Filozofija jezika

Nenad Niscevic
FILOjez.qxd 05. 06. 03 09:57 Page 1
Biblioteka
ZNANCST U DZLPU
Izdavaè Naklada Jesenski i Turk
Za izdavaèa Mišo Nejašmiæ
Urednik Ljiljana Cikota
Lektor Ljiljana Cikota
Grafièka urednica Renata Risek
Dizajn naslovnice Božesaèuvaj
Tisak Zrinski d.d., Èakovec
FILOjez.qxd 05. 06. 03 09:57 Page 2
FILOZOFIJA JEZIKA
Nenad Mišèeviæ
ZNANOST U DŽEPU
Naklada Jesenski i Turk
Zagreb, 2003.
FILOjez.qxd 05. 06. 03 09:57 Page 3
Copyright © ??????????
FILOjez.qxd 05. 06. 03 09:57 Page 4
Sadržaj
Èemu filozofija jezika? 7
Filozofija i gramatika 12
Govorne radnje 17
Filozofija i semantika 19
Vrijedi li uopæe istraživati znaèenje? 20
Polazište: izjavne reèenice 21
Realizam i antirealizam 24
Realizam: jednostavna teorija 25
Kako imena oznaèuju svoje nosioce? 27
Povijesna bilješka (logièki atomizam) 30
Realizam: složenija teorija 33
Problemi realistièke teorije 36
Antirealizam: spoznajna i ontološka slika 45
Znaèenjski antirealizam 47
Što je najmanja jedinica znaèenja 55
Interpretacija i pripisivanje znaèenja 58
Nedoslovna znaèenja 64
Analitièko i sintetièko: istina na temelju
znaèenja 71
Jezik i misao 81
Prvi odgovor: jezik daje znaèenje misli. 81
Drugi odgovor: misao daje znaèenje jeziku 83
5
FILOjez.qxd 05. 06. 03 09:57 Page 5
Odakle misaonim stanjima znaèenjski
sadržaj? 85
Bilješka: Rasprava o funkciji vjerovanja 88
Od zamjedbe do zakljuèivanja 90
Zakljuèak 93
Filozofija jezika
6
FILOjez.qxd 05. 06. 03 09:57 Page 6
Èemu filozofija jezika?
Jezik je glavno oruðe komunikacije i dragocjen
instrument mišljenja. Skoro èitava je kultura ovisna
o jeziku, a tradicija bi bila nemoguæa da jezik ne po-
stoji. Obièan, tzv. prirodni jezik znanost je proširila
umjetnim “jezicima”, kao što je jezik brojki u mate-
matici, ili jezik formula u matematièkoj logici. Jezi-
kom se bave mnoge discipline, izravno lingvistika,
psihologija, teorija književnosti i druge. U ovom
dijelu najprije æemo ocrtati razloge zbog kojih se filo-
zofi bave jezikom. Ukratko æemo prikazati pitanja
vezana uz gramatiku da bismo se onda posvetili
temeljnoj grani filozofije jezika: teoriji znaèenja.
Razmotrit æemo vezu znaèenja i stvarnosti kao i vezu
znaèenja i misli. Prikazat æemo razlièita shvaæanja
ove veze, i naznaèiti ona koja držimo najprihvatlji-
vijima.
Filozofija jezika je u ovom stoljeæu doživjela pro-
cvat kao nikada ranije. Mnogi filozofi najrazlièitijih
usmjerenja stavili su jezik u središte svojeg zani-
manja. U ovoj knjižici bavit æemo se uglavnom tim
suvremenim nastojanjima. No, na poèetku treba
nešto reæi o poèecima. Filozofi su vrlo rano pokazali
7
FILOjez.qxd 05. 06. 03 09:57 Page 7
zanimanje za jezik. Za najstarije antièke filozofe
teško je reæi jesu li uopæe razlikovali bavljenje mišlju
od bavljenja jezikom, jer ista rijeè “logos” oznaèuje
jezik, misao i um. No, sigurno je da su veæ sofisti pri-
davali jeziku veliku važnost. U nekim epohama filo-
zofiji jezika je pridavano vrlo znaèajno mjesto, a veæ
smo spomenuli da u suvremenoj filozofiji ima
mnogo mislilaca koji smatraju da prouèavanju jezika
pripada poèasno, èak centralno mjesto u filozofiji.
Da bismo razumjeli zašto filozofe zanima jezik treba
da ukratko razmotrimo krajnji cilj kojeg su si zadali
pri prouèavanju jezika, a da onda razmotrimo uži
predmet filozofije jezika. U pogledu krajnjeg cilja
filozofe možemo podijeliti u dvije velike grupe.
Obje grupe se slažu da je jezik važno prouèavati, ali
navode suprotne razloge zašto je to tako.
Prema prvom stajalištu, jezik je izvor pogrešaka
i zabluda. Filozofi su rano uoèili da nepreciznosti i
nejasnoæe u jeziku mogu biti uzrokom pogrešaka i
zbrke u mišljenju. Na primjer, jedna od najèešæih
pogrešaka u zakljuèivanju proizlazi iz toga što rije-
èi èesto imaju više znaèenja koja je lako pobrkati.
Nadalje, mnoge rijeèi ljudi upotrebljavaju a da uopæe
ne razmišljaju o tome imaju li one ikakvo odreðeno
znaèenje. No, najgore od svega, mnogi izrazi imaju
jak emocionalni prizvuk ili jaku vrijednosnu crtu
koju je bez posebne analize nemoguæe odvojiti od
njihovog “objektivnog” sadržaja. Na primjer, izrazi
“fašizam”, “boljševizam” i “demokracija” ne upotre-
bljavaju se samo za to da bi se opisalo odreðene poli-
tièke sustave, veæ i da bi ih se vrednovalo, pa se
Filozofija jezika
8
FILOjez.qxd 05. 06. 03 09:57 Page 8
sadržajno i vrijednosno znaèenje u upotrebi tih
izraza tako tijesno isprepliæu da ih je bez temeljitog
razmišljanja teško odvojiti. Uoèivši ove nedostatke,
neki su filozofi, na primjer Leibniz, Berkeley, Frege
i Russell, zakljuèili da obièan jezik treba podvræi
temeljitom preispitivanju i kritici i formulirali tezu:
Filozofija jezika treba da se bavi kritikom jezika. Sta-
riji filozofi, zastupnici ove teze, isticali su opæenito
moæ uma nasuprot zbrkanosti jezika. Noviji filozofi
– slijedeæi Leibniza i Fregea – preporuèuju nam da
se oslonimo na (formalnu) logiku. Neki su èak sma-
trali da æe neki idealni formalno-logièki jezik moæi
zamijeniti obièni prirodni jezik, barem na podruèju
znanstvene spoznaje, dok je danas uobièajenija pre-
poruka da se obièni jezik analizira i preispita, po
moguænosti putem sredstava koja nam je logika
stavila na raspolaganje.
Prema drugom stajalištu, jezik je vrelo spoznaje
i mudrosti. Druga grupa filozofa ima mnogo povolj-
niji odnos prema jeziku. Oni su uoèili da je raspra-
va o znaèenjima rijeèi èesto dobar put do pojmova
pa i do samih stvari za koje rijeèi stoje, pogotovo kad
se radi o težim temama, gdje se ne možemo izravno
pozvati na opipljive i svima dostupne podatke. Po-
sebno se to dobro vidi upravo kod pojmova koji za-
nimaju filozofe: postojanje, biæe, vrijeme, uzroènost,
dobro, istina, ljepota i sliènih. Najbolji put da se
zapoène rasprava o takvoj temi je onaj Sokratov, da
se sugovornika pita što misli o znaèenju dotiène
rijeèi: Što za tebe znaèi “dobro” ili “istina” i tako
redom. Razgovor se tada vodi o znaèenju rijeèi, pa
Cemu fi|ozofi|a |ezika?
9
FILOjez.qxd 05. 06. 03 09:57 Page 9
time i o tome kada bismo koju rijeè mogli priklad-
no upotrijebiti (npr. da li bismo za èovjeka koji iz
pacifizma ne želi oružjem braniti svoju domovinu
mogli reæi da je dobar èovjek). U takvom razgovoru,
drže Sokrat i Platon, razmatranje o rijeèima vodi nas
do same stvari, u našem primjeru razmatranje o
rijeèi “dobro” vodi nas do dobra. Iz takvog pristupa
proizišla je sljedeæa teza: Filozofija jezika treba da
analizom jezika otkrije važne istine koje su u njemu
sadržane na prikriven naèin.
Njemaèki filozof M. Heidegger slikovito je izrazio
ovakav stav izrekom da filozof treba da “osluškuje
jezik”. Manje slikovito, filozofija jezika bi u krajnjem
dometu trebala pojasniti i razraditi temeljne ideje
koje ljudi imaju a da ni sami toga nisu svjesni, ideje
prešutno sadržane u jeziku i njegovoj upotrebi. U
drugim suvremenim tradicijama – posebno u tradi-
ciji analitièke filozofije – ovo pojašnjavanje se opisu-
je kao analiza pojmova koji su prešutno sadržani u
jeziku. Filozofski pojmovi, poput onih upravo nave-
denih, imaju svoj korijen u uobièajenim pojmovima,
a ti su pojmovi vezani uz svakodnevni govor.
Analiza takvih pojmova treba pojasniti skrivene
pretpostavke, i iznijeti ih na vidjelo. U daljnjem raz-
matranju onda filozof može, i treba, uoèiti skrivene
proturjeènosti kojih je naše svakodnevno mišljenje
puno, i predložiti bolja rješenja. No, prvi korak u
tome jest da kaže nešto o samom jeziku i o pojmu
znaèenja.
Što je uži predmet filozofije jezika? Do sada je bilo
rijeèi o krajnjem cilju zbog bi se filozof trebao ba-
Filozofija jezika
10
FILOjez.qxd 05. 06. 03 09:57 Page 10
viti jezikom, i vidjeli smo da ovdje postoje suprot-
stavljena mišljenja. Meðutim, bez obzira na krajnji
cilj, suprotstavljeni tabori se slažu u tome što je
neposredan ili uži predmet filozofije jezika. Naime,
i jedni i drugi su prvenstveno zainteresirani za
smisao ili znaèenje sadržane u jezièkom iskazu i
slažu se da pri filozofskom razmatranju jezika
najviše pažnje treba posvetiti upravo znaèenjskom
aspektu jezika.
Èesto se kod jezika (kao i kod znakova uopæe) raz-
likuje troje: sam jezièni izraz, njegovo znaèenje i nje-
gova upotreba. Na primjer, reèenica “Vaše cvijeæe je
predivno” ima glasovnu i gramatièku strukturu, ima
znaèenje – odnosi se na navodnu èinjenicu da je su-
govornikovo cvijeæe predivno, a može se upotrijebiti
da bi se sugovorniku uputilo kompliment, ili da bi
se uvrijedilo ljubomornu treæu osobu, ili za najraz-
novrsnije druge ciljeve. Amerièki filozofi pragmati-
sti predložili su podjelu prouèavanja jezika (odnosno
znakova opæenito) u skladu s tim razlikovanjem,
koju prikazujemo u tabeli. Gornji redak sadrži naziv
znanstvene discipline, a donji njezin predmet
prouèavanja:
Filozofija jezika bavi se filozofskim aspektima svih
ovih tema, ali naglasak stavlja na znaèenje. Tu filo-
zof dolazi u priliku da suraðuje na zajednièkoj temi
s lingvistima-semantièarima kao i s logièarima. No,
Cemu fi|ozofi|a |ezika?
11
sintaksa (|ingvistika) semantika pragmatika
|ezicni izraz znacen|e upotreba
FILOjez.qxd 05. 06. 03 09:57 Page 11
filozofska pitanja su opæenitija od pitanja pojedinaè-
nih znanstvenih disciplina, i vezana uz razumije-
vanje spoznaje, uma i za opæenita pitanja o temeljnoj
strukturi svijeta.
Upoznat æemo ova pitanja redom. Najprije æemo
ukratko ocrtati tri pitanja koja karakteriziraju filo-
zofijsko promišljanje gramatike, a onda æemo prijeæi
na glavna pitanja, ona koja se tièu pragmatike i
semantike, odnosno teorije znaèenja.
Filozofija i gramatika
Antièki su klasici – prije svega Platon, Aristotel i
stoici – dali znaèajan doprinos poèecima gramatike.
Skeptici su dovodili u sumnju moguænost postojanja
lingvistike i dokazivali da o jeziku ne možemo znati
ništa. Skolastika i rani novi vijek razvili su tzv. “spe-
kulativnu”, kasnije “racionalnu” gramatiku, prethod-
nicu suvremene lingvistike. Današnja rasprava o
filozofiji i gramatici u dobroj je mjeri odreðena
suvremenim stanjem u lingvistici, te lingvistièkim
i filozofskim stavovima najveæeg živuæeg lingvista
Noama Chomskog. Tri pitanja privlaèe posebnu
pažnju filozofa: Prvo, što je zapravo gramatika nekog
jezika? Je li to samo teorija o jeziku ili skup pravila
koja obièni govornik (npr. hrvatskog) nekako prešut-
no “ima u glavi”, je li to skup apstraktno važeæih pra-
vila ili pak skup društvenih normi o tome kako treba
govoriti? Filozofi i jezikoslovci predlažu razlièite
odgovore koje možemo grupirati u tri velike skupine:
Filozofija jezika
12
FILOjez.qxd 05. 06. 03 09:57 Page 12
¬
Gramatika danog jezika je skup apstraktnih pra-
vila, koja važe nezavisno od toga da li netko dani
jezik govori. Pomalo pretjerano i slikovito reèeno,
pravila “postoje na nebu ideja”. Po analogiji s Pla-
tonovom teorijom ideja, takvo shvaæanje naziva
se platonizmom. (Glavni suvremeni zastupnik je
amerièki lingvist i filozof J. Katz). Glavna današnja
motivacija za takvo shvaæanje je analogija grama-
tièkih pravila i matematièkih struktura. Za mate-
matièki usmjerenog istraživaèa analogija je oèita
i važna: on prouèava jeziènu strukturu kao što bi
prouèavao neku matematièku strukturu, u apstrak-
ciji od pojedinih govornika. Ako je inaèe sklon pla-
tonizmu u matematici, proširit æe ga i na jezik.
­
Gramatièka pravila su vrlo specifièna društvena
pravila koja rukovode komuniciranjem. Ovo staja-
lište, sociologistièko, na prvi pogled je najprihva-
tljivije: jezik je tipièno društvena pojava, a oèito je
da je podvrgavanje zajednièkim pravilima, konven-
cijama, vrlo korisno za zajednicu jer omoguæuje
komuniciranje meðu njezinim èlanovima. Meðu
zastupnicima toga stajališta nalaze se F. Dretske i
I. Niiniluoto. (Mi smo osobno sami skloni tom sta-
jalištu). Slabost sociologistièkog stajališta leži u
tome da se jezik bitno razlikuje od uobièajenih
društvenih pravila, kao što su na primjer pravila
lijepog ponašanja: naivni govornici nisu svjesni
veæine gramatièkih pravila koja slijede. (Nama se
èini da sociologist može ponuditi odgovor: mnoge
socijalne norme su na slièan naèin nesvjesne.) Na
toj èinjenici inzistira sljedeæa teorija:
Fi|ozofi|a i gramatika
13
FILOjez.qxd 05. 06. 03 09:57 Page 13
®
Gramatièka pravila su psihološka pravila zapisana
u glavi, u spoznajnom aparatu svakog pojedinca,
iako ih on nije svjestan. Noam Chomsky je do
potankosti razvio ovo stajalište.
Mnogi autori prihvaæaju neku vrst kompromisa.
Tako amerièki filozof David Lewis kombinira prvo
i treæe stajalište: po njemu izraz “jezik” oznaèuje s
jedne strane apstraktnu strukturu, a s druge pak nje-
zinu realizaciju u konkretnoj govornoj zajednici. (Za
podrobnije obavijesti o ovoj raspravi vidi èlanak
Dunje Tihomiroviæ u njezinoj knjizi Filozofija
lingvistike).
Drugo pitanje vrijedno pažnje jest u èemu se sa-
stoji znanje jezika? Znade li obièni govornik hrvat-
skog na neki naèin pravila hrvatske gramatike,
toènije gramatike onog narjeèja kojim se obièno
služi? Chomsky drži da je znanje jezika zapravo pre-
šutno znanje gramatike, tj. nesvjesno poznavanje
pravila (znanje da se nešto kaže tako-i-tako), dok
drugi drže da je to naprosto vještina (znanje kako
govoriti hrvatski).
Treæe je pitanje da li je znanje jezika u potpuno-
sti steèeno, ili je barem dijelom uroðeno. Znanje je-
zika sigurno obuhvaæa poznavanje znaèenja rijeèi i
naèina kako znaèenje rijeèi ulazi u znaèenje reèenice
(semantiku), te poznavanje gramatike, što ukljuèuje
fonologiju, morfologiju i sintaksu. Znaèenje poje-
dinih rijeèi dijete sigurno uèi. Pogledajmo sada gra-
matiku, o kojoj su lingvisti najviše raspravljali.
Kakve naravi je gramatièko znanje koje posjeduje
naivni govornik danog narjeèja hrvatskog jezika,
Filozofija jezika
14
FILOjez.qxd 05. 06. 03 09:57 Page 14
koji nikad nije u školi uèio gramatiku? Naivni go-
vornik bez daljnjega razlikuje ispravne (gramatièki
toène) reèenice njegova narjeèja od neispravnih. Za
svaku predloženu reèenicu on je u stanju reæi je li
ona u jeziku njegove uže govorne zajednice prihvat-
ljiva ili ne. Tu sposobnost zovemo jeziènom intu-
icijom, i na nju se oslanjaju lingvisti kad prouèavaju
jezike. Kakve vrste je ta sposobnost ili znanje?
Na prvi pogled odgovor je jednostavan: takvo
znanje nije nikakvo intelektualno poznavanje teo-
rije, nego je praktièna vještina, nije “znanje da”
takvo-i-takvo pravilo važi, nego je “znanje kako” for-
mulirati i razumjeti hrvatske reèenice. Chomsky je
doveo u pitanje ovaj jednostavan odgovor. On je
naprosto postavio daljnje pitanje: na èemu poèiva
praktièno znanje? Njegova je zamisao sljedeæa: da
bi naivni govornik mogao slijediti dano gramatièko
pravilo, to pravilo mora biti negdje “zapisano” u nje-
govom spoznajnom aparatu. Iako sam govornik nije
svjestan nikakvog pravila, neki dio, podsustav nje-
gova spoznajnog aparata, raspolaže tim pravilom.
Praktièno vladanje jezikom poèiva na nesvjesnom
“intelektualnom” poznavanju pravila.
Pretpostavka o takvom nesvjesnom raspolaganju
pravilom urodila je novom zagonetkom: kako se ta-
kvo nesvjesno znanje stjeèe? Uèenje jezika je ionako
dosta zagonetno: dijete ovladava ogromnim jeziènim
materijalom u vrlo kratkom vremenu, a to brzo stje-
canje jezika moguæe je samo u odreðenoj dobi, prili-
èno je nezavisno od stupnja inteligencije i posve je
univerzalno. Chomsky je predložio da tu zagonetku
Fi|ozofi|a i gramatika
15
FILOjez.qxd 05. 06. 03 09:57 Page 15
riješimo tako da pretpostavimo da dijete posjeduje
uroðeno poznavanje temeljnih gramatièkih naèela,
koje mu omoguæuje brzo i uèinkovito uèenje materi-
njeg jezika. Jezikoslovci su uoèili da postoje opæenita
svojstva i opæenita gramatièka pravila zajednièka
svim jezicima, i nazvali ih jeziène univerzalije. Takva
opæenita previla su najbolji kandidati za uroðene
principe.
Za filozofa je Chomskyjeva hipoteza o uroðenosti
znaèajna jer oživljava tradicionalnu filozofsku ras-
pravu o prirodi ljudskog znanja. Tradicionalni em-
piristi tvrde da je svako intelektualno znanje o nekoj
posebnoj domeni (jezik, raèunanje, poznavanje
temelja ljudske psihologije) nauèeno: uroðena je
samo opæenita sposobnost uèenja. Njihovi protivnici
tvrde da posjedujemo specifièna uroðena znanja,
koja se tièu temeljnih naèela dane domene. Zovemo
ih tradicionalnim racionalistima. Umjerene pozicije
kreæu se izmeðu ove dvije krajnosti: umjereni racio-
nalist drži da su samo najopæenitija znanja, poput
znanja logike, uroðena, umjereni empirist priznat æe
neke uroðene specifiène sposobnosti razumijevanja.
Empirizam je dominirao znanostima o èovjeku u
našem stoljeæu, tako da je Chomskyjeva hipoteza –
podržana ogromnim lingvistièkim dokaznim materi-
jalom – predstavljala pravi šok. Empiristi su se našli
u neprilici kako da objasne stjecanje jezika. Time je
klasièna rasprava – koja je dugo vremena bila ugasla
– obnovljena znanstvenim sredstvima. Teško je
nazrijeti konaènog pobjednika.
Filozofija jezika
16
FILOjez.qxd 05. 06. 03 09:57 Page 16
Govorne radnje
Pogledajmo sada pragmatiku, uèenje o upotrebi jezi-
ka. Suvremeno filozofsko razmišljanje o jezièkom
djelovanju uvelike je nadahnuto razmatranjem jedne
posebne vrste iskaza. Razmotrite primjer u kojem
sveèani uzvanik krsti brod rekavši: “Imenujem ovaj
brod ‘Kraljica Elizabeta’!”
Da bi izgovaranje navedene reèenice ujedno
doista bilo krštenje, govornik mora uistinu biti
nadležan da krsti brod. Slièan je sluèaj s izjavom
“Oporuèno ostavljam ovaj sat svojem bratu”. Da bi
ta izjava uistinu bila oporuèno ostavljanje, govornik
ili pisac treba doista biti vlasnik sata, i izjava treba
biti dio oporuke. (Manje ceremonijalan iskaz je
“Kladim se da æe sutra kiša”.) Opæenito, takve izjave
ovise o dvije vrste uvjeta uspješnosti: prva se odnosi
na podobnost sudionika u govornoj djelatnosti i na
pravilnost izvršenja radnje, drugi pak na namjeru i
odnos namjere i radnje. Prvo dakle mora postojati
prihvaæena konvencionalna procedura koja ima
odreðeni konvencionalni uèinak; i ona mora ukljuèi-
vati izgovaranje odreðenih rijeèi od strane odreðenih
osoba u odreðenim okolnostima. Drugo, osobe i
okolnosti moraju u danom sluèaju biti primjerene
za primjenu dotiène procedure – svi sudionici pro-
ceduru trebaju izvršiti ispravno i potpuno. Što se tièe
namjere, ovdje važi sljedeæe: kad je, kao što se èesto
dogaða, procedura predviðena za osobe koje imaju
odreðene misli i èuvstva, ili za zapoèinjanje nekog
ponašanja koje onda treba uslijediti, tada osoba koja
Govorne radn|e
17
FILOjez.qxd 05. 06. 03 09:57 Page 17
sudjeluje i tako zapoèinje proceduru uistinu mora
imati te misli i gajiti te osjeæaje, a sudionici trebaju
namjeravati da se tako ponašaju i osim toga trebaju
se, kasnije, uistinu tako i ponašati.
Kada su navedeni uvjeti zadovoljeni, svakom od
ovih izjava obavlja se èin naznaèen prvom rijeèju:
imenuje se, ostavlja se, ili se kladi. One ne izvješæuju
o nekom stanju stvari izvan njih samih i stoga mnogi
drže da nisu ni istinite ni lažne. Izjave su dobile naziv
“performativ” ili “performativna izjava” od engleskog
glagola to perform. U kojem se smislu može reæi da
se takvom, performativnom izjavom nešto èini? Prije
svega, samo izjavljivanje jest neka radnja. Izgovoriti
ili napisati spomenute reèenice znaèi uraditi nešto
(govorenje i pisanje jest obièno namjerno, a u situ-
acijama koje podrazumijevaju navedene reèenice
jest sigurno namjerno i ono nije obavljeno neizrav-
no, putem nekih drugih radnji). Zatim, izjavljivanjem
(putem izjavljivanja) èinimo još nešto. Rekavši
“Imenujem ovaj brod ‘Kraljica Elizabeta’!” govornik
je dao ime brodu, u sljedeæem primjeru pisac
oporuke je ostavio svoj sat bratu, itd.
Po èemu su performativni iskazi posebni? Oni ne
sadrže izraze filozofijske vrste, ali zadovoljavaju dva
posebna uvjeta: prvo, oni ništa ne ‘opisuju’ niti
‘prenose’ niti konstatiraju, nisu ‘istiniti ili lažni’; i
drugo, izjavljivanje reèenice jest èinjenje neke radnje.
Uoèimo da se kvalifikacija “djelatnosti” nikako ne
odnosi na samo govorenje i pisanje kao takve. Nave-
dene reèenice su performativi po tome što se njima
èini još nešto osim što ih se izgovara, toènije, što se
Filozofija jezika
18
FILOjez.qxd 05. 06. 03 09:57 Page 18
njihovim izgovaranjem èini još nešto, što se nor-
malno ne opisuje kao “kazivanje neèega”
Prouèavajuæi performative engleski filozof J.
L. Austin došao je do zakljuèka da nas oni mogu
nauèiti zanimljive stvari o jeziku opæenito. U našim
primjerima govornik jasno daje do znanja što èini
izjavom – ta informacija je dio izjave, sadržana na
primjer u rijeèima “kladim se” – i kako hoæe da ga
shvatimo. No, analogne se stvari mogu dogaðati i bez
takve jasne najave. Ako vam èasnik kaže “Ustani”,
isto je kao da je rekao “Zapovijedam ti da ustaneš”.
Jezik je pun izjava koje se u stvarnosti ponašaju
poput performativa. Austin je zakljuèio da veæina
izjava ustvari ukazuje na neku vrst radnje koja se
tom izjavom èini: molba, zapovijed, tvrdnja, dokazi-
vanje, zakljuèivanje, izuzimanje, i deseci drugih.
Podrobno je analizirao te radnje pod imenom “go-
vorne radnje” ili “govorni èinovi”, uvjete njihove
uspješnosti i naèine na koji govornik osigurava razu-
mijevanje svoje namjere. Njegov uèenik J. Searle
razvio je zatim sustavnu teoriju govornih radnji,
povezavši je s lingvistikom i semantikom.
Filozofija i semantika
Veæ smo istakli da æemo se najviše baviti problema-
tikom znaèenja. Evo nekoliko pitanja kojima se bave
suvremeni istraživaèi. Prvo, u èemu se sastoji zna-
èenje? Postoje li uopæe odreðena znaèenja (vidi slje-
deæi odlomak)? Drugo, što je najmanja “jedinica”,
Fi|ozofi|a i semantika
19
FILOjez.qxd 05. 06. 03 09:57 Page 19
najmanji nosilac znaèenja? Je li to rijeè, kako bi se
moglo zakljuèiti listajuæi rjeènik? Ili je to reèenica,
najmanja cjelina dovoljna da se opiše neka situaci-
ja? Ili je to neki skup reèenica, npr. neki diskurs ili
neka teorija o danom podruèju? Ili èak ukupno naše
znanje? Ili cjelina naše kulture? Treæe, odnose li se
jezièki izrazi (rijeèi, reèenice, diskurs) primarno na
vanjski svijet ili na naše misli o vanjskom svijetu?
Razmotrit æemo najpoznatije odgovore na ova
pitanja (neki odgovori o kojima neæemo ovdje po-
sebno govoriti zastupljeni su u izboru tekstova).
Spomenimo samo da se problematika znaèenja sus-
reæe veæ rano u antièkoj filozofiji, najprije u više
praktiènom obliku kod sofista, a onda teorijski i sus-
tavno kod Platona, Aristotela i stoika. Stoicima
dugujemo i razraðeno semantièko nazivlje. Do
ponovnog procvata filozofskih razmatranja o zna-
èenju dolazi u kasnoj skolastici, a u novom vijeku
kod empirista i kod Leibniza. No, poèasno mjesto im
je dala suvremena filozofija. Posebno se istakla
semantika u analitièkoj tradiciji, kod autora kao što
su Frege, Russell i Wittgenstein.
Vrijedi li uopæe istraživati znaèenje?
Pred istraživaèa znaèenja, semantièara, postavlja
se sljedeæi obeshrabrujuæi problem: pojam znaèenja
prilièno je rasplinut i neodreðen. Ljudi èesto pod
“znaèenjem” neke rijeèi ili izraza ne podrazumije-
vaju samo obièni jezièki smisao, nego i važnost te
rijeèi ili izraza za govornika (npr. “sloboda” za neko-
Filozofija jezika
20
FILOjez.qxd 05. 06. 03 09:57 Page 20
ga znaèi život). No, èak i kad bismo uspjeli odvojiti
jezièki smisao, i posvetiti se samo njemu, to ne bi
bio kraj poteškoæama. Rijeèi imaju èvrst smisao samo
u rjeèniku, a u stvarnom životu kao i književnosti
njihovo znaèenje varira s kontekstom. (Razmislite,
na primjer ima li rijeè “glava” u izrazu “glava
kupusa” doslovno ili preneseno znaèenje? U izrazu
“Ti si moje sunce”, da li rijeè “sunce” oznaèuje
nebesko tijelo ili nešto drugo?) Doslovno i preneseno
znaèenje isprepliæu se i teško ih je razluèiti. Suèelice
ovim problemima neki filozofi preporuèuju da se
odustane od teorije znaèenja. Cijeli jedan smjer u
suvremenoj filozofiji, takozvani poststrukturalizam
(Derrida, Foucault) i njegov nastavljaè, postmoder-
nizam zastupaju ovakvo pesimistièko stajalište.
Nasuprot tome, optimistiènije raspoloženi seman-
tièari – naši suvremenici Quine, Davidson, Dum-
mett, Putnam – nastavljajuæi tradicije Aristotela,
Leibniza i Fregea, drže da je teoriju znaèenja moguæe
izgraditi, samo da treba napredovati postupno.
Najprije odvajamo jezièno znaèenje od “znaèenja”
u smislu važnosti ili praktiène svrhe. Prouèavamo
jezièno znaèenje. Zatim pokušavamo odrediti što je
to doslovno znaèenje.
Polazište: izjavne reèenice
U skladu s naznaèenim planom pod “znaèenjem”
æemo zasad podrazumijevati doslovno jezièno
znaèenje. Postavlja se sada pitanja odakle poæi u
istraživanju znaèenja. Navikli na rjeènike, mnogi bi
Fi|ozofi|a i semantika
21
FILOjez.qxd 05. 06. 03 09:57 Page 21
ljudi spontano odgovorili da je znaèenje prije svega
svojstvo pojedine rijeèi. U suvremenoj teoriji
znaèenja meðutim prevladava stajalište da u prouèa-
vanju znaèenja treba poæi od veæe cjeline, barem od
reèenice. Neke vrste rijeèi oèito imaju znaèenje
samo u kontekstu reèenica, na primjer veznici. No,
i druge vrste koje izgledaju samostalnije, kao što su
imenice, pridjevi i glagoli, za svoje puno razumije-
vanje traže kontekst reèenice (uzmite glagol “biti”:
što znaèi “je” u izolaciji?).
Pogledajmo sada podjelu reèenica prema vrsti
jeziènih radnji – npr. izjavljivanje, zapovijed, mol-
ba – i razmislimo što uzeti kao polazište. Imamo sada
izbor: Hoæemo li sve vrste jezièkih radnji smatrati
ravnopravnima za naše svrhe, ili æemo dati prednost
jednoj od njih? Ako jednoj, tada moramo kazati
kojoj? Dosadašnji put i alternative možemo prikazati
na crtežu:
Filozofija jezika
22
da|e pred-
nost |edno|
ko|o|?
ne moze se
izgraditi
moze
teori|a
znacen|a
tretira sve
vrste |ezickih
radn|i
|ednako
Neki su filozofi, pozivajuæi se na austrijskog filo-
zofa Ludwiga Wittgensteina (1889-1951) u njegovoj
kasnoj fazi, branili ideju da su sve vrste govornih
FILOjez.qxd 05. 06. 03 09:57 Page 22
radnji jednako bitne, kao i svaki kontekst, bio to
ozbiljan razgovor ili igra. Njihova je parola bila “Ne
pitaj za znaèenje, veæ za upotrebu!” (Sam Ludwig
Wittgenstein je imao nešto složeniju teoriju o tome).
No, obièno se prednost daje jednoj vrsti govornih
radnji, izjavljivanju, i izjavnim reèenicama. Pretpo-
stavlja se da dijete poèinje uèiti jezik tako da dovo-
di u vezu rijeèi-reèenice sa stvarima. To dovoðenje
u vezu je najjednostavnije u sluèaju primitivnih
izjavnih reèenica – prije negoli nauèi zapovijed
“Donesi lutku”, ono uèi “Evo lutke!”. Neizjavne go-
vorne radnje mogu se prikazati polazeæi od izjave.
Na primjer, zapovijed “Donesi cipele!” može se
rastaviti na sud “… da cipele budu ovdje” i na impe-
rativ “Uèini …”. Naglasak na izjavljivanju i izjavnim
reèenicama istièe funkciju jezika da nas obavještava
o realnosti. Mi æemo se držati stajališta da ozbiljna
izjavna upotreba izjavnih reèenica predstavlja
glavnu vrstu govorne radnje na èijem objašnjenju
treba da se temelji objašnjavanje svih ostalih.
Tvrdnje se kao takve vrednuju s obzirom na njihov
odnos spram stanja stvari u svijetu te one odgovaraju
stanju stvari ili ne odgovaraju. Suprotne vrijednosti
možemo oznaèiti kao istinito/lažno. Tvrdnje su u
tom pogledu kao zapovijedi. Zapovijedi su ili
izvršene ili nisu, tvrdnje su ili istinite ili nisu. Onaj
tko tvrdi neku tvrdnju, obvezuje se time “na više
nego samo na to da tvrdnja nije lažna; obvezuje se
na to da je ona istinita”. Naime, nema moguæe upo-
trebe tvrdnje, pri kojoj bi netko svjesno tvrdio sud
koji nije istinit, a da to ne bude sluèaj zloupotrebe.
Fi|ozofi|a i semantika
23
FILOjez.qxd 05. 06. 03 09:57 Page 23
Razmotrit æemo i braniti pretpostavku da je veza
jezika i realnosti od kljuène važnosti za ustanovlja-
vanje znaèenja. Drugim rijeèima, razumjeti izjavnu
reèenicu znaèi znati u kojoj bi situaciji ta reèenica
bila istinita. Situacija u kojoj je toèno istinita dana
reèenica zove se i uvjet istinitosti te reèenice (odnos-
no istinosni uvjet). Na primjer, reèenica “Kiša pada”
je istinita upravo u situaciju u kojoj pada kiša, tako
da je to da kiša pada uvjet istinitosti te reèenice.
Drugaèije kazano, reèenica “Kiša pada” je istinita ako
i samo ako kiša (doista) pada.
Realizam i antirealizam
Kako se reèenica da kiša pada odnosi spram situacije
u kojoj kiši? Ova pitanje vodi nas do odnosa jezika
i zbilje. (Rasprava prema tome zadire u podruèje
ontologije tj. uèenja o biæu, zbilji i bitku). Najprije
æemo je upoznati u vrlo pojednostavljenom obliku
s dva suprotna stajališta.
Prvo stajalište, realizam: Reèenice govore o
situacijama koje su od njih nezavisne i koje ih èine
istinitima ili lažnima. Istinitost i lažnost su neza-
visne od naših misli i jezika.
Drugo stajalište, antirealizam: prema suprotnom
stajalištu, jezik je neka vrst naoèala kroz koje gle-
damo svijet, i koje oblikuju “naš svijet”. Prema tome
situacije, predmeti i svojstva za koje postoje jezièni
izrazi nisu dani nezavisno od jezika, veæ je naèin
kako ih mi uopæe odreðujemo ovisan o našim
Filozofija jezika
24
FILOjez.qxd 05. 06. 03 09:57 Page 24
jezièno-pojmovnim moguænostima. To se stajalište
se u klasiènoj tradiciji zvalo idealizmom, ali kako
termin “idealizam” pokriva mnogo razlièitih zami-
sli i orijentacija, danas je èešæi naziv antirealizam.
Oba stajališta imaju dugu tradiciju i ugledne zas-
tupnike. Mi æemo najprije izložiti realistièki pristup,
jer je jednostavniji. Zatim æemo ukratko prikazati
antirealistièki izbor. Napominjemo da je naše izla-
ganje krajnje pojednostavljeno.
Realizam: jednostavna teorija
Najjednostavnija realistièka teorija je sljedeæa: Izjav-
ne reèenice imaju znaèenje zato što govore o stanju
stvari (situacijama). Osnovne izjavne reèenice sas-
toje se od subjekta i predikata. Subjekt stoji za neki
predmet, a predikat za svojstvo ili relaciju. (Struèni
naziv za “stajati za nešto” je “referirati na nešto”).
Ivica je visok.
govori o stanju stvari da je Ivica visok. I to ovako:
Rea|izam i antirea|izam
25
"Ivica¨ "|e visok¨
referira na referira na
svo|stvo visine.
FILOjez.qxd 05. 06. 03 09:57 Page 25
Ostale, složenije izjavne reèenice složene su od
jednostavnih, samih ili zajedno s nekim dodacima.
Glavni posao teorije znaèenja sastoji se u tome da
objasni kako znaèenje složenih izjava ovisi o znaèe-
nju jednostavnih sastavnih dijelova. Pri tome se
pretpostavlja da važi sljedeæe:
Znaèenje složenih iskaza može se sustavno izvesti
iz znaèenja njihovih sastavnih dijelova
To se obièno zove naèelom složivosti (kompozi-
cionalnosti). Kad jezik ne bi bio složiv (kompozi-
cionalan), morali bismo uèiti reèenice kao gotove
cjeline, i ne bismo na jednostavno na osnovu po-
znavanja rjeènika i gramatike mogli tvoriti nove
reèenice. U slaganju novih reèenica temeljnu ulogu
igra naše znanje o vezama meðu reèenicama i
sudovima. Na primjer, ako smijem tvrditi dvije reèe-
nice “Marko piše” i “Katica uèi”, smijem tvrditi i slo-
ženu reèenicu “Marko piše i Katica uèi”. Takve veze
bitne su za zakljuèivanje i njih prouèava logika. Sto-
ga se obièno smatra da u primjeni naèela složivosti
u izgradnji teorije znaèenja filozofi trebaju usko
suraðivati s logièarima.
Izloženu jednostavnu teoriju zastupali su izmeðu
dva svjetska rata zastupnici logièkog atomizma. Naj-
znaèajniji predstavnici te orijentacije su tu Ludwig
Wittgenstein, kojeg smo veæ spomenuli, i Bertrand
Russell (1872-1920). Wittgenstein je u ranoj fazi, oko
Prvog svjetskog rata, zastupao jednostavnu realis-
tièku teoriju, a u kasnoj fazi teoriju o znaèenju kao
upotrebi. Danas je jednostavna teorija opet na dobru
Filozofija jezika
26
FILOjez.qxd 05. 06. 03 09:57 Page 26
glasu i razvijaju se njezine profinjenije varijante.
Jedna od posebno profinjenih varijanti je teorija
znaèenja Donalda Davidsona, koji izbjegava da go-
vori o situacijama, ali nastoji svesti znaèenje na
istinitost.
Jednostavnu teoriju nekad se izražavalo tvrdnjom
da je jezik slika stvarnosti. No, to je vrlo neprecizno,
i danas se jednostavna teorija tumaèi manje slikovi-
tim sredstvima. Da bismo ilustrirali kako u praksi
izgleda izgradnja jednostavne teorije spomenut
æemo jedan važan detalj iz nje. U našem jednostav-
nom primjeru pošli smo od toga da ime “Ivica”
oznaèuje Ivicu. Sada trebamo razmotriti tu pretpo-
stavku.
Kako imena oznaèuju svoje nosioce?
Kako osobno ime oznaèuje (= referira na) svojeg
nosioca? Što èini da u našoj govornoj zajednici neki
govornik može npr. imenom “Beethoven” referirati
na osobu Beethovena? Jednostavan i vjerojatno
ispravan odgovor glasi da treba da razlikujemo dvije
etape u upotrebi nekog imena. U prvoj etapi ime
“Beethoven” bilo je dano novoroðenom djetetu. Prve
osobe koje su ga upotrijebile sada mogu prenijeti
dalje upotrebu imena, tako da se u drugoj etapi
formira lanac prenošenja, koji èini “tradiciju” upo-
trebe imena za tu osobu. Svaki govornik koji prenese
upotrebu imena do sljedeæeg govornika “uzrokuje”
da ga i sljedeæi upotrijebi za istu osobu, Beethovena.
Ovakva slika o tome kako ime oznaèava (referira na)
Rea|izam i antirea|izam
27
FILOjez.qxd 05. 06. 03 09:57 Page 27
svojeg nosioca zove se stoga, pomalo neobièno,
“uzroèna” ili “kauzalna” teorija referencije. Ona je
u ovom obliku izložena tek pred dva i po desetljeæa,
a iznio je amerièki filozof Saul Kripke.
Koje još rijeèi stjeèu svoju referenciju poput
imena? Pogledajmo rijeè “voda”. Za pretpostaviti je
da je ta tvar dobila ovo ime u neka pradavna vremena.
Zamislimo prvog imenovatelja vode – ili malu sku-
pinu imenovatelja – i nazovimo ga Hrvoje. Hrvoje si-
gurno nije poznavao kemijski sastav vode, i za njega
“voda” nije znaèilo “spoj vodika i kisika”. On je vje-
rojatno raspolagao znanjem o obiènim, danas stereo-
tipnim svojstvima vode – pitka prozirna tekuæina koja
teèe u rijekama, nalazi se kiši i morima – i sigurno
je bio u situaciji da vodu vidi i pokazuje drugima.
Filozofija jezika
28
danasn|i
govornik
CTAC
NCVCRCÐLNCL
L
A
N
A
C
P
R
L
N
C
S
L
N
1
A
ZAN1LDBLNA
UZRCCNA VLZA
"Beethoven¨
"Beethoven¨
FILOjez.qxd 05. 06. 03 09:57 Page 28
Uoèimo da njegov stereotip vode vjerojatno pri-
staje, ili bi u naèelu mogao pristajati, i nekim drugim
tekuæinama, kad bi tekle u rijekama ili padale s
kišom. Svojom rijeèju uspio je imenovati pravu
tekuæinu “voda” iz dva razloga: prvo, voda doista na
Zemlji teèe u rijekama i pada s kišom; i drugo, teku-
æina na koju je pokazivao vjerojatno je uistinu bila
voda. Daljnji govornici preuzeli su rijeè “voda” od
prvih upotrebljavaèa te rijeèi, i dijelili su Hrvojev
stereotip nemajuæi pojma o kemijskom sastavu vode.
Taj uzroèno-povijesni lanac prenošenja referencije
tako seže i do nas, spajajuæi nas s mitskim Hrvojem
(vidi Kripke, Imenovanje i nužnost, navedeno u
Literaturi).
Rijeèi kao što su “voda” ili “limun” referiraju na
vrste što ih sreæemo u prirodi. Hilary Putnam je
Rea|izam i antirea|izam
29
danasn|i
govornik
Hrvo|e
VCDA (H
2
C)
L
A
N
A
C
P
R
L
N
C
S
L
N
1
A
ZAN1LDBLNA
UZRCCNA VLZA
"Voda¨
"Voda¨
STLRLCTIP
prozirno
pitko
tekuce
FILOjez.qxd 05. 06. 03 09:57 Page 29
predložio teoriju po kojoj te rijeèi stjeèu referenciju
slièno imenima (vidi prikaz u knjizi Putnamovog
uèenika M. Devitta, Jezik i realnost, navedeno u Lite-
raturi). Neki filozofi poopæili su uzroèno-povijesnu
sliku referencije na sve rijeèi jezika koje se odnose
na konkretne stvari: na primjer, rijeèi za konkretna
svojstva (prilozi i pridjevi) stekli su takoðer svoje
znaèenje jednostavnim imenovanjem. Ta je teorija
danas vrlo popularna. (Sljedeæa se bilješka može pri-
likom prvog èitanja i preskoèiti bez štete po daljnje
razumijevanje teksta).
Povijesna bilješka (logièki atomizam)
Spomenuli smo da su logièki atomisti zastupali jed-
nostavnu realistièku sliku znaèenja. Navest æemo
ukratko njihove temeljne ideje. Logièka analiza ras-
tavlja složene sudove na njihove elemente. Neki logi-
èki atomisti – posebno Wittgenstein u svojoj ranoj
fazi – imaju pojam analize koji je krajnje zahtjevan.
Formalni se logièar zadovoljava time da sintaktièki
složeni sud rastavi na sastavne dijelove. Na primjer
on æe sud “Stol je drven i smeð” prikazati kao složen
od “Stol je drven” i “Stol je smeð”. Wittgenstein
zamišlja analizu mnogo radikalnije: sud “Stol je
drven” je implicitno složen u tom smislu da je nje-
gova istinitost ovisna o istinitosti daljnjih sudova –
o materijalnim dijelovima stola ako smo fizikalisti,
ili o osjetilnim podacima ako smo fenomenalisti. Ti
su daljnji sudovi jednostavniji od poèetnih. Analiza
je jednoznaèna, drži Wittgenstein. Takoðer, svaka
Filozofija jezika
30
FILOjez.qxd 05. 06. 03 09:57 Page 30
analiza mora jednom stati, a toèka zaustavljanja bit
æe posve jednostavni sudovi. Ti moraju biti posve
odreðeni i precizni ako je logika precizna. Nadalje,
jednostavni sudovi moraju biti meðusobno posve
nezavisni: istinitost niti jednog od njih ne smije ovi-
siti o istinitosti bilo kojeg drugoga. Teza da postoje
takvi sudovi – atomi misli – kasnije je nazvana
“logièki atomizam”. Buduæi da ne znamo kako toèno
izgledaju stvarni atomarni sudovi, moramo se zado-
voljiti primjerima relativno atomarnih sudova: pret-
varajmo se da je neka nama dostupna razina analize
posljednja, da su jednostavni sudovi poput “Ovo je
crveno” doista atomarni. Rasprava onda treba odgo-
voriti na sljedeæa pitanja: prvo, u èemu se sastoji
znaèenje jednostavnih sudova? Drugo, kako znaèe-
nje i istinitost složenih sudova ovise o znaèenju i
istinitosti jednostavnih? Treæe, kakva je narav logiè-
kih kombinacija meðu sudovima? Što je logika?
Na pitanje o znaèenju i istinitosti Wittgenstein od-
govara teorijom odslikavanja: misli i sudovi su slike
zbilje i to im daje znaèenje i istinitost. No u èemu
se sastoji odnos odslikavanja? Kako na primjer,
portret Henryja VIII odslikava kralja? Zdravorazum-
ski gledano, èinjenica da kralj ima bradu prikazana
je time što naslikano lice ima naslikanu bradu.
Wittgenstein uzima ovu zamisao krajnje ozbiljno:
postoje èinjenice u pogledu slike i èinjenice u
pogledu odslikane zbilje, a odnos odslikavanja je
odnos meðu tim èinjenicama. Sliku èine te slikovne
èinjenice (npr. da naslikani kralj ima naslikanu
bradu) i njihovi elementi (npr. naslikana brada).
Rea|izam i antirea|izam
31
FILOjez.qxd 05. 06. 03 09:57 Page 31
Elementi slike stoje za stvari (naslikana brada za
stvarnu kraljevu bradu); nadalje, odslikavanje na-
staje zahvaljujuæi koordinaciji elemenata slike i
prikazanih stvari: “to koordiniranje je poput ticala
elemenata slike, pomoæu kojih slika dodiruje zbilju”
(2.1515). Koordiniranje onda objelodanjuje struktu-
ru zajednièku slici i odslikanom (struktura portreta
i struktura kraljeva lika) pa tu strukturu Wittgenstein
naziva formom odslikavanja (Tractatus Logico Philo-
sophicus, 2.17). Važno je uoèiti da slika ne može
oslikati vlastitu formu odslikavanja: ta se forma na
slici ne prikazuje – kao što se prikazuje lik kralja –
veæ se pokazuje implicitno; ona je to svojstvo po
kojem uspijevamo sliku shvatiti kao portret. Pogle-
dajmo sada “portret” iz mašte koji izgleda realistièno,
recimo damu s lasicom. Takav “portret” takoðer
prikazuje ili odslikava, ali tako da predstavlja model
ne-zbiljske osobe. Buduæi da je “portret” realistièan,
na njemu nema ništa nemoguæeg: prikazana dama
s lasicom mogla bi postojati, iako u stvarnosti ne po-
stoji. Slika prikazuje moguæe stanje stvari. Wittgen-
stein sada definira pojam smisla: smisao slike je ono
što slika prikazuje.
Misao ili sud je slika èinjenica. Struktura suda je
logièka (dok je struktura portreta prostorna i odre-
ðena bojom), pa je sud logièka slika èinjenica. Svi
istiniti sudovi èine jedinstvenu sliku zbilje. Neistinit
sud odslikava stanje stvari koje je moguæe (inaèe ne
bi bio sud), ali nije zbiljsko.
Teorija odslikavanja posredno diktira i gledanje
na složene sudove. Kombiniranje jednostavnih
Filozofija jezika
32
FILOjez.qxd 05. 06. 03 09:57 Page 32
sudova tim sudovima ne smije dodati ništa sadr-
žajno: prema tome, znaèenje (istinitost) složenog
suda treba da jednostavno i mehanièki proizlazi iz
znaèenja (i istinitosti) njegovih pod-sudova. Logièari
posuðuju izraz iz matematike: istinitost složenog
suda je funkcija istinitosti njegovih podsudova i
naèina na koji je sud složen. Logièki veznici konjun-
kcije, disjunkcije i materijalne implikacije poštuju
to pravilo: oni su istinosno-funkcionalni (Na primjer,
istinitost konjunkcije – oznaèene veznikom “i”, kao
u “Marko trèi i Katica uèi” – je vrlo jednostavna
funkcija istinitosti svakog konjunkta, npr. istinitosti
suda “Marko trèi” i suda “Katica uèi”.).
Poseban problem za atomistièku teoriju pred-
stavljaju složeni sudovi sljedeæe vrste: sud “Petar
vjeruje da pada kiša” složen je iz suda “Petar vjeruje
da …” i “Pada kiša”, no njegova istinitost ne ovisi o
istinitosti ovog potonjeg (padala kiša ili ne, ako
Petar vjeruje da pada, složeniji sud je istinit). Slièno
je i sa sudom “Moguæe je da pada kiša”, èija je
istinitost neovisna od istinitosti suda “Pada kiša”.
Wittgenstein je ponudio sažetu naznaku rješenja
koju je teško i razumjeti, kamoli ocijeniti. Problem
je, meðutim, odigrao kljuènu ulogu u razvitku filo-
zofske logike, posebno u logici moguænosti-nužnosti,
logici znanja i logici normi.
Realizam: složenija teorija
Nakon što smo ukratko prikazali jednostavnu realis-
tièku teoriju koja poznaje samo jednu vrst odnosa
Rea|izam i antirea|izam
33
FILOjez.qxd 05. 06. 03 09:57 Page 33
jezika i realnosti, odnos oznaèavanja, možemo poæi
dalje. Na redu je realistièka teorija, koja osim oznaèa-
vanja (referencije) uvodi još jedan centralni pojam,
“smisao”. Razvio ju je Gottlob Frege (1848-1925, vidi
njegovu knjigu u popisu literature, a posebno tekst
“O smislu i znaèenju”). Prisjetimo se da u svojem
neprofinjenom obliku jednostavna teorija svodi
znaèenje na odnos oznaèavanja ili referiranja. Tako
se na primjer èini da ime “Ivica” nema nikakvo
drugo znaèenje nego da stoji za osobu koja nosi to
ime. Meðutim, nemaju svi izrazi tako jednostavno
znaèenje. Frege nudi primjer opisnih imena “Da-
nica” (= najsjajnija zvijezda na jutarnjem nebu) i
“Veèernjaèa” (= najsjajnija zvijezda na veèernjem
nebu). Netko može nauèiti da jutrom prepoznaje zvi-
jezdu Danicu, a naveèer Veèernjaèu, a da ne zna da
se radi o istoj zvijezdi, naime planeti Veneri. No kako
je to moguæe ako se znaèenje svodi na referenciju?
Imena “Danica” i “Veèernjaèa” referiraju na isti
objekt, i kad bi sve što naš zvjezdoljubac zna bilo
izrazivo odnosom imena i objekta, on ne bi znao da
su dotiène dvije zvijezde jedna planeta. Isto tako, ako
ni jedno ni drugo ime nema nikakvog drugog
znaèenja osim samog objekta, onda bi netko tko zna
“Danica je sjajna” samim tim znao i da je Veèernjaèa
sjajna. Konaèno, prvi (valjda babilonski) astronomi
koji su otkrili da je Veèernjaèa ista zvijezda kao
Danica, ne bi imali što otkriti, jer su predmet odnos-
no referencija isti za oba imena. (Neki zastupnici jed-
nostavne teorije tvrde da je tome doista tako.) Frege
koristi ovaj primjer da bi sustavno razvio slutnju da
Filozofija jezika
34
FILOjez.qxd 05. 06. 03 09:57 Page 34
u znaèenju ima još neèeg osim golog odnosa refe-
rencije. (Ta je slutnja u filozofiji jezika odavno pri-
sutna.) U sluèaju planete Venere ovo “još nešto” tièe
se aspekta pod kojim naš zvjezdoljubac shvaæa refe-
renciju “Danice” i “Veèernjaèe”, odnosno pod kojim
zahvaæa planet.
Kad o planetu misli kao o Danici, on je zahvaæa
pod aspektom najsjajnije jutarnje zvijezde, a kad
misli o Veèernjaèi, o njoj misli kao o veèernjoj zvi-
jezdi, ne znajuæi da oba aspekta zahvaæaju istu
stvar. Frege govori o naèinu na koji je stvar dana,
naèinu njezine prezentacije. Kratki naziv za aspekt
ili naèin pod kojim je referent dan kod njega je
“smisao”. Smisao rijeèi “Danica” je “najsjajnija zvi-
jezda na jutarnjem nebu”, a referencija te iste rijeèi
je predmet, planeta Venera.
Rea|izam i antirea|izam
35
"Vecern|aca¨ "Danica¨
SNISAC: SNISAC:
na|s|a|ni|a zvi|ezda na|s|a|ni|a zvi|ezda
na vecern|em nebu na |utarn|em nebu
RLFLRLNCI1A
RLFLRLNT
VLNLRA
FILOjez.qxd 05. 06. 03 09:57 Page 35
Smisao reèenice sagraðen je od smislova rijeèi koji
je èine (primjena naèela složivosti). Teorija o smislu
i referenciji (ili fregeovska teorija) uspješno objašnja-
va kako govornik može upotrebljavati rijeèi s istom
referencijom a da ne zna da govori o istoj stvari. Ona
ima i drugih prednosti i to joj je osiguralo veliku po-
pularnost, pa èak i mjesto standardne teorije znaèe-
nja, barem u analitièkoj tradiciji.
Problemi realistièke teorije
Teorija o smislu i znaèenju u svojem realistièkom
fregeovskom obliku izgleda privlaèno. Meðutim,
ona se suèeljava s nekoliko neugodnih problema. Što
je toèno “smisao”? Frege je bio platonist i smatrao
je da su “smislovi” poput platonskih ideja. To je sta-
jalište vrlo teško održivo. Prirodnije bi bilo reæi da
su smislovi “u glavi” govornika. No, ni to nažalost
nije održivo. Prema fregeovskoj teoriji, smisao rijeèi
toèno odreðuje objekt na kojeg rijeè referira. No, go-
vornici uglavnom nemaju tako toène specifikacije
koje bi bile precizne kao što se to od smislova u ovoj
teoriji traži. (Suvremeni amerièki filozof Hilary
Putnam kaže da ljudi imaju na umu “stereotipe”, a
ne precizne fregeovske smislove. Tako na primjer
malo ljudi znade koje su bitne karakteristike salate
– to znaju samo botanièari – ili koje su bitne kemij-
ske karakteristike volframa, koje specifièno odreðuju
volfram za razliku od npr. nikla). No, ako je tako,
onda toèni odreðivaèi referencije nisu “u glavi” go-
vornika. Još gore, postoje reèenice za koje je sigurno
Filozofija jezika
36
FILOjez.qxd 05. 06. 03 09:57 Page 36
da nikad ne bismo bili u stanju prepoznati jesu li isti-
nite – na primjer “Ovdje nikada neæe biti izgraðen
grad”, buduæi da bismo za to morali živjeti vjeèno.
(Primjer potjeèe od britanskog suvremenog filozofa
Michaela Dummeta.) Smisao tih reèenica kao da
nadilazi sve što bi moglo biti dostupno i govorniku
i slušatelju.
Daljnja skupina problema koji se postavljaju ne
samo pred fregeovsku, veæ i pred svaku drugu rea-
listièku filozofiju jezika, proizlazi iz razmatranja o
odreðenosti znaèenja. Tu je skupinu otkrio i razvio
Wittgenstein u kasnoj fazi svoje filozofije. Što znaèi
da neka rijeè posjeduje odreðen smisao-pojam kojeg
može primijeniti na razlièite sluèajeve? Ako imam
neki takav pojam – stola, konja, zbroja tada posje-
dujem neku vrstu pravila koje mi kaže na koje pred-
mete – stolove, konje, brojeve – se taj pojam odnosi.
No, imamo li mi takve odreðene pojmove i njima
pridružena pravila koja umijemo slijediti? Wittgen-
stein æe to dovesti u sumnju.
Wittgenstein iznosi svoje stajalište na blistavo
jednostavnim primjerima (Filozofijska istraživanja
par. 185-242), s oèitom porukom: ako veæ i jedno-
stavna pravila prièinjaju ogromne poteškoæe, složena
æe prièinjavati barem isto tolike. Uzmimo kao primjer
pojam zbrajanja i najjednostavnije pravilo koje se
odnosi na pribrajanje jedinice: našeg uèenika, Petra,
koji veæ u praksi poznaje niz prirodnih brojeva ali
ne poznaje zbrajanje, uèimo dodavanju jedinice,
dakle obiènu operaciju “plus jedan”. U najjednostav-
nijem sluèaju dani broj prikazujemo Petru pomoæu
Rea|izam i antirea|izam
37
FILOjez.qxd 05. 06. 03 09:57 Page 37
niza crtica: III, pa mu dodajemo jednu, I, i dobiva-
mo njegova sljedbenika IIII. Nakon prvih desetak
primjera – s brojevima manjim od dvadeset – ispi-
tamo Petra i stjeèemo dojam je da shvatio pravilo.
Èini se da sada Petar raspolaže nekim poznavanjem
pravila, znanjem koje za njega ubuduæe mjerodavno
odreðuje kako æe za bilo koji broj naæi zbroj toga broja
s jedinicom, nezavisno od njegove okoline i govorne
zajednice. To znanje izgleda posve objektivno: ne
diktira Petrov stvarni postupak valjanost pravila –
ako e Petar koji puta i zabuni pravilo ostaje nedirnuto,
niti sud Petrove okoline odreðuje slijedi li on uistinu
pravilo ili ne – jedino mjerilo je stvarno podudara-
nje njegovih postupaka s pravilom. Nazovimo to
oèekivanjem odreðenosti pravila. Takoðer se èini da
je Petar ovu operaciju mogao uoèiti i nauèiti posve
sam, pišuæi crtice i dodajuæi uvijek po jednu. Nazo-
vimo to oèekivanje idejom o privatnom slijeðenju
pravila. Ova su dva oèekivanja povezana: privatno
slijeðenje pravila poèiva na odreðenosti Petrova
znanja o pravilu. Wittgenstein pokazuje da su obje
ove pretpostavke upitne.
Uoèimo za poèetak da je prvih desetak primjera
na kojima smo poduèavali Petra samo mali poèetni
odsjeèak niza brojeva. Sve što smo mu uspjeli po-
kazati jest što se radi na brojevima manjim od dva-
deset: on nije mogao pouzdano znati neæemo li
dodavati dva nakon dvadeset, tri nakon trideset, i
tako redom. Zovimo bilo koje alternativno pravilo
koje se s obiènim dodavanjem jedinice podudara do
nekog konaènog broja, a onda diktira neki drugi
Filozofija jezika
38
FILOjez.qxd 05. 06. 03 09:57 Page 38
postupak, iskrivljenim (pored navedenog ima ih
bezbroj: dodavati jedinicu do sto, dva do tisuæu itd.,
dodavati jedinicu do milijun, dva do deset miliju-
na itd.).
Wittgenstein sada postavlja dva pitanja: Vi pret-
postavljate da je Petar nauèio obièno dodavanje
jedinice, a ne neko iskrivljeno pravilo. No postoji li
išta u Petrovu umu, ikakva odrednica što jednoznaè-
no odreðuje da se radi o obièno a ne iskrivljenom
pravilu? Zatim, ako takva odrednica i postoji,
možemo li znati za nju?
Petar vjerojatno raspolaže sa živim sjeæanjem na
proces uèenja, i ima na umu sliku vašeg dodavanja
crtice veæ napisanom nizu crtica. Pomaže li ta slika?
Nažalost, ona prikazuje samo neki dani, mali broj
crtica, i njihova sljedbenika. Kako bi takva slika
mogla odrediti što se dogaða na tisuæitom koraku
dodavanja jedinice?
“No, ako je Petar išta nauèio, nauèio je pojam
dodavanja jedinice, pa æe ga taj pojam voditi u prak-
si”. Ni ovaj pokušaj odgovora nije uvjerljiv. Pojam
je ovdje skoro sinonim za pravilo, pa je problem
samo preimenovan. Nikakvo konaèno stanje Petrova
duha ne može unaprijed odrediti potencijalno
beskonaèan broj primjera.
Naravno, naše nam se dvojbe o Petru vraæaju po-
put bumeranga: što èini moje razumijevanje pravila
odreðenim i jednoznaènim? Oèito je da tumaèenje
pravila pozivanjem na druga pravila mora negdje
stati (“‘Tumaèiti’ samo znaèi jedan izraz pravila
zamijeniti drugim”) i ostavlja otvoreno pitanje
Rea|izam i antirea|izam
39
FILOjez.qxd 05. 06. 03 09:57 Page 39
odreðenosti pravila na toj temeljnoj razini. Naj-
oprezniji zakljuèak koji bi se dao izvesti iz ovih raz-
matranja jest da je oèekivanje odreðenosti upitno:
nije oèito da je primjena pravila eksplicitno fiksirana
jednom za svagda, da su pravila èvrste traènice koje
pouzdano vode naš duh. Nešto je sadržajniji sljedeæi
zakljuèak za kojeg imamo potvrde u tekstu: ništa
mentalno u Petrovome umu ili duhu ne daje
odreðenost njegovu shvaæanju pravila. Neki tumaèi
drže da Wittgenstein dokazuje mnogo radikalniji
zakljuèak: ne samo da je èvrstoæa pravila dvojbena,
ona je posve iluzorna. Svaka primjena pravila
postavlja subjekta pred novu “odluku”, a èinjenica
da subjektov izbor izgleda jednoliko je sluèajni rezul-
tat naše konstitucije. Meðu tumaèima Wittgensteina
traje oštra rasprava o tome koliko je on uistinu bio
radikalan i sklon mišljenju da su sva pravila puka
konvencija (takvo se mišljenje naziva “konven-
cionalizam”).
Što se tièe privatnog slijeðenja pravila, to je po-
sve upitno. Pored opæe prijetnje neodreðenošæu,
javlja se i spoznajno pitanje: kako bi Petar u usam-
ljenosti mogao pouzdano znati da je pravilo koje mu
danas lebdi pred oèima isto ono koje mu je lebdjelo
juèer. Danas on ima samo èvrsto vjerovanje da sli-
jedi to pravilo; na èemu se takvo vjerovanje može
temeljiti? “A vjerovati da slijedim pravilo ne znaèi
slijedi ga. Stoga se pravilo ne da slijediti na privatan
naèin, jer bi inaèe vjerovati da slijedim pravilo bilo
isto što i slijediti ga” (Filozofijska istraživanja, I, 202).
“Slijeðenje pravila je praksa”, a ne privatni èin, za-
Filozofija jezika
40
FILOjez.qxd 05. 06. 03 09:57 Page 40
kljuèuje Wittgenstein. Temeljno poznavanje pravila
nije znanje o njima, veæ dresiranost, ukorijenjena u
zajednièkom postupanju: “Zajednièki ljudski naèin
postupanja je onaj okvirni sustav pomoæu kojeg za
sebe tumaèimo neki strani jezik.”
Tumaèenja ovih zakljuèaka možemo razlikovati i
po stupnju radikalnosti.
Najskromnije je tumaèenje sljedeæe: Pravila nisu
odreðena nekom nadljudskom nužnošæu, veæ su-
glasnošæu zajednice i pitanje slijedi li dani èovjek
neko pravilo ima smisla samo u okviru zajednièke
ljudske djelatnosti. Srodno tumaèenje, ali koje ostav-
lja više mjesta jedinki ne poziva se toliko na samo
zajednièko djelovanje, koliko na zajednièke crte i
sklonosti koje leže u temelju ljudskog ponašanja.
Radikalnije tumaèenje – koje nam se èini bliže
stvarnoj Wittgensteinovoj namjeri – drži da odreðe-
nost uopæe nije neko objektivno svojstvo pravila, niti
njegova razumijevanja. Tvrdnja da Petar slijedi
obièno pravilo, a ne iskrivljeno, je vrijednosni sud
zajednice kojim ona prihvaæa njegovo ponašanje
(“Petar je jedan od nas”). U sluèaju zbrajanja to bi
znaèilo da zbroj nije odreðen unaprijed, nezavisno
od prihvaæanja. Slièno bi bilo s pouècima i dokazi-
ma: to da je neki dokaz upravo dokaz danog pouèka,
stvar je implicitnog proglašavanja (“Zajednica mate-
matièara proglašava ovo dokazom za dani pouèak!”)
Smisao pouèka ujedno je dijelom odreðen time da
je taj dokaz proglašen valjanim za njega. Rasprava
o slijeðenju pravila povezana je sa znaèajnim inova-
cijama u shvaæanju jezika i ljudskog duha. Temeljna
Rea|izam i antirea|izam
41
FILOjez.qxd 05. 06. 03 09:57 Page 41
metafora tradicionalnog pristupa ljudskim mislima
i opæenito psihološkim stanjima je metafora ogra-
ðenog vrta (unutarnjeg života) kojem samo njegov
vlasnik ima pristup. Razrada ove metafore vodi do
zamisli privatnog jezika: ako samo Petar ima pristup
vlastitom mentalnom životu, onda bi on morao moæi
izmisliti jezik èiji izrazi referiraju samo na njegova
stanja, tako da nitko drugi ne bi ni naèelno mogao
razumjeti taj jezik. Ta slika i moguænost privatnog
jezika mame sumnjièavost: kako mogu znati da
Petar pod rijeèju “bol” podrazumijeva isto stanje koje
i ja podrazumijevam, kad nemam uvida u njegovo
stanje? (Èinjenica da se Petar ponaša slièno meni ne
pomaže: otkud znam da slièno ponašanje drugih
ljudi potjeèe iz sliènih uzroka, kad te uzroke same
nikad ne mogu promatrati?)
Navedeni problemi potaknuli su neke mislioce na
suprotnu krajnost, biheviorizam: unutarnja stanja ni
dogaðaji ne postoje, a mentalni izrazi referiraju na
samo ponašanje. Wittgenstein traži srednji put
izmeðu tradicionalne Scile i bihevioristièke Haribde
i tom kontekstu nudi razmatranje protiv “privatnog
jezika”.
Kad bi stvari doista stajale tako kako ih prikazuje
tradicionalna slika, u naèelu bi bilo moguæe da pos-
toji posve privatni jezik, u kojem izrazi referiraju
samo na meni dostupna stanja: dnevnik pisan na
takvom jeziku nitko drugi osim mene ni u naèelu ne
bi mogao razumjeti. No, kaže Wittgenstein, to nije
moguæe. Podsjetimo se da je za postojanje jezika
nužno da se poštuju jednom utvrðena znaèenja:
Filozofija jezika
42
FILOjez.qxd 05. 06. 03 09:57 Page 42
proizvoðenje “znakova” koji svaki puta imaju drugo
znaèenje nije nikakva jezièna djelatnost. Imajuæi to
na umu, pretpostavimo da je govornik radikalno pri-
vatnog jezika, Privatus, neki svoj doživljaj juèer
nazvao alfa. Danas se Privatusu èini da se doživljaj
ponovno javio, i on se sprema da u dnevnik ponovno
upiše “Danas alfa”. Kako Privatus može provjeriti je
li reèenica “Danas alfa” istinita? Možda ga sjeæanje
vara, možda doživljaj nije isti. Vanjska kontrola nije
moguæa, jer je jezik po pretpostavci privatan. Ostaje
samo to što se Privatusu èini, a taj privid može vari-
rati od prilike do prilike. Tada, meðutim, njegov
tobožnji jezik nema èvrstih znaèenjskih pravila, i
uopæe nije jezik. Uoèimo da se taj zakljuèak dobro
nadovezuje na poantu da nikakvo pravilo nije
moguæe slijediti u izolaciji, koju smo razmatrali
ranije.
Wittgenstein pojaèava poantu sljedeæom uspored-
bom: zamislimo zajednicu u kojoj svaki èlan ima
kutiju s kukcem koju samo on može otvoriti. Ljudi
daju ime svojim kukcima i razgovaraju o njima.
Meðutim, u razgovoru kukac ne igra nikakvu ulogu
– èak i da je svaèija kutija prazna razgovor bi mogao
teæi dalje tako dugo dok nitko ne zna da i njegov
bližnji ima praznu kutiju.
Wittgenstein nažalost ne precizira pouku svojeg
razmatranja. Ono bi trebalo pokazati da je barem
neki element tradicionalne slike pogrešan; pitanje
je koji. Neki smatraju da Wittgenstein nijeèe posto-
janje unutarnjih doživljaja (kukca uopæe nema), i
tako se približava biheviorizmu. Blisko je tome
Rea|izam i antirea|izam
43
FILOjez.qxd 05. 06. 03 09:57 Page 43
shvaæanje da naši postupci prema drugim ljudima
ne poèivaju na vjerovanju da i drugi ljudi imaju du-
ševni život, veæ se obratno može reæi da tretiramo
drugog kao biæe s duševnim životom zato što se pre-
ma njemu ponašamo na odreðeni naèin (s brigom,
pažnjom itd.). Drugi to smatraju previše radikalnim
i predlažu umjerenija tumaèenja. Jedna je moguænost
da doživljaji doduše možda postoje, ali naš javni
jezik uopæe ne referira na njih, veæ samo na njihove
vanjske manifestacije. Srodno je shvaæanje da u
sluèaju pripisivanja doživljaja vanjski kriteriji
naprosto igraju kljuènu ulogu: nije potrebno nikakvo
daljnje opravdanje takvog naèina pripisivanja, po-
gotovo ne istraživanje o tome kako je vanjsko pona-
šanje korelirano s unutrašnjim stanjem (Kripke).
Daljnja je moguænost da unutarnji doživljaji postoje,
ali da ih izrazi javnog jezika ne imenuju, veæ samo
izražavaju: “Osjeæam bol” naprosto znaèi isto što i
“Jao”. Još je umjerenije tumaèenje sljedeæe: unutar-
nji doživljaji nikad nam nisu dani kao “sirova” sta-
nja, veæ su uvijek veæ opojmovljeni, zahvaæani pod
nekom opæom kategorijom. Te su opæe kategorije,
meðutim, javne, praktiène i vezane za pokazivanje
doživljaja u ponašanju.
Vratimo se sada jeziku. Argument iz slijeðenja
pravila sugerira da znaèenje jeziènih izraza nije
nešto objektivno i tako daje podršku jezièkom anti-
realizmu.
Filozofija jezika
44
FILOjez.qxd 05. 06. 03 09:57 Page 44
Antirealizam: spoznajna i ontološka slika
Upoznali smo jedan put koji vodi do odbacivanja
realizma i prihvaæanja antirealizma. No ima i drugih
putova. Sada æemo ukratko ocrtati uobièajene oblike
antirealizma, nezavisno od putova dolaženja do
njih.
Temeljnu tezu antirealizma možemo izraziti
ovako:
Nema smisla govoriti o svijetu nezavisno od naše
jezièno-pojmovne sheme kroz koju pristupamo
realnosti.
U povijesti filozofije srodno stajalište nalazimo
kod Kanta, samo je kod njega naglasak na pojmovi-
ma, a ne na jeziku. Antirealizam tvrdi da jezièno
znaèenje ne možemo utemeljiti u nezavisnim i
objektivnim karakteristikama vanjskog svijeta.
Upravo obrnuto, naša slika svijeta odreðena je našim
jeziènim i pojmovnim okvirom. Slikovito reèeno,
vanjska svojstva su sjena što je rijeèi bacaju na
zbilju.
Tvrdnja da mi projiciramo znaèenja na svijet
traži pretpostavku da su znaèenja zadana nekako
nezavisno od vanjskog svijeta (nasuprot zdravora-
zumskoj i tradicionalno-filozofskoj pretpostavci da
je znaèenje rijeèi “stol” u vezi s tim da se rijeè
odnosi na stvarne stolove). Ovu su pretpostavku
razvili strukturalisti. Njihov zaèetnik, švicarski
jezikoslovac F. de Saussure je zacrtao ideju po kojoj
postojeæa struktura jezika odreðuje strukturu
Rea|izam i antirea|izam
45
FILOjez.qxd 05. 06. 03 09:57 Page 45
znaèenja ili smislova kojima govornik raspolaže. Na
primjer, jezici koji raspolažu s više rijeèi za “drvo”,
ovisno je li rijeè o stablima, gorivu ili graðevnom
materijalu (npr. “tree”, “wood” i “timber”) naprosto
“cjepkaju” misao o drvu na više dijelova nego što to
èini npr. hrvatski. Razina smisla (tzv. “oznaèenog”)
odreðena je strukturom jezika (tzv. “oznaèitelja”).
Razina smisla onda odreðuje našu sliku realnosti:
Pomalo humoristièni odgovor na ovaj argument
jeste da postoje jezici kao što je finski, koji uopæe ne
razlikuju muški i ženski rod, a da njihovi govornici,
npr. Finci, nemaju nikakvih praktiènih problema u
razlikovanju spolova.
Strukturalisti su onda pojaèali de Saussureovo
polazište. Iz toga da ne možemo govoriti o realnosti
izvan našeg govora o realnosti, zajedno s tezom da
je taj govor odreðen jezikom, oni su zakljuèili da se
uopæe ne treba niti brinuti za vanjsku realnost – je-
dina realnost koju imamo je jezièna. Ovo je svakako
suviše ekstremno stajalište.
Blaže antirealistièko stajalište susreæemo u filo-
zofskoj hermeneutici (glavni zastupnik H. G. Gada-
mer). Svijet nam je dostupan samo preko jezika i
preko razumijevanja jezika. “Bitak” nam je pristupa-
èan samo kao “razumljeni i u jeziku izloženi bitak”.
Na kraju, napomenimo da antirealist može tvrditi
da postoji samo jedna jezièno-pojmovna shema za-
jednièka za sve ljude (ili èak za sva moguæa razumna
biæa), ili da postoji više meðusobno neusporedivih
takvih shema (jezièni relativizam).
Filozofija jezika
46
FILOjez.qxd 05. 06. 03 09:57 Page 46
Znaèenjski antirealizam
Do sada smo razmatrali antirealistièka stajališta
koja su izravno tvrdila nešto o svijetu, naime ovis-
nost svijeta o jeziku. Vidjeli smo da su ta stajališta
pretjerano idealistièka. U suvremenoj filozofiji jezi-
ka stoga su sve popularnija umjerenija antirealistièka
stajališta koja se ne obvezuju na idealizam u pogledu
svijeta (ontološki), veæ se ogranièuju na to da zna-
èenja svedu na ljudski, pomalo subjektivni temelj,
odbacujuæi njihovo objektivno, realistièko uteme-
ljenje.
Temeljna zamisao takvog antirealizma je sljedeæa:
Jezièna znaèenja tvrdnji nisu vezana za objek-
tivne èinjenice, nego za ljudsku sposobnost da te
tvrdnje provjerava (verificira). Prisjetimo se da je
realist – nasuprot tome – zadao znaèenje u termi-
nima uvjeta istinitosti. (Reèenica “Pada snijeg”
znaèi da snijeg pada i upravo bi je ta objektivna èi-
njenica – kad bi bila ostvarena – ujedno èinila
istinitom.) Znaèenjski antirealist drži da problemi
za realista proizlaze iz toga što èesto nismo u sta-
nju reæi kakva bi specifièna situacija uèinila danu
reèenicu istinitom (koji su njezini “uvjeti istini-
tosti”), osim tako da reèenicu ponovimo, što nije od
neke koristi. Antirealist æe stoga predložiti da se
odreknemo objektivnih uvjeta istinitosti i da pažnju
posvetimo našim, subjektivnim oèekivanjima u
pogledu te reèenice.
Jedna poznata varijanta antirealistièkog prijedloga
je sljedeæa:
Rea|izam i antirea|izam
47
FILOjez.qxd 05. 06. 03 09:57 Page 47
Kad imaš reèenicu, razmotri kakve bi praktiène
posljedice imala njezina istinitost. Ukupnost prakti-
èkih posljedica je znaèenje te reèenice. Rijeè “prak-
tièki” vezan je etimološki uz grèku rijeè “pragma”
(djelo, posao), pa se ovaj prijedlog naziva “pragma-
tièka maksima”, a njegovi zastupnici pragmatisti.
Druga, vrlo slièna varijanta je sljedeæa: Razmotri
kakav bi dokazni materijal, ili koje bi èinjenice bile
dovoljne da opravdano povjeruješ da je dana reèeni-
ca istinita. Ukupnost takvog dokaznog materijala je
znaèenje te reèenice. Takav se prijedlog naziva “veri-
fikacionizmom” (naziv nije najsretniji, jer “verifici-
rati” znaèi “dokazati istinitim”, a prijedlog inzistira
na opravdanom prihvaæanju, a ne na objektivnoj
istinitosti). Dobra strana ovih prijedloga jeste što èini
znaèenje (po definiciji) dostupnim govorniku, i što
dobro objašnjava praktièku važnost jezika. Loša
strana je u tome što odvaja znaèenje od istinitosti.
Na primjer, to što znaèi reèenica “Ivan je ubio Pavla”
znaèi, odnosi se, po zdravorazumskom sudu, na
èinjenicu ubojstva. Istinitost reèenice “Ivan je ubio
Pavla” može imati najraznovrsnije praktiène poslje-
dice, npr. da Ivan postane vrlo popularan, ili pak vrlo
omražen, ili to da Pavlova djevojka zamrzi Ivana itd.,
ali teško da te posljedice saèinjavaju znaèenje reèe-
nice “Ivan je ubio Pavla”.
No, pogledajmo jednu ponešto apstraktniju
posljedicu navedenih prijedloga. Prema njima, zna-
èenje jeziènih izraza svodi se na ono što je dostup-
no našim sposobnostima provjere i prepoznavanja.
(Na primjer, tvrdnja “Ovo je pas” je opravdana ako
Filozofija jezika
48
FILOjez.qxd 05. 06. 03 09:57 Page 48
je opravdana tvrdnja da predmet pred govornikom
izgleda kao pas – crn je, kudrav, laje – a nema nekog
posebnog razloga za vjerovanje da taj izgled vara.)
Tada uopæe ne možemo govoriti o vanjskom svijetu
nezavisno od tih naših sposobnosti, jer što god rekli
ima znaèenje samo u okviru zadanom našom pro-
vjerom, praktièkim interesima i sposobnošæu pre-
poznavanja.
Tako nas prvi korak koji na prvi pogled izgleda kao
nevino ublažavanje realistièkog zahtjeva vodi u
antirealizam. Prikazat æemo – u krajnje pojedno-
stavljenom obliku – najpoznatiju suvremenu verziju
toga stajališta. kako ju je razvio britanski filozof
Michael Dummett (vidi èlanak u zborniku Kontekst
i znaèenje, navedenom u Literaturi na kraju ove
knjižice). Iznijet æemo je kroz niz teza:
¬
Govornik danog jezika poznaje znaèenja izraza
koje upotrebljava. Kompetentni slušalac poznaje
znaèenja izraza koje èuje.
Na primjer, Ivan, normalni govornik koji kaže “Pas
je u dvorištu”, znade što tvrdi tom tvrdnjom.
­
Poznavanje znaèenja ne može se iscrpsti u ver-
balnom znanju.
Pitate Ivana što hoæe reæi svojom reèenicom. On je
može preoblikovati ili preprièati (npr. “Životinja
koja je u stvari pas nalazi se na prostoru dvorišta”).
No, znaèenje preoblikovane reèenice neæemo opet
ispitivati verbalno, jer bi takvo ispitivanje ili išlo u
nedogled ili bi se vrtjelo u krugu.
Rea|izam i antirea|izam
49
FILOjez.qxd 05. 06. 03 09:57 Page 49
®
Temeljna razina poznavanja znaèenja tièe se prak-
tiène sposobnosti prepoznavanja: govornik pre-
poznaje da neka situacija èini njegovu reèenicu
istinitom.
Objašnjavanje reèenice o psu može završiti pokazi-
vanjem “To je pas”. (Ili na nekoj još jednostavnijoj
razini, ako Ivan odluèi opisati psa kao “kudravu, crnu
itd. životinju”, tada æe najjednostavnije reèenice biti
“Ovo je crno”, “Ovo je kudravo”.) Zamisao da je ta-
kva sposobnost prepoznavanja temeljna poèiva na
sljedeæim dvjema tezama:
¯
Uèenje jezika (znaèenja) ogranièeno je sposobno-
šæu prepoznavanja.
Uèenik mora biti u stanju izravno prepoznati uvjete
koji opravdavaju izricanje barem nekih jednostavnih
iskaza (“Ovo je crno”), inaèe neæe nikad biti u stanju
nauèiti jezik. Zovimo te uvjete uvjetima verifikacije
(provjere) danog iskaza (npr. situacija u kojoj je ispred
mene crn predmet verificira reèenicu “Ovo je crno”).
Na primjer, tvrdnja o psu je opravdana ako je oprav-
dana tvrdnja da dani predmet izgleda kao pas – crn
je, kudrav, laje – a nema nekog posebnog razloga za
vjerovanje da tu izgled vara. Nadalje, da bi razumio
složenije iskaze on mora znati kako njihovi uvjeti
opravdanog iskazivanja (tj. uvjeti verifikacije) ovise
o uvjetima verifikacije jednostavnijih iskaza.
°
Prenošenje sadržaja, odnosno znaèenja, ovisno je
o tome da govornik može objelodaniti što misli
svojim iskazom.
Filozofija jezika
50
FILOjez.qxd 05. 06. 03 09:57 Page 50
Slušatelj ne može govorniku pripisati poznavanje
znaèenja njegovog iskaza ako govornik nije barem
u naèelu sposoban pokazati, objelodaniti što misli
svojim iskazom. (Na primjer, tvrdnja o psu je oprav-
dana ako je opravdana tvrdnja da dani predmet
izgleda kao pas – crn je, kudrav, laje – a nema nekog
posebnog razloga za vjerovanje da tu izgled vara.)
Drugim rijeèima, govorniku mogu pripisati pozna-
vanje nekog znaèenja samo ako je barem u naèelu
u stanju pokazati da to znaèenje razumije.
±
Stjecanje i objelodanjivanje toga da èovjek po-
znaje znaèenje iskaza ovisno je o situacijama u
kojima on opravdano može izreæi taj iskaz
(situacijama verifikacije iskaza).
Na primjer, to da Ivan znade znaèenje reèenice “Ovo
je pas” može se pokazati primarno u situaciji u kojoj
Ivan ispred sebe vidi psa, dakle u kojoj je normalno
provjeriti i opravdano izreæi tu reèenicu. No, zašto
ne bismo naprosto zahtijevali istinitost reèenice, a
ne njezinu opravdanu iskazivost tj. provjerenost?
Pretpostavimo da je pred Ivanom pas, ali Ivan nosi
povez na oèima i ima zaèepljene uši, tako da ne
može provjeriti je li pred njim pas. To ne bi bila
situacija u kojoj bismo tražili da prepoznavanjem
pokazuje svoje poznavanje pasa. Slijedi zakljuèak:
²
Znaèenje iskaza vezano je prvenstveno za uvjete
njegovog provjeravanja, a ne naprosto za objek-
tivne uvjete istinitosti (èinjenice koje ga èine
istinitim).
Rea|izam i antirea|izam
51
FILOjez.qxd 05. 06. 03 09:57 Page 51
Naravno, ovako formuliran zakljuèak važi samo za
izjavne reèenice. Dummett predlaže složenu kon-
strukciju teorije znaèenja u kojoj bi uvjeti provjer-
ljivosti igrali središnju ulogu. Oni bi odluèivali o
smislu izjavnih reèenica i rijeèi koje u njima nastu-
paju (smisao rijeèi je njihov potencijalni doprinos
smislu reèenice). Pored smisla, u znaèenje ulazi i
“ton”, odreðen socijalnim kontekstom u kojem se
reèenica izgovara (npr. reèenica da je pas u dvorištu
može igrati ulogu upozorenja, a ne gole konstatacije).
No, vratimo se glavnom toku razmatranja.
Zašto je ovaj zakljuèak (teza 7) “antirealistièki”?
Zakljuèak ima dalekosežne posljedice u pogledu
iskaza koje nije moguæe provjeriti. Razmotrimo
jedan Dummettov primjer:
Petar je živio mirnim životom i nikad nije bio u
situaciji da se pokaže bilo hrabrim bilo kukavicom.
Pretpostavimo da pridjev “hrabar” ima posve odre-
ðeno znaèenje i razmotrimo sada tvrdnju “Petar je
ustvari bio hrabar.” Ova tvrdnja je neprovjerljiva, ali
posjeduje znaèenje, jer znademo kakav bi svijet
morao biti da bismo je mogli provjeriti (Petar bi se
bio morao suoèiti s nekom opasnošæu). Realist (u
pogledu karakternih crta) bi rado tvrdio da je mo-
guæe da je ona uistinu toèna, samo to nikad neæemo
moæi znati. No, dosadašnje zakljuèivanje (teze od 1
do 7) sugerira da je znaèenje te tvrdnje vezano uz
našu sposobnost da je provjerimo: buduæi da to
nismo u stanju, ne smijemo se složiti s realistom.
Sada je vjerojatno veæ jasnije zašto teza 7 vodi do
neke vrsti antirealizma.
Filozofija jezika
52
FILOjez.qxd 05. 06. 03 09:57 Page 52
Slièno se rasuðivanje nameæe u pogledu složene
tvrdnje: “Ili je Petar bio hrabar ili to nije bio”. Tvrd-
nja izgleda logièki istinita. Jedna njezina sastavnica
tvrdi Petrovu hrabrost, druga je porièe, a veznik kaže
da je jedna od njih toèna, pa je i cijela tvrdnja istini-
ta. No, naš antirealist æe upozoriti na to da su obje
sastavnice neprovjerljive, pa o istinitosti ili lažnosti
cijele tvrdnje ne smijemo ništa tvrditi. Time on od-
bacuje naèelo da je za svaki sud valjano to da je isti-
nit ili on ili njegova negacija (naèelo “dvovaljanosti”
ili “bivalencije”): antirealizam “ispravlja” klasiènu
logiku. (Ustvari, Dummettov filozofski stav umno-
gome je motiviran njegovim radom na logici i
matematici.)
Realist æe upozoriti na to da su posljedice takvog
ispravljanja u suprotnosti sa zdravim razumom i
uobièajenim gledanjem na stvari: na primjer, ljudi
ili jesu ili nisu hrabri, a to da li su hrabri ne ovisi o
tome da li je netko treæi u stanju to provjeriti. No,
razmotrimo ukratko kakvi su njegovi moguæi protu-
prijedlozi. Oni se naravno, usredotoèuju na tezu 1,
da govornik mora poznavati znaèenje. Tu imamo
prostora za dvije varijante.
Radikalna varijanta: govornik ne mora poznava-
ti znaèenje, barem ne u potpunosti, niti u dubinu.
Veæina nas upotrebljava mnoge struène izraze
(“molibden”, “meningitis”, “laser”) èije znaèenje je-
dva da poznaje. Govornikovo poznavanje znaèenja
spada u psihologiju ili spoznajnu teoriju, ne u se-
mantiku; pogotovo, ono ne može diktirati temelje
semantièke teorije.
Rea|izam i antirea|izam
53
FILOjez.qxd 05. 06. 03 09:57 Page 53
Umjerenija varijanta: prihvaæamo da govornik
mora poznavati znaèenja, ali pokušavamo pobiti
daljnje antirealistovo rasuðivanje. To možemo uèi-
niti na više naèina.
Prvo, iznalazimo antirealistovu prešutnu pretpo-
stavku da tipièan jednostavni iskaz (npr. Ivanov
iskaz o psu) stjeèe znaèenje iz malog broja situaci-
ja dostupnih promatranju. Upozoravamo zajedno s
filozofom Quineom na to da èak i takvi jednostavni
iskazi sadrže mnoge sastavnice koje imaju vrlo
složeno znaèenje (npr. ideja da je pas životinja,
toènije pripadnik životinjske vrste, vodi do vrlo
složenog pojma vrste za èije razumijevanje treba
dosta znanja o živim biæima). Drugim rijeèima,
tvrdimo da je znaèenje odreðeno velikim cjelinama
našeg jezika i naših teorija o svijetu (da je “cjelin-
sko”, holistièko).
Dummett opširno odgovara na ovu holistièku
primjedbu, i upozorava da je holistu skoro nemo-
guæe objasniti kako ljudi uèe jezik: cjelinu jezika i
znanja o svijetu ne da se steæi odjednom. Na žalost,
ovdje ne možemo slijediti daljnju raspravu, pa
moramo prijeæi na sljedeæi realistov potez.
Drugo, tvrdimo da antirealist ide preduboko, do
uvjeta uèenja i pokazivanja, kao da hoæe svesti stje-
canje jezika na jednostavno provjeravanje i opažanje.
Da se vratimo na primjer Petrove hrabrosti, govornik
hrvatskog jezika stekao je pojam “hrabrosti” na
nekim primjerima gdje su ljudi pokazali hrabrost ili
pak kukavièluk; no stjeèuæi taj pojam nauèio je
primijeniti ga i na pretpostavljenu, nepokazanu
Filozofija jezika
54
FILOjez.qxd 05. 06. 03 09:57 Page 54
hrabrost. Iako je Petrova hrabrost (ili njezin nedosta-
tak) onkraj provjere, vi i ja, kao govornici hrvatskog
možemo komunicirati o njoj i znademo što je ona
bila (ako ju je Petar imao). Ovaj realistov odgovor,
naravno, nije potpun. On samo tvrdi da govornici
imaju pojmove koji sežu onkraj provjere, ali ne
objašnjava kako je to moguæe.
Debata izmeðu realizma i antirealizma je daleko
od toga da bi bila zakljuèena. Oba stajališta imaju i
problema i dobrih strana. Naše je uvjerenje da rea-
lizam bolje odgovara stvarnom jeziènom ponašanju
ljudi, i da je bolje prihvatiti realizamnegoli suprotno
stajalište.
Što je najmanja jedinica znaèenja
Primjeri o kojima smo do sada govorili uglavnom su
bile reèenice, složene i jednostavne. Frege je pred-
ložio zamisao po kojoj je najmanja jedinica znaèe-
nja reèenica. Rijeè ima znaèenje samo u kontekstu
reèenice. Njegovi nasljednici precizirali su prijed-
log: najmanja jedinica znaèenja je jednostavna reèe-
nica. Takvo se stajalište èesto naziva (znaèenjskim)
atomizmom.
Skoro èitavo stoljeæe nakon Fregea, Quine je doveo
u pitanje atomizam oznaèivši ga kao jednu od “dvije
dogme empirizma”. (Druga je ideja “analitièkih isti-
na” i zamisao da postoji posebna razina znaèenja ne-
zavisna od faktièkih istina.) Ovaj potez prirodno je
doveo do ideje da logièka i faktièka znanja èine neod-
vojivu cjelinu. Quine je takvo cjelinsko, holistièko
Rea|izam i antirea|izam
55
FILOjez.qxd 05. 06. 03 09:57 Page 55
stajalište radikalizirao – “jedinica znaèenja” je ukup-
nost našeg znanja. “Pred sud iskustva reèenice izlaze
kao korporativno tijelo”, a ne jedna po jedna, piše
on. Strukturu znanja Quine prikazuje kao mrežu,
koja se na rubovima drži promatranja i iskustva, dok
u njezinu središtu stoje logika i matematika. Svaki
sud u kojeg vjerujemo može biti odbaèen – èak ni
logika nije posve imuna od ispravljanja u svjetlu
iskustvene spoznaje. Ne postoji naèin da se znanje
utemelji u posve sigurnim pojedinaènim promatra-
njima ili pojedinaènim uvidima, ono je cjelina koja
se cjelinski i razvija i opravdava – Quine je usvojio
i razvio Neurathovu metaforu o znanju poput broda
ili splavi koja ne može pristati o èvrsti dok da bi je
se popravilo, veæ koju se popravlja na otvorenom
moru. Velike cjeline jezika i znanja mogu biti meðu-
sobno nesumjerljive, i to na naèin koji onemoguæuje
da se iz jednog jezika toèno pogodi što hoæe reæi go-
vornik drugog, na kakvu vrstu stvari hoæe referirati.
Quine to zove ontološkom relativnošæu. Njegov
èuveni primjer koji je potakao cijelu jednu istraži-
vaèku tradiciju jest primjer lingviste koji prouèava
novo i nepoznato pleme u džungli, uèeæi plemenski
jezik u konkretnim situacijama. Uroðenik pokazuje
na zeca i kaže “Gavagai”. Kako to prevesti? Misli li
uroðenik na cjelokupni predmet, zeca, ili na mnoštvo
“neodvojenih zeèjih dijelova”? Koliko god podrobno
lingvist ispitivao uroðenika, stanovita neodreðenost
ostaje. Quine tvrdi da problem nije tehnièki, veæ
naèelne prirode – jezike i pojmovne sheme može se
prevoditi samo u cjelinama (holistièki) i sa stano-
Filozofija jezika
56
FILOjez.qxd 05. 06. 03 09:57 Page 56
vitom neodreðenošæu. Rezultate je umjereni rela-
tivizam generiran zaprekama u prevoðenju:
“Zapreka je samo u tome da æe svaka meðukultu-
ralna korelacija rijeèi i izraza biti uvijek samo
jedna od iskustveno dopustivih korelacija, bilo da
ju je sugeriralo povijesno stupnjevanje ili gola
analogija; nema nièeg u pogledu takve korelacije
o èemu ona može biti jedinstveno toèna ili pogreš-
na. Kad to kažem filozofiram, doduše, sa stajališta
naše vlastite provincijske pojmovne sheme i
znanstvenog razdoblja, ali ne znam ni za šta bo-
ljeg” (“Ontological Relativity”, u: Ontological
Relativity and Other Essays, Columbia University
Press, 1969. str. 25.)
Iako Quine nije konaèno pobio ni atomizam ni
ideju samostalnog znaèenja, on je te zamisli toliko
doveo u pitanje da su ove prestale dominirati i odre-
ðivati lik analitièke filozofije. Filozofija logike oslo-
bodila se ideje konvencije, a u filozofiji matematike
otvoren je put umjerenom empirizmu. Dok je za
Quineove uèitelje matematika bila grana logike, èija
istinitost poèiva na konvenciji i znaèenju, za njega
je matematike srodna prirodnim znanostima, samo
mnogo opæenitija, zapravo opæenitije primjenjiva.
Matematika je sluškinja svih znanosti i taj “promi-
skuitet”, kako ga zove Quine, je njezina posebnost.
Predmeti o kojima matematika govori, napose sku-
povi, realni su iako apstraktni, a o njima zakljuèu-
jemo kao što zakljuèujemo o drugim teorijskim
predmetima – elektronima, genima i slièno, polazeæi
Rea|izam i antirea|izam
57
FILOjez.qxd 05. 06. 03 09:57 Page 57
od iskustva i promatranja i usvajajuæi ona naèela
koja daju najbolje ukupne rezultate (U novijim
Quineovim djelima sve više prevladava i realistièko
shvaæanje logike – logika više nije samo stvar jezika.
“Logièka teorija, usprkos svojoj velikoj ovisnosti o
prièanju o jeziku, veæ je svjetovno orijentirana prije
negoli jezièki, a takvom je èini istinosni predikat”,
piše Quine u Filozofiji logike. Ovdje nažalost ne
možemo ulaziti u posljedice što ih holizam ima po
filozofiju logike, u kojoj je on dao izvanredan dopri-
nos, buduæi da su pitanja ipak prilièno struèno-
-tehnièka.)
Quineova holistièka filozofija jezika i relativi-
stièka ontologija uvele su u filozofiju jezika teme i
pristupe neuobièajene za pozitiviste. Quineov
nekadašnji sljedbenik i asistent Donald Davidson
razvio je ove quineovske teme u plodnoj konfron-
taciji sa svojim uèiteljem. Problem “radikalnog” pri-
jevoda i interpretacije, kako ga ilustrira položaj u
kojem se nalazi naš lingvist u džungli, doveo je do
znaèajnih uvida u prirodu jezika i znaèenja te je
postao jednim od glavnih polazišta suvremene
rasprave o jeziku. Njime se bavimo u sljedeæem
poglavlju.
Interpretacija i pripisivanje znaèenja
Razmotrimo sada pitanje o tome kako ljudi pripisuju
znaèenje iskazima koje èuju ili proèitaju. Ovim
pitanjem bave se razlièite filozofske teorije. Neke se
Filozofija jezika
58
FILOjez.qxd 05. 06. 03 09:57 Page 58
koncentriraju na razumijevanje složenih tekstova,
poput književnih ili filozofskih, i za njih se èesto
upotrebljava grèki izraz “hermeneutika”. Druge
polaze od jednostavnijih, elementarnih situacija u
kojima još nismo ništa pretpostavili o jeziku kojeg
se tumaèi. I njih æemo jednostavno zvati “teorije
interpretacije”. Ove teorije su nam utoliko zani-
mljivije što je njihovo polazište temeljnije. Stoga
æemo problem interpretacije ilustrirati upravo jed-
nom od najpoznatijih suvremenih teorija ove poto-
nje vrste, teorijom radikalne interpretacije. Ona
polazi od sljedeæe situacije: pretpostavimo da pred
sobom imam govornika nekog nepoznatog jezika, i
da moram shvatiti što mi govori ne oslanjajuæi se ni
na kakve druge izvore. Takva situacija traži interpre-
tiranje “od nule”, za koje se uobièajio naziv radikalna
interpretacija. Situacija radikalne interpretacije je,
dakle, ona u kojoj pokušavam razumjeti govornika
nekog potpuno nepoznatog jezika. Naravno, pouke
iz dobivene teorije možemo primijeniti i na sluèaj
djeteta, koji stjeèe svoj prvi jezik, odnosno na sluèaj
semantièara, koji prvi semantiku za svoj materinji,
recimo hrvatski, jezik. (U izlaganju koje slijedi osla-
njat æemo se na djelo najpoznatijeg suvremenog
teoretika interpretacije, Donalda Davidsona; vidi
odjeljak o interpretaciji u Istraživanja o istini i inter-
pretaciji).
Pretpostavimo da interpret sjedi zajedno s govor-
nikom Lahtijem u restoranu i da je pred govornikom
šalica kave. Govornik pokazuje na tekuæinu u šali-
ci i kaže “AVAK”. Iskljuèimo li moguænost da se radi
Interpretaci|a i pripisivan|e znacen|a
59
FILOjez.qxd 05. 06. 03 09:57 Page 59
o molbi, psovci ili slièno, što možemo reæi o inter-
pretovoj strategiji? Interpret želi doznati znaèenje
rijeèi AVAK.
Postoje dvije moguænosti: ili Lahti (s pravom)
vjeruje da je u šalici kava ili misli da je u njoj nešto
drugo. Ako misli, na primjer, da je u šalici èaj,
prirodno je pretpostavljati da izjava AVAK znaèi da
je to èaj. Interpret, znaèi, mora voditi raèuna o dvo-
jem: o Lahtijevim vjerovanjima, odnosno znanjima
i o znaèenju njegovih iskaznih reèenica. U navede-
nom primjeru lako je pogoditi što æe uèiniti inter-
pret. Ponukavši svog gosta da kuša piæe u šalici, on
æe postaviti pitanje je li to AVAK. Ako ovaj i nakon
kušanja ostane pri svome, pretpostavka da gost
vjeruje da je u šalici kava i pretpostavka da AVAK
Filozofija jezika
60
"Avak¨
? GCVCRNIK
INTLRPRLT
FILOjez.qxd 05. 06. 03 09:57 Page 60
znaèi kava bit æe pojaèana. Kušanje je naèin da
interpret provjeri da li se gostova vjerovanja slažu
s njegovim, a pitanje o tome da li je piæe AVAK, je
naèin da se ponovno provjeri znaèenje, nakon što
se uèvrstilo pretpostavljeno zajednièko vjerovanje
(Stvar možemo formulirati i nešto opæenitije i
složenije: èinioci koji ulaze u objašnjenje iskaza su,
prema ovoj teoriji, dvojaki: faktor vjerovanja i fak-
tor znaèenja. Radikalna se interpretacija, treba poza-
baviti nalaženjem takvog rastava iskaza, koji æe dati
prave vrijednosti za vjerovanje i za znaèenje).
Pretpostavimo sada da je interpret nauèio da je
Lahti smatrao reèenicu AVAK istinitom uglavnom
u situacijama kada je pred njim šalica kave, a reèe-
nicu JAÈ u sluèaju kada je pred njom èaj, (tankoæut-
ni ljubitelji kave i èaja neæe se èuditi što æe u
restoranima ova razlika važiti samo u nekim sluèa-
jevima, a ne uvijek – i uz drugu naviku nekada je
teško odrediti ima li èovjek pred sobom AVAK ili
JAÈ). Pretpostavimo da je rijeè o restoranu, gdje se
bijela kava i èaj s mlijekom serviraju tako da se mli-
jeko dolijeva u šalicu u prisustvu gosta. Pokazujuæi
u šalicu s bijelom kavom govornik kaže: “AVAK-IM”,
a pokazujuæi na šalicu èaja s mlijekom kaže: “JAÈ-
-IM”. Interpret može lako prevesti doèetak -IM; on
oèito oznaèuje da je piæu dodano nešto, vjerojatno
mlijeko. Daljnji postupak bio bi, naravno, da se
naruèi mlijeko i nezavisno provjeri kako se ono
zove na tom stranom jeziku. Važnost koraka u kojem
uvodimo kombinacije vidljiva je ako pretpostavimo
da Lahti reagira mimo oèekivanja: što bismo rekli za
Interpretaci|a i pripisivan|e znacen|a
61
FILOjez.qxd 05. 06. 03 09:57 Page 61
govornika koji prepoznaje AVAK i JAÈ, ali koji mi-
jenja nazive kad se u jednom i drugom piæu dodaje
mlijeko?
Usporedimo li dva nepovoljna sluèaja; prvi, u
kojem nepce gosta govornika nije dovoljno istanèano
da razlikuje AVAK i JAÈ, i drugi, u kojem govornik
brka nazive èim oni nastupaju u kombinacijama,
vidjet æemo da je drugi sluèaj teži i ozbiljniji od
prvog. U prvom sluèaju dovoljno je da uoèimo kako
su govornikove sposobnosti zamjedbe nešto slabije
razvijene od naših, u drugom sluèaju moramo pret-
postaviti neku tešku pogrešku ili u govornikovoj glavi
ili u interpretovoj strategiji.
Davidson posebno naglašava ovaj moment. U
stvari, prelazak s nagaðanja o znaèenju pojedinih is-
kaza na uèenje jezika kao jezika, bitno ovisi o tome
da govornik ne zbunjuje interpreta pri kombiniranju
jednostavnih reèenica u složene. Samo ako se go-
vornik ponaša približno pouzdano pri prijelazu na
složene reèenice, moguæe je njegovom verbalnom
ponašanju pridružiti znaèenje. Poantu možemo poja-
èati još jednim primjerom, u kojem opet usporeðu-
jemo dvije prièe. U prvoj prièi gostu je serviran
surogat kave, koji ima istu boju i okus, ali je u stvari,
tj. po kemijskom sastavu i podrijetlu mljevena ciko-
rija s dodacima. Nikakvo uèenje ne pomaže da se
podigne njegov prag diskriminacije, on dalje sretno
pije svoj AVAK i tvrdi da je ono za što mi znamo da
je cikorija, AVAK. U drugoj prièi gost naruèuje
AVAK-IM i zadovoljan je kad mu donesu bilo èaj bilo
mlijeko, ali se ljuti ako mu donesu kavu, koju inaèe
Filozofija jezika
62
FILOjez.qxd 05. 06. 03 09:57 Page 62
prepoznaje kao AVAK. Prirodno je formulirati ovo
naèelo tako da njime obuhvatimo dva srodna stava:
stav o primatu znaèenjskih veza koje èine splet jezi-
ka nad onim vezama koje povezuju pojedini predmet,
pojedinu percepciju i pojedini iskaz, i stav o nužnosti
konzistencije govornikova verbalnog ponašanja,
odnosno temeljnog sustava njegovih vjerovanja za
moguænost interpretacije.
U Davidsona prvi stav vodi do odreðene veliko-
dušnosti kada je u pitanju jednoznaènost rastava.
Vidjeli smo da nejasnoæa zamjedbe može dovesti do
veæih ili manjih devijacija, slièno može rezultirati iz
nehata u upotrebi iskaza ili èak iz minornih razlika
meðu jezicima. Naprotiv, velikodušnost teško da je
na mjestu ako se radi o logiènosti i usklaðenosti cje-
line: ostanemo li na razini povezivanja reèenica,
nelogièna upotreba logièkih veznika prijeti da razruši
cjelokupnu zgradu interpretacije.
Vratimo se situaciji tumaèenja. Naš je interpret
uspio prevesti iskaz AVAK zahvaljujuæi niz sretnih
okolnosti i nekim korisnim karakternim crtama.
Jedna od povoljnih okolnosti bila je i ta da su i on i
G prilièno uživali u njegovu uèenju jezika: G mu je
išao na ruku, nije ga obmanjivao, nije mu nièime
namjerno otežavao posao. S druge strane, interpret
nije ostao dužan: on nije potcjenjivao G-a, nije u
restoranu smatrao da je G budala, koja tako i tako
ne zna što je kava, nije mu podmetao namjeru da
prevari njega, interpreta.
Razmotrimo sada naèelo da se govorniku ne smije
podmetati neznanje, lažna vjerovanja i nesposobnost
Interpretaci|a i pripisivan|e znacen|a
63
FILOjez.qxd 05. 06. 03 09:57 Page 63
svih vrsta. Ono je oèito kljuèno za proces tumaèe-
nja. Ako tumaè, naime, pretpostavi da je govornik
uglavnom u zabludi i to na sluèajan nepredvidljiv
naèin, teško æe moæi za njega pretpostaviti neko
poèetno vjerovanje o kojem bi se obojica mogla kon-
centrirati. Pretpostavka da tuða mišljenja i znanja
toliko odudaraju od naših pa nema naèina da se u
njih uvede red, razvija samu osnovicu razumije-
vanja. Pozitivno izraženo ovo naèelo može glasiti da
ili govorniku treba tako pripisati vjerovanja da se
poveæa slaganje s njime ili govorniku treba pripisati
što veæi broj istinitih vjerovanja. Uobièajeno je da se
ovo naèelo nazove naèelom blagonaklonosti (eng.
charity), ali nema razloga da ga netko ne smatra
naèelom egocentrizma. Davidson æe to naèelo oprav-
dati pokazujuæi njegovu plodnost.
Nedoslovna znaèenja
Do sada je bilo rijeèi o doslovnim znaèenjima.
Doslovno znaèenje izjavne reèenice izvodili smo iz
situacije na koju se reèenica odnosi (iz njezinih
uvjeta istinitosti). No, jezik je pun nedoslovnih
znaèenja. Najpoznatiji primjer su metafore: kad go-
vornik kaže “Bogataši su stupovi društva”, on ne
misli doslovno da su bogataši stupovi, veæ da imaju
društvenu ulogu sliènu onoj koju stup ima u odno-
su na zgradu. Doslovno uzeto, reèenica je lažna,
metaforièki shvaæena ona je možda istinita. Daljnji
primjer je ironija u kojoj je govornikovo znaèenje
suprotno doslovnom. Tema nedoslovnog znaèenja
Filozofija jezika
64
FILOjez.qxd 05. 06. 03 09:57 Page 64
ima slavnu prošlost u povijesti filozofije – od Ari-
stotela preko G. B. Vica i Herdera do suvremenih
autora. Ovdje æemo ukratko prikazati samo jednu
suvremenu zamisao.
Uzmimo kao primjer metaforu. Ima li spomenuta
reèenica o bogatašima dva znaèenje, jedno doslovno
i drugo metaforièno? Filozof o kojem je netom bilo
rijeèi, Donald Davidson, tvrdi da takve reèenice
imaju samo doslovno znaèenje, a da njihov meta-
forièna upotreba prelazi nivo znaèenja; njome se
nešto daje do znanja ali na neizravan i nesustavan
naèin (vidi tekst “Što znaèe metafore”, u zborniku
Istraživanja o istini i interpretaciji).
Veæina filozofa koji se bave metaforom – i drugim
oblicima nedoslovnog govora – ipak su skloni pove-
zati metaforiènu upotrebu sa znaèenjem. Ovdje æemo
prikazati jednu vrlo opæenitu teoriju nedoslovnog
govora koju je iznio pokojni amerièki filozof Paul
Grice, i koja se oslanja na razmatranja upotrebe jezi-
ka u razgovornom kontekstu (vidi zbornik Kontekst
i znaèenje). Najprije opæenita jednostavna ilustracija.
Neka je Janko rekao Marku da su bogataši stupovi
društva. Kako bismo rekonstruirali Jankovu namjeru
i Markovo shvaæanje reèenoga? Obojica znaju da
ljudi nisu stupovi. Prema tome, kad Janko izgovori
reèenicu, rekao je nešto što je doslovno posve oèito
lažno i granièi s besmislicom. Marko, meðutim, is-
pravno pretpostavlja da Janko ne bi zloupotrebljavao
njihov razgovor da iznosi takve apsurde, prema tome
pretpostavlja da je Janko htio reæi, odnosno dao na
znanje nešto drugo no što je doslovna misao da su
Interpretaci|a i pripisivan|e znacen|a
65
FILOjez.qxd 05. 06. 03 09:57 Page 65
neki ljudi stupovi. Marko onda rekonstruira Jankovu
namjeru da ovaj ukaže na sliènost uloge bogataša u
društvu i stupova u zgradi i tako prepoznaje metaforu.
Ako hoæemo shvatiti kako se prepoznaje nedoslov-
no znaèenje, treba dakle poæi od toga kakvo pona-
šanje sudionici razgovora oèekuju jedni od drugih.
Za Gricea razgovor predstavlja složeno djelovanje u
kojem se koordinira niz govornih postupaka sudioni-
ka. On dijeli pravila razgovora u èetiri grupe.
U prvu grupu spadaju pravila koja se odnose na
kvantitetu u razgovoru, a tièu se informativnosti
pojedinih priloga razgovoru. Grice navodi dvije mak-
sime: 1. Neka tvoj doprinos bude onoliko informati-
van koliko je to potrebno (za momentalne potrebe
razmjene mišljenja)! 2. Neka tvoj doprinos ne bude
informativniji nego što je potrebno.
U drugu grupu spadaju maksime koje se tièu
“kvalitete” doprinosa razgovoru: afirmacija, negacija,
i istinitost, lažnost). Druga grupa tako sadrži jedno
nadreðeno pravilo: Nastoj da tvoj doprinos bude
istinit, kojem su podreðena dva pravila: 1. Ne kaži
nešto za što misliš da je lažno! 2. Nemoj reæi nešto
za što nemaš dovoljno dokaza!
Treæa grupa pravila odnosi se na “relaciju” i sadrži
samo jedno pravilo: 1. Budi relevantan!
Èetvrta grupa pravila tièe se naèina na koji treba
izreæi to što se izrièe. Ona sadrži jedno nadreðeno
pravilo: Budi pregledan! i barem èetiri podreðena:
1. Izbjegavaj nejasne izraze! 2. Izbjegavaj dvosmisle-
nost! 3. Budi kratak (izbjegavaj suvišnu opširnost)!
4. Budi uredan!
Filozofija jezika
66
FILOjez.qxd 05. 06. 03 09:57 Page 66
Grice istièe da sva ova pravila nemaju jednaku
važnost, te da se kršenje nekih od njih obièno sma-
tra težim prestupom negoli kršenje ostalih (njegov
primjer je laganje i opširnost – prvo je smrtni grijeh,
a drugo razmjerno oprostiv propust). Pravila se
može kršiti na više naèina, Grice navodi èetiri. Po-
najprije, jedan od sudionika u razgovoru može
prekršiti neko pravilo, ali mirno i bez pokazivanja
i razmatranja. Grice kaže da æe u tom sluèaju ovaj
biti odgovoran za stanovito zavoðenje sugovornika
na pogrešan put. Zatim, govornik se može izuzeti iz
domašaja pravila jednostavno izjavivši da ne želi
suraðivati. Treæa moguænost je da nastupi sukob
izmeðu dvaju raznorodnih pravila. Èetvrta moguæ-
nost se sastoji u tomu da govornik napadno prekrši
pravilo, da ga “pregazi”. U tom sluèaju sugovornik
može pretpostaviti ili da se ustvari radi o nekoj
varijanti treæe moguænosti, ili pak treba da naðe
odgovor na pitanje zašto sugovornik, koji inaèe poš-
tuje pravila razgovara u danom sluèaju ostentativno
odbija da ih se pridržava. Koncentrirajmo se na ovu
posljednju moguænost. Napadno kršenje nekog raz-
govornog pravila može biti, naime, dio smišljene
strategije, u kojoj govornik, na primjer Janko, rezoni-
ra na sljedeæi naèin:
A: Do sada sam slijedio pravila razgovora. Ako
prekršim dano pravilo tako da sugovornik uoèi
prekršaj, ako to, štoviše, uèinim napadno, tako da
on može biti siguran da sam htio da on uoèi da
prekršaj èinim namjerno, on æe vjerojatno rezoni-
Interpretaci|a i pripisivan|e znacen|a
67
FILOjez.qxd 05. 06. 03 09:57 Page 67
rati na sljedeæi naèin: “Janko je mogao zadovoljiti
pravilo, ili ga je mogao prekršiti tako da iz naèina
kako ga krši ne bude vidljiva njegova namjera da
prekrši pravilo. Buduæi da on nije uèinio ni jedno
ni drugo, a nemam razloga da vjerujem da on ne
želi sudjelovati u razgovoru, moram pretpostaviti
da je on, time što nije rekao ono što se oèekivalo
da kaže, ili to nije rekao na naèin na koji se oèeki-
valo da kaže, svojim kazivanjem htio dati na zna-
nje nešto drugo”. Prema tomu, treba samo da
pronaðem prikladno pravilo i prikladan naèin
njegova kršenja, da bih dao na znanje sugovorniku
ono što eksplicitno ne želim reæi. Pretpostavimo
da je reèenica p (Bogataši su stupovi društva)
takva da izrièuæi p napadno kršim jedno od pra-
vila razgovora. Ako sam reèenicu dobro odabrao,
moæi æu, izrièuæi p dati sugovorniku na znanje da
ustvari hoæu da mu priopæim nešto drugo, pri-
mjerice q (Bogataši su oslonac društva). Kakav je
odnos izmeðu p i q? q treba biti ono što bi Janko
bio rekao da nije rekao p i da je Jankovo ponašanje
u skladu s poèetnom pretpostavkom da se A
pridržava razgovornih pravila. Rukovodeæi se
ovim rezoniranjem Janko izrièe p. (Bogataši su
stupovi društva)
Jankova ova strategija koja ga je dovela do toga da
izrekne p zadovoljava sljedeæe uvjete: prvo može se
pretpostaviti da Janko inaèe poštuje razgovorna
pravila. Drugo, Janko je svjestan toga da je “q potre-
bno da bi uèinilo njegovo izricanje p-a smislenim s
Filozofija jezika
68
FILOjez.qxd 05. 06. 03 09:57 Page 68
obzirom na upravo navedenu pretpostavkom da on
poštuje pravila, i konaèno, Janko drži da njegov
sugovornik (Marko) može provesti traženo zakljuèi-
vanje. Jankova strategija ne oslanja se toliko na
sadržaj izjave da su bogataši stupovi koliko na okol-
nosti izjavljivanja i na samu èinjenicu da je Janko
to rekao. Zatim, uoèimo da p ne povlaèi logièki q,
niti pak obièaj da se kaže p kad se misli na q. Buduæi
da izjavljivanje p-a djeluje time što se izjavljivanjem
krši pravilo, nema nikakve pozitivne, nezavisno
ustanovljive veze izmeðu p i q, koja bi se, pri podro-
bnijoj analizi, mogla pokazati kao, u krajnjoj liniji
konvencionalna veza.
Metodu nagovještavanja i davanja do znanja koju
utjelovljuje upravo opisana razgovorna strategija
Grice naziva razgovornom implikaturom. Do sada
je bilo rijeèi o razumijevanju metafore. Pogledajmo
sada primjer koji treba ilustrirati opæenitu strategiju
razgovorne implikature:
“Pretpostavimo da A i B razgovaraju o zajedniè-
kom prijatelju C-u, koji sada radi u banci. A pita B-a
kako C napreduje na poslu, a B odgovara: ’sasvim
dobro, èini mi se; slaže se s kolegama, a još nije bio
u zatvoru’”.
B vjerojatno zakljuèuje na sljedeæi naèin: Od mene
se oèekuje informacija o tomu da li C-u dobro ili loše
ide na poslu. Ako dodam toj informaciji primjedbu
da C još nije bio u zatvoru, time sam unio novu,
dodatnu temu. A-u je poznato da C nije bio u zatvoru
i u njegovu pitanju nije se spominjao nikakav zatvor.
Prema tome æe A, znajuæi da se ja inaèe pridržavam
Interpretaci|a i pripisivan|e znacen|a
69
FILOjez.qxd 05. 06. 03 09:57 Page 69
razgovornih pravila, shvatiti da sam namjerno
spomenuo nešto što uopæe nije predmet razgovora i
izvuæi zakljuèak da sam ustvari htio dati do znanja
da držim da je C takav èovjek koji bi, radeæi u banci
lako mogao podlijeæi iskušenju da pronevjeri novac.
Kršenjem pravila iz raznih grupa mogu se dati do
znanja raznovrsni sadržaji. Prvo pravilo kvalitete:
izjavljivanje oèitih trivijalnosti kao što je “rat je
rat”. Govornik vjerojatno nema na umu samo to da
je rat istovjetan sam sebi, veæ ovom reèenicom hoæe
reæi da svaki rati ima neka – nesretna – svojstva koja
se tipièno pripisuju ratovima. Drugi primjer: Mentor
daje ocjenu kandidatu iz filozofije i kaže da je kan-
didatov rukopis uredan i da ovaj dobro vlada mate-
rinjim jezikom. Drugi primjer, namjerno skretanje s
teme. A je nepristojan i kaže nešto što se u pristoj-
nom društvu ne spominje. B na to stavlja primjedbu
o lijepom vremenu, dajuæi time do znanja da je A
bio nepristojan, da on, B, ne želi da mu se u tomu
pridruži i da je bolje da se razgovor nastavi u nekom
drugom smjeru. Pogledajmo još kako možemo
zlobno iskoristiti nedostatak kratkoæe i sažetosti –
Griceov primjer je izjava “Gðica X se oglasila nizom
zvukova koji su prilièno odgovarali partituri pjesme
’Dome, slatki dome’”. Ovakvom izjavom govornik
naravno, daje do znanja da se izvedba gðice X teško
može nazvati pjevanjem.
Izložena teorija je jedna od najljepših i najdetalj-
nijih teorija o nedoslovnom govoru.
Filozofija jezika
70
FILOjez.qxd 05. 06. 03 09:57 Page 70
Analitièko i sintetièko: istina na temelju
znaèenja
Usporedite sudove
(U) “Svaka je udovica bila udata” i
(T) “Svaka je udovica tužna”.
Prvi sud izgleda nužno istinit, drugi, èak i ako je
istinit sigurno nije nužan. Odakle nužna istinitost
prvoga? Filozofska tradicija, od Kanta i Leibniza do
Fregea i Beèkog kruga odgovara: iz prirode pojmova
odnosno znaèenja rijeèi, u ovom sluèaju pojmova
“udovica” i “udata”. Udovica je bivša udata žena koja
je izgubila supruga, i sud (U) samo rašèlanjuje pojam
odnosno znaèenje rijeèi “udovica”. Takvi se sudovi
tradicionalno nazivaju analitièkima. Nadalje, onaj
tko poznaje hrvatski jezik (i uopæe svatko tko ima
pojam udovice) znade da je (U) istinit: za njegovu
provjeru nije potrebno istraživanje o pojedinim
udovicama da bi se ustanovilo jesu li bile udate. Zato
su analitièki sudovi spoznajno nezavisni od iskustva,
tj. apriorni. Za razliku od prvog, drugi sud nije nužno
istinit. Prema Kantovu opisu on sintetizira dvije sas-
tavnice koje su meðusobno nezavisne – biti udovica
i biti tužan – pa ga se zove sintetièkim. Razlikovanje
analitièkih i sintetièkih sudova je od Kanta naova-
mo èvrsto ukorijenjeno u filozofskoj tradiciji. Logièki
orijentirani filozofi predložili su toènija odreðenja
analitièkog i sintetièkog (sud (U) je analitièki jer
se može izvesti iz definicije udovice i iz logièkih
zakona, tvrdio bi Frege), zadržavši temeljnu zamisao.
Interpretaci|a i pripisivan|e znacen|a
71
FILOjez.qxd 05. 06. 03 09:57 Page 71
Odbacivši (kantovsku) zamisao da bi neki sintetièki
sudovi mogli biti apriorni, oni su podruèje apriorne
spoznaje suzili na analitièke sudove. Zapišimo to kao
prvu pod-tezu:
i) Analitièki sudovi su a priori, a sintetièki a pos-
teriori. Apriorni sud je sud koji je racionalno pri-
hvaæen (“potvrðen”) bez obzira na bilo kakve
empirijske èinjenice.
Logièki pozitivisti bavili su se onda pitanjem
odakle nužna istinitost analitièkim sudovima. Naj-
popularniji odgovor glasi da je ona rezultat znaèenja,
a znaèenje proizlazi iz konvencije. (Carnap, Ayer).
Prešutno je znaèenje rijeèi “udovica” odreðeno kon-
vencijom kao “udata žena koja je izgubila supruga”,
i pozivanje na tu konvenciju objašnjava zašto je sud
(U) nužno istinit. Ono ujedno objašnjava apriornost
našeg znanja da je (U) istinito: to znanje ne ovisi o
iskustvu (s udovicama) zato što poèiva iskljuèivo na
poznavanju jeziènih konvencija. Možemo stoga uèe-
nje logièkih pozitivista sažeti u sljedeæu pod-tezu.
ii) Analitièki sudovi su istiniti na temelju znaèe-
nja, tj. na temelju konvencije koja uspostavlja zna-
èenje.
Poseban sluèaj analitièkih istina su logièke istine.
Razmotrimo sud:
“Ako (je tako da) kiša pada i cijene rastu, onda (je
tako da) cijene rastu.”
Zašto je ova reèenica nužno istinita? Logièko-
-pozitivistièki odgovor glasi: Zato što je veznik “i”
Filozofija jezika
72
FILOjez.qxd 05. 06. 03 09:57 Page 72
takav kakav jest; složena reèenica u kojoj su dvije
proste reèenice povezane veznikom “i” je istinita kad
je istinita svaka od prostih. Dakle, ako je istinita
takva složena reèenica (Ako kiša pada i cijene rastu),
istinita je i svaka prosta koja je tvori (pa time i reèe-
nica “… cijene rastu”). No, odakle vezniku “i” ovakva
uloga? Ona je rezultat prešutnog dogovora, kon-
vencije o znaèenju.
Pozivanje na analitiènost i objašnjenje konven-
cijom unutar logièko-pozitivistièke tradicije doživ-
ljeni su kao rješenje krajnje neugodnog problema:
kako empiristièki objasniti ulogu logike i mate-
matike. Tradicionalno empiristièko rješenje da su to
iskustvene znanosti je nevjerojatno; s druge strane
èini se da one nemaju nikakvog iskustvenog sadržaja
a da su ipak smislene i krajnje relevantne za znanost.
Zamisao da su one prazne, istinite samo na temelju
znaèenja, pa time i konvencije izvlaèi empirizam iz
neprilike.
Èitatelju bi navedeno razlikovanje analitièkog i
sintetièkog moglo izgledati samorazumljivo i filo-
zofski mršavo. No, logièki su pozitivisti iz njega
razvili važnu posljedicu kojoj æemo sada posvetiti
nešto pažnje. Logièki pozitivisti, veæinom su posao
filozofije shvaæali kao logièku i znaèenjsku analizu.
Logièke, matematièke i semantièke istine èine
homogenu grupu “analitièkih istina”, koja se oštro
razlikuje od èinjeniènih istina. Temelj tih istina su
konvencije o znaèenju. Filozofija je logièka analiza,
autonomna u odnosu na faktièke znanosti. Nadalje,
raniji su analitièari bili (uz neke izuzetke) skloni
Interpretaci|a i pripisivan|e znacen|a
73
FILOjez.qxd 05. 06. 03 09:57 Page 73
atomizmu, shvaæanju po kojem su reèenice “atomi”
znaèenja, dostupni provjeri u izolaciji, ili barem
autonomno.
Nakon Drugog svjetskog rata, Carnapov uèenik W.
Quine je doveo u pitanje oba ova shvaæanja, ozna-
èivši ih kao “dvije dogme empirizma” (u istoimenom
èlanku: v. Zbornik N: Mišèeviæ i M. Potrè: Kontekst
i znaèenje u Literaturi): Najprije je doveo u pitanje
ideju “analitièkih istina” – to da sadržajne matema-
tièke istine mogu biti utemeljene jednostavno na
konvenciji, zatim ideju da postoje autonomna zna-
èenje, i konaèno zamisao da postoji poseban nivo
znaèenja nezavisan od faktièkih istina. Ovaj potez
prirodno je doveo do ideje da logièka i faktièka zna-
nja èine neodvojivu cjelinu. Quine je takvo cjelin-
sko, holistièko stajalište radikalizirao, i odbacio
klasièni pozitivistièki atomizam – “jedinica znaèe-
nja” je ukupnost našeg znanja.
Quine suprotstavlja atomizmu-redukcionizmu u
teoriji znaèenja svoje uèenje o tome da znaèenje
ovisi o cjelini jezika: takvo se inzistiranje na cjelini
(grè. to holon) obièno zove holizam. Jezièki izrazi,
drži on, dobivaju znaèenje samo u cjelini jezika.
Holizam je jedan od najznaèajnih motiva u knjizi
Rijeè i predmet.
Prisjetimo se da se za logièke pozitiviste – barem
u pojednostavljenoj, stereotipnoj slici – znaèenje
reducira na izoliranu verifikaciju (ovo ne važi za
samog Carnapa, ali u to ovdje ne možemo ulaziti).
Quine sada inzistira na tome da neki sud (reèenicu)
možemo provjeriti samo ako pretpostavimo istinitost
Filozofija jezika
74
FILOjez.qxd 05. 06. 03 09:57 Page 74
cijelog niza drugih sudova. Uzmimo na primjer
obièan sud “Katica je zakasnila dva sata radi gužve”.
Za poèetak, uobièajena provjera se sastoji u tome da
istražimo je li toga dana uistinu u prometu vladala
gužva. Ne provjeravamo da li gužva ometa ljude i
automobile, ne provjeravamo da li automobili mogu
prolaziti jedan kroz drugoga, da li je Katica sluèajno
mogla letjeti ili lebdjeti nad automobilima. No, iza
te bezbrižnosti u provjeravanju stoji naša svakodnev-
na, prešutna teorija o materijalnim predmetima kao
što su automobili i ljudska tijela. Isto tako pretposta-
vljamo bez provjere da dva sata traju duže no jedan
sat: aritmetika je pretpostavljena kad se prièa o za-
kašnjavanju. Dovedite u pitanje ijednu od ovih pret-
postavki i verifikacija reèenice “Katica je zakasnila
dva sata radi gužve” izgledat æe bitno drugaèije.
“Naše tvrdnje o vanjskom svijetu suoèavaju se sa
sudom iskustva ne pojedinaèno nego samo kao skup-
no tijelo” (“Dvije dogme empirizma”, u Kontekst i
znaèenje, str. 85).
Quine katkad predlaže radikalno shvaæanje: veri-
ficira se cijela teorija o svijetu, i znaèenje svake rijeèi
ovisi o takvoj holistièkoj verifikaciji. Katkad tu tezu
ublažava i priznaje da su pod-cjeline relativno samo-
stalne i samostalno dostupne verifikaciji. U svakom
sluèaju, znaèenje slijedi verifikaciju, pa je znaèenje
svake rijeèi ovisno o znaèenju drugih rijeèi u jeziku.
Holistièku sliku znaèenja najbolje je prikazati
pomoæu mreže, ili sustava koncentriènih krugova:
na obodu su reèenice motrenja koje su najbliže isku-
stvu, na pola puta do središta su teorijski iskazi, a
Interpretaci|a i pripisivan|e znacen|a
75
FILOjez.qxd 05. 06. 03 09:57 Page 75
u samom središtu opæevaljani, apstraktni sudovi
logike i matematike.
C) Odbacivanje razlikovanja analitièkog i sintetièkog
Do sada izneseni Quineovi pogledi veæ dovode u
pitanje razlikovanje apriornih analitièkih istina od
aposteriornih sintetièkih. Posebno je prevratnièka
zamisao da prevrednovanje tvrdnji pod utjecajem
iskustva ne poznaje svetinje: svaku se tvrdnju može
odbaciti ako nas na to nuka iskustvo. Ona povlaèi
da niti jedna tvrdnja nije apriorna. Ako to povežemo
s tezom da je apriornost bitna za analitièke sudove,
slijedi da niti jedna tvrdnja nije (posve) analitièka.
Time je odbaèena prva logièko-pozitivistièka pod-
teza o analitièkim sudovima.
Quine obrazlaže svoje odbacivanje apriornosti
pozivanjem na novovjekovne znanstvene revolucije:
matematièari su dvije tisuæe godina mislili da je Eu-
klidska geometrija apriorno istinita, ali se pokazalo
da su bili u zabludi. Zakljuèak je vrlo radikalan:
tobožnji apriorni sudovi su naprosto aposteriorni
sudovi u koje vrlo èvrsto vjerujemo; razlike su samo
u stupnju a ne i naèelne.
Preostaje sada druga pod-teza: tvrdnja da su ana-
litièki sudovi istiniti temeljem znaèenja, a znaèenje
posjeduju zahvaljujuæi konvenciji.
Quine se s ovom pod-tezom obraèunavao vremen-
ski najranije i to poèevši od kritike konvenciona-
lizma (sredinom tridesetih godina ovoga stoljeæa).
On uzima za središnji primjer tobožnju konvencio-
Filozofija jezika
76
FILOjez.qxd 05. 06. 03 09:57 Page 76
nalnost logièkih i matematièkih istina, i protiv nje
navodi niz razloga:
Prvo, ako bismo i pretpostavili da su neke polazne
istine (aksiomi) zadani konvencijom, ostaje problem
kako iz tih izvodimo sve ostale (logièko-mate-
matièke) istine. Da li nam za svaki izvod treba nova
konvencija? U tom bi nam sluèaju trebalo potenci-
jalno beskonaèno mnogo konvencija, tako da kon-
vencionalist upada u beskonaèan regres. (vidi
Quineov tekst “Istinitost po konvenciji”)
Drugo, ako konvencionalnost znaèi samo to da
možemo proizvoljno odabrati neke sudove kao
aksiome i onda iz njih izvoditi toèno prave teoreme
logike i matematike, onda takva konvencionalnost
nije ništa posebno: bilo koji sustav znanja – fiziku,
biologiju i slièno – možemo urediti na taj naèin, pa
logika i matematika po tome nisu posebne u odnosu
na empirijska znanja. (Isto).
Treæe, neki matematièki sudovi (npr. sudovi Eu-
klidske geometrije) u stvarnosti su bili odbaèeni, i
to s pravom, na temelju empirijskog iskustva. Dakle,
ni ostali logièko-matematièki sudovi ne bi smjeli biti
imuni na promjenu. Tada je konvencija koja bi ih
proglašavala imunima neopravdana. (vidi “Dvije
dogme empirizma”).
Èetvrto, pozivanje na konvenciju ništa ne obja-
šnjava, pogotovo ne zašto priznajemo kao istinite
upravo neke tvrdnje (npr. princip neproturjeènosti),
a ne neke druge. (vidi “Carnap i logièka istinitost”).
Poseban razlog protiv konvencionalizma odnosi
se na proširenje konvencionalnosti s logike i mate-
Interpretaci|a i pripisivan|e znacen|a
77
FILOjez.qxd 05. 06. 03 09:57 Page 77
matike na druge navodno pojmovne istine (npr. da
se doruèak jede prije ruèka):
Konvencija je ili donesena javnom odlukom (eks-
plicitna) ili eventualno prešutna. No, takve istine
(kao što je ova o doruèku) sigurno nisu predmetom
eksplicitnog javnog dogovora. S druge strane, reæi
da je tu na djelu “prešutna konvencija” znaèi samo
reæi da ljudi prešutno èvrsto prihvaæaju takav sud,
a to sudu ne daje nikakav naèelno drugaèiji status
od onog kojeg imaju vrlo uvriježeni apriorni sudovi.
Utjecaj kritike konvencionalizma bio je velik.
Filozofija logike oslobodila se ideje konvencije, u filo-
zofiji matematike otvoren je put umjerenom empi-
rizmu. Dok je za Quineove uèitelje matematika bila
grana logike, èija istinitost poèiva na konvenciji i
znaèenje, za njega je matematike srodna prirodnim
znanostima, samo mnogo opæenitija, zapravo opæe-
nitije primjenjiva. Matematika je sluškinja svih
znanosti i taj “promiskuitet” kako ga zove Quine je
njezina posebnost. Predmeti o kojima matematika
govori, napose skupovi, realni su iako apstraktni, a
o njima zakljuèujemo kao što zakljuèujemo o drugim
teorijskim stvarima – elektronima, genima i slièno,
polazeæi od iskustva i promatranja i usvajajuæi ona
naèela koja daju najbolje ukupne rezultate. U djelu
o teoriji skupova i njezinoj logici Quine izvanredno
jasno pokazuje dokle u teoriji skupova možemo doæi
èisto jezièkim i logièkim sredstvima, a na kojoj je
toèki potrebno postulirati postojanje tih neobiènih
predmeta – skupova. U novijim Quineovim djelima
sve više prevladava i realistièko shvaæanje logike –
Filozofija jezika
78
FILOjez.qxd 05. 06. 03 09:57 Page 78
logika više nije samo stvar jezika: “Logièka teorija,
usprkos njezine velike ovisnosti o jeziku više je svje-
tovno orijentirana negoli jezièki orijentirana, a
takvom je èini istinosni predikat” piše on u Filozofiji
logike. (Ovdje nažalost ne možemo ulaziti u njegovu
filozofiju logike, u kojoj je on dao izvanredan dopri-
nos, buduæi da su pitanja ipak prilièno struèno-
-tehnièka.)
Vratimo se Quineovu napadu na razlikovanje
analitièkih i sintetièkih istina. Ako je pobijen kon-
vencionalizam, preostaje tradicionalna i od logièkih
pozitivista prihvaæena pretpostavka da su analitièki
sudovi istiniti temeljem znaèenja i po tome se razli-
kuju od sintetièkih. (“Doruèak se jede prije ruèka”
je istinito na temelju znaèenja rijeèi “doruèak” i
“ruèak”.) Quine je protiv te tvrdnje predložio sljedeæi
argument: jedini naèin da se ustvrdi što je toèno
znaèenje – kada dvije rijeèi imaju isto znaèenje pa
su sinonimi – jest pretpostaviti da su neki sudovi
analitièki, naime oni koji fiksiraju to znaèenje
(“Doruèak je prvi obrok u danu”). Nema definicije
znaèenja i sinonimnosti koje ne bi pretpostavljale
analitiènost, tako da se logièki pozitivisti vrte u
krugu.
Taj je argument bio vrlo brzo doveden u pitanje:
veæina filozofskih važnih pojmova iz neke domene
ne da se definirati pomoæu pojmova izvan te do-
mene, a to ne znaèi da su besmisleni i neupotrebljivi.
Drugi, implicitni Quineov argument poziva se na
holizam znaèenja: ako je istinit holizam znaèenje je
neodreðeno. Tada ostaje otvoreno pitanje jesu li
Interpretaci|a i pripisivan|e znacen|a
79
FILOjez.qxd 05. 06. 03 09:57 Page 79
navodni analitièki sudovi doista nužno istiniti, ili
samo praktièno korisni.
U kasnim spisima – iz posljednjih petnaestak go-
dina – Quine priznaje da neke reèenice imaju pose-
ban status: po njemu postoje reèenice koje uèimo
prepoznavati kao istinite u samom procesu u kojem
uèimo znaèenje ove ili one od sastavnih rijeèi. Hr-
vatski govornik uèi rijeè “udovica” preko parafraze
– Quine izbjegava govoriti o definiciji – u kojoj se
izravno i izrijekom spominje “biti udata” ili “biti
supruga”. Isto tako, onaj tko nijeèe naše pravilo za
upotrebu rijeèi “i” naprosto nije nauèio tu rijeè.
Navedene reèenice su dakle znaèenjski posebne. No,
Quine odrièe da one imaju poseban spoznajni ili
metodološki karakter. Uvid u istinitost na temelju
znaèenja, drži on, ne daje tim reèenicama neki tra-
jni spoznajni status.
Što je, meðutim, s razlikovanjem izmeðu puko je-
ziènih pitanja (Hoæemo li nevjenèanu suprugu po
smrti njezinog partnera zvati “udovicom”?) od
sadržajnih pitanja (Zašto udovice èešæe umiru negoli
udovci?). Zar nije to razlikovanje samo drugi pojavni
oblik razlike izmeðu analitièkog i sintetièkog? Quine
to nijeèe: on predlaže da kao verbalna shvatimo ona
pitanja koja se može izbjeæi nekom parafrazom (u
našem primjeru možda tako da nadopunimo rjeènik
izrazom “nevjenèana udovica”, pa je pitanje riješeno).
No, ne uvodi li sam pojam parafraze pozivanje na
istovjetnost znaèenja izmeðu polazne i parafrazirane
tvrdnje? Ne, kaže Quine: prihvatljivost parafraze je
stvar praktiène potrebe (možda “nevjenèana udovi-
Filozofija jezika
80
FILOjez.qxd 05. 06. 03 09:57 Page 80
ca” neæe proæi na sudu, ali æe proæi kao vrlo toèan opis
statusa osobe nekome tko je zainteresiran za to da je
oženi, ili pak kao prikladna etiketa u etnološkom
istraživanju “obitelji u transformaciji”). Time otpada
potreba za pozivanjem na neki neutralni i objektivni
pojam analitiènosti.
Jezik i misao
Raspravljajuæi o realizmu i antirealizmu razmatrali
smo na jednoj strani jezik i misao uzete zajedno, a na
drugoj vanjski svijet, i bavili se njihovim odnosom.
Razmotrimo sada ukratko odnos jezika i misli. Glavno
pitanje se može postaviti vrlo jednostavno, ako smo
prihvatili da “znaèenje” poèiva na vezi izmeðu
“znaka” i vanjskog svijeta: Dobiva li jezik znaèenje
zahvaljujuæi misli, ili misao zahvaljujuæi jeziku?
Uzet æemo kao glavni primjer misaonih stanja èo-
vjekova uvjerenja ili vjerovanja. (Pritom æemo rijeè
“vjerovanje” koristiti za sasvim obiène sluèajeve. Na
primjer, ja sada vjerujem [znam] da je ispred mene stol,
da je dva i dva èetiri, i da vani pada kiša. Isto tako vje-
rujem [ali možda nije tako da znam] da æe i sutra pa-
dati kiša.) Razmotrimo dva suprotstavljena odgovora.
Prvi odgovor: jezik daje znaèenje misli.
Prema ovom odgovoru misao bi bila ili nešto neuh-
vatljivo i bezoblièno bez pomoæi jezika, ili, još jedno-
stavnije, ljudi naprosto misle na svojem materinskom
1ezik i misao
81
FILOjez.qxd 05. 06. 03 09:57 Page 81
jeziku, te ne bi ni mogli misliti da nisu nauèili jezik.
Ovaj je odgovor sve donedavno bio vrlo popularan
u suvremenoj filozofiji. Izrièito su ga zastupali kao
što smo veæ spomenuli, strukturalisti, mnogi anali-
tièki filozofi (poimence Sellars i Harman) i mnogi
filozofi u hermeneutièkoj tradiciji. Mnogi filozofi su
ga prihvaæali u nešto ublaženijoj formi – npr. da o
misli ne možemo ništa reæi bez pozivanja na jezik
pa je onda najbolje da se ponašamo kao da ljudi misle
na materinjem jeziku. Uzmimo naprosto da vjerovati
nešto, npr. da kiša pada, znaèi prihvatiti reèenicu
“Kiša pada” – reæi æe ti filozofi, od kojih je vjerojatno
najpoznatiji W. Quine (vidi Rijeè i predmet).
Razlozi koji govore u prilog ovom shvaæanju su
jednostavni: Do misli drugih ljudi nemamo pristu-
pa osim preko jezika, a naše vlastite misli najèešæe
se doimlju neodreðeno dok ih ne pokušamo formu-
lirati, a tada to èinimo na materinjem jeziku. Nadalje,
samo nam posjedovanje jezika dopušta da imamo
misli o stvarima s kojima nismo imali izravnog
dodira (Mislim na Tokio tako da “u sebi” upotrijebim
ime “Tokio” i nemam drugog naèina).
Proturazlozi su, meðutim, prilièno neugodni: Kako
dijete uèi materinji jezik ako nema nikakvih misli
prije negoli ga poène uèiti? Kako uspijevamo doæi do
novih ideja, za koje još ne postoji jezièni izraz? Kako
uopæe uèimo strane jezike, ako nemamo neki neu-
tralni “jezik misli”, nego smo vezani iskljuèivo za
svoj materinji? To nas vodi do suprotnog stajališta,
ili drugog odgovora.
Filozofija jezika
82
FILOjez.qxd 05. 06. 03 09:57 Page 82
Drugi odgovor: misao daje znaèenje jeziku.
Evo glavne tvrdnje: jezièko znaèenje je rezultat go-
vornikovih unutarnjih stanja i njegove namjere da
sadržaj tih stanja prenese slušatelju. Da parafrazi-
ramo Strawsona, u skladu s tom teorijom nemoguæe
je dati primjeren izvještaj o pojmu znaèenja a da se
ne pozove na govornikovo posjedovanje namjere
usmjerene spram slušatelja. U skladu s njom, može-
mo nastanak i razvitak jezika shvatiti u sljedeæim
etapama:
Najprije, govornik uspijeva ostvariti neku komu-
nikacijsku namjeru koja se odnosi na neki njegov
signal vrlo jednostavnog tipa (na primjer krikom
upozoriti sugovornika na opasnost). U ponovljenim
okolnostima šanse da govornik uspije ponavljanjem
izjave su velike, buduæi da postoji obostrano znanje
o uspjehu iz prethodne etape pa time i pojaèana
obostrana oèekivanja u pravcu ponovne upotrebe
izjave i odgovarajuæeg prijema. Na sljedeæoj etapi, u
široj grupi ponovljeni uspjeh koji opet generira us-
pješno ponavljanje vodi do formiranja oèekivanja.
Obogaæeno komuniciranje omoguæuje formuliranje
složenijih izjava. Obogaæivanje izjava vodi do oboga-
æivanja misli, do opæeg prihvaæanja – ili šanse prih-
vaæanja – ideja koje na ranijim stupnjevima doslovno
nisu zamislive. Zatim to obogaæivanje misli stvara
složenije komunikacijske potrebe. U posljednjoj etapi
složenije potrebe rezultiraju usložnjavanjem jezika.
Postupak se onda ponavlja kroz povijest i tako se
jezik i misao paralelno razvijaju.
1ezik i misao
83
FILOjez.qxd 05. 06. 03 09:57 Page 83
Znaèenje jeziènog izraza po ovoj je teoriji izvedeno
iz znaèenja misli. Kako pak mislimo? Odakle zajed-
nièki sadržaj jeziku i misli? U suvremenoj filozofiji
popularan je odgovor prema kojem ljudi misle na
nekom jeziku misli (ili misaonom kodu). Razumjeti
hrvatsku reèenicu znaèi prevesti je na svoj jezik
misli. Nadalje, dijete uèi hrvatski tako da prevodi
roditeljske hrvatske reèenice na “reèenice” u svojem
jeziku misli. Posebno je privlaèna umjerena varijanta
zamisli da misao daje znaèenje jeziku. Po toj varijanti
dijete poèinje s ogranièenim repertoarom “ideja”
koje imaju sadržaj (znaèenje) nezavisno od jezika, i
uèi materinji jezik pomoæu tih ideja. No, uèenje
jezika proširuje horizonte misli, tako da onda jezik
i misao djeluju jedno na drugo – jezik obogaæuje
mišljenje novim sadržajima, a mišljenje razvija te
sadržaje naslijeðene iz jezika. Po našem sudu taj je
pristup najpogodniji i vjerojatno jedini ispravan.
Psihologija pokazuje da djeca posjeduju misao prije
negoli nauèe materinji jezik, tako da je pretpostavka
o jeziku misli prirodna i potrebna.
Zamisao o jeziku misli može se razviti na više
naèina. “Reèenice” na jeziku misli posjeduju znaèe-
nje, tj. odnose se na vanjski svijet. One su, drugim
rijeèima, reprezentacije vanjskog svijeta. Ovaj odgo-
vor ima dugu tradiciju, od kasne skolastike (Occam)
do danas (Jerry Fodor). Posebno je bio popularan u
XVII i XVIII stoljeæu, a danas je ponovo u prvom
planu zahvaljujuæi tome što mnogi psiholozi, pa za
njima i filozofi, usporeðujuæi mozak s raèunalom,
smatraju prirodnim reæi da kao što raèunalo radi na
Filozofija jezika
84
FILOjez.qxd 05. 06. 03 09:57 Page 84
strojnom jeziku, tako i mozak ima svoj neuralni
kod. U krajnjoj liniji, taj kod ne mora biti doslovno
poput nekog jezika, dovoljno je da misaona stanja
imaju “sadržaj” (znaèenje, intencionalnost) neza-
visno od jezika, i da ga mogu prenijeti na jezik.
Iako je teza da misao daje znaèenje jeziku najpri-
hvatljivija alternativa, problemi koji se postavljaju
pred nju prilièno su veliki. Odakle znaèenje misli?
Što èini moju misao o Beèu upravo mišlju na Beè?
(Wittgenstein) Svojstvo misli da se odnosi na pred-
met naziva se intencionalnošæu misli. Za samo “zna-
èenje” misli èešæe se upotrebljava izraz “sadržaj”.
Naše pitanje sada možemo preformulirati: odakle
misli sadržaj? Odgovor na to pitanje zadire duboko
u filozofiju psihologije.
Odakle misaonim stanjima znaèenjski sadržaj?
Prema nekim stajalištima, ljudska se misao ne da
dalje objasniti. Po njima je naprosto gola i neobjašnji-
va èinjenica to da naše misli imaju sadržaj, i od nje
moramo poæi. Takva stajališta, meðutim, izgledaju
preskromno: zašto se unaprijed odreæi moguænosti
poznaje? Ona su stoga manje popularna danas no što
su bila prije stotinu godina, kad je izgledalo da zna-
nost nikad neæe moæi razumjeti specifièno ljudske
sposobnosti i znaèajke. Kljuèno usmjerenje danas
dolazi iz fizikalistièke zamisli da je èovjek fizièko
biæe, i da je mišljenje naprosto djelatnost mozga. (Vidi
knjigu Nevena Sesardiæa Fizikalizam, IIC-SSOC,
Beograd 1984.) Treba da pokažemo kako je sadržajni
1ezik i misao
85
FILOjez.qxd 05. 06. 03 09:57 Page 85
karakter misli spojiv s time da je misao (naprosto)
svojstvo jedne vrste fizièkih sustava. Traži se, dakle,
odgovor na pitanje: kako fizièki sustavi mogu posje-
dovati sadržajna stanja (vjerovati da kiša pada itd.)?
Filozofi fizikalisti koji prihvaæaju ovaj okvir ras-
prave nastoje krenuti od jednostavnijih živih biæa i
od stanja za koja se možemo razumno nadati da tako-
reæi najavljuju duševna stanja. To su stanja živèanog
sustava koja su jednostavnija od ljudske mentalnosti,
ali su joj analogna, na primjer kod životinja primi-
tivna zamjedba, primitivna stanja slièna uvjerenju
ili vjerovanju i stanja primitivne težnje analogna
ljudskoj želji. Oni odvajaju posjedovanje sadržaja od
svjesnosti (ili samosvijesti, odnosno svijesti o sebi).
Razmotrimo najjednostavniji sluèaj: kako se uopæe
može stanje živèanoga sustava odnositi na nešto u
vanjskom svijetu? Evo odgovora (ponuðenog od
razlièitih suvremenih autora, kao što su D. Dennett,
Paul Churchland i F. Dretske):
Sjena što promièe morskim dnom èesto potjeèe od
grabežljivih riba. Zamislimo sada neke pradavne
mekušce što su obitavali na morskom dnu. Pretposta-
vimo da je sluèajnom mutacijom vrsta bila stekla
osjetljivost na svjetlo/sjenu. Pretpostavimo dalje da
se osjetljivost sastoji u tome što se kod njih, pri na-
stupu sjene aktivira neka skupina stanica u glavnom
gangliju – zovimo to stanje aktivacije Z. Stanje Z je
pouzdan indikator sjene i èesto grabežljivca. No, ono
još nema nikakvu ulogu u ponašanju mekušca. U slje-
deæem koraku zbiva se mutacija. Jedan mekušac
sluèajno stjeèe neuralnu vezu koja rezultira sljedeæim
Filozofija jezika
86
FILOjez.qxd 05. 06. 03 09:57 Page 86
– kad doðe do aktivacije Z ona pobudi neurone koji
kontroliraju kretanje pa mekušac poèinje intenzivno
plivati. Nosilac mutacije preživi, a njegovi potomci
nasljeðuju ovu vezu Z-a i plivanja. Oni koji plivaju
u pravcu iz kojeg dolazi sjena bivaju pojedeni, oni koji
se kreæu u pravcu suprotnom od pravca iz kojeg je
stigla sjena uspijevaju umaæi, preživjeti i ostaviti
razmjerno najviše potomaka. S vremenom se uèvrš-
æuje veza Z-a i plivanja u pravcu suprotnom od sjene,
i sretnici koji je posjeduju preživljavaju i množe se.
Tako je Z steklo funkciju (osobenu ulogu) da indi-
cira sjenu, obavještava o njoj, a steklo je i važnu
upravljaèku ulogu. Èini se sada da stanje Z ima i
nekakvo “znaèenje”. Što Z znaèi? Èini se da njego-
vo znaèenje možemo oèitati iz njegove obavijesne
osobene uloge. Stanje Z stoji za sjenu (ili možda za
grabežljivce – o tome kasnije), jer ima osobenu ulogu
da ukazuje na prisustvo sjene.
Teorija koju želimo prikazati (a i zastupati)
poopæava pouku ove prièe. Nju je zacrtalo više auto-
ra, meðu kojima prvenstvo imaju amerièki filozofi
Ruth G. Millikan i Fred Dretske. Ona polazi od jedno-
stavnih životinjskih “vjerovanja” (recimo, da maèka
“vjeruje” da je miš u rupi). Najjednostavnija vjero-
vanja dolaze iz zamjedbe. Pojedina stanja vjerovanja
mogu svoj output unositi u sustav za rasuðivanje gdje
se onda na temelju tog outputa ili formiraju nova
vjerovanja ili se donose odluke koje onda izazivaju
htijenja i postupke. Treba stoga pretpostaviti da æe
sustav za vjerovanje sa zamjedbenim mehanizmom
dijeliti vrlo opæenitu ulogu da izvještava organizam/
1ezik i misao
87
FILOjez.qxd 05. 06. 03 09:57 Page 87
subjekta o njegovoj okolini, s tim da je to izvještava-
nje bitno za rukovoðenje ponašanjem. Konaèno,
sustav za vjerovanja sudjeluje u radu mehanizma
rasuðivanja èija je uloga vjerojatno nešto složenija
Zovimo tu osobenu ulogu vjerovanja obavještajnom
ulogom. Njoj æemo posvetiti svu pažnju u daljnjem
izlaganju. Odakle onda najjednostavnijim vjerovanji-
ma znaèenjski sadržaj? Upravo iz osobene funkcije
obavještavanja ili indiciranja. Temeljna jednostavna
vjerovanja imaju sadržaj zato što stoje u prikladnoj
vezi s vanjskim svijetom – sa situacijama i predme-
tima (uoèite sliènost s realistièkom teorijom znaèe-
nja). Veza je èesto naprosto uzroèna – misao ima
funkciju da stoji za onu situaciju (stanje stvari) koja
je normalno uzrokuje. Nadalje, mogli bismo reæi da
razlièite vrste vjerovanja svoj posao obavljaju na
razlièit naèin. Jedan od pokazatelja da vjerovanjima
doista pripada ova uloga i da je ona za njih bitna jest
tijesna veza vjerovanja i zamjedbe, koja ide do ispre-
pletenosti, tako da neki filozofi – npr. D. Armstrong
– drže da je zamjedba naprosto jedna vrst formira-
nja vjerovanja. Kako je ovo shvaæanje predmet burne
rasprave dodajemo bilješku, koju se može pri prvom
èitanju preskoèiti.
Bilješka: Rasprava o funkciji vjerovanja.
Ima filozofa i psihologa koji su spremni prihvatiti
obavještajnu ulogu zamjedbe, ali su neskloni da to
isto prihvate i za vjerovanja, ili barem neskloni da
prihvate sve posljedice takve pretpostavke. Takav se
Filozofija jezika
88
FILOjez.qxd 05. 06. 03 09:57 Page 88
naturalist mora suoèiti s èinjenicom isprepleteno-
sti vjerovanja i zamjedbe. On onda može tvrditi
jedno od sljedeæeg:
Prva alternativa – vjerovanja, odnosno mehanizam
koji ih formira, nemaju nikakvu osobenu funkciju.
Ona su mogla nastati sluèajno i održati se na isti
naèin. Istinita vjerovanja ne doprinose održavanju
organizma, ne daju mu nikakvu pogodnost koju ne
bi imao i bez njih.
Druga alternativa – vjerovanja i mehanizmi koji ih
formiraju posjeduju neku funkciju koja, meðutim,
nije vezana uz obavještavanje o vanjskoj okolini. Na
primjer, ona služe za to da “pomognu organizmu da
izaðe na kraj sa složenošæu inputa” (formulacija na-
dahnuta “teorijom sistema”). Ili pak mehanizam gradi
“modele” koji nemaju obavijesnu, veæ samo kontrol-
nu funkciju, te je za njih bitno da doprinose uspješ-
nosti bez obzira na istinitost (odgovaranje realnosti).
Razmotrimo obje alternative. Prva alternativa iz-
gleda neuvjerljivo s obzirom na vezu sa zamjedbom.
Ako senzorna stanja obavještavaju o okolini, onda
to èine i zamjedbena vjerovanja – dapaèe, èini se da
su zamjedbena vjerovanja posebno dobro “ugoðena”
za izdvajanje doprinosa organizma i izluèivanje
obavijesti o objektima. Posao inputiranja u kontrol-
ne podsustave kojeg u primitivnom sluèaju obavljaju
senzorna stanja, u naprednijih vrsta obavljaju zam-
jedbena vjerovanja i to mnogo bolje. Teško da bi us-
pješniji mehanizam bio sluèajan, nefunkcionalni
(pleiotropski) privjesak nekom manje uspješnom.
(Ako znadete da je neka kultura upotrebljavala gusle,
1ezik i misao
89
FILOjez.qxd 05. 06. 03 09:57 Page 89
a onda iskopate i primjerak violonèela, neæete pret-
postaviti da je violonèelo sluèajno sastavilo neko
dijete i da na njemu nitko nije svirao, veæ da su ga
eventualno koristili kao toljagu).
Druga alternativa je suptilnija. Možda zvuèi i
privlaènije, ali to može biti i stoga što je prilièno ne-
odreðena. Kad se govori o pojednostavljivanju,
odnosno “izlaženju na kraj s inputom” postavlja se
pitanje u èemu se izlaženje na kraj sastoji. Neæe svaka
organizacija inputnog materijala biti prihvatljiva,
niti æe jednostavnost koristiti ako se pri pojedno-
stavljenju brišu upravo bitne crte okoline. (Vidni sus-
tav zeca koji bi pojednostavljivao tako da bi èuvao
statièni krajolik, a brisao obavijest o približavanju
grabežljivca svakako bi bitno pojednostavnio stvari,
ali u krivom smjeru.) Korisno pojednostavljenje istièe
ono što je bitno, ali takvo pojednostavljenje nije
nezavisno od obavještavanja, napose pak nije alter-
nativa obavještavanju veæ predstavlja upravo pose-
bno dobar naèin obavještavanja.
Od zamjedbe do zakljuèivanja
Vratimo se sada onome što je zajednièko svim primje-
rima – obavještajnoj ulozi vjerovanja. Obavještajna
uloga bi mogla objasniti zašto je za vjerovanja bitno
da mogu biti vrednovana s obzirom na svoju istini-
tost ili lažnost. Ako imaju ulogu da obavještavaju,
onda je njihovo bitno svojstvo da to mogu èiniti
ispravno ili neispravno, da mogu informirati/dezin-
formirati. No tada dimenzija istinito/lažno bitno pri-
Filozofija jezika
90
FILOjez.qxd 05. 06. 03 09:57 Page 90
pada vjerovanjima. Nadalje, ako prihvatimo ranije
izloženo shvaæanje po kojemu su znaèenje i uvjeti
istinitosti tijesno vezani (ako ne i istovjetni) slijedit
æe da za vjerovanja isto tako kljuèna i znaèenjska
svojstva. Kako je nosilac tih znaèenjskih svojstava
sadržaj (odnosno naprosto jest skup znaèenjskih
svojstava) posjedovanje danog sadržaja je bitno svoj-
stvo za dano vjerovanje.
Može se pretpostaviti da jednostavna zamjedbe-
na vjerovanja obavještavaju o okolini zahvaljujuæi
tome što su za nju “ugoðena”. Maèkino proto-vjero-
vanje “Gle, miš je lijevo” obavještava o miševu
položaju, i dobro obavlja svoj posao dok je miš u vid-
nom polju. Drugim rijeèima, zamjedbena vjerovanja
zakonomjerno se mijenjaju s promjenom stanjima
okoline. Naprednija èinjenièna vjerovanja obavljaju
svoj obavještajni posao na složeniji naèin. Njihovo
praæenje okoline više nije rezultat jednostavne
uzroène (zakonomjerne) veze. Kod tih vjerovanja
vjerovatelj formira i “projicira” jednostavne hipoteze
i time prestupa granice neposredne danosti. Narav-
no, projiciranje je u pravilu nesvjesno i spontano.
Evo primjera. Životinja okreæe leða posudi s hranom
koja stoji u kutu, ali kad ogladni više ne traži hranu
nasumce veæ se okreæe i ide ravno prema posudi.
Ako su ispunjeni neki dodatni uvjeti (ne snalazi se
po njuhu i sl.), pripisat æemo joj neku vrst proto-vje-
rovanja o mjestu gdje se posuda nalazi, proto-vjero-
vanja koje životinja ima i kad je okrenuta leðima
prema posudi. Èini se da za posjedovanje takvog
skromnog proto-vjerovanja (“Hrana je u kutu”) nema
1ezik i misao
91
FILOjez.qxd 05. 06. 03 09:57 Page 91
potrebe za posjedovanjem opæenitih vjerovanja o
tome da stvari postoje i kad ih ne vidimo – dovoljan
je “zapisa” u memoriji u odsustvu podražaja. Kako
je sada s funkcijom ovog proto-vjerovanja? Proto-
-vjerovanje “posuda je u kutu”, naravno, ima funkci-
ju da obavještava životinju o posudi. No to više nije
obavještavanje “u hodu”, na temelju gole uzroène
veze. Naravno, neki uzroèni lanac podržava i to
proto-vjerovanje, ali taj nam nije relevantan. Kon-
trolni sustav koristi podatak iz memorije, naravno
i dalje kao podatak o svijetu, ali mi bismo, našim
vokabularom, to opisali prije kao neku vrst hipoteze.
Složeniji mehanizam nadopunjuje obièno trajanje
u memoriji elementarnim zakljuèivanjem. Maèak
Tom uoèava da miš Jerry upravo zamièe iza zavjese.
Njegov za to nadležan podsustav proraèunava
Jerryjevo kretanje. Nakon prve sekunde Tom gleda
prema sredini zavjese, na mjestu gdje je velika mrlja.
Pripisat æemo mu neku vrst oèekivanja da je Jerry sti-
gao upravo do mrlje. Razmotrimo proto-vjerovanje
koje podržava to oèekivanje i koje bismo otprilike
izrazili s “Miš je iza mrlje”. Popis uvjeta koji moraju
biti ispunjeni da bi to vjerovanje bilo u redu je priliè-
no dug – da se miš kreæe jednolikom brzinom na
kratkom putu itd. Vjerovanje više nije zamjedbeno,
ono je rezultat nesvjesnog, animalnog raèunanja
velièine koja nije trenutno dostupna motrenju.
Nadalje, to proto-vjerovanje nije uzrokovano onim
na što se odnosi – nije tako da Tom vjeruje kako je
miš iza mrlje zato što je miš iza mrlje, veæ zato što
je prije jedne sekunde bio na poèetku zavjese i trèao
Filozofija jezika
92
FILOjez.qxd 05. 06. 03 09:57 Page 92
je danom brzinom. Dok je vjerovanje iz ranijeg pri-
mjera rezultiralo iz trajanja zapisa u pamæenju, ovo
traži aktivnost Tomova centralnog živèanog sustava.
Sadržaji složenijih misli vjerojatno su izvedeni iz jed-
nostavnijih misli. Pretpostavlja se da složenija men-
talna stanja takoðer stjeèu sadržaj iz osobene funkcije
da obavještavaju (pri èemu obavještavanje ne mora
biti i uglavnom nije jednostavno).
Vratimo se odnosu jezika i misli. Prikazali smo
samo prve korake u objašnjenju sadržaja misli. Put
od tih jednostavnih sadržaja do ljudskih složenih
vjerovanja je dug, i filozofi æe se morati suoèiti s
velikim brojem teških pitanja prije negoli izgrade
zadovoljavajuæu sliku ljudske misli. Za sada èini se
da je jezik ovisan o misli. Misao se odnosi na pred-
mete, reprezentira ih, a jezik sposobnost reprezen-
tiranja stjeèe na temelju svoje veze s mišljenjem.
Zakljuèak
Spomenuli smo na poèetku da je dvadeseto stoljeæe
razdoblje procvata filozofije jezika. Razvitak znan-
stvenih pristupa – posebno lingvistike i kognitivne
psihologije – kao i upotreba logike u prouèavanju
jezika promijenili su lik filozofije jezika. Današnji
filozof jezika mora o tome voditi raèuna.
U prvom smo dijelu razmotrili neka pitanja koja
se tièu jeziènog znaèenja, glavnog aspekta koji zani-
ma filozofa jezika. Ocrtali smo realistièko stajalište
po kojem je temelj znaèenja reèenice njezin odnos
Zak||ucak
93
FILOjez.qxd 05. 06. 03 09:57 Page 93
spram zbilje. Napose, izjavna reèenica ili tvrdnja
dobiva znaèenje na temelju situacije o kojoj govori.
Ako je ta situacija stvarna, reèenica je istinita, ako
nije, reèenica je lažna. Razmotrili smo neke alter-
native, da bismo na kraju preporuèili upravo real-
istièko stajalište.
Zatim smo razmotrili odnos doslovnog i nedo-
slovnog znaèenja: doslovno ima prvenstvo, a nedo-
slovno se izvodi iz doslovnog. Jedan vjerojatan
naèin kako ljudi prepoznaju nedoslovno znaèenje
nekog iskaza vezan je uz pravila razgovora: iskaz koji
svojim doslovnim znaèenjem krši pravila razgovo-
ra upuæuje na svoje moguæe nedoslovno znaèenje.
Spomenuli smo i raspravu o najmanjim jedinicama
znaèenja i zalagali se za to da su te jedinice pregledne
i prepoznatljive (vjerojatno je to reèenica). Suprotno
stajalište po kojemu je najmanja jedinica znaèenja
èitav jezik izgleda pretjerano i neprihvatljivo.
Zakljuèili smo pitanjem o odnosu misli i jezika,
zalažuæi se za tvrdnju da misao ima prednost. Jezik
nastaje zahvaljujuæi misli, ali onda pomaže da se
misao razvije i obogati. Teorija jezièkog znaèenja usko
je vezana s teorijom misaonog sadržaja ili znaèenja.
Obièno polazimo od jezièkog znaèenja, tako da je ono
prvo u poretku istraživanja, no znaèenje (sadržaj)
misli ima stanovitu prednost u poretku objašnjenja:
znaèenje jezika objašnjavamo pomoæu znaèenja
(sadržaja) misli. Pitanje o sadržaju misli dovelo nas
je do dubokih problema koji se tièu prirode misli i
odnosa duha i tijela, te smo naznaèili prve korake
fizikalistièke teorije misli i misaonog sadržaja.
Filozofija jezika
94
FILOjez.qxd 05. 06. 03 09:57 Page 94
Literatura
Jezièni problemi karakteriziraju èitavo dvadeseto
stoljeæe u filozofiji. Stoga je popis knjiga iz te te-
matike ogroman. Pokušali smo ponuditi opširniji
prikaz u
Nenad Mišèeviæ: Filozofija jezika, Naprijed, Zagreb,
1989.
Za pristup kojim smo se rukovodili u ovoj knjižici
preporuèujemo kao slijedeæi korak prilièno zahtje-
van uvod:
Michael Devitt: Jezik i realnost, Kruzak, 2001
Autori o kojima raspravljamo u knjižici kod nas su
prevedeni:
Gottlob Frege: Osnove aritmetike i drugi spisi, Kru-
zak, 1995. (Fregeovi temeljni tekstovi o smislu i
znaèenju)
Ludwig Wittgenstein: Tractatus logico-philosophicus,
Veselin Masleša, Sarajevo, 1987.
Ludwig Wittgenstein: Filozofijska istraživanja,
Nakladni zavod Globus, 1998.
Willard Quine: Rijeè i predmet, Kruzak, 1999.
Saul Kripke: Imenovanje i nužnost, Kruzak, 1997.
Donald Davidson: Istraživanja o istini i interpretaciji,
Demetra, 2000.
95
FILOjez.qxd 05. 06. 03 09:57 Page 95
Neki kljuèni tekstovi prevedeni su u zborniku
N. Miševiæ i M. Potrè: Kontekst i znaèenje, Izdavaèki
centar Rijeka, 1987.
Standardni zbornik na engleskom je
A. P. Martinich: Philosophy of Language, Oxford
University Press, 1996.
Filozofija jezika
Naklada Jesenski i Turk
Urednistvo
Vlaška 10, Zagreb, tel./fax: 01 4816 574, e-mail: naklada@jesenski-turk.hr
Proda|a
Av. Dubrovnik 15, Zagrebaèki Velesajam, paviljon 25, Zagreb,
tel.: 01 6528 958, fax: 01 6590 186, e-mail: jesenski-turk@jesenski-turk.hr
vvv.|esenski-turk.hr
UDK 329.285
BEY, Hakim
Privremene autonomne zone i drugi tekstovi / Hakim
Bey ; priredila Katarina Peoviæ Vukoviæ ; <preveli Larisa
Petriæ... et al.>. - Zagreb : Naklada Jesenski i Turk, 2003.
- (Posebno izdanje)
Prijevod djela: The temporary autonomous zone. - Pravo
ime autora: Peter Lamborn Wilson.
ISBN 953-222-100-X
430418023
FILOjez.qxd 05. 06. 03 09:57 Page 96

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful