preuzetih pravnih obveza, za razliku od moguih neopravdanih pritisaka
da bi se iznudili politiki ustupci. Naime, svaka drava lanica ima prava oduprijeti
se takvim pritiscima, ali tek ako nije rije o pravnim obvezama jednakima za sve
ostale lanice tih organizacija.

(ii) Meunarodni arbitrani i stalni sudski organi nemaju vlast odluivanja


izvan pristanka na njihovu nadlenost od svih stranaka u sporu. No nadlenost
je takvih tijela danas u ekspanziji. Sud Europskih zajednica u Luxemburgu i Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu nadleni su za odreene vrste sporova
svih drava lanica Europske unije, odnosno Vijea Europe.
Kada imaju nadlenost, meunarodna sudbena i politika tijela bez iznimke
e davati prvenstvo obvezama drava po meunarodnom pravu u odnosu na
njihove zakone, ukljuujui i njihove ustave.
Ovdje, meutim, valja istaknuti da je svaka drava slobodna odluiti hoe
li se ili nee u punoj mjeri koristiti svojim pravima koja proizlaze iz ugovora
25

Vidi Vesna CRNI: Pravni poloaj meunarodnih ugovora u Republici Hrvatskoj, Vladavina prava 1997, br. l, (Zagreb), str. 17-38; Sinia RODIN: Nesuglasnost zakona s meunarodnim ugovorom jest povreda Ustava, ZPFZ 1998, br. 1-2, str. 491-493.

3. ODNOS MEUNARODNOG I UNUTARNJEGA PRAVA

27

i drugih izvora meunarodnoga prava. Ali meunarodno pravo zahtijeva izvrenje meunarodnih obveza, a drukije ponaanje povlai na temelju toga
prava odgovornost drave u pitanju. U tim granicama svaka je drava openito
slobodna u izboru naina izvrenja svojih meunarodnih obveza. Stoga su svi
prije opisani naini vezani uz izvrenje obiajnoga prava i ugovora od strane
organa drava legitimni ako se ostvari krajnji zahtjev potovanja obveza.
Glede ugovornih obveza, Beka konvencija o pravu ugovora iz 1969. u lanku
27. potvrdila je naelo prema kojemu: Stranka se ne moe pozvati na odredbe
svoga unutarnjega prava da bi opravdala neizvrenje ugovora...
No meunarodni sudski organ nema vlast da svojom presudom, koja inae
pravno obvezuje stranke, izravno dokida zakone ili druge odluke neke drave
koji su u suprotnosti s njezinim meunarodnim obvezama.
Upravo stoga povrat u prijanje stanje (restitutio in integrum) u sporovima o
odgovornosti katkad je nemogu zbog neke domae sudske presude ili zakona, koje
je inae nemogue ili je teko mogue izmijeniti. U takvim se sluajevima meunarodnom presudom odreuje iznos novane odtete koju je drava u pitanju duna
isplatiti (v. infra, 45 pod 4).

(iii) Ovdje nas, meutim, posebno zanima odnos meunarodnih sudbenih


i arbitranih tijela prema unutarnjemu pravu drava u nekim od izreenih odluka.
Arbitranom presudom u sporu Alabama iz 1872. Sjedinjene Amerike Drave
uspjele su dobiti novanu odtetu od Britanije zbog toga to ova nije u svojim brodogradilitima sprijeila gradnju i opremanje ratnih brodova za raun Junjake
konfederacije. Britanija je zbog toga bila proglaena meunarodno odgovornom,
iako u samom britanskom pravu nije bilo pravila koje bi zabranjivalo opremanje i
isporuku ratnih brodova nekoj od stranih zaraenih sila.

Praksa dvaju hakih sudova dosljedna je u tome da se meunarodnim ugovornim i drugim obvezama drava uvijek daje prvenstvo pred njihovim zakonima, pa i ustavu.
U savjetodavnom miljenju iz 1932. o Poloaju poljskih dravljana u Danzigu,
prijeratni Stalni sud meunarodne pravde naveo je sljedee: Treba, s jedne strane,
istaknuti da se neka drava ne moe pozvati na ustav druge drave, nego samo na
meunarodno pravo i valjano ugovorene meunarodne obveze; s druge strane i
obratno, neka se drava ne moe pozvati u odnosu na drugu na svoj ustav da bi
umanjila obveze koje joj nameu meunarodno pravo ili ugovori na snazi (Series
A/B, No. 44, p. 24).
Isti je Sud u presudi o Slobodnim zonama iz 1932. to potvrdio na slian nain: ...
sigurno je da se Francuska ne moe osloniti na svoje zakonodavstvo da bi ograniila
domaaj svojih meunarodnih obveza... (Series A/B, No. 46, p. 167).

28

Uvod

Meu brojnim ostalim sluajevima moemo navesti jedan iz skorijega vremena.


Senat Sjedinjenih Amerikih Drava usvojio je u 1987. zakonski propis o zatvaranju ureda Promatrake misije Palestinske oslobodilake organizacije pri UN-u u
New Yorku, jer je navodno bila rije o teroristikoj organizaciji. Ta je odluka bila
u suprotnosti s obvezama te zemlje kao domaina UN-a iz Sporazuma o sjeditu
UN-a sklopljenoga u 1947, koji je za takve sporove predviao arbitrani postupak.
Opa je skuptina zatraila u 1988. od Meunarodnog suda da se u savjetodavnom
miljenju izjasni samo o tome jesu li Sjedinjene Amerike Drave obvezne taj spor
rijeiti putem predviene arbitrae.
U savjetodavnom miljenju od 26. travnja 1988, Sud je jednoglasno dao potvrdan
odgovor. Meu ostalim, naveo je sljedee: ... Bilo bi dostatno pozvati se na temeljno
naelo meunarodnoga prava o prvenstvu meunarodnoga prava nad domaim.
To je naelo odavno podrano u meunarodnoj arbitranoj i sudskoj praksi, poput
sluaja Alabama izmeu Velike Britanije i Sjedinjenih Amerikih Drava, i potom
je bilo esto potvrivano, npr. u sluaju grko-bugarskih Zajednica u kojemu je
Stalni sud meunarodne pravde odluio: opepriznato je naelo meunarodnoga
prava da u odnosima izmeu Sila ugovornica nekoga ugovora, odredbe unutarnjega
prava ne mogu imati prednost pred onima iz ugovora (Series B, No. 17, p. 32) (pp.
34-35, para. 57).

(iv) Prijeratni Stalni sud meunarodne pravde u jednoj presudi iz 1926. poao je i korak dalje i priklonio se dualistikom stajalitu, izjednaujui zakone
stranaka u sporu s obinim injenicama.
Bilo je to u presudi o Njemakim interesima u poljskoj Gornjoj leskoj. Sa stajalita meunarodnoga prava i (ovoga) Suda koji je njegov organ, nacionalni su zakoni
obine injenice, manifestacije volje i aktivnosti drava, na isti nain kao i njihove
sudske odluke i upravne mjere. Sud, sigurno, nije pozvan da tumai poljski zakon
kao takav; ali nita se ne suprotstavlja tomu da se Sud izjasni o pitanju postupa li
Poljska, primjenjujui taj zakon, u skladu s obvezama koje joj je postavila enevska
konvencija u odnosu na Njemaku (Series A, No. 7, p. 19).

Jednak je bio pristup Arbitrane komisije Konferencije o bivoj Jugoslaviji


pod predsjedanjem Roberta Badintera.
U Miljenju br. l. od 29. studenoga 1991. Komisija je izrekla da u svrhu primjene
kriterija o postojanju ili nestanku neke drave: ... oblik unutarnje politike organizacije i ustavne odredbe obine su injenice, premda ih je nuno uzeti u obzir da bi
se utvrdila mo neke vlade nad stanovnitvom i teritorijem (te drave).26
Komisija je ipak bila uzela u obzir neke od unutarnjih propisa bive drave.
Tako je u Miljenju br. 3 od 11. sijenja 1992. najprije bila utvrdila pravilo da, osim
u sluaju suprotnog sporazuma, prijanje granice izmeu federalnih jedinica (Hrvatske, Srbije i Bosne i Hercegovine) postaju granice zatiene meunarodnim pra26

Cf, ILM 1992, No. 6, p. 1495.

3. ODNOS MEUNARODNOG I UNUTARNJEGA PRAVA

29

vom. Potom ga je potvrdila suplementarnim argumentom: To je pravilo tim lake


primjenljivo izmeu Republika, obzirom da je u stavcima 2. i 4. lanka 5. Ustava
SFRJ bilo odlueno da se teritorij republike i njezine granice ne mogu mijenjati bez
njezina pristanka.27
Napokon, u Miljenju br. 15. od 13. kolovoza 1993. Komisija je istaknula sljedee:
1. Dok unutarnji zakoni predstavljaju obine injenice u odnosu na meunarodno
pravo (vidjeti SSMP 1926. godine, Neki njemaki interesi u poljskoj Gornjoj leskoj
Serija A, br. 7, str. 12), vano je ipak voditi rauna o strukturi i nadlenostima NBJ
(Narodne banke Jugoslavije) onakvima kakve proizlaze iz Ustava SFRJ od 21. veljae
1974. godine i iz Zakona o NBJ iz studenog 1989. godine.28
Dualistiko polazite te Arbitrane komisije jedino je mogue s obzirom na to da
se potkraj 1991. biva jugoslavenska federacija ve nalazila u procesu raspada, da u
njezinim saveznim organima ve tada nisu bile adekvatno zastupljene sve federalne
jedinice, te, napokon, s obzirom na to da federacija vie nije imala efektivnu vlast nad
itavim teritorijem bive drave. U rjeavanju pitanja sukcesije i drugih pitanja te
bive drave, koja je nekoliko mjeseci potom prestala postojati, njezini bivi propisi
nisu niti mogli biti vie od obinih injenica.

(v) No, bez obzira na to mogu li se ustav i zakoni neke od strana u sporu
izjednaiti s obinim injenicama, ili im uvijek treba pridati odgovarajui pravni uinak, vrlo je esto neki spor nemogue rijeiti ako se unutarnje pravo ne
istrai. I neka pravila opega meunarodnoga prava ili ugovorni propisi upuuju
na propise unutarnjega prava.
Ovdje valja navesti neke od takvih situacija. Domaaj nadlenosti meunarodnog
sudbenoga tijela prema zahtjevu stranaka spora moe se odnositi na teritorij drave,
njezino teritorijalno more, dravljanstvo fizikih ili pravnih osoba, skrbnitvo nad
maloljetnikom i sl. U svim tim sluajevima valjat e istraiti zakone, sudske i upravne
akte odnosne drave o tim pitanjima.
Ako se neki ugovor odnosi na dravljane njegovih stranaka, dravljanstvo osoba u pitanju utvruje se na temelju unutarnjih propisa.
Ako je nadlenost nekoga meunarodnog suda ugovorena tek za sluaj da tuitelj
prethodno iscrpi pravna sredstva pred organima drave u pitanju, i tada se ispunjenje toga uvjeta moe procijeniti samo uzimajui u obzir domae pravo i praksu.
Mogui su i sporovi pred meunarodnim sudbenim tijelima o pravima fizikih
i pravnih osoba temeljenih iskljuivo na nekom unutarnjem pravu. U takvim, iznimnim situacijama meunarodni sud uope ne primjenjuje pravila meunarodnoga
prava. Zanimljiva je bila takva parnica o Srpskim zajmovima u Francuskoj, o kojoj
je presudu donio Stalni sud meunarodne pravde u 1929. U toj presudi Sud je bio
27

Ibid., p. 1500. Komisija je tu, meutim, namjerno bila izostavila da je lanak 5. toga ustava na
jednak nain titio teritorij i granice autonomnih pokrajina u bivoj SFRJ.

28

Cf, ILM 1993, No. 6, p. 1596.

30

Uvod

utvrdio da je za sadraj duga i za pravovaljanost klauzule o obvezama drave dunika


bilo mjerodavno srpsko pravo. U pogledu naina isplate platno sredstvo bila je lokalna valuta mjesta u kojemu je dunika drava bila obvezatna izvriti isplatu. Platno
su sredstvo bili dakle papirnati francuski franci. No, s obzirom na namjeru stranaka,
iznosi u papirnatim francima obraunavali su se prema vrijednosti zlatnoga franka
(iz 1895. i 1913), na koji su obveznice o zajmu glasile (Series A, No. 20/21, pp. 30-34).
Pri utvrivanju postojanja primjenljivoga obiajnog pravnog pravila na dani spor
meunarodni e organ uzimati u obzir praksu stranaka u sporu i ostalih drava,
te njihovu svijest o postojanju pravne obveze (opinio juris), i to, meu ostalim, na
temelju njihovih zakona i drugih propisa, te podataka o njihovu izvrenju (v. infra,
9, pod 6).
I, napokon, zakon ili drugi propis neke drave moe iznimno biti njezin jednostrani akt kojim ona preuzima meunarodne obveze prema drugoj dravi, ili se
odrie nekih svojih prava, ili ak stjee nova prava (npr. zakon o proglaenju njezina
gospodarskog ili vanjskoga morskoga pojasa). Tu je rije o jednostranim aktima koji
su poseban izvor partikularnoga meunarodnoga prava (v. infra, 27).

31

4. RAZVOJ ZNANOSTI MEUNARODNOGA PRAVA


Bibliografija
C. van VOLLENHOVEN: The Three Stages in the Evolution of the Law of Nations The Hague,
1919, 102 pages; A. de LA PRADELLE: Matres et doctrines du droit des gens, 2e dition, Paris,
1950, 441 pages; Antonio TRUYOL: Doctrines contemporaines du droit des gens, Paris, 1951, 106
pages; International Law and the Grotian Heritage, The Hague, 1985, 367 pages; V. . DEGAN:
Prirodno i pozitivno pravo, ZPFZ 1987, br. l, str. 37-78; Laffirmation des principes du droit
naturel par la Rvolution Franaise Le projet de Dclaration du Droit des Gens de lAbb
Grgoire, Annuaire franais de droit international 1989, pp. 99-116; Antonio TRUYOL Y SERA:
Histoire du droit international public, Paris, 1995, 188 pages; V. . DEGAN: Pregled razvitka
znanosti meunarodnoga javnoga prava u Hrvata, I. dio, Vladavina prava 1999 , br. 6, str. l03127; II. dio, Vladavina prava 2000, br. l, str. 51-75; An Essay on the Doctrine of International
Law in Croatia and the former Yugoslavia, Baltic Yearbook of International Law 2007, Volume
7, pp. 177-186.

Vie od nizanja imena mnogih pravnih pisaca iz prolosti u ovome odjeljku


ini nam se vanijim opisati bt sukoba dviju tenji u pravnoj znanosti kroz povijest, koji e se produiti i u ovome tisuljeu. To je sukob izmeu solidaristike
i voluntaristike koncepcije o uvjetima nastanka i djelovanja pravnih pravila.
Solidaristika koncepcija polazi od postojanja meunarodne zajednice (ili
ovjeanstva u cjelini) kao neke danosti u pravu. Njezini su pristae skloni
zanemariti dijelove te zajednice, koji su od 16. stoljea suverene drave. Oni su
oduvijek naglaavali postojanje pravila nekoga opeg i objektivnog prava koje
drave i druge teritorijalne cjeline ne mogu olako osporiti.
Voluntaristika koncepcija zastupa stajalite da je pravo oduvijek bilo proizvod volja suverenih vladara ili drava (ili vladajuih klasa u dravama). Unutarnje pravo u nekoj dravi proizvod je volje te drave, tj. njezinih zakonodavnih i
drugih organa, a meunarodno pravo je po toj koncepciji proizvod suverenih
volja vie ili svih drava. Pristae te koncepcije gotovo da nisu sposobni shvatiti sve posljedice nastanka i djelovanja pravila opega meunarodnoga prava.
Oni i ne priznaju pravila opega prava koja bi ograniavala volju pojedinanih
drava, osim onih na koja su sve drave dale neku vrstu pristanka. Gotovo
da ne priznaju postojanje meunarodne zajednice kao imbenika stvaranja i
odranja meunarodnoga pravnog poretka, a ovjeanstvo kao takvo za njih je
izvanpravna kategorija.

h
Zanimljiv je povijesni razvoj tih tenji, koji je stariji i od samoga meunarodnog prava kakvo danas poznajemo.

32

Uvod

(a) Jus gentium u rimskome pravu. Naziv jus gentium, koji se upotrebljava
za meunarodno pravo, prvobitno je nastao u rimskome pravu. Rimska drava, meutim, osim u svojoj ranoj povijesti, i to u vrlo rijetkim sluajevima,
nije odravala odnose s drugim dravama na temelju jednakosti.29 Rimljani su
izgraivali svjetsko carstvo (imperij) i oni su pokorenim narodima nametali
svoje pravo i svoju civilizaciju.
Stoga jus gentium u rimsko doba nije bio skup pravila koja bi ureivala odnose izmeu jednakih i neovisnih drava poput suvremenoga meunarodnog
prava. Jus gentium je bio dio unutarnjega prava rimske drave, ali sa zajednikim
crtama s opim naelima prava koja su danas jedan od izvora opega meunarodnoga prava. Pravila jus gentium stvarala su se poglavito u praksi rimskoga
suca praetora peregrinusa, koji je presuivao u trgovakim sporovima izmeu
rimskih graana i peregrina, tj. pripadnika pokorenih naroda pod rimskom
vlau, ili u sporovima izmeu samih peregrina.30
Rimski su graani bili podvrgnuti njihovu vlastitom pravu: jus civile ili jus
Quiritum, koje je bilo vrlo formalistiko i djelomino sakralne naravi. Jus gentium se, naprotiv, sastojao od pravnih pravila za koja se vjerovalo da imaju
univerzalnu (openitu) primjenu i da ih priznaju svi narodi i svi ljudi bez obzira
na dravnu pripadnost ili oblik civilizacije.
Rimski pravnik Gaj u svojim Institucijama izvrio je podjelu cjelokupnoga
prava na jus civile, koje svaki narod stvara za svoje potrebe, te na jus gentium
koje je zasnovano na prirodnom razumu (naturalis ratio) i koje je zajedniko
svim narodima. Rimski narod, prema Gaju, djelomino primjenjuje svoje vlastito
pravo (jus civile), a djelomino pravo zajedniko svim narodima (jus gentium).31
Mnogi rimski pravnici nisu inili razliku izmeu jus gentium i jus naturale,
tj. prirodnoga prava koje su poeli izgraivati jo grki filozofi stoici. Oni su
smatrali da su pravila prirodnoga prava zasnovana na naravi ovjeka kao razumnog, drutvenog i prirodnog stvorenja, i da ta pravila nuno ureuju ljudsko
ponaanje. Budui da su se smatrala jednostavnima i razumnima, vjerovalo se
da ta pravila prirodnog prava imaju openitu primjenu. Prema klasinome rimskom pravniku Ulpianu, prirodno je pravo ak ono koje priroda ui sve ivotinje,
koje dakle nije ogranieno samo na ljudsku vrstu.32
29

Opirnije o odnosima Rima s drugim narodima i dravama vidjeti B. EISNER i M. HORVAT:


Rimsko pravo, Zagreb, 1948, para. 17, str. 53-59.

30

O ulozi koju je imao praetor u stvaranju rimskoga prava v. ibid., para. 8. c, str. 33-34; para. 22,
str. 63-64.

31

Cf., GAJ: Institucije, Beograd, 1982, str. 31.

32

Cf, EISNER-HORVAT, op. cit., para. 2, 3b, str. 7-9.

4. RAZVOJ ZNANOSTI MEUNARODNOGA PRAVA

33

Naela jus gentium kao dijela pozitivnoga rimskog prava imala su snaan
utjecaj na kodifikaciju cjeloukupnoga rimskog prava u doba cara Justinijana (527
565. A. D.). Na taj nain pravila iz jus gentium nadivjela su rimsku dravu i
Bizant. Ona su se stoljeima neposredno primjenjivala u mnogim drutvima,
sve do kodifikacije graanskoga prava u 19. stoljeu. No mnoga su od tih pravila
bila potom preuzeta u graanske zakonike modernih drava. Slian utjecaj ta
su pravila imala od 17. stoljea na meunarodno pravo, a potom od 19. stoljea
putem analogije s graanskim pravom drava.
(b) Boansko, prirodno i pozitivno pravo u djelu sv. Tome Akvinskoga.
U srednjemu vijeku u Europi, prije reformacije poetkom 16. stoljea, karakteristina za meunarodne odnose bila je odsutnost suverenih drava u modernome znaenju. Umjesto nacionalnih i teritorijalnih drava postojala je feudalna
organizacija drutva zasnovana na uzajamnim pravima i dunostima sizerena
i vazala s obzirom na dranje i uivanje zemlje. Feudalizam se poeo razvijati
od Karla Velikoga s kraja 8. i poetka 9. stoljea. Crkva je u tome razdoblju bila
gotovo jedini ujedinjujui faktor drutva i ona je imala ak jau kohezivnu snagu
od slabe vlasti cara i Svetoga Rimskoga Carstva.33
U 12. stoljeu unutar Crkve razvila se tzv. hijerokratska doktrina o papi kao
Kristovu vikaru. Prema tome uenju, praktino je bila naputena podjela papine
duhovne i svjetovne vlasti. Smatralo se da papi nitko ne moe suditi i da on ima potpunu slobodu da mijenja zakone, ak i one koje su donosili njegovi prethodnici. On
je mogao izopivati iz Crkve vladare, kraljeve, pa i samoga cara. Smatrao je da ima
pravo ponitavati ugovore izmeu kraljeva, dokidati svjetovne zakone i nalagati kraljevima da upuuju vojsku u pomo drugim kraljevima ili protiv pogana i heretika.34
Ta apsolutna papinska vlast nije se dugo mogla odrati, ak ni na doktrinarnoj
osnovi. Da se odrala, Katolika bi crkva poput mnogih svjetovnih drava i institucija bila propala.

U 13. stoljeu, zbog gospodarskog razvoja i proirenja trgovine, posebno u


sjevernoj Italiji, oivljava se rimsko pravo. Nastaje i kola glosatora. Iz rimskoga
prava obnovljena je ideja ovjeka kao graanina, a ne kao podanika vie vlasti.
Aristotelova filozofija, koju su ouvali Arapi, sadravala je ideju o dravi kao
tijelu graana dovoljnomu za svrhe ivota, dakle kao proizvodu prirode.
Crkva se bila potrudila da kanalizira golemo zanimanje za Aristotelom prilagoujui njegovu filozofiju kranskoj kozmologiji. To je bila, kako je naveo
33
Objanjenje feudalnih odnosa u srednjem vijeku daje J. L. BRIERLY: The Law of Nations, Sixth
Edition, Oxford, 1963, pp. 2-7.
34

Cf. Walter ULLMAN: A History of Political Though: The Middle Ages, Penguin Books 1965,
pp. 100 -115.

34

Uvod

Walter Ullmann, jedna od najhitnijih zadaa u trinaestom stoljeu.35 Tu veliku


sintezu na uspjean nain i s trajnim uincima obavio je dominikanski redovnik
Toma Akvinski (1225 1274). Time je unutar Crkve on napravio nepopravljivu
napuklinu u hijerokratskoj doktrini papinske vlasti.
U njegovim zrelim djelima Summa Theologiae i komentaru Aristotelove
Politike dade se nazreti podjela prava na Vjeno, Boansko pozitivno, prirodno,
te na ljudsko pozitivno pravo.
Prema Tomi Akvinskomu, postoji Vjeno pravo ili vjeiti koncept Boanskoga prava, koje je Boja zapovijest za upravljanjem stvarima koje on predvia.
Cilj Boanskog vladanja jest Bog sam, a njegovo pravo nije nita drugo nego on
sam. Stoga Vjeno pravo nije podlono nikakvu vanjskom cilju.36 Tako, Vjeno
pravo nije nita drugo nego primjer boanske mudrosti u upravljanju kretanjima
i inima svega.37 ak i pogreke u prirodnome procesu potpadaju pod njegovo
vladanje.38
Meutim, za Tomu ne znai da Vjeno pravo ovisi o Bojoj samovolji. Naprotiv,
Boja mudrost je mjera stvari, i ona je sama po sebi istinita.39 To znai da upravo
stoga to je Bog, on ne moe djelovati nerazumno i biti sa sobom u kontradikciji.
Ljudski razum ne moe u potpunosti shvatiti smisao Boje vlasti, nego je poima
djelomice i na svoj nain.

Dio Vjenoga prava otkriven je ljudima u obliku Boanskoga (pozitivnog)


prava40 u Svetome pismu. Deset Bojih zapovijedi danih Mojsiju na Sinajskoj
gori pravila su toga, Boanskoga prava.
Ali, osim otkrivenja, postoji i drugi nain kojim ljudi spoznaju dijelove
Vjenoga prava. To je putem prirodnoga prava koje je participacija razumnih
stvorenja u Vjenom pravu.41 ivotinje i ostala nerazumna stvorenja sudjeluju
u Vjenomu pravu podvrgavajui mu se,42 tj. nesvjesno. Ali samo ovjek, s obzirom na to da je razumna ivotinja moe uhvatiti neka ozraja Vjenoga prava,
35

Ibid., p. 174. Vidi opirnije prikaze uenja svetoga Tome, Grotiusa i Vattela, uz mnogo vie
navoda iz njihovih djela V. . DEGAN: Prirodno i pozitivno pravo, Zbornik Pravnog fakulteta
u Zagrebu, 1987, br. 1, str. 37-60.
36

St. Thomas AQUINAS, Summa Theologiae (latin text with english translation), Thomas Gilby O. P., Blackfriars 1964 1966, vol. 28, 1a 2ea, 91, 2.
37

1a 2ae, 93, 1.

38

1a 2ae, 93, 5.

39

1a 2ae, 93, 1.

40

1a 2ae, 91, 4.

41

1a 2ae, 91, 2.

42

1a 2ae, 95, 5.

4. RAZVOJ ZNANOSTI MEUNARODNOGA PRAVA

35

makar glede nekih openitih naela prirodnoga prava.43 Prema Tomi, temeljno
pravilo prava jest da treba initi dobro i teiti dobru, a izbjegavati zlo, i na tome
pravilu zasnivaju se sva druga pravila prirodnoga prava.44
Za ovjeka je prirodno da bude drutvena i politika ivotinja i da ivi u zajednici, i to je istinitije za njega negoli za bilo koju drugu ivotinju, to je injenica koju
pokazuju njegove prirodne potrebe.45 Ali zajedniki drutveni ivot mnogih ljudi
ne bi se mogao odrati ako netko ne bi imao vlast da postie dobro.46

Po Tomi, (svjetovna) vlast postoji da bi ouvala unutarnji mir graana koliko


se to moe postii putem zakonodavstva potkrijepljenog sankcijama, da bi se
brinula za obranu drutva, za unapreenje moralnog blagostanja graana i da
bi im osigurala dovoljno materijalnih dobara za njihove potrebe.
Time smo doli do ljudskoga (pozitivnog) prava. Neke su njegove zapovijesti izvedene poput zakljuaka neposredno iz prirodnoga prava. Na primjer, zapovijest Ne
ubij moe se izvesti iz one Ne uini nikomu zlo. Druge se zasnivaju na tumaenju
prirodnoga prava. Primjerice, prirodno pravo propisuje da se zloin mora kazniti, a
da nita ne navodi hoe li ovo ili ono biti kazna. Izvrena je kazna dakle neto poput
odreenoga oblika pridodana prirodnomu pravu.47 Stoga je glavna svrha ljudskoga
prava da jasno definira prirodno pravo i da ga podvrgne vremenskim sankcijama.
To takoer znai da zakonodavstvo mora biti u skladu s prirodnim pravom.
Ljudski pozitivni zakoni su pravedni ili nepravedni. Ako su pravedni, oni po sudu
savjesti imaju obvezujuu snagu Vjenoga prava iz kojega proizlaze... Zakoni su
nepravedni po dvama nainima: ako su protiv onoga to je estito u ljudskim pojmovima, te protiv Bojih prava. Oni su suprotstavljeni dobru po trima... osnovama:
kada vladar oporezuje svoje podanike prije zbog svoje vlastite pohlepe ili samoljublja
negoli za ope dobro; kada on propisuje neki zakon preko ovlasti koja mu je povjerena i kada, premda su usmjereni na ope dobro, zakoni vre nepravinu raspodjelu.
To su nasilje prije negoli pravo;....48

Meu nekoliko elemenata koji ine bt ljudskoga prava prvi je onaj da ono
mora ovisiti o prirodnome pravu. I po toj osnovi pozitivno pravo i pravda
podijeljeno je na jus gentium i na jus civile, i sukladno tomu na dva postupka
izvoenja iz prirodnoga prava... Pod jus gentium potpadaju one zapovijesti koje
su izvedene iz zakljuaka iz prirodnog prava, poput onih koje zahtijevaju pravdu
u kupnji i prodaji i sl., bez kojih ljudi ne bi mogli ivjeti zajedno u drutvu. To
43

1a 2ae, 93, 2.

44

1a 2ae, 94, 2.

45

Cf., De regimene principium, I, 1.

46

1a 2ae, 96, 4.

47

1a 2ae, 95, 2.

48

la 2ae, 96, 4.

36

Uvod

je uvjet i prirodnoga prava jer, kao to je pokazano u (Aristotelovoj) Politici,


ovjek je po prirodi drutvena ivotinja. Tumaenja utemeljena na prirodnome
pravu svojstvena su i civilnome pravu (jus civile), gdje svaka politika zajednica
odluuje za sebe ono to joj odgovara.49 Ta podjela dakle nije razliita od one
iz rimskoga prava.
Prema Tomi, Crkva ne apsorbira dravu. Drava je postojala prije Crkve i kao
prirodna institucija ona koegzistira s Crkvom u izvrenju svojih vlastitih funkcija.
Istina je da je Crkva kao neovisno drutvo u astima iznad drave, ako postoji da
bi pomagala ovjeku u ostvarenju nadnaravnih i iznadvremenskih ciljeva. Papa je
podvrgnut jedino Bogu.
No u tome uenju vie nema mjesta za svjetovnu vlast pape kao Kristova vikara
izvan Crkve. Posljedica je toga da Boansko pravo ne ponitava ljudsko pozitivno
pravo ako je ovo zasnovano na prirodnom razumu i na prirodnome pravu. Stoga
nema mjesta papinu upletanju u ljudsko pozitivno pravo kada je ono u skladu s
prirodnim pravom. Za 13. stoljee bio je to vrlo moderan koncept odnosa Crkve i
drave.
Tomino uenje dalo je trajno obiljeje doktrini Katolike crkve u koju je on apsorbirao Aristotela. Ali to ju je jo vie udaljilo od istonih (pravoslavnih) crkava, s
kojima u dogmatskim pitanjima vjere gotovo da nema nikakvih razlika.

Kako je tono zakljuio Walter Ullmann, trebala je proi jedva jedna generacija nakon Tome Akvinskoga da bi se raskinula veza izmeu Boga kao stvoritelja
prirode i prirode same. To je posljedica nazora da je prirodno pravo u svakome
sluaju na snazi i dovoljno uvjerljivo bez obraanja Boanstvu, jednostavno
stoga to je prirodno pravo bilo razumno samo po sebi.50

(c) Hugo Grotius o prirodnom i o voljnom pravu. Renesansa, koja je uslijedila, oslobodila je silne intelektualne mogunosti ljudi. Ona je potaknula znanstvena istraivanja iji su se rezultati odrazili u naoruanju, u brodogradnji i u
navigacijskim instrumentima. Europa je u doba renesanse postala nadmona
ostatku svijeta i otada je samo bilo pitanje vremena kada e ona protegnuti svoju
mo i vlast nad najudaljenijim dijelovima naega planeta.
S reformacijom u 16. stoljeu u Europi nestaje srednjovjekovne ideje svjetske
drave i crkvenog jedinstva s papom na elu kao vrhovnim moralnim autoritetom. Umjesto feudalne organizacije drutva nastaju svjetovne, po pravilu
nacionalne, i teritorijalne drave. ak i u dravama u kojima je protestantizam
bio odbaen, Crkva je bila pobijeena kao suparnika politika snaga i ona vie
nije bila kadra ugroziti politiku mo apsolutistikih vladara. Time su se ispunili
49

la 2ae, 95, 4.

50

Op. cit., supra, p. 184.

4. RAZVOJ ZNANOSTI MEUNARODNOGA PRAVA

37

uvjeti za nastanak istinskoga meunarodnog prava izmeu suverenih i jednakih


drava, na temelju uzajamnoga priznanja njihova prava na opstanak.
Hugo Grotius (1583 1645), poznati nizozemski pravnik, teolog, filozof i
pjesnik, nazvan je ne bez razloga ocem meunarodnoga prava. U svojemu
ivotnom djelu De jure belli ac pacis libri tres, objavljenom prvi put u Parizu
u 1625, on je povukao razliku izmeu viega prirodnog prava (jus naturae) i
voljnoga prava (jus voluntarium).
Iako je Grotius bio znamenit kao teolog i premda su sve njegove misli bile
proete vjerom u Boga, on je svoju ideju prirodnoga prava ipak bio udaljio od
Boga. Prirodno je pravo, prema Grotiusu, prije svega zasnovano na razumu i na
prirodi ovjeka kao drutvenog i razumnog bia. Prirodno je pravo po njemu:
diktat razuma koji naglaava da je neki in, s obzirom na njegovu suprotnost
ili sklad s ovjekovom racionalnom prirodom, ili moralno pogrean ili moralno
podoban, te ga je, prema tome, Bog kao stvoritelj prirode zabranio ili naredio.51
Ali izvor prirodnoga prava ipak nije Boja volja kao takva. Bog ne stvara pravila prirodnoga prava neposredno, nego samo posredno. Prirodno je pravo, prema
Grotiusu, nepromjenljivo, i ak ga ni Bog ne moe mijenjati. Premda je Boja mo
bezgranina, ima stvari u koje se ak ni ta mo ne uplee, istie Grotius, jer bi inae
odraavala oita proturjeja. Budui da ak ni Bog ne moe uiniti da dva puta dva
ne bude etiri, jednako je nemogue da on uini dobrim ono to je po samoj prirodi
loe.52
Razlike su izmeu Tomina i Grotiusova poimanja prirodnoga prava dakle goleme. Toma je tvrdio da nitko osim samoga Boga ne moe znati Vjeno pravo u
njegovoj cijelosti, a prirodno je pravo tek neka nesavrena ljudska percepcija i sudjelovanje razumnih stvorenja u Vjenome pravu. Nasuprot njemu, Grotius je Vjeno
pravo apsorbirao u prirodno pravo. Nepromjenljiva pravila prirodnoga prava on je
postavio ak iznad Boga. A budui da su diktat razuma, ona su razumljiva svakomu
razumnom stvorenju. Iznad toga koncepta prirodnoga prava nema nikakvoga viega
pravnoga poretka. Time je kao posljedica renesanse poloaj ovjeka u prirodi bio
vrlo uzdignut. A povjerenje u neograniene ljudske sposobnosti nakon renesanse
do danas nije podcijenjeno.

Uz prirodno pravo (jus naturae), Grotius poznaje i voljno pravo (jus voluntarium), koje potom dijeli na Boansko voljno pravo (jus voluntarium divinum),
koje Bog propisuje bilo nekim narodima posebno, poput idova, ili itavom
ovjeanstvu,53 te na ljudsko voljno pravo (jus voluntarium humanum).

51

Hugonis Grotii, De jure belli ac pacis libri tres, Jenae 1680, Lib. I, Cap. I, X, 1.

52

Lib. I, Cap. I, X, 5.

53

Lib. I, Cap. I, XV-XVII.

38

Uvod

U okviru ljudskoga voljnog prava postoji civilno pravo (jus civile) koje
proizlazi iz svjetovne (graanske) vlasti, i koje propisuje drava. To dakle nije
graansko pravo u dananjemu znaenju, nego neka vrsta javnoga prava koje
proizlazi iz dravne vlasti. Prema Grotiusu, uz to, civilno pravo postoje jo
dva ljudska voljna prava. Jedno je ue, a drugo je ire od civilnoga prava. Prvo
je podlono pravu drave, tj. civilnom pravu, i obuhvaa zapovijedi koje otac
izdaje sinu ili gospodar robu ili sluzi.54
Pravo ire od civilnoga prava jest ljudsko voljno meunarodno pravo (jus
gentium). Ono je steklo obvezatnu snagu putem volje svih naroda, ili makar njihove veine. Pri tome Grotius naglaava veine, jer, osim prirodnog prava, koje
neki takoer nazivaju meunarodnim pravom, gotovo je nemogue nai drugo
pravo koje je zajedniko svim narodima. Naime, esto ono to je meunarodno
pravo u nekom dijelu svijeta, to nije u drugome, kao glede ratnih zarobljenika.55
Meunarodno se pravo dokazuje na isti nain kao i nepisano civilno pravo,
i to na temelju produljene prakse i svjedoenja strunjaka. To je pravo dakle
proizvod vremena i pukog obiaja.
Ve u uvodu svoga djela Grotius je dao ire objanjenje meunarodnoga prava:
Kao to zakoni svake drave imaju u vidu njezine vlastite probitke, pristanak svih
drava, ili makar njihove veine, mogao je proizvesti odreene zajednike zakone izmeu njih. Oito je da su se tako ustanovili zakoni koji za svrhu imaju probitak, ne svake drave pojedinano, nego velike zajednice drava (magnae illius
universitatis).56
U samome prvom paragrafu svoga djela Grotius spominje obiaje popraene
preutnim sporazumom ljudi. Stoga, kada Grotius raspravlja o jus gentium kao o
voljnom pravu, on zapravo ima u vidu obiajno pravo ustanovljeno preutnim sporazumom svih ili veine naroda. Nije sigurno da u to pravo ubraja takoer i sadraj
onoga to je nekolicina drava ili vladara sklopila u ugovoru, jer svatko je duan
izvravati svoja obeanja na temelju prirodnoga,57 a ne ljudskoga voljnog prava.

Tako je jus gentium po Grotiusu neto sasvim razliito od jus gentium u rimskome pravu ili u spisima Tome Akvinskoga. U rimskome pravu to je bio skup
pravnih pravila za koja se vjerovalo da imaju univerzalni domaaj, i kao takvo
bilo je dio jus naturae (kako ga je nazvao Grotius). U Grotiusovu znaenju i sve
do dananjih dana, jus gentium je javno pravo na koje su pristale drave i koje
ureuje njihove uzajamne odnose.
54

Lib. I, Cap. I. XIV.

55

Lib. I, Cap. I, XIV, 4, i Lib. III, Cap. VII.

56

Prolegomena, 17.

57

Prolegomena, 8, 15.

4. RAZVOJ ZNANOSTI MEUNARODNOGA PRAVA

39

Prema Grotiusovu uenju, ako je ljudsko voljno meunarodno pravo (jus


gentium) u skladu s diktatom razuma, ono je zapravo asimilirano u prirodno
pravo, jer je njegov izraz. Ali u sluaju sukoba, prirodno pravo treba nadvladati
jer je ono vie od bilo ega drugoga. Ako se u njega neposredno ne moe upletati
ni Boja mo, jo manje ga mogu dokidati drave u njihovoj praksi ili putem
pravila na koja su dale svoj pristanak.
Zapravo, Grotius nije bio kadar otro razdijeliti izmeu tih dvaju pravnih poredaka, premda je tu podjelu zagovarao. Zanimljiv je u tome pogledu nain na temelju
kojega je on deducirao pravna pravila. U uvodu svoje knjige on je izriito priznao
da se sluio svjedoanstvima filozofa, povjesniara, pjesnika, a takoer govornika.
To ne stoga to bi ta svjedoanstva bila presudna sama po sebi kao dokaz, nego zato
to, ako su u uzajamnom skladu, taj se sklad moe objasniti samo na dva naina:
(a) ili su to ispravne dedukcije naela razuma, te su dakle naela prirodnoga prava;
(b) ili je rije o openitom pristanku, i u tome sluaju radi se o pravilima voljnoga
meunarodnog prava58 (jus gentium).

Tako su Grotius i njegovi sljedbenici Samuel Pufendorf (1632 1694), i


Christian Wolff (1676 1756) proces stvaranja i uobliavanja pravnih pravila
zasnivali gotovo jedino na dedukciji. Njihovo prirodno pravo bilo je vrlo spekulativne naravi. Praksa drava, njihovi sklopljeni ugovori i prihvaena obiajna
pravila nisu mogli imati znaajnu ulogu u stvaranju prava jednostavno stoga
to su u 17. stoljeu jo uvijek bili malobrojni, a ponaanje vladara u njihovim
uzajamnim odnosima bilo je esto neodgovorno.
Bilo bi pretjerano tvrditi da je Grotiusova opsena knjiga bila neposredan
izvor meunarodnoga prava, dakle neto ega su se apsolutistiki vladari Europe
iz 17. i 18. stoljea pridravali. Ipak, kada se pojavio neki problem u njihovim
odnosima, ta se knjiga konzultirala. I tako su se neki navodi iz te knjige postupno
transformirali kroz praksu drava u pravila pozitivnoga meunarodnog prava,
a drugi su ostali neupotrebljivi.59
(d) Prirodno pravo u Vattelovu djelu. Od Grotiusa je mnogo vie djelovao
na praksu drava, i mnogo ee bio citiran u kasnijim arbitranim presudama,
vicarac Emerich de Vattel (1714 1767). Njegova knjiga Le Droit des Gens ou
Principes de la loi naturelle applique la conduite et aux affaires des nations
et des souverains, prvi put je bila objavljena u 1758.

58
59

Prolegomena, 40.

Onima koji se posebno zanimaju za utjecaj Grotiusova uenja na stvaranje pravila pozitivnoga
meunarodnog prava moe se preporuiti knjiga C. van VOLLENHOVEN: The Three Stages in
the Evolution of the Law of Nations, Martinus Nijhoff, The Hague, 1919.

40

Uvod

Mnoga bi Vattelova gledita bila vrlo zanimljiva za ovaj prikaz, posebice o pravu
nude, njegovo uenje o dunosti drava da pridonose srei i usavravanju drugih, o
podjeli prava na savreno i nesavreno i o posljedicama koje iz te podjele proizlaze.60

Ovdje valja istaknuti da se, kao vicarac, Vattel zalagao za jednakost svih
drava. Mala republika, po njegovu miljenju, nije manje suverena od najmonijega kraljevstva.61
Za Vattela meunarodno pravo (droit des gens) po porijeklu nije nita drugo
negoli prirodno pravo primijenjeno na narode (nacije).62 Ono je nepromjenljivo,63
i narodi ga ne mogu mijenjati svojim ugovorima, ne mogu ga se osloboditi
svojim ponaanjem niti se uzajamno mogu osloboditi od njegova potovanja.64
Ukratko, ono bi bilo neka vrsta jus cogens u modernome znaenju.
Ali primjena nekoga pravila ne moe biti pravedna i razumna ako se ne uzmu
u obzir razlike izmeu subjekata na koje se ono primjenjuje. Drava ili graansko
drutvo vrlo je razliit subjekt od pojedinca, pripadnika ljudske rase; ... Stoga isto
openito pravilo kada se primjenjuje na dva subjekta ne moe proizvesti jednaku
odluku, kad su subjekti razliiti...65
Postoje stvari koje su po sebi pravedne, i doputene su nunim meunarodnim
pravom, o kojima se drave mogu meusobno dogovoriti i koje mogu potvrditi
i provesti svojim inima i obiajima.66 To pravo Vattel naziva droit ncessaire, tj.
nunim pravom koje se sastoji u primjeni nepromjenljivoga prirodnog prava. Drave imaju pravo traiti njegovo izvrenje, a krenje tih pravila opravdava sve vrste
samopomoi.
Ali ima i drugih stvari neodreene naravi glede kojih primjena nunoga prava
nije sigurna. Kao posljedica... slobode i neovisnosti, svakomu narodu pripada da
sam donese svoj sud to mu nalae savjest to moe, a to ne moe uiniti i to
mu dolikuje ili ne dolikuje da uini; i naravno, samo njemu preostaje da ispita i da
odredi moe li uiniti neku uslugu drugomu narodu, a da ne zanemari obvezu koju
duguje prema samome sebi.67

Pozitivno meunarodno pravo koje proizlazi iz volje narod Vattel je podijelio na tri vrste: (a) voljno pravo (droit volontaire), koje proizlazi iz pretpo60

O tome ima vie u naemu radu Prirodno i pozitivno pravo, Zbornik Pravnog fakulteta u
Zagrebu 1987, br. l, str. 56-60.

61

Prelim., 18.

62

Prelim., 6.

63

Prelim., 8.

64

Prelim., 19.

65

Prelim., 6.

66

Prelim., 9.

67

Prelim., 16, 21.

4. RAZVOJ ZNANOSTI MEUNARODNOGA PRAVA

41

stavljenoga pristanka; (b) ugovorno pravo koje proizlazi iz izriitog pristanka;


te napokon (c) obiajno pravo koje proizlazi iz preutnoga pristanka.68 Ta trihotomija na vrlo openit nain odgovara trima glavnim izvorima meunarodnoga
prava propisanima u lanku 38(1). Statuta Meunarodnog suda: opim naelima
prava, ugovoru i obiaju.
Vattel je tako do krajnosti izveo logike posljedice iz spekulativne naravi
prirodnoga prava kako su ga deducirali Grotius i njegovi sljedbenici, a u korist
suverenosti, jednakosti i slobode naroda i drava. Premda se naizgled vrsto
zalagao za prirodno pravo kao navodno nepromjenljivo i kao vie od svakoga
pozitivnog prava, stvarno ga je sveo na isti moral, potovanje kojega iskljuivo
ovisi o savjesti vlastodraca, ako je imaju.
(e) Glavne znaajke pozitivizma od 19. stoljea do danas. Valja, meutim,
priznati da je prijelaz iz 18. u 19. stoljee, koji odgovara iremu razdoblju Francuske revolucije, ostavio ovjeanstvu u naslijee neke pisane tekstove trajnijega
znaenja. To je bilo razdoblje plodne sublimacije prirodnoga prava i njegove
genijalne transformacije u pisane pravne tekstove, temeljene na ljudskome razumu i na prirodnome stanju ovjeka.
Tu moemo ubrojiti ameriku Deklaraciju o neovisnosti iz 1776. i Ustav
Sjedinjenih Amerikih Drava iz 1789. zasnovan na trodiobi izmeu zakonodavne, izvrne i sudbene vlasti, koji je uz neke dopune i danas na snazi. Tu je
moda prije svega tekst francuske Deklaracije o pravima ovjeka i graanina iz
iste godine. U 1795. opat Grgoire predloio je francuskomu Konventu nacrt
Deklaracije meunarodnog prava koji nije bio iznesen na glasanje.
U tome razdoblju usvajaju se i najznaajniji graanski zakonici. Prvi je bio
pruski s kraja 18. stoljea, za njime je slijedio francuski (Code Napolon) iz 1803,
te napokon austrijski iz 1812. Osim prvoga, svi su i danas na snazi, premda uz
brojne dopune i uz bogatu sudsku praksu koja ih osuvremenjuje u primjeni.

h
No ipak je poetak 19. stoljea doveo do dosljednog i radikalnog odbacivanja
svih ostataka nauavanja prirodnoga prava.
Pozitivistika ili voluntaristika doktrina 19. stoljea bila je posljedica afirmacije niim ograniene suverenosti drava, koja se do 1856. svodila na suverenost drava kranske civilizacije Europe i obiju Amerika. Budui da se drava
smatrala jedinim subjektom meunarodnoga prava i, budui da je suverena,
smatralo se da je neovisna u odnosu na sve druge drave. Budui da se smatrala neovisnom, nije bila podlona nikakvim viim pravnim pravilima, dakle
68

Prelim., 27.

42

Uvod

bilo kakvoj vrsti prirodnoga prava koje bi joj nalagalo kako se treba ponaati u
odnosima sa sebi jednakim dravama.
Iz toga je proizaao koncept prava kao iskljuivoga proizvoda volje drava,
bilo da je rije o pravu jedne drave bilo o meunarodnome pravu. Prema tom
shvaanju, ni jedna drava ne moe biti obvezana nikakvim pravom na koje
nije dala svoj pristanak. Mogua su samo dva izvora meunarodnoga prava:
ugovor koji drave prihvaaju izriito, te obiaj na koji one daju svoju preutnu
suglasnost (tacitus consensus).
itava ta voluntaristika doktrina sadrana je u navodu iz presude prijeratnoga
Stalnog suda meunarodne pravde u parnici Lotus iz 1927. (Francuska/Turska), na
koji se njezini zastupnici pozivaju sve do naih dana: Meunarodno pravo ureuje
odnose izmeu neovisnih drava. Pravna pravila koja obvezuju drave proistjeu
dakle iz njihove slobodne volje, izraene u konvencijama ili u obiajima za koje se
openito smatra da sadravaju naela prava, a koji su ustanovljeni s ciljem da ureuju
koegzistenciju (suivot) tih neovisnih zajednica ili u svrhu postizanja zajednikih
ciljeva. Ogranienja neovisnosti drava ne mogu se dakle pretpostavljati (Series A,
No. l, p. 18).

Takav pozitivizam, koji se svodio na voluntarizam, bio je zapravo odraz potreba graanskoga drutva od poetka 19. stoljea. Narasli trgovaki i politiki
odnosi drava nisu se vie mogli upirati na izrazito subjektivne iskaze pravila
prirodnoga prava koja je svaki pisac stvarao za sebe slijedei svoje vlastite zakljuke o onome to je diktat razuma ili prirodno stanje ovjeka. Ti su se zakljuci mogli meusobno vrlo razlikovati, a na to je posredno upozorio i Vattel.
Novi meunarodni odnosi bili su mogui samo na temelju preciznih pravila
pozitivnoga prava. Iz toga je proizaao prije spomenuti pokret kodifikacije graanskoga prava. Iz tih razloga proizalo je inzistiranje na prihvaenim pravilima
i odbacivanje prirodnoga prava u cjelini. I tako, kako je naglasio J. L. Brierly:
istinski doprinos pozitivistike teorije meunarodnog prava bilo je inzistiranje na tome da se pravila toga sustava moraju utvrivati promatranjem prakse
drava, a ne a priori dedukcijama.69 Po Charlesu De Visscheru, pozitivistike
teorije imale su nespornu zaslugu u davanju precizne i openito tone slike
meunarodnih odnosa u razdoblju relativne politike stabilnosti 19. stoljea.70
Negativni aspekt toga razvoja ogledao se u prenaglaenom pridavanju vanosti suverene volje drava, koja nije ograniena nikakvim viim pravom. Pravo
je moglo biti sasvim nehumano, i to kako u svojemu sadraju, tako i u primjeni.
69

J. L. BRIERLY: The Law of Nations, An Introduction to the International Law of Peace, Sixth
Edition, Sir Humphrey Waldock, Oxford, 1963, p. 54.

70
Charles De VISSCHER: Thories et ralits en droit international public deuxime dition,
Paris, 1955, p. 55.

4. RAZVOJ ZNANOSTI MEUNARODNOGA PRAVA

43

Volja zakonodavca, koja je sama po sebi pravo, mogla je rezultirati nerazumnim


propisima koje je nemogue primijeniti onakve kakvi su napisani. Na temelju
toga prava sve su drave imale legitimno pravo voenja ak i napadakog rata
kao naina rjeavanja uzajamnih sporova, jer je i pravo na rat proizlazilo iz
suverenosti svake drave.
I tek je ishod Drugoga svjetskoga rata u punoj mjeri upozorio na neadekvatnost voluntaristike doktrine u praksi. Suci u Nrnbergu i u Tokiju nisu bili
kadri u cijelosti obrazloiti svoje presude pravilima meunarodnoga prava na
koje su prije toga izriito pristale bilo Njemaka, ili Japan, a ni bilo koja druga
drava u svijetu. To se posebno odnosilo na odgovornost pojedinaca za zloine
protiv mira i protiv ovjenosti. Ali te dvije presude nisu bile ni akti samovolje
i osvete pobjednika upereni protiv poraenih i prezrenih vlastodraca u pobijeenim dravama.
Vie od tekstova tih dviju presuda, na neadekvatnost voluntarizma upozorilo
nas je savjetodavno miljenje Meunarodnog suda izreeno 1951. glede Rezervi
na Konvenciju o genocidu iz 1948. Sud je u tome miljenju istaknuo da: porijeklo Konvencije pokazuje namjeru Ujedinjenih nacija da osude i kazne genocid
kao zloin meunarodnog prava, koji podrazumijeva uskratu prava na opstanak
itavim ljudskim skupinama, uskratu koja okira savjest ovjeanstva i ima za
posljedicu goleme ljudske gubitke i koji su suprotni moralnom pravu i duhu i
ciljevima Ujedinjenih nacija.
Sud je zakljuio da naela koja su utemeljena u Konvenciji jesu naela koja
su priznali civilizirani narodi i koja obvezuju drave ak i izvan svakoga ugovornog odnosa (p. 23).
I tako su odvratni nacistiki i japanski zloini iz Drugoga svjetskoga rata,
koje Konvencija iz 1948. treba sprijeiti i kazniti, dokazali politiarima i teoretiarima da iznad pozitivnoga prava, na koje su drave pristale, ipak postoje i
neka via naela moralnog prava. Ta su naela civilizirani narodi priznali kao
obvezujua za drave, ak i izvan ugovornoga odnosa. To je stoga to je genocid
zloin sam po sebi, a ne samo zato to ga zabranjuje neko pravilo pozitivnoga
prava na koje su drave dale svoj pristanak.
Ta su pravila stoga nuna za odranje ovjeanstva i za postojanje meunarodne zajednice u kojoj svaka drava ima pravo na opstanak i potovanje u
odnosu na sve druge drave svijeta. Uz to, ta naela uvjet su odranja meunarodnoga mira i minimalnoga pravnog poretka u meunarodnim odnosima.
S posve apstraktnog i doktrinarnog stajalita pozitivizam je bio sam po sebi
neadekvatna teorija od svoga poetka. Preutan pristanak drava, na primjer, ne
moe biti potpuno objanjenje za postojanje obiajnoga prava. Obiajno se pravilo

44

Uvod

potuje ne stoga to je na njega dan pristanak, nego to se vjeruje da obvezuje, s


pravom navodi Brierly, koji dodaje da teorija o preutnom pristanku nije nita drugo
negoli fikcija koju su izmislili teoretiari.71 Ako se osnova stvaranja novih pravnih
pravila svede iskljuivo na volju drava, ona postaje previe siromana i pravo se
svodi na imobilnost, istie Charles de Visscher.72

h
No na kraju treba istaknuti, kako ne bi dolo do zabune, da se svi koncepti
objektivnoga prava, kao i bilo koji drugi doktrinarni postulati, moraju potvrditi
ili odbaciti samo onime to je na koncu preraslo u pravila pozitivnoga prava. Bez
obzira na to to bi netko smatrao da bi neka pravna pravila bila poeljna u svrhu
odranja nekih od gore spomenutih zajednikih vrijednosti ovjeanstva, takvi
iskazi gotovo da nemaju vrijednosti ako nisu apsorbirani u pozitivno pravo, i to
iznad svega u pravila pozitivnoga opeg meunarodnog prava. Mjera njihove
pozitivnosti jest dakle test njihova postojanja ili nepostojanja kao pravnih
pravila.
Stoga, premda smo ovdje nastojali upozoriti na najvee nedostatke voluntarizma u stvaranju prava, u ovome se udbeniku izlau samo pravila pozitivnoga
meunarodnog prava o ijemu postojanju ima dokaza u praksi drava, u ugovorima, u meunarodnoj sudskoj praksi i sl. Taj test pozitivnosti za postojanje
pravnih pravila, ne treba dakle mijeati s voluntaristikim pozitivizmom kao
objanjenjem za njihov nastanak i za njihovu obvezujuu pravnu snagu za svaku
dravu pojedinano.

71

Op. cit., pp. 51-52.

72

Op. cit., p. 74.

45

5. RAZVOJ POLITIKIH ZBIVANJA I PRAVILA


MEUNARODNOGA PRAVA IZMEU 17. STOLJEA I
DRUGOGA SVJETSKOG RATA
Bibliografija
Abb de MABLY: Le droit public de lEurope, fond sur les traits, nouvelle dition, tomes I-III,
Genve, 1776; Franz (Franjo) LISZT: Meunarodno pravo, Zagreb, 1904, str. 9-25; James-Brown
SCOTT: Les Confrences de la Paix de La Haye, Paris, 1927, 692+102 pages; Arthur NUSSBAUM:
A Concise History of the Law of Nations, New York, 1950, 361 pages; Max SOERENSEN (Ed):
Manual of Public International Law, London, 1968, (Clive Parry) pp. 8-67; V. . DEGAN:
Razvoj sistema kolektivne sigurnosti, JRMP 1972, br. 2-3, str. 223-261; AKEHURSTS Modern
Introduction to International Law, Seventh Edition, Peter Malanczuk, London, 1997, pp. 9-34;
Malcolm N. SHAW: International Law, Fourth Edition, Cambridge, 1997, pp. 12-53; NGUYEN
QUOC DINH: Droit international public, Patrick Daillier, Mathias Forteau et Alain Pellet, 8e
dition, Paris, 2009, pp. 51-94.

U ovom emo odjeljku u najkraim moguim crtama izloiti politika zbivanja u Europi izmeu 17. stoljea i razdoblja nakon Drugoga svjetskog rata,
te najvanije meunarodne instrumente koji se navode u daljnjim izlaganjima,
kako bismo ih mogli staviti u povijesni kontekst.73
1. Sedamnaesto stoljee bilo je obiljeeno Tridesetogodinjim vjerskim ratom (1618 1648), moda najokrutnijim nakon barbarskih vremena u Europi,
pa sve do 20. stoljea.

Taj se rat preteito odigravao na podruju dananje Njemake. Otpoeo je u


Pragu u ekoj (tadanjoj habsburkoj prijestolnici), gdje je protestantsko plemstvo
privremeno bilo svrgnulo kralja Ferdinanda (kasnijeg cara Ferdinanda II). Taj se rat
potom ubrzo bio proirio. Protestantski njemaki kneevi uz pomo stranih sila
(katolike Francuske, protestantskih drava vedske, Danske i Engleske) borili su
se protiv katolikih Habsburga koji su bili izborni carevi Svetoga Rimskog Carstva.
To je carstvo tada obuhvaalo Austriju, panjolsku, eku i vei dio Italije. Pod
vodstvom Habsburga borili su se njemaki katoliki kneevi, ali su u taj rat bile
ukljuene i ete iz Hrvatske i nekih drugih habsburkih zemalja koje same nisu bile
dijelovima Svetoga Rimskog Carstva.74

73
Pri tome se uzima u obzir da su preeste reforme srednjega obrazovanja na ovim prostorima
uvijek ile na oitu tetu uenja ope povijesti, ali i zemljopisa i drugih znanja nunih za studij
meunarodnoga prava.
74

Dijelovi Istre pod Habsburzima bili su ukljueni u Carstvo, ali ne i ostala Hrvatska, kao ni
Madarska. Ni Mletaka Republika nije pripadala Carstvu, a ona je tada vladala nad veim dijelom hrvatske obale i otoka, s izuzetkom Trsta, Rijeke, Hrvatskog primorja te Dubrovake Re
publike.

46

Uvod

Tridesetogodinji je rat bio dokonan Westfalskim mirom iz 1648, nakon


prvoga u povijesti opeg sastanka predstavnika svih europskih sila.
S obzirom na to da se glavne antihabsburke saveznice Francuska i vedska nisu
mogle sporazumjeti o prvenstvu, taj je mir bio usporedo sklopljen dvama ugovorima
istoga sadraja. Ugovor sa vedskom sklopljen je u protestantskom Ostnabrcku, a
onaj s Francuskom u katolikom Mnsteru. Pregovori su se u tim dvama gradovima
vodili od 1645.

Westfalskim mirom bila je utemeljena ravnotea snaga izmeu drava kranske Europe. Iz te je ravnotee proizala apsolutna jednakost svih drava u
pravima, bez razlika vjerske pripadnosti (katolike ili protestantske), ili politikoga poretka (monarhija ili aristokratska republika). Svaka suverena drava
imala je pravo, bilo sama bilo udruujui se s drugima, zatititi se od opasnosti
od hegemonije neke sile koja bi htjela ugroziti tu ravnoteu.
Tim mirom Nizozemska i vicarska konano su bile priznate kao neovisne
drave. Francuski kralj Louis XIV. stekao je najvei dio Alzasa (koji jo nije bio
integriran u Francusku), a teritorijalna uveanja postigla je i vedska. Na podruju dananje Njemake 355 teritorijalnih cjelina postale su stvarno suverene
drave i neovisne o Austriji. Francuska pod Louisom XIV. bila je na vrhuncu
svoje moi.

2. Osamnaesto stoljee. U tijeku 18. stoljeu uslijedili su ratovi uz sudjelovanje veega broja europskih drava s malim plaenikim vojskama. Najvaniji
su bili: Rat za panjolsku batinu (1701 1714), Rat za austrijsku batinu (1740
1748), te Sedmogodinji rat (1756 1763). Za razliku od Tridesetogodinjega
rata, ti ratovi nisu mnogo pogaali civilno puanstvo.
Utrechtski mir iz 1713. bio je trijumf politike ravnotee snaga u Europi. Filip
V. iz burbonske dinastije bio je priznat za panjolskoga kralja (naslijedio je posljednjega panjolskog Habsburgovca Karla II), ali bez mogunosti ujedinjenja
Francuske i panjolske. Zauzvrat panjolska Nizozemska (danas Belgija), Milano, Napulj i Sardinija predani su austrijskim Habsburgovcima. Britanija je bila
stekla Gibraltar, koji dri do danas, te otok Minorku. Velika Britanija (Engleska
ujedinjena sa kotskom od 1707), i Nizozemska stjeu za sebe u tome ugovoru
povoljne trgovinske odredbe. panjolska postaje drugorazrednom silom.
Rat za austrijsku batinu nije imao znaajnijeg odraza na europske odnose,
ali je Sedmogodinji rat doveo do poraza i degradacije Francuske u korist Engleske, koja postaje prva pomorska sila u svijetu.
Sedmogodinji se rat vodio u Europi, Sjevernoj Americi i u Indiji (u Americi
je poznat kao French and Indian Wars). U njemu Britanija, Pruska i Hannover
ratuju protiv Francuske, Austrije, Rusije, Saske i vedske, a od 1762. i protiv
panjolske.

5. RAZVOJ POLITIKIH ZBIVANJA I PRAVILA MEUNARODNOGA PRAVA...

47

Parikim ugovorom iz 1763. Francuska pod Louisom XV. gubi u korist Engleske Quebec u Kanadi (ostaju joj samo dva ribarska otoia Saint-Pierre-et-Miquelon, koji su danas francuski prekomorski teritoriji), te sve posjede u Indiji, osim Pondichryja, koji u 1954. predaje neovisnoj Indiji. Pruska je izala iz
toga rata kao europska velesila na raun Austrije.
U 1788. Engleska poinje kolonizirati Australiju. U 18. stoljeu, uz panjolsku, i
vedska postaje drugorazrednom silom nakon poraza od ruskog cara Petra Velikoga
u bitci kod Poltave 1709. Mirom u Nystadtu 1721. Rusija postaje priznata europska
velesila nakon to je od vedske stekla Livoniju (danas Estoniju i sjevernu Latviju) i
dio Karelije. Kuuk-Kajnardijskim mirom iz 1774. s Osmanlijskim Carstvom ona
stjee protektorat nad dunavskim kneevinama Vlakom i Moldavijom (danas u
Rumunjskoj).

Potkraj 18. stoljea dolazi do dviju podjela teritorija Poljske izmeu njezinih
susjeda Austrije, Rusije i Pruske (1772, 1793), sve dok pri treoj podjeli ostatka
u 1795. Poljska prestaje biti dravom, i to sve do 1918. godine.
Pri kraju toga stoljea, nakon Deklaracije o neovisnosti (1776), trinaest britanskih kolonija stvara Sjedinjene Amerike Drave. Ta drava dobiva meunarodno priznanje u 1783. Britansko-amerikim ugovorom (Jay Treaty) iz 1794.
o rjeavanju sporova proizalih iz minulog rata otpoinje moderno arbitrano
rjeavanje meudravnih sporova.
Na temelju deklaracije ruske carice Katarine II. iz 1780. stvara se Liga oruane
neutralnosti (uz sudjelovanje Rusije, Danske, vedske, Nizozemske, Austrije, Portugala i Kraljevine Dviju Sicilija), a protiv britanskog ometanja njihove plovidbe i
trgovine. Ta deklaracija predviala je, meu ostalim: slobodu plovidbe neutralnih
brodova izmeu luka i uzdu obala zaraenih drava bez smetnji; roba u vlasnitvu
zaraenih drava na neutralnim brodovima zatiena je, osim kontrabande (oruja,
streljiva, baruta i vojnike opreme); blokada neprijateljske luke mora biti efikasna
i initi stvarnu opasnost za brodove koji je ele probiti; te da se sva gornja naela
moraju primjenjivati u postupku pred pljenovnim sudovima zaraenih drava.
Ta je liga rasputena u 1783. Druga Liga opet je na zagovor Rusije bila ustanovljena u 1800, ali ni ona nije bila duga vijeka.

3. Kraj 18. i 19. stoljee. Francuski vojni pohodi proizali iz Revolucije koja
je izbila 1789. te Napoleonova osvajanja, nisu doveli do napretka meunarodnoga prava.
Britanska kontinentalna blokada Europe i francuska reakcija na nju bile su
oit uzmak toga prava u meunarodnoj praksi.
To burno razdoblje od etvrt stoljea zavrava Bekim kongresom 1814
1815, na kojemu su bile zastupljene sve europske zemlje, osim Turske i pape.
Na tom je kongresu stvorena Kraljevina Nizozemska (obuhvaala je i dananju

48

Uvod

Belgiju); proglaena je trajna neutralnost vicarske te je ustanovljena Njemaka


konfederacija pod stalnim predsjedanjem Austrije.
Meunarodno je pravo bilo unaprijeeno: (i) usvajanjem Pravilnika o rangu
diplomatskih predstavnika; (ii) osudom trgovine crnakim robljem na moru i
(iii) priznanjem naela slobode plovidbe svim meunarodnim rijekama, koje je
potom odmah provedeno na Rajni (v. infra, 64 pod 1).
Na Bekom je kongresu bio ustanovljen savez europskih velesila koji je djelovao pod imenom Svete alijanse. Prvobitni etvorni savez ili Tetrarhija (Rusije,
Austrije, Pruske i Britanije), primanjem Francuske u 1818. pod Burbonom Louisom XVIII. postaje Pentarhijom (v. infra, 51 pod 2).
Unato politici legitimiteta, apsolutizma i intervencije, Sveta alijansa nije bila
sposobna oruano intervenirati u Latinskoj Americi da bi povratila panjolsku
vlast u pobunjenim kolonijama. Naprotiv, drave June Amerike stekle su neovisnost o panjolskoj jo u 1810. a one u Srednjoj Americi 1821.
U 1823. u Sjedinjenim Amerikim Dravama dolazi do objave Monroeve doktrine (nazvane po amerikom predsjedniku, ali joj je stvarni tvorac bio dravni
tajnik i kasniji predsjednik John Quincy Adams). Njome je bilo obznanjeno
da ameriki kontinent vie nije otvoren za kolonizaciju europskih sila, te da
e Sjedinjene Amerike Drave s neodobravanjem gledati na svaku europsku
intervenciju u poslove amerikih drava.
Stvarni kraj Svete alijanse bio je Grki rat za neovisnost o Turskoj (1821 1829).
Taj je rat otvoreno bila podrala Britanija, i time se udaljila od toga saveza i njegovih
naela. Jedrenskim mirom s Turskom iz 1829. Rusija si osigurava prevlast nad uem
Dunava u Crno more. Grkoj je bila priznata neovisnost u 1830. i 1832.
U Srpanjskoj revoluciji 1830. Belgija se odvaja od Nizozemske i proglauje neovisnost. Konane belgijske granice bile su utvrene Londonskim ugovorom iz 1839.
Tim ugovorom njegove stranke (ukljuujui i Nizozemsku) priznale su i zajamile
trajnu neutralnost Belgije.
U okviru Njemake konfederacije u 1833. stvara se carinska unija (Zollverein) u
koju ne ulazi Austrija. To je bio poetak pruske hegemonije u njemakim poslovima
na raun Austrije. Francuska tih godina podinjava Alir. Britanija se iri u Indiji,
te nakon Prvoga opijumskog rata (1840 1842). iznuuje od Kine teritorij Hong
Konga i otvaranje pet njezinih luka za europsku trgovinu. Pobunjeni vezir u Egiptu
Mohamed Ali (porijeklom Albanac) odmee se od Turske i u 1830. osvaja Siriju. No
europske ga sile u 1840. prisiljavaju da se povue iz Sirije. Pod sizerenstvom Turske
on u Egiptu postaje nasljednim vladarom (kedivom).

Zahtjevi Rusije za protektoratom nad svim pravoslavcima u Osmanlijskom


Carstvu uzrokovali su Krimski rat (1853 1856) izmeu Rusije, s jedne, te
Britanije, Francuske, Sardinije i Turske, s druge strane. Taj je rat bio dokonan
Parikim mirom u 1856, koji je imao znatnog utjecaja na meunarodno pravo.

5. RAZVOJ POLITIKIH ZBIVANJA I PRAVILA MEUNARODNOGA PRAVA...

49

Turska je bila primljena u Europski koncert, koji time makar formalno prestaje
biti savezom iskljuivo kranskih drava. Rusija je bila udaljena s ua Dunava (koje
je stekla 1829), i morala je pristati na neutralizaciju Crnoga mora. Te se obveze
ona bila oslobodila odmah nakon francuskog poraza u ratu s Pruskom u 1871. Polusuvereni vazalni poloaj pod europskim nadzorom bio je priznat osmanlijskim
pokrajinama Vlakoj, Moldaviji i Srbiji.

Parikom pomorskom deklaracijom usvojenom na toj konferenciji bilo je


zabranjeno korsarenje. Njome je zatieno privatno vlasnitvo robe u prijevozu morem u doba rata, uz izuzetak kontrabande. Da bi obvezivala, proglaeno
je da blokada mora biti efektivna, tj. da je provode snage dovoljne za stvarno
spreavanje pristupa neprijateljskoj obali.
U razdoblju koje slijedi Azija je bila prostor europskog irenja. U 1858. Britanija
preuzima neposrednu upravu nad Indijom namjesto Istono-indijske kompanije.
Iste godine ona Kini namee ugovor kojim unutranjost te zemlje otvara europskim
trgovcima i misionarima. Rusija zauzima podruje rijeke Amur sjeverno od Kine,
te se pribliuje Indiji podinjavajui kanate Khiwa i Buhara svojemu sizerenstvu.
U 1863. Francuska dolazi na ue rijeke Mekong i otpoinje osvajanje Indokine
(dijelova Vijetnama, te poslije Laosa i Kambode). U 1863. Britanija predaje Grkoj
upravu nad Jonskim otocima (Krf, Cefaloniju, Zante, Leukade i Itaku).

U to vrijeme ujedinjuje se Italija. U 1861. kralj Pijemonta Viktor-Emanuel


proglauje se kraljem Italije, ujedinjujui itav Apeninski poluotok, osim Venecije i Rima, koje je bila okupirala Francuska jo od 1849.
Patnje i stradanja ranjenika u bitci izmeu francuske i austrijske vojske kod
Magente i Solferina u 1859. u sjevernoj Italiji potaknuli su organiziranje prvih
nacionalnih drutava Crvenog kria, te usvajanje prve Konvencije o poboljanju
sudbine ranjenika u vojskama na kopnu, potpisane u enevi 22. kolovoza 1864.
U to doba pada i osnivanje prvih tzv. administrativnih unija izmeu drava,
pretea stalnih meunarodnih organizacija. U 1864. osniva se Geodetska unija;
u 1865. Telegrafska unija; u 1874. Opa potanska unija koja je poslije promijenila ime u Svjetski potanski savez itd. (v. infra, 48 pod 3).
U Austrijsko-pruskom ratu 1866. pobjeuje Pruska. Njemaka se konfederacija raspada, a Austrija je udaljena iz njemakih poslova. Pod vodstvom Pruske
ustanovljuje se Sjevernonjemaka konfederacija. Francuska se ne uspijeva dokopati Luksemburga. Na Londonskoj konferenciji 1867. proklamirana je trajna
neutralnost Luksemburga. Nakon evakuacije pruske vojske u njemu se rue
utvrde i Luksemburg postaje i demilitariziranom dravom.
Nakon poraza protiv Pruske Austrija gubi preostale teritorije u Italiji. U 1867.
ona se Austro-ugarskom nagodbom transformira u realnu uniju. Ugarsko-hrvatskom nagodbom iz 1868. HrvatskaSlavonija (bez Istre i Dalmacije koje su

50

Uvod

bile u sastavu austrijskoga dijela Unije), dobiva ogranienu autonomiju u okviru


Ugarske. S obzirom na to da su tim rjeenjem bili trajno nezadovoljni esi, Poljaci i drugi narodi, te zbog ekspanzionistikih tenji Ugarske, Dvojna monarhija
nosi klice raspada koji e uslijediti potkraj Prvoga svjetskog rata. Njemaki i maarski nacionalizmi, koji su bili potaknuli panslavistiki pokret, onemoguili su
transformaciju te monarhije u slobodnu federaciju njezinih naroda i pokrajina.
U 1870 1871. Francuska doivljava teak poraz i ponienje u ratu s Pruskom. Gubi Alzas i Lorenu (to je klica Prvoga svjetskog rata) i prisiljena je
isplatiti teku ratnu kontribuciju. Osamnaestog sijenja 1871. u Dvorani ogledala u Versaillesu bilo je proglaeno Njemako carstvo bez Austrije. Pruski kralj
Friedrich Wilhelm IV. bio je proglaen prvim njemakim carom pod imenom
Wilhelma I. Iskoritavajui francuski poraz, talijanska vojska ulazi u Rim, pripaja Papinsku dravu i time se dovruje ujedinjenje Italije (Venecija joj je bila
prikljuena jo 1866).
Hercegovaki ustanak 1877. dovodi to Rusko-turskog rata koji se dokonava
porazom Turske u 1878. Prethodnim San Stefanskim mirom od 3. oujka te
godine Rusija pokuava stvoriti veliku bugarsku dravu od Dunava do Egejskog
mora s Makedonijom. No tim povodom izmeu 12. lipnja i 13. srpnja 1878.
odrava Berlinski kongres pod predsjedanjem njemakoga kancelara Bismarcka.
Teritorijalno vrlo umanjena Bugarska postaje vazalnom dravom Osmanlijskoga
Carstva, a Istona Rumelija dobiva teritorijalnu autonomiju pod guvernerom kraninom. Te se dvije zemlje ujedinjuju 1885, ali Bugarska proglauje punu neovisnost
tek 1908.

Rumunjska, Srbija i Crna Gora dobivaju na Berlinskom kongresu meunarodno priznanje kao neovisne drave. Turske pokrajine Bosna i Hercegovina stavljene su pod upravu Austro-Ugarske. Uz to si je Austro-Ugarska bila
osigurala pravo da dri garnizone i osigurava vojne i trgovake ceste u Novopazarskom sandaku do Kosovske Mitrovice. Jo prije poetka toga Kongresa
Britanija bila je od Turske preuzela otok Cipar kao navodnu cijenu njezina posredovanja u ratu s Rusijom.
Berlinskim ugovorom Rusija ponovno izbija na ue Dunava. Taj ugovor
sadrava propise o ureenju plovidbe tom meunarodnom rijekom.
U posljednjih dvadeset godina 19. stoljea europske velesile si podinjavaju i dijele itav afriki kontinent. Samostalnost su uspjeli ouvati samo Egipat (nominalno
turska vazalna drava, ali od 1883. pod stvarnim protektoratom Britanije), Liberija i
Etiopija. Na kraju Burskoga rata (1899 1902). Britanija anektira burske republike
Transvaal i Orange.
Prije toga, potkraj 1884. i poetkom 1885. u Berlinu je bila odrana konferencija
na kojoj je usvojen Berlinski Kongo akt. Predvieno je da e notifikacija odlu-

5. RAZVOJ POLITIKIH ZBIVANJA I PRAVILA MEUNARODNOGA PRAVA...

51

ke o okupaciji nekoga podruja u Africi drugim dravama potpisnicama toga akta


biti jedan od uvjeta valjanosti naslova nad steenim teritorijem. Uz to, na temelju
kompromisa europskih kolonijalnih sila u slijevu rijeke Kongo bila je ustanovljena
Slobodna Drava Kongo kao osobno vlasnitvo belgijskoga kralja Leopolda II,
ali uz slobodu trgovine za sve. U drugim prekomorskim posjedima poput Indije,
europske su sile iskljuivale sve strance. Tim aktom ta drava bila je proglaena
trajno neutralnom. U 1908. belgijski je kralj prodao tu svoju dravu Belgiji, i Kongo
je formalno bio pretvoren u belgijsku koloniju.

Odluujuu prekretnicu u meunarodnim odnosima inila je pobjeda Sjedinjenih Amerikih Drava protiv panjolske u kratkotrajnom ratu u 1898. Parikim mirom iz te godine Sjedinjene Amerike Drave prisvajaju Filipine (koji
stjeu neovisnost u 1946), Puerto Rico, i otok Guam na Pacifiku, koje dre do
danas. Kuba postaje neovisna, ali pod amerikim utjecajem. panjolska time
gubi sve prekomorske posjede, osim Rio de Oro u zapadnoj Africi.
Tim teritorijalnim dobitcima Sjedinjene Amerike Drave postaju pacifikom
velesilom. Nakon rata u 1894, a Mirovnim ugovorom iz imonosekija iz 1895,
Japan prisvaja od Kine otok Formozu (tj. Tajvan) i takoer postaje priznatom
svjetskom velesilom. Zatim odnosi pobjedu nad Rusijom u ratu 1904 1905, a
Rusiju istjeruje iz kineske pokrajine Mandurije i Koreje. Rusija potom usmjeruje
svoje imperijalne ambicije na podruja srednje Azije i Balkana (to e poslije
dovesti do Prvoga svjetskog rata). Japan formalno anektira Koreju u 1910. godini.
Poradi tih zbivanja od kraja 19. stoljea Europa neprimjetno prestaje biti
sreditem u kojemu se odigravaju svi svjetski procesi.
4. Od Hakih mirovnih konferencija do mirovnih ugovora u 1919. i 1923.
Na inicijativu ruskoga cara Nikole II. u 1899. u Den Haagu u Nizozemskoj odrana je Prva mirovna konferencija uz sudjelovanje veine tada neovisnih drava
svijeta (osim zemalja Latinske Amerike i dviju burskih republika).
Na temelju Konvencije o mirnom rjeavanju sporova osniva se Stalni arbitrani sud (v. infra, 82 pod 2(d)). Donacijom amerikog dobrotvora i mirotvorca Carnegiea podie se u Den Haagu Palaa mira u kojoj je taj sud smjeten.
Nakon Prvoga svjetskog rata tamo e se smjestiti i Stalni sud meunarodne
pravde (koji ne treba mijeati s ovim, prvim), te od 1946. njegov nasljednik
Meunarodni sud (jedan od est glavnih organa UN-a). U Palai mira osniva
se i biblioteka koja je najbogatija djelima iz meunarodnoga prava, a od 1923.
tamo djeluje i Haka akademija za meunarodno pravo.
Uz Konvenciju o mirnom rjeavanju sporova, na Hakoj konferenciji u 1899.
usvajaju se i neke druge konvencije o humanizaciji ratovanja, koje e na sljedeoj
konferenciji biti zamijenjene novim tekstovima.
Druga Haka mirovna konferencija iz 1907. sazvana je na inicijativu Sjedinjenih Amerikih Drava, kojoj se pridruila Rusija. Treu konferenciju, pred-

52

Uvod

vienu za 1915, sprijeio je Prvi svjetski rat. Na Drugoj konferenciji bile su


okupljene sve drave svijeta, osim nekolicine malih europskih zemalja (Lihtentajna, Monaka i San Marina), te Hondurasa, Kostarike, Afganistana, Etiopije,
Liberije i Maroka.
Na toj je konferenciji usvojeno etrnaest konvencija, meu kojima su sve,
osim Dvanaeste, i danas formalno na snazi izmeu drava njihovih stranaka.
U Prvoj konvenciji o mirnom rjeavanju sporova proirene su odredbe o dobrim uslugama, istrazi i arbitrai u odnosu na prethodnu. Drugom je konvencijom
zabranjena upotreba oruane sile za utjerivanje dugova ako drava dunik pristane
na ponudu meunarodne arbitrae.
Tri sljedee konvencije odnose se na ratovanje na kopnu (o otpoinjanju neprijateljstava, o zakonima i obiajima rata na kopnu, te o pravima i dunostima neutralnih
sila i osoba u sluaju rata na kopnu).
Preostale se konvencije odnose na pomorsko ratovanje (esta o postupanju s
neprijateljskim trgovakim brodovima pri izbijanju rata; Sedma o pretvaranju trgovakih brodova u ratne; Osma o polaganju podmorskih automatskih mina na
kontakt; Deveta o bombardiranju po pomorskim snagama u vrijeme rata; Deseta o
prilagoivanju pomorskom ratu naela iz enevske konvencije iz 1906; Jedanaesta
o nekim ogranienjima vrenja prava plijena; Dvanaesta o ustanovljenju Meunarodnog pljenovnog suda; Trinaesta o pravima i dunostima neutralnih sila u pomorskom ratu; te (etrnaesta) Deklaracija o zabrani lansiranja projektila i eksploziva iz
balona).
Dvanaesta konvencija nije bila stupila na snagu jer nije sadravala materijalne
propise koje bi trebao primjenjivati Meunarodni pljenovni sud. Da bi se ta praznina
otklonila, u Londonu je potkraj 1908. i poetkom 1909. odrana Konferencija na
kojoj je usvojena Deklaracija o zakonima pomorskog rata, koja je takoer ostala
neratificirana.

h
Dogaaji na Balkanu prethodili su Prvomu svjetskom ratu i na neki su nain
obiljeili itavo 20. stoljee. U 1908. Austro-Ugarska je jednostrano bila anektirala Bosnu i Hercegovinu i time je frustrirala oekivanja Srbije da je jedanput
prisvoji. Sljedee, 1909. godine Protokolom o Bosni i Hercegovini i bivem
Novopazarskom Sandaku Austro-Ugarska dobiva od Turske potvrdu izvrene aneksije. Zauzvrat joj je isplatila novanu odtetu i evakuirala je sve svoje
postrojbe iz Sandaka.
Time je tamo stvoren prazan prostor, a to je potaknulo Srbiju, Grku, Bugarsku i Crnu Goru da se pod pokroviteljstvom Rusije pripreme za rat protiv
Turske i za podjelu preostalih osmanlijskih podruja na Balkanu. No te su zemlje bile neslone glede podjele plijena. Srbija i Bugarska bile su sklopile tajni
sporazum o djelominoj podjeli prostora Makedonije. Srbija je, uz to, nastojala

5. RAZVOJ POLITIKIH ZBIVANJA I PRAVILA MEUNARODNOGA PRAVA...

53

dobiti izlaz na Jadransko more preko podruja dananje Albanije. Tomu su se


oduprle Austro-Ugarska i Italija koje su kanile uspostaviti albansku dravu i
staviti je pod svoje okrilje.
Kratkotrajni Prvi balkanski rat u 1912. doveo je do privremenog izbacivanja
Turske iz Europe. Premda europske velesile u njemu nisu sudjelovale, one su se
nametnule kao arbitri u podjeli teritorija na Londonskoj mirovnoj konferenciji
u prosincu te godine. Londonskim ugovorom iz 1912. ustanovljena je albanska
drava u priblino dananjim granicama. Novopazarski je Sandak bio podijeljen izmeu Srbije i Crne Gore granicom koja i danas ini crtu razgranienja
izmeu tih dviju zemalja koje danas ine Srbiju i Crnu Goru. Srbija dobiva
Kosovo, a Crna Gora Metohiju s veinskim albanskim stanovnitvom. Podjelu
Makedonije na toj konferenciji nisu svi prihvatili.
S obzirom na to da se stvaranjem albanske drave Srbija bila morala odrei
izlaza na more, ona je od Bugarske zatraila kompenzaciju u Makedoniji, to je
ova odbila. Potom su Srbija i Grka sklopile tajni savez protiv Bugarske. Nakon
to su Bugari za to saznali, izvrili su preventivni napad na te dvije drave. To je
bio uvod u kratkotrajni Drugi balkanski rat 1913, koji je zavrio potpunim porazom Bugarske, jer su u nju bez otpora prodrle i rumunjske postrojbe sa sjevera.
Bukuretanskim ugovorom iz 1913. Bugarska je morala Turskoj vratiti Jedrene (to je i danas granica europske Turske s Bugarskom i Grkom), te Rumunjskoj
Dobrudu (dobila ju je natrag Parikim mirovnim ugovorom iz 1947). Izvrena
je nova podjela Makedonije na bugarsku tetu. Srbija je stekla sva podruja koja
su danas u granicama neovisne Makedonije, osim Strumice, koju je Kraljevina
SHS od nje bila stekla Mirovnim ugovorom iz Neuillyja 1919. Bugarska je tada
i Grkoj morala predati dijelove Egejske Makedonije.

h
Prvi je svjetski rat trajao od 28. srpnja 1914. do potpisivanja primirja 11.
studenoga 1918. Na jednoj su strani ratovale Centralne sile Njemaka, Austro-Ugarska, Turska i Bugarska, a na suprotnoj strani Glavne saveznike i udruene sile na elu s Francuskom, Britanijom, Rusijom i Japanom, potom od 1915.
s Italijom, a od 1917. i sa Sjedinjenim Amerikim Dravama. Rat se preteito
vodio u Europi, ali su se neke bitke odigravale na Bliskom istoku i u njemakim
kolonijama u Africi. Od europskih zemalja neutralnost su do kraja toga rata bile
odrale samo vicarska, panjolska, Nizozemska i skandinavske zemlje.
Kao rezultat toga rata bila su sruena etiri carstva (rusko, njemako, austrougarsko te osmanlijsko). Ponovno je uskrsnula Poljska, a kao nove drave stvorene su Finska, Estonija, Latvija, Litva, ehoslovaka i Kraljevina Srba, Hrvata
i Slovenaca.

54

Uvod

Teritorijalno su bile proirene: Italija (na Juni Tirol, Trst, Slovensko primorje, Istru, Zadar, te otoke Cres, Loinj i Lastovo), Rumunjska (na Transilvaniju), te
Belgija (Eupen i Malmedy). Francuska je oslobodila Alzas i Lorenu. Raspadom
Osmanlijskoga Carstva, uz modernu laiku Tursku, nastala je nova drava Hedjaz (Jemen), a neto kasnije i Saudijska Arabija. Preostale su bive osmanlijske
pokrajine privremeno potpale pod sustav mandata europskih sila u okviru Lige
naroda (vidjeti infra, 37, pod 3).
Pobijeene drave Austrija i Maarska teritorijalno su bile vrlo umanjene.
Njemaka je manje ili vie bila zadrala prostore nastanjene preteito etnikim
Nijemcima, ali je bilo sprijeeno da se Nijemci iz bive Austro-Ugarske (oni iz
Austrije te oko tri milijuna Nijemaca nastanjenih u ekim Sudetima) pripoje
Njemakoj. U to su doba Nijemci to smatrali izdajom naela samoodreenja
naroda.
Oktobarska revolucija (od 7. studenoga 1917) dovela je u Rusiji, te neto
kasnije u okolnim zemljama (Ukrajini, Bjelorusiji i na Kavkazu) sovjetsku vlast,
koja e trajati sve do 1991. godine, dakle vei dio 20. stoljea.
Versailleska mirovna konferencija odrava se u 1919. i zavrava 28. lipnja te
godine potpisivanjem (Versailleskog) Mirovnog ugovora s Njemakom. Potom
se potpisuju posebni mirovni ugovori, i to: 10. rujna u Saint-Germain-en-Layeu
s Austrijom; 27. studenoga u Neuillyju s Bugarskom, te 2. lipnja 1920. u Trianonu s Maarskom. Bio je pripremljen i mirovni ugovor s Turskom u Svresu u
1920, koji nije stupio na snagu. S tom je zemljom za nju znatno povoljniji ugovor
bio sklopljen u Lozani u vicarskoj 24. srpnja 1923.
Svi ti mirovni ugovori bili su nametnuti pobijeenim dravama. Njima nije
bilo doputeno da raspravljaju o njihovim odredbama. Svi su oni sadravali
tekstove Pakta Lige naroda i propise o osnivanju i djelovanju Meunarodne
organizacije rada.

5. Liga naroda (1920 1946) (v. i infra, 51 pod 3). Djelovala je nakon
Prvoga svjetskog rata, ali nije bila kadra prevenirati nove sukobe, te tako ni
izbijanje Drugoga svjetskog rata. Glavni poetni udarac Ligi bilo je odbijanje
Senata Sjedinjenih Amerikih Drava da ratificira Versailleski i druge mirovne
ugovore. Time ta velika sila nije nikada bila lanicom Lige naroda. Britanija i
Francuska osjeale su se zbog toga izdanima u svojim oekivanjima, jer je na
njih pao preteit teret obveza iz Pakta Lige.
Neke od oruanih sukoba Liga je uspijevala lokalizirati i potom dokonati. Nakon to su grke postrojbe izvrile upad u Bugarsku u listopadu 1925, Vijee Lige
bilo je nametnulo primirje i povlaenje agresora, te potom grku isplatu reparacija
Bugarskoj. Poto su pak peruanske postrojbe 1932. okupirale kolumbijsku pokrajinu

5. RAZVOJ POLITIKIH ZBIVANJA I PRAVILA MEUNARODNOGA PRAVA...

55

Letizia, i taj je spor Vijee Lige rijeilo u 1934. U istoj, 1932. Paragvaj je napao Boliviju u oblasti Chaco. Rat je bio trajao do 1935, kada je sklopljeno primirje, a spor je
bio rijeen arbitranom presudom iz 1938.

No bilo je vie sukoba u koje je bila umijeana neka stalna lanica Vijea Lige,
u kojima je Liga bila zakazala. Japan je u 1931. i 1932. okupirao kinesku pokrajinu Manduriju. Izdvojio ju je iz Kine, a u fantomskoj dravi Mandukuo doveo
je na prijestolje svrgnutoga kineskog cara. Na poetku te agresije Skuptina Lige
iz eneve je poslala tzv. Lyttonovu komisiju (istrano povjerenstvo), koja je do
Mandurije putovala devet mjeseci. Kada je onamo stigla, satelitski je reim ve
bio uspostavljen. Japan je u veljai 1933. bio napustio lanstvo u Ligi, odbijajui
sve prijedloge za mirno rjeenje.
Odluujui udarac povjerenju u sustav Lige naroda bila je agresija faistike
Italije protiv Abesinije (danas Etiopije) u listopadu 1935. Vijee Lige uvelo je
djelomine ekonomske sankcije protiv Italije. To ovu nije bilo omelo da nastavi
s osvajanjem uz upotrebu otrovnih plinova protiv abesinskih vojnika i civila.
Nakon talijanskog osvajanja Addis Abebe u 1936, Skuptina Lige bila je obustavila ekonomske sankcije, ali je Italija ipak napustila Ligu u studenome 1937.
S obzirom na to da je Njemaka jo u 1933. nakon dolaska nacista na vlast
napustila Ligu, ona je bez smetnji otkazivala i krila svoje obveze iz Versailleskog
mirovnog ugovora. Poslije je poduzimala agresiju protiv Austrije, ehoslovake,
Poljske i drugih drava. Liga je zakazala ne toliko zbog nesavrenosti propisa o
kolektivnoj akciji iz svojega Pakta koliko zbog neodlunosti Britanije i Francuske
da taj sustav upotrijebe kada je agresiju trebalo suzbiti.

h
Razvoj pravil meunarodnoga prava u razdoblju Lige naroda bio je prilino
mrav.
Veliki su se napori ulagali u sklapanje dvostranih i viestranih ugovora o obveznim postupcima rjeavanja sporova, u uzaludnoj nadi da se tim putem mogu
sprijeiti budui ratovi. Do 1933. tako je bilo sklopljeno oko 200 takvih dvostranih
ugovora od kojih veina nije nikada bila primijenjena u praksi, iako su neki i danas
formalno na snazi. Bila je propala Konferencija o razoruanju u 1932 1933. Trajnijih rezultata nije dao niti prije toga postignut Washingtonski ugovor iz 1922. o
ogranienju ratnoga brodovlja svjetskih velesila.
Nije bolje prola ni Kodifikacijska konferencija 1930. u Haagu. Odbor strunjaka bio je pripremio nacrte pravila o trima pitanjima: dravljanstvu, teritorijalnom
moru, te o odgovornosti drava. Samo su o nekim pitanjima dravljanstva bila usvojena etiri instrumenta, ali ne i o gubitku dravljanstva. O ostalim pitanjima nije bio
postignut nikakav rezultat.

56

Uvod

Meu postignutim uspjesima valja uzeti izradu i usvajanje u 1920. Statuta


Stalnog suda meunarodne pravde u Den Haagu. Uz neke formalne izmjene,
taj je tekst u 1945. bio predloak za Statut Meunarodnog suda, koji je do danas
ostao neizmijenjen.
Vjerojatno je najvei uspjeh bio enevski protokol od 17. lipnja 1925. o zabrani upotrebe zaguljivih, otrovnih ili slinih plinova i bakteriolokih sredstava
u ratu. Premda ga je faistika Italija grubo krila u agresivnom ratu u Abesiniji
u 1935 1936, u Drugome svjetskom ratu potovale su ga sve zaraene strane.
Znaajan je uspjeh bila i enevska konvencija od 27. srpnja 1929. o postupanju s ratnim zarobljenicima kojoj, meutim, meu ostalima, stranke nisu bili
Sovjetski Savez i Japan. Ta je konvencija bila zamijenjena novom enevskom
konvencijom o ratnim zarobljenicima od 12. kolovoza 1949, koja je, s odredbama iz Prvoga dopunskog protokola iz 1977, i danas na snazi.
U 1928. bio je sklopljen Briand-Kelloggov pakt, koji je prvi put u povijesti
apsolutno zabranio rat. Drave potpisnice toga pakta osuuju rat i odriu ga
se kao sredstva nacionalne politike, te se obvezuju da e sve svoje meusobne
sporove rjeavati iskljuivo mirnim sredstvima.
No ni taj Pakt nije sprijeio agresivne ratove njegovih drava stranaka (Japana,
Italije i Njemake) koje su one poduzele nakon 1928. godine. Ipak, on je bio pravna
osnova za kanjavanje nacistikih i japanskih ratnih zloinaca nakon Drugoga svjetskoga rata zbog zloina protiv mira.
Nezgodna strana te zabrane jest u tome to drave s agresivnim namjerama poduzimaju svoje ine bez formalne objave rata, i veinom uz prikrivenu ili otvorenu
intervenciju u unutarnjim sukobima u drugim dravama, koje one raspire. Time su
stvorene goleme tekoe u primjeni i u daljnjem razvoju pravila o meunarodnim i
o nemeunarodnim oruanim sukobima, te o neutralnosti u ratu.

Od sustava Lige naroda jedino je ostala Meunarodna organizacija rada, koja


u kontinuitetu uspjeno djeluje sve do danas.

6. Drugi svjetski rat otpoeo je njemakom agresijom na Poljsku 1. rujna 1939, a zavrio je potpisivanjem kapitulacije Japana na amerikom ratnom
brodu Missouri 2. rujna 1945. u Tokijskom zaljevu. Taj se rat vodio na svim
kontinentima, osim obiju Amerika, te Australije, koja je, meutim, neposredno
bila ugroena od japanske invazije.
U ratu su od poetka do kraja sudjelovale Britanija i Francuska protiv Njemake, sve do njezine kapitulacije 8. svibnja 1945. Japan se bio ukljuio u taj rat
bombardiranjem Pearl Harbora na Havajima 7. prosinca 1945, to je dovelo i
do ulaska Sjedinjenih Amerikih Drava u taj rat. Italija je bila zaraena strana
od 10. lipnja 1940, do svoje kapitulacije 8. rujna 1943.

5. RAZVOJ POLITIKIH ZBIVANJA I PRAVILA MEUNARODNOGA PRAVA...

57

Sile Osovine bile su Njemaka, Italija i Japan, uz Maarsku, Rumunjsku i


Bugarsku, te satelitske reime u Slovakoj, NDH i Carstvu Mandukuo. Poslije
su im pristupile panjolska i Finska. Njihov je cilj bilo ruenje sustava ustanovljenoga u Versaillesu u 1919. godini. Nacistika je Njemaka teila teritorijalnom
irenju ponajprije na Istok na tetu slavenskoga stanovnitva. Uz to je provodila
fiziko unitenje idova, Roma, ali i Slavena. Talijanski faistiki diktator Mus
solini zanosio se eljom za obnovom Rimskoga Carstva u negdanjim granicama na Sredozemlju. Japan je politikom Azija Azijcima nastojao protjerati
europske kolonijalne sile iz njihovih posjeda na Pacifiku, i tamo nametnuti svoju
hegemoniju svim narodima iz toga dijela svijeta.
Takvoj osvajakoj politici antifaistika je koalicija suprotstavila program
u Atlantskoj povelji, koju su prvobitno bili potpisali britanski prvi ministar
Churchill i ameriki predsjednik Roosevelt 14. kolovoza 1941. (tada Sjedinjene
Amerike Drave jo nisu bile u ratu). U njoj je, meu ostalim, bilo navedeno:
Prvo, njihove zemlje ne trae nikakvo teritorijalno ili bilo kakvo drugo uveanje. Drugo, njihova je elja da se ne provode nikakve teritorijalne promjene koje
ne bi odgovarale slobodno izraenoj volji zainteresiranih naroda. Tree, one
potuju pravo svih naroda da izaberu oblik vladavine pod kojim hoe ivjeti,
i ele da suverena prava, kao i pravo upravljanja samim sobom, budu vraena
onima koji su ih silom lieni...75
Uz Britaniju i Sjedinjene Amerike Drave na elu te koalicije naao se i
Sovjetski Savez nakon njemake agresije 22. lipnja 1941.
No ta je zemlja pred taj rat i na njegovu kraju kompromitirala naela iz Atlantske
povelje. Naime, pred sam rat Sovjetski je Savez sklopio s nacistikom Njemakom
sporazum o podjeli i likvidaciji Poljske, potom o prikljuenju triju baltikih drava,
kao i Besarabije te Sjeverne Bukovine (danas Moldove) na raun Rumunjske. Ta je
pripajanja Sovjetski Savez u 1940. i proveo, a nakon rata osigurao si i granice na raun Poljske (koja je kao kompenzaciju dobila dijelove Njemake do granice na Odri
i Nisi). Jo potkraj 1939. i poetkom 1940, u agresivnom ratu protiv Finske oteo joj
je Kareliju i neke prostore u blizini Lenjingrada.

75

Sile Osovine nisu bile kadre proklamirati slina naela ak ni iz demagokih razloga. Nakon
izjave Roosevelta i Churchilla u Casablanci u sijenju 1943. o zahtjevu za njihovom bezuvjetnom
kapitulacijom, talijanski dravni podtajnik Bastianini pridobio je Mussolinija da Italija i Njemaka proklamiraju neku deklaraciju prava konstitutivnih naroda Europe, da bi se male satelitske drave pridobile za pojaan ratni napor, ali i viijevska Francuska, pa i ulazak Francove panjolske
u rat. Njemako je stajalite bilo da treba priekati na neku odlunu vojnu pobjedu, kako se takva
izjava ne bi shvatila kao priznanje poraza. S obzirom na to da do takve pobjede vie nije dolo,
propala je i ta jedina inicijativa. Cf., F. W. DEAKIN: The Brutal Friendship, Mussolini, Hitler, and
the Fall of Italian Fascism, Penguin Books, 1962, pp. 290-303.

58

Uvod

Do proljea 1945. veina drava u svijetu pristupila je toj, antifaistikoj


koaliciji, a to je bio uvjet za sudjelovanje na osnivakoj konferenciji UN-a u San
Franciscu. U Europi su do kraja Drugoga svjetskog rata ostale neutralne samo
vicarska, vedska i Portugal.
Nakon bezuvjetne kapitulacije faistikih sila, u Parizu je u 1946. odrana
Mirovna konferencija koja je 10. veljae 1947. dokonana sklapanjem mirovnih
ugovora s Italijom, Finskom, Maarskom, Rumunjskom i Bugarskom. S Japanom su zapadne sile sklopile mirovni ugovor u San Franciscu 1951. godine, ali
ga Sovjetski Savez do danas nije sklopio. S obzirom na to da je u tijeku drugoga
svjetskog rata Austriji bio priznat poloaj prve rtve nacistike agresije, u 1955.
bio je sklopljen Dravni ugovor o uspostavljanju neovisne i demokratske Austrije.
Zbog izbijanja hladnoga rata i uspostave u 1949. dviju njemakih drava,
ni s tom zemljom nikada nije bio sklopljen mirovni ugovor. U sklopu njihova
ujedinjenja, te dvije drave i etiri saveznike sile (Francuska, Sovjetski Savez,
Britanija i Sjedinjene Amerike Drave) sklopile su 12. rujna 1990. u Moskvi
Ugovor o konanom ureenju glede Njemake.

h
Ovime zavravamo ovaj na nepotpun povijesni prikaz, jer drimo da e se
itatelj snai u redoslijedu zbivanja u sustavu Ujedinjenih nacija koja se izlau
u nastavku ove knjige.76

76
Vidjeti Vesna CRNI-GROTI: Ujedinjeni narodi i razvoj meunarodnog prava, Hrvatska i Ujedinjeni narodi, Zagreb, 1996, str. 269. 281.

59

6. POJAM IZVORA (NAINA STVARANJA)


MEUNARODNOGA PRAVA. PRAVINOST U
MEUNARODNOME PRAVU

Bibliografija
Clive PARRY: The Sources and Evidences of International Law, Manchester Univ. Press 1965,
122 pages; Hanna BOKOR-SZEGO: The Role of the United Nations in International Legislation,
Budapest, 1978, 192 pages; G. J. H. VAN HOOF: Rethinking the Sources of International Law, The
Hague, 1983, 314 pages; V. . DEGAN: Meunarodno pravo mora i izvori meunarodnog prava,
Informator, Zagreb, 1989, str. 7-55. V. . DEGAN: Lquit et le droit international, La Haye, 1970,
XIII+264 pages; Prilog raspravi o odnosu pravde, prava i pravinosti, Pregled 1987 (Sarajevo), br.
7-8, str. 783-798; La justice, lquit et le droit international, Mlanges en lhonneur de Nicolas
Valticos, Droit et justice, Paris, 1999, pp. 89-100; Charles DE VISSCHER: De lquit dans le
rglement arbitral ou judiciaire des litiges de droit international public, Paris, 1972, 118 pages;
Josip METELKO: Pravinost u znanosti meunarodnog prava, ZPFZ 1981, br. 3-4, str. 381-390;
Christopher R. ROSSI: Equity and International Law, A Legal Realist Approach to International
Decisionmaking, New York, 1993, 309 pages.

Postoje pravni izrazi koji su u openitoj uporabi, ali im sadraj nije sasvim
jasan upravo stoga to nema suglasnosti o njihovu znaenju. Jedan je od njih
nesumnjivo izraz izvori meunarodnog prava.
Neki pisci u svojim raspravama taj izraz dovode u vezu s osnovom obvezatnosti itavoga meunarodnog prava. Drugi u njemu gledaju imbenike (faktore)
koji utjeu na razvoj toga prava. Trei ih pak smatraju dokaznim sredstvima ili tzv.
dokumentarnim izvorima o postojanju tih pravila.77
Kada se spominju izvori, njima se ponajprije asocira na oblik (formu) ili na porijeklo nekoga pojedinanog pravnog pravila. U tome smislu govori se o ugovornim
pravilima, o pravilima obiajnoga prava, o opim naelima prava ili o jednostranim
aktima drava.

U najjednostavnijemu znaenju izvori meunarodnoga prava izvori su prava


i obveza za stranke nekoga akta. U tome smislu ugovor je izvor uzajamnih prava
i obveza njegovih stranaka. Jednostrani akt je ili izvor obveza koje je neka drava
njime jednostrano preuzela, ili prava koja je njime stekla, te odgovarajuih prava
ili dunosti drugih subjekata.

77
Cf, Herbert BRIGGS: The Law of Nations, Second Edition, New York, 1952, p. 44; CORBETT:
The Consent of States and the Sources of the Law of Nations, BYBIL 1925, pp. 29-30.

60

Uvod

Izvorima meunarodnoga prava, meutim, treba takoer razumijevati i sloene postupke (procese) stvaranja, izmjene i prestanka pravnih pravila.78 U tome
smislu treba gledati na proces sklapanja, primjene, izmjena i prestanka nekoga
meunarodnog ugovora, ili na proces stvaranja, izmjene i prestanka obiajnih
pravila meunarodnoga prava.
Najautoritativnija ugovorna odredba koja propisuje izvore meunarodnoga
prava jest lanak 38. Statuta Meunarodnog suda u Den Haagu, koji u cijelosti
glasi:
1. Sud, kojemu je zadaa da njemu podnesene sporove rjeava po meunarodnom pravu, primjenjuje:
a) meunarodne konvencije bilo ope ili posebne, koje ustanovljuju pravila
izrijekom priznata od drava u sporu;
b) meunarodni obiaj kao dokaz ope prakse prihvaene kao pravo;
c) opa naela prava priznata od civiliziranih naroda,
d) uz rezervu odredaba lanka 59,79 sudske rjeidbe i nauavanja najpozvanijih
publicista razliitih naroda kao pomono sredstvo za utvrivanje pravnih
pravila.
2. Ova odredba ne dira u ovlasti Suda da odluuje ex aequo et bono, ako se stranke
o tome sporazumiju.
Za odreivanje izvora meunarodnoga prava toka 2. ovoga propisa nije od znaenja jer ona je samo jedan od moguih naina sudakog odluivanja, koji ne mora
biti strogo u okvirima pravila meunarodnoga prava. O toj emo ovlasti raspravljati
u produetku, u sklopu uloge pravinosti u meunarodnome pravu.
Ni toka 1. lanka 38. nije vie sveobuhvatna, jer meu glavnim izvorima ne
podrazumijeva partikularna obiajna pravila ni jednostrane akte drava. Podtoka
d) takoer ne nabraja sva pomona sredstva za utvrivanje pravnih pravila (tj.
konkretno obiajnih pravila) kojih je mnogo vie.

Analogno podjeli pravil meunarodnoga prava po njihovoj prostornoj vanosti (v. supra, 2, pod 1), valja nam podijeliti i sve njegove glavne izvore.
Najvaniji izvor opega meunarodnog prava jo uvijek je opi obiaj, jer
ugovori u naelu obvezuju samo njihove stranke. Drugi izvor opega meunarodnog prava jesu opa naela prava, koja su openitije naravi i neodreenijeg
sadraja od obiajnih pravila, a pogotovo od ugovora u pismenom obliku.
Pravila partikularnoga meunarodnog prava najee se uglavljuju ugovorima. Ugovor je najvaniji postupak sklapanja, potonjih izmjena, te dokonanja
78
Cf, Georg SCHWARZENBERGER: International Law, International Law as Applied by International Courts and Tribunals, Volume I, Third Edition, London, 1957, pp. 26-27.
79
lanak 59. Statuta Suda glasi: Presuda Suda obvezatna je samo za stranke spora i za sluaj
koji je rijeila.

6. POJAM IZVORA (NAINA STVARANJA) MEUNARODNOGA PRAVA...

61

pravila te vrste. Pravila partikularnoga meunarodnog prava mogu takoer nastati u partikularnom obiajnom procesu u uemu krugu subjekata meunarodnog prava. Napokon, i neke vrste jednostranih akata drava mogu biti izvorom
dunosti ili prava za njih same, te izvorom odgovarajuih prava i dunosti za
neke druge ili za sve ostale subjekte meunarodnoga prava.
U naemu izlaganju u sljedeem dijelu poi emo od izvora najopenitije
naravi od opih naela prava do onih konkretnijeg sadraja opeg i partikularnog obiaja, ugovora, te jednostranih akata.

h
Prije toga valja nam objasniti ulogu pravinosti (aequitas) za razliku od pravde (justitia) u meunarodnome pravu. Po svojoj naravi pravinost ne moe biti
izvorom meunarodnoga prava, ali se ona nikako ne smije niti zanemariti u
postupku primjene, pa i nastanka njegovih pravila.
O pojmu pravinosti i Meunarodni sud se katkad izjanjavao na kontradiktoran
nain. U nekim presudama o razgranienju epikontinentalnog pojasa izmeu drava
on se pozivao na naela pravinosti, ali sam nije nikada uspio odrediti sadraj tih
naela tako da bi njihova primjena dovodila do predvidivih rezultata u praksi.80
Nikada ni ikomu drugom nije bilo uspjelo formulirati neka naela pravinosti
kao poseban skup pravila, ali razliit od pravila pozitivnoga meunarodnog prava.

Pravinost valja shvatiti kao: siguran i spontan osjeaj pravednog i nepravednog, napose kada se oituje u prosuivanju nekoga konkretnog i posebnoga
sluaja.81 Treba ga posebno razmatrati u sklopu sudakog i arbitranog odluivanja o konkretnim sporovima. Tako opisan osjeaj pojavljuje se najee kao
reakcija na neko oito nepravedno rjeenje koje sudac nastoji izbjei pri strogoj
primjeni prava. U tome okviru raspravlja se o pravinosti infra legem, praeter
legemi contra legem.
(i) Pravinost infra legem uroena je zdravoj primjeni svakoga prava. Meunarodni sudac, poput unutarnjeg suca, pozvan je po svojoj dunosti o njoj
voditi rauna u mjeri koja je u skladu s potovanjem prava.82 Sudac e se voditi
pravinou u primjeni svakoga pravnoga pravila, ak kada ga stranke na to nisu
izriito ovlastile. On e se inspirirati pravinou osobito kada mu pozitivno

80
To je odlika pravinih naela kao dijela opeg meunarodnog prava nabrojenih u presudi iz
1985. o Epikontinentalnom pojasu (Libija/Malta). Cf., I. C. J. Reports 1985, pp. 39-40, para. 46.
81

Cf., Andr LALANDE: Vocabulaire technique et critique de la philosophie 9e dition, Paris,


1962, p. 293.
82

To je navod iz rezolucije Instituta za meunarodno pravo pod naslovom: Nadlenost meunarodnog suca u pravinosti, usvojene jo 1937. na zasjedanju u Luksemburgu. Cf. Institut de Droit
international, Tableau gnral des rsolutions (1873-1956), Ble, 1957, p. 162.

62

Uvod

pravo ostavlja odreenu slobodu diskrecijskog odluivanja, npr.: pri procjeni


nastale tete; pri odmjeravanju nadoknade i pri zaraunavanju kamata na dosuenu svotu; kod raspodjele trokova sudskoga postupka izmeu stranaka; pri
odreivanju rokova u postupku i sl.
Uz to, u ocjeni dokaza, pri pribjegavanju pojmu zloupotrebe prava i pri tumaenju nejasnih i dvosmislenih tekstova, dakle kad god je u poloaju da bira
izmeu vie moguih rjeenja, sudac bi trebao odabrati ono koje se njemu ini
najpravinijim, uzimajui u obzir sve okolnosti danoga sluaja.
Ta vrsta pravinosti, meutim, ne ovlauje suca da prekorai jasan smisao
nekoga pravnog teksta koji ima primijeniti, niti on smije putem pravinosti
otklanjati nedostatke u pravu ili ispravljati njegove nepravedne posljedice. On
mora primjenjivati bona fide pravo na snazi onakvo kakvo jest.

(ii) Pravinost praeter legem vezana je za odluivanje u sluaju praznina u


pravu (v. supra, 1). Napose u rjeavanju sporova izmeu drava o razgranienju njihovih kopnenih ili morskih prostora, meunarodni sudac i arbitar imaju
iroku vlast u odluivanju po pravinosti praeter legem, ali i veliku odgovornost
u izricanju pravde. Kompromis kojim stranke od suda trae konanu presudu u
takvim sporovima valja tumaiti kao njihovu neizravnu ovlast da sud odluuje
po pravinosti u nedostatku primjenljivih pravila pozitivnoga prava.

(iii) Pravinost contra legem moe se vezivati za posebno ovlatenje dano od


stranaka sudu da njihov spor odlui ex aequo et bono. Pri tome valja naglasiti
da sud ne smije nikada otkloniti primjenu pravila pozitivnoga prava ako ono
postoji, da bi izbjegao nepravednu odluku, osim ako ga na to obje stranke izriito ne ovlaste.83
U dosadanjoj praksi prijeratnoga Stalnoga suda meunarodne pravde i sadanjega Meunarodnog suda nema ni jedne presude izreene na temelju stavka
2. lanka 38. Statuta Suda. Mogue je ipak i za takve sluajeve utvrditi irinu
slobode sudakog odluivanja. Ona je mnogo vea od presuivanja po pravu,
ali nije neograniena.
Takva vrsta sudakog odluivanja najslinija je izravnim pregovorima stranaka u svrhu zakljuenja ugovora. Ako stranke same nisu uspjele sklopiti ugovor,
one mogu na sud ili na arbitra prenijeti ovlast da za sporni sluaj svojom presudom propie novo pravo. No, dok stranke mogu sklopiti nagodbu (transakciju) i
na temelju oportunosti, sud i u tim okolnostima mora izrei pravdu, i ne smije se
83

U tome smislu Institut za meunarodno pravo u spomenutoj rezoluciji iz 1937. istaknuo je:
Meunarodni sudac ne moe se pozvati na pravinost da bi donio presudu a da ne bude vezan
meunarodnim pravom, osim ako mu u tu svrhu sve stranke u sporu ne daju jasno izraeno
ovlatenje.

6. POJAM IZVORA (NAINA STVARANJA) MEUNARODNOGA PRAVA...

63

voditi razlozima politike ili druge oportunosti. On mora biti nepristran prema
zahtjevima obiju stranaka.
Ako je ovlaten da spor presudi ex aequo et bono da bi postigao pravdu, sud
moe, ali i ne mora, svojom presudom u okviru predmeta spora djelomino ili
potpuno izmijeniti steena subjektivna prava stranaka, ili moe vrlo slobodno
tumaiti ili ak dokidati njihove meusobne ugovore.
Iako se i takvo presuivanje moe makar djelomino ocijeniti kao po pravinosti contra legem, sud ni tada ne smije initi nita to ne smiju ni stranke pri
sklapanju ugovora. Presuda ne smije prekoraiti ni jedno imperativno pravilo
opega meunarodnog prava (jus cogens), jer bi to i ugovor uinilo nitavim.
Ona ne smije zadirati ni u prava treih drava koje nisu stranke spora, jer ga
tree drave nisu ovlastile presuivati, a napose ne da odluuje ex aequo et bono.
Izvan sudakoga odluivanja koje se dokonava obvezujuom presudom,
a u nedostatku objektivnijih kriterija, pravinost ima malo znaenje kao cilj
postizanja nekoga rjeenja. Primjerice, u pregovorima o razgranienju nekoga
kopnenog ili morskog prostora svaka od stranaka tvrdit e da je njezin zahtjev
pravian, a da je zahtjev susjedne drave nepravian, neumjeren i nerazuman.
Stoga ni kao sredstvo, a ni kao cilj, pravinost ne moe biti zamjena za pravna
pravila, niti moe biti izvorom meunarodnoga prava.84

84
To, meutim, ne vrijedi za pravila stipulirana u ugovoru koja znae kodifikaciju, ili su se nak
nadno transformirala u imperativna pravila opega meunarodnog prava. Drava koja bi se povukla iz takvog ugovora ili bi ga otkazala, ne bi se oslobodila obveze na potovanje tih pravila.
Ona ne bi prestala vrijediti kao norme opega meunarodnog prava, ak ako bi takav ugovor
prestao vrijediti izmeu svih njegovih stranaka.

II. DIO
IZVORI MEUNARODNOGA PRAVA

Bibliografija
Max SOERENSEN: Les sources du droit international, Copenhague, 1946, 274 pages; Gennadi
Mikhailovich DANILENKO: Law-Making in the International Community, Martinus Nijhoff
Publishers, 1992, 343 pages; Julio A. BARBERIS: Formacin del derecho internacional, Buenos
Aires, 1994, 324 pages; V. . DEGAN: Sources of International Law, The Hague, 1997, 564 pages.

A. OPA NAELA PRAVA


Bibliagrafija
Hersch LAUTERPACHT: Private Law Sources and Analogies of International Law with special
reference to international arbitration, London, 1927, 306 pages; Karl WOLFF: Les principes
gnraux de droit applicables dans les rapports internationaux, RCADI 1931, tome 36. pp.
483-553; Georges RIPERT: Les rgles du droit civil applicables aux rapports internationaux,
RCADI 1933, tome 44, pp. 569-663; Alfred VERDROSS: Les principes gnraux du droit dans
la jurisprudence internationale, RCADI 1935, tome 52, pp. 195-251; Bin CHENG: General
Principles of Law as Applied by International Courts and Tribunals, London, 1953, 394 pages;
Smilja AVRAMOV: Opta pravna naela kao izvor meunarodnog prava, JRMP 1955, str. 385399; Lord McNAIR: The general principles of law recognized by civilized nations, The British
Year Book of International Law 1957, pp. 1-19; Wolfgang FRIEDMANN: The uses of general
principles in the development of international law, AJIL 1963, No. 2, pp. 284-285; Andr
BLONDEL: Les principes gnraux de droit devant la Cour permanente de Justice internationale
et la Cour internationale de Justice, Recueil dtudes de droit international en hommage Paul
Guggenheim, Genve, 1968, pp. 201-236; Antoine FAVRE: Les principes gnraux du droit,
fonds commun du droit des gens, ibid., pp. 366-39; Milan BARTO: Transformation des
principes gnraux en rgles positives du droit international, Mlanges offerts Juraj Andrassy,
(Martinus Nijhoff ) La Haye, 1968, pp. 1-12; Gza HERCZEGH: General Principles of Law and
the International Legal Order, Budapest, 1969, 129 pages; Michael AKEHURST: Equity and
general principles of law, The International and Comparative Law Quarterly 1976, pp. 801-825;
Bla VITANYI: Les positions doctrinale concernant le sens de la notion de principes gnraux
reconnus par les nations civilises, Revue gnrale de droit international public 1982, pp. 48-116;
V. . DEGAN: Opa naela prava u meunarodnom pravu, Prinosi za poredbeno prouavanje
prava i meunarodno pravo, br. 2, Zagreb, 1984, str. 1-68; Robert KOLB: La bonne foi en droit
international public, Contribution ltude des principes gnraux de droit, Paris, 2000, 759 p.

66

Izvori meunarodnoga prava

7. POJAM I BIT
Opa naela prava jesu pravna naela najopenitije naravi. Ona su zajednika
svim pravnim poredcima, dakle svim razvijenim unutarnjim pravnim sustavima
drava, potom meunarodnom pravu, ali i transnacionalnom i supranacionalnom pravu. Bez tih naela ne bi bio mogu ni jedan pravni poredak. Stoga, za
razliku od ugovora i obiajnih pravila, ona nisu neposredno nastala da bi uredila
neki konkretni odnos bilo u meunarodnom bilo u nekom drugom pravu.
U opa naela prava spada naelo pacta sunt servanda, tj. da se slobodno
preuzete ugovorne obveze moraju u dobroj vjeri (bona fide) izvravati. Meu
njih ubraja se i naelo dobre vjere (bona fides), koje se ne odnosi samo na izvravanje ugovornih obveza nego i na izvravanje pravomonih sudskih presuda,
tumaenje pravnih propisa i na druge pravne odnose.
Meu opim naelima prava jest i ono po kojemu svako protupravno djelo
povlai odgovornost po pravu i dunost poinitelja da naknadi poinjenu tetu.
Ali ta naela podrazumijevaju i neke okolnosti koje iskljuuju protupravnost
djela. To su: (a) pristanak subjekta protiv kojega je djelo upravljeno, pod uvjetom
da je dan slobodno i bez prisile; (b) samoobrana na fiziki napad u kojoj je kao
odgovor iznimno doputena upotreba i fizike sile; (c) protumjere (doputene
represalije) kao odgovor na protupravni in druge strane; (d) via sila; (e) nesrea; te (f ) stanje nude (vidi pojedinosti infra, 44, pod 7).
Meu opim naelima prava vjerojatno su najbrojnija ona koja se odnose na
pravo ugovora. Osim spomenutih, tu spada i naelo pacta tertiis nec nocent nec
prosunt, tj. da ugovor ne stvara ni obveze, a ni prava za tree drave bez njihova
pristanka. Ovamo pripada i naelo inadimplendi non est adimplendum, tj. da,
ako jedna od stranaka prestane izvravati neki ugovor, druga ili ostale stranke
imaju takoer pravo suspendirati njegovo djelovanje, pa ak ga i dokonati u
odnosu na dravu kriteljicu.
Tu se, nadalje, ubrajaju naela koja ponitavaju pristanak dan na ugovornu
ili drugu pravnu obvezu (mane pri oitovanju volje). To su bludnja, prijevara,
korupcija pregovaraa, prisila izvrena nad osobom pregovaraa, te prisila nad
pravnom osobom ili dravom izvrena prijetnjom ili upotrebom fizike sile.
Ima i opih naela prava koja se, poput onoga bona fide, ne primjenjuju
samo na ugovorne odnose ili glede odgovornosti nego imaju iru primjenu.
Medu njima su ona: non concedit venire contra factum proprium (da se nikomu
drugom ne moe osporavati svoje vlastito ponaanje), i nemo plus juris in allium transferre potest quam ipse habet (da nitko na drugoga ne moe prenijeti
vie prava nego to ih sam ima). Tu se ubraja i naelo zastare, ono o zabrani

7. POJAM I BIT

67

obogaenja bez pravne osnove (enrichissement sans cause), te ono o dunosti


potovanja steenih privatnih prava.
Postoje i neka opa naela svojstvena svakom sudskom i arbitranom postupku: naelo neovisnosti i nepristranosti sudbenoga tijela; naelo ravnopravnosti i obostranog sasluanja stranaka; litispendencija (da se o istoj stvari ne
moe istodobno voditi postupak pred dva sudska tijela), res judicata (da se
konana presuda protiv koje nema priziva mora u dobroj vjeri izvriti i da se
o presuenoj stvari ne moe voditi nova parnica), naelo da presuda mora biti
obrazloena i dr.
Ako bi se neko sudbeno tijelo oito ogrijeilo o neko od tih opih naela
postupka, to bi moglo imati za posljedicu nitavost izreene presude. A ako bi
stranke nekoga spora u svome arbitranom kompromisu ugovorile naela postupka bitno razliita od iznesenih, u pitanju vie ne bi bilo suenje, nego neki
drugi nain rjeavanja (mirenje, posredovanje), ili u nekim sluajevima ak i
pristanak na inae nedoputenu intervenciju u odnose stranaka spora.

h
Zanimljivo je navesti nekoliko primjera opih naela prava kako su ih formulirali prijeratni i dananji Haki sud. Uz neka koja su zaista prepoznatljiva kao dio
pozitivnoga prava svake drave, za ostala se moe rei da su ih oni otkrivali prije
nego da su ih stvarali. Navodimo najprije primjere tako sroenih opih naela koja
pripadaju materijalnom pravu.
U savjetodavnom miljenju o Njemakim naseljenicima u Poljskoj iz 1923. Stalni
sud meunarodne pravde istaknuo je da steena privatna prava ne prestaju promjenom suvereniteta nad nekim podrujem (Series B, No. 6, p. 36). Slino tomu, u savjetodavnom miljenju o Mosulu iz 1925. Sud je ustvrdio da naelo potovanja steenih
prava ini dio opeprihvaenoga meunarodnoga prava (Series B, No. 12, p. 32).
U presudi o Tvornici u Chrozowu (jurisdikcija) iz 1927. Sud je istaknuo: Naelo je meunarodnoga prava da povreda neke preuzete obveze namee dunost
ispravljanja (reparacije) tete u prikladnom obliku. Ispravljanje tete stoga je nuna
dopuna proputanju da se neka konvencija primijeni, a da nije prijeko potrebno da
sama konvencija to predvia (Series A, No. 9, p. 21).
U istome smislu, u presudi o meritumu spora u istom predmetu iz 1928, istaknuto je sljedee: ... Sud smatra da je naelo meunarodnog prava, pa ak da je i ope
pravno shvaanje, da svako krenje preuzete obveze ukljuuje obvezu ispravljanja
tete (Series A, No. 17, p. 29). Sud je dalje istaknuo:
Bitno naelo koje proizlazi iz samoga pojma protupravnog akta i koje, kako se
ini, proizlazi iz meunarodne prakse, a napose iz judikature arbitranih tribunala,
jest da ispravljanje (reparacija) tete mora koliko je mogue otkloniti sve posljedice
protupravnog akta i ponovno uspostaviti stanje kakvo bi vjerojatno postojalo da

68

Izvori meunarodnoga prava

taj akt nije bio poinjen. Naturalna restitucija ili, ako to nije mogue, isplata svote
koja bi odgovarala vrijednosti oteenoga predmeta; dosuivanje, ako je potrebno,
pretrpljene tete koja se ne bi mogla pokriti fizikim povratom ili isplatom umjesto
njega, to su naela kojima se valja sluiti pri odreivanju iznosa odtete dune zbog
akta suprotnoga meunarodnom pravu (Series A, No. 17, p. 47).
U savjetodavnom miljenju o Rezervama na Konvenciju o genocidu iz 1948, izreenom u 1951, Meunarodni je sud istaknuo sljedee naelo:
Dobro je utvreno da neka drava ne moe biti obvezana u ugovornom odnosu
bez svoga pristanka, te joj se stoga ne moe suprotstaviti nikakva rezerva na koju
nije pristala. Takoer je opeprihvaeno naelo da je svaki mnogostrani ugovor plod
slobodno postignuta sporazuma o njegovim odredbama, te stoga ni jedna drava ne
smije jednostrano ili putem uega sporazuma sprijeiti ili omesti svrhu i razlog postojanja konvencije... Taj koncept, koji je neposredno proizaao iz pojma kontrakta,
ima neprijepornu vrijednost... (p. 21).
No, kada je u pitanju Konvencija o genocidu, Sud je zakljuio da postoje brojne
okolnosti zbog kojih to naelo treba uiniti fleksibilnijim (v. infra, 17).
U presudi iz 1961. o prethodnim pitanjima u parnici o Hramu Preah Vihear
(Kamboda/Tajland), Sud je istaknuo da je: ...najvanija pravna posljedica bludnje,
kada ona postoji, da moe utjecati na postojanje pristanka za koji se pretpostavlja
da je dan... (p. 3). U presudi o meritumu toga spora iz 1962. Sud je, medutim, precizirao:
Ope je prihvaeno pravno pravilo da se na bludnju kao uzrok koji ponitava
pristanak ne moe pozvati ona stranka koja je svojim ponaanjem pridonijela toj
bludnji, ili ako su okolnosti bile takve da je morala biti upozorena na mogunost
bludnje... (p. 26).
Taj je izuzetak u istim rijeima poslije postao stavkom 2. u lanku 48. Beke
konvencije o pravu ugovora iz 1969.
U savjetodavnom miljenju iz 1923. o poljsko-ehoslovakom razgranienju (pitanje Jaworzine) prijeratni je Sud prizvao tradicionalno naelo: ejus est interpretare
legem cujus conderei pojasnio ga je na sljedei nain: utvreno je naelo da pravo
autentinog tumaenja nekoga pravnog pravila pripada jedino osobi ili tijelu koje
ima vlast mijenjati ga ili ga dokinuti (Series B, No. 8, p. 37).
U savjetodavnom miljenju o grko-turskom sporazumu iz 1926. isti je sud naveo:
Kada bi se lanu nekoga tijela zasnovanog na naelu kolektivnog odluivanja
priznalo pravo bilo kakvoga djelovanja pojedinano, izvan sfere odluivanja u organizaciji, to bi oito bilo suprotno openito prihvaenomu pravnom naelu (Series
B, No. 16, p. 25).
Jo su zanimljiviji iskazi opih naela u procesnome pravu.
U savjetodavnom miljenju u sluaju M o s u l iz 1925. Stalni sud meunarodne
pravde istakao je: dobro poznato pravilo prema kojemu nitko ne moe biti sam
sudac u svojoj vlastitoj stvari (Series B, No. 12, p. 32).

7. POJAM I BIT

69

U savjetodavnom miljenju iz 1954. o Administrativnom tribunalu Ujedinjenih


nacija, Meunarodni je sud, meu ostalim, imao odgovoriti na upit: moe li Opa
skuptina zbog bilo kojega razloga ne izvriti presudu toga tribunala. Rije je o tribunalu nadlenom za presuivanje sporova izmeu Organizacije i njezinih zaposlenika. Odgovor Meunarodnog suda bio je odluno odrean, i to zbog sljedeih razloga:
... Tribunal je ustanovljen, ne kao savjetodavni organ ili kao obian odbor podinjen Opoj skuptini, nego kao neovisno i istinsko sudbeno tijelo koje u ogranienom okviru svojih funkcija izrie konane presude bez priziva. Prema jednom
dobro utvrenom i openito prihvaenom naelu prava, presuda koju izrekne takvo
sudbeno tijelo je res judicata i ima obvezujuu snagu u odnosima izmeu parninih
stranaka... (p. 53).
Haki je sud, meutim, dodao:
To se naelo... ipak ne moe uzeti kao da sprjeava Tribunal da u posebnim
okolnostima izvri reviziju neke svoje presude kada se otkriju nove injenice od
odluujue vanosti... Takva strogo ograniena revizija od samoga Tribunala ne
moe se smatrati albom... i mora biti sukladna pravilima openito predvienima
u statutima ili zakonima o sudovima, poput lanka 61. Statuta Meunarodnog suda
(Ibid., p. 55).
U savjetodavnom miljenju iz 1956. o Presudama Administrativnog tribunala
Meunarodne organizacije rada glede tubi protiv UNESCO-a, Sud je istaknuo naelo jednakosti stranaka u sudskom postupku:
Prema openito prihvaenoj praksi, pravni lijekovi protiv neke presude jednako
su otvoreni objema strankama. Svaka od njih ima jednake mogunosti podnoenja
svoga zahtjeva tribunalu nadlenom da ispita sluaj (p. 85).
U presudi iz 1957. o prethodnim pitanjima u parnici o Pravu prolaska kroz indijsko podruje (Portugal/Indija), Sud je naveo:
Ope je prihvaeno pravno pravilo, koje je Sud u prolosti primjenjivao, da, im
je neki spor valjano iznesen pred Sud, jednostrana akcija tuene drave kojom ona
dokonava svoju izjavu o prihvatu njegove nadlenosti, bilo u cjelini bilo u dijelu,
ne moe Sud liiti njegove nadlenosti... (p. 142).
U presudi o Poljskoj Gornjoj leskoj (jurisdikcija) iz 1925, prijeratni Stalni sud
meunarodne pravde priznao je opeprihvaeno naelo litispendencije, ali je naao
da u tome sporu nisu ispunjeni njegovi bitni elementi (Series A, No. 6, p. 19).
U savjetodavnom miljenju o grko-turskom sporazumu iz 1926, isti je sud istak
nuo kao ope naelo da svako tijelo koje ima sudbene ovlasti ima u prvome redu
pravo samo odrediti domaaj svoje nadlenosti (Series B, No. 16, p. 2). Isto to naelo
jo bolje je objanjeno u presudi Meunarodnoga suda o prethodnim pitanjima u
parnici Nottebohm (Lihtentajn/Gvatemala):
... Jo od parnice Alabama openito je prihvaeno u skladu s prijanjim presedanima da, osim u sluaju suprotnog sporazuma (parninih stranaka), svaki je
meunarodni tribunal sudac svoje vlastite nadlenosti i u tu svrhu ima vlast tumaiti

70

Izvori meunarodnoga prava

instrumente koji je ureuju... To naelo, koje je u opemu meunarodnom pravu


prihvaeno glede arbitrae, ima posebnu snagu kad meunarodni sudac nije arbitrano tijelo ustanovljeno kompromisom stranaka da bi odluilo o nekom posebnom
sporu, nego institucija otprije ustanovljena meunarodnim aktom koji joj definira
nadlenost i ureuje djelovanje... (p. 119).
U zakljuku prijeratnog Suda o privremenim mjerama s konca 1939, u parnici
o Bugarskom i Sofijskom elektrinom drutvu (Belgija/Bugarska), istaknuto je da
se parnine stranke moraju suzdravati od bilo koje mjere koja bi mogla nakoditi
izvrenju budue presude, te openito ne dopustiti nikakav korak bilo kakve naravi
koji bi mogao zaotriti ili proiriti spor (Series A/B , No. 79, p. 199).

h
U svim razvijenim pravnim poredcima odavno su sva najvanija opa naela prava kodificirana odgovarajuim zakonima, ili su se duboko ukorijenila u
sudsku praksu. I u meunarodnom su pravu sva ta naela odavno dio opega
obiajnog prava, a takoer su potvrena u konvencijama o kodifikaciji poput
Beke konvencije o pravu ugovora iz 1969, te u statutima i poslovnicima stalnih
sudskih tijela poput Meunarodnog suda u Den Haagu.
Stoga u meunarodnom pravu kakvo je danas na snazi malokad opa naela
prava mogu biti od znaenja kao poseban izvor, ili drugim rijeima, kao naela
razliita od obiajnih i ugovornih pravnih pravila. No jo su u 19. stoljeu meunarodni arbitri esto intuitivno pribjegavali tim naelima iz unutarnjega, pa
ak i iz rimskoga prava, jer drugih pravila pozitivnoga meunarodnoga prava,
primjenljivih na odreeni spor, jo nije bilo.
Stanje je i danas razliito u transnacionalnom pravu. Ugovori izmeu neke drave i strane fizike ili pravne osobe, ili izmeu neke meuvladine organizacije i njenih
slubenika, ili izmeu federalnih jedinica dviju drava, mogu propisati pravo koje
e se na njih odnositi. Odgovarajue se pravo moe pronai i primjenom kolizijskih
normi iz meunarodnoga privatnog prava. Ali materijalna su pravila na koja takav
kontrakt ili kolizijske norme upuuju, u praksi esto nedovoljna ili ih uope nema.
Tada je pri rjeavanju sporova glede tih odnosa arbitar prisiljen neposredno primjenjivati opa naela prava kao glavni pravni izvor tih odnosa.
Donekle je slino i sa supranacionalnim pravom. Pravo Europske unije u njegovoj
cjelini vrlo je integriran i razvijen sustav pisanih propisa, u kojemu obiajna pravila nemaju veliko znaenje. No, kao i u svakome drugom pisanom pravu, u njemu
su neizbjene praznine. Sud u Luxemburgu popunjava te praznine pribjegavajui
naelima zajednikima unutranjim pravnim poredcima drava lanica, dakle kao
supsidijarnom izvoru toga prava.

7. POJAM I BIT

71

h
Propis iz lanka 38. stavka 1 toke c Statuta Meunarodnog suda, u kojemu
su opa naela prava priznata od civiliziranih naroda predviena kao jedan od
izvora meunarodnog prava koja primjenjuje taj sud, u praksi se esto tumai i
kao ovlast dana Sudu da, u sluaju praznina u meunarodnom pravu pribjegava,
analogiji s unutarnjim pravnim poredcima drava.1 I Komisija za meunarodno
pravo, koja je stalni organ Ope skuptine Ujedinjenih nacija, prigodom pripremanja nacrta konvencija o kodifikaciji i progresivnom razvoju neke od grana
meunarodnoga prava, redovito se na isti nain slui analogijom s unutarnjim
pravom drava, kao razvijenijem.
Na taj su nain neka vrlo openita naela iz rimskoga prava posluila kao
inspiracija za razvoj obiajnih i ugovornih pravnih pravila u prostorima koji
su razvojem tehnikih sredstava tek odnedavna postali dostupni ovjeanstvu.
Tako je pravilo iz rimskoga prava: da more, morska obala, voda koja tee i zrak
ne mogu biti predmetom privatnoga vlasnitva (res extra commercium), posluilo kao inspiracija za obiajna i ugovorna pravila meunarodnoga prava
da se istraivanje i iskoritavanje svemira, ukljuujui Mjesec i druga nebeska
tijela, moraju obavljati za dobrobit i u interesu svih zemalja i moraju biti dobro
itavog ovjeanstva.
Slino tomu, neki meunarodni instrumenti proglasili su morsko dno i podzemlje koje je izvan granica nacionalne jurisdikcije drava, kao i bogatstva te
tzv. Meunarodne zone, zajednikom batinom (opim dobrom) ovjeanstva
(v. infra, 67. pod 5, 76).
Ali nije sasvim sigurno da su tako primjenljiva opa naela prava sama po
sebi obvezatna u novim prostorima, koja postaju dostupna ovjeanstvu, i da su
kao takva neposredan izvor meunarodnoga prava bez doputenoga odstupanja. Nastala pravna praznina moe se katkad popuniti ugovornim propisima ili
brzim stvaranjem novih obiajnih pravila koja mogu odudarati od opih naela
prava primjenljivih na te nove situacije. Sve ovisi o interesima veine i najutjecajnijih drava.
I na kraju, spomenuti propis lanka 38-1-c. Statuta Meunarodnog suda, koji
spominje opa naela prava priznata od civiliziranih naroda, nipoto ne treba
tumaiti kao osnovu za podjelu razliitih naroda na civilizirane i na necivilizirane. Pravo podrazumijeva civilizaciju. Stoga se svi narodi koji su organizirani

Analogija je, meutim, zabranjena u domaem i meunarodnom kaznenom sudovanju jer bi


znaila krenje opega naela kaznenoga prava nullum crimen sine lege.

72

Izvori meunarodnoga prava

u drave moraju smatrati civiliziranima i ravnopravnima, jer su i sve drave


meu sobom pravno jednake.
Kako je ve spomenuto, opa naela prava zapravo su ona pravna naela
vrlo openite naravi koja su zajednika svim vrstama prava (meunarodnom,
transnacionalnom i supranacionalnom), kao i svim razvijenim pravnim sustavima drava bez obzira na oblik civilizacije kojemu pripadaju. To podrazumijeva
unutarnje pravne sustave drava zasnovane na pisanom i kodificiranom pravu
(kontinentalno pravo); one koji se preteito razvijaju na temelju prakse i presedana sudova (angloameriko pravo); pravne sustave utemeljene na vjerskim
uenjima (islam, budizam); pravo negdanjih socijalistikih zemalja i onih sa
slobodnim tritem. I ako se neko naelo prava ne nalazi zabiljeeno u istome
obliku u svakomu od tih sustava, njegova primjena ne smije povrijediti temeljne
pojmove ni jednoga od tih sustava.2 U sluaju suprotnoga, ne radi se o opem
naelu prava. Opa naela prava dakle nisu neposredno nastala da bi uredila
neke konkretne pravne odnose izmeu konkretnih subjekata. No bez njih ni jedan pravni poredak ne bi mogao djelovati. Veina njih djeluje u meunarodnom
pravu neovisno o volji i pristanku drava. Njihova se primjena, meutim, moe,
u razliitim granama prava i u razliitim vremenima katkad i razliito oitovati.

2
Cf., Wolfgang FRIEDMANN: The Uses of General Principles in Development of International Law, AJIL 1963, pp. 284-285.

73

B. OBIAJ U MEUNARODNOME PRAVU


Bibliografija

Lazare KOPELMANAS: Custom as a means of the creation of international law, The British
Year Book of International Law 1937, pp. 127-151; Joef L. KUNZ: The nature of customary
international law, AJIL 1953, pp. 662-669; I. C. MacGIBBON: Customary law and acquiescence,
The British Year Book of International Law 1957, pp. 115-145; Karol WOLFKE: Custom in Present
International Law, Wrocaw, 1964, 185 pages; Michael AKEHURST: Custom as a source of
international law, The British Year Book of International Law 1974-75, pp. 1-53; Brigitte STERN:
La coutume au coeur du droit international, quelques rflexions, Mlanges offerts Paul Reuter,
Paris, 1981, pp. 478-499.

8. DVA ELEMENTA OBIAJNOG PRAVILA:


PRAKSA I OPINIO JURIS
Bibliografija
Paul GUGGENHEIM: Les deux elments de la coutume en droit international, Etudes en
lhonneur de Georges Scelle, vol. 1, Paris, 1950, pp. 257-284; Krzysztof SKUBISZEWSKI: Elements
of Custom and the Hague Court, Zeitschrift fr Auslndisches und Offentlisches Recht und
Vlkerrecht 1971, pp. 810-854; Peter HAGGENMACHER: La doctrine des deux lments du droit
coutumier dans la pratique de la Cour internationale, Revue gnrale de droit international public
1986, pp. 5-125; Maurice MENDELSON: The subjective element in customary international law,
The British Year Book of International Law 1995, pp. 177-208.

Za razliku od opih naela prava koja su zajednika svim pravnim poredcima, meunarodna obiajna pravila specifina su samo za meunarodno pravo.
Ona nastaju u praksi drava i drugih subjekata meunarodnoga prava i imaju
za svrhu pravno ureenje konkretnih meunarodnih odnosa.3
lanak 38-1-b. Statuta Meunarodnog suda spominje obiaj kao dokaz
ope prakse prihvaene kao pravo. Ta formulacija neprecizna je i nelogina.
To stoga to opa praksa prihvaena kao pravo je dokaz postojanja obiaja, a
ne obratno. Ipak, taj navod pravilno upuuje na dva elementa bitna za nastanak
obiajnoga pravnog pravila. To su (a) materijalni i objektivni element, tj. opa
praksa (ponavljano vrenje), te (b) subjektivni i psiholoki element, da je ta
praksa prihvaena kao pravo, tj. opinio juris sive necessitatis. Subjekti meuna3

Po istoj osnovi svako ope naelo prava koje je preraslo u obiajno pravilo opega meunarodnog prava takoer je potvreno u praksi drava i ima za svrhu pravno ureenje konkretnih
meunarodnih, najee meudravnih odnosa.

74

Izvori meunarodnoga prava

rodnoga prava dakle ponavljaju odreenu praksu (tj. ponaaju se na isti nain),
u uvjerenju da ta praksa znai pravnu obvezu, i da bi neka praksa njoj suprotna
znaila odstupanje od meunarodnog prava, ili ak njegovo krenje.
Valja posebno razmotriti znaajke svakoga od tih dvaju elemenata nunih
za nastanak i za postojanje obiajnoga pravnog pravila.

1. Praksa. a) Praksa ili ponavljano vrenje obino prethodi uvjerenju o pravnoj obvezatnosti.4 Takva je praksa najea u odnosima izmeu drava. Nije
iskljueno da meuvladine organizacije i drugi subjekti meunarodnoga prava
sudjeluju u relevantnoj obiajnoj praksi, ali je praksa drava u tome pogledu
najuestalija i najznaajnija. Pri tome se i najvei broj obiajnih pravnih pravila
koja su na snazi odnosi na drave i njihove uzajamne odnose. Praksu politikih
organa meunarodnih organizacija u kojima su zastupljene drave (npr. Ope
skuptine ili Vijea sigurnosti UN-a), valja pri tome uzeti kao praksu odnosnih
drava, i to prije negoli praksu organizacije u pitanju.

b) U obiajnom procesu vana je ne samo praksa dravnih organa nadlenih za vanjsko zastupanje: glavara drave, vlade, ministra vanjskih poslova i
diplomatskih predstavnika, koji su ovlateni pregovarati s drugim dravama
bez punomoi, a njihove izjave mogu neposredno obvezivati njihovu dravu.
Pravno je relevantna i praksa zakonodavnih organa koja se oituje u ustavnim,
zakonskim i drugim propisima drave u pitanju. Moe biti vana i praksa sudova
drave. Ako se oruane snage po bilo kakvoj osnovi nalaze na podruju druge
drave, tada moe biti bitna i praksa, tj. ponaanje vojnih organa.
Praksu neke meuvladine organizacije ini u obiajnome procesu u prvom
redu praksa njezinih administrativnih organa (glavnog tajnika, direktora i njihovih pomonika), kada u okviru njihovih nadlenosti oni djeluju u ime organizacije kao posebnoga subjekta meunarodnoga prava.

c) Tree je pitanje uestalosti prakse organa subjekata meunarodnoga prava, relevantne u obiajnome procesu. Meunarodni sud je u presudi iz 1969.
o Epikontinentalnom pojasu u Sjevernom moru raspravljao u tome smislu o
stalnoj praksi.5 Osim toga to je stalna, ta praksa treba biti jednoobrazna (isto-

Ispravno je u tome pogledu zakljuio Charles De VISSCHER: Thories et ralits en droit


international public, deuxime dition, Paris, 1955, p. 188, da u meunarodnim odnosima vie
negoli inae, injenica prethodi svojoj kvalifikaciji.

U originalu a settled practice, une pratique continue, Cf., I. C. J. Reports 1969, p. 44, para. 77.
U nastavku emo u samome tekstu oznaivati brojeve stranica i paragrafe ove i drugih presuda i
savjetodavnih miljenja Meunarodnog suda. Godina donoenja odluke odgovara godini zbornika u kojemu je objavljena, npr. ako je odluka donesena u 1954. Treba je traiti u I. C. J. Reports
1954, itd.

8. DVA ELEMENTA OBIAJNOG PRAVILA: PRAKSA I OPINIO JURIS

75

vjetna) i kontinuirana, tj. da nema znaajnih prekida u njezinu vrenju u kojima


bi prevladala praksa njoj suprotna.
d) Meunarodno pravo ne propisuje nikakvo razdoblje da bi se takva praksa
transformirala u obiajno pravno pravilo. Meunarodni je sud u reenoj presudi
iz 1969. naveo da kratko razdoblje od deset godina od potpisivanja enevske konvencije o epikontinentalnom pojasu, te pet godina otkako je ona stupila na snagu,
nisu smetnja za ustanovljenje obiajnoga pravila u pitanju (p. 43, para. 74).6

Sve, meutim, ovisi o uestalosti prakse, njezine kvalitete i njezinih sudionika. Vrlo brz tehnoloki razvoj, npr. sovjetsko lansiranje u Zemljinu orbitu
prvoga umjetnog satelita u 1957, dovelo je do trenutanog nastanka novoga
obiajnog pravila (tzv. instant custom) kojemu nisu bili potrebni presedani. Ali
takve su situacije sasvim iznimne. Prijeratni Stalni sud meunarodne pravde
u presudi Wimbledon iz 1923, na temelju dvaju presedana o ureenju prava
prolaska kroz Sueski i Panamski kanal, ustanovio je obiajno pravilo vano za
Kielski kanal. Radilo se o dunosti neutralne drave kroz ije podruje internacionalizirani kanal prolazi, da dopusti prolazak ratnog materijala zaraenih
strana (v. infra, 78, pod 4).
U veini drugih sluajeva bit e potreban vei broj presedana i dulji protek
vremena da bi se neka stalna, jednoobrazna i kontinuirana praksa transformirala
u novo obiajno pravno pravilo.
Stranka u sporu pred nekim sudskim tijelom koja se poziva na postojanje nekoga
obiajnog pravila, nastojat e dokazati to je mogue vei broj takvih primjera u to
je mogue duljem razdoblju.

e) Napokon, u obiajnome procesu od vanosti je praksa injenja, kao i praksa uzdravanja (proputanja). Naprotiv, protesti i druge vrste suprotstavljanja
nekoj praksi znatnijega broja drugih drava mogu sprijeiti da se ona transformira u obiajno pravo.

2. Opinio juris. Praksa drava i drugih subjekata moe na nekom podruju


biti stalna, jednoobrazna i kontinuirana, moe biti dugotrajna, potjecati od nadlenih organa i ne nailaziti na otpore i proteste drugih drava, ali da nikada ne
preraste u novo obiajno pravno pravilo. Vani su i motivi u vrenju odreene
prakse.
6

Sud je pri tome naglasio: Iako injenica to je proteklo relativno kratko razdoblje sama po
sebi ne znai nunu prepreku da se stvori novo pravilo obiajnoga meunarodnog prava na temelju isto ugovornog pravila, bilo bi nuno da je u tome razdoblju, premda kratkomu, praksa
drava, ukljuujui i one posebno zainteresirane, trebala biti iroka i praktino jednoobrazna u
smislu propisa koji se eli dokazati i morala bi biti oitovana tako da odraava ope priznanje
toga da je rije o pravnom pravilu i pravnoj obvezi.

76

Izvori meunarodnoga prava

Meunarodni je sud praksi drava katkada pripisivao izvanpravne motive.


U presudi iz 1969. istaknuo je da postoje mnogi meunarodni akti u podruju
ceremonijala i protokola, koji se vre gotovo bez odstupanja, ali su motivirani
razlozima utivosti, oportunosti i tradicije, a ne osjeajem pravne obveze (p. 44,
para. 77). Tu je rije o pukom obiaju (usage za razliku od custom ili coutume),
koji se katkad naziva i socijalnim obiajem. Krenje tih izvanpravnih pravila
moe dovesti do ozbiljnih politikih posljedica i do uzvraanja jednakom mjerom, ali po sebi ne povlai odgovornost po meunarodnom pravu.
Kriterij da bi se neki puki obiaj razlikovao od obiajnoga pravnog pravila
jest uvjerenje ili svijest da je praksa u pitanju obvezatna zbog postojanja odgovarajuega pravnog pravila koje ju nalae. Drave u pitanju moraju stoga osjeati
da se vladaju prema naelu koje ini pravnu obvezu, zakljuio je Meunarodni
sud u spomenutoj presudi o Epikontinentalnom pojasu u Sjevernom moru iz
1969. (p. 44, para. 77). To je opinio juris sive necessitatis, kao bitan element
postojanja obiajnoga pravnog pravila.
Uvjerenje o pravoj obvezatnosti odreene prakse ne nastaje uvijek u cilju promicanja plemenitih ljudskih vrijednosti u meunarodnoj zajednici, kao to su mir,
suradnja drava, prava ovjeka i dr., koje nalau odreena samoogranienja slobode
svake drave. Vrlo esto zainteresirane drave oituju svoje uvjerenje da neka praksa
ini pravnu obvezu iz egoistinih pobuda, jer ba takvo pravilo odgovara njihovim
interesima. Stoga su to svoje uvjerenje, i potovanje odnosnoga pravila kao pravnoga,
one sklone nametnuti svim drugim dravama.
U stvarnosti nije uvijek lako razluiti taj subjektivni i psiholoki element koji ini
opinio juris razluiti od izvanpravnih motiva. Bilo je uglednih pravnih pisaca koji
su bili skloni taj konstitutivni element u obiajnome procesu odbaciti kao ostatak
voluntaristike doktrine u meunarodnom pravu. Oni su tvrdili da je dugotrajna
praksa drava dovoljna sama za sebe za nastanak nekoga obiajnog pravnog pravila.7
No takva su gledita prevladana meunarodnom sudskom praksom koja dosljedno
7

Hans KELSEN: Principles of International Law, New York, 1952, pp. 314, 417-419, ustvrdio
je da pranorma cjelokupnoga meunarodnog prava lei u hipotezi da je meunarodni obiaj
injenica koja stvara pravo. Na toj se hipotezi zasniva i pretpostavka da pojedinci, ije ponaanje
ini neki puki obiaj (koji se ponaaju poput svojih blinjih), to ine iz uvjerenja da time primjenjuju neku pravnu normu. Ali, unato tomu, opinio juris, po njemu, nije konstitutivni element
obiajnoga pravnog pravila, nego samo njegov proizvod. Dugotrajna praksa sama za sebe stvara
pravo. Paul GUGGENHEIM: Trait de droit international public, Tome I, Genve, 1953, pp.
47-48, odbacio je opinio juris jer navodno ne postoji nikakav pouzdani kriterij za odreivanje
psiholokih imbenika koji vanjskim dravnim aktima pridaju karakter obiaja. Da bi postojao
obiaj, potrebno je da se ponaanje ostvaruje na stalan i efektivan nain, a takoer je potrebno
da na njegovu povredu uslijedi sankcija. Ipak u drugom izdanju svoga djela iz 1967. (t. I, p. l04),
i taj se pisac pridruuje veini ostalih, priznajui dva elementa obiaja: praksu i svijest o pravnoj
obvezi. Vidjetii pregled ostalih gledita u znanosti Brigitte STERN: La coutume au coeur du
droit international, quelques rflexions, Mlanges offerts Paul Reuter, Paris, 1981, pp. 478-499.

8. DVA ELEMENTA OBIAJNOG PRAVILA: PRAKSA I OPINIO JURIS

77

inzistira na pravnom uvjerenju drava o postojanju pravne obveze kao elementu


obiajnoga pravila.

3. Obiaj kao proces. Sve nas navedeno upuuje na to da je, vie od drugih
izvora meunarodnog prava, obiaj sloen i kontinuiran proces u kojemu redovito sudjeluje vei broj drava i drugih subjekata meunarodnoga prava. U
tome procesu vanu ulogu imaju uzajamnost (reciprocitet), ali i razliiti interesi
drava, te mogunost da se vlastiti interesi jednoga broja drava nametnu kao
pravo na snazi svima ostalima.
Obiajna pravna pravila, bilo da su opa bilo partikularna, u najveem broju
sluajeva impersonalne su naravi. Ona sama za sebe predviaju jednaka prava
i jednake dunosti za sve drave na koje su primjenljiva.8 Ali formalno jednaka
prava, npr. pravo istraivanja i iskoritavanja svemira, ili sudjelovanja u iskoritavanju rudnih bogatstava Meunarodne zone, svode se na prava samo onih
koji su kadri njima se sluiti.
Redovito, premda ne bez izuzetaka, u obiajnom procesu praksa prethodi
uvjerenju o pravnoj obvezi. Postupno i polagano stvaranje obiajnoga pravnog
pravila putem prakse drava neki su pisci duhovito usporedili s postupnim stvaranjem seoskoga puta na neobraenom zemljitu: Najprije nastaju mnogobrojne i nesigurne staze koje se jedva zamjeuju na zemljitu. Potom iz neobjanjivih
razloga veina prolaznika zajedniki upotrebljava, prihvaa, samo jednu stazu.
Iz toga nastaje zajedniki osjeaj koji daje prednost tomu prolazu koji se otada
priznaje kao jedini ispravan put a da se ne moe utvrditi u kojemu se trenutku
tono ostvarila ta transformacija.9
I zaista, u najveem broju sluajeva, nemogue je sa sigurnou utvrditi trenutak kristalizacije odreene meunarodne prakse u pravno pravilo, tj. kada je
tono nastalo uvjerenje da praksa u pitanju oznauje pravnu obvezu. Stvaranje
obiajnoga prava tako je prilino tajnovito.10 Rubikon koji razdvaja (puki) obiaj
od prava prelazi se utke, nesvjesno i bez proklamacija.11 No sasvim se isto moe
zakljuiti i za prilagoivanje nekoga postojeeg obiajnog pravnog pravila koje
je na snazi izmijenjenim drutvenim uvjetima i za njegovo dokidanje putem
stvaranja novog obiaja razliita sadraja.
8

U tome su iznimka lokalna obiajna pravila koja nastaju u odnosima susjednih drava, ili
specijalna obiajna pravila koja mijenjaju ugovorne odnose. Svaka od tih vrsta moe izmijeniti
ravnoteu prava i dunosti, koja su za svaku dravu razliita. V. infra, 12.

Cf., Pitt COBBETT: Cases and Opinions on International Law, 1909, pp. 5-6. Ovu parabolu
preuzeli su mnogi drugi pisci.

10

Cf. Sir Humphrey WALDOCK: General Course on Public International Law, RCADI 1960,
tome 106, p. 47.
11

Cf., Sir John Fisher WILLIAMS: Aspects of Modern International Law, London, 1939, p. 44.

78

Izvori meunarodnoga prava

Openito uzevi, upravo zbog svoje fluidnosti i nestalnosti, u stvarnosti je


mnogo tee dokazivati meunarodnopravnu odgovornost za krenje nekoga
obiajnog pravnog pravila negoli u sluaju kada neka drava prekri ugovornu
obvezu koju je svjesno preuzela. Uvijek se nanovo mora dokazivati najprije
samo postojanje toga obiajnog pravila, zatim injenica da ono pravno obvezuje
dravu kojoj se pripisuje njegovo krenje te, napokon, njezino protupravno ponaanje. U meunarodnoj zajednici u kojoj nema sudskih organa s obveznom
nadlenou, to katkad moe biti i uzaludan posao.
Uz to, odstupanje veega i znaajnijeg broja drava od nekoga obiajnog
pravnog pravila nosi redovito vrlo otru dilemu: je li rije o krenju pravne
obveze koja povlai meunarodnu odgovornost, ili je to, naprotiv, suprotna
praksa na putu nastanka novoga obiajnog pravila. Sve one drave koje svojim
jednostranim aktima ili ugovorima odstupaju od ve postojeega obiajnog pravila tvrdit e da je to pravilo ve prestalo vrijediti i da je njihovo ponaanje u
skladu s novim pravom, koje je navodno ve na snazi. Te se drave potom nee
moi suprotstavljati svim drugim dravama koje se ponaaju jednako kao i one,
i to prema naelu non concedit venire contra factum proprium (da se nikomu
drugom ne moe osporavati svoje vlastito ponaanje).
Ako na temelju suprotne prakse drava zaista nastane novo obiajno pravilo,
ostaje pitanje trenutka njegove kristalizacije, tj. otkada je prvobitno pravno nedoputena praksa postala pravno osnovana i time doputena. Pitanje je takoer,
na koje meunarodna sudska praksa nije dala odgovor, postaju li time prijanji
protupravni akti naknadno pravno doputenima.
U stvarnosti, meutim, premda ni opisani postupni obiajni proces nije iskljuen, on vie nije prevladavajui, osobito u dijelovima meunarodnog prava
u kojima se sukobljavaju vani interesi drava.
Danas je vrlo malo priznatih obiajnih pravnih pravila, napose onih imperativne naravi (jus cogens), koja su u praksi drava nastala sasvim spontano i
za koja se doslovno moe zakljuiti da su ostala u nepisanom obliku. U veini
sluajeva obiaj je artikuliran nekim meunarodnim aktima u pisanom obliku
o kojima e u nastavku biti rijei.

79

9. MATERIJALNA I DOKUMENTARNA SREDSTVA


OBIAJNOG PROCESA
Bibliografija
Richard A. FALK: On the quasi-legislative competence of the General Assembly, AJIL 1966, pp.
782-791; Paul DE VISSCHER: Observations sur les rsolutions dclaratives de droit adoptes
au sein de lAssemble gnrate de lOrganisation des Nations Unies, Festschrift fr Rudolf
Bindshedler zum 65. Geburtstag, Berne, 1980, pp. 173-185; V. . DEGAN: Rezolucije Generalne
skuptine UN i progresivni razvoj opeg obiajnog meunarodnog prava, Meunarodni problemi
1985, (Beograd), br. 3-4, str. 227-248; Krzysztof SKUBISZEWSKI: Resolutions of the U.N.
General Assembly and evidence of custom, Le droit international Itieure de sa codification,
Etudes en lhonneur de Roberto Ago, Milano, 1987, vol. 1, pp. 503-519.

1. Uvod. lanak 38. toka 1(d). Statuta Meunarodnog suda navodi sudske
rjeidbe i znanost kao pomono sredstvo za utvrivanje pravnih pravila. To
pomono sredstvo preteito se odnosi na obiajni proces i na utvrivanje
obiajnih pravnih pravila na snazi. Ali njegovo odreenje u dananje vrijeme
nije potpuno zbog dvaju sljedeih razloga.
U obiajnome procesu krug tih sredstava nije ogranien samo na sudsku
praksu i na znanost, nego, kako emo u nastavku vidjeti, obuhvaa i mnoge
druge akte koji su od jo veega znaenja.
Osim toga, u obiajnom procesu nije rije iskljuivo o pomonom sredstvu,
dakle o dokumentarnim izvorima, ili o dokaznim sredstvima o ve postojeim
obiajnim pravnim pravilima. U postupnom razvoju obiajnoga pravila, najprije u praksi drava, koja u nekom viem stadiju prerasta u njihovo uvjerenje o
pravnoj obvezatnosti te prakse, oba ta konstitutivna elementa mogu se oitovati
u raznolikim manifestacijama volje drava. Sudjelovanje u nekome ugovoru,
glasanje za neku deklaraciju Ope skuptine UN-a, ili usvajanje njezinih zakona,
ako afirmiraju takvo obiajno pravilo mogu, ovisno o okolnostima, initi praksu
te drave, ali mogu biti i dokazom njezina uvjerenja o postojanju obvezatnoga
obiajnoga pravnog pravila u pitanju.
Stoga sve te akte u pismenom obliku ne valja oznaiti samo pomonim
sredstvima za utvrivanje pravnih pravila, premda oni mogu biti i to. Oni mogu
takoer initi materijalna sredstva koja ine dijelove obiajnoga procesa. A
ako se taj proces uspjeno dokona i ako je rezultirao u novo obiajno pravilo
pozitivnoga meunarodnog prava, tada ti akti i dalje ostaju pismenim dokumentarnim izvorima o sadraju toga pravila. Stoga ih je najpreciznije nazvati
materijalnim i dokumentarnim sredstvima obiajnog procesa, jer, ovisno o
okolnostima sluaja, mogu biti i jedno i drugo.12
12
Do toga zakljuka bili su doli Hersch LAUTERPACHT: Decisions of Municipal Courts as a
Source of International Law, British Year Book of International Law 1929, p. 81; G. SCHWARZENBERGER, op. cit., p. l0.

80

Izvori meunarodnoga prava

No zbog nepredvidive naravi obiajnoga procesa ni jedan od tih akata nije


sam po sebi pouzdan dokaz o postojanju nekog obiajnoga pravnog pravila
zapisanoga u njemu. Svi ti akti stoga nemaju jednaku vrijednost dokumentarnog izvora kakvu ima tekst bilo kojega meunarodnog ugovora glede prava i
dunosti njegovih stranaka. I tako su neke ope konvencije o kodifikaciji, ili
deklaracije Ope skuptine UN-a, koje sadravaju impersonalne norme, posluile svojoj svrsi i potom su postale pouzdan dokaz veine obiajnih pravila
zapisanih u njima. Neki drugi meunarodni instrumenti iste vrste ostali su u
tome pogledu mrtvo slovo na papiru jer norme zapisane u njima nisu prerasle
u obiajna pravila.
Prelazimo na opis materijalnih i dokumentarnih sredstava pojedinano, koja
mogu (ali ne moraju) biti od vanosti u obiajnome procesu.

2. Ugovori. Svaki meunarodni ugovor za sebe je izvor prava i dunosti


njegovih stranaka, i stoga je u prvom redu najznaajniji izvor partikularnoga
meunarodnog prava. No ugovori su uz to i vrlo vana materijalna i dokumentarna sredstva obiajnoga procesa, i to u procesu nastanka, izmjene i prestanka
obiajnih pravila, kako opega, tako i partikularnoga meunarodnog prava.
Ovdje emo raspravljati o onima prvima.
Konvencije o kodifikaciji neke grane meunarodnoga prava preteito propisuju pravila u obliku impersonalnih (bezlinih) normi, koja se ne odnose samo
na njihove stranke, nego na sve drave. O tim e konvencijama posebno biti
rijei (infra, 11).
No i otvorene ope konvencije koje propisuju jednaka prava i dunosti, ali
jedino za njihove stranke, mogu se takoer transformirati u pravila opega meunarodnog prava ako im pristupi najvei broj drava u svijetu. Primjer za to
je Briand-Kelloggov pakt iz 1928. Njime su se njegove stranke odrekle rata kao
instrumenta njihove nacionalne politike i obvezale su se da e sve svoje uzajamne sporove ubudue rjeavati samo miroljubivim sredstvima. Do poetka
Drugoga svjetskog rata, u 1939. strankama toga Pakta postale su sve neovisne
drave svijeta osim Argentine, Bolivije, ilea i Salvadora. No njegov je sadraj
ve tada bio prerastao u ope obiajno pravo i po toj osnovi obvezivao je sve drave svijeta, ukljuujui i te etiri neugovornice. Slian je bio razvoj glede pravila
iz Hakoga pravilnika o zakonima i obiajima rata na kopnu, koji ini dodatak
etvrtoj hakoj konvenciji, iz 1907. Unato klauzuli si omnes, i ta su pravila bila
prerasla u ope obiajno pravo, to je utvrdila i Nrnberka presuda iz 1948.13
13

Unato tomu to je ta konvencija sadravala odredbu (lanak 2) da e se njezini propisi primjenjivati samo ako su sve zaraene drave njene stranke (klauzula si omnes), presuda je zakljuila: Meutim, 1939. godine ovi propisi, sadrani u Konvenciji, priznati su od svih civiliziranih

9. MATERIJALNA I DOKUMENTARNA SREDSTVA OBIAJNOG PROCESA

81

U istome tom obliku pravila koja predviaju prava i dunosti jedino za stranke, Povelja UN-a u svome lanku 2. propisala je tzv. naela Ujedinjenih nacija.14
Ali nema sumnje u to da su se i ta naela transformirala u ope obiajno pravo i
da obvezuju sve drave svijeta neovisno o toj ugovornoj osnovi. To je potvreno
i Deklaracijom o naelima meunarodnoga prava o prijateljskim odnosima i
suradnji izmeu drava u skladu s Poveljom Ujedinjenih nacija, to ju je Opa
skuptina usvojila konsenzusom u 1970. godini.
U parnici o Vojnim i paravojnim djelatnostima u Nikaragvi i oko nje Sjedinjene
Amerike su se Drave pozvale na rezervu iz svoje deklaracije o prihvatu obvezne
nadlenosti Suda iz 1946, koja iz te nadlenosti iskljuuje sporove proizale iz nekog
mnogostranog ugovora. I budui da se Nikaragva u svojoj tubi iroko pozivala na
ope i obiajno meunarodno pravo, stajalite Sjedinjenih Amerikih Drava bilo
je da se osnovanost te tube ne moe utvrditi bez pribjegavanja Povelji UN-a, za to
Sud navodno nije bio nadlean.
U presudi od 27. lipnja 1986. Sud je taj argument odbacio navodei: nema razloga gleditu da, kada se obiajno meunarodno pravo sastoji od pravila istovjetnih
onima iz ugovornog prava, ono drugo istiskuje prvo, kao da obiajno meunarodno pravo samo za sebe vie ne bi postojalo (p. 95, para. 177).

U opemu obiajnom procesu nisu od jedine vanosti mnogostrane konvencije poput Povelje UN-a, ili one o kodifikaciji neke grane meunarodnoga
prava. I niz dvostranih ugovora, posebice ako se zasnivaju na nekim jednakim
naelima, ili ako izriito potvruju neka naela, mogu biti dokazom odreene
prakse njihovih stranaka, ili ak njihov sadraj moe biti dokaz uvjerenja njihovih stranaka o postojanju nekog odreenog obiajnog pravila koje ih obvezuje.
Primjerice, dvostrani ugovori susjednih obalnih drava o razgranienju njihovih
morskih prostora (teritorijalnoga mora, epikontinentalnog ili gospodarskog pojasa),
mogli bi biti dokazom prakse, ili ak uvjerenja njihovih stranaka bilo o pravilu crte
sredine uz posebne okolnosti, ili nekog drugoga kriterija razgranienja, kao pravnog
pravila u tome pogledu.
U sporu o Epikontinentalnom pojasu u Sjevernom moru, iz 1969. Meunarodni
sud nije pridao nikakvu vanost ugovorima koji su u razgranienju slijedili crtu
sredine. Vie od polovine takvih drava bile su stranke enevske konvencije o epikontinentalnom pojasu, iz 1958, i Sud je pretpostavljao da su to mogle uiniti u
primjeni njezina lanka 6. Glede ostalih drava razlozi njihova djelovanja mogu
biti problematini i o njima se moe samo nagaati. Jasno je da te drave nisu primjenjivale Konvenciju, ali bi iz toga bilo pretjerano zakljuiti da su one vjerovale da
nacija i smatrani su kao izraz kodifikacije zakona i obiaja rata. Cf., Nirnberka presuda, Beograd, 1948, str. 122.
14

Cf., V. . DEGAN: Pravni domaaj naela Ujedinjenih nacija, Pregled 1974, (Sarajevo), br.
2, str. 177-195; La porte juridique des principes des Nations Unies, Revue gyptienne de droit
international 1974, (Le Caire), pp. 1-26.

82

Izvori meunarodnoga prava

primjenjuju neko pravilo meunarodnog obiajnog prava obvezatnog znaenja...


(pp. 43-44, para. 76).

O odnosu ugovora i partikularnog obiaja raspravljat emo na drugome mjestu (infra, 12).

3. Zakljuci meunarodnih konferencija. Zavrni ili finalni akt neke diplomatske konferencije veega broja drava sudionica moe biti sam za sebe
ugovor, ili moe obuhvaati sve ugovore sklopljene i potpisane na toj konferenciji, koji se potom podvrgavaju postupku ratifikacije u njihovim dravama
potpisnicama.
No ti akti mogu initi i slubene saetke rada konferencije i sadravati zakljuke drava sudionica koji nisu usvojeni jednoglasno. Takvi zavrni akti ine
neku sredinu izmeu ugovora i obinih preporuka koje usvajaju politiki organi
meunarodnih organizacija u obliku rezolucija i deklaracija. Oni mogu dati
poticaj za stvaranje novih obiajnih pravnih pravila, ili mogu znaiti potvrdu
ve postojeih pravila, to ovisi o svakome posebnom sluaju. Openito uzevi,
vanost i kvaliteta tih dokumenata varira ovisno o njihovu sadraju, broju drava sudionica konferencije i preciznosti oitovanja volje u njima.15

Zavrni akt Konferencije o sigurnosti i suradnji u Europi, koji su jednoglasno usvojili i potpisali najodgovorniji dunosnici (ukljuujui najvie partijske
funkcionare) drava sudionica u Helsinkiju 1975, ima u tome pogledu veliku
vanost. Premda nije usvojen u obliku ugovora, jer nije bio ratificiran ni registriran u Tajnitvu UN-a, taj, Zavrni akt izraz je volje svih europskih drava, te
Sjedinjenih Amerikih Drava i Kanade. Posebno je u njemu znaajna Deklaracija o naelima koja ureuju uzajamne odnose drava sudionica, te odjeljak
pod naslovom: Pitanja koja se odnose na provedbu odreenih gore navedenih
naela. Ti su dijelovi Zavrnoga akta kodifikacija i vrlo autoritativno autentino
tumaenje drava sudionica, temeljnih naela opega meunarodnog prava,
posebice s obzirom na europske odnose i uvjete. Stoga, bez obzira na to to taj
Zavrni akt nije ugovor, svako krenje tih naela inilo bi grubu povredu imperativnih normi opega obiajnoga prava (jus cogens) i povlailo bi odgovornost
po meunarodnom pravu.
Po politikoj vanosti tomu Helsinkom zavrnom aktu iz 1975. stavlja se uz
bok Parika povelja za Novu Europu, to su je drave sudionice KESS-a usvojile i
potpisale u 1990. Ali njezin tekst ne sadrava iskaz pravnih pravila, niti on razvija ili
tumai pravila iz Zavrnog akta iz 1975. U okviru KESS-a, tj. OESS-a, na kasnijim
sastancima usvajali su se ili potpisivali brojni dokumenti i izvjetaji. Neki od njih
15

Vidi opirnije s primjerima iz meunarodne prakse V. . DEGAN: Meunarodno pravo i


meunarodna sigurnost Pravni domaaj helsinkog Zavrnog akta Sarajevo, 1982, str. 73-80.

9. MATERIJALNA I DOKUMENTARNA SREDSTVA OBIAJNOG PROCESA

83

mogu imati vanost za daljnji razvoj obiajnoga prava poput nekih deklaracija Ope
skuptine UN-a.

4. Deklaracije politikih organa meunarodnih organizacija. Meu tim


deklaracijama najznaajnije su one usvojene u Opoj skuptini UN-a,16 ali vane
mogu biti rezolucije i preporuke odgovarajuih organa Meunarodne organizacije rada, UNESCO-a i nekih drugih meuvladinih organizacija.
Te deklaracije Ope skuptine odraavaju volju veine drava lanica UN-a
i katkad se izjanjavaju o vrlo vanim meunarodnim pitanjima. U znanosti
ima gledita koja tim aktima nastoje pridati znaaj samostalnog i neposrednog
izvora meunarodnoga prava, to je inae teko braniti. Po ustavnim aktima
organizacija u pitanju te deklaracije nemaju veu vanost od obinih preporuka,
i one po toj osnovi ne obvezuju ni drave lanice koje su za njih glasale.
Unato tomu, neke od deklaracija koje je usvojila Opa skuptina UN-a bile
su vrlo znaajne u obiajnome procesu. Mogue je ak formulirati nekoliko
openitih uvjeta da bi neka deklaracija postigla tu svrhu, iako je uvijek nuno
ispitati svaki pojedinani sluaj.
Tekst deklaracije u pitanju mora biti sroen na imperativan nain i mora
sadravati precizna pravila koja se mogu pretvoriti u pravo. Njezin tekst dakle
treba odraavati intenzitet i preciznost volje drava koje su za nju glasale da
se postigne ba takav uinak. Stoga njezina pravila trebaju biti formulirana u
obliku impersonalnih normi na nain da predviaju opu obvezu za sve drave.
Formulacija u obliku preporuka ili elja ne moe postii takav uinak.
Vaan je, dalje, rezultat glasanja za deklaraciju u pitanju. Jednoglasno ili
konsenzusom usvojene deklaracije imaju vei autoritet od onih prihvaenih
veinom glasova. Deklaracije usvojene preteitom veinom glasova, ako samo
nekolicina drava lanica glasa protiv ili se uzdri, mogu imati slinu snagu
onima prethodnima. Naprotiv, ako je protiv neke deklaracije glasao itav blok ili
skupina drava, ona ne moe postii takav uinak, osim ako se odnos tih drava
naknadno nije izmijenio u tijeku primjene naela iz deklaracije.
Ipak, i glasanje neke drave za neku deklaraciju jo nije konaan dokaz njezina uvjerenja da su pravila sadrana u njezinu tekstu obvezatna pravna pra16

Opa skuptina u naelu usvaja preporuke pod nazivom rezolucija. U praksi, koja nije sasvim dosljedna, naziv deklaracija pridaje se rezolucijama koje iskazuju neka naela openitoga
znaaja. O domaaju odluka Ope skuptine v. Emile GIRAUD: Le droit international public
et la politique, RCADI 1963, tome 110, pp. 732-767: Rosalin HIGGINS: The Development of
International Law through the Political Organs of the United Nation,s Oxford University Press
1963; Obed Y. ASAMOAH: The Legal Significance of the Declarations of the General Assembly of
the United Nation,s The Hague 1966; Jorge CASTAEDA: Valeur juridique des rsolutions des
Nations Unies, RCADI 1970, tome 129.

84

Izvori meunarodnoga prava

vila. Mnoge drave glasaju iz oportunistikih razloga: da ne bi ostale politiki


izolirane, da bi time zadovoljile svoje prijatelje, ili, jednostavno, da bi se predmet u pitanju skinuo s dnevnog reda, a ne iz uvjerenja da deklaracija u pitanju
izraava pravo. Konaan dokaz o uvjerenju o pravnoj obvezi proizlazi tek iz
ponaanja drava nakon usvajanja deklaracije u pitanju. Ako se golema veina
drava pridrava njezinih naela u praksi, ili ako se one na takvu deklaraciju
poslije pozivaju kao na izvor pravnih pravila na snazi, tada se moe zakljuiti
da je ona postigla svoj cilj.
Pod tim uvjetima neke su deklaracije Ope skuptine UN-a imale znaajnu
ulogu u razliitim stadijima obiajnoga procesa. Navest emo nekoliko primjera.
Deklaracije mogu najprije dati poetni poticaj za nastanak nekoga pukog
obiaja ili obiajne prakse, ija kristalizacija u pravo moe biti vrlo daleka. Opa
deklaracija o ljudskim pravima iz 1948. razradila je naela iz tog podruja, ije
je potovanje na vrlo openit nain bilo proklamirano u Povelji UN-a.
U doba kada je bila usvojena, u malom broju drava lanica UN-a sva su ta
ljudska prava bila dio njihova unutranjeg prava i djelotvorno zatiena. Ta je
deklaracija tada djelomino bila sredstvo blokovske propagande. No poslije,
napose kad je u Opoj skuptini nastala nova veina novoosloboenih drava,
ona je u praksi zadobivala sve veu vanost istinskoga dokumenta o ljudskim
pravima. Veina pravila sadrana u njoj kasnije je bila pretoena u ope i u regionalne konvencije o ljudskim pravima, koja po ugovornoj osnovi danas obvezuju
golem broj drava u svijetu. No i danas se na tu deklaraciju pozivaju drave i
organi UN-a kao na iskaz opega obiajnog prava na snazi.
Deklaracije, dalje, mogu biti akti kristalizacije nekih politikih naela i postojee obiajne prakse u obiajna pravna pravila. Primjer za to je Deklaracija o
davanju neovisnosti kolonijalnim zemljama i narodima iz 1960. Ve je Povelja
UN-a u svojemu lanku 1(2). proklamirala naelo ravnopravnosti i samoodreenja narod u obliku pravnoga naela. Ali njezin tekst, koji je do danas ostao
formalno neizmijenjen, nije zabranjivao kolonijalizam, nego ga je ak i predviao kao prijelazno stanje na putu prema stjecanju samouprave ili neovisnosti
nesamoupravnih i starateljskih podruja na temelju prava njihovih naroda na
samoodreenje.
Spomenuta deklaracija iz 1960. neizravno je osudila kolonijalizam kao suprotan meunarodnom pravu i Povelji UN-a. Ona je naloila da se u svim podrujima koja jo nisu stekla neovisnost neodgodivo prenese sva vlast na njihove
narode bez uvjeta ili ogranienja. I gotovo su sve kolonijalne sile ubrzo postupile
po njezinu tekstu. Portugal se tomu odupirao do 1974, kada je i on priznao neovisnost svojim prijanjim prekomorskim podrujima. Tako je ta deklaracija od

9. MATERIJALNA I DOKUMENTARNA SREDSTVA OBIAJNOG PROCESA

85

trenutka njezina usvajanja postala dokumentom opega meunarodnog prava,


a stvarno je revidirala i neke propise u Povelji UN-a.
Slinu snagu u kristalizaciji obiajnih pravila imala je i Deklaracija o zabrani
upotrebe nuklearnog i termonuklearnog oruja, iz 1961, te Deklaracija o stalnoj
suverenosti drava nad njihovim prirodnim bogatstvima iz 1962.
Deklaracije mogu potvrivati naela i pravila meunarodnoga prava prethodno stipulirana u nekom ugovornom tekstu, kako bi stekla znaaj pravila
opega meunarodnog prava. Kao primjer uzima se jednoglasno usvojena rezolucija Ope skuptine iz 1946, kojom su potvrena naela meunarodnoga
prava sadrana u Statutu Meunarodnog vojnog tribunala iz Nrnberga (tzv.
Nrnberka naela). Rije je o zloinima protiv mira, ratnim zloinima i zloinima protiv ovjenosti.
Neke su deklaracije veoma vane zato to su artikulirale ve postojea, ali
nedovoljno odreena pravila obiajnoga prava. Nakon to je bivi Sovjetski Savez u 1957. lansirao svoj prvi umjetni Zemljin satelit, nastalo je obiajno pravilo
o slobodi svemirskih letova. Ali niim ogranieno vrenje te slobode moglo je
dovesti do anarhije u svemiru i ugroziti sigurnost drava na Zemlji. To novo,
vrlo iroko i neodreeno obiajno pravno pravilo artikulirano je jednoglasno
usvojenom Deklaracijom o pravnim naelima kojima se ureuju djelatnosti drava u istraivanju svemira i koritenju njime, iz 1963. Potom su naela iz te
deklaracije bila predmetom i ugovornog reguliranja.
Na slian nain, jednoglasno ili golemom veinom usvojene deklaracije
mogu biti akti tumaenja nekih obiajnih pravnih pravila na snazi. Njima se
moe jasnije odrediti, pa i proiriti, domaaj njihove primjene, te time ujedno
potvrditi njihov znaaj kao pravnih pravila. Primjer za to jest Deklaracija o naelima meunarodnog prava o prijateljskim odnosima i suradnji izmeu drava
u skladu s Poveljom Ujedinjenih nacija, usvojena konsenzusom u 1970. Njome
su razraena obiajna pravna pravila, proizala iz lanka 2. i lanka 1. Povelje
UN-a. No tekst te deklaracije prethodno je bio pripreman dulji niz godina u
posebnom Odboru Ope skuptine UN-a, slino kao to se pripremaju nacrti
konvencija o kodifikaciji meunarodnoga prava.
I poslije, veinom glasova usvojene rezolucije u Opoj skuptini UN-a mogu
pridonijeti obiajnomu procesu, ako u izvrenju neke prethodno usvojene deklaracije osuuju konkretne ine njezina krenja od odreenih drava.17

17

V. opirnije Zoran PAJI: Savremeni meunarodno-pravni vidovi procesa dekolonizacije,


Pregled 1975, (Sarajevo), str. 431-457.

86

Izvori meunarodnoga prava

5. Zakljuci sastanaka glavara drava i efova vlada. Ti zakljuci mogu


imati ulogu slinu ili veu od deklaracija usvojenih u Opoj skuptini UN-a.
Oni mogu sami initi praksu drava u pitanju, mogu biti dokazom njihove ve
postojee prakse, a mogu biti i osnova za buduu praksu. Isto tako, oni katkad
mogu biti dokazom pravnoga uvjerenja drava u pitanju da su naela sadrana u tim aktima obvezna pravna pravila. Kumulirani s drugim aktima, npr. s
deklaracijama Ope skuptine UN-a, mogu biti element u stvaranju takvoga
pravnog uvjerenja.
Posebna vrijednost tih zakljuaka lei u tome to izjave dravnih glavara i
efova vlada, prema propisima opega meunarodnog prava, obvezuju njihove
drave kad su dane s nakanom da stvore pravnu obvezu.18 Dakle, takve izjave
mogu ak stvarati jednostrane ili ugovorne obveze, ali mogu biti i inioci u
obiajnome procesu.
Pokret nesvrstanih drava, koji jo uvijek obuhvaa vie od polovine drava
lanica UN-a, ima kao glavni oblik dogovaranja i suradnje konferencije efova
drava i vlada, koje se odravaju u razmacima od po tri godine. Na tim se konferencijama usvajaju deklaracije, rezolucije i drugi akti, u naelu, konsenzusom.
Organizacija afrikog jedinstva, danas Afrika unija, kao svoj najvaniji organ ima Konferenciju Unije u kojoj su zastupljeni efovi drava i vlada svih
zemalja lanica, a u kojoj se rezolucije prihvaaju dvotreinskom veinom.
I u okviru drugih regionalnih organizacija, poput Europske unije, Sjevernoatlantskog pakta, Vijea Europe i OESS, nisu neuobiajeni sastanci na vrhu koji
se dokonavaju nekim zakljucima. Nisu rijetkost ni susreti dvaju ili nekolicine
efova drava i vlada nakon kojih se izdaju zajednike izjave za javnost.
Svi ti dokumenti mogu dakle biti inioci u razvoju bilo opega bilo partikularnoga obiajnog prava. Niz dvostranih izjava moe se pozivati na neka ista
naela i potvrivati ih. To je bio sluaj s afirmacijom pet principa miroljubive
koegzistencije u nizu dvostranih izjava, poevi od one prvih ministara Kine i
Indije u New Delhiju iz travnja 1954.
6. Jednostrani akti drava. Jednostrani akti drava mogu se sastojati od
neke prakse, tj. od ponaanja ili od uzdravanja od ponaanja. Oni se mogu
oitovati i u usmenom obliku, npr. kao izjave za novinstvo, na televiziji i sl. I

18

Meunarodni sud u presudi iz 1974. o Nuklearnim pokusima, istaknuo je: Meu izjavama
francuske vlade jasno je da su najvanije one predsjednika Republike. Ne moe biti sumnje da
javna priopenja ili izjave, bilo da su usmena ili pismena, koja potjeu od njega kao glavara drave, a, s obzirom na njegove funkcije, na podruju meunarodnih odnosa ine akte francuske
drave... (p. 269, para. 49). To se isto tako odnosi na dvostrane ili viestrane izjave glavara drava
i vlada.

9. MATERIJALNA I DOKUMENTARNA SREDSTVA OBIAJNOG PROCESA

87

napokon, oni mogu biti instrumenti u pisanom obliku poput zakona, dekreta,
deklaracija, sudskih presuda i dr. Ti akti mogu, dakle, potjecati od zakonodavne,
izvrne, sudske, vojne ili druge nadlene vlasti drave u pitanju.
Kao to emo vidjeti, poput ugovora, neki jednostrani akti drava samostalan
su izvor meunarodnoga prava. Oni po sebi ustanovljuju dunosti ili prava za
dravu u pitanju, te odgovarajua prava i dunosti za druge drave (v. infra, 27).
No jednostrani su akti oduvijek imali znaajnu ulogu u obiajnome procesu.
Obiajna pravila mnogih grana meunarodnoga prava, poput prava mora, razvijala su se najprije putem jednostranih akata drava, prije nego to je dolazilo
do sklapanja dvostranih i mnogostranih ugovora.
S gledita postojeega obiajnoga prava neki akti drava mogu prvobitno
biti protupravni i povlaiti meunarodnu odgovornost njihovih poinitelja. No
kumulacija takvih akata od veega broja drava, pod uvjetom da ne nailazi na
proteste i protivljenja ostalih, moe dovesti do izmjene postojeega obiajnoga
prava, ili do njegova ukidanja i zamjene novima.
Naglasili smo da, ako tim putem doe do eljenoga obiajnog razvoja, nije sigurno je li taj razvoj retroaktivno konvalidira (osnauje) te akte koji su oni prvotno
bili protupravni. No, kada to i ne bi bio sluaj, teko se moe s preciznou utvrditi
trenutak transformacije jednoobrazne prakse mnogih drava u novo obiajno pravo,
pa time i trenutak otkada produena protupravna praksa postaje pravno doputena.

Kako smo naveli, po pravilu, svaka drava od poetka tvrdi da su njezini akti
u skladu s meunarodnim pravom. Ako to zaista i nije sluaj, ona e tvrditi da
je postojee obiajno pravilo prestalo vrijediti i da je njezino ponaanje u skladu
s novim pravilom, koje je navodno ve stupilo na snagu. No pri tome ta drava
gubi pravo osporavati doputenost akata svih drugih drava koje se ponaaju na
isti nain kao i ona, prema naelu non concedit venire contra factum proprium.
Obiajna pravila, kako smo naglasili, po pravilu, predviaju jednaka prava i dunosti za sve na koje se odnose. I, naprotiv, drava koja putem protesta ili na drugi
nain osporava zakonitost neke prakse druge drave, ne smije se sama ponaati
na nain koji osporava drugima, jer tada njezin protest ne bi imao pravnog uinka (v. infra, 28, pod b). Sve to pospjeuje obiajni proces i obiajne promjene.

7. Meunarodna sudska i arbitrana praksa. Kako to smo smo naveli,


lanak 38-1-d. Statuta Meunarodnog suda navodi sudske rjeidbe, uz znanost,
kao pomono sredstvo za utvrivanje pravnih pravila. Izraz sudske rjeidbe
obuhvaa presude i savjetodavna miljenja prijeratnoga Stalnog suda meunarodne pravde i sadanjega Meunarodnog suda, potom presude drugih stalnih
meunarodnih sudova (v. infra, 83), zatim meunarodne arbitrane presude,
ali i presude sudova drava. Navod iz lanka 38-1-d. Statuta mogao bi se protu-

88

Izvori meunarodnoga prava

maiti tako da spomenute sudske rjeidbe mogu posluiti kao pouzdan dokaz
postojanja odreenih obiajnih pravnih pravila koja su ve na snazi. A contrario,
takve rjeidbe mogu posluiti i kao dokaz da neko naelo ili odreeno ponaanje
nekih drava nije steklo svojstvo pravnoga pravila na snazi.
Pitanje je ima li sudska i arbitrana praksa i kreativno znaenje u obiajnome
procesu. Naime, pravo Engleske, Sjedinjenih Amerikih Drava (i njihovih saveznih
drava), kao i pravo nekih drugih zemalja te pravne tradicije, preteito se razvija u
praksi i na temelju presedana sudova tih drava. Prema naelu stare decisis, et non
quieta movere, prijanja konana sudska presuda obvezuje suca da odluuje na isti
nain. Zakonodavac u tim, pravnim poredcima intervenira samo kad eli izmijeniti
razvoj prava tim putem, i tada zakon ima znaenje posebnoga pravnogs propisa (lex
specialis) u odnosu na pravo koje se stvara sudskom praksom.
U znanosti meunarodnoga prava stalno je nastojanje da se jednaka vanost
prida sudskoj praksi i u razvoju meunarodnoga prava. Tomu se, meutim, opire i
sam Statut Meunarodnog suda, koji u lanku 59. izriito propisuje da je presuda
Suda obvezna samo za stranke i za sluaj koji je rijeila (prema naelu: sententia jus
facit inter parts). Osim toga, volja meunarodnih sudaca nije isto to i volja drava.
Volja je drava odluujua u obiajnomu procesu. A i nadlenost bilo kojega meunarodnog suda ili arbitranog tijela nije obvezna za drave. Do presude dolazi samo
ako su se stranke izriito dogovorile za takav nain rjeavanja sporova.
No, unato tomu, neke presude i savjetodavna miljenja Meunarodnog suda u
Den Haagu, i to napose one koje su usvajane znatnom veinom glasova u sudakom
zboru, i koje su obrazloene uvjerljivim pravnim razlozima, imaju velik autoritet kao
dokazno sredstvo o postojanju ili nepostojanju odreenih pravnih pravila.

Ako je Meunarodni sud u nekoj svojoj odluci utvrdio postojanje obiajnoga pravnoga pravila, na taj e se iskaz kao vjerodostojan pozivati sve drave
ijim interesima to pravilo odgovara. Na ostale e drave tada pasti teak teret
dokazivanja suprotnoga.
Neke presude i savjetodavna miljenja toliko su znaile same za sebe kao akt
kristalizacije dotada nesigurne, nedosljedne i neujednaene prakse, da drave
potom vie nisu dovodile u pitanje odnosna obiajna pravna pravila koja su iz
njih proizila.
Da navedemo nekoliko primjera.
U savjetodavnom miljenju iz 1949. o Naknadi tete u slubi Ujedinjenih nacija,
Sud je ustanovio da je Organizacija UN-a subjekt meunarodnoga prava, sposobna
da bude nosilac meunarodnih prava i dunosti i da titi svoja prava isticanjem
meunarodnih zahtjeva (p. 179). Taj meunarodni subjektivitet, prema miljenju
Suda, ne protee se samo na drave lanice te Organizacije, nego je objektivnoga
znaenja (str. 185). To znai da ga moraju uzeti u obzir i drave nelanice te svi drugi
subjekti meunarodnoga prava. Nakon toga savjetodavnog miljenja vrlo se rijetko

9. MATERIJALNA I DOKUMENTARNA SREDSTVA OBIAJNOG PROCESA

89

osporavao subjektivitet Ujedinjenih nacija, ali i drugih meuvladinih organizacija.


Danas takvih gledita uope nema.
U savjetodavnom miljenju iz 1951. o Rezervama na Konvenciju o genocidu, Sud
je naveo da, ako neka konvencija ne sadrava odredbe o dopustivosti rezervi, iz toga
se ne smije zakljuiti da je ulaganje rezervi na tu konvenciju uvijek zabranjeno. Valja
voditi rauna o skladu neke oitovane rezerve sa svojstvom konvencije, s njezinim
predmetom i ciljem. Ipak, svaka stranka konvencije ima pravo sama za sebe prosuivati jesu li ti uvjeti ispunjeni. Ako prosudi da nisu, ona moe smatrati da drava
koja je uloila rezervu nije stranka te konvencije (pp. 29-3).
Do tada je u praksi drava i u znanosti prevladavalo stajalite o apsolutnom
integritetu ugovora, tj. da rezerve nisu doputene ako ih ugovor ne predvia ili ako
na njih naknadno ne pristanu sve ugovornice.
Stajalita Suda iz 1951. potom su utjecala na praksu gotovo svih drava. Ona
su potom doslovno kodificirana u lancima 19(c), i 2(4). Beke konvencije o pravu
ugovora iz 1969. kao ope pravo na snazi, koje danas nitko ne dovodi u pitanje.
I presuda o Anglo-norvekom ribolovu iz 1951. propisala je neka pravila openite
naravi glede povlaenja ravnih polaznih crta od kojih se mjeri irina teritorijalnog
mora s obzirom na drave ije su obale razvedene i usjeene. I propisi iz te presude
potom su gotovo u cijelosti uneseni u lanak 4. enevske konvencije o teritorijalnom
moru i vanjskom pojasu iz 1958, te ponovno u lanak 7. Konvencije UN-a o pravu
mora iz 1982, kao ope obiajno pravo na snazi (v. infra, 68).

No ne treba zaboraviti da, poput svih drugih materijalnih i dokumentarnih


sredstava, sve sudske i arbitrane odluke nisu jednako vane u obiajnome procesu. Neke su usvojene neznatnom veinom glasova ili tek odluujuim glasom
predsjednika kad su se glasovi sudaca podijelili. Razlozi za neke odluke nisu
bili dovoljno uvjerljivi, ili su ak proturjeili prijanjim stajalitima Suda bez
dovoljno argumenata koji bi opravdavali odstupanje od prijanje prakse. Takve
presude nisu ostavljale traga u obiajnome procesu, a nailazile su i na kritike u
znanosti.
Poseban je sluaj tzv. pravinih naela kao navodnih naela i pravila meunarodnoga prava u razgranienju prostora epikontinentalnog pojasa izmeu susjednih
obalnih drava. Sud je u svojoj presudi iz 1969. o Epikontinentalnom pojasu u Sjevernom moru (SU Njemaka protiv Danske i Nizozemske) ustvrdio da pravilo iz lanka
6. enevske konvencije o epikontinentalnom pojasu, iz 1958. koje propisuje crtu
sredine uz posebne okolnosti, ne obvezuje Njemaku kao ugovorni propis, jer ona
nije bila ratificirala tu konvenciju. No Sud je takoer ustvrdio da to pravilo iz lanka 6. nije bilo, niti je u kasnijoj praksi drava postalo, pravilom opega obiajnoga
prava. Umjesto toga Sud je u tekstu svoje presude formulirao neka pravina naela
kao navodna naela i pravila meunarodnoga prava primjenljiva na razgranienja u
pitanju. No iskazu tih naela nedostajala je preciznost u formulaciji. Ona su bila
toliko openito formulirana da njihova primjena na druge sluajeve razgranienja

90

Izvori meunarodnoga prava

nije dovodila do predvidivih rezultata. Stoga ih ni sam Sud vie nije uspio u kasnijim
parnicama doslovno primijeniti u obliku u kojemu su bila sroena, iako je za njih
tvrdio da su pravna pravila.19
Presuda Suda iz 1969. ohrabrila je sve obalne drave ijim interesima crta sredine u razgranienjima sa susjednim zemljama nije odgovarala, da je odbace kao
pravno pravilo. Stoga crta sredine vie nije bila niti spomenuta u odgovarajuim
propisima Konvencije UN-a o pravu mora iz 1982. (lanak 74. glede razgranienja
gospodarskog pojasa, te lanak 83. glede razgranienja epikontinentalnog pojasa).
No iz kasnije prakse samoga Suda proizalo je da, osim pravila o crti sredine uz
posebne okolnosti, nikakav drugi objektivni kriterij razgranienja nije mogu, jer je
konfiguracija obale u svakome posebnom sluaju veoma razliita. U ovome sluaju
sam Sud dakle nije nije mogao propisati nova pravna pravila, premda mu je to bila
elja, jer su na tom polju takva precizna pravila objektivno nemogua.

8. Znanost meunarodnoga prava. I nauavanje najpozvanijih publicista


razliitih naroda, takoer je priznato lankom 38-1-d. Statuta Meunarodnoga
suda, kao pomono sredstvo za utvrivanje pravnih pravila.
U 17. i 18. stoljeu, kada su uenja o prirodnome pravu bila vladajua, znanost je bila od velike vanosti za razvoj pojmova i instituta meunarodnoga
prava. Pravna su se pravila neposredno izvodila (deducirala) iz ljudskoga razuma, jer su morala biti u skladu s razumom, te iz prirodnoga stanja ovjeka
kao razumnog, prirodnog i drutvenog bia.20 Stoga su se oitovanja toga prava
u sustavnim djelima pisaca poput Grotiusa, Pufendorfa, Bynkershoeka, Wolffa,
Vattela i drugih poesto uzimala kao pravila prirodnoga prava koja je nepotrebno dokazivati drugim sredstvima.
U 19. stoljeu nauavanje o prirodnom pravu bilo je u cjelini odbaeno u
korist pozitivnoga prava. Odrala su se samo ona pravila prirodnoga prava koja
su utjecala na praksu drava u njihovim meusobnim odnosima i koja su se
na taj nain transformirala u pozitivno obiajno pravo. Djela tih velikih pisaca prirodnoga prava rijetko i nedosljedno potom su se uzimala kao dokazna
sredstva postojanja pravnih pravila, napose u arbitranim, te poslije u sudskim
presudama.
U 20. stoljeu velik broj pisaca u mnogim zemljama objavljuje sustavna i
monografska djela iz meunarodnoga prava. Osim knjiga na brojnim jezicima,

19

Cf., V. . DEGAN: Equitable Principles in Maritime Delimitations, Le droit international


lheure de sa codification, Etudes en lhonneur de Roberto Ago, vol. 11, Milano (Giuffr), 1987,
pp. 107-137.

20

Vidjeti supra, 4. Vidjeti o tome opirnije V. . DEGAN: Prirodno i pozitivno pravo, ZPFZ
1987, br. l, str. 37-78.

9. MATERIJALNA I DOKUMENTARNA SREDSTVA OBIAJNOG PROCESA

91

izdaju se brojni asopisi i godinjaci. A mnoina tih djela u obrnutom je razmjeru s njihovom dokaznom vrijednou o postojanju obiajnih pravnih pravila.
Vrijednost nekoga znanstvenog djela ovisi o meunarodnom ugledu pisca
i o njegovoj sposobnosti da uvjerljivim pravnim razlozima obrazloi stajalita
koja zastupa i zakljuke do kojih je doao.
No, znaajka je mnogih pisaca da ne opisuju pravo kakvo je u danome trenutku
zaista na snazi (lex lata), nego pravo kakvo bi po njihovim eljama ili u interesu
njihovih drava trebalo biti (lex ferenda). I to su vie iskazi jedne i druge vrste izmijeani i nerazgranieni, pada dokazna vrijednost znanstvenih djela o obiajnome
pravu na snazi.
Dobar pisac mora biti sposoban jasno razluiti svoje iskaze o pravu kakvo je na
snazi u danom vremenu od svojih vlastitih elja glede daljnjeg razvoja i transformacije toga prava. A i argumenti de lege ferenda, ako su uvjerljivi, mogu djelovati na
javno mnijenje u svijetu, ili izravno na praksu i ponaanje veega broja drava, i na
taj nain katkad zaista utjecati na daljnji razvoj obiajnoga prava.

U moderno doba, od pojedinanih djela pisaca znatno su utjecajniji rezultati


i zakljuci vijeanja nekih meunarodnih tijela koja okupljaju ugledne meunarodne pravnike iz mnogih drava.
(i) Komisija za meunarodno pravo organ je Ope skuptine UN-a, koja bira
i njezine lanove. lanove te komisije bira taj politiki organ UN-a u njihovu
osobnom svojstvu, a ne kao predstavnike drava. Ipak, preteiti broj lanova
Komisije pravni su savjetnici svojih vlada, tako da u svojim djelatnostima oni
oituju, osim vlastitih stajalita, takoer gledita i ograde svojih vlada. Ta dvojnost u radu Komisije dobro je svojstvo, pod uvjetom da veinu njezinih lanova
ine obrazovani i talentirani pravnici.

Glavna djelatnost Komisije za meunarodno pravo sastoji se u pripremanju


nacrta konvencija o kodifikaciji i progresivnom razvoju odreenih podruja
meunarodnoga prava. O toj emo djelatnosti u nastavku raspravljati s vie
pojedinosti (infra, 11).
(ii) Institut za meunarodno pravo nevladino je tijelo, sastavljeno od ograniena broja najuglednijih strunjaka koji djeluju u osobnom svojstvu, i koji na
ispranjena mjesta biraju svoje nove lanove u postupku tajnoga glasanja.

U okviru djelatnosti Instituta pripremaju se nacrti rezolucija o vanim pitanjima meunarodnoga prava na temelju opirnih prethodnih izvjea pojedinih lanova koji se temeljito razmatraju, najprije u uem odboru, a potom na
plenarnim sjednicama Instituta. Tekstovi rezolucija usvajaju se na plenarnim
sjednicama veinom glasova.
Usvojeni tekstovi rezolucija, kao i opirni pripremni radovi, koji se objavljuju
u Godinjaku (Annuaire de lInstitut de droit international), u znanosti se uzi-

92

Izvori meunarodnoga prava

maju kao vjerodostojan dokumentarni izvor meunarodnoga prava, osim ako


ih kasnija praksa drava i kasniji ugovori o kodifikaciji nisu nadili.

(iii) International Law Association (Drutvo za meunarodno pravo), takoer je nevladino tijelo koje okuplja nacionalna drutva za meunarodno pravo
(meu njima je i Hrvatsko drutvo za meunarodno pravo), ali i lanove pojedince. I ono, djelatnou svojih izvjestitelja i odbora, i vijeanjima na konferencijama koje se odravaju svake druge godine, priprema i usvaja rezolucije o
vanim pitanjima meunarodnog prava. U tim djelatnostima mogu sudjelovati
svi meunarodni pravnici koji to ele i imaju za to materijalne mogunosti.

93

10. UVJETI NASTANKA I DOMAAJ OPIH


OBIAJNIH PRAVILA
Bibliografija
Ren-Jean DUPUY: Coutume sage et coutume sauvage, Mlanges offerts Charles Rousse a
u, Paris, 1974, pp. 77-87; Prosper WEIL: Towards relative normativity in international law,
AJIL 1983, pp. 413-442; Georges ABI-SAAB: La coutume dans tous ses tats ou le dilemme du
dveloppement du droit international gnral dans un monde clat, Le droit international
lheure de sa codification, Etudes en lhonneur de Roberto Ago, Milano, 1987, vol. I, pp. 57-65; V. .
DEGAN: Two Modes of Generating Customary Rules of General International Law, JRMP 1988,
No. l, pp. 5-30; Some Objective Features in Positive International Law, Theory of International
Law at the Threshold of the 21st Century, Essays in honour of Krzysztof Skubiszewski, The Hague,
1996, pp. 123-146.

Kako smo ve prije istaknuli, opi obiajni proces jedini je proces nastanka,
izmjene i prestanka specifinih pravila opega meunarodnog prava koje se
primjenjuje u meunarodnome pravnom poretku. Opa naela prava, koja su
takoer izvor opega meunarodnoga prava, zajednika su svim pravnim poredcima. Premda bez tih, opih naela prava ni jedan pravni poredak ne moe
funkcionirati, ona su po svome sadraju toliko openite naravi da nisu kadra
ureivati specifine pravne odnose u meunarodnoj zajednici.
U vezi s nastankom i djelovanjem opih obiajnih pravnih pravila namee se
pitanje koje je postavila pozitivistika kola i koje je aktualno do danas. Prema
pozitivistikom, tj. voluntaristikom uenju, ni jedna drava ne moe biti obvezana nikakvim pravilom meunarodnoga prava, bilo opim bilo partikularnim, na koje nije dala svoj pristanak. Izriiti se pristanak daje putem ugovora, a
preutni nastankom obiajnoga pravnog pravila. Prema tome uenju, obiajno
meunarodno pravo zasniva se na preutnom pristanku (tacitus consensus).21
Jedan sovjetski pisac izjednaio je obiaj ak s preutnim sporazumom (pactum
tacitum).22 Dakle, tamo gdje nema dokaza o njezinu pristanku, nema ni obiajnoga pravnog pravila koje bi obvezivalo dravu u pitanju.
Kada bi pozitivistiko uenje bilo ispravno u svojoj cjelini, teko da bi uope
bila mogua pravila opega meunarodnog prava, ili bi ta pravila bila toliko malobrojna i nedovoljna da ne bi mogla initi cjelovit sustav prava. Teko se dade
21

Cf, Dionisio ANZILOTTI: Cours de droit international public, premier volume, Paris, 1929,
pp. 67-68; Arrigo CAVAGLIERI: Rgies gnrates de droit de la paix, RCADI 1929, t. 26, p.
328; KOZHEVNIKOV (Ed.): International Law, Moscow, 1961, p. 12. Veina ostalih negdanjih
sovjetskih pisaca zastupala je to stajalite. Tomu je gleditu blizak i Prosper WEIL: Towards
relative normativity in international law, AJIL 1983, pp. 433-438.

22

Cf, P. I. LUKIN: Istoniki medunarodnogo prava, Moskva, 1960, str. 85.

94

Izvori meunarodnoga prava

i zamisliti da bi za svako obiajno pravilo trebalo prikupljati dokaze o izriitom


ili preutnom pristanku na njega vie od 190 neovisnih drava koliko ih danas
ima, i jo veega broja meuvladinih organizacija. To bi takoer znailo da bi
svaki od tih subjekata mogao pojedinano svojim suprotstavljanjem onemoguiti nastanak opega obiajnoga pravnoga pravila.
Kod nekih pisaca koji zastupaju pozitivistiko uenje preutni se pristanak
ipak svodi na pravnu fikciju. Oni ga pretpostavljaju i tamo gdje neka drava nije
oitovala svoj odnos prema obiajnoj praksi.
Ali sama meunarodna stvarnost upuuje na djelovanje pravila opega meunarodnog prava na svakome koraku, bez kojih meunarodni mir i suradnja
drava vie ne bi bili mogui. Od postojanja pravil te vrste polaze mnogi meunarodni ugovori i drugi meunarodni instrumenti, kao i sudske presude.

h
Pri razmatranju uvjet nastanka pravila opega obiajnog prava valja uzeti u
obzir da se sva ona ne mogu doslovno primijeniti na sve subjekte meunarodnog prava i na njihove uzajamne odnose.
Kao ekstreman primjer za to moe se uzeti pravilo prema kojemu se morski
prostori drava sa stalno zaleenom obalom mjere od ruba stalno zaleene
morske povrine, koja se u tome pogledu izjednauje s kopnom. U postupku
nastanka toga opega obiajnog pravila, koje se odnosi na sve drave s takvom
obalom, mogla je sudjelovati samo nekolicina drava koje imaju obalu u arktikom prostoru. No u procesu njegova nastanka to pravilo nije smjelo naii na
protivljenje svih drugih drava koje imaju legitimne interese u uivanju sloboda
otvorenog mora, jer su se nastankom toga pravila prostori otvorenoga mora
bili umanjili.
I u svemirskim istraivanjima moe sudjelovati vrlo mali broj drava. Drave
bez morske obale ne mogu imati udjela u praksi odreivanja irine teritorijalnoga mora, vanjskoga pojasa, te epikontinentalnog i gospodarskog pojasa.23
No pri pravnom ureenju svih tih dijelova opega meunarodnog prava, npr. u
Opoj skuptini UN-a ili na kodifikacijskim konferencijama, pravo sudjelovanja
imaju sve drave. Tako su na Treoj konferenciji UN-a o pravu mora drave bez
morske obale inile vrlo slonu i aktivnu skupinu.
No i u onim djelatnostima koje sve drave ne smatraju od prvorazredne vanosti mnoge zemlje koje bi fiziki i mogle djelovati esto ostaju pasivne prema
23

Cf., Max SOERENSEN: Principes de droit international public, RCADI 1960, tome 101,
p. 40.

10. UVJETI NASTANKA I DOMAAJ OPIH OBIAJNIH PRAVILA

95

obiajnom procesu u toku, bilo stoga to su prema njemu nezainteresirane, ili


ga ne opaaju.
Pasivnost i nezainteresiranost ak i veine drava svijeta ne smeta stvaranju
opega obiajnog prava ako postoje svi drugi uvjeti njegova nastanka. Stoga u
stalnoj, jednoobraznoj (istovjetnoj) i kontinuiranoj praksi moe sudjelovati i
manji broj drava koje su posebno zainteresirane za neko podruje. A jedanput
nastalo ope uvjerenje o pravnoj obvezatnosti te prakse (opinio juris) pretvara tu
praksu u novo pravilo koje obvezuje i one drave koje nisu sudjelovale u njegovu
stvaranju, a nisu mu se niti djelotvorno suprotstavile. Pasivnost drava uzima
se kao njihov podrazumijevani pristanak (acquiescence) (v. infra, 28 pod c).
Dakle, opu praksu iz lanka 38-1-b. Statuta Meunarodnog suda ne treba
uzimati kao uniuerzalnu.24
Ako neka drava nae interesa da se meunarodnoj praksi koja bi mogla
dovesti do nastanka novoga opega obiajnog pravnog pravila odupre, ona treba
uloiti protest aktivnim sudionicima te prakse. Protest se moe izraziti i nekim
konkludentnim inom poput: iznoenja spora pred Vijee sigurnosti ili Opu
skuptinu UN-a; glasanjem za neku rezoluciju u Opoj skuptini ili drugom
nadlenom tijelu kojom se takva praksa osuuje; otpoinjanjem arbitranog ili
sudskog postupka protiv sudionika takve prakse; opozivanjem diplomatskoga
predstavnika ili prekidom diplomatskih odnosa ako se takav korak navede kao
in suprotstavljanja praksi u pitanju; protumjerama (doputenim represalijama)
i sl. A da bi protest mogao postii eljeni cilj, mora biti efikasan i u razmjeru
s naravi akta protiv kojega je upravljen. Stoga se protest mora i ponavljati ako
druga drava produi sa svojom praksom (v. infra, 28 pod b).
Protest znatnijega broja drava protiv neke obiajne prakse moe sprijeiti
obiajni proces, i tada do nastanka novoga obiajnog pravnog pravila nee nikada doi. A praksa ak i veega broja drava ostat e tada na razini njihovih
zahtjeva bez utemeljenja u opemu meunarodnom pravu, iji uinak ni jedna
druga drava nee biti duna priznati.
Efikasni protesti neke izolirane drave u poetnome stadiju obiajnoga procesa, jo dok se obiajna praksa nije iskristalizirala u novo ope pravno pravilo,
mogu tu dravu izuzeti iz domaaja primjene opega obiajnog pravila, ak ako
potom ono i nastane. Meunarodni je sud u presudi iz 1951. o Anglo-norvekom
ribolovu istaknuo da se u svakom sluaju pravilo o najveoj doputenoj irini
ulaza u zaljev od 1 milje (da bi ga obalna drava imala pravo smatrati svojim

24

Cf., Sir Humphrey WALDOCK: General Course on Public International Law, RCADI 1960,
tome 106, p. 44.

96

Izvori meunarodnoga prava

unutranjim vodama), ne moe primijeniti na Norveku, jer se ona oduvijek


odupirala svakom pokuaju da se ono primijeni na norveku obalu (p. 131).
Slino tomu, ustanova tzv. historijskih zaljeva nastala je u meunarodnom
pravu dosjelou. Neke su obalne drave od davnina svojatale neke zaljeve u kojima bi prema opemu meunarodnom pravu vei dio voda trebao initi dijelove
otvorenoga mora. No u tome im se nije odupirala ni jedna druga drava, i one
su time stekle historijski naslov kao iznimku od pravila opega meunarodnog
prava (v. infra, 27 pod c (ii)).
Ali mogunost izuzimanja od opih obiajnih pravila preteito ovisi o naravi
obiajnoga pravila u pitanju. Tu nam se valja vratiti na prije izloenu podjelu
pravila meunarodnoga prava s obzirom na domaaj njihove vanosti (v. supra,
2, pod 2).

(a) Skupina imperativnih normi opega meunarodnog prava (jus cogens)


strogo u smislu lanaka 53, 64. i 71. Beke konvencije o pravu ugovora iz 1969.
ima, nakon to nastanu, retroaktivan uinak. Kad stupe na snagu, norme toga
domaaja dokonavaju svaku pravnu situaciju drava prethodno stvorenu suprotnim partikularnim obiajnim pravilom, ili ugovorom, ili na temelju njihovih
jednostranih akata. Tako je teko i zamisliti da bi npr. pravila o zabrani genocida
i drugih zloina prema meunarodnom pravu, ili ono o zabrani diskriminacije
ljudi, doputala bilo kakva suprotna obiajna pravila nastala protestom ili zastarom.
(b) Glede druge skupine imperativnih normi, osobito onih u pravu mora,
suprotno ponaanje zabranjuje se za ubudue. Ali pravila te vrste potuju sva
ve steena prava obalnih drava zasnovana na zastari, historijskom naslovu ili
partikularnom obiaju ve na snazi. O njima je gore bilo rijei.

(c) Postoje napokon brojna opa obiajna pravila dispozitivne naravi (jus dispositivum). I nakon to ta pravila postanu dijelom pozitivnoga meunarodnog
prava, drave mogu u svakome trenutku, od njih odstupiti sklapanjem posebnoga ugovora za njihove uzajamne odnose, ili nastankom novih partikularnih
obiajnih pravila. Ali, ako nema toga posebnog ugovornog odnosa ili partikularnog pravila koji primjenom naela lex specialis derogat legi generali iskljuuje primjenu dispozitivnoga opeg pravila svaka drava ima pravo traiti
od drugih potovanje opega pravila te naravi. U takvim sluajevima ta pravila
opega obiajnog meunarodnog prava imaju svoj puni pravni uinak, poput
svih drugih pravnih pravila.

h
Vrlo vano praktino pitanje jest ono o teretu dokazivanja o postojanju pravila opega obiajnog meunarodnog prava.

10. UVJETI NASTANKA I DOMAAJ OPIH OBIAJNIH PRAVILA

97

U praksi Meunarodnoga suda zapaen je s time u vezi jedan paradoks u


pogledu pravila jus cogens. to je neko imperativno pravno pravilo vanije za
odranje meunarodnog mira, sigurnosti i miroljubive suradnje drava, te za
potovanje dostojanstva svake ljudske osobe, slabi osjeaj dunosti Suda da dokazuje njegovu opu obiajnu narav. Kada valja primijeniti neko pravilo te vrste,
Sud e prihvatiti kao vjerodostojan svaki dokaz da su obje parnine stranke
njime pravno obvezane, poput npr. njihova glasanja za neku deklaraciju Ope
skuptine UN-a koja ga potvruje.
A kada je rije o nekome opem obiajnom pravilu od manje politike vanosti, teret dokazivanja pada na dravu koja se na njega poziva. Ta drava pri
tome nije duna izravno dokazati da je suprotna stranka u sporu aktivno sudjelovala u obiajnoj praksi, ili ak da je ona na pravilo u pitanju dala svoj izriiti ili
preutan pristanak. Naravno, svaki dokaz u tome smislu pojaat e osnovanost
njezina zahtjeva. Ona e, po pravilu, najprije pokuati dokazati to je vei broj
primjera prakse u ponaanju u skladu s tim pravilom kod to je mogue veega
broja drugih drava. Kada o tome sporu odluuje neko meunarodno sudbeno
tijelo, od njega se oekuje da na temelju dokazane prakse ustanovi opinio juris.
No najvanije je pri tome dokazati da se suprotna stranka nije oduprla ili izuzela
od te prakse protestom ili konkludentnim inima koji imaju znaenje protesta.
Stranci u postupku koja osporava postojanje obiajnoga pravila u pitanju
dovoljno je dokazati da praksa nije bila openita, stalna, jednoobrazna i kontinuirana. Ako za to ima vjerodostojnih argumenata, ona moe dokazivati da
drave sudionice nisu tu praksu vrile iz uvjerenja da ona znai njihovu pravnu
obvezu (opinio juris), nego iz nekih izvanpravnih razloga. Za nju e, meutim,
najvanije biti upozoriti na njezine vlastite akte suprotstavljanja toj praksi koji
je izuzimaju iz domaaja primjene obiajnoga pravnog pravila, ak ako je ono
i nastalo.

98

Izvori meunarodnoga prava

11. KODIFIKACIJA, PROGRESIVNI RAZVOJ I


LEGISLACIJA U OPEM OBIAJNOM PRAVU
Bibliografija
Ibrahim F. I. SHIHATA: The treaty as a law-declaring and custom-making instrument, Revue
gyptienne de droit international 1966, pp. 51-90; Suzanne BASTID: Observations sur une
tape dans le dveloppement progressif et la codification des principes du droit international,
Recueil dtudes de droit international en hommage Paul Guggenheim, Genve, 1968, pp. 132145; R. R. BAXTER: Treaties and custom, RCADI 1970, tome 129, pp. 31-105; Krystyna MAREK:
Thoughts on codification, Zeitschrift fr Auslndisches und Offentlisches Recht und Vlkerrecht
1971, pp. 484-520; H. W. A. THIRLWAY: International Customary Law and Codification,
Dordrecht/Boston/Lancaster/Leiden 1972, 158 pages; V. . DEGAN: Domaaj i autoritet
presedana u praksi Meunarodnog suda, ZPFZ 1972 , br. 3, str. 253-270; Mark E. VILLIGER:
Customary International Law and Treaties, Martinus Nijhoff Publishers 1985, 432 pages; Oscar
SCHACHTER: Entangled treaty and custom, in Yoram DINSTEIN (Ed.): International Law at
a Time of Perplexity, Essays in Honour of Shabtai Rosenne, Dordrecht 1989, pp. 717-738.

Budui da je obiajni proces praktino jedini proces nastanka, kasnijih izmjena i prestanka pravil opega meunarodnog prava, drave ga nastoje razliitim
aktima svjesno pospjeivati ili usmjeravati u eljenom pravcu razvoja. Osobito
na podrujima od velikoga znaenja za interese drava, razvoj pravnih pravila
nije se mogao prepustiti spontanom obiajnom procesu, koga smo usporedili s
postupnim nastankom seoskoga puta na neobraenom zemljitu, u kojemu bi
takva pravila doslovno ostala nepisane naravi (v. supra, 8 (3)).
Taj se obiajni proces katkad nastojao usmjeravati jednostranim aktima najjaih
drava. Kao izrazit primjer mogu se navesti dvije proklamacije predsjednika Sjedinjenih Amerikih Drava Harryja Trumana od 28. rujna 1945, neposredno nakon zavretka Drugoga svjetskog rata. Prvom proklamacijom Sjedinjene Amerike Drave
proglasile su svoju jurisdikciju i kontrolu nad prirodnim izvorima dna i podzemlja
epikontinentalnoga pojasa, dok se druga odnosila na ribolovne zone radi zatite i
ouvanja biolokih bogatstava otvorenoga mora u produetku obale Sjedinjenih
Amerikih Drava. Obje su te proklamacije bile vrlo vane za daljnji razvoj opega
obiajnog prava mora (v. infra, 67, pod 3).
Na obiajni proces nastoji se utjecati i deklaracijama usvojenima u Opoj skuptini UN-a bilo konsenzusom bilo golemom veinom glasova. O tim deklaracijama
bilo je govora (v. supra, 9, pod 4). Takoer, i neke presude i savjetodavna miljenja
Meunarodnog suda utjeu na taj proces, o emu smo takoer raspravljali (ibid.).

Najvaniji nain utjecanja na obiajni proces i na usmjeravanje prakse drava


na odreenim podrujima jest pripremanje i usvajanje konvencija o kodifikaciji
i progresivnom razvoju neke grane meunarodnog prava. Taj se nain najvie
primjenjivao nakon Drugoga svjetskog rata i dao je najvee rezultate, iako se ni
sva oekivanja nisu uvijek ostvarila.

11. KODIFIKACIJA, PROGRESIVNI RAZVOJ I LEGISLACIJA U OPEM...

99

Povelja UN u lanku 13-1-a. predvia kao jednu od funkcija Ope skuptine


poticanje progresivnog razvitka meunarodnog prava i njegove kodifikacije.
Progresivni je razvitak u Povelji dakle spomenut ispred kodifikacije. U tu svrhu
Opa je skuptina ustanovila kao svoj pomoni organ Komisiju za meunarodno pravo o kojoj je ve bilo rijei (supra, 11, pod 8 (i)). Statut te Komisije
usvojen je u 1947, a Komisija je poela djelovati u 1949. godini.
lanak 15. Statuta nastojao je, kako je tamo navedeno, iz praktinih razloga
razgraniiti progresivni razvoj i kodifikaciju meunarodnog prava. Izraz progresivni razvoj znai pripremanje nacrta konvencija o predmetima koji jo nisu ureeni
meunarodnim pravom, ili glede kojih pravo jo nije dovoljno razvijeno u praksi
drava. Prema istome propisu kodifikacija meunarodnog prava znai preciznije
formuliranje i sistematiziranje pravila meunarodnoga prava u podrujima u kojima
ve postoje praksa drava, presedani i miljenja znanosti.

Ove dvije funkcije, koje ni u tekstu lanka 15. nisu sasvim jasno razdvojene,
uzajamno se proimlju. Ako se ele zabiljeiti i sistematizirati ve postojea
obiajna pravila u nekom ugovornom tekstu, esto je pri tome potrebno predvidjeti i odreena nova pravila i rjeenja koja se jo nisu ustalila u praksi drava. I
tako su u veini konvencija te vrste izmijeani propisi koji oituju ve postojea
pravila opega obiajnog prava s prijedlozima de lege ferenda, koji makar u poetku obvezuju samo stranke usvojene konvencije, i to kad ona stupi na snagu,
ali ne i sve druge drave.
U tekstovima konvencija te vrste mogue je razlikovati etiri vrste pravila.
Tri prve vrste stipuliraju se u obliku impersonalnih (bezlinih) normi kojima se
predviaju prava i dunosti za sve drave bez ogranienja. etvrta vrsta predvia prava i dunosti samo za stranke konvencije, i ne postoji namjera da se tim
propisima utjee na opi obiajni proces.

(a) Ugovorni propisi o istoj kodifikaciji. Postoje najprije bezlina pravila


koja oituju ve postojee pravo (law declaratory rules).25 To su propisi koji su
jo prije prerasli u ope obiajno pravo. Oni, dakle, jednostavno, odraavaju
postojea pravila na snazi.26 Stranke konvencije takvim ugovornim odredbama
25

Izraze law declaratory, law crystallizing and law generation rules uveo je u znanost i praksu
negdanji predsjednik Meunarodnog suda Eduardo JIMNEZ DE ARECHAGA: International
Law in the Past Third of a Century, RCADI 1978, tome 159, pp. 14-22.
26

U presudi iz 1969. o Epikontinentalnom pojasu u Sjevernom moru, postavilo se pitanje je li


lanak 6. enevske konvencije iz 1958, koji se odnosi na razgranienje toga pojasa, utjelovljuje
ve prihvaena pravila obiajnoga prava u smislu da je Konvencija, jednostavno, iskaz postojeih
pravila. Sud je ustanovio da Danska i Nizozemska to nisu tvrdile za lanak 6. Njihova je teza
bila da je prije te Konvencije epikontinentalni pojas bio u postupku nastajanja, a praksi drava
nedostajala je jednoobraznost. Ali se po njima to obiajno pravilo (iz lanka 6) u nastajanju
iskristaliziralo usvajanjem Konvencije o epikontinentalnom pojasu na toj Konferenciji (p. 39,

100 Izvori meunarodnoga prava


ne preuzimaju nove pravne obveze, niti stjeu nova prava u odnosu na prava
koja uivaju sve druge drave po obiajnoj osnovi. Glede tih propisa ugovorni
tekst slui samo kao dokaz o postojanju i o sadraju opega obiajnog prava na
snazi. To su dakle izmeu svih drugih pravila jedina kojima se vri konverzija
obiajnih pravila u sustav pisanih, koordiniranih i sistematiziranih pravila.27

(b) Propisi koji ine progresivni razvoj meunarodnoga prava. U drugu skupinu ubrajaju se pravila koja kristaliziraju postojeu praksu u novo obiajno
pravo (law crystallizing rules).28 Prije usvajanja konvencije praksa drava jo
nije postala sasvim jednoobrazna, a pravila u pitanju jo nisu bila prihvaena
kao pravo od potrebne veine drava u svijetu.

Kada konvencija svojim impersonalnim propisima potvrdi takvu praksu koja


je u zaetku, glede koje je obiajni proces tek otpoeo, ali jo nije dovren, ona
moe odluujue utjecati na dokonanje toga procesa. Za tree drave, koje ne
postanu strankama takve konvencije, ta pravila su jo uvijek lex ferenda, koja u
poetku ne obvezuju njih nego samo stranke konvencije po ugovornoj osnovi.
No brza transformacija i tih pravila u ope obiajno pravo razumno se moe
oekivati, pogotovo ako ona za sve drave predviaju neka nova prava. Za to je
katkad dovoljno da konvencija stekne dovoljan broj stranaka, ukljuujui one
posebno zainteresirane za dato podruje.29
I budui da je obiajni proces glede tih pravila ve u tijeku, tree drave nee
moi lako sprijeiti njegovo dokonanje jednostavnim odbijanjem da postanu
strankama konvencije, iako bi to moda jo uvijek mogle uiniti efikasnim protestima.
(c) Legislacija meunarodnoga prava putem konvencija. U treu skupinu
ubrajaju se propisi koji predviaju potpuno nova rjeenja za nove odnose i novonastale objektivne situacije (law generating rules). Tu obiajni proces jo nije niti
para. 61). I tu tezu stranaka Sud je svojom presudom odbacio kao navodno nedokazanu glede
pravila o razgranienju toga pojasa iz lanka 6. Konvencije (pp. 39-40, paras. 63, 64).
27

Cf., Charles ROUSSEAU: Droit international public, Tome I: Introduction et Sources, Paris,
1970, p. 345.
28

Meunarodni sud u presudi o Epikontinentalnom pojasu iz 1969. priznao je mogunost da se


neki normativni propis (norm-creating provision), koji je po svojemu porijeklu ugovorne ili kontraktualne naravi, potom integrira u opi corpus meunarodnoga prava, prihvati se i kao takav
kroz opinio juris, na nain da se nametne i zemljama koje nisu ili nikada nisu bile strankama konvencije. Nema sumnje da je taj postupak savreno mogu i da se s vremena na vrijeme i dogaa;
on ak ini i jednu od priznatih metoda kojima se nova pravila obiajnog prava mogu stvoriti. No
taj se rezultat ne smije olako uzeti kao postignut (p. 47, para. 71). Vidjeti kod biljeke 29.
29

U navedenoj presudi iz 1969. Meunarodni je sud, meu ostalim, naveo: ... vrlo iroko i reprezentativno sudjelovanje u konvenciji moe samo po sebi biti dovoljno, uz uvjet da obuhvaa
i posebno zainteresirane drave (p. 43, para. 73).

11. KODIFIKACIJA, PROGRESIVNI RAZVOJ I LEGISLACIJA U OPEM...

101

otpoeo, a predviena pravila jo se ne mogu potkrijepiti nikakvom praksom drava obavljenom prije njihova formuliranja. Pravila te vrste neizbjena su kada
se za konferencijskim stolom ele uskladiti opreni i posebni interesi velikoga
broja drava, kao to je to bilo npr. na trima konferencija UN-a o pravu mora.
Svrha i tih propisa jest da se transformiraju u nova opa obiajna pravila
i da po toj osnovi u budunosti postanu obvezna za itavu meunarodnu zajednicu drava. Ona dakle moraju imati karakter pravila koja stvaraju pravo
(fundamentally norm creating character). Po svojemu sadraju ona moraju biti
na jednak nain primjenljiva za sve drave. I kao to je Meunarodni sud u presudi iz 1969. izrekao, ta pravila ne smiju biti podlona bilo kakvim rezervama
stranaka konvencije.30 Konvencija u kojoj su takva pravila stipulirana mora biti
otvorena na pristup svim dravama svijeta.
To su, dakle, za razliku od ve navedenih pravila, zaista propisi kojima se
vri legislacija nekoga dijela meunarodnoga prava u svjetskim razmjerima.
No taj izraz u meunarodnome pravu ima sasvim razliito znaenje u odnosu
na ono u unutarnjemu pravu drava. Zakoni neke drave usvajaju se propisanom veinom glasova u zakonodavnom tijelu, i oni potom obvezuju sve njezine
graane. U meunarodnoj zajednici ne postoji zakonodavni organ koji bi donosio propise nekom veinom glasova. Legislacija se tu moe obavljati samo
na diplomatskim konferencijama usvajanjem opih konvencija o kodifikaciji,
otvorenih na ratifikaciju i pristup svim dravama. Ako neka takva konvencija
stekne oekivano velik i dovoljno reprezentativan broj drava stranaka, potom
se moe tvrditi da su se i njezini legislativni propisi transformirali u novo
ope obiajno pravo i da po obiajnoj osnovi predviaju prava i da obvezuju sve
drave, ukljuujui i one koje su ostale izvan konvencije.
Ali taj meunarodni legislativni proces nosi opasnosti od tekih zloupotreba.
Drave sudionice diplomatske konferencije mogu tijekom itavoga procesa pregovaranja braniti i promicati svoje posebne nacionalne interese i uspjeti u tome da
ih ugrade u tekst konvencije, inei pri tome i odreene ustupke drugim dravama. Meutim, nakon potpisivanja konvencije one nisu u pravnoj obvezi da postanu
njezinim strankama. I ako konvencija ne predvia posebne propise o zatiti prava
njezinih stranaka prema neugovornicama, ne postoje dovoljno djelotvorni naini
spreavanja zloupotrebe njezina teksta. Drava neugovornica moe izvlaiti koristi
iz svih njezinih legislativnih i drugih opih propisa koji joj odgovaraju koji su
formulirani u obliku impersonalnih normi tvrdei pri tome da je rije o pravilima
koja su se ve transformirala u ope obiajno pravo, iz ijega samog teksta proizlaze
prava za sve. A glede drugih legislativnih propisa koji su joj neprihvatljivi, i napose
svih onih koji predviaju samo dunosti i neke financijske trokove, ona e tvrditi da
30

Ibid., pp. 26-27, para. 28; pp. 39-40, paras. 63-64; pp. 42-43, para. 72.

102 Izvori meunarodnoga prava


se radi o isto ugovornim odredbama koje stvaraju prava i dunosti jedino izmeu
stranaka konvencije koji se nje ne tiu.

Stipuliranje legislativnih propisa ne potie na pristupanje konvenciji i na


preuzimanje odgovarajuih ugovornih obveza. Vie se moe postii ako se mala
fide ostane izvan nje. To, meutim, moe biti kobno za ravnoteu prava i dunosti koja se ele ugraditi u ope obiajno pravo.
(d) I, napokon, ni konvencije o kodifikaciji poput svih drugih, ne mogu biti
bez kontraktualnih propisa, iz ijega samoga teksta proizlazi namjera stvaranja
prava i dunosti iskljuivo za njihove stranke. Toj skupini pripadaju uobiajene
zavrne odredbe o potpisivanju, ratifikaciji, pristupu i stupanju na snagu konvencije, o doputenosti ili zabrani rezervi na konvenciju. Te odredbe neposredno se primjenjuju odmah nakon usvajanja konvencije.

U tu skupinu ubrajaju se i svi propisi o rjeavanju sporova izmeu stranaka konvencije, koji se ne mogu stipulirati impersonalnim normama. Ako neka
konvencija o kodifikaciji predvia osnivanje nekih stalnih tijela ili ak nove
meunarodne organizacije, ili periodine sastanke njezinih drava lanica, te
bilo kakve druge propise o postupku, svi se oni moraju stipulirati iskljuivo u
kontraktualnom obliku.

h
U svjetlosti upravo izloene podjele ugovornih propisa moe se prosuivati
stupanj razvijenosti neke grane opega obiajnog meunarodnog prava koja
je bila predmetom ugovorne kodifikacije. Valja istaknuti da je i gornja podjela
uvjetna i podlona razvoju u vremenu. Ona je korisna u trenutku usvajanja neke
takve konvencije. No, ako takva konvencija stupi na snagu i obuhvati preteit
broj drava u svijetu, tada e doi do bre ili polaganije transformacije propisa
koji ine progresivni razvoj i onih o istoj legislaciji u one o istoj kodifikaciji.
Tijekom vremena svi e ti propisi postati iskazima opega obiajnog prava na
snazi.
Uz sve navedeno, pisani ugovorni propisi iz svih etiriju skupina malokad
mogu obuhvatiti sve probleme pravnoga podruja koje je predmet pravnoga
ureenja. Stoga se katkad, bilo u preambuli (uvodu) bilo u tekstu konvencije,
izriito stipulira da e pravila meunarodnoga obiajnog prava i dalje ureivati
pitanja koja nisu rijeena odredbama te konvencije. Ako se takva odredba izriito i ne predvidi, nju uvijek treba podrazumijevati.
Nakon Drugoga svjetskog rata postignuti su krupni uspjesi u kodifikaciji meunarodnoga prava, kao nikada prije u povijesti. Najznaajnije konvencije usvajane
su na temelju prethodno pripremljenih nacrta u Komisiji za meunarodno pravo.

11. KODIFIKACIJA, PROGRESIVNI RAZVOJ I LEGISLACIJA U OPEM...

103

Spomenut emo samo najznaajnije u tome pogledu, a o drugima e biti vie podataka u daljnjemu tekstu.
U 1958. bile su usvojene i potpisane etiri enevske konvencije o pravu mora.
U 1961. potpisana je Beka konvencija o diplomatskim odnosima, a u 1963. Beka
konvencija o konzularnim odnosima. Godine 1969. usvojena je i potpisana vrlo znaajna Beka konvencija o pravu ugovora. Iz spomenutih podruje bile su usvajane i
potpisivane i neke druge konvencije.
Izvan djelatnosti Komisije za meunarodno pravo dolo je u 1982. do potpisivanja Konvencije UN-a o pravu mora.
Pod okriljem Komisije za ljudska prava Ekonomskog i socijalnog vijea UN-a
pripremane su i usvajane znaajne konvencije (i deklaracije) o pravima ovjeka. U
godini 1965. potpisana je Meunarodna konvencija o ukidanju svih oblika rasne
diskriminacije, a u 1966. Meunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim
pravima, te Meunarodni pakt o graanskim i politikim pravima.
U krilu Ujedinjenih nacija bila je jo 1948. usvojena Konvencija o spreavanju
i kanjavanju zloina genocida, te potom niz drugih konvencija iz te i slinih podruja.
Izvan djelatnosti UN-a, a pod okriljem Crvenoga kria, u enevi su u 1949. potpisane etiri konvencije o humanitarnom pravu, koje su u 1977. dopunjene dvama
protokolima. Ti ugovorni propisi bili su usvajani na diplomatskim konferencijama
uz veliko sudjelovanje drava.
Pojedine specijalizirane ustanove UN-a u okviru svojih djelatnosti takoer se
bave tim radom. To je najvanija djelatnost Meunarodne organizacije rada, ali
takoer i Meunarodne pomorske organizacije, Svjetskoga potanskog saveza i dr.
Gotovo svaka specijalizirana ustanova donosi pravne propise iz podruja svojih
djelatnosti.

104 Izvori meunarodnoga prava

12. PARTIKULARNA OBIAJNA PRAVILA


Bibliografija
G. COHEN-JONATHAN: La coutume locale, Annuaire franais de droit international 1961,
pp. 119-140; Anthony A. DAMATO: The concept of special custom in international law, AJIL
1966, pp. 211-223; V. . DEGAN: Opi i partikularni obiaj u meunarodnom pravu, Godinjak
Pravnog fakulteta u Sarajevu 1977, str. 63-89.

Iako je ugovor najznaajniji nain stvaranja i izmjene pravila partikularnoga


meunarodnoga prava, u uim odnosima izmeu odreenih subjekata meunarodnoga prava mogu nastajati i partikularna obiajna pravna pravila.
U znanosti i u meunarodnoj praksi uoilo se postojanje nekoliko vrsta takvih pravila. Izmeu dviju, po pravilu susjednih, drava moe nastati lokalni
obiaj. Prije Drugoga svjetskog rata raspravljalo se o posebnom amerikom
meunarodnom pravu. Stoga nije iskljueno stvaranje regionalnih obiajnih
pravila, specifinih za odreeni dio svijeta. I napokon, moda najvee praktino
znaenje imaju obiajna pravila koja nastaju u izvrenju nekoga ugovora, kada
njegove stranke odstupaju od njegova slova, ali se ne odluuju na formalnu
reviziju njegova teksta. Ta pravila moemo nazvati specijalnim obiajem u ugovornim odnosima. Sva su to, meutim, razliita obiajna pravila koja se mogu
podvesti pod skupni pojam partikularnoga obiajnog prava, za razliku od onoga
opega koje ureuje odnose u itavoj meunarodnoj zajednici drava.
Poput opega obiaja, i partikularni obiaj sastoji se iz dvaju konstitutivnih
elemenata: (a) stalne, jednoobrazne i kontinuirane prakse uega kruga drava i
drugih subjekata meunarodnoga prava; te (b) njihova uvjerenja da je ta praksa
pravno obvezatna (opinio juris).
Po svojoj biti partikularno obiajno pravo ipak je slinije ugovorima negoli
opim obiajnim pravilima.31 Pravila te vrste uvijek se odnose na odreeni krug
subjekata meunarodnoga prava. Poput ugovora, ni ona ne mogu obvezivati
drave i druge subjekte koji na njih nisu dali neku vrstu pristanka, npr. ako su u
procesu njihova nastanka bili pasivni i nezainteresirani, a jo vie ako su im se
otvoreno suprotstavili protestima ili slinim inima. Stoga je partikularno obiajno pravilo u biti preutan sporazum (pactum tacitum), vrlo slian ugovorima
31

U tome smislu Max SOERENSEN, op. cit., p. 43, navodi da se razlika izmeu partikularnog
ili dvostranog obiaja i preutnog sporazuma moe initi prividnom, ali je to bez veeg interesa
glede pravnih posljedica. I Paul REUTER: Droit international public, Paris, 1958, p. 36, prvobitno je bio naveo da se pravila regionalnog ili lokalnog obiajnog prava ustanovljuju na nain koji
ga pribliuje preutnom sporazumu. ini se da je ovaj pisac od toga zakljuka kasnije odustao,
jer ga ne nalazimo u posljednjem VI. izdanju toga djela, Pariz, 1983, pp. 109-116.

12. PARTIKULARNA OBIAJNA PRAVILA

105

u nepisanom obliku. Za one subjekte koji nisu sudjelovali u njihovu nastanku i


za koje se ne moe dokazati uvjerenje da ih pravno obvezuje (opinio juris), on
je poput ugovora prema treima res inter allios acta.
Upravo zbog tih svojih znaajki postoji velika razlika u teretu dokazivanja
partikularnog u odnosu na opi obiaj. Meunarodni sud u presudi iz 1950. o
Pravu azila izriito je naveo: Stranka koja se poziva na obiaj te vrste mora
dokazati da se on ustanovio na takav nain da je postao obvezatan za suprotnu
stranku (p. 200). Ona dakle mora dokazati i praksu i opinio juris stranke za koju
tvrdi da je to pravilo obvezuje.
Poput ugovora, ni partikularno obiajno pravo ne smije biti suprotno imperativnim normama opega meunarodnog prava (jus cogens). No naveli smo
vrstu imperativnih pravila koja ne ponitavaju postojea partikularna obiajna
pravila (supra, 2, pod 2).
To znai da u svakom sluaju neko novo partikularno obiajno pravilo ne
smije biti u suprotnosti s postojeim imperativnim pravilom dok god se ono
ne izmijeni.
Ali u podruju djelovanja dispozitivnih normi opega meunarodnog obiajnog prava partikularna obiajna pravila mogu nastajati i ona, pri tome, primjenjujui ope naelo prava lex specialis derogat legi generali, imaju prednost
u primjeni.
Strogo govorei, partikularno obiajno pravo nije izriito predvieno lankom
38-1-b. Statuta Meunarodnog suda, koji spominje meunarodni obiaj kao dokaz
ope prakse prihvaene kao pravo. Ali to nije bilo smetnja da Meunarodni sud
u svojoj praksi otkriva nastanak takvih pravila i da im pridaje puni pravni uinak.

Meunarodni se sud u nekoliko presuda vrlo odreeno izjasnio o pojedinim


vrstama partikularnoga obiajnog prava koje smo spomenuli.

(a) Lokalni obiaj. Postojale su sumnje u mogunost nastanka obiajnoga


pravila te vrste. Te je sumnje Sud u presudi iz 1960. o Pravu prolaska (Portugal/
Indija), izriito otklonio navodei: Teko je vidjeti zato bi broj drava meu
kojima se neki lokalni obiaj moe ustanoviti na temelju dugotrajne prakse, nuno morao biti vei od dviju. Sud ne vidi razloga zato dugotrajna i kontinuirana
praksa izmeu dviju drava, prihvaena od njih da regulira njihove odnose, ne bi
ustanovila osnovu za uzajamna prava i obveze izmeu tih dviju drava (p. 39).
U toj parnici Sud je na temelju podnesenih dokaza priznao obiajno pravo tranzita privatnih osoba, civilnih dunosnika i robe izmeu tadanjega portugalskog
posjeda Damao na obali Indijskog potkontinenta i portugalskih enklava u unutranjosti, dakle kroz indijski teritorij, na temelju stalne i jednoobrazne prakse, dodajui pri tome da je ta praksa bila prihvaena od stranaka kao pravo i da su iz nje

106 Izvori meunarodnoga prava


nastali pravo i odgovarajua obveza (p. 40). Dakle u ovomu konkretnom sluaju
ispunili su se svi uvjeti za postojanje lokalnog obiaja.
No Sud je potom odbacio tvrdnju da je takvo obiajno pravo ustanovljeno i za
prolazak oruanih snaga, policije, oruja i municije, jer se u prolosti za svaki takav
prolazak trailo posebno odobrenje, premda je ono uvijek bilo davano kada je god
bilo zatraeno (p. 43).

Iz ovoga sluaja proizlazi da lokalna obiajna pravila mogu biti kontraktualne


naravi koja predviaju prava samo za jednu stranku, a dunosti za drugu.
(b) Regionalni obiaj. Kako smo ve naveli, nije iskljuena mogunost nastanka ni regionalnih obiajnih pravila koja bi ureivala odnose izmeu drava
iz odreenoga dijela svijeta koji se po neemu odlikuju od drugih. No ni ta
posebna obiajna pravila, poput svih drugih, ne smiju biti u suprotnosti s imperativnim normama opega meunarodnog prava (jus cogens) na snazi, niti
ih mogu nadomjestiti.
Pokatkad su u prolosti neke velesile poduzimale ine oruane intervencije u dravama za koje su smatrale da potpadaju u njihovu interesnu sferu, pozivajui se na
neka navodna pravna pravila koja bi ih na to ovlaivala. To je bila bit tzv. Johnsonove
doktrine na temelju koje su oruane snage Sjedinjenih Amerikih Drava i nekih
drugih lanica Organizacije amerikih drava izvrile u 1965. oruanu intervenciju
u Dominikanskoj Republici.32 Tamo su svrgnule predsjednika koji je prije toga bio
zakonito i demokratskim putem izabran od biraa te zemlje.
Intervencija oruanih snaga pet drava lanica Varavskog ugovora, izvrena
1968. u ehoslovakoj, opravdavala se navodnim pravnim pravilima koja su u biti
bila iste naravi.
Intervencija u ehoslovakoj bila je povod za daljnju afirmaciju tzv. doktrine o
kolektivnom suverenitetu socijalistikih zemalja, poznate kao Brenjevljeva doktrina. Tvrdilo se da naela opega meunarodnoga prava, koja su nazvana principima
koegzistencije, ne mogu biti osnova za uzajamne odnose drava u kojima je radnika
klasa navodno na vlasti. Ta naela navodno ureuju odnose izmeu drava s razliitim drutvenim ureenjem. Tvrdilo se da su u odnosima izmeu socijalistikih
drava ta naela zamijenjena navodnim viim pravnim naelom socijalistikog
internacionalizma. To naelo u toj zajednici navodno prua pravo i obvezu pruanja bratske pomoi u obliku oruane intervencije, kada je po ocjeni ostalih socijalistikih zemalja u nekoj od njih socijalistiki drutveni poredak doao u opasnost.33
32
Cf., Thomas M. FRANCK: Who Killed Article 2(4)?, AJIL 1970, No. 5, pp. 809-837; T. M.
FRANCK, Edward WEISENBAND: World Politics, Oxford Univ. Press, 1972, pp. 70-95.
33

Cf., V. M. URALOV: Osnovnye principy otnoenij obenorodnogo socialistieskogo go


sudarstva s drugimi stranami, Sovetskoe gosudarstvo i pravo 1963, No. 3, str. 27-30; V. M. SHURSHALOV: International Law in Relations among Socialist Countries, u G. TUNKIN (Ed.): Contemporary International Law, Moscow, 1969, pp. 59-76; G. I. TUNKIN: Teorija medunarodnogo prava, Moskva, 1970, str. 483-506.

12. PARTIKULARNA OBIAJNA PRAVILA

107

Ta je doktrina bila suprotna obvezama iz lanka 2. Povelje UN-a, kao i onima


prema opemu meunarodnom pravu. Veinu tzv. naela koegzistencije ine imperativne norme opega meunarodnog prava (jus cogens) od kojih nije doputeno
odstupanje, osim u sluajevima i u granicama odreenima drugim pravilima te vrste.
Domaaj naela neagresije (o zabrani pribjegavanja sili) i neintervencije precizno
je odredila presuda Meunarodnoga suda o Nikaragvi iz 1986.34 Izvan toga, ta se
naela ne mogu dokidati, a niti zamijeniti, nikakvim viim naelom. Stoga nije ni
bilo uvjeta da se stvori partikularno obiajno pravo u tome smislu, ak niti uz pristanak nekih od drava lanica Varavskog ugovora. Sovjetski se Savez bio izriito
odrekao te doktrine jo u doba Gorbaova. Ali slini zahtjevi nisu ni danas samo od
povijesne vanosti. Oni su mogui i nakon raspada Sovjetskoga Saveza, sve dok u
Ruskoj Federaciji bude elja za obnovom i odranjem imperija u okviru Zajednice
neovisnih drava, i to nasuprot odnosima izmeu suverenih drava, zasnovanih na
jednakosti u pravima i dunostima.

Prije Drugoga svjetskog rata vladalo je uvjerenje da postoji regionalno ameriko meunarodno pravo, s nekim posebnostima u odnosu na ope meunarodno pravo. U to su se doba u okviru Panamerike unije usvajale konvencije o
kodifikaciji, koje su ipak preteito inile regionalnu kodifikaciju pravila opega
meunarodnog prava. Ali neka naela, poput onoga o zabrani intervencije, nastala su u tome pravu prije nego to su se asimilirala u ope meunarodno pravo
Poveljom UN-a iz 1945.
ini se da je jedino pravno pravilo u kojemu se regionalno pravo latinskoamerikih drava i danas odlikuje od opega, ono o pruanju azila (utoita)
u zgradama diplomatskih predstavnitava politikim bjeguncima, kojima se
potom, u suradnji s lokalnim vlastima, osigurava nesmetano naputanje zemlje.
U presudi iz 1950. o Pravu azila (Kolumbija/Peru) Meunarodni je sud uzeo
u obzir injenicu da Peru nije ratificirao dvije regionalne konvencije o politikom azilu iz 1933. i 1939. kao dokaz da je ta zemlja odbila priznati to partikularno obiajno pravo, i da je stoga ono ne obvezuje (p. 271).
Zato, premda ne treba sasvim iskljuiti mogunost nastanka regionalnih obiajnih pravila u nekome dijelu svijeta, sama injenica pripadnosti neke drave
toj regiji nije dovoljan dokaz da je ona podvrgnuta odnosnomu partikularnomu
obiajnom pravu. I za nju se treba dokazati da je to pravo prihvatila jer je ono, u
suprotnom, pravno ne obvezuje, poput svakoga drugoga partikularnog obiaja.
Ni to pravo ne smije ni u kojemu pogledu biti u sukobu s imperativnim normama opega meunarodnoga prava.

34
Cf., I. C. J. Reports 1986, pp. 102-103, para. 193; pp. 103-106, paras. 194-201; pp. 106-110,
paras. 207-209; te pp. 110-111, paras. 210, 211.

108 Izvori meunarodnoga prava


(c) Specijalni obiaj u ugovornom odnosu. Naveli smo da, unato svim
iznesenim ogradama, postoji posebno podruje meunarodnoga prava u kojemu partikularni obiaj moe biti od veega praktinog znaenja. Rije je o
obiaju koji nastaje u okviru ugovornog odnosa, a koji smo nazvali specijalnim
obiajem. Drave stranke nekoga ugovora mogu u tijeku njegove primjene odstupiti od njegovih propisa, napose ako se taj ugovor primjenjuje tijekom dugog
razdoblja, a zbog nekih razloga ne provodi se formalna revizija njegova teksta.
Tada se putem obiajnih pravila usuglauje tekst takvoga ugovora s izmijenjenim socijalnim i politikim uvjetima u kojima se on primjenjuje.
Ako je takva praksa stalna, kontinuirana i jednoobrazna izmeu svih stranaka ugovora, ona moe dovesti do njihova uvjerenja o obvezatnosti te prakse
(opinio juris). Time dolazi do stvaranja partikularnoga obiajnog pravila koje
ima uinak revizije de facto ugovornog teksta u pitanju.
Beka konvencija o pravu ugovora iz 1969. za to prua osnovu u okviru opega pravila o tumaenju, iz njezina lanka 31. toka 3. toga propisa predvia
sljedee:
3. Zajedno s kontekstom, vodit e se rauna:
(a) o svakom naknadnom sporazumu izmeu stranaka o tumaenju ugovora ili
o primjeni njegovih odredba;
(b) o svakoj naknadnoj praksi u primjeni ugovora kojom se ustanovljuje sporazum
stranaka o tumaenju ugovora;....

Tu je dakle rije o autentinom tumaenju ugovora od svih stranaka, a ono


u praksi moe dovesti do neformalne revizije njegova teksta. Naime, kao to
sve stranke mogu novim zajednikim sporazumom izmijeniti ili dokinuti neke
odredbe ugovora ili ugovor u cjelini, kasniji sporazum o njegovu tumaenju
ili primjeni, ili kasnija praksa kojom je postignut takav sporazum, mogu biti
osnova za partikularno obiajno pravo u tome pogledu.
O tome je bio izriit Arbitrani tribunal (Francuska/Sjedinjene Amerike Drave) u presudi iz 1963. o Tumaenju dvostranog sporazuma o slubama zranoga
transporta, navodei: Takvo ponaanje moe se zapravo uzeti u obzir ne samo i
jednostavno kao sredstvo za tumaenje Sporazuma nego i kao neto vie, tj. kao
mogu izvor njegove kasnije izmjene koja proizlazi iz odreenih akata ili odreenih
ponaanja, koja imaju uinak na pravnu situaciju stranaka i prava koja svaka od njih
moe legitimno zahtijevati.35
Takva partikularna obiajna pravila nastala su i u primjeni nekih propisa Povelje
UN-a. U savjetodavnom miljenju iz 1971. o Namibiji, Meunarodni je sud usta35

Cf., tekst AJIL 1967, No. 1, p. 386.

12. PARTIKULARNA OBIAJNA PRAVILA

109

novio da, suprotno lanku 27(3). Povelje,36 uzdravanje nekog stalnoga lana Vijea
sigurnosti pri glasanju ne znai da se on protivi prihvaanju rezolucije, za koju se
trai pristanak svih stalnih lanova. Postupak koji Vijee sigurnosti slijedi, a koji je
ostao neizmijenjen i nakon amandmana na lanak 27. Povelje iz 1965, openito je
prihvaen od lanova Ujedinjenih nacija i ini dokaz ope prakse te organizacije
(p. 22, para. 22).

h
Iz svega izloenoga proizlazi da partikularni obiaj ipak nije veoma pogodan
nain za pravno ureenje meudravnih i drugih pravnih odnosa u regionalnim
i drugim okvirima meunarodne suradnje uima od onih svjetskih. Dokaz je
tomu da takvih pravila ima vrlo malo. No, unato tomu, ona su mogua, a kad
nastanu, ona imaju jednak pravni uinak poput svih drugih pravila partikularnoga meunarodnoga prava.

36

lanak 27(3). Povelje propisuje da se odluke Vijea sigurnosti o svim pitanjima koja nisu pitanja postupka donose potvrdnim glasovima devetorice (prije izmjene Povelje iz 1965. sedmorice)
lanova, ukljuujui glasove svih stalnih lanova, ali time da se stranke u nekome sporu uzdre
od glasanja kod odluka prema Glavi VI. (Mirno rjeavanje sporova) i lanku 52(3). (rjeavanje
lokalnih sporova putem regionalnih sporazuma ili ustanova).

110 Izvori meunarodnoga prava

C. PRAVO MEUNARODNIH UGOVORA


Bibliografija
Samuel B. CRANDALL: Treaties, Their Making and Enforcement, Second Edition, Washington,
D.C., 1916, 663 pages; HARVARD LAW RESEARCH, Part III: Law of Treaties, AJIL 1935
Supplement October 1935, pp. 657-1024; Lord McNAIR: The Law of Treaties, Oxford 1961, 789
pages; REPORTS OF THE INTERNATIONAL LAW COMMISSION on the second part of its
seventeenth session 3-28 January 1966 and on its eighteenth session 4 May 19 July 1966. General
Assembly Official Records: Twenty-first Session, Supplement No. 9 (A/63 9/Rev. l); objavljeni
takoder u AJIL 1966, No. l, pp. 248-470; Kaye HOLLOWAY: Modern Trends in Treaty Law,
Constitutional Law, Reservations and the Three Modes of Legislation, London, 1967, 705 pages;
Ernesto De LA GUARDIA Marcelo DELPECH: El Derecho de los Tratados y la Convencion de
Viena de 1969, Buenos Aires, 1970, 599 pages; T. O. ELIAS: The Modern Law of Treaties, Oceana,
Dobbs Ferry 1974, 272 pages; Sir Ian SINCLAIR: The Vienna Convention on the Law of Treaties,
Second Revised and Enlarged Edition, Manchester University Press, 1984, 260 pages; Suzanne
BASTID: Les traits dans la vie internationale, Conclusion et Effets, Paris, 1985, 303 pages; Paul
REUTER: Introduction au droit des traits, 3e dition revue et augmente par Philippe Cahier,
Paris, 1995, 211 pages; Vesna CRNI-GROTI: Object and Purpose of Treaties in the Vienna
Convention on the Law of Treaties, Asian Yearbook of International Law, Vol. 7, pp. 141-174;
Pravo meunarodnih ugovora, Rijeka, 2002, 341 str.

13. ZNAAJKE UGOVORA KAO IZVORA


MEUNARODNOG PRAVA
Bibliografija
Philip JESSUP: A Modern Law of Nations, New York, 1958, pp. 123-156; Jean COMBACAU: Le
droit des traits, Que sais-je ?, n2613, Paris, 1991, 125 p.; V. . DEGAN: Sources of International
Law, The Hague, 1997, pp. 355-357.

Meunarodni su ugovori izvan svake sumnje najvaniji nain uglavljivanja


uzajamnih prava i dunosti izmeu drava i drugih subjekata meunarodnoga
prava u njihovim partikularnim (posebnim) odnosima. Medu svim izvorima
meunarodnoga prava ugovor ima nekih nesumnjivih praktinih prednosti.
Budui da se najvei broj ugovora sklapa u pisanom obliku, njihove stranke
mogu u njima na precizan nain izraziti svoje meusobne odnose, i bolje nego
na drugi nain uglaviti eljenu ravnoteu izmeu uzajamnih prava i dunosti.
Odnosi izmeu suverenih i jednakih subjekata u biti se zasnivaju na ravnotei
i uzajamnosti (reciprocitetu).
Premda je u povijesti oduvijek bilo neravnopravnih i nametnutih ugovora,
u postupnome procesu pregovaranja, potom usvajanja i potpisivanja ugovora,

13. ZNAAJKE UGOVORA KAO IZVORA MEUNARODNOG PRAVA

111

u odluivanju o ratifikaciji i o ulaganju rezervi na ugovor, drave ipak mogu


paljivo odmjeriti svoje interese i ouvati svoju jednakost u odnosu na druge
ugovornice. Taj dugotrajni proces umanjuje mogunost nepromiljenih i brzopletih ina, a time pospjeuje i pravnu sigurnost u meunarodnim odnosima.
Neki oblici meunarodne suradnje mogu se urediti samo pisanim ugovornim
pravilima. To je sluaj s osnivanjem nove meunarodne organizacije i predvianjem broja, sastava i nadlenosti njezinih organa, zatim s ugovorima o trgovini,
o meusobnim komunikacijama izmeu drava, o ogranienju naoruanja i sl.
I posebne obveze na mirno rjeavanje sporova izmeu drava mogu se uglaviti
samo ugovorima. Na svim tim i slinim podrujima obiajna pravna pravila ne
mogu zamijeniti ugovore.
Posebno je znaajna i injenica da se najvei broj ugovora sklapa u pisanom
obliku. Stoga, za razliku od obiajnih pravila, pravne obveze iz tih ugovora nije
potrebno posebno dokazivati jer o njima postoji pismeni akt. To, meutim, ne
otklanja sporove o tumaenju, pa katkad i one o primjeni ugovornih propisa,
koji ipak nisu preesti u meunarodnoj praksi.
Pravo meunarodnih ugovora grana je opega meunarodnog prava koja
propisuje pravila o sklapanju ugovora, o njihovu stupanju na snagu, o rezervama na ugovore, o primjeni, tumaenju, izmjenama, nitavnosti, te o prestanku
i obustavljanju primjene ugovora. Ta grana meunarodnoga prava zasniva se
na nekim opim naelima prava zajednikima svim vrstama sporazuma izmeu
bilo kojih subjekata. Prije 1969. godine u znanosti i meunarodnoj praksi ta su
naela bila openito prepoznata i prihvaena, ali nije bilo potpune suglasnosti
o tome u kojim uvjetima, okolnostima i u kojemu su opsegu ona primjenljiva
na meunarodne ugovore.
Beka konvencija o pravu meunarodnih ugovora kojoj je stranka danas i
Hrvatska, potpisana je 23. svibnja 1969, a stupila je na snagu 27. sijenja 1980.
(dalje: Konvencija iz 1969). Ta je konvencija preciznim propisima u pisanom
obliku razrijeila najvei broj tih dilema. Nakon njezina usvajanja ti njeni propisi
zadobili su objektivni znaaj i gotovo su svi do danas prerasli u pravila opega
obiajnoga meunarodnog prava, koja vie nitko ne osporava. Pisana pravila iz
te Konvencije primjenjuju se danas ili se smatraju primjenljivima na stranke
svih ugovora koji se sklapaju, pa i s dravama koje nisu stranke Beke konvencije
poput Francuske. Stoga je upravo ta konvencija do danas moda najznaajniji
ugovor o kodifikaciji meunarodnoga prava.
Manje je uspjela Beka konvencija o sukcesiji drava glede meunarodnih
ugovora od 23. kolovoza 1978, koja je stupila na snagu 6. studenoga 1996, a
stranka joj je i Hrvatska.37
37

Uz Hrvatsku, stranke su joj zasada: Bosna i Hercegovina, Dominika, Egipat, Estonija, Etiopija,

112 Izvori meunarodnoga prava


Uz te dvije Beke konvencije, dosada je jo usvojena i potpisana, ali nije
stupila na snagu, Beka konvencija o pravu ugovora izmeu drava i meunarodnih organizacija ili izmeu meunarodnih organizacija, iz 1986. Hrvatska
je njezina drava ugovornica.
Time je pravo meunarodnih ugovora podruje koje je meu najbolje ureenima u meunarodnome pravu.

Irak, Makedonija, Maroko, Sejeli, Slovaka, Slovenija, Tunis, Ukrajina i Srbija.

113

14. POJAM I VRSTE UGOVORA


Bibliografija
V. . DEGAN: Politike izjave i politiki sporazumi drava kao izvor meunarodno-pravnih
obveza, ZPFZ 1983, br. 1-2, str. 69-86; Julio A. BARBERIS: Le concept de trait international
et ses limites, Annuaire franais de droit international 1984, pp. 239-276.

Meunarodni se ugovor sastoji u suglasnosti volja dvaju ili vie subjekata meunarodnoga prava sa svrhom da postigne odreeni uinak po meunarodnom
pravu, stvarajui odnos prava i dunosti izmeu njegovih stranaka. Ugovori
mogu dakle biti dvostrani i mnogostrani, mogu biti sastavljeni u jednoj ispravi
(s moguim dodatcima, tj. aneksima), ili u vie meusobno povezanih isprava
(u razmijenjenim notama). Oni, napokon, mogu biti sklopljeni u pisanom ili u
nekom drugom obliku.38
Da bi ugovor mogao ostvariti namjeravani pravni uinak po meunarodnom
pravu, potrebno je da se ispuni vie uvjeta.
1. Sve stranke ugovora moraju biti subjekti meunarodnoga prava, tj. drave, meuvladine organizacije ili priznati ustanici. O vrstama ugovora, kao i o
sposobnosti obvezivanja tih subjekata ugovorima, dalje e biti vie rijei (infra,
14. i 15).

Ne radi se dakle o meunarodnom ugovoru ako drava (ili drugi subjekt meunarodnoga prava) sklopi sporazum s pravnom osobom iz druge drave (sa stranom
bankom, petrolejskom ili drugom tvrtkom). No to ne znai da takav sporazum pravno ne obvezuje njegove stranke. Ako njegov tekst ne upuuje na unutarnje pravo
neke od stranaka ili neke tree drave kao mjerodavno, rije je o transnacionalnom
kontraktu na koji se izravno primjenjuju opa naela prava (v. supra, 7).
Katkad i drave meusobno sklapaju transakciju u obliku privatne pogodbe koju
podvrgavaju unutarnjemu pravu neke drave kao mjerodavnom. Ni u tim rijetkim
sluajevima ne radi se o meunarodnim ugovorima. No, ako nema jasnih naznaka o
suprotnome, pretpostavlja se da su sporazumi kojima su sve stranke drave i drugi
subjekti meunarodnog prava istinski meunarodni ugovori na koje se primjenjuju
propisi Beke konvencije iz 1969.

2. Da bi ugovor bio pravno valjan, njegov predmet ne smije biti pravno nedopustiv. Pravno nedopustiv jest onaj ugovor:

38

U slinome smislu lanak 2-1-a. Beke konvencije iz 1969. predvia za svrhe te Konvencije
sljedee: ugovor znai meunarodni sporazum koji je u pismenom obliku sklopljen izmeu
drava i ureen meunarodnim pravom, bilo da je sadran u jedinstvenoj ispravi ili u dvjema ili
u vie povezanih isprava i bez obzira na njegov poseban naziv.

114 Izvori meunarodnoga prava


(a) koji je materijalno nemogue izvriti (npr. ako se odnosi na svemirska i
druga prostranstva koja su zasada nedostupna ovjeanstvu) ili (b) koji je u sukobu s nekom imperativnom normom opega meunarodnog prava (jus cogens)
(v. supra, 2, pod 2. i 11).
3. Izraena volja stranaka u ugovoru mora odgovarati njihovoj stvarnoj volji.
Stoga su, prema nekim opim naelima prava, nitavi ugovori glede kojih postoje mane pri oitovanju volje neke od stranaka. O tim i drugim manama dalje
e biti vie rijei (infra, 22).

Ovdje samo valja istaknuti da su neke od tih mana uzrok apsolutne nitavosti
i ugovor se tada ne moe osnaiti (konvalidirati) naknadnim pristankom svih
stranaka. To su, osim sukoba s jus cogens, prisila izvrena nad predstavnikom
neke drave i prisila izvrena na samu dravu ugovornicu. Ostale mane uzroci su relativne nitavosti (bludnja, prijevara, korupcija predstavnika drave, te
druge mane koje predvia Konvencija). One dovode do nitavosti samo ako se
oteena stranka na njih pozove.
4. Napokon, ope meunarodno pravo ne propisuje nikakav odreeni oblik
(formu) ugovora. Ve je navedeno da se daleko najvei broj ugovora sklapa u pismenom obliku. Ali ugovori koji nisu sklopljeni u pisanom obliku nego usmeno,
ili u ratu znakovima, zbog toga ne gube na svojoj pravnoj vanosti.

h
Svi ugovori na snazi u naelu jednako obvezuju sve njihove stranke, ak i
bez obzira na tijelo neke drave koje ih je sklopilo, ili na akt kojim su ratificirani (zakon, uredba, dekret ili drugi podzakonski akt). U naelu ne postoji
hijerarhija izmeu ugovora nalik na hijerarhiju pravnih normi i pravnih akata
u unutarnjemu pravu.
Od toga je djelomina iznimka jedino Povelja UN-a, i to zbog derogatorne
klauzule u njezinu lanku 103, koja propisuje: U sluaju sukoba izmeu obveza
lanova Ujedinjenih nacija prema ovoj Povelji i njihovih obveza prema bilo kojemu drugom meunarodnom sporazumu prevladavaju njihove obveze iz ove
Povelje. S obzirom na to da su s izuzetkom Drave Vatikanskoga Grada danas
praktino sve openito priznate drave u svijetu lanice UN-a, time obveze svih
tih drava lanica iz Povelje (ali ne bilo koja njezina druga odredba), prevladavaju nad njihovim obvezama iz drugih sporazuma. To je pravilo ugraeno u
lanak 30(1). Beke konvencije iz 1969, koji se odnosi na primjenu uzastopnih
ugovora o istome predmetu.
Ako je neka imperativna norma opega meunarodnog prava potvrena u tekstu
nekog ugovora, time taj ugovor u njegovoj cjelini ne dobiva jae znaenje od ostalih

14. POJAM I VRSTE UGOVORA

115

ugovora. Jus cogens obvezuje sve drave lanice meunarodne zajednice po obiajnoj
osnovi i neovisno o ugovoru koji ih potvruju. Ta pravila obvezuju i nakon to bi neki
takav ugovor bio dokonan ili bi se neka stranka iz njega povukla. Ona obvezuju sve
drave i kada su potvrena nekim neugovornim instrumentom poput deklaracije
Ope skuptine UN-a.
Ugovori jednako obvezuju njihove stranke bez obzira na njihov poseban naziv.
Pri pripremanju nacrta Konvencije, Komisija za meunarodno pravo upozorila je
u svome komentaru da se uz ugovor, u praksi upotrebljavaju i izrazi: konvencija,
protokol, potom deklaracija, povelja, pakt, akt, statut, sporazum konkordat i modus vivendi. Uporabljuju se katkad i izrazi: izmjena pisama, memorandum o suglasnosti ili usuglaeni zapisnik.39 Neki od tih izraza, premda nedosljedno, upotrebljavaju se i za meunarodne instrumente koji nemaju znaajke formalnih ugovora. U sluaju dvojbe, u svakome posebnom sluaju valja utvrditi namjeru
stranaka iz teksta instrumenta i iz okolnosti pod kojima je on sklopljen i prihvaen.

Valja nam neto rei o vrstama ugovora, kao i o nekim meunarodnim instrumentima koji nisu meunarodni ugovori.
Nemogue je dosljedno izvriti podjelu svih meunarodnih ugovora prema
njihovu sadraju. Mnogi ugovori, a napose oni mirovni, ureuju irok krug
raznovrsnih pitanja.
U prijanjoj znanosti neki su pisci dijelili ugovore na politike, trgovake i tehnike. Politiki ugovori dalje su se dijelili na one o savezima, o jamstvima (garancijama),
o zatiti, o prijateljstvu i o neutralnosti. Vjerojatno se pri tome pretpostavljala neka
hijerarhija ugovora prema njihovoj politikoj vanosti, to je s pravnoga gledita
nebitno.

Ali neke podjele ugovora ili, tonije, podjele ugovornih propisa, nisu bez
osnove. Tako se neki propisi Beke konvencije iz 1969. odnose samo na dvostrane ugovore, drugi na one viestrane ograniene naravi, a posebno se izdvajaju
ugovori koji su ustavni akti meunarodnih organizacija. I premda se najvei
broj pravila iz prava ugovora odnosi na sve ugovore, glede nekih vrsta ugovora
ili ugovornih propisa, ta se pravila u pojedinostima razlikuju. U nastavku emo
izloiti podjelu ugovora samo s toga aspekta.
(a) Ugovori sklopljeni u pisanom ili u nekomu drugom obliku. Prva podjela ugovora odnosi se na oblik (formu) u kojemu su sklopljeni. To pitanje

39
Kada se tekst nekoga ugovora prevodi na hrvatski jezik, svaki taj pojedinani naziv, i bilo koji
drugi struni pravni izraz, mora nai svoje mjesto u prijevodu. Bilo bi promaeno sve te nazive
prevoditi s ugovor samo stoga to su drugi stranoga porijekla. Time bi se bogatstvo i preciznost
hrvatskoga jezika vrlo umanjili. Zbog pravne sigurnosti vrlo je riskantno za sve ili za neke od njih
pronalaziti nove izraze na hrvatskom, jer bi tada prijevod postao nepouzdan i u praksi neprimjenljiv. S druge strane, potpuno je neprimjereno upotrebljavati strane izraze tamo gdje postoji
uobiajen i vrlo precizan hrvatski naziv. Promaeno je stoga upotrebljavati izraze bilateralni i
multilateralni za dvostrane, viestrane i mnogostrane ugovore.

116 Izvori meunarodnoga prava


na izriit nain rjeava Beka konvencija iz 1969. Njezin lanak 3. propisuje,
meu ostalim, da injenica to se ta Konvencija ne primjenjuje na meunarodne
sporazume koji nisu sklopljeni u pisanom obliku nije na tetu pravne snage tih
sporazuma, kao i primjene na njih svih pravila iz te konvencije koja su primjenljiva neovisno o toj konvenciji (tj. po obiajnoj osnovi).
Iako su danas iznimno rijetki, sporazumi sklopljeni npr. u usmenom obliku,
pravno jednako obvezuju sve njihove stranke kao i pisani sporazumi. Ali izraz
u lanku 3: sporazumi koji nisu sklopljeni u pisanom obliku ima znaenje ire
od onih usmenih.
U oruanom sukobu punopravni sporazumi mogu se sklapati i znakovima.40
Sporazumi se danas mogu sklopiti izmjenom poruka putem telefona, radija ili telefaksa, pod uvjetom da je pristanak obiju stranaka na neku pravnu obvezu izraen
na izriit i nedvojben nain.
Prijeratni Stalni sud meunarodne pravde u dvama savjetodavnim miljenjima iz
1931. pridao je uinak pravnih obveza drava lanica Lige naroda, koje su sudjelovale
u usvajanju rezolucija, to su se odnosile na njihov spor. Glasajui za te rezolucije,
one su preuzele pravne obveze glede rjeenja svojih sporova,41 premda su te rezolucije same po sebi bile preporuke.
Po istoj osnovi, u tijeku nekoga arbitranog ili sudskog postupka agenti drava
stranaka mogu sklapati nagodbe o spornim pitanjima. Kada ih uoi, sud e u svojoj
presudi te nagodbe zabiljeiti, i one e stranke spora pravno obvezivati jer se radi o
sklopljenim ugovorima, te to postaju dijelovima obvezujue presude.

Danas su ipak teko zamislivi (premda nisu nemogui) usmeni sporazumi


koji zaista ostaju u nepisanom obliku. U najveem broju sluajeva o njima se
sastavlja zapisnik. Ako je takav zapisnik ili memorandum o suglasnosti ovjeren
od predstavnika svih stranaka, time on moe zadobiti oblik pisanoga sporazuma. I razmjenom pisama izmeu drava prema lanku 13. Beke konvencije iz
1969. sklapa se sporazum u pisanom obliku, koji je sadran u dvjema ili u vie
povezanih isprava. No u nekim je posebnim sluajevima katkad teko razluiti
pisani ili drugi oblik nekoga sklopljenog ugovora.
Sva pravila prava ugovora nisu primjenljiva na sporazume koji nisu zabiljeeni u pisanom obliku. Rezerve na njih teko su zamislive, ako ne iz drugih
razloga, stoga to je veina tih sporazuma dvostrana.

40

Vidi lanke 32-34. Hakoga pravilnika o zakonima i obiajima rata na kopnu, pridodanog
etvrtoj hakoj konvenciji iz 1907.
41

Vidi Savjetodavno miljenje o Njemakim manjinskim kolama u Gornjoj leskoj (Poljska/


Njemaka), Series A/B, No. 40, p. 14; i eljezniki promet izmeu Litve i Poljske, Series A/B, No.
42, pp. 115-116.

14. POJAM I VRSTE UGOVORA

117

Na kraju, iako se Beka konvencija iz 1969. o tome ne izjanjava, treba se sloiti


s Oppenheimom i Lauterpachtom da se ugovor ne moe sklopiti preutnim i podrazumijevanim pristankom (tacit acquiescence) neke od pretpostavljenih drava
stranaka.42 Premda, kako emo vidjeti, podrazumijevani pristanak nije lien pravnoga uinka kada je u pitanju jednostrani akt druge drave, ili pri stvaranju obiajnih
pravnih pravila, on nije dovoljan da bi na takvoj pretpostavljenoj osnovi neka drava
postala punopravnom strankom nekoga dvostranog ili viestranog ugovora.
Dakle, mogue je, premda je rijetkost, da dvije ili vie drava sklope ugovor koji
nije u pisanom obliku ako sve one izraze svoj pristanak na pravnu obvezu iz njega
na jasan i nedvojben nain. Tu se dakle nikako ne radi o preutnom pristanku bile
koje stranke. Ali ni neka trea drava ne moe na preutan nain postati strankom
ugovora u pismenom obliku, osim u tome istom obliku, dakle na izriit nain.

(b) Dvostrani i mnogostrani ugovori. Podjela ugovora s obzirom na broj


njihovih stranaka ini se na prvi pogled najmanje znaajnom, ali je to daleko
od istine.
Prije stvaranja tzv. administrativnih unija, poput onih na temelju Meunarodne telegrafske konvencije iz 1865. i Svjetskoga potanskoga saveza iz 1872,
mnogostrani ugovori bili su toliko rijetki u meunarodnoj praksi da su inili
iznimke. Gotovo svi ugovori, osim nekih mirovnih, bili su dvostrani.
S Prvom hakom mirovnom konferencijom odranom 1899. otpoinje prodor mnogostrane diplomacije, mnogostranih ugovora i meunarodnih organizacija. Taj se fenomen odrazio na mnoga pravila prava ugovora.
Predvianje u nekim ugovorima jedinstvenoga depozitara za polaganje instrumenata o njihovoj ratifikaciji odraz je toga stanja. Razmjena tih instrumenata izmeu deset ili vie ugovornica nepraktina je i gotovo nemogua. Neki
mnogostrani ugovori predviaju vlastita pravila o naknadnoj izmjeni (reviziji) njihova teksta. I Beka konvencija iz 1969. predvia o tome neke openite
odredbe, ali samo glede mnogostranih ugovora. Kod dvostranih ugovora sve
je to nepotrebno jer se tekst ugovora ne moe izmijeniti ako se druga stranka
tomu suprotstavi.
Rezerve drava ugovornica ili stranaka na tekst ugovora takoer su se u
praksi proirile prodorom mnogostranih ugovora. Ali su savreno mogue i
rezerve na dvostrane ugovore, iako s poneto drukijim uincima.
Ako je neki ugovor sklopljen na poetno razdoblje od pet ili vie godina s
mogunou njegova jednostranog otkaza nakon isteka toga roka, takvim otka42

Cf., OPPENHEIM LAUTERPACHT: International Law, Eighth Edition, London, 1955, vol.
I, p. 898. To gledite nije ponovljeno u novome, devetom izdanju toga djela Oppenheims International Law, Ninth Edition, Edited by Sir Robert Jennings and Sir Arthur Watts, Volume I,
Parts 2 to 4, London, 1992, pp. 1207-1208.

118 Izvori meunarodnoga prava


zom dvostrani se ugovor dokonava. Kod mnogostranih ugovora radi se samo o
jednostranom povlaenju, jer ugovor po pravilu ostaje na snazi izmeu njegovih
preostalih stranaka.
Napokon, bitna povreda dvostranoga ugovora od jedne od stranaka ovlauje drugu da se na tu povredu pozove kao na uzrok prestanka ugovora ili
suspenzije njegove primjene u cjelini ili djelomino. Propisi o prestanku i suspenziji primjene mnogostranih ugovora zbog njihove bitne povrede od jedne
od stranaka mnogo su sloeniji.
Posebnu podvrstu mnogostranih ugovora ine viestrani ugovori ograniene naravi. Ako takav ugovor ne predvia drukije, na njega su rezerve mogue
samo uz pristanak svih ostalih njegovih stranaka. Ako neka od stranaka takvoga
ugovora pretrpi teritorijalne promjene, ili ako zbog tih promjena ona prestane
postojati, sve nove drave sljednice te drave prethodnice koja je bila stranka
ugovora moraju se podvrgnuti postupku pristupanja tomu ugovoru, poput svake
tree drave. Dakle, nema sukcesije drava glede tih ugovora.
I svi ugovori-ustavi meunarodnih organizacija takoer su viestrani ugovori ograniene naravi i na njih se primjenjuju sva gornja ogranienja. Njih emo
posebno obraditi s obzirom na neke njihove druge znaajke.

(c) Ugovor-zakon i ugovor-pogodba. U vrijeme kada je nastala i openito


prihvaena, ova se podjela smatrala bitnom, da bi se potom poela zanemarivati.
Prema uenju koje je postavio Heinrich Triepel pri kraju 19. stoljea, ugovor-zakon (uglava, Vertrag, trait-loi, law-making treaty), sastoji se u stapanju volja
njegovih stranaka usmjerenih prema istom cilju. Rije je zapravo o jedinstvenoj
volji svih stranaka. Takvim ugovorima sve njihove stranke preuzimaju iste pravne obveze. Prema tome uenju samo ti ugovori izvor su objektivnog prava i
izvor su meunarodnoga prava openito.
Kao jedan od mnogih primjera ugovora te vrste moe se uzeti Konvencija o
spreavanju i kanjavanju zloina genocida, iz 1948. U savjetodavnom miljenju iz
1951. o Rezervama na Konvenciju o genocidu, Meunarodni je sud naglasio da, kada
je rije o konvenciji te vrste, njezine drave ugovornice nemaju vlastitih interesa. Sve
one zajedno, i svaka od njih pojedinano, imaju samo jedan interes, a taj je zatita
ciljeva koji su raison dtre te konvencije. Kod konvencija te vrste ne moe se govoriti
o pojedinanim probicima i teretima drava, a ni o odranju neke ravnotee izmeu
prava i dunosti tih drava. Vrhunski cilj Konvencije (osuda i kanjavanje genocida
kao zloina po meunarodnom pravu), putem zajednike volje njezinih stranaka
temelj je i mjera svih njezinih odredaba (p. 23).

Ugovori-zakoni mogu biti osnova za kodifikaciju i progresivni razvoj obiajnih pravila iz neke grane meunarodnog prava (v. supra, 11). Oni su slini, ali
ne isti, sa zakonima u unutarnjim pravnim poredcima drava.

14. POJAM I VRSTE UGOVORA

119

Temelj ugovora-pogodbe jesu volje njegovih stranaka razliita sadraja, ali


koje smjeraju istom cilju i uzajamno se dopunjuju, poput npr. kupnje i prodaje.
Prema tome uenju ugovori-pogodbe nisu izvor meunarodnoga prava, nego
su samo pravni poslovi. Njima se stvaraju samo subjektivna prava i dunosti
njihovih stranaka. Svaki ugovor kojim njegove stranke stjeu razliita prava
i preuzimaju razliite obveze (stjecanje neke robe za novac ili za drugu robu,
ustupanje podruja drugoj dravi, jamstva (garancije), stjecanje trajne neutralnosti i sl.), jest ugovor-pogodba i on je nalik na pogodbu, tj. na kontrakt iz
unutarnjega graanskog prava. Meu te ugovore ubrajaju se i oni koji za jednu
stranku predviaju samo prava, a za drugu ili druge samo dunosti.
Nije, meutim, sasvim tona tvrdnja da su ugovori te vrste samo pravni
poslovi (transakcije). I oni su izvor prava i obveza za njihove stranke dok god
su na snazi. No ispunjenjem preuzetih obveza neki se od tih ugovora mogu
konzumirati i prestati vrijediti. Ni oni, ali ni ugovori-zakoni, ne mogu po sebi
stvarati dunosti za tree drave. Ako se inidbe stranaka koje oni predviaju
zasnivaju na nekim naelima, i takvi ugovori mogu biti imbenikom obiajnoga
procesa glede tih naela.43
Argument za zabacivanje te podjele bio je da su mnogi ugovori mjeovite naravi
i da mogu predviati odredbe obiju vrsta. ak i konvencije o kodifikaciji neke grane
meunarodnog prava, uz veinu odredbi tzv. legislativne naravi, nuno sadravaju i
neke odredbe iji cilj nije da se transformiraju u obiajna pravila. Te odredbe obvezuju samo njihove stranke po ugovornoj osnovi. Uz uobiajene zavrne odredbe, to
su i one o rjeavanju sporova glede tumaenja i primjene teksta ugovora, te sve one
kojima se ustanovljuje nova organizacija i njezina tijela (vidjeti supra, 11 pod (d)).

Ispravnije je voditi rauna o kontraktualnoj i legislativnoj naravi pojedinanih odredbi nekoga ugovora negoli otro dijeliti sve ugovore na te dvije
vrste. Svakako, ni ta podjela ne moe biti osnovom za neku hijerarhiju ugovora
ili ugovornih obveza po njihovoj vanosti. Stoga ugovori-zakoni nisu iznad poslova (transakcija) koji se sklapaju ugovorima-pogodbama.
Postoje neke bitne razlike u primjeni pravil prava meunarodnih ugovora
na svaku od tih dviju vrsta ugovornih propisa. O tim emo razlikama u nastavku
raspravljati u pojedinostima. Tiu se rezervi koje nisu doputene na ugovore-pogodbe, osim uz naknadni pristanak svih ostalih njihovih stranaka. Kada je
tumaenje teksta ugovora dvosmisleno ili nejasno, ili dovodi do apsurdnog ili
nerazumnog ishoda, izbor izmeu tzv. dopunskih sredstava tumaenja ovisi

43

Tako neki smatraju da su ponavljanjem istih privilegija i imuniteta u korist meunarodnih


organizacija u mnogobrojnim dvostranim ugovorima drava i tih organizacija nastala neka obiajna pravila iz toga podruja koja obvezuju i drave koje nisu sklopile takve ugovore.

120 Izvori meunarodnoga prava


o vrsti ugovorne odredbe. Stoga se ni ta podjela ugovornih propisa ne smije
zabaciti.
(d) Ugovori-ustavi meunarodnih organizacija. Ti ugovori imaju dvije razliite funkcije. Za drave njihove stranke oni nisu bitno razliiti od bilo kojega
drugog ugovora. Svaki od njih izvor je prava i dunosti za sve njegove stranke
koje tim ugovorom ustanovljuju dugoroan okvir meusobne suradnje kroz
stalne i ad hoc organe organizacije u pitanju. Gotovo se svi ti ugovori sklapaju
bez ogranienja njihova trajanja.
U tome je smislu i savjetodavno miljenje Meunarodnog suda iz 1996. (na zahtjev Svjetske zdravstvene organizacije) o Dopustivosti upotrebe nuklearnog oruja u oruanom sukobu istaknulo je: S formalnoga stajalita ustavni instrumenti
meunarodnih organizacija mnogostrani su ugovori na koje se primjenjuju dobro
utemeljena pravila o tumaenju ugovora... (p. 74, para. 19).

U isto vrijeme ugovorom te vrste raa se novi subjekt meunarodnoga prava. Za sve organe te organizacije i za samu organizaciju kao posebnog subjekta
meunarodnoga prava on nipoto nije nalik na ostale ugovore. Za njih je on od
temeljnog, tj. ustavnog znaenja.
U tome je smislu navedeno savjetodavno miljenje istaknulo: Ali ustavni instrumenti meunarodnih organizacija takoer su i ugovori posebnoga tipa; cilj im
je stvaranje novoga subjekta prava opskrbljena odreenom autonomijom, kojemu
stranke povjeravaju zadau ostvarenja zajednikih ciljeva... (p. 75, para. 19).

Zbog ostvarenja zajednikih ciljeva veina tih ugovora iskljuuje mogunost


ulaganja rezervi na njih. Veina njih propisuje postupak za njihove naknadne
izmjene i dopune. A da bi te izmjene za sve drave lanice organizacije stupile na
snagu, ne trai se jednoglasnost, nego neka kvalificirana veina. Nezadovoljna
lanica, ako ne eli pristati na takve izmjene, moe samo napustiti organizaciju.
Jednoglasno ili konsenzusom usvojene rezolucije u glavnome predstavnikom tijelu organizacije (poput Ope skuptine UN-a) mogu se smatrati ustanovljenom praksom u postupku stvaranja partikularnih obiajnih pravila u
pravu te organizacije. Neke od tih rezolucija mogu biti akti autentinoga tumaenja samoga ugovora-ustava. I premda su usvojene u obliku preporuka, one
pod tim uvjetima mogu pravno obvezivati sve stranke, sva tijela organizacije,
pa i sudsko tijelo ako mu je povjereno tumaenje toga ugovora.
(e) Politiki sporazumi (gentlemens agreements). Raireno je miljenje o
postojanju sporazuma posebne vrste koje drave sklapaju u pismenom ili drugom obliku s namjerom da ih obveu samo moralno ili politiki, ali da one tim
putem ne preuzmu nikakve pravne obveze.
Takvo otro razlikovanje sporazuma drava na istinske ugovore i na pravno
neobvezujue instrumente najee u praksi nije opravdano. Mogue je zamisliti

14. POJAM I VRSTE UGOVORA

121

neki instrument kada iz analize njegova teksta i okolnosti njegova sklapanja


proizae izriita i jasna namjera drava potpisnica da se njime pravno ne obveu. No takvi su sluajevi toliko rijetki da nikako ne ine neku posebnu vrstu
pravno neobvezujuih sporazuma.
Ako se u tekstu nekoga instrumenta iji je ugovorni oblik dvojben predviaju
precizna prava i dunosti za njegove stranke, i ako zbog neizvrenja ili krenja
obveza jedne stranke nastupi materijalna teta za drugu, tada je rije o istinskoj
pravnoj obvezi. Obveze te vrste ne mogu imati nepravni, tj. moralni ili politiki
znaaj, bez obzira na formu instrumenta u pitanju.
S druge strane, poput nekih neugovornih instrumenata, i formalni ugovori
poput same Povelje UN-a, sadravaju u nekim svojim odredbama, umjesto prava i dunosti njihovih stranaka, obine elje ili program budue suradnje za koji
nadleni organ tek treba donijeti odluke; ili se u njima postavljaju neke vie ili
manje tone tvrdnje. I bez obzira na oblik instrumenta u pitanju, takve odredbe
nemogue je izvriti jer njihove stranke u njima nisu izrazile suglasnost volja sa
svrhom da postignu odreeni pravni uinak.
Stoga sam oblik nekoga meunarodnog instrumenta nije odluujui dokaz o
postojanju ili o nepostojanju pravnih obveza sadranih u njemu. Ipak, pretpostavka je da veina odredaba formalnog ugovora stvara prava i dunosti za njegove stranke, a da je neugovorni instrument u naelu lien takvih odredbi. No,
neovisno o obliku, uvijek je nuno u sluaju sumnje provesti savjesnu analizu
sadraja instrumenta i okolnosti njegova usvajanja. Tim putem valja ustanoviti
postojanje ili nepostojanje suglasnosti volja stranaka instrumenta s ciljem da se
postigne odreeni uinak po meunarodnome pravu, stvarajui njihov uzajamni odnos prava i dunosti.
Meu instrumentima glede kojih je postojala oita namjera potpisnica da ne
sklope formalni ugovor i da ga kao takvoga ne registriraju kod glavnoga tajnika
UN-a najznaajniji je Helsinki zavrni akt Konferencije o sigurnosti i suradnji u
Europi iz 1975. Unato tomu, Deklaracija o naelima, koja je njegov sastavni dio,
potvruje i razrauje u europskom kontekstu naela Ujedinjenih nacija. No i preko
toga, usvajajui III. i IV. naelo, drave sudionice preuzele su vrstu pravnu obvezu
da tite teritorijalnu cjelovitost svih drugih drava sudionica, i odrekle su se bilo
kakvih zahtjeva za teritorijalnim promjenama.

122 Izvori meunarodnoga prava

15. SPOSOBNOST SKLAPANJA UGOVORA


Bibliografija
J. W. SCHNEIDER: Treaty-Making Power of International Organizations, Geneva, 1959, 150
pages; Hans BLIX: Treaty-Making Power, 1960, pp. 107-219; Milenko KREA: Ugovorna
sposobnost drava u meunarodnom pravu, s posebnim osvrtom na federativne drave, Beograd,
1988, 107 str.

Ovdje nam valja ukratko izloiti sposobnost ugovornog obvezivanja (treaty


making capacity) pojedinih vrsta subjekata meunarodnog prava. Ta ugovorna sposobnost u uskoj je vezi s meunarodnopravnom osobnou pojedinih
cjelina.
1. Sve suverene (neovisne) drave subjekti su meunarodnog prava na temelju opega meunarodnog prava, i to njihovo svojstvo ne bi trebalo ovisiti
o njihovu priznanju od drugih drava. Sukladno tomu, sve one imaju niim
ogranienu sposobnost sklapanja svih vrsta ugovora. To potvruje i lanak 6.
Beke konvencije iz 1969. kada navodi: Svaka drava ima sposobnost da sklapa
ugovore.
2. S obzirom na to da je federalizam kao oblik sloene drave rasprostranjen na svim kontinentima, vano je pitanje ugovorne sposobnosti federalnih
jedinica.

Budui da nisu neovisne drave, postoji presumpcija da drave lanice federacije nisu ovlatene da budu strankama meunarodnih ugovora. Pretpostavlja se,
dalje, da one nisu subjekti meunarodnoga prava ak ni s ogranienom djelatnom
sposobnou. Ako im ta sposobnost nije priznata ustavom federacije ili ne proizlazi
iz ustavne prakse federacije potvrene kao pravo, odredbe ustava neke federalne
jedinice o njezinoj vlastitoj sposobnosti sklapanja ugovora nisu relevantne za tree
drave. Ako bi pod takvim uvjetima neka trea drava sklopila ugovor s federalnom
jedinicom, to bi znailo nedoputeno mijeanje u unutarnje poslove te federacije.

Ali nema pravila meunarodnoga prava koje bi zabranjivalo da lanice federacije budu opskrbljene vlau sklapanja ugovora s treim suverenim dravama. U tome smislu Komisija za meunarodno pravo bila je predloila propis
koji, iako nije postao dijelom Konvencije iz 1969, ipak izraava pravno naelo
na snazi: Drave lanice federalnoga saveza mogu imati sposobnost sklapanja
ugovora ako se na tu sposobnost pristaje u saveznom ustavu i u granicama
propisanima u njemu.
U Njemakoj i vicarskoj federalne jedinice uivaju vrlo ogranienu ugovornu
sposobnost, uz uvjet da savezni organi moraju dati neku vrstu prethodne suglasnosti
na sklapanje svakoga takvoga ugovora pojedinano. Jednako je bilo i u bivemu So-

15. SPOSOBNOST SKLAPANJA UGOVORA

123

vjetskom Savezu prije njegova raspada. U bivoj SFRJ, nakon ustavnih promjena iz
1971, republike i pokrajine imale su iroku slobodu ostvarivanja suradnje s organima
i organizacijama treih drava i s meunarodnim organizacijama, za to nisu trebale
traiti nikakav pristanak saveznih tijela. Unato tomu, nije im bila izriito priznata
sposobnost sklapanja ugovora po meunarodnome pravu.44

3. Premda ima sumnji u to da Vatikan ispunjava sve uvjete dravnosti po


opemu meunarodnom pravu (v. infra, 38), Sveta Stolica, odnosno Drava
Vatikanskoga Grada danas je openito priznata kao poseban subjekt meunarodnoga prava. Svi konkordati i drugi ugovori koje Sveta Stolica (ili Vatikan)
sklapa s treim dravama meunarodni su ugovori na koje se neposredno primjenjuju propisi iz Beke konvencije iz 1969. Jednako se tako i sudjelovanje
Vatikana kao stranke mnogostranih ugovora uzima kao sudjelovanje bilo koje
druge drave.

4. Nije jednak sluaj s ugovornom sposobnou meuvladinih organizacija. Nevladine organizacije tu sposobnost ne uivaju. Ali danas vie nema sumnje u to da gotovo sve meuvladine organizacije imaju objektivni meunarodni
subjektivitet, dakle ne samo u odnosu na njihove drave lanice nego i prema
treim dravama.46No Meunarodni je sud u savjetodavnom miljenju iz 1996.
(na zahtjev Svjetske zdravstvene organizacije) o Zakonitosti upotrebe od drava
nuklearnog oruja u oruanom sukobu ustanovio sljedee: ... meunarodne
organizacije su subjekti meunarodnoga prava koje, za razliku od drava, ne
uivaju opu nadlenost. Meunarodne organizacije ravnaju se naelom specijalnosti, tj. drave koje su ih osnovale daju im odreene ovlasti ije su granice
odreene funkcijom zajednikih interesa, a promicanje kojih su im te drave
povjerile (p. 78, para. 25).
45

Stoga je ugovorna sposobnost ak i same Organizacije ujedinjenih nacija


ogranienija od sposobnosti sklapanja ugovora bilo koje, pa i najmanje, njezine
drave lanice. Te granice mogu biti izriito odreene u ugovoru-ustavu organizacije. U nedostatku, ali i izvan takvih propisa, smatra se da svaka organizacija
ima implicirane ovlasti bitne za vrenje njezinih dunosti (savjetodavno
44
Vidjeti pojedinosti V. . DEGAN: Jugoslavenske republike i pokrajine i meunarodno ugovaranje, Naa zakonitost 1982, (Zagreb), br. 11-12, str. 3-33.
45
Vidjeti Zoran RADIVOJEVI: Primena ugovora meunarodnih organizacija, JRMP 1988,
br. 2, str. 166-183.
46

Do preokreta u znanosti i meunarodnoj praksi dolo je kada je Meunarodni sud u savjetodavnom miljenju iz 1949. o Naknadi tete u slubi Ujedinjenih nacija ustanovio da je pedeset
drava, inei tada iroku veinu lanova meunarodne zajednice, imalo vlast, u skladu s meunarodnim pravom, stvoriti cjelinu (Organizaciju ujedinjenih nacija) s objektivnom meunarodnom osobnou a ne samo s osobnou priznatom od njih samih kao i sposobnost da istie
meunarodne zahtjeve (p. 179).

124 Izvori meunarodnoga prava


miljenje iz 1949. o Naknadi tete u slubi Ujedinjenih nacija, pp. 182-183). No
izvan takvih impliciranih ovlasti, i izvan njezinih funkcija, ni jedna organizacija
nema pravo sklapati ugovore bilo s dravama bilo s ostalim meunarodnim
organizacijama na bilo kakvim drugim podrujima uzajamne suradnje.
Ako ustavni akt neke organizacije ne propie drukije, ugovor koji sklopi neka
organizacija u svojstvu posebnoga subjekta meunarodnoga prava i u granicama
svojih funkcija ne stvara neposredna prava i dunosti za njezine drave lanice.

U svemu ostalome, ugovori ija je stranka neka organizacija izjednaeni su


s meudravnim ugovorima i jednako obvezuju sve njihove stranke. Dokaz je
tomu i tekst Beke konvencije iz 1986. o pravu ugovora izmeu drava i meunarodnih organizacija ili izmeu meunarodnih organizacija. Osim nekolicine
propisa, ona, lanak po lanak, slijedi tekst Beke konvencije iz 1969. Stoga
oni nisu ugovori sui generis, kakvo je miljenje bilo u znanosti prisutno prije
Drugoga svjetskog rata, kada su oni bili rijetkost.47

5. Za razliku od drava i meuvladinih organizacija, ustanici u nekom


oruanom sukobu ne uivaju objektivnu meunarodnopravnu osobnost erga
omnes. Po njihovoj naravi ustanici su privremene i prijelazne cjeline. Bore se bilo
za dravnost na dijelu podruja neke drave bilo za vlast na itavome dravnom
podruju. Ako pobijede, tada ili stvaraju novu dravu ili novu vladu. Ako budu
poraeni, oni nestaju.
Ogranienu meunarodnu osobnost (svojstvo subjekta meunarodnoga
prava) i ogranienu sposobnost sklapanja ugovora ustanici stjeu tek aktom
priznanja, i to samo u odnosu na dravu koja ih je priznala. Priznanje im moe
dati bilo ustanovljena, tj. legitimna vlast protiv koje se bore u vlastitoj zemlji,
bilo vlada neke tree drave.
Iz ina sklapanja meunarodnoga ugovora neke drave s ustanikom vlau
katkad moe proizai namjera priznanja ustanika kao privremenog subjekta meunarodnoga prava. Inae, drava koja ih je priznala sama odreuje podruja i mjeru
u kojima e ulaziti u ugovorne odnose s ustanicima, a moe odluiti da s njima ne
sklapa nikakve ugovore.
Ali sklapanje nekih sporazuma legitimne vlasti s ustanicima, npr. o prekidu vatre,
o privremenom primirju, ili o nekim ogranienjima ratovanja, ne mora uvijek znaiti
akt njihova priznanja kao subjekta meunarodnoga prava (v. infra, 36).
U praksi ustanici mnogo ee sklapaju privatnopravne ugovore s fizikim i pravnim osobama iz treih drava o nabavi oruja, streljiva, hrane i drugih potreptina.
Sudovi drave koja je odbila priznati neku ustaniku vlast nisu duni izricati presude
o izvrenju takvih ugovora.
47

Vidjeti Borat BOHTE Tomislav MITROVI: Beka konvencija o pravu ugovora izmeu
drava i meunarodnih organizacija ili izmeu meunarodnih organizacija, JRMP 1986, br. l,
str. 16-43.

125

16. POSTUPCI SKLAPANJA UGOVORA


Bibliografija
Kaye HOLLOWAY: Modern Trends in Treaty Law, Constitutional Law, Reservations and the Three
Modes of Legislation, London, 1967, pp. 27-101; A. PLANTEY: La ngociation internationale
principes et mthodes, Paris, 1980, 657 pages.

S obzirom na to da su ugovori koje sklapaju drave kudikamo najbrojniji i


najznaajniji, u nastavku emo raspravljati ponajprije o njima. Odgovarajui
propisi koji se odnose na ugovore meudravnih organizacija i priznatih ustanika mogu u pojedinostima biti poneto drukiji.
Osim minimalnih uvjeta za nastanak i za postojanje ugovora, ope meunarodno pravo ostavlja dravama slobodu glede postupaka sklapanja ugovora.
Sklapanje ugovora, kao i njihove naknadne izmjene, redovito su dugotrajni
postupak i on se obavlja u nekoliko odvojenih radnji. No da bi se ugovor sklopio,
dovoljno je da jedna stranka dade ponudu, a da je druga bezuvjetno prihvati.
U meunarodnoj su praksi izrasla dva glavna postupka sklapanja ugovora.

1. Pojednostavnjeni postupak sastoji se u razmjeni isprava (pisama, nota),


i tada se ugovor sastoji u dvjema ili u vie meusobno povezanih isprava. No,
kako nalae lanak 13. Beke konvencije iz 1969, te isprave moraju predvidjeti
da e njihova razmjena imati za uinak izraavanje pristanka na ugovor obiju
ili svih stranaka, ili ako se na drugi nain ustanovi da su se drave o tome sporazumjele.
Ukratko, iz razmijenjenih pisama mora nedvojbeno proizai suglasnost volja
obiju (ili svih) stranaka sa svrhom da postignu uinak po meunarodnome pravu, kao i konstatacija te suglasnosti u odredbama u kojima se propisuju prava i
dunosti za stranke toga ugovora.
Ta se suglasnost moe najjednostavnije postii ako stranka kojoj je ponuda upuena u svojemu odgovoru doslovce, u navodnicima, ponovi tekst ponude i na njega
izrazi bezuvjetnu suglasnost. No mogue je i da obje stranke istodobno razmijene
pisma istoga sadraja.

2. Sloeni postupak sklapanja ugovora moe se sastojati od vie odvojenih


radnji: pregovori, ukljuujui usvajanje i ovjeravanje (autentifikaciju, tj. utvrivanje vjerodostojnosti) teksta ugovora; davanje pristanka stranaka da budu
vezane ugovorom koji se moe izraziti na vie naina (ratifikacijom, pristupanjem, ali i potpisom, pa i razmjenom pisama koja ine ugovor); razmjena
ili polaganje isprava o ratifikaciji; te registracija ugovora kod glavnoga tajnika
UN-a i njegovo objavljivanje.

126 Izvori meunarodnoga prava


Mogue su i kombinacije navedenih postupaka. Ugovor sklopljen razmjenom pisama neka ili sve njegove stranke mogu podvrgnuti postupku ratifikacije
prema njihovu unutarnjem pravu. A ugovor sklopljen u sloenom postupku
moe stupiti na snagu samim njegovim potpisivanjem bez ratifikacije.

(a) Pregovori i usvajanje teksta ugovora. Pregovore, usvajanje i ovjeravanje teksta ugovora obavljaju ovlateni predstavnici drava. Predstavnik drave
iskazuje se s punomojem koje je izdalo nadleno tijelo.
Punomo nije potrebna ako iz prakse zainteresiranih drava ili iz drugih
okolnosti proizlazi da su one namjeravale osobu u pitanju smatrati svojim predstavnikom. Punomo nije potrebna dravnom glavaru, efu vlade i ministru
vanjskih poslova. ef diplomatske misije (veleposlanik, poslanik ili stalni otpravnik poslova) ne treba punomo za pregovore i usvajanje teksta ugovora s
dravom u kojoj je akreditiran. Akreditirani predstavnik drave na meunarodnoj konferenciji ili u meunarodnoj organizaciji ili u nekom njezinu organu, ne
treba punomo za usvajanje teksta ugovora na toj konferenciji, u toj organizaciji
ili u tome organu (lanak 7. Beke Konvencije iz 1969).
Bez pravnoga je uinka neki akt koji u postupku sklapanja ugovora izvri
neovlatena osoba, osim ako ga drava u pitanju naknadno ne potvrdi (lanak 8).
Sami se pregovori mogu voditi na razliite naine: pismenim putem, putem
redovitih diplomatskih kanala (diplomatsko predstavnitvo s ministarstvom
vanjskih poslova ili s drugim nadlenim ministarstvom drave primateljice), ili
na sastanku posebno opunomoenih predstavnika, tj. na diplomatskoj konferenciji uz sudjelovanje veega broja drava. Pregovori se, dalje, mogu voditi u
okviru djelatnosti neke meuvladine organizacije, ili takva organizacija moe
organizirati diplomatsku konferenciju.
Po trajanju pregovori mogu biti kratki, ali i vrlo dugotrajni, osobito ako neko
struno tijelo prethodno ne pripremi radni tekst, tj. nacrt ugovora kao osnovu
za raspravu. Tako je Trea konferencija UN-a o pravu mora, zbog nepripremljenosti, trajala punih devet godina, od 1973. do 1982. godine.
Pregovori nisu samo nain sklapanja ugovora kao okvira budue suradnje drava.
Pregovorima se nastoji pronai miroljubivo rjeenje nekoga spora izmeu njegovih
stranaka (v. infra, 8, pod 1), ili dokonati neki oruani sukob koji je u tijeku. No i u
takvim sluajevima, ako pregovori uspiju, sklapa se nov meunarodni ugovor kojim
se rjeavaju sporna pitanja ili se makar dokonava sukob.

Kada pregovarai postignu sporazum o odreenim pitanjima, oni stiliziraju


dijelove teksta buduega ugovora ili ugovor u cjelini. Sve do usvajanja i ovjeravanja teksta mogue je mijenjati stilizaciju pojedinih odredbi. Katkad se stiliziraju
najprije glavne odredbe, a potom detaljniji propisi i aneksi buduega ugovora.

16. POSTUPCI SKLAPANJA UGOVORA

127

Da bi se nacrt nekog ugovora usvojio, po pravilu je potreban pristanak svih


drava sudionica pregovora. To vrijedi kad je rije o dvostranom ugovoru ili
o ugovoru ograniena znaenja. No, ako se pregovori vode na meunarodnoj
konferenciji uz sudjelovanje velikoga broja drava, i kada se ne oekuje da e
ugovor odmah nakon svojega stupanja na snagu obvezivati sve sudionice pregovora, tada se naelo jednoglasnosti naputa. lanak 9(2). Beke konvencije iz
1969. za takve sluajeve predvia: Tekst ugovora na meunarodnoj konferenciji
usvaja se dvotreinskom veinom drava koje su nazone i koje glasaju, osim
ako te drave, istom (dvotreinskom) veinom ne odlue da se primijeni neko
drugo pravilo. U brojenju glasova dakle ne uzimaju se u obzir drave odsutne
pri glasanju i one koje su se uzdrale od glasanja. Broje se samo glasovi drava
koje su glasale za nacrt teksta ugovora ili protiv njega.
Ovjeravanje (autentifikacija) teksta ugovora obavlja se nakon to je on usvojen. Ovjeravanjem pregovarai ustanovljuju i posvjedouju da je tekst ugovora
vjerodostojan i konaan. Ono se obavlja na nain i prema postupku predvienu
u samome ugovoru ako su se stranke o takvim odredbama prethodno sporazumjele. U nedostatku takvih odredaba, ovjeravanje se moe izvriti: potpisivanjem, potpisivanjem ad referendum ili parafom predstavnika drava, i to
bilo samoga teksta ugovora bilo zavrnog akta konferencije u kojemu je tekst
ugovora sadran (lanak 1).
Dakle, usvajanjem i ovjeravanjem, drave jo nisu dale svoj pristanak da su
vezane ugovorom u pitanju. Stoga potpisivanje ugovora kao nain ovjeravanja
njegova teksta nije isto to i njegovo potpisivanje kao nain davanja pristanka
odnosne drave da bude njime vezana. Potpisivanje ad referendum izriito znai
da opunomoeni predstavnik izraava svoju suglasnost s uglavljenim tekstom,
ali smatra da nema dovoljno ovlasti da obvee svoju vladu, pa ak ako je potom
nuna i ratifikacija.
Nakon to se neki tekst usvoji i ovjeri, prestaje biti nacrtom ugovora. On
postaje ugovor koji jo nije stupio na snagu.
Katkad u praksi drave pregovarateljice ne moraju ovjeriti tekst ugovora odmah
nakon njegova usvajanja, bilo da su glasale za njega ili nisu. U nekim se ugovorima
daje rok od est do devet mjeseci nakon njihova usvajanja, u kojemu drave pregovarateljice mogu tekst ugovora naknadno ovjeriti potpisom, potpisom ad referendum
ili parafom. Pod tim uvjetima one postaju izvornim ugovornicama. Ako taj rok ne
propuste, one se ne izjednauju s treim dravama koje se ugovorom ele obvezati
naknadnim pristupanjem.

(b) Pristanak drava da budu vezane ugovorom. Tek tim pristankom drave izraavaju svoju volju da postanu strankama ugovora u pitanju. No samim izraavanjem toga pristanka ugovor jo ne mora stupiti na snagu. Kod

128 Izvori meunarodnoga prava


dvostranog ugovora potrebno je da to isto uini i suprotna stranka, te, ako je
nuno, da one potom razmijene instrumente o ratifikaciji. Kod mnogostranog
ugovora prijeko je potrebno da bilo sve ugovornice daju taj svoj pristanak bilo
pak njihov minimalni broj propisan u samome ugovoru kao uvjet njegova stupanja na snagu.
Takav se pristanak moe dati ratifikacijom, prihvatom ili odobrenjem ugovora, njegovim potpisivanjem, razmjenom isprava koje ine ugovor, pristupom
ugovoru, ili na bilo koji drugi ugovoreni nain.
U nekim dravama moe poradi neznanja doi do izvrenja ugovora i prije nego
to je stupio na snagu za ostale stranke. To se dogaa kada se ugovor ratificira zakonom i ako u toj zemlji on stupi na snagu objavljivanjem toga zakona (poput objavljivanja svih ostalih zakona) u slubenome glasilu. Takve sluajeve valja izbjegavati,
jer drava nije duna izvravati svoje obveze iz ugovora prije nego to po samome
ugovoru to moraju initi i ostale njegove stranke.

(i) Ratifikacija, prihvat, odobrenje. Pristanak drava da budu vezane ugovorom ima za svrhu da se ugovor, prije njegova mogueg stupanja na snagu,
razmotri u nadlenim tijelima drave prema njezinu unutarnjemu pravu. Moe
biti rije o izvrnim tijelima (dravni glavar, vlada), ili o zakonodavnom tijelu,
ukljuujui njegove odbore.
Taj se pristanak tada daje u sveanom obliku i obino se naziva ratifikacijom. Prihvat i odobrenje, koje spominje Beka konvencija takoer obuhvaaju to, naknadno preispitivanje i stoga su oni u biti isto to i ratifikacija.48
Unutarnje pravo neke drave moe predvidjeti i akt ratifikacije u sluaju njezina
pristupanja nekom ugovoru koji je ve na snazi.

(ii) Pristanak drave da bude vezana ugovorom njegovim potpisivanjem.


Neke drave imaju stroge ustavne propise po kojima se za svaki ugovor trai
ratifikacija zakonodavne vlasti, ili za neke vrste ugovora i ratifikacija izvrne
vlasti. No i izvan tih strogih unutarnjih propisa u praksi se doputa da odnosna
drava postane strankom ugovora ako ga odobri samo izvrna vlast, npr. u izvrenju nekog zakona.
U pravu drugih drava ratifikacija od zakonodavne vlasti predvia samo
za odreene vrste ugovora, dok se ostali sklapaju potpisivanjem po odobrenju
nadlene izvrne vlasti.49
48

Stoga i izraz potvrivanje u lancima 139. i 140. Ustava Republike Hrvatske valja shvatiti
hrvatskim (mada ne sasvim jasnim) ekvivalentom za ratifikaciju meunarodnoga ugovora.
49

To je sluaj i s Hrvatskom. Prema lanku 139. njezina Ustava, Sabor potvruje (ratificira) meunarodne ugovore koji trae donoenje ili izmjenu zakona, meunarodne ugovore vojne i politike naravi i meunarodne ugovore, koji financijski obvezuju Republiku Hrvatsku. Ugovore

16. POSTUPCI SKLAPANJA UGOVORA

129

Za ostale drave ugovornice ta, unutarnja ogranienja glede davanja pristanka drave da bude vezana ugovorom, u naelu, nisu posebno vana. To stoga to
se ni jedna stranka ne moe pozvati na odredbe svojega unutarnjega prava da bi
opravdale neizvrenje ugovora (lanak 27. Beke konvencije iz 1969).
Sasvim iznimno, neka se drava moe pozvati, kao na uzrok koji niti njezin
pristanak, da je dan krenjem neke odredbe njezina unutarnjega prava o nadlenosti
za sklapanje ugovora (lanak 46. Beke konvencije). No za nitavost pristanka trae
se vrlo strogi uvjeti koje je u praksi teko dokazati. Trai se da je krenje unutarnjih
propisa bilo oito i da se tie nekoga bitnog pravila unutarnjega prava, te da je bilo
objektivno jasno svakoj drugoj dravi koja se glede toga ponaala u skladu s uobiajenom praksom i u dobroj vjeri (bona fide).

Beka konvencija u lanku 12. propisuje da se pristanak drave da bude vezana ugovorom izraava potpisom predstavnika te drave u sljedeim sluajevima:
(a) ako ugovor predvia da e potpisivanje imati taj uinak; (b) ako se na drugi
nain ustanovi da su se drave pregovarateljice sporazumjele da potpisivanje
ima takav uinak; ili (c) ako namjera drave da takav uinak dade potpisivanju
proistjee iz punomoi njezina predstavnika ili je izraena tijekom pregovora.
U svakome od gornjih sluajeva parafiranje teksta vrijedi kao potpisivanje ugovora. A i potpisivanje ugovora ad referendum moe vrijediti kao konano potpisivanje
ako ta drava to naknadno potvrdi.

(iii) O razmjeni isprava koje ine ugovor kao nainu pristanka drava da
njime budu vezane ve smo sve rekli. Kao i pri potpisivanju, i tu se moe postaviti pitanje propisa unutarnjega prava svake od drava o ogranienjima glede
davanja pristanka na ugovor te vrste.

(iv) Pristupanje ugovoru (akcesija, adhezija). To je nain izraavanja pristanka na ugovor u ijem sklapanju neka drava nije sudjelovala, ili je sudjelovala, ali je propustila predvieni rok da ga ovjeri. Postupak pristupanja osobito
je vaan za nove drave koje su nastale nakon to je neki ugovor ve stupio na
snagu, a njihova drava prethodnica nije bila stranka ugovora u pitanju.
Mogunost pristupanja nije jednaka za sve ugovore. Postoje tzv. zatvoreni
ugovori koji ne predviaju pristupanje treih drava ili ga ak izriito zabranjuju. U tu se skupinu ubrajaju svi dvostrani te viestrani ugovori ograniene
kojima se meunarodnoj organizaciji ili savezu daju ovlasti izvedene iz Ustava, Sabor potvruje
dvotreinskom veinom glasova svih zastupnika. Sve ostale ugovore sklapa bez ratifikacije Predsjednik Republike i Vlada Republike Hrvatske (lanak 138). Za takve ugovore potpis predsjednika Republike ili ovlatenoga lana Vlade znai pristanak Hrvatske da bude njima vezana. Vidi
praksu i propise u nekim drugim dravama supra, 3, pod 3. Glede Bosne i Hercegovine, vidjeti
Vesna KAZAZI: Postupak zakljuivanja i izvravanja meunarodnih ugovora i zakonodavstvo
Bosne i Hercegovine, Godinjak Pravnog fakulteta u Sarajevu 2001, Vol. XIV, str. 227-237.

130 Izvori meunarodnoga prava


naravi. Tada je pristupanje nekoj treoj dravi mogue samo ako sve postojee
stranke toga ugovora na to dadu svoj pristanak, pa ako je potrebno da tim putem
i izmijene odredbu u ugovoru koja zabranjuje pristupanje.
Drugu skupinu ine tzv. poluotvoreni ili regionalni ugovori koji se sklapaju u
okviru regionalnih organizacija ili imaju regionalno obiljeje (npr. veina konvencija koje se sklapaju u krilu Vijea Europe, Organizacije amerikih drava,
Afrike unije i sl.). Takvi ugovori predviaju pristup samo za drave lanice
regionalne organizacije, a mogue i za ostale drave iz te regije. Za ostale drave
ti su ugovori zatvoreni.
Napokon, treoj skupini pripadaju otvoreni ugovori iji je cilj da u ugovorni odnos obuhvate to je mogue vei broj drava iz svih dijelova svijeta.
Sve drave koje postanu lanicama Ujedinjenih nacija mogu bez znaajnijih
ogranienja pristupiti konvencijama sklopljenima u okviru te organizacije. To
se napose odnosi na ope konvencije o ljudskim pravima poput Konvencije
o genocidu, Konvencije o zabrani rasne diskriminacije, na dva meunarodna
pakta o pravima ovjeka i na druge konvencije o kodifikaciji meunarodnoga
prava. Za nove drave taj je postupak otean sve dok se ne ulane u Ujedinjene
nacije. No enevske konvencije o humanitarnome pravu iz 1949. i dva dopunska
protokola iz 1977. ne predviaju takva ogranienja.

h
Svi naini izraavanja pristanka drava da budu vezane ugovorom: potpisivanje, ratifikacija, razmjena isprava te pristup, vre se prema propisima Beke
konvencije pisanim putem.
Ako neki ugovor to izriito doputa ili ako se ostale drave ugovornice s time
sloe, neka drava moe se obvezati samo jednim dijelom ugovora.
Ako je to u ugovoru jasno naznaeno, neka drava moe izvriti izbor odredaba iz ugovora kojima se eli obvezati (npr. uz osnovni tekst ugovora u pogledu
razliitih dodataka, tj. aneksa).

h
Ako ugovor drukije ne odredi, obje drave ugovornice dvostranoga ugovora
razmjenjuju isprave o ratifikaciji (prihvatu, odobrenju) ugovora.

Mnogostrani ugovori u tu svrhu predviaju depozitara. Depozitar je drava


domain diplomatske konferencije ili glavni tajnik ili pak direktor meunarodne organizacije pod ijim je okriljem odrana konferencija na kojoj je ugovor
usvojen.
Svaka drava koja potpie ugovor, ili dade svoj pristanak da njime bude vezana ratifikacijom ili mu pristupi, pohranjuje isprave o tome kod depozitara.

16. POSTUPCI SKLAPANJA UGOVORA

131

Dunost je depozitara da uva originalni tekst ugovora, te da ovjerene prijepise


ugovora, te ovjerene prijepise svih isprava o potpisivanju, ratifikaciji ili pristupu
ugovoru dostavi svim strankama ugovora, kao i dravama koje imaju pravo
postati strankama. Depozitar registrira ugovor kod glavnoga tajnika UN-a (ako
sam depozitar nije glavni tajnik). On takoer obavjetava sve te drave o stupanju na snagu ugovora kad se za to ispune predvieni uvjeti (lanci 76. i 77).

h
Ugovor stupa na snagu na nain i na dan koji su utvreni njegovim odredbama, ili sporazumno izmeu drava pregovarateljica (lanak 24(1)).
Da bi stupile na snagu, mnogostrane otvorene konvencije u svojim zavrnim
odredbama predviaju polaganje kod depozitara odreenoga broja isprava o
ratifikaciji i pristupu, a mogu propisati jo i vremenski rok za njihovo stupanje
na snagu nakon to se taj uvjet ispuni.
Sama Beka konvencija o pravu ugovora iz 1969. predvidjela je njezino vlastito
stupanje na snagu tridesetoga dana od datuma polaganja trideset pete isprave o
ratifikaciji ili pristupu. Ta je konvencija potpisana 23. svibnja 1969, a gornji je uvjet
bio ispunjen, i ona je za njezine ugovornice stupila na snagu tek 27. sijenja l980.
Konvencija UN-a o pravu mora iz 1982. propisala je da e stupiti na snagu dvanaest mjeseci nakon ezdesetog instrumenta o ratifikaciji ili pristupu. Ta je Konvencija
usvojena 3 . travnja 1982, a sveano je potpisana u Montego Bayu (Jamaica) 10. prosinca iste godine. Stupila je na snagu tek 16. studenoga 1994. Pod istim propisanim
uvjetima Rimski statut Meunarodnoga kaznenog suda bio je potpisan 17. srpnja
1998, a stupio je na snagu 1. srpnja 2002.
Meu mnogostranim otvorenim konvencijama obrnut primjer pruaju etiri enevske konvencije o humanitarnome pravu, od 12. kolovoza 1949. Svaka od tih konvencija stupila je na snagu est mjeseci nakon deponiranja samo dvaju instrumenta
o ratifikaciji. Meu njihovim strankama danas je preteita veina drava u svijetu.
Kao uvjet njihova stupanja na snagu neki ugovori predviaju ratifikaciju odreenih drava potpisnica, kao i veine ostalih. lanak 11. Povelje UN-a predvidio je
njezino stupanje na snagu nakon to isprave o ratifikaciji poloe Kina, Francuska, Sovjetski Savez, Ujedinjeno Kraljevstvo i Sjedinjene Amerike Drave (tj. svih pet stalnih lanica buduega Vijea sigurnosti), te veina ostalih drava potpisnica. Povelja
je potpisana u San Franciscu 26. lipnja 1945, a stupila je na snagu 24. listopada iste
godine. Da je bilo koja od navedenih pet drava nije ratificirala, ta Organizacija ne bi
bila osnovana. Tada bi vjerojatno Liga naroda nastavila djelovati u novim uvjetima.

U nedostatku odredbe ili sporazuma o stupanju na snagu, ugovor stupa na


snagu im sve drave pregovarateljice izraze pristanak da budu vezane ugovorom.

132 Izvori meunarodnoga prava


No i prije stupanja na snagu ugovora, njegove drave potpisnice ili ugovornice preuzimaju prema njemu odreene obveze. To se dakle odnosi na drave
koje su potpisale ugovor (ili su razmijenile isprave koje ine ugovor uz rezervu
ratifikacije), a prije nego to su dale svoj pristanak da budu njime vezane, te na
drave koje su dale taj pristanak, ali prije nego to je ugovor stupio na snagu.
Te drave nisu dune izvravati ugovor, ali imaju dunost da se u meuvremenu uzdre od ina koji bi osujetili predmet i svrhu ugovora (lanak 18. Beke
konvencije).50 To se pravilo zasniva na naelu dobre vjere. U suprotnome, bilo bi
esto nemogue izvriti sve ugovorne obveze nakon to on za odnosnu dravu
stupi na snagu (npr. one o ogranienju naoruanja).
Ako neka trea drava pristupi ugovoru nakon to je on stupio na snagu,
ugovor za tu dravu stupa na snagu danom kada je izrazila pristanak da bude
njime vezana pristupanjem, osim ako ugovor ne odredi drukije.
Napokon, sam ugovor moe predvidjeti, ili se drave pregovarateljice mogu
sporazumjeti na drugi nain, da se itav ugovor ili neki njegov dio privremeno
primjenjuje dok ne stupi na snagu. Takav sporazum o privremenoj primjeni
obvezuje sve drave ugovornice. No, ako ugovor ne odreuje drukije ili ako
se drave pregovarateljice nisu drukije sporazumjele, neka od njih moe nak
nadno odluiti da ne postane strankom ugovora. Ona tada moe jednostrano
prekinuti njegovu privremenu primjenu. Tu svoju odluku ona mora notificirati
ostalim dravama ugovornicama.
Najvaniji skoriji primjer privremene primjene jest lanak 7-1-c. Sporazuma iz
1994. o izvrenju dijela XL. Konvencije UN-a o pravu mora iz 1982.51 Dio XI. odnosi
se na Meunarodnu zonu morskoga dna i podzemlja izvan granica nacionalne
jurisdikcije drava (vidjeti infra, 76). Drave i cjeline koje jo nisu postale strankama Konvencije iz 1982, ali koje su potpisale Sporazum iz 1994, stekle su povlasticu
da mogu pristati na privremenu primjenu Konvencije i Sporazuma, ali samo do 16.
studenoga 1998. Te su drave stekle pravo da na privremenoj osnovi budu punopravne lanice Vlasti za meunarodno morsko dno, te ak da primjenjuju propise
dijela XL. i Sporazuma u skladu sa svojim nacionalnim ili unutarnjim pravom. Time
se nastoji navesti Sjedinjene Amerike Drave da postanku strankom Konvencije i
Sporazuma, to do danas nije uspjelo.

Sve drave lanice UN-a imaju, prema lanku 102. Povelje dunost sve svoje
ugovore zakljuene nakon njezina stupanja na snagu registrirati u Tajnitvu te
organizacije. Tajnitvo ih ima potom dunost objaviti.
50
Vidi Vesna CRNI-GROTI: Obveza potivanja predmeta i cilja ugovora prije njegova
stupanja na snagu, ZPFR 1992, str. 25-45.
51
Usvojen u Opoj skuptini UN-a Rezolucijom 48/263 od 28. srpnja 1994. V. tekst ILM 1994,
No. 5, pp. 1309-1327.

16. POSTUPCI SKLAPANJA UGOVORA

133

I drave lanice bive Lige naroda bile su preuzele slinu obvezu lankom 18.
Pakta Lige. Ta je obveza u 1919. bila izraz osude tajne diplomacije na koju se tada
gledalo kao na jedan od vanih uzroka izbijanja Prvoga svjetskog rata. lanak 18.
izriito je bio propisao da ni jedan od ugovora nee biti obvezan prije nego to se
registrira.

U lanku 102. propisuje se da: Nijedna stranka takvog ugovora ili meunarodnog sporazuma koji nije registriran... ne moe se pozvati na taj ugovor
ili sporazum ni pred kojim organom Ujedinjenih nacija. Dakle, neregistrirani
ugovori pravno obvezuju njihove stranke i one se na njih mogu pozvati pred
meunarodnim tijelima izvan UN-a (npr. pred nekim arbitranim tribunalom),
ali ne i pred Meunarodnim sudom u Den Haagu i ostalim organima UN-a.
Povelja, meutim, nije propisala nikakav rok za registraciju ugovora. Mnoge
su drave u tome pogledu nemarne pa ugovore registriraju s viegodinjim zakanjenjem. Uz to, mnogi vani vojni i politiki sporazumi, ili dodatci drugim
ugovorima te vrste, ostaju tajni i ne registriraju se.
Obveza na registriranje odnosi se samo na drave lanice UN-a. Drave nelanice, od kojih je danas preostala samo Drava Vatikanskoga Grada, nemaju takvu
pravnu obvezu. No Tajnitvo je otpoetka primalo na registraciju i njihove ugovore
i o njima vodi poseban upisnik. U meuvremenu su sve te drave postale lanicama
UN-a.
Slubeni zbornik meunarodnih ugovora (United Nations Treaty Series, Nations
Unies, Recueil des traits) objavljuje se od 1946. i obuhvaa mnogo stotina svezaka. No, s obzirom na njihov golem broj, kasni se s objavljivanjem ve registriranih
ugovora.

134 Izvori meunarodnoga prava

17. REZERVE NA UGOVORE


Bibliografija
V. . DEGAN: Rezerve i interpretativne izjave na dvostrane meunarodne ugovore, JRMP 1973,
br. 1-3, str. 238-253; Federalna klauzula u ugovorima i jugoslavenski ustavni sistem, JRMP 1983,
br. 1-3, str. 181-185; J. M. RUDA: Reservations to Treaties, RCADI 1975, tome 146, 95-218 p.;
Nina VAJI: Interpretativne izjave uz mnogostrane meunarodne ugovore, JRMP 1987, br. 1-2,
str. 152-167; Pierre-Henri IMBERT: Les rserves aux traits multilatraux, Paris, 1979, 503 pages;
Vesna KAZAZI: Rezerve uz viestrane ugovore, Zbornik Pravnog fakulteta u Mostaru 1980/81,
Vol. II-III, str. 323-335; Giorgio GAJA: Unruly Treaty Reservations, Le droit international
lheure de sa codification, Etudes en lhonneur de Roberto Ago, Milano 1987, vol. 1, pp. 307-330;
Vida COK: O rezervama nespojivim sa predmetom i ciljevima meunarodnog ugovora, JRMP
1987, br. 1-2, str. 168-183.

Rezerva (ograda, priuzdraj) jednostrana je izjava, bez obzira na to kako je


sastavljena ili nazvana, kojom drava eli u odnosu na sebe iskljuiti ili izmijeniti
pravni uinak nekih odredaba ugovora (lanak 2-1-d). Beke konvencije). Rezerva se moe oitovati pri potpisivanju ugovora, pri njegovoj ratifikaciji (prihvatu
ili odobrenju), ili pri pristupanju ugovoru.
Od rezerve se razlikuje interpretativna izjava (declaration of understanding,
dclaration interprtative), kojom drava bez namjere da iskljui ili preinai pravni
uinak odredaba ugovora, pridaje nekima od tih odredaba svoje posebno tumaenje,
ili izlae politiko stajalite prema ugovoru koje moe bacati odreenu svjetlost
na tumaenje ugovora u cjelini. Katkad se pod tim izjavama kriju istinske rezerve,
napose kada ih ugovor izriito zabranjuje.

Naelno, rezervu moraju dopustiti sve ostale stranke ugovora. To doputenje


moe biti predvieno u samome tekstu ugovora ili se glede nekih ugovora moe
izraziti naknadno.
Ne moe se uloiti rezerva na ugovor koji je izriito zabranjuje. Ako ugovor
predvia stavljanje rezervi samo na neke njegove odredbe ili dijelove, to podrazumijeva da su one zabranjene glede svih drugih odredbi. Ako pak ugovor
izriito zabranjuje stavljanje rezervi glede nekih odredaba, podrazumijeva se da
su one doputene na druge odredbe ako je to u skladu s predmetom i svrhom
ugovora u cjelini (vidjeti lanak 19).
esti su ugovori koji ne predviaju nikakve odredbe o rezervama. Do toga
moe doi ako su drave pregovarateljice to pitanje zanemarile i, jo ee, ako
se o tome nisu uspjele sporazumjeti. Glede tih ugovora neko je vrijedilo pravilo
da se rezerve mogu dopustiti samo naknadnim pristankom svih ostalih stranaka
ugovora, prema tzv. naelu apsolutnoga integriteta ugovora. Nakon savjetodavnoga miljenja Meunarodnog suda iz 1951. o Rezervama na Konvenciju

17. REZERVE NA UGOVORE

135

o genocidu iz 1948, meunarodna se praksa o tome znatno liberalizirala. To je


nalo svoga odraza u propisima o rezervama koje predvia Beka konvencija o
pravu ugovora iz 1969.
Prema Bekoj konvenciji, ako sam ugovor ne sadrava odredbe o rezervama,
u svakome sluaju nedoputena je rezerva koja je inkompatibilna s predmetom i
svrhom ugovora, a tu injenicu ocjenjuju ostale ugovorne stranke (lanak 19(c)).
U pogledu uvjeta davanja pristanka na rezerve, kada ugovor o njima nema
propisa, Beka konvencija razlikuje tri vrste ugovora (lanak 2):
Takvu rezervu moraju prihvatiti sve ostale stranke: ako iz ogranienoga
broja drava pregovarateljica, kao i predmeta i svrhe ugovora, proistjee da je
primjena ugovora u cijelosti izmeu svih stranaka bitan uvjet pristanka svake
od njih da bude vezana ugovorom (lanak 20(2)). U tu se skupinu ubrajaju svi
dvostrani ugovori, te tzv. ugovori-pogodbe. Glede tih ugovora, ostalo je dakle
na snazi naelo apsolutnoga integriteta ugovora.
Takvu rezervu treba prihvatiti nadleni organ meunarodne organizacije
kada je rije o ugovoru-ustavu te organizacije, osim ako se u tome ugovoru ne
odreuje drukije (lanak 20(3)).
(c) U pogledu svih ostalih ugovora drava koja uloi rezervu ulazi u ugovorni odnos samo s onim drugim strankama ugovora koje njezinu rezervu izriito prihvate, ili joj ne stave prigovor u roku od dvanaest mjeseci od primitka
notifikacije o rezervi. Drava stranka ugovora koja ne prihvati rezervu ne mora
(ali moe) dravu koja ju je stavila smatrati strankom ugovora u odnosu na sebe.
U sluajevima kada je rezerva doputena ili prihvaena, ona uvijek mijenja ugovorni odnos prema ostalim strankama ugovora na temelju reciprociteta (uzajamnosti). Stoga, ako neka drava putem rezerve zaista uspije iskljuiti
neke odredbe ugovora u odnosu na sebe, ona od drugih stranaka nema pravo
traiti izvrenje tih odredaba u svoju korist. Zbog toga rezerve suzuju primjenu
i djelovanje ugovora izmeu stranaka u pitanju.
Rezerva se moe u svakom trenutku povui i za to, naelno, nije potreban
pristanak ostalih stranaka ugovora koje su prethodno na nju pristale, osim ako
ugovor ne predvia drukije. Nakon povlaenja rezerve ugovor, i u odnosu na
stranku koja ju je prije uloila, poinje vrijediti u punom obujmu prava i dunosti.
Rezerva, izriit prihvat rezerve i prigovor na rezervu, moraju se sastaviti u
pisanom obliku i priopiti (notificirati) dravama ugovornicama i ostalim dravama koje imaju pravo postati strankama ugovora. Ako je rezerva stavljena pri
potpisivanju ugovora kojemu potom slijedi ratifikacija, pri ratificiranju treba je
izriito potvrditi (lanak 23).

136 Izvori meunarodnoga prava

h
Kako se vidi, rezerve veoma zamrsuju ugovorne odnose, ali su dio meunarodne stvarnosti koju je zbog razloga pravne sigurnosti nemogue suzbiti.
Poseban su problem rezervi na konvencije koje ukljuuju stotinu i vie stranaka,
kod kojih je mogunost ulaganja rezervi najee najira. Tada je za ugovorni
odnos svake dvije stranke koji proizlazi iz konvencije, nuno posebno ustanovljivati obujam njihovih uzajamnih prava i dunosti.
Neke rezerve imaju za cilj ograniiti prostornu primjenu ugovora na podruju neke drave. Na taj se nain iz njegove primjene mogu iskljuiti npr.
carinske zone ili otona podruja. Neko su se putem tzv. kolonijalne klauzule
iskljuivali iz primjene nekih ugovora prekomorski posjedi europskih drava.
Poslije su neke konvencije, naprotiv, izriito predviale njihovu primjenu na
nesamoupravna podruja, koja su do danas gotovo potpuno nestala.
Vei su problem tzv. federalne klauzule. U dravama s federalnim ureenjem
federalne jedinice katkad uivaju iskljuivu zakonodavnu nadlenost u podrujima
poput prosvjete, kulture, ureenja radnih odnosa, nekih prava ovjeka i sl. Ako centralna vlast ratificira ugovor iz tih podruja, time ona ili kri iskljuiva prava svojih
federalnih jedinica ili nije kadra osigurati primjenu ugovora na itavome svojem
dravnom podruju.
Da bi izbjegle tu odgovornost, federalne drave kadto ulau tzv. federalnu klauzulu. Njome se nastoje osloboditi obveze primjene ugovora u federalnim jedinicama
koje to odbiju. One se pri tome obvezuju na provoenje svih odredaba ugovora iz
svoje nadlenosti i obvezuju se da e poduzeti prikladne mjere da bi organi federalnih jedinica to prije usvojili potrebne mjere u izvrenju ugovora. Neki ugovori
unaprijed predviaju mogunost ulaganja federalne klauzule u tom obujmu. Klauzule te vrste, meutim, teko su prihvatljive dravama strankama koje nemaju
federalno ureenje, jer su se one obvezale na izvrenje ugovora na cjelokupnome
svome dravnom podruju i na bezuvjetan nain.

h
Posebno je pitanje rezervi na dvostrane ugovore. Iako vrlo rijetko, do rezervi na te
ugovore ipak dolazi, ali ih znanost gotovo potpuno zanemaruje. Neki pisci odbacuju
mogunost takvih rezervi, dok drugi ak smatraju da ih treba zabraniti. Najrairenije
je gledite da se tu uope ne radi o rezervi nego o odbijanju dvostranog ugovora u
cjelini s ponudom produetka pregovora.
Komisija za meunarodno pravo tako je prvobitno bila predloila nacrt pravila samo o rezervama na mnogostrane ugovore. Beka je diplomatska konferencija
priznala mogunost rezervi na dvostrane ugovore, a do promjene je dolo samo izmjenom naslova odjeljka 2. u Drugom dijelu Konvencije iz 1969, a da se njezin tekst
nije bitno mijenjao. Umjesto ranijega podnaslova Rezerve na mnogostrane ugovore,
usvojen je novi: Rezerve.

17. REZERVE NA UGOVORE

137

Time je dolo moda do najvee manjkavosti u propisima te konvencije. Neke


njezine odredbe koje smo prije opisali, kada se primijene na rezerve na dvostrane
ugovore, bilo da ih je suprotna stranka prihvatila ili pak odbila, dovode do neoekivanih rezultata koji mogu biti uzrokom sporova o primjeni Beke konvencije.
Nema sumnje u to da rezervu na dvostrani ugovor da bi imala uinka mora
uvijek prihvatiti suprotna stranka ugovora. S te strane, gore navedeni lanak 2(2).
Konvencije daje zadovoljavajue rjeenje. Ali je teko braniti stajalite da suprotna
stranka moe takvu rezervu prihvatiti preutno ako na nju ne uloi prigovor u roku
od dvanaest mjeseci od njezine notifikacije.
Teko je prihvatiti da se izriito prihvaena rezerva reciprono primjenjuje na
obje stranke. Bilo bi bolje rjeenje, koje je blie uinku takvih rezervi u praksi, da se
ona uzme kao nova klauzula dvostranoga ugovora. No, u tome sluaju, stranka koja
ju je uloila ne bi je smjela jednostrano povui bez naknadnog pristanka suprotne
stranke ugovora.
S druge strane, u lanku 21(3). Beka konvencija predvia da: Ako se drava
koja je stavila prigovor na rezervu nije usprotivila stupanju na snagu ugovora...,
odredbe na koje se odnosi rezerva ne primjenjuju se izmeu tih dviju drava u onoj
mjeri u kojoj to rezerva predvia. Primjenom toga propisa, odbacivanje rezerve na
dvostrani ugovor imalo bi kao posljedicu jedino brisanje odredbe na koju je rezerva
uloena. Iako je to suprotno gleditu u znanosti po kojemu odbacivanje rezerve znai
odbacivanje dvostranog ugovora u cijelosti, takav se uinak ini prihvatljivim. Pod
tim okolnostima i u takvom sluaju ugovor bi stupio na snagu bez odredbe na koju
je rezerva uloena.

138 Izvori meunarodnoga prava

18. TUMAENJE UGOVORA


Bibliografija
Charles DE VISSCHER: Problmes dinterprtation judiciaire en droit international public, Paris, 1963, 269
pages; V. . DEGAN: Linterprtation des accords en droit international, (Martinus Nijhoff ), La Haye 1963,
XI+176 pages; Procds dinterprtation tirs de la jurisprudence de la Cour de Justice des Communauts
europennes, Revue trimestrielle de droit europen 1966, (Paris), n2, pp. 189-227; Attempts to Codify
Principles of Treaty Interpretation and the South-West Africa Case, The Indian Journal of International Law
1968, (New Delhi), No. l, pp. 9-32; Serge SUR: Linterprtation en droit international public. Paris, 1974, 449
pages; M. K. YASSEEN: Linterprtation des traits daprs la Convention de Vienne, RCADI 1976, tome
151, pp. 1-114; Vesna CRNI-GROTI: Tumaenje ugovora sklopljenih na vie jezika, ZPFR 1990, str. 47-60;
Funkcionalno tumaenje meunarodnih ugovora (ut res magis valeat quam pereat), ZPFR 1991, str. 17-37.

Tumaenje meunarodnih ugovora ima veliko znaenje za njihovo izvrenje.


Postoje tri temeljne metode tumaenja ugovora.

(a ) Najstarija je subjektivna metoda, koja polazi od prvobitne namjere drava


pregovarateljica. Ta se metoda s nepovjerenjem odnosi prema tekstu ugovora,
jer polazi od toga da rijei nemaju znaenje, osim ako ne izraavaju namjeru
stranaka kao najbitniji element ugovora.52 Veina odredaba o tumaenju privatnopravnih pogodbi u graanskim zakonicima drava polazi od subjektivne
metode njihova tumaenja.
(b) Tekstualna metoda, naprotiv, uzima sam tekst ugovora kao najpouzdaniji
dokaz prvobitne namjere ugovornica, koji pri tumaenju treba iskoristiti koliko
je to mogue. Prema tom pristupu, tek ako je tekst ugovora dvosmislen ili nejasan, ili dovodi do besmislenog ili nerazumnog ishoda, doputeno je istraivati
namjeru stranaka na temelju drugih dokaza.

(c) I napokon, modernija funkcionalna (ili teleoloka) metoda tumaenja ne


osvre se ni na prvobitnu namjeru, pa kadto ni na tekst ugovora. Primjenom te
metode ugovor se tumai s obzirom na njegov predmet i svrhu u vremenu kad
se obavlja tumaenje. Predmet i svrha mnogih mnogostranih ugovora mogu se
protekom vremena izmijeniti.
Primjerice, danas je malo vano to su drave pregovarateljice namjeravale u
1949, u doba usvajanja etiriju enevskih konvencija o humanitarnom pravu, kada
veina njihovih dananjih stranaka jo nije niti postojala kao neovisne drave. Vrlo
je slino i s Poveljom UN-a iz 1945. Neke odredbe iz Povelje danas se tumae na
razliit nain u odnosu na to kako su bile prvotno zamiljene.
52

Jo je Hugo Grotius postavio pravilo tumaenja: In fide quid senseris, non quid dixeris cogitandum, tj. kad se radi o obeanjima, vanija je namjera negoli rijei. Cf., Hugonis Grotii De jure
belli ac pacis libri tres, Jenae 1680, Liber II, Caput XVI, 1/1.

18. TUMAENJE UGOVORA

139

Iz navedenoga se vidi da o izboru metode tumaenja moe ovisiti rezultat


samoga tumaenja. A taj izbor djelomino ovisi o vrsti ugovora, te jo vie o
tijelu koje tumai ugovor.
Iako se tekstualna metoda dri temeljnom pri tumaenju svih vrsta ugovora,
ako ona ne dovede do rezultata, valja pribjei drugim metodama. Pri tome je
subjektivna metoda svojstvena ugovorima-pogodbama, a iznimno i uz veliki
oprez ugovorima-zakonima. Ona nema gotovo nikakve vrijednosti pri tumaenju ugovora-ustava meunarodnih organizacija kojima je u nekim sluajevima
svojstvena funkcionalna metoda tumaenja.53
Ne moe svako tijelo koje doe u priliku tumaiti neki ugovor pribjei bilo
kojoj metodi.
Najveu slobodu u tumaenju uivaju same stranke, kada zajedniki tumae
njihov vlastiti ugovor. One obavljaju tzv. autentino tumaenje, koje obvezuje
sva druga tijela. Ne samo da one mogu pribjei bilo kojoj metodi tumaenja,
ukljuujui i funkcionalnu, nego, ako ele, mogu zajednikim sporazumom izvriti izmjenu ugovora ili ga dokinuti neovisno o odredbama u njemu o njegovu
prestanku. No uvjet za autentino tumaenje ugovora jest jednoglasnost svih
njegovih stranaka.
Savjetodavno miljenje Stalnoga suda meunarodne pravde iz 1923. o pitanju
Jaworzine pozvalo se na tradicionalno naelo: ejus est interpretare legem cujus condere, objasnivi ga na sljedei nain: ... utemeljeno je naelo da pravo autentinoga
tumaenja nekoga pravnog pravila pripada jedino osobi ili tijelu koje ima mo da ga
izmijeni ili dokine (Series B, No. 8, p. 37).

Iz gornjega proizlazi suprotno naelo, da jednostrano tumaenje nekoga


ugovora, ili ono na koje nisu pristale sve njegove stranke, pravno ne obvezuje
stranke koje na njega nisu dale svoj pristanak.
I politiko tijelo neke meunarodne organizacije u kojemu su zastupljene
sve drave lanice (poput npr. Ope skuptine UN-a), moe vriti autentino
tumaenje ugovora-ustava svoje organizacije, ako s tom namjerom usvoji neku
rezoluciju. Rezolucija u pitanju mora biti usvojena jednoglasno, gotovo jednoglasno ili konsenzusom.54 I ta tijela mogu, ako postignu jednoglasnost, pribje53

U slinome smislu savjetodavno miljenje Meunarodnog suda iz 1996. (na zahtjev Svjetske
zdravstvene organizacije) o Dopustivosti upotrebe nuklearnog oruja u oruanom sukobu upozorilo je na sljedee: ... Ti ugovori mogu nametati posebne probleme u tumaenju, napose s obzirom na njihovu narav koja je u isto vrijeme ugovorna i institucionalna; sama priroda stvorene
organizacije, ciljevi koje su joj njezini osnivai postavili, zahtjevi vezani za uinkovito vrenje
njezinih funkcija, kao i njezina vlastita praksa, sve su to elementi koji mogu zasluivati posebnu
pozornost kada doe vrijeme da se ti ustavni ugovori tumae. (p. 75, para. 19).

54

Da nisu akti autentinog tumaenja ugovora-ustava, rezolucije tih tijela bile bi obine prepo-

140 Izvori meunarodnoga prava


gavati funkcionalnoj metodi tumaenja, ali putem tumaenja ona ipak ne bi
mogla mijenjati ili dokidati pojedine odredbe ugovora-ustava (osim ako to sam
ugovor izriito ne predvia). Meunarodna sudska i arbitrana tijela u naelu
nisu pozvana da stvaraju novo pravo, nego samo da primjenjuju postojee. No
u stvarnosti se ta njihova zadaa nikada ne svodi samo na to. Ako od parninih
stranaka nisu izriito ovlatena da odluuju ex aequo et bono (na temelju pravinosti ak i preko postojeega prava, tj. contra legem), ona su pri tumaenju
ograniena tekstom ugovora i prvobitnom namjerom stranaka. Osim u sluaju
praznina u ugovoru koji se tumai, ona ne smiju pribjei funkcionalnoj metodi.
No i ona su duna uzeti u obzir svaki akt autentinog tumaenja bilo samih
stranaka bilo politikoga tijela meunarodne organizacije, pa time i funkcionalno tumaenje ugovora ako je sadrano u njemu.
Prije usvajanja Beke konvencije o pravu ugovora iz 1969, u znanosti i meunarodnoj sudskoj praksi openito je bilo usvojeno pravno pravilo o tome to je doputeno tumaiti. Prema tome pravilu, nije doputeno tumaiti ono to nema potrebe
za tumaenjem, to je oito jasno.55 To pravilo o jasnome smislu ugovora izraeno
je latinskom formulom: in claris non fit interpretatio.56 To ne znai da je doputeno
doslovno (bukvalno) tumaiti rijei ili dijelove istrgnute iz cjeline ugovora. Da bi se
utvrdilo da je neki propis jasan i da ga treba neposredno primjenjivati i potovati,
potrebno je svaku odredbu sagledati u kontekstu (cjelini) ugovora i u svim jednako
vjerodostojnim jezinim verzijama njegova teksta (ako ih ima vie). Ali je Beka
konvencija pola drugim putem.

Beka konvencija iz 1969. postavila je u lanku 31. ope pravilo tumaenja


u kojemu polazi od tekstualne metode kao osnovne glede svih ugovora: 1. Ugovor se mora tumaiti u dobroj vjeri prema uobiajenom smislu izraza iz ugovora
u njihovu kontekstu i u svjetlu predmeta i svrhe ugovora.57
U podtoki 2. objanjava se da u svrhu tumaenja ugovora, osim teksta,
ukljuujui preambulu (uvod) i priloge, kontekst obuhvaa: (a) svaki sporazum
koji se odnosi na ugovor, a koji su sve stranke sklopile u vezi s ugovorom; (b)
svaku ispravu koju jedna ili vie stranaka sastave u vezi s ugovorom, a koju ostale
ruke. Stoga je bitno da budu usvojene od svih ili od gotovo svih drava lanica organizacije, koje
su u isto vrijeme i stranke ugovora u pitanju.
55

To pravilo postavio je jo Emmeric de VATTEL: Le Droit des Gens, ou principes de la loi naturelle, 1758, livre II, chap. XVII, 263.

56

Vidjeti pregled meunarodne arbitrane i sudske prakse u primjeni toga naela V. . DEGAN:
Linterprtation des accords en droit international, La Haye, 1963, pp. l00-116, 159-160.
57

Kada navodi predmet i svrha ugovora, lanak 31. ne upuuje na funkcionalno tumaenje,
kako je prije objanjeno, dakle neovisno o uobiajenom smislu rijei i konteksta ugovora. Tu se ti
izrazi uzimaju u sklopu tekstualne metode tumaenja. Stoga se u obzir uzimaju predmet i svrha
samoga teksta ugovora, to ne moe tumaenjem dovesti do njegove revizije.

18. TUMAENJE UGOVORA

141

stranke prihvate kao ispravu koja se odnosi na ugovor. Naglasak je, stoga, na
tome, da bi inili kontekst ugovora, svaki sporazum ili ispravu u vezi s ugovorom
moraju prihvatiti sve stranke ugovora.
U podtoki 3. dalje se navodi da e se zajedno s kontekstom voditi rauna: (a)
o svakome naknadnom sporazumu izmeu stranaka o tumaenju ugovora ili o
primjeni njegovih odredaba; (b) o svakoj naknadnoj praksi u primjeni ugovora
kojom se ustanovljuje sporazum izmeu stranaka o tumaenju ugovora; te (c) o
svakom mjerodavnom pravilu meunarodnoga prava primjenljivom na odnose
izmeu stranaka.
U podtoki 4. izlae se protupravilo onomu o uobiajenom smislu izraza iz
ugovora: Poseban smisao pridaje se nekom izrazu ako je ustanovljeno da je to
bila namjera stranaka.
lanak 32. Beke konvencije izlae dopunska sredstva tumaenja, kada je
tumaenje na temelju opeg pravila o tumaenju iz lanka 31. dvosmisleno ili
nejasno, ili dovodi do ishoda koji je oito besmislen (apsurdan) ili nerazuman,
ili ak samo da bi se potvrdio smisao koji proistjee iz lanka 31., tj. na temelju
tekstualne metode tumaenja.
Ta, dopunska sredstva ukljuuju (ali se ne svode na njih): pripremne radove
(travaux prparatories) i okolnosti pod kojima je ugovor sklopljen.
I napokon, Beka konvencija posveuje jednu opirnu odredbu (lanak 33), o
tumaenju ugovora ija je vjerodostojnost teksta utvrena na dva ili vie jezika.
Ako sam ugovor predvia, ili se stranke o tome sporazume, da je samo jedna
jezina verzija vjerodostojna, ili da joj se mora davati prednost, to se pri njegovu
tumaenju mora potovati.
No, ako je vjerodostojnost teksta ugovora utvrena na dva ili vie jezika,
smatra se da izrazi u ugovoru imaju isto znaenje u svakom vjerodostojnom
tekstu. Ako usporedba vjerodostojnih tekstova pokae razlike u smislu koji primjenom lanaka 31. i 32. nije mogue otkloniti, usvaja se smisao koji, uzimajui
u obzir predmet i svrhu ugovora, najbolje usklauje te tekstove.
Time se na odreen nain upuuje na restriktivno tumaenje ugovora koje bi se
moglo uklopiti u sve vjerodostojne jezine verzije. Meunarodna sudska praksa prije
1969. imala je poneto razliit pristup. Pridavala se prednost onoj jezinoj verziji na
kojoj je bio sastavljan nacrt ugovora, a ostale su se uzimale kao prijevodi one prve,
ili se u obzir uzimala samo ona verzija u kojoj je tekst odredbe bio jasno izraen.58

58

Cf., V. . DEGAN, op. cit., pp. 87-88.

142 Izvori meunarodnoga prava

19. POTOVANJE I PRIMJENA UGOVORA


Bibliografija
Suzanne BASTID: Les traits dans la vie internationale, Conclusion et Effets, Paris, 1985, pp.
115-141; Paul REUTER: Introduction au droit des traits, troisime dition, Paris, 1995, pp. 87-93;
V. . DEGAN: Sources of International Law, The Hague, 1997, pp. 394-413.

Obvezatna snaga svih ugovora poiva na naelu pacta sunt servanda. Kako
smo prije naveli (supra, 7), ono je ope naelo prava bez kojega pravni poredak
bilo koje vrste, bilo kada i bilo gdje, ne bi bio mogu.
Najbolje je to objasnio Sir Gerald Fitzmaurice: To pravilo ne ovisi ni o jednom drugom pravilu. Nemogue je da ono ne postoji, niti bi bilo mogue da je ono
drukije nego to jest. Ono ne ovisi o pristanku (drava) jer bi postojalo i bez njega.
Ne bi moglo postojati pravilo da pacta sunt non-servanda, ili non sunt servanda,
jer tada pacta vie ne bi bila pacta. Ne bi moglo postojati ni pravilo da pacta sunt
interdum servanda et interdum non sunt servanda. Ideja servanda inherentna je i
nuna izrazu pacta.59

Postoji i obilje dokaza o tome da je to naelo u isto vrijeme i obiajno pravilo


opega meunarodnoga prava. Praksa i deklaracije drava, iskazi meunarodnih sudova i ugovori o kodifikaciji svjedoe o tome da su to ope naelo kao
pravo na snazi prihvatile sve drave i drugi subjekti meunarodnoga prava.60
Kao takvo potvreno je, meu ostalim, u najznaajnijim politikim aktima poput uvoda (preambule) u Pakt Lige naroda iz 1919, te uvoda i lanka 2(2). Povelje
Ujedinjenih nacija iz 1945. Po toj osnovi ono izrijekom obvezuje sve drave lanice
UN-a (danas praktino sve drave svijeta). Potvreno je i u Deklaraciji o naelima
meunarodnog prava o prijateljskim odnosima i suradnji izmeu drava u skladu
s Poveljom Ujedinjenih nacija, usvojenoj konsenzusom u Opoj skuptini UN-a u
1970, te napokon u toki X. Deklaracije o naelima koja ureuju uzajamne odnose
drava sudionica iz Helsinkoga zavrnog akta iz 1975.

Kada smo utvrdili da je naela pacta sunt servanda obiajno pravilo opega
meunarodnoga prava, to nipoto ne znai da bi daljnji razvoj opega obiajnog prava mogao dovesti do izmjene sadraja ili do dokidanja toga naela.61
59

Cf, Sir Gerald FITZMAURICE: Some Problems regarding the Formal Sources of International Law, Simbolae Verzijl, The Hague, 1958, p. 153.

60
61

Vidi pojedinosti V. . DEGAN: Sources of International Law, The Hague, 1997, pp. 396-400.

Takvi neprihvatljivi uinci proizlaze iz normativne teorije Hansa Kelsena. Kao pranormu cjelokupnoga meunarodnoga prava taj je pisac prihvatio: normu koja uzima obiaj kao injenicu
koja stvara pravo. Po njegovu miljenju, norma pacta sunt servanda sekundarna je norma jer
proizlazi iz primarnih normi meunarodnoga prava koje se sastoje u obiajnom pravu. Usp.
Hans KELSEN: Principles of International Law, New York, 1952, p. 417-418.

19. POTOVANJE I PRIMJENA UGOVORA

143

To samo znai da obiajno pravo na snazi potvruje njegovo postojanje kao


opega naela prava i da je i po obiajnoj osnovi ono pozitivno pravilo opega
meunarodnoga prava.
Nemogue je i zamisliti da bi zbog izmjene u njegovu sadraju, ili zbog dokonanja vanosti toga naela u obiajnom procesu, dolo u pitanje izvrenje,
ili bi prestali vrijediti svi meunarodni ugovori na snazi, ili svi sporazumi (kontrakti) izmeu fizikih i pravnih osoba koji se ravnaju po unutarnjemu pravu.

h
Naelo pacta sunt servanda tako je potvreno i u svim dosadanjim konvencijama o kodifikaciji prava ugovora. Najautoritativniji u tom pogledu jest danas
lanak 26. Beke konvencije iz 1969, koji navodi da:
Svaki ugovor koji je na snazi vee stranke i one ga moraju izvravati u dobroj
vjeri.
Nuno je ukratko razmotriti sadraj toga iskaza, jer on podrazumijeva i znatna ogranienja u domaaju naela pacta sunt servanda. Ta se ogranienja opet
sastoje u nekim drugim opim naelima prava. Najprije, naelo dobre vjere
(bona fides) ope je naelo prava koje vrijedi u svim pravnim odnosima drava
(v. supra, 7), ali je pri izvravanju preuzetih ugovornih obveza i element naela
pacta sunt servanda.62
Navod da svaki ugovor vee njegove stranke znai da se naelo pacta sunt
servanda ne odnosi na tree drave i ostale meunarodne osobe, koje nisu
stranke nekoga ugovora. Sloene aspekte odnosa ugovora i treih drava nak
nadno emo objasniti (v. infra, 20).
I napokon, iz lanka 26. proizlazi da se naelo pacta sunt servanda odnosi na
ugovore koji su u nekome trenutku na snazi. Ono ne vrijedi za ugovore koji su
dokonani, ili je njihovo izvrenje privremeno suspendirano (v. infra, 23). Ono
se ne odnosi ni na ugovore koji su po propisima same Beke konvencije iz 1969.
nitavi, bilo da je rije o nekom apsolutnom ili relativnom uzroku nitavosti (v.
detaljnije, infra, 22).
Ali, nasuprot tomu, naelo pacta sunt servanda vrijedi glede nekoga ugovora
ili njegova dijela koji se sporazumom njegovih stranaka privremeno primjenjuje,
dok ne stupi na snagu.

62

Vidjeti Robert KOLB: La bonne foi en droit international public (Les traits, pp. 179-314),
Paris, 2000.

144 Izvori meunarodnoga prava

h
U nastavku emo objasniti uinke ugovora na svaku od njegovih stranaka
pojedinano, te na njegove uinke u odnosima izmeu njegovih stranaka. Najprije o prvome.
Sa stajalita meunarodnoga prava svaki meunarodni ugovor meunarodni
je instrument koji stvara prava i dunosti za njegove stranke. S toga stajalita
naelo pacta sunt servanda odnosi se na sve organe svake od drava stranaka
(ili drugih subjekata meunarodnoga prava).
Stranka se ne moe pozvati na odredbe svojega unutarnjega prava da bi
opravdala neizvrenje ugovora (lanak 27. Beke konvencije iz 1969). Stoga je
pravna obveza svake stranke da otkloni smetnje u njezinu unutarnjem pravu
kako bi svi njezini organi mogli u dobroj vjeri izvravati svaki ugovor na snazi
za tu zemlju. Drava stranka duna je usvojiti potrebne zakone ili izmjene u postojeim zakonima, a u sluaju potrebe osigurati potrebna financijska sredstva
da bi se naelo pacta sunt servanda potovalo.
Glede tih obveza, u mnogim dravama nastaju problemi, pri emu se esto
zanemaruje znaajka uzajamnosti (reciprociteta) u pravima i dunosti stranaka
najveeg broja ugovora.
Za organe mnogih drava od odluujuega je znaenja akt ratifikacije. Ako
je neki ugovor ratificiran podzakonskim aktom ili nije uope ratificiran, sudovi
i izvrna tijela skloni su u njemu gledati akt nie pravne snage od njezinih zakona, bilo onih koji su ve na snazi, ali i buduih. Naravno, ostale stranke toga
ugovora nisu dune obazirati se na distribuciju nadlenosti glede ratifikacije
ugovora u dravi koja je duna izvriti neku obvezu koju je prema njima slobodnom voljom preuzela.
Sudovi i organi izvrne vlasti katkad se uputaju u ocjenu ustavnosti nekoga
ugovora koji obvezuje odnosnu dravu, jer ustav je najvii dravni pravni akt.
No o ustavnim ogranienjima valja voditi rauna u tijeku pregovora i svakako
prije nego to ta drava dade svoj pristanak da njime bude vezana, a ne nakon
toga. Beka konvencija iz 1969. ak i predvia razliite naine izraavanja pristanka na ugovor (potpisivanje ad referendum, ratifikaciju, prihvat, odobrenje i
pristup), upravo da bi vlada svake drave paljivo razmotrila sadraj ugovora i da
bi uzela u obzir svoje ustavne ograde, prije nego to dade svoj pristanak na njega.
Ako bi neka ugovorna obveza koja je vrlo dugo na snazi postala suprotna naknadnim ustavnim promjenama, tada preostaje jedino otkazivanje toga
ugovora, i to bilo u skladu s njegovim odredbama bilo uz suglasnost ostalih
njegovih stranaka. Ako je to nemogue, ta drava treba pokrenuti postupak izmjene ugovora u pitanju. No ak i u tim iznimnim i neuobiajenim okolnostima,

19. POTOVANJE I PRIMJENA UGOVORA

145

drava ne smije kriti ili odbaciti svoju ugovornu obvezu pod izgovorom da je
protuustavna, sve dok je na snazi.
Izvrni i sudbeni organi vlasti u nekim dravama, ak i u ugovorima koji su
transformirani (pretoeni) u zakone, gledaju neku vrst akata koji sasvim ne pripadaju njihovu unutarnjem pravnom poretku. Tako neka sudbena tijela katkad
izjednauju primjenu ugovora kojima je njihova drava stranka s primjenom
stranoga prava na temelju naela renvoi iz meunarodnoga privatnog prava.
I stoga su katkad skloni, iz razloga javnoga poretka (ordre public), restrikivno
primijeniti ili otkloniti primjenu nekoga meunarodnog ugovora. Sve je to pogreno jer se svaka drava obvezala na ugovor svojom slobodnom voljom. Ona
sama ne bi pristala da druga drava stranka odbije zbog istih razloga izvriti
svoju ugovornu obvezu prema njoj.
I napokon, napose u prijanje doba, u mnogim dravama bio je usvojen
dualistiki pristup odnosa meunarodnog i unutranjeg prava. Prema tome
gleditu, iz sklopljenog ugovora proizlaze prava i dunosti samo za dravu njegovu stranku u svojstvu subjekta meunarodnoga prava. Da bi ugovor dobio
uinak na dravne organe i na graane, nuno je njegov sadraj transformirati u
zakon ili podzakonski akt drave. Ako se to ne uini, dravni organi nisu duni
neposredno primjenjivati ugovor, to, sukladno tomu gleditu, ne spreava odgovornost njihove drave za krenje preuzete ugovorne obveze.
Osim stoga to dovodi do neprihvatljivih rezultata, taj dualistiki pristup u
mnogim je zemljama naputen kao neko ope naelo za sve mogue situacije. Neke su drave u ugovorima o ljudskim pravima prihvatile meunarodne
postupke u kojima njihovi graani i domicilirani stranci imaju pravo izravno
obraati se meunarodnim tijelima kad smatraju da su im prava iz tih ugovora
naruena. Neke su drave u svojim ustavima proglasile prvenstvo meunarodnoga prava nad domaim (Njemaka), a jo vei broj njih proglasio je prvenstvo
ugovora nad zakonima (Hrvatska, Francuska i dr.) (v. supra, 3, pod 3).

h
I na kraju valja nam neto navesti o uincima ugovora u odnosima izmeu
njegovih stranaka. Rije je o uincima ugovora u vremenu i u prostoru, te o
nainima osiguranja izvrenja ugovora. Ako sam ugovor ne rjeava ta pitanja,
Beka konvencija iz 1969. predvia neka nuna i nesporna pravna pravila openite naravi.
(a) Ope je pravilo meunarodnoga prava, podlono moguim iznimkama,
da ugovor nema retroaktivni uinak. Ugovor u naelu obvezuje njegove stranke
tek od dana njegova stupanja na snagu.

146 Izvori meunarodnoga prava


No stranke ugovora slobodne su predvidjeti retroaktivni uinak, bilo u samome ugovoru bilo na drugi nain. Uz to, Komisija za meunarodno pravo,
stipulirajui odgovarajuu odredbu, upozorila je na sljedee: Ako su se neki
akt, injenica ili situacija, koji su se zbili ili pojavili prije stupanja na snagu ugovora, ponovili ili produili postojati nakon njegova stupanja na snagu, oni tada
podlijeu primjeni toga ugovora (ako se ugovor odnosi na njih).
Iz toga je proizaao paljivo sroeni tekst lanka 28. Beke konvencije, koji
glasi: Ako drukija namjera ne proistjee iz ugovora ili ako nije na drugi nain
izraena, odredbe ugovora ne veu stranku glede bilo kojega ina ili injenice koji
su prethodili datumu stupanja toga ugovora na snagu za tu stranku, niti glede
bilo koje situacije koja je prestala postojati prije toga datuma.
Zasnivajui svoj prigovor na neretroaktivnosti pravnih akata, Savezna Republika
Jugoslavija je u sporu o Primjeni Konvencije o genocidu iz 1948. (Bosna i Hercegovina/Jugoslavija) ustvrdila da, ak kad bi Meunarodni sud imao nadlenost u tome
sporu na temelju te konvencije, mogao bi odluivati samo o dogaajima koji su
se zbili nakon datuma kada je ta konvencija postala primjenljiva na obje parnine
stranke. Tvrdnja je SRJ da Bosna i Hercegovina kao drava postoji tek od Daytonskog
sporazuma s kraja 1995. Strogo govorei, tu se ne radi toliko o retroaktivnom uinku
same Konvencije koliko o nadlenosti Suda na temelju lanka XL. iz te konvencije.
Sud je u presudi o prethodnim prigovorima od 11. srpnja 1996. taj prigovor
odbacio navodei sljedee: ... Konvencija o genocidu, a napose njezin lanak XI,
ne predvia nikakvu odredbu iji bi uinak bio da na taj nain ogranii nadlenosti
Suda ratione temporis, niti su same stranke dale rezervu u tome cilju, bilo na samu
Konvenciju bilo pri potpisivanju Daytonsko-parikog sporazuma. Stoga Sud nalazi
da on u ovoj parnici ima nadlenost da prida uinak Konvenciji o genocidu glede
injenica koje su se zbile od poetka sukoba u Bosni i Hercegovini. Taj je nalaz, uz
to, u skladu s predmetom i svrhom Konvencije kako ih je Sud definirao u 1951...
(para. 34).

(b) Glede teritorijalnoga uinka ugovora, lanak 28. Beke konvencije predvia sljedee: Ako drukija namjera ne proistjee iz ugovora ili ako nije na drugi
nain izraena, ugovor vee svaku stranku za itavo njezino podruje.
itavo podruje drave u gornjemu smislu obuhvaa njezine kopnene i
morske prostore, te zrani prostor iznad njih. Prema pravu mora kakvo je danas
na snazi, morski prostori koji ine podruje obalne drave obuhvaaju njezine
unutranje morske vode, arhipelake vode arhipelakih drava, te teritorijalno
more, uz zrani prostor iznad njih.
Gospodarski i epikontinentalni pojas ne ine dijelove dravnoga podruja,
ali obalna drava u njima uiva odgovarajua suverena prava i jurisdikciju.
Tako, obalna drava ima iskljuivu jurisdikciju nad umjetnim otocima, ureajima i napravama podignutima u njezinu gospodarskom pojasu ili nad njezinim

19. POTOVANJE I PRIMJENA UGOVORA

147

epikontinentalnim pojasom glede carinskih, fiskalnih, zdravstvenih, sigurnos


nih i useljenikih propisa. Ugovor koji se odnosi na posebna suverena prava
ili na jurisdikciju obalne drave, primjenjuju se u tim prostorima u okvirima
predvienima opim meunarodnim pravom.
No, s obzirom na njihov predmet i svrhu, neki se ugovori ne mogu primjenjivati na cjelokupnom podruju njegovih drava stranaka. Medu ostalima, to
su ugovori o meunarodnim rijekama i morskim kanalima ili npr. enevska
konvencija iz 1958. o teritorijalnom moru i vanjskom pojasu. Oni se primjenjuju
samo u prostoru u pitanju.
Neki ugovori, poput onih o trajnoj neutralnosti odnose se samo na podruje
drave stranke kojoj je taj poloaj ugovorom priznat. Neki drugi ugovori imaju ekstrateritorijalni uinak ako se npr. odnose na graane i diplomate drava
stranaka u inozemstvu.
Napokon, neki se ugovori uope ne odnose na podruje njihovih drava stranaka, nego imaju ekstrateritorijalni uinak. Rije je npr. o enevskoj konvenciji
iz 1958. o otvorenom moru, o Ugovoru iz 1959. o Antarktiku, o Ugovoru iz
1967. o naelima koja ureuju djelatnosti drava na istraivanje i iskoritavanje
svemira, ukljuujui Mjesec i druga nebeska tijela, i sl.

(c) Na kraju nam valja izloiti neke naine osiguranja izvrenja ugovora.
U naelu, krenje obveza zbog bilo kojega ugovora koji je za neku dravu na
snazi oznauje njezino meunarodno protupravno djelo. Ono povlai meunarodnu odgovornost drave kriteljice i njezinu dunost da ispravi (reparira)
nastalu tetu. A drava stranka koja je pretrpjela tetu, slobodna je pozvati se
na to krenje kao na uzrok prestanka ili suspenzije ugovora u pitanju, ili pribjei
protumjerama (doputenim represalijama) kako bi dravu kriteljicu natjerala
da nastavi izvravati ugovor i da reparira nastalu tetu (v. infra, 25).
Ali drave su slobodne uglaviti u svojim ugovorima i dopunske naine osiguranja njihova izvrenja. Izbor tih naina kroz povijest se mijenjao.
Vjerska zakletva i uzimanje talaca u praksi su naputeni. Zalaganje pokretne
imovine odavno se ne obavlja, ali bi se moglo oivjeti.
U blioj je prolosti bilo nekoliko sluajeva okupacije dijela podruja druge drave. Preliminarni mirovni ugovor sklopljen u Versaillesu u 1871. predvidio je njemaku okupaciju dijela Francuske do konane isplate ratne kontribucije od pet milijuna
franaka. Zauzvrat, lanak 428. Versailleskog mirovnog ugovora s Njemakom iz
1919. predvidio je kao jamstvo njegova izvrenja okupaciju njemakoga podruja
zapadno od Rajne s mostobranima koju bi provele Saveznie i Udruene sile, i to
na petnaest godina. Uz to, lanak 248. predvidio je garanciju svih dobara Carstva i
njemakih drava do isplate reparacija.

148 Izvori meunarodnoga prava


U nekim ugovorima neke od njihovih stranaka preuzimaju jamstvo (garanciju) njihova izvrenja od neke druge stranke. Time one preuzimaju obvezu da
uine sve u svojoj modi da navedu drugu ili druge stranke da izvre ugovor. Neki
ugovori o trajnoj neutralnosti predviaju drugu vrstu garancija. Neovisnost i
teritorijalna cjelovitost drave kojoj je priznata trajna neutralnost garantiraju
sve ostale stranke toga ugovora.
U novije doba neki ugovori predviaju poseban postupak osiguranja njihova
izvrenja. Drave lanice Meunarodne organizacije rada preuzele su po njezinu Ustavu obvezu da Meunarodnom uredu rada podnose godinja izvjea o
mjerama koje su poduzele u ostvarenju ugovora koje je usvojila Konferencija.
Sline postupke predviaju neke konvencije o zatiti ljudskih prava. O podnesenim izvjeima raspravljaju tijela strunjaka i daju se preporuke.
No najrasprostranjeniji nain osiguranja izvrenja ugovora danas je stipuliranje odredbe kojom se predvia obvezna nadlenost nekoga stalnoga sudskoga ili
arbitranog tijela da odluuje o svim sporovima o njihovu tumaenju i primjeni.

149

20. UGOVORI I TREE DRAVE


Bibliografija
Daniel VIGNES: La clause de la nation la plus favorise et sa pratique contemporaine, RCADI
1970, tome 13, pp. 207-350; Philippe CAHIER: Le problme des effets des traits lgard
des Etats tiers, RCADI 1974, tome 143, pp. 589-735; Budislav VUKAS: Relativno djelovanje
meunarodnih ugovora, Zagreb, 1975, 179 stranica; V. . DEGAN: Konvencija UN o pravu
mora iz 1982. i tree drave, UPPPK 1988, br. 117-118, str. 49-77.

U naelu, meunarodni ugovor stvara prava i obveze samo za njegove stranke. Za sve tree drave koje nisu njegove stranke on je po pravilu res inter alios
acta. Upravo stoga, po svojoj ugovornoj osnovi ugovor ne moe nikada biti
izvorom pravila opega meunarodnog prava. No, kako smo prije istaknuli,
neko pravilo stipulirano u ugovoru moe se transformirati u novo ope obiajno
pravilo. Ono tada obvezuje sve subjekte meunarodnoga prava po obiajnoj, a
ne samo po ugovornoj osnovi.
Stoga je po svojoj ugovornoj osnovi ugovor iskljuivo izvor partikularnoga
meunarodnoga prava i kao takav obvezuje samo njegove stranke, i to prema
naelu: pacta tertiis nec nocent nec prosunt. No od toga vrlo openitoga naela
ima vie iznimaka. Dvije od tih iznimaka ureene su propisima Beke konvencije iz 1969, a trea se nametnula u samoj meunarodnoj praksi.
U ovom emo odjeljku, uz to, razmotriti poneto razliitu situaciju: kada
stranka nekoga ugovora stjee prava iz ugovora to ga je druga stranka preuzela
drugim ugovorom u odnosu na neku treu dravu. Rije je o klauzuli najveega
povlatenja.

(a) Pristanak tree drave na ugovor. Openito uzevi, ugovor moe stvarati i prava i obveze za tree drave koje nisu njegove stranke, ali uz njihov
pristanak. U tome smislu i Beka konvencija iz 1969. u lanku 34. formulira
to pravilo na nain da ugovor ne stvara ni obveze ni prava za treu dravu bez
njezina pristanka.
Glede pravovaljanosti takvoga pristanka tree drave, Beka konvencija ini otru razliku izmeu ugovora koji predviaju obveze i onih koji predviaju prava za
tree drave. To otro razlikovanje nema uporita u meunarodnoj praksi, jer ugovori te vrste u najveemu broju sluajeva predviaju odreenu ravnoteu u pravima
i obvezama, i to kako za njihove stranke, tako i za tree drave.

lanak 35. Konvencije predvia: Za treu dravu nastaje obveza na temelju


odredbe ugovora ako stranke tog ugovora namjeravaju tom odredbom stvoriti
obvezu i ako trea drava izrijekom, u pismenom obliku, prihvati tu obvezu.
Izriit prihvat u pismenom obliku takve obveze ima znaenje kolateralnoga

150 Izvori meunarodnoga prava


sporazuma kojim trea drava u stvarnosti ulazi u iri ugovorni odnos s izvornim strankama. Strogo uzevi, ona tada prestaje biti trea. Takvi ugovorni
odnosi, kakve predvia taj propis, nisu poznati u meunarodnoj stvarnosti, i
Beka konvencija u tome pogledu ne kodificira nikakvu postojeu praksu drava
koja se mogla iskristalizirati u obiajno pravilo.
Ali domaaj toga propisa jest u spreavanju nametanja obveza nekoj treoj
dravi bez njezina pismenoga pristanka. Kada toga izriitog propisa u Bekoj
konvenciji ne bi bilo, mogue pasivno dranje tree drave u pitanju davalo
bi izvornim strankama ugovora povoda za tvrdnju da je predviene obveze u
nekomu ugovoru ona preutno prihvatila (acquiescence, v. infra, 28, pod c).
lankom 35. Beke konvencije podrazumijevani pristanak (acquiescence) potpuno je iskljuen glede obveza tree drave iz ugovora kojemu ona nije stranka.
No od mnogo veega praktinog znaenja je propis Beke konvencije koji
ureuje pitanje prava za treu dravu stipulirana u ugovoru (lanak 36). U tome
propisu najprije se navodi: 1. Za treu dravu nastaje pravo na temelju odredbe
ugovora ako stranke toga ugovora namjeravaju tom odredbom dati pravo bilo
treoj dravi ili skupini drava kojoj ona pripada, bilo pak svim dravama, i
ako trea drava na to pristane. Njezin se pristanak pretpostavlja sve dok nema
suprotnih naznaka, osim ako ugovor ne odreuje drukije.
Odmah u sljedeemu stavku se, meutim, dodaje: 2. Drava koja ostvaruje
pravo primjenom stavka 1. duna je potovati uvjete za ostvarivanje toga prava,
predviene u ugovoru ili ustanovljene u skladu s njegovim odredbama. To znai
da e takva trea drava izvravati i sve odgovarajue dunosti koje proizlaze iz
takvog ugovora. I budui da, kako smo naveli, golema veina ugovora te vrste
predvia odreenu ravnoteu u pravima i dunostima, i za izvorne stranke i
za tree drave, ovaj propis u stvarnosti pokriva gotovo sve odnose ugovora i
treih drava.
Navedeni se propis zasniva, meutim, na pristanku tree drave kao uvjetu
za uivanje njezinih prava iz ugovora, iako se taj pristanak u najveemu broju
sluajeva pretpostavlja sve dok ne postoje suprotne naznake.
Konsenzualni odnos tree drave i izvornih stranaka ugovora prua zadovoljavajue rjeenje kada su u pitanju ugovori-pogodbe koji predviaju razliite dunosti svake od stranaka, ali smjeraju istomu cilju (npr. kupoprodaja). U
mjeri u kojoj se sam ugovor udaljava od pogodbe, a takva je veina ugovora koji
predviaju prava za tree, ova graanskopravna maksima gubi na znaenju.63

63

Cf., D. P. OCONNELL: International Law, Volume One, London, 1965, p. 266.

20. UGOVORI I TREE DRAVE

151

Takve emo primjere navesti u nastavku glede ugovora koji stvaraju objektivne
reime erga omnes.
Vaan je propis iz Beke konvencije o opozivanju ili izmjeni prava treih drava
iz ugovora. Graansko pravo nekih drava, iako ne svih, predvia tzv. pacta in favorem tertii, tj. stipulations pour autrui (npr. lanak 1121. francuskoga Graanskog
zakonika). Radi se o tzv. apsolutnim pravima u korist treega, koja se nakon to ih
on prihvati naknadno ne mogu opozvati ili izmijeniti bez njegova pristanka. Bilo je
sumnji u mogunost sklapanja ugovora te vrste u meunarodnome pravu.64
Na to je pitanje dao ispravan odgovor Stalni sud meunarodne pravde u presudi
iz 1932. o Slobodnim zonama: Ne moe se olako pretpostaviti da su bile usvojene
stipulacije u korist tree drave u cilju stvaranja nekoga istinskog prava za nju. Ali
nita ne spreava da volja suverenih drava moe imati taj cilj i uinak (Series A/B,
No. 46, pp. 147-148).
Tim je putem pola i Beka konvencija u lanku 37(2): Kada je pravo za treu
dravu nastalo sukladno lanku 36, stranke ga ne mogu opozvati ili izmijeniti ako
se ustanovi da se to pravo ne moe opozvati ili izmijeniti bez pristanka tree drave.
Proizlazi dakle da su apsolutna prava za treega mogua, jer ne postoji ni jedan propis opega meunarodnog prava koji bi zabranjivao takvu vrstu ugovaranja prava u
korist treega. Ali navedeni propis Beke konvencije od male je koristi. On, naime,
ne prua nikakve kriterije ili upute o tome kako prepoznati takve ugovorne odredbe,
i kako ih razlikovati od onih koje izvorne stranke ugovora mogu slobodno mijenjati,
i time naknadno mijenjati i dokidati prava treih drava bez njihova pristanka.

(b) Djelovanje pravil iz ugovora na tree drave po obiajnoj osnovi.


Drugu iznimku od opega pravila da ugovor obvezuje samo njegove stranke
ve smo objasnili (v. supra, 11). Nju potvruje i Beka konvencija u lanku 38,
kada navodi: Ni jedna odredba lanaka 34. do 37. ne prijei da pravilo izloeno u
ugovoru postane obvezatno za treu dravu kao obiajno pravilo meunarodnog
prava koje se kao takvo priznaje.
Kako smo naveli, na toj se iznimci zasnivaju sva nastojanja na progresivnom
razvoju i na legislaciji opega meunarodnog prava putem kodifikacijskih
konvencija. Takvi propisi, stipulirani u konvencijama u obliku bezlinih (impersonalnih) normi, imaju za cilj da se transformiraju u novo obiajno pravo i
da po obiajnoj osnovi budu izvorom prava i dunosti za sve subjekte meunarodnoga prava na koje se mogu primijeniti, dakle i za drave koje ne postanu
strankama tih konvencija.
No, ako do toga doe, tada ta pravila obvezuju i stranke ugovora po obiajnoj
osnovi. Ni one se ne mogu razrijeiti tih obveza, temeljenih na obiajnomu pra64
O tome pitanju vidjeti Budislav VUKAS: Relativno djelovanje meunarodnih ugovora, Zagreb,
1975, posebno str. 79-100.

152 Izvori meunarodnoga prava


vu, naknadnom izmjenom ili dokonanjem ugovora, osim ako se i te ugovorne
promjene naknadno ne transformiraju u novo ope obiajno pravo.
U tome smislu lanak 43. Beke konvencije predvia: Nitavost, prestanak ili
otkaz ugovora, povlaenje neke stranke iz njega ili suspenzija njegove primjene, ako su
posljedica primjene ove Konvencije ili odredaba ugovora, ni na koji nain ne utjeu na
dunost drave da ispunjava svaku obvezu sadranu u ugovoru, kojoj je podvrgnuta
prema meunarodnom pravu neovisno o tome ugovoru!

(c) Ugovori koji stvaraju objektivne reime erga omnes. I napokon, Beka
konvencija izriito ne predvia, iako i ne otklanja, tzv. ugovore kojima se ustanovljuju objektivni reimi erga omnes (glede svih). Takvi ugovori ine posljednju i moda najznaajniju iznimku od opega pravila da ugovor stvara prava i
obveze samo za njegove stranke.
Apstraktne uvjete za ustanovljenje i za djelovanje spomenutih objektivnih
reima na temelju ugovora vrlo je teko definirati. To je vjerojatno bio jedan od
razloga to je Komisija za meunarodno pravo bila odustala od nacrta pravila
te vrste pri pripremanju nacrta prava ugovora.65
Ali meunarodna stvarnost 19. i 20. stoljea poznaje ugovore koji su u praksi
zaista imali objektivni uinak erga omnes. U 19. stoljeu takve je ugovore sklapao
mali broj europskih velesila. Trajnu neutralnost vicarske potvrdilo je i zajamilo
na Bekom kongresu 1815. samo est drava. Na istome Kongresu Austrija, Pruska
i Rusija ustanovile su Krakovsku Republiku i podvrgle je svomu kolektivnom protektoratu (v. infra, 37, pod 6 (a)). Parikim ugovorom iz 1856. izmeu Francuske,
Britanije i Rusije demilitarizirani su Aalandski otoci, tada u posjedu Rusije. Taj poseban poloaj tih otoka, koji su nakon 1919. u sastavu Finske, odrao se do naih dana.
Na slian nain manji broj drava proglaavao je putem ugovora slobodu plovidbe nekim meunarodnim rijekama, i to Dunavom: Parikim ugovorom iz 1856,
mirovnim ugovorima iz 1919, te konano Beogradskom konvencijom iz 1948; te
Rajnom: Konvencijom u Mannheimu iz 1868. Proglaavana je i sloboda plovidbe i
internacionalizacija nekih morskih kanala (prokopa), i to Sueskog kanala Carigradskom konvencijom iz 1888; Panamskog kanala: anglo-amerikim ugovorom iz 1901,
i ugovorima Sjedinjenih Amerikih Drava i Paname iz 1903. i 1977; te Kielskog kanala: Versailleskim mirovnim ugovorom s Njemakom iz 1919. U presudi Wimbledon iz 1923. Stalni sud meunarodne pravde ustanovio je da je Kielski kanal postao
meunarodni plovni put, na dobrobit svih naroda svijeta (Series A, No. l, p. 22).
65

Takav pokuaj definicije, premda teko razumljiv, dan je u lanku 12. Beke konvencije iz
1978. o sukcesiji drava glede meunarodnih ugovora. Presuda Meunarodnog suda od 25 rujna
1997. o Projektu Gabikovo/Nagymaros (Maarska/(Slovaka) potvrdila je naelo iz lanka 12.
i naglasila je da ono: odraava pravilo obiajnoga meunarodnog prava. Primijenila ga je na
ugovor dviju stranaka iz 1977. o izgradnji sustava brana i hidroelektrana na njihovu zajednikom
dijelu Dunava, jer taj ugovor ustanovljuje reim plovidbe na vanom sektoru meunarodnoga
plovnog puta (pp. 71-72, para. 123).

20. UGOVORI I TREE DRAVE

153

U 20. stoljeu objektivni reimi uspostavljani ugovorima prestali su biti izrazom volje oligarhijske manjine europskih velesila. U savjetodavnom miljenju iz
1949. o Naknadi tete u slubi UN-a, Meunarodni je sud istaknuo: ... pedeset
drava, koje ine znatnu veinu lanica meunarodne zajednice, imale su mo
(usvajanjem Povelje UN-a u 1945, nap. pisca) stvoriti u skladu s meunarodnim pravom cjelinu koja ima svojstvo objektivne meunarodne osobe, a ne
samo osobe koju one same priznaju, kao i sposobnost da istie meunarodne
zahtjeve (p. 185).
Skoriji primjer je Konvencija o miroljubivoj suradnji u znanstvenom istraivanju Antarktike, sklopljena u Washingtonu u 1959. godini, i to na tri godine
od njezina stupanja na snagu. Tom konvencijom, koja je imala samo dvanaest
izvornih stranaka, podruje Antarktike je demilitarizirano (razvojaeno) i stavljeno je pod meunarodni reim vrlo slian onomu koji e se nekoliko godina
poslije propisati za svemir. Ta je konvencija, glede Antarktike, propisala odreene dunosti za sve drave svijeta (v. infra, 63, pod 3).
Konvencije koje ustanovljuju objektivne reime ne mogu se olako podvesti pod
propise o ugovorima i treim dravama, iz Beke konvencije iz 1969. Neki pisci
tumae njihov uinak erga omnes navodnom transformacijom njihovih odredbi u
propise opega obiajnog prava. Ako bi takvo objanjenje za neke druge sluajeve
vrijedilo, to se ne moe prihvatiti za Konvenciju o Antarktiku iz 1959, sklopljenu na
odreeno vrijeme, nakon ijeg se isteka predvia konferencija o njezinoj reviziji.66
Obiajna pravila ne ustanovljuju se konvencijama sklopljenima na odreeno vrijeme.
A i propisi iz Beke konvencije iz 1969. glede ugovora koji predviaju prava za
tree drave teko se mogu doslovno primijeniti na tu vrstu ugovora. Ako npr. neki
ugovor propisuje slobodu plovidbe nekim morskim kanalom ili meunarodnom rijekom, odluka zapovjednika trgovakog broda koji plovi pod jeftinom zastavom (npr.
Paname ili Liberije) da se koristi tom slobodom, teko se moe uzeti kao pristanak
drave zastave na to pravo koje predvia ugovor. Zapovjednik trgovakog broda, koji
moe biti stranac kako u odnosu na dravu zastave tako i na dravljanstvo stvarnoga vlasnika broda, nije agent ni jedne vlade i ne moe djelovati u njezino ime.67
U tim sluajevima pretpostavljeni pristanak tree drave na pravo koje se predvia
ugovorom ista je fikcija.

Ispravno je, stoga, uzeti da ugovori koji ustanovljuju objektivne reime predviaju prava (i odgovarajue dunosti), ne samo u korist treih drava ili drugih subjekata meunarodnoga prava, nego i neposredno u korist svih fizikih
i pravnih osoba kojima su namijenjena. U tome sluaju prava iz tih ugovora u
66

O razvoju nakon isteka toga roka vidjeti Davor VIDAS: Ujedinjeni narodi i antarktiki sistem, Hrvatska i Ujedinjeni narodi, Zagreb, 1996, str. 335-351.

67

Cf. Eduardo JIMNEZ DE ARCHAGA: International Law in the Past Third of a Century,
RCADI 1978, tome 159, pp. 68-69.

154 Izvori meunarodnoga prava


korist treega nemaju konsenzualni karakter, tj. ne ovise o izriitom ili preutnom pristanku tree drave. Pravna osnova tih ugovora slinija je obeanju kao
jednostranom aktu za koje nije nudan pristanak korisnika prava (v. infra, 27,
pod a). U naemu sluaju dovoljna je namjera izvornih stranaka ugovora da
stvore pravo za sve, tj. erga omnes, te da se taj objektivni reim u praksi ostvario.
Ako smo i utvrdili da se objektivni reimi erga omnes mogu katkad ustanoviti putem ugovora, time nam nije namjera pripisivati ugovorima openito vanost
izvora opega meunarodnog prava. To su samo rijetki izuzeci koji potvruju ope
pravilo da ugovori u prvom redu stvaraju prava i obveze samo za njihove stranke,
tj. da ine izvor partikularnoga meunarodnoga prava. A ni objektivni reimi ne
bi mogli nastati i djelovati kada bi im se protestima ili drugim izriitim aktima
suprotstavio znatniji broj drava. I oni se dakle preteito temelje na podrazumijevanom pristanku (acquiescence) neugovornica. Ali veina primjera koje smo naveli
glede neutralizacije i demilitarizacije drava i podruja, glede proglaenja slobode
plovidbe rijekama i kanalima i glede stvaranja meudravnih organizacija poput
Ujedinjenih nacija, u korist su vie ili manje itave meunarodne zajednice drava.
Izriito suprotstavljanje tim reimima stoga je teko zamislivo.

(d) Klauzula najveega povlatenja. Ta klauzula, kada se izriito uglavi


u nekomu ugovoru, predvia za svaku od stranaka toga ugovora prava koja je
druga stranka priznala treim dravama i njihovim graanima. Odnosi se na
prava iz ve postojeih ugovora s treim dravama, kao i ona koja e se naknadno uglaviti u buduim takvim ugovorima.
Komisija za meunarodno pravo pripremila je nacrt pravil o klauzuli najveega
povlatenja s komentarom jo u 1978.68 No Opa je skuptina proslijedila taj nacrt
dravama na miljenje tek u 1991.
U lanku 5. toga nacrta predvia se sljedee: Tretman (postupanje) najpovlatenije nacije jeste tretman dan od drave koja ga priznaje dravi uivaocu, ili osobama ili stvarima u odreenom odnosu s tom dravom, (i to) ne manje povoljan od
tretmana koji drava koja ga daje protee na neku treu dravu ili osobe ili stvari u
istom odnosu s tom treom dravom.

U tim se odnosima razlikuju dakle temeljni ugovor koji predvia tu klauzulu


(koji moe predviati prava i dunosti samo za njegove stranke), te ugovori
svake od njegovih stranaka s treim dravama. Za svaku stranku temeljnoga
ugovora, ugovori druge njegove stranke s treima prestaju biti res inter alios
acta. Primjenom te klauzule oni postaju izvorom prava za nju samu ili za njezine graane.

68
Cf., Yearbook of the International Law Commission 1978, volume II, Part Two, pp. 21-23. Taj
tekst bez komentara moe se nai i na internetu.

20. UGOVORI I TREE DRAVE

155

U sporu Anglo-Iranian Oil Co. Britanija se pozvala na jedan ugovor Irana s Danskom, koji je predviao klauzulu najveega povlatenja. U presudi o prethodnim
pitanjima iz 1952, Meunarodni je sud u povodu toga izrekao vano ogranienje
u gornjemu smislu. Po miljenju Suda, da bi Ujedinjeno Kraljevstvo moglo uivati
podobnosti iz bilo kojega ugovora kojega je Iran sklopio s nekom treom dravom,
ono mora biti kadro pozvati se na ugovor koji je ono sklopilo s Iranom a koji predvia
klauzulu najveega povlatenja. Ugovor koji sadrava tu klauzulu temeljni je ugovor. Taj ugovor ustanovljuje pravnu vezu Ujedinjenoga Kraljevstva i Irana s treom
dravom. Neki ugovor s treom dravom koji je neovisan i izoliran od temeljnoga
ugovora ne moe proizvesti nikakav pravni uinak izmeu Ujedinjenog Kraljevstva
i Irana; on je res inter alios acta. (p. l09).
U presudi iz iste, 1952. godine o Pravima amerikih dravljana u Maroku (Francuska/Sjedinjene Amerike Drave), Sud je naveo jo jedno ogranienje: ... Ako su
odredbe o fiskalnom imunitetu u ugovorima izmeu Maroka i treih drava okonane ili otkazane, na te se odredbe vie nije mogue pozvati temeljem klauzule najveega povlatenja... (p. 204).

Klauzula najveega povlatenja najee se stipulira u dvostranim trgovinskim ugovorima i odnosi se na uvozne carinske pristojbe. No ona se ugovara
i glede pravnoga poloaja graana jedne drave u drugoj (osobito u pitanjima
prava na stjecanje i nasljeivanje nepokretne i pokretne imovine), osnivanja
tvrtki, pristupa sudovima, glede sudskih pristojbi i jamevina, zatite intelektualnog vlasnitva i dr.
Od klauzule najveega povlatenja valja razlikovati klauzulu o jednakom, tj.
nacionalnom tretmanu. U dvostranom ugovoru moe se ugovoriti da su graani
jedne drave na podruju druge drave u nekim oblastima potpuno izjednaeni s
njezinim vlastitim graanima. Time se ustanovljuje nediskriminacija s graanima
te druge drave.
Klauzula najveega povlatenja, naprotiv, polazi od razliita tretmana vlastitih
graana i svih stranaca u svakoj od drava stranaka temeljnoga ugovora. Svrha te
klauzule jest da u svakoj od tih drava stranci koji su graani druge drave stranke
toga ugovora ne budu diskriminirani u odnosu na strance iz bilo koje tree drave
za koje je ugovorom predvien jo bolji tretman.

Uvjeti i domaaj primjene klauzule najveega povlatenja predviaju se u


temeljnom ugovoru. Tako se iz domaaja njezine primjene mogu iskljuiti povlastice koje neka od drava stranaka temeljnoga ugovora priznaje njoj susjednim dravama, ili povlastice iz carinske unije ili zone slobodne trgovine, i dr.
U dvostranim ugovorima ta se klauzula najee stipulira pod uvjetom uzajamnosti (reciprociteta). No i priznati reciprocitet ne mora primjenom te klauzule uvijek osigurati jednak tretman graana jedne drave stranke temeljnoga
ugovora u drugoj kao stranaca, i obratno. To stoga to, kako smo vidjeli, taj po-

156 Izvori meunarodnoga prava


loaj ovisi o povlasticama koje svaka od stranaka priznaje strancima na temelju
ugovora s treim dravama.
U razdoblju kolonijalizma bilo je, meutim, nametnutih ugovora kojima se klauzula najveega povlatenja stipulirala na teret samo jedne od ugovornih stranaka.
Redovito su bile u pitanju azijske drave.

Klauzula najveega povlatenja moe se stipulirati i u mnogostranim ugovorima. Najznaajniji je primjer u tome smislu lanak I. GATT-a (Opega sporazuma o tarifama i trgovini).
Nema sumnje u to da su tada sve stranke toga mnogostranoga ugovora uivaoci
najpovoljnijeg tretmana koji je svaka druga njegova stranka priznala ugovorima s
treim dravama. No, ako u novom mnogostranom ugovoru o tome nema izriitih
odredaba, nije sigurno da se na stranke prijanjih dvostranih ugovora s tom klauzulom koji su na snazi, automatski primjenjuje najpovoljniji tretman iz novoga
viestranog ugovora o carinskoj uniji ili o zoni slobodne trgovine.
Neka naela de lege lata i de lege ferenda glede uvjeta i ogranienja tretmana
najveega povlatenja, kao i njegova prestanka i suspenzije, mogu se nai u nacrtu
Komisije za meunarodno pravo.

157

21. IZMJENE I PREINAKA (REVIZIJA) UGOVORA


Bibliografija
M. RADOKOVITCH: La rvision des traits et le Pacte de la S.d.N, Paris, 1930, 353 p.; R.
ZACKLIN: The Amendment of the Constitutive Instruments of the United Nations and Specialized
Agencies, Leiden 1968, 232 p.; V. . DEGAN: Mirna promjena u meunarodnom pravu, JRMP
1974, br. 1-3, str. 7-43.

1. Stabilnost i promjene pravnoga poretka. Ne moe biti stabilnosti bez


promjena. Stabilnost meunarodnoga pravnoga poretka moe se postii i odravati samo ako je taj poredak u njegovoj cjelini otvoren promjenama i progresivnom razvoju, te ako se te promjene ostvaruju na miroljubiv nain. Da bi
se taj cilj postigao, kao inilac promjena valja, koliko je to mogue, eliminirati
nejednakost, odnose snaga i samovolju jaega.
Potreba za promjenama ne odnosi se samo na impersonalne norme opega
i partikularnoga meunarodnog prava. Ona se odnosi i na subjektivne situacije
i prije steena prava drava iz ugovornih odnosa.
Pakt Lige naroda iz 1919. predvidio je u jednoj svojoj odredbi (lanak 19) da
Skuptina Lige moe, s vremena na vrijeme, pozvati svoje lanice da pristupe preispitivanju svojih ugovora koji su postali neprimjenljivi. U praksi Lige taj propis nije
nikada bio primijenjen.
Povelja Ujedinjenih nacija iz 1945. u lanku 14. ovlauje Opu skuptinu da
moe preporuiti mjere za mirno ureenje svake situacije, bez obzira na njezino porijeklo, za koju dri da bi mogla tetiti opemu blagostanju ili prijateljskim odnosima
meu narodima, ukljuujui situacije nastale krenjem odredaba te Povelje u kojima
se izlau ciljevi i naela Ujedinjenih nacija. Tu je implicitno sadrana i nadlenost
Ope skuptine da preporuuje preispitivanje ili izmjenu postojeih ugovora.
Sve su to pitanja tzv. mirne promjene (peaceful change). Prije 1919. taj pojam
nije bio poznat, jer se do Pakta Lige rat smatrao zakonitim sredstvom rjeavanja
sporova i ureenja situacija u dravama. Voenje rata bilo je tada suvereno pravo
svake drave, pa i nain ostvarivanja eljenih promjena.

Ne mora, meutim, svaki zahtjev za izmjenom (revizijom) ugovora biti


opravdan. Takvi se zahtjevi mogu temeljiti na sili i promijenjenom odnosu snaga
u odnosu na slabiju dravu. Ali, s obzirom na to da nema vjeitih ugovora, ni
zauvijek steenih prava izvan temeljnih prava i dunosti drava, bilo bi korisno
da svaki ugovor koji se sklapa na neodreeno vrijeme, a koji ureuje vane
odnose u meunarodnoj zajednici, sadrava i vlastite, ne odvie krute odredbe
o njegovim izmjenama i o njegovu dovoenju u sklad s izmijenjenim uvjetima.
Ako je zbog bilo kojega razloga takva formalna promjena nemogua, tada se
mnoge vane odredbe iz ugovora u praksi prestaju primjenjivati. Na taj nain

158 Izvori meunarodnoga prava


ugovor sve manje djeluje na meunarodne odnose. Primjer za to bio je negdanji
Pakt Lige naroda. A i najznaajniji dijelovi Povelje UN-a (glave VI, VII. i VIII),
nisu se primjenjivali izmeu 1945. pa sve do osamdesetih godina 20. stoljea
kada je Mihail Gorbaov doao na vlast u bivemu Sovjetskom Savezu.

2. Temeljna pravna pravila o izmjenama meunarodnih ugovora. Beka


konvencija iz 1969. ini razliku izmeu izmjene ugovora (amendment) (lanci
39. i 4), te preinake (modification) nekoga mnogostranog ugovora, i to sklapanjem novoga sporazuma samo izmeu nekih njegovih stranaka (lanak 41). To
je razlikovanje nedosljedno. U lanku 2. Konvencije koji se odnosi na upotrebu
izraza ne daje se odreenje tih dvaju termina. Uz to je Komisija za meunarodno pravo u svojem komentaru nacrta tih propisa navela da, s obzirom na
znaenje koje je bilo pridavano reviziji ugovora prije Drugoga svjetskog rata,
ona daje prednost izrazu izmjena. Valja, meutim, priznati da nema bitnih
razlika izmeu izraza revizija, izmjena i preinaka nekoga ugovora. Svi oni
u pravu znae isto.
Postoji nekoliko pravila koja se prema hijerarhijskom redoslijedu primjenjuju
na izmjene, tj. na reviziju ugovora.

I. Prvo je pravilo da zajednikim sporazumom sve stranke, bilo dvostranoga


bilo mnogostranog ugovora mogu svoj ugovor izmijeniti ili preinaiti, i to zbog
bilo kojega razloga i u bilo koje doba. Ako djeluju jednoglasno, one su domini
negotii svakoga svoga sporazuma. One mogu tim putem, ako to ele, dokonati
svoj postojei ugovor i zamijeniti ga novim (lanak 59. Beke konvencije).
Za situacije kada se izmeu istih stranaka postojei ugovor djelomino mijenja
novim, uz napomenu da prijanji ugovor ostaje na snazi, vidi dalje kod sukoba ugovora pod Dl.
Glede nemogunosti dokidanja tim putem imperativnih normi opega meunarodnog prava, v. supra, 14. Glede ostalih obveza stranaka iz izmijenjenoga ili
dokinutog ugovora koje su prije toga prerasle u obiajno pravo, v. supra, 2, pod (b).

II. Ako neki mnogostrani ugovor ima velik broj stranaka, jednoglasnost
stranaka u cilju njegove izmjene teko je ili nemogue postii. U nedostatku
jednoglasnosti, primjenjuju se odredbe samoga ugovora o njegovim izmjenama
ako su u njemu stipulirane.
Kada je tim odredbama ugovorena neka veina (npr. dvotreinska), kao uvjet
da bi izmjene stupile na snagu, ugovor se tada pod tim uvjetima moe izmijeniti. No, ako nema drukijih odredaba, izmijenjeni ugovor se primjenjuje samo
izmeu stranaka koje su te izmjene usvojile. Izmeu tih stranaka i onih koje na
izmjene nisu pristale primjenjuje se prijanji neizmijenjen ugovor.

21. IZMJENE I PREINAKA (REVIZIJA) UGOVORA

159

Poseban je problem izmjena ugovora-ustava meunarodnih organizacija s


velikim brojem stranaka tj. drava lanica. To s obzirom na to da se neki takav
ugovor ne moe usporedo primjenjivati u prvotnoj i u izmijenjenoj verziji. Ti
ugovori takoer najee odstupaju od jednoglasnosti i propisuju neku kvalificiranu veinu za njihove izmjene. No, nakon to se taj uvjet ispuni, izmijenjeni
tekst ugovora obvezuje i stranke koje su se tim izmjenama bile suprotstavile.
Njima tada preostaje samo da potuju izmijenjeni ugovor ili da napuste organizaciju u pitanju.
lanak 108. Povelje UN-a tako propisuje da njezine izmjene stupaju na snagu za sve lanove UN-a kada ih prihvati veina od dvije treine lanova Ope
skuptine, i kada ih dvije treine lanova UN-a, ukljuujui sve stalne lanice
Vijea sigurnosti, ratificiraju u skladu sa svojim ustavnim propisima. To znai
da bez ratifikacije bilo koje stalne lanice Vijea sigurnosti (Sjedinjenih Amerikih Drava, Britanije, danas Ruske Federacije, Francuske ili Kine), ni jedna
izmjena Povelje ne moe stupiti na snagu. Ali takve izmjene stupaju na snagu
za sve drave lanice, ak ako ih do treine ostalih drava lanica ne ratificira.

III. lanci 40. i 41. Beke konvencije primjenjuju se na izmjene i preinake


mnogostranih ugovora u sluaju kada jednoglasnost stranaka nije postignuta, a
ugovor u pitanju ne sadrava vlastite odredbe u tu svrhu. To ujedno znai da je
za svaku izmjenu svakoga dvostranog ugovora nuan pristanak obiju njegovih
stranaka.

U lanku 40. predviaju se neka proceduralna i materijalna pravila. Svaki


se prijedlog izmjene mnogostranog ugovora u odnosima izmeu svih stranaka
mora notificirati svim dravama ugovornicama. Svaka od njih ima pravo sudjelovati u odluivanju o tome to treba poduzeti na temelju toga prijedloga.
Svaka od njih potom ima pravo sudjelovati u pregovorima i u sklapanju svakoga
sporazuma o izmjeni ugovora.
Svaka drava koja ima pravo da postane strankom ugovora ima takoer pravo postati strankom izmijenjenog ugovora.
Dalje vrijedi ve izneseno pravilo pod II: izmijenjeni se ugovor primjenjuje
samo izmeu stranaka koje su te izmjene usvojile. Izmeu tih stranaka i onih koje
na izmjene nisu pristale, primjenjuje se (prvi) ugovor u neizmijenjenu obliku.
lanak 41. predvia sporazume radi preinake mnogostranih ugovora u odnosima
izmeu samo nekih njegovih stranaka. Tu emo situaciju dalje razmotriti pod D2.

3. Pravila o sukobu ugovora o istome predmetu. Pod izmjenom ugovora


u iremu smislu razumijevala bi se ne samo izmjena odredaba ugovora na snazi
nego i sklapanje novoga ili novih ugovora o istom predmetu, bilo da se njima
dokida postojei ugovor bilo on i dalje ostaje na snazi.

160 Izvori meunarodnoga prava


Beka konvencija iz 1969. predvia vie propisa o primjeni uzastopnih ugovora o istome predmetu. Ali ta sloena materija postaje razumljivijom ako se
objasni u iremu sklopu sukoba ugovornih odredbi o istom predmetu i nainima
njegova razrjeavanja.69 Navodimo glavna naela o tome pitanju po njihovu hijerarhijskom redoslijedu. Ona su inae razbacana u vie propisa Beke konvencije
(lanci 3, 4, 41, 53, 59, 60. i 64).

A. Imperativne norme opega meunarodnog prava, kada su sadrane u


nekomu ugovoru, ine nitavim svaki drugi ugovor koji je s njima u sukobu u
trenutku njegova sklapanja. Nova imperativna norma ini nitavim i dokonava
svaki postojei ugovor koji je s njome u sukobu (lanci 53. i 64. Beke konvencije).

B. Obveze drava lanica iz Povelje UN-a, prema njezinu lanku 103, prevladavaju nad njihovim obvezama iz bilo kojega drugog sporazuma. To je jedina
derogatorna klauzula u nekom ugovoru koja derogira obveze iz drugih (ostalih)
ugovora, a koju Beka konvencija priznaje (lanak 30(1)).

C. Ako neki ugovor odreuje da je podreen prijanjem ili kasnijem ugovoru ili da ga ne treba smatrati inkompatibilnim s tim drugim ugovorom, odredbe
toga, drugog ugovora imaju prednost (lanak 30(2). Beke konvencije). Dakle,
izvan spomenutoga lanka 103. Povelje, jedino imaju uinka stipulacije u ugovoru koje daju prednost nekom drugom ugovoru.
D. Nakon gornjih propisa koji se promjenjuju po hijerarhijskom redoslijedu,
slijede razliite druge situacije sukoba vie ugovora o istom predmetu, gdje nema
hijerarhijski postavljenih pravila. Za svaku takvu situaciju koju emo dalje opisati
primjenjuju se razliita pravila, ako postoje.
Dl. Sve stranke prijanjega ugovora stranke su i kasnije sklopljenog ugovora.
Tu, meutim, ne mora postojati apsolutni identitet stranaka. Kasniji ugovor moe
imati i vei broj stranaka od prijanjega, ali ne smije se dogoditi da bilo koja stranka
prijanjega ugovora ne bude i stranka onoga kasnijeg. To je situacija koju smo ve
opisali pri izmjeni ugovora gore pod I.
Za takve situacije vrijedi ope naelo prava: lex posterior derogat legi priori, ali
s dva mogua uinka. Ako su stranke kasnijega ugovora namjeravale da predmet
ugovaranja treba biti ureen samo njime, ili ako su odredbe toga, kasnijeg ugovora
inkompatibilne s onima iz prijanjeg toliko da je nemogue izvravati odredbe obaju
ugovora, prijanji se ugovor dokonava (lanak 59).

69

Ta pravila iz Beke konvencije prikazujemo kako ih je izloio NGUYEN QUOC DINH: Droit
international public, Paris, 1975, pp. 255-264. Kasnija izdanja te knjige izostavila su to objanjenje.

21. IZMJENE I PREINAKA (REVIZIJA) UGOVORA

161

Ako navedeno nije sluaj i prijanji ugovor nije dokonan, prijanji se ugovor
primjenjuje samo u onoj mjeri u kojoj su njegove odredbe kompatibilne s odredbama
kasnijeg ugovora (lanak 30(3). Beke konvencije).
D2. Dvije ili vie stranaka prijanjega mnogostranog ugovora sklope izmeu sebe
novi sporazum u namjeri da ga preinae samo u njihovim uzajamnim odnosima
(inter se). U toj situaciji namjera stranaka novoga, ueg sporazuma nije da prijanji
ugovor prestane vrijediti. One ele i dalje ostvarivati prava i izvravati dunosti iz
prijanjeg ugovora sa svim njegovim preostalim strankama, koje nisu stranke novoga
inter se sporazuma.
Beka konvencija (lanak 41) predvia vrlo stroge i ograniavajue uvjete da bi
takav novi sporazum bio pravovaljan. Novi sporazum mogu je: (a) ako prijanji
ugovor predvia takve preinake, ili (b) ako takva preinaka nije ugovorom zabranjena,
(c) nije na tetu uivanja prava to ih ostale stranke izvode iz prijanjeg ugovora,
niti izvravanja njihovih obveza i (d) ne odnosi se na odredbu od koje bi odstupanje
dovelo do inkompatibilnosti s efektivnim ostvarenjem predmeta i svrhe prijanjega
ugovora u cijelosti.
Ako gornji uvjeti nisu ispunjeni kako ih predvia Beka konvencija, tada moe
doi do meunarodne odgovornosti stranaka novoga sporazuma ako ga ponu izvravati, i to zbog krenja njihovih obveza iz prijanjeg ugovora (lanak 30(4). Beke
konvencije).
Stranke novoga sporazuma moraju prije njegova sklapanja u naelu notificirati
ostalim strankama svoju namjeru da sklope taj svoj sporazum.
D3. Kasniji ugovor o istome predmetu ne obuhvaa sve stranke prijanjeg ugovora. Ta je situacija dakle obrnuta u odnosu na onu pod tokom Dl, ali nije identina
ni s onom pod D2.
Nerijetko se, naime, u praksi dogaa da ui krug stranaka prijanjeg ugovora,
zajedno s nekim treim dravama, sklopi novi mnogostrani ugovor o istome predmetu u namjeri da se isto pitanje uredi drukije. Njihova namjera moe biti samo
da dopune tekst prijanjega ugovora, ali i da bitno izmijene njegove odredbe, ili
ak da ga potpuno zamijene novim ugovorom. To se osobito dogaa pri sklapanju
novih konvencija o kodifikaciji meunarodnog prava o istom predmetu, poput onih
o pravu mora ili humanitarnom pravu.
Taj problem sukoba ugovora ne moe se rijeiti jasnim i jednostavnim pravnim
naelima. Beka konvencija tu postavlja vie pravila s obzirom na razliite situacije
koje mogu nastati.
Moe se dogoditi da sklapanje novoga ugovora o istom predmetu vodi bitnoj
povredi prijanjega ugovora, bilo da ga se tim putem sasvim odbacuje bilo da se
njime kre odredbe prijanjeg ugovora bitne za ostvarenje njegova predmeta i svrhe.
Ako zbog toga stranke prijanjega ugovora koje nisu pristale na novi, pretrpe tetu,
one se mogu pozvati na to krenje kao na uzrok dokonanja ili suspenzije prijanjeg
ugovora. Ali se one mogu pozvati i na meunarodnu odgovornost stranaka kasnijega
ugovora zbog krenja njihovih steenih prava iz prijanjeg ugovora.

162 Izvori meunarodnoga prava


Takva bitna povreda u pravilu nee nastupiti ako su sve stranke prijanjeg ugovora sudjelovale u pregovorima za sklapanje novoga ugovora i ako su iz nekih razloga
naknadno odluile da ne postanu njegovim strankama.
Ako sklapanjem novoga ugovora ne doe do povrede bitnih odredaba prijanjega
i ne nastupi meunarodna odgovornost stranaka kasnijeg ugovora, Beka konvencija
u lanku 3(4). predvia sljedea pravila:
U odnosima izmeu drava stranaka obaju ugovora, prijanji se ugovor primjenjuje samo u onoj mjeri u kojoj su njegove odredbe kompatibilne s odredbama kasnijeg ugovora. Tu je rije o primjeni naela lex posterior derogat legi priori, jednako
kao u situaciji kada su sve stranke prijanjeg ugovora takoer i stranke kasnijega, a
prijanji ugovor nije dokonan. Tu smo situaciju opisali gore pod Dl.
U odnosima izmeu drave stranke obaju ugovora i drave stranke samo jednoga
od tih ugovora, onaj ugovor ije su stranke obje drave ureuje njihova uzajamna
prava i obveze.
Postoji vie konvencija o kodifikaciji neke grane meunarodnoga prava sklopljenih u nizu. Rije je npr. o odnosu etiriju enevskih konvencija o pravu mora iz
1958, te nove Konvencije UN-a o pravu mora iz 1982. U odnosima izmeu drava
stranaka neke od enevskih konvencija i Konvencije iz 1982, primjenjuje se pravilo
pod (a). Naprotiv, u odnosima izmeu tih drava i onih koje nisu postale strankama
Konvencije iz 1982. i dalje se primjenjuju samo enevske konvencije iz 1958, ako
su im one stranke.
D4. Na prvi pogled najjednostavnija situacija sukoba ugovora najtee je rjeiva.
Rije je o sluaju kada jedna od stranaka dvostranog ugovora koji je jo na snazi,
sklopi s treom dravom novi dvostrani ugovor, a taj kasniji ugovor inkompatibilan
je s prijanjim. Ona tada nije kadra izvriti svoje obveze prema strankama obaju
ugovora.
Nema sumnje u to da tada nastupa meunarodna odgovornost za stranku obaju
ugovora. No glede steenih prava druge stranke prijanjega i druge stranke kasnijeg
ugovora, Beka konvencija u lanku 30(5). tretira oba ta inkompatibilna dvostrana
ugovora kao jednaka. Ona ak moe podrazumijevati da drava koja ih je oba sklopila moe izabrati koji e od njih potovati.
Primjenom lanka 30(5), koji upuuje na lanak 6. Beke konvencije, druga stranka prijanjeg ugovora moe se pozvati na njegovu bitnu povredu nastalu sklapanjem
novoga ugovora inkompatibilnog s njime, kao na uzrok prestanka ili suspenzije prijanjeg ugovora. No ona time ne osigurava svoja steena prava iz prijanjeg ugovora,
i u stvarnosti odrie se zahtjeva za produenjem njegova izvrenja.
Adekvatno bi bilo rjeenje, koje Beka konvencija ne predvia, da na temelju
naela pacta sunt servanda prvenstvo u primjeni ima prijanji ugovor, i to napose
ako je druga stranka kasnijega ugovora znala za postojanje onoga prvog.

163

22. NITAVOST UGOVORA


Bibliografija
Francesco CAPOTORTI: Extinction et suspension des traits, RCADI 1971, tome 134, pp. 417588; Philippe CAHIER: Les caractristiques de la nullit en droit international, Revue gnrale
de droit international public 1972, pp. 646-691.

1. Pravila o postupku iz Beke konvencije. Prije izlaganja pravnih pravila o nitavosti ugovora, valja nam izloiti neke propise postupka koje Beka
konvencija iz 1969. nalae samo za njezine stranke. No ta se pravila postupka
primjenjuju, kako glede nitavosti ugovora, tako i njegova prestanka, povlaenja
iz njega ili suspenzije njegove primjene. Propisi se dakle odnose i na suspenziju
primjene i na prestanak ugovora koje emo obraditi u sljedeim odjeljcima.
Te odredbe obvezuju dakle po ugovornoj osnovi samo stranke Beke konvencije. No, osim onih koje propisuju nadlenost Meunarodnoga suda, arbitrau,
te obvezatan postupak mirenja, ostale se, unato njihovoj proceduralnoj naravi,
mogu transformirati u pravila opega obiajnoga meunarodnog prava.
Spomenuta pravila vrlo suzuju mogunost jednostranih akata stranaka ugovora i najveim dijelom otklanjaju neposredan pravni uinak takvih akata. Stoga
ona imaju za svrhu prevenciju meunarodnih sporova, bilo o nitavosti nekoga
ugovora bilo o njegovu prestanku.
Prema lanku 65. Beke konvencije, svaka stranka koja se pozove bilo na to
da postoji mana u njezinu pristanku da bude vezana ugovorom, bilo na uzrok osporavanja valjanosti ugovora, njegova prestanka, povlaenja iz njega ili suspenzije njegove primjene, mora svoj zahtjev notificirati ostalim strankama ugovora.
U toj se izjavi mora navesti mjera koja se predlae glede ugovora i razloge za to.
Ako u roku koji, osim u sluajevima osobite hitnosti ne smije biti krai od
tri mjeseca od primitka notifikacije, ni jedna druga stranka ne stavi prigovor,
stranka koja je notificirala izjavu moe poduzeti mjeru koju je predloila.
Ona moe dakle na temelju tako nastaloga podrazumijevanog pristanka svih
ostalih stranaka (acquiescence, infra, 28 pod c), tu mjeru ponovno notificirati
ostalim strankama u pisanom obliku i proglasiti da je ugovor u pitanju nitav, ili
da je dokonan, ili proglasiti svoje povlaenje iz njega ili svoju suspenziju njegove primjene. Ako takvu ispravu ne potpie dravni glavar, ef vlade ili ministar
vanjskih poslova, predstavnika drave koja daje priopenje, moe se pozvati da
podnese svoju punomo.
Ako je, meutim, bilo koja druga drava stranka ugovora uloila prigovor,
vie se ne moe tvrditi da je postignut preutni sporazum o najavljenoj mjeri

164 Izvori meunarodnoga prava


izmeu svih stranaka ugovora. Time nastaje spor izmeu odnosnih stranaka o
prvotno postavljenom zahtjevu.
Daljnji propisi o rjeavanju sporova koje predvia Beka konvencija ine se nedovoljnima, ali i zahtijevaju mnogo vremena. Na Bekoj diplomatskoj konferenciji
u 1968. i 1969. istoni blok bio je jo uvijek nenaklonjen obveznom sudskom i arbitranom rjeavanju sporova. Danas bi vjerojatno obvezujui postupci koji dovode
do obvezujuih odluka bili prihvatljivi mnogo iremu krugu drava u svijetu negoli
u to vrijeme. Da su u Konvenciji samo takvi postupci predvieni glede rjeavanja
svih moguih sporova o nitavosti i prestanku ugovora, moda bi broj stranaka te
konvencije bio manji, ali bi mnogi takvi sporovi bili rjeavani konanom meunarodnom sudskom ili arbitranom presudom.
U nedostatku obveza stranaka iz bilo koje druge odredbe o obvezatnom rjeavanju sporova, stranke toga spora dune su najprije u roku od dvanaest mjeseci nakon
stavljanja prigovora pokuati ga rijeiti pomou sredstava navedenih u lanku 33.
Povelje UN-a. Rije je o pregovorima, anketi, posredovanju, mirenju, arbitrai, sudskomu rjeavanju, obraanju regionalnim ustanovama ili sporazumima, ili drugim
sredstvima prema izboru stranaka.
Navedeno znai da, ako sam sporni ugovor sadrava obveznu klauzulu o arbitranom ili sudskom rjeavanju sporova o njegovoj primjeni ili tumaenju, stranke
e pribjei tim sredstvima i spor e se konano rijeiti na takav nain. Drave stranke
spora mogu biti obvezane i nekim opim ili dvostranim ugovorom o rjeavanju koji
e se primijeniti na taj spor. No u nedostatku takvih ugovornih obveza stranaka,
upuivanje na rjeavanje sredstvima iz lanka 33. Povelje nije od velike koristi. Izbor
izmeu svih tih sredstava ovisi o suglasnosti svih stranaka spora i velika je mogunost da spor ostane nerijeen.
Ako tijekom tih dvanaest mjeseci spor ostane nerijeen, lanak 66. Beke konvencije predvia sljedea dva postupka rjeavanja: (a) Svaka stranka spora o primjeni ili tumaenju lanaka 53. ili 64. Konvencije (tj. o postojanju i o uincima neke
imperativne norme opega meunarodnog prava, tj. o jus cogens), moe tubom
podvrgnuti spor na rjeavanje Meunarodnom sudu, osim ako stranke suglasno
ne odlue taj spor podvrgnuti arbitrai. Takav bi dakle spor na temelju obveza iz
Beke konvencije trebao biti konano rijeen obvezujuom presudom. (b) Svaka
stranka spora o primjeni ili o tumaenju bilo kojega drugoga lanka iz dijela V. ove
konvencije (o nitavosti, prestanku i suspenziji primjene ugovora), moe pokrenuti
postupak mirenja. U prilogu te konvencije predviena su pravila o tome postupku i
o nainu ustanovljenja komisije za mirenje. Zahtjev za mirenje podnosi se glavnom
tajniku UN-a.
Postupak mirenja ne mora dovesti do konanoga rjeenja spora (v. infra, 81,
pod 2). Stoga on ne moe biti pravi nadomjestak za rjeavanje sporova pred Meunarodnim sudom ili arbitraom. Znakovito je da nakon stupanja na snagu Beke
konvencije jo ni jedna njezina stranka nije pokrenula taj postupak.

2. Uinci nitavoga ugovora. U nastavku emo iskljuivo raspravljati o nitavosti ugovora. Odredbe nitavoga ugovora u naelu su bez pravne snage od

22. NITAVOST UGOVORA

165

njegova sklapanja, dakle ab initio. Ako ipak na osnovi takvoga ugovora neka
njegova stranka kojoj se ne moe pripisati prijevara, korupcija ili prisila izvri neke ine, ona moe od svake druge stranke toga ugovora zatraiti povrat
u prijanje stanje (restitutio in integrum). Drugim rijeima, ona moe od njih
traiti da se u njihovim meusobnim odnosima, koliko je to mogue, uspostavi
stanje koje bi postojalo da nitav ugovor uope nije bio primjenjivan. Beka
konvencija iz 1969. u lanku 69-1-b. pri tome predvia iznimku da ini izvreni
u dobroj vjeri prije pozivanja na nitavost nisu postali protupravni samim tim
to je ugovor nitav.
Ta konvencija jo predvia da se, u sluaju kada je nitav pristanak neke drave da bude vezana mnogostranim ugovorom, prethodna pravila primjenjuju
na odnose izmeu te drave i ostalih stranaka ugovora. To ujedno znai da je
dvostrani ugovor u cijelosti nitav ako je nitav pristanak bilo koje od njegovih
dviju ugovornica da bude njime vezana.
Beka konvencija predvia jo jedno iznimno vano ogranienje. Po njezinu
lanku 42(1), valjanost ugovora ili pristanka drave da bude njime vezana moe
se osporiti samo primjenom te konvencije. To znai da drugih uzroka nitavosti
ugovora, osim onih koje ta konvencija izriito predvia, ne moe biti. Moe se
s razlogom pretpostaviti da je ta vana ograniujua odredba prerasla u ope
obiajno pravno pravilo i da se danas ni jedna drava u svijetu (a ne samo stranke
Beke konvencije iz 1969) ne moe pozvati na uzroke nitavosti koji nisu predvieni tom konvencijom.
Inae, osim nekolicine njih, uzroci nitavosti ugovora, tj. mane pri oitovanju
volje, dobro su poznata opa naela prava. Njih susreemo u graanskim zakonicima i u sudskoj praksi svih drava svijeta kao uzroke nitavosti graansko-pravnih pogodbi. No iskaze nekih od tih naela Beka je konvencija prilagodila
potrebama meunarodnih ugovora.
Da bi ovo izlaganje bilo razumljivije, sve uzroke nitavosti ugovora izloit
emo u poneto razliitom redoslijedu od onoga iz Beke konvencije. Iz propis
te Konvencije razaznaje se da se svi ti uzroci mogu podijeliti u dvije skupine.
3. Apsolutni uzroci nitavosti jesu oni koji se ne mogu naknadno otkloniti,
i ugovor se ne moe kasnije osnaiti ako bi drava koja je pretrpjela tetu ak
i pristala na to da on ostane na snazi. Prema Bekoj konvenciji rije je: (a) o
sukobu ugovora s jus cogens, (b) o prisili izvrenoj na predstavnika drave, te
(c) o prisili na dravu izvrenu prijetnjom ili upotrebom sile.
(a) Ugovori koji su suprotni imperativnoj normi opega meunarodnoga prava (jus cogens). lanak 53. Konvencije predvia sljedee: Nitav je
svaki ugovor koji je u trenutku sklapanja suprotan imperativnoj normi opega

166 Izvori meunarodnoga prava


meunarodnoga prava. U svrhe ove Konvencije, imperativna norma opega meunarodnog prava jest norma to ju je prihvatila i priznala itava meunarodna
zajednica drava kao norma od koje nije doputeno nikakvo odstupanje i koja se
moe izmijeniti samo novom normom opega meunarodnog prava iste prirode.
Ve smo prije objasnili da u svrhe Beke konvencije jus cogens obuhvaa
malen krug pravnih pravila koja sva nalau potovanje temeljnih prava ovjeka
pojedinca i ljudskih skupina u doba mira i u doba oruanih sukoba. Krenje nekih od pravila te vrste (poput zabrane genocida ili brojnih zabrana u oruanim
sukobima) moe, prema meunarodnome pravu znaiti meunarodne zloine.
No mnogobrojna druga pravila, koja se takoer katkad nazivaju jus cogens, nisu
to u svrhu Beke konvencije i nemaju sve uinke koje ta konvencija predvia
(vidjeti objanjenje, supra, 2, 2, ab).
Jedna druga odredba Beke konvencije (lanak 71(1)) propisuje posljedice
nitavosti ugovora na temelju lanka 53. Stranke su tada dune (a) otkloniti,
koliko je mogue, posljedice svakoga ina izvrenog na temelju odredbe koja je
suprotna imperativnoj normi opega meunarodnoga prava i (b) uskladiti svoje
meusobne odnose s imperativnom normom opega meunarodnoga prava.
Uz navedeno, kako je prije objanjeno, sve su drave stranke Beke konvencije
iz 1969. prihvatile obveznu nadlenost Meunarodnog suda u Den Haagu ili, alternativno, arbitrau glede rjeavanja svakoga spora o primjeni ili tumaenju lanka
53. (ili lanka 64).

(b) Prisila izvrena na predstavnika drava. Izraeni pristanak drave da


bude vezana ugovorom koji je posljedica prisile izvrene na njezina predstavnika
inom ili prijetnjom upravljenima protiv njega, bez ikakvog je pravnog uinka
(lanak 51. Beke konvencije). Prema ovome propisu, u tim se sluajevima ak
ne radi ni o apsolutno nitavom, nego o nepostojeem ugovoru.
(c) Po uincima neto blai oblik jest prisila na dravu izvrena prijetnjom ili upotrebom sile (lanak 52). Nitav je svaki ugovor koji je sklopljen kao
posljedica prijetnje silom ili upotrebe sile suprotno naelima meunarodnoga
prava uglavljenima u Povelji Ujedinjenih nacija. Tu je dakle, kao i pri sukobu
s jus cogens, rije o apsolutnoj, tj. neotklonjivoj nitavosti ugovora u pitanju.

Povijest, naalost, poznaje ugovore iznuene u objema gornjim situacijama.70


Kao primjer prisile nad predstavnikom drave spominje se fiziki pritisak nad predsjednikom eko-Slovake Hachom i ministrom vanjskih poslova dr. Chvalkovskim.
U noi izmeu 14. i 15. oujka 1939. od njih je u Berlinu bio iznuen potpis na ugovor u obliku izjave upuene njemakom Fhreru Adolfu Hitleru kojom oni sudbinu
70
Vidjeti pregled takvih primjera kroz povijest Charles ROUSSEAU: Droit international public, tome I, Paris, 1970, p. 148.

22. NITAVOST UGOVORA

167

ekog naroda i zemlje polau s puno pouzdanja u ruke voe njemakog Reicha.
Fhrer je tu izjavu prihvatio i izjavio je, to je zabiljeeno kao dio ugovora, da e
eki narod primiti pod zatitu njemakoga Reicha i osigurati mu autonoman razvoj
njegova narodnog ivota u skladu s njegovom osobnou.71
Prethodnim sporazumom iz Mnchena od 29. rujna 1938. izmeu Njemake,
Italije, Britanije i Francuske, ehoslovakoj je bilo nametnuto da ustupi Sudete Njemakoj. Premda nije bila stranka toga sporazuma, niti je sudjelovala u pregovorima,
ona je uz protest to izvrila. Nakon izbijanja Drugoga svjetskog rata taj su sporazum
proglasile nitavim Britanija i Francuska u 1942, Italija u 1944, te napokon SR Njemaka u 1966.
Slino se zbilo u 1968. godini. Nakon to su oruane snage pet drava lanica
Varavskog pakta okupirale ehoslovaku, one su zarobile dravno i partijsko vodstvo te zemlje i odvele su ga u Moskvu. Od njih je bio iznuen ugovor od 14. listopada te godine o stacioniranju njihovih oruanih snaga (to je ve bilo izvreno). Prema
naelu iz lanka 51. Beke konvencije taj se ugovor trebao smatrati nepostojeim.
ehoslovako vodstvo potom je bilo vraeno u zemlju i s njime je sljedee godine
sklopljen novi ugovor, koji bi, prema lanku 52, trebao biti apsolutno nitav.
No nakon uklanjanja toga vodstva i dovoenja na vlast poslunih kadrova, 6.
svibnja 1970. u Pragu je na rok od dvadeset godina bio sklopljen standardni ugovor
o prijateljstvu, suradnji i uzajamnoj pomoi. Tomu ugovoru ve je bilo teko nai
mana prema samoj Bekoj konvenciji, jer se nije razlikovao od slinih s Bugarskom
i Istonom Njemakom.
Sovjetska je delegacija u isto to vrijeme, u 1968. i 1969, na Bekoj diplomatskoj
konferenciji cinino davala punu podrku svim propisima o nitavosti ugovora, hinei da su oni koje je sklapala njihova vlastita zemlja apsolutno ravnopravni. Ali sve te
igre s pravilima meunarodnoga prava nisu pomogle da se nepuna etvrt stoljea
nakon tih dogaaja Sovjetski Savez sam od sebe raspadne, bez vanjske intervencije.

4. Relativni uzroci nitavosti nekoga ugovora jesu svi ostali: korupcija predstavnika drave, prijevara, bludnja, odredbe unutarnjega prava o nadlenosti
za sklapanje ugovora, te posebna ogranienja ovlasti za izraavanje pristanka
drave.
Ako se drava koja na to ima pravo ne pozove na neki od tih uzroka nitavosti u nekom primjerenom roku, napose ako ga bez protesta pone izvravati,
smatrat e se da je ona pristala na to da je ugovor u pitanju valjan. Takva drava
moe se i izrijekom suglasiti da je ugovor u pitanju valjan ili, kako je objanjeno,
ta njezina suglasnost moe proizai iz njezina ponaanja (lanak 45).

71

Vidjeti prikaz pravnih uinaka toga nasilno ustanovljenog protektorata eke i Moravske,
ureenoga Fhrerovom odredbom izdanom u Pragu 16. oujka, Hrvatska enciklopedija, svezak
IV, Zagreb, 1942, str. 283-284.

168 Izvori meunarodnoga prava


(a) Korupcija predstavnika drave. Ako je izraeni pristanak drave da
bude vezana ugovorom posljedica korupcije njezina predstavnika izravnim ili
neizravnim djelovanjem druge drave pregovarateljice, prva se drava moe
pozvati na tu korupciju kao na uzrok koji niti njezin pristanak da bude vezana
tim ugovorom (lanak 50). Takva drava dakle ne moe sama i neposredno proglasiti ugovor u pitanju nitavim, nego treba slijediti naprijed izloene propise
Beke konvencije o postupku.
Korupcija je teko dokaziva. Pri pripremanju nacrta pravil o pravu ugovora
Komisija za meunarodno pravo nije bila kadra pozvati se na bilo koji takav sluaj
iz meunarodne prakse. Tu dakle nije bila rije o kodifikaciji obiajnoga pravila na
temelju postojee prakse drava, nego o kodifikaciji opega naela prava koje je
pravilo meunarodnog prava na snazi.

(b) Prijevara (dolus) iri je pojam od korupcije. U meunarodnim odnosima vlada svake drave duna je paljivo ispitati sve injenice prije davanja
svojega pristanka da bude vezana ugovorom. Od suprotne se stranke ne moe
traiti da u pregovorima iznese sve podatke kojima raspolae. No prijevarno
ponaanje (npr. falsificiranje zemljovida na temelju kojega se povlai granina
crta) koje je navelo drugu stranku da sklopi ugovor, ovlauje oteenu dravu
da se na prijevaru pozove kao na uzrok nitavosti ugovora.
U tome smislu Beka konvencija predvia da: Ako je drava prijevarnim
ponaanjem druge drave pregovarateljice navedena da sklopi ugovor, moe se
pozvati na prijevaru kao na uzrok koji niti njezin pristanak da bude vezana
tim ugovorom (lanak 49).
Takoer, i glede prijevare, Komisija za meunarodno pravo nije bila kadra navesti
presedane iz meunarodne prakse.

(c) Bludnja (error, zabluda) takoer je poznata kao mana pri oitovanju volje i u unutarnjim pravnim sustavima, ali su se takvi sluajevi u meunarodnoj
praksi dogaali.
Bludnja je nepoznavanje ili pogrena predstava o nekoj injenici ili nekome
stanju. Ako je u trenutku kada je ugovor bio sklopljen drava bila u ispriivoj
bludnji, ona se na nju moe pozvati kao na uzrok koji niti njezin pristanak da
bude vezana ugovorom.
Ispriiva bludnja nastupa kada dravni organ koji je dao oitovanje ne poznaje pravo stanje stvari, a ne moe mu se pripisati nemar. Ako je toj pogrenoj
predodbi o injenicama pridonijela druga drava pregovarateljica, rije je o
prijevari. No, ako je sama drava koja se poziva na bludnju pridonijela bludnji
svojim postupkom, ili ako su okolnosti bile takve da je morala znati za pravo

22. NITAVOST UGOVORA

169

stanje stvari, ona se na bludnju ne moe pozvati kao na uzrok koji niti njezin
pristanak na ugovor.
Meunarodni je sud u presudi iz 1961. o prethodnim prigovorima u parnici
Hram Prah Vihear (Kamboda/Tajland), naglasio: Glavni pravni znaaj bludnje
tamo gdje ona postoji jest da moe utjecati na postojanje pristanka za koji se pretpostavlja da je dan (p. 30). U presudi iz 1962. o meritumu toga spora Sud je istaknuo
gornji vaan izuzetak: Utvreno je pravno pravilo da se neka stranka ne moe
pozvati na bludnju kao na manu koja niti pristanak, ako je svojim ponaanjem
pridonijela toj bludnji, ako je bila kadra izbjei je, ili ako su okolnosti bile takve da
je bila upozorena na mogunost bludnje (p. 26).

Beka konvencija formulira bludnju na sljedei nain: 1. Drava se moe


pozvati na bludnju u ugovoru kao na uzrok koji niti njezin pristanak da bude
vezana ugovorom ako se bludnja odnosi na injenicu ili situaciju za koju je ta
drava pretpostavljala da postoji u trenutku kad je ugovor sklopljen i koja je bila
bitna osnova njezina pristanka da bude vezana ugovorom. U drugom se stavku
predvia izuzetak: 2. Stavak 1. ne primjenjuje se ako je dotina drava svojim
ponaanjem pridonijela toj bludnji ili ako su okolnosti bile takve da je morala
biti upozorena na mogunost bludnje (lanak 48).

(d) Odredbe unutarnjega prava o nadlenosti za sklapanje ugovora. O toj


mani pri oitovanju volje, koja oito nije ope naelo prava, ve smo raspravljali
(supra, 16, pod 2, (b), (ii)). Ovdje valja ponoviti da uvjet koji bi nitio pristanak
drave da bude vezana ugovorom jest da krenje takve odredbe mora biti oito,
mora se ticati nekoga bitnog pravila unutarnjega prava na nain da je to krenje
objektivno jasno svakoj drugoj dravi koja se glede toga ponaa u skladu s uobiajenom praksom i u dobroj vjeri (lanak 46. Beke konvencije).
O tom osjetljivom pitanju raspravljao je Meunarodni sud u presudi izmeu
Kameruna i Nigerije O kopnenom i morskom razgranienju od 10. listopada 2002.
Nigerija je tvrdila da je tzv. Maroua deklaracija o djelominoj morskoj granici iz
1975. po meunarodnom pravu nitava s obzirom na to da ju je njezin glavar drave
potpisao, ali je vlada te zemlje nije nikada ratificirala. Sud je razmotrio taj zahtjev u
svjetlu lanka 46. i odbacio je nigerijsku tvrdnju.
Presuda zakljuuje da su ustavna pravila o ovlastima za potpisivanje ugovora za
neku dravu od temeljne vanosti. Meutim, ogranienje te ovlasti glavara drave
nije u smislu lanka 46. stavak 2. jasno, osim ako je na prikladan nain objavljeno.
To je tim vie potrebno jer glavari drava spadaju u skupinu osoba koje se u skladu s
lankom 7. stavak 2. Konvencije na osnovi svojih funkcija i bez obveze na podnoenje punomoi smatraju predstavnicima svojih drava. Glede argumenta Nigerije da
je Kamerun znao ili je morao znati da nigerijski glavar drave nema ovlast da pravno
obvezuje svoju dravu bez konzultacija s nigerijskom vladom, Sud je primijetio da ne
postoji openita pravna obveza drava da se informiraju o zakonodavnim i ustavnim

170 Izvori meunarodnoga prava


mjerama drugih drava koje jesu ili mogu biti od vanosti za njihove meunarodne
odnose (paras. 265-266).
U meunarodnoj je praksi, naime, uestala pojava da glavari drava potpisuju
vane vojne, politike i sline ugovore koji odmah stupaju na snagu bez naknadne
ratifikacije parlamenta ili vlade, iako je to u oitom krenju ustavnih odredaba koje
predviaju takav postupak. Tako je predsjednik Franjo Tuman u ime Hrvatske
potpisao Washingtonski ugovor iz 1994. i Daytonske sporazume iz 1995. sa svim dodatcima a da hrvatski Sabor o njima nije ak niti raspravljao. To je bilo u suprotnosti
s tadanjim lankom 133(1). hrvatskoga Ustava. No bilo bi nemogue dokazati da
ti ugovori ne obvezuju Hrvatsku jer ostale drave stranke imaju pravo pretpostavljati da je glavar drave prethodno ili naknadno dobio takvu ovlast od nadlenoga
dravnog tijela. Tee bi npr. bilo dokazati nitavost nekoga ugovora koji je potpisao
predsjednik Francuske ili Hrvatske iz toga doba negoli nekoga koji su potpisali britanski ili vedski kralj a bez potpisa nekoga ministra.

(e) Posebno ogranienje ovlasti za izraavanje pristanka drave. Ako je


ovlast predstavnika da izrazi pristanak svoje drave da bude vezana odreenim
ugovorom bila predmetom posebnoga ogranienja, a to je ogranienje prije
davanja toga pristanka bilo notificirano ostalim dravama pregovarateljicama,
tada se drava u pitanju moe pozvati na tu manu kao na uzrok nitavosti ugovora (lanak 47).

171

23. SUSPENZIJA PRIMJENE, PRESTANAK I


POVLAENJE IZ UGOVORA
Bibliografija
Lord McNAIR: The Law of Treaties, Oxford 1961, pp. 493-586; R. PLENDER: The Role of
Consent in the Termination of Treaties, The British Year Book of International Law 1986, pp.
133-167; Milenko KREA: Prestanak dejstva ugovora u savremenom meunarodnom pravu,
Beograd, 1988, 204 str.

Na suspenziju primjene i na prestanak ugovora primjenjuju se propisi postupka iz Beke konvencije koji su prije opisani u odjeljku o nitavosti ugovora
(supra, 22, pod 1).

1. Suspenzija primjene nekoga ugovora privremeno je stanje u njegovu


izvrenju. Osim ako ugovor ne odreuje drukije, ili ako se stranke drukije ne
sporazume, suspenzija primjene ugovora: (a) oslobaa stranke izmeu kojih
je primjena ugovora suspendirana obveza izvrenja ugovora u njihovim meusobnim odnosima za razdoblje suspenzije, ali (b) inae ne utjee na pravne
odnose izmeu stranaka ustanovljene ugovorom (lanak 72(1). Beke konvencije iz 1969).
Navedeno znai da, kada ugovor to predvia, ili se sve stranke s tim suglase,
dvije ili vie stranaka mnogostranog ugovora mogu privremeno suspendirati
njegovu primjenu samo u njihovim uzajamnim odnosima (lanak 58. Konvencije). Naravno, pod istim uvjetima mogue je suspendirati primjenu nekoga
ugovora i izmeu svih njegovih stranaka.
Napokon, Beka konvencija u nekim svojim odredbama predvia mogunost
da se neka stranka ugovora pozove na neku injenicu (na naknadnu nemogunost izvrenja, ili na krenje ugovora od druge stranke), kao na razlog za njezin
zahtjev za suspenziju primjene toga ugovora (ili alternativno za njegov prestanak). U posebnim sluajevima na koje emo upozoriti ugovor u pitanju moe
se odmah suspendirati bez drugih formalnosti.
Vano je naelo da se za vrijeme razdoblja suspenzije stranke moraju suzdrati od svih ina koji bi mogli prijeiti ponovnu primjenu ugovora (stavak 2.
lanka 72). To je zahtjev naela pacta sunt servanda, koji strankama nalae da
se u razdoblju dok je ugovor suspendiran ponaaju u dobroj vjeri.
S obzirom na to da je Komisija za meunarodno pravo predloila isti odjeljak 3.
petoga dijela Konvencije, koji se odnosi na prestanak i suspenziju ugovora, posljedica je ta da su odredbe o suspenziji primjene ugovora predviene u gotovo svim
propisima koji se odnose i na prestanak ugovora. Iako su sve te odredbe pravniki
ispravno formulirane, one daju laan privid da je u meunarodnoj praksi suspenzija

172 Izvori meunarodnoga prava


primjene ugovora vrlo esta pojava. U stvarnosti, meutim, veoma rijetko ili sasvim
iznimno dolazi do suspenzije nekoga ugovora u tijeku njegova izvrenja.

2. Prestanak ugovora. Propisi meunarodnoga prava o prestanku ugovora


mnogo su vaniji od onih koji ureuju suspenziju njihove primjene.
Za razliku od nitavog ugovora, koji u naelu nema pravnoga uinka i ne obvezuje njegove stranke od njegova sklapanja, prestanak ugovora samo oslobaa
njegove stranke obveze da nastave s njegovim izvrenjem. No sam prestanak
ugovora nije na tetu nikakvoga prava, obveze ili pravnoga poloaja stranaka
nastalih izvrenjem ugovora prije njegova prestanka (lanak 70(1)). Ta prijanja
stanja ne mogu se pobijati nakon prestanka ugovora.
Ako neka drava otkae mnogostrani ugovor, ili se iz njega povue, navedeno
se odnosi samo na odnose izmeu te drave i svake ostale stranke ugovora. Taj
ugovor dakle moe ostati na snazi izmeu njegovih preostalih stranaka.
No, ako neka pravila iz ugovora znae iskaz opih obiajnih pravila na snazi,
ili su se takve odredbe naknadno transformirale u nova pravila te vrste i po toj
osnovi obvezuju sve drave, prestankom ugovora (ili njegovom naknadnom
izmjenom) stranke se ne mogu razrijeiti tih obveza.
U tome smislu lanak 43. Beke konvencije predvia: Nitavost, prestanak ili
otkaz ugovora, povlaenje neke stranke iz njega ili suspenzija njegove primjene, ako su
posljedica primjene ove Konvencije ili odredaba ugovora, ni na koji nain ne utjeu na
dunost drave da ispunjava svaku obvezu sadranu u ugovoru, kojoj je podvrgnuta
prema meunarodnom pravu neovisno o tom ugovoru.
Ta se iznimka u prvom redu odnosi na imperativne norme opega meunarodnog prava (jus cogens) zabiljeene u ugovoru, ali i na ugovorne iskaze ostalih opih
obiajnih pravnih pravila.
I sam ugovor moe predvidjeti da e u sluaju otkaza njegove stranke i dalje
izvravati neke obveze iz njega. lanak 99. Prvoga dopunskog protokola iz 1977. na
etiri enevske konvencije o humanitarnom pravu iz 1949. predvia da otkaz poinje djelovati godinu dana nakon primitka isprave o otkazu. No djelovanje se otkaza
suspendira do prestanka oruanoga sukoba ili okupacije, i u svakom sluaju toliko
dugo dok operacije konanoga osloboenja, repatriranja ili ponovnoga nastanjenja
zatienih osoba ne budu dovrene.

h
Naelo pacta sunt servanda (v. supra, 19) prua osnovu za openitu pretpostavku valjanosti nekoga ugovora i produenja njegove vanosti kad god su njegova
suspenzija, prestanak ili otkaz u sumnji. U tome svjetlu postavlja se pitanje ugovora
koji ne predviaju nikakve odredbe o njihovu otkazu, pa ni o izmjenama (reviziji) njihova teksta. Bilo je ak nekih politikih ugovora o vjeitom prijateljstvu
njihovih stranaka.

23. SUSPENZIJA PRIMJENE, PRESTANAK I POVLAENJE IZ UGOVORA

173

Beka konvencija prua razumno rjeenje toga osjetljivog i tekoga pitanja. U


njezinu lanku 56(1). predvieno je da: Ugovor koji ne sadrava odredbe o svome prestanku i ne predvia da se moe otkazati ili se iz njega povui ne moe biti predmet
otkazivanja ili povlaenja, osim: (a) ako se ne ustanovi da je namjera stranaka bila
da prihvate mogunost otkazivanja ili povlaenja, ili (b) ako se pravo otkazivanja
ili povlaenja moe izvesti iz naravi ugovora. Razumnim tumaenjem i primjenom
toga propisa vrlo e mali broj ugovora preostati koji se nikako nee moi otkazati.
No i takvi se ugovori mogu dokonati odlukom svih njihovih stranaka. U prijanjoj
znanosti bilo je zastupljeno gledite da se klauzula rebus sic stantibus odnosi ponajprije na takve ugovore (v. infra, 24, (ii)).

Stavak 2. lanka 56. predvia da stranka mora najmanje dvanaest mjeseci


unaprijed notificirati svoju namjeru da otkae ugovor, ili da se iz njega povue,
ako taj ugovor ne sadrava odredbe o njegovu prestanku, otkazivanju ili povlaenju iz njega.

h
Ugovor inae moe prestati (ili biti suspendiran) po etiri razliite osnove:
(i) sporazumom svih njegovih stranaka (mutuus dissensus); (ii) primjenom njegovih vlastitih odredaba; (iii) kao posljedica naknadne nemogunosti njegova
izvrenja koju stranke nisu predvidjele, ali je priznata pravilima opega meunarodnog prava; te, napokon, (iv) pod posebnim uvjetima koje propisuje Beka
konvencija, kao posljedica njegova krenja. U ovome emo odjeljku raspravljati
o prvim dvjema osnovama.

(i) Mutuus dissensus. Kao to je to vie puta bilo istaknuto, sporazumom


svih njegovih stranaka svaki se ugovor moe u svakom trenutku dokonati (ili
se njegov tekst moe izmijeniti ili slobodno tumaiti), i to neovisno o njegovim
vlastitim odredbama o njegovu trajanju, prestanku, otkazu ili izmjenama. Sve
stranke svakoga ugovora su domini negotii.
U tome smislu lanak 54. Beke konvencije predvia: Do prestanka ugovora ili
povlaenja neke stranke moe doi: ... (b) u svako doba, uz pristanak svih stranaka,
nakon konzultacija s ostalim dravama ugovornicama. Konzultacije s dravama koje
imaju pravo da postanu stranke ugovora, obveza su samo stranaka Beke konvencije. Ali dokonanje ugovora zajednikom odlukom svih njegovih stranaka ne mogu
sprijeiti neuspjele konzultacije s dravama ugovornicama.
Takav novi sporazum o prestanku ugovora ne mora biti sklopljen u jednakom
obliku kao ugovor koji se dokida. Tako se ugovor potvren ratifikacijom njegovih
stranaka moe dokonati izmjenom isprava ili na drugi, manje formalan nain. To
stoga to u meunarodnom pravu ne postoji nita nalik na teoriju o acte contraire
iz francuskoga prava.
Beka konvencija ne govori nita o tome moe li ugovor prestati nastankom
novoga specijalnog obiajnog prava izmeu svih njegovih stranaka (v. supra, 12,

174 Izvori meunarodnoga prava


pod c). Komisija za meunarodno pravo predloila je u tome smislu pravilo koje se
odnosilo samo na izmjene ugovora: Ugovor se moe izmijeniti kasnijom praksom
u njegovoj primjeni koja ustanovljuje sporazum stranaka o izmjeni njegovih propisa. Na Bekoj diplomatskoj konferenciji ta je odredba bila odbaena kao navodno
opasna za stabilnost ugovora, i kao suprotna naelu pacta sunt servanda. Ipak se
moe smatrati da taj iskaz odraava pravo na snazi, te da bi pod tim uvjetom ugovor
mogao i prestati.

Beka se konvencija ne izjanjava o tome moe li ugovor prestati zastarom.


Tu se toliko ne radi o tome mogu li se sve stranke naknadno suglasiti o tome
da je ugovor po toj osnovi prestao, nego prua li zastara osnovu za jednostran
zahtjev neke stranke da je ugovor u pitanju prestao.
ini se da je to mogue. Ako sve stranke kroz dugo razdoblje ne izvruju
svoje obveze iz ugovora, ili ga otvoreno kre, ili to ini neka od njegovih stranaka, a ostale na to ne protestiraju, ugovor moe na taj nain prestati u cjelini, ili
stranka kriteljica moe prestati biti njime vezana.

(ii) Prestanak ugovora primjenom njegovih vlastitih propisa. Najvei


broj ugovora u praksi prestaje u skladu s odredbama predvienima u njihovu
tekstu. Ope meunarodno pravo ne namee nikakva ogranienja glede uvjeta koje stranke ugovora mogu propisati u tome pogledu. O tome nije nikada
bilo sporenja u znanosti. Tako i lanak 54. Beke konvencije iz 1969. predvia
da: Do prestanka ugovora ili povlaenja neke stranke moe doi: (a) u skladu s
odredbama ugovora...
Malobrojni se ugovori sklapaju na odreeno vrijeme, koji se nakon njegova
isteku automatski gase.
Meu ugovorima ustavima meunarodnih organizacija iznimka u tome bio je
Ugovor o ustanovljenju Europske zajednice za ugljen i elik, sklopljen u Parizu 1951.
na rok od pedeset godina od njegova stupanja na snagu.72 Toj malobrojnoj skupini
pripadaju ugovori o najmu podruja. Tako je Kina ugovorom iz 1898. iznajmila
Britaniji poluotok Kowloon koji je bio pripojen britanskoj koloniji Hong Kong, na
rok od 99 godina. Nakon isteka toga roka Hong Kong je u 1997. u cjelini ponovno
postao podrujem Kine s posebnim poloajem i autonomijom.

Veina se ugovora sklapa na neko poetno razdoblje od pet ili vie godina,
nakon ijeg isteka oni ostaju na snazi sve dok ih neka stranka jednostrano ne otkae ili se iz njega ne povue. Pri tome se mogu propisati razliiti uvjeti otkaza.
Otkaz moe stupiti na snagu est ili dvanaest mjeseci nakon njegove notifikacije
drugim strankama. Ako nakon isteka poetnoga razdoblja ugovor ne bude otkazan,
72

Nakon njegova isteku u 2002, ta je Zajednica ukinuta, a njezine nadlenosti prenesene su na


Europsku ekonomsku zajednicu.

23. SUSPENZIJA PRIMJENE, PRESTANAK I POVLAENJE IZ UGOVORA

175

moe se predvidjeti da on automatski ostaje na snazi za daljnje unaprijed utvreno


razdoblje od pet ili vie godina, a prije isteka kojega se on ne moe ponovno jednostrano otkazati. No neki ugovori ne predviaju nikakve uvjete otkaza ili povlaenja
nakon isteka toga, poetnog razdoblja. To znai da se oni potom mogu otkazati u
svakome trenutku, bilo uz otkazni rok (ako je unaprijed utvren) bilo bez njega.

Svi takvi ugovori ovlauju dakle njihove stranke na jednostran otkaz ili na
povlaenje iz njih. Ako drava u pitanju potuje sve propisane uvjete, njezin
otkaz ugovora nee roditi spor o vanosti ugovora, niti moe povui njezinu
meunarodnu odgovornost za taj njezin in.
U ugovoru se moe predvidjeti da on ostaje na snazi sve do nastupanja nekoga dogaaja. Primjeri su za to vrlo znaajni: Ugovor o zabrani nuklearnih
pokusa iz 1963. i Ugovor o zabrani smjetanja nuklearnog oruja i drugih oruja
za masovno unitenje na morskome dnu i u njegovu podzemlju iz 1971. Svaka
stranka moe svaki od tih ugovora otkazati s otkaznim rokom od samo tri mjeseca, ako sama ona ne ocijeni da su izvanredni dogaaji u vezi s predmetom
ugovora u pitanju ugrozili vrhunske interese te drave.
Mnogostrani ugovor moe predvidjeti da e prestati ako broj njegovih stranaka zbog otkaza ili povlaenja padne ispod nekog predvienog broja. Tako
Konvencija o politikim pravima ena iz 1952. propisuje njezin prestanak ako
se broj njezinih stranaka smanji na manje od est. ak i Konvencija o sprjeavanju i kanjavanju zloina genocida iz 1948. u lanku XV. predvia da, ako se
broj njezinih stranaka smanji na manje od esnaest, ona e prestati biti na snazi
poevi od dana kada posljednji otkaz postane pravovaljan.73
Ako neki ugovor izriito ne predvia takve odredbe, prema lanku 55. Beke
konvencije: ...mnogostrani ugovor ne prestaje iz jedinoga razloga to se broj stranaka smanjio ispod broja potrebnog za njegovo stupanje na snagu.

73

No, kada bi se to i dogodilo, u to treba sumnjati, primjenom gore navedenoga lanka 43.
Beke konvencije, genocid ne bi postao pravno doputen. Pravila iz lanaka II. i III. te konvencije
postala su jus cogens i po toj osnovi obvezuju sve drave svijeta. Kao takva predviena su i u
statutima svih meunarodnih kaznenih sudbenih tijela.

176 Izvori meunarodnoga prava

24. NAKNADNA NEMOGUNOST IZVRENJA


UGOVORA
Bibliografija
A. VAMVOUKOS: Termination of Treaties in International Law (the Doctrine rebus sic stantibus and
Desuetude), Oxford, 1985, 325 p.; Philippe CAHIER: Le changement fondamental de circonstances et la
Convention de Vienne de 1969 sur le droit des traits, Le droit international lheure de sa codification,
Etudes en lhonneur de Roberto Ago, Milano, 1987, vol. 1, pp. 163-186.

Rije je o nekim naknadnim dogaajima koje drave pregovarateljice pri


sklapanju ugovora nisu predvidjele, poradi kojih dalje izvrenje ugovora postaje nemogue. Ako je nastup takvih dogaaja predvien pravilima opega
meunarodnoga prava kao uzrok prestanka ugovora, tada se ugovor moe pod
odreenim uvjetima dokonati. I tu je gotovo redovito rije o nekim opim
naelima prava poznatima i u unutarnjemu pravu drava.
Kao uvjete moguega prestanka (ili suspenzije) ugovora ovdje emo redom
obraditi: (i) nestanak predmeta potrebnog za izvrenje ugovora; (ii) temeljnu
(bitnu) promjenu okolnosti; (iii) prekid diplomatskih ili konzularnih odnosa; (iv)
oruani sukob izmeu stranaka ugovora; te (v) novi jus cogens. Beka konvencija
propisuje pravila za sve gornje situacije, osim za oruani sukob.
(i) Prvi je uzrok stalan ili privremeni nestanak, ili pak unitenje, predmeta
prijeko potrebnoga za izvrenje ugovora. Moe se npr. raditi o potonuu
nekoga otoka, isuenju rijeke ili unitenju hidroelektrine centrale, nunih za
izvrenje ugovora. Ako su nestanak ili unitenje toga predmeta trajni, stranka
se u pitanju moe pozvati na nemogunost izvrenja ugovora kao na uzrok
njegova prestanka. Ona je pri tome duna slijediti propise postupka iz Beke
konvencije, i ne moe taj ugovor jednostrano dokonati (v. supra, 22, pod 1).
Ako je nemogunost privremena, ona se moe na nju pozvati samo kao na uzrok
suspenzije primjene ugovora (lanak 61(2)).
Na temelju opega naela dobre vjere koje je u osnovi svih pravila meunarodnoga prava, lanak 62(2). predvia sljedee: 2. Stranka se ne moe pozvati
na nemogunost izvrenja kao na uzrok prestanka ugovora, povlaenja iz njega
ili suspenzije njegove primjene ako je ta nemogunost posljedica krenja, od te
stranke, obveze iz ugovora ili bilo koje druge preuzete meunarodne obveze prema svakoj drugoj stranci ugovora.

(ii) Temeljna (bitna) promjena okolnosti.74 Ta osnova za zahtjev ili za izmjenom (revizijom) teksta nekoga ugovora ili za suspenzijom njegove primjene
74

Vidi Elisabeth BACK IMPALLOMENI: Il principio rebus sic stantibus nella Convenzione di

24. NAKNADNA NEMOGUNOST IZVRENJA UGOVORA

177

ili za njegovim prestankom ili pak za povlaenje neke stranke iz njega bila je u
prijanjoj znanosti predmetom brojnih rasprava.
Mnogi unutarnji pravni sustavi priznaju pretpostavku: omnis conventio intelligitur rebus sic stantibus, tj. da svaki sporazum pretpostavlja stanje kakvo je bilo
u vrijeme njegova sklapanja. No, glede meunarodnih ugovora, meunarodni su
pravnici nastojali suziti primjenu naela koje iz njega proizlazi i propisati stroge
uvjete njegove primjene kako bi sprijeili njegove zloupotrebe. U prolosti se to
naelo prizivalo poglavito kada su u pitanju bili vjeiti ugovori.
Beka je konvencija propisala to pravilo kao naelo objektivnoga sadraja. Da
bi se sprijeila subjektivna tumaenja i zloupotrebe fikcije takvoga preutnog sporazuma stranaka u ugovorima, Konvencija nigdje ne spominje klauzulu rebus sic
stantibus. Ona, dalje, ne ograniuje primjenu toga naela na vjeite ili bilo koje
druge ugovore. No, jasno je da, ako je neki ugovor sklopljen na poetno razdoblje
od pet godina, svaka stranka koja smatra da su se okolnosti izmijenile, moe nakon
isteka toga roka taj ugovor otkazati. Stoga to naelo danas ima znatno manje praktino znaenje nego to bi to proizalo iz rasprava o njemu u znanosti.

Prijanja doktrina bila je suglasna u tome da temeljna promjena okolnosti


ne daje nekoj stranci pravo da sama dokona ugovor u pitanju, ili da se povue
iz njega, nego jedino pravo da od drugih trai njegovu izmjenu ili prestanak.
Tako lanak 62(1). Beke konvencije predvia sljedeu negativno sroenu
odredbu: 1. Na temeljnu promjenu okolnosti koja se zbila u odnosu na one koji
su postojale u trenutku sklapanja ugovora, a koju stranke nisu predvidjele, ne
moe se pozivati kao na uzrok prestanka ugovora ili povlaenja iz njega, osim
(a) ako je postojanje tih okolnosti bilo bitna osnova pristanka stranaka da budu
vezane ugovorom i (b) ako je uinak te promjene korjenita promjena domaaja
obveza koje prema ugovoru jo treba izvriti. Stoga, da bi se taj propis mogao
primijeniti, moraju se ispuniti svi uvjeti koje on predvia.
Ako ugovor u pitanju predvia odredbe o izmjeni (reviziji) njegova teksta, pretpostavlja se da e neka njegova stranka u tome postupku nastojati uskladiti njegov
tekst s nastalom promjenom okolnosti, i to prije nego to zatrai njegovo dokonanje.

Beka konvencija, uz to, u stavku 2. lanka 62. iskljuuje primjenu toga propisa u dva sluaja, i to: (a) ako se ugovorom ustanovljuje granica; ili (b) ako je
temeljna promjena (okolnosti) posljedica krenja, od stranke koja se na tu promjenu poziva, obveze iz ugovora ili bilo koje druge preuzete meunarodne obveze
prema svakoj drugoj stranci ugovora.

Vienna sul diritto dei trattati, Milano, 1974, 54 paginas.

178 Izvori meunarodnoga prava


Druga gornja iznimka, koja je ista kao i glede nestanka predmeta potrebnog
za izvrenje ugovora (lanak 61(2). Beke konvencije), jest izljev naela dobre
vjere. Njime se iskljuuje prijevozno ponaanje.
Prva iznimka potvruje naelo nepovredivosti postojeih granica drava kao
jednu od osnova meunarodnoga mira i sigurnosti u svijetu.
Pri raspravi u Komisiji za meunarodno pravo neki su njezini lanovi smatrali da
bi potpuno iskljuenje ugovora o granicama iz temeljne promjene okolnosti moglo
biti u neskladu s naelom samoodreenja priznatim Poveljom UN-a. Na to pitanje
odgovor je dala Arbitrana komisija Konferencije o Jugoslaviji u Miljenju br. 2. iz
sijenja 1992, prema kojemu je: dobro utvreno da, bez obzira na okolnosti, pravo
na samoodreenje ne moe postii promjenu granica koje postoje u trenutku neovisnosti (uti possidetis juris), osim u sluaju suprotnoga sporazuma drava u pitanju.75
U presudi iz 1973. o nadlenosti Suda, u parnici o Ribolovnoj nadlenosti (UK/
Island) Meunarodni je sud ustanovio da se lanak 62. Konvencije u mnogim aspektima moe smatrati kodifikacijom postojeega obiajnoga prava glede dokonanja
nekoga ugovornog odnosa na osnovi promjene okolnosti (p. 19, para. 36). Time
su sve prijanje rasprave u znanosti postale stvar prolosti. lanak 62. danas treba
tumaiti i primjenjivati onako kako je napisan.

(iii) Prekid diplomatskih ili konzularnih odnosa. Na prekid diplomatskih,


pa u nekim sluajevima ak i konzularnih odnosa, izmeu stranaka nekoga
ugovora neka se od njih moe pozvati kao na temeljnu promjenu okolnosti.
No lanak 63. Beke konvencije predvia sljedeu negativno sroenu odredbu: Prekid diplomatskih ili konzularnih odnosa izmeu stranaka ugovora ne
utjee na pravne odnose ustanovljene ugovorom izmeu tih stranaka, osim ako
postojanje diplomatskih ili konzularnih odnosa nije prijeko potrebno za primjenu ugovora. Ta se odredba moe dakle uzeti kao jo jedan uvjet primjene lanka
62. o temeljnoj promjeni okolnosti.

(iv) Uinci oruanoga sukoba meu strankama ugovora. To pitanje ostalo


je izvan dometa Beke konvencije iz 1969, jer se u njezinu lanku 73. navodi da
njezine odredbe ne diraju ni u jedno pitanje koje bi, to se tie ugovora, moglo,
meu ostalim proizai iz izbijanja neprijateljstava izmeu drava. To valja
smatrati krupnom prazninom u propisima te konvencije.

75

Komisija je, dalje, utvrdila: Ako u nekoj dravi postoje jedna ili vie skupina koje ine etnike,
vjerske ili jezine zajednice, te skupine po meunarodnome pravu imaju pravo da im se prizna
njihov identitet, i da imaju pravo na uivanje svih prava koja manjinama i etnikim skupinama
priznaje meunarodno pravo. Ta manjinska i druga ljudska prava jesu jus cogens za odnosne
drave. Cf., ILM 1992, No. 6, pp. 1497-1499.

24. NAKNADNA NEMOGUNOST IZVRENJA UGOVORA

179

Premda se moe smatrati da su neprijateljstva izmeu drava danas nenormalno


stanje, oruani sukobi i dalje izbijaju u krenju pravila koja zabranjuju prijetnju ili
upotrebu sile. Tu stvarnost ne moe promijeniti nikakva osuda agresivnih ratova.
Tu prazninu u Bekoj konvenciji pokuala je nadomjestiti rezolucija Instituta za
meunarodno pravo usvojena u 1985. pod naslovom Uinci oruanih sukoba na
ugovore, na temelju izvjea Bengta Bromsa.76

U prijanjoj je znanosti vladalo miljenje da rat openito dokonava politike


i sline ugovore izmeu njegovih stranaka.77 Za razliku od objavljenih ratova,
mnogi oruani sukobi nakon Drugoga svjetskog rata dovode do fluidnih i nedefiniranih stanja. ak kada je rije i o meunarodnim oruanim sukobima,
katkad obje stranke zbog razliitih razloga taje postojanje sukoba izmeu njih.
One katkad i dalje odravaju diplomatske odnose, kao to je to bio sluaj u ratu
Irana i Iraka izmeu 1980. i 1988. Sve se to, kao i narav i intenzitet neprijateljstava, ili oruana intervencija tree drave u neki unutarnji sukob, moe odraziti
na ugovorne odnose stranaka u sukobu. A to iskljuuje kruta i jasna pravna
pravila u tom podruju.
Valja stoga zakljuiti da danas nema pravnoga pravila koje bi u sluaju izbijanja neprijateljstava ipso facto dokonalo bilo koju vrstu ugovora.
Sigurno je pravilo prema kojemu izbijanjem oruanoga sukoba postaju primjenljivi, izmeu stranaka sukoba i u skladu s njihovim odredbama, ugovori
koji izriito predviaju njihovu primjenu za vrijeme takvih sukoba, ili koji se,
s obzirom na njihov predmet i svrhu, moraju smatrati primjenljivima u doba
tih sukoba.
Ovamo se, meu ostalim, ubrajaju etiri enevske konvencije iz 1949. o zatiti
rtava rata, dva Dopunska protokola na njih iz 1977, Haka konvencija o zatiti kulturnih dobara u sluaju oruanih sukoba iz 1954, te Konvencija iz 1980. o zabrani ili
ogranienju upotrebe nekih klasinih oruja. Mnogostrani ugovori o ratnome pravu
koji su bili sklopljeni prije 1949. i dalje neposredno obvezuju njihove stranke, ali se
veina njihovih odredaba (ako nisu izmijenjene kasnijim ugovorima) transformirala
u pravila opega obiajnog meunarodnoga prava.

Daljnje je pravilo da postojanje oruanoga sukoba ne ovlauje neku njegovu


stranku da jednostrano dokona ili suspendira primjenu odredaba ugovora o
zatiti ljudske osobe, osim ako sam ugovor ne odreuje drukije.
76

Cf., Institut de Droit international, Tableau des Rsolutions adoptes (1957-1991), Paris, 1992,
pp. 174-177.

77

To je npr. bilo izraeno u lanku 2. Pravilnika o uincima rata na ugovore usvojenoga od


Instituta za meunarodno pravo u 1912. Cf, Tableau gnral des Rsolutions (1873-1956), Ble,
1957, pp. 174-177.

180 Izvori meunarodnoga prava


Glede ostalih ugovornih odnosa valja razlikovati: (a) dvostrane ugovore izmeu samih stranaka u sukobu i (b) ostale dvostrane i mnogostrane ugovora, te
ugovore ustave meunarodnih organizacija, kojih jedna ili obje strane u sukobu
mogu biti strankama.
Najprije o aspektu pod (b). Izbijanje oruanoga sukoba ipso facto ne dokonava niti suspendira primjenu dvostranih ugovora izmeu neke strane toga
sukoba i tree drave, kao ni primjenu mnogostranih ugovora kojih je stranka
neka od strana u oruanom sukobu. A na ugovore ustave meunarodnih organizacija izbijanje i postojanje oruanoga sukoba izmeu bilo kojih njihovih
strana uope ne utjee.
Glede ostalih ugovornih odnosa, ukljuujui ono pod (a), vano je pitanje je
li Vijee sigurnosti UN-a na temelju Glave VII. Povelje donijelo neku obvezujuu
rezoluciju koja se odnosi na taj oruani sukob i je li njome oznaila agresora
ili nije.Ako nikakva takva rezolucija nije usvojena, pretpostavlja se da svaka od
strana u sukobu moe (ali i ne mora) suspendirati primjenu svakoga dvostranog
ili mnogostranog ugovora u odnosu na drugu stranu toga sukoba, za koji dri da
je inkompatibilan s nastalim stanjem. ini se ak da bi svaka od njih mogla (iako
i ne mora) dokonati dvostrane ugovore s drugom stranom sukoba o vojnom ili
politikom savezu, ili ugovore sline naravi.
Ako je Vijee sigurnosti donijelo obvezujuu rezoluciju glede toga sukoba,
tada u njezinu izvrenju svaka drava moe otkazati ili suspendirati primjenu
ugovora inkompatibilnog s tom rezolucijom. Iz toga je prava iskljuena drava
koja je rezolucijom izriito oznaena kao agresor.
Nakon dokonanja oruanoga sukoba strane u njemu sporazumno e, to je
prije mogue, osnaiti one ugovore ija je primjena prije toga bila suspendirana.
U prijanje doba mirovni su ugovori predviali pravo njihovih pobjednikih
stranaka da jednostrano odlue o tome koji e suspendirani dvostrani ugovori s
pobijeenom strankom ostati na snazi, a koji e se smatrati dokonanima.

(v) Novi jus cogens. Na takvo novo stanje primjenjuju se lanci 64. i 71(2).
Beke konvencije iz 1969.
lanak 64. propisuje: Ako nastane nova imperativna norma opega meunarodnoga prava, svaki ugovor koji je suprotan toj normi postaje nitav i prestaje.
Te uinke propisuje lanak 71(2): Ako ugovor postaje nitav i prestaje na temelju
lanka 64, prestanak ugovora: (a) oslobaa stranke obveze da nastave s izvrenjem ugovora; (b) nije na tetu nikakvoga prava, obveze ili pravnog poloaja
stranaka nastalih izvrenjem ugovora prije njegova prestanka; meutim, ta se
prava, te obveze ili taj poloaj mogu zadrati jedino ako njihovo zadravanje

24. NAKNADNA NEMOGUNOST IZVRENJA UGOVORA

181

samo po sebi nije suprotno novoj imperativnoj normi opega meunarodnoga


prava.
Iz gornjih propisa proizlazi da ugovor suprotan novomu jus cogens, ne samo da
prestaje nego postaje nitav. Ta se naknadna nitavost ogleda u uincima stanja
stvorena u izvrenju ugovora prije njegova prestanka. Za razliku od novoga ugovora
suprotnog s postojeim jus cogens, koji je na temelju lanka 53. otpoetka i u cjelini
nitav i bez pravnih je posljedica, lanak 71-2-b. doputa ak djeljivost odredaba
ugovora s obzirom na njegove uinke do njegova prestanka.
Inae, tekst navedenih lanaka 64. i 71(2). Beke konvencije nije nikakva kodifikacija neke postojee meunarodne prakse. To je zapravo formulacija nunih
posljedica novoga jus cogens na postojee ugovore, to je rezultat opega priznanja
postojanja normi toga domaaja u meunarodnome pravu.
Primjena tih pravila u praksi nije jednostavna, jer pravila jus cogens nastaju u
obiajnome procesu. Ona ne nastaju uvijek usvajanjem neke nove kodifikacijske
konvencije koja bi ih predvidjela i na koju bi potom pristale sve drave svijeta, kako
bi se to moglo razumjeti iz navedenih propisa.
Obiajni proces moe ii i drugim putem. Tako je npr. Komisija za meunarodno pravo u lanku 19. svoga nacrta o odgovornosti drava iz 1976. Meunarodni
je zloin formulirala kao: teko krenje meunarodne obveze od bitne vanosti za
zatitu i ouvanje ljudskoga okolia, poput onih koji zabranjuju masovno oneienje
zraka i mora. Bilo je sumnji u to da postoji opa suglasnost o postojanju toga novoga
imperativnog pravila opega meunarodnog prava, a jo manje o meunarodnom
zloinu. No Komisija je u konanom Nacrtu pravil koji je usvojila 2001. godine,
izbrisala svaki spomen na meunarodne zloine, ukljuujui prijanji lanak 19.

182 Izvori meunarodnoga prava

25. KRENJE UGOVORA KAO UZROK NJEGOVA


PRESTANKA
Bibliografija
Suzanne BASTID: Les traits dans la vie internationale, Conclusion et Effets, Paris, 1985, pp. 204208; Paul REUTER: Introduction au droit des traits, 3e dition revue et augmente par Philippe
Cahier, Paris, 1995, pp. 170-183; V. . DEGAN: Sources of International Law, The Hague, 1997,
pp. 470-475.

Ovaj, posljednji uzrok prestanka ili suspenzije primjene ugovora delikatniji


je od ostalih. Krenje ugovora povlai i meunarodnu odgovornost neke od
njegovih stranaka po istoj osnovi kao i svako drugo meunarodno protupravno
djelo (vidjeti infra, 44 pod 2). A Beka je konvencija u lanku 73. istaknula da
njezine odredbe ne diraju ni u jedno pitanje koje bi, to se tie ugovora, moglo
proizai iz meunarodne odgovornosti drave, kao ni iz izbijanja neprijateljstava izmeu drava.
Ope je naelo prava: inadimplendi non est adimplendum. Ali pribjegavanju
tome naelu ne moe razrijeiti sva pitanja krenja ugovora. Pravo na jednostranu suspenziju primjene, pa i na dokonanje ugovora, kao posljedica njegova
neprimjenjivanja od njegove druge stranke, kad bi i postojalo, ne moe ispraviti
protupravne posljedice njegova nepotovanja. Uz to, oteena stranka tim putem ne moe natjerati drugu stranku da svoje obveze iz ugovora dalje izvrava.
Prema opemu meunarodnom pravu, postoji tzv. rezidualno pravo svake
drave koja pretrpi tetu da protiv drave kriteljice poduzme nenasilne protumjere (represalije) (v. infra, 87, pod 4. i 5), i da je na taj nain natjera da naknadi
poinjenu tetu i da nastavi izvravati svoje ugovorne obveze. Ali u vrenju prava
na protumjere nema nikakvih pravila postupka, a Beka konvencija o tome uti
(v. infra, 45, pod 6).
Ali je pravo na protumjere (represalije) ogranieno stavkom 5. lanka 60.
Beke konvencije, koji nalae: Stavci 1. do 3. ne primjenjuju se na odredbe ugovora o zatiti ljudskih prava to ih sadravaju ugovori humanitarnoga karaktera,
osobito ne na odredbe koje zabranjuju svaki oblik represalija prema osobama
koje su tim ugovorima zatiene. Tu je rije o pravilu koje je jus cogens. To znai
da oteena drava ima pravo na nenasilne protumjere, ali ne na one koje pogaaju prava pojedinaca, koji najee nisu krivi za krenje ugovornih obveza
njihove drave.
Sva su ostala pravna pravila koja propisuje lanak 60. Beke konvencije jus
dispositivum. Njegov stavak 4. predvia da: Prethodni stavci ne diraju nijednu
odredbu ugovora koja se primjenjuje u sluaju krenja. Stoga, ako sam ugovor

25. KRENJE UGOVORA KAO UZROK NJEGOVA PRESTANKA

183

koji je prekren predvia posebne odredbe o osiguranju njegova izvrenja (v.


supra, 19, pod (c)), te se odredbe u svakome sluaju mogu primijeniti, dok su
propisi iz lanka 6. koji slijede njihova dopuna.
Stavak 3. lanka 60. propisuje u emu se sastoji bitno krenje (material
breach, violation substantielle) nekoga ugovora: 3. U svrhe ovoga lanka, bitno
krenje ugovora ini: (a) odbacivanje ugovora koje nije predvieno ovom Konvencijom; ili (b) krenje odredbe bitne za ostvarenje predmeta ili svrhe ugovora.
A stavci 1. i 2. lanka 60. predviaju mjere koje oteene stranke mogu na
temelju prava ugovora poduzeti protiv drave kriteljice. Osim ako ti stavci ne
predviaju drukije, one se na krenje ugovora mogu pozvati tek kao na uzrok
suspenzije primjene ugovora ili njegova prestanka, i pri tome moraju potovati
pravila postupka iz lanka 65. Konvencije (v. supra, 22, pod 1).
Stanje je relativno jednostavno ako je u pitanju dvostrani ugovor: 1. Bitno
krenje dvostranog ugovora od jedne stranke ovlauje drugu stranku da se pozove na krenje kao na uzrok prestanka ugovora ili suspenzije njegove primjene
u cijelosti ili djelomice.
No bitno krenje mnogostranoga ugovora ne moe se urediti nekim jednostavnim pravilom: 2. Bitno krenje mnogostranoga ugovora od jedne stranke
ovlauje: (a) ostale stranke da jednoglasnim sporazumom suspendiraju primjenu ugovora u cijelosti ili djelomice ili da ga dokinu (i) u odnosima izmeu njih i
drave kriteljice, ili (ii) izmeu svih stranaka.
Jednoglasnom odlukom sve ostale stranke mogu dakle ugovor u pitanju odmah dokonati izmeu svih njih, ili ga mogu dokinuti samo u odnosu na dravu
kriteljicu, a mogu i suspendirati njegovu primjenu. Tu se dakle ne zahtijeva
nikakav prethodan postupak.
Prema podtoki (b) lanka 62(2). Beke konvencije, osobito oteena stranka moe se na krenje pozvati kao na uzrok suspenzije primjene ugovora u
cijelosti ili djelomice, u odnosima izmeu nje i drave kriteljice. Takva drava
moe dakle poduzeti jednostranu akciju, ali iz teksta toke (b) proizlazi da ne
smije sama dokonati ugovor, ili suspendirati ga u odnosu na dravu kriteljicu,
nego da pri tome mora potovati pravila postupka.
Podtoka (c) slino je formulirana kao i podtoka (b), tako da je u tekstu Beke
konvencije nepotrebna. Ona ovlauje svaku stranku, osim drave kriteljice, da se
pozove na krenje kao na uzrok suspenzije primjene ugovora u cijelosti ili djelomice
u odnosu na samu sebe, ako je taj ugovor takve naravi da bitno krenje njegovih
odredaba od jedne stranke korjenito mijenja poloaj svake stranke to se tie budueg
izvravanja njezinih obveza na temelju ugovora.
Rije je pomajprije o ugovorima o ogranienju naoruanja. Komisija za meunarodno pravo predloila je drukiji tekst te odredbe koji je za oteenu dravu

184 Izvori meunarodnoga prava


predviao pravo da u odnosu na sebe odmah suspendira primjenu takvoga ugovora.
Ipak, otkazne odredbe iz ugovora o zabrani nuklearnih pokusa iz 1963, te o zabrani
smjetaja nuklearnog oruja na morskome dnu iz 1971, predviaju mnogo vea
prava njihovim strankama (v. supra, 23).
U savjetodavnom miljenju iz 1971. o Namibiji Meunarodni je sud procjenjivao
zakonitost rezolucije Ope skuptine UN 2145 (XXI) iz 1966. o dokonanju mandata June Afrike nad podrujem Jugozapadne Afrike (Namibije). Sud je utvrdio da
se odredbe Beke konvencije o prestanku ugovora kao posljedici njegova krenja
mogu u mnogim aspektima smatrati kodifikacijom postojeega obiajnog prava o
tome pitanju (p. 45, para. 91). Na toj osnovi Sud je zakljuio da je navedena rezolucija primjena prava na dokonanje (ugovornog) odnosa kao posljedica namjernog
i upornog krenja obveza koje rue predmet i svrhu toga odnosa (p. 47, para. 95).
U parnici o Nadlenosti Vijea Meunarodne organizacije za civilno zrakoplovstvo, Indija se pozivala na lanak 6. Beke konvencije kao na pravnu osnovu svoga
spreavanja prelijetanja pakistanskih civilnih zrakoplova preko njezina podruja.
Tvrdila je da je Pakistan prekrio dvije konvencije. No u presudi iz 1972. Meunarodni je sud ustanovio da Indija nije izriito navela koje je ugovorne odredbe
Pakistan prekrio, te da stoga postoji sumnja u pravo Indije da suspendira primjenu
ili dokona konvencije u pitanju (pp. 66-67, paras. 66, 67).

185

26. SUKCESIJA DRAVA GLEDE MEUNARODNIH


UGOVORA
Bibliografija
Andr GONALVES PEREIRA: La succession dEtats en matire de trait, Paris, 1969, 232 pages;
M. MARCOFF: Accession lindpendance et succession dEtats aux traits internationaux,
Fribourg, 1969, 338 p.; K. YASSEEN: La Convention de Vienne sur la succession dEtats en
matire de traits, Annuaire franqais de droit international 1978, pp. 59-114; Vesna CRNI-GROTI: Sukcesija drava s obzirom na ugovore u sluaju raspada federacije, Zakonitost 1992,
br. 6-7, (Zagreb), str. 855-869; V. . DEGAN: La succession dEtats en matire de traits et les
Etats nouveaux (issus de lex-Yougoslavie), Annuaire franais de droit international 1996, pp.
206-227.

Sukcesija drava jest stanje (ili novo stanje) nastalo teritorijalnim promjenama na koje se primjenjuju sva postojea pravila meunarodnoga prava.78 Pri
svakoj teritorijalnoj promjeni mogue je ustanoviti dravu prethodnicu (ili vie
njih) koju su pri sukcesiji zamijenile jedna ili vie drava sljednica; te jednu
ili vie drava sljednica koje su pri sukcesiji zamijenile dravu prethodnicu (ili
drave prethodnice).
Beka konvencija o sukcesiji drava glede meunarodnih ugovora iz 1978. stupila
je na snagu 6. studenoga 1996. Danas obvezuje samo 22 drave, a stranka joj je i Hrvatska. Po svojemu sadraju kao pravni instrument ona daleko zaostaje za Bekom
konvencijom o pravu ugovora iz 1969, iako bi obje trebale initi cjelinu. Sastavljena
je s namjerom da ponajprije rjeava pitanja nastala dekolonizacijom, a dekolonizacija
je manje ili vie bila privedena kraju u 1974, dakle prije usvajanja i potpisivanja te
konvencije. Njezine mnogobrojne, loe sistematizirane i nepotrebne odredbe koje se
odnose na novonastale neovisne drave (newly independent States), vie i nemaju
izgleda da se primijene u praksi. Njezine odredbe koje se odnose na ostale situacije
teritorijalnih promjena oskudne su, a neke su od njih i nedoreene.

Pravilo je pozitivnoga meunarodnoga prava, potvreno u lancima 11. i


12. Beke konvencije iz 1978, da sukcesija drava kao takva ne utjee na granicu ustanovljenu ugovorom, na obveze i prava ustanovljena ugovorom koja se
odnose na reim granica, kao i na druge teritorijalne reime (npr. one kojima je
stvoren neki objektivni reim, v. supra, 20, pod (c)).

78

Beka konvencija iz 1978. o sukcesiji drava glede meunarodnih ugovora daje definiciju
sukcesije koja se ini teko razumljivom, ali i odve uskom: Po njezinu lanku 2 (lb): sukcesija
drava znai zamjenu jedne drave drugom to se tie odgovornosti za meunarodne odnose nekoga podruja. Ta definicija potom je ponovljena i u Bekoj konvenciji iz 1983. o sukcesiji drava
glede dravne imovine i dugova.

186 Izvori meunarodnoga prava


Pravilo iz lanka 12. bilo je potvreno u presudi Meunarodnoga suda iz 1997. u
parnici Gabikovo/Nagymaros Projekt (Slovaka/Madarska). Predmet spora bio je
ugovor sklopljen u 1977. izmeu Maarske i tada eko-Slovake o izgradnji sloenoga sustava brana na Dunavu. Poslije je Maarska odustala od toga projekta i pred
Meunarodnim sudom je tvrdila da je raspadom eko-Slovake Ugovor iz 1977.
bio dokonan. Suprotno tomu, u toj je presudi bilo istaknuto: Sud smatra da lanak
12. odraava pravilo obiajnoga meunarodnog prava. Po miljenju Suda: sadraj
ugovora iz 1977. upuuje na to da se on mora smatrati da je ustanovio teritorijalni
reim u smislu lanka 12. Konvencije iz 1978. (p. 72, para. 123).

U svrhe sukcesije drava sve ostale meunarodne ugovore drave prethodnice valja podijeliti u tri skupine: (i) na mnogostrane ugovore otvorene na pristup
dravama iz svih dijelova svijeta; (ii) na viestrane zatvorene ugovore kojima je
pristup treih drava ogranien ili uvjetovan pristankom svih postojeih stranaka; te na (iii) dvostrane ugovore.79

U rjeavanju pitanja sukcesije drava glede ugovora kljuno je pitanje je li


neka drava koja je pretrpjela teritorijalne promjene na svojemu umanjenom
ili proirenom podruju ouvala identitet svoje meunarodne osobnosti. To e
uvijek biti sluaj kada se radi o cesiji (ustupu) dijela podruja jedne drave drugoj, pri emu i drava prethodnica i drava sljednica ne gube svoj identitet. To je
i sluaj pri dekolonizaciji. Europske drave, od kojih su se odvojile novonastale
neovisne drave u procesu dekolonizacije, pri tome su ostale iste drave.

Mogue je da pri raspadu i nestanku drave prethodnice itava meunarodna zajednica prizna kontinuitet s njome samo jednoj od njezinih drava
sljednica. To je sluaj s Ruskom Federacijom nakon raspada Sovjetskog Saveza,
ali nikako ne sa SRJ (Srbijom i Crnom Gorom) koja si je svojatala taj poloaj
sve do 2000. godine.
Ako identitet drave prethodnice nije doveden u pitanje, ili je kontinuitet
neke nove drave openito priznat, takva drava ostaje strankom svih ugovora
(i lanicom svim meunarodnih organizacija).
No na ugovore kojih je ta drava stranka koja je pretrpjela teritorijalne promjene primjenjuje se naelo promjenljivosti teritorijalnih granica (moving
treaty-frontiers rule). Svi postojei ugovori primjenjuju se u njezinim novim
granicama. Tek ako je neki prijanji ugovor bio sklopljen iskljuivo za podruje
na kojemu je nastala nova drava sljednica, ili je to podruje ta drava izgubila
cesijom, drava prethodnica prestaje biti strankom takvoga ugovora.80
79
Jedan od krupnih nedostataka teksta Beke konvencije iz 1978. jest da njezini propisi ne vode
dosljedno rauna o toj podjeli ugovora, i to pogotovo ne oni koji se ne odnose na novonastale
neovisne drave.
80

Bit tih pravila potvrena je u lanku 15. Beke konvencije iz 1978.

26. SUKCESIJA DRAVA GLEDE MEUNARODNIH UGOVORA

187

Osim gornjih sluajeva, sve ostale drave sljednice nastale iz teritorijalnih


promjena drave prethodnice nove su drave. Beka konvencija iz 1978. dijeli
te nove drave sljednice na novonastale neovisne drave za ije je podruje
neposredno prije datuma sukcesije bila odgovorna drava prethodnica (rije je
o bivim kolonijama, protektoratima i drugim nesamoupravnim podrujima),
te na sve ostale nove drave nastale bilo odvajanjem od drave prethodnice bilo
njezinim raspadom.
Glede novih drava sljednica primjenjuju se pravila kako slijede:

(i) Mnogostrane otvorene konvencije trebale bi se na temelju lanka 34(1), (i


lanka 38(1)) Beke konvencije iz 1978. automatski primjenjivati na sve nove
drave sljednice bez ikakve notifikacije depozitaru. Te bi konvencije trebale,
dakle, vrijediti na podruju tih novih drava bez prekida i pravnog vakuuma u
primjeni, neovisno o datumu njihova meunarodnoga priznanja i primanja u
UN i druge meunarodne organizacije.81
Novonastalim neovisnim dravama tu Beka konvencija iz 1978. ini ustupak. Prema njezinu lanku 17(1), one mogu notificirati depozitaru sukcesiju
samo nekih konvencija po vlastitu izboru.
Praksa glavnog tajnika UN-a u svojstvu depozitara najznaajnijih takvih
konvencija, kao i praksa drugih odgovarajuih specijaliziranih ustanova UN-a,
potpuno je zanemarila gornju razliku. Glavni tajnik nije inio razliku izmeu
novonastalih neovisnih drava i novih drava nastalih nakon 1990. On je ekao
njihovo primanje u UN, i potom je od svih njih traio da notifikacijom postanu strankama onih konvencija koje ele. Time je nastao problem retroaktivne
vanosti tih konvencija izmeu datuma proglaenja njihove neovisnosti i notifikacije sukcesije nakon stupanja u UN.82
81

Sve nove drave nastale raspadom triju mnogonacionalnih federacija u Europi u 1991. i kasnije, smatrale su da se tu radilo o naelu pozitivnoga meunarodnog prava. U trenutku proglaenja
svoje neovisnosti one su, uz neke ograde, prihvatile obveze iz svih ugovora drave prethodnice,
dakle ak i iz viestranih zatvorenih, te dvostranih ugovora. U tome su iznimka tri baltike drave (Estonija, Latvija i Litva). One smatraju da su produljile svoju dravnost i u razdoblju izmeu
1940. i 1981, kad su nasilno bile ukljuene u Sovjetski Savez. Stoga sebe ne smatraju sljednicama
bivega SSSR-a.
82

Najvei se problem u praksi pojavio glede vanosti konvencija o ljudskim pravima. Komisija
UN-a za prava ovjeka o tome je mijenjala miljenja. Najprije je dvjema rezolucijama ohrabrivala nove drave da notificiraju sukcesiju tih konvencija, a od rujna 1994. poela je tvrditi da su
sve drave sljednice tim instrumentima automatski vezane neprekidno od stjecanja neovisnosti.
Danas to gledite o posebnom reimu konvencija o pravima ovjeka postupno prevladava u
znanosti. Ali nema racionalnoga objanjenja zato isto ne bi vrijedilo i glede konvencija Meunarodne organizacije rada (koje takoer ureduju ljudska prava), ali i glede svih ostalih konvencija
o kodifikaciji, npr. onih o pravu mora, o pravu ugovora, o diplomatskom i konzularnom pravu,
i dr.

188 Izvori meunarodnoga prava


(ii) Viestrane zatvorene konvencije (npr. Beogradska dunavska konvencija
iz 1948). Nove drave ne mogu ipso facto postati strankama takvih konvencija.
Ako tekst neke konvencije predvia postupak pristupanja, one se moraju podvrgnuti tomu postupku. U nedostatku takvih propisa moraju o svojemu pristupu
pregovarati sa svim njihovim postojeim strankama.
Da se naelo iz lanka 34(1) Beke konvencije iz 1978. transformiralo u pravilo
opega obiajnoga prava, bilo bi osnove za zahtjev da nove drave sljednice neke
drave prethodnice automatski postaju strankama i tih konvencija.

(iii) Dvostrani ugovori. Nastala je obiajna praksa da, ako nema protivljenja
bilo koje zainteresirane strane, takvi se ugovori privremeno primjenjuju izmeu
novih drava sljednica i treih drava njihovih stranaka, sve dok one ne postignu sporazum o njihovoj sudbini. Te se drave mogu dogovoriti da neki od tih
ugovora ostaju izmeu njih na snazi na dvostranoj osnovi (ali se time ne stvara
ugovorni odnos s ostalim dravama sljednicama), drugi se mogu zamijeniti
novim sporazumima, a trei dokonati, ali samo za ubudue, tj. ex nunc.

189

D. MEUNARODNOGA
JEDNOSTRANI AKT KAO IZVOR
PRAVA
27. ZNAAJKE I VRSTE JEDNOSTRANIH AKATA
Bibliografija
Franz PFLUGER: Die einseitigen Rechtsgeschfte im Volkerrecht, Zrich, 1936, 347 pages; Paul
GUGGENHEIM: La validit et la nullit des actes juridiques internationaux, RCADI 1949, tome
74, pp. 195-265; Giuseppe BISCONTINI: Contributo alla teoria degli atti unilaterali nel diritto
internazionale, Milano, 1951, 184 pages; Juan Antonio CARILLO SALCEDO: Funciones del
acto unilateral en el rgimen juridico de los espacios maritimos, Zaragoza, 1959, pp. 123-143;
Eric SUY: Les actes juridiques unilatraux en droit international public, Paris, 1962, XII+290
pages; Gian Carlo VENTURINI: La porte et les effets juridiques des attitudes et des actes
unilatraux des Etats, RCADI 1964, tome 112, pp. 363-467; Jacques DEHAUSSY: Les actes
juridiques unilatraux en droit international public: propos dune thorie restrictive Journal de
droit international 1965, pp. 41-66; Adolfo MIAJA DE LA MUELA: Los actos unilaterales en las
relaciones internationales, Revista espaola de derecho internacional 1967, No. 3, pp. 427-464;
Jean-Paul JACQUE: A propos de la promesse unilatrale, Mlanges offerts Paul Reuter; Paris,
1981, pp. 327-345; R. A. KALAMKARJAN: Medunarodno-pravovoe znaenie odnostoronnih
juridieskih aktov gosudarstv, Moskva, 1984, 136 pages; Julio A. BARBERIS: Los actos jurdicos
unilaterales como fuente del derecho internacional pblico, Hocia un nuevo orden internacional
y europeo, Estudios en homenaje al profesor Don Manuel Dez de Velasco, Madrid, 1993, pp.
101-116.

lanak 38. Statuta Meunarodnog suda ne predvia jednostrane akte drava


i drugih subjekata meunarodnoga prava kao izvor meunarodnog prava. To
danas ne ini ni vei dio znanosti.
Vie je razloga to znanost nije sagledala sve aspekte djelovanja jednostranog
akta u meunarodnome pravu. Mnogi pisci prekruto slijede analogiju s unutarnjim
pravom. A u rimskom pravu, u francuskom i u nekim drugim suvremenim graanskim pravima, jednostranoj volji pojedinca ne priznaje se uinak. S druge strane,
graanska prava drugih zemalja (Njemake, Italije) predviaju jednostrane pravne
poslove i upravo je u znanosti meunarodnoga prava iz tih zemalja najprije dolo do
pobuda da se istrai uinak jednostranih akata drava u meunarodnome pravu. No
i ta su djela polazila od krutoga i uskog odreenja pravnoga akta, koje je iskljuivalo
jednostranu praksu, ponaanje i uzdravanje drava od injenja. Ta su djela, dalje,
tumaila mnoge po biti jednostrane manifestacije volje kao dijelove sporazuma,
ak kada je sporazum bio pravna fikcija. I napokon, iskljuivala se mogunost da
jednostrani akt u meunarodnome pravu utjee na prava i dunosti ostalih drava.

190 Izvori meunarodnoga prava


Nasuprot tim uskim doktrinarnim stajalitima, jednostrani su akti od pamtivijeka bili jedan od najznaajnijih imbenika u obiajnome procesu. Unilateralizam, sa svojim preteito negativnim uincima, bio je jedna od najvanijih
znaajki u razvoju meunarodnoga prava mora. No praksa drava glede jednostranih obeanja i odreknua od prava, jedna presuda Meunarodnoga suda
iz 1974. o kojoj e biti rijei, te mnogi propisi Konvencije UN-a o pravu mora
iz 1982, makar neke konano svrstavaju jednostrane akte kao poseban izvor
partikularnoga meunarodnoga prava.
Znanstvena djela koja obrauju jednostrane akte, bilo kao vrstu pravnih
poslova (uz ugovor) ili, rjee, kao izvor meunarodnoga prava, nabrajaju vie
njegovih vrsta: notifikaciju (priopenje), priznanje, protest (prosvjed), odrek
nue, i tek u novije doba i obeanje. Svi ti akti nemaju jednaku vanost u meunarodnome pravu. Jo manje svi oni mogu biti izvorima prava i dunosti
njihovih autora, u smislu u kojemu je neki ugovor izvor prava i dunosti za
njegove stranke. Navest emo neke jednostrane akte koje ne moemo svrstati
kao izvor meunarodnoga prava.
Notifikacija nije posebna vrsta pravnoga akta nego samo oblik izraavanja
volje neke drave. U ovomu sluaju rije je o formalnom priopenju drugoj
dravi u pisanom obliku, neke injenice, tvrdnje ili zahtjeva. Za pravni uinak
toga formalnog priopenja nije dovoljna samo volja drave njegova autora da
postigne eljene posljedice. Druga drava moe osporiti sadraj notifikacije i,
ako zahtjev izraen u njoj nema pravne osnove, ona e ostati bez uinka. No,
ako se drava kojoj je priopenje upueno uzdri od protesta na zahtjev ili tvrdnju izraenu u njemu, iz te njezine pasivnosti katkad se moe podrazumijevati
njezin pristanak (acquiescence) (v. infra, 28, pod c).
Osim notifikacije, neka drava moe oitovati svoju volju konkludentnim inima iz kojih nesumnjivo proizlazi neka njezina odreena namjera. Na primjer,
iz ina ustanovljenja diplomatskih odnosa s novom dravom proizlazi namjera
njezina priznanja. I napokon, volja neke drave moe se podrazumijevati iz njezine utnje u uvjetima kada se od nje oekuje reakcija, to smo upravo objasnili
glede notifikacije.
Budui da notifikacija nema jedinstven cilj ili sadraj, nego moe sadravati
razliita oitovanja, ona se sama ne moe smatrati izvorom meunarodnoga
prava.
Priznanje i protest imaju u meunarodnome pravu znaajan uinak glede
nastanka i spreavanja nastanka tzv. suprotstavljivih stanja (opposabilit, opposable situations) (v. infra, 28). No, budui da je tu rije o reakcijama na akte
ili ponaanje neke druge drave, oni teko da se mogu smatrati samostalnim

27. ZNAAJKE I VRSTE JEDNOSTRANIH AKATA

191

jednostranim aktima, a jo manje jednostranim aktima kao izvorom meunarodnoga prava.


U jednostrane akte kao izvor partikularnog meunarodnog prava valja, dakle, svrstati:
(a) akte kojima neka drava (ili drugi subjekt meunarodnoga prava) preuzima nove meunarodne obveze, tj. obeanje;

akte kojima neka drava naputa neko svoje postojee subjektivno pravo, tj.
odreknue, i
akte kojima drava stjee nova prava, i to: okupacijom niijega podruja;
stjecanjem podruja putem zastare i historijskim naslovom; te neke jednostrane
akte predviene dananjim pravom mora.

h
Prije nego to objasnimo bt i posebnosti svake od spomenutih vrsta, valja
navesti neke openite uvjete da bi bilo koji jednostrani akt bio pravno valjan. Ti
su uvjeti jednaki onima za pravovaljanost meunarodnih ugovora.
1. Autor akta mora biti drava ili drugi subjekt meunarodnoga prava. U
nastavku emo u obzir uzeti samo jednostrane akte drava koje su vlasne, na
temelju svoje suverenosti, jednostrano preuzimati nove pravne obveze, odricati
se od svojih prava, te pod odreenim uvjetima propisanima opim meunarodnim pravom, i stjecati nova prava.
Poput ugovora, predmet jednostranoga akta ne smije biti pravno nedopustiv.
Pravno nedopustiv jest onaj jednostrani akt koji je materijalno nemogue izvriti ili koji je u sukobu s nekom imperativnom normom opega meunarodnog
prava (jus cogens).
Volja izraena u jednostranom aktu, koja je oitovana bilo pismeno bilo
usmeno, mora odgovarati stvarnoj volji njegova autora. To znai da jednostrani
akt moe biti nitav zbog istih mana pri oitovanju volje kao i ugovor, poput
bludnje, prijevare, korupcije predstavnika drave koji ga je oitovao, prisile nad
predstavnikom drave, ili na samu dravu, i dr. Propisi Beke konvencije o pravu
ugovora iz 1969. glede uzroka apsolutne i relativne nitavosti ugovora (napose
njezini lanci 46. do 53), trebaju se mutatis mutandis primjenjivati i na jednostrane akte.
4. Kao i glede ugovora, ope meunarodno pravo ne propisuje jedinstven
oblik (formu) svih vrsta jednostranih akata. No za neke od vrsta tih akata meunarodno pravo moe predvidjeti posebne zahtjeve, npr. pisani oblik. Ugovorni
propisi mogu nalagati njihovu notifikaciju nekomu tijelu koja se takoer tada
daje u pisanom obliku.

192 Izvori meunarodnoga prava


a) Obeanje (promise, promesse) vrsta je jednostranoga akta kojim neka drava (ili drugi subjekt meunarodnoga prava) preuzima pravne obveze u korist
druge drave, skupine drava ili prema svima (erga omnes). Svako oitovanje
volje s tom namjerom ne postie pravne posljedice. Da bi obeanje po meunarodnome pravu imalo uinka, ono mora potjecati od organa koji svojim
oitovanjem i u okviru svojih nadlenosti moe obvezivati svoju dravu (glavar
drave, predsjednik vlade, nadleni ministar, zakonodavno tijelo, i dr.). Ono
mora biti izraeno na jasan i odreen nain, s namjerom da obvee dravu u
pitanju u skladu s danim iskazom.
Da bi obeanje imalo pravnoga uinka, ne mora se izraziti u nekome posebnom obliku. Ono se moe oitovati u pisanom obliku, ali i usmeno. Nuno
je da je oitovanje dano javno, tako da druge zainteresirane drave saznaju za
njegov sadraj kako bi mu mogle pokloniti vjeru te traiti njegovo izvrenje i
potovanje od onoga koji ga je dao.
Prema nekim prijanjim gleditima u znanosti, uvjet valjanosti obeanja bio je
da ga prihvati onaj komu je bilo upravljeno. Stoga se u obeanju gledala vrsta ponude, koje prihvatom druge stranke stvara ugovorni odnos. Meunarodni je sud u
presudi iz 1974. o Nuklearnim pokusima u tome pogledu bio odreen: Obvezivanje
ove vrste, ako je uinjeno javno i s namjerom da obvezuje, ak ako se i ne daje u
okviru meunarodnih pregovora, ima obvezujui uinak. U tim uvjetima nikakva
protuinidba nije potrebna da bi izjava imala uinka, kao ni bilo kakav naknadni
prihvat, odgovor ili reakcija drugih drava, jer bi ti zahtjevi bili u neskladu sa strogo
jednostranom naravi pravnog akta koji je drava oitovala (p. 267, para. 43).

Temelj pravne obvezatnosti obeanja lei u dobroj vjeri (bona fides). Meunarodni je sud u spomenutoj presudi iz 1974. istaknuo i sljedee: Jedno od temeljnih naela koja se odnose na stvaranje i izvrenje pravnih obveza, bilo kakav
li je njihov izvor, jest naelo dobre vjere. Uzajamno povjerenje uroeni je uvjet
za meunarodnu suradnju, napose u vremenu kada je na mnogim podrujima
ta suradnja sve nunija. Upravo kao i samo pravilo pacta sunt servanda iz prava
ugovora, obvezujue znaenje neke meunarodne obveze preuzete jednostranom izjavom poiva na dobroj vjeri. Zainteresirane drave mogu dakle uzeti u
obzir jednostrane izjave i pokloniti im povjerenje, i imaju pravo zahtijevati da
se obveze stvorene na ovaj nain potuju (p. 268, para. 46).
Jo je Hugo Grotius u djelu De jure belli ac pacis iz 1625. istaknuo kao jedno
od temeljnih pravila prirodnoga prava: promissorum implendorum obligatio.83 Ta
temeljna obveza da obeanja treba izvriti, po naemu miljenju ne obuhvaa samo
jednostrana obeanja nego i sva obeanja dana u ugovorima. Ova vrlo iroka obveza
utjelovljuje, dakle, i temeljno naelo pacta sunt servanda. Pri tome ipak valja voditi
83

Cf., Hugonis GROTII: De jure belli ac pacis libri tres, Jenae, 1680, Prolegomena, 8.

27. ZNAAJKE I VRSTE JEDNOSTRANIH AKATA

193

rauna o tome da ugovor poiva na suglasnosti volja dvaju ili vie subjekata s ciljem
da postigne odreeni uinak po meunarodnome pravu, dok se obeanje zasniva
na volji samo jednoga subjekta da preuzme odreenu obvezu.

Za razliku od ugovora koji se redovito sklapaju na odreeni rok, ili se nakon poetnoga razdoblja produuju do opoziva, najvei broj obeanja koja
stvaraju pravne obveze ne preuzima se na nikakvo odreeno vrijeme. Stoga
se pretpostavlja da se takvo obeanje, ovisno o drugim okolnostima, moe
naknadno po slobodnoj volji njegova autora i opozvati. Ali i nakon to bude
opozvano, analogno lanku 70 -1-b. Beke konvencije o pravu ugovora iz 1969,
injenica prestanka njegove vanosti nije na tetu nikakvoga prava, obveze ili
pravnoga poloaja ostalih subjekata nastalih izvrenjem obeanja prije njegova
prestanka.
Kao posebna vrsta obeanja mogu se uzeti izjave drava stranaka Statuta Meunarodnoga suda o prihvatu njegove nadlenosti prema njegovu lanku 36(2), u
odnosu na sve druge stranke Statuta koje su dale istu izjavu. Neke od tih izjava daju
se bezuvjetno, a neke na odreeno vrijeme ili s mogunou otkaza nakon proteka
nekoga roka nakon notifikacije otkaza. U propisivanju tih uvjeta drave uivaju punu
slobodu, kao to su slobodne uope ne preuzeti takvu obvezu.
Sjedinjene Amerike Drave prihvatile su nadlenost Meunarodnoga suda po
lanku 36(2). njegova Statuta izjavom od 14. kolovoza 1946, i to za razdoblje od pet
godina, a nakon toga roka nakon isteka est mjeseci od notifikacije otkaza. Dana 6.
travnja 1984, tri dana prije nego to je Nikaragva uloila tubu protiv njih, Sjedinjene
su Amerike Drave notificirale glavnomu tajniku UN-a da se izjava iz 1946. nee
primjenjivati na sporove s dravama Srednje Amerike. Uz to, bilo je navedeno da e
ta notifikacija stupiti na snagu odmah i da e ostati na snazi dvije godine.
U presudi iz 1984. u parnici o Vojnim i paravojnim djelatnostima u i protiv N ik a r a g v e, kojom je odluivao o svojoj nadlenosti i dopustivosti tube, Meunarodni je sud odbio pridati uinak navedenoj notifikaciji Sjedinjenih Amerikih
Drava iz te iste 1984. godine. Sud je istaknuo da, premda su deklaracije po lanku
36(2). Statuta potpuno fakultativne, i drave nisu niim ograniene u odreivanju
uvjeta pod kojima se prihvaa nadlenost Suda, jednostrana narav deklaracije ne
znai da je drava koja oituje deklaraciju slobodna po svojoj volji mijenjati domaaj
i sadraj svoje sveane obveze (p. 418, para. 59).

Preuzimanje meunarodnih obveza putem jednostranih akata u meunarodnoj je praksi mnogo rjee od ugovornog obvezivanja. Premda se samo na
prvi pogled ini da se ta obeanja uvijek daju spontano i bez protuinidbe nekoga drugog, meunarodni su odnosi toliko bogati posebnim situacijama da je
katkad upravo u skladu s interesima neke drave da jednostranim aktom preuzme i vrlo odreene i dalekosene obveze kako bi o tome izbjegla pregovarati
i sklapati ugovor s drugim zainteresiranim dravama.

194 Izvori meunarodnoga prava


Takvih je primjera bilo u praksi. Ovdje navodimo samo neke najpoznatije. Stalni
sud meunarodne pravde u presudi iz 1933. o Pravnom poloaju Istonog Grenlanda, pridao je puni uinak izjavi norvekog ministra vanjskih poslova danoj u
1919. danskom poslaniku da Norveka nee initi nikakve tekoe Danskoj da stek
ne suverenitet nad itavim otokom Grenlandom. Sud smatra izvan svake sumnje
da odgovor takve naravi dan od ministra vanjskih poslova u ime njegove vlade na
pitanje diplomatskoga predstavnika koje ide u njegovu nadlenost, obvezuje zemlju
iji je on ministar (Series A/B, No. 53, p. 71).
Egipatska vlada preuzela je jednostranom izjavom od 24. travnja 1957. vrlo iroke
obveze o Sueskom kanalu i o ureenju koje se odnosi na upravljanje njime. Ta izjava
bila je deponirana u Tajnitvu UN-a.84
U presudi iz 1974, ije smo dijelove naveli, Meunarodni je sud izjavu predsjednika Francuske Republike na konferenciji za novinare, i izjave nekih drugih odgovornih osoba, da su nuklearni pokusi u atmosferi na atolu Mururoa u junom Pacifiku,
koji su bili u tijeku, posljednji protumaio kao pravnu obvezu Francuske da ubudue
obustavi pokuse te vrste.

b) Odreknue (waiver, renonciation). Pravo na odreknue od vlastitih prava


proizlazi iz prava svake suverene drave da slobodno raspolae svojim subjektivnim pravima i pravno zatienim interesima. Na temelju istoga toga suverenog prava drava moe slobodno preuzimati i nove obveze putem obeanja, o
kojemu je upravo bilo rijei.
Odreknue od vlastitih prava esto je dio transakcije, i ono se tada ini za neku
protuinidbu ili odreknue neke druge stranke od njezinih prava, quid pro quo.
Ono je tada dio nekoga sporazuma. Ali nita ne spreava da se ono poduzima jednostranim aktima.

Drava se moe odrei vlastitih subjektivnih prava, ali ne i onih koja su joj
dana za izvrenje neke dunosti.
Neka se drava moe ugovorom obvezati da e uvati svoju suverenost, iz ega
proizlazi njezino odreknue od prava da se sjedini s drugom dravom. To je bila
uinila Austrija lankom 88. Mirovnoga ugovora iz St. Germainea iz 1919, te ponovo
lankom 4. Dravnog ugovora iz 1955. Stalni sud meunarodne pravde u savjetodavnom miljenju iz 1931. o Austrijsko-njemakom carinskom reimu ustanovio
je da se lanak 88. Mirovnoga ugovora iz 1919. ima shvatiti kao produeno postojanje Austrije u postojeim granicama kao posebne drave, u kojima je ona sama
gospodar svojih odluka, ali s uinkom da je njezina neovisnost povrijeena ako se
na ekonomskom, politikom ili drugom podruju povrijedi lanak 88. (Series A/B,
No. 41, p. 45).

84
Vidi tekst te izjave Meunarodno javno pravo, Izbor dokumenata, Pravni fakultet u Zagrebu, Zagreb, 1977, str. 257-258.

27. ZNAAJKE I VRSTE JEDNOSTRANIH AKATA

195

U naelu drava slobodno raspolae i svojim subjektivnim pravima koja proizlaze iz nekoga ugovora kojemu je stranka. Ali odreknue od prava iz ugovora ne
oslobaa je obveze izvrenja propisanih dunosti bez pristanka svih ostalih stranaka
toga ugovora.
Odluku neke drave da se ne pozove na neki relativni uzrok nitavosti ugovora
(npr. na bludnju, prijevaru ili na korupciju svoga predstavnika), ili da ne trai dokonanje ugovora zbog bitne promjene okolnosti ili kao posljedicu krenja ugovora od
druge stranke, takoer valja shvatiti kao jednostrano odreknue od vlastitih prava
da se trai proglaenje toga ugovora nitavim ili njegovo dokonanje.
Odreknue je i kada stranka u sporu pred Meunarodnim sudom povue svoju
tubu prije nego to suprotna stranka na nju odgovori. Taj jednostrani prekid postupka predvia lanak 89(1). Poslovnika Suda iz 1978.
Napokon, vrsta odreknua bilo je jednostrano dokonanje ratnoga stanja s dravom koja je prije toga bezuvjetno kapitulirala. Do toga je bilo dolazilo kada sklapanje
mirovnih ugovora s pobijeenim zemljama nakon Drugoga svjetskog rata nije bilo
na vidiku. Mnoge su zemlje na taj nain dokonale ratno stanje s Njemakom, ali i
s Austrijom koju nisu smatrale pobijeenom dravom, poetkom pedesetih godina
20. stoljea.

Jednako kao i glede obeanja, ope meunarodno pravo ne propisuje neki


poseban oblik (formu) za odreknue od vlastita prava. Ono se, dakle, moe
oitovati pismeno, usmeno ili konkludentnim inima.
U mnogim meunarodnim sudskim i arbitranim odlukama afirmiralo se
pravilo da se odreknue neke drave od njezinih prava ne pretpostavlja.85 U
tome je smislu i Stalni sud meunarodne pravde u presudi Lotus iz 1927. istakao: Ograniavanje neovisnosti drava se ne pretpostavlja (Series A, No. l, pp.
18-19). To znai, kad je odreknue u sumnji, ono se mora tumaiti restriktivno
i na nain povoljan za dravu koja ga je dala. To, dalje, znai da odreknue, po
pravilu, ne moe proizai iz utnje ili pasivnosti u uvjetima kada se oekuje
reakcija (acquiescence).
85

Usporedi arbitranu presudu iz 1870. o Zatvaranju luke Buenos Aires, prema kojoj: injenica
da si netko nije pridrao pravo ne znai da ga se odrekao (glede isticanja meunarodnoga zahtjeva), RIAA, vol. II, p. 648; arbitranu presudu iz 1931. u sporu Campbell: odreknue se nikada ne pretpostavlja, RIAA, v. II, p. 1156; arbitranu presudu iz 1932. u sporu o brodu Kronprins
Gustav Adolf, odreknue od prava ili od zahtjeva ne smije se pretpostaviti, RIAA, v. II, p. 1299.
Osim u sporu Lotus (vidjeti dalje), u presudi Meunarodnog suda iz 1954. o Albanskom monetarnom zlatu, u istom je smislu navedeno da se ulaganje prethodnog prigovora Italije u postupku
koji je ona sama pokrenula tubom ne moe uzeti kao njezino odreknue od zahtjeva, p. 30. U
presudi iz 1955. u sporu Nottebohm Meunarodni je sud istaknuo da ponuda Gvatemale da
spor s Lihtentajnom rijei pregovorima, arbitraom ili u sudskom postupku, ne moe znaiti
priznavanje Lihtentajnu prava da Nottebohma titi kao vlastitog graanina, pp. 19-20. Takvo bi
priznanje (od Gvatemale) imalo uinak odreknua od mjere sekvestracije imovine te osobe kao
neprijateljskog (njemakog) dravljanina.

196 Izvori meunarodnoga prava


Ipak, ako neka drava kroz dugo razdoblje ne protestira protiv produenih akata vrenja vlasti na dijelu svojega podruja od druge drave, iz te pasivnosti moe
proizai njezina namjera da to podruje napusti.
Neki pisci dijele odreknue na abdikativno, kada se naputa vlastito pravo bez
namjere da se prenese na drugoga, te na translativno, kad se ono prenosi na nekoga
drugog.86 Ta je podjela bez veega praktinog znaenja u meunarodnome pravu.
Jedino bi naputanje podruja, koje pri tome postaje terra nullius i slobodno na
okupaciju ma koga, bilo zaista abdikativno. U svim drugim sluajevima, npr. pri
odricanju od prava na reparacije, ili od naplate duga, ili od inidbe drugoga, ono je
u biti translativno. Nenaplaena svota ne postaje niija, nego ostaje u vlasnitvu
dunika.

Odreknue od vlastitoga prava, kad je oitovano na izriit nain i bez uvjeta,


i ako je stiglo do adresata, ne moe se naknadno opozvati. Pod tim okolnostima
nema mjesta ni njegovu restriktivnom tumaenju. Ako, meutim, o namjeri
odreknua postoji sumnja, treba ga, ovisno o okolnostima, tumaiti u prilog
drave koja ga je navodno oitovala.

c) Jednostrani akti kojima se stjeu nova prava. Zanimljivo je da do naih


dana sustavna djela meunarodnoga prava najee ne spominju mogunost
stjecanja, putem jednostranih akata, novih subjektivnih prava drava. Vjerojatno je razlog tomu to se openito ne priznaje relativno djelovanje tih akata u
odnosu na druge drave, analogno opemu pravilu da ugovor ne moe stvarati
ni prava, a ni dunosti za tree drave, koje nisu njegove stranke (v. supra, 20).
Nasuprot tomu gleditu znanosti, meunarodno je pravo oduvijek predvialo
odreene mogunosti stjecanja novih prava na taj nain, a meunarodna praksa
to i potvruje.
Da bi jednostrani akt postigao eljeni uinak, tj. da bi drava u pitanju jednostrano stekla neko pravo, najvaniji je uvjet da je takav nain stjecanja novih
prava predvien opim meunarodnim pravom na snazi u trenutku oitovanja
te namjere, kao i da se steeno pravo neprestano uiva u granicama toga prava. Ako su ti uvjeti ispunjeni, tada za takav akt, po pravilu, nee biti potrebno
ovlatenje ili pristanak bilo koga drugoga.
Ako neki akt ne ispunjava neke uvjete, tada je on poduzet ultra vires, tj. bez
pravne osnove. Ostali subjekti meunarodnoga prava mogu ga osporavati, i nisu
mu duni priznati pravne posljedice. No i svojatanje ili uivanje subjektivnih
prava izvan okvira meunarodnoga prava moe u dvostranim odnosima dovesti
do suprotstavljivih stanja (v. infra, 28).
86

Cf. Eric SUY: Les actes juridiques unilatraux en droit international public, Paris, 1962, pp.
155-156; Adolfo MIAJA DE LA MUELA: Los actos unilaterales en las relaciones internacionales, Revista espaola de derecho internacional 1967, No. 3, pp. 438-439.

27. ZNAAJKE I VRSTE JEDNOSTRANIH AKATA

197

Glavni primjeri jednostranih akata te vrste jesu sljedei:


(i) Okupacija niijega podruja. Efektivno i vidljivo zaposjedanje nekoga podruja, koje u trenutku zaposjedanja ne pripada ni jednoj drugoj dravi (terra
nullius), uvjet je za njegovo doputeno (legitimno) stjecanje. Pod tim uvjetima
naslov (titulus) nad tim podrujem ne moe se osporiti protestom, niti on ovisi
o priznanju ili uzdravanju od drugoga.
Danas gotovo da na naemu planetu nije ostalo podruja slobodnih za novo
stjecanje, a niti drave pokazuju namjeru da napuste podruja koja dre pod
svojom vlau. O ostalim pojedinostima o stjecanju podruja putem okupacije
vidjeti infra, 63, pod 3.
(ii) Zastara i historijska prava. Neka drava moe ak i bez valjanoga pravnoga naslova, dakle krenjem opega meunarodnog prava ili subjektivnih prava
drugih, stei odreena prava. Uvjet za to jest da na miroljubiv nain u duljemu
razdoblju obnaa vlast na nekomu podruju ili na dijelu otvorenoga mora a da
u tome ne naie na otpore i proteste bilo koje druge drave. Opirnije o tome
vidjeti infra, 63 pod 6.
(iii) Jednostrano stjecanje prava obalne drave prema pravu mora. Ve smo
bili istaknuli znaenje jednostranih akata u razvoju opih obiajnih pravila u
meunarodnome pravu mora (v. supra, 9, pod 6). Ovdje valja napomenuti da
ope meunarodno pravo mora koje je danas na snazi, ovlauje obalne drave
da u skladu s meunarodnim pravom, stjeu jednostranim aktima suverenost,
suverena prava ili jurisdikciju nad nekim dijelovima mora u produetku svoje
obale. O tome e biti rijei uz vie pojedinosti, ali na ovome mjestu valja spomenuti takve mogunosti kao primjere.
Rije je o povlaenju ravnih polaznih crta od kojih se mjeri irina teritorijalnoga mora (infra, 68); o proglaenju arhipelakih voda, ukljuujui zrani
prostor iznad njih, povlaenjem ravnih arhipelakih crta (infra, 69); o proglaenju vanjskoga morskog pojasa do granice od 24 milje raunajui od polazne
crte (infra, 71); o proglaenju gospodarskoga pojasa ili sline zone do granice
od 200 milja od polazne crte (infra, 72); te o proglaenju epikontinentalnog
pojasa preko te crte od 200 milja (infra, 73).
Tim jednostranim aktima obalna drava zaista stjee prava nad odgovarajuim dijelovima mora, morskoga dna, podzemlja, te zranoga prostora iznad
mora, ovisno o pravnom reimu prostora u pitanju. Ostale su drave dune
potovati prava obalne drave u tim prostorima, pod uvjetom da su ti jednostrani akti poduzeti u skladu s opim meunarodnim pravom, i da obalna drava
potuje sve svoje odgovarajue dunosti, ukljuujui prava i slobode svih drugih
drava. Odgovarajua pravila opega meunarodnoga prava kodificirana su u

198 Izvori meunarodnoga prava


Konvenciji UN-a o pravu mora iz 1982, to podrazumijeva da se ona primjenjuju
i na drave koje nisu njezine stranke.
Bez tih jednostranih akata, ili u razdoblju dok se oni ne donesu, obalna drava ne moe uivati odgovarajua prava koja predvia ope meunarodno
pravo mora.
Konvencija UN-a o pravu mora iz 1982. u nekim propisima za koja se moe
smatrati da su takoer prerasli u ope obiajno pravo, predvia i prava obalnih
drava da jednostrano donose i neke druge zakone i propise. Rije je npr. o zakonima i propisima obalne drave o nekodljivome prolasku stranih brodova njezinim
teritorijalnim morem; ili u odreivanju plovnih putova i sustava odijeljenoga prometa u teritorijalnom moru i u tjesnacima koji slue meunarodnoj plovidbi. Ako
su ti unutarnji propisi u skladu s odredbama Konvencije i drugim pravilima opega
meunarodnog prava, i ako se u tim okvirima primjenjuju, oni obvezuju brodove
svih drugih zastava u prolasku.
Ipak se, po naemu miljenju, tu ne radi o jednostranim aktima kojima obalna
drava stjee nova prava, nego o aktima kojima se ureuju postojea prava i dunosti. Stoga ti akti ne pripadaju skupini jednostranih akata koji se mogu smatrati
izvorom meunarodnoga prava.

h
Iz navedenih je primjera uoljivo da jednostrani akti drava, ako ih ope
meunarodno pravo predvia i ako su u njegovim okvirima, stvaraju prava za
dravu njezina autora, kao i odgovarajue dunosti svih drugih drava da ih
potuju. Stoga se odbacivanje tih akata u znanosti, inspirirano analogijom iz
privatnog prava, tu pokazalo neispravnim.

199

28. SUPROTSTAVLJIVA STANJA (OPOZABILNOST)


Bibliografija
I. C. MacGIBBON: The scope of acquiescence in international law, The British Year Book of
International Law 1954, pp. 143-186; Jacques BENTZ: Le silence comme manifestation de
volont en droit international public, Revue gnrate de droit international public 1963 No. l,
pp. 44-91; Antoine MARTIN: Lestoppel en droit international public, Paris, 1979, 384 pages; V.
. DEGAN: Suprotstavljiva stanja (opozabilnost) u meunarodnom pravu, JRMP 1987, str.
115-132.

Na kraju izlaganja o izvorima meunarodnoga prava valja nam neto navesti


o uincima koji proizlaze iz suprotstavljivih stanja. Suprotstavljivost i nesuprotstavljivost (opposabilit i inopposabilit) tekovina su najnovijega razvoja
meunarodnoga prava. Te je institute Meunarodni sud preuzeo u svojoj poslijeratnoj praksi iz francuskoga graanskog prava i postupka.
Izrazi su se najprije pojavili u nekim presudama originalno pisanima na francuskom, iji su prijevodi na engleski u poetku bili drukije sroeni.87 Poslije su i neki
britanski pisci preuzeli te institute u svojim sustavnim djelima.88 Danas se navode i u
presudama Suda na engleskom jeziku, a i zastupnici stranaka u parnicama pozivaju
se na te institute.89

Suprotstavljivost i nesuprotstavljivost odnose se u naelu na akte treih.


Budui da je ugovor izvor neposrednih prava i obveza za njegove stranke, nije
uobiajeno govoriti da je on suprotstavljiv u odnosu na neku od njih, jer ugovor
pravno obvezuje sve njegove stranke.

87

Originalni francuski tekst iz presude o Pravu azila iz 1950: ... A supposer que cette coutume
existt entre certains Etats seulement de lAmrique latine, elle ne pourrait pas tre oppose au
Prou..., preveden je na engleski: ... it would not be invoked against Peru... p. 277. Francuski tekst
iz presude o Anglonorvekom ribolovu iz 1951: La notorit des faits... la position de la GrandeBretagne dans la mer du Nord, son intrt propre dans la question... permettraient en tout cas la
Norvge dopposer son systme au Royaume-Uni, preveden je na engleski ... would in any case
warrant Norways enforcement of her system against the United Kingdom, p. 139.
88

Cf., Georg SCHWARZENBERGER: International Law, Volume I, Third Edition, London,


1957, pp. 130, 326, 327, 353; Ian BROWNLIE: Principles of Public International Law, Oxford,
1966, p. 513.

89

U presudi iz 1982. o Epikontinentalnom pojasu (Tunis/Libija), glede ravnih polaznih crta kojima je Tunis obuhvatio vode zaljeva Gabs, Sud je u originalnom engleskom tekstu istaknuo:
...Libya considers that those lines are not opposable to Libya... (jednak je i francuski prijevod),
p. 75, para. 101. I u presudi iz 1984. o Zaljevu Maine (Kanada/Sjedinjene Amerike Drave),
stajalite Vijea Suda bilo je u prijevodu na engleski: ... any delimitation of the continental shelf
effected unilaterally by one State regardless of the views of the other State or States concerned is
in international law not opposable to (other) States..., p. 292, para. 87.

200 Izvori meunarodnoga prava


No pitanje je ima li neka trea drava dunost potovati pravne posljedice
ugovora kojemu nije stranka i koji za nju ne predvia neka posebna prava i
dunosti po propisima prava ugovora (v. supra, 20). Slino je i glede uinka
neke sudske presude na dravu koja nije stranka u parnici koja je tom presudom
odluena.
Suprotstavljivost je pojam koji ne implicira dunost tree drave na neku
aktivnu inidbu. On podrazumijeva dunost pasivnoga potovanja svih pravnih
posljedica koje proizlaze iz nekoga akta za treu dravu. I nasuprot tomu, kae
se da neki akt nije suprotstavljiv za neku treu dravu u okolnostima kada ona
ne osporava njegovu pravovaljanost, ali je pravno ovlatena otkloniti sve njegove
pravne posljedice u odnosu na samu sebe.
Oba pojma suprotstavljivost i nesuprotstavljivost od posebne su vanosti
glede jednostranih akata drava. ak i u uvjetima kada je neki jednostrani akt
pravno nedoputen, on moe za druge drave stvoriti suprotstavljivo stanje. I
ako je neka drava jednostranim aktom sebi pribavila neko pravo, ili ako ona
svojata neko pravo bez pravnoga naslova, nastalo suprotstavljivo stanje savreno
odgovara njezinu nesmetanom uivanju toga prava u odnosu na druge drave.
Suprotstavljiva stanja nastaju najee nekom vrstom priznanja akta u pitanju od tree drave. I obrnuto, trea drava moe sprijeiti suprotstavljivo stanje
ako na akt u pitanju uloi protest.
Tu je dakle rije o nekim oitovanjima volje koja i danas veina pisaca svrstava
u jednostrane pravne poslove, a neki od njih i u jednostrane akte kao vrstu izvora
partikularnoga meunarodnoga prava.

a) Priznanje (recognition, reconnaissance) moe biti jednostrano, ali i kolektivni akt vie drava, kojim priznato stanje, zahtjev ili akt drugoga postaju
suprotstavljivi u odnosu na dravu koja ga je dala.
Priznanje ima uinak odreknua ako neka drava, priznajui zahtjev druge,
napusti vlastito subjektivno pravo. Jedino u tome sluaju priznanje je jednostrani akt koji neposredno raa prava i dunosti u meunarodnom pravu. U
drugim sluajevima ono proizvodi suprotstavljiva stanja, ali moe biti i vaan
initelj u obiajnome procesu.
Ako neka drava prizna akt ili zahtjev druge drave koji je bez pravne osnove (ili se samo djelomice zasniva na pravu na snazi), takav akt time ne postaje
pravno utemeljen. Osim u sluaju spomenutoga odreknua od vlastitoga prava,
druga se drava svojim priznanjem toga akta jedino odrie od svoga prava da
mu se suprotstavlja i da protiv njega protestira. Priznati akt time postaje suprotstavljiv u odnosu na dravu koja je dala priznanje, i ona je otada duna trpjeti i
potovati sve posljedice koje iz toga akta mogu za nju proizai.

28. SUPROTSTAVLJIVA STANJA (OPOZABILNOST)

201

Svojim priznanjem, drava u isto vrijeme odustaje od svojih prijanjih protesta i suprotstavljanja druge vrste (ako ih je bilo), aktu ili stanju koje je postalo
priznato.
Priznanje sa svim izloenim posljedicama proizlazi iz istovrsne protupravne
prakse ili akta u pitanju. Ako neka drava istakne u svoju korist zahtjev koji nije
zasnovan na pravu, tvrdei da se pravna norma s kojom je njezin akt u suprotnosti izmijenila, iz te njezine tvrdnje proizlazi njezino vlastito priznanje pravne
utemeljenosti istovrsnih akata i zahtjeva svih drugih drava. To se priznanje
protee na ve istaknute akte i zahtjeve drugih, kao i na one koji e se naknadno
istaknuti. Drava tim zahtjevom postaje sprijeena osporavati istovrsne akte i
koristi iz njih svih drugih drava koje se ponaaju na jednak nain kao i ona.
Isticanjem svoga zahtjeva ona ujedno odustaje od svojih moguih prijanjih
protesta protiv prijanjih takvih akata drugih.
Neki pisci, osobito s europskoga kontinenta, te uinke protupravnog akta izjednauju s pravilom estoppel u angloamerikom pravu. Pri tome oni smatraju da je
estoppel ope naelo prava i, kao takvo, pravilo meunarodnoga prava na snazi.90
Drugi pisci, posebno oni iz drava s angloamerikim pravom, upozoravaju da je
estoppel dokazno naelo iz sudskog postupka, a ne materijalnoga prava, i da mjesta
njegovoj primjeni ima samo ako je druga stranka poklonila vjeru nekoj izjavi ili ponaanju i time pogorala svoj poloaj.91 Prijeratni Stalni sud meunarodne pravde
i dananji Meunarodni sud u vie su navrata pribjegavali tomu naelu u svojoj
praksi, ali se iz tih primjera ne mogu sa sigurnou utvrditi svi uinci toga naela
u meunarodnom pravu. Ako se naelu estoppel i prida sasvim usko znaenje kao
u angloamerikom pravu, u meunarodnom pravu i u pravu openito u svakom
sluaju vrijedi ire naelo non concedit venire contra factum proprium, tj. da nitko
ne moe zahtijevati od drugoga da se ponaa drukije negoli on sam.

Iz navedenoga proizlazi da se neka u poetku protupravna praksa, koju je


prihvatila i priznala golema veina drava, moe transformirati u novo ope obiajno pravo. Nemogunost suprotstavljanja toj praksi u odnosima izmeu svih
njezinih izvrilaca pospjeuje obiajne promjene. Novo obiajno pravo moe
ak i konvalidirati raniju praksu koja je prije njegova nastanka bila protupravna.
No, ako na taj nain ipak ne doe do kristalizacije prakse u novo obiajno
pravo, ta praksa ostaje protupravna sa svim posljedicama koje iz toga proizlaze.
Suprotstavljiva stanja, dakle, stvaraju dvostrane odnose u kojima se spreava
90

To je npr. Adolfo MIAJA DE LA MUELA: Los actos unilaterales en las relaciones internacionales, Revista espaola de derecho internacional 1967, No. 3, pp. 440-447; ali i britanski pisac
G. SCHWARZENBERGER, op. cit., p. 552 (glede jednostranih akata).
91
Cf., D. W. GREIG: International Law, Second Edition, London, 1976, pp. 34-36; Ian BROWNLIE, Principles of Public International Law, Fifth Edition, Oxford, 1998, pp. 645-647.

202 Izvori meunarodnoga prava


osporavanje protupravnosti, i koja namee dunost trpljenja posljedica tih akata
u meusobnim odnosima. Ali sami ti akti ne postaju time pravno doputeni.
b) Protest (prosvjed, protest, protestation), ima suprotan uinak od priznanja. On spreava nastanak suprotstavljivoga stanja u odnosu na neki akt ili
zahtjev protiv kojega je oitovan, ali samo ako jednostrani akt ili ugovor nije
osnovan na opemu meunarodnom pravu. Uinak pravno doputenih akata
ne moe se spreavati neosnovanim protestima.

Obrazloili smo ve da protest veega broja drava moe sprijeiti stvaranje


novoga obiajnoga pravnog pravila, kao i da efektivni protesti jedne drave
mogu nju izuzeti iz domaaja obiajnoga pravila ako ono nastane (supra, 10).
Protest isto tako spreava stvaranje historijskih naslova. Svaki protest prekida rok zastare, iako zastarni rokovi u meunarodnom pravu nisu unaprijed
odreeni (v. supra, 27, pod (c)).
Protest uvijek ima za cilj ouvanje vlastitih prava drave koja ga je oitovala. On se moe izraziti u pisanom obliku ili usmeno ili konkludentnim inima
(v. supra, 10), ali u svakom sluaju mora biti efektivan i u razmjeru s naravi
protupravnog djela.
No, i kada se smatra da protest nije bio dovoljno efektivan, on ipak spreava
stvaranje suprotstavljivoga stanja u odnosu na dravu koja ga je oitovala.

c) Podrazumijevani pristanak (acquiescence). Rije je je o jednome od najdelikatnijih problema u meunarodnoj praksi. Naelo iz rimskoga i kanonskog
prava qui tacet consentire videtur, tj. da utnja znai odobravanje, u pravu nema
univerzalnu primjenu. Ovisno o okolnostima nekoga sluaja, utnja se moe
tumaiti kao pristanak, ali katkad i kao odbijanje, ili pak kao indiferentnost koja
ne postie pravne posljedice.
Neki meunarodni ugovori izriito predviaju u svojim odredbama da utnja, tj. pasivnost u odnosu na neki akt ima znaenje pristanka na njega. Najznaajnija odredba u tome pogledu jest proceduralno pravilo iz lanka 65. Beke
konvencije o pravu ugovora iz 1969. Njezin stavak 1. predvia:
1. Stranka koja se, na temelju odredaba ove Konvencije, pozove bilo na to da
postoji mana u njezinu pristanku da bude vezana ugovorom bilo na uzrok osporavanja valjanosti ugovora, njegova prestanka, povlaenja iz njega ili suspenzije njegove
primjene, mora svoj zahtjev notificirati ostalim strankama. Notifikacija mora navesti
mjeru koja se predlae glede ugovora i razloge za to.

Potom stavak 2. toga lanka propisuje sljedee:


2. Ako u roku koji, osim u sluajevima osobite hitnosti, ne smije biti krai od tri
mjeseca od primitka notifikacije, nijedna stranka ne stavi prigovor, stranka koja je
izvrila notifikaciju moe... poduzeti mjeru koju je predloila.

28. SUPROTSTAVLJIVA STANJA (OPOZABILNOST)

203

Taj propis iz Beke konvencije pridaje veliku vanost formalnoj notifikaciji


u pisanom obliku. Svaka drava koja ju je primila moe uloiti prigovor, ali, ako
ga ne uini, podrazumijeva se da je na predloenu mjeru pristala.
Slino tomu, i u nedostatku neke ugovorne odredbe koja to izriito previa, ako neka drava notificira pisanim putem drugoj dravi neku injenicu ili
zahtjev, a ova na to priopenje ne odgovori, jaka je pretpostavka da je ona na
sadraj notifikacije pristala.
Pasivnost na akte, zahtjeve ili na praksu drugoga, koji su opepoznati i koji
nisu formalno notificirani, moe katkad takoder imati nepovoljne posljedice
za onoga koji se uzdri od protesta. Tim putem moe doi do stvaranja novoga
obiajnog prava, ili do nastanka historijskog naslova, ili makar do suprotstavljivoga stanja u odnosu na takav akt.
ak ako pasivnost ne odraava stvarnu namjeru pristanka ili priznanja, od svake
se drave iz razloga pravne sigurnosti oekuje budnost u zatiti vlastitih prava i interesa. Iz toga stanja ak proizlazi i osjeaj dunosti drave da protestira u uvjetima
koji trae takvu reakciju. Stoga drava koja je zbog nesposobnosti ili neznanja svojih
organa nemarna prema svojim vlastitim pravima moe snositi teke posljedice svoje
neorganiziranosti.

Osim u sluajevima koji su unaprijed predvieni ugovorima, negativne posljedice utnje ne nastupaju automatski. to je dulji protek vremena pasivnosti
neke drave, osobito u odnosu na kontinuirane akte i djelovanje drugoga, s
njime usporedo raste pretpostavka njezina pristanka na te akte. Napose ako u
proteku toga vremena nastane novo ope obiajno pravilo ili historijski naslov,
naknadni protesti u zatiti vlastitih prava vie nee pomoi.
Ipak, doktrina podrazumijevanoga pristanka (acquiescence) podrazumijeva
i znatna ogranienja. Nekoj se dravi ne moe imputirati pristanak ako ona nije
znala za injenice protiv kojih nije protestirala. To se, naravno, ne moe odnositi
na injenice koje su joj slubeno notificirane.
No katkad i poznavanje injenica nije dovoljno za pretpostavku pristanka.
Uzdravanje od protesta moe se opravdati pregovorima koji su u tijeku, ili
sklapanjem privremenoga sporazuma (modus vivendi) u oekivanju konanog
ureenja danoga pitanja. I napokon, kako je sugerirao Emmeric de Vattel prije
dvije stotine godina, neka velesila moe prisiliti na utnju i pasivnost slabiju
dravu ija su prava predmetom njezine uzurpacije. U tim okolnostima iz utnje ne proizlazi pristanak,92 i to na temelju istoga opega naela prava koje ini
nitavim neki ugovor ili jednostrani akt sklopljen ili donesen pod prisilom.
92

Cf., Emmeric de VATTEL: Le Droit des Gens, Paris, 1856, Liv. II, Ch. 11, 144.

III. DIO
MEUNARODNA ZAJEDNICA

29. RAZLIITA POIMANJA MEUNARODNE


ZAJEDNICE I POJAM SUBJEKTA MEUNARODNOG
PRAVA
Bibliografija
Vladimir IBLER: Neke postavke o meunarodnoj zajednici, ZPFZ 1966, br. 3-4, str. 267-277;
Nguyen QUOC DINH: Droit international public, Patrick Daillier, Mathias Forteau et Alain
Pellet, 8e dition, Paris, 2009, 443-446.

Subjekt meunarodnoga prava je svatko tko u meunarodnome pravnom


poretku ima pravnu i djelatnu sposobnost. Pravna sposobnost oituje se u tome
da subjekt toga prava moe biti nosiocem prava i obveza (da je meunarodna
osoba). Djelatna sposobnost podrazumijeva sposobnost subjekta meunarodnoga prava da moe samostalno isticati svoje zahtjeve prema drugim subjektima, sklapati meunarodne ugovore i druge pravne poslove, te openito sudjelovati u stvaranju i izmjeni normi opega i partikularnoga meunarodnog prava.
Ta sposobnost, meutim, obuhvaa i neposrednu i samostalnu odgovornost za
poinjena protupravna djela, tj. za krenje obveza po meunarodnome pravu.
Krug i vrste subjekata meunarodnoga prava podloni su promjenama u
vremenu. ak ni znaenje te rijei nije uvijek bilo isto. Grotius je raspravljao
o subjektima kao o podanicima njihovih vladara, a njegovo je meunarodno
pravo bilo ponajprije pravo izmeu suverenih vladara. Poslije se pod pojmom
subjekta vie ne uzimaju podanici, nego nositelji prav i dunosti. Ali sve do
19. stoljea protezalo se miljenje da su subjekti meunarodnoga prava u tome
smislu bili i vladari drava.
Tijekom 19. stoljea, nakon to je pozitivizam postao dominantan, prevladalo je gledite da je drava jedini subjekt meunarodnoga prava. No bilo je pisaca
koji su doputali da je i konfederacija drava (uz svaku njezinu dravu lanicu),
takoer poseban subjekt na podruju na nju prenesenih nadlenosti. Neki su
pisci bili miljenja da je i Europska dunavska komisija zaseban subjekt, kao neka
vrsta rijene drave, jer je svoju vlast vrila na dijelu Dunava.

206 Meunarodna zajednica


Danas prevladava gledite prema kojemu je krug subjekata meunarodnoga
prava iri od drave. To su gotovo sve meuvladine organizacije, te priznati ustanici kao privremeni subjekti koji se bore za dravnost ili za vlast u nekoj dravi.
U prolosti su to bila i neka podruja s posebnim poloajem (Danzig, Saar), te
mandati A u sustavu mandata u okviru Lige naroda do njihova stjecanja pune
neovisnosti (Irak, Palestina, Transjordanija, Sirija i Libanon).
Ispravno je, meutim, gledite da je svaka suverena drava Subjekt meunarodnoga prava s niim ogranienom pravnom i djelatnom sposobnou. Meuvladine su organizacije tvorevine drava, a subjektivitet ustanika ovisi o njihovu
priznanju od drava.

Zanimljivo je pitanje na poetku treeg tisuljea moe li se u gornjemu


znaenju i meunarodna zajednica smatrati subjektom meunarodnoga prava, ma to se pod tim izrazom poimalo. U tome sklopu postavlja se i pitanje
budunosti suverenih drava kao dijelova te meunarodne zajednice.
Odgovor na to pitanje ovisi o polazitu koje se usvoji. Znalci meunarodnih
politikih odnosa mogu s njima svojstvenim argumentima lako dokazati da je
integrirana meunarodna zajednica mit, i da ona u stvarnosti ne postoji. Pravnici e pribjei istraivanju sadraja usvojenih meunarodnih instrumenata. Iako
taj pristup moe izgledati previe formalistian, pa i povran, injenica je da je
sve vie takvih instrumenata koji polaze od postojanja meunarodne zajednice
i koji je time pod razliitim nazivima priznaju.
Tako, lanak 1(1). Ugovora iz 1967. proglauje: Istraivanje i iskoritavanje svemira, ukljuujui Mjesec i druga nebeska tijela, moraju se obavljati za dobrobit i
u interesu svih zemalja, bez obzira na stupanj njihova gospodarskog i znanstvenog
razvoja i moraju biti na dobrobit itavoga ovjeanstva. Slino tomu, lanak 136.
Konvencije UN-a o pravu mora iz 1982, koji se odnosi na Meunarodnu zonu morskoga dna i podzemlja izvan granica nacionalne jurisdikcije drava, propisuje: Zona
i njezina bogatstva su zajednika batina (ope dobro) ovjeanstva.

Meu tim propisima, po pravnim uincima nesumnjivo je najdalekoseniji


lanak 53. Beke konvencije o pravu ugovora iz 1969, koji smo ve navodili, a
koji propisuje: ... imperativna norma opega meunarodnog prava jest norma
to ju je prihvatila i priznala itava meunarodna zajednica drava. ... Dakle,
sam jus cogens je povezan s pretpostavljenim postojanjem te zajednice.
Napokon, i prijanji lanak 19. Nacrta o odgovornosti drava to ga je Komisija za
meunarodno pravo usvojila, pa napustila, predviao je: Meunarodni zloin ini
meunarodni protupravni in koji proizlazi iz krenja od neke drave meunarodne
obveze koja je toliko bitna za zatitu temeljnih interesa meunarodne zajednice da
je njezina povreda priznata zloinom od te zajednice u njezinoj cjelini.

29. RAZLIITA POIMANJA MEUNARODNE ZAJEDNICE I POJAM...

207

Vodei se strogim pozitivistikim kriterijima o pravu, u najmanju ruku one


drave koje su postale strankama neke od gore citiranih konvencija, ili koje su
prihvatile neku rezoluciju Ope skuptine UN-a u tome smislu, priznaju postojanje itave meunarodne zajednice drava, ili samo meunarodne zajednice,
ili pak ovjeanstva, kao pravnih kategorija.
Ipak ostaje pitanje je li ta meunarodna zajednica danas mit ili stvarnost?
Valja istaknuti da su u nae vrijeme prisutne razliite tenje koje vode prema
jo vroj integraciji (povezivanju) ovjeanstva. Ali je jo uvijek preuranjeno
pripisivati meunarodnoj zajednici svojstvo subjekta meunarodnoga prava.
Ona kao takva jo uvijek ne moe biti izravnim nositeljem prava i dunosti
po meunarodnome pravu, niti moe isticati djelotvorne zahtjeve u vlastito
ime. A to je ono to je Meunarodni sud u savjetodavnom miljenju iz 1949. o
Naknadi tete u slubi UN-a postavio kao minimalne kriterije meunarodne
osobnosti (p. 367).
Vanija od toga jest injenica da se ta meunarodna zajednica, ako zaista i
postoji, sastoji od suverenih drava. Dravna suverenost gotovo da nije pretrpjela znaajnije uzmake, unato svim tenjama za integracijom na univerzalnoj
i regionalnoj razini. I ta meunarodna zajednica ula je u tree tisuljee podijeljena na suverene i teritorijalne drave. Stoga se ak ni na doktrinarnoj osnovi
nipoto ne smije zanemariti postojanje drava, koje su u usporedbi s ostalima
najvaniji subjekti meunarodnoga prava.1
Meunarodno je pravo jo uvijek sustav pravnih pravila koja se primjenjuju
uglavnom u odnosima izmeu drava. Golemu veinu ugovora na snazi drave
su izmeu sebe sklopile i ti ugovori ureuju njihove meusobne odnose. Veina
obiajnih pravnih pravila nastaje u praksi drava i primjenjuje se na njih same.
ak su i ljudska prava ugovorile i prihvatile drave u korist pojedinaca, te stoga
ni ovjek u svojemu osobnom svojstvu nije istinski subjekt meunarodnoga
prava.
Napokon, uz iznimku Meunarodnoga komiteta (odbora) Crvenog kria
i Lige drutava Crvenog kria, sve druge meunarodne organizacije koje su
opskrbljene meunarodnom osobnou meudravne su naravi. Dakle sve meunarodne organizacije koje imaju to svojstvo, poevi od samih Ujedinjenih
nacija, tvorevine su drava, drave su njihovi lanovi, a njihovi glavni politiki
organi sastavljeni su od predstavnika drava lanica koji u njima provode politiku svojih vlada.
1
Sve do polovice 20. stoljea u francuskoj znanosti snaan je utjecaj imalo uenje Georgesa
Scellesa o sociolokom objektivizmu. Vidi kratak prikaz toga miljenja, supra, 3, pod 1, (ii).

208 Meunarodna zajednica


Ukratko, poevi od 19. stoljea suverena je drava glavni stvaratelj pravila
meunarodnoga prava i ta se pravila uglavnom primjenjuju na drave. U tome
pogledu meunarodno pravo duboko je razliito od unutarnjega prava svake
drava.
No sve to zajedno ne znai da se drave, pa i one najmonije, u meunarodnim odnosima mogu ponaati neodgovorno, a niti da je njihova suverenost bez
granica. To ne znai niti da je ispravna voluntaristika dogma iz 19. stoljea,
prema kojoj bi praktino svaka suverena drava imala pravo veta pri stvaranju
pravila opega meunarodnog prava.
Suverenost drava stoji u korelaciji s nekim potrebama meunarodne zajednice kao cjeline, poput onih o odranju meunarodnoga mira i sigurnosti,
o potovanju dostojanstva svake ljudske osobe, o nunosti zatite ljudskoga
okolia, o odranju minimalnoga meunarodnoga pravnoga poretka i sl.
Uz to, dosljedno potovanje suverenosti drugih drava implicitno namee
postojanje vrstih meunarodnih obveza svake drave, koje sve vode prema
ograniavanju iskazivanja njezine moi. Iz toga proizlaze najznaajnije imperativne norme opega meunarodnog prava koje se nazivaju naelima Ujedinjenih
nacija, a koje su razraene u Deklaraciji Ope skuptine UN-a iz 1970. (v. infra,
31). To su pravila jus cogens u smislu iremu od onoga iz Beke konvencije o
pravu ugovora iz 1969, i ona nisu rijetkost. Ali stvarnost meunarodnih odnosa
daleko je od njihova jednoobraznog potovanja i bez iznimaka.
Te su imperativne norme u dananjemu meunarodnom pravnom poretku
neka vrsta objektivnog i viega prava.2 Njihovo dosljedno potovanje nunost je
za odravanje skladnih i miroljubivih meunarodnih odnosa. I to se te norme
u stvarnim meunarodnim odnosima vie kre, bilo uz otpor meunarodne
zajednice bilo nekanjeno, time sve vie dolazi u pitanje odranje meunarodnoga mira i sigurnosti kao vrhunskih vrijednosti itavoga ovjeanstva. A
meunarodni mir i sigurnost poivaju na dosljednom potovanju od svakoga
suverenosti i jednakosti svih drava svijeta, ukljuujui njihovu teritorijalnu
cjelovitost.

Cf., V. . DEGAN: Some Objective Features in Positive International Law, Theory of International Law at the Threshold of the 21st Century,Essays in honour of Krzysztof Skubiszewski,
The Hague, 1996, pp. 123-146.

209

A. DRAVE I DRUGE
TERITORIJALNE
CJELINE
30. DRAVA KAO SUBJEKT MEUNARODNOGA
PRAVA
Bibliografija
Juraj ANDRASSY: Ope meunarodno pravo o suverenosti, JRMP 1969, br. 3, str. 333-341;
James CRAWFORD: The Creation of States in International Law, Oxford, 1979, 498 pages; V. .
DEGAN: Yugoslavia in Dissolution, Opinion No. l of the Arbitration Commission of 7 December,
1991, Croatian Political Science Review 1992, (Zagreb), No. l, pp. 2 -32; Historic Events Resulting
in the Dissolution of Yugoslavia, Encyclopaedia Moderna 1993, (Zagreb), No. 2 (42), pp. 163-169;
Socit franaise pour le droit international, Colloque de Nancy: LEtat souverain laube du
XXIe sicle, Paris, 1994, 318 pages; V. . DEGAN: Cration et disparition de lEtat ( la lumire
du dmembrement de trois fdrations multiethniques en Europe), RCADI 1999, tome 279,
pp. 197-375; Hrvatska drava u meunarodnoj zajednici, razvitak njezine meunarodnopravne
osobnosti tijekom povijesti, Zagreb, 2002, 400 str., napose str. 28-46, 70-101.

1. Uvod. ovjeanstvo je ulo u tree tisuljee nae ere uz prisutnost meunarodne zajednice, koja e se moda jo vie integrirati, ali e i dalje biti
razdijeljena na suverene i teritorijalne drave. Nestanak drava kao posljedica
nastanka neke superdrave ili federacije drava na svjetskoj razini nije u izgledu.
Ta injenica uzrokom je neprestanih napora mnogih drutvenih skupina i
stanovnitva teritorija za stvaranjem njihovih vlastitih neovisnih drava. Dravnost prua mnoge pogodnosti. Mnogi narodi koji imaju dugu povijest dravnosti ili teritorijalne autonomije anonimni su u meunarodnoj zajednici
sve dok ne steknu politiku neovisnost i svojstvo drava, ravnopravnih lanica
meunarodne zajednice.
Tako, do prije dvadesetak godina, osim povjesniara, gotovo da nitko u svijetu
nije znao za Armeniju, Gruziju, Hrvatsku, Litvu ili Bosnu i Hercegovinu. Zauzvrat,
gotovo svatko zna za neke drave koje su nastale povijesnom sluajnou poput
Luksemburga, Jordana, Afganistana, Singapura, pa ak i Monaka i Lihtentajna. To,
posljednje, meutim, ne znai da bilo tko smije dovesti u pitanje postojanje bilo koje
drave u svijetu, sve dok njezino stanovnitvo eli mirno ivjeti unutar njezinih granica. A sve drave koje u nekomu razdoblju postoje, nosioci su bez iznimke i izravno
po meunarodnom pravu odgovarajuih temeljnih prava i dunosti.

Treba, meutim, voditi rauna i o tome da dezintegristike i centrifugalne


tenje nisu neka povijesna stalnost. Sasvim je sigurno da se nee ostvariti slutnje

210 Meunarodna zajednica


da e u 21. stoljeu meunarodna zajednica obuhvaati petsto ili vie drava,
formalno neovisnih, ali nesposobnih za opstanak. Te se tenje smjenjuju s onim
integristikim, bilo silom bilo iz nude.
Tako se u ezdesetim i sedamdesetim godinama 19. stoljea ukupan broj drava
u svijetu znatno umanjio ujedinjenjem Italije i Njemake. A ubrzo nakon Oktobarske
revolucije iz 1917. moni Sovjetski Savez zamijenio je Rusiju careva i ujedinio je
etiri do tada formalno neovisne sovjetske socijalistike republike (Rusiju, Ukrajinu,
Bjelorusiju i Transkavkasku Sovjetsku Socijalistiku Republiku).

h
2. Nastanak drava. Starija znanost razlikovala je dva naina nastanka nove
drave: originaran i derivativan. Kada neka drava nastane na podruju koje u
trenutku nastanka nije podvrgnuto nikakvoj drugoj dravnoj vlasti, tj. ni na ijem podruju (terra nullius), rije je o originarnom nastanku drave. S obzirom
na to da nema drave prethodnice, u takvom sluaju nema sukcesije drava (v.
supra, 26, infra, 32).
Posljednji primjeri originarnoga nastanka drava datiraju u 19. stoljee u Africi.
Liberiju su u 1822. osnovali otkupljeni i osloboeni robovi uz pomo jedne filantropske organizacije iz Sjedinjenih Amerikih Drava. A u 1836. nizozemski su naseljenici osnovali dvije drave na jugu Afrike: Transvaal i Orange. Budui da osim
Antarktike koja je pod posebnim meunarodnim reimom, vie nema niijih podruja na planetu Zemlji, a postojee drave nisu sklone naputati svoje posjede,
vie nema ni izgleda za nastanak novih drava na taj nain.

Svi su ostali naini nastanka nove drave derivativni. U svim tim sluajevima
postoje jedna ili vie drava prethodnica, te jedna ili vie drava sljednica, a
nastanak nove drave povlai pitanja sukcesije drava.
Takvi su primjeri: novonastale neovisne drave koje su neposredno prije
datuma sukcesije drava bile ovisna podruja europskih metropola; drave nastale ujedinjenjem vie drava prethodnica; drave nastale odvajanjem (secesijom) od drave prethodnice koja i dalje postoji; ili drave nastale na podruju
drava prethodnica koje su se raspale i vie ne postoje (bivi SSSR, Jugoslavija i
eko-Slovaka). Sve su to primjeri derivativnoga nastanka novih drava.
Nova drava moe nastati na temelju nekoga pravnog akta, bilo unutarnje
bilo meunarodne naravi.
(a) To moe biti unutarnji akt drave prethodnice poput Indian Independence
Act, usvojen 1947. u Britanskom parlamentu na temelju kojega su Indija i Pakistan
stekli neovisnost. I raspad eko-Slovake zbio se 1. sijenja 1993. na temelju akata
federalne vlasti te drave (koja je time poinila samoubojstvo), uz suradnju i koordinaciju zakonodavne vlasti obiju njezinih federalnih jedinica koje su prije toga
usvojile odgovarajue pravne akte.

30. DRAVA KAO SUBJEKT MEUNARODNOGA PRAVA

211

(b) Nova drava moe nastati ugovorom izmeu bive kolonijalne sile i narodnooslobodilakoga pokreta u pitanju, u primjeni prava na samoodreenje naroda.
Tako je na temelju lanka 1. Povelje o prijenosu suverenosti na Indoneziju od 2.
prosinca 1949. Kraljevina Nizozemska prenijela potpunu suverenost na Republiku
Sjedinjenih Drava Indonezije. Alirska drava nastala je Evianskim sporazumom
Fronte za nacionalno osloboenje s Francuskom od 18. oujka 1962. Na isti nain
nastale su u 1974. nove drave, bivi portugalski prekomorski posjedi, u Africi.
(c) Neke su drave osnovane odlukama politikih organa Ujedinjenih nacija. Rezolucijom Ope skuptine od 29. studenoga 1947. bilo je odlueno da se u Palestini
stvore jedna idovska i jedna arapska drava. Na temelju te rezolucije,14. svibnja
1948. bila je proglaena Drava Izrael. Rezolucijom Ope skuptine od 21. studenoga
1949. bilo je predvieno stvaranje neovisne Libije najkasnije do 1. sijenja 1952.
(d) Napokon nova drava moe nastati meunarodnim ugovorom. Odlukom
Londonske konferencije nakon Prvoga balkanskog rata iz 1912. ustanovljena je Kraljevina Albanija. Lateranskim ugovorom od 11. veljae 1929. izmeu Italije i Svete
Stolice (koja je nakon 1871. bila meunarodna osoba liena teritorijalne vlasti), bila
je na malome prostoru u Rimu ustanovljena Drava Vatikanskoga Grada s papom
kao njezinim svjetovnim glavarom.

Brojni su dakle naini stvaranja novih drava na temelju pravnih akata bilo
unutarnjih bilo meunarodnih, i uz potovanje nekih pravnih postupaka. Ali
to nipoto nije uvjet nastanka nove drave. Odbor pravnika bive Lige naroda
u izvjeu od 5. rujna 1920. glede pitanja Aalandskih otoka izrekao je: Nastanak, transformacija i raspad drava kao posljedica revolucija i ratova, stvaraju
faktika stanja koja u velikoj mjeri izmiu obinim pravilima pozitivnoga prava.
No meunarodno pravo ipak postavlja odreene kriterije koji se moraju
zadovoljiti da bi se neka zajednica zaista transformirala u novu dravu.
lanak 1. Konvencija iz Montevidea o pravima i dunostima drava iz 1933.
propisuje: Drava kao meunarodnopravna osoba mora ispuniti sljedee uvjete:
(1) stalno stanovnitvo; (2) odreeno podruje; (3) vladu; (4) sposobnost ulaziti u
odnose s drugim dravama. Posljednji uvjet nije jednoduno prihvaen kao uvjet
nastanka nove drave. On se moe razumijevati pod vladom, tj. postojanjem organizirane politike vlasti.
Neovisno o tome, ugovori ustavi meunarodnih organizacija mogu propisivati
posebne uvjete za primanje drava u njihovo lanstvo. Ti uvjeti mogu biti zahtjevniji
od onih koje ope meunarodno pravo propisuje za samo postojanje drave. Tako
lanak 4(1) Povelje UN-a propisuje sljedee: lanovima Ujedinjenih nacija mogu
postati sve... miroljubive drave koje prihvate obveze sadrane u ovoj Povelji i koje
su po ocjeni Organizacije sposobne i voljne izvravati te obveze. Meunarodni je
sud u savjetodavnom miljenju iz 1948. o Uvjetima za primanje u lanstvo UN-a
protumaio tu odredbu na sljedei nain: Propisanih uvjeta ima dakle pet: treba (1)
postojati drava; (2) biti miroljubiva; (3) prihvatiti obveze iz Povelje; (4) biti sposobna
izvravati te obveze i (5) biti voljna to initi (p. 62).

212 Meunarodna zajednica


Na poetku rada Konferencije o Jugoslaviji u Den Haagu potkraj 1991, njezinoj Arbitranoj komisiji postavljeno je jedno od sljedeih pitanja: je li bila rije
o nezakonitoj secesiji (odvajanju) nekih republika od jugoslavenske federacije, ili o raspadu te federacije. Arbitrana komisija pod predsjedanjem Roberta
Badintera dala je na to vano pitanje odgovor u svome Miljenju br. l od 29.
studenoga 1991.
Komisija je bila istaknula: a) da bi odgovor na (to) pitanje trebao biti zasnovan na naelima meunarodnoga prava koja slue za odreenje uvjeta na
temelju kojih neka cjelina ini dravu; glede toga, postojanje ili nestanak drave
pitanje je injenica, a uinci priznanja od drugih drava su isto deklaratorni.
Dakle, nastanak nove drave nije pitanje potovanja prava i nekih pravnih procedura drave prethodnice, nego faktino pitanje.
S time u vezi Komisija je zauzela jasno dualistiko stajalite o odnosu meunarodnoga i unutarnjeg prava: c) da su u svrhu primjene tih kriterija oblik
unutarnje politike organizacije i ustavne odredbe obine injenice, iako ih je
neophodno uzeti u obzir da bi se ocijenio upliv vlasti na stanovnitvo i teritorij....
Evo napokon kriterija iz toga miljenja za efektivan nastanak i za postojanje
nove drave: b) da se drava openito definira kao zajednica koja se sastoji od
teritorija i stanovnitva podvrgnutih organiziranoj politikoj vlasti koja takvu
dravu ini suverenom.3 Valja nam napose raspraviti svaki od tih kriterija.

(i) Dravni teritorij (podruje). Svaka drava mora dakle imati podruje
na kojemu njezini organi vre svoje nadlenosti. Podrujem drave odreene su
granice njezine vlasti. Zbog toga nomadska plemena ne mogu ustanoviti dravu,
makar dok se stalno ne nasele na neko odreeno podruje.
Bilo je drava ije granice u trenutku stjecanja neovisnosti nisu bile konano odreene niti meunarodno priznate. To je bio sluaj s Belgijom nastalom
u 1830, pa sve do 1839. To je i sluaj s Izraelom nakon 1948, sve do dananjih
dana. Ali to se nije pokazalo preprekom postojanja drave.
U savjetodavnom miljenju o Izraelskom zidu na palestinskom okupiranom podruju od 9. srpnja 2004, Meunarodni je sud ustanovio da je podruje u pitanju ono
izmeu tzv. zelene demarkacijske crte primirja ugovorene izmeu Izraela i Jordana
u travnju 1949. na Rodosu i granice mandatnih podruja Palestine i Transjordanije
iz 1922. i 1928. (paras. 72-73). Tim podrujem (osim Gaze, ali ukljuujui Istoni
Jeruzalem) nakon 1947. upravljao je Jordan. Iz toga proizlazi da dravno podruje
samoga Izraela ine preostali prostori negdanje Palestine.
U kratkotrajnom oruanom sukobu u 1967. to je podruje okupirao Izrael. Vijee
sigurnosti UN-a potom je u vie navrata osudilo izraelsku aneksiju nekih dijelova
3

Cf., ILM 1992, No. 6, p. 1495.

30. DRAVA KAO SUBJEKT MEUNARODNOGA PRAVA

213

toga palestinskog okupiranog podruja i smatralo ju je nitavom (paras. 74-75).


Meunarodni je sud u ovome miljenju ustanovio da je izgradnja dijelova zida na
tome okupiranom podruju suprotna meunarodnom pravu (para. 163 pod 3), ali
se nije htio izjasniti o zakonitosti izgradnje dijelova zida na samome izraelskom
dravnom podruju (para. 67).

Gubitak itavoga dravnoga podruja u nekome ratu ima za posljedicu nestanak drave. Ali tijekom dvaju posljednjih svjetskih ratova ratna okupacija
itavoga dravnog teritorija nekih zaraenih sila od neprijatelja nije imala te
uinke. To stoga to su njihove vlade s dijelovima oruanih snaga nastavile neprijateljstva u inozemstvu.
U Prvome svjetskom ratu, nakon vojnike okupacije Belgije, Srbije i Crne Gore,
ni Centralne sile (Njemaka, Austro-Ugarska i dr.), nisu tvrdile da su te tri drave
prestale postojati. Ali je stanje u Drugome svjetskom ratu bilo razliito. Sile Osovine bezuvjetnu su vojniku kapitulaciju Poljske i Jugoslavije bile uzele kao konaan
nestanak tih drava. One su raspolagale njihovim teritorijem, to nisu bile priznale
ni saveznike a ni veina neutralnih drava.

(ii) Stanovnitva. Drava je u isto vrijeme i zajednica ljudi na njezinu podruju. Ne moe biti drave bez stalno naseljenih stanovnika i stoga Antarktika
ne bi mogla postati dravom. Ta se zajednica najprije sastoji od graana (dravljana) te drave, te od stranaca. Svi dravljani ne moraju govoriti isti jezik,
niti moraju biti istoga etnikog porijekla. tovie, iznimno su rijetke drave bez
nacionalnih, jezinih ili vjerskih manjina (u Europi to su moda samo Island i
Malta).
Nepostojanje etnike homogenosti nije tekoa za opstanak drave koja ima
demokratsko ureenje i neovisnu sudsku vlast, uz garancije prava svih graana te
jamstva posebnih prava manjina.

(iii) Organizirana politika vlast (suverenost). Svaka drava mora imati


organe vlasti, jednako kao to ni pravna osoba po unutarnjemu pravu ne moe
djelovati bez svojih organa.
Efektivnost vlasti traila bi da vlada drave obnaa svoje nadlenosti na cjelokupnome dravnom podruju. Ali se u politici priznanja novih drava katkad ine
politiki kompromisi kako se ne bi nagradio agresor. Tako je Hrvatska bila u sijenju
1992. meunarodno priznata, kada je do treine njezina podruja bilo okupirano,
iako pod nedjelotvornim nadzorom snaga Ujedinjenih nacija (UNPROFOR). Jo
je gore stanje bilo s Bosnom i Hercegovinom. U trenutku njezina meunarodnoga
priznanja i primanja u lanstvo Ujedinjenih nacija, njezina sredinja vlast u Sarajevu
kontrolirala je malen dio dravnog podruja.

214 Meunarodna zajednica


Suverenost se u meunarodnome pravu definira kao vrhovna vlast drave na
njezinu podruju koja iskljuuje vlast drugih drava, i nije podvrgnuta nikakvoj
vioj vlasti. U odnosu na inozemstvo, suverenost se oituje kao neovisnost.4
Suverenost, meutim, nije nikakva svemo drave u apsolutnom smislu. To
nije ni njezina neograniena vlast u propisivanju njezinih vlastitih dravnih nadlenosti na njezinu podruju. U suvremenoj meunarodnoj zajednici dravna
suverenost pravni je pojam i podvrgnuta je meunarodnom pravu.5 Ve smo
naveli da veina imperativnih normi opega meunarodnog prava (jus cogens)
ima za svrhu osiguranje potovanja suverenosti svih drava od svih ostalih drava lanica meunarodne zajednice. A te norme ograniuju nadlenosti svake
od drava u korist odranja vlastite suverenosti svake od njih (v. pojedinosti
infra, 31).
Tako Deklaracija o naelima meunarodnog prava o prijateljskim odnosima
i suradnji izmeu drava u skladu s Poveljom Ujedinjenih nacija (u daljnjemu
tekstu Deklaracija iz 1970.) to ju je Opa skuptina UN-a usvojila 24. listopada 1970. (Rezolucija 2625 (XXV)), pod naelom suverene jednakosti drava
propisuje sljedee: drave su pravno jednake.
U presudi u parnici Nicaragua iz 1986. Meunarodni je sud istaknuo: ... pristajanje neke drave uz neku posebnu politiku doktrinu ne znai krenje obiajnoga
meunarodnog prava; kada bi se zakljuilo drukije, to bi uinilo besmislenim temeljno naelo dravne suverenosti na kojemu poiva itavo meunarodno pravo,
kao i slobodu svake drave da izabere svoj politiki, drutveni i kulturni sustav (p.
133, para. 263).

No reim neke drave zasnovan na diskriminaciji njezinih vlastitih graana,


ili napose onaj koji bi trpio ropstvo, genocid i druge meunarodne zloine, nije
vie prihvatljiv za meunarodnu zajednicu uzetu u cjelini.

h
Vano je pitanje efektivnosti u ispunjenju svih triju gornjih uvjeta, a u vezi s
trenutkom stvarnoga nastanka neke nove drave. Taj trenutak, koji moe biti u
sumnji, vaan je u postupku sukcesije drava jer, ako se stranke ne sporazumiju
drukije, on je u isto vrijeme i datum sukcesije drava.
S obzirom na to da su u produljenome procesu raspada bive SFRJ u uvjetima
napadakog rata, sve njezine drave sljednice bile nastajale u razliito vrijeme, Ar4
Usp. arbitranu presudu iz 1928. u parnici Otok Palmas (Nizozemska/Sjedinjene Amerike
Drave), RIAA, vol.11, p. 838.
5

Cf., Georges (Juraj) ANDRASSY: La souverainet et la Socit des Nations, RCADI 1937,
tome 61, pp. 64l ss.

30. DRAVA KAO SUBJEKT MEUNARODNOGA PRAVA

215

bitranoj komisiji Meunarodne konferencije o bivoj Jugoslaviji bilo je postavljeno


pitanje o datumima sukcesije za svaku od tih drava sljednica.
Komisija je u Miljenju br. 11. od 4. srpnja 1992. naglasila da je rije o faktinom
pitanju koje se mora procijeniti u svakome posebnom sluaju u funkciji okolnosti
stvaranja svake od tih drava. Datumi sukcesije datumi su kada je svaka od njih
stekla kvalitete drave.
Glede Hrvatske i Slovenije, Komisija je ustanovila da su obje proglasile svoju
neovisnost 25. lipnja 1991, zatim su u primjeni odredaba Brijunske deklaracije 7. srpnja 1991, suspendirale te deklaracije o neovisnosti za tri mjeseca. U skladu s njome
uinak te suspenzije prestao je 8. listopada 1991. Toga dana te su dvije republike konano prekinule sve svoje veze s organima SFRJ i stekle su u smislu meunarodnoga
prava kvalitete suverenih drava. Za njih je 8. listopad 1991. datum sukcesije drava.
Gotovo je isti kriterij bio primijenjen na Makedoniju: Iako je Makedonija istakla
svoje pravo na neovisnost 25. sijenja 1991, ona ju nije proglasila prije obavljenog
referenduma od 8. rujna 1991, uinci kojega su bili zabiljeeni u Ustavu usvojenom
17. studenoga, a koji je istoga dana stupio na snagu. Toga datuma Republika Makedonija je postala suverena drava bez institucionalnih veza sa SFRJ. Stoga je 17.
studeni datum sukcesije drava to se tie Makedonije.
Tragino stanje u Bosni i Hercegovini, koja je bila rtva nedoputene agresije,
nametnulo je i pitanje efektivnosti njezine vlasti. Izmeu efektivnosti vlasti i legitimnosti drave koja je ve bila meunarodno priznata, a u lanstvo UN-a bila je
primljena 22. svibnja 1992, Komisija je dala prednost drugomu kriteriju:
U svojemu Miljenju br. 4 od 11. sijenja 1992, Arbitrana komisija je konstatirala da oitovanje volje stanovnitva Bosne i Hercegovine da ustanovi Socijalistiku
Republiku Bosnu i Hercegovinu kao suverenu i neovisnu dravu, (nije se moglo)
smatrati potpuno ustanovljenim. Nakon toga, na referendumu odranom 29. veljae
i 1. oujka 1992. veina stanovnitva te republike izjasnila se za suverenu i neovisnu
Bosnu. Rezultati toga referenduma bili su slubeno proklamirani 6. oujka i, bez
obzira na dramatine dogaaje koji su potom pogodili Bosnu i Hercegovinu, ustavne
vlasti te republike su se ponaale kao vlasti suverene drave u ouvanju njezine teritorijalne cjelovitosti i punoe i iskljuivosti njezinih nadlenosti. Stoga se 6. oujak
1992. mora smatrati datumom kada je Bosna i Hercegovina naslijedila SFRJ.
Komisija je napokon istaknula da odreivanje datuma sukcesije drava glede
Savezne Republike Jugoslavije namee posebne probleme, u mjeri u kojoj ta drava sebe smatra, ne sljednicom SFRJ, nego njezinim produetkom. Ali Komisija
je odmah potom istaknula da svemeunarodne instance koje su se o tome morale
izjasniti, tu tezu nisu podrale.
Po miljenju Komisije, 27. travanj 1992. mora se smatrati datumom sukcesije
drava glede SRJ, s obzirom da su toga dana Crna Gora i Srbija usvojile ustav nove
cjeline, i jer su nadlene meunarodne instance od toga dana navodile bivu SFRJ,
ustanovljujui tako da je proces njezina raspada time bio dovren.6
6

Cf., ILM 1993, No. 6, pp. 1587-1589. Nakon pada Miloevieva reima 5. listopada 2000., Vlada SRJ odrekla se zahtjeva za kontinuitetom. Na toj je osnovi ta zemlja bila brzo i jednoglasno

216 Meunarodna zajednica


No ni postojanje te federacije nije bilo dugotrajno. Dana 4. veljae 2003. ona se
pretvorila u labavu uniju pod imenom Srbija i Crna Gora. Treeg lipnja 2006. Crna
Gora se od nje odvojila i 25. istoga mjeseca postala je nova lanica UN-a. Kosovo
je proglasilo neovisnost 17. veljae 2008, ali zbog protivljenja Srbije i nekih drugih
drava jo nije primljeno u lanstvo UN-a.

h
3. Nestanak drave. Poput nastanka i postojanja, i nestanak neke drave
pitanje je injenica, koje se ne moe uklopiti u obina pravila meunarodnoga
prava.
Navodi se da drava prestaje postojati nestankom nekoga od triju elemenata
koji je ine dravom.
Neki pisci uzimaju taj nestanak u doslovnom smislu.7 Ako bi se taj pristup usvojio, nestanak podruja neke drave vie je apstraktna negoli praktina mogunost.
Mogao bi se zamisliti nestanak neke otone drave u tektonikoj katastrofi poput
mitske Atlantide. No, ako bi se ostvarila mrana predvianja o podizanju razine svih
mora i oceana za nekoliko metara zbog globalnoga zatopljenja i topljenja leda na
polovima, cjelokupno dravno podruje Maldiva, Maralskih otoka i Mikronezije
nalo bi se ispod morske povrine. Time bi te drave fiziki nestale.
Ni nestanak cjelokupnoga stanovnitva vie nije samo teorijska pretpostavka,
ali se, na sreu, nije dogodio. U nekom nuklearnom ratu on je savreno mogu.
Stoga ti pisci priznaju da u praksi drava nestaje samo nestankom njezina treega
elementa suverenosti.

Najee se smatra da se nestanak teritorija i stanovnitva neke drave zbivaju kao posljedica njihova prijelaza pod suverenost druge drave sljednice ili
vie njih. Po toj hipotezi nestanak teritorija i stanovnitva nije razliit od nestanka suverenosti. To je bio pristup i Arbitrane komisije kada je bila dola do
zakljuka da SFRJ vie ne postoji.
Time obje gornje hipoteze vode prema istome rezultatu, tj. da je za nestanak neke
drave dovoljan gubitak njezine suverenosti.
Aneksija jedne drave od druge putem sile, kao to je to Britanija uinila 1902.
s Transvaalom i Orangeom na jugu Afrike, ili aneksija Abesinije (Etiopije) od faistike Italije u 1936, ili pak Anschluss Austrije od Njemakoga Reicha u 1938, bili
su tijekom novije povijesti primjeri nestanka drava kao rezultat neravnotee snaga.

primljena u lanstvo UN-a 1. studenoga te godine, i to kao nova drava i jednaka u pravima i
dunostima s ostalim dravama sljednicama bive SFRJ.
7
Cf., Alfred VERDROSS: Derecho internacional publico, Madrid, 1957, p. 166; Juraj ANDRAS
SY: Meunarodno pravo, esto izdanje, Zagreb, 1976, str. 64-65.

30. DRAVA KAO SUBJEKT MEUNARODNOGA PRAVA

217

Premda su takvi primjeri jo uvijek mogui, oni bi se danas vjerojatno sukobili s


kolektivnom akcijom UN-a i sa sveopim nepriznavanjem takvoga stanja.
Jednako je i s podjelom cjelokupnoga teritorija neke drave od njezinih susjeda.
Tako je Poljska u 1795. bila konano podijeljena izmeu Pruske, Rusije i Austrije,
i kao neovisna drava nije postojala sve do 1918. Po drugi put je bila podijeljena u
1939. g. izmeu nacistike Njemake i Sovjetskoga Saveza. Napadom Njemake
na Poljsku 1. rujna te godine otpoeo je Drugi svjetski rat. No ta podjela Poljske
nije bila meunarodno priznata jer je vlada te drave s dijelovima vojske nastavila
djelovati u inozemstvu.

Deklaracija Ope skuptine iz 1970. istaknula je da, osim stvaranja suverene


i neovisne drave: slobodno udruivanje ili ujedinjenje s nekom neovisnom
dravom ili prihvaanje slobodnom odlukom naroda bilo kojega drugog politikog statusa, za taj su narod naini vrenja njegova prava na samoodredenje.
Sasvim je dakle mogue da u vrenju prava na samoodredenje doe do nestanka
i dokidanja neke drave prethodnice. Na taj je nain tijekom 1991. pa do poetka 1993. bilo dolo do raspada triju mnogonacionalnih federacija: Sovjetskoga
Saveza, Jugoslavije i eko-Slovake.
Posljedica nestanka neke drave jest da se cjelokupno njezino podruje sa
stanovnitvom inkorporira u jednu ili vie drava sljednica. Politika vlast drave prethodnice time prestaje postojati.

h
Arbitrana komisija Meunarodne konferencije o bivoj Jugoslaviji imala je
priliku razmotriti i zauzeti svoje stajalite o razliitim pitanjima raspada drave
prethodnice s federalnim ureenjem.
U Miljenju br. 8. od 4. srpnja 1992. Komisija je naglasila da: Raspad neke
drave dokonava njezinu pravnu osobnost i duboko se odraava na djelovanje
meunarodnoga prava. Stoga se on mora razmotriti s najveim oprezom. Dalje
slijedi zakljuak na razini naela: Komisija smatra da je postojanje federalne
drave, sastavljene od vie razliitih federalnih cjelina, ozbiljno dovedeno u pitanje kada se veina tih cjelina koje obuhvaaju veinu podruja i stanovnitva
federacije, konstituiraju kao suverene drave, na nain da se savezna vlast tamo
vie ne moe oitovati. To znai da u izvrenju svoje volje za neovisnou veina
federalnih jedinica moe raspustiti itavu federaciju.
Komisija je u tome miljenju zakljuila da je proces raspada SFRJ (iji je poetak ustanovila ve svojim Miljenjem br. l. od 29. prosinca 1991), dokonan,
te da valja ustanoviti da SFRJ vie ne postoji.
U obrazloenju toga zakljuka Arbitrana je komisija kao kljune dogaaje
uzela akte etiriju drava sljednica (svih osim Srbije i Crne Gore), o proglaenju

218 Meunarodna zajednica


njihove neovisnosti na temelju odranih referenduma (dakle u vrenju prava
na samoodreenje). Potom je istaknula njihovo uzajamno priznanje kao novih
drava, njihovo priznanje od treih drava i njihovo primanje u lanstvo Ujedinjenih nacija. Uzela je u obzir i novi ustav koji su usvojile Srbija i Crna Gora,
a kojim je bila ustanovljena SRJ. Vjerojatno je njezin najvaniji zakljuak bio da
savezni organi drave prethodnice vie ne postoje i da su podruje i stanovnitvo
Federacije potpali pod suverenu vlast drava sljednica.
Za Komisiju je od ne manje vanosti bilo zauzimanje stajalita o sudbini
bive drave u meunarodnim organizacijama.
O tome je Komisija navela da rezolucije 752. i 757. (1992) Vijea sigurnosti
Ujedinjenih nacija u vie navrata spominju bivu SFRJ; uz to Rezolucija 757 (1992)
ustanovljuje da zahtjev SRJ (Srbije i Crne Gore) za automatskim produljenjem lanstva SFRJ u UN nije bio openito prihvaen, te da Deklaracija Europskoga vijea
usvojena u Lisabonu 27. lipnja 1992. izriito navodi bivu Jugoslaviju.

Te je instrumente Arbitrana komisija uzela kao akte povlaenja priznanja


bive drave koja je prestala postojati.

219

31. TEMELJNA PRAVA I DUNOSTI DRAVA


Bibliografija
Miodrag SUKIJASOVI: Pojam agresije u meunarodnom pravu, Beograd, 1967, 303 str.; ura
NINI: Povelja UN i problem unutranje nadlenosti drava, lan 2 stav 7, JRMP 1954, br. 3,
str. 22-43; Problem suverenosti u Povelji i praksi Ujedinjenih nacija, Beograd, 1967, 466 str.; Milan
AHOVI (Ed.): Principles of International law Concerning Friendly Relations and Cooperation,
Belgrade, 1972, 450 pages; V. . DEGAN: La porte juridique des principes des Nations Unies,
Revue gyptienne de droit international 1974, (Le Caire), pp. 1-26; Pravo Ujedinjenih naroda,
JRMP 1985, br. 1-2, str. 114-133.

Ve smo bili naglasili da temeljna prava i dunosti drava ine neku vrstu
objektivnoga i vieg prava u dananjem meunarodnom pravom poretku.
To se ogleda u njihovoj primjeni i tumaenju u praksi Meunarodnog suda u
Den Haagu. Sud, s jedne strane, polazi od pretpostavke da su ta naela prihvatile sve
drave svijeta i stoga ne postavlja stroge uvjete dokazivanja njihova postojanja, za
razliku od ostalih opih obiajnih pravnih pravila. S druge strane, i sluajeve njihova
flagrantnog krenja Sud uzima kao krenje prava, a ne kao neku novu meunarodnu
praksu koja bi mogla dovesti do njihove izmjene ili dokidanja kao obiajnih pravila.
Ta pravila nisu isto to i opa naela prava. Ova, druga, jer su uvjet postojanja
meunarodnoga pravnog poretka, djeluju manje ili vie neovisno o volji drava.
Temeljna prava i dunosti drava, naprotiv, u nekim razdobljima uope nisu bila
pravila pozitivnoga meunarodnog prava. Ona su to postala tek kada su ih sve drave
prihvatile kao takva.
S druge strane, sva ta pravila nisu jus cogens u uemu smislu i u svrhe lanaka
53, 64. i 71. Beke konvencije o pravu ugovora iz 1969. To stoga to, premda su ona
imperativna pravila opega meunarodnog prava, nisu sva apsolutne naravi nego
doputaju razliite izuzetke u primjeni, koji su takoer precizno definirani opim
meunarodnim pravom (v. supra, 2, pod 2.ab). Te emo izuzetke u nastavku objasniti.

Ideja o temeljnim pravima i dunostima drava proizvod je kole prirodnoga


prava. Kao to su prema tome uenju sva ljudska bia nositelji nekih prirodnih
i apsolutnih prava samim svojim roenjem, tako po istoj toj osnovi i drave
lanice meunarodne zajednice samim svojim nastankom i postojanjem stjeu
i uivaju neka neotuiva, nedjeljiva i neprenosiva prava.
Tu je ideju razradio opat Grgoire u svojemu nacrtu Deklaracije meunarodnoga
prava to ga je predloio francuskomu Konventu 1795. Zanimljivo je da su gotovo
svi ti njegovi iskazi tek nakon Drugoga svjetskog rata prerasli u pozitivna pravila
opega meunarodnog prava.8
8

Cf., V. . DEGAN: Laffirmation des principes du droit naturel par la Rvolution Franaise

220 Meunarodna zajednica


Tijekom 19. stoljea to uenje nije imalo nikakva utjecaja na pravne odnose
izmeu drava. Ono se tada ismijavalo i odbacivalo, ili se duh tih naela iskrivljavao i zloupotrebljavao. Tako se temeljno pravo drave na samoodranje (opstanak)
tumailo kao njezino pravo na teritorijalno irenje i podinjavanje drugih drava,
posebice onih neciviliziranih. Politika ravnotee snaga, koja je u Europi odravala
nekakav status quo i relativnu stabilnost, ukljuivala je i teritorijalne kompenzacije
koje su se postizale bilo ugovorima bilo ratovima nakon kojih se opet s pobijeenom
dravom sklapao mirovni ugovor.
U meunarodnim odnosima 19. stoljea naglasak je bio na subjektivnim pravima
drava koje su sebe smatrale da pripadaju krugu civiliziranih zemalja. Nikakve se
pravne obveze za drave nisu izvodile iz potrebe odranja meunarodne zajednice.
Odbacivanje postojanja takvih dunosti trajna je oznaka voluntaristikoga pristupa.
Voluntarizam je stoga po definiciji nenaklonjen svakoj ideji postojanja temeljnih
prava i dunosti svih drava.
Politika ravnotee snaga, meutim, nije uspjela ouvati ovjeanstvo od strahota
Prvoga svjetskog rata koji je pogodio poglavito Europu i njezine narode. Vodee
saveznike i udruene sile na Versailleskoj mirovnoj konferenciji iz 1919. eljele su
trajno eliminirati ravnoteu snaga i zamijeniti je sustavom kolektivne sigurnosti
utemeljenim na Paktu Lige naroda.

Prva zadaa Lige naroda, osnovane nakon Prvoga svjetskoga rata, bila je
sprjeavanje svih buduih ratova, i u tu svrhu organizacije kolektivnih sankcija
protiv svake njezine drave lanice koja prekri svoje obveze iz njezina Pakta.
Tako je taj novi cilj odranje meunarodnoga mira i sigurnosti zahtijevao
nove dalekosene pravne obveze drava koje su ograniavale njihovu slobodu
akcije u ostvarivanju njihovih posebnih nacionalnih interesa.
lanak 10. Pakta, zamiljen kao jedan od temeljaca toga novoga sustava
kolektivne sigurnosti, predviao je: lanovi Lige se obvezuju da e potovati
i odravati protiv svakoga vanjskog napada teritorijalnu cjelovitost i postojeu
politiku neovisnost svih lanova Lige... Premda ta pravna obveza nije bila dalekosena, ona je upozorila na injenicu da odranje svjetskoga mira zahtijeva
priznanje i ouvanje dvaju temeljnih prava drava: na teritorijalnu cjelovitost
i neovisnost.
Nakon 1919. irilo se uenje o temeljnim pravima i dunostima svih drava svijeta. Znanstvene su udruge usvajale deklaracije s tim sadrajem, koje drave nisu
odmah prihvtile kao pravila pozitivnoga prava.9
Le projet de Dclaration du Droit des Gens de lAbb Grgoire, Annuaire franais de droit
international 1989, pp. 99-116.
9

Vidjeti Deklaraciju o pravima i dunostima nacija to ju je Ameriki institut za meunarodno


pravo usvojio jo 6. sijenja 1916, AJIL 1916, p. 124; Nacrt deklaracije prava i dunosti nacija
koji je usvojila po Meunarodnoj pravnikoj uniji (lUnion juridique internationale), 11. stude-

31. TEMELJNA PRAVA I DUNOSTI DRAVA

221

Ta su naela bila najprije utjelovljena u neke ugovore regionalnoga znaenja,


usvojene pod okriljem Panamerike unije. Bila je to Konvencija o pravima i dunostima drava potpisana u Montevideu 1933. Potom je kao njezina dopuna bio
usvojen Protokol o neintervenciji, potpisan u Buenos Airesu 1936. Temeljna prava
i dunosti drava inila su i glavu III. Bogotske povelje iz 1948. kojom je osnovana
Organizacija amerikih drava. Ali je napose njezin iskaz o naelu neintervencije
potom bio osiromaen dopunama usvojenima u Cartagena de Indias iz 1985.
Meu akte regionalnoga znaenja treba ubrojiti i Helsinki zavrni akt iz 1975,
iako mu se katkad pridaje znaenje potvrde nael opega meunarodnog prava.

Da bi postigla svoju svrhu, naela o temeljnim pravima i dunostima moraju


nuno prerasti u pravila opega meunarodnog prava i biti izvorom prava i
dunosti za sve drave svijeta. Najznaajniji ugovorni tekst kojim su ta prava
i te dunosti drava postala pravilima pozitivnoga meunarodnoga prava jest
Povelja UN-a iz 1945. U pitanju je njezin lanak 2. koji izlae naela Ujedinjenih nacija, te njezin lanak 1(2) koji, uz to, proklamira i naelo ravnopravnosti
i samoodreenja naroda.
No, naela UN-a u lanku 2. formulirana su u obliku kontraktualnih propisa,
koji prema njegovu tekstu obvezuju samu Organizaciju i njezine lanove (v.
supra, 11, pod (d)).
U razdoblju hladnoga rata koje je uslijedilo odmah nakon osnivanja UN-a, primjena tih naela bila se vrlo kompromitirala u praksi. To se zbilo usporedo s nedjelotvornou mehanizma za odranje mira predviena u glavama VI, VII. i VIII. Povelje.
Na poticaj novoosloboenih i nekih ostalih zemalja Treega svijeta koje su se
zalagale za prevladavanje blokovske podjele u meunarodnoj zajednici, polovinom
pedesetih godina prologa stoljea dolazi do afirmacije politike aktivne i miroljubive
koegzistencije. U toj politici otpoetka je znaajnu ulogu imala i biva Jugoslavija.
Niz akata koji su usvajani pod tim imenom imali su za cilj ponovnu potvrdu naela
UN-a kao temeljnih prava i dunosti drava s univerzalnim domaajem.
Pet principa miroljubive koegzistencije prvotno je bilo formulirano u zajednikoj izjavi prvih ministara Indije i Kine, Nehrua i u En Laja, u travnju 1954. u
New Delhiju: (1) uzajamno potovanje teritorijalne cjelovitosti i suverenosti; (2)
uzajamno uzdravanje od agresije; (3) nemijeanje u unutarnje poslove druge drave; (4) ravnopravnost i uzajamna korist i (5) miroljubiva koegzistencija. U toj istoj
formulaciji ta su naela potom potvrivana nizom dvostranih izjava drugih glavara
drava i efova vlada, meu kojima Sovjetskoga Saveza i Kine, Jugoslavije i Indije,
Jugoslavije i Burme i dr.
noga 1919, LE FUR CHKLAVER: Recueil de textes de Droit international public, deuxime
dition, Paris, 1934, pp. 89-90. U lipnju 1932. Odbor za kodifikaciju International Law Association odobrio je Nacrt deklaracije o velikim naelima meunarodnog prava budunosti koji je
predloio Alejandro Alvarez, ibid., pp. 102-111.

222 Meunarodna zajednica


Regionalna Bandunka konferencija azijskih i afrikih zemalja iz travnja 1955. razradila je tu politiku u deset sljedeih naela: (1) potovanje temeljnih ljudskih prava
u skladu s ciljevima i naelima Povelje UN-a; (2) potovanje suverenosti i teritorijalne cjelovitosti svih nacija; (3) priznavanje ravnopravnosti svih rasa i ravnopravnosti
svih nacija, velikih i malih; (4) neintervencija i nemijeanje u unutarnje poslove
drugih zemalja; (5) potovanje prava svake nacije na individualnu i kolektivnu samoobranu u skladu s Poveljom UN-a; (6) (a) odbijanje sudjelovanja u aranmanima
o kolektivnoj samoobrani koji trebaju sluiti posebnim interesima bilo koje velesile,
i (b) dunost bilo koje sile da se uzdrava od pritiska na druge; (7) uzdravanje od
ina ili prijetnje agresijom ili upotrebe sile protiv teritorijalne cjelovitosti ili politike
neovisnosti neke zemlje; (8) rjeavanje svih meunarodnih sukoba miroljubivim
sredstvima poput pregovora ili mirenja, arbitrae i sudskog rjeavanja, kao i drugim miroljubivim sredstvima koja zainteresirane zemlje mogu izabrati, u skladu s
Poveljom UN-a; (9) ohrabrivanje uzajamnih interesa i suradnje; i (10) potovanje
pravde i meunarodnih obveza.
Komisija za meunarodno pravo predloila je jo u 1949. nacrt Deklaracije o
pravima i dunostima drava, koji formalno nikada nije bio usvojen. Potom je Opa
skuptina UN-a u 1963. ustanovila svoj Posebni odbor (Specijalni komitet) koji je
razmatrao kodifikaciju naela koegzistencije, a kojemu su kao osnova rada sluila
naela iz Povelje UN-a. Taj je odbor bio izradio nacrt rezolucije koji je predloio
Opoj skuptini.

Opa skuptina je 24. listopada 1970, na svojemu jubilarnom zasjedanju u


povodu etvrt stoljea UN-a, konsenzusom (bez glasanja) usvojila Deklaraciju
o naelima meunarodnoga prava o prijateljskim odnosima i suradnji izmeu
drava u skladu s Poveljom Ujedinjenih nacija (Rezolucija 2625 (XXV), (u daljnjemu tekstu: Deklaracija iz 1970).
U toj se deklaraciji izlae i razrauje sedam naela, koja su, za razliku od
lanka 2. Povelje, sva formulirana kao naela opega meunarodnoga prava,
to obvezuju sve drave svijeta. Stoga tu deklaraciju valja u njezinu sadraju
smatrati autentinim tumaenjem Povelje UN-a.
Meunarodna sudska tijela uzimaju iskaze iz te Deklaracije kao iskaze nael
UN-a, a, s obzirom na to da su sadrana u Povelji, ta naela po ugovornoj osnovi
izravno obvezuju sve drave lanice UN-a. Nekolicina drava nelanica obvezala se
na potovanje tih naela nekim jednostranim izjavama u kojima se potvruju naela
UN-a. Stoga nema nikakve sumnje u to da su ih izriito prihvatile doslovce sve drave svijeta. No sve drave, pa i one nove prije njihova primanja u UN, obvezane su
tim naelima kao imperativnim pravilima opega meunarodnog prava.
Neki pisci, poglavito oni s prostora bive Jugoslavije, izlau sadraj tih naela u
okviru sljedeih pet temeljnih prava i dunosti svih drava: (1) prava na opstanak;
(2) prava na suverenost; (3) prava na jednakost; (4) prava na saobraaj; te (5) prava
na tovanje.10
10

Vidi opiran opis njihova sadraja J. ANDRASSY B. BAKOTI B. VUKAS: Meunarodno pravo, I. dio, Zagreb 1995, napose str. 90-101.

31. TEMELJNA PRAVA I DUNOSTI DRAVA

223

Drimo da emo biti precizniji i blii onomu to propisuju pravila pozitivnoga meunarodnog prava dananjice ako se u izlaganju toga istog sadraja
drimo naela iz Deklaracije iz 1970.
Deklaracija nabraja sedam naela koja se prema njezinu redoslijedu mogu
formulirati kao sljedea: (1) naelo zabrane sile; (2) naelo mirnoga rjeavanja
meunarodnih sporova; (3) naelo neintervencije; (4) dunost drava da meusobno surauju u skladu s Poveljom; (5) naelo ravnopravnosti i samoodreenja naroda; (6) naelo suverene jednakosti drava te (7) naelo ispunjavanja
prihvaenih meunarodnih obveza u dobroj vjeri.
Od ostalih meunarodnih instrumenata bitnih za sadraj tih naela valja
posebno navesti Definiciju agresije iz rezolucije Ope skuptine 3314 (XXIX) od
14. prosinca 1974, te Deklaraciju o naelima kojima se drave vode u svojim uzajamnim odnosima iz Helsinkoga zavrnog akta od 1. kolovoza 1975. injenica
to su ta politiki najvanija imperativna pravila opega meunarodnog prava,
bitna za odranje meunarodnog mira i sigurnosti, sroena u tim neugovornim
instrumentima, nimalo ne utjee na njihovu obvezujuu pravnu snagu za sve
drave svijeta. Takvima ih, naime, tumai i Meunarodni sud.

(1) Naelo zabrane sila. U meunarodnome pravu rat je postao protupravan tek tzv. Briand-Kelloggovim paktom iz 1928.11 Drave stranke toga pakta
sveano su u ime svojih naroda izjavile da osuuju pribjegavanje ratu u svrhu
rjeavanja meunarodnih sporova i odriu ga se kao instrumenta nacionalne
politike u njihovim uzajamnim odnosima. Do izbijanja Drugoga svjetskog rata u
1939, sve tada neovisne drave svijeta postale su strankama toga pakta s iznimkom Argentine, Bolivije, ilea i Salvadora. Time je zabrana rata propisana u
njemu ve tada bila prerasla u pravilo opega obiajnoga meunarodnog prava.
Povelja UN-a tu zabranu veoma proiruje. Kao jedno od naela UN-a, ona u
lanku 2(4), propisuje sljedee: lanovi se u svojim meunarodnim odnosima
uzdravaju od prijetnje silom ili upotrebe sile, koje su uperene protiv teritorijalne cjelovitosti ili politike neovisnosti bilo koje drave, ili su na bilo koji nain
nespojive s ciljevima Ujedinjenih nacija.
Ovdje valja razmotriti najprije sadraj toga naela kako je odreen Deklaracijom iz 1970, te potom prirodno pravo svake drave na individualnu i kolektivnu samoobranu kao iznimku od njegove primjene. Na kraju emo u okviru
11

Rije je o O opemu ugovoru o zabrani rata, potpisanom u Parizu 27. kolovoza 1928. Naime, Pakt Lige naroda iz 1919. jo nije bio zabranio rat, ali je njegovo otpoinjanje uvjetovao
obveznim postupkom mirenja. Ako takav prethodni postupak ne bi uspio, a za to je bilo malo
praktinih izgleda, nakon proteka rokova odreenih Paktom Lige, svaka njezina lanica bila je
slobodna otpoeti legalan rat protiv druge stranke spora, bez obzira na to je li on bio napadaki
ili obrambeni. Stoga, zabranjujui rat, Briand-Kelloggov pakt ini krupnu prekretnicu u razvoju
meunarodnoga prava.

224 Meunarodna zajednica


toga naela razmotriti i pravo svih drava na teritorijalnu cjelovitost i politiku
neovisnost.
Nakon to gornje naelo formulira u istome sadraju, ali kao dunost svake
drave, Deklaracija iz 1970. potom dodaje: ... Takva prijetnja silom ili upotreba
sile znae krenje meunarodnoga prava i Povelje Ujedinjenih nacija i ne smiju
se nikada upotrebljavati kao sredstvo za rjeavanje meunarodnih problema.
Potom se agresivni rat oznauje kao zloin protiv mira koji povlai odgovornost po meunarodnome pravu. Istie se da su drave dune uzdravati se od
svake propagande u korist agresivnog rata. Drave su, dalje, dune uzdravati
se od ina protumjera (represalija) koji ukljuuju upotrebu sile. Svaka je drava
duna uzdravati se od upotrebe bilo koje prisilne mjere koja liava prava naroda
na samoodreenje, slobodu i neovisnost.
Podruje neke drave ne smije biti predmetom vojne okupacije ili predmetom stjecanja od neke druge drave koje je posljedica prijetnje silom ili upotrebe
sile. Nikakvo takvo stjecanje podruja nee se priznati kao zakonito.
Napokon, Deklaracija iz 1970. zabranjuje i neke oblike posredne (indirekt
ne) agresije: Svaka je drava duna uzdravati se od organiziranja ili poticanja
na organiziranje dobrovoljakih snaga ili oruanih skupina, ukljuujui plaenike, radi njihova ubacivanja na podruje neke druge drave. Svaka je drava
duna uzdravati se od organiziranja, poticanja, pomaganja ili sudjelovanja u
graanskom ratu ili u teroristikim inima u nekoj drugoj dravi i ne dopustiti
na svojemu podruju organizirano djelovanje u svrhu izvrenja tih ina, ako ini
spomenuti u ovome stavku ukljuuju prijetnju silom ili upotrebu sile.
Na ovome mjestu valja izloiti bitne odredbe definicije agresije usvojene rezolucijom Ope skuptine UN-a iz 1974. lanak 1. daje opu definiciju agresije na
sljedei nain: Agresija je upotreba oruane sile od neke drave protiv suverenosti,
teritorijalne cjelovitosti ili politike neovisnosti neke druge drave ili upotreba oruane sile koja je na bilo koji drugi nain nespojiva s Poveljom Ujedinjenih nacija, kao
to to proizlazi iz ove definicije.
U lanku 2. navodi se kao prima facie dokaz o inu agresije kada neka drava
prva upotrijebi oruanu silu, krei Povelju UN-a. Ali se predvia da, s obzirom na
ostale bitne okolnosti, Vijee sigurnosti moe utvrditi i drukije.
U lanku 3. navodi se da svaki od sljedeih ina, bez obzira na objavu rata, znai
in agresije uz rezervu prethodnoga lanka: a) invazija ili napad oruanim snagama
neke drave na podruje druge drave, ili svaka vojna okupacija, ak i privremena,
koja proizlazi iz takve invazije ili napada, ili svako pripojenje podruja ili dijela
podruja druge drave izvreno upotrebom sile; b) bombardiranje, ili upotreba ma
koje vrste oruja, od oruanih snaga neke drave protiv podruja druge drave; c)
blokada luka i obale neke drave oruanim snagama druge drave; d) napad oruanih

31. TEMELJNA PRAVA I DUNOSTI DRAVA

225

snaga neke drave na kopnene, pomorske ili zrane vojne snage ili na (trgovaku)
mornaricu ili civilno zrakoplovstvo druge drave; e) upotreba oruanih snaga neke
drave koje su stacionirane na podruju druge drave uz njezin pristanak, ali protivno uvjetima predvienima sporazumom, ili svako produljenje njihove prisutnosti
na tome podruju nakon prestanka sporazuma; f ) postupak neke drave kojim ona
doputa da njezino podruje koje je stavila na raspoloenje drugoj dravi, bude
upotrijebljeno od te druge drave za izvrenje ina agresije protiv neke tree drave; i g) upuivanje od neke drave ili u ime te drave oruanih odreda ili skupina
dobrovoljaca ili plaenika koji protiv druge drave poduzimaju oruane ine, a koji
se po ozbiljnosti izjednauju s gore navedenim inima.
U lanku 4. navodi se da to nabrajanje nije iscrpno i da Vijee sigurnosti moe
utvrditi da i drugi ini znae agresiju prema odredbama Povelje.

h
Time je napose svaka prijetnja oruanom silom ili njezina upotreba postala
prema opemu meunarodnom pravu zabranjena, uz znaajan izuzetak samoobrane.12

lanak 51. Povelje navodi da: Nita u ovoj Povelji ne dira u prirodno pravo
individualne ili kolektivne samoobrane u sluaju oruanog napada na nekoga
lana Ujedinjenih nacija sve dok Vijee sigurnosti ne poduzme mjere potrebne
za odravanje meunarodnog mira i sigurnosti... (prema Glavi VII. Povelje).
Dalje se propisuje posebna pravna obveza drava lanica UN-a: ... Mjere
koje lanovi poduzimaju u vrenju toga prava samoobrane odmah se dojavljuju
Vijeu sigurnosti i nipoto ne diraju u ovlasti i dunosti Vijea sigurnosti da
na temelju ove Povelje djeluje svakoga asa na nain koji smatra potrebnim za
odravanje ili uspostavljanje meunarodnog mira i sigurnosti.
U praksi duljoj od pola stoljea bilo je sluajeva kada drave lanice UN-a nisu
izvravale tu obvezu. Bilo je i sluajeva da, unato takvim obavijestima, Vijee sigurnosti nije poduzimalo nikakve mjere na koje je prema Povelji bilo duno.

Brojni su sluajevi zloupotrebe prava na individualnu, a posebice na kolektivnu samoobranu. Prema gleditu dravnoga tajnika Sjedinjenih Amerikih
Drava u povodu spora Caroline s Britanijom iz 1837, samoobrana je opravdana samo u sluaju neposredne i neotklonjive opasnosti koja ne daje mogunost
izbora i ne ostavlja vremena za razmiljanje. Takva akcija, uz to, ne smije biti
nerazumna ili ekscesivna, te mora biti ograniena potrebom samoobrane i
jasno drana u njezinim okvirima.
12

Vidjeti Aleksandar PELE: Regionalni sporazumi i pravo na samoodbranu, JRMP 1969, br. 2,
str. 206-214.

226 Meunarodna zajednica


Na to se stajalite pozvala Nrnberka presuda iz 1946. glede nedopustivosti
preventivne oruane akcije na stranome podruju (u Norvekoj).13 U presudi iz 1986.
u parnici Nicaragua, Meunarodni se sud suglasio s gleditem obiju stranaka (Nikaragve i Sjedinjenih Amerikih Drava) da pravu na samoobranu ima mjesta samo
u sluaju oruanoga napada koji se ve zbio. Pitanje je li odgovor na takav napad
pravno doputen ovisi o kriterijima nude i proporcionalnosti mjera poduzetih u
samoobrani (p. l03, para. 194).
Sud je utvrdio da vojne i paravojne djelatnosti Sjedinjenih Amerikih Drava u
Nikaragvi i protiv nje, kao mjera kolektivne samoobrane na navodnu agresiju Nikaragve protiv Salvadora, nisu ispunile ni jedan od tih kriterija. Mjere protiv Nikaragve
bile su poduzete u prosincu 1981, dok je ofenziva protiv vlade Salvadora, navodno
potpomognuta iz Nikaragve, bila suzbijena jo u sijenju te godine. Dakle, kada su
Sjedinjene Amerike Drave poduzele svoje mjere, vie nije postojalo stanje nude.
Ameriko pomaganje kontraa protiv vlade Nikaragve, te miniranje njezinih luka,
ne ispunjavaju, po miljenju Suda, niti uvjet proporcionalnosti (p. 122, para. 237).
U Zaljevskom ratu 1980 1988. Sjedinjene Amerike Drave podravale su
iraki reim Saddama Husseina u njegovoj agresiji protiv Irana pod imamom Homeinijem. No najvaniji im je interes bio neometana plovidba neutralnih tankera
prostorima otvorenoga mora. Pozivajui se na pravo na samoobranu, Sjedinjene
Amerike Drave su 19. listopada 1987. napale i teko otetile iransku naftnu platformu kod Reshada, a 18. travnja 1988. platforme u Salmanu i Nasru. Iran je podnio
tubu Meunarodnom sudu protiv Sjedinjenih Amerikih Drava.
Sud je u svojoj presudi od 6. studenoga 2003. ponovio svoje stajalite iz savjetodavnoga miljenja iz 1996. o Zakonitosti upotrebe nuklearnoga oruja, da podvrgavanje vrenja prava na zakonitu samoobranu uvjetima nude i proporcionalnosti
jest pravilo meunarodnoga obiajnog prava, te iz presude o Nikaragvi iz 1986.
glede specifinoga pravila da zakonita samoobrana opravdava samo proporcionalne
mjere u odnosu na pretrpljenu agresiju, koje su nune za njezino odvraanje. Sud
se nije uvjerio da su napadi na iranske platforme bili nuni kao odgovor na neke
incidente (para. 76).
Glede uvjeta proporcionalnosti, prvi bi napad moda bio opravdan kao odgovor
na napad na kuvajtski tanker Sea Isle City pod amerikom zastavom u kuvajtskim
vodama. No Sjedinjene Amerike Drave nisu u tome postupku dokazale da je taj
napad izvrio Iran. Naprotiv, drugi napad izvren je u sklopu ire akcije Praying
Mantis zbog tekoga oteenja amerikoga ratnog broda Samuel B. Roberts koji je
naletio na minu, iako pri tome nije bilo ljudskih gubitaka. Sud nije mogao utvrditi
jesu li mine postavili Iran ili Irak. Ameriki odgovor na taj incident nije bio proporcionalna upotreba sile u ime samoobrane jer su, osim oteenja dviju platformi,
potopljene dvije iranske fregate, te drugi brodovi i zrakoplovi (para. 77).
U savjetodavnom miljenju o Izraelskom zidu na palestinskom okupiranom podruju od 9. srpnja 2004. Meunarodni je sud utvrdio da lanak 51. Povelje priznaje
13

Cf., Nirnberka presuda, Beograd, 1948, str. 71.

31. TEMELJNA PRAVA I DUNOSTI DRAVA

227

prirodno pravo na samoobranu (samo) u sluaju oruane agresije jedne drave protiv
druge. S obzirom na to da Izrael provodi kontrolu nad palestinskim okupiranim
podrujem, prijetnja (terorizmom) na koju se on poziva kao na opravdanje za izgradnju zida potjee s podruja koje on kontrolira, a ne izvan njega. Stoga je lanak
51. Povelje bez znaenja za tu situaciju (para. 139).

Pri pribjegavanju legitimnoj samoobrani iskljueni su dakle preventivni rat


protiv mogueg napada neke drave, a koji jo nije uslijedio; ili oruani napad
u odgovoru na tzv. produljenu agresiju, kada mjere samoobrane nisu poduzete
odmah i neposredno nakon oruanog napada suprotne strane; ili kao odgovor
samo na prijetnju silom prije nego to je oruani napad poduzet.14
Na ostale vrste prijetnje silom ili upotrebe sile, poput npr. gospodarskog ili
politikog pritiska, drava rtva ima pravo uzvratiti istom mjerom. To su tzv.
nenasilne protumjere koje se ne smiju sastojati u upotrebi oruane sile (v. infra,
87, pod 4. i 5).
Pravo na kolektivnu samoobranu nekoga vojnog saveza protiv navodnog
agresora postoji samo kada drava lanica toga saveza koja je rtva napada,
ima u gornjim granicama i prema definiciji agresije pravo na individualnu samoobranu.
U sumnji je dopustivost oruane intervencije na podruju druge drave bez
njezina pristanka u stanju krajnje nude, da bi se izbjeglo vee neskrivljeno
zlo. Takve akcije nisu isto to i samoobrana jer nisu usmjerene protiv drave
napadaa.
Neke se drave u takvim situacijama pozivaju na svoje pravo samopomoi (selfhelp). Primjerice, izraelske snage za brzo djelovanje intervenirale su 4. srpnja 1976.
na ugandskom aerodromu Entebbe radi oslobaanja putnika iz zrakoplova njemake
tvrtke Lufthansa koji su oteli palestinski teroristi, a koji je tamo sletio.
ak i u stanju krajnje nude, za intervencije te vrste na podruju druge drave
trebao bi njezin prethodni pristanak, a po mogunosti i suradnja. No pitanje je, ako
u graanskom sukobu u dijelovima neke drave nestane bilo kakve efektivne vlasti,
14

Administracija Georgea Busha ml. u Sjedinjenim Amerikim Dravama otvoreno je zagovarala pribjegavanje oruanoj sili kao instrumentu nacionalne politike te drave neovisno o bilo
kakvim standardima samoobrane, i neovisno o nadlenostima Vijea sigurnosti UN. To je navodno ukljuivalo i preventivni napad (pre-emptive attack), napose radi otklanjanja opasnosti
od globalnoga terorizma. Ostale drave ne bi imale to isto pravo, osim ako ne sudjeluju u ad
hoc koalicijama pod vodstvom Sjedinjenih Amerikih Drava. No slino poput tzv. Brenjevljeve doktrine iz 1968. godine u poneto razliitom kontekstu, nije bilo nikakvih izgleda da to
jednostrano pravo jedine svjetske supersile izmijeni postojea pravila opega meunarodnog
prava potvrena u Povelji UN-a putem nekoga novog communis opinio juris. Poput oruane intervencije protiv ehoslovake u 1968, ni jedna akcija u provoenju takve politike nee izgubiti
obiljeja akata agresije. Nova administracija Baracka Obame napustila je tu doktrinu.

228 Meunarodna zajednica


a ivoti civila dou u neposrednu opasnost. Neke su zemlje tada svoju oruanu akciju radi spaavanja civila opravdavale kao humanitarnu intervenciju, poput npr.
akcije britanskih, amerikih i belgijskih snaga u dijelu Konga (Zaira) u 1964, akcije
Sjedinjenih Amerikih Drava u Grenadi 1983. itd.15
Navodno pravo na oruanu humanitarnu intervenciju katkad se zloupotrebljavalo da bi se u drugoj dravi sruio nepoudan reim. Godine 1965. oruane snage
nekih drava lanica Organizacije amerikih drava tako su u Dominikanskoj Republici uklonile prethodno na demokratskim izborima izabranoga predsjednika Juana
Boscha. Ta je intervencija bila jednaka onoj koju su snage Varavskog ugovora u
1968. poduzele u ehoslovakoj. U trenutku intervencije ni u jednoj od tih drava
nije postojalo stanje krajnje nude.

Ako ne postoji stanje krajnje nude, valja uvijek traiti akciju, ili dobiti odobrenje za akciju, od Vijea sigurnosti UN-a.

h
Iz prethodnih je izlaganja vidljivo da naelo koje je rezultiralo iz lanka 2(4).
Povelje UN-a, i koje je danas imperativna norma opega meunarodnog prava
(jus cogens), zabranjuje svaku prijetnju silom ili upotrebu sile protiv teritorijalne cjelovitosti ili politike neovisnosti bilo koje drave. Time, meutim, ope
meunarodno pravo izravno ne garantira svim dravama svijeta teritorijalnu
cjelovitost, a poglavito ne njihove postojee granice. Zabranjuju se nasilne promjene tih granica, ali ne i zahtjevi za tim promjenama.
Nasuprot opemu meunarodnom pravu, Deklaracija o naelima kojima
se drave vode u svojim uzajamnim odnosima iz Helsinkoga zavrnog akta
iz 1975, sadrava u tome pogledu dalekoseniju pravnu obvezu. U naelu Nepovredivost granica pod tokom III. navedeno je: Drave sudionice smatraju
nepovredivima sve svoje granice, kao i granice svih drava u Europi... Sukladno
tomu, one e se takoer uzdrati od svakoga zahtjeva ili ina prisvajanja i uzurpiranja dijela ili itavoga podruja bilo koje druge drave sudionice.
Ta obveza znai da su se sve europske drave lanice KESS-a (danas OESS-a)
odrekle zahtjeva za podrujem drugih drava lanica, i time bilo kakvih jednostranih zahtjeva za promjenama njihovih postojeih granica u Europi. Svaki takav zahtjev neke od njih treba smatrati suprotnim toj, posebnoj pravnoj obvezi.
U isto vrijeme te su drave u okviru naela pod I. (o suverenoj jednakosti
drava), potvrdile naelo opega meunarodnog prava glede svojih uzajamnih
15

Vidjeti npr. V. . DEGAN: Intervencija NATO snaga protiv Savezne Republike Jugoslavije:
Pravna analiza, Politika misao 1999, br. 4, str. 79-99. Vidjeti takoer V. BARI PUNDA: (Im)
premissibility of humanitarian intervention, with special reference to NATOs action against the
Federal Republic of Yugoslavia, Adrias 2007, No. 13, Split Zagreb, pp. 53-64.

31. TEMELJNA PRAVA I DUNOSTI DRAVA

229

odnosa u sljedeem navodu: One smatraju da se njihove granice mogu mijenjati, u skladu s meunarodnim pravom, mirnim sredstvima i putem sporazuma.
Na temelju toga, drugoga naela, a kao izraz volje naroda, 3. listopada 1990.
dolo je do ujedinjenja njemakoga naroda pripajanjem Njemake Demokratske
Republike Saveznoj Republici Njemakoj. Potom je na podruju bivih federacija SSSR, SFRJ i eko-Slovake bilo dolo do stjecanja neovisnosti njihovih
federalnih jedinica, ali u njihovim postojeim granicama (naelo uti possidetis).
(2) Naelo mirnoga rjeavanja meunarodnih sporova. To naelo nuan
je korelat naelu zabrane sile. Da bi se osigurao trajan meunarodni mir, bilo
bi nuno da sve drave svijeta preuzmu neke konkretne pravne obveze glede
rjeavanja svih njihovih sporova koji mogu nastati, i to putem postupaka koji
dovode do konane i obvezujue presude koju izrie nepristrano tijelo (suenje
ili arbitraa). No ope meunarodno pravo daleko je od takve dunosti svih
drava svijeta.

lanak 2(3). Povelje UN-a tek predvia: lanovi rjeavaju svoje meunarodne sporove mirnim sredstvima na takav nain da ne ugroze meunarodni mir i
sigurnost, te pravdu. Ni Deklaracija iz 1970. ne izlazi iz tih okvira, samo to tu
obvezu na mirno rjeavanje sporova predvia kao univerzalnu za sve drave.
Vodei se tekstom iz lanka 33. Povelje, ta Deklaracija, dalje, predvia sljedee:
... drave moraju traiti pravodobno i pravino rjeenje svojih meunarodnih
sporova pomou pregovora, istrage, posredovanja, mirenja, arbitrae, sudskog
rjeavanja, obraanja regionalnim ustanovama ili sporazumima, ili pomou drugih mirnih sredstava prema vlastitu izboru. Traei takvo rjeenje, stranke e se
sporazumjeti o primjeni takvih mirnih sredstava koja odgovaraju okolnostima i
naravi spora. No, ta formulacija ne utjelovljuje pravnu obvezu na pribjegavanje
nikakvom posebnom sredstvu rjeavanja.
U Posebnom odboru u kojemu se pripremao nacrt deklaracije, iroko se raspravljalo o tome treba li kojemu od tih sredstava pridati odreeno prvenstvo nad
ostalima. Predstavnici nekih drava pri tome su zagovarali neposredne pregovore, a
drugi sudsko rjeavanje. Budui da o tome nije bilo sporazuma, zakljueno je da su
sva ta sredstva jednaka pod uvjetom da ih stranke u sporu prihvate, te da ni jedno
sredstvo ne smije ugroziti meunarodni mir, sigurnost, ni pravdu. Nije prihvaen
ni prijedlog da se propie obveza prethodnih pregovora stranaka spora glede izbora
nekog sredstva rjeavanja ili sporazuma o njemu.

Odreena novost u Deklaraciji iz 1970. koja nije dalekosena, jest afirmacija


dunosti drava stranaka nekoga spora, kao i drugih drava, da se uzdre od
svakoga ina koji moe tako oteati situaciju da bi bilo ugroeno odravanje
meunarodnog mira i sigurnosti, te njihova dunost da djeluju u skladu s ciljevima i naelima Ujedinjenih nacija.

230 Meunarodna zajednica


Ali ta Deklaracija potvruje otprije postojee temeljno pravilo opega meunarodnog prava: Meunarodne sporove treba rjeavati na temelju suverene
jednakosti drava i u skladu s naelom slobodnoga izbora sredstava...
Drave su dakle slobodne sklapati posebne mnogostrane ili dvostrane ugovore kojima e preuzimati konkretne obveze na neke naine rjeavanja svojih
buduih sporova, poput npr. obveznoga mirenja, arbitrae ili sudskoga rjeavanja. U svoje ostale ugovore o bilo kojemu predmetu, one mogu unositi klauzulu
o obveznoj arbitrai ili sudskom rjeavanju moguih sporova o tumaenju ili
primjeni tih ugovora. Ako je takva posebna obveza preuzeta, sve stranke spora
dune su je izvriti na temelju naela pacta sunt servanda. Ali im ope meunarodno pravo kakvo je danas na snazi ne namee nikakvu dunost te vrste, ako
je same nisu ugovorile (v. infra, 79).16
(3) Naelo neintervencije.17 Nedoputena intervencija moe se definirati
kao diktatorsko (nasilno) mijeanje neke drave, skupine drava ili meunarodne organizacije u poslove koji ulaze u unutarnju ili vanjsku nadlenost neke
drave (ili vie njih) bez njezina (ili njihova) pristanka.

Vanjska nadlenost drave oituje se u njezinu pravu da pripada ili ne pripada meunarodnim organizacijama, da bude ili ne bude stranka dvostranih ili
mnogostranih ugovora, ukljuujui njezino pravo da bude ili ne bude stranka
ugovora o politikim i vojnim savezima, kao i njezino pravo na neutralnost.
Unutarnja nadlenost drave moe se najkrae opisati kao pravo njezina
stanovnitva da slobodno izabere i razvija svoj politiki, drutveni, gospodarski i
kulturni sustav bez mijeanja izvana. To je u isto vrijeme i tzv. pravo na unutarnje samoodreenje naroda u nekoj dravi. U razdoblju djelovanja Ujedinjenih
nacija posebno se afirmiralo i pravo svake drave da slobodno raspolae svojim
prirodnim bogatstvima i izvorima.
No opseg konkretnih poslova koji su u nadlenosti neke drave (tzv. njezina
iskljuiva nadlenost), a koji ine bt njezine suverenosti, podloan je promjenama u vremenu.
16

Vidjeti i Deklaraciju iz Manile o mirnom rjeavanju meunarodnih sporova (Rezolucija Ope


skuptine UN-a 37/10) od 15. studenoga 1982. D. LAPA i T. OI: Meunarodno javno
pravo izbor dokumenata III. izdanje, Zagreb, 2005, str. 63-68. Ta Deklaracija ne izlazi iz izloenih okvira, ali uz to precizira ulogu Ope skuptine, Vijea sigurnosti, Meunarodnoga suda i
Glavnoga tajnika u mirnom rjeavanju sporova prema Povelji UN-a.

17
Vidjeti Tomislav MITROVI: Naelo neintervencije i suverenost drava po Povelji UN,
JRMP 1969, br. 3, str. 395-409; V. . DEGAN: Intervencija i meunarodno pravo, ZPFR 1983,
str. 169-200; Republika Hrvatska i sukob u Bosni i Hercegovini u 1993. godini, pravna analiza,
Zbornik Pravnog fakulteta Sveuilita u Rijeci 2002, br. 2, str. 433-462; Danilo TRK: Naelo
neintervencije v mednarodnih odnosih in v mednarodnem pravu, Ljubljana, 1984, 352 str.

31. TEMELJNA PRAVA I DUNOSTI DRAVA

231

Stalni sud meunarodne pravde u savjetodavnom miljenju iz 1923. o Dekretima


o dravljanstvu u Tunisu i Maroku, izrekao je: ... moglo bi se rei da je nadlenost
neke drave iskljuiva u granicama odreenima meunarodnim pravom uzetim u
irem znaenju, obuhvaajui u isto vrijeme obiajno pravo i ope i posebno ugovorno pravo... Pitanje potpada li neka oblast pod iskljuivu nadlenost neke drave u
biti je relativno i ovii o razvitku meunarodnih odnosa (Series B, No. 4, pp. 23-24).

Drava se ne moe pozvati na svoju iskljuivu nadlenost ako je slobodnom voljom prihvatila neku ugovornu obvezu i njome je pristala na neke oblike
nadzora nad njezinim izvrenjem. U pitanju moe npr. biti ispitivanje pritubi
njezinih graana koje provodi neko meunarodno tijelo, ili arbitrano ili sudsko
rjeavanje spora o tumaenju ili primjeni odnosnoga ugovora, i to u sluajevima
kada ostale stranke ili nadlena meunarodna tijela ostvaruju svoja ugovorna
prava u granicama predvienoga postupka.
Ulanjenjem u organizaciju supranacionalnog karaktera kakva je danas Europska unija drave prenose i svoje znatne iskljuive nadlenosti na zajednike
organe. Ti organi imaju tada pravo vriti svoje ugovorne funkcije na podruju
njezinih drava lanica. Sve to ne znai nedoputenu intervenciju. Ali smo
ulanjenje u organizaciju te vrste i istupanje iz nje, morali bi biti podloni politikoj volji biraa odnosne drave.
I razvitak opega meunarodnog prava suzio je iskljuivu nadlenost svih
drava svijeta na nekim posebnim podrujima. To se napose odnosi na temeljna
prava i slobode svake ljudske osobe.
Institut za meunarodno pravo u svojoj rezoluciji usvojenoj o 200. obljetnici
Francuske revolucije u 1989. o Zatiti ljudskih prava i naelu neintervencije u unutarnje poslove drava, istaknuo je u lanku 2(1). da drava koja djeluje u krenju
obveze o zatiti ljudskih prava ne moe izbjei svojoj meunarodnoj odgovornosti
pozivajui se na to da to podruje u biti spada njezinoj unutarnjoj nadlenosti. U
toj se rezoluciji izriito afirmira pravo na individualnu i kolektivnu intervenciju
(koja ne ukljuuje upotrebu oruane sile u krenju Povelje UN-a), i to poduzimanjem diplomatskih, gospodarskih i drugih mjera prema svakoj drugoj dravi (lanak
2(2)). Mjere u svrhu kolektivne zatite ljudskih prava napose su opravdane kada se
poduzimaju kao odgovor na osobito teka krenja tih prava, posebice na masovna i
sustavna krenja, i na ona koja povreuju prava koja se ni u kakvim okolnostima ne
mogu derogirati (lanak 2(3)). Jedan od uvjeta takve intervencije jest da poduzete
mjere moraju biti u razmjeru s teinom krenja (lanak 4, toka 2).

Ne smatraju se nedoputenima mjere kolektivne intervencije koje Vijee


sigurnosti UN-a naloi u vrenju svojih nadlenosti iz glave VII. Povelje, a u
sluajevima prijetnje miru, naruenja mira ili ina agresije. Te mjere mogu biti
ak i oruane naravi. Kolektivne mjere koje poduzme neka regionalna organizacija ili vojni savez bez prethodnoga odobrenja Vijea sigurnosti, pravno su

232 Meunarodna zajednica


nedoputene. Ovisno o okolnostima, one same mogu biti bilo in agresije bilo
nedoputena intervencija.
No neovlatene mjere intervencije poduzete, bilo prijetnjom oruanom silom bilo njezinom upotrebom, potpadaju pod naelo zabrane sile. Svaki in
agresije koji odgovara toj definiciji daje pravo rtvi da uzvrati oruanim mjerama samoobrane.18
Pod nedoputenom intervencijom u uemu smislu valja uzeti razliite druge pravno nedoputene mjere jedne ili vie drava, poput mjera politikoga,
gospodarskog, propagandnoga ili slinog pritiska, napose kada se poduzimaju
s namjerom da se od drave rtve iznudi neki ustupak. Na takve mjere, ako su
protupravne, njihova rtva nema pravo samoobrane, ali im se moe suprotstaviti
nenasilnim protumjerama (v. infra, 87, pod 5).
Osobito u odnosima izmeu jake i slabe, ili bogate i siromane drave, mogue
su mjere koje po sebi ne znae krenje prava, ali mogu postii cilj intervencije. One
se mogu sastojati u uskrati priznanja nove drave ili nove vlade, u uskrati zajma, u
odbijanju da se sklopi ugovor o pomoi druge vrste ili da se ne produi takav ugovor
koji je istekao, i sl. U tim sluajevima rtva intervencije smije pribjei samo mjerama
retorzije. To su ini koji nanose tetu, ali po sebi nisu protupravni (v. infra, 87, pod
3). Tim se putem, meutim, ne moe djelotvorno oduprijeti pritisku.

Za razliku od ostalih prava i dunosti drava koja se ovdje opisuju, lanak 2.


Povelje UN-a ne predvia naelo neintervencije kao takvo. Na jedinome mjestu
gdje se u Povelji izraz intervencija spominje jest stavak 7. njezina lanka 2, koji
ograniuje neke djelatnosti same te organizacije.
Tamo se navodi: Nita u ovoj Povelji ne ovlauje Ujedinjene nacije da se mijeaju u poslove koji po svojoj biti pripadaju u unutarnju nadlenost drava, niti
obvezuje lanove da takve poslove podnose na rjeavanje prema ovoj Povelji; ali to
naelo ne dira u primjenu prisilnih mjera prema glavi VII.
Brojni su meunarodni instrumenti koji pokuavaju definirati nedoputenu intervenciju. Od onih univerzalnoga znaenja valja spomenuti Deklaraciju o nedopustivosti mijeanja u unutarnje poslove drava i o zatiti neovisnosti i suverenosti,
to ju je Opa skuptina UN-a jednoglasno usvojila, uz pet uzdranih glasova, 21.
18

Osjetljivo je pitanje masovnih i u irokim razmjerima zloina koje su poinile neke dravne
vlasti protiv vlastitih graana, a u uvjetima kada zbog neslonosti svih svojih stalnih lanova
Vijee sigurnosti nije kadro naloiti kolektivne prisilne mjere kojima bi se ti zloini sprijeili
ili makar dokonali. Stoga bi se oruana intervencija Sjevernoatlantskoga saveza na podruju
SR Jugoslavije 1999. mogla smatrati humanitarnom intervencijom, poduzetom kao odgovor na
produljene masovne zloine i istjerivanje albanskoga puanstva s Kosova. Pri tome valja uzeti u
obzir da je jo davno prije toga masovnoga etnikog ienja, ukidanjem autonomije Vojvodine
i Kosova u 1989. na Kosovu uveden pravni i faktiki sustav apartheida koji odgovara definiciji
toga zloina iz lanka II. Konvencije o apartheidu iz 1973.

31. TEMELJNA PRAVA I DUNOSTI DRAVA

233

prosinca 1965. (Rezolucija 2131 (XX)). Naelu neintervencije posveen je odjeljak i u


Deklaraciji iz 1970. (kao i u Deklaraciji o naelima Helsinkog zavrnog akta iz 1975).
Novu Deklaraciju o nedopustivosti intervencije i mijeanja u unutarnje poslove
drava Opa je skuptina usvojila 9. prosinca 1981. (Rezolucija 36/103), ali ovoga
puta veinom od 12 glasova, uz 22 glasa protiv, 6 uzdranih i 8 odsutnih lanica.
Tekstovi svih tih instrumenata preopirni su, uz nepotrebna ponavljanja i katkad
su nezgrapno sroeni. Svi oni opisuju i nabrajaju nedoputene ine intervencije u
elji da ih sve obuhvate. Pri tome obuhvaaju i ine oruane intervencije, iako, za
razliku od ostalih, iz njih proizlazi pravo na samoobranu oruanom silom. Sve je to
uzaludan posao jer je bogatstvo moguih zloupotreba takvih odreenja uvijek vee
od onoga to ih moe slijediti neki pravni tekst. Stoga bi kratka, sintetika i jasna
odreenja pojma intervencije, s elementima koji neko djelo ini protupravnim, morala imati prednost pred enumerativnim definicijama. No nezgrapni pravni tekstovi
ne mogu se izbjei kada ih umjesto pravnika sastavljaju diplomati i politiari u tijelu
sastavljenom od predstavnika drava.

(4) Dunost drava da meusobno surauju u skladu s Poveljom UN-a.


Pod ovim naelom Deklaracija iz 1970. formulira odreene dunosti drava.
No valja ozbiljno sumnjati u to da te dunosti oznauju konkretne obveze
drava na temelju opega meunarodnog prava ije bi krenje povlailo meunarodnu odgovornost poinitelja ako nisu uglavljene u neki meunarodni
ugovor. Rije je, naime, o popisu podruja poeljne suradnje izmeu svih drava svijeta radi zajednike koristi, poticanja uzajamnoga povjerenja, pa time i
jaanja meunarodnoga mira i sigurnosti.
Deklaracija navodi: Drave su dune meusobno suraivati na razliitim
podrujima meunarodnih odnosa, bez obzira na razlike u njihovim politikim,
gospodarskim i drutvenim sustavima, radi odravanja meunarodnoga mira i
sigurnosti i radi unapreivanja meunarodne ekonomske stabilnosti i napretka,
opega blagostanja naroda i meunarodne suradnje bez diskriminacije utemeljene na tim razlikama.
Potom se poimence navode neka podruja suradnje koja su ve gore spomenuta
kao ciljevi (odranje meunarodnog mira i sigurnosti, suradnja na gospodarskom i
socijalnom polju i sl.). Uz to se spominje suradnja radi promicanja opega potovanja
i ostvarivanja prava ovjeka i osnovnih sloboda, suradnja na kulturnom, tehnikom,
trgovakom polju, te na znanstvenom i tehnolokom podruju, te radi podupiranja
napretka kulture i obrazovanja u svijetu.

Tim navodnim dunostima drava odupire se pravo svake od njih da sama


odluuje hoe li ili nee priznati neku drugu dravu ili vladu u drugoj dravi,
hoe li ili nee s drugom dravom uspostaviti diplomatske i konzularne odnose,
te sklopiti ugovore o svim navedenim i ostalim podrujima suradnje.

234 Meunarodna zajednica


Uz to, u tekstu toga naela ne navodi se kao iznimka od njegove primjene, dunost drava lanica UN-a da, postupajui po rezolucijama Vijea sigurnosti na temelju glave VII. Povelje, prekinu s nekom dravom svoju suradnju koja je u neskladu
s takvom rezolucijom.

(5) Naelo ravnopravnosti i samoodreenja naroda.19 To je naelo u trajnoj opreci s naelom teritorijalne cjelovitosti i politike neovisnosti postojeih
drava u svijetu. Naime, kada bi svi narodi pribjegli tomu pravu, teritorijalna
cjelovitost i granice mnogih drava dole bi u pitanje. Neke mnogonacionalne
drave mogle bi se i raspasti, kao to se to i dogodilo s trima federacijama u
Europi (Sovjetski Savez, SFRJ i eko-Slovaka).
Prije i u tijeku promjena koje su prevladale blokovsku podjelu svijeta u znanosti
je bilo nastojanja da se pravo na samoodreenje do odcjepljenja ogranii na narode
koji se bore protiv kolonijalne dominacije i strane okupacije ili protiv rasistikoga reima u svojoj zemlji. To je trebalo zatititi teritorijalnu cjelovitost svih drugih drava.

Meunarodni je sud u presudi od 30. lipnja 1995. o Istonom Timoru (Portugal/Australija) ustanovio da je naelo samoodreenja narod, kako je evoluiralo
iz Povelje i iz prakse UN-a, besprijekorno i da ima domaaj erga omnes. Dodao
je da je ono jedno od bitnih naela suvremenoga meunarodnog prava (p.
l02, para. 29).
Rije je o dalekosenom iskazu koji je u istom sadraju potvrdio Meunarodni sud u savjetodavnom miljenju o Izraelskom zidu na palestinskom okupiranom
podruju od 9. srpnja 2004. (para. 88). Sud je ustanovio da odreivanje pravca zida
koji izgrauje Izrael stvara nesnosne uvjete za Palestince koji su prisiljeni iseljavati
se iz odsjeenih enklava, uz istodobno naseljavanje na te prostore Izraelaca. To ini
ozbiljnu tekou u vrenju prava palestinskoga naroda na samoodreenje i time se
kri dunost koja lei na Izraelu da potuje to pravo (paras. 122, 149).

No ipak je ostalo vano pokuati odrediti pravni domaaj naela ravnopravnosti i samoodreenja narod, kako je navedeno u lanku 1(2). Povelje UN-a
meu ciljevima te svjetske organizacije.
U srednjoj i istonoj Europi ne vodi se dovoljno rauna o tome da se svi
meunarodni instrumenti koji ga ureuju odnose na naelo ravnopravnosti i
samoodreenja narod prije u teritorijalnom negoli strogo u etnikome smi19

Vidjeti Aleksandar MAGARAEVI: Samoopredeljenje i meunarodno pravo, JRMP 1955,


br. 3, str. 34 -358; Ernest PETRI: Pravica do samoodlobe, mednarodni vidiki, Maribor, 1984,
301 str.; Ivo KRABALO: Pravo naroda na samoodreenje i meunarodna zajednica, JRMP
1976, br. 1-2, str. 47-58; V. . DEGAN: Samoodreenje naroda i teritorijalna cjelovitost drava u uvjetima raspada Jugoslavije, Zakonitost 1992, br. 4, str. 443-470; Ujedinjeni narodi i
naelo ravnopravnosti i samoodreenja naroda, Hrvatska i Ujedinjeni narodi, Zagreb, 1996,
str. 151-169.

31. TEMELJNA PRAVA I DUNOSTI DRAVA

235

slu. Drugim rijeima, uivatelji toga naela jesu svi stanovnici nekoga podruja,
bilo da ono ve ini dravu, ili je dio neke drave, ili je pak u nesamoupravnom
poloaju u odnosu na drugu dravu.20
Naprotiv, nacistika Njemaka pod Hitlerom, i Srbija, odnosno SRJ pod Miloeviem, vodile su osvajake ratove radi ujedinjenja svih dijelova njemakoga,
odnosno srpskog naroda u jednoj dravi. Osvajala su se podruja u kojima su pripadnici tih naroda bili izmijeani s drugim stanovnitvom, pa i ona gdje su inili
neznatnu manjinu. Na tim podrujima provodila su se etnika ienja drugoga
stanovnitva. Time se grubo krio prvi element toga naela, onaj o ravnopravnosti
naroda, tj. stanovnitva. Posljedica tih traginih dogaaja bili su vojniki poraz i
gubljenje osvojenih podruja s kojih se njemako, odnosno srpsko stanovnitvo
povuklo, a na kojemu je ono prije toga stoljeima ivjelo kao manjina u zajednici s
drugim etnikim skupinama. Isti ti koncepti o samoodreenju nacija prisutni su u
ekstremistikim krugovima i drugih nacija, napose u bivoj Jugoslaviji.

Deklaracija iz 1970. do sada je najvjerodostojniji meunarodni instrument


koji ureuje i razrauje to naelo. Kao i u nekim drugim takvim instrumentima, i u njoj se dade nazreti razlikovanje izmeu unutarnjega i vanjskog samoodreenja naroda. Na ono prvo odnosi se sljedei navod: Na temelju naela
ravnopravnosti i samoodreenja naroda, utvrenog Poveljom, svi narodi imaju
pravo da slobodno, bez mijeanja izvana, odrede svoj politiki status, te da slijede svoj privredni, socijalni i kulturni razvoj, i svaka je drava duna potovati
to pravo u skladu s odredbama Povelje. To se pravo odnosi na sve graane neke
teritorijalne cjeline, koja moda jo i nije stekla dravnost.
Najvaniji je sljedei navod: Stvaranje suverene i neovisne drave, slobodno
udruivanje ili ujedinjenje s nekom neovisnom dravom ili prihvaanje slobodnom odlukom naroda bilo kojega drugog politikog statusa, za taj narod
znai nain primjene njegova prava na samoodreenje. Iz toga proizlazi da
ostvarivanje toga prava ne mora uvijek rezultirati secesijom od neke drave i
stvaranjem nove drave, ali se ni to pravo nipoto ne smije iskljuiti. Stoga bilo
kakav dravni oblik koji se narodu nekoga podruja namee silom, i koji ga time
dovodi u neravnopravan i podinjen poloaj, znai krenje naela samoodreenja i jednakih prava toga naroda.
Za odreivanje pravnoga domaaja toga naela veoma je znaajno Miljenje br. 2.
Arbitrane komisije Konferencije o Jugoslaviji od 11. sijenja 1995. Na pitanje Srbije:
Ima li srpski narod u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini, kao jedna od konstitutivnih
20
I sama Povelja UN-a u lanku 1(2). ini bitnu razliku izmeu nacija, koje su u imenu te organizacije, te o naelu ravnopravnosti i samoodreenja naroda shvaenih kao plebsa ili puka (peoples, les peuples, los pueblos, narody). Deklaracija o davanju neovisnosti kolonijalnim zemljama
i narodima (Rezolucija 1514 (XV)), to ju je Opa skuptina usvojila 14. prosinca 1960, odnosi se
na narode u smislu cjelokupnoga stanovnitva nekoga nesamoupravnog podruja.

236 Meunarodna zajednica


nacija Jugoslavije, pravo na samoodreenje?, dan je sljedei odgovor: 1. Komisija
smatra da na dananjem stupnju svoga razvoja meunarodno pravo ne precizira
sve posljedice prava na samoodreenje. Ipak je dobro utvreno da, bez obzira na
okolnosti, pravo na samoodreenje ne moe postii promjenu granica koje postoje
u trenutku neovisnosti (uti possidetis juris), osim u sluaju suprotnoga sporazuma
drava u pitanju.
No u tome je Miljenju Arbitrana komisija jo naglasila: Ako u nekoj dravi
postoje jedna ili vie skupina koje ine etnike, vjerske ili jezine zajednice, te skupine po meunarodnom pravu imaju pravo da im se prizna njihov identitet... Pravne
norme opega meunarodnog prava koje su postale imperativne, trae od drava
da osiguraju potovanje prava manjina. Stoga srpsko stanovnitvo Bosne i Hercegovine i Hrvatske moraju uivati sva prava koja meunarodne konvencije na snazi
priznaju manjinama, kao i unutarnja i meunarodna jamstva u skladu s naelima
meunarodnoga prava...21

h
Deklaracija iz 1970. u dvama posljednjim stavcima nastoji dovesti u sklad gore
definirano naelo ravnopravnosti i samoodreenja naroda (peoples), s naelom
teritorijalne cjelovitosti i politike neovisnosti svih postojeih drava. U pretposljednjem se stavku navodi: Nita u prethodnim stavcima ne treba tumaiti kao da
ovlauje ili da potie bilo kakvu akciju koja ima za cilj razbijanje ili ugroavanje,
potpuno ili djelomino, teritorijalne cjelovitosti ili politikoga jedinstva suverenih i
neovisnih drava koje se ponaaju u skladu s naprijed proglaenim naelom ravnopravnosti i samoodreenja naroda, i koje imaju vladu koja zastupa cjelokupni narod
toga podruja, bez razlike u pogledu rase, vjere ili boje.
Posljednji stavak izriito nalae svim dravama potovanje cjelovitosti svih drugih postojeih drava, pa i ostalih teritorijalnih cjelina, i to, ini se, ak i na tetu
uivanja prava na samoodreenje njihovih stanovnika: Svaka se drava mora uzdravati od bilo kakve akcije koja ima za cilj djelomino ili potpuno razbijanje nacionalnoga jedinstva i teritorijalne cjelovitosti neke druge drave ili zemlje.
Glede znaajnijega, pretposljednjega stavka, neka bi drava radila protiv svoje teritorijalne cjelovitosti i politike neovisnosti ako bi bez otpora priznala stanovnicima
nekoga svoga podruja ili u ovome kontekstu valjda i nekoj etnikoj skupini da se
izdvoje iz nje kako bi stvorili suverenu dravu, ili bi se slobodno udruili ili ujedinili
s drugom neovisnom dravom, ili slobodno odluili o nekome drugom politikom
statusu. No u ovo, posljednje ubrajao bi se i zahtjev za preustrojem drave u kojoj
oni ive. Razumno tumaenje toga uvjeta bilo bi dakle da bi takva drava morala
ulagati napore u prilagodbi svoga unutarnjega poretka, i razvijati sva prava svih
svojih graana i svih skupina, kako bi prevenirala potrebu zahtjeva neke skupine za
secesijom ili za nasilnom promjenom vlasti.

21

Cf., ILM 1992, No. 6, (ILM 1992), p. 1498.

31. TEMELJNA PRAVA I DUNOSTI DRAVA

237

Sljedei uvjet ouvanja teritorijalne cjelovitosti postojee drave jest da ona ve


ima vladu koja zastupa cjelokupan narod toga podruja, bez razlike u pogledu
rase, vjere ili boje. Ako bi se uzeo sam za sebe, taj bi uvjet stvarno negirao naelo
samoodreenja stanovnika podruja, a posebice pripadnika manjinskih skupina.
Dovoljno bi bilo da nacionalne, vjerske ili druge brojane manjine budu zastupljene
u predstavnikom tijelu drave, i da ta drava ima pravo na teritorijalnu cjelovitost,
makar one u njemu bile stalno preglasavane i time uskraivane u svojim pravima,
pa i u onome na nediskriminaciju.
Uz sve navedene nedoreenosti pa i nedosljednosti, Deklaracija iz 1970. vjerno
odraava stupanj pozitivnoga meunarodnog prava na tome podruju kakvo je danas na snazi.

(6) Naelo suverene jednakosti drava.22 To naelo u Povelji UN-a nije


najsretnije formulirano, jer je, zapravo, rije o dvama pravnim naelima: onome
o suverenosti koje smo usput opisali (supra, 30, pod 2 (iii)), i onome o (pravnoj) jednakosti svih suverenih drava. No, s obzirom na to da je nakon Povelje
UN-a izraz suverena jednakost ovladao u svim meunarodnim instrumentima, ukljuujui i Deklaraciju iz 1970, nije ga vie mogue zanemariti.
Razlike izmeu drava oite su i ta se znaajka meunarodne zajednice nikada nee moi prevladati. Drave se meusobno veoma mnogo razlikuju u broju
stanovnika, po veliini dravnoga podruja, u prirodnim izvorima, gospodarskom potencijalu, vojnoj moi, dohotku po stanovniku i dr.
No, unato tim razlikama, sve su suverene drave pravno jednake, kao to
su i pojedinci jednaki u pravima u svakome unutarnjem pravnom poretku dostojnom toga imena. Pravna jednakost drava proizlazi dakle iz svojstva drave
da je suverena i da je subjekt meunarodnoga prava.
Posljedica naela pravne jednakosti svih drava jest da, kada se god neko
pitanje ima urediti sporazumno, svaka drava ima pravo na glas. A ako nema
drukijega sporazuma, svaka drava ima jedan glas.
Na diplomatskim konferencijama, u meunarodnim organima, te u tekstovima meunarodnih ugovora, drave se obino svrstavaju po abecednom
redoslijedu njihovih imena (neko na francuskom, a danas preteito na engleskom jeziku). Redoslijed njihova glasanja takoer se obavlja po abecednom
redu. esto se uvodi tzv. roll call glasanje. Kockom se izvue ime drave koja
prva glasa, a potom glasaju sve drave po abecednom redu do kraja, te potom
od poetka takvoga popisa.

22
Vidjeti V. . DEGAN: Naelo suverene jednakosti drava u prolosti, sadanjosti i budunosti, Politika misao 2002, br. 2, str. 123-131.

238 Meunarodna zajednica


Dvostrani se ugovori esto usvajaju na slubenim jezicima obiju stranaka.
U svakomu od tih tekstova naizmjenino se jedna od stranaka stavlja na prvo
mjesto.
Povelja UN-a u lanku 2(1). navodi: Organizacija se temelji na naelu suverene jednakosti svih svojih lanova. Unato tomu, upravo sama Povelja dalekoseno odstupa od toga naela, i to glede posebnih prava pet stalnih lanica
Vijea sigurnosti (Kine, Francuske, danas Ruske Federacije, Ujedinjenoga Kraljevstva i Sjedinjenih Amerikih Drava). Svaka od tih pet drava moe u tome
glavnom organu UN-a za ouvanje meunarodnoga mira i sigurnosti svojim
negativnim glasom (vetom) onemoguiti usvajanje bilo kakve odluke, pa i preporuke. Uz to, bez pristanka bilo koje od njih ne moe se izmijeniti tekst Povelje,
te time niti dirati u ta njihova posebna prava.
Deklaracija iz 1970. navodi: Sve drave uivaju suverenu jednakost. One
imaju jednaka prava i dunosti i ravnopravni su lanovi meunarodne zajednice,
bez obzira na razlike gospodarske, socijalne, politike ili druge naravi. Suverena
jednakost ukljuuje sljedee elemente: pravnu jednakost drava, uivanje prava
koja ine punu suverenost, te dunost potovanja osobnosti drugih drava.
Deklaracija tu potom ponavlja neke elemente koji su ukljueni u neka druga naela UN-a: nepovredivost teritorijalne cjelovitosti i politike neovisnosti svih drava;
pravo svake drave da slobodno bira i razvija svoj politiki, drutveni, ekonomski i
kulturni sustav; te dunost svake drave da u potpunosti i u dobroj vjeri ispunjava
svoje meunarodne obveze i da ivi u miru s drugim dravama.

(7) Naelo ispunjavanja prihvaenih meunarodnih obveza u dobroj vjeri. Formulacija toga naela kao posebnoga proizala je iz lanka 2(2). Povelje
UN-a koji navodi: Da bi se svim lanovima osigurala prava i blagodati koja
proistjeu iz lanstva, lanovi moraju u dobroj vjeri ispunjavati obveze koje
su preuzeli u skladu s ovom Poveljom. Tomu valja pridodati i navod iz uvoda
(preambule) Povelje formuliran kao cilj: da stvorimo uvjete potrebne za odravanje pravde i potovanje obveza koje proistjeu iz ugovora i ostalih izvora
meunarodnog prava.
Neovisno o Povelji, a kako to sugerira i tekst iz njezine preambule, itavo
meunarodno pravo zasnovano je na naelu pacta sunt servanda (kako je formulirano u lanku 26. Beke konvencije o pravu ugovora iz 1969, v. supra, 19),
te na dunosti svih drava da se pridravaju pravil meunarodnoga prava koja
proizlaze bilo iz opega obiaja ili iz onih opih naela prava koja su dio pozitivnoga meunarodnoga prava. Svaka drava napose, osim toga to u dobroj vjeri
mora izvravati ugovore kojih je stranka, mora takoer potavati svoje obveze
koje proizlaze iz partikularnih obiajnih pravila i jednostranih akata.

31. TEMELJNA PRAVA I DUNOSTI DRAVA

239

U razradi toga naela Deklaracija iz 1970. pridaje posebnu pozornost obvezama


koje su u skladu s Poveljom: Svaka je drava duna u dobroj vjeri ispunjavati svoje
obveze prihvaene u skladu s Poveljom Ujedinjenih nacija.
Slijede dva navoda. U prvome se propisuje da je svaka drava duna u dobroj
vjeri ispunjavati svoje obveze prema opeprihvaenim naelima i pravilima meunarodnoga prava, a u drugome: ... obveze prema meunarodnim sporazumima
koji su u skladu s opeprihvaenim naelima i pravilima meunarodnoga prava.
U posljednjemu stavku izraava se poneto razliitim rjenikom obveza lanova
UN-a prema lanku 103. Povelje: U sluaju da su obveze prema meunarodnim
sporazumima u sukobu s obvezama lanova Ujedinjenih nacija prama Povelji Ujedinjenih nacija, prevladavaju obveze iz Povelje. U lanku 103. govori se samo o
sukobu izmeu obveza lanova UN-a prema Povelji i njihovih obveza (dakle ne i
obveza drava nelanica) prema bilo kojemu drugom meunarodnom sporazumu.
Ta je razlika ipak zanemariva, jer su danas praktino sve suverene drave svijeta
ulanjene u UN (v. supra, 21, pod 3, B).

240 Meunarodna zajednica

32. SUKCESIJA DRAVA


Bibliografija
D. P. OCONNELL: State Succession in Municipal and International Law, Cambridge, 1967, vol.
I-II, 595 and 430 p.; Mohammed BEDJAOUI: Problmes rcents de succession dEtats dans
les Etats nouveaux, RCADI 1965, tome 116, pp. 187-300; V. . DEGAN: Primjenljiva pravna
pravila o sukcesiji drava, Zakonitost 1992, br. 6-7, str. 829-854; Sukcesija drava u pogledu
nepokretne i pokretne dravne imovine, ibid., str. 903-917; Kontinuitet i sukcesija drava u
pogledu dravne i drutvene imovine, Financijska praksa 1993, br. 5, (Zagreb), str. 427-449;
Equity in Matters of State Succession, Essays in Honour of Wang Tieya, Martinus Nijhoff, 1993,
pp. 201-210; State Succession, Especially in Respect of State Property and Debts, The Finnish
Yearbook of International Law 1993, Vol. IV, pp. 130-193; Genevive BURDEAU et Brigitte
STERN (d.): Dissolution, continuation et succession en Europe de lEst Succession dEtats et
relations conomiques internationales, CEDIN PARIS I, (Editions Montchrestien) 1994, 406
p.; Hlne RUIZ FABRI et Pascal BONIFACE (d.): Succession dEtats en Europe de lEst et avenir
de la scurit en Europe CEDIN PARIS XIII, (Editions Montchrestien) 1995, 176 p.; Emmanuel
DECAUX et Allain PELLET: Nationalit, minorits et succession dEtats en Europe de lest CEDIN
PARIS X, (Editions Montchrestien) 1996, 330 p.; Josip METELKO: Pravinost u sukcesiji drava,
drugo izdanje, Zagreb, 1995, napose str. 89-255. Mojmir MRAK (Ed.): Succession of States, The
Hague, 1999, 218 pages, v. napose V. . Degan: Disagreements over the Definition of State
Property in the Process of State Succession of the Former Yugoslavia, pp. 33-60; V. . DEGAN:
On State Succession, Dimensao internacional do direito, Estudios em Homenagem a G. E. do
Nascimento e Silva, Sao Paulo, 2000, pp. 119-140.

U naemu izlaganju o sukcesiji drava glede meunarodnih ugovora (supra,


26), naveli smo da je sukcesija drava stanje (ili novo stanje), nastalo teritorijalnim promjenama na koje se primjenjuju sva postojea pravila meunarodnoga
prava. Naveli smo takoer da je pri svakoj teritorijalnoj promjeni mogue ustanoviti dravu prethodnicu (ili vie njih) koju su pri sukcesiji zamijenile jedna
ili vie drava sljednica; te jednu ili vie drava sljednica koje su pri sukcesiji
zamijenile dravu prethodnicu (ili drave prethodnice).
Stoga sukcesija drava ne nastupa kada se i duboke politike promjene zbiju
u nekoj dravi u njezinim postojeim granicama. Primjer za to jesu promjene nastale uvoenjem mnogostranake parlamentarne demokracije, poevi
od 1990, u Poljskoj, Maarskoj, Rumunjskoj, Bugarskoj, Albaniji i u Mongoliji.
Takve se promjene u znanosti meunarodnoga prava nazivaju, donekle neprecizno, promjenama vlade.
Iste politike promjene (uruenje komunistikoga sustava) prouzroile su u tome
istom razdoblju pripojenje (asimilaciju) Demokratske Republike Njemake Saveznoj
Republici Njemakoj, te raspad Jugoslavije, Sovjetskoga Saveza i eko-Slovake na
njihove federalne jedinice kao nove drave u granicama tih jedinica. S obzirom na

32. SUKCESIJA DRAVA

241

to da je u svim tim sluajevima dolo do teritorijalnih promjena, tamo je nastalo


stanje sukcesije drava.

Glavne tipove teritorijalnih promjena moemo svesti na sljedeih est.

1. Ustup (cesija). Otprije postojea drava prethodnica ustupa dio svoga


podruja nekoj ve postojeoj dravi sljednici, i to najee mirovnim ugovorom kao rezultat poraza u ratu. Primjer za to bilo je ustupanje od Italije bivoj
Jugoslaviji Mirovnim ugovorom iz Pariza iz 1947. Slovenskoga primorja, Istre,
Rijeke, Zadra, Cresa, Loinja i Lastova. Taj tip teritorijalnih promjena ne dovodi
dakle ni do nestanka drave prethodnice, a ni do nastanka neke nove drave
sljednice.

2. Pripajanje (prisajedinjenje, asimilacija). Drava prethodnica u cijelosti


postaje dijelom druge, ve postojee drave sljednice. Primjer za to jest upravo
spomenuto pripajanje Demokratske Republike Njemake, koja je ukljuenjem
u Saveznu Republiku Njemaku u 1990. prestala postojati kao drava. U ovome
sluaju drava prethodnica prestaje postojati, a drava sljednica proiruje svoje
podruje.

3. Ujedinjenje. Dvije ili vie drava prethodnica ujedinjuju se u novu dravu


sljednicu i time sve gube svoju dravnost. Primjer za to jest ujedinjenje u 1964.
dviju dotadanjih drava lanica Ujedinjenih nacija, Tanganjike i Zanzibara u
novu dravu sljednicu Federaciju Tanzanije. Noviji je primjer ujedinjenje u
1990. Arapske Republike Jemen i Demokratske Narodne Republike Jemen u
novu dravu Republiku Jemen. U ovome sluaju dakle sve drave prethodnice
prestaju postojati, a, za razliku od pripajanja, nastaje nova drava sljednica.
4. Odvajanje (secesija). Na dijelu ili na dijelovima podruja drave prethodnice koja i dalje postoji, nastaju jedna ili vie novih drava sljednica. Primjer za
to bio je proces dekolonizacije nakon Drugoga svjetskog rata, kada se veliki broj
tzv. novonastalih neovisnih drava odvojio od bivih kolonijalnih sila: Britanije,
Francuske, Nizozemske, Belgije, a u 1974. i od Portugala. Primjer za to je bilo i
odvajanje 1965. Singapura od Malezijske Federacije, te u 1971. Bangladea od
Pakistana. Najnoviji je primjer odvajanje Eritreje od Etiopije u 1993. Tu dakle
drava prethodnica na umanjenu podruju i dalje postoji, ali nastaju jedna ili
vie novih drava sljednica.

5. Raspad (disolucija). Drava prethodnica se raspada i prestaje postojati,


a na njezinu podruju nastaju dvije ili vie novih drava sljednica. Primjer za to
bio je raspad Austrougarskoga i Osmanlijskoga Carstva nakon Prvoga svjetskog
rata, te raspad Jugoslavije, Sovjetskoga Saveza i eko-Slovake u 1991. i 1992.
Za razliku od odvajanja, drava prethodnica kao rezultat raspada prestaje postojati, a sve su drave sljednice nove drave.

242 Meunarodna zajednica


6. Podjela (partition). Vie susjednih drava sljednica u cijelosti podijeli
itavo podruje drave prethodnice koja time prestaje postojati. Takav tip teritorijalnih promjena danas je teko zamisliv.
U povijesti su u 1795, pri treoj podjeli Poljske, njezino preostalo podruje podijelile Pruska, Austrija i Rusija. I u 1939. nacistika Njemaka i Sovjetski Savez
podijelili su Poljsku, ali taj in, kojim je bio otpoeo Drugi svjetski rat, nije bio meunarodno priznat. Poljska izbjeglika vlada s izbjeglim dijelovima vojske nastavila
je djelovati u inozemstvu.

Ovdje dakle drava prethodnica prestaje postojati, a drave sljednice samo


uveavaju svoje podruje.

h
Te razliite situacije teritorijalnih promjena trae i razliita pravna pravila za
rjeavanje nastalih problema. U nekim situacijama ta su pravila jednostavna, a u
drugima sloena ili ih uope nema.
Primjerice, pri pripajanju i ujedinjenju jedino mogue pravilo jest da sva dravna
imovina, arhivi i dugovi drave prethodnice (ili drava prethodnica) prelaze na dravu sljednicu, koja pri tim tipovima teritorijalnih promjena ostaje samo jedna. No
tako jednostavno rjeenje nije mogue glede meunarodnih ugovora.
Stanje je znatno razliito pri odvajanju novih drava sljednica od drave prethodnice, te pri raspadu i nestanku drave prethodnice. U oba ta sluaja dravna
imovina, arhivi i dugovi drave prethodnice moraju se dijeliti izmeu svih drava
sljednica (ukljuujui tu i dravu prethodnicu ako i dalje postoji). Beka konvencija
iz 1983. predvia za obje te situacije u biti ista pravna pravila.23

Bilo koji prije opisani tip teritorijalnih promjena dovodi do stanja sukcesije
drava. U svim takvim novim situacijama na podruju koje je prelo s jednoga
suvereniteta na drugi valja rjeavati pitanja poput: dravljanstva stanovnik toga
podruja; njihovih steenih prava (prava na imovinu, mirovina i dr.); privatnih
ugovora i privatnih dugova fizikih i pravnih osoba; sukcesije upravnih, zakonodavnih i sudskih akata drave prethodnice; sukcesije glede meunarodnih
ugovora (o emu smo ve raspravljali), te katkad i sukcesije u lanstvu u meunarodnim organizacijama.
U 1983. godini usvojena je i potpisana Beka konvencija o sukcesiji drava
glede dravne imovine, arhiva i dugova (dalje: Beka konvencija iz 1983.).
Njezin tekst pravniki je mnogo kvalitetniji od Beke konvencije iz 1978, o
23

Stoga sa stajalita primjene pravil meunarodnoga prava u ovim pitanjima nije bitno pretendira li neka od tih drava na kontinuitet s dravom prethodnicom ili ne. No pri sukcesiji drava
glede meunarodnih ugovora vidjeli smo da je vrlo vano da li drava prethodnica i dalje postoji
ili se raspala (v. supra, 26). Jednako je glede lanstva u meunarodnim organizacijama.

32. SUKCESIJA DRAVA

243

kojoj je bilo rijei. On sadrava jasna pravila, koja za najvei broj sluajeva u
praksi predviaju razumna rjeenja. Meutim, ini se da ta konvencija nikada
nee stupiti na snagu jer je za to potrebno da najmanje petnaest drava postane
njezinim strankama. Do sada je samo sedam drava ratificiralo tu Konvenciju,
meu kojima i Hrvatska.
Sporazum o pitanjima sukcesije izmeu svih drava sljednica SFRJ bio je konano potpisan u Beu tek 29. lipnja 2001. Zbog odugovlaenja Hrvatskoga sabora
da ga ratificira, stupio je na snagu u svibnju 2004, ali jo nije uinjeno mnogo na
njegovoj provedbi. On rjeava mnoga pitanja sukcesije drava, ali ne sva, i to: pokretnu i nepokretnu imovinu (aneks A); diplomatsku i konzularnu imovinu (aneks
B); financijsku aktivu i pasivu (aneks C); arhive (aneks D); mirovine (aneks E); ostala
prava, interese i obveze (aneks F); te privatnu imovinu i steena prava (aneks G).24
Taj Sporazum ne ureuje pitanje dravljanstva jer je ono u meuvremenu uglavnom bilo rijeeno (vidjeti dalje). Konstatirao je ve izvrenu raspodjelu financijske
aktive i pasive bive SFRJ putem pojedinanih sporazuma drava sljednica s meunarodnim financijskim institucijama i krupnim stranim povjeriocima (Pariki
i Londonski klub). On nema odredbi o sukcesiji meunarodnih ugovora s treim
dravama, ni o lanstvu u meunarodnim organizacijama, jer o tim pitanjima drave
sljednice ne mogu same odluivati izmeu sebe.
Institut za meunarodno pravo usvojio je 26. kolovoza 2001. u Vancouveru rezoluciju Sukcesija drava glede imovine i dugova, nastojei precizirati neka naela,
napose glede dugova, koja su u Bekoj konvenciji nedovoljna. Pri tome je uzeo u
obzir praksu sukcesije bive SFRJ i Sporazum iz iste godine.25

U nastavku emo izloiti temeljna pravila meunarodnoga prava o razliitim


pitanjima sukcesije drava, drei se pri tome Beke konvencije iz 1983, koja,
meutim, u njoj nisu sva obuhvaena.
1. Dravljanstvo.26 Svaki pojedinac na podruju koje je promijenilo suverenitet ima pravo na dravljanstvo.27 Nove drave sljednice slobodne su ureivati
pitanja njihova dravljanstva vlastitim zakonima, ali uz uvjet da ukupnom pri-

24
U hrvatskom prijevodu pogreno je preveden kao ugovor. Vidi engleski tekst i hrvatski prijevod Narodne novine meunarodni ugovori, br. 2. od 17. oujka 2004. Engleski originalni tekst
objavljen je i u ILM 2002, No. l, pp. 3-36.
25

Vidjeti Annuaire de lInstitut de droit international 2000-2001, Session de Vancouver, vol. 69,
pp. 712-741.
26

U okviru Vijea Europe u 2006. usvojena je regionalna Konvencija o izbjegavanju apatridije pri
sukcesiji drava. Vidjeti njezin tekst ILM 2006, No. 4, pp. 793-797. No poput mnogih drugih konvencija usvojenih u krilu Vijea Europe, teko je oekivati da e ona stupiti na snagu kao ugovor.

27

Pravo na dravljanstvo jedno je od ljudskih prava. Tako lanak 15. Ope deklaracije o ljudskim
pravima iz 1948. navodi da svaka osoba ima pravo na dravljanstvo i da se ni jedna osoba ne smije samovoljno liiti svojega dravljanstva, niti prava da promijeni dravljanstvo. Vidjeti opirnije
infra, 57.

244 Meunarodna zajednica


mjenom svih tih zakona ne smije stvarati osobe bez dravljanstva (apatride). Da
bi izbjegle apatridiju, drave mogu pojedinana pitanja dravljanstva ureivati
dvostranim ili viestranim ugovorima.
Ope meunarodno pravo tolerira dvostruko i viestruko dravljanstvo. To katkad moe biti nain ureivanja nekih politikih pitanja, ali nije rjeenje za sve probleme. Prema presudi Stalnoga arbitranog suda u sporu Canevaro od 3. svibnja 1912.
(Italija/Peru), drava ne moe pruati diplomatsku zatitu u korist svoga graanina
u drugoj dravi koje je on takoer dravljanin.28 Uz to, u nedostatku suprotnoga
sporazuma, osobe s dvostrukim dravljanstvom dune su dvaput sluiti vojni rok i
plaati poreze objema dravama.
U bivoj Jugoslaviji, uz dravljanstvo SFRJ, paralelno je postojalo i dravljanstvo
pojedinih republika. Svaka od drava sljednica priznala je svoje dravljanstvo svim
osobama koje su dotada imale dravljanstvo odnosne bive socijalistike republike.
Osobe koje su imale interesa da steknu dravljanstvo neke druge drave sljednice
podvrgavale su se postupku naturalizacije predvienom njezinim zakonom o dravljanstvu. Time je znatan broj pojedinanih sluajeva usklaivanja dravljanstva
rijeen, ali ne i svi.29
Ostali su mnogi problemi izbjeglica i prognanika nakon napadakog rata u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Neke od osoba, poput nekih Albanaca s Kosova ili
nekih Srba koji su napustili Hrvatsku, ne ele dravljanstvo na koje imaju pravo, ali
teko ostvaruju ono koje ele.
Nastale probleme izmeu npr. Hrvatske, Slovenije i Makedonije mogue je rijeiti primjenom postojeih zakona. Ali za probleme dravljanstva izmeu Hrvatske,
Bosne i Hercegovine i SRJ, bit e potrebno sklapati posebne dvostrane sporazume.

2. Mirovine. Svaka osoba koja je stekla pravo na mirovinu u dravi prethodnici zadrava to svoje pravo. Drave sljednice trebaju sklopiti sporazume
o isplati mirovina iz mirovinskih fondova bive drave, te o isplati mirovina
koje su graani neke nove drave sljednice stekli na podruju koje je postalo
drugom dravom.
Prije sklapanja takvih sporazuma svaka bi drava trebala privremeno isplaivati mirovine svim osobama koje su stalno nastanjene na njezinu podruju,
ak i ako ne steknu njezino dravljanstvo.
Zabranjena je diskriminacija osoba glede ostvarivanja njihovih prava na mirovine i drugih steenih prava.
28

Usp., RIAA, vol. XI, pp. 405-410. To naelo potom je bilo potvreno u lanku 4. Hake konvencije od 12. travnja 1930. o sukobu zakona glede dravljanstva.

29

Vidjeti analizu zakonodavstva o dravljanstvu drava sljednica bive SFRJ Todor DUNOV:
Succession of States in Respect of Citizenship. The Case of Former SFRY, Development & International Cooperation 1996 (Ljubljana), No. 23, pp. 149-166.

32. SUKCESIJA DRAVA

245

3. Vlasnika prava. Gornje vrijedi i glede uivanja privatne imovine fizikih


i pravnih osoba. Ta imovina nije predmet sukcesije i ne podlijee podjeli izmeu
drava sljednica.
No u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini teko je u potpunosti osigurati to pravo
zbog tete nastale na toj imovini i odgovornosti za tu tetu, kao i zbog toga to su poradi etnikoga ienja, izbjeglice, ali i neovlatene osobe, zaposjedale tuu imovinu.
Hrvatska nije duna naknaditi tetu na imovini graana Srbije i Crne Gore na
svome podruju (npr. na kuama za odmor), koju su otetile biva JNA ili srpske
paravojne snage u svojim napadakim akcijama. S time u vezi namee se i pitanje
odgovornosti za naknadu tete koju su JNA i srpske paravojne postrojbe poinile
na imovini hrvatskih graana.
Sva ta pitanja ne mogu izravno rijeiti Hrvatska i SRJ same. Mnogi etniki Hrvati
prognani iz dananjega entiteta Republika Srpska u Bosni i Hercegovini naselili
su se na imovinu hrvatskih graana srpske nacionalnosti, koji su je napustili nakon
osloboenja u akcijama Bljesak i Oluja u 1995. u Hrvatskoj.30
Napokon, valja urediti potraivanja i pravnih osoba iz Hrvatske u SRJ i obrnuto.31

4. Dravna imovina. Beka konvencija iz 1983. propisuje takoer u svome lanku 8. i definiciju dravne imovine: Za svrhe odredbi ovoga dijela, izraz
dravna imovina drave prethodnice oznaava imovinu, prava i interese, koji
su na datum sukcesije drava, prema unutarnjemu pravu drave prethodnice
pripadali dravi prethodnici.
U sluaju bive SFRJ, dravna imovina koja podlijee sukcesiji jest imovina koja
je na datum sukcesije na temelju saveznih propisa pripadala jugoslavenskoj federaciji. Rije je preteito, premda ne iskljuivo: o imovini bive Jugoslavenske narodne
armije; o imovini saveznih organa, ukljuujui diplomatsku i konzularnu nepokret
nu i pokretnu imovinu u inozemstvu; i o imovini i potraivanjima bive Narodne
banke Jugoslavije.

Nije predmet sukcesije: imovina bivih drava lanica federacije, potom


imovina opina, gradova i drugih teritorijalnih cjelina, te cjelokupna privatna
imovina.
30

Kao rezultat toga osloboenja dolo je do pomicanja toga stanovnitva i u hrvatsko Podunavlje i naseljavanja na imovinu nesrba prognanih u 1991. No to je pitanje potom uglavnom
rijeeno.

31

lankom 7. Sporazuma o normalizaciji odnosa izmeu Republike Hrvatske i SRJ od 23. kolovoza 1996. ustrojena je dvostrana komisija obiju stranaka sa sljedeim zadatkom: U roku od est
mjeseci od stupanja na snagu ovog Sporazuma, ugovorne stranke sklopit e Sporazum o naknadi
tete za svu unitenu, oteenu ili nestalu imovinu. Tim Sporazumom utvrdit e se postupci
ostvarivanja prava na pravinu naknadu koji nee ukljuivati sudske postupke. Taj sporazum
nije do danas sklopljen.

246 Meunarodna zajednica


U sluaju bive SFRJ imovina negdanjih osnovnih organizacija udruenoga rada
(drutvena imovina) izjednaena je s privatnom imovinom, i takoer nije predmet
sukcesije, osim u dijelovima u kojima je proizvodila oruje i municiju za potrebe
JNA.32

Dravna imovina u zemlji i inozemstvu, koja je predmet sukcesije, dijeli se


na nepokretnu i na pokretnu imovinu. lanak 8. Beke konvencije iz 1983. spominje pri tome imovinu, prava i interese, podrazumijevajui pri tome interese
zatiene pravom.
Nepokretna dravna imovina u zemlji ostaje dravama sljednicama na podruju kojih se nalazi (lanak 18-1-a. Beke konvencije iz 1983).33
Odgovarajuu odredbu sadrava i lanak 2(1). Aneksa A Sporazuma o pitanjima
sukcesije. Ali su sve drave sljednice bile preuzele tu imovinu odmah nakon proglaenja njihove neovisnosti.

Sva ostala nepokretna i pokretna dravna imovina drave prethodnice


ukljuujui i onu koja se nalazi u inozemstvu dijeli se izmeu drava sljednica
u pravinim razmjerima. To znai da je sporazumno, ili odlukom nekoga nepristranog meunarodnog sudskog tijela, za svaki sluaj sukcesije nuno utvrditi
ad hoc klju pravine raspodjele koji bi vrijedio za podjelu i imovine i dugova
drave prethodnice.34
Glede diplomatske i konzularne imovine bive SFRJ u inozemstvu, Aneks B
obuhvaa njezin popis, te klju raspodjele prema vrijednosti. Jo nije zavren rad
Zajednikoga odbora kojim bi ta raspodjela bila dokonana.

Pokretna dravna imovina vezana za djelovanje drave prethodnice na podruju koje je postalo podrujem drave sljednice trebala bi prijei na dravu
sljednicu uz mogunost pravinih kompenzacija ako je vrlo neravnomjerno
rasporeena.

32

Vidjeti pojedinosti u Miljenju (Badinterove) Arbitrane komisije br. 14. (napose toke 5. do
10), od 13. kolovoza 1993, ILM 1993, No. 6, pp. 1593-1595.
33

Ako je vrlo neravnomjerno rasporeena, postoji mogunost njezine procjene i uzajamnih


pravinih kompenzacija (stavak 2. navedenoga lanka). No to je u praksi gotovo nemogue dosljedno provesti. Tako znatan dio te imovine ostaje bez kompenzacija dravi sljednici na ijem je
podruju neko bila prijestolnica zajednike drave (Be i Budimpeta, Istanbul, Beograd itd.).
34

Pri izradi toga kombiniranog kljua uzimaju se u obzir sljedei kriteriji: broj stanovnika svake
od drava sljednica, njihovu povrinu, njihov bruto-nacionalni dohodak po stanovniku, njihov
udio u izvozu u tree drave, te njihov doprinos saveznom proraunu i drugim saveznim rashodima u nekom proteklom razdoblju. No u Sporazumu iz 2001. kljuevi raspodjele nekih vrsta
imovine blago su korigirani u odnosu na klju raspodjele duga u korist Makedonije i Bosne i
Hercegovine.

32. SUKCESIJA DRAVA

247

To pravilo, koje predviaju lanci 17-1-b. i 18-1-c. Beke konvencije iz 1983,


nije se transformiralo u pravilo opega obiajnog meunarodnog prava. U uvjetima
agresivnoga rata u Sloveniji, Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, kada je znatan dio te
pokretne vojne imovine potroen ili uniten, nemogue ga je dosljedno potovati.
Sporazum o pitanjima sukcesije u Aneksu A dijeli tu imovinu u tri skupine:
(i) Imovina koja ini kulturno naslijee neke drave sljednice prelazi na tu dravu
(lanak 3(2)), neovisno o gornjemu opem pravilu i bez kompenzacija. Isto predvia
lanak 4(5). Aneksa B glede predmeta koji ine kulturno naslijee neke od drava
sljednica u zgradama diplomatskih i konzularnim predstavnitvima bive SFRJ u
inozemstvu.
(ii) Ostala materijalna pokretna dravna imovina SFRJ, osim vojne. lanak 3.
Sporazuma u stavcima (1) i (3) predvia provoenje gornje citiranoga opeg naela
iz lanka 18-1-c. Beke konvencije. Ali je dug put njezina ostvarenja gdje e poesto
trebati voditi sporove pred sudom drave u kojoj se ta imovina sada nalazi. Do sada je
samo Crna Gora preuzela obvezu da Hrvatskoj isplati naknadu za 65 muznih krava iz
Gruda i za opremu dubrovake zrane luke koje je biva JNA neovlateno odnijela u
Crnu Goru u 1991. Ali se tu u strogom smislu ne radi o dravnoj imovini bive SFRJ.
(iii) Pokretna vojna imovina bive JNA podlijee prema lanku 4. Aneksa A posebnim aranmanima, te time neizravno i pregovorima u posebnom odboru za vojnu
imovinu (koji taj Aneks izrijekom ne predvia). Ali ta oprema bive JNA najveim
je dijelom u sukobima unitena, a, ako nije, do danas je zastarjela i postala neupotrebljivom. Uz to, pri reduciranju svojih oruanih snaga, drave sljednice unitile
su dio te opreme pod meunarodnim nadzorom. Pri tome lanak 4(2) Aneksa A
izdvaja pokretnu vojnu imovinu bive JNA koja se moe upotrebljavati u civilne
svrhe. Trebalo bi osigurati povratak makar te imovine.

5. Dravni dugovi. Dugovi drave prethodnice dijele se na tzv. alocirani i na


nealocirani (opi) dug. Dug koji je podigla neka biva federalna jedinica, ili neka
opina ili poduzee s njezina podruja, ili ga je podigla (ili garantirala) drava
prethodnica, ali je u cijelosti utroen na podruju koje je postalo podrujem
drave sljednice, prelazi na tu dravu sljednicu. U sporazumu s kreditorima
sva prijanja jamstva (garancije) drave prethodnice glede otplate toga duga
trebaju se dokonati.35
Opi nealocirani dug drave prethodnice (npr. onaj podignut radi odranja
monetarne stabilnosti ili radi zajednikih trokova), dijeli se izmeu svih drava
sljednica po kljuu koji bi trebao vrijediti za podjelu dravne imovine drave
prethodnice.36
35
36

Taj je kriterij bio potovan u sporazumima drava sljednica bive SFRJ sa stranim povjeriocima.

U tomu je pogledu lanak 41. Beke konvencije iz 1983. ue formuliran. On predvia: ... ako
se drave sljednice drukije ne sporazumiju, dravni dug drave prethodnice prelazi na drave
sljednice u pravinim razmjerima, vodei osobito rauna o imovini, pravima i interesima koji

248 Meunarodna zajednica


6. Dravni arhivi. Iz definicije prema lanku 20. Beke konvencije iz 1983.
proizlazi da dravne arhive drave prethodnice ine dokumenti bilo kojega datuma ili vrste (ukljuujui filmske, elektronike i druge zapise) to su ih organi
drave prethodnice izdali ili primali u obavljanju svojih funkcija, a koji su na
datum sukcesije pripadali dravi prethodnici.
Stoga nisu predmet sukcesije i podjele: dravni arhivi federalnih jedinica koje
su postale dravama sljednicama; arhivi opina, gradova i drugih teritorijalnih
cjelina na podruju svake od drava sljednica; crkveni, privatni i slini arhivi.
Ako se takvi dokumenti nalaze meu arhivima drave prethodnice ili neke od
drugih drava sljednica, treba ih vratiti tamo gdje su nastali ili njihovu vlasniku.
Dravni arhivi koji odgovaraju gornjoj definiciji i koji su predmet sukcesije,
dijele se u tri skupine:

(i) Dijelove dravnih arhiva drave prethodnice koji radi redovitoga upravljanja podrujem na koje se odnosi sukcesija drava moraju biti u dravama
sljednicama, moraju se u kopijama predati svim tim dravama (lanak 31-1-a.
Beke konvencije iz 1983).
(ii) Osim gornjih, dijelove dravnih arhiva drave prethodnice koji se izravno
odnose na podruje jedne ili vie drava sljednica treba u originalima predati
tim dravama sljednicama. Radi se npr. o dijelovima arhiva koji se odnose na
granice drava sljednica s treim dravama, ili o njihovim neureenim pitanjima s treim dravama, ali i o povijesnim arhivima koji se iskljuivo odnose na
podruje jedne ili vie drava sljednica. Ako je vie njih u pitanju, one trebaju
odluiti koja e od njih dobiti originale, a koja kopije tih dijelova arhiva.

(iii) Kada je rije o raspadu i o nestanku drave prethodnice, prema lanku


31(2). Beke konvencije iz 1983, svi ostali dravni arhivi drave prethodnice
prelaze na drave sljednice na pravian nain, vodei pri tome rauna o svim relevantnim okolnostima. U svrhu ouvanja cjelovitosti arhivskih fondova, prema
lanku 25. te Konvencije, sve drave sljednice mogu se, meutim, sporazumjeti
da ti najbrojniji dijelovi dravnih arhiva ostanu tamo gdje su se otprije nalazili,
ali pod zajednikom skrbi.
Pravilo je meunarodnoga prava da svi dravni arhivi drave prethodnice,
ma gdje se nalazili i ma na koga budu preneseni, moraju ostati otvorenima na
Slobodan pristup, koritenje i kopiranje svim zainteresiranim korisnicima, a
napose drugim dravama sljednicama. To se pravilo posebno odnosi na tekue
prelaze na drave sljednice u odnosu na taj dravni dug. Ali spomenuta rezolucija Instituta za
meunarodno pravo iz Vancouvera, usvojena 2001, zagovara jednak klju raspodjele dravne
imovine i dugova kad god ih treba dijeliti izmeu drava sljednica. Temeljni kriterij raspodjele
trebao bi biti veliina teritorija svake od odnosnih drava.

32. SUKCESIJA DRAVA

249

arhive (current archives) drave prethodnice nune da bi se utvrdio obujam dravne imovine i dugova, kao i samih dravnih arhiva, koji su predmet sukcesije,
i koji podlijeu podjeli izmeu drava sljednica.
Pozivajui se na svoj navodni kontinuitet s bivom SFRJ, SRJ je u pregovorima
prije odbijala vratiti ostalim dravama sljednicama bilo koju arhivsku grau, pa
ak i onu koja ne ini dravne arhive bive jugoslavenske federacije. Jedino na to
je spremna, ali tek u provedbi konanoga sporazuma o sukcesiji, jest predati ostalim dravama sljednicama u kopijama dijelove arhiva bive SFRJ nune za redovito
upravljanje njihovim podrujima.
Najznaajnije je to Srbija jo uvijek sprjeava ostalim dravama sljednicama i
meunarodnim posrednicama pristup ak i tekuim arhivima prijeko potrebnima
za utvrivanje obujma dravne imovine, dugova i arhiva koji su predmet sukcesije.
Radi se ponajprije o arhivima bive Narodne banke Jugoslavije i bivega Saveznog
sekretarijata za financije.
Sporazum o pitanjima sukcesije predvia u lanku 6(a). Aneksa D da drave
sljednice utvrde pravinu raspodjelu tih dravnih arhiva. Alternativno se predvia
mogunost postizanja sporazuma da svi ti arhivi ostanu u Beogradu kao zajedniko naslijee svih drava sljednica. Do sada se taj aranman nije postigao. Naime,
mogue je fotokopirati i svu onu arhivsku grau koja bi se u originalima vratila ili
predala dravama sljednicama. Time bi se u potpunosti ouvala cjelovitost te grae
u Beogradu, ali ta graa ne bi bila u iskljuivom vlasnitvu SRJ.

7. Sukcesija u lanstvu meunarodnih organizacija. lanak 4. Beke konvencije o sukcesiji drava glede ugovora iz 1978. predvia da se ta konvencija
primjenjuje na uinke sukcesije drava, meu ostalim, glede: a) svakoga ugovora koji je ustavni akt neke meunarodne organizacije, ne dirajui pravila o stjecanju svojstva lana i ne dirajui druga mjerodavna pravila dotine organizacije.
Gornja odredba zapravo dokazuje da ne postoji nikakvo pravilo opega meunarodnog prava glede sukcesija drava u lanstvu u meunarodnim organizacijama. Osim ako je drava prethodnica ili drava sljednica ouvala identitet
u svojoj meunarodnoj osobnosti (sluajevi cesije ili dekolonizacije), u svim
ostalim sluajevima teritorijalnih promjena odluujua je politika volja veine
drava lanica zastupljenih u tijelu odnosne organizacije nadlenomu za primanje novih lanova. Stoga politikom odlukom tih drava neka drava sljednica
moe zadrati mjesto drave prethodnice u organizaciji bez postupka primanja,
ali takav njezin zahtjev moe biti i odbijen.

250 Meunarodna zajednica

33. SLOENE DRAVE


Bibliografija
J. H. W. VERZIJL: International Law in Historical Perspective, Vol. 11, Leyden, 1969, pp. 133-199,
490-500; Charles ROUSSEAU: Droit international public, tome II, Paris, 1974, pp. 96-213; V. .
DEGAN: Federalna klauzula u ugovorima i jugoslavenski ustavni sistem, JRMP 1983, br. 1-3, str.
181-185; Konfederalizam, Politika misao 1991, Zagreb, br. 2, str. 3-46.

Sve dravne cjeline mogu su openito podijeliti na dvije velike skupine: na


one centralistike ili unitarne, te na sloene dravne zajednice.

A. U unitarnim dravama poput Republike Hrvatske postoje jedinstvena


dravna vlast za itavo dravno podruje i jedinstveni organi meunarodnih
odnosa. Mnoge takve drave, ako imaju demokratsko ureenje, imaju razvijenu
samoupravu na pokrajinskoj i opinskoj razini s predstavnikim organima vlasti koje biraju graani. No postojanje i opseg te samouprave ovise o dravnim
propisima (ustavnim, zakonskim ili drugima). Ona se moe iriti, suzivati ili
sasvim ukinuti, a da odnosna drava time ne prekri ni jedno pravilo opega
meunarodnog prava.
B. U sloenim dravnim zajednicama postoje, po pravilu, neka zajednika
tijela, ali, uz to, i svaka od njihovih jedinica ima svoje vlastite organe s iskljuivom nadlenou, u koju se vlast zajednice ne smije mijeati.

Da bi se odredile znaajke tih, sloenih zajednica, valja kod svakoga takvog


oblika procijeniti jesu li zajednica (unija) ili njezine drave lanice subjekti meunarodnoga prava. Korisno je takoer te oblike sloenih zajednica uzajamno
usporeivati.
Od povijesnoga su znaenja personalna i realna unija, jer su to zajednice monarhija. Premda je konfederacija i u suvremenim uvjetima mogua, posljednja
istinska konfederacija (ona Njemaka, nastala 1815), prestala je postojati jo
1866, a ona koja nije imala sva bitna obiljeja konfederacije (Sjevernonjemaka,
uvedena iste godine), bila je dokinuta ujedinjenjem svih njemakih drava u
federaciju u 1871. godini. Stoga je danas federacija jedini oblik sloene dravne
zajednice zastupljen u svijetu.

1. Personalna unija bila je prolazna, pa i sluajna zajednica dviju drava u


osobi jednoga vladara. Vladar jedne drave dolazio je na elo druge bilo nasljeivanjem (ako se poklope nasljedni redovi) bilo izborom za vladara u drugoj dravi (npr. izbor saksonskih elektora Augusta II. i Augusta III. za poljske izborne
kraljeve u 17. i 18. stoljeu). Premda je zajedniki vladar u svakoj dravi lanici
mogao imati znatne ovlasti, te su drave ostajale samostalne i neovisne, i bez
drugih zajednikih organa. Stoga su se njihovi uzajamni odnosi ravnali prema

33. SLOENE DRAVE

251

meunarodnome pravu. Personalna se unija sluajno razvrgavala, kao to je i


nastajala, bilo zbog razlaza nasljednih redova bilo kada je na poloaj izbornoga
vladara dola druga osoba. Stoga sama personalna unija nije bila nikakav subjekt
meunarodnoga prava.
Od poznatih primjera valja navesti uniju Poljske i Litve (1386 1569); Pruske
i Neuchtela (1707 1857); Engleske i Hannovera (1714 1837); te Nizozemske i
Luksemburga (1815 1890).37

2. Realna unija bila je zajednica vladara dviju drava zasnovana s namjerom


da bude trajna. Osim zajednikoga vladara, ona je imala i druge zajednike organe (efa vlade, ministarstva obrane, financija i vanjskih poslova, zajednika
zasjedanja delegacija parlamenata). Unija je nastupala prema inozemstvu kao
jedinstven subjekt meunarodnoga prava.
Povijesni primjeri realne unije jesu vedsko-norveka unija (1815 1905); Austro-Ugarska (1867 1918); te unija Danske i Islanda (1918 1944). Po nekima su
to bile i unija Rusije i Finske (1809 1917), te ona na temelju Hrvatsko-ugarske
nagodbe (1868 1918).38
Realna je unija bila dakle mogua samo izmeu monarhija, i to onih ustavnih
(a ne apsolutistikih), u osobi zajednikoga vladara. Nastajala je meunarodnim
ugovorom ili usvajanjem zakona u istome tekstu u dravama lanicama. lanice su
povremeno nastupale i samostalno u meunarodnim odnosima, i to u poslovima
neprenesenima na uniju (potanska i telegrafska sluba, carinski ugovori i dr.). Tako
su i Austrija i Ugarska, svaka za sebe, bile lanice Svjetskoga potanskog saveza
osnovanog 1872. U tim uskim okvirima i one su se mogle smatrati subjektima meunarodnoga prava.

37

Pitanje je ine li dananji odnosi Britanije i onih lanica Commonwealtha koje nisu proglasile
republiku takoer personalnu uniju. Nominalni glavar tih drava je britanski kralj. Skloni smo
ipak na to pitanje dati nijean odgovor. U negdanjim personalnim unijama zajedniki je vladar
osobno vrio prerogative svoje vlasti u svakoj od drava pojedinano. Ta je vlast u apsolutistikim monarhijama mogla biti vrlo iroka. U svim drugim lanicama Commonwealtha, osim Britanije, prerogative vlasti glavara drave (rasputanje parlamenta, zakazivanje novih izbora, imenovanje prvoga ministra nakon izbora i dr.), ne vri britanska kraljica osobno. Vri ih generalni
guverner kojega kraljica samo formalno postavlja na prijedlog prvoga ministra, odnosne drave
iz reda njezinih graana. Upravo je stoga funkcija britanskoga kralja kao dravnog glavara u tim
zemljama danas iskljuivo simbolina.
38

Cf., Juraj ANDRASSY: Meunarodno pravo, esto izdanje, Zagreb, 1976, str. 92, n. l, koji se
u tome poziva na Pliveria. Louis LE FUR: Etat fdral et confdration dEtats, Paris, 1896,
pp. 314-318, 476, 706, koji je taj sluaj prouio u pojedinostima, doao je do zakljuka da su se
Ugarska i Hrvatska nalazile u federaciji. Vidi drukije miljenje ovoga pisca o Ugarsko-hrvatskoj
nagodbi iz 1867. godine V. . DEGAN: Hrvatska drava u meunarodnoj zajednici, razvitak
njezine meunarodnopravne osobnosti tijekom povijesti, Zagreb, 2002, str. 131-132.

252 Meunarodna zajednica


Po Charlesu Rousseauu realna unija u tehnikom smislu nije bila drava, jer su
je stvarale drave lanice vlastitom voljom i mogle su je zajednikom voljom i razvrgnuti. Ona nije imala izvornih, nego samo prenesene nadlenosti, koje su lanice
mogle i mijenjati. Odnosi izmeu drava lanica bili su odnosi prema meunarodnome pravu. No taj pisac priznaje da, premda nije bila drava, sama realna unija bila
je subjekt meunarodnoga prava.39
Po naemu miljenju realne su unije u praksi bile blie federaciji negoli konfederaciji. Osim zajednice u osobi vladara, drave lanice su na uniju redovito prenosile
vanjske poslove. Stoga je prema treim dravama unija nastupala kao potpun subjekt meunarodnoga prava. Drave su lanice nastupale kao posebni subjekti samo
iznimno. Realna je unija od konfederacije bila savrenija i stoga to je razgranienje
nadlenosti izmeu zajednikih organa i organa drava lanica bilo izvedeno mnogo
preciznije.

3. Konfederacija.40 Gotovo sve konfederacije u povijesti ponajprije su nastajale kao slobodni savezi slobodnih, neovisnih i u naelu ravnopravnih drava
koje su pri tome sve zadravale svojstvo subjekata meunarodnoga prava. To
znai da sama konfederacija nije bila nova drava, i ona nije bila nadreena
nad svojim dravama lanicama. Ona sama nije imala ni jednu odliku drave:
dravljane, dravno podruje, ni suverenu vlast.
Dobrovoljno prenosei odreene nadlenosti i ovlasti na konfederalne organe, drave lanice stvarale su novu pravnu osobu s vlastitom voljom, razliitom
od volje svake od drava lanica. Ali ta pravna osoba nije bila iznad tih drava.
Iako nisu bile drave, sve su konfederacije bile od stranih drava priznate posebnim pravnim subjektima. One su vrile neke od najvanijih meunarodnih nadlenosti: vodile su u vlastito ime ratove, slale su i primale diplomatske zastupnike i
sklapale su meunarodne ugovore s treim dravama.
Prvi cilj udruivanja bio je predstavljanje drava lanica prema inozemstvu i
njihova zajednika zatita od vanjskoga napada. U te svrhe sve su drave lanice
pristajale na neka ogranienja njihove suverenosti glede prava rata i mira, prava
vanjskoga predstavljanja i sklapanja meunarodnih ugovora. Iz toga je proizalo i
odricanje od svake upotrebe sile i prihvaanje naela mirnoga rjeavanja sporova
u odnosima unutar konfederacije, te potovanje teritorijalne cjelovitosti i politike
neovisnosti svake od njezinih drava lanica.
Za odreivanje znaajki toga oblika sloene drave uzeli smo istinske primjere
konfederacije iz povijesti, a to su bile vicarska konfederacija izmeu 1291. i 1795.
i ona izmeu 1815. i 1848; ona u Nizozemskoj od 1579. do 1795; konfederacija u

39
40

Charles ROUSSEAU: Droit international public, tome II, Paris, 1974, pp.115-116.

Najvie podataka o konfederacijama jo uvijek prua klasino djelo Louis Le Fur: Etat
fdral et confdration dEtats, Paris, 1896, pp. 98-203; 495-540; 739-763.

33. SLOENE DRAVE

253

Sjedinjenim Amerikim Dravama izmeu 1781. i 1787, te Njemaka konfederacija


izmeu 1815. i 1866.
Nisu za usporedbu Rajnska konfederacija (1806 1813), koju je nametnula Napoleonova Francuska, i Sjevernonjemaka konfederacija (1867 1871), nametnuta
od svoga najjaega lana Pruske. Nije takoer ni od kakve koristi ni konfederacija
robovlasnikih junjakih drava Amerike (1861 1865), koja je bila kopija federalnoga ureenja Sjedinjenih Drava uz neka naglaena autonomna prava drava
lanica i njihovo izriito priznato pravo na odcjepljenje.
Svi ugovori o ustanovljenju konfederacija propisivali su da drave lanice zadravaju svoju suverenost ili su je izriito potvrivali.41 Ti ugovori nisu se mogli mijenjati,
osim jednoglasnom voljom svih drava lanica.
Ve stoga to su bile drave sa stanovnitvom, podrujem i suverenom vlau,
drave lanice konfederacija bile su nesumnjivi subjekti meunarodnoga prava. Istina jest da su one za ono doba prihvaale znatna ogranienja slobode djelovanja u
usporedbi s ostalim dravama. No najbitnija od tih ogranienja do danas su prerasla
u imperativne norme opega meunarodnoga prava (jus cogens). I ako nema sumnje
da su sve dananje drave punopravni subjekti meunarodnoga prava, to se ne moe
zanijekati ni dravama lanicama povijesnih konfederacija.

Iz gornjega proizlazi zakljuak da su drave lanice konfederacije bile potpuni subjekti meunarodnoga prava. I konfederacija je bila poseban subjekt s
vlastitom voljom, ali samo u okviru nadlenosti koje su drave lanice prenijele
na zajednike organe.

4. Federacija. Za razliku od konfederacije (Staatenbund), sama federacija


(savezna drava, Bundesstaat) drava je koja ima svoje stanovnitvo, podruje
i suverenu vlast. Temeljni akt federacije nije meunarodni ugovor, nego savezni
ustav. Njime drave lanice prenose na savezne organe vrlo znaajne i iroke
nadlenosti. Stoga se odnosi izmeu drava lanica u federaciji ne ravnaju po
meunarodnom pravu, nego po unutarnjemu pravu federacije.
Istina jest da je u svakoj federaciji koja nije nekomu nametnuta savezni ustav
takoer neka vrsta slobodnoga ugovora drava lanica o organima i o nadlenostima
koje one na njih sporazumno prenose. Drave lanice zadravaju i pravo sudjelovanja u donoenju saveznih zakona, najee u gornjemu domu parlamenta, u kojemu
mogu izravno biti zastupljene. Uz to, svaka uravnoteena i stabilna federacija ima
i neovisno ustavnosudsko tijelo ija zadaa nije samo da bdije da drave lanice i
graani ispunjavaju svoje dunosti prema federaciji. Ono titi i prava federalnih
jedinica od zadiranja sredinje vlasti u njih. Tamo gdje nema takvoga organa, ili
tamo gdje on nije neovisan nego se vri preglasavanje izmeu nacionalnih sudaca

41

Vidi o ostalim odlikama konfederacije u prijanjim izdanjima ovoga udbenika.

254 Meunarodna zajednica


koji zastupaju interese svojih drava, federalna je struktura u najmanju ruku krhka,
a budunost federacije nepredvidljiva.42
Danas na svim kontinentima ima drava koje sebe smatraju federacijama i teko
ih je sve nabrojiti. U Europi su to: vicarska, Njemaka, Austrija, i Ruska Federacija.
Po svome unutarnjem ureenju to su moda Belgija, panjolska, te Bosna i Hercegovina s dva entiteta. Na amerikom kontinentu federacije su Kanada, Sjedinjene
Amerike Drave, Meksiko, Venezuela, Brazil i Argentina. U Africi su federacije
(meu ostalima) Nigerija i Tanzanija. U Aziji su to Ujedinjeni Arapski Emirati, Indija, Malezijska Federacija, Indonezija. Napokon, federacija je i Australija.
Kao odliku istinske federacije treba uzeti podjelu nadlenosti izmeu saveznih
organa i organa federalnih jedinica. Savezni organi redovito imaju vrlo iroke iskljuive nadlenosti (vanjsko zastupanje, narodna obrana, financije, monetarna politika
i sl.). Osim toga, odlika federacija jest postojanje i podruja konkurentne ili paralelne
nadlenosti organa federacije i federalnih jedinica.
No u svakoj istinskoj federaciji postoji i podruje iskljuivih nadlenosti federalnih jedinica (najee u pitanjima poput prosvjete, kulture, znanosti, radnoga zakonodavstva, nekih privrednih poslova i dr.), u koje se savezna vlast ne smije mijeati
niti donositi svoje propise. Tamo gdje nema ba nikakvih iskljuivih nadlenosti
federalnih jedinica, ma koliko saveznim ustavom one mogu biti usko odreene,
federacija je samo po imenu, a u biti prikrivena unitarna drava.
Stoga se moe sumnjati u to da su istinske federacije Austrija, latinskoamerike,
te neke afrike drave.
U totalitarnim reimima, gdje se sva vlast obnaala putem vladajue politike
partije iz jednoga sredita, ni taj kriterij nije se pokazao relevantnim. Ni tamo federalne jedinice i njihovi graani nisu bili samostalni subjekti odluivanja. Tako je
bilo u negdanjem Sovjetskom Savezu, u eko-Slovakoj nakon 1968, ali i u bivoj
Jugoslaviji do ustavnih promjena iz 1969 1971. Raspadom vladajuih komunistikih partija nakon 1989. Sovjetski Savez i eko-Slovaka za kratko su vrijeme zaista
zadobili obiljeja istinskih federacija, prije nego to je dolo do njihova raspada.

U odnosima s inozemstvom, federacija kao drava istinski je i potpuni subjekt meunarodnoga prava. Drave lanice federacije, po pravilu, nemaju pravo na izravne diplomatske i konzularne odnose sa stranim dravama.
Povijesna iznimka u tom su pogledu bile lanice Njemakoga Carstva nakon
ujedinjenja 1871. Ali u Weimarskoj Republici nakon Prvoga svjetskog rata to je
pravo uglavnom bilo naputeno. Po ustavnome pravu bivega Sovjetskog Saveza
sovjetske socijalistike republike imale su pravo razmjenjivati diplomatske i konzularne predstavnike sa stranim dravama. Ali sve do stjecanja neovisnosti one su
bile sprijeene da se tim ustavnim pravom koriste. lanstvo Ukrajine i Bjelorusije

42
Iz povijesnih razloga vicarska je u tome ostala iznimka. U njoj i te funkcije vri Savezno vijee u svojstvu politikoga organa.

33. SLOENE DRAVE

255

u Ujedinjenim nacijama i u brojnim drugim meunarodnim organizacijama u to se


vrijeme praktino svodilo na priznavanje Sovjetskom Savezu po dva dodatna glasa.

O sposobnosti federalnih jedinica da sklapaju meunarodne ugovore ve je


bilo rijei (supra, 15, pod 2). Valja zakljuiti da su, samo u sluajevima kada
im savezni ustav doputa da sklapaju ugovore, i u granicama koje on odreuje,
federalne jedinice subjekti meunarodnoga prava, ali s vrlo ogranienom djelatnom sposobnou. Danas je to sluaj samo sa zemljama Savezne Republike
Njemake i s pograninim kantonima vicarske.

Republike i pokrajine u bivoj SFRJ nisu po saveznom Ustavu imale pravo sklapanja meunarodnih ugovora. Stoga ih se nije moglo smatrati subjektima meunarodnoga prava ni s ogranienom sposobnou. No nakon ustavnih promjena iz 1971.
one su stekle iroku slobodu ostvarivanja suradnje s organima i organizacijama
treih drava i s meunarodnim organizacijama, za to im nije bio potreban nikakav
pristanak saveznih tijela. Sporazumi koje su sklapale sa stranim subjektima nisu
bili istinski meunarodni ugovori, nego neto nalik transnacionalnim kontraktima.
U navedenome lee i najznaajnije razlike izmeu federacije i konfederacije.
Kako smo vidjeli, lanice konfederacije ostaju samostalni i neovisni subjekti meunarodnoga prava koji ugovorom o osnivanju konfederacije prenose na njezine organe vrlo ograniene nadlenosti. I kako smo zakljuili, tamo je sama konfederacija
bila ogranieni subjekt meunarodnoga prava, i to samo s onom poslovnom sposobnou kojom su je opskrbile njezine drave lanice. Stoga je meunarodnopravni
subjektivitet konfederacije bio sliniji subjektivitetu neke dananje meunarodne
organizacije negoli istinske drave.43 U federaciji je u tome pogledu sve to obrnuto.

Jo jedna znaajna odlika federacije jest da njezine zakonodavne organe najee


biraju graani, dok je najvii organ svih povijesnih konfederacija bio sabor, u biti
diplomatska konferencija zastupnika drava lanica.
Drave su osnivale razliite druge zajednice s namjerom da budu neto vie od
meudravnih organizacija. Premda su se neke nazivale konfederacijama, gotovo
se ni jedna nije na dulje vrijeme odrala. Neke su se formalno rasputale, a druge
su, jednostavno prestajale djelovati.
Meu tim efemernim zajednicama, koje je sve teko i svrstati u neki od gore
opisanih oblika, valja spomenuti Francusku uniju ustanovljenu 1946. u koju su bile
ukljuene francuska metropola i njezini prekomorski teritoriji na putu stjecanja
unutarnje samouprave. Godine 1958. nju je zamijenila Francuska zajednica s namjerom da okupi frankofonske drave koje su tada stjecale punu neovisnost. No nakon
1962. ona je djelovala kao nain vojne, gospodarske, tehnike i kulturne suradnje
Francuske i tih drava pojedinano.
Senegal i Gambija ustanovili su u 1981. konfederaciju pod imenom Senegambija,
ali ju je Senegal napustio u 1989. godini.
43
Vjerojatno je to navelo Jurja Andrassyja na zakljuak da su kolektivne organizacije poput Lige
naroda i Ujedinjenih naroda neka vrsta dravnih saveza. Cf., op. cit., str. 93.

256 Meunarodna zajednica


Nakon raspada bivega Sovjetskog Saveza potkraj 1991. ustanovljena je Zajednica Neovisnih Drava u koju su se ukljuile sve bive sovjetske socijalistike republike
s izuzetkom triju baltikih drava (Estonije, Latvije i Litve). Gruzija je u poetku
nastojala ostati po strani, ali su Rusija i zapadne zemlje i nju primorale da se ulani
u nju. Gruzija je Zajednicu napustila 18. kolovoza 2008, s uinkom od 17. kolovoza
sljedee godine.
Meu svim tim zajednicama Commonwealth najvie zasluuje da se posebno
opie.
5. Commonwealth ine brojne bive britanske zavisne kolonije koje su u dugotrajnom procesu najprije stjecale poloaj samoupravnih kolonija s odgovornom
vladom, potom dominiona, te na kraju punu neovisnost.
Sve su lanice Commonwealtha danas suverene i potpuno neovisne drave, bez
ikakvih ogranienja u vanjskoj politici i obrani. Visoki komesari, koji zastupaju jednu dravu lanicu u drugoj, od 1952. izjednaeni su s diplomatskim zastupnicima.
Sam Commonwealth nije nikada bio naddrava, ni federacija ili konfederacija.
On je mnogonacionalna udruga slobodnih i jednakih drava koje podupiru UN i
provode zajednika naela nediskriminacije glede boje koe, rase ili vjere. Premda
su u veini republike, one priznaju britansku kraljicu kao glavara Commonwealtha.
Uz neke razlike, one imaju sline institucije i politiku tradiciju.
Ne postoji nikakav pisani ustav Commonwealtha, ni ugovor o njegovu osnivanju,
ali se odluke na zajednikim sastancima usvajaju konsensusom. Tajnitvo Commonwealtha u Londonu, ustanovljeno je 1965. Povremeno se odravaju konferencije
glavara drava te one elnika najviih sudakih tijela.

34. TRAJNO NEUTRALNE DRAVE

257

34. TRAJNO NEUTRALNE DRAVE


Bibliografija
Charles CHAUMONT: Nations Unies et neutralit, RCADI 1956, tome 89, pp. 5-59; Dietrich
SCHINDLER: Aspects juridiques de la neutralit, RCADI 1967, tome 121, pp. 221-332; Alfred
VERDROSS: La neutralit autrichienne, Revue gnrate de droit international public 1957, pp.
177-192.

1. Opa obiljeja. Trajnu neutralnost valja razlikovati od neutralnosti u


nekom oruanom sukobu (v. infra, 98). Ova, potonja je pravno i faktino stanje
koje traje dok traje taj sukob. Trajnu neutralnost treba razlikovati i od politike
neutralnosti koja nije meunarodno priznata. vedska je tako ostala neutralna
u svim sukobima jo od 1815, a Finska od 1944. godine. No taj im poloaj nije
meunarodno priznat niti zajamen od drugih drava.
Trajna je neutralnost pravno i politiko stanje neke drave kojoj njezin meunarodni poloaj zabranjuje da sudjeluje u bilo kojemu oruanom sukobu ili
da njezino dravno podruje postane podrujem ratnih operacija treih drava.
Stjecanjem takvoga poloaja trajno neutralna drava pristaje na neka ogranienja svoje suverenosti. Ona time prihvaa obvezu uzdravanja od sudjelovanja
u napadakim ratovima, ali si zadrava pravo samoobrane u sluaju agresije
protiv nje. Osim ako njezino podruje nije i demilitarizirano (razvojaeno),
ona ima pravo drati oruane snage, ali samo za potrebe vlastite obrane. Ona
ujedno pristaje da u svim sukobima do kojih moe doi bude nepristrana. Ne
smije sklapati napadake, ali ni obrambene, saveze koji bi mogli kompromitirati
njezin poloaj.
Tree drave, koje prihvaaju taj poloaj glede neke drave, obvezuju se da
nee nakoditi njezinoj trajnoj neutralnosti. Takozvane drave jamci (garanti)
preuzimaju ugovorom o trajnoj neutralnosti dodatnu obvezu da e oruanom
silom intervenirati u sluaju agresije na trajno neutralnu dravu, da bi se taj
poloaj ponovno uspostavio.
Nakon to je Njemaka, koja je i sama bila garant trajne neutralnosti Belgije, ovu
u 1914. napala, Britanija je navijestila rat Njemakoj, ispunjavajui time svoju obvezu
iz Londonskoga ugovora iz 1839.
U prolosti je bilo vie primjera trajne neutralnosti koji se nisu odrali. Neovisna Drava Krakov pod zajednikim protektoratom Austrije, Rusije i Pruske bila
je ustanovljena na Bekom kongresu 1815. i bila je trajno neutralna do 1846, kada
je to podruje prikljueno Austriji. Belgija je bila trajno neutralna od 1839. do 1914,
kada ju je napala Njemaka. Nakon raspada Njemake konfederacije, i Luksemburg
je postao trajno neutralan, ali i demilitariziran, i to od 1867. do poetka Prvoga svjet-

258 Meunarodna zajednica


skog rata, kada ga je napala Njemaka. Slobodna Drava Kongo, ustanovljena 1885.
kao osobni posjed belgijskoga kralja Leopolda II, bila je takoer proglaena trajno
neutralnom. U 1908. Kongo je formalno bio pretvoren u belgijsku koloniju i otada
je slijedio poloaj Belgije. Trajna neutralnost Belgije i Luksemburga bila je formalno
dokinuta Versailleskim mirovnim ugovorom s Njemakom iz 1919. (lanci 31. i 40).
Mirovnim ugovorom s Italijom iz 1947. bilo je predvieno uspostavljanje Slobodnoga Teritorija Trsta kao demilitariziranoga (razvojaenog) i trajno neutralnog
podruja pod zatitom UN-a. Ti se propisi nisu nikada ostvarili, a u 1954. to je
podruje bilo podijeljeno izmeu bive Jugoslavije i Italije. Napokon, Laos je stekao
poloaj trajne neutralnosti enevskom deklaracijom iz 1962. u tijeku Vijetnamskoga
rata. No, s obzirom na to da ni jedna stranka u tome sukobu nije bila potovala taj
poloaj Laosa, on je od 1973. preutno naputen. Trajna neutralnost Malte bila je
priznata sporazumom koji se sastojao od razmjene nota s Italijom u 1980. Potom su
tu trajnu neutralnost priznale i neke druge zemlje. Taj je poloaj bio povezan s politikom nesvrstanosti te zemlje. Nakon to je tamo dolo do promjene parlamentarne
veine i naputanja politike nesvrstanosti, na kraju je i Italija otkazala sporazum o
trajnoj neutralnosti Malte.

Danas su trajno neutralni vicarska, Vatikanski Grad i Austrija.

2. vicarska je od kraja 15. stoljea (od 1481) vodila politiku neupletanja


u strane sukobe, iako su njezini graani i dalje sluili kao plaenici u tuim
vojskama. U 1798. francuska je vojska okupirala vicarsku i tamo je ustanovila
unitarnu Helvetsku Republiku.
Na Bekome kongresu europske su velevlasti dale 20. oujka 1815. formalno
i stvarno priznanje trajne neutralnosti vicarske i zagarantirale su joj cjelovitost i nepovredivost teritorija. Taj je poloaj bio potvren u lanku 435(1). Versailleskoga mirovnog ugovora iz 1919. vicarska je taj poloaj ouvala do danas.
Ouvanje toga poloaja bio je jedan od razloga to kroz dugo vrijeme nije htjela
postati lanicom UN-a, premda je na njezinu podruju, u enevi, europsko sjedite te organizacije, te sjedite najveega broja specijaliziranih ustanova UN-a. Na
brojnim referendumima veina je njezinih graana to odbacivala. lanicom UN-a
napokon je postala tek 10. rujna 2002.

3. Drava Vatikanskoga Grada ustanovljena je Lateranskim ugovorom Svete Stolice s Italijom iz 1929. U lanku 24(2). toga ugovora navedeno je: ... grad
Vatikan e se uvijek i u svim sluajevima smatrati neutralnim i nepovredivim
podrujem. To je podruje i demilitarizirano. U Drugome svjetskom ratu sve su
zaraene strane, osim nekih incidenata, uglavnom potovale taj poloaj (vidjeti
infra, 38).
4. Austrija. Iako nakon Drugoga svjetskog rata nije smatrana bivom neprijateljskom zemljom, nego ak prvom rtvom nacistike agresije, Austrija je iz
toga rata izila vojniki okupirana. Poput Njemake, bila je podijeljena u etiri

34. TRAJNO NEUTRALNE DRAVE

259

okupacijske zone: ameriku, britansku, francusku i sovjetsku. Poput Berlina, i


Be je bio podijeljen na etiri zone. No, za razliku od poraene Njemake, na
tlu Austrije nije nikada bilo dolo do stvaranja vie drava ili vlada. Od poetka
toga razdoblja djelovali su jedinstveni parlament i vlada za itavu dravu.
U Moskvi su 15. travnja 1955. sovjetski i austrijski predstavnici potpisali
Memorandum kojim se austrijska vlada obvezala da e proglasiti trajnu neutralnost svoje zemlje meunarodnopravno obvezujuu za nju, i slijedei primjer
vicarske. Nedugo zatim taj su memorandum prihvatile Francuska, Ujedinjeno
Kraljevstvo i Sjedinjene Amerike Drave.
Austrija je bila proglasila svoju trajnu neutralnost Ustavnim zakonom od 25.
listopada 1955, dakle jednostranim aktom.44 U tome ustavnom zakonu navedeno je da Austrija slobodno proglauje svoju trajnu neutralnost, da e odravati
i braniti tu neutralnost svim sredstvima kojima raspolae (lanak 1), te da u
budunosti nee pristupati nikakvim vojnim savezima i da nee dopustiti strane
baze na svojemu podruju.
Potom je austrijska vlada notificirala tekst toga svoga ustavnog zakona svim
dravama s kojima je odravala diplomatske odnose s molbom za priznanje toga
poloaja. Neke su od njih izriito dale to priznanje, a druge su ga bile primile
na znanje. No ni jedna se drava u svijetu nije suprotstavila tomu ustavnom
zakonu. Iz toga je proizalo openito priznanje trajne neutralnosti Austrije u
svijetu, i to bilo izriito, konkludentnim inima, bilo preutno.

h
Nakon osnivanja UN-a u 1945. prevladavalo je gledite da je trajna neutralnost ostatak prolosti i da je taj poloaj nespojiv sa sustavom kolektivne
sigurnosti prema Povelji i s obvezama iz lanstva u toj organizaciji (v. infra, 98,
pod 4). Zbog toga razloga vicarska je dugo izbjegavala postati lanicom UN-a.
No je to stajalite postupno prevladavano jer se nisu ostvarila oekivanja od
UN-a. Nakon usvajanja svoga Ustavnog zakona Austrija je zatraila primanje i
primljena je u UN u prosincu 1955. Ona smatra da e pri donoenju obvezujuih
odluka prema glavi VII. Povelje, u sluajevima prijetnje miru, naruenja mira
ili ina napadaja, Vijee sigurnosti UN-a voditi rauna o trajnoj neutralnosti
Austrije. Laos je u 1962. stekao poloaj trajne neutralnosti ve kao lan UN-a.
Iako se i danas openito smatra da je trajna neutralnost nespojiva s lanstvom u vojnim i politikim savezima poput Sjevernoatlantskoga pakta, nakon
Drugoga svjetskog rata smatralo se da ona nije spojiva ni s lanstvom u re44

Dravni ugovor o uspostavljanju neovisne i demokratske Austrije od 15. svibnja 1955. ne


sadrava nikakve odredbe o trajnoj neutralnosti Austrije.

260 Meunarodna zajednica


gionalnim organizacijama poput Vijea Europe, a pogotovo ne s regionalnim
ekonomskim integracijama poput Europske zajednice (danas Europske unije).
Dok je postojao, Sovjetski je Savez bio nametao takvo stajalite Austriji.
No i ta su gledita prevladana. vicarska je lanica Vijea Europe od 1972,
a Austrija jo od 1956. Napokon, 1. sijenja 1995. Austrija je postala punopravnom lanicom Europske unije. Nakon to je prevladana blokovska podjela
u Europi, danas se u Austriji vode rasprave o odustajanju od poloaja trajne
neutralnosti kao zastarjeloga.

261

35. PRIZNANJE DRAVA I VLADA


Bibliografija
R. ERICH: La naissance et la reconnaissance des Etats, RCADI 1926, tome 13, pp. 427-507; J. J.
A. SALMON: La reconnaissance dEtats, Paris, 1971, 287 p.; Joe VERHOEVEN: La reconnaissance
internationale dans la pratique contemporaine, Paris, 1975, 861 pages; V. . DEGAN: Hrvatska
drava u meunarodnoj zajednici, razvitak njezine meunarodnopravne osobnosti tijekom
povijesti, Zagreb, 2002, str. 47-69.

1. Uvod. Priznanje nove drave te priznanje nove vlade u nekoj ve priznatoj


dravi koja je na vlast dola neustavnim putem razliita su pitanja koja treba
razmatrati posebno. No pri tome su neki naini oitovanja priznanja i njegovi
uinci zajedniki.
2. Priznanje nove drave. Naveli smo ve da nova drava nastaje kada se
steknu tri uvjeta: dravni teritorij, stanovnitvo i organizirana politika vlast,
tj. suverenost (supra, 30, pod 2).

O uincima priznanja nove drave u znanosti postoje dva suprotstavljena


gledita. Po gleditu koje je u manjini, meunarodno priznanje ima konstitutivne uinke i ono je, zapravo, etvrti uvjet samoga postojanja nove drave.
Zastupnici toga gledita smatraju da nova drava tek nakon njezina priznanja
postaje subjektom meunarodnoga prava i ulazi u meunarodnu zajednicu kao
njezin ravnopravan lan.45
Pisci koji podupiru to gledite smatraju, meutim, da priznanje nije iskljuivo arbitraran i diskrecijski politiki akt. S obzirom na to da ne postoji sredinji
organ meunarodne zajednice koji bi davao ili uskraivao priznanje, postojee
su drave predstavnici meunarodnoga pravnog sustava.46 Stoga njihova odluka o priznanju mora biti u skladu s pravnim naelima.47

45

Tako je ugledni talijanski pozitivist Dionisio ANZILOTTI: Cours de droit international, premier volume, Paris, 1929, pp. 161-162, pod priznanjem razumijevao poetni sporazum izmeu
drava koje ga iskazuju i drave koja je priznata, na koji se nadovezuje nastanak pravnih normi
za odnosne subjekte i njihovo uzajamno priznavanje toga subjektiviteta. Po njemu, priznanje je
u svojoj biti reciprono i konstitutivno.

46

Cf., Hans KELSEN: Recognition in International Law, theoretical observations AJIL 1941,
pp. 605-617; Hersch LAUTERPACHT: Recognition in International Law, Cambridge 1947, pp.
55-58.

47

Cf., OPPENHEIM-LAUTERPACHT: International Law, Vol.1, Eighth Edition, London 1955,


pp. 125-128; u slinome smislu takoer OPPENHEIMS International Law, Volume I, Ninth
Edition, Edited by Sir Robert Jennings and Sir Arthur Watts, London, 1992, Introduction and
Part 1, pp. 130-133.

262 Meunarodna zajednica


No preteita je veina drugih pisaca suprotnoga gledita i to se gledite potvrdilo u nekim meunarodnim instrumentima. Prema tome stajalitu prizna
nje nove drave ima isto deklaratorni uinak. Postojanje nove drave sa svim
pravnim uincima koji iz njega proizlaze, nee biti dovedeno u pitanje ako je
jedna ili vie drava odbiju priznati.
Samo je priznanje stoga politiki i diskrecijski in na koji se ipak nadovezuju
vane pravne posljedice.48 Uskrata priznanja ne sprjeava novu dravu da postoji, a njegovo davanje nije dovoljno za stvaranje nove drave ako joj nedostaje
neki od triju nunih uvjeta.49
Ipak se to pitanje ne ini toliko jednostavnim da bi se moglo razrijeiti prihvaanjem bilo jednoga bilo drugoga iznesenoga gledita. Nesporno je da svaka
nova drava nastoji da u to krae mogue vrijeme ishodi svoje priznanje od
drugih drava i da bude primljena u UN i u druge meunarodne organizacije.
Nova drava ne moe uspostaviti dvostrane odnose s drugim dravama prije
nego to je one ne priznaju. I dok je god izvan meunarodnih organizacija, ona
je vie ili manje izolirana u mnogostranim odnosima.
Uz to treba naglasiti da nije jednak meunarodni poloaj svih nepriznatih
drava, ukljuujui ak i one koje ispunjavaju uvjet efektivnosti vlasti. Uskrata
priznanja moe biti odraz openitoga odbacivanja neke nove politike i teritorijalne cjeline.50 Veina drava u svijetu moe odricati njezino postojanje, a protiv
nje Vijee sigurnosti UN-a moe naloiti kolektivne sankcije.
U tome poloaju bila je rasistika Rodezija izmeu 1965. i 1980, premda je ispunjavala sva tri uvjeta dravnosti. U slinom su poloaju bile neke cjeline ija dravnost nije bila sasvim neupitna poput Katange (dijela Konga-Zaira), Bijafre u Nigeriji,
Bantustana u Junoj Africi, te danas Turske Republike Sjeverni Cipar, Juna Osetija
i Abhazija.

U uvjetima openitoga politikog bojkota, te cjeline vrlo teko mogu ouvati


svoju osobnost, te uspostaviti i najnunije odnose s ostatkom svijeta. Stoga sve
posljedice doktrine o konstitutivnim uincima priznanja nisu bez osnove kada
su u pitanju takve od gotovo svih nepriznate drave.
No, ako se neka takva nepriznata nova drava sa svim atribucijama dravnosti
uspije odrati u duljemu razdoblju, efektivnost moe nadvladati nad politikim
48
Vidjeti tekst rezolucije Instituta za meunarodno pravo, usvojen 23. travnja 1936. pod naslovom La reconnaissance des nouveaux Etats et des nouveaux gouvernements (Priznanje novih
drava i novih vlada), Tableau gnral des rsolutions (1873-1956), Ble, 1957, pp. 11-12.
49

Cf., Nguyen QUOC DINH: Droit international public, Patrick Daillier, Mathias Forteau et
Alain Pellet, 8e dition, Paris, 2009, p. 622.

50

Cf., D. W. GREIG: International Law, Second Edition, London, 1976, pp. 97-99.

35. PRIZNANJE DRAVA I VLADA

263

i ideolokim razlozima. Tako je Njemaka Demokratska Republika nakon 1955.


bila izolirana i nepriznata od svih drava svijeta, osim od Sovjetskoga Saveza
i njegovih saveznika, kao navodno lokalni instrument sovjetske vlasti u okupiranoj zoni Njemake. Ipak je ona u 1972. uspostavila diplomatske odnose sa
Saveznom Republikom Njemakom, te potom i s gotovo svim drugim dravama
svijeta. U rujnu 1973. obje su njemake drave bile istodobno primljene u lanstvo UN-a. Sve to ipak nije sprijeilo njemako ujedinjenje 3. listopada 1990. i
nestanak Njemake Demokratske Republike, jer je to bila volja veine Nijemaca.
Slian put od nepriznavanja do openitoga priznanja proli su Sjeverna Koreja
(Narodna Demokratska Republika Koreja), Sjeverni Vijetnam (Demokratska Republika Vijetnam), Juni Vijetnam (Republika Vijetnam do njegova osvajanja u 1975. i
potom njegova prisajedinjenja u Sjeverni Vijetnam u 1976), pa nakon 1948. i Izrael.
Moe se oekivati slian razvoj i za Kosovo.

Uzimajui gornje politike razloge priznanja u obzir, pravni poloaj nove


drave nije jednak prije i nakon njezina priznanja od drugih drava. U tome
postoje dvostrani i mnogostrani aspekt problema.
Tek priznanje na svim razinama i u svim pitanjima normalizira odnose izmeu nove drave i one koja ju je priznala. Priznata drava moe sklapati nune
ugovore, slati i primati diplomatske predstavnike i koristiti se sudbenim imunitetom glede akata svojih organa i svoje imovine pred sudovima drave koja
ju je priznala.
Nasuprot tomu, iz nepriznavanja proizlaze znatne anomalije u dvostranim
odnosima. Postojanje nepriznate drava ne moe se sasvim ignorirati, osobito
ne u odnosima s njoj susjednim dravama. No njihovi se dvostrani odnosi susreu s mnogim tekoama pravne i faktine naravi.
Postojanje nepriznate drave ne moe se ignorirati ni u meunarodnoj zajednici. S te strane, neki uinci deklaratorne doktrine o priznanju dokazali su
se sasvim ispravnima.
Teritorij nepriznate drave koja ispunjava sve uvjete dravnosti, a pogotovo
efektivnu vlast, ne moe se smatrati niijim podrujem (terra nullius) slobodnim za stjecanje putem okupacije od bilo koje druge drave. Njezino se podruje
ne smije prelijetati bez njezina odobrenja. A brodovi koji polove na otvorenom
moru pod zastavom nepriznate drave ne mogu se smatrati brodovima bez
nacionalne pripadnosti, i jo manje piratskim brodovima.51 Uz to, svaka obalna
drava duna je trpjeti nekodljivi prolazak svojim teritorijalnim morem brodova pod zastavom svih drava, priznatih i nepriznatih.
51

Cf., Max SOERENSEN (Ed.): Manual of Public International Law, London, 1968, p. 269.

264 Meunarodna zajednica


U tome pogledu lanak 9. Bogotske povelje iz 1948, potvren Protokolom iz
Buenos Airesa iz 1967. u istome tekstu, propisuje sljedee: Politiko postojanje
drave ne ovisi o njezinu priznanju od drugih drava. ak i prije svoga priznanja
drava ima pravo braniti svoju cjelovitost i neovisnost, osigurati svoj opstanak i napredak i stoga se organizirati kako najbolje zna, donositi zakone u skladu s vlastitim
interesima, organizirati svoje javne slube i propisivati nadlenost svojih sudova.
Uivanje tih prava nema drugih ogranienja, osim uivanja prava drugih drava u
skladu s meunarodnim pravom.

Priznanje nove drave moe se dati u razliitim oblicima. Ope meunarodno pravo ne namee glede toga nikakva ogranienja. Ono se moe dati izriito,
u vie ili manje sveanom pravnom aktu, iz kojega mora proizai jasna namjera
priznanja.
No priznanje nove drave moe se izraziti na preutan ili implicitan nain
kada se namjera priznanja izvodi iz nekoga drugog akta ili injenice koji su
rezervirani za meudravne odnose. Stoga domaaj takvih akata moe katkad
doi u pitanje.
Zakljuenje dvostranoga ugovora s novom dravom, razmjena diplomatskih
predstavnika ili upuivanje slubenog izaslanstva na sveanost proglaenja neovisnosti najee se tumae kao implicitni akti priznanja te nove drave.
Nije, meutim, jednako s produenjem djelatnosti ili s imenovanjem novih konzularnih agenata na podruju nove drave. Pristupanje nove drave nekoj opoj i
otvorenoj mnogostranoj konvenciji, pa ak i njezino primanje u lanstvo UN-a, ne
tumae se uvijek kao akti njezina kolektivnog priznanja od svih ostalih stranaka
mnogostranoga ugovora, ili od svih ostalih drava lanica UN-a.

Akt priznanja neka drava moe dati pojedinano i sama za sebe, to se u


praksi najee i dogaa. Ali priznanje moe biti i kolektivno od skupine drava.
Ono se moe dati na diplomatskoj konferenciji ili u okviru regionalne meunarodne organizacije. Tim se putem novoj dravi mogu nametati neki uvjeti da bi
bila priznata, a priznanje u tim sluajevima zadobiva neke konstitutivne uinke.
Berlinski ugovor iz 1878. postavio je sljedee uvjete za priznanje tadanjih novih drava Crne Gore, Srbije i Rumunjske od njegovih stranaka. One su bile dune
osigurati nediskriminaciju svih svojih graana (bez razlike vjere ili vjerovanja) u uivanju graanskih i politikih prava, glede primanja u javne slube, stjecanja poloaja
i poasti ili vrenja razliitih zanimanja i zanata. Bile su dune osigurati slobodu i
javno vrenje vjerskih obreda svim svojim graanima i strancima, te jamiti imovinu
muslimana koji su se eljeli iseliti.52

52

Cf., G.F. de MARTENS: Nouveau recueil gnral, 2e srie, tome III, pp. 458-462.

35. PRIZNANJE DRAVA I VLADA

265

Priznanje nekih novih drava nastalih nakon Prvoga svjetskoga rata bilo je uvjetovano njihovim prihvatom posebnih ugovora o manjinskoj zatiti. Neke druge nove
drave morale su te obveze jednostrano primiti kao uvjet njihova primanja u lanstvo Lige naroda.
Drave lanice Europske zajednice (danas Unije) usvojile su 16. prosinca 1991.
Smjernice o priznanju novih drava u Istonoj Europi i Sovjetskom Savezu. Tih
su se smjernica one drale pri davanju kolektivnoga priznanja drava sljednica Sovjetskog Saveza (osim Ruske Federacije i triju baltikih drava koje su prije toga bile
priznate) i drava sljednica bive Jugoslavije.
Nove su drave morale prethodno prihvatiti sljedee obveze: potovanje odredaba Povelje UN-a i obveza iz Helsinkog zavrnog akta i Parike povelje, napose
glede vladavine prava, demokracije i ljudskih prava; garancija prava etnikih i nacionalnih skupina i manjina u skladu s obvezama preuzetima u okviru Konferencije
o sigurnosti i suradnji u Europi (KESS, danas OESS); potovanje nepovredivosti
granica koje se mogu mijenjati samo mirnim putem i zajednikim sporazumom;
preuzimanje svih obveza drave prethodnice o razoruanju i neirenju nuklearnoga
oruja, te teritorijalne sigurnosti i stabilnosti; obveza na rjeavanje putem sporazuma i, ako treba, putem arbitrae svih pitanja sukcesije drava i regionalnih sporova.
Drave sljednice bive Jugoslavije morale su u kratkome roku podnijeti zahtjeve
za priznanje, a ispunjenje propisanih uvjeta cijenila je Arbitrana komisija. Srbija i
Crna Gora tada nisu podnijele zahtjev za svoje priznanje kao novih drava. To nije
uinila niti SRJ, ali je potkraj 2000. bila primljena u UN i u druge meunarodne
organizacije kao nova drava.

Priznanje neke nove drave moe se smatrati preuranjenim ili zakanjelim.


Ono se openito smatra preuranjenim ako uslijedi jo dok je proces stvaranja
nove drave u tijeku ili dok nije sasvim dovren raspad drave prethodnice. Tako
su neki smatrali da je osobito priznanje Bosne i Hercegovine bilo preuranjeno
zato to njezina legitimna vlast nije mogla obavljati svoje funkcije na itavome
dravnom podruju. No u uvjetima rata u bivoj Jugoslaviji odgaanje priznanja Slovenije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine ne bi imalo drugih posljedica od
ohrabrivanja nastavka agresivnih ina Jugoslovenske narodne armije i jo veih
ljudskih i materijalnih gubitaka. Iz toga se primjera vidi koliko je priznanje diskrecijski in drave koja ga daje, i koliko ono moe biti inspirirano politikim
razlozima.
Zakanjelo priznanje moe komplicirati dvostrane odnose s novom dravom
nakon to je ona poela djelovati. Najee je drava prethodnica, od koje se
nova drava odvojila, posljednja koja joj daje priznanje.
Napokon, neki razlikuju priznanje nove drave de jure i de facto. Ta terminologija pravniki nije najpreciznija, jer nema de facto drava. Neka drava ili
postoji ili ne postoji. Ti su izrazi stoga primjereniji za priznanje nove vlade.53
53

Priznanje nove drave de facto nije esto u meunarodnoj praksi. Usp. Joe VERHOEVEN: La

266 Meunarodna zajednica


Neovisno o tome, katkad se priznanje daje, bilo izriito bilo implicitno, aktom ili sporazumom ograniena ili privremenog znaenja. Ako nije privremeno, priznanje je uvijek konano, neopozivo i djeluje retroaktivno od stvarnoga
nastanka priznate drave.
lanak 6. rezolucije Instituta za meunarodno pravo iz 1936. odnosi se na uvjetno priznanje: Ako je pri svojemu priznanju neka drava preuzela neku obvezu,
neizvrenje te obveze nema za uinak ponitenje priznanja niti ovlauje na njegovo
povlaenje, ali povlai posljedice zbog krenja meunarodne obveze.54 To stajalite
Instituta odraava njegovo openito gledite o deklaratornim uincima priznanja
nove drave, ali ono ujedno izrie pravilo pozitivnoga meunarodnog prava u toj
materiji.

Arbitrana komisija Konferencije o bivoj Jugoslaviji imala je prilike izjasniti


se o razliitim aspektima priznanja nove drave i pri tome neka pitanja precizirati.
U Miljenju br. l. od 29. studenoga 1991, Komisija je zauzela jasno stajalite: ...
da priznanje od drugih drava ima isto deklaratorne uinke. U Miljenju br. 8. od
4. srpnja 1992. ona je tomu dodala da, iako priznanje jedne drave od druge ima
tek deklaratornu vrijednost, samo priznanje, kao i lanstvo u meunarodnim organizacijama: ... svjedoe o uvjerenju tih drava (koje su dale priznanje) da je tako
priznata cjelina (postala) stvarnost i one na nju prenose odreena prava i odreene
obveze po meunarodnome pravu. Priznanje stoga obvezuje.
Napokon, u Miljenju br. l0, od istoga datuma, Komisija je bila jo preciznija.
Ona je ponovno istaknula da, iako priznanje: ... nije konstitutivni element drave
i, premda ima isto deklaratorne uinke, ono je diskrecijski akt koji druge drave
mogu poduzeti kada odlue, u obliku koji izaberu i slobodno, pod jedinom rezervom
potovanja imperativnih normi opega meunarodnog prava, napose onih koje zabranjuju pribjegavanje sili u odnosima s drugim dravama ili koje garantiraju prava
etnikih, vjerskih ili jezinih manjina.
Ovo, posljednje stajalite, izloeno kao rezerva, od golemog je znaenja. Drava
koja kri pravila jus cogens, i osobito ona koja je agresor u oruanom sukobu i koja
kri ljudska i manjinska prava, ne zasluuje meunarodno priznanje. Precizirajui
te uvjete koje nije lako odbaciti, Arbitrana se komisija u Miljenju br. l. udaljila
od isto deklaratornih uinaka priznanja. Ona mu je pridala i neke konstitutivne
elementa.

Moe se zakljuiti da odluka o kolektivnom priznanju novih drava od drava lanica neke regionalne organizacije u praksi moe predvidjeti uvjete koje te
nove drave moraju ispuniti. Ona tada moe imati i neke konstitutivne uinke
priznanja.
reconnaissance internationale dans la pratique contemporaine, Paris, 1975, pp. 629-633.
54

Ibid., p. 12.

35. PRIZNANJE DRAVA I VLADA

267

Nasuprot tomu, kada je u pitanju individualno priznanje neke nove drave od


drave koja ve postoji, taj in najee nije lien razloga politike oportunosti.
Valja na kraju ipak zakljuiti da prema opemu meunarodnom pravu danas
na snazi ne postoji dunost priznanja, niti postoji odgovarajue pravo nove drave na njezino priznanje. Priznanje ili odbijanje priznanja akt je slobodne volje
koji spada u diskrecijsko pravo svake drave. Uskraivanje priznanja moe se
smatrati neprijaznim inom, ali ne i povredom prava. No, kako smo istaknuli,
predugo nepriznavanje nove drave koja je stvarno nastala i koja ima sva obiljeja subjekta meunarodnoga prava dovodi do razliitih anomalija i apsurdnih
stanja, posebice ako je ono posljedica politikih ili ideolokih razloga.
Od pojedinanih akata priznanja ili odbijanja priznanja neke nove drave
u praksi se pokazalo mnogo znaajnijim njezino primanje u lanstvo UN-a.
Nakon to je nova drava stekla taj poloaj, ona je za sve organe te svjetske organizacije drava poput svih ostalih drava lanica. Malobrojne drave lanice
i koje i dalje odbijaju priznati novu dravu, ne mogu vie djelotvorno osporavati
njezinu neovisnost i teritorijalnu cjelovitost a da time ne prekre njihove obveze
iz Povelje UN-a.
3. Priznanje nove vlade. Ako u nekoj dravi doe do smjene vlade na nain
propisan ustavom (npr. kao rezultat promjene veine putem demokratskih izbora), ili ako nastupe i dublje promjene dravnoga sustava, ali potujui postupak
izmjena predvien ustavom zemlje, ostale se drave nemaju pravo mijeati u
te promjene. Nova je vlast ovlatena zastupati dravu u pitanju u meunarodnim odnosima. Strani diplomatski zastupnici mogu predati nova akreditivna
pisma (vjerodajnice) naslovljena novomu glavaru drave, ali drugih uinaka
takve ustavne promjene vlasti nemaju.

No, ako u nekoj dravi doe do smjene vlasti neustavnim putem, bilo dravnim udarom bilo revolucijom, tada dolazi u pitanje priznanje nove vlade od
drugih zemalja. Strane drave nisu dune produljiti odnose s novom vladom.
Do neizvjesnosti napose moe doi ako u nekoj dravi dvije vlade pretendiraju
da obnaaju vlast, ili ako zbaena vlada nastavi djelovati u inozemstvu i nastavlja
borbu protiv nove vlasti u zemlji.
Poetkom 20. stoljea, zbog mnogobrojnih dravnih udara u Latinskoj Americi
nastala je tzv. legitimistika doktrina. Ministar vanjskih poslova Ekvadora Tobar
afirmirao je doktrinu prema kojoj treba uskratiti priznanje vladi koja u nekoj dravi
doe neustavnim putem. Ta doktrina ubrzo je naila na otpor, i to napose nakon to
je predsjednik Sjedinjenih Amerikih Drava Wilson slijedei tu doktrinu u 1913.
odbio priznati novu vladu u Meksiku proizalu iz revolucije. Opravdano se smatralo
da nepriznavanje vlade koja obnaa efektivnu vlast znai nedoputeno mijeanje u
unutarnje poslove drave u pitanju. U tome je smislu meksiki ministar vanjskih

268 Meunarodna zajednica


poslova Estrada u 1930. afirmirao suprotnu doktrinu po kojoj sama institucija priznanja vlade od druge drave znai njezino upletanje u unutarnje poslove drave
koja se priznaje.

Danas u meunarodnim odnosima prevladava tzv. doktrina efektivnosti,


temeljem koje je postojanje vlade u drugoj dravi naprosto faktiko pitanje
gdje nove injenice stvaraju pravo. Pogotovo se postavlja pitanje treba li zaista
priznavati novu vladu koja je dola na vlast neustavnim putem, ali je prethodna vlada prestala postojati, i time se ne postavlja pitanje izbora izmeu dviju
konkurentskih vlada. Ali se unato tomu institucija priznavanja nove vlade
odrala.
Prema opemu meunarodnom pravu danas na snazi, kao kad je u pitanju
priznanje nove drave, i priznanje nove vlade in je slobodne volje svake drave
koja nema nikakvu pravnu obvezu u tome pogledu. Ali pri tome valja imati na
umu i pravo svakoga naroda da stvori vladu kakvu eli, dakle da ustanovi novu
vlast i putem revolucije ako je to na legalan nain nemogue.
Redovito se daje priznanje novoj vladi kada se ustalila i kada efektivno obnaa svoju vlast na itavome dravnom podruju. Susjednim je dravama tee
ignorirati novo stanje nego vrlo udaljenim zemljama koje nemaju mnogo interesa u dravi u pitanju. No prerano priznanje nove vlade, dok jo djeluje stara
vlast, moe dovesti do zapletaja i do optubi za mijeanje u unutarnje poslove
drave u pitanju.
Poput priznanja nove drave, priznanje ili uskrata priznanja novoj vladi ne mora
jedino biti akt konstatacije novoga injeninog stanja. Njime se vrlo esto izraava
politiko stajalite prema novom reimu u drugoj dravi. Tako je nakon 1949. dolazilo do mnogih apsurdnih situacija zbog odbijanja Sjedinjenih Amerikih Drava i
znatnoga broja drugih zemalja da Vladu u Pekingu priznaju kao jedinu vlast u Kini.
Tako je u Vijeu sigurnosti i u drugim meunarodnim organizacijama sve do 1971.
godine Kinu zastupala vlada s Tajvana. To se odrazilo na nedjelotvornost cjelokup
noga sustava odranja meunarodnoga mira i sigurnosti UN-a.
S druge strane, prerano priznanje nove vlade u uvjetima kada je neka strana
drava aktivno pomagala zbacivanje legitimne vlasti (npr. Sjedinjene Amerike Drave u Dominikanskoj Republici u 1965. i u ileu 1973), u funkciji je nedoputene
intervencije u unutarnje poslove drave u pitanju.

Priznanje nove vlade moe se izvriti na formalan nain, dakle putem pismene ili usmene izjave o priznanju, ali se ono moe izraziti i preutno ili konkludentnim inima. Primjer prvoga jest produljenje punih diplomatskih odnosa s
novom vladom bez povlaenja efa misije. Primjer drugoga moe biti traenje
agremana za novoga diplomatskog predstavnika ili sklapanje dvostranoga ugovora s novom vladom.

35. PRIZNANJE DRAVA I VLADA

269

Nova vlada moe biti priznata de jure ili de facto. Time se, meutim, prije
oituje stajalite prema priznatoj vladi nego to se radi o samome aktu priznanja
nove vlade. Priznanje de jure je potpuno, konano i djeluje retroaktivno, dakle
od trenutka stvarnoga preuzimanja vlasti te vlade, a ne od trenutka davanja
priznanja. Priznanje de facto moe se uzeti kao privremeno, kada se nova vlast
u drugoj dravi (iako djeluje neovisno) jo nije sasvim ustalila i nije uspostavila
potpunu kontrolu nad itavim dravnim podrujem, ili se jo sumnja u to da je
kadra ispunjavati sve uvjete koji se vezuju za njezino priznanje.
U novije su doba neke drave poput Sjedinjenih Amerikih Drava od 1977, Britanije od 1980, potom Australija i Kanada, obznanile da ubudue nee izriito davati
ili uskraivati priznanje vladama proizalim iz neustavnih promjena. To se odnosi
na nove vlade otprije priznatih drava. O stupnju i naravi odnosa s tim reimima
odluka se donosi ad hoc. To u praksi samo znai da se priznanje tih vlada ne obavlja
izriitim aktom, nego da ono moe proizai ili ne proizai iz konkludentih ina.55

55

Cf., Oppenheims International Law, Introduction and Part 1, London, 1992, p. 148; Malcolm
N. SHAW: International Law, Fourth Edition, Cambridge, 1997, pp. 306-307; AKEHURSTS Modern Introduction to International Law, Seventh Edition, Peter Malanczuk, London, 1997, p. 87;
Ian BROWNLIE: Principles of Public International Law, Fifth Edition, Oxford, 1998, p. 104.

270 Meunarodna zajednica

36. USTANICI I OSLOBODILAKI POKRETI


Bibliografija
Boko JAKOVLJEVI: Antikolonijalni ratovi posle drugog svetskog rata i meunarodno pravo,
Beograd, 1967, 343 str.; James CRAWFORD: The Rights of Peoples, Oxford, 1988, 236 p.; Christian
TOMUSCHAT (Ed.): Modern Law of Self-Determination, The Hague, 1993, 360 p.; Antonio
CASSESE: Self-Determination of Peoples A Legal Reappraisal, Cambridge, 1995, 375 p.

1. Meunarodna osobnost. Za razliku od svih suverenih drava, potom


od veine meuvladinih organizacija, pa i nekih od negdanjih internacionaliziranih podruja o kojima e biti rijei (infra, 37, pod 8), ustanike vlasti
i oslobodilaki pokreti ne uivaju objektivnu meunarodnu osobnost koja bi
djelovala erga omnes.
Po svojoj naravi oni su u meunarodnom pravu cjeline prijelaznoga znaaja.
Bore se, ili za dravnost na dijelu podruja neke postojee drave, ili za vlast
nad itavim njezinim podrujem. Ako u svojim nastojanjima uspiju, oni stvaraju
bilo novu dravu (izdvajajui se iz postojee), ili novu vladu u postojeoj dravi.
Ako u svojoj borbi ne uspiju, oni nestaju.
U tijeku njihove borbe meunarodna osobnost tih cjelina ovisi o njihovu
meunarodnom priznanju od drava. Njih moe priznati legitimna (tj. ustanovljena) vlada protiv koje se bore. Ta vlada moe nai interesa da ih prizna
kako bi time otklonila svaku vlastitu odgovornost za ine ustanika na podruju
pod njihovom vlau glede stranaca i njihove imovine. Naime, u sluaju uguenja pobune, neko je legitimna vlada snosila meunarodnu odgovornost za ine
nepriznatih ustanika. No ee se dogaa da te cjeline priznaju tree drave.
Priznanje ustanike vlasti i oslobodilakih pokreta stoga uvijek ima konstitutivne uinke. Za dravu koja ih ne prizna oni nisu nikakav subjekt meunarodnoga prava.
U povijesnom razvoju od poetka 19. stoljea u meunarodnoj praksi nastalo je nekoliko pojmova ustanike vlasti o kojima valja voditi rauna: (1) priznanje zaraenosti (belligerency, belligrance) u nekome graanskom ratu; (2)
priznanje ustanika (pobunjenika) u uemu smislu; (3) priznanje nekih naroda;
te, konano, (4) priznanje oslobodilakih pokreta.
2. Priznanje zaraenosti u graanskom sukobu. U prvoj polovini 19. stoljea razvila se praksa priznanja zaraenosti. Kada je graanski rat u nekoj zemlji
potrajao, a pobunjenici su ustanovili efektivnu vlast na dijelu podruja koje su
zauzeli, neke tree drave nisu vie mogle ignorirati nastalo stanje. U pitanje su
dolazila prava njihovih graana i njihove imovine na osvojenom podruju. Ako

36. USTANICI I OSLOBODILAKI POKRETI

271

se sukob proirio na more, tree pomorske drave bile su suoene s izborom: ili
dopustiti pobunjenicima da pretrauju njihove trgovake brodove u potrazi za
kontrabandom i da ih ak uzapuju ako su krili blokadu, ili su morale oruano
intervenirati protiv pobunjenika.
Zbog navedenih razloga neke su strane drave poetkom 19. stoljea priznale kolonije pobunjene protiv panjolske vlasti u Junoj Americi kao zaraene
strane, prije nego to su ih priznale kao nove drave.56 Slino je bilo s Grkim
ustankom (1821 1825), te s konfederalnim junjakim dravama u tijeku secesionistikog rata u Sjedinjenim Amerikim Dravama (1861 1865).
Preduvjet priznanja zaraenosti bila je pretpostavka da obje strane, ukljuujui i pobunjenike, potuju pravila ratnoga prava i da su pod organiziranim
zapovjednitvom. Podrazumijevalo se takoer da su pobunjenici uspostavili
kontrolu nad irokim podrujem i da tamo djeluju kao de facto vlast. Drava
koja je priznala zaraenost preuzimala je sa svoje strane sve obveze neutralnosti
u tome sukobu u odnosu na obje zaraene strane. Ona se time liavala prava da
pomae legitimnu vlast u toj zemlji, ali i pobunjenike.
No u nekim drugim graanskim sukobima koji su imali sasvim iste znaajke,
do priznanja zaraenosti iz inozemstva nije nikada bilo dolo, i to zbog politikih
razloga. Najistaknutiji je primjer bio panjolski graanski rat (1936 1939). Slijedei proglaenu politiku neintervencije, koja je, zapravo, pomogla pobunjenicima,
ni jedna od stranih zemalja nije ih formalno priznala sve do samoga kraja toga rata.
No, unato tomu, Njemaka, Italija i Portugal aktivno su pomagali pobunjenoga generala Franca, i to vojskom, orujem i streljivom. Pomo legitimnoj vlasti uglavnom
je dolazila iz Sovjetskog Saveza. panjolski graanski rat bio je uvod u agresiju Sila
osovine u Drugome svjetskom ratu.

3. Priznanje ustanika. U drugoj polovini 19. stoljea u Americi je nastala


praksa priznavanja ustanika. Uinci toga priznanja bili su ogranieniji od priznanja zaraenosti i ono je uglavnom bilo inspirirano humanitarnim razlozima.
To priznanje nije podrazumijevalo prava ustanika kao zaraene stranke u sukobu, jer oni najee nisu vrili efektivnu vlast nad veim dijelom kopnenoga
podruja. Tree su se drave tim priznanjem uzdravale tretirati pobunjenike
kao kritelje prava. No da bi zatitile svoje dravljane i brodove, s njima su uspostavljale neku vrstu odnosa kao s de facto vlastima. Zapravo, priznanje ustanika
podrazumijevalo je uskratu priznanja njihove meunarodnopravne osobnosti.
4. Priznanje naroda. U tijeku Prvoga svjetskoga rata, u 1917. i 1918. Francuska i Britanija priznale su ehoslovaki i poljski narod. To priznanje zaudilo

56

Sjedinjene Amerike Drave su ih priznavale od 1817, a britanska vlada od 1819. Sjedinjene


Amerike Drave su priznale njihovu neovisnost u 1822, dakle godinu dana prije proglaenja Monroeove doktrine. Cf., Charles ROUSSEAU: Droit international public, tome III, Paris, 1977, p. 598.

272 Meunarodna zajednica


je mnoge strunjake, jer se prije toga narodi nisu smatrali subjektima meunarodnoga prava.
Priznanje naroda bilo je temelj stvaranju nacionalnih vojski u inozemstvu
pod posebnom zastavom. Ali je ono bilo dano uz oito nepotovanje naela
efektivnosti. Naime, ti pokreti i vojske nisu drali pod svojom vlau nikakva
podruja u granicama jo tada postojeih Austro-Ugarske, Njemake i Rusije. Sa
svoje pak strane ni jedna od tih triju drava nije priznala poljski i ehoslovaki
narod kao takve.
To je priznanje imalo politiku vrijednost. Time je bilo priznato naelo narodnosti kao politiko naelo, a predstavnici priznatih naroda mogli su se nakon toga
rata zalagati za svoju dravnost na Versailleskoj mirovnoj konferenciji u 1919.
U svojoj presudi o Nekim njemakim interesima u poljskoj Gornjoj leskoj iz 1926,
Stalni sud meunarodne pravde odbio je pripisati jednomu od tih priznanja bilo
kakve pravne uinke. Poljska je pred Sudom tvrdila da su glavne saveznike i udruene sile bile priznale njezine oruane snage kao posebnu savezniku vojsku i da je
ta vojska bila podvrgnuta Poljskom nacionalnom odboru u Parizu. No, s obzirom na
to da Njemaka nije bila priznala poljsku vojsku kao zaraenu snagu, Sud je iznaao
da se te injenice ne mogu upotrijebiti protiv Njemake, koja nije sudjelovala u toj
transakciji (Series A, No. 7, p. 28).
Zbog istih razloga Poljskoj nije bilo priznato pravo da se koristi povlasticama iz
Konvencije o primirju s Njemakom, niti iz Protokola iz Spa od 1. prosinca 1918.
Sud je izrekao: ... U vrijeme sklapanja tih dviju Konvencija Poljska nije bila priznata
kao zaraena strana od Njemake; a samo na temelju takvoga priznanja moglo bi se
sklopiti primirje izmeu tih dviju Sila (Njemake i Poljske) (ibid., p. 27). I makar je
sama Poljska bila stranka Versailleskog mirovnog ugovora od 28. lipnja 1919, Sud je
pronaao da ona nije imala pravo na reparacije, jer nikada nije bilo ratnoga stanja
izmeu Njemake i Poljske. Njemaka je de jure bila priznala poljsku dravu tek u
studenome 1918.
Ta presuda jasno upuuje na vanost priznanja takvih cjelina da bi njihovo postojanje i djelovanje moglo postii pravne posljedice za drave koje ga daju.

5. Narodnooslobodilaki pokreti. Do Povelje UN-a iz 1945. priznavanje


zaraenosti, ustanika i nacija bili su izolirani ini nekolicine posebno zainteresiranih drava. Veina ostalih drava bila je potpuno nezainteresirana u
odnosu na te cjeline.
To se stanje rapidno izmijenilo nakon to je Povelja u lanku 1(2). proglasila
kao jedan od ciljeva UN-a: Razvijati prijateljske odnose meu nacijama, osnovane na potovanju naela ravnopravnosti i samoodreenja naroda, i poduzimati druge prikladne mjere za uvrenje svjetskoga mira.
Nakon Drugoga svjetskog rata bio je otpoeo proces dekolonizacije. Priznavanje narodnooslobodilakih pokreta koji su se borili za neovisnost njihovih

36. USTANICI I OSLOBODILAKI POKRETI

273

nesamoupravnih podruja postalo je politikim sredstvom mnogih drava. Na


taj su nain bili priznavani neki izmeu nekolicine konkurentskih pokreta kao
jedini legitimni predstavnici svojih naroda.
Druga znaajka toga, novoga razvoja u meunarodnome pravu bila je da
je veina tih pokreta djelovala iz inozemstva. Osim sporadinih i izoliranih
gerilskih akcija, oni nisu bili sposobni na dulje vrijeme zauzeti dijelove svoga
podruja i tamo ustanoviti efektivnu vlast. Taj novi razvoj bio je oznaen vrlo
brojnim aktima priznavanja i drugim vrstama politike potpore nekima od tih
pokreta, ali uz nedostatak efektivnosti.
Novi je razvoj otpoeo ustanovljenjem 19. rujna 1958. u Kairu Privremene
vlade Alirske Republike.
Ta, privremena vlada u kratkom je vremenu dobila priznanje od vie od trideset
drava, ali ne i od Francuske. S treim dravama koje su je priznale, ona je ustanovljivala diplomatske odnose i sklopila je jedan broj dvostranih ugovora. Dana 20.
lipnja 1960. pristupila je etirima enevskim konvencijama o humanitarnom pravu
iz 1949.
Taj je razvoj kulminirao sklapanjem 19. oujka 1962. Evianskog ugovora kojim je
Francuska (pod predsjednikom Charlesom de Gaulleom) priznala neovisnost Alira,
a na tu je privremenu vladu bila prenijela svu vlast.

Nakon 1962. praksa stvaranja privremenih vlada nije se ponovila. Ali su


drave iz Treega svijeta, i one iz socijalistikoga lagera, davale priznanje tim
cjelinama u ranoj fazi njihove oslobodilake borbe.
Ako se vie takvih pokreta meusobno natjecalo u borbi, izbor izmeu njih
vrile su regionalne organizacije poput Arapske lige, Organizacije afrikog jedinstva i, u rijetkim sluajevima, i pokret nesvrstanih drava.
Nakon to je blok novoosloboenih i antikolonijalnih drava stekao veinu
u Opoj skuptini UN-a, i neki od organa te svjetske organizacije priznali su
te pokrete. Oni su stekli poloaj promatraa u razliitim tijelima UN-a i u njihovim specijaliziranim ustanovama. No nikada nisu stekli pravo sudjelovanja
na plenarnim sjednicama Ope skuptine i Vijea sigurnosti, niti su tamo imali
pravo glasa.
Stalne promatrake misije tih pokreta pri Ujedinjenim nacijama uivaju iste
povlastice i imunitete kao i misije i promatrake misije drava lanica i nelanica.57
57

Nakon to su Sjedinjene Amerike Drave pokuale zatvoriti Misiju Palestinskog oslobodilakog pokreta u New Yorku na temelju antiteroristikoga zakona (Anti-Terrorism Act) to ga je bio
usvojio Kongres, Meunarodni je sud u savjetodavnom miljenju iz 1988. jednoglasno zakljuio
da je SAD duan rijeiti taj spor s Ujedinjenim nacijama arbitraom predvienom Sporazumom

274 Meunarodna zajednica


Palestinska oslobodilaka organizacija zadobila je poloaj punopravnoga
lana u Arapskoj ligi i njezinim ustanovama, poput neovisnih drava.
Drave koje priznaju te pokrete doputaju im na svome podruju osnivanje informativnih ureda. Neke od njih priznaju pune diplomatske povlastice i
imunitete tim uredima i predstavnicima tih pokreta, dok im neke druge ne daju
tolike ustupke.
Osam od tih pokreta bilo je pozvano da sudjeluje u svojstvu promatraa na
Treoj konferenciji UN-a o pravu mora. Njihovi su predstavnici bili ovlateni da
potpiu Zavrni akt te konferencije,58 ali se jedino Vijee za Namibiju UN-a nalazi
meu potpisnicima Konvencije.

h
O sposobnosti sklapanja ugovora tih oslobodilakih pokreta ve je bilo rijei (supra, 15, pod 5). Vrlo je dalekosean lanak 1(4), te lanak 96(3). Prvoga dopunskog
protokola iz 1977. na etiri enevske konvencije iz 1949. o humanitarnom pravu. Sve
drave stranke toga Protokola unaprijed su priznale pravo vlastima nekoga naroda
angairanog u oslobodilakoj borbi protiv njih samih da pod odreenim restriktivnim uvjetima mogu jednostranom izjavom dovesti do stupanja na snagu toga
protokola i Konvencija iz 1949. u oruanom sukobu u pitanju.
Taj ustupak nije od toliko dalekosenog znaenja, jer je proces dekolonizacije
uglavnom dovren jo u 1974. Iz veine negdanjih oslobodilakih pokreta nastale
su legitimne vlade u novim dravama, i to u bivim portugalskim posjedima u Africi, u Namibiji, ali i u Junoj Africi. ak je i Palestinska oslobodilaka organizacija
na temelju ugovora s Izraelom stekla teritorijalnost i samoupravu u Gazi i u neki
dijelovima Zapadne obale.

h
Kulminaciju borbe nekoga narodnooslobodiakog pokreta ini ugovor o
neovisnosti s de jure vladom protiv koje je prije toga bio u sukobu. Rije je npr.
o Evianskom ugovoru s Francuskom iz 1962; o ugovorima koje je Portugal bio
sklopio u 1974. u Aliru i kojima je prenio vlast na nove drave: Angolu, Mozambik, Gvineju Bisau, Cabo Verde i Sao Tome i Principe. I napokon, u 1979.

iz 1947. o poloaju sjedita UN-a u New Yorku. Cf., I. C. J. Reports 1988, pp. 34-35, paras. 57 and
58.
58

Desetog prosinca 1982. to su bili sljedei pokreti: Afriki nacionalni kongres (Juna Afrika);
Afriko nacionalno vijee (Zimbabve); Afrika partija za neovisnost Gvineje i otoka Cabo Verde
(PAIGC); Palestinska oslobodilaka organizacija; Panafriki kongres Azanije (Juna Afrika); Patriotska fronta (Zimbabve); Sejelska narodna ujedinjena partija (SPUP) i Narodna organizacija
Jugozapadne Afrike (SWAPO).

36. USTANICI I OSLOBODILAKI POKRETI

275

bio je takoer u Aliru sklopljen mirovni ugovor izmeu Mauretanije i Fronte


Polisario glede Zapadne Sahare, kojemu Maroko (jo) nije pristupio.
Ugovori te vrste posljednja su oitovanja postojanja i djelovanja narodnooslobodilakih pokreta kao zasebnih subjekata meunarodnoga prava. Na temelju tih ugovora oni postaju prve legitimne vlade u novoosloboenim dravama,
a ugovori o neovisnosti postaju pravna osnova buduih uzajamnih odnosa njihovih drava stranaka.

276 Meunarodna zajednica

37. ZAVISNI TERITORIJI I POSEBNI SLUAJEVI


SUBJEKATA MEUNARODNOGA PRAVA
Bibliografija
Meir YDIT: Internationalized Territories, Leyden, 1961, 323 p.; Charles ROUSSEAU: Droit
international public, tome II, Paris, 1974, pp. 267-300; James CRAWFORD: The Creation of
States in International Law, Oxford, 1979, pp. 160-214, 335-384; OPPENHEIMS International
Law, Ninth Edition, Volume I: Peace, Introduction and Part 1; Edited by Sir Robert Jennings and
Sir Arthur Watts, London, 1992, pp. 256-318.

1. Ope znaajke i stupnjevanja. U ovome emo odjeljku razmotriti neke


pojmove i odnose koji najveim dijelom danas vie ne pripadaju pozitivnomu
meunarodnom pravu. Odnosi ovisnosti kakvi su neko postojali i koji su bili
ureivani ugovorima i drugim pravilima meunarodnoga prava, uglavnom vie
ne postoje. Danas vie nema ni internacionaliziranih podruja kao posebnih
subjekata meunarodnoga prava, iako nije sasvim iskljueno da bi takve cjeline
mogle nastati i u budunosti kao rjeenje nekih postojeih ili buduih tekih
politikih problema.
S tim se povijesnim pojmovima i pojavama ipak treba upoznati da bi se razumjelo njihovo znaenje kada se spominju u suvremenim pravnim djelima ili
u prijedlozima za rjeenje nekih meunarodnih pitanja.
Prije toga valja ponovno naglasiti da je nejednakost drava, s obzirom na
njihovu veliinu, broj stanovnika, vojnu mo ili bogatstvo, trajno obiljeje meunarodne zajednice koja se nee nikada moi ukloniti, pa ni znatnije ublaiti.
Ta nejednakost proizlazi iz gospodarskih odnosa (npr. izmeu drave zajmodavca i drave zajmoprimca), iz odnosa u nekome vojnom savezu, ili iz kulturnih
odnosa (npr. posebni odnosi Francuske i Portugala s afrikim zemljama njihova
govornoga podruja).

h
Bitno je za sve odnose ovisnosti, neko i danas, da nikada nisu postojali njihovi isti oblici u pravu. Uvijek je bilo nuno prouavati svaki od tih sluajeva
za sebe, a neki su od njih, unato istomu nazivu (npr. Protektorat), imali vrlo
raznolike sadraje. Uz to, ti su se odnosi oitovali na fluidan nain i u razvitku.
Za kratko vrijeme prelazili su iz jednoga oblika u drugi.
Najizrazitiji odnos ovisnosti bio je negdanji isti kolonijalizam, kada je kolonijalna sila na nekome podruju vrila svu vlast i snosila svu odgovornost, bez bilo kakvih
oblika lokalne samouprave ili naslijeene administracije. To su npr. bila prostrana
podruja negdanje krunske kolonije Britanske Indije, za razliku od petstotinjak

37. ZAVISNI TERITORIJI I POSEBNI SLUAJEVI SUBJEKATA...

277

posebnih podruja na Indijskom potkontinentu, vladari kojih su bili u vazalnom


odnosu prema britanskom kralju. To je bio i francuski Alir, te francuska kolonija
Koinin na jugu Vijetnama.
Neto blai oblici bili su protektorati u kojima se europska vlast u svojemu interesu sluila lokalnim vladarima i administracijom koju je zatekla, ali ju je vrsto
drala pod nadzorom i smatrala je ostatkom prolosti. To su bile spomenute vazalne
dravice na podruju dananje Indije i Pakistana, francuski protektorati Tunis i Maroko u Africi, Anam i Tonkin u Vijetnamu, potom Laos i Kamboda. Meunarodnopravni subjektivitet nekih od tih protektorata bio se odrao, ali su oni bili lieni
gotovo svake djelatne sposobnosti u meunarodnim odnosima.
Jo je blai odnos bio u tzv. britanskim samoupravnim kolonijama i dominionima. Lokalno stanovnitvo (najee ono doseljeno, uz iskljuenje domorodaca),
biralo je lokalna predstavnika tijela koja su imala zakonodavnu i izvrnu vlast u lokalnim poslovima. Vanjsko zastupanje i obrana potpadali su u nadlenost metropole.
Tu se radilo o subjektima meunarodnoga prava u nastajanju. U takvom se poloaju
nalazi jo i danas otok Puerto Rico u Karibima, koji je posjed Sjedinjenih Amerikih
Drava. No Westminsterskim statutom, koji je britanski Parlament usvojio 1931, britanski dominioni Kanada, Australija, Novi Zeland i Juna Afrika postali su potpuno
neovisne drave, premda su jo u 1919. bili meu lanovima osnivaima Lige naroda.
Postojale su i drave sa svim dravnim tijelima, pa i s vanjskom nadlenou,
ali koje su bile dune trpjeti nadzor i savjete sile zatitnice ili sizerena, ili su svoje
vanjsko zastupanje preputale sili zatitnici (protektoru). To su u 19. stoljeu bile
vazalne drave u okviru Osmanlijskoga Carstva, te nakon Prvoga svjetskog rata
mandati A. Prijanja znanost znala je te drave nazivati polusuverenima, izrazom
koji je u svojoj biti netoan i kontradiktoran.
Sljedei stupanj ovisnosti u ovoj skali ine vojni i politiki savezi formalno ravnopravnih i suverenih drava, gdje neke lanice saveza na temelju ugovora doputaju
stacioniranje i pravo prolaska trupa jae stranke kroz svoje podruje. Takvi su neko
bili odnosi Sovjetskoga Saveza s istonoeuropskim dravama i s Mongolijom; no
nakon Drugoga svjetskog rata to su i odnosi npr. Sjedinjenih Amerikih Drava i
Njemake, te Japana.
Prikriveniji oblik takvih odnosa mogu biti ugovori u kojima se formalno ne odstupa od jednakosti i reciprociteta, ali nejednakost proizlazi iz stvarnih odnosa moi.
I za to se mogu kao primjer navesti negdanji dvostrani ugovori o prijateljstvu, suradnji i uzajamne pomoi bivega Sovjetskog Saveza i njegovih susjeda. Da je npr.
bilo izbio sukob Sovjetskog Saveza s Kinom, vojske istonoeuropskih sovjetskih
saveznika bile bi na temelju tih ugovora poslane na kinesku frontu. To bi djelomino
bilo osiguranje i od pobuna u tim zemljama.

h
U nastavku emo opisati neke odnose ovisnosti koji su se neko u meunarodnome pravu oblikovali u stalnijim oblicima, ili makar samo u nazivu koji je
pokrivao razliite sadraje.

278 Meunarodna zajednica


2. Vazalitet je u predapsolutistikom feudalizmu (prije 16. stoljea) bio odnos podlonosti i nadreenosti vazala i sizerena s obzirom na dranje zemlje. U
19. stoljeu taj se pojam protegao na neke odnose drava, preteito u okvirima
Osmanlijskoga Carstva.
No smatralo se da meunarodnopravno priznati vazalitet nastaje jedino ako
drava sizeren preuzme neke ugovorne obveze i ogranienja u korist vazalne
drave prema treim dravama (europskim velesilama). Ako nije bilo takvoga
ugovora, takav se odnos smatrao da potpada u unutarnju nadlenost sizerena.
To je bio odnos indijskih ovisnih dravica prema britanskome kralju, premda su
se povlastice i imuniteti tih indijskih kneeva (rada i maharada) kao glavara
drava priznavale i u treim dravama.59
Osmanlijske provincije stjecale su tim putem poloaj vazalnih drava na putu
prema neovisnosti. Egipat je na temelju Londonske konvencije iz 1840. postao vazalnom dravom Turske. Taj je odnos bio dokinut na poetku Prvoga svjetskog rata,
ali je jo 1882. Egipat potpao pod britansku okupaciju i stvarni britanski Protektorat.
Parikim mirovnim ugovorom iz 1856. nakon Krimskoga rata Vlaka, Moldavija i
Srbija postale su vazali Turske uz neka ogranienja, iako su i prije toga uivale iroku
samoupravu. Berlinskim ugovorom iz 1878. ujedinjena Rumunjska, te Srbija i Crna
Gora, stekle su potpunu neovisnost. Tim je ugovorom dio dananje Bugarske pod
tim imenom postao vazalnom dravom Turske, dok je drugi dio pod imenom Istona
Rumelija stekao iroku autonomiju pod Turskom. Dvije su se cjeline ujedinile ve u
1885. godini, a Bugarska je tek u 1908. proglasila svoju potpunu neovisnost.
Posljednji ostatak vazaliteta bila je pirenejska dravica Andora. Ona je jo u
srednjem vijeku, od 1278, postala vazalnim podrujem dvaju kosizerena. Bio je to
biskup iz panjolskoga grada Urgela, te navarski i potom francuski kralj, te konano
predsjednik Francuske Republike. Nakon to je bila sudionicom Konferencije o sigurnosti i suradnji u Europi (KESS) i potpisala Helsinki zavrni akt iz 1975, danas
se i Andora smatra neovisnom dravom.

Dok su trajale, vazalne su se drave mogle smatrati posebnim subjektima


meunarodnoga prava s ogranienom djelatnom sposobnou. Nisu uivale
pravo poslanstva, ali su u njihovim prijestolnicama stolovali iskusni diplomati s
naslovom generalnoga konzula. Bugarska si je to pravo uzurpirala i prije stjecanja neovisnosti. Katkad su sklapale ugovore s treim dravama i sudjelovale su
na diplomatskim konferencijama (Bugarska na Prvoj i Drugoj hakoj mirovnoj
konferenciji 1899. i 1907). U ratovima su se prema sizerenu ponaale prilino
samostalno. Srbija je i prije stjecanja toga poloaja, bila neutralna u Krimskom
59

Glede vazalnih drava na Indijskom potkontinentu pod sizerenitetom Britanske krune, vidjeti
James CRAWFORD: The Creation of States in International Law, Oxford, 1979, pp. 209-211.
Pri stjecanju neovisnosti Indije i Pakistana u 1947, Hyderabad je proglasio neovisnost. No do
rujna 1948. njegovo je podruje bilo blokirano, vojno zaposjednuto i potom anektirano od Indije.

37. ZAVISNI TERITORIJI I POSEBNI SLUAJEVI SUBJEKATA...

279

ratu (1853 1856). Kada je 1885. Srbija napala Bugarsku, bugarski sizeren Turska ostala je neutralna. Jedno od obiljeja vazaliteta bilo je plaanje godinjega
danka sizerenu, ija se visina odreivala ugovorom. Dunost davanja vojske
sizerenu u praksi se nije provodila.

3. Protektorat. Pod tim nazivom krili su se vrlo raznoliki odnosi ovisnosti.


Po definiciji protektorat bi obuhvaao dunost jae drave da titi slabiju u
odnosima prema treim dravama. Osim obrane, drave protektori osiguravali
su si pravo vanjskoga zastupanja zatiene drave, pa i vrlo snano mijeanje u
njihove unutarnje poslove.
Za razliku od vazaliteta, gdje se radilo o ugovoru sizerena s treim dravama
u korist vazala, drava protektor je zatienoj dravi izravno nametala protektorat ugovorom.60
U savjetodavnom miljenju iz 1923. o Dekretima o dravljanstvu izdanima u
Tunisu i Maroku Stalni je sud meunarodne pravde upozorio: Domet vlasti drave
protektora na podruju zatiene drave ovisi, s jedne strane, o ugovoru o protektoratu izmeu drave protektora i zatiene drave, a, s druge, o uvjetima pod
kojima je protektorat bio priznat od treih sila u odnosu na koje postoji namjera
pridravanja pravila iz takvih ugovora. Unato opim znaajkama koje protektorati
imaju prema meunarodnome pravu, svaki od njih ima pojedinane pravne odlike
koje proizlaze iz posebnih uvjeta njihova nastanka i stupnja njihove razvijenosti
(Series B, No. 4, p. 27).
Bilo je i protektorata de facto, izvan ugovornog odnosa. To je nakon 1882. bio
poloaj Britanije u Egiptu koji je i dalje, sve do 1914. bio u formalnom vazalnom,
odnosu prema Osmanlijskom Carstvu. Nakon to su Britanija i Turska poetkom
Prvoga svjetskoga rata zaratile, Britanija je jednostrano dokonala turski sizerenitet i formalno je proglasila svoj protektorat nad Egiptom. No ve je u 1922. Egipat
postao neovisnom dravom uz znatna ogranienja u korist Britanije, napose u zoni
Sueskog kanala. Tamo je Britanija i dalje drala vojsku. O kolonijalnom protektoratu
bit e rijei poslije.

Drave pod protektoratom zadravale su svojstvo posebnoga subjekta meunarodnoga prava, kao i unutarnja obiljeja dravnosti s glavarom drave,
upravnom i sudskom organizacijom. Ugovori sklopljeni s treim dravama prije
nametanja protektorata ostajali su na snazi. Drave protektori osiguravale su si
ugovorom gotovo potpuni nadzor nad unutarnjim organima vlasti, tako da je
dravnost protektorata ostajala forma bez sadraja.
Rjee se neki novi subjekt meunarodnoga prava stvarao ugovorom o protektoratu. Na Bekom kongresu 1815. Britanija je stekla Protektorat nad Jonskim otocima
60
Na temelju lanaka 51. i 52. Beke konvencije o pravu ugovora iz 1969. veina bi se takvih
ugovora danas smatrala ili nepostojeima ili apsolutno nitavima (v. supra, 22).

280 Meunarodna zajednica


(Krf, Levkas, Cefalonija i Zante) koji su prije toga, sve do 1797, bili mletaki posjedi. Britanija ih je u 1864. ustupila Grkoj. Na Bekome kongresu Pruska, Rusija i
Austrija ustanovile su Neovisnu Dravu Krakov koju su stavile pod svoj zajedniki
protektora. Ta je cjelina i primjer podruja s posebnim poloajem.
U 19. stoljeu, pa sve do procesa dekolonizacije nakon Drugoga svjetskog rata,
Francuska i Britanija stekle su ugovornim putem Protektorat nad brojnim tzv. neciviliziranim dravama.
Ugovorima iz 1881. i 1883. Francuska je nametnula Protektorat Tunisu koji je
trajao do 1956, kada je Tunis stekao neovisnost. Maroko je poetkom 20. stoljea bio
podijeljen ak na tri dijela, premda je sultan sa svojom administracijom i dalje zadrao nominalnu vlast nad itavim marokanskim podrujem. U 1912. nad najveim
podrujem te drave Protektorat je stekla Francuska. Iste godine panjolska je stekla
Protektorat nad manjim sjeveroistonim dijelom te zemlje. I napokon u 1923. zona
luke Tanger dola je pod poseban meunarodni poloaj, o emu e biti rijei poslije.
Jo prije toga, u drugoj polovini 19. stoljea Francuska je bila izvrila prodor
u Indokinu. Godine 1874. nametnula je svoj protektorat vijetnamskim dravama
Anam i Tonkin, dok je prije toga u 1867. junu vijetnamsku pokrajinu Koinin sa
Sajgonom pretvorila u svoju koloniju. Sklopila je i ugovore o protektoratu u 1863.
s Kambodom i 1884. s Laosom. Ti su protektorati bili u veoj mjeri prikrivena
aneksija negoli oni nad Tunisom i Marokom.
Eksperiment s Francuskom unijom nakon Drugoga svjetskog rata nije dao rezultate. Godine 1953. Francuska je bila prisiljena priznati neovisnost Kambode i
Laosa, navodno u okviru te unije. Nakon vojnikog poraza kod Dien Bien Fua u 1954,
Francuska se povukla i iz Vijetnama.

Od gornjih primjera valja razlikovati tzv. kolonijalne protektorate. Takvi su


odnosi nastajali ugovorima nekih europskih metropola s lokalnim vladarima u
Africi i na Pacifiku, gdje se moglo sumnjati u postojanje dravne organizacije.
Mnogi su pisci u tome gledali kolonijalno irenje s neto blaim i jeftinijim
sredstvima.
Francuska je u 19. stoljeu nametala nekim lokalnim vladarima protektorat prije nego to je ta podruja anektirala i pretvorila ih u kolonije (Tahiti 1842 1880,
Madagaskar 1885 1896).
Britanija je mnoga podruja nazivala protektoratima, iako je makar na poetku
bilo teko govoriti o nekoj samostalnoj lokalnoj administraciji. To su bili otoci Tonga
(1889 1977), Maldivi (1887 1965), Zanzibar (1890 1963), Sijerra Leone (1896
1961), Sjeverna Rodezija (danas Zambija) (1911 1961), Njasaland (danas Malavi) (1891 1961), Basutoland (danas Lesoto) (1884 1966), Beuanaland (danas
Bocvana) (1885 1966), te Svaziland (1903 1968).
Neto je jaa dravna administracija bila zadrana u protektoratima nametnutima malajskim dravicama i Sjevernom Borneu, ustanovljenima izmeu 1874. i 1888.
Ta su se podruja 1957. ujedinila u neovisnu Malezijsku federaciju, osim naftom vrlo
bogatoga sultanata Brunei, koji je neovisnost stekao 1984. godine.

37. ZAVISNI TERITORIJI I POSEBNI SLUAJEVI SUBJEKATA...

281

No ak i rudimentarni lokalni aparat poslije je mogao biti zametkom subjektiviteta u meunarodnome pravu. U nekima od tih kolonijalnih protektorata
stanovnitvo je nakon Drugoga svjetskoga rata stjecalo neke oblike lokalne samouprave, i svi su ti protektorati danas neovisne drave.
U savjetodavnom miljenju iz 1975. o Zapadnoj Sahari Meunarodni je sud
razmatrao stanje u bivemu panjolskom posjedu Rio de Oro. Sud je zakljuio da: ...
praksa drava iz toga razdoblja (u 1884.) pokazuje da podruja naseljena plemenima
i narodima koji su imali drutvenu i politiku organizaciju nisu bila smatrana za terra
nullius. Ona pokazuje da se, glede tih podruja, stjecanje suverenosti nije smatralo
izvrenim jednostrano putem okupacije niije zemlje kao izvornoga naslova, nego
sporazumima sklapanima s lokalnim vladarima... (p. 39, para. 80).
Meutim, u sporu Nigerije s Kamerunom veliina spornih morskih prostora
veoma je ovisila o pripadnosti poluotoka Bakassi u Gvinejskom zaljevu. Kamerun
je polagao pravo nad tim poluotokom pozivajui se na Anglo-njemaki sporazum
iz 1913. kojim je Britanija priznala njegovu pripadnost tada njemakom Kamerunu.
Nigerija je pred Meunarodnim sudom tvrdila da te odredbe nisu nikada imale
pravnoga uinka, jer su suverenost nad tim poluotokom uivali kraljevi i poglavice
Staroga Kalabara. S njima je Britanija 10. rujna 1884. sklopila ugovor o protekciji
(zatiti) kojima je stekla ograniena prava i zato ga nije u 1913. mogla prenijeti na
Njemaku.
Sud je u presudi iz 2002. godine ustanovio da je u doba Berlinskoga kongresa u
delti rijeke Niger Britanija sklopila oko 350 ugovora s lokalnim vladarima. Ugovor
iz 1884. nije se odnosio na odreene teritorije. U presudi je citirao svoje prijanje
stajalite iz Savjetodavnoga miljenja iz 1975. o Zapadnoj Sahari da takva podruja
nisu bila res nullius. No u toj je presudi ipak naglasio da se pri davanju uinka takvim
ugovorima mora uzeti u obzir naelo intertemporalnoga prava. Po miljenju Suda, u
konkretnom je sluaju bila rije o ugovoru o kolonijalnom, a ne o meunarodnom
protektoratu (para. 209).

4. Sustav mandata Lige naroda. Kolonijalni su odnosi pred Prvi svjetski


rat bili na vrhuncu i inilo se da e trajati vjeno. No tijekom toga rata neki
su dogaaji zadali prve ozbiljne udarce kolonijalizmu. Bila je to proklamacija
naela samoodreenja do odcjepljenja u aktima sovjetske vlasti u Rusiji nakon
Oktobarske revolucije 1917. U manjoj mjeri tomu je pridonijelo uzdrano i
nedosljedno zalaganje predsjednika Sjedinjenih Amerikih Drava Woodrowa
Wilsona za isto naelo, to je bilo potaknulo raspad Austro-Ugarske Monarhije.
Pakt Lige naroda, usvojen kao sastavni dio Versailleskoga mirovnog ugovora
iz 1919. (i mirovnih ugovora s Austrijom, Maarskom i Bugarskom), propisivao
je openitu dunost lanova Lige: ... da osiguraju i vre pravino postupanje s
domorodakim stanovnitvom u podrujima pod njihovom upravom (lanak
23(b)). Taj propis nije predviao nikakve mjere nadzora nad izvrenjem te obveze i gotovo da nije imao praktinih uinaka.

282 Meunarodna zajednica


No podruja oduzeta od poraenih sila Osmanlijskoga Carstva i Njemake
nisu se mogla jednostavno podijeliti izmeu pobjednika. U interesu stanovnitva samo tih podruja (a ne i drugih) Paktom Lige bio je ustanovljen sustav
mandata s odreenim meunarodnim nadzorom nad izvrenjem obveza. Prema
Paktu Lige trebalo se raditi o privremenoj ustanovi glede podruja nastanjenih
narodima jo nesposobnima da sami sobom upravljaju (lanak 22(1)). Blagostanje i razvitak tih naroda proglaeni su svetom misijom civilizacije, to je
znailo pravnu obvezu glede naina upravljanja tim mandatnim podrujima.
Svaka drava koja je preuzela upravu nad takvim podrujima sklopila je s Glavnim saveznikim i udruenim silama poseban ugovor o uvjetima mandata. Paktom
Lige (lanak 22(7)), mandatari su preuzeli i obvezu da Vijeu Lige upuuju godinje
izvjetaje o podrujima koja su im bila povjerena. Kao pomono tijelo Vijea Lige
bila je ustanovljena Stalna komisija za mandate, koja je poslije prisvojila i pravo da
prouava peticije stanovnika mandatnih podruja. Inae ni Pakt Lige, a ni ti ugovori
nisu predviali rokove za stjecanje neovisnosti tih podruja.
Prema stupnju dostignutoga razvoja sva mandatna podruja bila su podijeljena
u tri kategorije: mandate A, B i C.
Mandati A bili su prema odredbama Pakta Lige zajednice (communauts,
communities) koje su dostigle toliki stupanj razvitka da njihovo postojanje kao neovisnih naroda moe biti privremeno priznato pod uvjetom da primaju savjete i
pomo mandatara dok ne postanu sposobne da upravljaju same sobom. Radilo se
o u prijanjim pokrajinama Osmanlijskoga Carstva na Bliskom istoku. One u imale
razvijenu upravu, a poslije su usvajale i svoje ustave. Francuska je stekla mandat
nad Sirijom i Libanonom, a Britanija nad Irakom, Palestinom i Transjordanijom.
Podruja pod mandatom A mogla su se smatrati istinskim dravama, tj. subjektima
meunarodnoga prava, s ogranienom djelatnom sposobnou.
No do Drugoga svjetskog rata jedino je Irak bio stekao neovisnost, i to u 1932.
uz visoku cijenu koju je Britaniji platio ugovorom o savezu i koncesijama za iskoritavanje nafte. Iste te godine Irak je bio primljen u lanstvo Lige naroda. Slini su
sporazumi u 1936. bili pripremljeni za dokonanje mandata u Siriji i Libanonu, ali
ih je francuska vlada odbila ratificirati. Te dvije zemlje stekle su neovisnost u tijeku
Drugoga svjetskoga rata i 1945. bile su meu lanovima osnivaima UN-a.
Britanija je svoj mandat nad Transjordanijom dokonala u 1946, ali je tamo jo
dugo drala svoj utjecaj. Ona je u jeku arapsko-idovskoga sukoba dokonala svoj
mandat i nad Palestinom 15. svibnja 1948, dakle nakon to je Opa skuptina UN-a
29. studenoga 1947. usvojila plan o podjeli te zemlje na idovsku i na arapsku dravu.
Dan nakon dokonanja britanskoga mandata Izrael je 14. svibnja 1948. na temelju
te rezolucije proglasio svoju neovisnost.
Mandati B odnosili su se na narode (peuples, peoples) sredinje Afrike, u
prijanjim njemakim kolonijama, koji nisu imali posebnu politiku organizaciju.
Mandatar je njima upravljao uz sljedea ogranienja i obveze: zabranu zloupotreba,
ukljuujui trgovinu robljem, prodaju oruja i alkohola; osiguranje slobode savjesti

37. ZAVISNI TERITORIJI I POSEBNI SLUAJEVI SUBJEKATA...

283

i vjere; zabranu podizanja utvrda ili vojnih objekata i vojnikog poduavanja domorodaca, osim za policiju i obranu zemlje. Ostalim lanovima Lige bila je osigurana
jednakost uvjeta u razmjeni i trgovini (sustav otvorenih vrata). Dakle, za razliku od
njihovih kolonija, mandatari tamo nisu imali monopol u trgovini. Radilo se o svim
bivim njemakim kolonijama u Africi, osim Jugozapadne Afrike (danas Namibije).
Podruja Toga i Kameruna bila su podijeljena izmeu Francuske i Britanije.
Britanija je uz to bila dobila mandat nad bivom Njemakom Istonom Afrikom
(Tanganjikom), a Belgija nad graninim podrujima sa svojom kolonijom Kongo,
Ruandom i Urundijem, kojima je upravljala kao jedinstvenim podrujem (Ruanda-Urundi). Sva su ta podruja nakon Drugoga svjetskoga rata bila podvrgnuta sustavu
starateljstva UN-a.
Napokon, mandati C bili su najmanje razvijena podruja (teritoriji). Njima je
mandatar upravljao po svojim zakonima kao dijelovima svoga podruja pod uvjetima predvienima za mandate B. Tu, meutim, nije bilo otvorenih vrata za trgovinu
s ostalim lanovima Lige.
Uz bivu njemaku Jugozapadnu Afriku (danas Namibiju), to su bili prijanji
njemaki otoni posjedi na Pacifiku i sjeverno od Australije. Junoafrika Unija
stekla je mandat nad Jugozapadnom Afrikom s kojom je graniila. Novi je Zeland
dobio mandat nad otocima Zapadna Samoa, Britanija nad otocima Nauru, Australija
nad istonim dijelom Nove Gvineje, a Japan nad svim bivim njemakim otocima
sjeverno od ekvatora (Maralski, Marijanski i Karolinki otoci).
I sve su te zemlje nakon Drugoga svjetskoga rata bile stavljene pod sustav starateljstva UN-a, uz iznimku Jugozapadne Afrike. Junoafrika Unija, lan osniva
UN-a, tvrdila je da je to podruje anektirala, to Svjetska organizacija nije nikada
bila priznala. O poloaju Jugozapadne Afrike Meunarodni je sud izrekao etiri
savjetodavna miljenja. Nakon to su bive drave lanice Lige naroda Etiopija i
Liberija tuile Sudu Junu Afriku zbog politike apartheida u Jugozapadnoj Africi,
Sud je jo bio izrekao i dvije presude u toj parnici.
U savjetodavnom miljenju o Meunarodnom poloaju Jugozapadne Afrike iz
1950, Sud je ustanovio da Juna Afrika nije bila duna podvrgnuti to podruje starateljskom sustavu, ali da su i dalje ostale njezine obveze iz sustava mandata, uz
napomenu da nadzor nad izvrenjem tih obveza prelazi na Opu skuptinu. Juna
se Afrika nije osvrtala na to miljenje i odbijala je svako mijeanje UN-a na tome
podruju. Tamo je uvodila svoje rasistike zakone, sve dok Opa skuptina Rezolucijom 2415 (XXI) od 27. listopada 1966. nije dokonala taj mandat June Afrike. Ona
se nije osvrtala ni na tu rezoluciju, nego je svoju nezakonitu vlast produila sve dok
u 1988. nije sklopila sporazum s UN-om o prijenosu vlasti. U 1990. sve su politike
strane usvojile liberalni ustav i Namibija je formalno proglaena neovisnom. No sve
je prerogative suverene vlasti stekla nakon demokratskih izbora u 1994.

5. Starateljski sustav Ujedinjenih nacija. Drugi svjetski rat doveo je do


daljnje afirmacije prava naroda na samoodreenje. Atlantska povelja iz 1941.
koja je odraavala politike ciljeve antifaistike koalicije drava, proglasila je,

284 Meunarodna zajednica


meu ostalim: pravo svih naroda da izaberu oblik vladavine pod kojim ele
ivjeti.
Povelja UN-a u glavi XII. donosi propise o novomu sustavu starateljstva koji
je zamijenio prijeratni sustav mandata. Glavom XIII. Povelje ustanovljeno je i
Starateljsko vijee kao jedan od est glavnih organa UN-a.
Iako su ti propisi Povelje, poput onih o nesamoupravnim podrujima, jo i danas
formalno na snazi, i premda Starateljsko vijee jo nije rasputeno, sva su ta podruja odavno stekla neovisnost. Osim jedne iznimke, sve su to danas drave lanice
UN-a. Stoga o tim sustavima ovdje valja raspravljati kao povijesnima i opisati ih u
najkraim crtama.
Glava XII. Povelje vrlo je precizno i iroko opisala temeljne zadatke starateljstva
koji su mnogo odreeniji od svete misije civilizacije iz Pakta Lige naroda. Za svako
podruje sklapao se sporazum izmeu zainteresirane drave i UN-a, u kojemu su
obveze upravne vlasti bile precizno definirane. Cilj starateljstva bio je postupni
razvitak tih podruja prema samoupravi ili neovisnosti. Opa skuptina, i pod
njezinim nadzorom Starateljsko vijee, razmatrali su izvjetaje drava starateljica i
peticije lokalnoga stanovnitva.
Na temelju propisa iz Povelje, pacifiki otoci sjeverno od ekvatora koji su do
1945. bili pod mandatom Japana podvrgnuti su starateljstvu Sjedinjenih Drava i
proglaeni strategijskom zonom. Funkcije UN-a tamo je umjesto Ope skuptine
obavljalo Vijee sigurnosti uz pomo Starateljskoga vijea.
Svi ostali mandati B i C bive Lige naroda stavljeni su pod starateljstvo UN-a, a za
drave starateljice odreeni su prijanji mandatari. Uz njih, biva talijanska kolonija
Somalija u 1950. podvrgnuta je starateljstvu Italije (koja tada jo nije bila lanica
UN-a), ali samo na rok od deset godina.
Na temelju odluka i pod nadzorom Ope skuptine (ili Vijea sigurnosti) na
starateljskim su se podrujima organizirali plebisciti, nakon kojih su se proglaavali
njihova neovisnost ili neki drugi poloaj.
Godine 1956. odrani su prvi takvi plebisciti u Britanskom Togu i u Somaliji.
Stanovnitvo Britanskog Toga izjasnilo se za prikljuenje susjednoj Zlatnoj Obali,
koja je te iste godine stekla neovisnost pod imenom Gana. Francuski je Kamerun
stekao neovisnost 1960, a iste godine takoer Francuski Togo i Somalija. U 1961.
stanovnitvo sjevernoga dijela Britanskog Kameruna izjasnilo se za pripojenje neovisnoj Nigeriji, a stanovnici njegova junoga dijela pripojili su se bivemu francuskom
Kamerunu koji je ve bio neovisan. U istoj 1961. godini neovisnost je stekla Tanganjika, koja se 1964. udruila sa Zanzibarom u federaciju Tanzaniju.
Zapadna Samoa, te Ruanda i Burundi (dijelovi ranijeg jedinstvenoga podruja
Ruanda-Urundi) postali su neovisni 1962, a Nauru 1968. Taj otoi povrine od 21
etvornog kilometra i s oko sedam tisua stanovnika uao je u lanstvo UN-a tek u
rujnu 1999.
Australija je svome starateljskom podruju Nova Gvineja pridodala svoj otok
Papua, i oba dijela su kao jedinstvena drava stekli neovisnost 1975. pod imenom

37. ZAVISNI TERITORIJI I POSEBNI SLUAJEVI SUBJEKATA...

285

Papua Nova Gvineja. Najdulje su pod starateljstvom ostali strategijski otoci na Pacifiku sjeverno od ekvatora. Nakon to su Sjedinjene Amerike Drave ustanovile
novo samoupravno ureenje tih otoka, starateljstvo nad njima je prestalo rezolucijama Vijea sigurnosti UN-a potkraj 1990. i u 1994. U lanstvo UN-a bile su 1991.
primljene Federacija Mikronezije i Republika Maralsko otoje, a u 1994. Republika
Palau. Zajednica Sjevernomarijanskih otoka ostala je u savezu sa Sjedinjenim Amerikim Dravama.

6. Nesamoupravna podruja prema Povelji UN-a. Glava XI. Povelje nosi


naslov Deklaracija o nesamoupravnim podrujima i odnosi se na sva podruja
pod upravom drava lanica UN-a kojih narodi jo nisu postigli punu mjeru samouprave. Njome su sve one drave lanice UN-a koje su posjedovale kolonije,
Protektorate i druga nesamoupravna podruja preuzele Poveljom u odnosu na
ta podruja neke odreene pravne obveze. One su priznale naelo da su interesi stanovnika tih podruja prvenstveni i prihvatile su kao svetu dunost da
unapreuju njihovo blagostanje.
Konkretne obveze glede nesamoupravnih podruja formulirane su u Povelji
na slian nain poput obveza drava starateljica prema starateljskim podrujima. No mjere nadzora nad izvrenjem tih obveza prvotno su bile oito slabije.
Te su se drave obvezale da glavnom tajniku UN-a redovito dostavljaju radi
informacija statistike i druge obavijesti tehnike naravi, koje su se odnosile
na ekonomske, socijalne i odgojne prilike u nesamoupravnim podrujima.
Dakle, sama Povelja u tekstu koji je formalno jo na snazi, ne zabranjuje kolonijalizam, nego ga ak predvia. Kao cilj razvoja tih podruja spominje se samouprava,
ali ne i neovisnost.

No ono to nije bilo predvieno u tekstu Povelje poslije se izgraivalo u praksi


UN-a. Opa je skuptina ve u 1946. bila ustanovila kao svoj pomoni organ
Odbor za ispitivanje izvjea u nesamoupravnim podrujima. Od drava koje
su upravljale tim podrujima ona je zahtijevala sve vie podataka, davala je primjedbe na podnesena izvjea, ispitivala je peticije stanovnika tih podruja, slala
je povjerenstva na ta podruja i organizirala je plebiscite o njihovoj budunosti.
Time se taj sustav nadzora izjednaivao s onim o starateljskim podrujima.
Vrhunac toga razvoja bilo je u 1960. usvajanje u Opoj skuptini, jednoglasno
uz devet uzdranih glasova, Deklaracije o davanju neovisnosti kolonijalnim
zemljama i narodima (Rezolucija 1514 (XV)).
Tom deklaracijom, koja se otpoetka nije uzimala kao obina preporuka Ope
skuptine, kolonijalizam je stvarno bio proglaen suprotnim meunarodnom pravu.
U njoj je, meu ostalim, proglaeno da podvrgavanje naroda stranom jarmu, dominaciji i izrabljivanju znai uskratu temeljnih ljudskih prava i suprotno je Povelji
UN-a. Proglaeno je da svi narodi imaju pravo na samoodreenje i da se moraju

286 Meunarodna zajednica


obustaviti sve oruane akcije i represivne mjere protiv zavisnih naroda kako bi im se
omoguilo da ostvare svoje pravo na neovisnost. Zatraeno je poduzimanje hitnih
mjera na starateljskim i nesamoupravnim podrujima za prenoenje sve vlasti na
njihove narode.

Rezultat te deklaracije bio je da su se izmeu 1960. i 1962. Britanija, Francuska i Belgija uglavnom oslobodile svojih prekomorskih posjeda. Uz rijetke
iznimke, veina tih podruja stekla je u tome razdoblju neovisnost, a nove su
drave potom bile primljene u lanstvo UN-a.
Privremena iznimka bio je samo Portugal, koji je tvrdio da je sve svoje posjede u Africi, potom Istoni Timor i Macau, pripojio dravi metropoli i odbijao je
nadzor UN-a nad njima. Ali nakon vojnoga udara u 1974. i ta je zemlja odmah
priznala neovisnost svojim ranijim afrikim podrujima.61
Stoga se moe smatrati da je uz neke malobrojne iznimke proces dekolonizacije uglavnom bio dokonan u 1974. godini.

7. Zavisni teritoriji i subjektivitet meunarodnoga prava. U zakljuku


valja navesti da su neke cjeline o kojima smo raspravljali u trenutku njihova
stvaranja postajale subjektima meunarodnoga prava s ogranienom djelatnom
sposobnou. To su bile vazalne drave u okviru Osmanlijskoga Carstva, te
mandati A koji su nakon Prvoga svjetskoga rat bili izdvojeni iz Carstva. To su
bili i neki od protektorata.
Drave kojima su europske sile nametale Protektorat zadravale su meunarodnu osobnost, premda od njihove djelatne sposobnosti u meunarodnim
odnosima u poetku nije preostajalo nita ili gotovo nita.
Tako je tuniski bej nakon 1881. zadrao pravo da prima strane diplomatske predstavnike u rangu ministra rezidenta, s kojima je opio u prisutnosti francuskoga
generalnog rezidenta. No on je bio izgubio aktivno pravo poslanstva, a sve odnose
Tunisa s treim dravama obavljala je Francuska.

Sva ostala nesamoupravna podruja (kolonije, kolonijalni protektorati, mandati B i C, te podruja pod starateljstvom) bila su subjekti meunarodnoga prava
u zaetku. Njihova je meunarodna osobnost tijekom vremena sve vie jaala,
sve do njihove potpune neovisnosti.
U potvrdu toga Deklaracija iz 1970, pod naelom naela ravnopravnosti i samoodreenja naroda, navodi sljedee: Podruje kolonije ili nekoga drugog nesamoupravnog podruja ima, prema Povelji Ujedinjenih nacija, odvojen i razliit poloaj
od podruja drave koja njime upravlja; takav odvojen i razliit poloaj u skladu s
Poveljom postojat e toliko dugo dok narod te kolonije ili nesamoupravnog podruja
61
Zadravajui autonomiju, Macau je u 1999. bio pripojen Kini, slino britanskoj koloniji Hong
Kong u 1997. godini.

37. ZAVISNI TERITORIJI I POSEBNI SLUAJEVI SUBJEKATA...

287

ne ostvari svoje pravo na samoodreenje, u skladu s Poveljom, a napose s njezinim


ciljevima i naelima.

8. Podruja pod posebnim meunarodnim poloajem. Valja nam na kraju ovoga odjeljka neto navesti o internacionaliziranim podrujima, njihovoj
meunarodnoj osobnosti i u okviru nje o njihovoj sposobnosti sklapanja meunarodnih ugovora.
Takvih podruja danas nema, ali, za razliku od prije opisanih razliitih oblika
nesamoupravnih podruja, nije sasvim sigurno da ih ni u budunosti nee biti.
Ta podruja nisu nikada bila brojna, ali su imala vrlo raznolik meunarodni
poloaj. Stoga se sva ona koja se spominju u udbenicima i znanstvenim raspravama, a bila su pod nekom vrstom meunarodnoga nadzora, ne mogu smatrati
subjektima meunarodnoga prava.
Meunarodnu osobnost treba pripisati samo onim podrujima koja su imala neka predstavnika tijela izabrana od graana i koja su imala makar neku,
premda skuenu autonomiju u odluivanju, pa i pravo sklapanja meunarodnih
ugovora. To su bili samo Danzig i Saarsko podruje (vidjeti dalje).
(a) Neovisnu Dravu Krakov (1815 1846), ustanovile su zajednikim sporazumom na Bekom kongresu 1815. Austrija, Pruska i Rusija i potom su joj podijelile
ustav. Prema tome ustavu ta cjelina imala je Predstavniku skuptinu i Senat kao
izvrno tijelo. Prvotno je bilo predvieno da pod zajednikim protektoratom Krakov
uiva znatna autonomna prava.
No nakon dva neuspjela ustanka u ruskom dijelu podijeljene Poljske u 1830. i
1831, Rusija je u njezinu okviru ukinula Poljsko Kraljevstvo, a tri velesile su nizom
promjena ograniavale nadlenosti Predstavnike skuptine i Senata, sve dok 1846.
nisu odluile da to podruje pripoje Austriji.
Neovisna Drava Krakov nije se stoga mogla smatrati subjektom meunarodnoga prava.
(b) Isto se moe zakljuiti i glede Meunarodne zone Tangera (1923 1956).
Ta neutralizirana luka ostala je pod nominalnom suverenou marokanskoga sultana
i nakon to je on u 1912. potpao pod francuski protektorat.
Povjerenik sultana (Mendoub) imenovao je po jednoga muslimanskog i idovskog lana u Zakonodavnu skuptinu Tangera. Oni su tamo bili u manjini, jer su
druge lanove te skuptine imenovali konzuli europskih velesila. No glavna se vlast
nalazila u Meunarodnoj kontrolnoj komisiji, sastavljenoj iskljuivo od konzula europskih drava u Tangeru.62
62

Prvobitno su to bili konzuli Francuske, panjolske i Britanije. Nakon toga su im se pridruili


konzuli Italije, Belgije, Nizozemske, Portugala i vedske. U 1940. panjolske su trupe bile zauzele
Tanger i panjolska je postupno ukidala meunarodni reim pripajajui Tanger svojemu protektoratu u Maroku. U 1945. meunarodni reim Tangera bio je obnovljen. Od 1948. do 1956. u nje-

288 Meunarodna zajednica


(c) Slobodni grad Danzig (1919 1939) stvoren je Versailleskim mirovnim
ugovorom iz 1919. Program za mir u 14 toaka, to ga je predsjednik Sjedinjenih
Amerikih Drava Woodrow Wilson bio objavio 8. sijenja 1918, meu ostalim,
predviao je stvaranje neovisne poljske drave na podruju nesporno naseljenom
Poljacima, kojoj se trebao osigurati slobodan i siguran pristup moru.
Poljska je eljela jednostavno anektirati Danzig, ali su se Glavne saveznike i
udruene sile ustezale da ga prepuste Poljskoj, s obzirom na njegovo preteito njemako stanovnitvo.63 Kompromis je bio naen na Versailleskoj konferenciji u odvajanju Danziga od Njemake kako bi Poljska preko njega mogla dobiti pristup moru
koritenjem lukom toga grada. A njemake znaajke grada trebale su se ouvati
ustanovljenjem Slobodnoga grada sa irokom samoupravom.
Danzig je bio dobio Zakonodavnu skuptinu (Volksdag) od 120 biranih zastupnika i Senat kao izvrni organ. Liga naroda imenovala je visokoga komesara, ija
je zadaa bila rjeavati sporove izmeu Poljske i Danziga. Vanjske odnose Danziga
odravala je Poljska i ona je titila njegove graane u treim zemljama. Poljska je za
Danzig sklapala i meunarodne ugovore. Za njihovo je prihvaanje trebala suglasnost Volksdaga i Senata, ali uz uvjet da ne kode interesima Poljske. Stoga se Danzig
mogao smatrati posebnim subjektom meunarodnoga prava.
Uzajamni odnosi Poljske i Danziga nikada nisu bili jasno i do kraja definirani,
niti je bilo elje svake od stranaka da potuje interese one druge. Odredbe Versail
leskoga ugovora i kasnijih sporazuma Poljska je nastojala tumaiti na nain da se
suverenost Danziga svede samo na poslove lokalne samouprave. Naprotiv, Volksdag
i Senat Danziga pridavali su im najue mogue tumaenje u obrani protiv nametnute
im zajednice s Poljskom.
U 1933, gotovo u isto vrijeme kao i u Njemakoj, sva mjesta u Volksdagu na
izborima je osvojila Nacionalsocijalistika partija Danziga. Ona je potom izravno
provodila Hitlerovu politiku. U doba kratkotrajnoga pribliavanja Njemake i Poljske
od 1934. veina sporova Danziga i Poljske rjeavala se brzo i djelotvorno, zaobilazei
Ligu naroda.
No 23. kolovoza 1939, istoga dana kada je u Moskvi bio sklopljen Sporazum
Molotov-Ribbentrop koji je predviao podjelu Poljske, Njemaka je jednostrano
anektirala Danzig. Drugi je svjetski rat otpoeo njemakim napadom na Poljsku 1.
rujna 1939. Ali povlaenjem njemakih postrojbi potkrtaj 1944. povukla se i veina
njemakih stanovnika Danziga. One koji nisu pobjegli poljske su vlasti protjerale
1945. Tako je Gdanjsk danas dio Poljske, naseljen gotovo iskljuivo poljskim etnikim stanovnitvom.
(d) Saarsko podruje (1919 1935, 1945 1957). Prema lancima 45 50. Versailleskoga mirovnog ugovora iz 1919, podruje Saara bogato ugljenom, bilo je primu je sudjelovalo osam zemalja: Francuska, Britanija, panjolska, Sjedinjene Amerike Drave,
Belgija, Nizozemska, Portugal i vedska. Iako je jo na Potsdamskoj konferenciji u 1945. mjesto
bilo ponueno i Sovjetskom Savezu, on to pravo nije iskoristio.
63

Od oko 330 000 stanovnika Danziga u 1920. godini, samo je oko 10 000 bilo etnikih Poljaka.

37. ZAVISNI TERITORIJI I POSEBNI SLUAJEVI SUBJEKATA...

289

vremeno na 15 godina ustupljeno Francuskoj kao naknada za njemako unitenje


rudnika ugljena u sjevernoj Francuskoj. Za razliku od Danziga, Njemaka nije bila
prisiljena odrei se suverenosti nad tim svojim podrujem, nego ga je privremeno
prepustila Ligi naroda kao fideikomisaru (lanak 49(1). Versailleskog ugovora).
Vlast nad Saarom nije bila povjerena Francuskoj, ni nekom lokalnom tijelu, nego
Meunarodnom upravljakom povjerenstvu koje je zastupalo Ligu naroda. Sastojalo se od pet lanova: jednoga francuskog graanina, jednoga stanovnika Saara koji
nije smio imati francusko dravljanstvo i tri graanina treih drava koje je Vijee
Lige imenovalo na rok od jedne godine.64 To povjerenstvo obnaalo je zakonodavnu
i izvrnu vlast. Miljenja i elje Izbrane skuptine koja je zastupala lokalno stanovnitvo nisu bila obvezatna za Povjerenstvo.
Iako je bila upitna meunarodna osobnost Saarskoga podruja, njegovo Povjerenstvo sklopilo je vie ugovora s Francuskom i s Njemakom i pristupilo je nekim
mnogostranim ugovorima, poput Svjetske potanske konvencije u 1929.
Meunarodni poloaj Saara bio je dokinut i on je bio vraen tada ve nacistikoj
Njemakoj, kao rezultat plebiscita odranoga u 1935. Za ujedinjenje s Njemakom
glasalo je 90,3% biraa, za odranje meunarodnoga poloaja 8,8%, a samo 0,4% za
prikljuenje Francuskoj.
Nakon Drugoga svjetskoga rata, odlukom Potsdamske konferencije, Francuska je
izmeu 1945. i 1957. neposredno upravljala Saarom kao samoupravnim podrujem,
politiki odvojenim od Njemake, a ekonomski ujedinjenim s Francuskom. U tome
razdoblju nije bilo nikakva meunarodnog nadzora.
Francuska je nastojala to je mogue dulje zadrati Saar odvojen od Savezne Republike Njemake. Stoga mu je u 1950. osigurala poloaj pridruenoga lana Vijea
Europe. Saar je bio zastupljen u Savjetodavnoj skuptini Vijea i u svoje ime postao
je strankom Europske konvencije o ljudskim pravima iz 1950. i njegova Dopunskoga
protokola iz 1952. Postao je lanom i Europske zajednice za ugljen i elik (Pariki
ugovor iz 1951).
Francuska je nastojala osigurati Saaru europski autonomni poloaj koji su trebale
zagarantirati zainteresirane drave, a odobriti lokalno stanovnitvo. Taj je poloaj
Saar trebao dobiti u okviru neostvarene Zapadnoeuropske unije.
No opet je lokalno stanovnitvo sprijeilo takav razvoj. Na referendumu 1955.
dvotreinskom je veinom bio odbaen europski status Saara. I kada je potkraj te
godine pronjemaka stranka zadobila veinu u Skuptini, Francuska se vie nije
mogla ogluivati o tu demokratsku volju naroda. Saar je ponovno bio prikljuen
Njemakoj poevi od 1. sijenja 1957.
Valja zakljuiti da, iako to nije bila prvobitna namjera utemeljitelja, i Saarsko se
podruje moglo smatrati zasebnim subjektom meunarodnoga prava.
64

Izmeu 1932. i 1935. meu lanovima toga povjerenstva bio je Hrvat dr. Milovan Zorii, koji
je nakon Drugoga svjetskoga rata, izmeu 1946. i 1958, bio lan Meunarodnoga suda u Den
Haagu.

290 Meunarodna zajednica

h
Bilo je vie podruja s efemernim posebnim poloajem, ili su se iznosili takvi
prijedlozi koji se nisu ostvarili. Ovdje emo navesti samo dva takva sluaja koji su
zahvaali dananje dijelove podruja Republike Hrvatske.
(i) Slobodna Drava Rijeka 1920 1924.65 Nakon to na Versailleskoj mirovnoj
konferenciji Italija i Kraljevina SHS nisu uspjele sklopiti ugovor o granicama, lankom 4. Rapalskog ugovora od 12. studenoga 1920. bila je formalno ustanovljena
Slobodna Drava Rijeka kao dio razgranienja.
Po Rapalskom ugovoru nije se trebalo raditi o tzv. internacionaliziranom podruju pod upravom Lige naroda (poput Slobodnoga grada Danziga i Saarskoga
podruja), nego o istinskoj dravi. No na temelju pravnih propisa i razvoja faktikog
stanja, ta je tvorevina imala neke znaajke dravnosti samo u vrijeme autonomake
vlade Riccarda Zanelle, koja je uivala podrku veine biraa, i to izmeu 5. listopada
1921. i faistikoga udara u Rijeci 3. oujka 1922. Nakon toga Italija je tamo zadobila
sav utjecaj, poput nacistike Njemake u Danzigu poevi od 1933.
Dokinuta je i podijeljena izmeu istih stranaka Rimskim paktom o prijateljstvu
i srdanoj suradnji od 27. sijenja 1924.
(ii) Slobodni Teritorij Trsta (STT), (1947 1954). Stvaranje te cjeline, sastavljene od irega podruja grada Trsta sa zaleem i dijela Istre do rjeice Mirne, bilo je
kao politiki kompromis predvieno Mirovnim ugovorom s Italijom potpisanim u
Parizu 10. veljae 1947, a koji je stupio na snagu 15. rujna iste godine.
Vijee sigurnosti UN-a trebalo je osiguravati teritorijalnu cjelovitost i neovisnost
Teritorija. itav taj teritorij trebao je biti demilitariziran (razvojaen) i neutralan.
Stanovnitvo je trebalo opim pravom glasa birati Narodnu skuptinu, a ona je
morala imenovati Vijee vlade. Vijee sigurnosti bilo je nadleno imenovati guvernera uz pristanak vlada Jugoslavije i Italije, ali on nije smio biti dravljanin ni jedne
od tih zemalja, a ni STT-a. Guverner je, kao predstavnik Vijea sigurnosti, morao
nadzirati provoenje Statuta STT-a, imenovati suce i davati pomilovanje osuenim
osobama. Uz jednoga predstavnika Vijea vlade, on je trebao potpisivati i ugovore
STT-a. Pravo ugovaranja bilo je ogranieno na gospodarska, kulturna, tehnika,
socijalna i zdravstvena pitanja.
Da se STT ostvario, bio bi poseban subjekt meunarodnoga prava s obiljejima
dravnosti, ali s ogranienom djelatnom sposobnou i pod zatitom (protektoratom) Vijea sigurnosti UN-a.
Do primjene tih propisa nije nikada dolo jer se STT nije ustanovio. S obzirom
na to da se vlade Jugoslavije i Italije nisu mogle sporazumjeti o osobi guvernera, i
nakon stupanja na snagu Mirovnoga ugovora s Italijom bilo je produljeno stanje
privremene podjele tog teritorije na dvije zone. U Zoni A vojnu su upravu vrile
britansko-amerike snage, a u Zoni B Jugoslavenska armija.
65

Vidjeti pojedinosti dr. Vesna CRNI-GROTI: Pravni poloaj Rijeke drave, ZPFR 1987,
br. 8, str. 47-57.

37. ZAVISNI TERITORIJI I POSEBNI SLUAJEVI SUBJEKATA...

291

Londonskim memorandumom o suglasnosti iz 1954. britansko-amerika uprava


u najveemu dijelu Zone A predana je Italiji, a mali dio Zone A i Zona B bili su prikljueni Jugoslaviji. Time je taj neostvareni STT bio podijeljen izmeu Jugoslavije
i Italije. To je konano bilo potvreno Osimskim ugovorom izmeu Jugoslavije i
Italije, iz 1975.
Prikljueno je podruje nakon 1954. bilo podijeljeno izmeu jugoslavenskih republika Slovenije i Hrvatske. Granina crta slijedi etniku granicu na rjeici Dragonji. Od 8. listopada 1991. ta je crta postala meudravna granica Hrvatske i Slovenije. Ostalo je nerijeeno pitanje razgranienja morskoga prostora u Piranskom zaljevu
i u moru izvan njega, jer savezna vlast nije vrila morska razgranienja izmeu
svojih republika. Ostalo je da se sklopi konani ugovor sa Slovenijom o kopnenoj i
o morskoj crti razgranienja.

h
Nema ni jednoga pravila meunarodnoga prava koje bi sprjeavalo ustanovljenje slinih internacionaliziranih zona u budunosti kao mogue kompromisno rjeenje tekih meunarodnih pitanja. No loa iskustva iz prolosti
daju malo ohrabrenja za neko takvo trajno rjeenje. Nije vie sasvim iskljuen ni
neki oblik meunarodnoga protektorata nad dravama i podrujima u kojima je
nakon etnikih sukoba teko ustanoviti i stabilizirati jedinstvenu demokratski
izabranu vlast. ini se da se u tome poloaju nala Bosna i Hercegovina nakon
Daytonskoga sporazuma potkraj 1995, a moda e to biti rjeenje i za Kosovo.
Bosna i Hercegovina podijeljena je na dva entiteta (Federaciju Bosne i Hercegovine i Republiku Srpsku) koji nisu nikakvi subjekti meunarodnoga prava. Trea
cjelina, Distrikt Brko, ima neka obiljeja podruja s posebnim poloajem, ali bez
meunarodne osobnosti.
Ured Visokoga predstavnika donio je 7. prosinca 1999. Statut Distrikta Brko u
Bosni i Hercegovini.66 Distrikt obuhvaa negdanju opinu Brko. Demilitariziran
je, a njegovi graani ne podlijeu vojnoj obvezi. Opskrbljen je samostalnim organima vlasti. Zakonodavnu vlast obnaa Skuptina Distrikta s 29 vijenika izabranih
opim pravom glasa na etiri godine. Izvrnu vlast ini Vlada s gradonaelnikom
na elu. Sudbena se vlast sastoji od prvostupanjskoga i albenog suda. Distrikt ima
samostalan budet. Iako je izdvojen iz obaju entiteta, Distrikt Brko nije poput samih
entiteta subjekt meunarodnoga prava. On e vjerojatno prestati postojati kada se
iznae neko trajno rjeenja unutarnjega ustroja Bosne i Hercegovine.

66

Vidi tekst na engleskom jeziku ILM 2000, No. 4, pp. 879-893.

292 Meunarodna zajednica

38. SVETA STOLICA I DRAVA VATIKANSKOGA


GRADA
Bibliografija
Yves de la BRIERE: La condition juridique de la Cit du Vatican, RCADI 1930, tome 33, pp. 115165; Milan MARKOVI: Poloaj Vatikana, odnosno pape i Katolike crkve u meunarodnom
pravu, JRMP 1956, br. 2, str. 245-257; J. H. W. VERZIJL: International Law in Historical
Perspective, Vol. 11, Leyden, 1969, pp. 295-302, 308-338; C. H. EUGENE: The Holy See and the
International Legal Order, The Hague, 560 pages; Charles ROUSSEAU: Droit international public,
tome II, Paris, 1974, pp. 353-377; James CRAWFORD: The Creation of States in International
Law, Oxford, 1979, pp. 152-160; Vjekoslav CVRLJE: Vatikan u suvremenom svijetu, Zagreb, 1980;
Vatikanska diplomacija: Postkoncilski Vatikan u meunarodnim odnosima, Zagreb, 1992; M.
MERLE: LEglise catholique et les relations internationales depuis la seconde guerre mondiale,
Paris, 1988, 243 pages.

1. Uvod. U meunarodnoj praksi oduvijek je bilo nesporno da je papa, tj.


Sveta Stolica, ili Papinska drava subjekt meunarodnog prava. Ali se znanost
i praksa ni danas sasvim ne slau o nositelju toga subjektiviteta i o njegovoj
pravnoj naravi. To je, meutim, odraz i zanimljivoga povijesnog razvitka.

2. Papinska drava. Uz to to je duhovni glavar svih katolikih vjernika i


Katolike crkve kao transnacionalne vjerske organizacije, jo od 8. i 9. stoljea
papa je bio i svjetovni dravni vladar.
To svojstvo pape su dugovali franakim vladarima Pipinu Malomu i njegovu
sinu Karlu Velikom. Oni su papama Stjepanu II. i Adrijanu I. podarili zemljine
posjede, a pape su ih u 8. stoljeu krunili franakim kraljevima. Godine 800. papa
Lav III. okrunio je Karla za prvoga cara Svetoga Rimskog Carstva. Time se tada
jo preteito barbarski zapadni dio Europe poeo osamostaljivati i udaljavati od
Bizanta, iji su vladari u to doba imali jai pravni naslov rimskih careva od onih iz
Karolinke dinastije.
Papinska je drava mijenjala granice, ali je uvijek obuhvaala Rim s dijelom
srednje Italije izmeu obala Tirenskog i Jadranskoga mora. Ta drava postojala je
neprekinuto do 1798, od kada je tijekom tri godine bila republika. Obnovljena je u
1801, ali ju je u 1809. Napoleon I. prikljuio svome Carstvu. Ponovno je obnovljena
odlukom donesenom na Bekom kongresu 1814, i trajala je do 1870. godine.

Kroz to dugo razdoblje pape su bili smatrani svjetovnim vladarima poput


svih ostalih. Ipak, njihov utjecaj i privilegiji koje su im druge drave priznavale
nisu proizlazili samo iz toga svojstva nego i iz injenice to su bili glavari Katolike crkve. To u diplomatskoj praksi nije stvaralo vee tekoe. Privilegiji koji
su se papama priznavali odnosili su se samo na pravo diplomatskoga prvenstva
bez drugoga sadraja.

38. SVETA STOLICA I DRAVA VATIKANSKOGA GRADA

293

3. Talijanski Garancijski zakon iz 1871. Odmah nakon poraza Francuske


od Pruske, kao posljednji korak u ujedinjenju Italije, talijanske su postrojbe ule
u Rim u 1870. godini. Nakon odranoga plebiscita Italija je anektirala itavu
Papinsku dravu. Time pape gube svjetovnu vlast.
Talijanska je drava jednostrano i protiv njegove volje uredila poloaj pape
Garancijskim zakonom iz 1871, na temelju kojega je jednostrano preuzela iroke
meunarodne obveze.67
Priznata je nepovredivost papine osobe i u tome pogledu on je bio izjednaen
s talijanskim kraljem. Odreena mu je godinja renta. Priznata mu je potpuna
sloboda u duhovnoj oblasti, potom pravo da alje i prima diplomatske predstavnike kojima su priznata sva diplomatska prava i privilegiji. Zajameno mu
je nesmetano openje sa svim drugim dravama u svijetu.
No papi je bila zanijekana suverenost nad bilo kakvim teritorijem. Priznato mu je
pravo uivanja nekih palaa (Vatikan, Lateran) i nekih zemljita, ali ne i vlasnitvo.
Iako nepovrediv, on i svi lanovi Rimske kurije potpali su pod talijansku sudbenost.
To pape nisu mogli priznati i sami su sebe smatrali zatoenicima talijanske drave
s kojom su odbijali slubene kontakte. Odbijali su i godinju rentu od talijanske
drave. Ali su i dalje izmjenjivali diplomatske predstavnike, odravali su nesmetane
odnose s treim dravama i sklapali su konkordate. Zapravo, nakon 1870. Sveta je
Stolica ostala subjektom meunarodnog prava, iako njezin poloaj nije bio pravno
ureen.

4. Lateranski ugovori iz 1929. Taj je spor uspjeno i trajno bio rijeen trima
ugovorima koje je Sveta Stolica bila sklopila s Italijom koja je tada imala faistiku vlast. U 1929. sklopljen je politiki sporazum pod nazivom Lateranski
ugovor, potom konkordat kojim je ureen poloaj Katolike crkve u Italiji, te
financijska konvencija kojom je iznos rente iz Garancijskog zakona bio prepolovljen.68
Lateranskim je ugovorom ustanovljena Drava Vatikanskoga Grada s papom
kao njezinim glavarom, rijeeno je tzv. Rimsko pitanje, a papi su priznata u biti
ista prava kao i ona iz Garancijskog zakona.
lankom 2. Italija priznaje suverenost Svete stolice u oblasti meunarodnih
odnosa kao atribut uroen njezinoj naravi, u skladu s tradicijom i zahtjevima
njezina poslanstva u svijetu.

67

Vidjeti ocjenu pravnoga domaaja toga jednostranog akta V. . DEGAN: Sources of International Law, The Hague, 1997, pp. 293-294, 305.

68

Vidjeti tekstove LE FUR & CHKLAVER: Recueil de textes de droit international public,
deuxime dition, Paris, 1934, pp. 1002-1029.

294 Meunarodna zajednica


Sveta je Stolica priznala da je Lateranskim ugovorom konano i neopozivo rijeeno, i time dokonano Rimsko pitanje, i priznala je Rim kao prijestolnicu Italije.
Italija je sa svoje strane priznala Dravu Vatikanskoga Grada pod papinom suverenou (lanak 26).
U preambuli Lateranskoga ugovora navedeno je: da bi se Svetoj Stolici osigurala
apsolutna i vidljiva neovisnost, treba joj zajamiti neprijepornu suverenost ak i u
meunarodnoj oblasti, i stoga se kao nunost pojavilo ustanovljenje Grada Vatikana s posebnim modalitetima, priznajui Svetoj Stolici na tome podruju puno
vlasnitvo, iskljuivu i apsolutnu vlast i suverenu jurisdikciju. Taj poloaj Drave
Vatikanskoga Grada razraen je u lancima 3 7. Osim bazilike svetoga Petra i
ostaloga podruja koje ini tu dravu, nekim drugim bazilikama i palaama u Rimu
priznata je eksteritorijalnost, a neke su samo osloboene od poreza.

Sveta je Stolica izjavila da se eli udaljiti od prolaznih natjecanja drava i od


meunarodnih skupova u te svrhe, osim ako strane u sporovima jednoglasno
ne zatrae njezinu mirovnu misiju, pridravajui si pravo da u svakome takvom
sluaju oituje svoju moralnu i duhovnu mo. Stoga e se Grad Vatikan uvijek i
u svim sluajevima smatrati neutralnim i nepovredivim podrujem (lanak 24).
Prava koja su ve bila priznata Garancijskim zakonom u Lateranskom se
ugovoru preciziraju i razrauju.
Minijaturna Drava Vatikanskoga Grada ustanovljena je tim ugovorom na
prostoru od oko pola etvornog kilometra (za usporedbu, Papinska drava imala
je do 1870. godine 40 000 etvornih kilometara), i s manje od tisuu stanovnika. Ustanovljeno je i posebno vatikansko dravljanstvo koje je po svojoj naravi
preteito funkcionalno. Stjeu ga dunosnici Katolike crkve dok tamo ive, ali
oni redovito zadravaju i svoje prijanje dravljanstvo.
Nakon pada faistike vlasti i monarhije u Italiji, Ustav Talijanske Republike iz
1947. priznao je u lanku 7. neovisnost i suverenost Katolikoj crkvi u odnosu na
talijansku dravu, kao i Lateranske ugovore. U toj je odredbi navedeno da se ti ugovori mogu mijenjati samo po postupku predvienom za ustavne promjene.
Konkordat i financijska konvencija iz 1929. temeljito su izmijenjeni novim konkordatom od 15. studenoga 1984.69 U njegovu uvodu spomenute su politike i drutvene promjene koje su se u posljednjim desetljeima zbile u Italiji, te razvoj u Crkvi
nakon Drugoga vatikanskog koncila. Njegov lanak 1. potvruje da su Talijanska
Republika i Katolika crkva, svaka u svome poretku neovisne i suverene. Dok je Crkva, s jedne strane, uzela u obzir laiku narav talijanske drave i njezina obrazovnog
sustava, drava se odrekla bilo kakvoga zahtjeva za politikom ili administrativnom
kontrolom nad Crkvom. Talijanski fiskalni reim primjenjuje se samo na imovinu
Svete Stolice koja nema crkveni karakter.

69

Cf., ILM 1985, No. 6, pp. 1589-1597.

38. SVETA STOLICA I DRAVA VATIKANSKOGA GRADA

295

5. Meunarodni odnosi. Sveta Stolica odrava diplomatske odnose s vie


od 17 drava u svijetu, od kojih sve nemaju veinsko katoliko vjerniko puanstvo. etrdesetak drava ima stalne diplomatske misije pri Vatikanu. Republika
Hrvatska uspostavila je diplomatske odnose sa Svetom Stolicom na razini nuncijature, odnosno veleposlanstva, 8. veljae 1992.
Sveta Stolica ima stalnu promatraku misiju pri UN-u od 1964, a od 1978.
i pri Organizaciji amerikih drava. Punopravna je lanica sljedeih specijaliziranih ustanova UN-a: Meunarodne agencije za atomsku energiju, Svjetskoga potanskog saveza, Meunarodne unije za telekomunikacije te Svjetske
organizacije za intelektualno vlasnitvo. Sudionica je Organizacije za europsku
sigurnost i suradnju (OESS, prije KESS).
Sudjelovala je na brojnim meunarodnim konferencijama. Stranka je i nekih meunarodnih konvencija poput Konvencije o poloaju izbjeglica iz 1951,
bekih konvencija o diplomatskim i konzularnim odnosima iz 1961. i 1963,
Meunarodne konvencije o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije iz 1966,
Beke konvencije o pravu meunarodnih ugovora iz 1969. i dr.
Uz ugovore koje sklapa poput svake druge drave, Sveta Stolica sklapa posebne dvostrane ugovore s drugim dravama pod nazivom konkordata. Konkordati se ravnaju prema propisima Beke konvencije o pravu ugovora iz 1969.
i istinski su meudravni ugovori.
Konkordatima se ureuje poloaj Katolike crkve u odnosnoj dravi. Njima se
mogu, meu ostalima, urediti, prava, dunosti i odnosi crkvene hijerarhije i dravnih
tijela, materijalna pitanja Crkve, pitanja crkvene discipline, organizacija klera, uvjeti
sluenja vojne obveze sveenika i njihova podmlatka, granice biskupija, organizacija
vjeronauka u kolama, duobrinitvo u vojsci, te druga pitanja.

6. Odnosi Svete Stolice i Drave Vatikanskoga Grada. Mnogi smatraju da


je tu rije o dvjema pravnim osobama.
Sveta je Stolica sredinji upravni organ Katolike crkve. Sastoji se od pape,
dravnoga tajnika i sredinjih tijela (kongregacija) koja upravljaju itavom Crkvom. Premda je bilo i suprotnih miljenja, ini se da je i nakon 1870, kada je
izgubila teritorijalnu suverenost, Sveta Stolica djelovala kao subjekt meunarodnog prava sui generis.
Drava Vatikanskoga Grada, ustanovljena 1929, stekla je openito meunarodno priznanje. Ali u znanosti ima i danas onih koji joj osporavaju znaaj
drave.
Pri tome moda nije odluujui njezin mali teritorij i mali broj stanovnika jer
su to obiljeja i nekih drugih malih drava poput Monaka, San Marina i Lihtentajna. No, za razliku od tih i drugih drava, Drava Vatikanskoga Grada ne postoji

296 Meunarodna zajednica


zbog dobrobiti njezinih graana nego radi upravljanja Katolikom crkvom. Uz to,
ta drava ne obavlja ni sve javne slube koje su svojstvene svakoj dravi. Talijanska
policija odrava red na trgu Svetoga Petra. Talijanske eljeznice, vodovod, sanitarni
sustav i PTT opsluuju tu enklavu u Rimu, koja je o Italiji ovisna i glede uivanja
slobode tranzita.

No, kako s pravom istiu neki pisci, nita se ne bi dobilo ako bi se i uspjelo
dokazati da Vatikan nije drava. U meunarodnoj praksi on se openito uzima
kao i svaka druga drava. Stranka je dvostranih i viestranih meunarodnih
ugovora koji se odnose na njegov teritorij.
Kada je rije o mnogostranim konvencijama otvorenima na pristup samo
dravama, ratifikacija Svete Stolice ili Vatikana ima za njihovo stupanje na snagu
jednak uinak kao i ratifikacija bilo koje druge drave. Premda nije lan UN-a,
vidjeli smo da su Sveta Stolica ili Vatikan lanovi nekih specijaliziranih ustanova
UN-a otvorenih samo dravama. U svojstvu drave sudjeluje i na meunarodnim konferencijama, npr. na Konferenciji o europskoj sigurnosti i suradnji (potpisnik je Helsinkog zavrnog akta iz 1975). No odnos tih dvaju entiteta (Svete
Stolice i Drave Vatikanskoga Grada) u praksi nije sasvim jasan.
Vatikan je tako lan Svjetskoga potanskoga saveza i Meunarodne unije za telekomunikacije, dok je Sveta Stolica jedan od osnivaa i lan Meunarodne agencije
za atomsku energiju. Takoer ni pristup mnogostranim konvencijama nije sasvim
dosljedan. Vatikan je potpisao Meunarodni sporazum o itu iz 1956, a Sveta Stolica
Konvenciju o priznanju i izvrenju stranih arbitranih presuda iz 1958, te Konvenciju o tranzitnoj trgovini drava bez izlaza na more iz 1965.
Sveta je Stolica stranka enevskih konvencija o humanitarnome pravu iz 1949,
te bekih konvencija o diplomatskim i konzularnim odnosima iz 1961. i 1963. Neke
dvostrane ugovore ratificirala je Sveta Stolica, a neke druge Vatikan.

inilo bi se pretjeranim tvrditi da je rije o dvama razliitim subjektima meunarodnoga prava. Tree drave ne priznaju svaku od tih cjelina pojedinano,
niti odravaju posebne odnose sa svakom od njih. I analogije o odnosu Svete
Stolice i Vatikana kao o realnoj ili personalnoj uniji drava ne daju najbolja
rjeenja.
Priklonili bismo se miljenju da je rije o odnosu vlade i drave, uz napomenu da je svaka od njih vrlo specifina. Sveta Stolica sama je za sebe izvanteritorijalni subjekt meunarodnoga prava, i taj je njezin poloaj znatno vaniji od
njezina dopunskog poloaja vlade teritorijalno skuene Drave Vatikanskoga
Grada.70 No, bilo da u meunarodnim odnosima nastupa Sveta Stolica bilo Vatikan, u biti se radi o aktima razliitih organa istoga subjekta meunarodnog
prava i sve to ne stvara vee tekoe u meunarodnoj praksi.
70

Cf., James CRAWFORD: The Creation of States in International Law, Oxford, 1979, pp. 159-160.

38. SVETA STOLICA I DRAVA VATIKANSKOGA GRADA

297

A Katoliku crkvu u njezinoj cjelini najuputnije je opisati kao veliku transnacionalnu vjersku organizaciju.71 To stoga to su njezini ogranci, tj. dijelovi u
razliitim dravama, ukljuujui i u samoj Italiji, podloni unutarnjemu pravu
odnosne zemlje. Osim nuncija, domaa crkvena hijerarhija ne uiva diplomatske povlastice prema opemu meunarodnom pravu.
ak ako se konkordatom predvide i neke povlastice ili izuzea, to te crkvene
ogranke ne izdie iznad pravnoga poretka u njihovoj dravi. No, nakon Drugoga
vatikanskog koncila i Sveta Stolica pazi na to da Crkva bude odvojena od svjetovne
vlasti i neovisna o njoj, te da Katolika crkva ne bude iznad drugih vjerskih zajednica
ak niti u dravama s preteito katolikim stanovnitvom.
7. Malteki viteki red (Suvereni vojni hospitalni red Svetoga Ivana Jeruzalemskoga od Rodosa i Malte), neko je imao teritorijalnu suverenost, a nakon to ju je
izgubio, nastavio je s nekim dravama odravati diplomatske odnose.
Taj je red bio je osnovan u 11. stoljeu prije kriarskoga osvajanja Jeruzalema.
Njegovi su lanovi vodili brigu o bolesnicima i putnicima napose u Jeruzalemu,
ali su kao vitezovi sudjelovali i u borbama. Nakon izgona kriara iz Svete Zemlje,
Red je bio u 1291. premjeten na Cipar, a izmeu 1310. i 1522. vladao je otokom
Rodosom. Nakon to su Osmanlije osvojile i taj otok, Red dolazi na otok Maltu koji
uspjeno brani od Turaka. U 1798. Napoleon I. protjeruje taj red s Malte, a vitezovi
se sklanjaju u Rusiju i u neke talijanske gradove sve dok 1834. nisu nali smjetaj u
Rimu kao humanitarna organizacija.
Malteki je red podvrgnut papi i ima uske odnose sa Svetom Stolicom. Talijanska
mu drava od 1884. priznaje pravo poslanstva, a zakonskom odredbom iz 1929.
priznaje mu pravo da se smatra suverenim, te neke diplomatske poasti, premda
jo od 1798. vie ne vri suverenost nad nikakvim teritorijem.
Malteki red odrava diplomatske odnose s pedesetak drava. Republika Hrvatska uspostavila je s njime diplomatske odnose 22. prosinca 1992. Njezin veleposlanik
pri Svetoj Stolici akreditiran je i pri Maltekom redu.
Za razliku od Svete Stolice (i Drave Vatikanskoga Grada) koja ima objektivnu
meunarodnu osobnost ak i u odnosu na drave koje s njome nemaju odnosa, to
se isto ne moe tvrditi i za Malteki red. Taj red nije subjekt meunarodnoga prava
ak ni u onoj mjeri kao veina vladinih meunarodnih organizacija (v. infra, 49.
i 56). Ali on jest subjekt meunarodnoga prava u odnosu na one drave koje mu to
svojstvo priznaju, meu kojima je i Hrvatska.
Za ostale drave Malteki bi se red u oruanim sukobima mogao smatrati drutvom za pruanje pomoi. Na temelju lanka 125. Tree enevske konvencije o
postupanju s ratnim zarobljenicima iz 1949. zaraene mu strane kao vjerskoj organizaciji mogu priznati pravo da posjeuje ratne zarobljenike i dostavlja im ili raspodjeljuje pomo.72
71

Cf., Nguyen QUOC DINH: Droit international public, Patrick Daillier, Mathias Forteau et
Alain Pellet, 8e dition, Paris, 2009, p. 507.
72

Cf., Ian BROWNLIE: Principles of Public International Law, Fifth Edition, Oxford, 1998, p. 65.

298 Meunarodna zajednica

39. ORGANI DRAVE U MEUNARODNIM


ODNOSIMA
Bibliografija
C. W. JENKS: International Immunities, London, 1961, 178 p.; Philippe CAHIER: Le droit
diplomatique contemporain, Genve-Paris, 1962, 535 p.; Geraldo DO NASCIMENTO E SILVA:
Diplomacy in International Law, Leyden, 1973, 217 p.; Sir Arthur WATTS: The Legal Position in
International Law of Heads of States, Heads of Governments and Foreign Ministers, RCADI 1994,
Vol. 247, pp. 11-130; Sylvie Bonan Les attentats contre les personnes protges u H. ASCENSIO,
E. DECAUX, A. PELLET: Droit international pnal, Paris, 2000, pp. 485-491.

Drave, poput pravnih osoba prema unutarnjem pravu, mogu djelovati samo
putem ovlatenih organa. Najvii organ u tome pogledu jest glavar (ef ) drave,
a u zemljama u kojima taj poloaj postoji, i predsjednik vlade. Svaka moderna drava ima i jedno specijalizirano ministarstvo za vanjske poslove, a njezin
najvii dunosnik ima takoer i po meunarodnom pravu znaajnu ulogu i
nadlenosti za zastupanje svoje drave. To ministarstvo koordinira i upravlja
radom diplomatskih i drugih stalnih i povremenih predstavnitava svoje zemlje
u inozemstvu.
U izvanrednim prilikama, napose u oruanom sukobu, organi drave u meunarodnim odnosima mogu jo biti i vojni zapovjednici u zemlji i u inozemstvu, te zapovjednici ratnih brodova.
Ugovorima se moe predvidjeti i izravna suradnja razliitih drugih tijela dviju
ili vie drava, poput eljeznikih i potanskih uprava, organa unutarnjih poslova,
carinskih organa i sl. Ali se posvuda te raznolike odnose nastoji koordinirati u ministarstvu vanjskih poslova.
Napokon, putem ugovora o pravnoj pomoi moe se predvidjeti uzajamna suradnja sudova dviju (ili vie) drava u izvrenju pravosnanih presuda druge drave. Sudovi na podruju jedne drave mogu na zamolbu suda u drugoj dravi za
njih obaviti odreene izviajne radnje i istragu u kaznenom postupku (ispitivanje
okrivljenika, sasluanje svjedoka i vjetaka, sudski uviaj, pretres), i sl. U tim sluajevima sudovi najee ope putem svojih ministarstava pravosua ili ministarstava
vanjskih poslova.

Organizacija svake drave i raspodjela nadlenosti izmeu njezinih organa


u naelu je njezina unutarnja stvar. Ali, kako emo vidjeti, meunarodno pravo
nadovezuje pravne posljedice na akte pojedinih organa drave, a u nekim sluajevima ak ako oni i prekorae svoje nadlenosti prema unutarnjemu pravu.
Ipak drava snosi odgovornost za meunarodno protupravna djela mnogo irega
kruga organa i osoba od onih ovlatenih za meunarodno openje. To mogu biti
akti zakonodavnih i sudskih organa, akti niih izvrnih, te svih vojnih organa. Uz to,

39. ORGANI DRAVE U MEUNARODNIM ODNOSIMA

299

drava odgovara i za protupravna djela neovlatenih osoba, pa i stranaca, na svome


podruju, ponajprije zbog toga to ih nije sprijeila (vidjeti pojedinosti, infra, 44,
pod 2. i 5).

Mogu se iz praktinih razloga vriti razliite podjele organa drava za meunarodno openje. Najznaajnija je podjela na sredinje (tj. unutarnje) organe
koji djeluju u dravi (glavar drave, najvie zakonodavno tijelo, vlada, ministarstvo vanjskih poslova), te na vanjske organe drave koji djeluju u inozemstvu
(diplomatska, konzularna i druga predstavnitva, ukljuujui misije pri meunarodnim organizacijama). Vaniji su sredinji organi. Oni stvaraju vanjsku
politiku i donose najvanije odluke koje vanjski dravni organi potom uglavnom
provode i izvravaju.
U ovom emo odjeljku raspravljati o sredinjim organima drave, a u onima
koja slijede o onima koji djeluju u inozemstvu.

1. Glavar drava. U meunarodnome pravu on se smatra najviim organom


vanjskoga zastupanja drave. To je vjerojatno naslijee iz apsolutistikoga razdoblja u Europi, kada su se stvarali temelji meunarodnoga prava. Tada je vladar
imao svu vlast u odluivanju i u voenju vanjske politike svoje zemlje, a ostali
su organi bili njegovi pomonici, tj. ministri (sluge). Nakon ograniavanja vladareve moi pisanim ustavima i narodnim predstavnikim tijelima tijekom 19.
stoljea, u demokratskim zemljama glavar drave, po pravilu, ima ogranienu
vlast. U nekima od njih on sam ne moe donositi nikakve samostalne odluke u
ime svoje drave.
Kada se nalazi u drugoj zemlji, glavaru drave iskazuju se najvie poasti,
ali se smatra da one nisu namijenjene njegovoj osobi, nego dravi koju zastupa.
U tome pogledu, s obzirom na naelo jednakosti svih drava po meunarodnom
pravu, danas se ne ine nikakve razlike izmeu nasljednih vladara u monarhijama i
njihovih vladarskih naslova (npr. japanskog cara, britanskoga kralja, velikoga vojvode
Luksemburga, princa od Monaka i dr.); predsjednika republika (npr. predsjednika
Sjedinjenih Amerikih Drava, predsjednika Francuske Republike, predsjednika Njemake, Italije, itd.), ili kolegijalnih tijela koja vre funkciju glavara drave (vicarsko
Savezno vijee, Predsjednitvo Bosne i Hercegovine, negdanje Predsjednitvo SFRJ).
U posljednjem sluaju poasti se obino iskazuju predsjedniku kolegijalnoga tijela ili
drugome lanu kad je ovlaten da u ime toga tijela zastupa svoju dravu u inozemstvu.

Kada se nalazi u inozemstvu, glavaru drave iskazuje se i posebna zatita.


Ta se zatita zasniva u isto vrijeme na meunarodnoj utivosti (kurtoaziji) i
na potrebi da se osigura neovisnost drave koju on slubeno zastupa. Strana
drava duna mu je osigurati na svojemu podruju osobnu nepovredivost protiv napada na njegov ivot, tjelesni integritet i ast. U nekim zemljama kritike
upuene glavaru druge drave u sredstvima informiranja i u knjigama za vrijeme

300 Meunarodna zajednica


njegova boravka, opravdavaju se slobodom tiska i izraavanja. No razumno je,
makar za vrijeme trajanja njegova boravka, osigurati da ne dolazi do uvredljivih
vijesti i napisa.
Glavar drave uiva u stranoj zemlji potpuni sudski imunitet u kaznenim
stvarima. On ne smije biti sasluavan, uhien, pozvan pred sud da svjedoi, niti
suen. On uiva i imunitet u graanskim stvarima, ali ga se moe odrei. Do
toga moe doi ako se upusti u parnicu u kojoj je tuen, ili ako u nekoj parnici
uloi protutubu, ili ako se sam pojavi kao tuitelj. U nekim dravama sudovi ne
priznaju graanski imunitet glavaru drave kada djeluje u privatnom interesu.
lanu obitelji glavara drave, kada ga prati u inozemstvu, priznaje se jednak
imunitet, ali nije sasvim jasno je li to pravna obveza drave primateljice ili to ona
ini iz utivosti. Kada se nasljednik prijestolja monarhije ili supruga predsjednika
republike (first lady) nalaze sami u posjetu inozemstvu, imunitet im pripada ako
su u specijalnoj misiji svoje drave. No, i izvan toga, drava primateljica moe im
priznati imunitet na temelju utivosti.
Sporan je poloaj glavara drave kada se na podruju strane drave nae incognito, tj. pod drugim imenom. Smatra se da on ne uiva povlastice glavara drave
sve dok sam ne otkrije svoj identitet, ili on ne bude sluajno otkriven.
Bivemu glavaru drave koji vie ne obnaa vlast u svojoj zemlji strana drava
moe na temelju utivosti iskazivati poasti i priznati sudski imunitet, ali to nije
njezina obveza po meunarodnome pravu.

Za voenje pregovora i za sklapanje ugovora glavar drave ne treba posebnu


punomo (lanak 7-2-a. Beke konvencije o pravu ugovora iz 1969, v. supra, 16,
pod 2(a)). Stoga je obiaj da drave uzajamno slubeno komuniciraju, putem
diplomatskih kanala, svaku promjenu u osobi glavara drave.
Izjave glavara drave i ugovori koje on sklopi obvezuju njegovu dravu ako
to ini u okviru svojih opepoznatih ustavnih ovlasti.
U presudi iz 1974. o Nuklearnim pokusima, Meunarodni je sud glede izjava
francuskoga predsjednika Republike danih na televiziji naveo: Ne moe biti sumnje
da javne komunikacije ili izjave, bilo usmene bilo pismene, koje potjeu od njega kao
glavara drave, s obzirom na njegovu funkciju, u meunarodnom pravu oznauju
akte francuske drave (p. 269).
Titularni glavar drave koji nema ustavnih ovlasti za donoenje samostalnih vanjskopolitikih odluka (npr. britanski ili vedski kralj, ili predsjednik Indijske Unije)
morat e se uvati takvih izjava, osim kada ih daje na temelju odluke nadlenoga
dravnog tijela (npr. britanskoga prvoga ministra).
Slino je i glede ugovora koje sklapa glavar drave. Beka konvencija iz 1969. u
lanku 46. iznimno doputa nitavost ugovora ako je pristanak drave da bude njime vezana izraen krenjem neke odredbe njezina unutarnjega prava koje je oito

39. ORGANI DRAVE U MEUNARODNIM ODNOSIMA

301

i objektivno jasno drugoj dravi koja se glede toga ponaa u skladu s uobiajenom
praksom i u dobroj vjeri (v. supra, 16, pod 2 (b) (ii), te 22, pod 4 (d)). To bi se
ponajprije odnosilo na ugovor koji bi sklopio glavar drave koji za to oito nema
ustavnih ovlasti, a drugoj je strani bilo poznato da to nije uinio po ovlatenju nekoga
nadlenog dravnoga tijela.

No u dravama iji se unutarnji poredak zasniva na strogoj podjeli zakonodavne, izvrne i sudske vlasti (npr. u Sjedinjenim Amerikim Dravama), glavar
drave kao nositelj izvrne vlasti ima pravo ulaziti u odreene meunarodne
obveze za svoju zemlju. Predsjednik Sjedinjenih Amerikih Drava sklapa tzv.
izvrive sporazume bez ratifikacije Senata, u svojstvu vrhovnog zapovjednika
oruanih snaga, ili na temelju svojih ustavnih ovlasti, ili u podrujima u kojima
je za to unaprijed dobio ovlatenje Kongresa (vidjeti supra, 3, pod 3).
I u mnogim drugim dravama, ponajprije u Africi i Aziji, ustavna ili stvarna
uloga glavara drave u vanjskopolitikom odluivanju vrlo je velika. Stoga su
tijekom Drugoga svjetskoga rata od najvee politike vanosti bile odluke donoene na dvostranim i viestranim sastancima glavara drava i vlada.
Afrika Unija po svome Ustavnom aktu iz 2000. ima kao svoj najvii organ Konferenciju Unije koja okuplja efove drava i vlada svojih lanica u kojoj se rezolucije
usvajaju konsenzusom ili dvotreinskom veinom. I Pokret nesvrstanih zemalja, koji
izbjegava institucionalne oblike suradnje, odrava svake tree godine konferencije
efova drava i vlada, na kojima se zakljuci u naelu usvajaju konsenzusom.

2. Vlada i njezin predsjednik. U nekim zemljama, primjerice u Sjedinjenim


Amerikim Dravama, funkcija predsjednika vlade ne postoji jer je glavar drave sam na elu svojega kabineta ministara. U Francuskoj, u kojoj su ustavne
ovlasti predsjednika Republike vrlo iroke, ako stranaki blok kojemu je on na
elu ima veinu u Narodnoj skuptini, predsjednik vlade je neka vrsta njegova
naelnika stoera.
No nakon to je dolazilo do stanja kohabitacije (kada je vladu sastavila suprotna parlamentarna veina od stranakog bloka kojemu na elu nije predsjednik
Republike), poloaj vlade i njezina predsjednika u obavljanju njihovih nadlenosti
postaje neovisniji.

Suprotno tomu, u parlamentarnim monarhijama i ostalim demokratskim dravama zasnovanima na meuovisnosti zakonodavne i izvrne vlasti (Britanija,
vedska, Njemaka, Italija, Indijska Unija, ri Lanka, Japan, i dr.) uloga glavara
drave u odluivanju je simbolina. U tim se zemljama teite vlasti nalazi u
parlamentu, a svu izvrnu vlast ima vlada koja ovisi o potpori parlamenta. U
okviru te izvrne vlasti sve najvanije vanjskopolitike odluke donose vlada i
njezin predsjednik (prvi ministar, kancelar, predsjednik ministarskog vijea i
sl.), koji u tim dravama ima vrlo istaknutu osobnu ulogu.

302 Meunarodna zajednica


No, ma kolika bila stvarna vlast predsjednika vlade u odluivanju, za razliku
od dravnoga glavara, on ne simbolizira svoju dravu i njezinu suverenost kada
se nalazi u inozemstvu i osobno ne uiva poasti koje se iskazuju dravnom
suverenu.
Za slubenih boravaka u inozemstvu predsjednik vlade je po svojemu poloaju ef specijalne misije. A Konvencija o specijalnim misijama iz 1969. za
njega uglavnom predvia jednake povlastice i imunitete koje uivaju lanovi
stalne diplomatske misije prema Bekoj konvenciji o diplomatskim odnosima,
iz 1961. (v. infra, 41).
Odgovarajui ugovorni propisi potvruju pravilo da predsjednik vlade ne
treba punomo za pregovore, za usvajanje i ovjeravanje teksta ugovora ili glede
izraavanja pristanka svoje drave da njime bude vezana.73 Uz to, prema poslovniku Vijea sigurnosti UN-a, predsjednik vlade i ministar vanjskih poslova ne
trebaju posebnu punomo kada zastupaju svoju zemlju na sastancima Vijea.
Stoga je uobiajeno da si drave meusobno notificiraju i promjene osobe na
poloaju predsjednika vlade.
I predsjednik vlade moe svojim izjavama danima u okviru svojih nadlenosti obvezivati svoju dravu, kada iz njih proizlazi nesumnjiva namjera preuzimanja pravnih obveza.
Spomenuli smo da najvie tijelo Afrike Unije, te sastanci nesvrstanih drava,
ukljuuju efove vlada iz drava u kojima je funkcija glavara drave titularna. A
i najvie politike odluke tijekom Drugoga svjetskoga rata donosile su se na sastancima velike trojice u Teheranu potkraj 1943. te u Jalti i Potsdamu u 1945. Uz
predsjednika Sjedinjenih Amerikih Drava (Roosevelta, potom Trumana), ostali
lanovi te trojke bili su Staljin u svojstvu predsjednika Ministarskog vijea Sovjetskog Saveza, te prvi ministri Britanije Churchill i njegov nasljednik Atlee.

3. Ministar vanjskih poslova. Taj se poloaj razvio iz funkcije tajnika apsolutistikih vladara prije 19. stoljea, koji su se brinuli za odnose njihovih suverena s drugim dvorovima i dravama.
Ministarstvo vanjskih poslova ni danas nije tijelo koje potpuno samostalno
donosi vanjskopolitike odluke svoje drave. Ono je podinjeno i za svoj rad
odgovara vladi ili izravno parlamentu, ili glavaru drave.
Ministarstvo vanjskih poslova je sluba koja koordinira politike i druge
odnose svoje drave s inozemstvom i s meunarodnim organizacijama. Njegovi
su dijelovi diplomatska i konzularna predstavnitva te zemlje u inozemstvu.

73

Usp., lanak 7. Beke konvencije o pravu ugovora iz 1969.

39. ORGANI DRAVE U MEUNARODNIM ODNOSIMA

303

A strana diplomatska predstavnitva u stalnom su odnosu s ministarstvom vanjskih poslova drave primateljice.
To je ministarstvo obino organizirano na funkcionalnom i geografskom naelu.
Postoje odjeli i slube za suradnju s meunarodnim organizacijama, za gospodarsku
suradnju, pravna sluba, ukljuujui slubu za meunarodne ugovore, i dr. Usporedo
postoje odjeli za pojedine regione svijeta, meu kojima gotovo redovito i poseban
odjel za susjedne drave.

Ministar vanjskih poslova redovito je lan vlade i medu drugim ministrima


ima u njoj istaknut poloaj. On je neposredno nadreen cjelokupnome diplomatskom osoblju u inozemstvu, koje djeluje po njegovim uputama. S njime stalno kontaktiraju efovi stranih diplomatskih misija akreditirani u njegovoj zemlji.
On sudjeluje u najvanijim dvostranim pregovorima i na meunarodnim konferencijama. Obrazlae i brani vanjsku politiku svoje vlade pred parlamentom.
Razvoj i grananje meunarodnih odnosa doveli su do toga da rijetko u kojoj
zemlji ministar vanjskih poslova moe sm obavljati svoje mnogobrojne funkcije.
Stoga mu u radu pomae njegov zamjenik (ili dravni podtajnik), i vie pomonika.

Ni ministru vanjskih poslova, poput glavara drave i predsjednika vlade, ne


treba punomo za pregovore i za usvajanje teksta ugovora. Stoga se i promjene
osobe na toj dunosti redovito notificiraju drugim dravama putem diplomatskih kanala.
Stalni sud meunarodne pravde u presudi o Pravnom poloaju Istonoga Grenlanda iz 1933. stao je na stajalite da odgovor ministra vanjskih poslova koji on u
ime svoje vlade daje na upit stranoga diplomatskog predstavnika, glede pitanja koja
pripadaju njegovoj nadlenosti, obvezuje njegovu dravu (Series A/B , No. 53, p. 71).

4. Parlament (predstavniko tijelo). I nakon ograniavanja vlasti vladara kao


posljedica graanskih revolucija u 19. stoljeu, predstavnika tijela jo uvijek
nisu imala utjecaja na vanjskopolitiko odluivanje u njihovim dravama. Osim
u Sjedinjenim Amerikim Dravama, najvanije odluke iz toga podruja donosile su se u vladi. To se opravdavalo potrebom tajnosti diplomacije.
Vlade su drava putem tajnih pregovora preuzimale dalekosene vojne i
politike obveze s kojima predstavnici biraa u parlamentima uope nisu bili
upoznati. Tijekom Prvoga svjetskoga rata ta je praksa bila podvrgnuta otroj
kritici i osudi. Smatralo se da je taj nain sporazumijevanja uvukao drave i narode u taj sukob, koji je potrajao nepredvieno dugo. Prvi je svjetski rat doveo
do golemog broja ratnih rtava i stradanja civila u pozadini zbog gladi i bolesti,
i to je u nizu zemalja dovelo do revolucija i socijalnih gibanja.
Kao reakcija na to stanje bilo je proglaeno naelo javnosti diplomacije, i to u
Dekretu o miru boljevike vlade u Rusiji potkraj 1917, te kao prva toka Wilsonova

304 Meunarodna zajednica


programa za mir od 8. sijenja 1918. Iz toga su proizali propisi u Paktu Lige naroda
iz 1919. (lanak 18), te u Povelji UN-a iz 1945. (lanak 102) o dunosti registriranja
i objavljivanja svih meunarodnih ugovora (v. supra, 16, in fine).

U mnogim se dravama predstavnika tijela nisu do danas uspjela izboriti za


ire pravo u odluivanju, nadzoru i uvidu u vanjske poslove svoje zemlje. Potreba
ouvanja tajnosti pregovora kao uvjet njihova uspjeha, kao i navodna potreba
uvanja dravnih i vojnih tajni od interesa za nacionalnu sigurnost zemlje, dovode do toga da su parlamenti rijetko kada upoznati s tijekom i pojedinostima
vanih meunarodnih pregovora svoje zemlje (osim ponegdje njihovih odbora
za vanjsku politiku).
Predstavnika bi tijela trebala utvrivati i odobravati dugorone vanjskopolitike ciljeve svoje zemlje i davati suglasnost na sve vanije akte na podruju
te djelatnosti, ukljuujui ratifikaciju ugovora o politikoj, vojnoj i drugoj suradnji.74
U trenucima meunarodne krize to se pravo najee prenosi na izvrna
tijela, premda to ne mora uvijek i nuno biti tako.
Parlamenti mnogih drava ukljueni su u meunarodnu suradnju putem povremenih posjeta njihovih izaslanstava parlamentima drugih zemalja, te u Interparlamentarnoj uniji u kojoj su okupljeni predstavnici parlamenata mnogih drava. Interparlamentarna je unija meunarodna nevladina organizacija i nije subjekt
meunarodnoga prava.

74

U nekim poredcima, npr. onome u Britaniji, Parlament nije nadlean za ratifikaciju meunarodnih ugovora. Vidjeti o tome supra, 3, pod 3.

305

40. DIPLOMATSKI ZASTUPNICI


Bibliografija
I. I. BLIENKO: Diplomatieskoe pravo, Moskva, 1972, 24 str.; K. K. SANDROVSKIJ:
Diplomatieskoe pravo, Moskva, 1981, 239 str.; Svjetlan BERKOVI: Diplomatsko i konzularno
pravo, Zagreb, 1997, 343 str.

1. Uvod. Povremeno slanje poslanstava (misija) u druge zemlje radi pregovora i ugovaranja od 15. stoljea postupno smjenjuje praksa stalnih diplomatskih
predstavnika. Stalne diplomatske misije najprije su izmjenjivale drave-gradovi
u sjevernoj Italiji a ta se praksa potom proirila i na europske velesile. S obzirom
na to da su tada na stranim dvorovima diplomatski predstavnici predstavljali ne
samo svoju dravu nego i osobu vladara, nerijetko su izbijali sporovi o njihovu
prvenstvu, i to sve do konca 18. stoljea.
Na Bekom kongresu 1815. o tome se pitanju bavila posebna komisija, i na
njemu je ta oblast meunarodnoga prava tada bila prvi put uspjeno kodificirana. Usvojen je Pravilnik o rangu diplomatskih predstavnika.
Taj pravilnik uredio je vana pravila o prvenstvu diplomatskih predstavnika,
koja su se potom uspjeno primjenjivala gotovo stoljee i pol. Podijelio ih je u tri
razreda (klase): (i) ambasadori, legati i nunciji; (ii) poslanici, ministri ili drugi opunomoenici pri suverenima i (iii) otpravnici poslova opunomoeni pri ministrima
vanjskih poslova. Aachenski protokol iz 1818. upotpunio je te razrede, dodajui im
kao pretposljednji: ministre rezidente, s time da je razred otpravnika poslova ostao
zadnji. Taj se razred, meutim, nije potvrdio u praksi.
Izmeu dva svjetska rata, u sklopu Panamerike unije, u Havani je 1928. usvojena Amerika konvencija o diplomatskim predstavnicima. Ona nije dirala u njihove
razrede i po svome je domaaju ostala regionalnoga znaaja.
U vrijeme sukoba sa Sovjetskim Savezom delegaciji bive Jugoslavije uspjelo je u
1952. da Opa skuptina UN-a usvoji rezoluciju kojom je od Komisije za meunarodno pravo bilo zatraeno da razmotri to pitanje u svrhu kodifikacije.

Na temelju razliitih nacrta Komisije za meunarodno pravo, do sada su


usvojene sljedee konvencije iz diplomatskih i konzularnih odnosa:
Beka konvencija o diplomatskim odnosima iz 1961., koja je stupila na snagu
u 1964. (u nastavku teksta: Beka konvencija iz 1961);
Beka konvencija o konzularnim odnosima, iz 1963. koja je stupila na snagu u
1967. (u nastavku teksta: Beka konvencija iz 1963);
Konvencija o specijalnim misijama, usvojena rezolucijom Ope skuptine
UN-a 253 (XXIV) u 1969, stupila na snagu u 1985;
Beka konvencija o predstavljanju drava u odnosima s univerzalnim meunarodnim organizacijama iz 1975, koja jo nije stupila na snagu;

306 Meunarodna zajednica


Konvencija o sprjeavanju i kanjavanju kaznenih djela poinjenih protiv osoba pod meunarodnom zatitom ukljuujui diplomatske agente, usvojena
rezolucijom Ope skuptine UN-a 3166 (XXVIII) u 1973, a stupila je na snagu
u 1977) i
Konvencija o sigurnosti osoblja UN-a i pridruenoga osoblja iz 1994. na snazi
od 1999. godine.75

Time su te vane oblasti meunarodnoga prava postale meu najbolje ureenima i kodificiranima, iako ni to nije izbjeglo teke sporove.
Nakon svrgavanja iranskoga aha Reze Pahlavija 1979, 4. studenoga iste godine
skupina aktivista koja je sebe nazivala muslimanskim studentima pristaama politike imama (Homeinija), zauzela je ambasadu Sjedinjenih Amerikih Drava u Teheranu i zarobila je sve zateeno osoblje kao taoce.76 Sljedeega dana bili su zauzeti
i ameriki konzulati u Tabrizu i irazu. Iranska se vlast solidarizirala s tim inom.
Koncem istoga mjeseca Sjedinjene Amerike Drave pokrenule su parnicu pred
Meunarodnim sudom u Den Haagu temeljem bekih konvencija iz 1961. i 1963. i
Konvencije iz 1973, kojima je i Iran bio stranka, zahtijevajui u isto vrijeme od Suda
i izricanje privremenih mjera. Sjedinjene Amerike Drave su od Irana zatraile da
odmah oslobodi taoce, da vrati zauzete zgrade i zaplijenjene arhive i dokumente u
ameriki posjed, da kazni poinitelje i isplati naknadu za poinjenu tetu. Iran se
nije odazvao toj tubi i nije sudjelovao u parnici.
Sud je 15. prosinca 1979. svojim rjeenjem naloio privremene mjere. Nakon to
se Iran od njih ogluio, Sud je 24. svibnja 1980. izrekao presudu kojom je usvojio sve
amerike zahtjeve, s time da je obje strane pozvao da se pokuaju sporazumjeti o
nainu i iznosu isplate poinjene tete prije nego to Sud o tome odlui.77
Sud se u tim dvjema odlukama izjasnio o nekim pitanjima diplomatskih odnosa.
U rjeenju o privremenim mjerama naglasio je da: ... nema temeljnijeg uvjeta za
odranje odnosa izmeu drava od nepovredivosti diplomata i ambasada; tako su
narodi svih vjera i kultura tijekom povijesti potivali reciprone obveze u tu svrhu...
(p. 19, para. 38). U presudi iz 1980. Sud je dodao:
... Beke konvencije koje kodificiraju pravo diplomatskih i konzularnih odnosa,
obuhvaaju naela i pravila bitna za odranje miroljubivih odnosa izmeu drava
koja su irom svijeta prihvatili narodi svih vjera, kultura i politikih pripadnosti...
(p. 24, para. 45). Stoga i izvan ugovornih odnosa ta temeljna pravila obvezuju sve
drave kao jus cogens.
75

Hrvatska je stranka svih tih konvencija koje su stupile na snagu osim posljednje.

76

Vidi Olga UKOVI: Zatita amerikog diplomatskog i konzularnog osoblja u Teheranu,


JRMP 1981, br. 1-3, str. 133-151.

77
Iran se ogluio i na tu presudu. Spor sa Sjedinjenim Amerikim Dravama bio je rijeen tek
Alirskim sporazumom iz sijenja 1981, temeljem kojega su taoci bili osloboeni i vraeni u domovinu, a zamrznuta iranska imovina u Sjedinjenim Amerikim Dravama bila je osloboena.
Radi rjeavanja izvanrednih zahtjeva obiju stranaka ustanovljen je poseban Iransko-ameriki
tribunal (Iran US Claims Tribunal) u Den Haagu.

40. DIPLOMATSKI ZASTUPNICI

307

Valja initi razliku izmeu diplomatskih odnosa kao preteito politikih i


konzularnih odnosa. Ali vidjet e se da se te dvije funkcije pokatkad isprepleu.

2. Pravo poslanstva. Znanost i meunarodna praksa nedvojbeno su na stajalitu da svaka suverena drava ima aktivno i pasivno pravo poslanstva. Aktivno
pravo poslanstva znai pravo drave iljateljice (lEtat accrditant, the sending
State) da upuuje svoje diplomatske predstavnike u druge zemlje (drave primateljice, Etats accrditaires, receiving States). Pasivno pravo poslanstva znai
da drava primateljica ima pravo primati strane diplomatske predstavnike.
U 19. stoljeu, nakon to je potpao pod francuski protektorat, Tunis je izgubio
aktivno, ali je zadrao ogranieno pasivno pravo poslanstva.
Pitanje je imaju li drave lanice federacije aktivno i pasivno pravo poslanstva.
Ispravno je gledite da one to pravo nemaju, osim ako im je ono izriito priznato
u ustavu ili ustavnoj praksi federacije. Ali u sjeditima tih zemalja esto stoluju
generalni konzuli stranih drava. Kanadska provincija Quebec otvorila je u nekim
stranim gradovima svoja trgovinska predstavnitva.

Prema opemu meunarodnom pravu ne postoji nikakva dunost drava


da stupaju u diplomatske odnose i da ih odravaju. Beka konvencija iz 1961.
(lanak 2) to potvruje: Uspostavljanje diplomatskih odnosa i uspostavljanje
stalnih diplomatskih misija vri se na temelju uzajamnog pristanka.
Drava iljateljica moe akreditirati istoga efa misije u vie drugih drava,
ako se ni jedna tome ne opire.
Danas se mnoge drave koriste tom praksom radi utede u trokovima. Tako su
neke udaljene drave akreditirale svoje predstavnike u Hrvatskoj, ali im je stalno
sjedite u Budimpeti, Beu ili u nekoj drugoj prijestolnici. Predstavnici nekih drugih
drava sa sjeditem u Zagrebu akreditirani su i u Sloveniji te Bosni i Hercegovini. U
tim sluajevima ef misije povremeno posjeuje prijestolnice u kojima nema stalnoga sjedita i tamo obavlja diplomatske radnje. Mogue je da neka drava u nekoj
zemlji uspostavi diplomatsku misiju, ali da njezin ef ima stalno sjedite u drugoj.
Tada u vrijeme njegove odsutnosti misijom upravlja otpravnik poslova ad interim.

Takoer vie drava moe u nekoj dravi akreditirati istu osobu u svojstvu
efa misije, ako se drava primateljica tomu ne opire.
Ambasade vicarske zastupaju u svim stranim zemljama interese Lihtentajna
i njegovih graana. Ambasade Nizozemske zastupaju Luksemburg u zemljama u
kojima on nema stalnu misiju. I napokon, ako neka drava lanica Commonwealtha nema stalnu misiju u nekoj dravi, njezine interese obino zastupa britanska
ambasada.
Od gornjega valja razlikovati privremeno zastupanje neke drave u razdoblju dok
nije uspostavila pune diplomatske odnose ili ako je te odnose s drugom dravom
naknadno prekinula. Tada drava iljateljica moe, uz pristanak drave primateljice,

308 Meunarodna zajednica


povjeriti zatitu svojih interesa i interesa svojih dravljana diplomatskoj misiji neke
tree drave (lanci 45 46. Beke konvencije iz 1961). Dok Hrvatska nije uspostavila vlastitu mreu diplomatskih misija, njezine interese u 1992. privremeno su
zastupale u treim zemljama misije Austrije. U razdoblju izmeu 1957. i 1968, kada
je Savezna Republika Njemaka prekinula diplomatske odnose s bivom Jugoslavijom zbog njezina priznanja Demokratske Republike Njemake, interese SFRJ u
Njemakoj zastupala je vedska ambasada u Bonnu, a njemake interese u Jugoslaviji
Francuska ambasada u Beogradu.

3. Funkcije diplomatskih misija sastoje se prema Bekoj konvenciji iz 1961.


(lanak 3), izmeu ostaloga, u sljedeemu:
a) u predstavljanju drave iljateljice u dravi primateljici;
b) u zatiti interesa drave iljateljice i njezinih graana u granicama dozvoljenima meunarodnim pravom;
c) u pregovaranju s vladom drave primateljice;
d) u skupljanju obavijesti svim dozvoljenim sredstvima o stanju i razvoju
dogaaja u dravi primateljici i izvjetavanju o tome vlade drave iljateljice;
e) u unapreivanju prijateljskih odnosa i razvijanju gospodarskih, kulturnih
i znanstvenih odnosa izmeu drave iljateljice i drave primateljice.
Dakle, kako proizlazi iz teksta Beke konvencije iz 1961, to se nabrajanje
funkcija diplomatskih misija ne iscrpljuje. Ali se djelovanju misije u opisanim
okvirima ne moe prigovoriti.
4. Diplomatski predstavnik (ef misije). Poput Bekoga pravilnika iz 1815,
i Beka konvencija iz 1961. dijeli efove diplomatskih misija u tri razreda (klase),
i to:
a) Veleposlanici (ambasadori, poklisari) ili nunciji, akreditirani kod dravnih
glavara, i drugi efovi misija jednakoga ranga. U tome su rangu visoki komesari
koje meusobno izmjenjuju drave lanice Commonwealtha. Do ujedinjenja
dviju njemakih drava u 1990, one su na elu svojih misija u Bonnu i Berlinu
imale stalne predstavnike u rangu ambasadora;
b) Poslanici, ministri ili internunciji (envoys, ministres ou internonces; envoys, ministers or internuncios), akreditirani kod dravnih glavara;
c) Otpravnici poslova (chargs daffaires), akreditirani kod ministara vanjskih
poslova. U tome razredu radi se o stalnim otpravnicima poslova, za razliku od
otpravnika poslova ad interim koji privremeno upravlja misijom u odsutnosti
ili sprijeenosti stalnoga efa misije.
Nuncije i internuncije akreditira Sveta Stolica.

40. DIPLOMATSKI ZASTUPNICI

309

Beka konvencija izriito navodi (u lanku 14(2)) da, osim u pogledu prvenstva i etikecije meu efovima misija, ne postoje nikakve razlike glede njihove
pripadnosti odreenom razredu.
Ipak, ta tri razreda ostatak su negdanjega neravnopravnoga poloaja drava u
meunarodnim odnosima. Sve do razdoblja Drugoga svjetskoga rata veleposlanike su izmeu sebe izmjenjivale samo priznate velesile (npr. Britanija, Francuska,
Njemaka, Rusija, Italija, Sjedinjene Amerike Drave, Japan, Kina, panjolska). U
manjim dravama one su bile zastupljene poslanicima. I te manje drave su izmeu
sebe, i u svim drugim dravama, bile zastupljene samo poslanicima.
Izmeu dva svjetska rata Poljska i Brazil izborili su se da i oni s ostalim velesilama izmjenjuju ambasadore. Bilo je i drugih iznimaka, Npr. zbog posebnih dinastikih veza Jugoslavija i Rumunjska izmijenile su ambasadore.

Ve tijekom Drugoga svjetskoga rata te su se razlike poele postupno naputati. Danas je postala prava rijetkost da drave, bez obzira na njihovu veliinu
i mo, imaju diplomatske odnose s drugima na razini poslanika ili stalnih otpravnika poslova. Ali je ostalo pravilo da drave sporazumno odreuju kojemu
e razredu pripadati njihovi efovi misija (lanak 15). Ipak nema nikakvoga
pravnog pravila, pa ni obiajne prakse, koja bi ih sprjeavala u tome da to budu
ambasadori. Tako je i Hrvatska otpoetka razmijenila sv