You are on page 1of 12

DRUGI TJEDAN

NAPOMENA: ISKLJUČIVO ZA OSOBNU UPOTREBU


DRUGI TJEDAN

1. Život ti se pretvara u ono što misliš


Marko Aurelije

»Ljudi se boje razmišljati ili ne znaju kako razmišljati. Ne


uviđaju da, iako emocije nije moguće potisnuti, možemo
ojačati um. Sirom svijeta ljudi traže duševni spokoj, no spokoj
je nemoguć bez snage uma.« Eric. B. Gutkind

Misao - čin ili postupak razmišljanja - jedna je od najvećih moći kojima raspolažemo
i, kao i većinu moći, moguće ju je upotrijebiti na pozitivan i na negativan način,
ovisno o tome što odaberemo. Većina ljudi nikada nije primila poduku o tome kako
se koristiti mislima, vrhunskom silom uma. Znati kako ispravno razmišljati jednako
je važno kao i znati kako ispravno govoriti ili postupati. Ernest Holmes, utemeljitelj
znanosti o umu, ovako objašnjava zašto drži da je tako: »Život je zrcalo i osobi koja
razmišlja pokazat će odraz onoga što zamisli.«
Uz pomoć suvremene medicinske tehnike, u stanju smo vidjeti mozak, ali ne i
njegovo funkcioniranje. Vidimo samo posljedice moždane aktivnosti. Um, koji je
nevidljiv, upravlja postupkom razmišljanja. Govori mozgu kako treba razvrstavati
iskustvo i činjenice te kako oblikovati nove zamisli. Neizravno je djelovanje misli
lako razumjeti, jer čovjek očito mora razmisliti prije nego što može bilo što činiti.
Misao je motivacijska sila u pozadini djelovanja, jednako kao što je električna struja
sila koja nam osvjetljava dom. Misao ima i izravan učinak na materiju. Bez obzira na
to provodimo li svoje misli u praktičnu izvedbu ili ne, sama je misao već polučila
određene posljedice.
Je li vam na pamet ikada pala neka originalna zamisao, pa ste se upitali odakle je
stigla? Čini vam se kao da je um posijao zametak neke zamisli u mozak. A mozak se
tada prisjetio nekog vašeg iskustva ili znanja i razvio zamisao :ako da je vi konačno
možete izraziti suvislo i uvjerljivo. Zamisao se vjerojatno i poboljšavala kako ste je
sve više ispitivali u raznim okolnostima.
Na jednak način, um može reći mozgu o čemu treba razmišljati. Vrlo je primamljivo
držati da nemamo nikakvog nadzora nad time što nam se pojavljuje u glavi, no
stvarnost je zapravo drukčija. Pojavi li vam se neka misao koja se ne poklapa s vašim
interesima, možete, ako ste budni i dobro uvježbani, početi razmišljati o nečemu
drugom, tako da će nepoželjne misli nestati.

»Iz jednog davnog razgovora s Thomasom A. Edisonom


najjasnije se sjećam jedne jedine rečenice ispisane i obješene
na zidu njegove sobe. Glasila je, otprilike, ovako: 'Upravo je
nevjerojatno što su sve ljudi u stanju činiti samo da bi izbjegli
razmišljanje.'A to je tako tragično istinito opažanje. Neki od
nas razmišljaju, veći broj nas misli da razmišlja, a većina
nikada i ne pomisli na razmišljanje. Posljedica je ponešto
iskrivljeni svijet.« Pollack

2
DRUGI TJEDAN

Izgleda vam teško? Iskušajte sljedeći pokus. Kaže li vam netko: »Ne razmišljaj o
bananama!«, usred vaše svijesti istog se trena stvara predodžba o bananama. Reći
samome sebi kako trebate prestati o nečemu razmišljati tako zapravo i ne donosi
puno toga dobroga, zar ne? Nepoželjnu misao potrebno je zamijeniti poželjnom
misli. Ne želite li razmišljati o bananama, pokušajte misliti o srcima za Valentinovo.
Kad vam se te dvije riječi jednom usade u um, moći ćete zamisliti takvo srce, u svoj
njegovoj ljepoti, a banana će nestati.
To nazivamo »tehnikom istiskivanja«. Ispunite li čitav kapacitet svog uma mislima za
koje držite da su pozitivne i produktivne, nećete imati mjesta za loše i negativne
misli. Misli koje tako možete »istisnuti« odnose se na zavist, mržnju, pohlepu,
egocentričnost, destruktivnu kritiku, osvetu i misli kojima gubite vrijeme i koje su
posve neproduktivne za vaše krajnje životne ciljeve. Druga je metoda istiskivanja
negativnih misli neprimjetno oslobađanje. Tako možete reći: »S ljubavlju te ispuštam
u beskrajno ništavilo iz kojeg si potekla«. A potom te misli jednostavno oslobodite.
Kad se suočite s nekom neugodnom zadaćom, poput košnje travnjaka, lako ćete se
naći u iskušenju i zbog toga se početi tužiti. Međutim, kad je u vašem interesu
dovršiti taj posao, zašto u nju, sada kad za to znate, ne unijeti i više zabave? Kako? U
sebi razgovarajte sa samim sobom. Primjerice, dopada li vam se boja kosilice? Ako
vam se dopada, svaki put kad samog sebe uhvatite kako
razmišljate: »Ne volim kositi travnjak«, umjesto toga pomislite: »Sviđa mi se moja
crvena kosilica.« Članove obitelji i prijatelje zamolite da vam pomognu. Izgovorite li
nešto negativno o košnji travnjaka, oni vam mogu namignuti, nasmiješiti se i reći: »O,
da? A koje je boje kosilica?«
Važno je pronaći nešto što istinski vrijedi za vas, koliko god to nešto izgledalo
nevažno, a čime ćete zamijeniti negativne misli. To može biti i ljubav prema svježem
zraku, suncu, boravku na otvorenome, mirisu svježe pokošene trave ili mogućnosti
posjećivanja prijatelja s druge strane vrtne ograde. Dopustite li danas samome sebi
razmišljanje na određeni način, vjerojatno će vam biti lakše tako razmišljati i sutra.
Sve čime ćete pozitivnom misli zamijeniti negativnu promijenit će vaš stav, a time i
vaše iskustvo. Tako ćete ne samo pokositi travu nego se možda i bolje osjećati.
Pritom prema sebi budite popustljivi. Ako ste radili na mijenjanju toka razmišljanja, a
negativne se misli, čini vam se, i dalje skupljaju u glavi, nasmijte se samome sebi.
Prihvatite činjenicu da dajete sve od sebe i vratite se mislima koje trebaju zamijeniti
negativnost. Kad postanete vještiji u nadziranju vlastitih misli, pozitivne korisne
misli nabolje će promijeniti čitav vaš život.

3
DRUGI TJEDAN

2. Čovjek prima onakvu ljubav kakvu daje


John M. Templeton
U vezi s ljubavlju moguće je uočiti nešto vrlo neobično. Ljudi traže, jure, pokušavaju
zavrijediti, dohvatiti i zadržati nešto što im po prirodi pripada, poput zraka koji
udišu! A kakvim se samo mentalnim i emocionalnim kušnjama izlažemo kako bismo
do nje došli! Mnogi od nas drže kako sve ovisi o tome da nas ispravna osoba vidi u
ispravnome svjetlu, tako da stekne ispravne osjećaje i zavoli nas. Time se pojačava
pritisak u nastojanjima da budemo upravo ono što ta druga osoba želi, te joj
nastojimo ugađati, "riti dovoljno dobri kako bismo zavrijedili njezinu ljubav.
.Moramo izgledati upravo onako kako treba, govoriti samo ispravne stvari i činiti
samo ono što je ispravno. Inače možda nećemo doći do ljubavi koju priželjkujemo ili,
ako do nje i dođemo, možda ćemo je izgubiti. Stav prema kojem nema ljubavi sve
dok mu je netko ne »podari« čovjeku će najlakše donijeti emocionalnu osakaćenost,
ovisnost, samosažaljenje, gorčinu i ciničnost.

»Voli sve stoje Bog stvorio, veliku cjelinu i svako zrno pijeska
u njoj. Voli svaki list, svaku zraku Božjeg svjetla. Voli
životinje, voli biljke, voli sve. Voliš li sve, opažat ćeš
zagonetke u svim stvarima. A kad ih jednom uočiš, počet ćeš ih
iz dana u dan sve više shvaćati. I na koncu ćeš čitav svijet
zavoljeti ljubavlju koja obuhvaća sve.« Fjodor M. Dostojevski

Dakako, priznavali mi to ili ne, svatko od nas instinktivno želi iskusiti ljubav. To
smatramo životnim blagom jer je ljubav istinska priroda svake duše. U prirodi -e
vaše duše da proživljava i stvara iskustva ljubavi, jer ljubav potječe iz same biti
vašega bića. Sila, snaga i energija . ubavi počivaju i postoje sami po sebi, unutar nas
kao sama životna krv. I toliko je važno izražavati ljubav! Svjetski poznati operni
pjevač Luciano Pavarotti rekao je: nikada ne znaš kakve male poticaje umjetnici nose
sa sobom, takvo blago tapšanje po ramenu od kojih ruku, kakav izrezak iz vina,
kakvu riječ nade iz učiteljevih usta. Držim daje dozvana vjera u sebe temelj naše
nadarenosti, no uvjeren sam i su ti mali poticaji žbuka koja održava čvrstoću tog
temelja.« Jedna starodrevna priča govori o tome kako je najveći dar ljubavi ostao
skriven. Kad su bogovi stvarali ljudski r:d, pitali su se kamo bi mogli skriti to
najdragocjenije i najmoćnije blago kako ga ljudi ne bi zlorabili i prema njemu se
odnosili na neprimjeren način. »Da ga skrijemo na vrh najviše planine? Da ga
zakopamo duboko u zemlju? Da ga stavimo u sarkofag na dno najdubljeg mora? Ili
da ga L.<rijemo u samo srce najgušće, najmračnije šume?« Nakon dugotrajnog
razmišljanja, na koncu su se ipak dogovorili. Taj će dar usaditi u sama ljudska bića,
jer se nitko zacijelo neće sjetiti ondje ga tražiti! Za svaki slučaj, bogovi su još odučili
ljudima dati oči koje gledaju prema van, a ne prema unutra.

4
DRUGI TJEDAN

Ta je tajna sada u vašem posjedu. Možete se zagledati u sebe kako biste pronašli to
blago i doživjeli ga u svakom području svog života. Siguran način doživljavanja
ljubavi jest davati ljubav. Davanje ljubavi vama pokazuje da je imate, jer ne možete
davati nešto što nemate, nije li tako?! Nema te osobe koja nema ljubavi koju bi mogla
davati. Ne trebate tražiti ispravne osobe koji će prepoznati i shvatiti ljubav na način
na koji to činite vi. Jednako tako, neoćekivajte to da će vam ljubav uzvraćati onima
kojima je vi dajete. Ako vam netko i uzvrati ljubav, to možda neće činiti na način na
koji ste je vi davali.
Ljubav održava spoj uma i tijela. Riječ je o privlačnoj sili koja k nama privlači našu
dobrotu ovisno o dubini i snazi naše spoznaje i razumijevanja ljubavi. Kad živimo u
ljubavi, uza svjesni izbor za izražavanje i doživljavanje ljubavi, sudjelujemo u
najmoćnijoj sili koja djeluje u našem životu i u svijetu. Dr. George Washington
Carver bio je svjestan snage ljubavi kad je rekao: »Sve će odati svoje tajne samo ako
to nešto dovoljno volite.«
Počnite od onih koji su oko vas, o kome god bila riječ: muškaraca, žena, djevojčica,
dječaka, staraca, mladih ljudi, sebe. Davati ljubav ne znači pribjegavati lažnoj
sentimentalnosti ili laskanju. Riječ je o prirodnome stavu i držanju obilježenom
dobronamjernošću, ljubaznošću, potporom, brižnošću i benevolencijom. Riječ je i o
spremnosti na to da činite sve što možete kako biste pomogli i nekome poboljšali
stanje u kojem se nalazi. Kad ljubav dajete svjesno posredstvom misli, riječi i djela,
lakše ćete postati vlastitim poljem sile ljubavi.
Kako ste u stanju tako snažno osjetiti snagu i ljepotu ljubavi u sebi, možda ćete
prestati razlikovati ljubav koju dajete i ljubav koju primate. Na koncu možda gotovo
uopće nećete primjećivati privlačite li ljubav natrag, prema sebi. Taj dar, davanje, i
primanje mogu biti jedan jedinstveni, skladni tok najmoćnije sile u svemiru.

5
DRUGI TJEDAN

3. Da bi mu oprostili, čovjek najprije mora


oprostiti John M. Templeton
Roy Masters, u svojoj knjizi Kako s pomoću uma održavati zdravlje, kaže kako bismo
trebali biti zahvalni kad nas netko uvrijedi. Taj netko time nam čini uslugu, kaže on,
jer kad oprostimo onome tko nas je uvrijedio, brišemo dio autodestruktivnih
posljedica uvreda koje smo eventualno nanijeli drugima. Na taj način učimo vrijednu
lekciju: »Da bi mu oprostili, čovjek najprije mora oprostiti.«
Čovjek koji ne može oprostiti može postati bolestan, tjelesno, mentalno, emocionalno
ili duhovno, kako nam to uvjerljivo pokazuje priča o Kathy. Kathy je čitav život
mrzila oca i imala dojam da su tako ekstremni osjećaji posve opravdani. On je
navodno napustio Kathy, njezinu majku i još šestero djece. Svaki put kad bi majka
zanijela, otac bi nestao dok se dijete ne bi rodilo. Kad bi se vratio, isti bi se tužni
postupak ponovio. Dok je bio kod kuće, otac je fizički zlostavljao sve ukućane,
povremeno čak i tukući majku konjskim bičem. Ona i djeca užasavali su ga se. Nitko
nije znao kad bi mogao izgubiti živce i postati nasilan. Kathy bi se katkada u strahu
skrivala pod stol ili u krevet, a mnogi su se slagali kako ima potpuno pravo mrziti
oca.
Međutim, takvo kronično stanje bijesa snažno je i negativno utjecalo na njezin život i
veze, više nego na ikoga drugog. Poput oca, i Kathy bi se već i na najmanju
provokaciju istresala na onoga tko bi joj se našao u blizini. Zbog takvih postupaka
redovito bi je otpuštali sa svakog posla, a u privatnome je životu nanizala mnoštvo
mučnih i nesretnih veza.
Mržnja i ogorčenost na koncu su se odrazili i na njezino zdravstveno stanje. Počele su
je mučiti glavobolje, poteškoće s probavom, a na koncu je oboljela i od artritisa.
Postajala bi žrtvom svake bakterije koja bi naišla, unatoč trudu liječnika i djelovanju
lijekova. U vrijeme dvadeset petog rođendana, Kathy je već izgledala poput žene
srednjih godina.

»Onaj koji ne može oprostiti drugima ruši most koji i sam


mora prijeći; jer svaki čovjek ima potrebu za time da mu bude
oprošteno.« Lord Herbert

Znala je da bi joj bilo bolje da samo nekako nauči oprostiti ocu, no to jednostavno nije
mogla, a nije željela ni da mu oprosti bilo tko drugi. »To je jednostavno jedna užasna
osoba«, plakala bi, iznova proživljavajući užase iz prošlosti. »Pogledajte što je
učinio.« No neki unutarnji glas koji ju je vodio neprestano joj je ponavljao da »mora
najprije oprostiti da bi joj bilo oprošteno«. Svi smo mi činili stvari za koje je potreban
oprost, a Kathy u tome nije bila nikakva iznimka. Željela se osloboditi stvari koje je
govorila i činila. Željela je da joj bude oprošteno. I tako je započela s postupkom
opraštanja, i to izjavom koja je glasila približno ovako: »Opraštam ti, ti jadni taj-i-taj.«

6
DRUGI TJEDAN

Isprva joj je bilo teško i osjećala se neiskrenom jer uopće nije osjećala da želi oprostiti.
No ustrajnošću je došla do popustljivije izjave. Ubrzo je bila u stanju odustati od
onog »ti jadni taj-i-taj«. Shvativši kako se njezin otac mogao ponašati onako nasilno,
počela ga je žaliti, a potom osjećati suosjećanje i na koncu pravu ljubav.
Naučivši oprostiti ocu, Kathy je počela opraštati i istinski voljeti i sebe. Na koncu se
riješila problema tjelesne naravi, a život joj se promijenio nabolje. Na temelju iskustva
otkrila je da opraštanje pomaže i onome kome se oprašta i onome tko oprašta.

Oslobođen tereta suspregnutog opraštanja, čovjek može poći dalje uz obnovljen


osjećaj mira. Um je čudesno oruđe, jer može pohranjivati informacije koje je kasnije
moguće iznova preispitivati. Postoji li u njemu kakva negativna misao o nekoj
povredi - stvarnoj ili umišljenoj - mogućnost mentalne transformacije takve slike
također postoji. Negativno sjećanje moguće je promijeniti opraštanjem toj drugoj
osobi i opraštanjem samome sebi zbog ustrajavanja na toj slici povrijeđenosti.
Međutim, sama svijest o važnosti opraštanja automatski neće olakšati situaciju kad
imamo osjećaj da nam je netko nečim naudio ili nanio nepravdu. Okolnosti u toj
situaciji nije moguće izmijeniti, no moguće je promijeniti obrasce razmišljanja.
Pozitivnu lekciju na tom području nudi knjižica Teorija grickanja. Autor tako,
jednostavnim rječnikom, objašnjava kako je svaka osoba, poput snježne pahulje ili
otiska prsta, jedinstveni pojedinac koji nudi osobite doprinose. U toj knjizi stoji i kako
pojave na koje putem nailazimo mogu biti u obliku »grickala« (misaonih energija
koje ustrajno odgrizaju male komadiće, zalogajčiće našeg pozitivnog stava i
samopoštovanja), a koje, u dužim razdobljima, mogu umanjiti našu jedinstvenost.
Neka od tih »grickala« mogu biti pronalaženje zamjerki sebi ili drugima, gubljenje
strpljenja prema sebi ili prema drugima i nakupljanje bilo kakvih negativnih misli ili
misli koje dovode do neopraštanja.

»Onima koji najviše opraštaju bit će najviše oprošteno.«


Josiah W. Bailey

Od vremena do vremena načas zastanite kako biste razmotrili svoje misaone obrasce.
Prema riječima Henryja H. Buckleyja: »Održavajte misli na pravome putu -jer kako
mislite, tako jeste. Misli su stvari, stoga mislite samo ono zbog čega će svijet postati
boljim, a vi se nećete stidjeti.« Tražite male znakove koji ukazuju na »grickala«, a
mogu se pojavljivati u vašim postupcima, razgovorima, emocijama, kao i vašim
mislima. Neki će morati naučiti kako opraštati. Theodore Cuyler Speers ovim je
riječima naglašavao upravo to: »Opraštanje je nešto što moramo naučiti, ne kao
dužnost ili obvezu, nego kao iskustvo srodno iskustvu ljubavi; ono mora nastati
spontano.«

7
DRUGI TJEDAN

4. Zahvalno držanje donosi sreću


John M. Templeton
Budite li se svakog jutra s pjesmom hvale i slave na usnama? Cijenite li život u svoj
punini i iz dana u dan? Ili se morate dugo i dobro zamisliti kako biste se prisjetili
nečega zbog čega trebate osjećati zahvalnost?
Pomno razmotrite odgovore na ta pitanja, jer bi oni mogli biti ključni za ostvarivanje
života ispunjenog korisnim djelovanjem i radošću. Jedan od životnih zakona, i
nemilosrdnih načela, govori nam da će se naše zadovoljstvo i sreća uvećati razvijemo
li stav zahvalnosti. I sami razlozi za tu zahvalnost tada se mogu početi množiti.
Moguće je i da će biti nužno školovati se kako bismo mogli početi drukčije
razmišljati, kako se to navodi u ovim riječima Alberta Schweitzera: »Školovati samog
sebe za osjećaj zahvalnosti znači ništa ne uzimati zdravo za gotovo, o čemu god bila
riječ, nego uvijek tražiti i cijeniti tu dobru volju koja je u pozadini određenog
postupka. Prisilite se na to da sve dobro što se za vas čini smatrate uobičajenim i
posve razumljivim. Sve potječe od želje za dobrobiti koja je usmjerena prema vama.
Nastojite li ozbiljno i neprestano samog sebe školovati za osjećaj zahvalnosti, vaša
nepopustljiva ljudska priroda ni vama ni drugima neće izazivati nikakve nevolje.«
»Ali kako taj pozitivni pristup doista funkcionira?« možda ćete pitati. Samome sebi
to možete dokazati jedino ako se svojski potrudite i pričekate da vidite što će se
dogoditi. Otto Friedrich Bollnow napisao je: »Vrlina zahvalnosti izravno dodiruje
krajnje temelje ljudskoga postojanja, jer teško da postoji neka druga čovjekova odlika
koja je toliko primjerena otkrivanju stanja njegovog unutarnjeg duhovnog i moralnog
zdravlja kao stoje to njegova sposobnost pokazivanja zahvalnosti.« Znali vi to ili ne,
imate mnoštvo razloga zbog kojih i ovog trena trebate zapjevati čudesnu pjesmu
zahvalnosti!
U priči Ljubav nije slijepa Russell Criddle opisuje što to znači biti slijep, a potom
operacijom povratiti vid. »Sve je izgledalo čudesno lijepo. Ništa nije izgledalo ružno.
Smotak papira odbačen u odvodni kanal, već i same te riječi dočaravaju prljavštinu,
no ja sam vidio bijelo i crno i boje, ravne linije i simetriju, nevjerojatnu razliku u
odnosu na sve druge smotke papira u svim drugim kanalima. Nisam osjećao silno
oduševljenje zbog toga što više nisam slijep, samo me taj silni osjećaj ljepote
oduševljavao do samih granica izdržljivosti. Pojurio sam u kuću i u svoju sobu i zario
glavu duboko u jastuk. Ne zbog toga što više nisam bio slijep, ne zbog toga što sam
progledao, nego zbog toga što jednostavno nisam imao dovoljno mogućnosti, što
nisam raspolagao tolikim kapacitetima da bih bio u stanju probaviti toliko
veličanstvenosti. Zaplakao sam.« A to je svakako bila zahvalnost nemjerljivih
razmjera!
Sve čemu pridajete pozornost i vjeru, o čemu god bila riječ, postaje vašim iskustvom.
Stoga pozornost usmjerite na to kako biste željeli vidjeti samog sebe. Iskažite
zahvalnost za spoznaju da upravo sada postajete tom osobom. Iskažite zahvalnost za
svo obilje u kojem trenutačno uživate i iskažite zahvalnost za obilje svega dobroga
što je na putu prema vama. Dok tako razmatrate sve razloge za sreću i postajete sve
svjesniji toga koliko vam je istinski dobro i koliko ste sretni, možete početi izgrađivati

8
DRUGI TJEDAN

stav zahvalnosti. Život će vam biti obasut srećom onako kako dotada niste ni mislili
da je moguće. Nastojite se svakog jutra buditi s urođenim očekivanjem dobroga i uz
čudesan osjećaj zahvalnosti već i za sam život. Vaši će dani biti ispunjeni uzbudljivim
pustolovinama.

»Zahvalnost je plod velike kultiviranosti; nećete je


pronaći među nekulturnim svijetom.« Samuel Johnson

Istina, možete odlučiti koncentrirati se isključivo na ono za što držite da vam u


životu nedostaje. Možete naricati nad činjenicom da niste dobili dio materijalnih
dobara kakav vam pripada. Možete se žaliti na sudbinu, roditelje, lisnicu i tuđe
mane i slabosti. Za takve stvari prije vas odlučili su se mnogi, a mnogi to čine još
uvijek.
Ili se možete promijeniti. Možete spoznati čudesne načine igranja igre koju nazivamo
životom. Možda već uviđate koliko je mudro imati zahvalan stav prema svemu. Ako
je tako, možda je potreban još samo mali korak kako biste se otvorili za veće
poštovanje, zahvalnost i veće obilje. Kad dobro ovladate obiljem koje je već i u ovom
trenutku vaše, sve izraženiji stav zahvalnosti donosit će vam sve više sreće i dobiti, a
kroz vas jednakom mjerom i čitavom našem svijetu. Stav zahvalnosti - može pomoći i
vama!

9
DRUGI TJEDAN

5. Čovjek se boji onoga što ne razumije


Anonimna
Nedavno sam vidio reprizu zajedničke emisije koja se izvorno istodobno uživo
emitirala iz San Francisca i Sankt Petersburga. Publika u oba grada vidjela je
cjelokupan prikazani program. Do jednog od najdramatičnijih trenutaka došlo je
potkraj emisije, kad su okupljeni i u •ednom i u drugom studiju uvidjeli stvarnost
čitave situacije te su počeli jedni drugima domahivati. Suze radosnice tekle su u oba
grada. Ljudi koji su više od jedne generacije proveli na suprotnim stranama hladnoga
rata odjednom su postali svjesni toga da su oni na drugoj strani upravo poput njih
samih. Ta nova razina razumijevanja uvećava mogućnosti za održavanje mira u
čitavome svijetu.

»Nadmoćan je čovjek troslojan. Krepostan, oslobođen je briga;


mudar, oslobođen je dvojbi; neustrašiv, oslobođenje straha.«
Konfucije

Tijekom II. svjetskoga rata saveznički su vojnici Nijemce nazivali »Švabama«, u


sukobima u Koreji i Vijetnamu kineske komuniste, sjeverne Korejce i Vijetnamce
nazivali su »kosookima«. Takvim imenima cilj je bio dehumanizirati neprijatelja i
stvoriti dojam nadmoći i gnušanja (koji je zapravo jedan od oblika straha) kod
vojnika koji su se protiv njih trebali boriti. Da su oni koji su tako uvrjedljivo nazivali
neprijatelja uviđali da se vojnici s druge strane linije također bore za ono u što
vjeruju, ubijati takve borce postalo bi neusporedivo težom zadaćom. Jedna stara
maurska izreka podsjeća nas na jednu veliku istinu: »Onaj tko se nečega boji, tom
nečemu upravo daje moć da njime vlada.«
Svi mi imamo strahove različitih razmjera i oblika i stoga je važno spoznati koji su to
strahovi te se s njima izravno suočiti. Hrabrost nadvladava osjećaj bespomoćnosti i
potiče nas na to da u svakoj situaciji pribrano razmišljamo i počnemo djelovati. Kad
pojačamo razumijevanje sebe i drugih, vjerojatnost da će se strah i mržnja ukorijeniti
postaje puno manjom. Kad su gledatelji u San Franciscu shvatili da ljudi u Sankt
Petersburgu također imaju određene nade i težnje, strah i nerazumijevanje počeli su
nestajati. Kad su gledatelji u Sankt Petersburgu spoznali da ljudi u San Franciscu
izgledaju poput njih, da se poput njih i smiju, da slično zamišljaju budućnost, svijet je
načinio divovski korak u smjeru ostvarivanja mira i bratstva.
Najčešće se bojimo nečega što nam je nepoznato. Kad su prvi lovci, nastojeći doći do
hrane, tražili životinje koje su se hranile i ljudskim mesom, s lovom je uvijek bio
neraskidivo povezan određeni osjećaj straha i napetosti - ne zbog toga što lovac ne bi
znao na što će naići, nego zato što nije znao kada. Danas ćemo u svakodnevnome
životu rijetko naići na životinju koja bi bila u potrazi za ljudskim mesom, tako da
gotovo i nema razloga pribojavati se da bi nam život mogla ugroziti takva opasnost.
Pa ipak, i dalje proživljavamo strah i napetost povezane s budućnošću. Držimo da
postoji mogućnost da nam se dogode užasne stvari, a ne znamo kad bi se one mogle

10
DRUGI TJEDAN

dogoditi. Međutim, istina je to da, kad životu pristupamo bez straha, stvari na koncu
najčešće ispadnu više nego dobro.

»Strahove možete nadvladati suočite li se s njima na valjan


način. Strah je jedna od emocija. A emocije u potpunosti
dolaze iz unutrašnjosti biča i imaju samo onoliko snage koliko
im je damo. Kao ljudska bića, raspolažemo i intelektom, a
upravo intelekt, a ne emocije, mora biti vrhovna snaga koja će
usmjeravati naš život želimo li ovdje iskusiti imalo sreće.
Emocije su boja života; bez njih bismo uistinu bili bezlična
stvorenja. No, te emocije moramo nadzirati, jer će one inače
nadzirati nas. To osobito vrijedi za emociju straha, koji će,
dopustimo li mu neograničenu vladavinu, od svih nas stvoriti
te drhtave sjene ljudi kojima olakšanje može donijeti tek
smrt.«
John M. Wilson

Ostanemo li svjesno u zagrljaju straha, jedan će strah voditi do drugoga, a to može


donijeti samo nove strahove. Živimo li u stanju straha, uvijek će se naći nešto čega se
možemo bojati. Većina strahova u nas ulazi učenjem, pa ih se, jednako tako, možemo
i odučiti! Strah može biti nedostatak svijesti o nazočnosti Boga kao stvarne sile u
našem životu. Uza svijest o aktivnoj Božjoj nazočnosti u našem životu, mnogi aspekti
straha mogu se izgubiti u izmaglicama nestvarnoga. Poput snježne grude koju
ubacite u kantu vruće vode, strah se topi, a njegova se energija transformira u
pozitivnu vjeru.
Za primjer uzmite osobe koje se oporavljaju od alkoholizma. Za trajanja bolesti ti
ljudi sve odlučnije poriču da imaju velikih problema s alkoholom. Većina njih mora
potonuti do samoga dna - neki se i doslovce moraju probuditi u blatnjavome jarku uz
rub ulice - i tek potom biti u stanju podignuti pogled i uvidjeti da je rješenje u
liječenju. Strah i tjeskoba koji su bili uzrok njihove ovisnosti o alkoholu morali su izići
na svjetlo kako bi se oni s njima mogli suočiti i poraziti ih.
No, da biste podignuli pogled nije nužno doseći dno. Već sada, bez odlaganja,
možete početi spoznavati da život bez straha daje najbolje moguće rezultate. Možete
odmah početi uviđati da su ljudi »na drugome kraju svijeta« jednaki kao vi i ja -
samo žele biti slobodni kako bi mogli biti sretni i korisni. Ne morate se bojati posezati
za novim iskustvima ili se izlagati novim rizicima kako biste stekli uvećano
očekivanje dobroga. Možete bez straha nastaviti u smjeru uspjeha, sklada, zdravlja,
blagostanja i korisnosti.

11
DRUGI TJEDAN

Podvučeno!
1.Misao - čin ili postupak razmišljanja - jedna je od najvažnijih i najsnažnijih moći
kojima raspolažete i, kao kod gotovo svih moći, moguće ju je koristiti i pozitivno i
negativno.
2.Pojavi li se negativna misao, odmah je zamijenite pozitivnom.
3.Ljubav je »duhovno ljepilo« koje sve drži na okupu.
4.Zagledajte se u sebe kako biste pronašli blago ljubavi.
5.Prvi korak u dobivanju oprosta jest oprostiti!
6.Zapamtite da je jedan od najboljih učitelja svakodnevno iskustvo.
7.Pogledajte oko sebe. Cijeneći sve to, pronađite ljepotu i radost i pozovite ih da
postanu stalnim gostima u vašem domu.
8.Kad počnete uviđati da Bog s ljubavlju vodi vaš život, moći ćete spoznati i da se
zapravo nemate čega bojati.

Zakon u praktičnoj primjeni!


Misli koje u njemu nastaju, u čovjeku izazivaju snažne reakcije. Ako je usmjerena na
nekog drugog, vaša misao prema toj osobi leti poput odlično navođenog projektila.
Ako je vaša misao ponajviše povezana s vama, ostaje uz vas i samo čeka priliku da
reagira i utječe na vas, tako se reproducirajući.
Sada ću navesti jedan navod dubokog značenja, a koji se odnosi na misli. Pročitajte
ga i razmislite o brojnim razinama svijesti koje on može poticati, te zapišite vlastita
opažanja. Ovog tjedna budite svjesni toga kako se mudrost sadržana u tom navodu
može primijeniti na vaš život.
Sve što jesmo, posljedica je onoga što smo ?nislili; temelji se na našim mislima i
istkano je od naših misli. Govori li čovjek ili, pak, djeluje sa zlom misli, pratit će ga
patnje jednako onako kao što kotači prate kopita životinje koja vuče kola.
(Dhamapada, zbirka starodrevnih budističkih pjesama)
Tijekom tjedna nekoliko puta poradite na toj vježbi i zamisli iz svakog od eseja
primijenite na svoj postupak razmišljanja. U dnevnik pribilježite sve osobite misli,
spoznaje, svijesti ili zamisli koje se eventualno pojave.

12