You are on page 1of 416

ARISTOTEL: DJELA

Izdaje
SVEUILINA NAKLADA LIBER

Recenzenti
Danilo Pejovi
Davor Rodin

ARISTOTEL

METAFIZI
KA
Prijevod s izvornika i sedmojezini
tuma temeljnih pojmova {grki,
latinski, engleski, francuski,
njemaki, ruski, novogrki)
TOMISLAV LADAN
Predgovor ANTE
PAANIN

SNL
ZAGREB 1985.
Naslov izvornika META
TA
Predloak grkog teksta prema
izdanju
ARISTO
TELIS
METAP
HYSICA

Recognovit brevique adnotatione


critica instruxit W. Jaeger
MCMLX,

Filozofijska
redaktura
DANILO
PEJOVIC

Knjiga Metafizika izraena je uz


suradnju redakcije Biblioteke
Politika misao

ARISTOTELOVA
FILOZOFIJA

METAFIZIKA

KAO

PRVA

Renesansi Aristotelove misli u suvremenom evropskom


kulturnom krugu prikljuila se i Biblioteka Politika misao
Fakulteta politikih nauka Sveuilita u Zagrebu i u zajednici sa
Sveuilinom nakladom Liber zapoela izdavati glavna Aristotelova
djela na hrvatskom jeziku, u prijevodu Tomislava Ladana. U skladu
s karakterom Biblioteke najprije je objavljena Nikomahova etika,
sada je pred nama Metafizika, a priprema se Fizika, Politika i spis
duu
1
K. , Das Kapital, I, Stuttgart 1962, S. 471 Kapital, I,
Zagreb 1947, str. 349.
Iako je Aristotel za nas danas filozofski najzanimljiviji i
najivotniji svojom praktinom filozofijom, to potvruju i
suvremeni pokuaji rehabilitacije praktine filozofije, koji najveim
dijelom polaze upravo od Aristotelove etike i politike, ni ostali
dijelovi Aristotelove filozofije, kao to su prva filozofija ili
metafizika, filozofija prirode ili kozmologija, zatim psihologija itd.,
nisu izgubili na znaenju, nego i oni, nakon vie od 2300 godina,
znae izazov za ivu filozofsku misao i zbiljski je unapreuju
svojom izvor-nou, pojmovnom odreenou i znanstvenom
temelji-tou. U tome je veliina i suvremeno znaenje Aristotela
kao mislioca koji je, prvi u povijesti filozofije, sve znanje svojih
prethodnika i suvremenika razliitim podrujima ovjekova svijeta
i ivota primjereno razvio na znanstvenoj razini, bilo da je njihove
misli prihvaao i dalje razvijao, bilo da ih je kritizirao i odbacivao.
Tu veliinu i znaenje imao je u vidu i Karl kada je Aristotela
nazvao najveim misliocem starine'.

1. BIOGRAFSKE I BIBLIOGRAFSKE NAPOMENE


ARISTOTELU I SUVREMENOM ISTRAIVANJU NJEGOVA
2IVOTA I DJELA
1
Gruhriss der Geschichte der Philosophie, begriindet von
Friedrich Uebervveg, vollig neubearbeitete Ausgabe; Die Philosophie der Antike, Band 3, Altere Akademie, Aristoteles-Peripatos, herausgegeben von Hellmut Flashar (Basel/Stuttgart
1983). Prikaz Aristotelu u tom svesku obuhvaa skoro 300
stranica (174457) a napisao ga je sam izdava H. Flashar,
ordinarijus za klasinu filologiju na Sveuilitu u Munchenu.
Brojevi u zagradama nakon citata u ovom poglavlju oznaavaju
stranice toga sveska Temelja povijesti filozofije. U ovoj biljeci

unaprijed navodim neka djela najbitnijih predstavnika suvremenih


filolokih istraivanja Aristotela kojima e biti rijei u ovom
poglavlju (godina pored imena stanovitog autora oznaava pri tom
djelo koje je te godine prvi put objavljeno). Djela filozofskom
istraivanju Aristotela bit e navedena biljekama slijedeih
poglavlja. Evo najvanijih djela filolokom istraivanju Aristotela:
W. Jaeger, Studien EntstehiinRsgeschichte der Metat>hysik des
Aristoteles (Berlin 1912); W. Jaeger, Aristoteles. Grtindtegung einer
Geschichte seiner Entwicktung (Berlin 1923); W. D. Ross, Aristotle
(London 1923); W. D. Ross, The development of Aristotle's
thought, u: Proceedings of the British Academv, 43/1957 (London
1958, 6378); E. Bignone, L'Aristotele perduto e la for-mazione
filosofica di Epicu.ro, I/II (Firenze 1936); A. Mansion, Introduction
a la Physique aristotilicienne (Pari 1946); D. J. Allan, The
philosophy of Aristotle (Oxford 1952);! F. Dirlmeier, Aristoteles,
u: Jahrbuch fur das Bistum Mainz, 5 (1950) 161 171; E. von
Ivanka, Die Behandlung der Metaphvsik in Jae-gers 'Aristoteles',
u: Scholastik, 7 (1932) 129; H. J. Kramer, Arete bei Platon und
Aristoteles. Zum Wesen und zur Geschichte der platonischen
Ontologie (Heidelberg 1959); . >, Hyle. Studien zum
aristotetischen Materiebegriff (Berlin 1971); I. Diiring, Aristoteles.
Darsteltung und Interpretation seines Denkens (Heidelberg 1966);
0. Gigon, Aristoteles, u: K. Fas ivotu najveeg mislioca starine napisane su mnoge rasprave
i knjige, esto s proturjenim tvrdnjama. Meutim, zastarijevaju ne
samo mnoge pojedinosti, nego se cjelokupne ranije interpretacije i
koncepcije pokazuju po-pogrenima i promaenima. To je prvi
dojam to ga prua suvremeno filoloko i filozofsko istraivanje
Aristotelova djela. Uzorni prikaz sadanjeg stanja istraivanja
Aristotela daje Hellmut Flashar u 3. svesku potpuno preraenog
izdanja uvene Uebervvegove povijesti filozofije2. Koristei taj
prikaz, u ovom u poglavlju istaknuti samo najvanije biografske i
bibliografske podatke i spoznaje kojima u suvremenom
istraivanju Aristotela vlada suglasnost, a koji su istodobno bitni za
razumijevanje problematike to je tematiziram u slijedeim
poglavljima.
Aristotel je roen 384. pr. n. e. u Stagiri na istonoj obali
poluotoka Halkidike. Njegov otac Nikomah bio je lijenik u slubi
makedonskog kralja Aminte III, djeda Aleksandra Velikog. Otac je
umro dok je Aristotel jo bio maloljetan.
Sa sedamnaest godina Aristotel je doao u Atenu i stupio u
Platonovu akademiju u kojoj je ostao od 367. *do 347. pr. n. e.
Otuda je razumljivo da su logiki i dijalektiki problemi Platonovih
kasnih dijaloga ponajprije utjecali na izgradnju Aristotelova
filozofskog miljenja. Ali on ni tada nije bio samo uenik, a
pogotovo nije ostao uenik, nego je ve rano razvio svoju
poziciju u objanjavanju s Platonom i drugim akademiarima
(230). Tako su u tom razdoblju nastali he samo njegovi logiki spisi,
kasnije nazvani Organon, nego i prvi nacrti Fizike, Metafizike, Etike
i Retorike.
to se tie Aristotelova odnosa prema Platonu, biografska
tradicija govori dijelom osobnom prijateljstvu a dijelom
nezahvalnosti uenika prema skoro etrdeset i pet godina starijem

uitelju. Iz Aristotelova pak djela prema Platonu progovara osobno


strahopotovanje, ali ujedno i injenina, katkada otra kritika.
Atenu je Aristotel prvi put napustio tek poslije Platonove smrti, ali
ne u znak protesta to je Speusip, koji je tada imao ezdeset godina,
bio odreen za predstojnika Akademije, niti kao izraz neke
unutranje krize njegova odnosa prema Akademiji, nego zbog
politike situacije jer su ve od 357. poele i dalje se razvijale
napetosti izmeu Makedonije i Atene, a u samoj su Ateni sve vie
maha uzimale antimakedonske snage. Njihov najistaknutiji nosilac,
Demosten, poetkom 349. u svojoj prvoj filipici otvoreno napada
Filipa
Makedonskoga.
Iako
Aristotel
za
vrijeme
dvadesetogodinjeg boravka u Akademiji nije direktno politiki
djelovao, ipak nije mogla postojati nikakva sumnja u njegovo
promakedonsko uvjerenje (231). U takvoj situaciji, u kojoj nisu
izostale i opasne optube,
smann (izd.), Die Grossen der Weltgeschichte, Bd. I (Miinchen
1971) 625647.
Aristotel je, nakon Platonove smrti svibnja 347, prihvatio poziv
vladara Hermije da doe u Assos na obali Male Azije nasuprot
Lezbu. Hermija je Aristotelu i ostalim pristaama Akademije u
Assosu stvorio mogunosti za znanstveni rad i filozofske rasprave.
Izmeu Aristotela i Hermije razvilo se osobno prijateljstvo, koje
Aristotel velia u svojoj pjesmi Hermiji nakon to su ga Perzijanci
na prijevaru i okrutno smaknuti 341/0. (232). Aristotel je,
vjerojatno nakon Hermijine smrti, oenio njegovu sestru (ili neakinju) Pitiju, a moda je, prije svega zahvaljujui prijateljstvu s
Hermijom, dolo i do poziva kralja Filipa da Aristotel preuzme
odgoj njegova trinaestogodinjeg sina Aleksandra.
Flashar tono primjeuje kako se i oko odnosa izmeu Aristotela i
Aleksandra isprela legenda savezu politike moi i filozofskog
znanja. Ta retrospektivna konstrukcija savezu velikog osvajaa
svijeta i velikog filozofa podjednako je pretjerana kao i suprotna
teza, koja odrie svaku ulogu Aristotela kao odgojitelja Aleksandra.
Svakako je tono da je Aristotel mladoga Aleksandra uputio u grku
kulturu i literaturu, da je dao da se za njega posebno prepie Ilijada
koju je Aleksandar, ponesen posebno njenim glavnim junakom
Ahilejem, oboavao i nosio na svojim kasnijim pohodima, ali je
netono iz toga izvlaiti zakljuak kako je Aristotel Aleksandru
davao politike savjete za odnoenje prema Helenima i barbarima.
Jer politika su shvaanja Aleksandra i Aristotela bila sasvim
razliita: Aristotel je zagovarao politiku zajednicu kao polis ili mali
grki grad-dravu, dok je Aleksandrov ideal bio veliko svjetsko
carstvo. Uostalom, Aristotelova odgojiteljska djelatnost trajala je
samo tri godine (343340), jer je ve esnaestogodinji Aleksandar
340/39. postao nasljednik prijestolja makedonskog carstva, a
Aristotel je jo bio lanom Akademije u Ateni i u naelu mogao,
nakon Speusi-pove smrti 339/8, biti izabran za predsjednika
Akademije, ali to stvarno nije mogao zbog svoje odsutnosti u
Makedoniji (233), te je za predstojnika izabran Ksenokrat.
Kako je poznato, Aristotel se u Atenu vratio u sasvim drukiju

politiku situaciju od one kada ju je prvi put napustio. On se 335/4.


ne vraa u Akademiju, nego dolazi u Likej u javnu gimnaziju u
sjeveroistonom dijelu Atene u podruju hrama Apolona Likeja.
Aristotelovoj djelatnosti i pothvatima za vrijeme njegova
drugog boravka u Ateni takoer postoje oprena miljenja. Tako je
dvojbeno da li je Aristotel uope utemeljio neku vlastitu kolu ili ne,
jer u pravnom pogledu posebnu aristotelovsku kolu utemeljio je tek
Teofrast, a sam izraz peripatos (natkriveni prostor), po kojemu je
kola dobila ime peripatetika kola a njezini lanovi peripateti-ari,
tj. oni koji u peripatosu raspravljaju i filozofiraju etajui, datira tek
nakon Teofrasta. Aristotel je upoznao Teofrasta vjerojatno ve u
vrijeme svojega dvogodinjeg boravka u Assosu (347345), a
znanstvenu suradnju s njim, prije svega na podruju zoologije i
botanike, zapoeo je 345/4. u Mitileni na Lezbu, kamo je bio preao
iz Assosa. Sam Teofrast, koji je bio petnaest godina mlai od Aristotela, potjee iz Lezba, pa je taj poetak bio odluan za njihovu
doivotnu suradnju. Za vrijeme drugog boravka u Ateni Aristotel je
pored javnih predavanja, za koja je koristio i preinaavao svoje
ranije nacrte, kako su oni dostupni kao razliita obrada iste tematike
u manuskriptima ili nastavnim predavanjima u koli, proirio istraivaku djelatnost i na podruje politike, te izvrio organizaciju
istraivanja i diobu na razliita podruja meu dakako samo
malim brojem uenika (Teofrast, Eudem, Me-non) (233).
Prikupljanjem i vrednovanjem istraivakog materijala na razliitim
znanstvenim podrujima Aristotel je pruio ne samo obilje
informacija, podataka i uvida nego je istodobno razvio refleksivnu
mo duha i podigao znanstvenu svijest svoga vremena na razinu
koja se i danas mjeri s najveim dometima ljudskog duha uope, a
da iz toga ipak nikada nije napravio, niti je, tovie, htio napraviti,
neki filozofski sistem.
Iako uzroci u pojedinostima nisu poznati, Aristotel je 322. bio
primoran da po drugi put napusti Atenu. Godinu dana ranije umro je
Aleksandar, pa je makedonska stranka u Ateni ponovo bila
proganjana. Biografska tradicija govori, dodue proturjeno i
nepouzdano, tome da je Aristotel bio optuen za bezbotvo i da je
u vezi s tim rekao kako je Atenu napustio zbog toga jer nije elio da
se Ate-njanj po drugi put ogrijee filozofiju. Sjeanje na Sokratovu smrt bilo je jo svjee. Stoga se Aristotel uputio u kuu
svoje majke u Halkidu na Eubeji, gdje je u listopadu 322. umro. U
svojem testamentu nije doticao pitanja svojih spisa, istraivanja i
Likeia, nego ie, uz elju da bude pokopan pored svoje ene Pitije,
regulirao samo privatne stvari i rodbinske odnose, posebno one koji
se tiu sina Nikomaha.
U antikim popisima navodi se skoro dvije stotine naslova
Aristotelovih spisa. Najvaniji od tih popisa, kao to je onaj Diogena
Laertija i katalog Hesihija, polaze od zajednikog izvora koji
prethodi Andronikovu izdanju Aristotelovih djela. U tim popisima,
meutim, nedostaju ne samo naslovi spisa poput Fizike, Metafizike i
Nikomahove etike nego i najvei dio naslova pojedinanih rasprava
unutar tih kompleksa (190). Stoga je Andronikovo izdanje ukupnik Aristotelovih djela, nastalo ili u Ateni u prvoj polovici 1. stoljea
pr. n. e. (kako misli P. ) ili tek izmeu 40. i 20. pr. n. e. u

Rimu (kako misli I. Diiring), ne samo osnova. svekolike predaje


Aristotela nego je s njim u biti identian nama sauvani 'Corpus
aristotelicum' (192). Andronik je;pise podijelio u etiri skupine: 1.
logiki spisi (Organon) s Topikom na elu prije Analitika; 2. etiki,
politiki i retoriki spisi (zakljuno s Poetikom); 3. prirodofilozofski, bioloki i psiholoki spisi; 4. Metafizika kao zbirka vie
pojedinanih rasprava u nizu nakon fizikalnih spisa. Flashar
zakljuuje kako je Andronik tim prikupljanjem i poretkom
Aristotelovih nastavnih radova ali i neuzimanjem u obzir tzv.
egzoterinih, kasnije nastalih, spisa poloio temelj shvaanju
koje do u 20. stoljee vlada tezom da je Aristotelova filozofija u
sebi vrsto zatvoren sistem, kako prema stvari tako i u formi
prikaza (192).
Time smo se pribliili sredinjem problemu suvremenog
istraivanja Aristotela. Pod tim se vie ne podrazumijeva
istraivanje koje slijedi za prvu polovicu naega stoljea
reprezentativnu knjigu Wernera Jaegera iz 1923, nego filoloko
istraivanje Aristotela posljednjih desetljea koje kulminira
velikom knjigom "Aristotelu Ingemara Dti-ringa 1966. Ovu
posljednju knjigu Flashar smatra reprezentativnom sintezom naega
doba (181). Jaeger je dakako filolokom istraivanju Aristotela
dao mnogostruke impulse, posebno svojom ranijom knjigom iz
1912, koja je dokazom nejedinstvenosti Aristotelove 'Metafizike' i
objanjenjem nastanka Aristotelovih nastavnih spisa u vezi sa-:
kolskim pogonom posredovala valjane i trajne spoznaje (179).
Kanonom u istraivanju Aristotela do pedesetih godina, meutim,
postalo je Jaegerovo djelo iz 1923, a upravo te Jaegerove rezultate
u ukupnom konceptu i u mnogim pojedinostima valja smatrati
pogrenima (177). Posebno je pogrean njegov pojam razvoja
Aristotela od mladog platoriiara preko zrelog doba do starog
empiri-ara.
Naelnu kritiku Jaegerove koncepcije bili su najavili H. G.
Gadamer 192S. i E. von Ivanka 1932. Meutim, cijelom

prvom polovicom naega stoljea dominirale su interpretacije


Aristotela na Jaegerovu pravcu. Njegova knjiga Aristotelu prevodi
se na engleski 1934, na talijanski 1935, na panjolski 1947. Jaegera
nasljeduju ne samo njegovi uenici F. Solmsen, . . Brink, R.
Walzer nego i istraivai Aristotela kao E. Bignone 1936, zatim
neotomist A. Man-sion 1946, pa ak i D. Ross 1932. i 1958. i D. J.
Allan svojom inae odlinom knjigom Aristotelu 1952.
Protupokret i novo orijentiranje uveo je F. Dirlmeier kratkim
lankom s lapidarnim naslovom 'Aristoteles' (1950). Iako Dirlmeier
svojom argumentacijom najprije stoji na tlu Jaegerove
pojmovnosti, on pomou jednostavnih tekstovnih primjera dolazi
do rezultata kako je Aristotel na poetku i na kraju bio istodobno
platoniar i empiriar te da je svagdje ujedinjavao jonsko-empirijsku i atiko-platonsku stranu svoje biti (179). Zanimljivo je da je
Dirlmeier tu svoju programatski iznesenu tezu potvrdio i uvrstio
prije svega u velikim komentarima eti-kama (179), dakle u
komentarima Aristotelovoj (praktinoj filozofiji, a to se onda
potvrdilo u istraivanjima i ostalih Aristotelovih djela i njegove
filozofije u cjelini.
Tako danas vie nitko ozbiljno ne zastupa i ne brani shematiziranu
sliku Aristotelovu razvoju od pristae platonske nauke idejama
do konstruktora spekulativnih nacrta, a od ovog k empiriaru koji se
udaljio od Platona. Novu orijentaciju u istraivanju Aristotela
potkrepljuju i nova istraivanja Platona, posebno radovi H. J.
Kramera 1959. i H. Happa 1971, kao i razmatranja O. Gigona o
znaenju egzoterinih spisa za pragmatije (181), dakle za
pragmatine ili nastavne spise. Vrhunac nove orijentacije ili, kako
kae Flashar, reprezentativna sinteza suvremenog filolokog
istraivanja Aristotela svakako je ve spomenuto djelo I. Duringa, u
kojem je on obuhvatio niz vlastitih predradova i obilje istraivanja
Aristotela uope prikazao u jasnom i veinom uvjerljivom
obliku, davi jedan izraziti cieloviti prikaz (181) razvoja
Aristotelova ivota i djela. Dakako, taj razvoj, iako se u nekim pojedinostima podudara s Jaegerovim, prema Duringu ne ide ni od
blizine Platonu k udaljavanju od Platona, niti uope tako da Aristotel
kasnije mijenja bitna shvaanja svojega ranog doba, nego se
(Aristotelov razvoj) razumije kao produbljivanje i sazrijevanje
miljenja, u kojemu jae istupaju kontinuiteti negoli razlike izmeu
pojedinih faza (182).
U vezi s problematikom ovoga poglavlja vano je spomenuti da
During dijeli Aristotelove spise i razvojne stupnjeve prema trima
razdobljima Aristotelova ivota. Tako /. razdoblje 367347. u
Akademiji u Ateni obuhvaa spise:
1) prije 360: idejama; Grylos; klasifikatorske predra-dove i
zbirke materijala,
2) iz prve polovice pedesetih godina (360355): logiki spisi
(Kategorije; Topika; Anatitike); dijalog filozofiji; Metafizika, ;
originalni prikaz djela Poetika i Magna Mo-ralia; Retorika, III
(bez II 2324),
3) od 355. do 347: Fizika; De Caelo; De generatione et
corruptione; Metafizika, A, , I, , ; Retorika, III i prerada I
II; Eudemova etika; dijalog Eudem, Protrepti-kos, pravednosti i

drugi dijalozi.
77. razdoblje obuhvaa vrijeme putovanja od 347. do 343. Tu
spadaju: Historia animalium, IVI i VIII; De partibus
animalium, IIIV; De incessu animalium; Meteorologija, IIII;
prvi nacrti za Parva naturalia i dui; Politika, I i VIIVIII.
///. razdoblje obuhvaa vrijeme drugog boravka u Ateni 334
322.
U tom razdoblju su nastali: Retorika, II 2324 i prerada Retorike,
III i III, Politike, IIVI i Fizike, VIII; Metafizika, , i , , ;
spajanje ranijih nacrta u De partibus animalium, I; De generatione
animalium; De ' motu animalium; prerada spisa Parva naturalia i De
ani-ma; Nikomahova etika.
U tom smislu Aristotelov razvoj prema Diiringu ne ide od blizine
Platonu k udaljavanju od Platona, nego znai produbljavanje i
sazrijevanje miljenja samoga Aristotela, koji, kako pokazuju i spisi
iz prvoga razdoblja, od poetka odbacuje Platonovu nauku idejama
i nalazi nova rjeenja u logici i tehnici argumentacije, tako da on u
stalnom objanjavanju s Platonom ve u tom razdoblju razvija svoja
vlastita shvaanja na raznim podrujima kako u podruju nauke
naelima, tako u podruju prirodne znanosti i u podruju etike.
Otuda u razvoju Aristotelova miljenja jae istupaju kontinuiteti
negoli razlike izmeu pojedinih faza. Razlike se svode na nain
postavljanja pitanja, na stil i ton. Ako u prvom razdoblju Aristotel na
svim podrujima polazi od platonskog naina postavljanja pitanja, da
bi ve oko 355. doao do vlastite pozicije koja je u Akademiji
priznata, iako odstupa od Platona, u drugom razdoblju odluni su
empirijski poticaji, drukiji naini pitanja, promatranje i prikupljanje
materijala, dok se tree razdoblje od prethodnih razlikuje stilom i
tonom (polemika s Platonom gubi svoju otrinu a sudovi postaju
odmjereniji). Zbog toga Diiringova kronologija Aristotelovih spisa
ne zauzima vie kljucnu funkciju za razumijevanje njegove filozofije
koju joj je bio pripisao Jaeger (182). To je vaan rezultat
suvremenih filolokih istraivanja Aristotela, a njega potkrepljuju i
suvremena filozofska istraivanja Aristotela.
filozofskim istraivanjima Aristotela bit e govora u slijedeim
poglavljima. Ali ve sada valja napomenuti da najvredniji impulsi
dolaze iz suvremenog fenomenolokog pokreta i hermeneutike
filozofije, prije svega od Martina Heideggera, Hansa-Georga
Gadamera i Joachima Rittera te njihovih uenika. Za suvremeno
razumijevanje Aristotelove filozofije bitno je i aporetiko shvaanje
Nikolaia Hartmanna koje pod utjecajem filozofije egzistencije danas
razvija Pierre Aubenque. Tu valja spomenuti skolasti-ku i
neoskolastiku interpretaciju Aristotela (F. Inciarte, E. Gilson), zatim
luvensku kolu (A. i S. Mansion, E. de Strvcker, G. Verbeke) i
istraivanja J. Owensa te analitiku filozofiju jezika koja je nastala u
anglosaksonskom prostoru (R. Sorabji, A. W. H. Adkins, G. E. M.
Anscombe, J. L. Austin, . A. L. Hart, A. , G. H. von Wright)
a u njemakom istraivanju Aristotela pridruili su joj se G. Patzig i
W. Wieland.
Ve iz ovih kratkih napomena irokom i raznolikom
internacionalnom filolokom i filozofskom istraivanju Aristotela u

suvremenom svijetu moe se zakljuiti da prisustvujemo pravoj


renesansi Aristotelove filozofije.
Iz bogatog Aristotelova filozofskog opusa, koji obuhvaa sve
filozofske discipline od logike i gnoseologije, preko fizike i
metafizike, retorike i poetike do etike i politike u slijedeim
poglavljima izdvojit emo samo nekoliko pitanja koja su sadrana u
njegovu najdubljem djelu kojemu su ureivai Aristotelovih spisa
dah ime Metafizika. Pitanja i tekoe, tovie neprilike u
razumijevanju i tumaenju Aristotelova djela nastaju ve oko naslova
Metafizika, ali, dakako, ne samo zato to su taj naslov dali drugi a ne
sam autor nego prije svega zato to se tom naslovu pridavalo i jo
uvijek pridaje znaenje koje ne odgovara smislu i znaenju
Aristotelove prve filozofije kojoj kao mudrosti i najvioj znanosti
govori Aristotel i tada kada je naziva teologijom.
2. NEPRILIKE OKO NASLOVA METAFIZIKA
Prema tome, kada i mi ovo najdublje Aristotelovo djelo, a
zasigurno najtee i najvanije djelo antike filozofije uope,
objavljujemo pod naslovom Metafizika, time ne mislimo niti da on
najbolje izraava smisao samog djela niti da tono odgovara glavnoj
filozofskoj disciplini koju je Aristotel utemeljio. Dodue, u
najnovijem izdanju Historijskog rjenika filozofije itamo da je
glavna filozofska disciplina upravo u Aristotela s pravom dobila ime
metafizika: Filozofska temeljna disciplina nije dobila svoje ime
(metafizika) kada se etablirala pored ostalih filozofskih disciplina.
Ne samo u vrijeme predsokratika... nego ni u doba Platona ova
znanost jo nema svoje najvlastitije ime. Dugo se vremena vjerovalo
da se ono zahvaljuje jedino bibliotekarskom sluaju: naime da je
Andronik s Roda (1. stoljee prije Krista) poredao Aristotelove spise
i da je pri tom to, to mi danas shvaamo kao Aristotelovu Metafiziku, uvrstio nakon {Fizike). Tako je dolo do bibliotekarske oznake
3. S autorom lanka u spomenutom rjeniku valja
se sloiti tome kako ime Metafizika za one Aristotelove spise koji
su se nali nakon Fizike ipak nije sluajna bibliotekarska oznaka,
nego da je ono, kako dalje stoji, imalo dublje, injenine razloge i
da se to ime moglo rabiti ve u neposrednoj Aristotelovoj blizini,
jer je prvi put zabiljeeno kod Nikole Da-mascenskog,
peripatetiara iz druge polovice 1. stoljea prije Krista, te da je tim
imenom oznaen slijed spisa koji se sam nalazi utemeljen u
Aristotelovu putu spoznaje od 'fizikih', dakle osjetilnih predmeta k
nadosjetnima.
1
Historisches Worterbuch der Philosophie, herausgegeben von J.
Ritter und K. GrUnder, Dannstadt Basel 1980, V, S. 1188.
Iako se put od osjetnoga k nadosjetnome doista moe nazvati
Aristotelovim putem spoznaje, ono nadosjetno u Aristotelovoj
Metafizici valja razlikovati ne samo od Platonovih ideja nego jo vie
od platonizirajuih tendencija postaristotelovske metafizike. Poznato
je da je jo Kant isticao kako ime metafizika nije nastalo
otprilike, dakle samo kao puka bibliotekarska oznaka, nego da ono
tovie odgovara samoj znanosti, koja kao meta ta physika
nadmauje sve predmete mogueg iskustva {trans physicam)4, i
stoga prema Kantu njezin posljednji smisao ne izraava uope

11

teoretska filozofija, nego praktina filozofija, i to metafizika


udorea kao pretpostavka praktine filozofije5. U Aristotela je
metafizika, kako emo kasnije vidjeti, naprotiv vrhunac teoretske
filozofije koja istrauje prve uzroke i temelje bia te koja ni kao
miljenje miljenja nije platonizam, pa se i u razumijevanju
naslova Metafizika treba osloboditi nataloenih platonizirajuih interpretacija Aristotela. Te interpretacije seu do nastojanja
aleksandrinske komentatorske kole da Aristotelove misli ujedini s
Platonovim pojmovima a traju do najnovijih istraivanja. 0 tim
pokuajima harmoniziranja, tj. objanjenja Aristotela Platonovim
pojmovima, Lauri Rou-tila pokazuje da ve Asklepije kao
predstavnih aleksandrinske kole u svojemu komentaru Metafizike
operira s pojmovima nadosjetnog i natprirodnog kao
jednoznanim za Aristotelov pojam < i tono
zakljuuje: Meutim, Aristotelovo razlikovanje izmeu 'po prirodi
ranijeg' i 'za nas ranijeg' nipoto se ne podudara s razlikom izmeu
osjetnog i nadosjetnog.6
4

I. Kant, Werke in sechs Banden, Dannstadt 1959, III, S. 656.


tome v. A. Paanin, Kantova metafizika udorea i praktina
filozofija, u: Godinjak za povijest filozofije, broj 2, Zagreb 1985.
' L. Routila, Die aristotelische Iee der ersten Philosophie,
Amsterdam 1969, S. 20. ' Ibidem, S. 19.
5

Kako je poznato, djelatnost peripatetike kole nakon Aristotelove


smrti sastojala se preteno u tome da se srede i sistematiziraju
uiteljevi spisi. Tada je ve postojala podjela filozofije na logiku,
fiziku i etiku, pa je u skladu s tom podjelom bilo mogue
sistematizirati i Aristotelova filozofska djela. Tekoe su nastupile
kad je trebalo rasporediti spise koji ni svojim smislom a niti
sadrajem nisu odgovarali ni jednoj od spomenute tri discipline,
nego sainjavaju Aristotelovu prvu filozofiju. Ipak najviu slinost
ona je imala s fizikom. Tako je u ukupnom Aristotelovu djelu ona
stavljena iza fizike. Prema tome u svojemu poetnom obliku ta
ta je povezanost rijei upuivala samo na to da su
'metafiziki' spisi iz isto vanjskih razloga, tovie iz naelne
neprilike u njihovu sadrajnom razumijevanju, bili stavljeni nakon
spisa fizikom.7 Do kakvih je neprilika, pojmova i znaenja doveo
izraz metafizika vidi se iz konstatacije Rudolfa Euckena koji u
svojoj Povijesti filozofske terminologije kae: Tako je rije
'metafizika' stvorila nemalo predrasuda protiv sredinje filozofske
discipline davi povoda shvaanju kako je rije neemu
transcendentnome, neemu to se nalazi s onu stranu iskustva.'

* R. Eucken, Geschichte er philosophischen Terminologie,


Leipzig 1879, Hildesheim 1964, S. 183.
' H. G. Gadamer, Aristoteles Metaphysik XII, Einleitung, Frankfurt
1976, S. 8.

10
H. Reiner, Die Entstehung und urspriingliche Bedeutung
des Namens Metaphvsik, Zeitschrift fiir philos. Forsch., 8
(1954), S. 210237.
11
H. Reiner, Die Entstehung der Lehre vom bibliothekarischen Ursprung des Namens Metaphvsik, Zeitschrift fiir philos. Forsch., 9 (1955), S. 7799.
ini se da i neka najnovija istraivanja idu za tim da se naslovu
Aristotelove Metafizike prida znaenje neega to se nalazi s onu
stranu svega iskustva, iako se upravo Aristotelova filozofija
nasuprot Platonovoj filozofiji ideja temelji na istraivanju svih
datosti ljudskoga iskustva, ukljuujui u to, dakako, i iskustvo
samog miljenja kojemu se ovjek kao svojoj najvioj zbiljnosti
preputa s udivljenjem i ljubavlju. Iako je Aristotel, kako smo vidjeli
u 1. poglavlju, proveo dvadeset godina u Platonovoj Akademiji i bio,
kako kae H. G. Gadamer, najgenijalniji Platonov uenik*, Platon
nije Aristotela nego svojega neaka Speusipa odredio za nasljednika
u voenju Akademije. To je, kako smo takoer ranije vidjeli, bilo
uvjetovano tadanjim stanjem u Ateni, ali i injenicom da se ve za
ivota dvaju majstora nije moglo govoriti harmoniji i jedinstvu
Platonovih i Aristotelovih shvaanja. Stoga se jo manje danas moe
govoriti opravdanosti platonizi-ranja Aristotelove prve filozofije,
jer to znai svoenje Aristotela na jednu varijantu Platonova
filozofskog modela. A upravo to ini kako pisac spomenutog lanka
metafizici kod Aristotela u Historijskom rjeniku filozofije tako i
Hans Reiner u raspravama Nastanak i izvorno znaenje imena
Metafizika10 i Nastanak nauke bibliotekarskom podrijetlu imena
Metafizika*1 i Hans Joachim Kramer u lanku Misaono kretanje
Aristotelove prve filo-

13

zofije i njezino historijsko zalee". Svima tim i slinim


platonizirajuim tendencijama u razumijevanju Aristotelove prve
filozofije zajedniko je da na jednoj strani napadaju shvaanje
naslova Metafizike kao bibliotekarske oznake a istodobno na drugoj
strani pokazuju da je taj naslov po sadraju ne samo Platonov nego i
Aristotelov. U pogledu takvih pokuaja harmoniziranja Aristotela
s Platonom ve u tumaenju naslova Metafizika valja se sloiti s
onim to Routila kae Reineru: Reiner ne vidi platonizirajuu
tendenciju naslova ta stoga, jer je on sam svojemu
tumaenju Aristotela u osnovu stavio platonizirajui pojam prve
filozofije, u kojemu njezina teoloka strana nije samo u sebi
poviena nego je ve i osamostaljena13. odnosu teoloke i
ontoloke strane Aristotelove prve filozofije bit e rijei kasnije, a
sada je vano uoiti da je Reiner dokazao ne samo da se naslov
Metafizika moe staviti ve u rani peripatos nego takoer i
ponajprije: da je ve u krugu neposrednih Aristotelovih uenika
podvojenost problematike, koja je raspravljena u prvoj filozofiji,
stvarala ozbiljne tekoe: ve tada a ne tek u helenistikom dobu
mogao je nastati naslov 'Metafizika' kao oznaka neprilike. Dodue,
tada nije rije "bibliotekarskoj', nego sadrajnoj neprilici.Time
je neprilika s naslovom Metafizika za svakoga njezina itatelja
zapravo ostala neprilika njezina sadraja, odnosno problem
razumijevanja jedinstva ontolokog i teolokog momenta svojevrsne
Aristotelove prve filozofije. Prije no to pristupimo razmatranju tog
sloenog problema, razmotrit emo odnos Aristotela i aristotelizma
kroz povijest filozofije i time pokuati pripremiti suvremeni pristup
Aristotelovoj prvoj filozofiji.
3. ARISTOTEL I ARISTOTELIZAM
14
u

H. J. Kramer, Die Denkbevvegung der aristotelischen er-sten


Philosophie und ihr Geschichtlicher Hintergrund, Akten des XIV.
Internationalen Kongresses fiir Philosophie, Wien 1971, VI, S. 355
360.
u
L. Routila, Die aristotelische Idee der ersten Philosophie,
Amsterdam 1969, S. 21.
14
Ibidem, S. 22.
Usprkos vrijednim istraivanjima originalnog Aristotela u 19. i
20. stoljeu jo je poznatiji aristotelizam nego sam
U Metafizika
XVII
Aristotel15. Poelo je ve s prvom generacijom peripatetike kole,
koju su sainjavali skoro sami fiziari, tako da je Aristotelov
utjecaj u podruju filozofije brzo opao, pa se cjelina uiteljeva
nauka nije ni njegovala, niti do sredine 1. stoljea pr. n. e. vie
nauavala. Zanimanje za Aristotelovu filozofiju probudilo se u
vrijeme kada je na elo peripatetike kole doao Andronik s Roda
koji je, kako smo vidjeli u prvom poglavlju, u 1. stoljeu pr. n. e. nanovo uredio i objavio najvaniju zbirku Aristotelovih spisa, koja i
danas, slui kao temelj istraivanju Aristotelova djela. Andronik je
posebno poznat po raspravama Aristotelovoj logikoj

problematici, koju je on sabrao pod imenom Organon.i tako joj dao


naslov koji tono izraava smisao i zadau Aristotelove logike u
cjelini znanja i filozofije, naime, kako i samo ime kae, da bude
orue, sredstvo i priprema za svaku znanost i filozofiju. U grkom
aristotelizmu najvaniji su komentari Aleksandra od Afrodizije koji
je od 198. do 211. nauavao u Ateni i zbog jasnoe svojih komentara
bio nazvan Drugim Aristotelom14. Za nas su Aleksandrovi
komentari vani jer pored Organona, Meteora, dui i Rasprave
zamjeivanju osvjetljuju i glavno Aristotelovo djelo, Metafiziku.
Dok je prema Andronikovu izdanju Metafizika imala deset knjiga,
sada, tri stotine godina kasnije,, ona u Aleksandra dobiva definitivan
broj od etrnaest knjiga, jer su kao nove pridole knjige A, , A i a,
koja je oznaena malim a kako se ne bi mijenjalo ve
uobiajeno,,oznaavanje.
a
suvremenim shvaanjima Aristotela vidi 1. poglavlje ovoga
predgovora i moje radove: 0 Aristotelu i aristotelizmu (Praxis, 4
56, Zagreb 1966) i Filozofija politike u Aristotela i njezino
srednjovjekovno degradiranje (Politika misao, 4, Zagreb 1967);
oba ta rada ponovo su objavljena u mojoj knjizi Filozofija i politika,
Zagreb 1973, odjeljak III i dodatak A.
" Historisches W6rterbuch der Philosophie..., I, S. 511. 17 Fr.
Bassenge, Vorwort, Metaphysik, Berlin 1960, S. 5.

Zanimljivo je da aristotelizam nakon Aleksandra u grkom


kulturnom krugu iezava pred nabujalim novopla-tonizmom, koji
od Plotinova uenika Porfirija u 3. stoljeu, preko Proklova uenika
Amonija krajem 5. stoljea do Ivana Filopona u 6. stoljeu vri
prvo i moda najtee kvarenje Aristotela kvarenje u smislu
platonskog naela17. S Filoponovom raspravom Protiv Aristotela
zavrava aristotelizam u Grka staroga doba. Za Aristotelovu
filozofiju u srednjem vijeku, a ponajprije za njegovu logiku,
zasluan je posebno Rimljanin Boetije (480525), ali svoj procvat
aristotelizam doivljava tek u 12. stoljeu s Petrom Abelardom
(107!)1142), kao umjereni realizam nasuprot kako nominalizmu
tako i ekstremnom realizmu produenog platonizma. Puni e razvoj
aristotelizam u srednjem vijeku postii tek oko sredine 12. stoljea i
kasnije, i to najprije pomou prevoenja Aristotela s arapskoga na
latinski, a zatim s grkoga na latinski. Pri tom je potrebno podsjetiti
da je aristotelizam u islamu bio razvio perzijski filozof i lijenik
Avicenna (9801037), u Arapa posebno Averroes (11261198), a
meu idovima u arapskom svijetu Moses Maimonides (1135
1204). Dakako, ni u tim oblicima aristotelizma nije rije istom
Aristotelu, nego komentiranju i recipiranju njegovih djela pod
utjecajem novoplatonizma, Plotina i teologije. Pa ipak, Evropa je,
ako se izuzme arapska panjolska, ponovo upoznala Metafiziku,
kako kae Friedrich Bassenge, tek oko 1200. istodobno s

15

komentarima arapskih filozofa Avicenne i Aver-roesa. Katolika je


crkva najprije pokuala sprijeiti prodiranje Aristotelova misaonog
dobra, ali je zatim nakon objavljivanja komentara Alberta
Velikog i Tome Akvin-skog prela na obrnuti postupak: naime da
Aristotelovu filozofiju uini 'sluavkom teologije'. Glavnu polugu
toga zaokreta inila je knjiga A Metafizike: 'bog', u knjizi A skoro
samo fizikalni postulat, bijae promijenjen u kranskog Boga
stvoritelja. Novoplatonsko kvarenje zamijenjeno je jednim drugim;
dodue, kod ove nove, vrlo obuhvatne, recepcije pravo Aristotelovo
misaono dobro bilo je daleko vie zahvaeno nego u doba Plotina
ali upravo po cijenu vrlo dubokog domesticiranja. Kada se u
renesansi feudalizam poeo drmati, crkva se u zatiti starog poretka
pozivala upravo na najbeivotniji dio Aristotelove nauke: na
kozmologiju knjige A, tako da je moderna prirodna znanost, borei
se u duhu ivog Aristotela, morala obraunati prije svega s tim
dijelom mrtvog Aristotela. Tako je nestao neprikosnoveni autoritet
'Filozofa'; meutim, time je istodobno tek poloen temelj za postupno otkrivanje pravog Aristotela.
" Ibidem, S. 56. U vezi s tim Bassenge s pravom navodi
Lenjinovu izjavu da su skolastika i popovi od Aristotela preuzeli
ono mrtvo a ne ivo (ibidem).
Tako i suvremena nastojanja oko ivotnog i istinskog Aristotela
obraunavaju s mrtvim naslagama aristotelizma, prije svega sa
srednjovjekovnim skolastikim shvaanjem, koje je od ivotne misli
Aristotelove uinilo mumiju, kako kae Dirlmeier. U tu
iskrivljenu i ukoenu sliku Aristotela spadaju i komentari Tome
Akvinskoga, koji mogu biti vani za istraivanje Tome i tomizma,
ali za tono razumijevanje samoga Aristotela oni su, kako s pravom
kae Wolfgang Wieland, zbog sasvim druge filozofske temeljne
pozicije njihova zaetnika, ba na mjestima koja su sredinja za
stvar, esto prije na smetnju nego na korist.18
19
odnosu aristotelizma i tomizma slino miljenje zastupa i
poznati istraiva filozofije 13. stoljea F. van Steen-berghen, koji u
svojemu lanku aristotelizmu u Historijskom rjeniku filozofije
pie: Aristotelizam je u Tome Akvinskoga tako duboko nanovo
miljen i uinjen vlastitim, da se vie ne moe govoriti
aristotelizmu nego se mora govoriti tomizmu.***
" W. VVieland, Die aristotelische Physik, Gottingen 1962, S. 19.
VVielandovu i ostalim shvaanjima Aristotela vidi moj prikaz te
knjige u O Aristotelu i aristotelizmu (usp. biljeku 15) te
Flasharov prikaz u djelu navedenom u biljeci 2.
" Historisches Worterbuch der PhilosophieI, S. 515.
11
filolokim istraivanjima Aristotela vidi literaturu navedenu u
biljeci 2.
Otkrivanje pravog Aristotela zapoelo je u 19. i nastavljeno u 20.
stoljeu novim prevoenjem i komentarima te izdanjima
Aristotelovih ukupnih djela u Njemakoj izdanje Aristotelis
Opera u 5 svezaka (18311870), u Francuskoj Aristotelis opera

omnia graece et latine takoer u 5 svezaka (18481874), a u


Engleskoj poznata izdanja -ford Classical Texts i engleski
prijevodi Davida Rossa. Na tome se temelje suvremena istraivanja
Aristotela, koja polaze od izvrsnih komentara Bonitza i Rossa i
nezaobi-lazivih radova "VVerhera Jaegera, D. J. Allana, I. Duringa 21
i drugih filolokih i historijskih studija Aristotelove filozofije.
Dakako, to ne znai da najnovija filozofska istraivanja samo
potkrepljuju osnovne teze tih studija, jer kao to je za suvremeno
istraivanje i razumijevanje Aristotelove filozofije neprihvatljivo
tradicionalno shvaanje Aristotela kao mislioca sistema unutar
kojega se ne pojavljuju nikakve proturjenosti, a to shvaanje
zastupaju ne samo tomizam i neotomizam nego i svi oni to poput
Eduarda Zellera postuliraju neki jedinstveni metafiziki princip koji
bi ujedinio neposredovane i heterogene elemente miljenja, odnosno
sistem Platonova idealizma i Demokrito-va materijalizma, 22
isto je tako neprihvatljivo Jaegerovo tzv. razvojno shvaanje,
ukoliko ono polazi od nediferenciranog i skoro mehanikog pojma
razvoja tako da stupnjevima osobnog razvoja doda odgovarajue
stupnjeve filozofskog razvoja. Wieland je posebno ukazao na to da
misao razvoja kao takva nije pogrena, ali da se stupnjevi razvoja u
Jaegera shvaaju kao u sebi zatvoreni sistemi ili podsistemi koji se
mogu meusobno ograniiti tako da se sprijee proturjenosti unutar
svakog pojedinanog sistema, ali ne i neproturjeni sistem uope, jer
ideja razvoja nuno vodi preko neproturjenog sistema. Dakako,
razvitak nekog mislioca ne sastoji se u nizanju vanjskih razloga i
vremenskom slijedu njegovih nauavanja i spisa, nego u razvijanju
misli same stvari kojoj je rije, tj. u razlaganju zbiljskih razloga
same stvari i stvarnim obrazloenjima njegovih problema23.
a
E. Zeller, Die Philosophie der Griechen, II, 1859, Darm-stadt
4963.
" W. VVieland, Die aristoteluche Physik, Gottingen 1962, S. 26.
Ibidem, S. 8.

U tom smislu valja, nasuprot tradicionalnom shvaanju Aristotela


kao strogog sistematiara, ponajprije uiniti vidljivom
fenomenoloku razinu njegove filozofije i priznati dijalektiku
strukturu njegova filozofskog miljenja koje se nikada ne
zadovoljava time da formalno logika pravila primijeni na dani
iskustveni materijal24, nego svagda nastoji prodrijeti do
svojevrsnog bitka danog materijala i prirodnog iskustva. Jer zadaa
filozofije prema Aristotelu nije da izmilja nove svjetove, nego da
objasni i razumije postojei svijet. Otuda se i na stranicama Metafizike susreemo sa sadrajima svakidanjeg prirodnog miljenja i
svakidanjeg ljudskog znanja, koje samo sebe nikada ne tematizira i
obino uzima sve kao samo po sebi razumljivo, te nije izriito
svjesno ni sebe ni svijeta. Dakako, Aristotel priznaje postojei svijet
i svakidanje prirodno iskustvo ne zato da bi ostao pri njima, ali niti
zato to bi iz njih htio objasniti neto drugo, nego trai nain na koji
svakidanje znanje moe razumjeti samo sebe. U Aristotela najbolje

17

dolazi do izraaja uvjerenje da je prva i najvanija zadaa filozofije


pojmiti i objasniti ono to se u svakidanjem ivotu ini da ne treba
nikakva objanjenja ni razumijevanja, jer je toboe samo po sebi
razumljivo.
s

Vidi F. Brentano, Von der mannigfachen Bedeutung des Seienden


nach Aristoteles, Freiburg im Breisgau 1862, Darm-stadt 4960.
a
Ovdje navodimo njihove samo najvanije radove: M. Heidegger, Sein und Zeit, Tiibingen 1927, a1984; W. , Aristoteles, Frankfurt am Main 1935, 4964; H. Weiss, Kausalitdt und
Zujali in der Philosophie des Aristoteles, Basel 1942, Darm-stadt
4967; K. Ulmer, Wahrheit, Kunst und Natur bei Aristo-ttl&s,
Tiibingen 1953; H. G. Gadamer, Vfahrheit und Methode, Frankfurt
1960 Istina i metoda, Sarajevo 1978; J. Ritter, Metaphysik und
Politik. Studien zu Aristoteles und Hegel, Frankfurt 1969; L.
Routila, Die aristotelische Idee der ersten Philosophie, Amsterdam
1969; E. Fink, Metaphyik und Er-Ztehung, Frankfurt 1970; E.
Tugendhat, TI KATA Eine Untersuchung zu Struktur und
Ursprung aristotelischer Grund-begriffe, Freiburg i.B. 1958; J.
Patoka, Aristotel, jeho pred-chudei a dedicovi, Praha 1964; U.
Guzzoni, Grund und Allge-meinheit. Untersuchungen zum
aristotelischen Verstdndnis der ontologischen Grtinde, Meisenheim
am Glan 1975; . . Volkmann-Schluck, Die Metaphysik des
Aristoteles, Frankfurt 1979; E. Vollrath, Die These der Metaphysik,
Wuppertal-Ratin-gen 1969; I. Schussler, Aristoteles. Philosophie
und Wissen-schaft..., Frankfurt 1982. U fenomenoloku recepciju
Aristotela u irem znaenju spada i N. Hartmann, Ethik, Berlin
1926, 4962; P. Aubenque, Le probleme de l'itre chez Aristote, Pari
1962, 4977. i W. VVieland, Die dristotelische Physik, Got-tingen
1962.
Tu zadau filozofije osuvremenila je i u naem stoljeu oivjela
fenomenoloka filozofija, koje utemeljitelj Edmund Husserl dodue
nije istraivao Aristotela to je meutim inio njegov prethodnik
Franz Brentano25 ali je svojom fenomenolokom metodom
omoguio istraivanje fenomena i povratak samim stvarima, tako da
iz suvremenog fenomenolokog pokreta i hermeneutike filozofije
od Husserla i Heideggera do Rittera i Gadamera, te njihovih uenika
i nastavljaa, potjeu najzanimljivije i najbolje interpretacije
Aristotelova opusa24, jer na djelu ine vidljivom fenomenoloku
razinu njegove filozofije. Ta fenomenoloka raina u Aristotela
dakako nije puki feno-menalizam, kao to ni njegovo priznavanje
prirodnog stava i empirije ne znai niti naturalizam niti empirizam u
filozofiji.
" W. VVieland, Die aristotelische Physik, Gottingen 1962, S. 34. "
Ibidem.
Naznaenu zadau i karakter filozofije u Aristotela He-gel je
izrazio pojmom totalne empirije koja omoguuje da se svaki
predmet odredi kao konkretni totalitet prema svim svojim stranama i
specifinostima tako da se principi uvijek pokau u vezi s onim ega
su oni principi. Dok u svakidanjem iskustvu.predmete vidimo samo
pod jednim kutom ili odreenjem, totalna empirija isto kao i
fenomenoloka razina ili blizina fenomenu odnosno empiriji
omoguuje da se predmet razmotri u raznolikosti svojih odreenja i

aspekata. To je ono to povezuje Aristotela i suvremenu


fenomenologiju s Hegelom, a onda i s , pa nije nikakvo udo
to je Hegel bio prvi veliki mislilac koji nakon dugog vremena
studira Aristotela u originalu i to on otuda iako pod
pretpostavkom povijesne svijesti moe tono razlikovati
Aristotela od aristotelizma. Kao prvi on jasno uvia kvarenje to ga
aristotelizam ini na zbiljskom Aristotelu.27 Rijetko se dogaa da
neki veliki filozof pravo razumije drugog velikog filozofa, ali kad se
to dogodi, onda uzrok tome nije drugo srodstvo i prijateljstvo no
prijateljstvo koje proizlazi iz samih stvari koje ih povezuju. Cini se
da se to dogodilo upravo s Hegelovom lektirom originalnog
Aristotela i da je, tovie, to razlog to je poglavlje Aristotelu u
Hege-lovim Predavanjima povijesti filozofije do danas ostalo
najbolji prikaz koji posjedujemo Aristotelovoj filozofiji.2* Iako
Hegelov interes za Aristotela proizlazi iz njegove namjere da
povijest filozofije prikae u skladu sa svojim sistemom filozofije i
pod pretpostavkom povijesne svijesti modernoga doba, on
Aristotelovu filozofiju ne shvaa kao jedinstveni sistem i ne namee
joj neku svoju shemu, nego je razumije u njezinoj vlastitosti i
supstanci-jalnoj grkoj utemeljenosti koju Hegel preuzima u svoju
filozofiju i tako je ujedinjenjuje i pomiruje s modernim principom
subjektivnosti i povijesne svijesti. Otuda su Aristotelova i Hegelova
filozofija kao vrhunci cjelokupne dosadanje misaone povijesti,
usprkos svojim specifinostima i razlikama, meu sobom najdublje
povezane bitnim odreenjem smisla i zadae filozofije, te stoga
izvor i inspiracija za svako zbiljsko miljenje i filozofiju. Ta
povezanost i izvornost miljenja omoguila je Hegelu ne samo da
odvoji pravog Aristotela od mrtvog aristotelizma nego i da miljenju
miljenja dade novu snagu, lik i ivotnost. Na tu veliinu
Aristotelove i Hegelove filozofije ukazivao je i Karl , kada je
Aristotela nazivao Aleksandrom Velikim u grkoj filozofiji i kada je
govorio voritima u razvitku filozofije, te upravo Aristotela i
Hegela smatrao njezinim vrhuncima nakon kojih nema pravocrtnog
razvitka, tj. voritima koja filozofiju u njoj samoj uzdiu do
konkretnosti, obuhvaajui apstraktna naela u totalitet i prekidajui
time napredak ravne linije29.
Da nema napretka ravne linije u povijesti filozofije pokazuju i
naa razmatranja Aristotela i aristotelizma. Meutim, istodobno se
pokazalo ne samo da vorita prekidaju napredak ravne linije
nego da ona obuhvaaju apstraktna naela u totalitet i time uzdiu
filozofiju u njoj samoj do konkretnosti, a to znai do ivotnosti
miljenja koje misli samo sebe i time omoguuje da miljenje uvijek
nanovo pone i da nastavi na ono to je bilo miljeno. U tome se
sastoji veliina i smisao pravog i ivog Aristotela, kako ga prikazuju
i suvremena filoloka istraivanja.30 U slijedeem poglavlju
razmotrit emo totalitet ili cjelinu bitnih naina ivota i njima primjerenu diobu filozofije, da bismo zatim izloili bitne teoretske
oblike u kojima se Aristotelova filozofija u sebi samoj kao miljenje
miljenja uzdie do konkretnosti.
4. BITNI NAINI LJUDSKOGA IVOTA I DIOBA FILOZOFIJE

19

" K. , Iz pripremnih radova za disertaciju, u: Filozof-skopolitiki spisi, Zagreb 1979, str. 48. " tome vidi 1. poglavlje i
biljeku 2.
ovjeka i njegov ivot u cjelini karakterizira prema Aristotelu
tenja za znanjem i za ozbiljenjem nekog dobra. To izraava prva
reenica Metafizike: Svi ljudi tee znanju po naravi (980 a 21),
odnosno prva reenica Nikoma-hove etike: Svako umijee i svako
istraivanje, te slino djelovanje i pothvat, tee, ini se, nekom
dobru (1094 a 13). Dobro pak Aristotel ne odreuje u smislu
Platonove ideje dobra, nego kao cilj kojemu se tei, odnosno kao
svrhu radi koje se neto ini i radi koje uope neto postoji, jer:
radi onoga to misle da je dobro, svi ljudi ine sve Sto ine
(Politika, I 1, 1252 a 23). Otuda, kada govori najviem dobru i
srei, Aristotel ne misli ideju dobra kao Platon, nego se njegovo
istraivanje dobra i sree odnosi na ljudsko dobro i ljudsku sreu
(Nikomahova etika, I 13, 1102 a 15). U tom smislu je i najvie dobro
ljudsko dobro [ ) a filozofija, prije svega
praktina filozofija, znanstveno istraivanje ljudskim stvarima
( , Nikomahova etika, X 10, 1181b 1415).
Najvie dobro je zapravo onaj bitni nain ivota na koji ljudi misle
da mogu ozbiljiti svoje najvie mogunosti i time postii ljudsko
dobro i ljudsku sreu.
Aristotel nauava da postoje tri naina ivota: ivot uitaka
{ ili ), politiki ivot (
) i teoretski ivot ( ). Aristotel pri tom istie
da, sudei po njihovim ivotima, veina ljudi poistovjeuje
dobro i sreu s nasladom i da stoga i vole ivot uitaka,
izabravi ivot stoke. Drugi pak poistovjeuju dobro i ast i
misle da je to svrha politikog ivota. To i jest svrha politikog
ivota, ali ne kao puka ast nego kao razboritost {) i krepost
ili vrlina (): djelatnici trae da ih aste oni koji su razboriti, i
meu kojima su poznati, a zbog kreposti. Oito je, dakle, kako je
takvima krepost bolja. I moda je pretpostaviti da je prije ona negoli
ast svrha graanskoga ivota (Nik. e., I 3, 1095 b 1531). Otuda je
razumljivo da devet od deset knjiga Nikomahove etike, kao glavnog
djela Aristotelove praktine filozofije, raspravlja raznim krepostima, dok na kraju, u desetoj knjizi, prednost pripada teoriji i
teoretskom ivotu, a posebno mudrosti () kao najviem obliku
teorije ili misaonog promatranja, i to zbog istoe i postojanosti
udesnih uitaka (Nik. e., X 7, 1177 a 26) ili radosti to ih ona
prua onome tko je posjeduje ili pak tko kao filozof tei njoj.
Mudrost je otuda kao krepost najvieg dijela uma via ne samo od
dijano-etikih kreposti nego od svih kreposti uope. Jer misaono
promatranje ili teorija stvara savreno blaenstvo (1177 a 17). Uz
istou i postojanost samodostatnost najvie pripada misaonoj
djelatnosti (1177 a 28), jer mudar ovjek moe razmiljati i sam
sa sobom i to je mudriji, to vie. On to nedvojbeno ini bolje ako
ima suradnike, ali je unato tome najsamodostatniji od svih. Uz to bi
misaono promatranje bila jedina djelatnost koju vole poradi nje
same, jer od nje se ne dobiva nita drugo osim istog miljenja

(1177 a 331177 b 2). Teoretski ivot se, dakle, kao djelatnost


uma sastoji od misaonog promatranja i ne tei ni za kakvom
drugom svrhom osim sebe same, i posjeduje sebi svojstven, uitak
(koji uzmnaa samu djelatnost) (1177 b 1922). Aristotel sam
dodaje: Meutim, takav bi ivot bio izvrsniji od same ovjekove
naravi; jer on nee tako ivjeti ukoliko je ovjek, nego ukoliko je u
njemu prisutno togod boanskoI ako je um neto boansko u
usporedbi s ovjekom, onda je i ivot u skladu,s njim boanski u
usporedbi s ovjekovim ivotom (1177 b 2631).
bogu i boanskome bit e posebno govora u 6. poglavlju. U
razmatranju totaliteta ljudskih mogunosti i bitnih naina ljudskog
ivota ono boansko se pojavilo kao um, koji je u usporedbi s
ostalim mogunostima i nainima ovjekova ivota kao sama
djelatnost uma najvii nain ivota i u tom smislu neto
boansko, pa se i ljudski teoretski ivot kao ljudska djelatnost koja
je najblia misaono promatrakoj djelatnosti uma moe nazvati boanskim. Na taj smisao teorije s kraja Nikotnahove etike valja
podsjetiti i stoga jer se on u toku povijesti filozofije ne samo
izmijenio nego u pojedinim razdobljima i potpuno izgubio, i to kako
u razdobljima koja nisu poznavala Aristotelovu Metafiziku tako u
novovjekovnom i modernom dobu koje umjesto izvorne teorije
razvija i povezuje teoriju jasne i razgovijetne spoznaje s
poiesisom kao tehnikom31.
" tome vidi A. Paanin, Dualizam teorije i prakse kod
Descartesa,. u: Godinjak za povijest filozofije, Zagreb 1983, str. .
107135.
* Na prevodilac gr. **, , & prevodi hrv.
inidbena, tvorbena, motriteljska (znanost).
U skladu s kratko izloenim trima nainima ivota Aristotel
razlikuje tri vrste znanstvenog istraivanja, tj. poi-etinU, praktinu
i teoretsku znanost ili filozofiju. U Metafizici posebno postaje jasno
u kojemu smislu su filozofija i znanost ( i ) za
Aristotela izrazi za istu stvar, tj. za znanje stanovitim
prapoelima i uzrocima bia; Zanimljiva je pri tom Aristotelova
misao da onome to je prema prigotku () nema
nikakva znanstvenog promatranja, tj. da se njime ne bavi ni jedna
znanost, ni praktina, ni poietina, ni teoretska* (Met., 2,1026 b
35).
Taj princip Aristotelove diobe filozofije polazi od stava da se
svako znanje, koje je primjereno umu ili nekako sudjeluje u umu,
bavi uzrocima i prapoecima u vie ili manje strogom smislu (1025
b 67). Znanje je uvijek znanje uzroka ili onog opeg u razliitim
podrujima zbiljnosti. Meutim, iako je sve znanje openito, ono
ipak nije sve nuno nego mora biti primjereno predloenom gradivu, jer ne moe se ista tonost traiti u svim raspravama, kae
Aristotel u Nikomahovoj etici i zakljuuje: Stoga na isti nain treba
primiti svaki od izrijeka: jer svojstvo je obrazovana ovjeka da u
svakom rodu trai onoliko tonosti koliko doputa narav dotine
stvari; jednako je, naime, od matematika primati puke vjerojatnosti

21

kao i od govornika zahtijevati stroge dokaze (Nik. e., I 1, 1094 b 10


26). Zadaa je filozofije i znanosti, dakle, da izraze prirodu ili
narav dotine stvari koju istrauju. To one pak uspijevaju ukoliko
je njihovo znanje primjereno predloenom gradivu, tj.
predmetnom podruju, stvarima i svrhama na koje se stanovita
znanja odnose. Tako su 9, i razliiti oblici
znanja, koji omoguuju da se bie pojavi na razliiti nain i s
razliitom svrhom, tj. ve prema tome da se prema biu odnosimo
radi znanja, radi djelovanja ili radi proizvoenja materijalnih
predmeta i vanjskih koristi. U teoretskim znanostima, kao znanju
radi znanja, uzrok znanja nalazi se u samom biu, u praktinim pak,
kao znanju radi djelovanja, u djelatniku, a u poietinim, kao znanju
radi proizvoda, u proizvoditelju, jer djelatnik i proizvoditelj svojim
posu-vremenjenjem biti i svrhe djelovanja, odnosno proizvoenja,
tek omoguuju da praktina i poietina bia nastanu.
Zanimljivo je da Aristotel u vie navrata i u Metafizici istie
razliku izmeu teoretskih na jednoj i praktinih i poietinih znanosti
na drugoj strani i da tu razliku pokazuje prije svega na odnosu fizike
prema tim znanostima. Fizika se prema Aristotelu bavi biem, koje
u sebi ima uzrok kretanja, tj. biem ijemu bitku pripada nastanak iz
njega samoga i kretanje kao prijelaz od jednog k drukijem biu.
Budui da se fizika bavi biem u ijem bitku se nalazi uzrok
kretanja, oito je da ona nije ni inidbena ni tvorbena znanost jer
pri tvorevinama poelo je u tvo-ritelju, bilo ono um ili umijee ili
neka mogunost, dok je pri 'injenim stvarima' u initelju (Met.,
1, 1025 b 2224), tj. uzrok i poelo injenja ili djelovanja je u
initelju ili djelatniku kao to je prilikom tvorenja ili proizvoenja u
tvoritelju ili proizvoditelju, a ne u biu samom. Za Aristotela je to
razmatranje vano i zbog toga da bi pri svojoj diobi znanosti mogao
pokazati kako fizika ili filozofija prirode spada u teoretske znanosti
skupa s matematikom i prvom filozofijom, a ne ni u praktine
znanosti, kao to su etika, politika i ekonomija, ni u poietine kao
to su poetika, gramatika, retorika i sve vrste tehnike. Zbog toga,
ako je sve znanje ili praktino ili poietino ili teoretsko, fizika e biti
neka teoretska znanost, ali teoretska znanost takvom biu, koje se
uzmae kretati, a pojmovno primjerenom bitku samo kako on
postoji ponajvie i neodvojivo od tvari (1025 b 2528). Svako
prirodno bie nalazi se, naime, ne samo u kretanju nego je i sloeno
od oblika i tvari, te u tom smislu bitak prirodnih bia fizika promatra
neodvojivo od tvari. Pri tome se, meutim, ne moe, Aristotel
kae, ne smije ostati, jer ne smije ostati skriveno kako stoji s
ti etvai tbv , jer bez toga je sve istraivanje nitavno
(1025 b 2830).
Dakako, time se ne osporava ni opravdanost fizike kao filozofije
prirode ni njezina vrijednost kao posebne teoretske znanosti koja
istrauje bitak prirodnih bia, kao sloenih bia u kretanju, nego se
povrh toga istie njezina uloga i pomo da se pojavi i vidi bitak bia
u niegovu vlastitom nainu kao pojmovno primjeren bitak. Na
prirodnom biu se naime najbolje vidi da se ono kree i razvija
prema svojoj vlastitoj biti da ostaje to to jest. U ivih bia to se
pokazuje kao trajnost vrste, jer od neke biljke uvijek nastaje ta

stanovita biljka, od konja nastaje konj a ovjek raa ovjeka. U


svim tim primjerima prirodno bie stanovitog izgleda {() raa
sebi jednako bie, pa bi se moglo rei da eidos raa eidos. Na taj
nain u sferi prirodnog nastajanja i kretanja Aristotel dolazi do
pojma bitka kao trajne prisutnosti eidosa kao onoga to svagda
postoji, to je uvijek bilo i to e uvijek biti ono to jest. Bit eidosa
Aristotel odreuje kao ttvai to bijae biti, dakle bitak
kao svagdaprisut-nost. Pa ipak iz istog eidosa prirodnih bia ne
proizlazi njihovo kretanje, te je uzrok mogunosti njihova kretanja
prema Aristotelu zapravo tvar (^17), koja kao mogunost da bie
prijee u drugo i da postane drugaije bie, tek skupa sa stanovitim
eidosom ini neko prirodno bie onim to ono jest. Tu se jasno vidi
da Aristotel, da bi odredio bie na njemu samome, uope ne treba
ideje kao neto to postoji sebi mimo pojedinanih bia i to bi
ovima bilo uzor to bi ih ak raalo. Spomenuta izreka ovjek
raa ovjeka stoga znai da je ono radajue dostatno da raa
(roeno) i da bude uzrokom oblika u tvari. A svako pojedino, takav
oblik u ovome mesu i ovim kostima jest Kalija Sokrat; i oni su
drukiji zbog tvari (jer ona je u obojice drukija), ali su isto oblikom
(jer oblik je nerazdjeljiv) (1034 a 48). Upravo taj oblik se ne
smije prema Aristotelu hipostazirati u ideju sebi, jer Svako ovo,
Kalija ili Sokrat, isto je kao Ova mjedena kugla', a 'ovjek' i
'ivotinja' kao 'mjedena kugla uope' (1033 b 2324).
Vrlo je vano da Aristotel do tih uvida biu naprosto, biu
kao biu dakle bitku bia kao onome to bie jest i ukoliko ono
jest ne na neemu drugome nego na sebi samome dolazi
istraivanjem prirodnih bia ( ). Meutim, iako prirodno
bie na sebi samome ima i pokazuje bit i bitak, ono ipak ni prema
Aristotelu ne moe preuzeti ulogu onoga to postoji egzemplarno
kao svagdaprisutnost, kao isti eidos. Kao bitnu osobinu prirodnih
bia Aristotel navodi da su pokretna i nesamostalna, te je otuda i
njihova bit \otaia) svagda prisutna zajedno s tvari. Da bismo mislili
bit bez tvari, valja potraiti bia koja su nepokretna i samostalna
( xai ) i vidjeti koja se znanost njima bavi.
Prvo poglavlje VI. knjige Metafizike najbolje ilustrira taj problem
prirodnih bia, na jednoj, a nepokretnih i samostalnih bia, na
drugoj strani. Tu Aristotel kae: Od stvari koje su odreene, i onih
'to jest', jedne su kao 'prasto' druge kao 'udubljeno'; a one se
razlikuju zbog toga to je 'prasto' spojeno s tvari (jer 'prasto' je
udubljen nos), dok je 'udubljenost' bez osjetilne tvari. Ako se sve
naravnine upotrebljavaju (govore) slino 'prastome', kao nos, oko,
lice, meso, kost, i uope ivotinja, te list, korijen, kora, i uope
biljka (jer ni jednome od tih odredba nije bez kretanja, nego uvijek
ima tvar), bjelodano je kako treba u naravninama traiti i odreivati
ono 'to jest', te da zbog toga pripada naravoslovcu prouavati i neka
svojstva due, naime ukoliko nije bez tvari. Odatle je dakle
bjelodano kako je naravoslovlje motriteljska znanost, ali je isto tako
motriteljska i matematika znanost (Met., 1, 1025 b 301026 a
8). Naravoslovlje ili fizika kao filozofija prirode je teoretska ili
motriteljska znanost naravninama ili prirodnim biima, a njihovo
je odreenje da nisu bez kretanja i da uvijek imaju tvar, tj. da su

23

njihova bit i bitak pokretni i nesamostalni, tj. spojeni s tvari kao


prasto. U tom smislu i psihologija u Aristotela spada u fiziku, jer
prouava
svojstva
due,
ukoliko
ona nije bez tvari nego spojena s tvari, a to znai i u
kretanju. Matematika je teoretska znanost koja se bavi
stvarima kao to je udubljeno, jer udubljenost je bez
osjetilne tvari i nepokretna. U tekstu koji slijedi nakon
navedenog citata Aristotel dodaje kako za sada jo nije
jasno i stoga moe ostati otvoreno pitanje da li se matematika znanost bavi nepokretninama i izdvojinama, dakle nepokretnim i samostalnim biima istovremeno, ili pak
samo -nepokretnim biima. Iako neke grane matematike
promatraju stvari kao nepokretnine i izdvojine, ipak spoznati, postoji li togod vjericvnepokretno i izdvojivo. . .
zacijelo ne pripada naravoslovlju (jer se ono bavi pokretninama),-te ni matematici, nego znanosti koja je prvotnija
od te obje (1026 a 913). Tu emo znanost poblie upoznati u -slijedeem poglavlju kao prvu filozofiju. Ovdje
je potrebno neto vie rei matematici kao posebnoj
teoretskoj znanosti.

' U obrazloenju zato spoznaja onog vjenog, nepokretnog i


samostalnog ne pripada matematici Aristotel navodi da se neke
grane matematike bave nepokretninama, ali te moda nisu i
izdvojine, nego su kao u tvari (1026 a 14). Prema tome,
matematika promatra na biima neto to je nepokretno, ali to neto
kao predmet matematike nije samostalno u istinskom smislu rijei,
jer brojevi to ih matematika promatra kao bia za sebe i slobodno
od svake osjetilne'materijalnosti zapravo ne postoje samostalno i
odvojeno od tvari kao izdvojine, nego. . . kao utvari. Stoga se
samo 'ini da brojevi postoje samostalno bez tvari, tj. bez brojenja i
njihove fundiranosti u prirodi.
Ranije sino vidjeli da filozofija prirode ne moe preuzeti ulogu
prve,'filozofije kao spoznaje piivih uzroka i prapoela, tonog
vjenog,.'.nepokretnog i samostalnog jer tada bi fizika bila
vrhunska.mudrost. Ona to ne moe biti zbog toga, jer se 1 bavi
pokretnim i nesamostalnim biima koja su spojena s tvari. Budui
da su brojevi u krajnjoj liniji utemeljeni u prirodnome,, matematika
moe jo manje nego fizika preuzeti ulogu prve filozofije, i to
usprkos bliskosti, i, slinosti argumentacije, kojom Aristotel pri
kraju ovoga poglavlja (1026 a 25 i d.) pomou odnosa matematike i
njezinih disciplina pokuava objasniti prvu filozofiju kao znanost b
samostalnome i nepokretnome bitku, jer samo se prva' znanost bavi
izdvojinama i nepokretninama (1026 a 15). >"
Sada se, meutim, pojavljuje jedan poseban problem, jer se kao
tri motriteljske filozofije, tj. promatrake ili teoretske znanosti, ne
navode matematika, fizika i prva filozofija nego umjesto prve
filozofije stoji teologija ili bogoslovlje (1026 a 19). Iako je to
jedino mjesto pored 1064 b 3 u Metafizici gdje umjesto prva
filozofija stoji teologija, valja ve u ovom razmatranju odnosa triju
glavnih disciplina teoretske filozofije ukazati na pravi smisao Aristotelove prve filozofije kao svojevrsne jedinstvene onto--teologije,

to e potpuno doi do izraaja u slijedeem poglavlju.


Prva filozofija je teoretska znanost prvim prapoe-cima i
uzrocima ( 9
Met., 982 b 9). Svi su uzroci, a posebno prvi uzroci
samostalnome i nepokretnome, prema Aristotelu vjeni stoga, jer
su oni uzroci onim vidljivima od boanskih stvari (Met., 1026 a
1617), tj. uzroci boanskih stvari, ukoliko nam se one pojavljuju.
U tom kontekstu Aristotel navodi prvi put teologiju umjesto prve
filozofije kad kae: Tako te e biti tri motriteljske filozofije:
matematika, naravoslovlje, bogoslovlje. Bjelodano je naime, ako je
boansko igdje prisutno, ono je prisutno u takvoj naravi; a znanost
to je najasnija treba se baviti najasnijim rodom (1026 a 18
22).
Poznato je, ne samo prema Aristotelu nego openito prema
antikom grkom razumijevanje znanja i znanosti, da ast i
dostojanstvo znanosti dolazi od asti i dostojanstva predmeta kojim
se stanovita znanost bavi. Budui da se prva filozofija bavi prvim
uzrocima i prapoecima, dakle onim to postoji u najviem stupnju i
bez ega nema niega, nego svemu od toga dolazi dostojanstvo i
ast, to je razumljivo da se spoznaja toga to na biima postoji kao
prvo na njima samima i u najviem stupnju naziva prva filozofija
odnosno najvia, najasnija, boanska znanost ili znanost
boanskome. To boansko, ako je boansko igdje prisutno,
prisutno je u takvoj prirodi koje su uzroci vjeni, tj. u onome to
postoji na biu od njega samoga, to je prvo za bie samo a ne za
nas, te otuda ini njegovu prirodu, bit i bitak. Time smo se pribliili
najteem od svih pitanja filozofije, pitanju bitku. Na to pitanje u
postaristotelovskoj filozofiji pokuala je odgovoriti tzv. metaphysica
generalis, koja je kao openita metafizika poznatija pod imenom
ontologije. .Aristotel dakako ne rabi hi jedan od tih izraza, iako
ontologija kako i sama rije kae (ta onta + logia), kao znanost
biima ukoliko su bia, tj. bitku bia odnosno biu kao biu
j5 1026 a 32) najbolje izraava smisao Aristotelove prve
filozofije ( ), koju emo sada pokuati poblie
razmotriti.
5. PRVA FILOZOFIJA KAO JEDINSTVO ONTOLOGIJE I
TEOLOGIJE
U razmatranju ove sloene problematike najbolje je poi od
Aristotelovih razlaganja pojma bia i bitka u IV. knjizi Metafizike,
koja ne bez razloga poinje poznatim rijeima: Postoji znanost koja
promatra bie kao bie i njegove prisutnine po sebi ^
$ ' Met., 1,
1003 a 21). Ta. znanost je ontologija kao filozofska znanost bitku
bia, tj. onome po emu bie jest bie, te to biu ne dolazi izvana
nego je prisutno na sebi samome kao biu. Aristotel zatim istie da
ona nije identina ni s jednom pojedinanom znanou, jer ni jedna
od njih uope ne promatra bie kao bie, nego svaka uzima samo
neki dio bia i istrauje ono to pripada tom dijelu u ovom ili onom
aspektu njegove upotrebljivosti i korisnosti. Pojedinane znanosti
istrauju ono to je na biima prvo za nas i to je vano za nae

25

razne interese i odnose prema biima, dok ontologija promatra ono


to je prvo za bie kao bie, tj. to ini njegovu bit ili narav te bez
ega bie nije bie. Aristotel kae: A budui mi istraujemo poela
i najvie uzroke, bjelodano je,da oni moraju pripadati nekakvoj
naravi po sebi (1003 a 2526). Tu prirodu bia po sebi imali su u
vidu ve predsokratovci, tj. oni koji istraivahu prapoela bia, jer
ukoliko su ti mislioci, koji su istraivali elemente bia, bili
usmjereni na najvie uzroke i temelje bia, utoliko i ti elementi nisu
bili samo elementi i sastavine bia kao voda, zemlja, zrak i vatra,
nego su izraavali bie kao bie, odnosno bie ukoliko ono jest
dakle bitak bia. Aristotel otuda na jednoj strani priznaje svojim
prethodnicima da su postavili pitanje bitku bia i da su na to
najtee i problemima najbogatije od svih pitanja pokuali umno
odgovoriti pomou odreenja onoga iz ega kao prvoga bie nastaje
i u to kao posljednje ono nestaje, te ih zbog toga i naziva prvim
filozofima (mi bismo mogli rei zaetnicima prve filozofije kao
ontologije), ali im na drugoj strani zamjera to bitak bia ozna-

H. VVeiss, Kausalitat und Zujali in der Philosophie des


Aristoteles, Basel 1942, Darmstadt 1967, S. 13^-14. u Ibidem, S. 13.
avaju nazivom pojedinanog elementa. U skladu s tim on razlikuje
ne samo uzroke (attia) od elemenata () nego i od
prapoetaka (), iako arh ( ) , kako kae Helene Weiss,
ostaje obuhvatno zajedniko ime za problematiku koja lei u
temelju svima trima pojmovima. Arhe je najiri, u stanovitoj mjeri
najformalniji pojam, ali stoga nije prazan, nego tovie
najdalekoseniji i najizdaniji, tako da se istraivanje Aristotela koje
vodi naprijed stalno ponovno vraa na pojam arh.32 Zanimljivo je
da je postaristotelovska metafizika, i to kako idealistika tako i
materijalistika filozofija, zanemarila Aristotelovo razumijevanje
bitka bia kao bia ukoliko ono jest bie i identificirala bitak sa
stanovitim biem svejedno s kojim, s materijalnim, s duhovnim,
s najboljim, s najvanijim ili s najviim biem i time tumaila
bitak u smislu onoga to Aristotel zamjera svojim prethodnicima,
ukoliko su oni arh mislili samo kao element, a ne u smislu
pozitivnog traenja odgovora na pitanje bitku kao biu ukoliko
ono jest naprosto bie a ne neko odreeno bie. Helene VVeiss
tome tono kae: Da li su stari grki filozofi prirode ikada pitanje
arh mislili samo u smislu stoiheiona kao elementa odnosno kao
podloge ili hvpokei-menona ne moe se dokazati. U 19. stoljeu
interpretacija je bila suvie sklona da im prida samo to znaenje.
Dovoljno je, meutim, da Aristotel vidi, bez utvrivanja onog
povijesnog, tu vrstu rastavljanja kao moguu, tovie kao prvi nain
da se pita arhai. A to pitanje arhai u smislu stoiheia nije jedino i
upravo nije filozofski bitno pitanje, tako malo kao to tjelesnost
malo ispunjava smi-sao bia uope.33 Stoga umjesto da se
Aristotelovo razumijevanje bitka kao smisla bia uope poput
interpretacija starih grkih filozofa u 19. stoljeu zatvara u metafizike sheme bilo idealizma bilo materijalizma, valja i u
istraivanju Aristotela ii onim putem kojim je Aristotel iao u
razumijevanju svojih prethodnika, kada je njihovu misao doveo na
stupanj refleksije bia kao bia i time prevladao fundiranje bitka
bia bilo u tjelesnosti bilo u duhovnosti, jer ni jedno ni drugo ne
vodi naprijed i ne ispunjava smisao bia uope. Aristotel ovako
formulira
Metafizika
XXXIII
svoju zadau: Stoga i mi moramo shvatiti prve uzroke bia kao
bia (1003 a 30).
To svoje shvaanje prve filozofije kao ontologije ili znanosti
koja promatra bie kao bie i njegove prisutnine po sebi Aristotel
razlae u 2. poglavlju IV. knjige, istiui da se sam nazivak bie
upotrebljava mnogovrsno, ali uvijek prema jednom i nekoj jednoj
naravi, a ne istoimeno. . . Naime, jedne se stvari nazivaju biima jer
su bivstva, jedne jer su trpnosti bivstva, jedne jer su put u bivstvo,
ili propasti ili lienosti ili kakvoe, ili su pak tvorbeni ili proizvedbeni po bivstvo, ili za stvari to pripadaju bivstvu, ili opet

27

nijekanja nekih od tih ili bivstva; zbog toga i nebiu kaemo da


jest nebie. I dakle, kao to svim zdravstve-ninama postoji jedna
znanost, tako isto i svemu ostalom. Jer, istraivati je jednoj
znanosti: ne samo ono to se izrie prema jednome nego i ono to se
izrie jednoj naravi, jer se i to na neki nain izrie prema
jednomu. Bjelodano je stoga kako je (zadaa) jedne znanosti
promatrati i bia kao bia. Znanost se svugdje poglavito bavi
prvotnim, od ega ovise ostale stvari i po emu se imenuju. Stoga,
ako je to bivstvo, onda filozof mora shvatiti poela i uzroke
bivstvima (1003 a 32 b 18).
U tom kao i u prvom poglavlju zadaa filozofa i prve filozofije
opisuje se, dakle, jednako. Ona se sastoji u tome da se shvati prve
uzroke bia kao bia odnosno da se shvati poela i uzroke
bivstvima. U 2. poglavlju meutim dolazi do izraaja raznolikost i
mnogovrsnost znaenja rijei bie i bitak u svakidanjem ivotu,
kada jednostavnom izjavom ovo jest ili ono nije pripisujemo ili
odriemo bitak razliitim stvarima, pojavama itd. U prirodnom
svakidanjem stavu uope ne pitamo u emu se sastoji bitak bia,
nego ga pretpostavljamo kao neto to je razumljivo samo po sebi.
U tom po sebi samom razumljivom stavu kreu se kako nai
svakidanji nazori tako i pojedinane znanosti, jer i one promatraju
bie u tzv. on-tikom stavu i aspektu svakidanje korisnosti i
upotrebljivosti bia, a ne tematiziraju bie kao bie i njegovu vlastitu prirodu, bivstvo i bitak. Zadaa je filozofije da to to
pretpostavlja kao samo po sebi razumljivo tematizira i razloi. U tu
svrhu ona ono to se implicite pretpostavlja eksplicite imenuje i
time razlikuje bitak bia od pojedinanog bia, tj. ono to biu
svagda ve pripada kao biu od onoga to mu naknadno pridolazi u
svakidanjem on-tikom stavu. Tu tzv. ontoloku razliku izmeu
bitka i bia nalazimo prvi put eksplicite izraenu u Aristotelovoj
prvoj
filozofiji kao ontologiji, koju smo u prethodnom Aristotelovu tekstu
upoznali kao znanost jednome i jednoj naravi ili bitku bia.
Pri tom uvijek nanovo valja podsjetiti da bitak prema Aristotelu nije
nikakvo pojedinano bie, pa se stoga ne smije identificirati ni s
jednim biem, dakle ni s najviim biem, jer on prethodi svima
biima kao njihova izvorna priroda i bivstvo. To dakako ne znai da
su hia iscrpljena bitkom, jer bogatstvo svojih svojstava bia
pokazuju u ontikom stavu. tovie, osnovni stav Aristotelove
filozofije glasi: ne samo da nema bia bez bitka nego nema ni bitka
bez bia.
Usprkos toj velikoj istini Aristotelove filozofije upuenosti
kako bia na bitak tako i bitka na bie, ona ne znai niti
relativiziranje niti niveliranje bitka i bia, nego upravo suprotno,
istie ontoloku diferenciju kao najviu moguu razliku to se uope
moe misliti, jer razlika izmeu bitka i bia nadmauje sve razlike
koje se mogu uiniti meu biima u onom smislu u kojemu bitak
nadmauje svako pa i najvie bie. Ta je razlika uoena ve na samom poetku evropskog filozofiranja. Kako smo vidjeli, Aristotel
nju eksplicite tematizira, pa je netono tvrditi da je ona ve u
Aristotela pala u zaborav. Jer ona pada u zaborav i biva
zaboravljena samo tada kada se bitak odreuje i misli na nain bia,

a upravo to ne ini Aristotelova filozofija, nego ona filozofska


tradicija koja u raznim oblicima metafizike opreke idealizma i
materijalizma bitak pomilja i identificira s najviim bilo
materijalnim bilo duhovnim biem. To je, kako znamo, inila u
prvom redu postaristotelovska metafizika, koja je pitanje bitku
bia povezivala s pitanjem Bogu kao najviem biu i koja je stoga
nazvana onto-teologija. U tu tradiciju esto se uvrtava i
Aristotel, tovie on se proglaava njezinim utemeljiteljem. Usprkos
oznaavanju prve filozofije imenom teologije, Aristotelova se prva
filozofija kao ontologija, pa nazvali je i ontoteologijom, naelno
razlikuje od postaristotelovske tradicije i njezine openite i posebne
metafizike, a napose se razlikuje od kasnije onto-teolo-gije kao
mjeavine metaphysicae generalis i jedne discipline metaphysicae
specialis.
Uostalom, kao to od Aristotela ne potjee izraz metafizika,
tako od njega ne potjee ni rije ontologija ni onto-teologija.
Kako je poznato, rije ontologija uveo je Goclenius poetkom 17.
stoljea, a pojam onto-teologija Kant. Taj izraz u naem stoljeu
obnovio je Martin Heidegger kao ime za metafiziku, ukoliko ona
bitak bia
III*
XXXV
predoava na dvostruki nain: jednom cjelinu bia kao takva u
smislu njegovih najopenitijih osobina ( , ); a
istodobno cjelinu bia kao takva u smislu najvieg i stoga
boanskog bia [ , , ). Neskrivenost bia
kao takvoga izgradila se u Aristotelovoj Metafizici upravo u tu
dvostrukost34, istie Heidegger i upuuje na knjige , ,
Metafizike, jer je metafizika u svojemu predoavanju bia kao bia
u sebi dvostruko-jedinstvena istina bia u openitomu i u
najviemu35. Stoga Heidegger zakljuuje: Metafizika je prema
svojoj biti istodobno ontologija u uem smislu i teologija. Ta ontoteoloka bit navlastite filozofije ( ) mora dakako
biti utemeljena na nain kako se njoj oituje, naime kao . Tako
teoloki karakter ontologije ne poiva na tome to je grku
metafiziku kasnije preuzela crkvena teologija kranstva i to je ova
nju preoblikovala. tovie, on poiva u nainu kako se bie kao bie
odrana otkrilo. Ta neskrivenost bia tek je dala mogunost da
kranska teologija prisvoji grku filozofiju, da li na svoju korist ili
svoju tetu, neka odlue teolozi iz iskustva onog kranskog.36

. Heidegger, Was isi Metaphysik?, Frankfurt/M. 955, S. 19.

. . . zvveifach-einig die VVahrheit des Seienden im Allge-meinen


und im Hochsten (ibidem). * Ibidem, S. 1920.
Ovdje ne moemo ulaziti u analizu kranske teologije i ontoteologije, ni Heideggerove fundamentalne ontologije, jer nas
zanima Aristotelova prote philosophia, koju Heidegger ne prevodi
doslovno izrazom prva filozofija, nego die eigentliche Philosophie,
da bi i time razlikovao Aristotelovu od kasnije pritnae philosophiae
kao navlastitu, dakle svojevrsnu dvostruko-jedinstvenu prvu
filozofiju, koja je u svojem utemeljenju i istraivanju polazila od
naina kako se bie kao bie njoj oitovalo ili otkrivalo, te je tako

29

istinu bia traila kako u onome openitome tako i u onome


najviemu. U kojem smislu to openito i najvie u Aristotela valja
razumjeti, jo emo vidjeti. Svakako je tona Heideggerova misao
da je metafizika kao istina bia kao bia dvojaka i da razlog ili
temelj te dvojakosti ostaje metafizici nepristupaan, i to ne sluajno ili uslijed nekog propusta nego zbog toga to ona bie
svagda predoava samo u onome to se kao bie
(}} pokazalo od njega, tj. od bia u ontikom stavu. Metafizika je
stoga iskljuena iz iskustva bitka, jer ona nikada ne pazi na ono
to se upravo u tom 6v, ukoliko ono bijae neskriveno, takoer ve
skrilo37. Heideggerova je zasluga to je u naem stoljeu obnovio
pitanje bitku kao zahtjev miljenja da se nanovo promisli to je
doista reeno s , dakle s participom prezenta glagola biti koji u
latinskom glasi ens, u njemakom seiend, u engleskom being, a u
hrvatskom bitujui ili bivajui ili bit-kujui, pri emu se vidi da
imenica bie dolazi od participa prezenta i oznaava ono to jest ili
bitkuje, bituje, biva.
Obnavljanjem pitanja bitku pita se i promilja ono to se u
biu skriva i to je otuda skriveni temelj metafizike kao
dvostruko-jedinstvene istine bia u openitomu i najviemu, pa
ono moe omoguiti prijelaz od metafizike u miljenje na istinu
bitka38. Dakako, obnavljanje starogrkog pitanja bitku nije
nikakvo puko ponavljanje platonsko-aristotelovskog pitanja, nego
ono, kae Hei-degger, pita natrag u ono to se skriva u *39 i kao
miljenje na istinu bitka znai povratak u temelj metafizike40.
Taj povratak u temelj metafizike moe se ozbiljiti ne samo
pomou predsokratovaca, kako misli Heidegger, nego jo vie
pomou Platona osloboenog platonizma, i posebno pomou
Aristotela, osloboenog svakog aristoteliz-ma, jer rije je
povratku u jedinstveni temelj prote phi-losophiae kao ljudskog
iskustva bitka to je s metafizikom palo u zaborav. Stoga
povratak u temelj metafizike valja shvatiti aristotelovski kao
povratak u ljudsko iskustvo vrhunske teorije ili miljenja
miljenja.
" Ibidem, S. 20. "
Ibidem, S. 21.
Ibidem, S. 20.
* ...das Denken an die Wahrheit des Seins als der Riick-gang in
den Grund der Metaphvsik (ibidem, 21). tradicionalnom
odreenju istine i miljenju na istinu bitka u samoga Aristotela .
. . Volkmann-Schluck, Die Metaphysik des Ari-stotels, Frankfurt
a.M. 1979, posebno V. dio, str. 258289.
Ono to smo u 4. poglavlju pokazali analizom VI. knjige
Metafizike, dalo bi se pokazati i pomou izlaganja 7. poglavlja XI.
knjige, u kojemu Aristotel ponavlja svoje shvaanje znanosti
openito i teorije posebno. Osobitu panju Aristotel pri tom
posveuje teoretskim, ili kako na prevodilac kae, motriteljskim
znanostima u razlici prema inidbenim i tvorbenim znanostima:
Jer u tvorbenoj znanosti poelo kretanja je u tvoritelju a ne u

tvorevini, te je ili neko umijee ili kakva druga mogunost; a slino


i u inidbenoj znanosti kretanje nije u injenoj stvari nego prije u
initeljima. Doim znanost naravoslovca bavi se onim stvarima koje
poelo kretanja imaju u sebi samima. A iz toga je bjelodano da
naravoslovlje nuno nije ni inidbeno ni tvorbeno, nego motriteljsko
(jer se mora svrstati u jedan od tih rodova) (Met., 7, 1064 a 12
18). ..Ranije smo upoznali ta tri roda znanja u vezi s nainima
ivota i svrhama radi kojih se znanja stjeu i vidjeli da teoretsko
znanje postoji radi znanja i da se bavi, kako je sada precizno reeno,
onim stvarima koje poelo kretanja imaju u sebi samima, te da
zbog toga teoretske znanosti treba radije izabirati od svih ostalih a
prvu filozofiju ili teologiju pak vie negoli druge motriteljske
znanosti (Mei., 1026 a 23). Nakon to je jo jednom izloio razliku
izmeu samih teoretskih znanosti, Aristotel zakljuuje: Bjelodano
je dakle kako postoje tri roda motriteljskih znanosti; naravoslovlje,
matematika, bogoslovlje. Najbolji je, tako, rod motriteljskih
znanosti, a od tih opet najbolja je ona posljednja spomenuta, jer je
najasnijem od bia (1064 b 15).
Na taj nain ponovno smo suoeni s problemom naj-asnijeg
bia kao predmetom prve filozofije ili teologije. U razlici prema
predmetima fizike i matematike, ona je znanost odjeljivome i
nepokretljivome biu, te ako postoji neka takva narav u biima, tu
e morati biti i ono bozanskpi.i to e biti prvo i najglavnije poelo
(1064 a 3538). To je razlog zato naravoslovlje ili fizika ne moe
preuzeta ulogu teologije ili prve filozofije, jer kada bi naravna
bivstva bila prva meu biima, tada bi filozofija prirode
bilarprva, tj. najbolja u najboljem rodu teoretskih znanosti, a
to znai i prva meu znanostima uope. Ali, nastavlja Aristotel,
ako postoji neka druga narav i bivstvo, odjeljivo i nepokretljivo,
nuno je da znanost tome bude drukija i prvotnija od
naravoslovlja, i sveopa jer je prvotna (1064 b 1014). Prva
filozofija je, dakle, sveopa znanost stoga, jer je ona drukija i
prvotnija od naravoslovlja. Ona to moe biti ako postoji neka
druga narav i bivstvo nego to su narav i bivstvo prirodnih bia, tj.
ako postoji ono samostalno ili odjeljivo odvojeno od tvari i bez
kretanja kao narav u biima, a tada e morati biti i ono
boansko, i to e biti prvo i najglavnije poelo.
6. BOANSKI, SAMOSTALNI, VJENI I NEPOKRETNI BITAK
41
H. G. Gadamer, Aristoteles Metaphysik XII, Frankfurt a.M.
976, S. 7.
a
Ibidem, S. 910.
Ibidem, S. 10.

boanskome posebno raspravlja XII. knjiga Metafizike u kojoj


se na pitanje bitku bia od 2. do 5. poglavlja odgovara pomou
vidljive prirode i naih osjetila, a u drugom dijelu, posebno u 6. i 7.
poglavlju iste knjige, pomou bia koje je drukije od prirodnog
bia i koje se moe iskusiti ili spoznati samo pomou miljenja. Nije

31

nipoto sluajno to je, kako smo vidjeli u 3. poglavlju, kranstvo


upravo pomou te knjige, tj. preinakom boga Aristotelove filozofije
prirode u Boga stvoritelja, prihvatilo Aristotelovu filozofiju u obliku
srednjovjekovnog ari-stotelizma i uinilo je ancilom teologije.
Isto tako nije nipoto sluajno da je Hans-Georg Gadamer, danas
zasigurno najvei ivi filozof i jedan od najboljih poznavalaca grke
filozofije, a ujedno i najznaajniji sljedbenik miljenja istine bitka
Martina Heideggera, upravo tu knjigu izdvojio iz Metafizike kao
krunu Aristotelove filozofije, preveo je na njemaki i komentirao
kao nauku najviem biu, bogu41. To najvie bie je ono bie
na kojem jo bolje nego na prirodnom biu postaje vidljivo ono to
je bitak bia u temelju. To bie ne moe se iskusiti pomou naih
osjetila, nego jedino mislei dakle sasvim kao u Platonovu
obraanju 'ideji', ali ono ipak nije neka openita ideja, nego ima
jednako tako konkretni bitak za sebe kao bia prirode, to je ono to
religiozna predaja naziva bogom'. Stoga se oblik metafizike, to ga
donosi spis koji je pred nama, naziva i 'teologijom' 42. Gadamer
zatim istie nepregledno znaenje Aristotelovih iskaza tom boanskom bitku za povijest zapadnoevropskog miljenja uope, pa i
za teoloko miljenje kranskog srednjeg vijeka, ali s pravom
dodaje kako e svatko odmah osjetiti da kranska predodba
osobnog Boga i njegova odnosa prema ovjeku lei Aristotelu
sasvim daleko. Isto vrijedi misli stvaranja koja u osnovi nije
manje neujedinjiva s umjetnikim duhom Grka nego s njihovom
najdubljom duhovnom koncepcijom, s milju phvsisa, prirode,
poretka bia koji se iri u sebi samom43.
Iz zanimljive i sloene problematike XII. knjige ukazat emo
samo na tzv. nepokretnog pokretaa, tj. na samostalni, vjeni i
nepokretni bitak, jer on je ono prvo od svega to postoji. On je
neprolazan, jer kad bi on bio prolazan, s njim bi sve bUo prolazno.
On je nepokretan, da bi uope bilo kretanja. Aristotel kae:
Nemogue je da kretanje bilo nastaje bilo propada (jer ono uvijek
bijae); a isto tako ni vrijeme. Jer ne moe biti prije i poslije ako ne
postoji vrijeme (Met., 6, 1071 b 610). Nepokretni i vjeni bitak
postoji prema tome da bi uvijek postojalo vrijeme i kretanje. U tom
smislu nepokretni pokreta je slian Platonovim idejama, pa se zbog
njega Aristotelu obino prigovaralo ponovno zapadanje u
platonizam. Aristotel, meutim, to izriito odbija kad kae da stoga
nee nita koristiti ako i prihvatimo vjene biti poput onih to
postavljaju ideje ukoliko u tome ne bude prisutno poelo moi
promjene (1071 b 1416), tj. kretanja kao promjene mjesta; jer
nema neprekidna kretanja osim onoga to je prema mjestu, a od
toga je neprekidno jedino ono koje je kruno (1071 b 1011).
Tako je nepokretni pokreta ono to pokree, ozbiljuje, djeluje, a
to nisu u stanju ni Platonove ideje ni pitagorej-ski idealni brojevi, te
prije svega zbog toga, kako u ovoj knjizi tako u cijeloj Metafizici,
Aristotel kritizira i odbacuje nauku idejama i nauku brojevima
platoniara, posebno Speusipa, kao nedostatnu. Jer, ne bude li ono
poelo djelovalo, nee biti kretanja. Uz to, ak i ako bude dje-

lovalo, (ipak nee biti dostatno) ako je njegovo bivstvo samo


mogunost; jer nee biti vjenog kretanja, budui da ono koje biva
mogunou moe i ne biti. Mora dakle postojati neko takvo poelo
kojemu je bivstvo djelatnost. Uz to, to bivstvo treba biti bez tvari,
jer ono mora biti vjeno, ako je ita vjeno. Stoga ono mora biti
djelatnou (1071 b 1722).
Prema tome zbiljski nepokretni bitak nije ni mogunost ni tvar,
jer kada bi bio tvar, tada bi bio u mogunosti da i ne bude. tovie,
tvar ne moe pokretati samu sebe, nego to ini graditeljstvo,
sjemenje i klica, zbog ega su neki nauavali vjenu djelatnost kao
Leukip i Platon, jer kau da kretanje uvijek postoji, ali ne kau
zbog ega kretanje postoji i kakvo je (1071 b 3033). Budui da ni
Platon nije odredio to je ono koje on katkad smatra poelom
(kretanja), naime: ono koje samo sebe pokree (1072 a 1),
Aristotel daje prednost Anaksagori, jer on po-svjedouje da je
djelatnost prva (jer um je djelatnost), pa ak i Empedoklu i Leukipu,
jer oni govore da kretanje uvijek postoji da ne bijae beskonano
vremena pramete i no, nego su postojale uvijek iste stvari ili po
kruenju ili nekako drukije, a to znai da je djelatnost ili zbiljnost
prije mogunosti (1072 a 48).
Svoju nauku vjenom i nepokretnom bitku kao prvome poelu
Aristotel razlae krunim kretanjem, jer ako je uvijek isto
kruenjem, mora neto ostajati koje tako djeluje, tj. koje djeluje na
isti nain pa je djelatno jednim nainom samo po sebi, drukije opet
u odnosu na drugo, a ovo je pak djelatno ili u odnosu na neto tree
ili u odnosu na prvo. Aristotel zakljuuje da je nuno da je djelatno
u odnosu na prvo, jer prvo je uzrok i ovome i onome i da se to
uvijek tako ponaa (1072 a 1015). Istu misao ilustrira i
Anaksagorino shvaanje uma kao djelatnosti. Jer um ili, kako
Aristotel kae, miljenje je poelo. To jest: um se pokree od
Onoga to je miljeno' (1072 a 30). To to je miljeno ponovno je
prvo, tj. nepokretni bitak, a od njega opet ono koje je jednostavno i
koje opstoji prema djelatnosti (1072 a 32) ili zbiljnosti.
Aristotelovo shvaanje primatu modalnog bitka zbiljnosti pred
mogunou stoji u temelju njegove nauke nepokretnom
pokretau a najbolje ga izraavaju slijedee misli: Postoji, dakle,
neto to se kree, neprekidnim kretanjem, a koje je ono kruno (i to
je bjelodano ne samo prema pojmu nego i djelom), tako te bi prvo
nebo bilo vjeno. A postoji i neto koje ga pokree. I budui je stvar
koja se kree i koja pokree neto srednje. . . jest i neto koje
pokree a nije pokrenuto, i koje je vjeno, bivstvo i djelatnost. Tim
nainom pokree ono to je ud-ljivo i spoznatljivo, jer nepokrenuti
pokreu (1072 a 2026).
Kruno kretanje prema tome nije samo po mogunosti (pojmu)
nego i u zbiljnosti (djelu ili djelatnosti). Tako je prvo nebo vjeno,
jer njegovo kruno kretanje je prvo kretanje koje pokree sve ostalo
a samo kao uzrok kretanja ostaje nepokrenuto. Ono je vjeno jer je
u njemu ono prvo i posljednje uvijek isto, a kao nepokretni pokreta
dri prirodna bia u krunom kretanju koje se na biljkama i
ivotinjama oituje ve u mijeni godinjih doba. . . Dalje se navodi

33

da na taj nain pokree i ono to je ud-ljivo i spoznatljivo, pa se


postavlja naelno pitanje: kako ti razliiti nepokretni pokretai
pokreu? Aristotel odgovara: Taj (svrni uzrok) pokree kao
'voljeno', dok ostale stvari pokreu pokrenute (1072 b 3).
Da je nepokretni pokreta doista svrni uzrok, dade se
zakljuiti i iz reenice koja prethodi upravo citiranoj i glasi: jer
postoji cilj za neto i od neega, i jedan jest dok drugi nije
(nepokretnina). Ta nepokretnina je cilj, svrha ili telos, koji kao
nepokretni pokreta ili svrni uzrok pokree kao ono voljeno. Pa
kako nas doista pokree voljeno bie? Iz navedene reenice
proizlazi da nas voljeno bie pokree kao telos ili svrha, jer
prisutnost voljenog bia omoguuje onome koji voli da ispuni svoju
bit ili udnju upravo.tako kao to telos kao nepokretni pokreta
pokree prirodno bie i dovodi njegovu bit do razvitka i
savrenstva. Ispunjenjej telosa podudara se sa savrenstvom eidosa,
a njihova" podudarnost je prisutnost bitka koji kao nepokretni
pokreta pokree bie tako kako ono voljeno pokree onoga koji
voli i koji stoga tei za pri-sutnou voljenoga kao za ispunjenjem
svoje vlastite biti i svrhe. Sva bia prema Aristotelu postoje na
teleoloki nain. Otuda svako bie tei za prisutnou bitka, jer ga
ona dovodi do ispunjenja njegove svrhe i biti. Prisutnost bitka tu se
pokazuje kao nepokretni pokreta koji pokree kao ono voljeno i u
tom smislu sainjava prvi i posljednji uzrok svakog bitka u
kretanju, jer nepokretni bitak je svrni uzrok kretanja kao takvoga.
U vezi s tim Karl-Heinz Volkmann-Schluck tono kae: Svako
bie je u kretanju radi bitka. Ono nepokretno je, meutim, kao ista
ener-geia prisutnost samog bitka i stoga prisutnost onoga u ijoj
prisutnosti svako bie dospijeva kod samog sebe.Ta ista
energeia zapravo je djelatna energeia zbiljnost, koja se ne
ozbiljuje u pukom teenju od neega k neemu, nego je prebivanje s
onim to svakom biu omoguuje dospijevanje do sebe samog i
time bitak kod sebe samog. I kao to prisutnost voljenog ne znai
kraj ljubavi, nego tek poetak njena ozbiljenja i prebivanja s
voljenim kao stanje sree i radosti, tako je nepokretni pokreta u
razliitim sferama svijeta i ivota svrni uzrok stanja kojega radost
mi ljudi poznajemo u svakidanjem iskustvu od bdjenja i
zamjeivanja do miljenja.
44
44

K. H. Volkmann-Schluck, Die Metaphysik des Aristoteles,


Frankfurt 1. 1979, S. 196.
Dakako, zadaa filozofije, a posebno zadaa prve filozofije, ne
sastoji se u analiziranju i pronalaenju empirijski postojeih
nepokretnih pokretaa u svakidanjoj zbiljnosti, nego je njezino
istraivanje usmjereno na prvog nepokretnog pokretaa, tj. na ono
prvo pokretalo koje postoji iz nunosti. I kao nunost ono je dobro,
te je tako i poelo, i to ne bilo kakvo poelo nego nuno poelo,
koje ne moe biti drukije i bez kojeg ne moe biti dobra (1072 b 10
13). Na osnovi tih misli Aristotel zakljuuje: Od takvoga dakle
poela ovise i nebo i narav. A njegov nain ivota onaj je najbolji,
kakav je nama tek malo vremena; jer njemu je uvijek takav (to je
pak nama nemogue), budui da je i uitak njegova djelatnost. (I
zbog toga su bdjenje, osjeanje, miljenje najugodniji, dok su nade i

uspomene takve zbog tih.) Miljenje po sebi samome bavi se onim


to je po sebi najbolje, i ono koje je to najvie onim to je takvo
najvie (1072 b 1419).
isto miljenje ili miljenje po sebi samome je najbolji nain
ivota pa mu je stoga i mogue da se bavi onim to najvie postoji i
to je po sebi najbolje. Budui da mi ljudi nismo isti duhovi, to i taj
najbolji nain ivota miljenja po sebi samome poznajemo tek
malo vremena, tj. kada zbiljski mislimo, a zbiljski mislimo kada
mislimo bit i bitak kao ono to u najviem stupnju postoji kao prvo i
nuno poelo. I kao to njegova djelatnost ini njegov ivot uvijek
najboljim i uvijek ispunjava uitkom ili radou, to je nama
ljudima, iz spomenutih razloga, nemogue, tako su u nas ljudi
bdjenje, zamjeivanje i miljenje najradosniji te bar to kratko
vrijeme kad smo budni, tj. svjesni sebe i svijeta, bilo u
zamjeivanju bilo u miljenju, sudjelujemo u radosti miljenja bitka
kao miljenja miljenja. Tako Aristotel nastavlja: Um samoga sebe
'umuje' prema dionitvu u miljenome. Jer on postaje ono miljeno
dodirujui i umujui, tako te je isto um i 'miljeno' (1921).
Iako mi nismo isti duhovi, zbog ega na ivot ne moe uvijek
biti ispunjen istim miljenjem, mi ipak svojim umom kao naom
najviom sposobnou sudjelujemo u miljenome, tovie
postajemo ono miljeno dodirujui i umujui. Otuda je misaono
promatranje ono to je najradosnije i najbolje (1072 b 23). To je
stanje misaone djelatnosti kao duhovnog zrenja ili teorije () u
izvornom znaenju promatranja radi promatranja i u tom smislu
izvora istih radosti. Taj nain postojanja trajni je nain boanskog
bitka a ljudskog samo katkada. To smo stanje ranije (u 4. poglavlju)
na primjeru iz Nikomahove etike upoznali kao savreno
blaenstvo, kojemu Aristotel zbog istoe i postojanosti udesnih
uitaka daje prednost pred ostalim nainima ljudskoga ivota i
naziva ga boanskim u usporedbi s ovjekovim ivotom. U Metafizici usporedba ide do kraja, kad Aristotel kae: Ako je dakle u
stanju takva dobra Bog uvijek, kao to smo mi katkada, (onda je on)
divljenja dostojan; ako je jo i vie, onda je jo dostojniji divljenja.
Ali On jest tako. I ivot je u njemu prisutan; jer djelatnost uma je
ivot, a On je ta djelatnost, i Njegova djelatnost po sebi ivot je najbolji i vjeni. Stoga kaemo da je Bog iv, vjean, najbolji, tako te
su ivot i vrijeme neprekidno i vjeno prisutni u Bogu. Jer to jest
Bog (1072 b 2429).
Usprkos velikim poetnim slovima rijei koje u navedenom citatu
oznaavaju boga Aristotelove filozofije, valja ponovno istaknuti da
boanski bitak u Aristotela nije osobni Bog kranstva niti bilo koje
religije, nego ono prvo, nepokretno i samostalno poelo, pa kad ga
Aristotel naziva bogom, on pod tim misli bitak ili onaj svrni
uzrok koji pokree kao voljeno a ne kao osoba, te se stoga ni tada
ne mora pisati velikim poetnim slovom, kojim se bar u naem
jeziku oznaavaju samo vlastita imena pojedinanih bia, a bitak u
Aristotela nije nikakvo bie.

35

Tu se postavlja pitanje: kako i otkuda mi uope znamo da postoji


boanski bitak? Kako i ime mi to doznajemo i spoznajemo?
Drugim rijeima: koji su nai ljudski naini pristupa i otkrivanja
bitka bia kao onoga nepokretnog i vjenog poela u kojemu su
ivot i vrijeme neprekidno prisutni? Koja je to djelatnost uma
najbolji i vjeni ivot?
Aristotel nauava da postoje dva pristupa bitku. To su
zamjeivanje i miljenje kao dva osnovna naina prisutnosti bitka.
Zamjeivanje je prisutnost onoga to se pokazuje u osjetima a
miljenje prisutnost onoga to je miljeno. Kako smo ranije vidjeli,
um ili miljenje postaje ono miljeno dodirujui i umujui tako da
je miljenje samo sebi prisutno u miljenome. U svojoj interpretaciji
te problematike u Aristotela Volkmann-Schluck s pravom istie:
Zamjetljivo i miljivo nisu dva odvojena podruja, nego su na
stanovit nain isto. Oboje, zamjeivanje i miljenje, ine
pristupanim npr. drvee: zamjeivanje pojedinano drvea,
miljenje bitak drvea. Zamjeivanje zahvaa uvijek ono to je
zajedniko eidosa i hyle. . . Miljenje naprotiv zahvaa samo
eidos. . . U zamjeivanju je otuda miljenje ve na djelu. Jer,
zamjeivanje obistinjuje to to se u njemu pokazuje kao drvee. . .
Stoga ve zamjeivanje na stanovit nain prima eidos, ali jo kao
vlastitu odreenost onoga to je stanovito pojedinano bie, dakle
jo ne kao jedno i isto u raznolikosti pojedinanoga. Miljenje
istodobno oslobaa eidos u vlastitu prisutnost kao sami eidos a time
ujedno oslobaa samo sebe u svoju vlastitu bit.45 A bit miljenja,
kako smo vidjeli, sastoji se u tome da mislei miljenje postaje ono
miljeno, tj. prisutnost eide kao takvih, jer postojee eide kao
odreenosti onoga to je pojedinano bie miljenje oslobaa u
njih same i na taj nain jedinstveni bitak nasuprot mnotvu
pojedinanih bia dovodi na prvo mjesto time to ono eide dovodi
na njihovo vlastito mjesto koje je sam um (votJc)46. To u osnovi
znai Aristotelova misao, da um misli samoga sebe kao ono to
najvie postoji i to je stoga najbolje te da je njegovo miljenje
miljenje miljenja ( , 1074 b 34). Miljenje
uma kao miljenje miljenja otkriva jedinstveni bitak tako i time to
misli biti ili eide i dovodi ih na njihovo izvorite kao njihovo
vlastito mjesto koje je sam um. Tu se um pokazuje kao mjesto za
moguu prisutnost biti i bitka bia. Jer u umu koji misli bitak je
prisutan kao zbiljska prisutnost biti bia, dok su umu kada ne misli
biti prisutne samo kao ono to se moe misliti, dakle kao ono
miljivo. Otuda je u zbiljskom miljenju na djelu ve prisutno
miljenje kojemu je svojstven nain bitka neprestane zbiljnosti.
Budui da prvi poetni temelj bia u cjelini ima taj isti nain bitka
koji ima i miljenje, Volkmann--Schluck postavlja pitanje, nisu li
prvi poetni temelj svijeta i zbiljski temelj ljudskoga miljenja jedno
i isto47. To je poznato naelo identiteta bitka i miljenja na kojemu
poiva sva tradicionalna filozofska teorija pa i Aristotelova prva
filozofija kao najvii oblik teorije ili miljenje miljenja u specifino
aristotelovskom znaenju.

45

Ibidem, S. 213.
* Ibidem.
" Ibidem, S. 230.
Miljenje se tako pokazuje ne samo kao najvia ljudska mo i
mogunost nego kao neto nadljudsko i u tom smislu kao ono
boansko koje misli samo sebe. Ukoliko miljenje misli samo sebe,
utoliko je ono prisutnost bitka samog kao takvog. tovie, upravo
kao ono boansko u Aristotelovu znaenju miljenje nije samo
mjesto prisutnosti biti i bitka bia nego i nepokretni pokreta ili
svrni uzrok svega kretanja. Stoga bi bar ukratko jo trebalo
naznaiti na koji nain postoji sam nepokretni uzrok kretanja.
Kako je poznato, Aristotel polazi od shvaanja da sve to se kree
doputa mogunost i drukijeg bitka. Prvo kretanje, meutim,
doputa drukije kretanje samo u pogledu promjene mjesta, a ne i u
pogledu neke drukije mogunosti bitka. Otuda je prvo kretanje
kruno kretanje, tj. kretanje od prvog dalje i dalje u krug do
posljednjeg koje je prvo, jer poetak i kraj kruga uvijek su isti. Budui da uzrok prvog kretanja ne doputa neku drukiju mogunost
bitka, njegov nain bitka je ista zbiljnost ili djelatnost, kako smo
ranije vidjeli, posebno 1072 a. Volk-mann-Schluck stoga zakljuuje:
Dakle, sam nepokretni uzrok kretanja pokree prvo bie-u-kretanju
tako da on ovo bie dri u krunom kretanju. Meutim, budui da
prvi uzrok kretanja ni u kojem pogledu ne doputa i--drukijumogunost-bitka, to on postoji iz nunosti [postoji na nuni nain],
tj. on nije nigdje i nikada otvoren nekoj mogunosti nebitka, nego je
sa svih strana zatvoren bitkom, koji je on sam. Tako se, prema
Volkmann--Schlucku, ve u Aristotela nunost u odnosu na
mogunost i zbiljnost javlja kao najvii modus bitka bia43.
44
Ibidem, S. 196197. odnosu mogunosti, zbiljnosti i nunosti u razumijevanju bitka u Aristotela v. posebno IV. dio ovoga
rada Volkmanna-Schlucka kao i disertaciju Inge Bandau, Vermogen
und Moglichkeit in der Ontologie des Aristoteles, Koln 1964.
* Vidi J. Ritter, Metaphysik und Politik, Frankfurt a.M. 1969,
posebno Die Lehre vom Ursprung und Sinn der Theorie bei
Aristoteles, S. 933.
" . . Volkmann-Schluck, Die Metaphysik des Arhtoteles,
S. 197.
>-

I doista, smisao teorije u Aristotela nije dospijevanje samo do


zbiljske nego do nune spoznaje bitka bia. 4' To, meutim, ne znai
da je nunost Aristotelove prve filozofije, kako smo je ranije izloili
i kako je ona sadrana u ovoj knjizi, identina ili, kako VolkmannSchluck u citiranoj reenici dodaje, mjerodavna za slijedee
vrijeme, jer ono se uza sve pozivanje na Aristotela, kako smo
vidjeli, razlikuje od izvorne Aristotelove misli. Stoga i Volkmann-Schluck s pravom istie da prvi nepokretni uzrok kretanja nije
poetni temelj za svako bie time to on potie drugo bie ili to se

37

on njemu objavljuje, nego je on poetni temelj jedino samom i


jedinom svojom prezencijom misao, koja je samo jednom
miljena u toj jasnoi i istoi. Poetni temelj bia nije neka causa
efficiensx.
Suprotstavljajui se onim pokuajima u suvremenom istraivanju
Aristotelova djela koji boga njegove prve filozofije tumae u smislu
neke pozitivne religije i kranske metafizike, i Wolfgang Wieland s
pravom pokazuje da Aristotelovu nauku bogu kao nepokretnome
bitku valja razumjeti ne u smislu nekog natprincipa, nego u duhu temeljne misli cijele Aristotelove filozofije. Ta misao glasi: nema
principa bez onoga ega su oni principi. I kao to nema bitka bez
bia, tako nema ni boga bez mnotva bia prirodnog svijeta, jer
pomou boanskog nepokretnog bitka Aristotel ujedinjuje ta bia u
boansku cjelinu i jedinstveni poredak svijeta. Otuda bog () i
ono boansko () u Aristotela nisu nikakvi transcendentni
principi nego imanentni nepokretni bitak svijeta, njegova kretanja,
opstojanja i vladanja. U tom smislu VVieland tono kae: Kod
boga Aristotelove filozofije nije rije nekom nat-principu, iz
kojega bi se mogla izvesti egzistencija svih stvari, tovie, bog
uvodi stvari prirodnog svijeta samo utoliko u jedinstveni poredak
ukoliko svako kretanje u svijetu u njemu ima svoj izvor.Iz takvog
razumijevanja boga i boanskog u Aristotelovoj filozofiji proizlazi
sasvim drukija interpretacija i posljednje reenice XII. knjige
Metafizike od one koju do danas zastupa postaristotelovska
metafizika tradicija. Rije je stihu iz Homerove Ilijade, II 204,
koji glasi: Nije dobro mnogovlae; neka je jedan vladar (1076 a
4). Ta vladavina jednog obino se krivo tumai, kako u Aristotelovoj teoretskoj tako i praktinoj filozofiji, posebno u onih
interpreta koji i Aristotelovu praktinu filozofiju tumae kao
primjenu teorije u praksi, emu, kako smo ranije vidjeli u 3.
poglavlju, iz naelnih razloga diobe filozofije i znanosti ne moe
biti govora ne samo u Aristotela nego ni u jednog velikog
predstavnika zbiljske praktine filozofije.
51
51

W. VVieland, Die aristotelische Physik, Gdttingen 1962, S. 335.


Iako je Aristotel, kako smo pokazali i ovim naim razmatranjem,
dao prednost teoretskoj filozofiji kao znanju radi znanja, jer ni jedno
drugo znanje kao znanje ne moe biti bolje od teorije ili misaonog
promatranja onog to najvie postoji, zbog ega je Aristotel naziva
najboan-skijom znanou, praktina filozofija u Aristotela nije
nikakva primjena teoretske filozofije i boanske ili najboanskije
znanosti na pitanja ovjekova praktinog ivota. Vrhunska teorija je
najboanskija znanost prema Aristotelu na dva naina: naime,
jednom je boanska meu znanostima ona koju bi bog mogao
najvie imati, drugi put ona koja se bavi neim boanskim. A samo
se u ovoj znanosti susree to oboje, jer bog se svima ini jednim od
uzroka i nekakvim poelom, te ili bi jedino bog ili on najvie imao
takvu znanost. I tako su sve znanosti nunije od nje, ali bolja nije ni

jedna (Met., A 2, 983 710), jer kao znanost ni jedna ne moe biti
bolja od prve znanosti. Praktina filozofija nije boanska, jer se ona
ne bavi ni bogom ni nadljudskim stvarima, pa je zbog toga ne bi
trebao najvie imati bog, nego tovjek^v&gojnog). U skladu s tim
Aristotel je i naziva, kako smo ranije vidjeli, anthropina
philosophia, dakle ljudskom filozofijom, to znai znanou
ljudskim stvarima, ponajprije ovjeku kao politikom biu. Otuda
je praktina filozofija identina filozofiji politike u irem znaenju
kao jedinstvu etike, politike i ekonomije 52. Ona nije kao znanost
najbolja, jer nije radi znanja, ali je za ovjekov ivot najhitnija, jer
je ona znanje radi djelovanja, dakle razboritost () a ne
mudrost ().

Vidi Aristotel, Nikomahova etika; Ritter, Metaphysik und


Politik, posebno 'Politik' und 'Ethik' in der praktischen Philosophie
des Aristoteles, S. 107132; G. Bien, Die Grundle-gung der
politischen Philosophie bei Aristoteles, Freiburg/ Munchen 1973.
Ve iz te kratke naznake razlici izmeu teorije i prakse, i
njihovu svojevrsnom znaenju i razumijevanju u Aristotelovoj
filozofiji, proizlazi i drukija konzekvencija za interpretaciju
spomenutog stiha iz Homerove Ilijade nego to je prua kako
metafizika teorija tako i despotska praksa starih i modernih
vremena. Jer ako misao kako nikada nije dobra vladavina mnogih i
stoga neka vlada samo jedan ve u Aristotelovoj prvoj filozofiji kao
boanskoj znanosti, kako smo vidjeli, ne znai ni jednu osobu ni
neki natprincip (bilo u smislu Platonove ideje dobra bilo kranskog
stvoritelja svijeta, a dakako jo manje u smislu politeizma
pretkranskih religija i bezbroja poela ranih grkih mislilaca),
nego nepokretni bitak u izloenom smislu, onda se ta misao
jednom vladaru u Aristotelovoj politikoj filozofiji pogotovo ne
smije tumaiti u smislu zagovaranja despotizma i totalitarizma, pa
ak

39

ni u smislu kraljevstva ili monarhije, jer Aristotel i u tom pogledu iz


vlastite grke tradicije preuzima politiku vladavinu kao vladavinu
slobodnih i jednakih graana polisa. Veliina Aristotelove filozofije
politike i znaenje njegovih misli politikoj vladavini sastoji se u
tome to on, usprkos propasti polisa ili grada-drave kao klasine i
specifino grke zajednice politikog ivota, nastoji istaknuti i
sauvati njezin smisao i znaenje, kako za svoje vrijeme tako i za
svaki oblik upravljanja dravnom zajednicom u kojoj svi graani
kao graani sudjeluju u politikoj vladavini i ozbiljuju svoje najvie
dobro53.
7. PROBLEM JEDINSTVA POJEDINIH KNJIGA
METAFIZIKE I RAZNOVRSNOST NJEZINA SADRAJA
a
Usp. A. Paanin, Drava i demokracija, u: Politika misao, 12,
Zagreb 1984, str. 319. 54 Vidi biljeku 35.

tome . 1. poglavlje i literaturu navedenu u biljeci 2.


Dok smo u dosadanjim razmatranjima djela to se nalazi pred
nama, posebno u 5. i 6. poglavlju, nastojali pokazati mogunost
razumijevanja jedinstva Aristotelove prve filozofije, usprkos i, kako
smo vidjeli, zahvaljujui predoavanju bia kao bia u dvostrukojedinstvenoj istini bia u openitomu i u najviemu54, to se obino
oznaava kasnijim izrazom onto-teologije, koju dakako kao
svojevrsnu Aristotelovu misao dvostruko-jedinstvene istine bia
kao bia valja razlikovati od svekolike filozofske tradicije prije i
nakon Aristotela, jer je ta misao doista, kako kae VolkmannSchluck, samo jednom miljena u toj jasnoi i istoi, u ovom
zavrnom poglavlju pokuat emo samo naznaiti problem
jedinstva pojedinih knjiga Metafizike i ukazati na raznovrsnost
njezina sadraja. Pri tom valja odmah rei da se Metafizika, usprkos
unutranjim nepodudarnostima pojedinih knjiga, zbog kojih se
nekada dovodila u sumnju njihova autentinost, oduvijek a posebno
nakon Studija povijesti nastanka Metafizike VVernera Jaegera s
poetka naega stoljea i na osnovi suvremenih istraivanja
Aristotela openito55, smatra jedinstvenim djelom, koje se temelji na
Aristotelovoj konIV

IL

Metafizika

cepciji koja je sadrana u predavanjima to ih je Aristotel drao u


Likeju, a koja je Andronik s Roda kao deseti predstojnik
peripatetike kole u 1. stoljeu pr. n. e. uredio i skupa s ostalim
Aristotelovim spisima uinio pristupanim javnosti. Ranije smo
vidjeli da je Metafizika tada obuhvaala samo deset knjiga, dok je
svoj konaan oblik od etrnaest knjiga dobila tri stotine godina
kasnije.
56
Fr. Bassenge, Vorvvort, Metaphysik, Berlin 1960, S. 12,
* Misli se na knjige A 17, , , . , , , I i 19. Ibidem.

Na osnovi Jaegerovih istraivanja unutranje povijesti nastanka


Metafizike
Bassenge
istie
da lako
pravi
temelj predavanja
Moda se Friedrich
pojedincima
ovo djelo
uini
razumljivim,
jer ono
zreloga
Aristotela

metafizici
valja
vidjeti
u
knjigama
A 17,
, ,
govori stvarima i fenomenima svakidanjeg
prirodnog
iskustva,
56
,
,
,
,
I
i

19
(1086
a
21)
.

su
dakle
knjige
Metafizike
ak trivijalnostima toga iskustva. I doista, Aristotel polazi od
koje sadre
odlune Aristotelove
pa sepredrazumijevanja,
na njih valja ponajvie
iskustva
svakidanjeg
ivota i misli,
njegova
od
osloniti, ako
se govori
kakosamorazumljivih
najvanijem dijelu
njegove filozofije,
empirije
i njezinih
toboe
pretpostavaka,
ali ne da
koju
smopri
izloili
jedinstvenu
prvu filozofiju,
tako i odnosu
te
bi
ostao
njima,kao
nego
da bi, u skladu
s bitnom zadaom
filozofije
filozofije
kao do
navlastita
nasuprot
ostalim
uope, dospio
njihovaAristotelova
svojevrsnog shvaanja
objanjenja,
razumijevanja,
poimanja.
Kako
uvjeriti
ve nau
shvaanjima,
pa toi izgleda
onima utoAristotela,
ih je i moemo
Aristotel sesam
zastupao
prvoj
stranici
Metafizike,
razlae
svojuu misao
ljudi
po
Platonovoj
Akademiji
ili ukada
vrijeme
boravka
Assosudau svi
Maloj
Aziji
prirodi
za kako
znanjem,
da suu svi
ljudi prema
bitipristaom
zapravo
kada setee
i sam,
smo tj.
vidjeli
1. poglavlju,
josvojoj
osjeao
filozofi,
i kada
pokazuje
stupnjevitost
znanja sauvanih
i njegove
Akademije.
Tomu
u prilog
govore i ljudskoga
pojedina mjesta
razne
oblike:
osjetilno
zamjeivanje
ili
opaanje
kao
zahvaanje
predavanja toga doba, osobito u knjigama A i B, gdje on platoniare
pojedinanih
bia kako
u pojavi,predavanjima
sjeanje ili pamenje
oslovljava s mi,
takosudaprisutna
se u mnogim
kasnoga
kao
zadravanje
zamjedbe
ili
zora
bez
prisutnosti
iskustvo
Aristotela nalaze cijeli ulomci iz toga doba predmeta,
ak na odlunim
kao povezivanje istih sadraja iz raznih sjeanja, umijee kao
mjestima kritike nauke idejama i brojevima u 19 pa se
svjesno sabiranje i metodika razrada iskustva i znanost. Za umijea
razlika
prema
prvim knjigama
u tome
se
i znanosti
sposoban
je samo Metafizike
ovjek. Usastoji
njimasamo
se ne
ostajeda pri
zamjeiva-nju
platonia-rima
sada
govori
u
treem
umjesto
u
prvom
licu
i sjeanju na empirijske injenice, nego pita za bit i
mnoine.
Otuda
Bassenge
tome naelno
Ni jednaprincipe
od nave-i
uzroke bia
i
pojava.
Dovoenjem
uzrokakae:
na openite
57
denih
knjiga
nije
za
predavanja
zreloga
Aristotela
pisana
nanovo;
prapoela nastaje mudrost kao znanje radi znanja, a filozofija
je u
tovie,redu
sve su
u bitiili
samo
preraivanja
napisa
koji sunajbolju
dijelom
prvom
ljubav
tenja
za takvimdrugih
znanjem.
Dakako,
vrlo starog
a dijelom
kasnijeg
Nanovo
su napravljeni
analizu
vrhunskih
oblika
znanjapodrijetla.
kao oitovanja
ljudskoga
duha i
samo stanoviti
uvodi i kreposti
prijelazi.
0 pojedinostima,
posebno
tzv.
njegovih
dijanoetikih
ili vrlina
daje Aristotel
u VI. knjizi
prametafizii,
glavnom
istraivanju
i umetanjima
Bassengei
Nikomahove
etike,
gdje produbljuje
ovu problematiku
iz Metafizike
razlikuje:
umijee,objanjenja
znanost, razboritost,
sam. raladaje zanimljiva
i odlianmudrost
vlastitii um
pregled
njenosti
poglavlja
to umnogome
Kao topojedinih
se nitko knjiga
ne raai kao
filozof,Metafizike,
nego tek razvojem
svojih
olakava
razumijevanje
najdubljegpa
Aristotelova
djela.
bitnih
mogunosti
u sposobnosti,
i sposobnosti
za najvie znanje
ili mudrost, postaje filozofom, tako se ni ovjeanstvo ni pojedini
njegovi narodi prvotno ne pojavljuju u liku filozofije, nego prije ili
kasnije do nje dospijevaju na stanovitom stupnju vlastitog razvoja
ovjeku i ovjeanstvu kao takvome uroenog uma. U skladu s
navedenim stupnjevima ljudskoga znanja ve u prvom poglavlju
Metafizike Aristotel obrazlae konkretno povijesni nastanak
filozofije pomou slobodnog vremena i dokolice: I to se otkrivalo
vie umijea, bilo za ivotne potreptine bilo za zabavu, sve su se
vie ovi drugi smatrali mudrijima negoli prvi, zbog toga to njihova
znanja nisu bila poradi korisnosti. I kad su sva takva ve bila zasnovana, iznaene su znanosti to nisu ni poradi uitka ni
IV*
LI
poradi ivotnih potreptina, i to prvo na mjestima gdje bijae
dokolice. Zbog toga su matematika umijea nastala prvo u Egiptu,
jer tu sveenikom staleu bijae doputena dokolica (Mei., A 1,
981 b 1724). Kako znamo, Platon je ve imao potrebu istai kako
je filozofija kao ljubav prema mudrosti ili znanju, koje nije ni poradi
korisnosti ni za zabavu, nego poradi znanja i radosti to ih stvara samo znanje, najprije nastala u grkome narodu 58. Time, dakako, nije
nita reeno protiv drugih naroda, nego su samo naznaeni uvjeti u
kojima se ozbiljuje istina filozofije, pa ih svagda i svugdje valja
ispuniti, ako se eli razviti ta vrhunska sposobnost ovjeka i njegova

41

miljenja. Samo miljenje tada se pokazuje kao spoznavanje koje


mislei spoznaje ne samo sebe nego takoer i bit i bitak svijeta.
Djelo koje je pred nama pokazuje tu istinu filozofije bolje nego
slobodno se moe rei bilo koje drugo djelo iz cjelokupne
povijesti filozofije. Ono je i samo prva povijest filozofije pisana sa
stajalita same filozofije. Pri tom je dovoljno podsjetiti na nain na
koji Aristotel u prvim knjigama svoje Metafizike misli svojih
prethodnika uvrtava u refleksiju vlastite filozofije. Aristotelova
Metafizika je, s druge strane, prvi rjenik filozofskih pojmova,
posebno njezina V. knjiga s trideset temeljnih pojmova i njihovim
raznovrsnim znaenjima.
Meutim, istina Aristotelove filozofije, kako smo je upoznali i u
prethodnim poglavljima, ne zavisi ni samo od raznih filozofskih
nauavanja bilo prije ili nakon Aristotela ni od pojmovnih
odreivanja naih subjektivnih sposobnosti od osjetilnog
zamjeivanja do miljenja miljenja, nego i od samih bia to ih
filozofija tematizira i promilja tako da otkriva njihov bitak i time ih
dovodi u istinu kao otkrivenost bitka bia.
s
* Platon, Drlava, IV, 435 e. problemima prve knjige Metafizike
v. A. Paanin, Osnove filozofije, Zagreb 1970, posebno str. 1016.
Svrha ovoga predgovora nije da uvodi u sve probleme koji su
sadrani u samome djelu, a jo manje da prepriava njegova poznata
mjesta. Nadam se da je njegova svrha ispunjena pokazivanjem
izvornosti Aristotelova miljenja i ukazivanjem na njegovu
svojevrsnost i razliku kako spram prethodnika, ukljuujui u njih i
platoniare i platonizam, tako i spram raznih struja aristotelizma ko-

ji od ivog Aristotela ini mumiju. Zbiljsko upoznavanje sa ivim


Aristotelovim miljenjem svatko moe postii samo pomou svoga
vlastitog miljenja. Da se taj napor miljenja miljenja isplati, jer
raa najvii uitak i radost to ih znanje ovjeku uope moe
pruiti, pokazuje povijest ovoga djela koje kao zbiljska povijest
miljenja nikada ne zastarijeva.
Ante Paanin

METAFIZIKA

;1

. I.

Svi ljudi tee znanju1 po naravi. Znak je toga 980 a ljubav prema
sjetilima2; jer i mimo koristi ona se vole sama za sebe, a najvie od
svih sjetilo vida. Naime, ne samo kako bismo djelovali nego i kad 25
ne kanimo nita initi, izabiremo takorei gledanje radije od svega
ostalog. Uzrok je tomu to od svih sjetila ono nam najvie
omoguuje spoznaju i pokazuje mnoge razlike.
Dakle ivotinje se po naravi raaju sa sjetil-nou, iz koje u
jednima ne nastaje pamenje, dok u drugima nastaje, te su te stoga
razboritije i 980 b pouljivije od onih koje ne mogu pamtiti; razborite su pak, iako ne mogu uiti, one koje ne mogu uti zvuke (kao
pela i kakav drugi takav rod ivotinja), dok ue one koje uz
pamenje imaju i to sjetilo.
1
Gr. tlSfrat; lat. scire; engl. knowledge ( to know); fran.
savoir; njem. Wissen; rus. . Posrijedi je poimenieni infinitiv
pf. od pretpostavlji-vog oblika * ttia, kojemu je korijensko znaenje
vidjeti, znati. U novogrkom prijevodu imamo proirak & & (... elju Za znanjem).

Gr. &; lat. sensus; engl. sense; fran. sensation; njem.


Sinneswahrnehmung; rus. - . Sam nazivak
je vieznaan, jer znai sjetilo, sjetilnost, sjetilno opaanje, sjetil-na
zamjedba i zornost.
Tako ostale ivotinje ive po predodbama i pam- 25 enjima, i
malo sudjeluju u iskustvu, dok ljudski rod ivi i umijeem i
promiljajima. Naime, iz pamenja ljudima nastaje iskustvo, jer
mnoga

47

pamenja jedne te iste stvari dovode do sposobnosti


pojedinog iskustva. I ono se ini gotovo jednako znanosti3 i 981 a
umijeu, ali zapravo i znanost i umijee dolaze ljudima
preko iskustva, jer kako kae Pol4, pravo govorei, 'iskustvo
je nainilo umijee, a neiskustvo sluaj.' Umijee postaje
kad od mnogih pomisli steenih iskustvom nastane jedna 5
opa pretpostavka sUnim stvarima. Naime, imati
pretpostavku kako je Kaliji oboljelom od te i te bolesti to i to
pomoglo, a isto tako i Sokratu i mnogim drugima pojedince,
pripada iskustvu; ali da je pomoglo svima takvima, odreenim kao vrsta, oboljelima od dotine bolesti [kao
hladnokrvnima ili uljivcima kad su grozniavi] pripada 10
umijeu.
1
Gr. ; lat. scientia; engl. science; fran. science;
njem. Wissenschaft; rus. . Sudei i po prijevodima,
najprikladnije je upotrijebiti rije znanost, iako je esto posrijedi
i 'znanje'.
4
Usp. Platon, Gorgija, 448 C, 462 BC. Pol (Polos) inae je
sofist iz Akraganta, uenik Gorgije.
5
Gr. ri ; Iat. agendo; engl. practical pur-poses (or
action); fran. pratique; njem. das Handeln; rus. dexreAbHOCTb.
U hrv. je to najee inidba ili djelovanje.
* Izvorno u znaenju 'znanstveno naelo', 'teorija' ili
Opi pojam'.
'. Gr. *ps; lat. actio; engl. action; fran. pra-tique;
njem. die Handlung; rus. ; hrv. in, djelatnost,
postupak; novogr. $ (inidba, in, djelatnost).

to se tie inidbe5 ini se kako iskustvo nita ne zaostaje za


umijeem, nego dapae vidimo gdje iskusnici i vie uspijevaju
bd onih koji imaju naelo6 bez iskustva (tomu je uzrok to je
iskustvo 15 spoznaja pojedinanosti, a umijee openitosti; ini 7
i nastanci svi se tiu pojedinanosti; jer lijenik ne lijei
ovjeka, osim prema prigotku, nego Kaliju ili Sokrata ili koga
drugog slino imenovana, koji je pripadno i ovjek. Stoga ako
tkogod 20 posjeduje naelo bez iskustva, i prepoznaje openito
ali ne spoznaje pojedinano koje je u tome, esto e grijeiti u
lijeenju, jer pojedinano je

48

* Kao to (lat. ars; engl. art; fran. art; njem. Kunst;


rus. , , ) znai i umijee i vjetina i
obrt i umjetnost, tako je i (lat. artijex; engl. arttet;
fran. le homme d'art; njem. der Kunstler; rus. ,
, ) i obrtnik i vinik i umjetnik i umjenih,
naime: svatko tko je znalac svojeg posla. Stoga se u
novogrkom prijevodu ti pojmovi zamjenjuju rijeima
&$1,
* Izvorno tb u znai to (da) ili injenica (factum). "
Izvorno dioi znai zato ili razlog (causa).

11

Gr. 6 ; ]at. architectus; engl. master craftsman


(master-worker); fran. le chef; njem. der leitende Kunstler; rus.
, . Doslovno: Onaj koji neto gradi ili
tvori'.
a
Gr. i "90^*!', lat. qui manibus operantur; engl. artisan
(manual worker); fran. manoeuvre; njem. Handwerker; rus.
. Doslovno: 'tko radi i nainja rukom'.

49

Gr. i lat. natura znai i narav i priroda. U


hrvatskome su uobiajene obje rijei, iako se u ontologijskom i teologijskom smislu ee rabi narav, a u
sluaju osjetilne ili okoline stvarnosti ee opet priroda, pa
se otuda valjda i govori prirodnoj znanosti ili
prirodoslovlju, i na izlet se odlazi u prirodu, ali je u
bogoslova rije Bojoj naravi. Imajui na umu tu razliku
prevoditelj, radi ujednaenosti, rabi rije narav, naravno,
naravnina, uz nunu pripomenu da Aristotelovi pojmovi
, , zahvaaju prije svega ontologijsku, a
zatim i osjetil-nu razinu zbiljnosti i stvari. Uz to, nije na
odmet znati kako u Akademijinu rjeniku rije narav, ko-

ono to treba lijeiti). Pa ipak mislimo kako znanje i umjenost


pripadaju vie umijeu negoli is- 25 kustvu i pretpostavljamo
da su umjenici8 mudriji od iskusnika, jer se mudrost svima
pridaje vie prema znanju, a to je zbog toga to jedni znaju
uzrok, drugi pak ne. Naime, iskusnici znaju to9, ali ne znaju
zato10. Doim ovi poznaju i zato i uzrok. Zbog toga na svakom
podruju vie cije- 30 nimo tvorce11 nego rukotvorce12 i
smatramo da vie znaju i da su mudriji, jer poznaju uzroke
tvorevina 981 b [doim ovi drugi, kao to ine i neka od
neivih bia, neznalice ine ono to ine, kako i oganj gori
samo to svako od neivih bia ini togod po nekakvoj
naravi,128 a rukotvorci po navici], tako te
ti nisu mudriji zbog toga to su djelatni, nego 5 zbog toga to
posjeduju naelo i poznaju uzroke.

50

ja je i sveslavenska i praslavenska, ima deset puta vie i


potvrda i oprimjerenja negoli rusizam priroda, kojem
najstarija potvrda potjee tek iz XVIII st a zapravo je u nas
udomaen tek u drugoj polovici XIX st. zahvaljujui
uglavnom Suleku. Kako stoje stvari, obje bi rijei trebale biti
barem jednakovrijedne. I napokon, kod Aristotela (bilo
u kojem od znaenja) nikako ne znai sve ono to je u
suvremenoj znanosti i svijesti priroda, pa je i zbog toga
uputna upotreba rijei narav.

Gr. &; lat. supra COntmu-nis sensus


inventorem; engl. further than the ordina-ry sensations (
beyond the common perceptions); fran. degage des sensations
communes;
njem.
neben
den
allgemeinen
Sinneswahrnehmungen; rus.
. Znaenje je 'mimo ili izvan zajednikih (ili
uobiajenih) sjetilnosti (ili sjetilnih zamjedbi)'. U novogr. samo
& & (mimo sjetilnih zamjedbi).
14
Usp. Platon, Fedar, 274 C; Herodot, II 109.
U cijelosti, znak je i znalca i neznalice sposobnost
pouavanja, pa stoga i smatramo da je vie od iskustva umijee
znanost, jer (umjenici) mogu pouavati, a (iskusnici) ne. Uz to
drimo kako ni 10 jedno od sjetila nije mudrost; iako od njih
potjeu najglavnija znanja pojedinostima, ona nam ne govore
zato, ni emu, kao zato je oganj vru, nego samo da jest
vru. Stoga su se vjerojatno onomu tko je prvo pronaao neko
umijee, a izvan zajednikih sjetilnosti u, ljudi divili ne samo
zbog toga to je koristan koji od tih pronala- 15 zaka nego kao
onomu tko je mudar i izvrsniji od ostalih. I to se otkrivalo vie
umijea, za ivotne potreptine bilo za zabavu, sve su se
vie ovi drugi smatrali mudrijima negoli prvi, zbog toga to
njihova znanja nisu bila poradi korisnosti. I kad su sva takva ve
bila zasnovana, izna- 20 ene su znanosti to nisu ni poradi
uitka ni poradi ivotnih potreptina, i to prvo na mjestima gdje
bijae dokolice. Zbog toga su matematika umijea nastala prvo
u Egiptu, jer tu sveenikom staleu bijae doputena
dokolica14.
[U EticP5 je reeno koja je razlika izmeu umi- 25 jeca
i znanosti i ostalih istorodnih sposobnosti; sada pak
raspravljamo zbog toga to svi pretpostavljaju kako ono
koje se naziva mudrost16 bavi se prvotnim uzrocima i
poelima], tako te, kao to je prije kazano, iskusnik se ini
mudrijim od 30 onih ito imaju bilo koju sjetilnost, a
umjenik od iskusnika, i tvorac od rukotvorca; i misaone17
djelatnosti vie nego one tvorbene1'. Tako je bjelodano da je
mudrost znanost stanovitim poe- 82 a lima i uzrocima.

51

" Usp. Nikomahova etika, 1139 b 14.


" Izvorno (mudrost) u znaenju metafizika.
" Izvorno al , u znaenju 'spekulativne znanosti',
'teorijske znanosti' ili 'teorijske vrste znanja'.

u
Gr. ; lat. factivus; engl. the producti-ve; fran.
pratique; njem. das Hervorbringende; rus. . Dakle,
Onaj koji tvori ili proizvodi; tvor-ben, proizvodni'. U novogr.
(tvorbeni, iskustveni).
" To jest: takva znanost.

Budui istraujemo takvu znanost, mora se 5 razvidjeti


kojim je uzrocima i kojim poelima ona19 mudrost. Uzme li
tkogod one pretpostavke koje imamo mudracu, moda bi
nam po tome sama stvar postala jasnijom. Pretpostavljamo
prvo kako mudrac zna sve, koliko je mogue, a ne
posjedujui pri tome znanje svakoj pojedinosti; zatim da je
mudrac onaj tko uzmae spo- 10 znati teke stvari i 'koje
ovjeku nisu lako shvatljive; jer sjetimo zamjeivanje svima
je zajedniko, te je stoga lagano i nije nita mudro; i dalje, u
svakoj znanosti onaj tko je toniji i sposobniji pouavati
uzrocima taj je i mudriji; i uz to, meu znanostima ona koja
se bira zbog sebe same 15 i poradi znanja vie je mudrost
od one to je radi posljedaka; i ona koja je nadreena vie je
mudrost od one podreene; jer ne smije se mudracu
nareivati, nego on treba nareivati, i ne smije on drugoga
sluati, nego njega onaj koji je manje mudar.
20

Izvorno t& immtlpsva. D. Ross prevodi to kao ali the


instances that fali under the universal, a H. Tredennick kao ali
the particulars which it com-prises, dok H. Bonitz ima alles
Untergeordnete. U J. Tricota stoji tous les cas particuliers qui
tom-bent sous l'universel. A kako rt znai prije
svega Ono to je u osnovi' a i ruski je prijevod tog nazivka
nodnadaiotuee , mogao bi se zadrati tradicionalni
doslovak (podstavnik), jer je i lat. sabstratum, ali je ipak
najuputnije upotrijebiti ve iz gramatike poznati podmet, koji je
istog podrijetla. U novogrkom je kao i u francuskom: 8/ia & iv
& %a&" (sve po-jedinanosti
sadrane u sveopem).
a
Gr. n(&ta; lat. prima; engl. the first princip-les; fran.
principes; njem. das Erste (Prinzipien); rus. .
Hrvatski bi bilo 'prvotnine' ili 'prva poela', kako je u
novogrkom prijevodu (& ).
52

a
Kako, naravno, nije posrijedi ni 'aritmetika' ni 'geometrija' u
modernom smislu, ve u antikom, dotini se nazivci mogu
prevesti kao 'raunstvo' i 'zemljomjerstvo'.
a
Gr. &; lat. scire; engl. knowtedge (or to know);
fran. connaitre; njem. Verstehen (Erken-nen); rus. .
Znaenje je: ili 'znanje' ili 'razumijee'. Novogrki
(znanje, razumijee, spoznaja).
Dakle, takve su i tolike pretpostavke koje ima- 20 mo
mudrosti i mudracima. Meu tima znaajka spoznaji svega
nuno mora pripadati onomu tko najvie posjeduje znanost
sveopem, jer taj nekako ve zna sve podmete20, a upravo je te
stvari ljudima najtee shvatiti, one koje su najopenitije, jer su
najudaljenije od sjetila. A najtonije od znanosti su one koje se
bave prvim poelima21; i 25 one to se zasnivaju na manje
(poela) tonije su od onih koje ih imaju i po dodatku, kao to je
raunstvo tonije od zemljomjerstva.22 Uz to je i pounija
znanost koja razmatra uzroke, jer pouavaju oni koji izlau
uzroke svakoj pojedinosti. 30 I znanje i razumijee koji su
poradi sebe samih najvie se nalaze u znanosti onome to je
naj-spoznatljivije. Jer onaj koji izabire znanje 23 radi njega
samoga, izabrat e najvie i najviu znanost, 982 b a to je
onome to je najspoznatljivije; najspo-znatljiviji su prva poela i
uzroci, jer s pomou njih i iz njih spoznaju se ostale stvari, ali
ne i one same s pomou podmeta24; a od svih je znanosti
najpodobnija vladati (i podobnija je vladati od neke podreene)
ona koja zna poradi ega tre- 5 ba initi svaku stvar; a to je
Dobro svake pojedinosti, i u cijelosti ono Najbolje u
cjelokupnoj naravi.

I tako, prema svemu reenome, traeni nazivak pripada istoj


znanosti; ta mora biti znanstveno istraivanje prvih poela i
uzroka, jer Dobro, i 10 ono 'poradi ega', jedno je od uzroka.
" Ili moda (prema D. Rossu) 's pomou onih stvari koje
su im podreene'.

Izvorno &, to jest pria ili pripovijetka bogovima,


junacima i udesima (lat. fabula; engl. myth; fran. mythe; njem.
Sage; rus. , ).
* Gr. * ; lat. prudentia; engl. speculation (or
knowledge); fran. une discipline de ce genre; njem. die
Einsicht; rus. . Novogr. **
(znanstvena spoznaja).

A da ta znanost nije tvorbena, bjelodano je i po prvim


ljubiteljima mudrosti. Jer zbog uenja ljudi se danas poinju
baviti mudrou, kao to su i prvotno poinjali, udei se u
poetku oitim neobinostima, a zatim napredujui pomalo stali
su dvojiti i krupnijim stvarima, kao 15 mijenama Mjeseca,

53

Sunca i zvijea te nastanku svega. Onaj pak tko dvoji i udi


se taj misli kako ne zna (zbog toga je i ljubitelj pria donekle
ljubitelj mudrosti, jer se pria25 sastoji od udesa). Ako su se
dakle bavili mudrou kako bi izbjegli neznanje, jasno je da su
ili za razumi- 20 jeem poradi znanja, a ne radi kakve koristi.
To posvjedouje i sam tijek dogaaja; jer tek kad su pribavljene
gotovo sve ivotne potreptine i one za lagodu i razonodu,
poela se traiti takva razboritost.26 Bjelodano je dakle kako nju
ne traimo ni zbog kakve druge potrebe, nego kao to 25
kaemo da je slobodan onaj ovjek koji opstoji poradi sebe, a ne
radi koga drugoga, tako i za njom teimo kao za jdinom
slobodnom meu znanostima; jer jedina je ona radi sebe same.
Stoga bi se moda s pravom moglo smatrati kako je njezina
pribava izvan ljudske moi, jer rnno-govrsno je ropska narav
ljudima, tako te, kako kae Simonid27, 'Samo bi bog imao takvu
poasnicu', 30 dok je ovjeka nedostojno ne traiti onu znanost
koja mu je primjerena. Ako ima ega u onome to pjesnici
govore, te je botvo po naravi zavid-ljivo, vjerojatno bi u tome
bilo osobito takvo, i 983 a bili bi nesretni svi koji su izvrsni u
dotinome. Ali, niti je mogue da botvo bude zavidljivo
nego, prema poslovici28, 'Mnogo toga lau pjesnici' niti se
pak ikoja druga znanost treba smatrati asnijom od ove, jer ona
koja je najboanskija ta 5 je i najasnija. A ona moe biti
takvom samo na dva naina: naime, jednom je boanska meu
znanostima ona koju bi bog mogao najvie imati, drugi put ona
koja se bavi neim boanskim. A samo se u ovoj znanosti
susree to oboje, jer bog se svima ini jednim od uzroka i
nekakvim poelom, te ili bi jedino bog ili on najvie imao takvu
znanost. I tako su sve. znanosti nunije od nje, ali 10 bolja nije
ni jedna.

Fr. 3 ().
21
Usp. Solon, Fr. 26 <).
a
Posrijedi je to to se promjer (dijagonala) pravokutnika ne
moe izraziti s pomou stranice.
* Usp. Leutsch i Schneidewin, Paroemiographi Graeci, I
62, 234, II 357. Rije je poslovici druge misli su bolje.

Pa ipak njezina pribava mora nekako dovesti do neega to je


protivno onome koje smo od poetka traili. Jer, kao to
rekosmo, svi poinju od uenja da li je neto doista takvo, kao
npr. samo-kretne lutke [kojima jo nisu istraili uzroka] ili
suncostaji ili pak nesumjerljivost promjera 29 (jer 15 to se svima
ini udnovatim (ako jo nisu istraili uzroka) ako se togod ne
moe izmjeriti ni najmanjom mjerom), ali treba zavriti u
protivnosti i prema poslovici30 u boljemu, kako je

54

i kad ih razumiju, jer mu vian zemljomjerstvu ne bi se


niemu vie udio nego kad bi promjer bio sumjerljiv.
Time je dakle reeno to je narav traene znanosti i to
je cilj koji treba postii nae traenje i cjelokupno
istraivanje.
u
Gr. *i &; lat. essentia, substantia; engl. essen-ce,
substance; fran. substance; njem. Substanz, We-senheit,
Wesen; rus. . Hrvatski je najprikladniji korijenski
doslovak sunost, jer je toj imenici u osnovi particip suan
(staroslav. sonti, otuda kasnije sutina) upravo kao i
grkoj prema participu od . Inae se prevodi i kao bit,
bitnost, bivstvo, a u korijenskom smislu mogue je i
'sutnost', oblik sauvan u rijeima pri-sutnost i od-sutnost.

Gr. id rl 1jv $hat; lat. essentia; engl. essence, essential


nature of a thing; fran. quiddite; njem. So-sein, Wesenheit;
rus. > eeiuu. U Tome Ak-vinskog taj se nazivak
susree i kao doslovan prijevod 'quod quid erat esse' i kao
quidditas, to sadrava i rjei hrvatski prijevod 'tostvo',
samo to tu treba primijetiti kako prema H. Bonitzu
imperfekt izrazuje bezvremeno trajanje traene biti, koja
uvijek bijae Ono to jest sada', tako je posrijedi i Ono
emu je (uvijek) bivati'. U novogr. je to tlvai
(zbiljski, stvarno bivati).
" Gr. ; lat. materia; engl. matter; fran. ma-tiere;
njem. der Stoff; rus. , . Iako ta rije (kao
i lat. sylva) znai drvo, uma, graa, gradivo, ona ovdje
znai prije svega tvar uope, zadravajui uvijek kao
susmisao svoje korijensko podrijetlo.

Sad je bjelodano kako valja stei znanost prvotnim


uzrocima (jer kaemo kako znamo kakvu pojedinost kad
mislimo da spoznajemo njezin prvotni uzrok), a govori se

etiri vrste uzroka, od kojih je kaemo jedan


bivstvo31 i bit32 (jer zato napokon se svodi na pojam stvari,
dok je prvotno zato uzrok i poelo), drugi je uzrok tvar 33 i
podmet, trei je poelo kretanja, a etvrti je njemu oprean
uzrok, naime: 'poradi ega'34 i Dobro (jer to je svrha svega
nastajanja i kretanja). A iako smo tome dostatno
istraivali u knjigama prirod?5, ipak se pomozimo i
onima 983 b koji su prije nas razlagali biima i umovali
istini. Jer bjelodano je kako i ti govore nekim poelima
i uzrocima. Stoga e biti probitano sadanjem istraivanju
obazrijeti se i na njih. Naime, tako emo otkriti kakav
drugi rod uzroka ili 5 se pak vie pouzdati u ove sada
spomenute.

Od prvih mislilaca veina je samo ona tvarne vrste


smatrala poelima svih stvari. Jer ono od ega su sva bia,
te od ega prvo nastaju i u to se na kraju raspadaju, emu
bivstvo preostaje dok se mijenja u trpnostima 36 to kau
da je 10 pratvar37 i poelo bia; zbog toga misle kako nita
ne prestaje i nita ne propada, jer se takva narav uvijek
zadrava, kao to ni Sokratu ne kaemo niti da uope
nastaje kad postane lijep ili obrazovan, njti pak da nestaje
kad izgubi ta 15 stanja, zbog toga to preostaje podmet,
sam Sokrat. A isto tako ne nastaje i ne prestaje nita ni od
drugih stvari; jer mora biti nekakva narav (priroda), ili
jedna ili vie od jedne, iz koje nastaju sve ostale stvari, dok
ona ostaje.
34
Gr. *b lvea; lat. cuius gratia; engl. purpose;
fran. la cause finale; njem. Weswegen; rus. , padu
*; novogr. (zbog kojeg, poradi
kojeg razloga).
35
To jest u djelu Fizika, 194 b 16.
34
Izvorno je posrijedi nazivak &, to znai i pojava i
promjena i mijena i svojstvo: sve to se trpi trpnost, to
korijenski sadri i hrv. strast. Latinski je passio; Englezi
prevode
affection
ili
mo-dification,
Francuzi
determination, Nijemci Eigen-schaft, a u ruskom je
; u novogrkom
(svojstvo).
" Gr. *; lat. elementom; engl. element; fran.
l'elament; njem. Element; rus. , -,
, ; hrv. pratvar, naelo; novogr. ()
(osnovno naelo, pratvar).

56

Meutim, svi ne dre isto to se tie mnoine i vrste toga


poela, nego Tales (zaetnik takve 20 filozofije)3* kae
kako je to voda (zbog ega je i izjavljivao da zemlja pluta
na vodi), doavi moda do te pretpostavke jer je vidio da
je hrana svemu vlana i da sama toplina nastaje iz vlage i
po njoj ivi (a ono iz ega to nastaje to je i poelo svega)
dakle, od toga je izveo tu pret- 25 postavku i zbog toga
to sjemenje svih stvari ima vlanu narav i to je
vlaninama voda poelo naravi.
Ima ih koji pretpostavljaju 39 kako i ljudi u davnini,
mnogo prije sadanjeg narataja, koji su prvi umovali
bozima, isto tako miljahu naravi. Oni su kao roditelje
postanka40 postavili Oce- 30 ana i Tetidu41 i kau kako
prisega bozima bijae vodom koju pjesnici nazivahu
Stiks42. Jer najas-nije je ono to je najstarije, a to je
najasnije to je i prisega. A da li je to mnijenje naravi doista tako starinsko i tovano moda i nije izvjes- 984 a no;
kae se, meutim, kako se Tales izjasnio tako prvome
uzroku. (Jer se nitko ne bi ni udostojio smjestiti Hipona 43
meu te, zbog neznatnosti njegova razumijea.)
" Misli se na jonske moniste, koji tragahu za jedinstvenim
tvarnim poelom svih stvari.
* To se vjerojatno tie Platona (Kratil, 402 b; Tee-tet, 152
E).

40
Misli se na 'nastanak cjelokupnog svijeta ili svemira'.
41
Homer, Ilijada (XIV 201, 246).

Homer, Ilijada (II 755, XIV 271, XV 3. 4' Hipon sa


Samosa, filozof iz V st. pr. n. e.
44
Diogen iz Apolonije, s kraja V st. pr. n. e.
45
Vjerojatno Heraklitov suvremenik, pristaa pitagorejske filozofije.

Anaksimen i Diogen44 postavljaju da je zrak pr- 5 votniji


od vode te da je on najvema poelo od svih jednostavnih
tjelesa. Hipas45 iz Metaponta i Heraklit iz Efeza misle to
ognju, a Empedoklo, dodavi spomenutima zemlju kao
etvrto, govori tako etiri pratvari (jer prema njemu
one uvijek ostaju i ne postaju, osim po mnogoi i maloi, dok se spajaju u jedno ili odvajaju od jed- 10 nog).
Anaksagora iz Klazomene, po ivotnoj dobi pr-votniji
od preanjeg ali potonji po djelima, govori kako su poela
neograniena46; jer on kae kako gotovo sve istodjelnice 47,
poput vode ili ognja, taiko nastaju i nestaju, samo
spajanjem i odvajanjem, a inae niti nastaju niti nestaju,

nego ostaju vjene.


44
Gr. * (lat. immensus), znai: neomeen i
neogranien i neizmjeran i bezbrojan; otuda u engl.
infinite in number; u fran. en nombre infini; u njem.
unbegrenzt viele; rus. .
" Gr. , al (hrv. istodjelni-ce); lat.
omnia, quae consimilium partium sunt;
engl.
homoeomerous (or ali things that are made of parts like
themselves; fran. choses qui sont formees de parties
semblables; rus. ,
; njem. Gleichteilige. Najvjerojatnije sam
Anaksagora nije smatrao pratvari 'isto-dijelnima' (kao
sloevine dijelova to su iste i meusobno i sa samom
cjelinom), nego je to prije Aristotelovo vlastito tumaenje.

44

Ovdje valja upozoriti kako gr. kao i lat.


principium znai i poelo i naelo i poetak i zapo-etak,
te da ni ovdje upotrijebljeni nazivak nije jednoznaan.
* Tales, Anaksimen, Heraklit (D. Ross).

50

Rije je pristaama eleatske kole.

Dakle, prema tome mogao bi itkogod misliti kako je


jedini uzrok samo onaj zvani tvarni; nu dok su nastavili
tako, sama im je stvar prokrila put i nagnala ih da dalje
istrauju; jer ako i jest da je sve nastajanje i nestajanje iz
neega jednog (ili pak vie ), zato se to dogaa, i to
je uzrok? Naime, sam podmet zacijelo ne ini da se on sam
mijenja. Kaem, na primjer, kako ni drvo ni mjed nisu

58

uzronikom svoje promjene, te niti samo drvo nainja


poivalo niti mjed kakav kip, nego je neto drugo uzrok
promjene. A to istraivati znai istraiti drugo poelo, ili,
kako bismo rekli, odakle je poelo41 kretanja. Dakle, oni
koji su se od samog poetka latili toga istraivanja i
govorili kako je jedno* podmet nisu sami imali nikakvih
tekoa; ali neki od onih50 koji tvrde da je jedno, kao
svladam samim tim istraivanjem,
30 kau kako je
jedno51 nepokrenuto52 kao i cijela narav, ne samo prema
nastanku i nestanku (jer to je pradrevan nauk i u tome se
svi slau) nego i prema svoj ostaloj mijeni. I taj im je nazor
svojstven. I tako od tih koji su tvrdili kako je jedno 984 b
sve, nijedan nije uspio spoznati taj uzrok, osim moda
Parmenid, ali i on samo utoliko to postavlja ne samo
jedan nego nekako dva uzroka. Do-im onima koji
postavljaju vie od jednog (kao
5 na primjer toplo i
hladno ili oganj i zemlju) mogue je vie tome rei, jer se
slue ognjem kao da ima pokretaku narav, a vodom i
zemljom i slinima kao neim protivnim53.
51
Gr. i iv; lat. unum; engl. the one; fran. l'unite, l'Un;
njem. daj Eine; rus. .

Gr. ; lat. immobilis; engl. immovable (or


unchangeable); fran. immobile; njem. unbevveglich; rus.
. Hrvatski je obino 'nepokretan' ali i
'nepokrenut', ako nije pod djelovanjem nikoga drugoga.
n
Mogue je da tu Aristotel misli na Empedokla. "
Anaksagora.
55
Gr. 6 znai i ures i red i sustav i svijet i svemir.
Ovdje je posrijedi znaenje 'sveukupna ljepota ili sklad';
rus. (uzrok svjetskog sklada).

Nakon tih mislilaca i takvih poela (jer ta nisu bila


dostatna da bi od njih nastala narav bia), ljudi su, kako
ve rekosmo, bili ponovno prisilje- 10 ni samom istinom
istraivati slijedee .poelo. Jer to to bia imaju dobro i
lijepo i takva postaju, tomu vjerojatno nije uzrokom ni
oganj ni zemlja ni bilo to drugo takvo, niti su pak
dotinici tako pomiljali. A niti bi opet bilo ispravno
prepustiti takvu stvar sluaju i srei. Stoga kad je 15
netko54 rekao kako, kao u ivim stvorovima, tako i u naravi
postoji um koji je uzrok sklada55 i cjelokupnog poretka,
pokazao se kao trijezan ovjek nasuprot nasuminu govoru
svojih, prethodnika. Pouzdano dakle znamo kako je
Anaksagora bio tih nazora, ali postoji i razlog vjerovanju
da je tako prije govorio Hermotim iz Klazomene 54. Dakle,
oni koji su tako pretpostavljali istodobno 20 su postavili i
uzrok ljepote kao poelo bia, i kao ono od ega je biima
i kretanje.

Moglo bi se naslutiti kako Heziod bijae prvi koji je za


time tragao, ili pak tkogod drugi koji je kao poelo u
biima postavio ljubav ili elju, kao i Parmenid. Jer i
on, izgraujui postanak 25 svega, kae:
Prije svih bogova izumila je Ljubav,57 dok
Heziod58 veli:
I od svega najprije Kaos postade,
a zatim pak zemlja irokogruda...
Pa Eros, to se odlikuje meu svima
besmrtnicima
, kao da u biima mora biti prisutan nekakav uzrok
30 koji pokree i spaja stvari.
A kako te valja razvrstati to se tie toga tko je prvi,
neka se odlui poslije. I budui se pokazalo kako su u
naravi prisutne i opreke dobrima, ne samo red i ljepota
nego i nered i rugoba, te da je vie zala negoli dobara, i
opaina vie ne- 985 a goli krasota, zbog toga je jedan
drugi uveo Ljubav i Svau59, svaku kao uzrok jednima
od tih. Jer, slijedi li tkogod i prihvati ono to
Empedoklo govori prema promiljanju a ne prema
tepavu 5

" On je kao i Anaksagora smatrao um (razum)


vrhovnim naelom bia, a inae je polumitoloka pojava i smatran je prijanjim utjelovljenjem Pitagore.
" Tu je 'izumiteljica' vjerojatno Afrodita. Navod je Fr.
13 (Diels).
" Heziod, Postanak bogova, 11620. Doslovan prijevod (p.p.).

Gr. td vetMog znai svaa, prepirka, prijepor, sukob;


lat. contentio; engl. strife; fran. la Haine; njem. Streit;
rus. cnop, , . Dakle, nazivak se
slobodnije moe prevesti i kao mrnja ili zavada (.).
izriaju, otkrit e da je Ljubav uzrok dobrima a Svaa
zlima.
Tako te ako bi tkogod rekao kako je Empedoklo na neki
nain kazao, i prvi kazao, da su zlo i dobro poela,
vjerojatno bi ispravno rekao, jer je uzrok svih dobara
dobro (i zala zlo).
Dakle, kao to kaemo, ti su ini se dotle shvatili dva
uzroka od onih koje smo razluili u knjigama prirodi60,
naime: tvar i odakle potjee kretanje, samo pak ne jasno i
nikako razgovijetno, nego kako to ine neizvjebani u
bojevima; jer ti unaokolo tre i zadaju esto valjane
udarce, ali ne na osnovu znanosti; isto se tako ini kako ni
ovi mislioci ne znaju ono to govore, budui da se gotovo
nikad ili rijetko slue tima zasada-ma. Jer Anaksagora se
slui umom kao umjetnim pomagalom pri tvorbi svijeta i
kada dvoji zbog kojega je uzroka togod po nunosti, tada

60

ga uvlai u to, doim u drugim sluajevima pripisuje uzrok


dogaaja vie svemu negoli umu61. Empedoklo se pak vie
od njega slui uzrocima, ali ni on ne dostatno, niti otkriva
suglasnost u njima. Jer u njega ipak poesto Ljubav
razluuje, a Svaa spaja; jer kad god Svaa razlui Sve u
pratva-ri, oganj se spoji u jedno kao i svaka druga od
pratvari; i kad god ih opet Ljubav spoji u jedno, nuno je
da se ponovno iz svake pratvari izdvoje dijelovi.
" Aristotel, Fizika, II 3, 7.
" Usp. Platon, Fedon, 98 B; Zakoni, 967 B.
a

Fr. 62 (Diels).

Dakle, Empedoklo nasuprot preanjima prvi je


uveo razdiobu toga uzroka, ne postavivi jedno poelo
kretanja, nego dva i protivna. Uz to je prvi govorio etiri
takozvana prapoela tvarne vrste (ali se ne slui etirma,
nego kao da su samo dva, postavljajui oganj sam za sebe,
a njemu oprene zemlju, zrak i vodu kao jednu narav. To se
moe dokuiti prouavanjem njegovih stihova.62)
Dakle, kao Sto kaemo, taj je tako i toliko postavio
poela. Leukip i njegov drug Demokrit ka- 5 u da su
poela punoa i praznoa [govorei kako je jedno bie,
a drugo nebie] i od njih je punoa i tvrdoa bie, a
praznoa nebie (stoga kau kako bie63 nije nita vie
negoli i nebie64, jer nije ni praznoa nita [manje] od
tijela); te su im uzroci bia kao tvar. I kao to oni koji
ine 10 od jednog temeljno bivstvo65, iz kojeg
njegovim trpnostima nastaje sve ostalo, postavljaju
rjetko-u i gustou kao poela tima trpnostima, na isti
nain i ovi kau kako su razlike66 uzroci ostalih stvari.
I kau da postoje tri takve razlike: oblik, poredak,
poloaj jer kau kako se bie razlikuje 15 samo
razmjerjem, dodirom i obratom. A od njih je razmjerje
oblik, dodir poredak, obrat poloaj. Jer A se od N
razlikuje oblikom, AN od NA poretkom, a od N
poloajem, to se pak tie kretanja, odakle ili kako je
ono prisutno u biima, i ti su to slino ostalima
lakoumno zanemarili. Da- 20 kle, kao to velimo,
ta dva uzroka ini se da je tek dotle stiglo istraivanje
u preanjih mislilaca.

62

Gr. ; lat. ens; engl. what is ( being); fran. l'Btre;


njem. das Seiende; rus. . Hrvatski je u u ovome sluaju
bie.
" Gr. Sv; lat. non-ens; engl. what is not (or nonbeing); fran. le Non-tre; njem. das Nichtseiende; rus.
. Hrvatski u ovome sluaju nebie.
" Gr. &> ; lat. subjecta substantia; engl. the
undertving substance; fran. la substance prise comme sujet;
njem. das zugrundeliegende Wesen; rus. cviuHOcrb;
novogrki (temeljno bivstvo).

66

Misli se na razlike meu atomima.


Smatralo se kako je Pitagora prvi koji znanstveno
prouavae aritmetiku.
67

Zajedno s njima, a i prije njih, takozvani pitagorejci


bavili su se matematikom i prvi je razvili67, te odgojeni
u njoj mislili su kako su njezina 25 poela i poela
svih bia. A budui su brojevi po naravi prvi meu
tima, inilo im se kako u njima

" Poistovjeivali su ih zapravo sa samim brojevima. Tako


im je pravednost bila 4, um 1, a prigoda 7.

Pitagori se pripisivao i pronalazak osminke (2 :1),


petinke (3 : 2) i etvrtinke (4 :3), prema . .
70
Gr. , to je i glazbeno suglasje ili sklad.
Usp. De Caelo, II 9.
71
Gr. ; lat. denarius; engl. the decad (or
ihe number 10); fran. la Decade; njem. die Zehnzahl;
rus. , . Hrvatski bi to bilo i desetstvo i desetica i desetobroj i dekada i broj deset, ve
prema tome to je prikladnije.
72
Zemlja, Sunce, Mjesec i pet ophodnica (planeta), te
sfera zvijezda stajaica.

" Gr. &, protuzemlja ili protivuzemlja, koja se


prema Pitagorinu nauku uvijek u oprenu poloaju
nasuprot Zemlji kree oko sredinjeg ognja (sredita
cjelokupnog svemira, u njegovoj najdubljoj unutranjosti),
p.p.

71
Vidi De Caelo, II 13; i izgubljeno djelo De Pythagoreis, fr. II 1513 a.
mogu vidjeti mnoge nalike biima i stvarima koje postaju,
vie negoli u ognju, zemlji i vodi (tako te im je ovo
svojstvo brojeva pravednost68, ono dua i um, drugo pak
prigoda, i tako rei slino 30 sa svima drugima); i videi uz
to kako su svojstva i razmjeri glazbenog sklada 69 u
brojevima; i kako im se inilo da i ostalim stvarima
cjelokupna narav nalikuje na hrojeve, i da su brojevi prvi u
cijeloj naravi, pretpostavili su da su prva na- 986 a ela
brojeva i prva naela svih bia, te da je cijelo nebo sklad70 i
broj. I koje god su nalike u brojevima i suglasjima uzmogli
pokazati kao sukladne prema stanjima i dijelovima neba, i
prema 5 cjelokupnom poretku svijeta, te su i prikupili i
uskladili; i aiko bi gdjegdje togod nedostajalo, potrudili bi
se oko toga, kako bi im posao bio povezana cjelina. Tako
na primjer, budui se broj KP1 ini savrenim i obuhvaa
cjelokupnu narav brojeva, kau i kako je deset nebeskih
tijela koja 10 se kreu; a kako ih je samo devet 72 koja su
vidljiva, zbog toga iznalaze 'protuzemlju'73 kao deseto
itijelo. Nu tome smo podrobnije drugdje 74 raspravljali, ali
u to smo sada zali kako bismo i u tih otkrili koja
postavljaju poela i kako ona potpadaju pod spomenute
uzroke. Bjelodano je 15 dakle kako i ti smatraju broj
poelom: i kao tvar biima i kao trpnosti i stanja; a prva
naela broja su im parno i neparno75, od kojih je jedno
ogranieno a drugo neogranieno, i jedno se sastoji od
obojega (jer je ono i parno i neparno)76, a broj je od
jednog, i kako je reeno cijelo 20 nebo su brojevi.

Drugi77 od tih istih govore deset poela, svrstanih po


parovima:
ogranieno i

64

neogranieno, neparno i
parno, jedno i mnotvo,
desno i lijevo,
25
muko i ensko,
mirujue i kreuee,
pravo i iskrivljeno,
svjetlo i tmina,
dobro i zlo,
istostrani i raznostrani etverokut,78
75
Gr. ti> xal ; lat. par et impar;
engl. the even and the odd; fran. pair et impair; njem.
das Gerade und das Ungerade; rus. u
, emu bi odgovarali i stariji i rjei hrvatski nazivci za broj tak i Uh.
76
Bilo da ono dodavanjem pretvara neparne u parne i parne u neparne ili zbog toga to je naelo i
parnim i neparnim brojevima (p.p.).
77
H. Tredennick (slijedei Zellera) pripisuje taj nauk
Filolaju iz Krotona (V st. pr.n.e.), pristai pitagorejske
kole (p.p.).
71
Gr. xal '; lat. quadratus et oblon'gus; engl. square and oblong; fran. carre et oblong;
njem. gleichseitiges und ungleichseitiges Viereck; rus.
u ; novogr.
(istostrani
i raznostrani
etverokut).
75
Grki mislilac i lijenik (VI st. pr. n. e.); kao pitagorejac prvi objavio filozofsko djelo prirodi (ili
naravi).
to ini se bijae i pretpostavka Alkmeona iz Kro-tona 79,
bilo da je on taj nauk preuzeo od njih bilo oni od njega, jer
Alkmeon (bijae suvremenik. Pitagore u starosti)80 i po
nauku im je veoma 30 slian. Jer kae da veina ljudskih
stvari idu po dvoje, ne govorei odreenim protivnostima
kao pitagorejci, nego sluajnim, kao bijelo i crno, slatko i
gorko, dobro i zlo, veliko i malo. On je, dakle, neodreeno
nabacio ostalim protivnostima, doim su pitagorejci
izjavili i kolike i kakve 986 b su oprenosti. Tako od tih
obojih moemo doznati toliko da su protimbe poela bia,
a od prvih i koliko ih je i kakva su. Kako bi se ta pak mogla svesti pod spomenute uzroke, to nisu jasno
5
razglobili, ali se ini da postavljaju prva poela u vrstu
tvari, jer kau da se od tih kao osnovnih dijelova sastoji i
oblikuje bivstvo.

" Sama izjava ini se da je kasniji dodatak.


" To jest: pratvari ili pranaela (& ; lat. elementa;
engl. elements; fran. elements; njem. die Ele-menten; rus.
, ).

n
Gr. * , to je lat. secundum rationem; engl.
(one) in definition; fran. l'unite formelle; njem. das
begriffliche (Eine), rus. ; stoga se ini
prikladnije i doslovnije prevesti 'prema pojmu' negoli 'u (ili
prema) odredbi ili definiciji'. U novogrkom je
(kao ono to je pojmovno).
*** Meliso je grki filozof iz V st. pr. n. e., prema kojemu
je bitak vjeno jedno. Inae je bio sa Samosa i poznat po
pobjedi nad atenskim brodovljem 441. god.

Iz toga se moe dostatno uvidjeti razmiljanje starih koji


su govorili da su mnoga naela41 nara- 10 vi. Ima ih i koji
su govorili svemu kao da je jedna jedina narav, iako im ni
sam nain izriaja ne bijae svima skladan, niti pak prema
naravi. Nu u sadanje razmatranje uzroka nikako se ne
uklapa izvjee njima (jer ovi ne govore poput nekih od
naravoslovaca, koji pretpostavljajui jedno istodobno
raaju bitak iz jednog kao iz tvari, ne- 15 go tumae
drugim nainom; jer prvi postavljaju i kretanje, raajui
Sve, dok ovi kau kako je ono nepokrenuto). Meutim,
ovo jest primjereno sadanjem razmatranju: ini se naime
kako je Parmenid shvatio jedno prema pojmu,82 a Meliso
jedno 20 prema tvari,823 (stoga jedan kae kako je ono ogranieno, a drugi kako je neogranieno). Ali Kse-nofan83,
koji je prvi od tih zagovarao jednou (jer se za Parmenida
govorilo kako mu bijae uenik) nije se jasno izrazio, niti
je mi se dotaknuo narav ni jednoga od toga, nego je
uzevi u obzir cijelo nebo rekao da je jedno bog. Dakle, 25
kako ve rekosmo, ti se moraju zanemariti u sadanjem
istraivanju, i to dvojica od njih (Kse-nofan i iMeliso)
posve, budui poprilino neobrazovani, dok Parmenid ini
se mjestimice govori s vie uvida. Smatrajui kako je
pokraj bitka sam nebitak84 nita, po nunosti pretpostavlja
da je bitak jedno i nita drugo (o emu smo pomnije 30
razlagali u knjigama prirodi*5), ali prisiljen slijediti

66

pojavnosti8* i pretpostavljajui jedno prema pojmu a vie


prema sjetilnosti, postavlja ponovno dva uzroka i dva
poela, naime: toplo i hladno, to jest oganj i zemlju, te od
tih toplo svrstava 987 a pod bitak a drugo pod nebitak.
" Grki filozof iz VI st. pr. n. e. Utemeljitelj elejske kole.
Kritizirao antropomorfnu predodbu bogovima, a Bitak
mu je jedno, vjeno, savreno Boanstvo.
" Iako se tb prevodi kao bie, a xb kao nebie, ovdje
je bjelodano posrijedi bitak i nebitak (lat. esse non esse;
engl. Being Not-being ili, kao u D. Rossa, existent
non-existent; fran. l'&tre le Non-tre; njem. das Seiende
das Nichtseiende; rus. -,
), p.p.

Aristotel, Fizika, I 3.
" Gr. ; lat. Ma quae apparent; engl.
phenomena (or the observed facts); fran. les faits; njem. die
Erscheinungen; rus. ; hrvatski bjelodanosti,
pojavnosti, pojavnim.

Iz toga to je upravo reeno, i prema mudracima koji su


raspravljali tome pitanju, dobili smo slijedee: od
najranijih mislilaca tjelesno poelo (jer su voda, oganj i
slino tjelesa), i to od je- 5 dnih jedno a od drugih i vie
tjelesnih poela, ali ih i jedni i drugi postavljaju kao da su
po obliku tvari. Neki, koji postavljaju taj uzrok, pridodaju
jo i onaj odakle je kretanje, ali i on je u jednih jedan a u
drugih su dva.

" Misli se na pitagorejce, koji su tako nazivani, jer


Pitagora bijae utemeljio svoju drubu u Krotonu, gradu u
donjoj Italiji.
" Gr. i znai i granica, menik, ograniavalo i
odredba (lat. dejinitio) pojma. Ovdje engl. the term under
consideration ili a given definition (D. Ross); fran. la
definition donde; njem. der in Rede stehende Begriff; rus.
; novogr. (pojmovna odredba).

Gr. ; lat. dualitas; engl. '2' (or number 2); fran. la


dyade; njem. die Zweizahl; rus. , , ;
hrvatski dvojstvo, dvica, dva, dijada.
90
Naime, dva (2) e biti svaka pojedina od nekoliko
stvari od kojih joj se definicija pridaje, ili: isti broj moe
biti prvi kojemu se pridaje svaka od nekoliko odredaba
(definicija).
" To jest: broj dva bijae poistovjeen i s miljenjem i s
hrabrou (W. D. R.).

Tako sve do italskih87 mislilaca, i izuzev njih, drugi su


tome nerazgovijetno govorili, osim to su kao to
rekosmo primijenili dva uzroka, i jedan od njih (onaj
odakle je gibanje) jednima je jedan a drugima su to dva
uzroka. I pitagorejci su na isti nain postavili dva poela,
ali su kako im je i svojstveno pridodali to to su
mislili da ogranieno i neogranieno [i jedno] nisu neke
druge naravi, kao oganj, zemlja ili to takvo, nego da su
samo neogranieno i samo jedno bivstvo onih stvari
kojima se pririu, te je zbog toga broj bivstvo svih stvari.
Dakle, tim su se nainom izjasnili tome, a poeli su

68

govoriti i odreivati onome to je, ali su se tom stvarju


pozabavili odve jednostavno. Jer odreivali su povrno,
pa ono emu se prvo prir daje odredba88 kojoj se govori
to smatrahu da je bivstvo dotine stvari, kao kad bi tkogod
mislio kako su isto dvostruko i broj 2, jer se dvostruko
prvo nalazi u broju 2. Pa ipak zbog toga nije isto biti
dvostruko i biti broj 2; inae e jedno biti mnogo kako
im se i dogodilo.91 Dakle toliko se moe preuzeti od
prijanjih (i ostalih).
92
Gr. ; lat. definitio commurds; engl. general
definition (or common definition); fran. la definition
commune; njem. allgemeine Definition; rus.
. Hrvatski je to ili Opa' ili 'zajednika'
odredba pojma, kao i u novogrkom &
(neka openita odredba).
" Gr. je vieznanica (pojava, lik, nain, svojstvo,
miljenje, bitnost, predodba, pralik), koju je moda najbolje
ostaviti u izvornome obliku, za razliku od rijei , koja se
najee moe prevoditi kao oblik (lat. forma), p.p.
" Gr. &; lat. participatio; engl. participation; fran.
participation; njem. Teilhabe, rus. ; hrvatski
dionitvo, sudjelovanje; novogr. (dionitvo,
sudionitvo).
" Gr. ; lat. imitatio; engl. imitation; fran. imitation;
njem. Nachahmung; rus. ; hrvatski oponaanje,
nasljedovanje.

6 Nakon spomenutih filozofija slijedio je Platonov nauk,


koji se u mnogim stvarima slagao s ti- 30 ma, ali i sa
svojstvenostima koje su protivne filozofiji Italaca. Jer,
upoznavi se u svojoj mladosti prvo s Kratilom te s
Heraklitovim nazorima da su sve osjetnine uvijek u
tijeku pa da njima nema nikakve znanosti i poslije
je tome tako pretpostavljao. Doim kad se Sokrat 987
b pozabavio udorednim pitanjima, a nimalo sveukupnom naravlju, te u tima traio ono sveope i prvi
usmjerio svoje razmiljanje prema odredbama
(definicijama), Platon se poveo za njim i pretpostavio
kako se to ne tie osjetnina, nego nekih 5 drugih stvari,
zbog toga to je nemogue da postoji zajednika
odredba92 neke od osjetnina jer se te uvijek mijenjaju.
Tako je on takva od bia nazvao idejama (), dok
su osjetnine mimo njih i sve se imenuju prema njima. I
[mnoina jednoimenih stvari] koje su istoimene s oblicima bivaju prema dionitvu. A to je dionitvo 94 10
samo izmijenjena rije. Jer pitagorejci kau kako bia

bivaju oponaanjem95 brojeva, a Platon pak


dionitvom, izmijenivi samo ime. Ali to je to
dionitvo ili oponaanje oblika, ostavili su drugima da
istrauju.
Uz to kae kako pokraj osjetnina i oblika postoje i stvari
matematike96, koje su izmeu njih, i 15 koje se od
osjetnina razlikuju time to su vjene i nepokretne97 a od
oblika time to postoje kao mnoge koje su sline, dok je
svaki pojedini oblik" jedinstven.
96
Gr. ta , aritmetiki brojevi i geometrijski
likovi.
" Ili 'nepokrenute', ili pak 'nepromjenjive' (prema D. R.);
vidi, uz to, ranije tumaenje nazivka .
" Gr. ; lat. species (seu formae); engl. forms (
Forms); fran. les Idees; njem. die Ideen; rus. (prema
), ali i , , , ; hrv. oblici.
" Ili: istraivanja 'podruja definicija' (prema D. R.) ili
'istraivanja logike' (prema . .).

IW
Gr. ( ili ) izvorno je 'umijee ili
znanost ispravne ralambe bia' ili 'nauk poznavanju
opih naela bitka' ili pak 'umijee koje vodi istinskom
znanju' pa je dijalektika 'sustavna tenja za takvom vrstom
znanja' (p.p.).

A budui su oblici98 uzroci svima drugim stvarima,


mislio je kako su njihova naela i naela bia. Dakle, kao
tvar veliko i malo su poela, a 20 kao bivstvo jedno, jer iz
tih prema dionitvu u jednom nastaju oblici [brojevi]. U
tome to mu je jedno bivstvo, a ne ono to se pririe emu
drugome, on je slian pitagorejcima, te isto tako poput njih
postavlja da su brojevi uzroci bivstva svima drugim
stvarima; ali njemu je svojstveno 25 to mjesto
beskonanog kao jedno postavlja dvoj-stvo i da mu se
beskonano sastoji od velikog i malog; uz to on brojeve
postavlja odijeljeno od osjetnina, doim oni kau kako su
brojevi same stvari i ne stavljaju matematike stvari
izmeu njih. Dakle, to to je jedno i brojeve postavio mi30 mo stvari, a ne kao pitagorejci, te uvoenje oblika,
poteklo je od njegova istraivanja pojmova99 (jer se
prijanji mislioci jo nisu bavili dijalektikom) 100, dok je od
dvojstva nainio drugu narav zbog toga to se brojevi,
osim prvotnih101, lako proizvode iz dvojstva kao iz
uobliljive tvari. A dogaa se 988 a upravo suprotno; pa
takav stav nije razloan; jer oni od iste tvari tvore mnoge

70

stvari, iako oblik raa samo jednom102, a bjelodano je kako


iz jedne tvari nastaje jedan stol, dok onaj tko nanosi oblik
(iako je jedan) tvori mnoge (stolove). Isto 5 se tako ponaa
i muko naprama enskomu: ensko se oplouje jednim
opaajem, ali muko oplouje mnoge. A to su pak
oponaci103 tih poela.
m
Izvorno ?|<a predstavlja tekou. Vjerojatno
je posrijedi krivo tumaenje Platona (Parme-nid, 143 c
144 A). Aristotel je pretpostavljao da je dvojstvo (dyada)
koje udvostruuje, to bi znailo da ne moe proizvesti
neparan broj. Otuda se predlagalo (Heinze) i itanje
(neparni), za to opet nema potkrepe. Stoga se
preporuuje (prema . .) uobiajen prijevod: prvotni ili
prvi brojevi (p.p.).
102
Aristotel smatra proturazlonim da tvarno naelo
bude po sebi 'ono to udvostruuje'.
m
Gr.tA ; lat. imitamen; engl. analogue; fran.
image; njem. Nachbild; rus. , ; hrv.
palika, prilika, oponaak; u novogr. prijevodu taj se
pojam izrazuje glagolom (odslikava-ti,
predoivati).
1M
Gr. ; lat. subjecta materia; engl.
the underlying matter ili the material substrate; fran. cette
matiere, qui est substrat; njem. zugrunde-liegende
Materie; rus. ; hrv. temeljna,
osnovna ili 'podstavljena' tvar.
,m
Vidi III 17; IV 3.

Dakle, Platon je izloio tako stvarima koje se


istrauju. Iz reenoga je bjelodano kako se posluio samo
dvama uzrocima: onim 'to jest' i onim prema tvari (jer
oblici su uzrok onoga 'to '10 jest' ostalim stvarima, dok je
to oblicima jedno), a isto tako i to je temeljna tvar 10*, od
koje se pri osjetninama pririu oblici a pri oblicima jedno,
da je ona dvojstvo: veliko i malo; uz to je uzrok dobra i zla
pridao tim naelima, jednom jedno a drugom drugo, to su
ikako rekosmo 105 na- 15 stojali uiniti i neki od
prijanjih mislilaca, kao Empedoklo i Anaksagora.
m

Fizika, II 3.
m
To se moda tie Anaksimandrova apeirona. Ali D.
Ross misli kako je prije posrijedi nazor kakva
Anaksimenova sljedbenika.
'" Gr. td oi Ivma; lat. causa finalis; engl. the end; fran. la
cause finale; njem. Zweck; rus. , padu ; novogr. ro
(poradi ega); prevodi se hrvatski kao 'poradi ega' za
razliku od , lat. fini, njem. Endzweck, to znai svrha
(p.p.).

7 Dakle, samo smo saeto i uglavnom iznijeli koji su i

kako govorili poelima i istini; pa ipak od 20 njih


doznadosmo toliko, kako nitko od tih koji govore
poelu i uzroku nije spomenuo ni jedno drugo izuzev
onih koje smo razluili u knjigama prirodi106, nego
su oito svi tek nekako nejasno dotaknuli neke od tih
stvari. Jer, jedni govore poelu kao tvari, bilo da
postavljaju jedno ili vie njih, ili kao tijelo ili kao
Itogod netjeles- 25 no (kao to Platon govori
velikom i malom; Italci beskonanome; Empedoklo
ognju, zemlji, vodi i zraku; Anaksagora
beskonanosti isto-djelnica; svi su ti shvatili takav
uzrok, kao i svi oni kojima je poelo zrak ili oganj ili
voda ili neto 'gue od ognja a rjee od zraka' 107; jer
neki 30 i tako nazivaju prvotnu pratvar). Dakle, ti su
shvatili samo taj uzrok, a drugi i ono odakle je poelo
kretanja (poput onih kojima je poelo ili prijateljstvo i
svaa, ili um, ili ljubav). Ali bit i bivstvo jasno nije
naveo nitko, iako jo najvie govore 35 tome oni koji
postavljaju oblike (jer oni ne 988 b pretpostavljaju
oblike kao tvar osjetninama, niti pak jedno kao tvar
oblicima, niti kao da odatle potjee poelo kretanja,
budui da kau kako su ti prije uzroci nekretanja i
mirovanja nego dre da su oblici bit svakoj
pojedinoj od ostalih stvari, a samim oblioima jedno).
Ono poradi e- 5 gam su djelatnosti, promjene i gibanja
na neki nain nazivaju uzrokom, ali ne ovako: naime,
ne kako je prema naravi. Jer, oni koji govore umu ili
prijateljstvu postavljaju te uzroke kao neko dobro, ali
ipak ne tako kao da bi ikoje od bia poradi toga bivalo
ili nastajalo, nego samo da im od tih potjeu kretanja.
Isto tako i oni koji kau 10 kako je jedno ili bitak
takva narav govore da je to uzrok bivstva, ali ne ni da
togod biva ili nastaje poradi toga, tako te nekako i
tvrde i nijeu da im je dobro uzrok, jer ne govore
uope, nego 15 prema prigotku109.
Dakle, da smo tono odredili uzrocima i koliko ih
je i koji su, ini se kako posvjedouju i svi ti, ne
mogavi naii ni na kakav drugi uzrok; uz to je jasno
kako sve uzroke treba istraivati ili tako ili na neki
takav nain.
A sada pretresimo mogua dvoumlja prema 20
onome kako je svaki pojedini od njih govorio i kako se
odnosio prema poelima.

8 Dakle, svi oni koji postavljaju sve kao jedno i nekakvu


jednu narav kao tvar, i to kao tjelesnu i koja ima
veliinu, bjelodano je kako viestruko grijee. Oni
postavljaju samo poela tjelesnina, a ne i
netjelesnina110 [iako postoje i netjelesnine]. 25 I dok

72

nastoje navesti uzroke nastanka i nestanka, istraujui


narav svih stvari, ukidaju uzrok gibanja. Grijee, uz to,
i u tome to niemu ne postavljaju kao uzrok ni bivstvo
ni ono to jest111, te bilo koje od jednostavnih tjelesa
(osim zemlje) olako nazivaju poelom ne
razvidjevi kako do- 30 lazi do njihova uzajamna
nastanka , mislim naGr. -; lat. secundum accidens;
engl. incidentally; fran. par accident; njem. m akzidentellem Sinne; rus. , ; hrv. prema prigotku ili pripatku, pripadno, prigodno, ili 'sluajno' (o emu e se poslije posebnije
govoriti).
Gr. ta , odgovara lat. corporea et incorporea; engl. corpored things and incorpored ones; fran. corps sensibtes, etres incorporels;
njem. die Korper und das Unkorperliche, rus. ,
(, ); hrv. doslovce 'tjelesa i
netjelesa', tjelesnine i netjelesnine.
1,1
Gr. ti ti Itni; lat. ipsum quid est; engl. the essence; fran. la forme; njem. das Was; rus. cytb eatuu;
hrv. to je (jest), tostvo.

535

989 a
ime na oganj, vodu, zemlju i zrak. Jer jedna od njih nastaju
uzajamnim sastavljanjem, a druga rastavljanjem, to je od
goleme vanosti za odredbu njihova 'prije' ili 'poslije'. Jer po
jednome bi se inilo kako je od svega najvie 'pratvarno'112 ono
izlli ega prvo spajanjem nastaju ostale stvari, a to bi bilo ono
koje je najsitnije i najmanjih djelia od svih tjelesa (zbog toga
oni koji kao poelo postavljaju oganj najvie bi se slagali s tim
naukom; a i svaki od drugih slae se da je takvo naelo
tjelesnina; ili barem ni jedan od onih koji govore jednome nije
pomislio kako je zemlja takva pratvar, bjelodano zbog krupnoe
njezinih djelia, dok je od tri ostale pratvari svaka nala svojeg
zagovornika, jer jedni kau kako je to oganj, drugi voda, a neki
opet zrak. A zato ne kau kako je takva i zemlja, kao to govori
veina ljudi? Jer kau 'Zemlja je sve', pa i Heziod kae 114 kako je
zemlja postala prva od tjelesa; tako je drevna i puka dotina
pretpostavka.) Dakle, prema tome nauku ne bi ispravno rekao
tko navede bilo to drugo osim ognja, ili pak postavi neto
'gue od zraka a rjee od vode'. Ali, ako ono to je poslije po
nastanku prije je po naravi, i ono to je umijeeno i smijeano
poslije je po nastanku, bilo bi protivno od reenoga, i voda bi
morala biti prije zraka a zemlja prije vode.
1U
Gr. ; lat. maxime omnium
elementale; engl. the most elementary body; fran. l'element par
excellence; njem. als der Elemen-tarste; rus.
; hrv. koje je od svega najvie pratvarno';
novogr. .
1U
Gr. dx); lat. ; engl. from; fran. de (a partir duguel);
njem. aus; rus. , . Iako je prema obiaju (ili pravilu)
knjievnog jezika da se taj prijedlog u ovakvim sluajevima
redovito prevodi kao od, iz-vorni smisao pokatkada zahtijeva
doslovno iz*" Usp. IV 1.

Dakle, toliko nek je dostatno onima koji postavljaju jedan


uzrok kao to rekosmo. A isto je i ako tkogod postavi vie
takvih, kao to, na primjer, Empedoklo kae kako je tvar etiri
tijela. 20
1,5

Aristotel, De Caelo, IV 7; De Gen. et Corr., II 6.

74

"' Gr. ta ; lat. moventia; engl. motion in things


(the cause of movement); fran. mouvement des Stres; njem.
die Bewegung; rus. ; posrijedi su
'one stvari koje se gibaju ili kreu' ili saeto pokretnine; u
novogr. prijevodu ... (pokretaki
imbenici).

117
Gr. (preinaka ili promjena); lat. alte-rado,
commutatio; engl. change of quality; fran. l'al-teration; njem.
Qualitatsverdnderung; rus. npeepaiue-; novogr.
(kakvona promjena).
" Naime, um i mjeavinu istodijelnih estica (. .).

Naime, i njemu nuno pripadaju to isti takvi to drugi,


svojstveni posljeci. Jer vidimo kako stvari jedna od druge
postaju, tako te ne ostaju uvijek isto tijelo ni oganj ni zemlja (o
emu se govorilo u knjigama prirodi)115. A i to se tie 25
uzroka 'pokretnina'116 (treba li se postaviti jedan ili dva) mora se
misliti kako tome nije govorio niti ispravno niti pak razborito.
I uope, onima koji tako govore po nunosti se ukida
preinaka117, jer tako nee nastajati iz toploga hladno niti iz
hladnoga toplo. Jer tada bi moralo biti neto to" poprima te
protimbe, to bi bivalo jedna narav koja postaje i oganj i voda, a
to on (Empedoklo) 30 ne kae. Ako bi tkogod pretpostavio da
je Anaksa-gora postavio dvije pratvari 118, najbolje bi pretpostavio prema dokazu, koji iako dotinik nije sam ralanio, ali bi
ga po nunosti prihvatio ako bi ga tkogod doveo do toga. Inae,
besmisleno je govoriti kako se u poetku sve mijealo, i zbog
toga to onda silijedi da su prije toga stvari morale postojati
nemijeane, i zbog toga to nije prema naravi da se bilo koja
stvar mijea s bilo 989 b kojom, i zbog toga, uz to, to bi se tada
trpnosti i prigoci razdvajali od svojih bivstava (jer od ega
postoji mijeanje od toga postoji i razdvajanje); pa i unato
tome, ako bi tkogod slijedio te ujedno ralanio to on hoe rei,
vjerojatno bi se poka- 5 zalo kako ipak govori suvremenije. Jer,
dok jo nita ne bijae razlueno, bjelodano je kako se nita i
nije moglo istinito rei tom bivstvu, naime: da nije bilo ni
bijelo ni crno ili sivo ili kakve druge boje, nego po nunosti
bijae bezbojno; inae bi imalo neku od tih boja. Slino i prema

75

istome razlogu, bijae i bez okusa, te bez ikakva drugog takvog


svojstva, jer nije moglo imati ni kakvoe ni kolikoe, niti pak
biti togod zasebno. Inae bi mu pripao neki od posebnih oblika,
to je pak nemogue, jer su sve stvari smijeane; jer inae bi ve
bio razluen, dok on kae kako su sve stvari bile smijeane osim
uma, koji je jedini nepomijesam i ist 11'. Iz toga proizlazi kako
naziva poelima jedno (jer je ono jednostavno i nepomi-jeano) i
drugo, kakvo postavljamo da je neodreeno prije negoli se
odredi i sudjeluje u kakvu obliku; pa tako Anaksagora ne govori
ni ispravno ni jasno, a ipak eli izrei neto priblino pozndjim
misliocima i onome to se sada ini vie posrijedi.
"* Vidi Fr. 12 (Diels).

124

Gr. ti ; lat. indeterminatum; engl. the


Indeterminate ( Indefinite); fran. l'Inddtermini; njem. das
Unbestimmte; rus. .; hrv. 'ono koje je
neogranieno, neomeeno, neodreeno'.
121
Izvorno : & ' 9; lat. sen-sibilia et
insensibilia; engl. sensible and non-sensible objects (ili
perceptible and non-perceptible things, D. R.); fran. les etres
sensibles et les etres non-sensibles; njem. sinnlich
wahrnehmbar und nicht sinnlich wahr-nehmbar; rus.
, a
; novogr. fth> $ & Si
&.

Meutim, ti su zapravo zaokupljeni samo dokazima


nastanku, nestanku i gibanju, jer gotovo samo takvome bivstvu
istrauju poela i uzroke. Oni pak ikoji promatranjem
obuhvaaju sva bia, te postavljaju da su meu biima jedna
osjetnine a druga neosjetnine121, bjelodano je kako posveuju
pozornost objema rodovima, zbog ega i jest potrebno
pozabaviti se njima, razgledajui to iznose prikladno a to
neprikladno u pogledu istraivanja stvari koje su sada pred
nama.

Gr. , izvorno znai 'istraiva naravi ili naravnih


svojstava tjelesa'; lat. physiologus; engl. phy-sicisi; fran.
physiologue; njem. Naturphilosoph; rus.
; kako se nazivku ne bi ridalo suvremeno znaenje,
predlae se arhaizam 'naravoslovac', uz 'prirodoslovac' ili
'filozof prirode'.

76

989 b 313.
m
Naime, kako broj moe istodobno biti i zbiljnost i uzrok
zbiljnosti? (. .).
Takozvani pitagorejci slue se neobinijim poelima i
pratvarima negoli naravoslovcim (a uz- 30 rok je to to ih
ne preuzee iz osjetnina; jer matematike stvari, osim onih
koje se tiu zvjezdar-stva, zapravo su bez gibanja); pa ipak
su sva njihova pretresanja i istraivanja naravi; jer oni
nainjaju nebo i promatraju to se dogaa s nje- 990 a
govim dijelovima, trpnostima i djelima, te na to primjenjuju
poela i uzroke, kao da se slau s drugima
naravoslovcima kako je bie samo ono to je osjetnina i
to obuhvaa takozvano nebo. Pa ipak, kao to rekosmo123,
njihovi uzroci 5 i poela prikladni su primijeniti se i na ona
via meu biima, i bolje tima pristaju negoli tumaenjima
naravi. Meutim, oni nam nita ne govore kojim e nainom
biti gibanja, ako je jedino unaprijed postavljeno ono
ogranieno i neogranieno te neparno i parno, i dalje: kako
su bez gibanja ^ i promjene mogui nastanak i nestanak ili
pak djela tjelesa to prelaze nebom. Uz to, ako bi im se
dopustilo da se veLiina sastoji od tih, ili se to i dokazalo,
ipak: kojim e nainom jedna tjelesa biti laka a druga imati
teinu? Po onome to pretpostavljaju i tvrde, oni nita vie
ne govore 15 matematikim stvarima negoli
osjetninama; i zbog toga ognju, zemlji ili drugim takvim
tjele-sima nita nisu rekli, jer kako mislim
osjetninama i nemaju rei nita svojstveno. I dalje, kako
shvatiti da su svojstva brojeva i broj 20 uzroci svih stvari
koje bivaju i postaju na nebu (od iskona i sada), te da nema
nikakva drugog broja osim onoga od kojega je sastavljen
svijet?124 Jer, kad su im na tome i tome mjestu mnijenje i
prigoda, a malo povie ili nie nepravednost i razdvajanje ili
mijeanje, i kada u dokaz tome tvrde kako je svako pojedino
od tih broj, te da je na tome istome mjestu ve mnoina
veliina sastav- 25 ljenih od brojeva budui da ta
svojstva (broja) pripadaju pojedinim mjestima, da li je
broj koji je na nebu isti kao i onaj koji treba pretpostaviti da
je svako od dotinih svojstava, ili neki drugi mimo njega? 125
Platon kae da je neki drugi; a i on misli kako su brojevi i te
veliine i nji- 30 hovi uzroci, ali su mu uzroci pomiljeni
brojevi, dok su drugi osjatilni.
9 Pitagorejci se, dakle, mogu zasad ostaviti po strani (jer
dostatno je dotaknuti ih se i toliko); doim oni koji
postavljaju oblike kao uzroke, po- 990 b kuavajui iznai
uzroke dotinih bia, prvo uve-doe druga brojem jednaka
tima, kao da bi ovjek koji eli izbrojiti kakve stvari
pomislio kako se to ne moe jer ih je malo, te ih brojio uveavi ih. Jer oblika je gotovo isto ili ne manje kao i

77

stvari, kojima istraujui uzroke ti 5 su od njih i stigli do


oblika. Naime, prema svakoj pojedinoj stvari postoji neto
istoimeno [i mimo samih bivstava] a i za sve druge postoji
jedno iznad mnogih <i mimo samih bivstava), i u ovdanjim
stvarima i u onim vjenim.
126
127
125

Prema pitagorejcima, mnijenje je broj 3 i smjeteno je


na odreenom mjestu u svemiru, koje je opet svojstveno
(pripadno) tjelesnoj veliini sastavljenoj od broja 3. Prema
nekima takav je i zrak. Podrazumijeva li se onda da je
apstraktni broj poistovjeen s mnijenjem isti kao i konkretni
broj od kojega se sastoji zrak? Posrijedi je vjerojatno spoj
dvaju razliitih nazora broju (. .).
Gr. i &',; lat. intelligibilis i sensibi-lis;
engl. intelligible, sensible; fran. intelligible, sen-sible; njem.
bloss
gedachte,
sinnlich
wahrnehmbare;
rus.
, , znai
miljen, razumljiv / shvatljiv, spoznatljiv, pomiljen,
razumski, umski i osjetilan (osjetljiv, outan).

Misli se na nebeska tijela.


Uz to, od naina kojima dokazujemo128 kako oblici postoje ni
jedan se ne pokazuje bjelodanim; jer iz nekih od njih ne slijedi
nikakav nuan zakljuak, dok iz drugih izlazi kako postoje oblici onih stvari kojima mislimo da ih nemaju. Jer prema
dokazima po znanostima postojat e oblici svih onih stvari
kojima postoje znanosti; a prema dokazu 'jednome iznad
mnogih'129 postojat e i oblici nijekova; i prema dokazu 'da se
misli i onome to je propalo' i oblici propalih (nestalih) stvari;
jer postoji nekakva predodba tima. I dalje, neki od tonijih
dokaza dovode do ideja odnosa130, kojima kaemo da nisu rod
po sebi, a drugi uvode i treeg ovjeka. 131 I uope, dokazi
oblicima ukidaju one stvari koje (mi koji zagovaramo oblike)
vie elimo negoli opstanak samih ideja; jer proizlazi da nije
prvotno dvoj-stvo, nego broj132; i ono 'to je odnos prvotnije je
od onoga to je po sebi133; i sve jo drugo koje oni, to slijede
nazore >nauka idejama, suprotstavile samim naelima.
m
Tu Aristotel govori kao platonik.
ra
Prema tome to nekoliko pojedinih stvari mogu imati
zajedniku kakvou ili narav proizlazi da postoji jedna ideja
(oblik) u kojem sve one sudjeluju (. .).
130
Gr. td ; lat. relatio; engl. relation; fran.
relatif; njem. das Relative; rus. , ; ovdje je posrijedi mnoinski oblik, te otuda
Odnosa' ili 'odnoaja'. I novogrki ima novi nazivak
ti (odnosno, odnos).
131
Posrijedi je vjerojatno dokaz: ako je N ovjek,
jer je nalik na ideju ovjeka, onda mora postojati i
trei 'ovjek', u kojem se sjedinjuje 'ovjetvo' prve
dvojice. Usp. Z. 1039 a 2, Soph. El, 178 b 36179 a 10.

Neogranieno, neodreeno dvojstvo (dyas), koje je


Aristotelu 2, potpada pod ideju broja, koja mu je zbog toga

78

prvotna.
135
Naime: relativno prethodi apsolutnome: broj koji je
relativan prethodi dvojstvu, koje je po sebi.
Uz to, prema pretpostavci po kojoj kaemo da postoje ideje
postojat e oblici ne samo biivstava

79

nego i mnogih drugih stvari [jer zamisao 134 je jedna ne samo


bivstvima nego i drugim stvari- 25 ma; i postoje znanosti ne samo
bivstvu nego i drugim stvarima; i postoji jo tisuu takvih posljedaka]; nu prema onome to je nuno i prema mnijenjima tome,
ako se u oblicima sudjeluje, nuno je da postoje samo ideje bivstava.
Jer u njima se ne sudjeluje prema prigotku, nego se u 30 svakom
pojedinom obliku moe sudjelovati kao u neemu to se ne pririe
podmetu135 (hou rei, naime, ako togod sudjeluje u 'dvostrukome
po sebi', onda sudjeluje i u 'vjenome', ali samo prema prigotku, jer
je to dvostruko vjeno samo prigodno)136, tako te e oblici biti
bivstvo. Ali isti nazivci oznauju bivstvo i ovdje i ondje 137; inae
991 a to e znaiti kad se kae da postoji neto mimo tih
(osjetnina), naime: jedno iznad mnogih?138 Te ako je isti oblik ideja i
stvari koje sudjeluju u njima, postojat e neto to im je zajedniko
(jer zato bi u propadljivim 'dvojstvima', i u onima to su mnoga ali
vjena, dvojstvo bilo jedno te isto, a ne u dvojstvu po sebi i
pojedinom 2?). Ali 5 ako oblik nije isti, bili bi naprosto istoimeni,
isto kao kad bi tkogod nazvao ovjekom i Kaliju i komad drveta, ne
zamjeujui nikakvo zajednitvo meu njima.

-1

80

139
134

Gr. ; lat. conceptus; engl. the concept;


fran. pensie; njem. der Gedanke; rus. , , ; hrv. zamisao, misao, miljeno; novogr. ivvota (pojam, zamisao).
135
Ili: to se ne pridaju nekom subjektu; ili to nije
predikat kakva subjekta (p.p.).
136
Budui da osjetilne dvostruke stvari nisu vjene,
one ne sudjeluju u ideji dvostrukosti kojoj je pripadak 'vjena'. Stoga ideje, u kojima se sudjeluje, nisu
pridata svojstva, nego bivstva (ili sunosti).
137
To jest: i u ovome sjetilnome i u onome vjenome
(ili 'idealnome') svijetu.
138
Zakljuak bi imao biti: budui su oblici bivstva,
moraju pripadati bivstvima (prema D. R.).

Kako su ideje sunosti (ili bivstva), zajedniki nazivak


neke ideje i njezinih pojedinanosti mora imati isto
znaenje; inae je sudjelovanje puka istoime-nost. Zbog
toga i posebne pojedinanosti moraju biti bivstva.

3 Metafizika

81

Ali najvie bi u neprilici bio onaj tko bi trebao odgovoriti to


oblici pridonose osjetninama, bilo vjenim bilo onim to nastaju
i nestaju, jer oni 10 njima nisu uzrok nikakva gibanja ili
promjene. Samo, oni nita ne pomau ni spoznaji drugih stvari
(jer oni tima nisu bivstvo, inae bi bili u njima), niti pak bitkulw),
budui da nisu u stvarima koje u njima sudjeluju; a da jesu,
moglo bi se pomisliti kako su uzroci, kao to je to primije- 15
ano bjelilo emu bijelome. Ali taj dokaz (koji je prvi postavio
Anaksagora, a zatim Eudokso i neki drugi) veoma se lako pobija
(jer je lako prikupiti mnoge nemogunosti protiv takva mnijenja).
140
Gr. ti ; lat. esse; engl. existence ( being);
fran. existence; njem. das Sein; rus. ; novogr.
ti . Kako po samome smislu tako i poradi razlike prema slinim nazivcima, najbolje je prevesti
kao bitak.
141
Gr. ti ; lat. exemplar, exemplum; engl.
pattern; fran. paradigme; njem. Vorbild; rus. ,
, , , . Hrvatska znaenja su primjer, primjerak, obrazac, uzorak, uzor; novogr. ti noitvnov.
142
Ili: izrauje, oblikuje stvari.
143
Ili: oponaano ili prispodobljeno.
144
Komentatori primjeuju kako ovdje nije posve
jasno u emu je prigovor (p.p.).
I dalje, ni ostale se stvari ne mogu izvesti iz oblika ni na
kakav od uobiajenih naina. Jer ka- 20 zari kako su oni uzori141,
te kako druge stvari sudjeluju u njima, znai praznosloviti i
govoriti u pjesnikim prispodobama; jer to je to koje djeluje142
gledajui ideje? Naime, bilo to moe i bivati i postajati nalik na
neto drugo, a da ne bude preslikano143 prema tome, kao to
tkogod moe 25 biti poput Sokrata, postojao Sokrat ili pak ne
postojao, pa ak i kad bi Sokrat bio vjean, bjelodano bi bilo
isto. A bit e i vie uzora iste stvari, te stoga i vie oblika, kao za
ovjeka i 'ivotinja' i 'dvonoac', zajedno s 'ovjekom po sebi'144.
Uz to, oblici su uzori ne samo osjetninama nego i 30 sebi
samima, na primjer rod, kao rod vrstama, pa e ista stvar biti i
uzor i 'paslika'145.
I dalje, inilo bi se nemoguim da bivstvo i 991 b stvar kojoj
je ona bivstvo opstoje razdvojeno; pa stoga: kako mogu ideje
budui su bivstva stvarima bivati odvojeno od njih? U
Fedonum je reeno kako su oblici uzroci i bitka i postanka; ali,
iako oblici opstoje, stvari koje sudjeluju u njima ne nastaju
ukoliko ne postoji neto to za- 5 inje kretanje; dok nastaju
mnoge druge stvari (kao kua i prsten) kojima kaemo kako
ne postoje oblici; tako te je bjelodano kako i druge stvari mogu i
bivati i nastajati zbog istih uzroka kao i ove upravo spomenute.
Uz to, ako su oblici brojevi, kako e biti uzroni? Da li zbog
toga to 10 su bia drugi brojevi, kao: ovaj broj ovjek, ovaj
Sokrat ovaj Kalija? Zato ih onda ti brojevi uzrokuju? I nita se

82

nee razlikovati, ako su jedni vjeni a drugi nisu. Ako je to zbog


toga sito su 'ov-danjine'147 odnosi brojeva, kao glazbeno
suglasje, bjelodano je da mora postojati jedno kojega su to
odnosi. Ako pak biva takvo to, to jest: tvar, 15 jasno je kako e
sami brojevi biti odnosa jednih stvari prema drugima. Kaem,
naime, ako je Kalija nekakav brojni odnos ognja, zemlje, vode i

IU

Gr. , inae 'slika, prilika, odraaj, prispodoba',


ovdje je lat. imitamen; engl. ; fran. image; njem. Nachbild;
rus. , , -. U biti je posrijedi
ono to je nastalo 'preslikavanjem, odslikavanjem ili
oponaanjem' kakva obrasca, predloka, uzora; novogr. d
(paslika).
'* Fedon, 100 D.
Gr. '&; lat. hic quae sunt; engL the things of our
world (ili things in this sensible world); fran. les etres sensibles;
njem. die sinnlich wahrnehmbaren Dinge; rus.
, eeuteu. U novogrkom prijevodu
to su ra , 'zemaljske stvari'. Ukoliko se ovakav prijevodni
doslo-vak uini kome neobian, nek se sjeti skotistikog
prijevoda Aristotelova 16 / u kao haecceitas ('ovost' ili
'ovstvo").
zraka, onda e i njegova ideja biti broj stanovitih drugih
predmeta; a i sam ovjek (po sebi), bio on kakav broj ili ne, ipak
e biti brojni odnos nekakvih stvari, a ne naprosto broj; niti e
zbog toga 20 ikoja (ideja) biti broj.1*8 I zatim, iz mnogih brojeva
nastaje jedan broj, a kako moe od vie oblika jedan oblik? Ako
pak broj ne nastaje od samih brojeva, nego od jedinica to su u
broju na primjer u 10.000 kako se odnose te jedinice? Ako
su istovrsne, dogodit e se mnoge nesmislice, 25 a takoer ako i
nisu istovrsne, budui niti su u jednom broju same jedne poput
drugih, niti one druge sve iste; jer kako e se razlikovati kad nemaju svojstava?149 Takav stav nije razloan, niti je u skladu sa
samim miljenjem.
"* Dotino mjesto je nejasno i teko shvatljivo. Smisao e
biti kako ideje nisu isti brojni odnoaji, nego imaju svoj
podmet (ili temeljnu odredbu) upravo kao i pojedinosti.

149

Priblian smisao, jer je sama reenica odve stegnuta. Uz


to, gr. ; lat. impassibilis; engl. they have no qualities;
fran. elles sont sans determinations; njem. sie haben keine
Eigenschaften; rus. -Hbiu ili kako je u novom
ruskom prijevodu

3 Metafizika

83

HUX ;
()

nOVOgr.

6lv

jer nemaju (odreenih) svojstava;


posrijedi je ono 'koje nita ne trpi', koje je 'netrpno', te je
tako bez 'svojstva'.

A, uz , nuno je postaviti jedan drugi rod broja (kojim se


bavi raunstvo) i sve one stvari kojima neki kau kako su
'izmeu', a kako te opstoje ili iz kojih su poela? Ili zato one
mo- 30 raju biti izmeu ovdanjina i samih brojeva (po sebi)?
Uz to, sve jedinice u dvojstvu moraju po-tjecati od nekog
prvotnog dvojstva, to je nemogue. I zatim, zato je sastavljeni
broj jedno? Dalje, pokraj ve reenoga, ako su jedinice razliite,
^ onda su (platonici) tome trebali govoriti kao i oni koji kau
da postoje etiri ili dva naela; jer ni jedan od tih ne naziva
naelom ono zajedniko, naime: tijelo, nego oganj i zemlju, pa
bilo to itogod zajedniko (kao tijelo) ili ne. Sad se go- 5 vori
kao da je jedno istodijelno150 poput ognja ili vode. Nu ako je
tako, brojevi nee biti bivstva; nego je bjelodano, ako postoji
neko jedno po sebi, te je ono poelo, onda se jedno govori
vieznano, jer inae je nemogue.
IS

Gr. , to i D. Ross i H. Tredennick prevode kao


homogenous (to je istorodan, dok Tricot ostavlja homeomere),
a H. Bonitz kao gleichartig (is-tovrstan), prema ruskom to je
' - ', u lat. je similium
partium; nu kako je dotini nazivak u vezi s glasovitim
'istodjelnicama' Cal ), ini se primjerenije ostaviti
izvorni oblik (p.p.).
151
Gr. ; lat. solidum; engl. the solid; fran. le solide;
njem. der Korper; rus. o6beM,
znai 'prostorni lik, kockovina', za razliku od 'tijelo' uope,
iako je u novogr. prijevodu upotrijebljena upravo ta rije
(tijelo).
1SJ
Crte, plohe i kruta tijela nastaju iz razlika velikog i malog,
ali ne i toke, koje nemaju veliine; kako onda one mogu biti
prisutne u njima? (. .).
Kad elimo svesti bivstva na poela, izvodimo 10 crte iz
kratkog i dugog (iz nekakva malenog i velikog), plohu iz
irokog i uskog, a tijelo iz dubokog i plitkog. Ali kako onda
moe ploha sadravati crtu ili kruto tijelo 151 crtu i plohu? Jer
iroko i usko, duboko i plitko razliiti su rodovi. Isto tako ni
broj nije prisutan u tima, jer je 15 'mnogo' i 'malo' razliito od
toga; a bjelodano je i da ni jedno od 'viih' nee biti prisutno u
'niima'. Uz to, ni 'iroko' nije rod 'dubokoga', jer tad bi tijelo

84

bilo nekakva ploha? I dalje, iz ega e se izvesti prisutnost


toaka152? Platon se borio pro- 20 tiv toga roda (stvari) kao
protiv pukog geometri-kog pomiljaja, ali je priznao 'poetak'
crte i esto je postavljao nerazdjeljive crte. Ali i one
nuno moraju imati neku granicu, te po istom dokazu po kojem
postoji crta postoji i toka.

Gr. (lat. visite); engl. visible thing, ili perceptible


thing; fran. phenomene; njem. stcht-bares Ding; rus. ;
novogr. *o (pojava, vievina). Dakle: 'vidljiva stvar'
ili 'vievina'.
154
991 a 20-22.

Podrazumijeva se svrni uzrok (causa finati). * Usp.


Platon, Drava, VII 531 D, 533 . a Ili: predikat.
m
Posrijedi je dakako gr. ; lat. differen-tia specijica;
engl. differentia; fran. diffirenciation; njem. Artunterschied; rus.
; novogr. .
l
* Gr. & znai i 'izlaganje djeteta' i 'iskrcavanje' i
'apstrakcija' i 'objanjenje'. Otuda je to mjesto razliito
prevedeno: lat. ; engl. -sition (i method of setting
out instances); fran. la preuve par ecthese; njem. das
Herausheben des Einen aus der Vielheit; rus. ,
, -.
U cijelosti, iako mudrost trai uzrok 'vievina'153, to smo
zanemarili (jer ne govorimo nita uzroku 25 odakle je
poetak promjene), i dok mislimo kako govorimo njihovu
bivstvu, ustvrujemo da postoje druga bivstva, ali kako su ova
druga bivstva prvima, tome govorimo u prazno, jer sudjelovanje kao to prije rekosmo154 nije nita. I to se tie
onoga koje je uzrok u znanostima zbog kojega tvori i sav um
i sva narav155 toga 30 uzroka kojem kaemo da je jedno od
poela, s njime oblici nemaju nikakve veze; ali matematika
postade filozofija sadainjim (misliocima), iako vele kako se
njome treba baviti poradi drugih stvari156. Uz to, mogao bi
tkogod temeljno bivstvo kao 992 b tvar smatrati odve
matematikim te da je vie prirok157 i razlika158 bivstva i tvari
negoli sama tvar; kao veliko i malo, to je poput rijetkog i gustog kojem govore naravoslovci, drei da su to 5 prve razlike
podmeta; jer su nekakav suviak i nedostatak. A to se tie
gibanja, ako e ti (veliko i malo) biti gibanje, bjelodano je kako
e se i oblici gibati; ako pak ne, odakle je ono dolo? Tako je
propalo tijelo istraivanje naravi. I ono to se ini laganim,
dokazati kako je jedno sve, to ne 10 proizlazi; jer po tome
izlaganju159 ne slijedi ak
1M

Gr. ro &; lat. universale; engl. the univer-sal; fran.


Vuniversel; njem. das Allgemeine; rus. ; hrv. ope,
sveope; novogr. *o ysvm6v (sveope).

3 Metafizika

85

Vidi kasnije tumaenje nazivka .


Ili 'izmeice'; vidi tumaenje rijei ta .
" Ili od 'naela' ili 'prvonaela', kako je ve objanjeno.

ako im se i sve dopusti da je sve jedno, nego da postoji jedno


po sebi; a ne ni to, ukoliko se ne dopusti da je sveope160 rod, to
je u nekim sluajevima nemogue. Isto tako nema nikakva dokaza ni kako crte, plohe i kruta tijela, koji dolaze iza brojeva, ili
bivaju ili mogu biti, niti pak kakvu imaju monost161. Jer oni ne
mogu biti ni obli- 15 ci (budui da nisu brojevi), niti pak stvari
to se nalaze 'izmeu'162 (te su, naime, matematike), a niti one
propadljive, nego je jasno kako tvore jo jedan, etvrti rod. U
cijelosti, nemogue je otkriti naela bia ukoliko se ne razlue
mnoga znaenja po kojima stvari bivaju, osobito ako se tim
nainom istrauje od kojih se pratvari 163 one sastoje. 20 Jer ni za
'tvorbu' ni za 'trpnju' ni za Ono to je pravocrtno' ne mogu se
navesti pratvari, nego ako je uope mogue onda samo za
bivstva. Tako te je neistinito bilo traiti bilo pomiljati da se
imaju naela svih bia. A kako bi tkogod doznao naela svih
stvari? Jer oito nitko ne mo- 25 e zapoeti znajui bilo to ve
unaprijed; naime: kao to onaj tko se ui geometriji moe
prethodno znati togod drugim stvarima, ali nita ne poznaje
unaprijed od stvari kojima je ta znanost, i kojima e sam tek
uiti, tako je i u svemu drugome; te ako i postoji neka znanost
svim stvarima, kao to neki tvrde, onaj tko je ui ne bi mogao
znati nita unaprijed. I cjelokupno uenje biva posredstvom ve
prije upoznatih stvari 30 u cijelosti ili djelomice , te ili s
pomou dokaza ili s pomou odredaba pojma (jer ono od ega
se sastoji odredba treba prethodno znati i mora biti ve
poznato); a isto je i kad se ui dovoenjem primjera.164 Ako bi
opet takvo znanje 993 a bilo priroeno165, bilo bi udno kako
nam je skriveno da posjedujemo najveu meu znanostima. I
dalje, kako da se spozna od ega se stvari sastoje, i kako e to
biti bjelodano? ak d to predstavlja dvoumlje; jer i tome se
moe raspravljati, kao i nekim slogovima; pa tako jedni tvrde
5 kako se za sastoji od s, d i a, dok drugi kau kako je to neki
posve razliit glas i nije ni jedan od onih poznatih. 166 I zatim,
kako da tkogod spozna stvari osjetilne spoznaje, ako ne
posjeduje tu osjetil-nost? A upravo bi to moralo biti, ako su
naela 10 od kojih se sve stvari sastoje ista, upravo kao to se
sloeni glasovi sastoje od svojih pripadnih naela.

86

10 Bjelodano je dakle i prema onome to je prije reeno kako


svi istrauju one uzroke koje smo naveli u knjigama
prirodi i ne moemo imenovati ni jedan drugi izvan tih;
ali oni to ine tek nejasno, pa su na neki nain svi ti uzroci
ve prije spomenuti i na neki drugi nain opet nisu nikako.
Jer prvanja filozofija ini se kao da tepa svim 15
stvarima, budui da je bila jo mlada i na svojem poetku.
Naime, ve Empedoklo kae161 kako kost biva po svojem
razlogu, a to je bit i bivstvo stvari. Ali slino je nuno i da
meso i svaka druga poje

Gr. ; lat. inductio; engl. induction; fran.


induction; njem. Induktion; rus. ; hrv. dovoenje, navod, navoenje, dokazivanje navodom;
uvoenje.
165
Rije je Platonovu nauku sjeanju ili prisjeanju
(), Menon, 81 C; Fedon, 72 A.
146
Gr. znai, dakako, i pratvar i prapo-elo i
naelo, ali i slovo u abecedi. Stoga slova esto slue kao
analogni znaci za tvarna poela. Ovdje se pita da li je glas
isto poelo ili se moe dalje rastavljati. Kao to je to
upitno, tako su i naela uope (. .).
167
Misli se na djelo Fizika, II, III 7.
"* Diels, Vorsokratiker, fr. 96, 98. Prema Aristotelu,
Empedoklo posjeduje ideju oblikovnom uzroku, ali je ne
primjenjuje sustavno.
IW
Gr. je kao i obino vieznanica. U ovom sluaju
lat. je ratio; engl. ratio (of its elements); fran. proportion; njem.
der Begriff (das Verhaltnis); rus. ; dakle: i
razmjer i omjer i pojam i odnos; novogr. (razmjer).
170
Podrazumijeva se sadraj III knjige.
dina stvar bude razlog169 (ili razmjer), ili ni jedna; jer i meso i
'kost i svaka druga pojedina stvar po- 20 stojat e zbog toga, a
ne zbog tvari, koju on naziva oganj, zemlja, voda, zrak. Da je to
itko drugi bio rekao, on bi se s time po nunosti sloio, ali sam
nije jasno kazao. Nu te su stvari iznesene i prije; pa se sada
vratimo onome emu bi tkogod mo- 25 gao dvojiti, jer emo
moda od toga imati kakve pomoi u potonjim tekoama

3 Metafizika

87

.
1
7
0

a. II.

Misaono promatranje1 istine dijelom je teko a 30 dijelom lako.


Znak je toga to nju nitko dostatno ne postie, niti je opet u cijelosti
promauje, nego 993 b svatko kae poneto naravi, i dok joj svaki
poje- . dini pridaje ili nita ili malo, iz svega to se prikupi postaje
togod znatno. Te tako, ukoliko je s istinom kao i s onim vratima u
poslovici koja nitko 5 ne bi promaio2, moralo bi biti lako; ali
posjedovati kakvu cjelinu a ne uzmoi dosei ono djelomino,
pokazuje njezinu tekou. Ali moda, budui je ta tekoa dvovrsna,
njezin uzrok nije u samim stvarima, nego u nama; jer kao to se oi
imia3 odnose prema svjetlu danjem, tako i um

Gr. 9; lat. speculatio (seu contemplatio); engl. study (or


investigation); fran. l'investigation; njem. die Betrachtung; iako je
inae rus. , , u prijevodu je
. Posrijedi je jo jedna vieznanica, pa je dotini nazivak
mogue prevesti i kao motrenje, misaono promatranje, razlaganje,
istraivanje, razmiljanje, znanstveno spoznavanje, 'znanstveni
zorovi', dok moda ne bi bilo primjereno ostaviti u ovakvom
hrvatskom prijevodu 'teorija', jer bi nas to odvelo u krivome smjeru,
tim prije to je i novolat. prijevod dotinog izriaja veri-tatis
inquisitio, kao i u novogrkom fi & (istraivanje
istine).
2
Leutsch i Schneidewin, Paroemiographi Graeci, II 678.
3
Gr. znai prije svega imi, a onda i 'svaka nona
letjelica' pa moda i 'sova', kako je u njem. prijevodu (Eule), dok je u
ostalim prijevodima svugdje 'imi': lat. vespertilio; engl. bat; fran.
chauve--souris; rus. ; novogr. .

89

nae due prema stvarima koje su po naravi naj-bjelodanije


od svih.
Stoga je pravedno biti zahvalan ne samo onima kojih bi
mnijenja ovjek podijelio nego i onima koji izloie togod
povrnije; jer i ti su neto pridonijeli, time to su prethodno
vjebali nau sposobnost. Naime, da nije bilo Timoteja 4, ne
bismo imali mnoge pjesnike skladbe; a da opet ne bijae
Frinida5, ne bi bilo Timoteja. Isto je tako i s onima koji su
iznosili svoje nazore istini; od nekih smo preuzeli
stanovita mnijenja, dok su drugi bili uzrokom da je do njih
dolo.
4
Timotej iz Mileta (446357. pr.n.e.).
5
Frinid iz Mileta; lirski pjesnik iz doba Pelopone-skog
rata. Aristofan ga spominje u Oblacima (971).
Ili: inidbenom znanju ().

Gr. , lat. opus; engl. action; fran. l'oeuvre; njem.


das Werk; rus. , , ; hrv. i in i radnja i
izvriba, ali je najprikladnije djelo.

90

' Tu (prema W. Jaegeru) stoji gr. aUtov (lat. causa), ali


mogue je i itanje ii il&iov (lat. aeternum), pa je otuda u
nekim prijevodima engl. the eternal prin-ciple, fran. la
chose dans sa nature eternelle; a njem. das Ewige; rus.
; novogr. * (vjenost).

Gr. & ; lat. unumquodque; engl. every thing (or


a thing); fran. la chose; njem. Jede; rus. a eeuteii;
hrv. svaka pojedina stvar, svaka poje-dinanost; novogr. lv
(pojedina stvar, predmet).
10
Gr. (lat. univocatio); engl. a common quality; fran. en commune; njem. das Gemeinsame; iako je obino rus. ,
eeufu, u ovom je prijevodu .
Stoga je ispravno nazivati filozofiju znanou istini. Jer
znanosti misaonog promatranja svrha je istina, dok je
inidbi6 svrha djelo7. Naime, i kad razgledaju kakvo je to,
djelatni ljudi ne promatraju uzrok8 po sebi, nego poradi ega
je to i za sada. Ali mi ne znamo ono to je istinito bez uzroka. Svaka pojedina stvar9 najvie od ostalih posjeduje ono
po emu je i u drugim stvarima prisutna kao jednoimeno10
(kako je i oganj najtopliji,

91

jer je svima ostalim uzrok topline); tako te je i najistinitije uvijek


ono to je potonjima uzrokom istine. Otuda poela vjenih bia
nuno uvijek bivaju najistinitija (jer nisu samo katkad istinita, niti
im je to drugo uzrok bitka11, nego su ona uzrok drugima), i stoga
kako se koja stvar odnosi 30 prema bitku tako i prema istini.
11
Gr. o tlvai; lat. esse; engl. being; fran. l'etre;
njem. Sein; rus. , kako je ve objanjeno; novogr. Ehai.
12
Aristotel misli na Empedoklov nauk.
13
Gr. ; lat. causa finalis; engl. final
cause; fran. cause -finale; njem. der Zweck; rus. inae
, ovdje Kako pokazuje i ranije tumaenje, jednom je svrha ili cilj, drugi put doslovce 'poradi ega', te stoga novogr. komentator
dodaje , (svrni uzrok,
svrni cilj).
" Rije je ve objanjavanom nazivku bit ili 'tostvo'
(quidditas), p.p.

15
Gr. '; lat. medium (us); engl. interme-diate term
(intermediate); fran. intermidiaire; njem. das Mittlere; rus.
, (lat. ter-minus medius), ali u ovome
prijevodu je []. Hrv. Ono to je
srednje', sredina, srednjak; novogr. (stvar koja je
po sredini).

Nego oito je da postoji nekakvo poelo, te da 994 a uzroci bia


nisu beskonani, niti u izravnu slijedu niti prema vrsti. Isto tako, ne
moe jedno od drugoga kao od tvari nastajati u beskonano (na primjer, meso od zemlje, zemlja od zraka, zrak od ognja, i nikako ne
prestajati); a isto tako ni ono 5 odakle je poelo kretanja (na
primjer da ovjek biva pokretan zrakom, a zrak Suncem, i Sunce
svaom12, te da tome nikad ne bude kraja). A isto tako ne moe ii u
beskonano ni ono poradi ega13 je to: pa je etanje poradi zdravlja,
zdravlje poradi blaenstva, a ono opet poradi ega drugog, i tako
uvijek jedno biva poradi drugoga. Isto je i s biti.14 Jer pri
sredinama15, kod kojih postoji 10 neto posljednje i prvotno, nuno
je da prvo bude

92

=1

93

uzrok onomu to slijedi iza njega. Jer ako bismo trebali rei koje je
od toga troga uzrok, kazali bismo ono prvo. Naime, svakako ne ono
posljednje, jer ono to je najkrajnje nije uzrok niemu. A nije to ni
srednjak16, jer je uzrok samo jednomu 15 (i nije vano da li je jedan
srednjak ili ih ima vie, niti pak da li su beskonani ili konani). Od
stvari koje su tim nainom beskonane, i uope od beskonanoga,
svi su dijelovi jednako srednji sve do sadanjeg asa; tako te ako
nema prvog, nema nikakva uzroka.
" Ovdje je znaenje srednji termin (gr. ), lat.
terminus medius, engl. the intermediate term; fran.
l'intermidiaire; njem. das Mittlere; rus. ,
; novogr. (srednjak).
17
Gr. A znai i iz i iza (lat. , post); Aristotel se zadrava samo
na prvom znaenju.

Ali, ne moe se ii u beskonano ni nadolje gdje je poetak


nagore tako da iz ognja nastaje 20 voda, iz nje zemlja, pa da tako
uvijek nastaje kakav drugi rod. Jer dvostruko nastaje jedno iz drugoga [osim onoga gdje 'iz' znai 'iza', kao 'iz'17 ist-mijskih natjecanja
ona olimpijska] ili kao iz djeaka mu, mijenjajui se, ili pak kao
zrak iz vode. Da- 25 kle, mi kaemo kako mu od djeaka nastaje
kao ono nastalo od onoga to nastaje ili pak savreno od onog to se
usavruje (jer kao to je nastanak uvijek izmeu bitka i nebitka, tako
je i ono to nastaje izmeu bia i nebia; naime, uenik postaje
uenjak, te to znai ono kad se kae kako uenjak nastaje od
uenika); a kad opet kao od 30 zraka voda, onda raspadom
drugoga. Zbog toga se te stvari ne vraaju jedne u druge, niti pak iz
mua nastaje djeak (jer ono to nastaje ne postaje iz nastanka, nego
ono biva iza nastanka; a 994 b tako i dan iz jutra, jer je iza njega; te
otuda jutro ne nastaje iz dana). Doim ove druge se vraaju. Ali ni
jedne ni druge ne mogu ii u beskonano. Jer kako prve imaju ono
to je po sredini, nuno imaju i kraj, dok se druge vraaju, budui da
je nestanak jedne stvari nastanak druge. Isto- 5 dobno, ono prvo,
budui vjeno, ne moe nestati;
jer, kako nastajanje nagore nije beskonano, ono to postaje neto,
poto je nestalo kao prvo, nuno ne moe biti vjeno18.
I dalje, ono poradi ega je to jest svrha, i takvo je da ne biva radi
ega drugog, nego su druge stvari radi njega; tako te ako bude
togod takvo krajnje, nee se ii u beskonano; ako pak ne bude 10
nita takvo, nee biti ono poradi ega je to. A oni koji uvode
beskonano i ne zamjeuju kako ukidaju narav dobra (iako nitko ne
bi poduzeo nita uiniti, ako ne bi mislio dosei kakav kraj); isto
tako, ne bi bilo nikakva uma u biima, jer onaj tko ima uma uvijek
ini togod radi neega, 15 a to je neki kraj, jer je i svrha kraj.

94

" Prema modernim komentatorima (W. D. Ross, H.


Tredennick) to je mjesto nejasno i zbrkano. Pretpostavlja se
kako je posrijedi ovo: budui postoji gornja granica, postoji
i prvi uzrok, koji je vjean, jer ne ovisi ni kojem drugom
uzroku. A taj svojim nestankom (nestajanjem, propadanjem,
propau) ne moe uzrokovati druge stvari.
" Ili 'tostvo' (vidi ranije tumaenje nazivka).

Ili: definiciju.
11
Gr. &; lat. individua; engl. terms which cannot be
analysed (ili unanalysable terms); fran. elements indivisibles de la
efinition; njem. das Unteilbare; rus. (). Dakle,
Ono koje je nerazdjeljivo', a i u novogr. je tlvat
otatfttiv (ono koje se vie ne moe dijeliti).
Ali ni bit" se ne moe svesti na neku drugu odredbu20 koja se jo
dalje razlae, jer uvijek je prvotna odredba blia, dok potonja nije; i
gdje nema prvotne (odredbe), nema ni slijedee. Uz to, 20 oni koji
tako govore ukidaju i znanje, jer nije mogue znati prije negoli se
stigne do nerazdjelji-vosti.21 A tako nema ni spoznaje; jer kako se
mogu i pomisliti takve nedjeljivosti? Jer to nije nalik na crtu koje
djeljivost nema kraja, ali koja se ne moe zamisliti ako joj se ne
postavi kraj (zbog ega onaj koji istrauje beskonanu crtu ne moe
izbrojiti njezine odsjeke), a i samu tvar je nuno pojmiti 22 u onome
to se kree. I ne moe ni biti 25 nita to je beskonano"; a ako i
moe, samo bivanje beskonanim nije beskonano24.
I zatim, ako bi vrste uzroka bile beskonane po mnoini, ni
tako ne bi bila mogua spoznaja; jer mislimo da znamo samo
onda kad smo spoznali 30 uzroke. A u vremenu koje je
ogranieno ne moe se prei ono koje je beskonano po
dodavanju.
3 Sluana predavanja ovise od navika; mi zahtijevamo da se govori
onako kako smo naviknuli, i 995 a ono to je mimo toga ne ini
nam se prikladnim, nego zbog nenaviklosti nekako
nerazumljivim i tuim; jer na to se naviklo to je i razumljivo.
Kolika je mo navike pokazuju i zakoni u kojima bajoslovne i
djetinjaste stvari zbog navike vie 5 uzrnau negoli sama
spoznaja njima. Stoga neki ne prihvaaju govornika ako ne
izlae matematiki, drugi opet ne ako ne nie primjere, dok trei
zahtijevaju da se pjesnik privede kao svjedok. Uz to, jedni trae
sve tono, dok drugima tonost smeta, bilo zbog toga to je ne
mogu shvatiti, bilo zbog sitniavosti; jer tonost ima u sebi neto
ta- 10 kvo, kako u poslovnim pogodbama tako i u izlaganjima,
to se nekima ini neprilino.

95

a
Ili: pomisliti, zamisliti (gr. ; lat. intelli-gere; engl.
conceive ili apprehend; fran. concevoir; njem. denken; rus.
, MucAbio.
a
Ne moe postojati zbiljski (inidbeno ili djelatno), nego samo
kao mogunost.
24
Iako se moe pojmiti crta koja je beskonano djeljiva, ne
moe se pojmiti i ono to jest beskonano. Takva se crta shvaa
tako to se pretpostavlja da je razdjeljiva na veoma veliki (ali ne i
beskonaan) broj odsjeaka. Otuda je to mjesto u engl. prijevodu
the concept oj infinity is not infinite*; fran. l'infi-nite n'est pas
infinie; a u lat. infinitum est in-finito essei rus.
-, dok je njemakom das
Vnendlich-sein ist nicht etwas Unendtiches, i slino novogr.
Sa (biti beskonanost nije neto
beskonano).

Gr. ; lat. natura; engl. nature; fran. la Nature; njem.


Natur; rus. ; u hrvatskome je uobiajena i drevna
sveslavenska rije narav, koja se osobito ini prikladna za upotrebu
na ontolokoj razini, dok priroda znaenjem i porabom vie
ima smisao pojavnog, vidljivog, tvarnog, osjetilno spoznat-ljivog i
okolinog, poput krajolika, ili pak predmeta 'prirodnih' znanosti. Vidi
i ranije tumaenje.
* Ta je reenica vjerojatno umetak koji pripada drugdje.

Zbog toga ovjek ve treba biti pouen kako da primi svaku vrstu
dokaza, jer besmisleno je istodobno traiti i znanje i nain njegova
stjecanja; a ni jedno od toga ne postie se lako. Matematiku tonost
ne treba zahtijevati u svim stvarima, nego samo u onima koje
nemaju tvari. Stoga taj nain i nije prirodoznanstven, jer cjelokupna
priroda (ili narav)25 posjeduje tvar. Otuda valja prvo razvidjeti to je
narav; tako e biti jasno ime se bavi prirodoslovlje (te da li je dio
jedne ili vie znanosti istraivati uzroke i poela)26.

96

. III.

Gr. ; lat. dubito; engl. to discuss; fran. qui doivent... venir


en discussion; njem. dem zu-wenden was Zweifel erwecken muss;
rus. -, , ovdje .
Korijensko je znaenje "biti bez puta ili sredstava', U neprilici',
te otuda dvojiti, pitati se, raspraviti.
1
Gr. ; lat. haesitatio (dubitatio); engl. the perplexity
(difficulty); fran. difficulte, probleme, apo-rie; njem. der Zweifel;
rus. , . Iz svega proizlazi da su u
hrvatskome mogua znaenja: prijepor, tekoa, tegoba, dvojba,
dvoumlje, koja potkrepljuje i Aristotelova upotreba.
' Gr. ; lat. intellectus; engl. the mind (or thinking);
fran. la pense; njem. im Denken; rus. , ,
, . Jo jedna nosiva vieznanica, koja je
hrvatski i razum i razumijee i razmiljanje i miljenje;
novogr. (razumijee).

1 Radi znanosti koju istraujemo, nuno je prvo prei one stvari


kojima prvo treba dvojiti.1 Te 25 su dijelom ono to neki
drukije mniju dotinome, a dijelom ono to se od toga jo
previdjelo. Onima koji ele izvriti poduzeto probitano je
prikladno pretresati samu stvar; jer potonja las-noa zapravo je
rjeidba prvotnih dvojbenosti, a razrijeiti ne mogu oni koji ne
poznaju 'uzao'; do- 30 im dvoumlje2 u razumijeu3 pokazuje
upravo to u stvari; jer ukoliko tko dvoumi tako, nalik je na one
koji su u uzama, budui da je oboma nemogue kroiti naprijed.
Zbog toga treba prvo promotriti sve tekoe, i poradi
navedenoga i zato to oni koji istrauju, a da prvo ne dvoume,

4*

98

nalik su na one koji ne znaju kamo trebaju ii; i, uz to, 35

4*

99

ne znaju da li se ono traeno nalo ili ne. Takvomu ovjeku svrha nije
jasna, dok jest jasna onomu 995 b koji je prethodno dvoumio. Uz to,
nuno mora biti bolji u prosudbi onaj koji je posluao sve suprotstavljene dokaze kao stranke pri parbi.
4
Misli se na etiri uzroka (knjiga I).
5
Vidi 996 a 18b26.
* Vidi 996b 26997a 15. 7 Vidi
997a 1525.
Vidi 997a 34998a 19. Rije je pobijanju Platonovih
ideja.
' Gr. ; lat. ea quae accidunt (seu
accidentia); engl. essentiat attributes; fran. attributs
essentiels; njem. die Akzidenzien; rus.
() . Vidi i kasnije
tumaenje nazivaka 'prigodak' i 'sluaj'.

Prva se tekoa (ili dvojba) tie onih stvari 4 koje pretresasmo u


uvodnim primjedbama: pripada li 5 promatranje uzroka jednoj
znanosti ili veem broju njih?5 I da li ta znanost treba razvidjeti samo
prva poela bivstva ili takoer i ona poela iz kojih svi dokazuju, kao
to je da li je mogue istodobno togod isto i tvrditi i nijekati ili nije,
te ostalim takvim stvarima.6 A ako se bavi bivstvom, 10 da li je
jedna svima, ili ima vie znanosti; ako ih ima vie, da li su sve
srodne, ili pak jedne od njih treba nazivati mudrostima a druge
nekako drukije?27 I samo ovo je nuno istraiti: treba li rei kako
bivaju samo osjetima bivstva ili da mimo njih postoje i druga; i
postoji U samo jedan 15 rod ili vie rodova bivstava, kako dre oni
koji postavljaju oblike i matematike stvari kao ono to je izmeu tih
i osjetnina?' Dakle, kako i rekosmo, tima treba razvidjeti, i da li se
misaono promatranje bavi samo bivstvima ili pak i samim po sebi
prigocima' tih bivstava; a zatim to se tie 20 istog i drugog, slinog i
neslinog te oprenosti, pa ranijeg i potonjeg i svih ostalih takvih
(nazi-vaka) koje dijalektici pokuavaju istraiti, zasnivajui
istraivanje samo na pukim mnijenjima, : komu pripada
razmatranje svih tih stvari. Uz 25 to, i one koje po sebi tima istim
pripadaju, i ne samo to je svako pojedino od njih, nego ima li i svako
pojedino svoju protimbu10; i da li su poela i pratvari rodovi ili u
svakoj stvari prisutni dijelovi na koje je podijeljena; te ako su rodovi,
da li oni koji se pridaju pojedinim biima 11 kao krajnji (najvii) ili kao
prvotni rodovi, na primjer: 30 da li je ivotinja ili ovjek poelo i u
viem je stupnju pokraj samog pojedinanog.12
10

Vidi 1003b 22 1005a 18.


Gr. to *; lat. individuum; engl. individual;
fran.
individu;
njem.
Einzelwesen
(Einzelding);
rus.
; ovdje u znaenju 'svako bie koje je razliito od drugog i uvijek opstoji kao isto', s ime je
u svezi i openito znaenje individuuma kao osobe,
pojedinca, ovjeka. U novogrkom je prema izvornoj
mnoini ta (konkretni predmeti).
11

100

Vidi 998b 14999a 23.


Gr. ; lat. cunctum seu concretum; engl. the concrete
thing; fran. le compose concret; njem. ein konkretes Dingf rus. ,
; gr. (i latinski) nazivak doslovno i uvjetno znai
'slo-evina', 'spojevina', 'sraslina', 'zgusnutak', zapravo sloevina
tvari i oblika, osjetilnog i razumskog; prema C. Ranzoliju, u
skolastikoj terminologiji concretum je sloevina bivstva i oblika (U
composto di so-stanza e forma), s time to sostanza znai i bivstvo i
podstavnik i tvar.
14
Ili u supstratu.
11

Najvie treba istraivati i pozabaviti se time postoji li mimo tvari


kakav drugi uzrok po sebi ili ne, i da li je on izdvojiv ili ne, i da li je
brojem jedno ili vie, i postoji li jo togod mimo 'sloe-vine' 13 (pod
sloevinom podrazumijevam kad se bi- 35 lo to pridaje tvari) ili ne
postoji nita: ili pak u jednim sluajevima postoji a u drugim ne; i
koja su to bia. I zatim, da li su poela ograniena 996 a brojem ili
vrstom, bilo u pojmovima bilo u pod-metu14; te da li su poela
propadljivih i nepropad-ljivih stvari ista ili razliita i jesu li sva
nepropad-ljiva ili su pak propadljiva ona propadljivih stvari.13 I jo
ovo, koje je od svih pitanja najtee i s najvie dvoumlja, da li jedno i
bie kako su 5 tvrdili pitagorejci i Platon nisu togod drugo,
nego su bivstvo bia, ili nije tako, nego je podmet neto drugo, kao
to Empedoklo16 kae da je ljubav, netko drugi17 kako je to oganj, a
netko18 opet voda ili zrak;19 i da li su poela sveopa ili su poput
pojedinanih stvari20, i da li su monou ili 10 djelatnou; uz to, i
da li kako drukije osim prema kretanju21, jer i to moe priiniti
znatnu tekou. I dalje, mora se pitati: da li su brojevi, crte, likovi i
toke nekakva bivstva ili ne; ako pak jesu, da li su odijeljena od
osjetnina ili su prisutna u njima. 22 U svima tim stvarima nije samo
teko 15 iznai istinu nego nije lako ni prikladno izloiti sve to je
dvojbeno.
,s

Vidi 1000a 51001a 3.


" Aristotel slobodno tumai Empedoklove pratvari.
" Misli se na Heraklita.
" Misli se na Talesa.
" Misli se na Anaksimena.

20
21
22

Vidi 1003a 517.


Vidi VI 5-6.
Vidi 1001 b 261002b 11.

Dakle, prvo onome to prvo rekosmo, da li je zadaa jedne ili


vie znanosti promatrati sve rodove uzroka. Kako bi jedna znanost
mogla spo- 20 znati poela, ako ta nisu protivna? Uz to, u mnogim

101

biima ona nisu sva prisutna. Jer kojim nainom moe biti poelo
kretanja u nepokretninama, ili pak narav dobra? Budui da to god je
dobro po sebi i zbog svoje naravi,, to je i svrha te je tako 25 i uzrok,
jer poradi njega druge stvari i postaju i jesu. A svrha i ono poradi ega
je to svrha je nekakve inidbe, i sve su inidbe s kretanjem; tako te u
nepokretninama ne bi moglo biti takva poela, niti pak nekog dobra
po sebi. Zbog toga se u matematici nita ne dokazuje s pomou toga
uzroka, niti pak ima ikakva dokaza poput zato 30 to je bolje ili
gore; i uope, nitko tu i ne spominje togod takvo, tako te zbog toga
se neki od sofista, kao Aristip23, izrugivahu matematici, jer u svima
umijeima, pa i u obrtima, kao to su tesarstvo i postolarstvo, sve se
razlae prema onome jer je bolje ili gore, dok se matematika uop35 e ne obzire ni na dobra ni na zla.24
13
Aristip iz Kirene (435355. pr. n. e.), Sokratov uenik,
utemeljitelj svojevrsne hedonistike kole.
* Vidi XIII, III 1012.

25
Hi: Odredba' kao definicija (gr. 6 ; lat. de-finitio; engl.
definition; fran. difinition; njem. Begriff; rus. ; novogr.
(pojmovni lik).
36
A 982a 819.

Meutim, ako ima vie znanosti uzrocima, i 996 b to razliitih za


razliita poela, koju od njih treba smatrati onom koja se trai, ili
koga od onih koji ih posjeduju treba smatrati najvinijim u istraivanoj stvari? Jer u istoj stvari mogu biti pri- 5 sutni svi nain
uzroka, kao kad je posrijedi kua, ono odakle je kretanje jest umijee
i graditelj; ono poradi ega je djelo; tvar je zemlja i kamenje; dok je
oblik pojam25. Prema prijanjem raspravljanju24, tome koju meu
znanostima treba nazvati mudrou, postoji razlog za svaku poje- 10
dinu. Ako je ta najglavnija i najvladarskija (te ona kojoj ostale
znanosti, poput robinja, ne smiju protusloviti), onda je takva znanost
svrsi i dobru (jer su sve ostale poradi toga); ako je pak ona
odreena kao znanost prvim uzrocima i onome to je najvie
spoznatljivo, onda bi takva bila znanost bivstvu. Jer dok se jedino te
isto viestruko zna, kaemo kako vie zna onaj tko stano- 15 vitu
stvar spoznaje to jc po njezinu bitku od onoga koji je spoznaje po
njezinu nebitku; i od samih tih jedan zna vie od drugoga, doim jo
najvie onaj tko zna to jest, a ne onaj koji zna kolika je stvar ili
kakva je ili pak to po naravi moe tvoriti ili trpjeti. Uz to, i u drugim
(sluajevima) ak i onim u kojima postoje dokazi 27 mislimo
kako znamo pojedinu stvar kad znamo 20 to jest (kao to je 'uzdii
na etvorinu' 28 izna-lazak sredine, te slino i s ostalim), a u sluaju
na-stanaka i djelatnosti te cjelokupne promjene, kad znamo poelo
kretanja. To je pak razliito i opreno svrsi, tako te bi se inilo kako

102

pripada nekoj 25 drugoj znanosti istraivati svaki pojedini od tih


uzroka.

" Naime: bilo da se bit spoznaje izravno (kao u sluaju


bivstva) ili uz pomo dokaza (kao u sluaju pridjevaka ili
pak dogaaja poput groma ili pomrine), spoznaja biti
pretpostavlja prvotno znanje (prema D. R.).

V znaenju 'kvadrirati', naime, 'podii na drugu potenciju'.


" Gr. ; lat. principia demonstra-tiva;
engl. the demonstrative principles (or the star-ting-points of
demonstration); fran. principes de la demonstration; njem.
Prinzipien der Bevveise; rus. (dno6eiun6s),
ali ovdje -.

Ali i to se tie dokaznih poela29, moe se raspravljati da li se


njima bavi jedna ili vie znanosti (a dokazima nazivam ona
zajednika mnijenja na temelju kojih svi dokazuju), kao to je da se
sve mora ili izricati (potvrivati) ili nijekati, te da je nemogue da
neto istodobno i jest i nije, 30 i ostale tomu sline pretpostavke.
Postoji li jedna znanost tima i bivstvu, ili pak i neka druga? A ako
ne postoji jedna, koju treba smatrati onom sada traenom. Nije
razlono da se tima bavi jedna znanost. Jer zato bi bilo svojstvenije
geometriji negoli bilo kojoj drugoj znanosti poimati dotine stvari?
Ako to dakle jednako pripada bilo 35 kojoj znanosti, a ne moe
pripadati svima, spozna- 997 a ja tima jednako nije svojstvena
znanosti koja istrauje bivstva kao ni bilo kojoj drugoj. Uz to, kojim
e nainom postojati znanost njima? Jer mi ve i sada znamo to je
svaka pojedina od tih (naime: i druga se umijea slue njima kao
pozna- 5 tima). Ako pak postoji dokazna znanost njima,
morat e postojati nekakav rod u osnovi, i jedna
e od naela biti trpnosti30, a druga aksiomi31 (jer
nemogue je da postoje dokazi svima stvarima),
jer
dokazivanje
mora
proizlaziti
iz
neega,
mora
biti neemu i radi neega. Tako slijedi da po-

103

stoji jedan rod svih dokaznina 32,


kazne znanosti slue aksiomima.

jer

se

sve do10

Ali ako su razliite znanost bivstvu i ona koja je tima,


koja je onda od njih po naravi poglavi-tija i prvotnija? Jer
aksiomi su i najopenitiji i poela svega. A ako nije do
filozofa, komu e onda drugomu pripadati da istrauje
istinu i la njima." Gr. &; lat. affectiones (seu
passiones); engl. demonstrable attributes (D. R-); fran.
attributs; njem. die Bestimmtheiten; rus. ,
; hrvatski doslovno trpnosti ili svojstva. Novogrki
prijevod ima & (odreenosti, odredbe).

33
11
Gr. ; lat. enuntiatum, ef f at um znai izvorno stavak,
izreka, tvrdnja, ali isto tako i mnijenje, pa stoga neki (kao H. Bonitz)
gr. (lat. opi-nio) prevode i kao Axiom, jer su ta dva nazivka pokatkad podudarna znaenja. Inae, B. Sulek za aksiom predlae
praistina i samoistina. I dok veina eu-rop. jezika zadrava taj
grecizam, Rusi uz imaju i dvolanu zamjenu
-uun.
" Gr. ; lat. quae demonstrantur; engl.
demonstrable things (or attributes that are proved); fran.
les choses qu'on demontre; njem. das was be-wiesen wird;
rus. , ; novogr. r') (ono to
se dokazuje).
" Vidi 996b 26997a 15; 1059a 236. 34
Vidi 996 b 28.

U cijelosti, postoji li svim bivstvima jedna zna- 15 nost ili ih je


vie? Ako ne postoji samo jedna, koja bivstva treba pridati ovoj
znanosti. Nije naime razlono da bude jedna znanost za sve. Jer tada
bi bila i jedna dokazna znanost za sve pri-gotke, budui da svaka
dokazna znanost istrauje prigotke po sebi oko stanovita podmeta,

104

polazei 20 od zajednikih mnijenja.34 Istraivati, dakle, prigatke po


sebi oko jednog roda zadaa je iste znanosti, polazei od istih
mnijenja. Jer, emu je33 neto pripada jednoj znanosti, a isto tako i
ono 'iz' kojih34 jednoj, bilo istoj bilo razliitoj, tako te i prigoci,
bilo da ih istrauju te znanosti bilo pak neka izvedena od tih37.

To jest stvar kojoj je rije.


, * Misli se na polazne postavke ili aksiome.
" Vidi 997a 1525; 1059a 269.
* Vidi 997a 2545; 1059a 2934; IV 1003b 221005a
18.
" Gr. ; lat. media; engl. intermediates; fran.
choses intermidiares; njem. das Mittlere; inae je u rus.
, , dok je u ovome prijevodu
; hrvatski: Ono to je po sredini
izmeu ega', meutak, izmeica ili meustvar, pa je
tako i u novogrkom (meuprostori,
izmeice).

Vidi I 6, 9.

Uz to, bavi li se ovo misaono promatranje samo 25 bivstvima ili i


njihovim prigocima? Kaem, naime, ako je kruto tijelo nekakvo
bivstvo, te isto tako i crte i plohe, da li je zadaa iste znanosti istraivati i njih i prigotke svakog .pojedinog roda (o kojima matematika
dokazuje) ili pak neke druge? 30 Ako jest zadaa iste, onda bi i
znanost bivstvu bila dokazna, a ini se kako nema dokaza onomu
'to jest'; ako je to zadaa druge znanosti, to e biti ona koja misaono
promatra prigotke oko nekog bivstva? Jer na to je veoma teko
odgovoriti.38 Uz to, treba li rei kako postoje samo osjetima bivstva
ili pak i neka druga mimo njih? I da li postoji jedan ili vie rodova
bivstva, kao to 35 dre oni koji govore oblicima i
meustvarima39, 997 b kojima tvrde da se bave matematike
znanosti? A kako pak mi kaemo da su oblici i uzroci i bivstva po
sebi, izneseno je u ranijim primjedbama tima'10. Iako je u tima
viestruka tekoa, nije najmanja besmislica rei kako postoje
nekakve nara- 5 vi mimo onih koje su u nebu, te postaviti kako su te
iste kao i osjetilne, osim to su jedne vjene a

druge propadljive.41 Jer oni samo kau kako postoji ovjek po sebi,
konj po sebi i zdravlje po sebi, i nita drugo, inei slino onima koji
govore kako postoje bozi, ali ovjekoliki; jer kao to ovi 10 ne
iznaoe nita drugo negoli vjene ljude, tako i oni nainie oblike
naprosto kao vjene osjetnine.
41
Moda tu Aristotel misli na zamisao idejama koje opstoje
nezavisno od svojih pojedinanosti (H.T.).
a
Misli se na stvari kojima se bave matematike znanosti.
45
Rije je nebu koje bi bilo izmeica, naime: ono neto izmeu ili
po sredini. Nebo (s nebeskim tijelima) bez kretanja je nepojmljivo,
doim neosjetilno nebo ne moe imati nikakva kretanja.
44
Ovdje gr. znai puko mjernitvo ili 'poljomjerstvo' kao

105

djelatnu primjenu, a
znanost.

zemljomjerstvo kao matematiku

Uz to, postavi li tkogod pokraj oblika jo i me-ustvari, uslijedit e


mnoge tekoe. Jer bjelodano je kako e slino postojati i crte mimo
onih po sebi i osjetilnih, te isto u svakom pojedinom od ostalih
rodova.42 Tako' te budui je zvjezdarstvo 15 jedna od tih (znanosti),
postojat e i nekakvo nebo uz osjetilno nebo, te Sunce, Mjesec i
slino ostala tijela koja su na nebu. A kako bi ovjek mogao vjerovati
tima? Jer nije razlono da to nebo bude nepokretno, dok je posve
nemogue da bude pokretno43. Slino je i s onim stvarima kojima se
20 bavi svjetlarstvo i nauk skladnosti u matematici; ni te zbog istih
uzroka ne mogu bivati mimo osjetnina. Jer ako postoje osjetilne
meustvari i sjetimosti, postojat e i ivotinje to su izmeu onih po
sebi i ivotinja koje su propadljive. Mo- 25 gao bi tkogod dvojiti i
oko toga kod kojih bia treba traiti te znanosti. Ako e se puko
poljo-mjerstvo razlikovati od zemljomjerstva44 samo u tome to se
jedno bavi stvarima koje osjetilno zamjeujemo, a drugo
neosjetninama, bjelodano je kako e mimo lijenitva postojati jo
neka znanost i pri svakoj pojedinoj od drugih to je izmeu
lijenitva po sebi i ovog dotinog lijenitva. A kako je takvo to
mogue? Jer onda bi 30 postojale jo nekakve zdravstvenine pokraj
tih os-jetilnih i same zdravstvenine po sebi. Istodobno nije istinito ni
to da se poljomjerstvo bavi osje-tilnim i propadljivim veliinama; jer
onda bi i ono propalo kad one propadnu.
45
Ili: vidljivi, narisani lik kruga, naime: dio ravnine omeen
krunicom. I ravnalo i krunica geometrijski su nesavreni, pa se
dodiruju u vie toaka.
** Moda u djelu matematikim znanostima (Diog.
Laert., IX 55).

47
Gr. ; lat. revolutiones; engl. orbits (or spi-ral orbits); fran.
les orbes du ciel; njem. Wendun-gen; rus. ,
, a u ovome prijevodu . Posrijedi su
'zavojita' ili 'vrtlona gibanja', vrenja, kako je i u novogrkom (at

).

106

* Misli se na sljedbenike nauka to je mjeavina


pitagorejskih i platonikin zasada.
** Na tome mjestu jedni (kao D. Ross, H. Bonitz) umeu
meustvari ili izmeice, drugi (kao H. Tre-dennick) oblike.
Prevoditelj se odluio za prvu mogunost.

Ali se ni zvjezdarstvo ne moe baviti osjetilnim veliinama ni ovim


naim nebom, jer ni osjetilne 35 crte nisu iste kao one kojima
govori zemljo- 998 a mjer (jer ni jedna meu osjetninama nije
tako ni prava ni zakrivljena; i jer krunica 45 ne dotie ravnalo u
jednoj toki, nego [du crte] kako govorae Protagora pobijajui
zemljomjere)46, niti su kretanja i vrenja47 neba poput onih kojima
se bavi 5 zvjezdarstvo, niti tu znaci imaju istu narav kao zvijezde.
Postoje neki koji govore kako postoje takozvane meustvari
izmeu oblika i osjetnina, i to ine izdvojene od osjetnina, nego u
njima48; bilo bi predugo zalaziti u sve nemogunosti to iz toga
proizlaze, pa e biti dostatno razvidjeti slije- 10 dee: nije
razlono da bude tako samo pri tima, jer je oito kako bi i oblici
mogli biti u osjetninama (budui da isti razlog pripada obojem).
Uz to, nuno je da dva kruta tijela budu na istome mjestu, i da
(meustvari)4' ne budu nepokretne jer su prisutne u pokretnim
osjetninama. U cijelosti, poradi ega bi tkogod postavio kako te
postoje, ali 15 postoje samo u osjetninama? Jer uslijedit e iste
one besmislice kojima se prije govorilo. Postojat e nekakvo
nebo mimo neba, samo ne odvojeno od njega, nego na istome
mjestu, to je jo nemogunije.
3 Tako postoji tima veliko dvoumlje, i to treba 20 postaviti da bi se
postigla istina, i to se tie poela: treba li pretpostaviti kako su
rodovi pratvari i poela ili prije prvotne sastojine od kojih je neka
pojedina stvar, kao to se, na primjer, pratvari i poela glasa ini
da su one stvari iz kojih su kao prvih sastavljeni glasovi, a ne
zajedniki (rod) glas; a i u geometrijskih likova naelima 25
nazivamo one kojih su dokazi sadrani u dokazima drugih, ili svih
ili veine ostalih. I dalje, u sluaju tjelesa, i oni koji govore kako
postoji vie naela i oni koji tvrde kako je jedno, nazivaju poelima stvari iz kojih su tjelesa nastala i iz kojih se sastoje, kao
to Empedoklo kae da su oganj 30 i voda i ostalo prema njima
naela to su prisutna u biima i od kojih se ona sastoje, ali ne
govori njima kao rodovima bia.50
51
Tako je i s drugim stvarima ako tkogod eli istraiti narav, na pri-

107

mjer poivala; ako zna iz kojih je dijelova ono 998 b sastavljeno i


kako je sklopljeno, tada spoznaje njegovu narav.
* Vidi 997 a 34988 a 19; 1059 a 38b 21; XII 610.
" Gr. ; lat. jednom existentia, drugi put u istoj
reenici entia; engl. things i existing things; fran. itres; njem.
die Dinge; rus. 6V je ili ili - ali u ovom
prijevodu je i . Upravo zbog te raznolikosti ini se da
je najbolje u oba sluaja prevesti istim nazivkom (bie).

Odredba ili definicija (gr. ; lat. definitio; engl. definition;


fran. difinition; rus. ) ovdje je i 'pojmovna odredba'
(njem. Begriffsbestim-mung).
Dakle, po tima dokazima poela bia ne bi bili rodovi; ali ako
svaku pojedinu stvar spoznajemo s pomou odredaba52, a rodovi
su poela odre- 5 daba, nuno je da i rodovi budu poela
odredljivih stvari. A ako stei znanost biima znai stei znanost
vrstama (oblicima) prema kojima se bia imenuju, onda su
rodovi poela vrsta. A ini se i neki od onih koji jedno ili bitak53
ili veliko i malo54 nazivaju naelima bia slue se njima kao
rodovima. I dalje, ne moe se poelima govoriti na oba naina.
Jer pojmovna odredba bivstva je jedna, dok e odredba s pomou
rodova biti drukija od one koja govori iz kojih se dijelova stvar
sastoji.55
a

Misli se na pitagorejce i Platona.


Misli se na Platona.
55
Vidi 998 a 20b 14; Z. 10, 13.
54
Gr. ; lat. tdtima; engl. the fincd terms; fran. les especes
dernieres; njem. die welche zuletzt ausgesagt werden; rus. ,
; novogr. (posljednje, krajnje stvari).
57
Gr. ; lat. universalia; engl. universals; fran. ce qui est
universel; njem. das Allgemeine ( ); rus. . Nazivak
dakle znai i ope i sveope, i opi pojam i opa zasada, pa i
openitost, to potvruje i novogr. * (ope, openitost).

Gr. ; lat. praedicari; engl. to be pre-dicated of ; fran.


soient attribues; njem. ausgesagt werden; rus. ( )
. Znaenje je ili iskazivati togod emu ili priricati
togod emu, izricati u obliku priroka (predikata) ili pridijevati, pridavati.
54

Uz to, ak ako su rodovi poela u najviem smislu, treba li


poelima smatrati prvotne od rodova ili pak one posljednje 56 to se
pririu nerazdjelji-vim biima? Jer i tome se govori. Naime, ako su
openitosti57 uvijek vie poela, bjelodano je da su to najvii rodovi,
budui da se oni pririu svim stvarima. Pa e tako biti onoliko poela
bia koliko je prvotnih rodova, te i bitak i jedno bit e poela i
bivstva, jer se ti najvie pririu svima biima. Nu nije mogue ni da
jedno ni da bitak budu jedan rod bia; jer nuno je da postoje razlike
svakog pojedinog roda, i svaka od njih mora biti jedna; a nemogue
je priricati58 bilo vrste roda vlastitim razlikama bilo pak rod bez

108

svojih vrsta; te stoga, ako je jedno ili bitak rod, onda ni jedna

109

razlika nee biti ni bitak ni jedno. Ali ako nisu rodovi, nee biti
ni poela, ako su rodovi poela. Uz to, i meustvari, uzete
zajedno s razlikama, bit e rodovi sve do nerazdjeljivih bia (ali
u stvari jedne se smatraju takvima, a druge ne); i dalje, 30 razlike
su vie poela negoli sami rodovi; a ako su i one poela (da tako
kaem), nastaje beskonaan broj poela, i jo ponajvie postavi li
tkogod prvotni rod kao poelo.
5
999 a
tovie, ako je jedno vie poput poela, a jedno je nedjeljivo, i
svako je nedjeljivo takvo ili prema koliini ili prema vrsti, i
prvotnije (prije) je ono koje je prema vrsti, i rodovi se dijele u
vrste, vie e biti jedno ono to se posljednje pririe; jer 'ovjek'
nije rod59 pojedinanih ljudi. Uz to, u stvarima u kojima postoji
prije i poslije60, ono to im se pririe ne moe opstojati mimo
njih (na primjer, ako je prvi od brojeva dvojstvo, nee postojati
nekakav broj to je mimo vrsta brojeva; a slino nee biti ni
likova mimo vrsta likova; ali ako ih nema u tima, jedva da e u
drugima postojati rodovi mimo vrsta; jer se jo najvie ini da u
tima postoje rodovi). U nerazdjeljivim biima ne postoji prije i
poslije. Uz to, gdje postoji bolje i gore, bolje je uvijek prije; tako
te ni u tima ne bi bilo roda.
55
Nego je vrsta (species).

Gr. ; lat. prius et posterius; engl.


prioritv and posteriority (or prior and posterior); fran. oii U a
de l'anterieur et du posterier; njem. ein Friiher und Spdter; rus.
u ^. Hrvatski bi
bilo prije i poslije, ranije i kasnije, prvotno i potonje.
" Gr. ; lat. separat us; engl. separated (or to
exist in separation); fran. separie; njem. abge-trennt; rus.
(); , ord&nbHO.

Prema tima se tako ini ikako su one stvari koje 15 se pririu


nerazdjeljivim (biima) vie poela negoli rodovi. Ali opet
nije lako rei kako te treba shvatiti kao poela; jer poelo ili
uzrok mora bivati mimo stvari kojima je poelo, te mora
moi opstojati rastavljeno61 od njih. Nu zato bi tkogod
pretpostavljao kako i postoji takvo togod uz pojedinanosti, osim to se pririe openito i svima? 20 Ali
ako jest zbog toga, onda one stvari koje su openitije moraju
se vie postaviti kao poela, te bi tako prvotni rodovi bili
poela.
4 Samo u tima postoji stanovita dvojba koja je najtea od svih i
koju je najnunije misaono pro- 25 motriti, te kojoj je sada
rije. Jer, ako ne postoji nita mimo pojedinanih stvari, a
pojedinane stvari su brojem neograniene, kako je mogue

110

postii znanje tim neogranienostima? Jer, samo ukoliko je


togod jedno i isto, i ukoliko je u njemu togod ope, utoliko
mi i spoznajemo sve stvari. Ali, ako je to nuno, i mora
bivati togod 30 mimo pojedinanih stvari, nuno e biti da
postoje rodovi mimo pojedinanih stvari, bilo oni posljednji
bilo prvotni62
43
. Samo, upravo smo ustvrdili kako je to nemogue. Vidi
998 b 14999 a 23; zatim vidi Z. 12 1038 a 19, 13; 1059 b
211060 a 1.

44
a

Gr. ta ; lat. aut ultima aut prima; engl.


either the lowest or the highest (genera); fran. soit les genres les
plus voisins des individus, soit les genres premiers; njem.
entweder die nachsten oder die hochsten (Gattungen); rus.
; zbog razliitosti prijevoda .(jednom
'najnii i najvii rodovi', jednom 'najblii i najvii') ini se da je
najbolje prevesti doslovce 'posljednji i prvotni', kako je i U
novogrkom # ta ta ().
64
Vidi pogL III.
" Ili 'znanje' ili 'spoznaja'; vidi ranije tumaenje nazivka
.

Uz to, ako u najviem smislu postoji togod mimo


sloevine kaem sloevine) kad se togod pririe tvari), da
li ako jest mora biti togod mimo svih
(pojedinanosti), ili pak mimo nekih da, a rnimo nekih ne, ili
opet ne ni mimo jed- 999 b nih? Ako ne postoji nita mimo
pojedinanih stvari, nita nee biti spoznatljivo, nego e sve
stvari biti osjetilne, i nee biti nikakve znanosti 45, ukoliko ne
bi tkogod rekao kako je sjetilna zamjedba znanost 66. Uz to,
nita nee biti ni vjeno ni nepokretno (jer sve osjetnine
propadaju i bivaju u kretanju); nego, ako nita nije vjeno,

111

onda nije mo- 5 gue ni da bude nastanka. Jer nuno je da


biva neto to nastaje, i iz ega to nastaje, i posljednje od
tih koje je nenastalo, ukoliko to (niz) prestaje, i nemogue je
nastajati iz nebia. Uz to, ako postoji nastajanje i kretanje,
nuno je da postoji i kraj (jer ni jedno kretanje nije
beskrajno, nego 10 svako Una svrhu, i ne moe ni nastati
ono emu je nemogue da bude nastalo. A ono to je nastalo
mora biti im je nastalo.)67 I dalje, ako postoji tvar zbog toga
to je nenastala, jo je razloni je da postoji bivstvo, kojim
tvar (s vremenom) postaje. Jer, ako ne bude ni jednog ni
drugog, onda nee uope biti niega. A ako je to nemogue,
nuno je da biva togod mimo sloevine, lik68 ili 15 oblik.
" Misli se na Protagoru (Platon, Teetet, 152 E153 A).
" I tako postoji kraj njegovu nastajanju (D. R.).
" Gr. ; lat. forma; engl. shape; fran. forme,
configuration; njem. Gestalt; rus. , , . Sam
nazivak je esto istoznaan s rijeju (oblik), koja je u
korijenskoj svezi s hrvatskom rijeju vid. U svakom sluaju,
lik i oblik su isto toliko prikladni koliko i srodni nazivci,
budui da je posrijedi externa figura ac forma,
-Vidi 999 a 24b; 1060 a 327; Z. 8, 13, 14; A 610;
M. 10.

Ako pak tkogod to postavi, dvojba je u kojim sluajevima to


postaviti a u kojima ne. Jer bjelodano je kako se to u svima
sluajevima ne moe; budui da ne bismo postavili da postoji
nekakva kua mimo pojedinih kua. I k tome, hoe li biti 20
jedno bivstvo svih stvari, kao na primjer ljudi? Ali to je
besmisleno; jer sve stvari kojima je bivstvo jedno te su jedno. Da
li su onda (bivstva) mnoga i razliita? Samo i to je nerazlono.
Istodobno, kako tvar postaje svako pojedino od tih i da li je
sloevina to oboje?Uz to, i poelima moda e ovako dvojiti
tkogod: ako su ona vrstom69

70

jedno, ni jedno nee 25 biti brojem jedno, ni samo jedno ni


samo bie. I kako e biti znanja, ako ne bude neko jedno u
svima?71 Ali ako su brojem jedno, i svako je od poela jedno, i
nisu kao pri osjetninama razliiti u razliitim sluajevima
(kao to je kakav slog uvijek isti vrstom, te su mu i poela
vrstom 30 ista; ali samo tako, jer su brojem drukija), ako
dakle nisu tako, nego su poela bia brojem jedno, nee biti
niega drugoga mimo pratvari; jer rei 'brojem jedno' ili
'pojedinano' nita se ne razlikuje. Te tako pojedinanim
nazivamo ono to je brojem jedno, a opim pak- ono to se pririee tima (pojedinanima). Stoga, kao kad bi pra- 1000 a poela
govora (glasa) bila odreena brojem, bilo bi nuno da svih slova
bude onoliko koliko je prapoela, jer ih ne bi bilo dva ili vie
istih.72

112

70

Gr. ti ; lat. species; engl. kind; fran. spcifiquement; njem. Art; rus. . Ovdje je znaenje 'vrsta', ali sama rije znai i 'vid' i 'oblik' i 'znaaj' i Platonovu 'ideju'. U novogr. prijevodu je tat' (prema vrsti).
71
Naime: ako su poela jedno samo vrstom, onda
se pojedinane stvari ne mogu odnositi na isto poelo, nego samo na slina naela; to jest, ne bi bilo
openitih termina, bez kojih nema znanja (. .).
72
Vidi 999 b 241000 a 4; 1060 b 2830; Z. 14; A.
4, 5; M. 10.
73
Podrazumijevaju se prvotni kozmolozi, ili 'tvorci
mitske filozofije'.
74
Gr. ti korijenski znai 'protusmrtni' napitak; doslovce je 'neumrlost' i 'jestivna besmrtnika', kao to im je prvo njihovo pie.
A nita manje dvoumlje propustili su i sadanji 5 i prvanji:
jesu li propadljivim i nepropadljivim stvarima poela ista ili
razliita. Jer, ako su ona ista, kako su onda jedne stvari
propadljive a druge nepropadljive, i zbog kojeg uzroka?
Heziodovi sljedbenici i svi bogoslovi73 razmatrali su samo ono
to njima bijae vjerojatno, dok se na nas nisu obzirali (jer oni
bogove ine poelima ili da 10 ona iz njih nastaju, i govore kako
sva bia koja nisu kuala nektara i ambrozije 74 postadoe smrtna,
sluei se bjelodano rijeima znanim njima samim, ali to su
zapravo rekli navoenjem tih uzroka nadmauje nae snage
[poimanja]; jer ako 15 ih bogovi dotiu poradi uitka, nektar i
ambrozija nikako nisu uzrokom njihova bitka; a afko je poradi
bitka, kako da bogovi budu vjeni ako im treba hrane?) ali i
nije vrijedno podrobnije razmatrati onima koji bajoslovno
mudruju; nego u onih koji govore s pomou dokaza mora se
istraivati i pitati zato, kad su ve od istoga, jed- 20 na su bia
po naravi vjena, dok druga propadaju. I budui ti ne navode
nikakva uzroka, a niti je razlono da bude tako, bjelodano je
kako ni poela ni uzroci stvarima nisu isti. Pa i sam Empedoklo,
onaj kojemu toi se pomislilo kako go- 25 vori najvie u
suglasnosti sa sobom, potpada pod isto; postavlja Svau kao
poelo koje je uzrok propadanja, pa ipak bi se inilo da Svaa
raa sve osim jedno; jer iz nje su sve stvari, osim boga.75 On
barem kae:

Iz ega je izniklo sve to bijae,


to jest i to e jednom biti:
drvee i muevi i ene,
30
zvijeri i ptice i vodogojne ribe,
te dugovjeki bozi.
A to je bjelodano i bez toga; jer kad ne bi bila 1000 b Svaa u
stvarima, sve bi one bile jedno, kao to ree. Naime, kad se one
skupie,
>Onda je Svaa stajala najdalje.76

113

77
75

Tu se jedno i bog odnose na Empedoklovu sferu, naime na


svemir koji je sredila i sjedinila Ljubav. (Fr. 2629, Diels,
prema . .)
" Fr. 21, 912 (doslovan prijevod; p. p.). 77 Fr. 36, 7.

Otuda proizlazi da je najblaeniji bog manje razborit od ostalih,


jer ne spoznaje sva (prapoela); 5 budui da u sebi nema
Svau, a spoznaja je slinoga po slinome.

114

Jer (kae on) zemljom mi vidimo zemlju, Vodom


vodu, eterom boanski eter, ljubavlju ljubav i svau
pogubnom svaom."
Ali odatle je naa rasprava i poela ovo je jasno,
kako Svaa nije nita vie uzrokom propadanja negoli je
bitka. Isto tako nije ni Ljubav uzrok bitka; jer skupivi stvari
u jedno, razara sve ostalo79. Istodobno ne navodi nikakva
uzroka promjeni, osim da je tako po naravi:
Ali kad je golema Svaa meu
udovima okrepala,
i digla se po svoju ast kako je doao as, to im je
izmjenito dan monom
prisegom,kao da mijenjati se bijae nuno, samo to ne iznosi nikakva uzroka toj nunosti. Ali barem utoliko govori u
skladu sa sobom to ne postavlja jedna od bia kao
propadljiva a druga kao nepro-padljiva, nego su mu sva
propadljiva osim pratvari. Nu tekoa kojoj je sada rije i
jest zato jedna jesu takva a druga nisu, ako ve sva potjeu
od istih poela.
" Fr. 109 (doslovan prijevod; p. p.). 80

' Vidi I, IV 6.
* Fr. 30 (doslovan prijevod; p. p.). 68

Dakle, toliko nek je dostatno (kao dokaz) da poela nisu


ista. Ako su pak poela drukija, jedno je dvoumlje oko toga
hoe li i ona biti nepropad-Ijiva ili propadljiva. Jer ako su
propadljiva, jasno je kako je nuno da i ona budu iz nekih
drugih stvari (budui da se sve stvari raspadaju u ono iz
kojega jesu); tako te proizlazi kako postoje druga poela
prvotnija od samih poela, to je opet nemogue, bilo da se
prestaje bilo da se ide u beskonano. I uz to, kako e
postojati propad-ljive stvari, ako im se ukinu poela? Ako su
opet poela nepropadljiva, zbog ega e iz tih nepropadljivih nastajati propadljive stvari, a iz drugih ne-propadljive?
Jer to nije razlono, nego je ili nemogue ili treba vie
dokaza. Uz to, nitko nije ni pokuao postaviti i druga poela,
nego govore kako sve stvari imaju ista poela. Ali ono

emu
100] a se prvo dvojilo", to naprosto progutaju
smatrajui kakvom sitnicom.*Meutim, ono to je od svega
najtee istraiti i to je najnunije radi spoznaje istine jest:
da 5 li su bitak i jedno bivstva bia, i ni jedno od njih nije to
drugo, nego ovo jedno, a ono bitak, ili pak treba istraivati
to je sam bitak i to je to jedno, kao da im je u osnovi neka
druga narav. Jedni dre da je onakva, drugi opet da je tu ovakva narav. Jer Platon i pitagorejci dre kako bitak 10 i jedno
nisu nita drugo, nego da im je to i narav kao da im je samo
bivstvo to to su jedno i bitak. Oni koji pretresaju oko naravi
(ili prirode), kao Empedoklo, razlazu to je jedno svodei ga
na ono koje je poznatije, jer bi se inilo kako kae da je to
Ljubav (budui da je ona uzrok da sve stvari budu jedno);
drugi opet govore 15 kako je oganj, a neki i zrak, to jedno i
bitak, iz kojih bia bivaju i nastaju. Tako imniju i oni koji
postavljaju vie pratvari. I njima je nuno rei kako su
onoliko i jedno i bitak koliko kau da je poela. Stoga
proizlazi, ako tkogod ne postavi da su nekakvo bivstvo i
jedno i bitak, onda to nije 20 ni jedna od openitosti (jer su tt
najvie openitosti, i ako ne postoji jedno po sebi i bitak no
sebi, jedva da e biti togod od drugih mimo takozvanih
pojedinanosti); i dalje, ako jedno nije biv- 25 stvo, jasno je
da ni broj ne moe biti kao neka izdvojena narav bia (jer
broj su jednoe, a jed-nOa je kao nekakvo jedno).
Ako pak postoji jedno po sebi i bitak po sebi, nuno je da
im bivstvo bude jedno i bitak; jer nema niega drugog to im
se pririe, nego su to
" 1000 a 5b21.
Vidi 1000 a 51001a 3: M60a 2736: . 710.
Gr. povdc: lat. unitas; enel. unit: fran.
l'unite; njem. Einheit; rus. ^,
. Hrvatski je mogue prevesti i kao
'jednost' i 'jedinstvo' i 'jedinica' i 'jednoa'.
" U Parmenida stoji ti 8*> (lat. ens, to moe znaiti i
bie i bitak) i znai Ono to jest', naime: zbiljski svijet, koji
je njemu jedno, jer sve drugo mora biti Ono to nije', ili
nebitak. Platonicima je to obino Tjie' uzeto apstraktno.
Aristotel zanemaruje tu razliku (prema . .).

Gr. l*; lat. non unum; engl. not-one; fran. non-un;


njem. Nicht-Eines; rus. , .

Vidi Diels, Vorsokratiker, I 170 1638.


" Podrazumijeva se: u svim izmjerama (p. p.).
" Misli se: poveat e se brojem, a ne veliinom. Na
primjer, toka je nedjeljiva i nema veliine, ali dodavana
drugim tokama poveava njihov broj (D. R.; . .).

oni sami. Ali, ako e biti bitak po sebi i jedno po sebi,


golema je tekoa kako e biti ita drugo 30 mimo tih;
kaem: kako e bia biti vie od jednoga. Jer ono to je
drukije od bia to nije, tako te prema Parmenidovu dokazu
nuno proizlazi da su sva bia jedno, a to da je bitak." Nu i
jedno 1001 b i drugo je teko; jer bilo da jedno nije bivstvo
bilo da jest jedno po sebi, nemogue je da broj bude bivstvo.
Ako pak nije, zato je tako ve je prije reeno; ako opet jest,
nastaje ista tekoa kao i s bitkom. Jer, iz ega e mimo
jednog po sebi biti neko drugo jedno? Naime, nuno je da
5 bude ne-jedno.*s A sva su bia ili jedno ili mnoga, od kojih
je svako jedno. Uz to, ako je jedno po sebi nedjeljivo, prema
Zenonovoj postavci86, bit e nita. Jer, ono to pridodano ne
ini togod veim, niti pak oduzeto manjim, to kako on
kae nije bie, podrazumijevajui bjelodano da je bie
15 veliina. Ako je veliina, onda je tjelesno, jer ono je bie
svakamo87, dok oetale (veliine) jednom dodane uveavaju
togod, drugi put ne, kao ploha i crta; doim toka i jednoa
ne ine to nimalo. Ali budui on razmilja priprosto, i togod
nedjeljivo moe bivati, tako te se moe braniti unato
njegovu stavu (jer dodano takvo to nee initi 15 vee, ali
hoe vie). Pa ipak, kako e iz jednoga takvog ili iz vie
takvih nastati neka veliina? Jer slino je kao i rei kako crta
nastaje iz toaka. Meutim, ako tkogod ak i pretpostavi da
kao 20 to neki kau broj nastaje iz jednog po sebi
i neeg drugog koje nije jedno, ipak treba nita
manje istraivati zbog ega e i kako ono nastalo
jedinom biti broj a jednom veliina, ako ne-jedno
bijae nejednakost i ista narav.89 Naime, nije
jasno kako bi nastale veliine, bilo iz jednoga i
te naravi bilo iz nekog broja i nje.90

25
5 Iz toga slijedi dvoumlje: jesu li brojevi, tjelesa, plohe i
toke nekakva bivstva ili nisu. Ako nisu, onda nam
izmie to je bitak i to su bivstva bia. Jer trpnosti,
kretanja, odnosi91, raspoloenja, 30 razmjeri ini se kako
ne oznauju bivstvo bilo ega (jer se svi oni izriu
nekakvu podmetu, i ni jedno od njih nije togod
odreeno). A u stvari koje bi se najvie inilo da
oznauju bivstvo kao voda, zemlja, oganj i zrak od
kojih su sastavljena sloena tjelesa, njihove topline,
hladno- 1002 e i slino trpnosti su, a ne bivstva, dok
tijelo koje te trpi jedino ustrajava kao nekakvo bie i
nekakvo zbiljsko bivstvo. Ali tijelo je manje bivstvo od
povrja, a ovo je to manje od crte, ona pak od jednoe i
toke; jer tima se odreuje ti- 5 jelo, i oni ini se mogu
biti bez tijela, dok tijelo bez njih ne moe biti. Zbog toga
veina mislilaca i oni preanji miljahu kako su tijelo i
bivstvo i bitak, a sve ostale stvari njegove trpnosti, te da
su tako i poela tjelesa poela bia; doim ovi 10
potonji, i mudriji92 od tih, smatrali su da su to brojevi. I
dakle, kao to rekosmo, ako te stvari nisu bivstvo, onda
u cijelosti nema nikakva bivstva ni bitka; jer nije pravo
prigotke tima nazi- 15 vati biima. Ali opet, ako se
pristane na to da su crte i toke vie bivstvo negoli
tjelesa, a ipak ne
" Misli se na platonike.
" Vidi 1001 a 4b25; Z. 1040 b 1624 I 2.
" Gr. & ; lat. quae ad aliquid sunt seu relationes; engl. relations; fran. relations; njem. das Relative; rus. . Taj mnoinski oblik znai odnosi ili odnoaji, a doslovno One (stvari) koje su prema
neemu', to je dobro imati na umu, jer Aristotel 'umuje
korijenski'. U novogrkom je meutim
(stanja, poloaji, odnosi).
9i
Vjerojatno se misli na pitagorejce i Platona.
vidimo kakvim bi tjelesima pripadale (jer nemogue je da
budu u onim osjetnima), nee biti nikakva bivstva.
Zatim, sve su te oito razdiobe tijela, jedna u irinu,
druga u dubinu, trea u duinu. Uz to, u krutome tijelu
jednako je prisutan bilo 20 koji oblik ili pak nijedan,
tako te ako nije 'Her-mo u kamenu' 93, nije ni polovica
kocke u kocki kao neto odreeno. Isto tako nije ni
plotina (jer da jest bilo koja, ona bi bila ona koja odreuje polovicu). Isti je dokaz i za crtu, toku i jed- 25
nou. Stoga, ako je pak tijelo najvie bivstvo, a te su

stvari to vie od njega (doim one nisu nikakva bivstva),


doista nam izmie: i to je bitak i to je bivstvo bia. Jer,
uz to to je reeno, pojavljuju se nesmislice i oko
nastanka i nestanka. Naime, ini se kako bivstvo, ako
prije nije bilo 30 a sada jest, ili ako prije jest bilo a sada
nije, trpi te (mijene) nastajanja i nestajanja. Doim
toke, crte i plotine ne mogu ni nastajati ni nestajati,
kad jednom jesu a jednom nisu. Jer kad se spoje ili
razdvoje tjelesa, jednom je jedna plotina (im 1002 b
se spoje), dok su drugi put dvije (kad se razdvoje); tako
te kad su spojena, plotina vie nije, nego propada, a
kad su tijela razdvojena, nastaju plotine koje prije nisu
bile (budui da se nedjeljiva toka ne dijeli na dvoje).
Nu ako pak nastaju i nestaju, iz ega nastaju? A slino je
i s onim 'sad' 5 u vremenu. Jer ni to ne moe ni nastajati
ni nestajati, pa ipak se ini kako je uvijek drukije,
budui da nije nekakvo bivstvo. A bjelodano je isto i s
tokama, crtama i plohama, jer dokaz je isti, budui da
su sve one slino ili granice ili 10 razdiobe.
6 U cijelosti, mogao bi tkogod dvojiti zato mimo osjetnina i
meustvari94
95
treba traiti i nekakve druge, kao oblike koje
postavljamo.
Vjerojatno je posrijedi poslovian izriaj.
Vidi M. 13 (1090 b 513), 69,
N. 13, 5, . 96
1
Vidi A. 987 b 1418. 1 To jest: mi, platonici.

Ako je to zbog toga to se matematike stvari razlikuju u drugome od


ovdanjih, dok se nita ne razlikuju u tome to su mnoge istovrsne 97, tako 15 te
njihova poela nee biti ograniena brojem (kao to ni poela svih ovdanjih
slova nisu ograniena brojem nego vrstom, ukoliko tkogod ne uzme ovaj pojedini
slog ili ovaj pojedini glas, jer od tih e poela biti ograniena i brojem a slino
je i s 20 meustvarima, jer i tu su istovrsne stvari beskonane po broju), tako te
ako, mimo osjetnina i matematikih stvari, nema kakvih drugih, kao to se govori
da su oblici98, nee ni biti bivstva to je jedno brojem i vrstom, niti e poela bia
biti odreena brojem, nego samo vrstom; ako je to nu- 25 no, zbog toga je nuno
postaviti i da postoje oblici. Pa iako oni koji tako govore ne razglobljuju skladno,
to je ono to hoe rei, i nuno im je tako tvrditi zbog toga to je svaki od oblika
neko bivstvo i ni jedan nije prema prigotku. Ali ako po- 30 stavimo da postoje
oblici te da su poela jedno brojem ali ne vrstom, ve smo rekli kakve nemogunosti nuno slijede.Tima je veoma bliska dvojba da li prapoela
postoje mogunou ili kojim drugim nainom. Jer,

99

57
Gr. ; lat. ejusdem speciei; engl. of the same kind; fran. l'unite
specifique; njem. gleichartig; rus. u .
" Ili 'ideje', kako smo ve pripomenuli da neki prevodioci
i kau (na primjer H. Bonitz).
" Vidi 999 b 271000 a 4.

100

To jest: da se ozbiljuje ili udjelovljuje (p. p.).


Usporedi
1002
b
321003
a
5.
Radi
odgovora
. 8, 1, 6, 7.
ako postoje nekako drukije, bit e neto drugo prvotnije od poela
(budui da je monost prije 1003 a toga uzroka; naime, nije nuno da
se sve mogue tako ponaa)100. Ali, ako su prapoela po mogunosti,
onda je mogue i da ne bude nita od bia. Jer mogue je da bude i
ono to jo nije. Jer postaje ono to nije, ali nita ne postaje od onih
kojima je nemogue biti.101
101

vidi

Gr. ; lat. quod quid; engl. a this (or an individual thing); fran. une
substance individuelle; njem. ein bestimmtes Etwas; rus. .
Novogrki (ovo).
' Gr. toidvde, lat. quale quid; engl. a such (or a type);
fran. telle qualite; njem. eine Qualitdt; rus. -
. Novogrki (takvo).

Ili univerzalna (lat. universalia); vidi ranije tumaenje nazivka .


Vidi 1003 a 517; 1060 b 1923; usp. Z. 13, 15; M. 10.
Dakle, nuno je pozabaviti se tim dvojbama 5 poelima, te zatim da li su ona
uope ili, kako kaemo, kao pojedinanosti. Jer ako su uope, nee biti bivstva
,

120

(jer ni jedna od zajednikih stvari ne oznauje to 'ovo'102, nego to 'takvo'103, a


bivstvo je neko 'ovo'; i ako se bude postavilo da je zajedniki prirok neko 'ovo',
onda e Sokrat ' 10 biti vie ivih bia: i on sam i ovjek i ivotinja, ako svako od
tih oznauje i neko 'ovo' i jedno). Dakle, ako su poela ope104, takve su
posljedice. Ako pak nisu neto ope, nego kao pojedinanosti, nee biti
spoznatljiva, jer znanost svim stvarima neto je ope. Tako te bi morala
postojati dru- 15 ga poela prvotnija od tih poela (koja se pririu uope), ako e
biti ikakve znanosti [ili spoznaje] njima

121

.105
. IV.

Postoji znanost koja promatra bitak kao bitak 20 i njegove


prisutnine1 po sebi. Ona nije ista ni s jednom od djelominih2
znanosti, jer mi jedna od drugih ne prouava bitak uope i kao
bitak, nego odsijecajui jedan njegov dio promatraju mu prigodak poput matematikih znanosti. A budui mi 25
istraujemo poela i najvie uzroke, bjelodano je da oni moraju
pripadati nekakvoj naravi po sebi. Ako su oni koji istraivahu
prapoela bia istraivali i ta poela, nuno je da prapoela bitka
30 budu ne prema prigotku, nego kao bitka. Stoga i mi moramo
shvatiti prve uzroke bitka kao bitka.
1
Gr. ta ; lat. quae (ei) insunt; engl. the properties
inherent in it (or the attributes which be-long to this); fran. les
attributs qui... appartiennent essentiellement; njem. das
demselben Zukommende; rus. , npucyu\e. *
;. Sam taj mno-inski nazivak moe znaiti 'svojstva' ili
'znaajke', ali kako mu je u osnovi glagol sa znaenjem
'biti pri kome ili emu' ili 'biti prisutan', smislu bi odgovarao
doslovak prisutnine, to jest 'svojstva ili Stvari koji SU prisutni';
novogr. ,, &' , (ono to samomu
tome pripada).

122

2
Ili: posebnih ili pojedinih, to jest: misli se na znanosti koje
istrauju jedno posebno, odreeno podruje.
3
Gr. to tiv; lat. ens; engl. being; fran. l'Etre; njem. das
Seiende; rus. ^; novogr. & . Inae je znaenje ili bie ili
bitak, dok je ovdje posrijedi bie (kao TDivajue').

Sam nazivak 'bie'3 upotrebljava se mnogovrsno, ali uvijek


prema jednom i nekoj jednoj naravi,

123

a ne istoimeno4; tako se svako 'zdravo' odnosi prema zdravlju (bilo da


ga uva, bilo da ga tvori, 35 bilo da ga oznauje, bilo da ga moe
primiti) i 'lijeniko' prema lijenitvu (jednom se kae 'li- 1003 b
jeniki' zbog toga to neto posjeduje lijeni-tvo, drugi put jer je
neto naravno prilagoeno za nj, trei put jer je djelo lijenitva; a nai
emo i druge nazivke upotrijebljene slino tima); te se tako i Tjie' kae
mnogovrsno, ali sve to 5 naprama jednom poelu. Naime, jedne se
stvari nazivaju "biima' jer su bivstva, jedne jer su trp-nosti bivstva,
jedne jer su put u bivstvo, ili propasti ili lienosti ili kakvoe, ili su pak
tvorbeni ili proizvedbeni po bivstvo, ili za stvari to pripadaju bivstvu,
opet nijekanja nekih od tih ili bivstava; 10 zbog toga i nebiu
kaemo da jest nebie. I dakle, kao to svim zdravstveninama postoji
jedna znanost tako isto i svemu ostalom. Jer, istraivati je jednoj
znanosti: ne samo ono to se izrie prema jednome nego i ono to se
izrie jednoj naravi, jer se i to na neki nain izrie prema jed- 15
nomu. Bjelodano je stoga kako je (zadaa) jedne znanosti promatrati i
bia kao bia.5 Znanost se svugdje poglavito bavi prvotnim, od ega
ovise ostale stvari i po emu se imenuju. Stoga, ako je to bivstvo, onda
filozof mora shvatiti poela i uzroke bivstvima.
4
Gr. ; lat. aequivoce; engl. bv a mere am-biguitv (or 05
merely a common epithet); fran. n'est pas une simple homonymie; njem.
nach blosser Na-mensgleichheit; rus. - .
5
Gr. Svra jj ; u lat. je doslovno entia prout entia, kao i fran.
les itres en tant qu'etres, od ega njemaki prijevod odstupa manje (das
Seiende als Seien-des), a engleski vie (the things which are, qua
being); u hrvatskom je meutim mogu potpun prijenos. A i novogr.
prijevod ima (bia kao takva), kao i ruski cyu\ee
.
4
Ili 'gramatika' u antikom smislu.
Kao to je za svaki pojedini rod jedna sjetilna zamjedba
tako je i jedna znanost, kao to na pri-mjer jedna slovnika
znanost* prouava sve glasove. Otuda i prouavati sve
vrste bia kao bia pripada rodom jednoj znanosti, a
pojedine vrste njezinim pojedinim vrstama.
[[Ako su, dakle, bitak i jedno isto i jedna im je narav jer slijede
jedno drugo kao poelo i uzrok, a ne jer ih oznauje jedan pojam (iako
nema ni- 25 kakve razlike postavimo li i tako, nego je dapae u prilog
samoj stvari), jer isto su 'jedan ovjek', bivajui ovjek' i 'ovjek', i ne
znai nita drugo prema udvostruenu izrijeku 'on je jedan ovjek' i 'on
je jedan bivajui ovjek'; bjelodano je, naime, da se to ne razdvaja ni
pri nastanku ni pri nestanku; a slino je i s jednim; tako te je oito 30
da dodavanje u tima znai isto, i jedno nije nita drugo mimo bitka7; i
zatim, ako je bivstvo svake pojedinanosti jedno i to ne prema prigotku,
a slino i samo bie po sebi, onda koliko je vrsta jednoga toliko je i
bitka. A istraivati njihovo 'to' pripada znanosti koja je jedna rodom,
hou 35 rei kao istom i slinom i onome to je poput toga; a gotovo
se sve protimbe svode na to poelo; nu nek tome dostaje ono to
razmotrismo 1004 a u Izboru opreka.*]]
I onoliko je dijelova filozofije koliko je bivstava; tako te je nuno da
jedna od njih bude prva, a druga slijedea. Jer i bitak (i jedno) umah
donose rodove, i stoga e znanosti njima odgovarati. Na- 5 ime, filozof
se kae kao i matematik, jer i matematika ima dijelove, pa u njoj postoji

124

prva, druga i slijedee znanosti.


' Kako postoje razliita itanja i tumaenja ovoga mjesta,
D. Ross pretpostavlja kako je posrijedi smisao: bitak i
jedno nisu razdvojeni od pojedine stvari koja jest i koja je
jedno; i ne razluuju se jedno od drugog.

1
Nije jasno na koju raspravu misli Aristotel; naime, sama takva
rasprava nije sauvana (. .).
' Vidi kasnije tumaenje dotinog nazivka (tavu*tC-ftevaj.

Budui je zadaa jedne (znanosti) promatrati opreke9, a jednomu je


opreno mnotvo [[i jednoj 10
10
Nijekanje je naprosto 'nijek' nekog pridjevka (ili svojstva); a pri
lienosti se izrie kako lan odreenog razreda ne posjeduje svojstvo u
onome obliku koji je pripadan dotinome razredu (D. R.).
" Gr. ; lat. contrarietas; engl. opposi-teness (or
contrariety); fran. ta contrarite; njem. der kontrare
Gegensatz; rus. . To je protivnost za
razliku od protimbe, opreke, oprenosti i napramnosti, od
kojih se svaka tumai na svojem mjestu.

12
Gr. , lat. diversitos; engl. otherness; fran. alterite; njem.
die Verschiedenheit; rus. -eocTb; hrvatski bi bilo 'drugost' ili
'drugoa'; kao logiki nazivak genus proximum, za razliku od 'razlike'
(gr. ), lat. differentia specifica.

125

" Podrazumijeva se: u vie znaenja (p. p.).

14
Gr. ; lat. primum; engl. that which is primary; fran.
terme premier; njem. das Erste; rus. .
je znanosti promatrati nijekanje i lienost, zbog toga to se obojim
promatra jedno, na koje se odnosi nijekanje ili lienost, bilo da naprosto
kaemo kako to nije prisutno ili pak nije prisutno u nekom rodu; tu
jednomu nadolazi razlika mimo onoga u nijekanju, jer nijekanje je
odsutnost 15 dotinoga, doim pri lienosti nastaje nekakva podloena narav, kojoj se izrie10 lienost]]; dakle, jednomu je opreka
mnotvo; tako te opreke spomenutima drugo, neslino, nejednako i
sve ostalo to se naziva prema tima ili prema mnotvu i jednome
zadaa je spoznavati upravo dotinoj znanosti. A jedno od tih je i
protivnost11. Jer 20 oprenost je nekakva razlika, a razlika je 'drugost'12. I tako budui se jedno kae mnogovrsno13, govorit e se
mnogovrsno i ti nazivci, pa ipak je zadaa jedne (znanosti) spoznavati
ih sve. Jer ako se govori mnogovrsno, ne pripada stvar zbog toga
drugim znanostima, nego ako ona i nije prema jednomu, niti joj se
razlozi svode na jedno. A bu- 25 dui se sve stvari svode na prvo14,
kao to se zove jedno sve to je u odnosu na prvo jedno, isto tako valja
rei da je i s istim, s drugim i s protivnostima; tako te razluivi
kolikosrtruko se kae svako pojedino, valja to u svakom pojedinom pri-

126

w
roku15 onako pridati prvomu kako se odnosi prema njemu, jer jedni e
se nazivati tako zbog toga 30 to ga posjeduju, drugi zbog toga to,ga
tvore, trei zbog slinih takvih naina.
Bjelodano je dakle [kao to je reeno pri dvojbama16] da jednoj
znanosti pripada razlagati i tima i bivstvu (to bijae jedna od
dvojbi), i da je zadaa filozofa: moi razmiljati svima stvarima. Jer,
ako nee filozof, tko e onda istra- 1004 b ivati da li je isto 'Sokrat' i
'sjedei Sokrat', i je li jedno protivnost jednomu, ili pak to je protivnost ili kolikostruko se kae? Te slino s ostalim takvim stvarima.
Budui su to trpnosti po 5 sebi jednoga kao jednog i bitka kao bitka, a
ne kao brojevi ili crte ili oganj, oigledno je zadaa te znanosti17
spoznavati i ono 'to jest' i njihove prigorke. A oni koji ih istrauju ne
grijee u tome to ne umuju, nego zbog toga to je prvo bivstvo,
kojemu nita ne znaju. Jer kao to broj 10 kao broj ima svojstvene
trpnosti (poput neparno-sti i pamosti, sumjernosti i jednakosti, suvika
i manjka), i one su prisutne u brojevima po sebi i u odnoajiima prema
drugima (a slino su druge trpnosti svojstvene krutomu i
nepokretnomu, te pokretnomu, besteinskome i tekomu), isto su tako
neke trpnosti svojstvene i bitku kao bitku, 15 pa je filozofu istraivati
istinu upravo tima. A znak je toga to se i dijalektici i sofisti pojavljuju u liku filozofa, jer je sofistika samo naizgled mudrost, dok
dijalektici raspravljaju svemu, a bitak je opet zajedniki svima; nu
bjelo- 20 dano je kako raspravljaju tima abog toga to su te stvari
pripadne filozofiji; naime, i sofistika i dijalektika bave se istim rodom
(stvari) kao i filozofija, ali se ova od prve razlikuje nainom

" Gr. ; lat. praedicamentum; engl. pre-dicate;


fran. predicat; njem. die Kategorie; rus. npu-,
, ali ovdje ; u hrvatskom uz
nazivke predikat i kategorija postoji i prirok i pridjev.
16
Vidi B. 995 b 1827; 997 a 2534. " Misli
se na filozofiju.

127

svoje sposobnosti, a od druge izborom ivota. Jer 25 dijalektika je


pokuiajna18 u onim stvarima u kojima je filozofija spoznajna, dok se
sofistika ini filozofijom, ali to nije.
" Gr. ; lat. tentativus; engl. treats as an exercise
(or is merely critical); fran. se contente d'ep-rouver; njem.
versucht sich nur an dem; rus.
; hrv. Onaj koji tek ispituje ili pokuava',
pokuajan; u novogr. ; (trudi se da
spozna).
" Pitagorejci.

20
21
22

Parmenid.
Platonici.
Empedoklo.

Uz to, drugi stupac protivnosti sadrava lienost, i sve se svodi na


bitak i nebitak, i na jedno i mnotvo, kao to mirovanje pripada
jednom, a kretanje mnotvu. I gotovo svi se slau u tome da se 30 bia
i bivstvo sastoje od protimbi; barem svi protimbe nazivaju poelima:
jedni parno i neparno", drugi toplo i hladno,20 trei ogranieno i neogranieno21, etvrti ljubav i svau.22 A ini se kako se i sve ostale stvari
svode na jedno i mnotvo (moemo, naime, pretpostaviti takvo
svoenje), i 1005 a poela koja drugi navode potpuno potpadaju pod
te kao njihovi rodovi. Dakle, prema tome je bjelodano kako pripada
jednoj znanosti promatrati bitak kao bitak. Jer sve su stvari ili protimbe
ili su iz protimbi, a poela protimbi su jedno i mnotvo. Ti pak
pripadaju jednoj znanosti, bilo da 5 se imenuju prema jednome bilo
pak ne, kako moda uistinu i jest. Ali ak iako se jedno kae mnogovrsno, ostale e se stvari ipak izricati naprama prvomu, a isto tako i
protimbe; te ak [[ako bitak ili jedno i nije ope i nije isto u svima
stvarima, ili nije izdvojivo, kao to moda i nije, nego je 10 dijelom
prema jednom a dijelom po slijedu]]. Zbog toga i nije zadaa
zemljomjera istraivati to je protivnost ili savrenstvo ili bitak ili jedno
ili pak isto i razliito, osim po pretpostavci. Tako te je bjelodano posao
jedne znanosti promatrati bitak kao bitak i svojstva0 to su mu pripadna
kao bitku, pa ista znanost promatra ne samo bivstva nego i njihova
svojstva, kako onoga to je ve spomenuto24 tako i prvotnom i
potonjem, rodu i vrsti, cjelini i dijelu i ostalome to je slino tima.1

21

Ili 'njegove prisutnine'; vidi ranije tumaenje na-zivka


.
24
1 12.
25
Vidi 1003 b 221005 a 18; usp. K. 3.

1* Gr. ; lat. enuntiatum, effatum, ; engl. axiom; fran.


axiome; njem. das ; rus. , ,
. -; kako je posrijedi znaenje Osnovni stavak
koji se ne dokazuje' prihvatljiv je i nazivak samoistina
128

3 Valja rei: pripada li jednoj ili razliitim znanostima prouavati i


takozvane samoistine2 u matematici i samo bivstvo. Bjelodano je
kako istraivanje tih stvari pripada jednoj znanosti, onoj filozofovoj,
jer su te (samoistine) prisutne u svim biima, a ne u kakvu posebnu
rodu to je odijeljen od ostaloga. I svi se njima slue, jer se odnose
na bitak kao bitak, i svaki rod ima bitak, ali se njima slue onoliko
koliko im je prikladno, naime: onoliko koliko se protee rod
kojem navode dokaze. Pa stoga, budui je jasno kako te
(samoistine) vrijede za sve stvari kao bitak (jer to je ono to im je
zajedniko), istraivanje toga pripada onomu koji prouava bitak
kao bitak. Zbog toga nitko od onih koji istrauju prema jednom
dijelu ne pokuava rei nita tima3, bilo da su istinite ili ne, ni
zemlj omjer ni rau-nar, nego samo neki od naravoslovaca, inei to
s pravom, jer su sami smatrali kako istrauju i cijelu narav i bitku.
Ali ako postoji tkogod vii od toga prirodoslovca (jer je i priroda
samo jedan rod bitka), takvomu to istrauje ono openito i prvom
bivstvu pripast e i promatranje tih samoistina. Jer i naravoslovlje
jest mudrost, ali ne ona prva. [[Ono pak to pokuavaju neki koji
govore istini, kojim je nainom treba primati, ine zbog neukosti
u anali tici24, jer trebali bi prii tima stvarima ve upueni, a ne
istraivati ih dok jo ue.]] Stoga je bjelodano kako je 5 zadaa
filozofa, i onoga koji istrauje cjelokupnom bivstvu, kako je po
naravi, da prouava i poela samog zakljuivanja.29 Jer i dolikuje
onomu koji najbolje spoznaje svakom pojedinom rodu da moe
izrei najpouzdanija poela stanovite 10 stvari, te i onomu tko
razumijeva biima kao biima30 da izloi najpostojanija poela
svih stvari. A takav je filozof. I najpostojanije od svih poela je ono
kojem je nemogue prevariti se; jer takvo nuno mora biti
najpoznatije (budui da se svi varaju onim stvarima koje ne
poznaju) i nepretpostavljeno. Jer ono (naelo) koje mo- 15 ra imati
svatko tko poima ita od bia nije puka pretpostavka. I ono to mora
spoznati, tko god bilo to spoznaje, nuno je da s time ve doe.

Gr. ; zapravo je temeljno djelo logici (vidi Anal. post., I, I


et II 19).
29
Ili dokazivanja (naime: naela silogizma).
" Gr. ftgi j} Svta; lat. de entibus prout entibus; engl.
the modes of Being qua Being (ili existing things qua
existing); fran. les etres en tant qu'etres; njem. das Seiende
als Seiendes; novogr. (bie kao bie). Samo
ovdje se obino prevodi kao bitak ili bie, kako je
vjerojatnije i u ovom sluaju, na to bi upuivao i sam
mnoinski oblik, zadran u latinskom, francuskom i
donekle u engleskom prijevodu, za razliku i od ruskog
prijevoda, u kojem je .

51

Misli se na glasovite Heraklitove paradokse (fr. 36, 57, 59).

2(prema B. Suleku).
3 Podrazumijevaju se 'samoistine' (aksiomi).
129

Metafizika

Jasno je dakle kako je takvo poelo od svih najpostojanije. Pa recimo


onda to je ono. Nemogue je da isto istomu i prema istome
istodobno i pripada i ne pripada (a to god bismo drugo pri- 20
dodali, nek je pridodano poradi logikih tekoa). To je dakle
najpostojanije od svih poela: jer posjeduje spomenutu odredbu.
Naime, nemogue je bilo komu pretpostaviti da ista stvar i biva i ne
biva, kao to neki zamiljaju kako kae31 He- 25 raklit. Jer nije
nuno da ono to tkogod kae upravo to isto i pretpostavlja (ili
vjeruje). Ako je dakle nemogue da istodobno istomu pripadaju
protivnosti (i moramo i tome stavku pridodati uobiajene
odrednice)32, i jedno je mnijenje opreka drugomu u protuslovlju,
bjelodano je kako je istomu nemogue pretpostaviti istodobno da
isto i biva i ne biva; jer onaj tko bi se u tome pre- 30 vario,
istodobno bi zastupao oprena mnijenja. Zbog toga svi koji
dokazuju svode na ovo posljednje mnijenje, jer ono je po naravi
poelo i svim ostalim samoistinama.
4

Ima ih, kao to rekosmo, koji i sami tvrde kako 35 isto moe i biti
i ne biti, te da se moe pretpo- 1006 a stavljati tako. Takvim se
stavkom slue i mnogi koji se bave oko naravi. Nu mi smo upravo
postavili kako je nemogue da isto istodobno i bude i ne bude, i
time smo dokazali da je ovo najpostojanije od svih poela. Neki
zahtijevaju da se i 5 to dokazuje zbog svoje neukosti;33
34
jer neukost je ne znati kojim stvarima treba traiti dokaza a kojima ne
treba. Naime, u cijelosti je nemogue da postoje dokazi za sve stvari
(jer bi se otilo u beskonano, te se ni time ne bi dolo do dokaza)35; ali
ako postoje stvari kojima ne treba tra- 10 iti dokaza, ti ne bi znali rei
koje poelo smatraju bjelodanijim od toga. A tome36 se moe dokazati
i opovrgavajui kako je nemogue, samo da
n
Gr. & 9; lat. consueta; engl. the usual qua-lifications;
fran. determinations habituelles; njem. die gewohnlichen naheren
Bestimmungen; rus. . Dakle: 'uobiajene
odrednice' ili 'poblie znaajke', jer i u novogr. prijevodu je
& (uobiajene odrednice).
33
Vidi B. 995 b 610, 996 b 26-997 a 15; K. 1061b
341062 a 2.
* Misli se na neupuenost u logiku.
31
To jest: svaki se dokaz temelji na pretpostavci, a da
bi se ta dokazala, potrebna je druga pretpostavka, i tako
dalje do u beskonano (. .).
34
Naime, da ista stvar moe i biti i ne biti.

130

" Gr. & kv %$; lat. quaerere quod a principio


erat; engl. to beg the fundamenta! question; fran. petition de
principe; njem. (so wurde man) das Erweuende
voraussetzen; rus. , - ; ini mi se kako je izvornom smislu jo najblii latinski
prijevod, budui da je posrijedi id quod ab initio ad
demonstrandum proposi-tum est (Index Aristotelicus).
" Gr. ; lat. redargutio; engl. refutation (negative
proof); fran. rfutation; njem. Widerlegung; rus.
; hrv. opovrgnue kao 'dokaz pobijanja'.
" Gr. ; lat. demonstratio; engl. proof (or
demonstration); fran. demonstration; njem. Beweis; rus.
; hrv. dokazivanje, dokaz.
" Ili: kao pretpostavka onoga to treba dokazivati; lat.
quod a principio petere; engl. a begging of the question;
fran. supposer ce qui est en question; njem. eine Annahme
des zu Beweisenden; rus. - ,
; novogrki prijevod
(circulus vitiosus, pogrean krug).

togod prozbori onaj tko se prepire. Ako pak nita ne prozbori, bilo bi
smijeno traiti razlog protiv onoga tko ni emu nema svojeg razloga,
ukoliko ga nema; jer takav je nalik na biljku ukoliko je takav. A
dokazivati opovrgavajui razliku- 15 je se, kaem, od samog
dokazivanja, jer onaj tko dokazuje inilo bi se da trai to je u poelu 37,
doim ako bi takvo to imalo drugi uzrok, bilo bi opovrgnue 3' a ne
dokaz.39 Jer poelo (ili polazite) u svima takvim sluajevima nije
zahtijevati da se kae kako togod ili jest ili nije (budui bi tkogod
mogao pomisliti da je to traenje onoga 20 to je u poelu40), nego da se
naznai togod i sebi samomu i drugomu; jer to je nuno, ako e ita
rei. Naime, nema li toga, nema takvomu nikakva zbora, niti sa samim
sobom niti pak s drugim. A dopusti li tkogod to, bit e dokaza, jer e
biti neto ve odreeno. Ali tu odgovoran nije 25 onaj tko dokazuje,
nego onaj tko pristaje, jer iako opovrgava razlog, ipak pristaje na
razlog. [[Uz to, onaj tko na to pristaje ve je pristao i na to da postoji
neka istina izvan dokazivanja]] [tako te sve ne bi bilo 'ili ovako jest ili
ovako nije'].

Prvo je dakle bjelodano kako je barem ovo istinito: da rije biti ili ne
biti oznauje togod od- 30 reeno 'ovo', tako te nita ne moe biti 'i
jest tako i nije tako'. I dalje, ako ovjek znai jedno, nek je to 'dvonona
ivotinja'. Kaem ikako jedno znai ovo: ako to znai ovjek, onda
ukoliko je togod ovjek dotino e znaiti 'biti ovjekom', (i nije
nikakva razlika kae li se kako to znai vie stvari, samo ako su one
odreene, jer tad bi se svakoj pojmovnoj odredbi pridalo dru- 1006 b
go ime; kaem tako: ako se ne bi reklo da 'ovjek' oznauje jedno, nego
vie stvari, od kojih je jedna odredba 'dvonona ivotinja', i moglo bi
biti i vie odredaba, ukoliko su ograniene brojem; [jer bi se svojstveno
ime pridavalo prema 5 svakoj pojedinoj od odredaba]; ako se pak ne
bi postavilo tako, nego se reklo kako to ima beskonano mnogo
znaenja, bjelodano je da ne bi bilo zbora /razgovora/, jer ne znaiti
jedno znai ne znaiti nita; a ako su rijei bez znaenja, ukida se

131

Metafizika

razgovor s drugima, te uistinu i sa sobom 10 samim. Jer ne moe se


misliti nita ako se ne misli jedno; a kad bi se i moglo, pridalo bi se toj
stvari jedno ime).
41
a 21, 31.
" Gr. ; lat. univoca; engl. have the same
meaning; fran. univoques; njem. gleichbedeutend; rus.
, , ; hrvatski bi bilo
'jednoznane' ili 'suznane' stvari ili rijei.
Dakle, kao to je kazano u poetku 41, nek to ime (rije) oznauje
neto i nek znai jedno; a nemogue je da *biti ovjekom' znai isto to
i 'ne biti ovjekom', ako 'ovjek' znai ne samo togod naprama jednom
nego i jedno (jer mi ne 15 smatramo kako isto oznauje jedno i ono to
je naprama jednom, jer onda bi i Obrazovan' i "bijel' i 'ovjek' znaili
jedno, tako te bi sve stvari bile jedno, jer su jednoznane 42). I nee biti
mogue da jedno te isto i bude i ne bude, osim pre
" Gr. *&' ; lat. secundum aequivocatio-nem;
engl. by equivocation; fran. la simple -mie; njem.
Gleichnamigkeit; rus. npu . Poznate
su i hrvatske zamjene za homonim 'jednaica' i
'istozvunica', a posrijedi je 'rije jednaka po izgovoru
(imenu), a razliita po znaenju'. Ovdje je posrijedi tehniki
naziv 'ekvivokacija'.
44

1006 b 17.
Vidi kasnije tumaenje nazivka & .
ma istoimenosti45, kao kad onoga kojega mi nazivamo 'ovjekom' dragi
nazivaju 'neovjekom', ali 20 ono to je dvojbeno nije to moe li to
isto istodobno biti i ne biti 'ovjek' po imenu, nego u stvari. Ako ne
znai togod drugo 'ovjek' i 'ne-ovjek', bjelodano je kako e 'ne biti
ovjekom' biti isto to i "biti ovjekom', tako te e "biti ovjek' biti 'ne
biti ovjek', jer e biti jedno. Jer "biti je- 25 dno' znai isto kao odjea i
odijelo, ako je (pojmovna) odredba jedna. Tako, ako e biti jedno, onda
oznauje jedno "biti ovjekom' i 'ne biti ovjekom'. Ali ve je pokazano
kako to oznauje drugo. Stoga nuno, ako se togod moe rei istinito
da je 'ovjek', on je 'dvonona ivotinja' (jer to je ono to je znaio
'ovjek'). A ako je nuno 30 tako, onda ne moe to isto istodobno ne biti
'dvonona ivotinja' (jer nuno' znai da je nemogue da ne bude
[ovjek]). Stoga ne moe biti istinito istodobno rei kako isto i jest i
nije ovjek. Isti razlog vrijedi i za ono 'ne biti ovjek'. Jer *biti
ovjekom' i 'biti neovjekom' znae raz- 1007 a liito, kao to i 'biti
bijel' i "biti ovjek' znae razliito; naime: ono je jo vie opreno, tako
te oznauje razliito. A bude li se reklo bijelo [i ovjek] znai isto i
jedno, opet emo rei ono to 5 se ve prije44 reklo, da e onda sve biti
jedno, a ne samo opreke.45 A ako je to nemogue, slijedi ono reeno,
ukoliko (dotinik) odgovori na upitano. Ako on naprosto upitan
pridadne i nijekanje, onda ne odgovara na pitano. Jer nita ne 10 prijei
da isto bude i 'ovjek' i "bijelo' i nebrojena mnoina drugih stvari, ali
upitan jednom je li istinito rei da ovo jest ovjek ili nije, mora odgovoriti ono to oznauje jedno, i ne smije dodavati kako je 'i bijel i
krupan'. Naime, budui je pri-godaka beskrajno mnogo, nemogue ih je
navesti. 15 Stoga neka ih (dotinik) ili navede sve ili nijednog. I slino,
45

132

ak ako je isto deset tisua puta 'ovjek' i 'neovjek', upitani ne smije


odgovarati na pitanje je li 'ovjek' kako je istodobno i 'neovjek',
ukoliko ne mora odgovoriti i svim ostalim prigocima koje dotinik
jest ili nije. A uini li tako, doista ne raspravlja.
44

Vidi ranije tumaenje pojma ti ti 1jv etvat.


Gr. ; lat. ipsum; engl. essentially; njem. an sich; rus.
, a ovdje ; hrv. upravo kao (sam) po
sebi, novogr. iva Ivovaiov tlvat (bivati jedno bitno).
41
Ili openito: kakvom 'predmetu' ili 'podmetu' ili 'podmetku' (gr.
td ; lat. subjectum; engl. subject; fran. sujet; njem. Subjekt;
rus. -, \).
47

U cijelosti, oni koji tako govore ukidaju i biv- 20 stvo i bit46, jer
moraju ustvrditi kako su sve stvari prigoci te da ne postoji 'biti po
sebi'47 ovjek ili ivotinja. Jer ako bude togod "biti ovjek' po sebi,
onda to nee biti 'biti neovjek' ili 'ne biti ovjek' (to su ipak nijekanja
toga), budui da bijae jedno koje je znailo, i to bijae biv- 25 stvo
neega. A oznaivati bivstvo neega nije nita (drugo) nego da mu bit
nije ni u emu drugom. Ako pak bude isto i 'biti ovjek' po sebi i "biti
neovjek' po sebi ili 'ne biti ovjek' po sebi, bit e biti neto drugo; tako
te im je nuno rei, kako nita ne moe imati takvu pojmovnu odredbu,
30 nego da su sve stvari prema prigotku; jer u ovome se razlikuju
bivstvo i prigodak: naime: bijelo' je ovjeku prigodak, jer iako je 'bijel',
nije 'bje-loa' po sebi. Ako se pak sve stvari izriu prema prigotku, nee
biti niega prvog prema emu se pririu, ako prigodak uvijek oznauje
priricanje 35 prema kakvu podmetu48, te stoga ono mora ii 1007 b u
beskonano. Ali to je nemogue, jer se vie od dva (prigotka) ne mogu
spojiti; naime: prigodak nije prigotku prigodak, ako ne zbog toga to
oba pripadaju istome; hou rei, kako je Tjijelo' 'obrazovan' i
'obrazovan' bijelo' zbog toga to su oboje
prigoci ovjeku. Ali Sokrat nije tako Obrazovan' 5 jer
obje oznake pripadaju neem dragomu. Dakle, budui se
jedni prigoci pririu na jedan a drugi na drugi nain, oni koji
se pririu tako kao "bijel' Sokratu ne mogu biti beskonani
prema gore49, tako to bi "bijeli Sokrat' imao jo kakav drugi
prigodak, jer iz svega toga ne nastaje neko jedno. A isto tako
ni 'bijelomu' nee to drugo
10 biti prigodak kao
'obrazovan'; jer prvo drugomu nije nita vie prigodak negoli
obrnuto; i istodobno je razlueno kako jedne stvari pripadaju
tako, a druge kao 'obrazovan' Sokratu; te koje su tako, ne
pripadaju kao prigodak prigotku, kako
15 je u prvom
sluaju;
pa se stoga sve nee priricati prema prigotku." Misli
50
Si
Aristotel dokazuje kako je nemogu beskonaan broj ujedno
povezanih pripadaka. Naime, negdje se mora nalaziti bivstvo ili sunost
(supstancija), prema D. Rossu.
51
To jest: da su svi prividi i mnijenja istiniti (. .). Fr. 1 (Diels).
53
Gr. ; lat. indefinitum; engl. the Inde-terminate; fran.
Vindetermine; njem. das Unbestimm-te; rus. .

Dakle, i tako e biti neto to oznauje bivstvo. Ako je pak tako,


onda je dokazano kako je nemogue istodobno priricati protuslovlja. I
dalje, ako su istinita sva protuslovlja istodobno i prema istome,

133

Metafizika

bjelodano je kako e sve stvari biti jedno, jer e biti isto i troveslica i
zid i ovjek, ako se 20 svemu moe ili tvrditi ili nijekati, kao to je
nuno initi onima koji slijede Protagorin nauk. 51 Jer ako se komu uini
da ovjek nije troveslica, jasno je kako nije troveslica; a isto tako i jest,
ako je (kako kau) protuslovlje istinito. I nastaje ono to kaza
Anaksagora 'da su sve stvari skupa'52 25 tako te nita ne moe biti
istinski jedno. ini se dakle da govore neodreenome53, i dok mniju
kako govore biu, govore nebiu, jer neodre
* Svrnost ili ostvarenost; gr. ; lat. actus ili
doslovno perfectihabia; engl. which exists actuallv (ili in
complete realitv); fran. entilechie, acte; njem. was der
Wirklichkeit nach ist; rus. -AbHOCTb. Tu
novogr. komentator primjeuje "Hzot &
xal 6% (naime, vjerojatno a ne stvarno bie).

Gr. ; lat. affirmatio; engl. affirmation; fran. affirmation;


njem. die Bejahung; rus. -.
56
Gr. ; lat. negatio; engl. negation; fran. negation; njem.
die Verneinung; rus. .
" Naime: tvrdnja da je neto i ovjek i neovjek (prema
D. R.).

54
To jest: u nekim sluajevima gdje prirok pripada stvari, nijekanje
ne pripada, te su zbog toga neki stavci nedvojbeni (. .).
eno biva mogunou a ne svrnou.54 Ali oni moraju izricati prema
svakoj stvari potvrivanje (tvrdnju) ili nijekanje (nijek); jer je
besmisleno ako se svakoj pojedinoj stvari vlastito nijekanje moe 30
pridavati, dok se nijekanje ega drugoga, to joj ne pripada, ne moe
pridavati. Hou, naime, rei: ako je istinito rei kako ovjek nije
ovjek, bjelodano je kako je isto tako i rei ili da jest ili da nije
troveslica. Dakle, ako postoji potvrivanje55, mora postojati i
nijekanje.56 Ali ako se po- 35 tvrivanje ne moe pridati, nijekanje e

134

pripadati ak vie negoli nijekanje same stvari; ako stoga 1008 a


pripada to nijekanje, pripast e i ono 'troveslice'; a ako se to moe
pridati, moe i potvrivanje. Tako, dakle, slijedi onima koji zagovaraju
takav nauk te uz to kako nije nuno ni tvrditi ni 5 nijekati. Jer ako
je istinito da je neto i ovjek i neovjek, jasno je kako nee biti ni
ovjek ni neovjek. Naime, dvama potvrivanjima odgovaraju dva
nijekanja, pa ako je ono 57 prvo jedno sastavljeno od dvojeg, i drugo je
jedno i tome opreno. I dalje, ili je tako u svima stvarima, te je neto
istodobno i bijelo i nebijelo i bie i nebie, i slinim nainom sa svim
ostalim tvrenjima i nijekanjima, ili nije tako sa svima, nego u jednima
jest a u drugima nije. Ako pak nije 10 u svima, takvi bi sluajevi bili
priznati.5* Doim ako jest u svima, opet: ili gdje god se tvrdi, tu se i
nijee, i gdje god se nijee, i tvrdi se: ili u kojim se sluajevima tvrdi, u
tima se i nijee, ali gdje se nijee, u svim se sluajevima ne potvruje.
15 Bude li pak tako, bit e neto to je zasigurno ne-bie, i to je
postojano mnijenje; pa ako je 'ne biti' togod stalno i spoznatljivo,
oprena tvrdnja bit e jo spoznatljivija. Ako jednako ono to se nijee
moe se i tvrditi, nuno je ili da se izrie istina razdvajajui (kao da je
togod "bijelo' te opet 'nije bijelo') ili ne. Ako pak nije istinito 20
izricati razdvajajui, dotinik ne izrie namjera-vano i nita ne biva (a
nebia opet kako e govoriti ili hodati?).59 I sve bi stvari onda bile
jedno, kao to je i prije reeno 60, i bit e isto i ovjek i bog i troveslica
(i kamen) d njihova nijekanja (jer ako se jednako pririe bilo kojoj
stvari, 25 niim se nee jedno razlikovati od drugoga; a bude li se
razlikovalo, to e biti i istinito i svojstveno). I slino, ak ako se i moe
izricati istina razdvajajui (priroke), slijedi kako je reeno, te uz to, svi
bi izricali istinu i svi bi lagali, pa onda i sam taj priznaje kako lae.
Istodobno je jasno 30 da rasprava s njime61 nije ni emu, jer on nita
ne iskazuje. Naime, on ne kae ni 'tako je' ni 'nije tako', nego 'i tako je' i
'nije tako', te ponovo nijee to oboje, jer kae: 'i jest tako i nije tako'. Jer
da nije tako, ve bi postojalo togod odreeno.
" Ako protivnik tvrdi kako se moe rei samo jest i
nije B', on (1) protuslovi nekoj tvrdnji koju iznosi i (2)
mora rei kako ono to postoji ne postoji. Prema tome nita
ne postoji, pa tako ni on sam ne postoji; ali kako onda moe
govoriti ili etati ako ne postoji? (. .).
1006 b 17, 1007 a 6.
" Podrazumijeva se: 's takvim protivnikom ili sugovornikom'.

Podrazumijeva se pitanje koje tek treba dokazati (- )

I uz to, ako je pri istinitoj tvrdnji lano nijekanje, a pri istinitu


nijekanju lana tvrdnja, onda ne bi bilo istinito: istodobno isto i tvrditi i
35 nijekati. Ali moda bi rekli kako je to ono to je 1008 b postavljeno
po poelu.62

Ako je sve ujedno i tako i nije tako, onda nita nema odreenu
narav (. .).

135

Metafizika

** Gr. ; lat. simpliciter; engl. to form unqualified judgements; fran. portent des jugments absolus; njem.
schlechthin; iako je inae rus. , ^ ,
ovdje je ; hrvatski uope, prosto,
naprosto. U novogrkom prijevodu preneseno je neto
drukije i (zakon
protuslovlja ima valjanost), iako se termin inae prevodi
kao (neogranieno).
Zatim, grijei li onaj tko pretpostavlja da togod jest takvo ili nije
takvo, dok govori istinu onaj tko pretpostavlja to oboje? Ako govori
istinu, to onda znai reeno kako je takva narav bia'? 65* Ako pak ne
govori istinu, ali vie govori istinu od onoga to onako pretpostavlja,
bia e ve nekako biti (odreena), i to e biti istinito, a ne istodobno i
neistinito. I ako jednako svi i lau (grijee) i govore istinu, takav ovjek
nee uzmoi nita ni izrei ni kazati; jer on istodobno govori i 'jest' i
'nije'. I ako on nita ne pretpostavlja, nego jednako i 'mnije' i 'ne mnije',
u emu e se razlikovati od biljaka? Otuda je posve bjelodano kako
tako nije raspoloen nitko, ni meu drugima, ni meu onima koji
zagovaraju taj nazor. Jer zato takav odlazi u Megaru, a ne ostaje mirovati, mnijui kako treba otii? Ili zato ne ode zorom pravo u
studenac ili u ponor, ako naie na njih, nego se vidi kako se uva toga,
jer ne mnije kako jest jednako dobro i nije dobro upasti u njih? Jasno je
dakle kako pretpostavlja da jedno jest bolje dok drugo nije bolje. Ako je
tako, mora pretpostaviti da neto jest ovjek a neto ne-ovjek, da je
neto slatko a neto ne-slat-ko. Jer on sve stvari jednako ne trai i ne
pretpostavlja, kad mnijui kako je bolje piti vodu i posjetiti ovjeka
zatim i poe za tima, a ipak to bi morao, da je posve isto i ovjek i neovjek. Ali, kao to je reeno, oito svatko jedne stvari izbjegava, a
druge ne. Tako, kao to se ini, svi pretpostavljaju da se neke stvari
tako naprostoab ponaaju, i ako ne sve, ono barem kad je posrije-jedi
bolje i gore. A ine li tako ne znajui, nego mnijui, treba da se jo vie
trse oko istine, kao i oboljeli oko zdravlja vie od zdrava ovjeka. Jer
30 onaj tko mnije64 nasuprot onomu tko znade65 nije zdravo raspoloen
prema istini.
Uz to, koliko god sve stvari bile 'i tako' i 'ne tako', ipak je ono
vie i manje prisutno u naravi bia. Jer ne bismo rekli kako su dva i
tri jednako parni, niti pak jednako grijei onaj tko mnije kako je
etiri pet i onaj to mnije da je tisuu. Ako dakle nisu jednako,
bjelodano jedan manje 35 (grijei), te vie govori istinu. Stoga, ako
je ono to je vie i blie, mora postojati neto istinito, 1009 a emu
je blie ono to je istinitije. A ak ako ga i nema, ipak jest neto
postojanije i istinitije, i bit emo izbavljeni od takva neumjerenog
nauka, to prijei da se bilo to odredi u miljenju.66* 5
5 Od istog mnijenja potjee i Protagorin nauk, i nuno je da oba stava
jednako budu ili ne budu istiniti. Jer ako su svi pomiljaji 66b i
prividi67 isti-

** Gr. 6

136

lat. opinans; engl. the man who

guesses (or he who has opinions); fran. qui n'a que des
opinions; njem. der Meinende; rus. {) a u
prijevodu je > . Ovdje je
znaenje Onaj tko mnije' ili 'tek nagaa' za razliku od
pouzdana znanja. Novogrki
** (onaj tko ima mnijenje naprosto iskustveno).
" Gr. ; lat. sciens; engl. he who knows (or the man who
know); fran. qui a la science; njem. der Wissende; rus.
co ; hrvatski 'onaj tko zna', znajui, umjean,
iskusan. Vidi ranije tumaenje vieznanice .
** Gr. ta ; lat. de quibus opinantur; engl.
opinions; fran. opinions; njem. was jemand meint; rus.
, . Dotini nazivak prevodimo kao
'pomiljaji' za razliku od 'mnijenja' ). U novogr.
prijevodu je ta (pomiljaji, vjerojatnosti).
" Gr. & ; lat. quaeque apparent; engl.
appearances; fran. impressions; njem. was scheint; rus.
, ; hrvatski moe biti i pojavnine i bjelodanosti i pojavnosti i prividi i pojavi (vidi
i ranije tumaenje).
niti, nuno je da sve stvari budu istodobno i istinite i lane (jer mnogi
pretpostavljaju stvari protivne drugima, te smatraju da grijee oni to ne
10 mniju isto kao i oni, tako te ista stvar nuno i biva i ne biva). Ako je
pak tako, nuno su svi pomi-ljaji istiniti (jer oni koji lau i oni koji
govore istinu mniju opreno jedni drugima; ako se stoga bia tako
ponaaju, svi e govoriti istinu).
Bjelodano je dakle kako oba ta nauka potjeu 15 od istog miljenja.
Ali nije isti nain pristupa u svim sluajevima, jer jednima treba
nagovora, drugima prisile. Onima koji tako pretpostavljaju zbog
dvoumlja neznanje je izljeivo (jer postupak prema njima ne tie se
njihova nauka68, nego razumi-jea); onima pak koji nauavaju poradi
samog na- 20 uka ljeidba je u opovrgnuu dotina nauka i u govoru i u
rijeima.
" Gr. ; lat. sermo; engl. the theory (or their
expressed argument); fran. doctrine; njem. ihre Wor-te; rus.
' ', . Ve sami prijevodi pokazuju kako je
posrijedi pojam, govor i rije i prosudba i nauk, za koji smo
se odluili, imajui na umu i mnoga ostala znaenja dotine
rijei.

Naime: kao obje Opreke' (D. R.).


Usp. I, IV 9.

70

Onima koji dvoume taj je nauk pridoao iz osjetnina, jer zbog toga
to vide kako iz iste stvari nastaju protimbe, misle kako su istodobno
istiniti i protuslovlja i protimbe. Ako dakle ne moe na- 25 stati ono to
nije (nebie), stvar je ve prije bila kao oba bia 69 jednako, kao to
Anaksagora kae da je sve smijeano u svemu, a isto tako i De-mokrit,
jer i on kae kako su praznoa i punoa jednako prisutni u svakom
dijelu, pa ipak jedno je od tih bie a drugo nebie. 70 Dakle, onima koji
30 pretpostavljaju na temelju toga, rei emo kako na jedan nain
ispravno govore, dok na drugi nain ne znaju. Jer bie se kae
dvostruko, tako te je nekim nainom mogue da nastane togod iz

137

Metafizika

nebia, dok drugim nainom nije; i ista stvar moe istodobno biti i
bie i nebie, ali ne prema istome (biu). Jer ista stvar moe istodobno
biti 35 i ono protivno mogunou, ali ne i svrnou. Zatrait emo
od njih, uz to, da pretpostave i jedno drugo bivstvo bia, u kojem
nikako nisu prisutni ni kretanje, ni nestajanje ni nastajanje.
Slino je tako i istina pojavama pridola ne- 1009 kima iz
osjetnina. Oni naime misle kako ono to je istinito ne treba prosuivati
ni po mnogoi ni po maloi (pristaa), pa da se ista stvar jednima pri
kuanju ini slatkom a drugima gorkom, tako te ako bi svi oboljeli ili
poludjeli i tek dvoje ili troje ostalo zdravo ili pri razumu ti bi se
inili 5 bolesnima i ludima, doim drugi ne. Uz to, i mnogim
ivotinjama iste se stvari pokazuju kao protivnosti naprama nama, i
samom svakom pojedinom od nas stvari se prema sj etilnoj zamjedbi ne
ine uvijek iste. Stoga nije bjelodano koje su od tih stvari istinite a koje
lane, jer jedne nisu 10 nita istinitije od drugih, nego su to podjednako.
Stoga i kae71 Demokrit da ili nita nije istinito ili je to nama skriveno.
U cijelosti, zbog toga to pretpostavljaju kako je miljenje osjetilno
zamjeivanje, a ovo pak preinaka72, ono to se pokae prema sjetilnoj
zamjedbi po nunosti je kau istinito; jer na osnovu 15 toga su i
Empedoklo i Demokrit, i tako rei svi drugi, zapali u takva mnijenja.
Jer Empedoklo kae kako se s promijenjenim stanjem mijenja i
miljenje:
Jer naprama prisutnome i pamet se uzmnaa ljudima;dok na drugome
mjestu kae:
Koliko drukija biva im narav,
" Usp. Ritter i Preller, 204.

20

73
71

Gr. ; lat. alteratio; engl. physical alte-ration; fran.


alteration physique; njem. Verdnderung; rus. . Posrijedi je,
dakle, ili 'promjena' ili 'izmjena' ili 'preinaka'.
n
Fr. 106 (doslovan prijevod).
" Fr. 108 (doslovan prijevod).

tako im vazda i misao postaje drukija.74 a slinim nainom izjavljuje i


Parmenid:
Jer kakva god je komu mjeavina u
mnogogibnim udima, takva i misao dolazi
ljudima. Jer svakomu i svima ljudima
narav je udova ono to misli; a vie je
sama misao.75
75
Fr. 16 (doslovan prijevod).

138

74

Vjerojatno se misli na zgodu iz Ilijade (XXIII 698), ali tu posrijedi


nije Hektor, nego Eurijal (prema . .).
77
Usp. Leutsch i Schneidewin, Paroemiographi Graeci, II 677;
inae doslovan prijevod. 71 Vidi 1009 a 32.
79
Epiharm je filozof koji je djelovao poetkom V stoljea; zastupao
je dijelom pitagorejski, a dijelom herakhtovski nauk. Mogue je
prema D. Rossu da je Epiharm rekao kako Ksenofanovi nazori 'nisu
ni vjerojatni ni istiniti' ili pak 'da su istiniti, ali ne vjerojatni' (p. p.).
I zapamena je Anaksagorina izreka nekima od 25 njegovih
prijatelja, kako e im bia biti takva kakva budu pretpostavili. A kau
da je i Homer oito tako mislio, jer je uinio da Hektor, 'kad bijae
onesvijeen od udarca, lei ino mislei76, to znai da i oni to su
izbezumljeni misle neke 30 misli, ali ne iste. Jasno je, dakle, ako su
oboje miljenja, i bia su istodobno 'i tako' i 'ne tako'. A posljedak toga
je ono najtee. Jer ako oni koji najvie vide moguu istinu a ti su oni
koji je najvie trae i ljube imaju takva mnijenja i daju takve izjave
istini, kako ne bi klonuli du- 35 hom oni koji tek kane baviti se
filozofijom? Jer traiti istinu bilo bi to i ptice ganjati.77 A tima 1010 a
je uzrok toga mnijenja to dok istraivahu istinu biima,
pretpostavljali su da su bia samo osjet-nine; u njima je pak uvelike
prisutna i narav neodreenoga, te bitka onako kako ve rekosmo.78
Stoga oni govore vjerojatno, ali ne govore istinito 5 (jer tako je
prikladnije rei negoli onako kako ree Epiharm protiv Ksenofana)79.
Uz to, vidjevi kako
se cjelokupna ova narav kree, a onome to se mijenja ne moe se
izrei nita istinito, mislili su kako se onome to se svugdje posve
mijenja ne moe utvrditi istina. Jer upravo iz takve pretpostavke razvilo
se i ono najkrajnje od spomenutih mnijenja, ono Herafclitovih
sljedbenika kakvo je zastupao i Kratil, koji napokon miljae kako se
nita ne smije rei, nego je samo prstom micao, i koji je ukorio
Heraklita to je rekao kako se ne moe dvaput zagaziti u istu rijeku; 80
sam, naime, smatrae kako se to ne moe ni jedanput.

Fr. 91.
" Gr. ti ; \at. quantitas; engl. quantity; fran. ...
quantitatif; njem. die Quantitdt; rus. .
Doslovno 'koliko'.
" Gr. ti ; lat. qualitas; engl. quality; fran. ...
qualitatif; njem. die Qualitdt; rus. . Doslovno
'kakvo1.
" Grki stoji doslovno ; latinski prijevod ima
caelum; doim u engleskim je prijevodima material
universe, a u njemakom das Weltall i u fran. l'Uni-vers;
sama rije znai i 'svemir' i 'zraite vie zemlje'; u ruskom
je dotina rije redovito samo , ali je ovdje prevedeno
kao .
Mi emo na taj dokaz odgovoriti kako ono promjenljivo, kad se
mijenja, prua njima nekakav razlog da misle kako to nije, pa ipak je tu
neto sporno; jer 'odbacujue' ima jo neto od onoga to odbacuje, i
nuno je od onoga to nastaje da neto ve jest. U cijelosti, propada li
togod, bit e prisutno neko bie; a nastaje U, nuno je da bude ono iz
ega nastaje i po emu nastaje, to opet ne ide u beskonano. Ali,
zanemarujui te stvari, recimo kako nije isto mijenjati se prema
'koliko'81 i prema 'kakvo'82. Pa neka prema 'koliko' stvar i nije postojana,

139

Metafizika

ali mi sve stvari spoznajemo prema obliku. Uz to, oni koji tako
pretpostavljaju dostojni su ukora zbog toga jer su ono to vidjee tek u
manjem broju osjetnina ustvrdili kako je slino i u cjelokupnome
nebu.83 Jer samo je mjesto osjetnine okolo nas neprestance u nestajanju
i nastajanju, to je tako rei neznatan djeli svemira, tako te bi bilo
pravinije rijeiti se prvoga zbog drugoga negoli zbog prvoga osuditi
drugo.
Zatim, bjelodano emo i tima rei ono to smo ve davno rekli 84; jer
njima treba dokazati i uvjeriti ih da postoji stanovita nepokretna narav;
a onima koji izjavljuju, kako stvari istodobno i je- 35 su i nisu, izlazi da
radije moraju rei kako sve one prije miruju negoli to se kreu; jer
nema onoga u to bi se promijenile, budui da su sve stvari prisutne u
svima.

Usp. 1009 a 368.


" Gr. , lat. phantasia; engl. the impression (or
appearance); fran. Vimage; njem. Vorstellung; rus.
; u nas se prevodi kao prividnost, privid,
pojavnina, pojav, predodba. U novogr. prijevodu
u znaenju (pojava, predodba).
** Gr. , dosl. 'pjevalite', upravo je dvorana za
glazbene priredbe, koju je Periklo dao izgraditi jugoistono
od Akropole. Samu su zgradu rabili i kao itnicu i kao
vojarnu (p. p.).

47

Teetet, 171 E; 178 c.

Sto se pak tie istine, svaki pojav nije istinit; 1010 b jer, prvo, ak
ako sjetilnost i nije lana (barem u pripadnom smislu), sama
predodba85 nije isto to i (sjetilna) zamjedba. A dostojno je uenja
ako bi oko toga dvoumili, da li su tolike veliine i da li su takve boje
kakve se ine onima izdaleka, 5 ili pak kakve su onima izbliza, i da li
kakve su zdravima ili kakve su oboljelima, te jesu li teke stvari onakve
kakve su slabima ili kakve su jakima, i jesu li istinite stvari onakve
kakve su usnu-lima ili opet kakve su budnima. Jer bjelodano ni sami ne
misle tako; naime: nitko pak, zamisli li nou da je u Ateni dok je
zapravo u Libiji ne kree u Odeon.86 I dalje, to se tie budunosti,
10 kao to Platon87 kae, zaista nije jednako pouzdano mnijenje
Mjenika i nevinika, na primjer tome hoe li tkogod ozdraviti ili pak
nee. Uz to, meu 15 samim sjetilima nije jednako pouzdana (sjetilna)
zamjedba neke strane stvari i one koja je svojstvena, ili stvari to je
blizu i one to zbiljski pripada (sjetilu)", nego je za boje pouzdan vid, a
ne okus, doim za okusnine okus, a ne vid. I ni jedno od osjetila ne
kae nikad istoj stvari istodobno kako ujedno 'i jest tako' i 'nije tako'.
Ali ni u koje drugo vrijeme sjetila se ne razilaze samoj trpnosti (ili
svojstvu), nego onome emu 20 pripada trpnost; hou rei kako se
isto vino bilo da je promijenjeno ono samo ili pak neije tijelo
moe jednom initi slatkim a drugi put neslatkim, ali samo slatko, kad
jest kakvo jest, nije se promijenilo, nego se uvijek izrie istina 25
njemu, i ono to e biti slatko po nunosti je takvo. A svi dotini nazori
upravo to ukidaju, i kao to i ne doputaju da bude iijeg bivstva, tako

140

ni da bude iega po nunosti. Jer ono to je nuno ne moe biti i ovako


i onako, pa tako: ako jest togod po nunosti, ono nee biti i 'ovako jest'
i Ovako nije'.

" Aristotel hoe rei kako stvar okusa zapravo je tua


sjetilu vida, jer neto moe naizgled biti slatko, ali bez
slatkog okusa. Uz to, iako su srodna sjetila okusa i njuha
(kao i njihovi predmeti), pri prosudbi okusa pouzdanije je
sjetilo okusa, De sensu, 440 b 29; prema . .
" Gr. ta ; lat. animata; engl. animate things; fran.
les etres animes; njem. die beseelten Wesen; rus.
, (), to je lat. zapravo ens
onima praeditum, i odgovara uobiajenom hrvatskom
izriaju "bie s duom', iv stvor ili 'produeno',
'produevljeno bie', upravo kao i u ruskom prijevodu
.
" Vidi ranije tumaenje nazivka &.
" Gr. ; lat. sensiones; engl. sensations; fran.
sensations; njem. Sinneswahrnehmung; rus.
; hrvatski osjet, (sjetilna) za-mjedba.
" Usp. De onima, 425 b 25426 b 8.
U cijelosti, ako postoji samo osjetnina, niega 30 ne bi bilo ukoliko ne
bude produevljenih bia89, jer ne bi bilo sjetilnosti. Dakle, da ne bi
bilo ni osjetnina90 ni osjeta91, moda je istinito92 (jer to je trpnost
osjetitelja), ali da ne bi bilo podmeta, koji tvore samu sjetilnost, pa
i bez sietilnosti, to je nemogue. Jer sjetilnost ne biva sama po sebi,
nego 35 postoji jo neto drugo mimo sjetilnosti, koje mora biti
prije sjetilnosti. Jer pokretalo93 je po naravi prije pokrenutoga94, a to
nije nita manje isti- 1011 a nito, ak ako se oboje i odnosi
uzajamno.

5 Nu postoje neki i od onih to su uvjereni u td nazore i od onih to ih

samo ispovijedaju, koji dvoume oko toga, jer pitaju tko je onaj to
pro- 5 suuje zdravoga i u cijelosti tko svakoj pojedinosti
ispravno prosuuje. Ali takve su dvojbe sline dvoumi ju oko toga
da li mi sada snivamo ili smo budni. Naime, sva takva dvoumlja
svode se na isto. Takvi zahtijevaju razlog za sve.93
96

Jer trae poelo, i nastoje ga dosei dokazivanjem, dok je jasno


po njihovim inima kako ni sami nisu uvje- 10 reni. Ali, kao to
rekosmo, njihova je pogreka u tome to trae razlog onome emu
nema razloga, jer poelo dokazivanja nije samo dokazivanje.Dakle,
ti bi se lako uvjerili u to (jer to nije teko shvatiti), doim oni koji u
dokazu trae samo 15 prisilu97
98
trae nemogue. Jer trae da se dokazuju protimbe upravo i izriui
protimbe.

141

Gr.

Metafizika

lat. movens; engl. that which moves;

fran. le moteur; njem. das Bewegende; rus. ,


; to je i 'pokreue' ili 'pokreta', a jo najbolje: doslovno 'pokretalo' (kao Ono to pokree'), iako
se u novogrkom prevodi i kao (pokretako poelo).
" Gr. ; lat. motum; engl. that which is
moved; fran. le mobile; njem. das Bewegte; rus.
; hrvatski 'pokrenuto' i 'pokretnina'.

To jest: ako su 'nazivci (termini) suodnosni' (. .).


* Moda se to odnosi na Antistena (D. R.).
" Gr. ; lat. demonstratio; engl. demonstration; fran. demonstration; njem. Beweis; rus.
doKa3aTeAbcreo; obino se prevodi kao
'dokazivanje' ili kao 'dokaz'.
" Podrazumijeva se 'uvjerljivost' (p. p.).
" Gr. t i ; lat. ad aliguid; engl. relativ; fran. relatif;
njem. relativ; rus. ; jasno je da dotini
nazivak, u jednini ili u mnoini, oznauje Odnos' ili 'odnoaj'
(lat. inae relatio). U novogr. prijevodu je
(... odnoajne sve stvari...).
Naime: sva su bia 'odnosna, uvjetovana, promjenljiva'
ili 'relativna' (p. p.).

Usp. 1009 a 381010 a 15.


Vidi Problemata, 958 b 14, 959 a 15, 965 a 36.
10
To jest: bez toga da tkogod prvo misli tako (D. R.).
Ako pak sve stvari nisu 'prema emu'99, nego su i neke same po sebi,
svaki pojav nee biti istinit, jer ono to je pojav nekomu je pojav, tako
te onaj tko kae kako su svi pojavi istiniti, ini da su sva bia 'prema
neemu'100. Stoga oni koji 20 trae prisilu u dokazu, te istodobno
zahtijevaju aa se poloi raun, moraju se uvati i rei ne kako pojav
jest, nego da je pojav onakav kakav se komu pojavljuje, kad se
pojavljuje, ukoliko i kako. Ako pak polau raun, a ne budu ga polagali
tako, dogodit e im se ubrzo da govore protimbe sebi samima. Jer ista
stvar se prema vidu moe 25 uiniti medom, ali ne i po okusu; i
budui imamo dva oka, ako u oba nije isti vid, stvari mogu biti
nesline. Zatim, onima koji (zbog neko spomenutih uzroka101) govore
kako je istinito ono to se pojavljuje, te kako su stoga sve stvari
jednako i 30 lane i istinite (jer se stvari ne ine svima ni iste, niti pak
istomu uvijek iste, nego su esto protivne ak i u isto vrijeme jer kad
se isprepletu prsti, opip kae kako su tu dvije stvari, a vid da je
jedna)1"2 mi emo rei: ah ne istom sjetilu, i ne prema istome i istim
nainom i u isto vrijeme, 35 tako te bi tek s time bilo i istinito. Ali
moda zbog 1 b toga oni koji govore ne zbog tekoe, nego
poradi samog dokaza, moraju rei kako to nije istinito po sebi, nego je
istinito dotiniku. I, kao to je prije reeno, nuno je da im sve bude
'prema neemu', te prema mnijenju i prema sjetilnosti, tako da niti je
togod nastalo, niti e biti 5 ukoliko prije nije tkogod mnio tome.
Ako je pak togod postalo ili e biti103, bjelodano je kako sve stvari ne
bi bile prema mnijenju. I dalje, ako je

102

142

jedno, onda je prema jednome ili prema odreenome; a ako je isto i


polovica i jednako, ipak jednako nije104 prema dvostrukome.105 Ako je
prema 'mnijuemu'106 isto i ovjek i 'mnjeno'107, ovjek 10 nee biti
'mnijue', nego 'mnjeno'. A ako svaka pojedina stvar bude prema
'mnijuemu', onda e 'mnijue' biti vrstom prema beskonanom broju
stvari.

Podrazumijeva se: 'jednako' nije odnosno (ili su-odnosno) prema


dvostrukome (p. p.).
1M
Nego se jednako odnosi prema jednakome, a polovica prema
dvostrukome (D. R.).
1<
Gr. * ; lat. opinio; engl. the thinking subject (ili that
which thinks); fran. le pensant; njem. das Meinende; rus.
; dakle Ono koje mnije' ili 'mnijue'. Novogrki, to ""
(mni-jue).
Gr. id ; lat. quod opinatum est; engl. that
which is thought (the objed of thought); fran. le pense;
njem. das Gemeinte; rus. ro, ; dakle Ono to
se mnije', 'mnjeno'. Novogrki tb "' " ("mnjeto").
Gr. ; lat. privatio; engl. privation; fran.
privation; njem. Privation; rus. ; hrvatski
lienost, lienje.
Gr. nf- lat. secundum aliquid; engl. in a modi-fied
sense (or in a particular relation); fran. d'une certaine
manitre; njem. in gewisser Beschrdnkung; rus. -
. Dakle ili 'na poseban nain' ili 'u posebnu
odnosu'. Novogrki (odnosno, uvjetovano).

Dakle, da je od svih najpouzdanije mnijenje kako istodobno nisu


istinite oprene izjave, te to proizlazi onima koji tako govore i zbog
ega tako govore, nek je toliko dostatno. I budui je nemo- 15 gue da
protuslovlje bude istodobno istinito istoj stvari, bjelodano je kako ni
protimbe ne mogu biti istodobno prisutne u istoj stvari. Jer od dviju
protimbi druga je nita manje i lienost, i to: lie-nost bivstva. A
lienost108 je nijekanje onoga to se izrie nekom odreenom rodu.
Stoga, ako je 20 nemogue istodobno i potvrivati i nijekati togod
istinito, nemogue je i da protimbe budu istodobno prisutne, nego ili
obje posebnim nainom109, ili jedna posebnim nainom, a druga
naprosto.
7 Isto tako ne moe izmeu protuslovlja biti niega srednjeg,
nego je nuno ili potvrivati ili nijekati jedno, pa od bilo ega. A to
je umah jas- 25 no odredimo li to je istinito i to lano. Jer rei da
bie nije ili da nebie jest, lano je; a rei da bie jest i nebie nije,
istinito je, tako te onaj tko govori kako togod biva ili ne biva, ili e
rei ono to je istinito ili pak ono to je lano. Ali niti se kae kako
bie ne biva, niti pak kako nebie biva.Uz to, ono to je 'srednje'
izmeu protuslovlja bit e ili kao 'sivo' izmeu crnog i bijelog ili
kao 30 ono 'nijedno od toga' izmeu ovjeka i konja. Ako je dakle

143

Metafizika

tako, ne bi se mijenjalo (jer se mijenja iz ne-dobroga u dobro ili iz


dobroga u ne-dobro), ali pokazuje se da se uvijek mijenja (jer nema
promjene osim u opreke i u 'meustvari'110
111
). Ako to 'izmeu' zbiljski jest, onda bi tako dolo i do na- 35
stajanja "bijeloga' i to ne od 'ne-bijeloga', ali takvo to nije vieno.112
Uz to, sve ono razumljivo1" i 1012 a spoznatljivo114 simo razumijee115
ili potvruje ili

Misli se od onih koji govore kako postoji togod srednje izmeu


protuslovlja. Otuda takva izjava nije ni istinita ni lana, to je
besmisleno (prema D. R.).
'" Misli se na one stvari koje su 'srednje' ili 'po sredini'; kako je i
prije protumaeno.

Jer ne kao sivo (naime, kao 'srednje izmeu bijeloga i crnoga')


mijenja se sivo u bijelo, nego kao ne--bijelo (jer sadri stanovit dio
crnoga).
w
Gr. ti ; lat. intelectuale; engl. object of understanding;
fran. le pensable, l'objet de la pensie discursive; njem. Gegenstand
des Denkens; rus. , .
Dakle, sve to je 'razumljivo' ili je predmetom razmiljanja, ono pomiljeno ili 'miljevina', kako bi rekao A. Bazala.
114
Gr. '; lat. cogitabile; engl. thought (rea-son); fran.
intuition, la facultd intellectuelle; njem. Gegenstand des intuitiven
Erfassens; rus. -; ono to se spoznaje ili
spoznatljivo.
IU
Gr. *i ; lat. mens; engl. understanding; fran.
la pensee discursive; njem. das Denken; rus.
. Vidi i ranije tumaenje dotinog nazivka. U
novogr. je * (razmiljanje, razumijee).
nijee to je bjelodano i po odredbi kad god izrie istinu ili la.
Kad jednim nainom povezuje, potvrujui ili nijeui, izrie istinu,
kad drugim nainom, izrie la.

I zatim, moralo bi postojati takvo 'izmeu' u 5 svim protuslovljima,


ako se ne raspravlja samo poradi rasprave; tako te bi ovjek mogao rei
ono to niti je istina niti je pak neistina, i to bi bilo mimo bia i nebia,
pa bi tako postojala i neka promjena mimo nastanka i nestanka. Uz to,
moralo bi biti neko 'izmeu' u onim rodovima u kojima nijekanje
donosi protimbu, pa bi meu bro- 10 jevima bio broj koji nije ni paran
ni neparan; nu to je nemogue, kako je bjelodano i po odredbi.I zatim,
otilo bi se u beskonano, pa e bia biti ne samo jedan i pol put tolika
nego i jo vie. I ponovo, to e se moi nijekati i prema tvrdnji i prema
nijeku, a ishod e biti neto116
117
, jer njegovo je bivstvo togod drukije. Uz to, ako upi- 15 tan da li je
neto bijelo, tkogod odgovori da 'nije', nita drugo nije nijekao nego
bitak (bijeloga), jer nijekanje je nebitak.

144

"* Nije jasno na kakvu (pojmovnu) odredbu Aristotel


misli; najvjerojatnije je posrii'edi to da svaki broj mora biti
ili paran ili neparan (. .).

117

Ako postoji koje nije ni A ni ne-A, postojat e novi termin C,


koji nije ni ni - (prema D. R.).
,
Gr. , to je lat. praeter communem opinionem, a ruski
, , pa je u hrvatskom najbolje zadrati
upravo taj smisao, jer je u dananjoj porabi 'paradoks' jo mnogo drugih
stvari.
A takvo je mnijenje pridolo nekim ljudima kao i ostala 'neobina
mnijenja'11', jer kad ne uzmau razrijeiti prijeporne dokaze, poputaju
pred dokazom i slau se da je zakljuak istinit. Dakle, jed- 20 ni govore
tako zbog toga razloga, drugi opet zbog toga to svemu trae razloga. A
u odnosu prema svima tima poelo je iz odredbe. Odredba nastaje jer
im je nuno oznaiti togod; naime, pojam kojega znak je rije
bit e (pojmovna) odredba119. Heraklitov nauk, prema kojem sve stvari i
bivaju i ne bivaju120, ini se da ih ini sve istini- 25 tima, doim
Anaksagorin121 nauk da postoji nekakva 'meustvar' u protuslovlju
ini da su sve lane, jer kad se one mijeaju, mjeavina nije ni dobra
ni ne-dobra, tako te se ne moe izrei nita istinito.

Usp. 1011b 231012 a 24; K. 1063 b 1924. m Vidi III 10. 111
Vidi IV 28.
m
Rije je tome da je 'promjer (dijagonala) etverokuta sumjeran sa
stranicom' (D. R.), to je inae uobiajen primjer za nemogunost ili
lanost ega (. .).
123
Usp. 1006 a 1822.

145

Poto su te stvari razluene, bjelodano je kako jednostrani nazori


koje neki zastupaju svim 30 stvarima ne mogu stajati, ni onih
koji govore kako nita nije istinito (jer kau kako nita ne prijei da
sve stvari budu kao to je promjer sumje-), ni onih koji govore
kako je sve istinito. Ti su nazori gotovo isti kao i Heraklitov. Jer
onaj 35 tko govori kako su sve stvari istinite i sve lane, i
pojedince izrie svaki od tih stavaka, pa tako 1012 b ako su oni
nemogui, i ovi su isto tako nemogui. Uz to, oito postoje
protuslovlja koja istodobno ne mogu biti istinita ali ni sva lana;
iako bi se inilo kako je prije tako prema onome to je reeno. Ali
usuprot svim takvim nazorima 5 kao to je reeno u
prethodnim raspravama123 treba zahtijevati: ne da neto biva ili
ne biva, nego da znai togod, tako te se mora dokazivati iz odredbe, postavljajui to znai lanost ili istinitost. Ako istinito nije
nita drugo nego potvrivati ono to je lano nijekati, nemogue je
da sve stvari budu lane, jer je nuno da drugi dio protuslov- 10
lja bude istinit. Uz to, ako je nuno sve ili potvrivati ili nijekati,
nemogue je da oboje bude lano, jer je samo jedan dio protuslovlja
laan. Svima takvim nazorima dogaa se, to je ve javna tajna, da

Metafizika

ukidaju sami sebe. Jer onaj tko go- 15 vori kako su sve stvari
istinite, ini istinitim i nazor protivan svojemu, te je tako njegov
vlastiti neistinit (budui da protivan nazor kae da njegov nije
istinit); a onaj tko kae kako su sve stvari lane, ini i sebe lanim.
Ako pak prvi izuzme protivni nazor kao jedini koji nije istinit, a
drugi svoj vlastiti kao onaj koji nije laan, nita im manje proizlazi
da postavljaju beskonaan broj istinitih i lanih izjavaka. Jer
tvrdnja124 da je istinita tvrdnja istinita, takoer je istinita, pa bi i to
ilo u beskonano.
"* Gr. 6 ; lat. orano; engl. the statement; fran.
proposition; njem. die Behauptung; rus. ,
. Izmeu ostaloga dotina vieznanica je i
pojam, izjava izjavak ili tvrdnja ili izrijek. U novogr.
(tvrdnja, izjavak).

125

Misli se na sferu zvijezda stajaica (XII, VI; VII 1; VIII 18).


Gr. ; lat. primtim movens ipsum
immobile est; engl. the 'prime mover' is itself unmoved (or the first
mover is itself unmo-ved); fran. le premier Moteur est lui-meme
immobile; njem. das erste Bewegende ist selbst unbewegt; rus.
, ili kako je u ovome
prijevodu -. Obino bi se
prevelo 'sam prvi pokretnik je nepokretan', ali (1) kako je posrijedi
srednji rod i (2) kako taj pokretnik ne ovisi ni od kakva drugog uzroka
(ili bia), tonije je prevesti kao 'samo prvo pokretalo je nepokrenuto',
kako je zadrano i u novogr. prijevodu ii
(biva
124

146

nepokrenuto Prvo Pokretalo).

[[Bjelodano je, uz to, kako istinu ne govore ni oni koji kau da sve
miruje, ni oni koji kau da se sve kree. Jer ako sve stvari miruju, iste
e stvari uvijek biti istinite i lane, dok se to oito mijenja (naime: i
sam govornik neko ne bijae i opet ga nee biti). Ako se opet sve
stvari kreu, nita nee biti istinito, te e sve biti lano, a ve je
dokazano da je to nemogue. Uz to, nuno je da se bie mijenja, jer
promjena je iz neega u neto. Ali isto tako nije istinito ni da sve jedno
vrijeme miruje ili se kree, a nita vjeno; jer postoji ono 125 to uvijek
pokree 'pokretnine', dok je samo prvo pokretalo nepokrenuto.126]]

147

Metafizika

. V.

Poelo1 se kae (1) ono u kakve stvari od ega se prvo kree, kao to
crta ili put imaju poelo 35 (poetak) na svakoj od protivnih strana;
(2) ono 1013 a odakle bi svaka stvar ponajljepe nastala, kao to se i
pri uenju mora katkada zapoeti ne od prvoga i od poela stvari, nego
od onoga od ega se najlake ui; (3) ono od ije prisutnosti neto prvo
nastaje, kao to je hrptenica brodu i temelj kui, dok u ivotinja jedni
pretpostavljaju da je to 5 srce, drugi mozak, a trei togod drugo
takvo; (4) ono od ega, iako ne prisutnou, togod prvo nastaje i
otkud prvo po naravi zapoinje kretanje i promjena, kao dijete od oca i
majke i sukob od 10 grdnje; (5) ono prema ijem se izboru pokreu
pokretnine i mijenjaju promjenljivosti, kao to se naelnitva u
gradovima te vlasti, kraljevstva i sa-mosilnitva nazivaju
'naelnicima'2, a poelima se nazivaju i umijea, i jo najvie ona koja
uprav1

Grka vieznanica (lat. principium) znai i polazite i


poetak i podloga i naelo (uz druga znaenja, na koja se i Aristotel
poziva), a sve to uglavnom obuhvaa hrvatski nazivak 'poelo', koji se
ovdje redovito upotrebljava. Englezi prevode katkada kao beginning, a
Francuzu taj pojam moe imati slijedea znaenja: principe, point de
ddpart, terme initial, commencement, debut; Nijemci imaju latinizam
das Prinzip, a Rusi imaju , , -,
2
Rije znai i vlast, vlada, uprava; lat. principatus; engl. government; fran. principes; njem. Prinzipien (>; rus. , naHanbcrevnuiue
. Bjelodano je da arhaizam 'naelnik', 'naelni-tvo'
posve odgovara smislu koji navodi Aristotel.

149

ljaju dragima;3 (6> i dalje, ono odakle je prvo 15 kakva stvar


spoznatljiva, jer se i to naziva poelom stvari, kao pretpostavke
dokaza. A u isto se toliko smislova govori i uzrocima, jer svi
su uzroci poela.
Dakle, zajedniko je svima poelima da budu ono prvo odakle
togod ili jest ili nastaje ili se spoznaje; a jedna su od njih
prisutna u stvarima dok su druga izvanjska. Stoga je i narav
poelo, 20 te pratvar, razumijee, izbor, bivstvo i cilj; jer u
mnogim stvarima dobro i lijepo su poelo i spoznavanja i
kretanja.
' To jest: (lat. artes architecto-nicae;
engl. architectonic arts; fran. les arts architecto. niques; njem.
welche fiir andere Kttnste deri Zweck bestimmen; rus.
. Rije je dakle umijeima "koja su
nadreena drugima' ili 'koja upravljaju drugim umijeima' (ili
umjetnostima). Sam nazivak znai uz to i razlog, poticalo, te
je esto sinoniman S i .

4
Gr. ; lat. causa; engl. cause; fran. cause; njem. Ursache;
rus. .
* To jest: tvari drva, kovine i si. (. .).

Gr.

150

lat. ezemplar; engl. pattern; fran. le

paradigme; njem. das Musterbild; rus. -; hrvatski


uzorak, primjer, uzor; novogr. .
' Gr. ; lat. diapason; engl. ratio; fran. le rapport;
njem. das Verhaltnis; rus. (-), ;
u irem smislu posrijedi je doseg, raspon, omjer, dok se ovdje
podrazumijeva cijeli izriaj ' ,
osmostruni interval, oktava (. .).
' Ili 'pojmu'; vidi ranije tumaenje -a kao 'pojma*.

2 Uzrok* se jednim nainom naziva (1) ono iz ega po prisutnosti


neto nastaje, kao to je mjed kipu 25 i srebro zdjeli i rodovi 5 tih
stvari; (2) drugim pak nainom, oblik i uzorak 6, to jest: pojam
biti i rodovi toga (kao omjer7 2 naprama 1 i u cijelosti broj) te
dijelovi u tome pojmu. (3) Zatim odakle je prvo poelo
promjene ili mirovanja, kao to je svjetnik uzronik emu i otac
uzrok djeteta i u
30 cijelosti: ono tvoree' tvorevini10 i
mijenjajue" mijenjanome; (4) uz to i kao svrha; to jest kao ono
'poradi ega', kao to je zdravlje etanju; jer 'zbog ega ovjek
eta?' kaemo 'da bude zdrav', a govorei itako mislimo da smo
naveli uzrok. A isto je i za sve stvari koje su na poticaj ili
'pokrenute od' 35 ega drugoga izmeu toga i svrhe (kao to su
prije ozdravljenja mravljenje ienje ili lijekovi ili 1013 b

lijenika orua); jer sv^rsu one poradi svrhe, iako se izmeu sebe
razlikuju po tome to su jedne orua a druge djela.
Dakle,
tolikostruko
se
otprilike
kae
'uzrok';
nu
budui se uzrocima govori mnogovrsno, bivaju i 5
mnogi uzroci jedne iste stvari i to ne prema prigotku (kao to su uzroci kipa i kipotvorstvo i mjed,
ne prema emu drugome, nego kao kip, ah ne istim nainom, nego jedno kao tvar, a drugo kao
ono otkuda je kretanje), a i stvari su uzroci jedne drugima (kao napor krepkosti a ova napora, ali 10
ne istim nainom, nego jedno kao svrha a drugo
kao poelo kretanja). Uz to je i ista stvar uzrok
protivnostima;
jer
kad
je
tkogod
prisutan
uzrok

151

ega
odreenog,
toga
mi
katkad
neprisutnog
optuujemo kao uzronika protimbe, kao to je kormilareva
odsutnost
uzrok
prevrnua
plovila,
dok
prisutnost bijae uzrokom spasa; a oboje, i prisutnost
i lienost, uzroci su kao 'pokretala'.
15
' Vidi kasnije rijei .

10

Vidi kasnije rijei tb ^.


" Vidi kasnije rijei xb .

11

Gr.
;
lat.
compositio;
engl.
composition;
fran.
composition;
njem.
die
Zusammensetzung;
rus.
, , ; hrvatski bi bilo 'slaganje'
ili 'slog*.
Svi do sada spomenuti uzroci potpadaju pod etiri najbjelodanija
naina. Poela slogova; tvar izraevina; oganj, zemlja i sva slina
tjelesa; dijelovi cjeline, te pretpostavke zakljuka uzroci 20 su kao
iz ega. Od tih su jedni uzroci kao podmet, kao dijelovi; dok su drugi
kao bit; cjelina, slaganje12 i oblik. Sjeme i lijenik, svjetnik i u cijelosti togod 'tvoree', ono su odakle je poelo promjene ili stajanja13.
Ostali su 'kao svrha i kao dobro dragima; jer ono poradi ega je to14
tei biti ono najbolje i svrha drugih stvari; a nek ne bude nikakve
razlike nazove li se to dobrom ili prividnim dobrom.
Dakle, uzroci su takvi i toliki vrstom, i naini uzroka brojem su
mnogi; ali svedeni na glavne, i ti su manji. Jer uzrocima se govori
mnogovrsno, te i od onih to su istovrsni jedni su to u prvotnom,
drugi u potonjem smislu, kao to su i lijenik i vinik uzrok zdravlja,
i omjer 2:1 i broj (uzroci osminke), i kao to su 'obuhvatnice'15 uvijek
uzroci pojedinanosti. Uz to, kao prigodak i rodovi prigodaka; kao
to je kipu jednim nainom uzrok Poliklet a drugim nainom
kipotvorac, jer je kipo-tvorcu tek prigodak da je Poliklet; i
obuhvatnice koje sadravaju prigodak, na primjer ovjek je uzronik
kipa ili u cijelosti ivotinja, jer Poliklet je ovjek, a ovjek je
ivotinja. I prigoci su meusobno jedni dalji a drugi blii, kao kad bi
se reklo kako su i 'bijelac' i 'obrazovanik' uzrokom kipa (a ne samo
Poliklet ili ovjek).
u
Gr. ; lat. status; engl. stationariness; fran. arrit; njem. die
Ruke; rus. , . Hrvatski stajanje ili
mirovanje.

152

" Ili 'svrni uzrok' (causa finalis).

a
Gr. ti ; lat. quae continent; engl. the universaU which
include; fran. les classes qui con-tiennent; njem. das umfassende
Allgemeine; gr. ti rus. o6beMjuoufee. Dakle, 'koje se
sadravaju ili obuhvaaju', obuhvatnice. I u novogr. je
(koje god obuhvaa, sadrava).
" Gr.io <& ; lat. ut in potentia; engl. in a
potential sense (or on being able to act); fran. comme en
puissance; njem. als dem Vermogen nach; rus.
; novogr. (prema mono-sti).
" Gr. ta ; lat. ut agentes; engl. in an actual
sense (or as acting); fran. comme en octe; njem. als der
wirklichen Tatigkeit nach; rus. -;
novogr. ' (prema djelatnosti. Hrvatski zbiljski,
djelujui.

A uza te uzroke, nazvane bilo svojstveno bilo prigodno, postoje i


oni koji se nazivaju ili kao mogui 16 ili kao djelujui", kako je na
primjer
uzrok kuegradnje ili kuegraditelj ili kuegraditelj koji gradi. I slino reenome rei e se i 10
posij ecima uzroka, kao uzrok ovog kipa ili nekog
kipa ili uope slike, ili ove mjedi ili mjedi ili u
cijelosti neke tvari.18 A slino je i s pripadnim
uincima. Moe se, uz to, govoriti i spojenim i
jednima i drugima, naime: da se ne kae ni 'Poliklet', ni 'kipotvorac', nego 'Poliklet kipotvorac'. Nu
svih tih mnotvom je est, a upotrebljavaju se dvo- 15
struko: ili kao prema pojedinanom ili kao rod, ili
kao prigodak ili kao rod prigotka, te ili kao ti
spojeni19 ili kazani naprosto, i svi ili kao djelujui

153

ili prema mogunosti20. A razlikuju se u tome to 20


djelujui i pojedinani (uzroci) istodobno i jesu
i nisu sa stvarima kojih su uzroci, kao 'lijeei' s
ozdravljujuim i graditelj s onim to se gradi; dok
oni to su prema mogunosti, nisu uvijek tako, jer
ne propada istodobno i kua i kuegraditelj.
25
3 'Naelom naziva se ono od ega se kao od prvog prisutnog
togod sastoji, a to se vrstom ne moe dijeliti u kakvu drugu
vrstu, kao to su glasovi naela22 govora, ono od ega se govor
sastoji i u to se krajnje dijeli, a koji nisu djeljivi u druge oblike
govora vrstom razliite od tih; nego ako 30 se i dijele, dijelovi su
istovrsni, kao to je dio vode voda, dok dio sloga nije slog.
Slino i oni koji govore naelima (ili pratvarima) tjelesa
nazivaju tako stvari u koje se tijela krajnje dijele, a koje
' u Posljeci (ili uinci) upravo kao i uzroci mogu biti pojedinani
i openiti. Kovinar proizvodi mjed za pojedinaan kip koji
izrauje kipar; za neki kip; kovinu za neku sliku (. .).
" Uzrok kipu moe se rei da je kipar, umjetnik, Poliklet,
ovjek, zatim kipar Poliklet, te ovjek kipar (prema . .).
20
Vidi kasnije tumaenje rijei .
n
Gr. ; lat. elementum; hrvatski moe biti i 'prvonaelo'
i 'prapoelo', ali je uputnije zadrati dvije inaice: pratvar i
naelo; vidi i ranije tumaenje dotine rijei.
Uz dodatno znaenje i 'sastojine' ili 'sastavni dijelovi'
(govora).
se ne dijele dalje u one druge vrstom razliite. A bUo da su te jedno
ili pak vie, nazivaju ih pra-tvarima. Priblino se tako govori i
'naelima' geometrijskih likova, i uope naelima dokaza; jer
prvotni dokazi, koji su prisutni u mnogim drugim dokazima, nazivaju
se 'naelima' dokaza; a takvi su i prvotni zakljuci, koji su sastavljeni
od tri lana a polaze od jednog srednjeg.
Prenosei znaenje nazivaju otuda 'naelom' bilo to koje je jedno i
maleno, a korisno je u mnogome, te zato kau 'naelo' za ono koje je
maleno, jednostavno i nedjeljivo. Otuda je i dolo da najopenitije
stvari budu 'naela', jer svaka od njih budui ono jedno i
jednostavno prisutna je u mnogima, ili u svima stvarima ili u to
vie njih. A neki misle kako su i jedno i toka poela. Stoga, budui
su takozvani rodovi23 sveopi i nedjeljivi (jer nema njihova pojma),
neki rodove zovu naelima, i to radije negoli razliku, jer je rod
openitiji; naime: gdje je prisutna razlika, slijedi i rod; a gdje je
prisutan rod, nije uvijek i razlika. A Zajedniko je svima da je naelo
svake pojedine stvari ono to je u svakoj prvotno prisutno.
23
Rije je najviim rodovima, kojima nema odredbe
(definicije), jer se ne mogu razluiti na rod (genus), i razliku
(differentia), prema D. Rossu.

154

" Gr. ; lat. natura; engl. nature; fran. Nature;


njem. Natur; rus. , ; hrv. narav ili
priroda, uz mogunost stanovite izvedene razlike u
znaenju, kako je ve i objanjeno.
Naime: rast (raenje) je i korijenski smisao na-zivka
, a (rasti) ima dugo u veini oblika (D. R.).

Narav2* se jednim nainom naziva nastanak 'ras-lina', kao kad bi


tkogod izgovorio otegnuto u u rijei 25; a drugim pak ono iz
ega kao prvog prisutnog raste ono to izrasta; zatim ono odakle je
prvotno kretanje u svakom pojedinom od bia to su po naravi,
prisutno u njemu kao u takvome. 'Raati' kae se onim stvarima
koje imaju

155

porast po emu drugom, doticanjem, sraanjem ili priraanjem kao


zameci. A sraanje (ili srai-vanje) razlikuje se od dodirivanja, jer
pri ovome ne mora biti nita drugo osim dodira, dok u 'sro evinama'
postoji neto jedno isto u objema, to i ini da se mjesto dodirivanja
'sradaju' te budu jedno prema neprekidnosti26 i kolikoi, ali ne i pre25 ma kakvoi. Uz to se kae 'narav' (ili priroda) i za ono iz ega prvo
ili jest ili nastaje koje od bia to su po naravi, a koje je neureeno i
nepromjenljivo iz svoje vlastite mogunosti, kao to se kipu i
mjedenim izraevinama kae da im je mjed narav i drveninama da
im je to drvo, te slino i ostalome. Jer svaka se pojedina stvar
sastoji od 30 tih, dok prvotna tvar i dalje ostaje sauvana. Naime,
istim tim nainom zovu 'narav' i pratvari bia to su po naravi: jedni
oganj, drugi zemlju, trei zrak, etvrti vodu, neki togod drugo takvo,
neki samo neke od tih, neki opet sve te. Zatim, drugim 35 se nainom
naziva 'narav' i bivstvo bia to su po naravi, kao to je u onih koji
kau kako je narav prvotno slaganje27, ili kako Empedoklo veli da
nema naravi ni jednome od bia,
1015 a
nego je samo mijeanje i izmjena mjeavina, dok narav
imenuju ljudi.2*
Zbog toga stvarima koje naravlju jesu ili nastaju, iako je ve
prisutno ono iz ega po naravi nastaju ili bivaju, ne kaemo da jo
imaju narav, ukoliko nemaju oblika ili lika. A naravlju je ono 5 to je
sastavljeno od toga obojeg29, kao ivotinje

" Gr. ; lat. continuatio; engl. continuous unity


(or continuity); fran. selon le continu; njem. der Kontinuitdt
nach; rus. ; znaenje je dakle ili neprekidnost
ili neprekinutost. Novogr. (prema
neprekidnosti).
21
Gr. ; lat. compositio; engl. composition (or
combinatiori); fran. composition; njem. die Zusammensetzung; rus. , , . Vidi i
ranije tumaenje.
a
Fr. 8 (Diels); doslovan prijevod (p.p.).
" To jest: i od tvari i od oblika (D. R.).

156

i njihovi dijelovi. A narav je i prvotna tvar (i ona dvostruko: ili


prva prema samoj stvari ili uope prva, kao to je u mjedenih
izraevina mjed prvotna naprama njima, ali je to uope moda
voda, ako su sve taljevine30 voda) i oblik i bivstvo, koje 10 je
svrha postanka. A u prenesenom znaenju, zbog toga se i uope
svako bivstvo zove 'narav', jer je i narav nekakvo bivstvo.
Prema reenome, prva narav i poglavito kazano jest bivstvo
onih stvari koje u sebi samima kao takve imaju poelo kretanja,
jer se tvar naziva ^ narav zbog toga to to moe primiti, a
postanci i raenje zbog toga to su kretanja potekla od toga. Ta
je narav poelo kretanja bia to su po naravi, prisutna u njima
nekako ili mogunou ili svr-nou.
" Gr. ta *; lat. liquabilia; engl. ali things that can be
melte; fran. tous les corps fusibles; njem. das
Schmelzbare; rus. (*<!$> ovdje ,
. Hrvatski 'stvari koje se mogu (ili daju) taliti',
'taljevine', upravo kao i u novogrkom ta
(topljevine, taljevine).

51

Gr. ; lat. necessanum; engl. necessary; fran.


ncessaire; njem. notwendig; rus. , ; hrv.
nuno, potrebno.

Euen s Para, sofist i pjesnik, Sokratov suvremenik; sam


navod (fr. 8, Poetae lyrici Graeci, ed. Bergk).
Nunim31 se naziva ono bez ega se, kao su- 20 uzroka, ne
moe ivjeti, kao to su disanje i hrana nuni ivotinji, jer joj je
bez tih nemogue opstati; ili pak one stvari bez kojih dobro ne
moe ni biti ni nastati ili bez kojih se zlo ne moe ni odbiti ni
odstraniti, kao to je nuno popiti lijek da se ne oboli, ili
otploviti u Eginu da se primi novac. 25 Zatim, ono to je
prisilno i prisila, a takvo je ono to smeta i prijei kakvu porivu
i nakani. Jer ono to je prisilno (ili nasilno) naziva se nunim, te
je ovo zbog toga i bolno, kao to i Euen32 kae:

157

g Metafizika

Jer svaka je nuna stvar po naravi muna.

30

I (pri)sila je nekakva nunost, kao to i Sofoklo kae:


Nego me prisila sili tako initi.A s pravom se nunost53
34
ini neim neminovnim,
jer je protivna kretanju koje je prema izboru i
prema promiljanju. Uz to, onome to se ne
moe drukije ponaati kaemo kako je nuno da
se tako ponaa, te prema takvome 'nunom' kae 35
se nekako i svim ostalim nunostima. Jer i ono
to je prisilno kae se kako je nuno ili initi ili
trpjeti onda kad se to ne moe prema porivu zbog 1015 b
prisile, tako te je nunost ono zbog ega neto ne
moe biti drukije, a tako je i sa suuzrocima itka
i dobra. Naime, kad u jednome ne moe biti dobra
a u drugome itka i bitka35 bez dotinih (stvari), 5
onda su one nune, dok je sam uzrok nekakva
nunost.
I dalje, i dokazivanje je jedna od nunosti, jer se ne moe
ponaati drukije, ako je naprosto dokazano. A tomu su uzrok
prve postavke, ako je nemogue da se drukije ponaaju one iz
kojih nastaje zakljuak.
Jedne su nunosti takve po nekom drugom uzroku, druge pak
nisu, nego su zbog njih druge 10 stvari po nunosti.
51
Sofoklo, Elektra, 256 (poneto izmijenjen navod).
34
Gr. ; lat. necessitas; engl. necessity; fran.
necessiti; njem. die Notwendigkeit; rus. -,, nuda;
znaenja su: nunost, neminovnost, neophodnost.
33
Gr. d ilvai,- lat. esse; engl. extstence (or being); fran. l'etre;
njem. das Sein; rus. \. Ovdje je posrijedi bitak'.
14
Gr. * ; lat. simplex; engl. the simple; fran. le
simple; njem. das Einfache; rus. .
Zbog toga je prvotno i poglavito nuno ono to je
jednostavno36, jer se ovo ne moe ponaati vieznano, te tako ne 'i ovako i onako', inae bi se
ponaalo viestruko. Stoga, ako postoje neke stvari
koje su vjene i nepokretljive, u njima nema niega
to je prisilno ili usuprot naravi.
15

Jedno31 se kae ili prema prigotku ili po sebi. Prema prigotku,


kao Korisko3* i obrazovan i obrazovani Korisko (jer Je jedno
te isto rei Korisko i obrazovan i obrazovani Korisko), te
Obrazovano' i 'pravedno' i obrazovani i pravedni Korisko; 20
jer sve se to naziva jedno prema prigotku; 'pravedno' i
'obrazovano' jer su pripadni jednome bivstvu, a 'obrazovano'
i Korisko jer su pripadni jedno drugome. A nekim slinim
nainom je i obrazovani Korisko jedno s Koriskom, jer je
jedan od dijelova u pojmu pripadan drugomu, kao 'obrazo-

8<

158

25 van' Korisku; a 'obrazovani Korisko' jedno je s


'pravednim Koriskom', jer jedan dio svakog pojma prigodak
je jednoj te istoj stvari. A isto je tako prida li se prigodak
rodu ili kojem od openitih imena, kao to je primjerice isto
ovjek i obrazovan ovjek: ili zbog toga to je Obrazovani'
30 pripadno ovjeku, koji je jedno bivstvo, ili zbog toga to
je oboje pripadno nekoj od pojedinanosti, kao Korisku.
Samo to oboje nije prisutno istim nainom, nego moda
jedno kao rod i u bivstvu, dok drugo kao stanje ili trpnost
bivstva. Dakle, koje god se stvari nazovu jedno prema pri35 gotku, nazivaju se takvim nainom.
" Gr. Sv; lat. unum; engl. one; fran. l'Un; njem. Eines; rus.
; vidi i ranija tumaenja.

Korisko iz Skepse bijae platonik i Aristotelov poznanik, ali


je samo ime navedeno kao nasumian primjer (H.T.).
w
Gr. &' , lat. per se; engl. in an absolute sense (or by
its own nature); fran. par essence; njem. an sich; rus. no
. Dakle, znaenje je 'samo
po Sebi' ili 'apsolutno'. U nOVOgr. >'
(same po sebi).

Od onih stvari kojima se kae da su jedno po sebi39


jedne se nazivaju tako jer su neprekidne, kakav je sveanj po
uzici i komadi drveta po lje- 1016 a pilu. I crta, ak ako je i
kriva, a neprekinuta, kae se da je jedna, upravo kao i svaki
od udova, poput stegna i ruke. A od tih vie su jedno one
stvari koje su neprekidne naravlju od onih koje su takve
umijeem. Nepretodnim se naziva ono emu 5 je kretanje
jedno po sebi i ne moe biti drukije, a ono je jedno kad je
nedjeljivo, naime: nedjeljivo prema vremenu. Po sebi su
neprekidne one stvari koje nisu jedno tek dodirom. Jer
postavi li komade drveta koji se dodiruju, nee rei ni da
su oni jedno drvo, ni tijelo, ni bilo to drugo neprekidno. A
stvari koje su u cijelosti neprekidne kae se kako su jedno
ak ako imaju i pregib, i jo vie 10 one koje nemaju
pregiba, kao to je golijen ili stegno (vie jedno) negoli noga,
jer gibanje noge ne mora biti jedno. I prava crta je vie jedno
od krivulje. crti koja je kriva i ima kut kaemo da je jedna
i da nije jedna, jer njezino kretanje moe i biti istodobno i ne

8<

159

biti istodobno, doim 15 je u prave crte uvijek istodobno, i ni


jedan njezin dio koji ima veliinu" ne miruje dok se drugi
kree, kao to je u krivulje. Uz to, drugim se nainom kae
jedno jer je podmet po vrsti neraz-lian41. A nerazlino je
ono emu je oblik nerazdjeljiv (ili nerazluiv) prema
sjetilnosti; doim je podmet ili ono prvo ili ono posljednje
naprama 20 svrsi. Jer i za vino se kae da je jedno i za vodu
da je jedna, kao ono to je nerazdjeljivo prema obliku, i sve
se tekuine zovu jedno (kao ulje i vino) i taljevine, jer je
svima posljednji podmet isto; naime: sve su one ili voda ili
zrak.
* Bilo koja toka moe ostati vrsta, dok crta rotira oko
nje; a toka nema veliine (D. R.).

41
Gr. *; lat. indifferens; engl. does not di f f er (or
is uniform); fran. ne di f f ere pas...; njem. unterschiedlos; rus.
.

Jedno se kae i stvarima kojima je rod jedan ali se razlikuje


po oprenim razlikama, i sve se 25 one nazivaju jedno, jer je
jedan rod koji je podmet razlikama (kao to su jedno i konj i
ovjek i

8<

160

pas, budui da su svi ivotinje), a slino nainu kojim je i tvar jedna.


tima se katkad tako kae da su jedno, a katkad se istim naziva
njihov vii rod, ako su posljednje vrste svojeg roda, to jest 30 koji je
iznad tih, na primjer istokraan i istostra-nian 42 jedan su te isti lik, jer
su oba trokuti; ali nisu isti trokuti.
41

Ili 'takmokrak' i 'takmostran'. 118

Uz to, jedno se kae i stvarima kojima je pojam biti jedne


nerazluiv naprama pojmu koji pokazuje drugu (jer je po sebi svaki
pojam razdje-ljiv); naime, tako je jedno i ono uveano i ono 35
smanjeno, jer mu je pojam jedan, kao to je pri plohama pojam oblika.
U cijelosti, one stvari ko- 1016 b jima je nedjeljivo miljenje kojim se
poima bit, i ne moe se odvojiti ni u vremenu ni u mjestu ni u pojmu,
te su najvie jedno, a meu njima one koje su bivstva. Jer openito
takve stvari koje nemaju razdvajanja, ukoliko ga nemaju, zovu se
jedno; na primjer ako kao ovjek nema razdva- 5 janja (ili razdiobe),
jedan je ovjek; ako pak kao ivotinja, jedna je ivotinja; ako opet kao
veliina, jedna je veliina. Dakle, veina se stvari naziva jedno po
tome jer neto drugo jedno ili ine ili imaju ili trpe ili se prema tome
odnose; a posebno se nazivaju jedno one kojima je bivstvo jedno, i to
jedno ili po neprekidnosti ili po obliku ili po pojmu; jer raunamo kao
vie (mnoge) ili one stvari koje nisu neprekidne ili kojima oblik nije
10 jedan ili kojima pojam nije jedan. I zatim, jednom kaemo kako je
jedno bilo to ako je koliina ili neprekidno, drugi put opet ne ukoliko
nije togod cijelo, to jest: ukoliko nema jedan oblik; tako, na primjer,
vidjevi bilo kako sloene dijelove cipele, ne bismo rekli kako su
jedno, osim moda zbog neprekidnosti, nego samo kad su tako 15
sloeni da su cipela i ve imaju jedan oblik. Zbog toga je od svih crta
krivulja kruga najvie jedna, jer je cjelovita i savrena.
Biti jedno znai biti neko poelo broja; jer prva mjera je poelo;
naime, ono ime prvo togod spoznajemo to je i prva mjera svakog
roda. Dakle, 20 jedno je poelo spoznatljivoga za svaku pojedinanost. Ali to jedno nije isto u svim rodovima; jer jednom je
etvrtinka, a drugi put samoglasnik ili suglasnik; i drukije je za teinu
a drukije za kretanje. Ali svugdje jedno je nedjeljivo, bilo koliinom
bilo oblikom. Tako, ono to je nedjeljivo prema koliini te u svakom
smjeru i nema polo- 25 aja, naziva se jednoa (ili jedinica)43; ono to
je posve nedjeljivo a ima poloaj, toka; ono to je jednosmjerno
djeljivo, crfa; ono to je tako u dva smjera, ploha; ono pak to je
posve djeljivo i u tri smjera prema koliini tijelo je. I obrnuto, ono
to je djeljivo u dva smjera to je ploha, ono pak jednosmjerno crta,
dok ono to nije nikako djeljivo prema koliini toka je ili jednoa:
ako 30 nema poloaja, onda je jednoa; ako je s poloajem, onda je
toka.

161

" Vidi ranije tumaenje rijeci .

44

Gr. xer" ; lat. analogice; engl. analogi-cally (or by


analogy); fran. par analogie; njem. der Analogie nach; rus. no
; hrvatski 'prema nalii' ili 'prema analogiji'.
41
Ili Oblik kategorije'; lat. 'eadem praedicationis figura' (p.p.).
Dakle, jedne su stvari jedno prema broju, jedne prema obliku, jedne
prema rodu, jedne prema analogiji.44 Po broju su one kojima je tvar
jedna; oblikom one kojima je pojam jedan; rodom one kojima je isti
obrazac priroka45; a prema analogiji one koje se odnose kao jedno
prema drugome. I 35 uvijek one potonje slijede one prethodne, na primjer: one stvari koje su to brojem, jedno su i oblikom; doim one koje
su to oblikom, nisu sve i brojem, ali su rodom jedno sve koje su i obli1017 a kom; nu one koje su jedno rodom, nisu sve i oblikom, nego
analogijom; one opet koje su analogijom, nisu sve i rodom.
Bjelodano je kako e se 'mnogo' 44 govoriti opreno 'jednom'. Jedne
su stvari 'mnogo' jer nisu neprekidne, druge jer imaju tvar djeljivu
prema obliku, bilo prvu bilo posljednju, tree jer imaju vie pojmova
svoje biti.
Bie*1 se jednom govori prema prigotku, jednom po sebi; prema
prigotku, kao kad kaemo da je tkogod pravedan obrazovan, i da je
ovjek obrazovan i obrazovani je ovjek, slino kao da kaemo kako
obrazovani gradi, jer je (kue) graditelju pripalo da bude obrazovan ili
obrazovanomu da bude graditelj (jer biva ovo' znai je
prigodak ovome'), a tako je i s onim to je reeno; jer kad kaemo
kako je ovjek obrazovan i obrazovani je ovjek i bijeli je obrazovan
ili takav je bijel, onda je to zbog toga to je oboje pripadno istome:
ono prvo zbog toga to je pripadno biu (onome to jest); a obrazovani
ovjek jer je 'obrazovani' prigodak 'ovjeku' (i tako se kae da i 'nebijelo' biva, jer jest ono emu je to prigodak).
Dakle, tako se kae onim stvarima koje jesu prema prigotku: ili
zbog toga to oboje prisustvuje u istome biu, ili jer je prisutno u
onome kao biu, ili zbog toga to je ono podloga onome emu se samo
pririe.
44
Gr. ; lat. multa; engl. ; fran. le Multiple; njem. das
Viele; rus. , a u orije-vodu ; hrvatski
'mnogo', 'mnogost'. u novogrkom je kao jednina
(mnogost), dok bi prema izvorniku bilo 'mnoee stvari', 'mnogo-sti'.
47
Gr. Sv; lat. ens; engl. being; fran. l'tre; (l'etant); njem. das

Seiende; rus. cyu{ee; bie je inae ono to jest ili koje bude; vidi i
ranija tumaenja dotinog pojma.
" To jest: 'likovi kategorija' (praedicationis figurae);
njihov potpun popis nalazi se u djelu Kategorije (lb 25
27).

stvarima se kae da jesu po sebi onako kako pokazuju obrasci


priroka;48 jer kolikostruko se oni izriu tolikos.truko se i bitak
oznauje. A budui od priroka (ili pridjevaka) jedni oznauju to jest,
25 dragi kakvo, trei koliko, etvrti prema emu je to; neki opet
tvorbu ili trpnju, neki gdj e, neki kad svakomu od tih bitak isto
oznauje. Jer nita se ne razlikuje 'ovjek oporavljajui se' i 'ovjek se
oporavlja' ili 'etajui' i 'reui' ovjek i ovjek koji 'eta' ili 'ree', te
slino i u osta- 30 lome.
Uz to, 'biti' i 'jest' znai da je neto istinito; a 'ne biti' kako nije
istinito, nego je lano. Slino je u potvrivanju i nijekanju, kao 'Sokrat
je obrazovan' znai da je to istinito, ili 'Sokrat je ne--bijel' da je to
istinito; ali kod primjera 'promjer nije sumjeran'49 lano je rei da jest.
I dalje, biti' i "bie' znai da neke od reenih 35 stvari jesu
mogunou, a druge svrnou. Jer 1017 b kaemo da
jest 'ono to vidi' i ono to vidi mogunou i ono to vidi
svrnou; isto tako pridajemo znanje i onome to se moe
posluiti znanou i onome to se njome slui; te da 'je
'miru- 5 jue' i ono u emu je ve prisutno mirovanje i ono
to moe mirovati. A slino je i s bivstvima. Jer kaemo
kako je Hermo u kamenu, i pola crte u cijeloj, te da je ito
to jo nije zrelo. Nu kad je to mogue a kad nije, valja

Bivstvo50
51

se nazivaju i jednostavna tijela, kao 10 zemlja, oganj, voda i slino,


te u cijelosti tjelesa i od njih sastavljene ivotinje i boanska bia52 i
njihovi dijelovi. Sva se ta nazivaju bivstva jer se
ne pririu kakvu podmetu, nego se druge stvari njima pririu.
Drugim nainom, to god je uzrok bitka, prisutan u tima stvarima
koje se ne izriu 15 prema podmetu, kao dua u ivotinji. I zatim,
koji god dijelovi to su prisutni u tima te ih omeuju i oznauju
kao to odreeno, i koji kad se ukinu, ukida se i cjelina, na

163

primjer kao to je ploha potrebna tijelu kako kau neki 53 i


crta plohi; i u cijelosti tima se broj ini 20 takvim (jer ukine li se
on, nita ne postoji, i on odreuje sve). Uz to, i bit 54, kojoj je
pojam odredba, takoer se naziva bivstvo svake pojedinanosti.
Slijedi, dakle, da se na dva naina kae bivstvo: posljednji
podmet, koji se ne moe priricati emu drugom, i bilo koje
odreeno bie, koje je i odjeljivo, a takav je oblik i lik svake
pojedinanosti. 25

Iste55 se jednom kae (o stvarima) prema prigotku, kao tijelo' i


'obrazovano' je isto, jer su pripadni istomu; a 'ovjek' i
'obrazovano', jer je jedno pripadno drugome; dok je 'obrazovano'
30 'ovjek', jer je pripadno 'ovjeku': to oboje s tim i to s obojim
od tih, jer se isto kae Obrazovan ovjek' kao i 'ovjek' i
Obrazovano', te opet jedno kao i drugo. (Zbog toga se sve te stvari
ne izriu openito; jer nije istinito rei kako je isto svaki ovjek i
'obrazovano'. Jer openitosti su pri- 35 sutne po sebi, dok prigoci
nisu po sebi, nego se 1018 a naprosto izriu pojedinanostima;
naime, ini se da jest isto "Sokrat' i Obrazovani Sokrat', ali se

53

Pitagorejci i platonici.
Vidi ranije tumaenje izriaja t t ,
ili 'quod quid erat esse', koji je ovdje u novogr. prijevodu ETvat (stvarna bit).

Gr. ; lat. eadem; engl. the same; fran. le Mirne,


Identigue; njem. Dasselbe (Identische); rus. .
Upotrijebljen je mnoinski oblik od , koji je u hrvatskom
uputno prevoditi doslovno.
'Sokrat' ne kae mnogima, te se zbog toga i ne govori 'svaki Sokrat'
kao 'svaki ovjek'.)
54

Dakle, jedne se stvari zovu iste tako, doim druge po sebi, kao i
jedno. Jer kojima je tvar jedna ili oblikom ili brojem nazivaju se iste,
te kojima je bivstvo jedno, pa je bjelodano da je istost nekakva
'jednost' bitka ili vie stvari ili kad se jedno upotrebljava kao da ih je
vie, kao kad se kae da je neto isto sa sobom samim, jer se ono tada
upotrebljava kao da je dvoje.
Stvari se zovu druge kojima je 'vie' ili oblika ili tvari ili
(pojmovne) odredbe bivstva. U cijelosti, ono to je opreno 'istome'
naziva se drugo.
Razliite se nazivaju one stvari koje, iako su drukije, u neemu su
isto, samo ne brojem, nego ili oblikom ili rodom ili nalikom; uz to, i
one kojima je rod drukiji, te protivnosti; i one koje u bivstvu imaju
neku 'dragost'.

* Gr. ti : lat. diversum; engl. offter (di f f e- rent);


fran. l'Autre; njem. Anderes; rus. , ; hrv.
'drugo' ili 'drukije'.

56
57

Ili: koje su odreene kao iste (koje imaju iste atribute), p.p.
Podrazumijevaju se 'pridjevci' (atributi) od kojih je svaki jedna
od protimbi (ili protivnosti), kao: toplo i hladno, suho i mokro,
hrapavo i glatko, tvrdo i meko, bijelo i crno, slatko i gorko. Prema
Aristotelu, vanija su prva dva para protimbi (D. R.).

Sline se nazivaju one stvari koje posve isto trpe 57, ili koje su
podnijele (pretrpjele) vie istoga negoli druge, ili kojima je jedna
kakvoa; te prema kojima se mogu mijenjati protivnosti, od kojih je tu
vie ili su one vanije, i takva je stvar slina dragoj. 51 A stvari koje su
opreno slinima nazivaju se 'nesline'.

10 Opreke59 se nazivaju protuslovlje i protivnosti, ono to je


prema emu60, lienost i stanje, te krajnosti iz kojih su i u kojima
su nastanci i nestanci. I stvari koje ne mogu biti istodobno
prisutne u onome to ih obje prima, takoer se zovu oprenim, ili
one same ili ono iz ega su. Jer 'sivo' i 'bijelo' nisu istodobno
prisutni u istome, zbog toga su oprene one stvari iz kojih su
sastavljeni.Protivnosti61
62
se zovu one stvari, razliite prema rodu, koje ne mogu istodobno biti
prisutne u istome; te one to se najvie razlikuju meu onima u istome
rodu; i one to se najvie razlikuju u istome 'onome koji ih moe
primiti'63; pa one koje se najvie razlikuju meu onima to su pod
istom mogunou; i one kojima je razlika najvea, ili naprosto ili
prema rodu ili prema vrsti. Ostale se stvari zovu protivnostima jedne
zbog toga to posjeduju takve protivnosti, druge to ih mogu primiti,
tree to mogu tvoriti ili trpjeti takve, ili ih tvore i trpe; ili su
odbacivanja ili primanja ili posjedovanja i liavanja tih takvih. Budui
se jedno i bie kau mnogovrsno, nuno je da tako
" Gr. & ; lat. opposita; engl. opposite; fran. les
opposis, oppose; njem. Entgegengesetzt; rus. ;
i u novogr. termin se mijenja: (opreke).
** Gr. & ; lat. ad aliquid; engl. relative terms; fran.

165

relatifs; njem. das Relative; rus. -; hrv. je obino


'odnosi' ili 'odnoaji', a ovdje je preneseno doslovno 'ono to je
prema emu'.
" Ne moe se rei kako su 'sivo' i bijelo' opreke, ali se kae da
su opreke one stvari od kojih su sastavljeni, naime: 'crno' i "bijelo'
(D. R.).
Gr. ; lat. contraria; engl. contrarv; fran. contraires;
njem.
Kontrar;
rus.

(i
).
Hrvatski
protivnost,
protimba,
protivtina, ali gdjekad i opreka, jer su ti nazivci ili podudarni ili
istovjetni, kao i u ruskome. Ali, kako ih Aristotel razlikuje, i
prevoditelj se trsi zadrati tu razliku.
Gr. (doslovce: 'koji moe primiti'); lat. susceptivus;
engl. recipient subject; fran. qui les re-goit; njem. aufnehmende
(Substrat); rus. u
.
slijede i ostale stvari koje se prema njima kau, tako da i 'isto'
i 'drugo' i 'protivno' budu razliiti prema svakom pojedinom
priroku.UDruge po vrsti nazivaju se one stvari koje, iako su
istog roda, nisu podreene jedna drugoj, ili |Qjg koje, iako su u
istome rodu, imaju neku razliku; ili koje u bivstvu imaju neku
suprotnost. Uz to, i protivnosti su 'druge po vrsti' negoli izmeu
sebe, ili sve ili one kojima se govori u prvotnom smislu64
65
; i sve one kojima su u posljednjoj vrsti roda66 pojmovne odredbe
razliite (kao to su 'ovjek' i 5 'konj' nerazdjeljivi po rodu, dok su im
odredbe razliite); te sve one koje, budui u istom bivstvu, imaju
nekakvu razliku.67 A 'iste po vrsti' su one stvari koje se govore opreno
tima.]]
U Prvanje i potonje** nazivaju se jedne stvari pretpostavljajui da
postoji neko prvo i poelo u svakom rodu zbog toga to su
blie nekakvu 10 poelu (ili poetku), koje je odreeno: ili
naprosto, ili po naravi, ili prema emu, ili prema gdje, ili od
nekih; kao to su neke stvari 'prvanje'

To jest 'kategoriji' (p.p.). 45 Usp. a 2531 za razliku od 31


35. " Lat. in nitima generis specie (seu infima species generis).
" Mjesto nije u cijelosti jasno. Prema Aleksandru, Aristotel
hoe rei kako se pojedinanosti s istom 'vrsnom' biti razlikuju u
pojedinanu bivstvu. On pretpostavlja kako su posrijedi tijela
poput zemlje i vode (koja su 'drukija po vrsti') a da nisu oprena
poput ognja i vode. Prema Asklepiju rije je razliitim
pratvarima u 'sloenim supstancijama', kao to su 'hladno' i
'toplo' u ovjekovoj biti. Sam Ross (od kojega i potjee cijela ova
primjedba) pretpostavlja da je tu rije atributima to su u
razliitim vremenima prisutni u istome bivstvu (p.p.).
" Gr. *al ; lat. priora et posteriora; engl. prior
and posterior; fran. anterieur et posterie-ur; njem. f rti her und

spdter; rus. ->\ () u


; hrv. ili 'prije i poslije', 'prijanje i poznije' ili
'ranije i kasnije' ili 'prvanje i potonje'.
prema mjestu zbog toga to su blie ili nekom mjestu koje je po naravi
odreeno (kakvo je sredina ili kraj) ili nasumce, dok ono koje je dalje
to je 'potonje'. Druge su stvari takve prema vremenu (neke zbog toga
to su dalje od sadanjosti 69, kao dogaaji iz prolosti, jer je trojanski
rat pr-vanji od perzijskog rata, budui da je odmaknu-tiji od
sadanjosti; druge opet jer su blie sadanjosti, kao budui dogaaji,
jer su Nemejske prvanje prema Pitijskim igrama, budui da su blie
sadanjosti, uzimajui sadanjost kao poelo i ono prvotno). Neke su
pak takve prema kretanju (jer ono to je blie prvome pokretani to je i
prvanje, kao to je dijete naprama muu; a to samo je i poelo
naprosto).
Druge su pak takve prema mogunosti (jer ono to premauje
mogunou to je i prvanje, naime: ono koje je 'monije'; takvo je
ono prema ijoj odluci /volji/ nuno slijedi drugo ili 'potonje', tako te
ako se prvo ne kree, ni ovo se ne kree, a kree li se ono, kree se i
ovo; i volja /ili izbor, odluka/ je poelo). Neke su opet takve prema
poretku (a takve su stvari rasporeene prema neemu odreenom i po
nekom pravilu, kao to je drugi ovjek u zboru prvanji naprama treem, i sedma struna naprama osmoj 70, jer jednom je poelo zborovoa,
a drugi put srednja struna).
Gr. rt ; lat. Nunc; engl. the present; njem. die
Gegemvart; rus. , renepb, ovdje or -^
; hrv. sada, sadanjost. Novogr.
(od sadanjeg vremena).

70
Aristotel
aludira
na
'osmostruno'
glazbalo
kord), vrstu lire (p.p.).
71
Ili: prema pojmovnoj odredbi.
71
Ili: prema sjetilnoj zamjedbi (lat. secundum sen-sum).

(okta-

Dakle, te se stvari nazivaju prvanjim na taj nain, dok se drugim


nainom naziva ono to je prvanje za spoznaju i kao naprosto
prvanje; od tih opet one (stvari) koje su prema pojmu 71 razliite su od
onih koje su prema sjetilnosti. 72 Jer prema pojmu prvanje su
openitosti, a pojedinanosti prema sjetilnosti. I, prema pojmu, prigodak je 'prije' od cjeline, kao 'obrazovano' od 'obrazovanog ovjeka',
jer pojam nee biti cijel 35 bez dijela, pa ipak Obrazovano' ne moe
opstojati ako nema koga obrazovana. Uz to, prvanjima se zovu
trpnosti73 prvanjih stvari, kao pravoa naprama ravnoi, jer je prvo
trpnost crte a drugo povrine. Dakle, te se tako zovu prvanje i 1019 a
potonje (ili ranije i kasnije), doim druge prema naravi i bivstvu,
naime one koje mogu bivati bez drugih, dok te ne mogu bez njih,
kakvom se razdiobom sluio i Platon74. (Budui se bitak kae
mnogovrsna, prvo je podmet prvanji, i zbog to- 5 ga je bivstvo

167

prvanje, a zatim su drukije stvari koje su prema mogunosti od onih


koje su prema svrnosti, jer jedne su prvanje prema mogunosti a
druge prema svrnosti, kao to je prema mogunosti takva polucrta u
odnosu na cijelu, ili dio naprama cjelini, ili tvar naprama bivstvu, dok
je to prema svrnosti potonje, jer e ono biti tek poto se raspadne
cjelina.) A na stanovit 10 nain sve stvari nazvane prvanje ili potonje
(ili 'ranije ili kasnije') nazivaju se tako prema tima. Jer jedne mogu biti
bez drugih prema nastanku, kao 'cijelo' bez dijelova, a druge prema
nestanku (ili raspadu), kao dio bez cjeline, te slino i s ostalima.

12

Mogunost75 se zove poelo kretanja ili promje- 15 ne u emu


drugome ili kao u drugome, kako je
71

Ili svojstva, odreenosti, 'atributi'; vidi i ranije


tumaenje nazivka lti&o^.
" Misli se na kakvu Platonovu usmenu izjavu, jer
se takvo to ne nalazi u njegovim djelima, ukoliko
nisu posrijedi kako predmnijeva D. Ross platonike Divisiones (p.p.).
75
Mogunost, monost, mo, sposobnost; gr.
; lat. potentia; engl. potency; fran. puissance,
facult, capacit, aptitude, pouvoir, force (to sve
navodi J. Tricot); njem. Vermogen; rus. ,
-, . Ukoliko bi 'mogunost'
znaila i eventualnost, vjerojatnost, mogla bi se
upotrijebiti i rije 'monost' kad su posrijedi dva
znaenja i potentia (monost) i possibilitas
(mogunost).
25
na primjer kuegradnja mogunost koja nije prisutna u izgraenoj
kui, dok je lijenitvo mogunost koja moe biti u lijeenome, ali ne
kao u izlijeenome. Dakle, mogunost se naziva poelo promjene ili
kretanja u drugome ili kao u drugome, ili pak od drugoga ili kao od
drugoga; jer kada prema tome 'trpee176 trpi neto, kaemo kako je ono
uzmono trpjeti, jednom kad je to bilo to, drugi put ne naprama
svakoj trpnosti, nego samo naprama onom to je 'nabolje'. I dalje,
mogunost da se togod lijepo obavi ili prema izboru, jer pokatkada
onima to samo hodaju ili govore ali ne ni lijepo ni kako naka-nie
kaemo kako ne mogu ni govoriti ni hodati. A slino i trpnji. Uz
to, bilo koja stanja77, prema kojima su stvari .u cijelosti netrpne, ili
nepromjenljive ili se lako ne pokreu 'nagore', zovu se mogunosti. Jer
stvari se lome, troe, svijaju i uope upropauju ne po moi nego po
nemoi i to im neto nedostaje; i stvari su 'netrpne' prema takvima,
kad jedva i neznatno trpe zbog svoje mogunosti te uzmaganja i jer su
u odreenu stanju.
76
Gr. ro ; lat. quod patitur; engl. the passive
thing (or a patient); fran. le patient; njem. das Leidende; rus. npexepneeaiou\ee; hrvatski ono koje trpi
ili 'trpee'.

77

Vidi kasnije tumaenje pojma n


Gr. ro ; lat. sedativum; engl. what is static; fran. ce qui
peut produire le repos; njem. das Stillstand Bewirkende; rus. inae
, a ovdje ro, ; dakle: ono
koje togod (za)ustavlja ili 'zaustavljajue'.
Budui se mogunost kae tolikostruko, mogu (ili kadar) jednim se
nainom kae onome to ima poelo kretanja ili promjene (jer i ono
'zaustavljajui'78 neto je uzmono) u drugome ili 35 kao u drugome;
drugim pak nainom ako togod 1019 b drukije od njega ima takvu
mogunost; treim nainom opet ako ima mogunost mijenjanja u bilo
to, bilo to 'nagore' bilo 'nabolje' (jer je ini se i 'propadaj ue'
uzmono propadati, inae ne bi propadalo, kad bi bilo neuzmono.
Ovako pak ima neko raspoloenje79 te uzrok i poelo takve trpnosti, pa
se jednom ini takvim zbog toga to ima neto, drugi put opet jer se
liava ega; nu ako je lienost nekakvo stanje ili imanje sve e
stvari biti uzmone zbog toga to imaju neto; ako pak nije [jer
uzmono je imati nekakvo stanje ili poelo] 80 sam nazivak je
istoimen81, tako te je neto uzmono zbog toga to ima nekakvo stanje
i poelo a i zbog toga to ima njegovu lienost, ako se moe 'imati'
lienost); dalje opet drugim nainom ako nita drugo, a ni sama
stvar kao drugo, nema mogunost ili poelo to je razorno za nju. Uz
to, sve su te stvari 'uzmone' ili samo zbog toga to se moe dogoditi
da nastanu ili ne nastanu, ili to to mogu lijepo. Jer takva je
mogunost prisutna i u neivim stvarima, kao u spravama. Jer jednoj
liri kau kako se moe oglasiti, a drugoj kako ne moe, ako nije
dobra zvuka.
n

Gr. *i &; lat. dtepositio; engl. disposition; fran. dteposition;


njem. Disposition; rus. -; dakle 'raspoloenje'
ili 'sklonost'. Vidi i kasnije tumaenje. U novogrkom je &
(sklonost, raspoloenje, poloaj).
" Prema W. Jaegeru, ovo mjesto nije jasno, i tekst je
vjerojatno oteen (p.p.).
" Ili: upotrebljava se 'dvoznano', u dva razliita
znaenja (p.p.).
" Nemogunost, nemonost, bezmonost, nemo. Gr.
; lat. impotentia; engl. impotence (inca-pacity); fran.
l'impuissance;
njem.
Unvermogen;
rus.
inae
(neMoiub, ), a ovdje
HecnocodHocTb.

'Nemonost'*1 je lienost mogunosti, naime: onoga poela kakvo je


opisano ili u cijelosti ili u emu to bi ga po naravi imalo, ili pak
kad bi ga po naravi ve trebalo imati; jer ne bismo kazali jednako

169

kako je 'neuzmoan' raati djeak, mu i ukopljenik. Uz to, svakoj


mogunosti odgovara oprena nemogunost, i onoj to je samo
pokretaka i onoj to je lijepo'83 pokretaka. Dakle, jedne se stvari
zovu 'neuzmone' prema takvoj nemogunosti, druge opet drugim
nainom, kao: mogue i nemogue. 84 Naime, nemogue je ono emu
je protivnost po nunosti istinita (kao to je nemogue da promjer
bude sumjeran, jer je to la, ikojoj protivnost nije samo istinita, nego
je 25 i po nunosti; a da je sumjeran nije samo lano, nego je i po
nunosti lano). A protivno tome, ono mogue, nastaje kad protivnost
nije nuno i la, kao to je mogue da ovjek sjedi, jer to to on ne
sjedi nije po nunosti la. Dakle, mogu- 30 e jednim nainom, kao
to rekosmo, znai ono to nije po nunosti la, drugim nainom ono
to jest istinito, treim pak ono to moe biti istinito. (Preneseno se u
geometriji govori 'mogunosti'.)
11
Ili: 'dobro' ili 'uspjeno* ili 'skladno'; gr. ; lat. bene; engl.
successfully (well); fran. comme U convient; njem. gut; rus. ,
, . Novogrki (ispravno, pravo).
" Aristotel sada (kako potkrepljuje i D. Ross) prelazi na
neto drukije znaenje nazivka i ; u
hrvatskom: uzmoan-neuzmoan, mogu--nemogu; fran.
ima l'possible et l'impossible; a rus. u
.
" Posrijedi su 'kvadrati' i 'kubovi', pri emu se govori
'potenciji' (gr. ; lat. potentia; engl. potency or
power; fran. puissance; njem. Potenz; rus. creneub
, ).

To su dakle 'mogunosti' koje nisu prema mo- 35 gunosti. One


pak koje jesu prema mogunosti, sve se govore u odnosu prema onoj
prvotnoj, a 1020 a ova je poelo promjene u drugome ili kao u drugome. Jer ostale se zovu mogue (uzmone): jedne zbog toga to neto
drugo ima takvu mo nad njima, druge zbog toga to je ono nema,
tree zbog toga to je ima na odreen nain. Isto je i s onima koje su
nemogue (neuzmone). Tako te e primjerena odredba prvotne
mogunosti biti: promjembeno poelo u drugome ili pak (u isto- 5
me) kao drugome.
13 Koliko*6 je ono to je djeljivo na 'prisutnine'87 od kojih je svaka i
pojedina po naravi jedno i neko 'ovo'. Tako je mnotvo neka
koliina, ako je togod brojivo, kao i veliina, ako je togod
mjerivo. Mnotvo se naziva ono to je po mogu- 10 nosti

djeljivo na ne-neprekidne dijelove, dok je veliina ono to je


djeljivo na neprekidne dijelove. Ono od veliine to je
neprekidno u jednom smjeru je duina, u dva irina, a u tri
smjera dubina. A od tih, ogranieno mnotvo je broj, duina crta,
irina ploha, dubina tijelo. Uz to, jedne se stvari zovu 'kolike' po
sebi, a druge po prigotku, kao 15 to je crta 'kolika' po sebi, a
'obrazovano' je 'koliko' prema prigotku. Od onih koje su po sebi,
jedne su takve prema bivstvu, kao to je crta nekakvo 'koliko' (jer
u pojmu koji govori to jest prisutno je neko 'koliko'), dok su
druge trpnosti i stanja takva bivstva, kako je mnogo i malo, 20
dugo i kratko, iroko i usko, duboko i plitko, teko i lagano i
tome slino. A veliko i malo, te vee i manje, uzimani bilo po
sebi bilo u odnosu jedno prema drugome, zapravo su trpnosti
koliine po sebi; ali se ti nazivci preneseno primjenjuju i na
druge stvari. Od stvari koje se nazi- 25 vaju 'kolike' prema
prigotku, jedne se zovu tako kako je reeno da su i 'obrazovano' i
'bijelo' koliko, zbog toga to je neko 'koliko' ono u emu su
prisutni; druge pak kao kretanje i vrijeme, jer se i te zovu nekim
'kolikim' i neprekidnima, 30 zbog toga to su djeljive one stvari
kojima su ove trpnosti. Ne kaem 'ono to je pokrenuto', nego

" Ili 'koliina' ili 'kolikoa'; gr. ; lat. quan-tum; engl.


quantity (quantum); fran. quantite; njem. Quantitatives; rus.
. Izvorno je zapravo 'koliko', i ini mi se kako je
potrebno razlikovati dotino ime od (lat. quantitas),
iako to veina europskih prijevoda ne razlikuje.
" Ili: na 'sastavine', 'sastojine', 'sastavne dijelove'; gr.
; lat. insita; engl. constituent parts; fran. dlements
integrants; njem... innewohnende; rus. nacrtu;
novogrki tono potkrepljuje takav prijevod
(sastavni dijelovi).
'ono kuda88 je pokretano'. Jer budui je ono 'koliko', i kretanje je koliinsko, a zbog toga i vrijeme.
4
14 'Kakvo se jednim nainom naziva razlika bivstva; na primjer:
ovjek je ivotinja koja je neto 'kakvo', jer je dvonoan, a konj
jer je etvero- 35 noan; dok je krunica 'kakav' lik, jer je bez kutova, tako te je kakvoa90 razlika prema bivstvu. Dakle, jednim
nainom kakvoa se zove razlika 1020 b bivstva; drugim pak
nainom kao nepokretnine i matematike stvari, kao to su
brojevi kakvoni, poput onih to su sloeni i koji nisu samo
prema jednom, nego oni kojih su oponaak ploha i kru- 5 to tijelo
(koji su kolikoput koliki ili kolikoput koliki kolikoput)91, i u
cijelosti: ono to je mimo 'koliko' prisutno u bivstvu. Jer bivstvo
je svakog broja ono to je on jedanput, tako od broja 6 nije ni

171

ono to je dvaput ni ono triput, nego jedanput, jer 6 je jedanput 6.


Uz to, i trpnosti92 pokretnih bivstava, kao toplina i hladnoa,
bjeloa i cr- 10 noa, tekoa i lakoa i slino, prema kojima se
kae da se tijela mijenjaju, kad se one promijene. Uz to, prema
kreposti i poroku, i u cijelosti prema zlu i dobru. Tako te bi se
'kakvome' govorilo gotovo na dva naina, od kojih je jedan
poglavitiji. Naime, prvotna kakvoa je razlika bivstva (a kakvoa
koja je u brojevima dio je te, 15

" To jest: prostor.


" Gr. ; lat. quale; engl. quality; fran. la qualite; njem.
das Qualitative; rus. . Kada postoji i (lat.
qualitas), to je kakvoa i svojstvo, mislim da je potrebno
razlikovanje, iako ga u veine prevoditelja nema; dakle: kakvo.
* Gr. ; lat. qualitas; engl. quality; fran. la qualit;
njem. Qualitdt; rus. . Bjelodano je dakle da Aristotel
razlikuje 'kakvo' i 'kakvoa' upravo kao i 'koliko' i 'kolikoa'.

To jest: proizvodi dva, odnosno tri faktora ili jednostruke,


odnosno dvostruke mnoidbe (p.p.).
n
Podrazumijeva se 'kakav se kae i za trpnosti...' jer je ona
nekakva razlika bivstava, ali ili ne /od/
pokrenutih stvari ili ne kao pokretnina). Zatim,
i trpnosti pokrenutih stvari kao pokretnina, te
razlike kretanja. A krepost i porok nekakav su
dio tih trpnosti, jer pokazuju razlike kretanja i
djelovanja, prema kojima one stvari koje su u 20
kretanju tvore ili trpe ili runo. Jer ono
to je uzmono ovako se kretati ili djelovati dobro je, ono pak koje to ini onako, protivno, nevaljalu je. Dobro i zlo najvie oznauju "kakvo'
u produevljenih bia, a meu tima opet najvie
u onih koja posjeduju izbor.93
25

Gr. ; lat. electio; engl. purpose; fran. ; njem.


Vorsatz; rus. , , a u ovome prijevodu je
-. Ta vieznanica je i izbor i odluka i
nakana i namjera i pothvat. I kako je posrijedi 'razumski i promiljen
izbor', novogrki prijevod (volja, odluka) zapravo je zamjena
dva srodna Aristotelova termina.
94
Gr. u; lat. ad aliquid (relationem habere); engl. relative;
fran. relatif; njem. das Relative (rela-tiv); rus. ,
. Dakle: Ono to je prema emu', 'to se odnosi', Odnos',
'odnoaj'.

Ili: 'ono to je vie puta' prema 'onome to je u emu drugom


sadrano vie puta' (prema D. R.).
Prema emu9* se jednom kae onome to se odnosi kao
'dvostruko' prema 'polovici' i 'trostruko' prema treini, i naprosto kao

'mnogostruko' prema 'mnogodijelnome'95, i 'premaujue' prema


'premaenome'; drugi put, kao 'zagrijavajue' prema 'zagrijavanome' i
'sjekue' prema 'sjeenome', i uope: tvorbeno prema trpnome. Zatim
kao 'mjerljivo' prema 'mjerilu', 'spoznatljivo' prema 30 'znanju', i
'sjetilno' prema 'sjetilnosti'. Prve se stvari zovu (odnosne) prema broju,
ili naprosto ili odreeno, naprama samim brojevima naprama
jednom (kao to je 'dvostruko' prema jednome odreen broj, a
'mnogostruko' je po broju prema jednom, ali ne odreeno, kao to je
ovo 35

173

1021 a
ili ono; jedan i pol naprama dvije treine 96 po broju je odnos
prema odreenom broju. A nepravi razlomak prema pravom
razlomku97 po broju je u neodreenom odnosu, kao to je i
'mnogostruko' naprama broju 1. Premaujue prema premaenome u cijelosti je neodreeno prema broju; jer broj je sumjeran i
broj se ne pririe onome to nije sumjerno; doim je
premaujue naprama pre-maenom 'tako mnogo i jo neto
vie', a ovo neto je neodreeno, jer ono moe biti bilo koje: ili
jednako ili nejednako prema 'tako mnogo'.) Tako se dakle sve te
stvari kau 'prema neemu' u odnosu na broj i trpnosti su broja,
te, uz to, i 'jednako' i 'slino' i 'isto', iako na drugi nain, (jer sve
se kazuje prema jednom; pa su 'iste' one kojima je jedno
bivstvo, 'sline' kojima je jedna kakvoa, a 'jednake' kojima je
jedno ono 'koliko'; a jedno je poelo i mjerilo broja, tako te se
sve te stvari kazuju 'prema neemu' naprama broju, iako ne
istim nainom).
** Gr. ti , prevodi se-razliito:
lat. sesquialterum ad sesquialterum; engl. that which ts 1
112 times something else to that so-mething; fran.
sesquialtere au sussesquialtere; njem. anderthalb zu zwei
Drittel; rus. -
; zapravo je posrijedi 3/2
naprama 2/3, kako je i u novogrkome prijevodu.
"Ili: ono to je
puta neto drugo (prema
D. R.).
" Ili: 'inima, provedbama, zbiljnostima' (p.p.).
" Nije jasno na koje se djelo odnosi ova primjedba, a
smisao je da ostvarenost brojnog odnosa ne ukljuuje
zbiljsku djelatnost (ili in), kao u sluaju opisanih 'monosti'
(prema . .).
Tvorbene i trpne stvari su takve prema tvorbe- 15 noj i trpnoj
mogunosti te djelatnostima98 mogunosti, kao ono koje
zagrijava naprama onome koje se moe zagrijavati, jer moe
zagrijati, pa opet zagrijavajue naprama zagrijavanome i
sjekue naprama sjeenome, kao one (stvari) koje djeluju.
Doim, odnosi prema broju nisu djelatnosti, osim na nain kako
je to drugdje opisano;99 jer u nj i20 ma nisu prisutne
djelatnosti prema kretanju. Od odnosa koji su prema
mogunosti neki su jo i prema vremenu, kao to je Ono koje je
nainilo' naprama nainjenome i 'ono koje e nainiti' naprama
onome sto e se naini ti. Jer tako se i kae kako je otac sinu
otac; naime: jedan je neto uinio, dok je drugi neto pretrpio.
Uz to, neke 25 su stvari Odnosne' prema liavanju mogunosti,
kao to je 'nemogue' i tome slino, te 'nevidljivo'.
Vidi ranije tumaenje nazivka .
Dakle, sve one stvari koje se nazivaju 'odnosne' prema broju i
mogunosti sve su 'prema emu', zbog toga to se (sama njihova
bit) tie neega drugog, ali ne zbog toga to se ono tie nje. Doim ono to je mjerljivo, spoznatljivo ili razum- 30 Ijivo, kae
se da je 'prema emu' zbog toga to se neto drago tie njihove
biti. Jer Ono to je razumljivo' oznauje kako postoji

174

razumijee100 tome, ali samo razumijee nije odnosno naprama


'tome emu je razumijee' (jer tada bi se dvaput rekla ista
stvar); slino je i vid vid neega, a ne samo 'onoga od ega je
vid' (iako je isti- 1021 b nito rei i tako), nego je naprama boji
ili prema emu dragom takvom. Drukije bi se dva puta reklo
isto: kako je 'vid onoga od koga je vid'. Dakle, od stvari koje se
po sebi zovu 'prema emu', jedne se nazivaju tako, a druge zato
jer su njihovi rodovi takvi, kao to je lijenitvo 'prema 5 emu'
zbog toga to je njegov rod, znanost, ini se 'prema emu'. Uz
to, postoje svojstva po kojima se stvari to ih imaju zovu 'prema
emu', kao to je jednakost (prema emu) jer jest 'jednako' i
slinost jer jest 'slino'. Druge su stvari takve prema prigotku,
kao to je ovjek 'prema emu', jer se dogaa da je 'dvostruko'
togod, a 'dvostruko' je neto odnosno; ali je takvo i "bijelo",
ako 10 se dogodi te je ista stvar i 'dvostruko' i 'bijelo'.

Savreno101 kae se ono izvan ega se ne moe nai ni jedan


od njegovih dijelova (kao to je savreno vrijeme bilo koje
stvari ono izvan kojega se ne moe nai neko vrijeme koje je
dio toga); ili prema kreposti i dobroti ono emu nema premaaja u njegovu rodu, kao to je savren lijenik i savren
frula kad im prema obliku svojstvene kreposti nita ne manjka
[tako preneseno govorimo i porocima, nazivajui 'savrenim' i
klevetnika i tata, jer ih ak zovemo i 'dobrim', kao 'dobar' tat i
'dobar' klevetnik. I krepost je nekakvo savrenstvo. Jer svaka
pojedinanost je savrena i svako bivstvo onda je savreno kada
mu prema obliku svojstvene kreposti ne manjka ni jedan dio
veliine to je po naravi.] Uz to, one stvari u kojima je prisutna
svrha, a ta je valjana, takoer se zovu savrene; jer time to
imaju svrhu one su savrene, te tako, budui je svrha neka od
posljednjih stvari, prenosei to i na nevaljal-tine, govorimo i
kako je togod 'savreno' propalo i 'savreno' pokvareno, kad
nita nije uzmanjkalo propasti i zloi, nego je ona do krajnosti.
Otuda se u prenesenu znaenju i zavretak ivota naziva svrha
(kraj)102, jer su oboje krajnosti. Naime, svrha je i krajnje 'poradi
ega je to'.
m
Gr. ti ttleiov; lat. perfectum; engl. perfect (or complete);
fran. accompli, parfait; njem. vollendet; rus. ,
. Hrvatski i savreno i zavreno i svreno i
potpuno, a sam Aristotel ini se podrazumijeva 'i svreno i
potpuno'.
ira
Gr. (zavretak ivota; smrt) i ro (svrha, kraj,
konac). Dvostrukost znaenja (i svrhu i svretak) sadravaju i
lat. fini i engl. end; fran. fin; u rus. prijevodu .
Dakle, stvari po sebi nazvane savrene toliko-struko se
nazivaju; jedne zbog toga to im prema dobroti nita ne manjka,
niti imaju prema-aja, niti im se togod nalazi izvan njih; druge
opet u cijelosti prema tome to im nema prema-aja u svakom

175

pojedinom rodu i to nemaju nita vani. A sve su ostale stvari


takve prema tima, zbog toga to ili neto takvo ine ili imaju, ili

176

se s time usklauju, ili se pak i kako drukije zovu savrene


prema onima koje su to u prvotnom smislu.
17

Granica101 se naziva ono krajnje svake stvari,


i prvo izvan kojega se ne nalazi nita od toga, te
prvo unutar kojega je sve; bilo koji oblik veliine 5
ili ono to ima veliinu, i cilj svake pojedine
stvari (onaj ka kojemu je gibanje ili djelovanje,
a ne onaj od kojega je, iako je katkada oboje: i ono od kojega je
i ka kojemu je); zatim, ono poradi ega je to, i bivstvo svake
pojedine stvari i njezina bit, jer to je granica spoznaje, a ako je
spoznaje, onda je i same stvari, tako te je bjelo- 10 dano kako:
kolikostruko se god kae poelo toli-kostruko se kae i granica,
pa i jo viestruko. Naime, poelo jest nekakva granica, ali
svaka granica nije poelo (ili poetak).

18

'Po emu'M se kae mnogovrsnoj jednim nainom oblik i bivstvo svake pojedine stvari, kao 15
Ono po emu' je tkogod dobar samo je dobro;
drugim pak: ono u emu prvo togod nastaje po
naravi, kao boja na povrini. Tako te je prvotno
uzeto 'po emu' oblik, a drugotno kao tvar svake
pojedinanosti i prvi podmet. Openito, 'po emu
je to' bit e u isto toliko smislova kao i uzrok. Jer se kae 'po
to je doao?' ili 'poradi ega je 20 doao?' ili 'prema emu je
zakljuio pogreno ili ispravno?' ili 'to je uzrok zakljuka ili
pogrenog zakljuka?' Uz to se 'po emu' govori i prema
poloaju; kao: 'prema emu stoji' ili 'prema
1
Gr. to ; lat. terminus; engl. limit; fran. limite; njem.
Grenze; rus. inae , , -!>, a ovdje
. Hrvatski granica, mea, 'ono to je krajnje' (p.p.).
104
Gr. td *' 5; lat. secundum quod; engl. that in virtue of
which; fran. le en quoi, par quoi, pour-quoi; njem. Wonach; rus.
, . Sam izriaj hrvatski je: preko, kroz, uz, na,
po, prema, protiv, kad a u odnosu na koga ili to, kao 'za to'
ili 'po emu', 'odakle'.

177

emu hoda', jer svi ti (izriaji) znae poloaj i mjesto. Tako te se 'po
sebi'105 nuno kae mnogovrsno. Naime, jednom je 'po sebi' bit svake
po- 25 jedine stvari, kao 'Kalija prema sebi' i Kalija i bit Kalije, drugi
put, sve koje je prisutno u onome 'to je neto'106, kao da je Kalija 'po
sebi' ivotinja, jer je ivotinja prisutna u samom pojmu, budui da je
Kalija nekakva ivotinja. Uz to, ako i togod primi u se kao prvo ili u
koji od svojih dijelova, kao to je povrina bijela 'po sebi' i 30 ovjek
ivi 'po sebi', jer je dua nekakav dio ovjeka, u kojem je prvo sam
ivot. Zatim, ono to nema kakav drugi uzrok. Jer ovjek ima mnoge
uzroke: ivotinja, dvonoac, ali je ipak ovjek 'po 35 sebi' ovjek. Uz
to, sve stvari koje su prisutne u emu samome ili kao samome; zbog
toga je ono koje je izdvojeno 'po sebi'.
19

Raspoloeni'em se naziva poredak neega to 1022 b ima dijelove ili


prema mjestu ili prema mogunosti ili prema obliku. Naime, to mora
biti nekakav 'poloaj' kao to pokazuje i sama rije raspoloenje.

20

Imanje (stanje)106 jednim se nainom zove kao djelatnost 'imatelja' i


'imanoga', poput kakva djelovanja ili kretanja (jer kad neto tvori a 5
neto je tvorevina, onda je meu njima tvorba; tako je izmeu
'imatelja' odjee i 'imane' odjee
1
Gr. &' ; lat. secundum se; engl. in vir-tue of itself;
fran. par soi; njem. das An-sich; rus. no ; hrvatski je to isto
to i 'po sebi'.
IM
Ili: u odredbi (definiciji) dotine stvari (p.p.).
"" Gr. &; lat. dispositio; engl. disposition; fran. disposition;
njem. Anordnung (Disposition); rus. ; hrvatski:
rasporeivanje, predstavljanje, izlaganje, raspoloenje.
"" Gr. *i ; lat. habitus; engl. having; fran. etat,
maniere d'etre; njem. Haltung; rus. , . Hrvatski: stanje, imanje, posjedovanje, dranje, uz:
sposobnost, mo, vrsnoa. Prema J. Tricom i raspoloenje
i stanje i trpnost zapravo su 'kakvoe' ili 'svojstva'.
'imanje'). Bjelodano je dakle kako se ne moe imati to imanje (jer
bi se otilo u beskonano, bude li imatelj imao imanje); drugim pak
nai- 10 nom 'imanje' (stanje) se naziva 'raspoloenje', prema kojemu
se 'raspoloeno' raspolae dobro ili loe, te ili prema sebi samome ili
prema emu drugome, kao to je i zdravlje nekakvo 'stanje', jer je
takvo 'raspoloenje'. Uz to, 'stanje' se zove i bilo koji dio takva
raspoloenja; te je otuda i izvrsnost dijelova nekakvo stanje.

21 Trpnosti se jednim nainom naziva kakvoa 15 prema kojoj se moe


mijenjati, kao bjeloa i cr-noa, slatkost i gorkost, tekoa i lakoa i
njima slino. Drugim pak nainom tako zovu njihove ve postojee
ine i promjene. Zatim, jo vie: kodljive promjene i kretanja, a
najvie one bolno kod- 20 ljive. Uz to se trpnostima (ili trpnjama)
nazivaju i 'veliine'110 nesrea i bolova.
22 Lienost111 se jednim nainom kae ako koja stvar nema togod od onoga
to bi po naravi mogla imati, ak ako ga sama po naravi i ne bi ima-

178

la112, kao to se kae kako je biljka 'liena' oiju. Drugim nainom, ako
stvar nema ono to bi po naravi imala, ili ona sama ili njezin rod, kao
to 25 je drukije vida lien slijep ovjek negoli krtica: ona po rodu, a
on po sebi samomu113. Zatim, ako stvar togod nema koje bi po naravi
imala i kad bi po naravi imala, jer sljepoa jest neka lienost, ali
slijepac nije takav u svakom ivotnom dobu.
m

Vidi ranije tumaenje mnogoznanice .


Ili: 'goleme' ili 'prevelike' nesree i bolovi (p. p.).
111
Gr. ; lat. privatio; engl. privation; fran. privation;
njem. Privation; rus. , -Hocrb. Vidi ranije
tumaenje.
111
To i nije primjereni smisao nazivka 'lienost' kao to Aristotel
hoe oprimjeriti navodei izriaj iz svakodnevnog govora (prema .
.).
113
Krtica nije zapravo slijepa, ali se i dandanas govori tako.
nego ako nema vida u dobu u kojem bi ga po naravi imao. I slino,
kad dotinik nema togod 30 u emu, po emu, prema emu i onako
kako je naravno.114 Uz to, i nasilno oduzee bilo ega naziva se
lienost (ili liavanje).
m

35

1023 a

I koliko god ima nijekanja po nijenom pred-metku115 (kao ne ili


bez) tolikostruko se kae i lienost. Jer neto se zove 'nejednako' zbog
toga to nema jednakosti, iako bi je po naravi imalo; a 'nevidljivo' ili
zbog toga to uope nema boje ili zbog toga to je ona slaba; i
beznono' ili zbog toga to u cijelosti nema nogu ili ih ima slabe. Uz
to, i kad ima ega malo, kao (maslinka) 'ne-'kotiava', naime: kad
ega ima nekako slabo. Zatim, kad neto ima 'ne lako' i 'ne dobro', kao
to 'nerezivo' nije samo ono to se ne moe rezati, nego i ono koje se
to ne moe lako ili lijepo. I dalje, kad se togod posve nema, jer slijep
se ne zove jednook, nego onaj tko u oba oka nema vida. Zbog toga
nije svatko dobar ili zao, te pravedan ili nepravedan, nego postoji i
'izmeica' (ili srednje stanje).

23 Imati116 se govori mnogostruko; jednim nainom, 'prvo' voditi (raditi)


togod prema vlastitoj naravi ili svojem porivu, pa se stoga kae kako
groz- 10 nica 'ima' ovjeka, samovladari 'imaju' gradove, a odjeveni
'imaju' odjeu. Drugim nainom, u emu je to prisutno kao u 'onome
to moe primati'117, kao mjed 'ima' oblik kipa i tijelo 'ima' boTo jest: da nema neko svojstvo u onome 'mediju', u Organu' u
Odnosu' i na 'nain' kako bi bilo po naravi (p. p.).
"' Posrijedi je grko a (alpha privativum), to odgovara lat. in, slav.
ne i got. trn (vidi Gerko-hrvatski remk F. Petraia, 1875).

179


Gr. ; lat. habere; engl. to have (or to posses or to hotd);
fran. avoir; njem. Haben {Ral-ten); rus. uMerb .
Hrvatski i imati i posjedovati i drati i uzdrati, sadravati, a i u novogr.
je ti , , (imati, posjedovati, drati).

Vidi ranije tumaenje pojma .


lest. Drugim pak nainom kao 'sadravalo' sadr-ine,
jer u emu je togod sadrano kae se kako ga to
'ima'; kao to kaemo da posuda sadrava 15 (ima)
tekuinu, grad ljude, a brod mornare. A tako i cjelina
(dri) dijelove. Uz to, ono to prijei da se neto kree
ili da djeluje prema svojem porivu, kae se kako to
'dri', kao stupovi nametnute terete i kao to pjesnici
doputaju da Atlas1" dri nebo, jer bi se inae survalo
na zemlju, kako 20 govore i neki od
prirodoslovaca.11' Tim se nainom kae kako 'ono to
dri zajedno' ima ili (dri) ono to dri zajedno, kao da
bi se to inae rasprsnulo, svaki dio prema svojemu
porivu. A i biti u emu' slino se i susljedno kae kao
i 25 'imati'.

30

24

Biti iz (od) ega120 jednim se nainom kae od


ega je to kao izm tvari, i to dvostruko: ili prema
prvom
rodu
ili
prema
posljednjoj
vrsti,
kao
to su jednom sve taljevine iz vode, dok je drugi
put kip od mjedi. Zatim, drugim nainom kao od
prvog pokreueg poela (kao 'od ega je svaa?'
iz
pogrde,
jer
je
ona
poelo-poetak

svae).
Drugim
opet
nainom,
od
sklopa
tvari
i
oblika,
kao to su iz cjeline dijelovi, iz Ilijade pojedina
-j
pjevanja te iz kue kamenje; jer svrha je oblik, a
savreno (potpuno) je ono to ima svrhu. Drugim pak
nainom, kao oblik iz dijela, na primjer 35 ovjek iz
dvonoca i slog iz svojeg prapoela122;

" Heziod, Theog., 517.


Empedoklo je drao kako nebo odrava 'na
mjestu' brzina njegove vrtnje (usp. De Caelo,
284 a 24 295 a 16).

Gr. ftt ; lat. aliquo esse; engl.


to come from something; fran. provenir de,
venir de; njem. Aus-etwas-sein; rus. 6>
-. Naravno, posrijedi je i znaenje
'potjecati od ega', 'biti podrijetlom iz (od)
ega'.
m
Vidi raniju napomenu prijedlogu i* ().

Misli se na 'slovo' (gr. ), koje je dio


definicije sloga (p. p.).
jer to je razliito od onoga da je kip od mjedi;
1023 b naime, sloeno
bivstvo je iz osjetilne tvari, ali i oblik je iz tvari oblika. Dakle,

180

jednim se stvarima tako kae (da su 'iz ega'), dok su druge takve ako
je koji od tih naina prisutan prema dijelu, kao dijete je od oca i
majke, biljke iz zemlje, jer su iz (od) jednoga dijela tih. Dragim opet
5 nainom (znai) 'iza' (nakon) kojeg vremena, kao no 'iz' dana i 'iz'
vedrine nevrijeme, jer je jedno iza drugoga. Jedne se od tih stvari
zovu tako zbog toga to imaju promjenu jedna u drugu, poput upravo
spomenutih; druge pak zbog toga to su samo prema vremenu
uzastopce, kao 'plovidba je bila iz jednaa dana i noi' i 'targelije iz
dionizi- 10 ja', jer su iza dionizija.
25 Dio123
12
* se jednim nainom zove ono u to se
bilo kako moe dijeliti neko 'koliko' (jer uvijek
se ono to se uzima od 'koliko' kao 'koliko' naziva njegovim dijelom; kao to se nekako i dva
zove dijelom od tri). Drugim pak nainom, od tih 15
(dijelova) samo oni kojima se mjeri (cjelina); zbog
toga je dva u jednom smislu dio od tri, dok u
drugom nije. Uz to, oni razdjelci na koje se oblik
moe dijeliti, bez 'koliko', takoer se zovu njegovim dijelovima. Otuda se vrste zovu dijelovima roda. Zatim, ono u to se dijeli ili od ega se sastoji cjelina, ili sam oblik ili ono to. ima oblik,
kao to od mjedene kruglje ih- mjedene kocke 20
dio je i mjed (jer je ona tvar, u kojoj je oblik)
a dio je i kut. I one sastojine u pojmu koje oznauju kakvu stvar takoer su dijelovi cjeline. Zbog
toga se i rod zove dijelom vrste, ali drukije nego to je vrsta dio roda. 25

123
Gradske dionizije su se slavile u oujku; a targelije (prema gr.
imenu mjeseca 'targelion'), u ast Apolona i Artemide, slavile su se u
drugoj polovici svibnja (p. p.).
1M
Gr. ; lat. pars; engl. part; fran. partie; njem. Teil; rus. nacrb.
26 Cjelina)25 se zove ono emu ne manjka ni jedan dio od onih (stvari)
zbog kojih je cjelina po naravi; te takvo sadravalo126 sadrina127 da
one tvore togod jedno, i to dvostruko: ili da je svaka pojedinanost
jedno ili da se od tih sastoji ono jedno. Jer ono ope, i to se u cijelosti
zove nekom cjelinom, utoliko je ope to sadrava mno- 30 ge
pojedinanosti, zbog toga to se pririe (pridaje) svakoj od njih, i
svaka je od tih kao pojedinanost jedno, kao ovjek, konj, bog, jer su
svi iva bia. Cjelina je ono to je neprekidno i ogranieno, kad je
togod jedno iz vie dijelova, najvie pak kad su ti prisutni po
mogunosti; ako pak ne tako, onda i kad su po zbiljnosti 128. A od tih
opet vie su cjeline one stvari koje su to po naravi negoli one to su po
umijeu, kao to kaza-smo, i jednome, jer je 'cijelost' nekakva 'jed35 nost'. Zatim, budui 'koliko' ima poetak, sredinu 1024 a i kraj, one
'koliko-sti' u kojih sam poloaj tvori nikakvu razliku, nazivaju se
'sve'129, one pak u kojih tvori 'cjeline'; doim one u kojih moe
oboje, zovu se i 'cijelo' i 'sve'. To su one stvari kojima narav ostaje ista
pri premjestidbi130, ali

181


Cjelina ili cijelo; gr. o ; lat. totum; engl. whole; fran. tout;
njem. ein Ganzes; rus. ; novogr. " ().
1
Gr. ; lat. quod continet (seu continens); engl. that
which contains; fran. ce qui contient; njem. was umfasst; rus.
doslovno o6beAunotuee a ovdje , o6beMaer; hrv. 'ono koje
sadrava', 'sadr-avajue', sadravalo.

Gr. ; lat. contenta; engl. the things it contains; fran.


les choses contenues; njem. das Umfasste; rus. obeMneMoe (
) a ovdje ><. eeufu; hrvatski 'stvari koje
su sa-dravane', sadrine.

Ili: po 'djelatnosti' (zbiljnosti) ili 'po ostvareno-sti' {svrnosti),


prema Aleksandrovu tumaenju.
1
Gr. , lat. omne; engl. ali (ili totals); fran. somme; njem.
gesamt; rus. , -nocTb. Dakle: ili 'sve' ili
'sveukupnost'.
lM
Gr. &; lat. transpositio; engl. transpo-sition; fran. le
deplacement; njem. veranderte Lage; rus. je inae \,
, a u ovom prijevodu npu ;
hrvatski premjetanje, prenoenje, premjestidba.

182

oblik ne, kao u voska i plata, jer se ti nazivaju i 'cijelo' i


'sve', budui da imaju to oboje. Doim voda, tekuine i broj
nazivaju se 'sve', a 'cijeli' broj ili 'cijela' voda ne govori se,
osim u prenesenu znaenju. One stvari kojima se pridaje
'sve' kao neem jednom, tima se 'sve' pridaje i kao
podijeljenima: sav ovaj broj, sve ove jednoe (jedinice).
27 Okrnjeno01 se ne zove bilo koja od 'koliko-sti', nego ona mora
biti djeljiva i cjelina. Jer broj 'dva' nije okrnjen oduzme li
mu se drugi jedan (jer nikad nije ista okrnjina s
preostatkom), i u cijelosti nikad nijedan broj; jer je takoer
nuno da ostaje bivstvo. Ako je aa okrnjena, ipak mora
biti aa; dok broj nije vie isti. Uz to, ak ako su stvari i
nejednakih dijelova, ak ni te sve nisu okrnjene (jer broj
ima i jednake i nejednake dijelove, kao dvojstvo i trojstvo),
nego u cijelosti, od onih stvari u kojih poloaj ne tvori
mkakvu razliku ni jedna nije okrnjena, kao to su voda ili
oganj; jer kako bi bile okrnjene, stvari moraju biti takve da
imaju poloaj prema bivstvu. Uz to, moraju biti neprekidne;
jer glazbeno suglasje je sastavljeno od nejednakih dijelova
te ima poloaj, ali ne postaje okrnjeno. Uz to, ak i one
stvari koje su cjeline nisu okrnjene lienou bilo kojega od
dijelova, jer ti ne moraju biti ni poglaviti po bivstvo, niti pak
bilo kojeg smjetaja. Tako, ako se aa probui, nije okrnjena, nego ako joj se slomi ruica kakav istaknut dio, kao
to ni ovjek nije (osakaen) odstrani li mu se meso ili
slezena, nego oduzme li se kakav istaknut (krajnji) dio, i to
ne svaki, ve onaj koji kad se cio oduzme, vie ne izrasta.
Zbog toga elavci nisu unakaeni.

131
Ili 'unakaeno', 'osakaeno': gr. ; lat. mu-tilus;
engl. mutilated; fran. tronqui, mutili; njem. verstummelt; rus.

ueuenbHoe.

28 Rod112 se kae ako je neprekidno raanje (nastajanje) stvari


koje imaju isti oblik, kao to 'dok 30 bude roda ljudi' znai
'sve dok bude neprekidno njihovo raanje'; zatim, bilo
emu od kojega kao od prvog pokretaa stvari primaju svoj
bitak; jer tako se jedni rodom zovu Heleni, a drugi Jo-njani,
zbog toga to su prvi od Helena a drugi od Jona kao od
prvog roditelja; i to radije od samog roditelja negoli od
tvari133 (iako se neki rod 35 naziva i po eni, kao 'potomci
Pire')134. Uz to, i kao to je ploha rod likova ploha, te isto
tako 1024 b kruto tijelo krutih tjelesa, jer je svaki pojedini
od likova ili 'ova' odreena ploha ili Ovo' odreeno kruto
tijelo, a to je ono to je podmet razlikama. Zatim, u
pojmovima135 prvi sastavni dio, koji je u onome 'to', jest
rod, kojega se razlike nazivaju 5 kakvoama. Dakle, rod se
kae tolikostruko: prvo prema neprekidnu nastajanju istoga
oblika, drugo prema prvom pokretau to je istovrstan s

10 Metafizika
183

pokretninom; tree kao tvar; jer ono emu pripada razlika


ili kakvoa to je podmet, koji zovemo tvar.
'Razliite rodom' zovu se one stvari kojima je 10 drukiji
prvi podmet i koje se ne razrjeuju jedna u drugu, niti pak
obje u isto, kao to su oblik i tvar rodom drukiji, te sve
ostale stvari kojima se izrie bie prema razliitom obrascu
kategorije bia (jer jedne od bia oznauju to, druge 'kakvo', tree opet one stvari koje smo ve prije razluili134).
Naime, ni te se ne mogu razrijeiti, niti 15 jedna u drugu,
niti pak u togod jedno.
29

Lainoni se jednim nainom kae ono to je lano kao stvar, i


to ili zbog toga to se ne slae ili to

Gr. i3 ; lat. genus; engl. genus (or race); fran.


genre, race; njem. Geschlecht (Gattung); rus. pod.

Aristotel dri kako otac prua tvorni i oblikovni uzrok


djeteta, a majka tvarni uzrok raanja (D. R.).
w
Pira, ena Deukalionova (p. p.).

Ili: 'u objanjenjima', 'razlozima' (p. p.).

1017 a 2427.
m
Gr. rt ; lat. falsum; engl. false; fran. ; njem.
Falsche; rus. ; hrvatski lano' ili 'neistinito'.
je to nemogue sloiti (kao kad se kae da je promjer sumjeran
ili da ti sjedi; jer od toga je jedno 20 lano uvijek, drugo katkad;
naime, tako to nisu bia13*). Drugim pak nainom, stvari koje
jesu bia, ali se ipak po naravi ine ili kao stvari kakve nisu ili
stvari koje nisu (kakvi su 'sjenoris' 139 i snovi; jer ti jesu neto, ali
nisu ono ega tvore privid). Dakle, stvari se tako nazivaju lane:
ili zbog toga to same nisu ili zbog toga to privid koji tvore pri25 pada nebiu.
04
To jest: u tome smislu to nisu 'injenice' ili naprosto 'nisu' (p.
p.).
m
Gr. ; ]at. adumbrata pictura; engl. sketch
(chiaroscuro); fran. ta peinture en trompe l'oeil; njem.
Schattenriss; rus. . (-UMocTb); novogr.
(sjenoris, obmana)."

184

Gr. (lat. ratio; engl. statement or account; fran.


inonciation; njem. Aussage; rus. pewt>, -) ovdje
je u znaenju pojam. U novogr. prijevodu (vvoia (pojam,
znaenje, smisao).
Gr. ; lat. passum; engl. the thing quali-fied
(or with an attribute); fran. la chose affectee d'un attribut;
njem. samt seinen Affectionen; rus. u co
. Dakle: stvar koja ima togod
'pretrpljeno' ili 'pridano svojstvo'; u novogr. prijevodu
(s odredbama, svojstvima).

141

Prema Antistenu i odredba (definicija) i pridavanje


(predikacija) zapravo su nemogui. Jednostavno bie moe se
samo imenovati, a sloeno bie moe se 'odrediti' samo
imenovanjem njegovih jednostavnih sastojaka (p. p.).
Laan pojam140 je onaj koji je nebiima, ukoliko je laan;
zbog toga je svaki izjavak laan bilo emu drugome osim
onome emu je istinit, kao to je pojam laan
trokutu. Naime, svakoj pojedinoj stvari postoji nekako jedan
pojam, naime onaj njezine biti, ali u stanovitu smislu i mnogi, jer
su nekako isto i sama stvar po sebi i sama stvar s 'pretrpljenim' 141,
kao 30 'Sokrat' i 'obrazovani Sokrat' (a laan pojam nije naprosto
pojam niega). Zbog toga je Antisten 142 priprosto mislio kako se
nita ne moe izrei osim svojstvenim pojmom: jednim
jednome; a iz ega je slijedilo da se ne moe protusloviti, te
gotovo ni lagati. Ali svaka se pojedina stvar moe opisati ne
samo vlastitim 'pojmom' nego i onim ega dru- 35 gog, i
posvema lano, ali i istinito, kao to se broj osam moe opisati
kao 'dvostruko' s pomou pojma broja dva. Dakle, te se stvari
tako nazivaju 1025 a lane; a laan je ovjek onaj tko je sklon
(rado) birati takve pojmove, ne radi ega drugog nego samo
poradi toga, i koji drugima namee takve pojmove, upravo kao
to i same stvari zovemo la- 5 nima koje nameu lanu
predodbu (ili privid). Zbog toga dokaz u Hipiji1*3 obmanjuje:
kako je isti ovjek i laan i istinit. Jer se tu pretpostavlja da je
laan onaj tko je uzmoan slagati (a takav je znalac i razborit); te,
uz to, kako je onaj tko je voljno opak bolji. To je ishod lana
dovo- 10 enja jer kad kae kako je onaj tko voljno hrama
bolji od onoga koji to protuvoljno ini, Platon pod 'hramanjem'
podrazumijeva zapravo njegovo 'oponaanje', jer kad bi voljno
bio hrom, vjerojatno bi tada bio gori, kao to je takav u stvarima
udorednog znaaja.

10 Metafizika
185

30 Prigodak1* se kae kad je togod prisutno u emu i istinito se


pririe, nu ipak nije ni iz nunosti ni kao ponajvie, na
primjer: ako tkogod kopa- 15 jui rupu za biljku otkrije
blago. Dakle, otkrie blaga 'prigodak' je onomu tko kopa
rupu; jer niti je po nunosti jedno iz drugoga, niti jedno iza
drugoga, niti pak ponajvie ako tko sadi biljku, nalazi
blago. I obrazovan ovjek moe biti "bijel',
145

Platon, Hippias Minor, 365375.


Gr. ti ; lat. accidens; engl. accident (or
attribute); fran. accident; njem. Akzidens; rus.
(, ) . Sama grka
rije znai 'nebitno svojstvo' ili 'pripa-dak', a *
(per accidens), ono to se dogodilo nebitno,
'pripadno', 'prigodno', 'prigodak'. U nas se prevodi i kao
'sluaj', 'sluajno'; ali kako grki ima i ti tv%6v i (ono
to je sluajno i sluaj), uput-nije je zadrati tu razliku i u
hrvatskom prijevodu, uz uobiajene kolske latinizme
'akcidens' i 'akciden-talno'.
ali ikako takvo to ne biva ni iz nunosti ni kao ponajvie,
nazivamo to prigotkom. Te tako, budui jest prisutno neto 145 i
nekome, i od tih stvari neke i 'gdje' i 'kada', to god bude prisutno
emu, ali ne zbog toga to je upravo Ovo' ili 'sad' ili Ovdje', bit
e prigodak. Isto tako nema nikakva odreena uzroka prigotku,
nego tek "bilo to'146, a ono je neodreeno. Jer, tek se 'prigodilo'
(dogodilo se) komu da doe u Eginu, ako ondje nije stigao zbog
toga to se onamo zaputio, nego zato to ga je dognala oluja ili su
ga zarobili gusari. Prigodak se 'prigodio' ili jest, ali ne po sebi,
nego po drugome, jer oluja je uzrok te je (netko) dospio ondje
kamo nije plovio, a to bijae Egina.
141
Gr. t i ; lat. ezistens aliguid; engl. there are
attributes; fran. qu'il a des attributs; njem. was existiert
(etwas); rus. inae , a u ovome prijevodu ,
^.

Hi 'sluaj'.
147
To jest: trokutu pripada da mu je zbroj kutova jednak dvama
pravim kutovima (p.p.). '"Aristotel, Analytica Posteriora, 75a 18,
3941.
Prigodak se kae i drukije, kao kad su bilo koje stvari prisutne u
pojedinome po sebi, ali nisu u bivstvu, kao da trokut ima dva
'ravna' kuta.147 Takvi prigoci mogu biti vjeni, od onih pak ni
jedan. Ali tome se govori drugdje
144

186

.148
. VI.

Ovdje se istrauju poela i uzroci bia, i bjelo- 1025 b dano je njih


kao bia. Jer postoji nekakav uzrok i zdravlja i dobra tjelesnog
ustroja, a postoje poela, naela i uzroci i matematikih stvari, te u
cijelo- 5 sti: svaka umska znanost, ili koja nekako sudjeluje u umu,
bavi se uzrocima i poelima, uzeto podrobnije ili jednostavnije. Ali
sve su td znanosti nekom biu i rodu, koji su sebi omeile i kojim
se bave, ali ne bitku naprosto, niti kao 10 bitku, niti pak ita
razlazu samo ono 'to jest', nego polazei od toga, jedne to
objanjavaju sjetil-nom zamjedbom, druge pak pretpostavljaju ono
'to jest', te tako dokazuju s vie ili manje nunosti (bitna)
svojstva roda kojim se bave. Bjelodano je dakle kako iz takva
dovoenja nema dokaza bivstva ili onoga 'to jest', nego tek neka15 kav drugi nain pokazivanja.
1
Gr. ; lat. physica; engl. physical science; fran. la
Physique; njem. die Physik; rus. inae , a u
ovome prijevodu ; novogr. izepl
. U hrvatskom su mogui prijevodi: naravoslovlje, znanost
naravi; prirodoslovlje, znanost prirodi. A vidi i tumaenje pojma .

187

Isto tako, one ne kazuju nita ni tome postoji li ili ne postoji rod
kojim se bave, jer istome razu-mijeu pripada pokazati i to je neto i
da li jest. A budui se i naravoslovlje1 bavi rodom bitka (jer je
takvom bivstvu u kojem je poelo kretanja 20 i mirovanja to su u
njemu) oito je kako ono nije

188

ni inidbena2 ni tvorbena3 znanost (jer pri tvorevinama poelo je u


tvoritelju, bilo ono um ili umijee ili neka mogunost, dok je pri
'injenim stvarima' u initelju, naime: izbor /volja/, jer je uinjeno isto
to i izabrano). Zbog toga, ako je svako 25 razumijee ili inidbeno ili
tvorbeno ili motritelj-sko, naravoslovlje e biti neka motriteljska znanost, ali e znanstveno promatrati takav bitak koji se moe pokretati, i
bit e bivstvu to je prema odredbi tek 'ponajvie' kao neodvojivo
(od tvari)4. Ali ne smije ostati skriveno kako biva sama bit i
(pojmovna) odredba, jer bez toga je istraivanje nitavno.
1
Gr. ; lat. activus; engl. practical; fran. pratique; njem.
(was) auf ein Handeln geht; rus. &, a ovdje u prijevodu
-jibHocru; hrv. inidben, djelatan.
' Gr. ; lat. factivus; engl. productive; fran.
po4tique; njem. (was) auf ein Hervorbringen geht; rus.
, , a ovdje u prijevodu
; hrv. tvorben, tvoran, proizvodan.

Prema tumaenju D. Rossa.

Od stvari koje su odreene, i onih 'to jest', 30 jedne su kao


'prasto' druge kao 'udubljeno'; a one se razlikuju zbog toga to je
'prasto' spojeno s tvari (jer 'prasto' je udubljen nos), dok je 'udubljenost' bez osjetilne tvari. Ako se sve naravnine upotrebljavaju
(govore) slino 'prastome', kao nos, oko, lice, meso, kost, i uope
ivotinja, te JQ26 A list, korijen, kora, i uope biljka (jer ni jednome od
tih odredba nije bez kretanja, nego uvijek ima tvar), bjelodano je kako
treba u naravni nama traiti i odreivati ono 'to jest', te da zbog toga
5 pripada naravoslovcu prouavati i neka svojstva due, naime
ukoliko nije bez tvari. Odatle je dakle bjelodano kako je naravoslovlje
motriteljska znanost, ali je isto tako motriteljska i matematika
znanost, samo to za sada jo nije jasno bavi li se nepokretninama i
izdvojinama5; pa ipak je jasno kako neke grane matematike
promatraju stvari kao nepokretnine i izdvojine. Spoznati pak, po- 10
stoji li togod vjeno, nepokretno i izdvojivo, bjelodano pripada
motriteljskoj znanosti,6 a zacijelo ne naravoslovlju (jer se ono bavi
pokretninama), te ni matematici, nego znanosti koja je prvotnija od te
obje. Jer naravoslovlje se bavi izdvojinama, ali one nisu i
nepokretnine; neke se grane matematike bave nepokretninama, ali te
moda nisu i izdvojine, nego su kao u tvari; doim prvotna znanost
bavi se i izdvojinama i nepokretninama. 15 Nuno je pak da svi
uzroci budu vjeni, a jo najvie ti; jer su uzroci onim vidljivima od
boanskih stvari7. Tako te e biti tri motriteljske filozofije:
matematika, naravoslovlje, bogoslovlje. Bjelodano je naime, ako je
boansko igdje prisutno, ono je 20 prisutno u takvoj naravi; a znanost
to je najas-nija treba se baviti najasnijim rodom.

189

Gr. & ; lat. separabilia; engl. objects se-parable from


matter; fran. etres sipares; njem. das Abtrennbare; rus.
ordeAbHo. Prema D. Rossu sam nazivak oznauje 'predmete izdvojive

od tvari'.
4
Vidi ranije tumaenje pojma , , u smislu misaonog
ili znanstvenog motrenja ili promatranja, bez suvremenog suznaja
rijei 'teorija', pa je zbog toga i u rus. prijevodu
.
7
Podrazumijeva se da uzrokuju kretanje nebeskih tjelesa. Otuda u
novogr. prijevodu at alttat (uzroci
boanskih nebeskih tjelesa).
' Podrazumijeva se bogoslovlje ili teologija.

Dakle, motriteljske znanosti treba radije izabirati od svih ostalih, a


tu8 pak vie negoli druge motriteljske znanosti. Mogao bi tkogod
dvojiti da li je prvotna filozofija opa ili je nekom rodu i jednoj
naravi (jer isti nain nije ni u matemati- 25 kim znanostima, nego se
zemljomjerstvo i zvjezdarstvo bave stanovitom naravi, ak je sveopa
matematika zajednika svima). Dakle, ako ne postoji kakvo drugo
bivstvo, mimo onih to su po naravi sloena, naravoslovlje e biti
prvotna znanost; ali ako postoji neko nepokretno bivstvo, zna- 30
nost njemu bit e prvotnija i sveopa, jer je prva. I ona e promatrati
bitak kao bitak, te ono to jest i (svojstva) to su mu prisutna kao
bitku.

Nu budui se "bie', uzeto naprosto, govori mno-govrsno, a od


takvih znaenja jedno bijae ono prema prigotku, i drugo kao
istinito, te nebie kao 35 lano; i budui mimo tih postoje i
obrasci primka (kao to, kakvo, koliko, gdje, kada9 i togod drugo
ako oznauje takav nain), pa sve to i ono 1026 b to je
mogunou i ono to je djelatnou; i budui se bie'
upotrebljava mnogovrsno prvo valja rei onome to je prema
prigotku, kako nema nikakva znanstvenog promatranja njemu.
Znak je toga to se njime ne bavi ni jedna zna- 5 nost, ni
inidbena, ni tvorbena, ni motriteljska. Jer ni onaj tko tvori kuu
ne tvori zajedno s nasta-lom kuom ono to su joj puki prigoci
(naime: ti su bezbrojni, budui da nita ne prijei da ta tvorevina
bude jednima ugodna, drugima kodljiva, treima korisna i tako
rei razliita od svih bia, ali sama kuegradnja ne tvori nita od
toga). Na 10 isti nain ni zemljomjer ne promatra takve pri-gotke
svojim likovima, te je li 'trokut' razliit od trokuta kojemu je zbroj
kutova jednak dvama pravim. A to se dogaa posve razlono, jer

190

prigodak i jest tek kao puko ime. Zbog toga Platon10 na stanovit
nain i nije loe oznaio sofistiku da 15 se bavi nebiem. Jer
sofistiki dokazi, tako rei vie od svega, bave se prigotkom: da li
su Obrazovan' i 'pismen' razliito ili isto, te 'obrazovani Ko-risko'
i Korisko11; i da li je sve to jest, a nije uvijek bilo, i postalo, tako
te ako je tkogod budui obrazovan postao pismen, on je i budui
pis- 20

* Rije je obrascima kategorija (to, kakvoa, kolikoa, mjesto, vrijeme).


" Platon, Sofist, 254 A.
" Ako je Korisko isto to i Obrazovani Korisko', on je isto kao i
Obrazovani obrazovani Korisko' i tako dalje ad infinitum (. .).
men postao obrazovan12, i ostali takvi slini dokazi. Jer doista se ini
kako je prigodak neto blisko nebiu. A to je bjelodano i iz slijedeih
dokaza: u stvari koje bivaju na drugi nain, postoji nastanak i
nestanak, dok u onih koje su prema prigotku toga nema. Pa ipak,
onoliko koliko se moe, treba i prigotku rei to je njegova narav i
po 25 kojem uzroku opstoji; jer time e istodobno biti bjelodano i
zbog ega nema nikakve znanosti njemu.
11
Smisao je ovaj: dotinik je morao biti i pismen prije negoli je bio
obrazovan i obrazovan prije negoli je bio pismen, to je prema D.
Rossu besmislica (p. p.).
11
To jest: 'za pasjaka' ili 'za pasjih dana', naime: u razdoblju od 3.
srpnja do 11. kolovoza za vrijeme kad 'pasja' zvijezda Sirius izlazi i
zalazi zajedno sa Suncem (gr. ini xwi; lat. sub Cane; engl. in the
dog--days; fran. la canicule; njem. in den Hundstagen; rus.
a u ovome prijevodu ; novogr.
, pasje vruine).
Budui dakle meu biima postoje jedna koja se tako uvijek
ponaaju i iz nunosti ali ne iz one to je prema prisili, nego po
onoj kad togod ne moe biti drukije i druga to nisu ni iz
nunosti takva ni uvijek, nego tek ponajvie, 30 to je i poelo i uzrok
tome da postoji prigodak. Jer to god ne biva ni uvijek, ni ponajvie
tako, to nazivamo prigotkom. Kao kad za pasjaka 13 nastane nevrijeme
i hladnoa, kaemo da se to sluajno dogodilo, ali ne ako je sparina i
vruina, jer je ovo tada uvijek tako i kao ponajvie, doim ono nije.
Isto se tako ovjeku prigodno dogaa da je 35 bijel (jer niti je uvijek
tako, niti kao ponajvie), dok nije prema prigotku to to je ivotinja.
Kad kuegraditelj izlijei koga, to je prigodak, jer nije 1027 a po
naravi tako initi kuegraditelju, nego lijeniku; ali se sluajno
dogodilo da kuegraditelj bude lijenik. I zainar, trsei se oko
naslade, moe nainiti togod ljekovito, ali ne prema zainar-skome
umijeu; zbog toga kaemo kako se to dogodilo prigodno; te on to
nekako tvori, ali ne 5 naprosto. Jer za druge stvari postoje tvorbene
mogunosti, doim za te ne postoji nikakvo umijee, niti pak
odreena mogunost. Naime, stvarima koje bivaju ili nastaju prema
prigotku i uzrok je prema prigotku. I tako, budui sve nije iz nunosti
i uvijek, bilo od stvari koje bivaju bilo koje nastaju, nego je veina
'kao ponajvie'14, nuno je da bude togod i prema prigotku. Kao,
bijeli ovjek' nije obrazovan ni uvijek ni kao ponajvie; nu kako se to
katkada dogaa, bit e to prema prigotku (ako pak ne, sve e biti iz

191

nunosti). Tako te e tvar koja moe biti i to drukije nego kao


ponajvie biti uzrok prigotka.
14
Gr. & ini ; lat. utplurimum; engl. for the most part; fran. le
plus souvent; njem. in der Regel; rus. no 6oAbuiea~ , \
; dakle: 'kao ponajvie' ili 'najee'; novogr.
(estoa prema ponavljanju).
u
Gr. ; lat. quod utcumque contingit; engl. the
fortuitous; fran. qui arrive par hasard; njem. das Zufallige; rus.
, u u ; novogr.
(sluajno stanje). Dakle, ovo mjesto potvruje jo jednom potrebu
razlikovanja 'sluaja' i 'prigotka' te 'sluajno' i 'prigodno', kako to ine
i engl. i njem. prijevodi.
14
Usp. XII 68.

Kao poelo treba uzeti ovo: postoji li ita to nije ni uvijek ni kao
ponajvie, ili je to nemogue? Mimo tih, dakle, postoji neto to je
sluajno15 i prema prigotku. Ali, postoji li 'ono kao ponajvie tako',
dok nita ne moe biti uvijek, ili pak postoje stvari koje su vjene? 0
tima treba poslije razvidjeti16; ali ve je bjelodano kako nema znanosti
prigotku; jer sva je znanost ili onome to je uvijek ili onome to
je ponajvie tako jer kako e inae tkogod sam uiti ili pouiti drugoga? Jer kakvu stvar treba odrediti ili kao ono to biva uvijek ili kao
ono to biva 'kao ponajvie', na primjer napitak s medom koristan je
bolesniku u ognjici kao ponajvie. Ali ono to je usuprot tome nee se
moi navesti, naime: kad nije tako, kao za mlaaka, jer ono to biva
za mlaaka biva ili uvijek ili kao ponajvie; dok je prigodak suprotan
tome.

Tako je dakle reeno to je prigodak, po kojem uzroku biva te


kako nema znanosti njemu.
3 Bjelodano je kako postoje poela i uzroci koji su 'rodljivi' i
propadljivi i bez samoga raanja (nastajanja)17 i propadanja
(nestajanja)18. Jer ako ne 30 bude tako, sve e biti iz nunosti;
naime: ako onome to je nastalo i nestalo nuno mora biti kakav
uzrok drukiji nego prema prigotku. Na primjer: Hoe li ovo biti
ili ne? Da, ako se ono dogodi; ako pak ne, onda ne. Tako e se to
dogoditi, ako se dogodi ono drugo. Jasno je naime kako e se tim
nainom, ako se uvijek oduzima vrijeme od ogranienog
vremena, doi do sadanjosti. Tako te e Ovaj' umrijeti od bolesti
ili od nasilja ako izae; 1027 b a to e uiniti ako oedni; to pak
ako se dogodi togod drugo; i tako e se doi do onoga to je sada
ili do onoga to se ve dogodilo; kao: ako oedni, a to e biti
bude li jeo togod prezainje-no; to pak ili jest prisutno ili nije.
Tako te e on 5 iz nunosti ili umrijeti ili nee umrijeti. A isto tako, preskoi li se u prolost, ostaje isti razlog; jer ovo (mislim to
prolo) ve je prisutno u neemu. Zbog toga e iz nunosti biti
sve stvari koje e biti, kao to e umrijeti onaj tko ivi; jer ve je
neto nastalo, kao neke protivnosti u njemu; ali da li od bolesti ili

192

od nasilja, jo nije odreeno, 10 nego ako se dogodi (odreeno)


ovo. Jasno je dakle

17
Gr. i ; lat. quod generentur; engl. in course of
being generated; fran. processus de gene-ration; njem. ein
Entstehen; rus. ; hrv. raanje, bivanje, nastajanje,
postajanje, to potkrepljuje i novogr. .
" Gr. ti ; lat. quod corrumpantur; engl. in course of
being destroyed; fran. processus de cor-ruption; njem. ein
Vergehen; rus. , pac-; hrv. propadanje,
nestajanje, raspadanje, to potkrepljuje i novogr. .
da se ide sve do nekog poela, a ono samo ni do ega drugog. To
e stoga biti poelo 'sluajnoga', i nita drugo nije uzrok njegova
nastanka. Ali do kakva poela i do kakva uzroka dovodi takvo
svoenje, da li do tvari ili do 'poradi ega je to' 15 ili kao do
pokretaa", treba najpomnije razvidjeti.
" Gr. ; lat. movens; engl. the motive power; fran.
la cause motrice; njem. die bewegende Ursache; rus.
; novogr. <*(> (pokretako
poelo); hrv. 'ono koje je pokre-ue', pokreta.

Ili: 'kad su subjekt i predikat spojeni' (prema D. Rossu).


* Pochazumijevaju se znaenja u kojima glagol biti izrazuje
sluajan (prigodan, pripadan) ili istinski odnos (. .).

4 Ostavimo dakle bie prema prigotku, jer je dostatno odreeno. A


bie kao istina i nebie kao la ovise od sastavljanja i rastavljanja,
i uope od razdiobe protuslovlja (jer 'istinito' ima 20 potvrivanje
u sloenome20, a nijekanje u rastavljenome, dok 'lano' ima
protuslovlje te razdiobe. A kako se pak dogaa da se pomilja
kako je togod spojeno ili rastavljeno, drugi je razlog; kaem
naime 'spojeno' ili 'rastavljeno' jer togod ne nastaje susljedice,
nego kao neko jedno.) Jer lano i istinito nisu u stvarima 25 kao
da je dobro istinito a zlo pak lano nego u miljenju; doim to
se tie jednostavnih stvari i onih koje 'to jesu', (to dvoje) nisu ni u
miljenju: tako te 'koje stvari treba promatrati, uzeto tako
biu i nebiu, valja poslije razvidjeti. iKad je ve spajanje i
razdvajanje u miljenju, a ne u stvarima, te ono to je tako bie
razliito 30 je od bia u poglavitome smislu (jer miljenje po-

193

vezuje ili rastavlja ono to jest, ili neko 'kakvo' ili neko 'koliko' ili
pak togod drugo), treba ostaviti po strani i bie kao prigodak i
bie kao istinito.21 Jer jednomu je uzrok neodreen, a drugomu je
to nekakva trpnost miljenja, i oboje se 1028 a

22
23

Vidi ranije tumaenje izriaja ti 6v jj 6v.


Usp. poglavlja 2-4 i K. 1064 b 151065 a 26.

194

t
i

u
p
r
e
o
s
t
a
l
o
g
r
o
d
a
b
i

a
,
i
n
e
p
o
k
a
z
u
j
u
d
a
j
e
i
z
v
a
n
t
o
g
a
n
e
k
a

195

k
v
a
n
a
r
a
v
b
i

a
.
S
t
o
g
a
n
a
s
t
r
a
n
u
s
t
i
m
a
,
i
t
r
e
b
a
r
a
z
v
i
d
j
e
t
i
u
z
r

o
k
e
i
p
o

e
l
a
s
a
m
o
g
a
b
i
t
k
a
k
a
o
b
i
t
k
a
.
2
2

[
B
j
e
l
o
d
a
n
o
j
e
i
z
o
n
o
g
a

197


t
o
s
m
o
r
a
z
l
u

i
v
a
l
i

t
o
m
e
k
o
l
i
k
o
s
t
r
u
k
o
s
e
g
o
v
o
r
i
s
v
a
k
i
p
o
j
e
d
i

n
i
n
a
z
i
v
a
k
,
d
a
s
e
b
i

e
i
z
r
i

e
m
n
o
g
o
v
r
s
n
o
.
]
2
3

199

. VII.

j Bie se kae mnogovrsno, kao to prije i raz- 10 dijelismo bavei


se time kolikovrsno se upotrebljava.1 Jer bie oznauje 'to neto
jest' i neko 'ovo', te 'kakvo' ili 'koliko' ili koju pojedinost od
drugih stvari to se tako pririu. I dok se 'bie' govori
tolikostruko, jasno je kako je od tih bie prvo Ono to jest', koje
oznauje bivstvo (jer kad ka- 15 emo kakvo je togod 'ovo',
govorimo 'dobro' ili 'loe', ali ne 'tri lakta dug' ili 'ovjek'; a kad
pak 'to jest', ne kaemo ni 'bijelo', ni 'vrue', ni 'tri lakta', nego
'ovjek' ili 'bog'); i sve ostale stvari zovu se bia zbog toga to su
takvomu biu jedne kolikoe, druge kakvoe, tree trpnosti, neke
opet togod drugo takvo. Otuda bi i mogao tkogod 20 dvojiti da
li je 'etati', 'ozdraviti', 'sjediti', naime svaka od tih rijei: bie ili
nebie, te slino i pri bilo kojem od takvih izraza. Jer ni jedan od
tih nije ni sam po sebi (po naravi), niti se moe odvojiti od
svojeg bivstva; nego ako ita, onda prije da je bie ono to eta,
ono to sjedi, ono to je 25 zdravo. Te se stvari vie ine biima
zbog toga to im je podmet neto odreeno (a to je bivstvo i
pojedinano)2, kako se pokazuje jasno u takvome izriaju3; jer se
bez toga ne moe rei 'dobro'
1

Vidi knj. V 7.
Hrvatski pojedinano ili 'zasebino'; gr. *&' ; lat.
singulare; engl. the individual; fran. l'in-dividu; njem. das
Einzelne; rus. ; novogr. tb
(pojedinac, pojedinano, individuum).
3
Ili kategoriji'; ruski -.

ili 'sjedee'. Bjelodano je dakle kako kroza nj


(naime: bivstvo) i jest svaka pojedinana od tih
stvari, tako te prvotno bie, i ne bilo koje bie,
nego
bie
naprosto,
bit
e
samo
bivstvo.
30
35
1028 b

Prvotno4 se kae mnogovrsno, pa ipak bivstvo je prvotno


svakako, i odredbom i spoznajom i vremenom. Jer od ostalih
priroka ni jedan nije razdvojiv, a ono jedino jest; a i odredbom to
je prvotno (jer u svakoj pojedinanoj odredbi mora biti prisutna
odredba bivstva). I mislimo kako svaku pojedinu stvar
najpotpunije znamo kad spoznamo 'to jest' ovjek ili oganj, vie
negoli 'kakvo', 'koliko' ili 'gdje', jer i od samih tih svako pojedino
tek tada spoznajemo kad znamo to jest bilo 'kakvo' bilo 'koliko'.

I zaista, ono to se odavna trailo kao i sada, a i uvijek e se


traiti, i uvijek e biti prijeporno, naime: to je 'bitak' isto je kao i
'to je bivstvo' (jer to je ono to jedni 5 kau da je jedno, drugi
vie nego jedno, te neki6 da je ogranieno a drugi7 da je
neogranieno); pa zbog toga i mi i naj- 5 vie i prvo, i tako rei
jedino, trebamo takvome biu razvidjeti to ono jest.
2 ini se da je bivstvo najbjelodanije prisutno u tijelima (stoga i
ivotinje i biljke i njihovi dijelovi kaemo da su bivstva, te
naravna tjelesa, kao 10 oganj, voda, zemlja i svako pojedino od
tih, te ona to su njihovi dijelovi ili su sastavljena od njih, bilo
samo od nekih bilo od svih, kao nebo i njegovi dijelovi, zvijezde,
Mjesec i Sunce). I valja razvidjeti da li su samo ta bivstva, ili i
neka druga, ili tek neka od tih i druga takoer, ili ni- 15 jedna od
tih, nego neka druga. Nekima8 se ini
4
Gr. ; lat. primum; engl. to be first; fran. premier;
njem. das Wort Erstes; rus. , ; hrv. 'prvotno' ili
'prvo'.
5
Mileani i Eleaani.
4
Pitagorejci i Empedoklo. '
Anaksagora i atomisti. ' Misli se
na pitagorejce.
kako su granice tijela kao povrina, crta, toka i jednoa
bivstva, i to vie negoli tijelo ili kruto tijelo. Drugi9 pak misle
kako mimo osjetnina nema nita takvoga, neki opet kako ima
vie bivstava i koja su to vie budui vjena, kao to je Platon
postavio oblike i matematike stvari kao 20 dva bivstva, a kao
tree bivstvo osjetilnih tjelesa; dok je Speusip10 pretpostavio jo
vie bivstava zapoevi od jednog i postavljajui poela svakog
pojedinog bivstva: jedno za brojeve, drugo za veliine, i opet
jedno za duu. I na taj nain proiruje bivstva. iNeki11 opet
govore kako oblici 25 i brojevi imaju istu narav, a da ih druge
stvari kao crte i plohe slijede, te tako sve do bivstva neba i
osjetnina.

Treba razvidjeti, dakle, to se tie tih stvari, koje se kae

201 U Metafizika

prikladno a koje neprikladno, i koja su bivstva, te ima li kakvih i


mimo onih osjetilnih ili ih nema, zatim kako ta osjetna bivaju, i
30 da U postoji kakvo odvojeno bivstvo pa zato i kako ili
pak nema nikakva takvog mimo onih osjetilnih; a prvo moramo
ocrtati to je bivstvo.
3 Bivstvo12 se govori, ako ve ne vieznano, ono barem na etiri
naina, jer se ini kako je bivstvo svake pojedine stvari: i bit i
sveope i rod, te kao etvrto podmet13. Podmet je ono prema
emu se 35 sve ostalo pririe, dok se on sam ne pririe niemu
drugome. Stoga prvo treba njemu razluiti, 1029 a jer se smatra
kako je prvotni podmet jo najvie bivstvo. A takvim se nainom
jednom naziva tvar, drugim pak nainom lik, dok treim spoj toga

' Predsokratici.
Platonov neak i nasljednik kao voditelj Akademije.
11
Sljedbenici Ksenokrata, Speusipova nasljednika.

Vidi ranije tumaenje nosivog 'aristotelizma'. " Vidi


ranije tumaenje pojma ti .
dvoga (tako tvar nazivam mjed, lik1* raspored15 oblika, a spoj toga
dvoga /sloevinu/ sam kip), tako te ako je oblik prvotniji od tvari i
vie je 5 bie, po istom e razlogu biti prvotniji i od spoja toga
dvoga.
10

Sad je dakle u ocrtu reeno sto je bivstvo, da nije ono to je prema


podmetu, nego ono prema emu su ostale stvari. Ali treba ga odrediti
ne samo tako, jer to nije dostatno. Naime, sam je taj izjavak nejasan,
a uz to po tome tvar posta- 10 je bivstvo. Jer ako ona nije
bivstvo, izmie nam to drugo onda jest. Jer kad se odstrani sve ostalo., bjelodano ne preostaje nita drugo osim tvari; budui da su ostale
trpnosti, tvorbe i mogunosti tjelesa, dok su duina, irina i dubina
nekakve koliine, ali nisu bivstva (jer 'koliko-st' nije bivstvo), nego
prije da je bivstvo ono u emu su 15 prvotno ta svojstva prisutna. Ali
kad se oduzme duina, irina i dubina, ne vidimo da ita preostaje
osim ako to nije ono neto koje je omeeno upravo njima, tako te
onima koji tako promatraju tvar se nuno ini da je jedino bivstvo.
Tvar 20 nazivam ono koje samo po sebi niti je 'to', niti je 'koliko',
niti se kae da je ita drugo od onih kojima se odreuje bitak. Jer
postoji neto prema emu se pririe svako pojedino od tih, i kojemu
je bitak razliit od onoga u svakog pojedinog pri-roka (jer ostale se
stvari pririu bivstvu, dok se ono samo pririe tvari), tako te ono
posljednje po sebi nije ni kakvo to, ni koliko, ni bilo to drugo; a nije
ni nijek, jer e i nijekanja biti pri- 25 sutna u tome samo prema
prigotku.
14
Gr. : lat. forma; engl. the shape; fran. forme,
configuration, figure sensible; njem. Gestalt; rus. , , .
Radi to tonije razlike ovdje prevodimo lik.

202

" Gr. to ; lat. figura; engl. the pattern; fran. la


configuration; njem. die Figur; rus. ;
hrv. raspored, izgled, obrazac.

Promatra li se dakle s takvog motrita, proizlazi kako je tvar


bivstvo. Nu to je nemogue, jer ono
Odvojivo' i togod 'ovo' im se da su najvie prisutni u bivstvu;
pa bi se zbog toga inilo kako su oblik i spoj obojega (oblika i
tvari) vie bivstva negoli je sama tvar. Dakle, to bivstvo to se 30
sastoji od obojega naime: iz tvari i iz oblika mora se
zanemariti, jer je i potonje i bjelodano. I tvar je nekako oita. Ali
se treem (bivstvu) mora razvidjeti, jer je to najdvojbenije.
1029 b
5
Openito se slau da su bivstva neke osjetnine, tako da te
treba prvo istraiti.
[[Jer na korist je prelaziti na ono to je spoznatljivije. Uenje,
naime, svima nastaje tako to se od onoga koje je manje
spoznatljivo po naravi napreduje prema onome to je
spoznatljivije. I kao to je u postupcima zadaa od dobara svakomu pojedincu nainiti dobra u cijelosti dobrim svakom
pojedincu, tako i polazei od onih stvari koje su spoznatljivije
komu samomu nainiti i one koje su po naravi spoznatljivije
spoznatlji-vim komu samomu. One stvari koje su spoznatlji-ve i
prvotne pojedincima poesto su tek pomalo spoznatljive, te
sadre ili malo ili nita od bia. Pa ipak, polazei i od stvari koje
su nedostatno spoznatljive, ali spoznatljive komu samomu, treba
pokuati spoznati one to su spoznatljive u cijelosti, napredujui
kao to je reeno s pomou tih tako spoznatljivih.]]
4

Budui smo u poetku16 razluili kolikim nainima odreujemo


bivstvo, a od tih jedan inilo se da je i bit, mora se ona istraiti. I
prvo recimo 13 koju njoj pojmovno, da je bit" svake pojedine
stvari ono to se kae da je po sebi.18 Jer 'biti ti'
1028 b 336.
" Vidi ranije tumaenje nazivka ti it slvat, to novogrki
prevoditelj tumai i kao (essentia; bit).
" Gr. ** aiti prevodi se razliito: lat. secundum se; engl.
jednom per se (. .), drugi put propter se (D. R.); fran. par soi,
a njemaki an sich; rus. no ; novogr. *a& iavti (samo po
sebi).

20
nije isto to i biti obrazovan', jer ti nisi obrazovan po sebi samome.
Tvoje je bivstvo ono to si po sebi samome. Ali ni to ne sve; jer nije

203 U Metafizika

ono to je tako po sebi kao to je 'bijelo' prema 'povrini', jer 'biti


povrina' nije biti bijelo'. Ali bivstvo nije ni spoj toga dvojega (biti
bijela povrina'), zbog toga to se ponavlja sama rije. Dakle, ono u
emu nije prisutan sam pojam (ali se on izrie) to je i pojmovna
odredba biti svake pojedine stvari. Tako te ako 'biti bijela povrina'
jest biti glatka povrina', onda 'biti bijel' i 'biti gladak' isto su i
jedno.iNu budui i prema drugim prirocima19
20
postoje sloevine (jer postoji nekakav podmet svakom pojedinomu,
kao kakvome, kolikome, kada, gdje i kretanju), treba ispitati postoji li
pojam biti za 25 svaki pojedini od tih, te da li je i u tima prisutna bit,
ikao da li "bijeli ovjek' ima neku bit. Nek je tome ime 'plat', to je
'biti plat' (ili: bit plata)?
Ali (moe se rei), kako ni to nije jedan od izriaja po sebi; samo,
ne kae li se 'ne po sebi' dvostruko: jednom je to iz dodavanja, drugi
put 30 pak ne. Jednom se kae zbog toga jer se drugomu pridaje ono
isto to se odreuje, kao kad bi se odreujui bjelou', naveo pojam
'bijelog ovjeka'; drugi put opet zbog toga to se pridaje istomu
drugo, kao kad bi 'plat' znailo 'bijeli ovjek', pa bi se 'plat' odredilo
kao bijelo'; jer *bi- JQ3Q A jeli ovjek' jest 'bijelo', ali njegova bit nije
'biti bijelo'.
" Imajui na umu Demokritov nauk boji (da je ona tek
'otisak' prenesen naim oima s povrine predmeta) Aristotel
pokazuje kako poistovjeivanje ta dva izriaja ne govori
nita novo povrini; naime: ne iznosi njezinu bit, jer se
'povrina' ponavlja, ali iznosi bit 'bijeloga', jer se ono ne
ponavlja, nego na-domjeuje odgovarajuom zamjenom
(D. R.).
J

To jest: kategorijama ili predikatima, koji su sloevine bivstva


(supstancije) i drugih kategorija.
Nego, da U je uope neka bit 'biti plat' ili nije. Vjerojatno nije. Jer
bit je upravo togod ovo;
a kad se togod drugo kazuje prema drugome, onda nije upravo kao
to ovo, kao to 'bijeli ovjek' nije upravo kao to ovo, jer ovost11 je
pri- 5 sutna samo u bivstvima22. Tako te bit pripada onim stvarima
kojih je pojam odredba (definicija). Ali odredba nije gdje god kakvo
ime oznauje isto to i pojam (jer onda bi svi pojmovi bili odredbe;
nai e se, naime, neko ime za svaki pojam, te bi tako i rije Ilijada
bila odredba), nego ondje gdje je pojam ega prvotnog; a takve su sve
stvari koje togod izjavljuju, ne ono dru- 10 go to se izrie prema
drugome. Dakle, bit nee biti prisutna ni u jednoj od stvari koja nije
vrsta roda, nego samo u tima (jer se smatra kako se one izriu ne
prema dionitvu ili trpnosti23, niti pak kao prigodak); nego i za sve
pojedino od drugih stvari, ako ima ime, postojat e pojam ono- 15 ga
to oznauje, to jest: da je Ovo' prisutno u Ovome 124, ili pak mjesto
jednostavnog pojma onaj to je toniji, ali nee biti ni odredbe ni biti.
21
Gr. ro rt; lat. ipsum hoc; engl. individualitv;
(or 'thisness', D. R.); fran. l'essence individuelle; njem.
ein einzelnes Etwas; rus. . Dakle:
ovo, ovost, ili 'togod pojedinano'. U novogr. je
(pojedinanost, individualnost).
22
Prema D. Rossu 'bijelo' je jedno a 'ovjek' dru-

204

go, dok 'ivotinja' i 'dvonona' nisu razliiti, nego je


'dvonoan'
samo
oblik
'ivotinje'.
Zbog
toga,
'bijeli
ovjek' nije 'individualan tip' i ne moe se definirati,
dok to 'dvonona ivotinja' jest, i moe se definirati.
u
Za tumaenje tome vidi 1037 b 1421. Ili: 'da ovaj atribut
pripada ovome subjektu' (prema D. Rossu).
Ili se pak i Odredba', kao i 'to je neto', govori vieznano? Jer
"to je neto' jednim nainom oznauje bivstvo i togod 'ovo', drugim
pak nainom svaki pojedini od priroka, koliko, kakvo i 20 ostalo
slino. Jer kao to je i samo jest prisutno u svim stvarima, ali ne istim
nainom, nego u nekim prvotno a u nekim drugotno, isto tako i "to
neto jest' pripada naprosto bivstvu, doim 'nekako' drugima. Naime,
i 'kakvome' mogli bismo pitati 'to jest', tako te je i 'kakvo' neko 'to
25 neto jest', ali ne naprosto, nego onako kao to neki polazei od
pojma25 nebiu govore kako nebie jest, ne naprosto nego jest
nebie; a tako i 'kakvo'.
Iako treba razvidjeti kako se mora rei svakoj pojedinanosti,
ipak ne i vie negoli kako sama stvar stoji. Stoga i sada, budui je
jasno ono to se govori, slino e i bit biti prisutna prvotno i naprosto
u bivstvu, a zatim i u drugim stvari- 30 ma, kao to i Ono to jest'
nije naprosto bit, nego je bit 'kakvoga' ili 'kolikoga'. Jer mora se rei
da su te stvari bia ili istoimeno25*, ili dodajui i oduzimajui, kao
(to se kae) da je nespoznatljivo spoznatljivo;26 jer ispravno je
govoriti ni istoimeno ni istoznano, nego kao i 'lijeniki' u odnosu
35 prema istome i jednome, a ne da je to isto i jedno, 1030 b niti pak
istoimeno; budui da se ni tijelo, ni djelo, ni orue ne nazivaju
'lijenikim' ni istoimeno, niti prema jednome, nego u odnosu na
jedno.

Gr. (hrvatski: govorno, izrazno, umno, razumno,


logiki, dijalektiki) razliiti prevoditelji Aristotela razliito prevode.
Tako je ovdje lat. logice; engl. say by a verbal quibble (or
emphasizing the lin-guistic form, D. R); fran. dialectiquement; njem.
in begrifflich allgemeiner Weise; rus. obino
, a u ovome prijevodu 1>.
Vidi ranije tumaenje pojma .

24

Naime, zna se da je nespoznadjivo (D. R.).

Ali nita se ne razlikuje kojim god nainom tkogod ushtio govoriti


tima; jedno je naime 5 jasno: da prvotno i naprosto odredba i bit
pripadaju bivstvima. Pripadaju one i drugim stvarima, samo ne
prvotno. Ako pak tako postavimo, nije nuno da postoji odredba
svega onoga (ili svake rijei) to znai isto kao i pojam, nego kao
odreen pojam, to jest: ako bude pojam jednoga, ne po neprekidnosti
kao Ilijada ili stvari to su takve po vezanosti, nego onolikostruko
koliko se 10 govori jedno. Jedno se kae u toliko znaenja u koliko i

205 U Metafizika

bie. A bie je jednom togod 'ovo', dok drugi put znai togod
'koliko' ili 'kakvo'. Stoga e i "bijeli ovjek' imati i pojam i odredbu,
ali drukijim nainom negoli 'bjeloa' i bivstvo'.

5 Ali postoji dvoumlje: ne kae li se da je odredba pojam to nastaje


dodavanjem, kakva e biti od- 15 redba (stvarima) to nisu
jednostavne, nego su spojene? Jer te se objanjavaju nuno po
dodavanju. Kaem, kao to na primjer postoji 'nps', 'udubljenost' i
'prastost', koja se sastoji od dvo-jega, s jednim u drugome; a ni
'udubljenost' ni 'prastost' nisu trpnost nosa prema prigotku, ne20 go po sebtP; i one mu ne pripadaju kao 'bijelo' Kaliji ili
ovjeku, jer je Kalija 'bijel' a pripadno je i ovjek, nego: kao to
'mujak' pripada ivotinji ili 'jednako' 'kolikome' i sve ostale
stvari kojima se govori da su prisutne po sebia. A takve su one u
kojinja je prisutan ili pojam ili ime onoga od ega je trpnost, i
koje se ne mogu objasniti bez toga, kao to se moe "bijelo' bez
ovjeka, 25 ali ne moe 'enka' bez ivotinje; te tako ili te stvari
nemaju nikakve biti ni odredbe, ili ako ih imaju onda
drukije, kao to i rekosmo. Ali postoji i druga dvojba njima.
Ako je 'pr-ast nos' i 'udubljen nos' isto, bit e isto i 'pr-ast' i
'udubljen'. Ako pak nije, zbog toga to je 30 nemogue govoriti
'prastome' bez same stvari kojoj je to trpnost po sebi (jer
'prasto' je udubljenost u nosu), ili se ne moe rei 'prast nos' ili
e se isto rei dvaput, 'udubljeni nos nos' (jer e 'prasti nos' biti
'prasti-nos nos'). Stoga je besmisleno da u takvim stvarima bude
prisutna bit. Jer ako jest, otii e se u beskonano, budui 35 da
e u 'prastom-nosu nosu' biti jo jedan nos.

27
'Prastost' je po sebi svojstvo (ili 'trpnost') nosa, jer se
primjenjuje samo na nos i ne moe se objasniti izvan njega, ali
teko da se isto moe rei i 'udub-ljenosti'; naime, sam Aristotel
se slui istom rijeju drugdje u drugim znaenjima (. .).
a
Per se ili propter se, onako kako se taj nazivak tumai u
Anal. Post, I 73 a 37L3.
Jasno je dakle kako postoji odredba jedino bivstva. Jer ako postoji
odredba i drugih priroka, ona je nuno po dodavanju, kao na primjer
ono to je 'kakvono' i 'neparno', jer se to ne moe odrediti bez broja,
niti pak 'enka' bez 'ivotinje'. (A 'po dodavanju' kaem za one
sluajeve u kojima se dogaa te se dvaput kae isto, kao u tim
primjerima.) I ako je to istinito, nee biti odredbe ni sastavina, kao
to je 'neparan broj', samo to nam to izmie, jer se sami pojmovi ne
izriu tono. Ako pak postoje odredbe i toga, onda je to po nekom
drugom nainu, ili kao to je reeno mora se kazati da se
'odredba' i bit' upotrebljavaju mnogovrsno; te tako, jednim nainom,
nee biti nikakve odredbe niega, i bit nee biti prisutna ni u emu
osim u bivstvima, dok e drugim nainom to biti. Bjelodano je, dakle,
kako je odredba pojam biti, te da bit pripada ili samo bivstvima ili
pak najvie, prvotno ^ naprosto.

206

" Gr. ; lat. album hominem esse;


engl. the essence of white man; fran. la quiddite d'homme
blanc; njem. Weisser-Mensch-sein; rus. 6birue
; doslovno: 'biti (ili bivati) bijelim ovjekom' ili
bivanje bijelim ovjekom'. U novogr. prijevodu je *
(bitak bijeloga ovjeka).

Treba razvidjeti da li su bit i pojedina stvar isto ili razliito. Jer to


je na korist istraivanju samom bivstvu; budui da se smatra kako
svaka pojedina stvar nije nita drugo nego vlastito bivstvo, i kae se
kako je bit bivstvo svake pojedine stvari. U izriajima to su prema
prigotku inilo bi se kako su togod drukije, kao da je 'bijeli ovjek'
drukije nego biti bijeli ovjek' (jer ako budu isto, onda su isto i "biti
ovjek' i 'biti bijeli ovjek'29 naime, kao to kau, 'ovjek' i 'bijeli
ovjek' je isto, te stoga i biti bijeli ovjek' i biti ovjek'. Ili moda nije
nuno da i /spojevi/ koji su prema prigotku budu takvi, jer krajnosti
/silogizma/ nisu isto tako istovjetne sa sred
30

Dotini dokaz se sastoji od dva silogizma:


Bijeli ovjek = bit bijeloga ovjeka.
ovjek = bijeli ovjek.
.'. ovjek = bit bijelog ovjeka.
Ali bit ovjeka = ovjek. .". Bit ovjeka =
bit bijelog ovjeka.
Zakljuak je pogrean zbog toga to dok se za prvu
istovjetnost pretpostavlja da je apsolutna, druga je tek
prigodna (akcidentalna), prema . .

31

Cini se kako Aristotel hoe rei da se i 'bit bijelog ovjeka' i bit obrazovanog ovjeka' mogu uz pomo ranijeg silogizma dokazati kao istovjetni na isti
nain sa srednjakom 'ovjek';
u kojem sluaju bi
se inilo da su isto bit bijeloga' i bit obrazovanoga'.
Nu taj je zakljuak isto tako pogrean kao i prvi,
prema tumaenju . . i D. R.

207 U Metafizika

32

To jest: ideje ili stvari po sebi.


To jest: biti (esencije).
34
Gr. -; lat. disjuncta esse; engl. to
be
severed;
fran.
separation;
njem.
'getrennt-sein';
rus. ^, hrvatski biti odijeljenim (ili razdvojenim)', razdvajanje. Aristotelov izriaj 'kaem razdvajanje'
novogrki
prenosi
opisno:
'terminus
technicus da budu istaknuti i izdvojeni podrazumijevam...'
njakom.30 Ali moda bi se moglo pomisliti kako 25 slijedi da su iste
te krajnosti to su .prema prigotku, kao 'biti bijel' i 'biti obrazovan', ali
ne ini se da je tako.)31 Doim u onih stvari koje se nazivaju 'po sebi',
da li je nuno isto sama stvar i njezina bit? Naime, ako postoje neka
bivstva od kojih nema nikakvih drugih bivstava, niti pak drukijih
naravi, to su prvotnije od njih, kakve neki govore da su 'ideje'? Jer
ako e biti druk- 30 ije samo dobro i 'biti dobro', te ivotinja i 'biti
ivotinja', te 'biti bie' i samo bie, bit e i druga bivstva i naravi i
ideje, mimo onih spomenu- 1031 b tih, te prvotnija bivstva od njih,
ako je bit bivstvo. A ako se razdvoje jedne od drugih, prvima32 nee
biti nikakva znanja, dok druge33 nee biti bia (i kaem 'razdvajanje'34
ako ni u samome 5 dobru nije prisutno 'biti dobro', ni u tome da
bude dobro). Jer znanost svakoj pojedinoj stvari postoji tek onda
kad znamo njezinu bit. I kao to je s
33

dobrom isto je tako i s drugim stvarima; tako te, ako 'biti dobro' nije
dobro, onda ni T>iti bie' nije bie, ni "biti jedno' jedno. Naime, sve
biti isto bivaju, ili ni jedna ne opstoji; tako te, ako 'biti 10 bie' nije
bie, onda to nije ni jedno od drugih. I opet, ono u emu nije
prisutno33 "biti dobro' nije dobro. Stoga mora biti jedno 'dobro' i biti
dobro', 'lijepo' i biti lijepo' i tako sa svim ostalim stvarima koje ne
ovise emu drugom, nego su po sebi i prvotne36.
Jer dostatno je ako i tako jest, ak i da ne postoje oblici, ili moda
ak ako i bivaju oblici (a 15 istodobno je bjelodano da ako ideje i jesu
onakve kakve neki kau da jesu, podmet nee biti bivstvo jer nuno
je da te budu bivstva, ali ne prema pod-metu; jer tada bi bile prema
dionitvu)37.
Dakle, po tima dokazima jedno su i isto, ne samo prema prigotku,
svaka pojedina stvar i njezina bit, i zbog toga to spoznati bilo koju
poje- 20 dinu stvar isto je to i spoznati njezinu bit, tako te je prema
samom 'izlaganju' (primjera) nuno da oboje budu jedno. (Nu pri
onome to se govori prema prigotku, kao 'obrazovano' ili bijelo', zbog
toga to oznauje dvostruko, nije istinito rei kako je isto to samo i
njegova bit, jer "bijelo' je i ono emu svojstvo pripada i sam
prigodak, 25 tako te je to jednom isto, dok drugi put nije isto bit i
samo to, budui da bit nije ista kao 'ovjek' ili bijeli ovjek', ali je
ista kao i trpnost.)31
35
Naime: ideja dobra.
34
Primjer s idejama kao terminima per se Aristotel navodi kako bi
pokazao pogrenost nauka idejama, jer ne moe biti nikakva
samoopstojnog bia odvojeno od same biti (prema H.T.).

208

" To jest: kao prisutne u pojedinanostima (D. R.).


" To jest: kao pridjevak (svojstvo) bijelo'.

Besmislenost (odvajanja same stvari od njezine biti) pokazala bi se


i ako bi tkogod primetnuo ime svakoj pojedinoj od biti; jer tada e
mimo one biti i jo jedna bit, na primjer: uz bit konja 30 postojat e i
jo druga bit konja. Ali to prijei
da neke stvari odmah (od poetka)39 budu i svoje
biti, ako je bivstvo bit? I zaista, ne samo to su
(stvar i njezina bit) jedno, nego je i njihov pojam
isto, kao to je jasno iz onoga to je reeno; jer 1032 a
nisu prema prigotku jedno 'biti jedno' i 'jedno'.
Uz to, budu li to drugo, otii e se u beskonano;
jer e tada biti i "bit jednoga' i 'jedno', tako te
e i za te biti isti razlog.*
Bjelodano je dakle da je u stvari to su prvot- 5 ne i po sebi jedno
i isto sama pojedina stvar i njezina bit.Sofistika opovrgnua protiv te
postavke bjelodano je da se razrjeuju istim rjeenjem kao kad se pita
je li isto 'Sokrat' i "biti Sokrat'. Jer se nita ne razlikuje, niti po onome
iz ega bi tkogod pitao, niti pak u onome ime bi se to razrijeilo.
Reeno je, dakle, kako je svaka pojedina stvar i 10 njezina bit ista, i
kako nije ista.
41
14

Naime, kako bi se izbjegao beskonani niz sadran u prethodnoj


reenici (. .).
40
To jest: ako se 'bit jednoga' razlikuje od 'jednoga', onda je bit biti jednoga' razliita od biti jednoga' (D. R.).
41
Gr. 4 tlvou; lat. unumquodque esse; engl.
as its essence; fran. la quiddite de chaque etre; njem.
das Wesen des Einzelnen; rus. ;
znaenje je biti (ili bivati) bilo koja pojedinanost',
bit bilo koje pojedinane stvari', kako je i u veini prijevoda. A novogrki tu ima imenicu /
(bitnost, opstojnost, zasebnost).
42
Gr. and ; lat. a asu; engl. spontaneously; fran. du hasard; njem. ungefdhr (spontan);
rus.
caMonpou3eoAbHo;
hrv.
bez
povoda',
sluajno;
novogr. (samo od sebe).
Od stvari koje nastaju jedne nastaju po naravi, druge po umijeu,
tree bez povoda.42 A sve stvari koje nastaju po neem i iz neega i
neto nastaju. To neto kaem prema bilo kojem priroku43: ili togod
'ovo', ili 'koliko', ili 'kakvo', ili 'gdje'.

209 U Metafizika

25 30
1032 b

Naravni nastanci44 su oni kojima je nastajanje 15 iz naravi. A ono iz


ega ono je to zovemo tvar; ono po emu nastaju neko je od bia po
naravi; a ono to nastaju ili je ovjek ili biljka ili togod drugo od
toga, to najvie nazivamo bivstvima. 20 Sve stvari koje nastaju ili po
naravi ili po umijeu imaju tvar; jer svakoj je od njih mogue i bivati
i ne bivati, a to je tvar to je u svakoj od njih. I uope: i ono iz ega
nastaju narav je i ono prema emu nastaju narav je (jer ono koje nastaje ima narav, kao biljka ili ivotinja), a ono po emu nastaju
takozvana je narav prema obliku, koja je istovrsna (iako je ona u
emu drugom; jer ovjek raa ovjeka).
4!
Naime: prema bilo kojoj 'kategoriji'.
" Gr. ; lat. generatio; engl. coming to be; fran.
genration; njem. das Werden; rus. inae npo-,
, a ovdje ; hrv. nastanak,
postanak, postajanje, raanje, bivanje.

45
Gr.

(tvorba,
tvorenje,
praizvedba)
prevodi se razliito: lat. effectio; engl. produetion (making);
fran.
realisation;
njem.
Hervorbringung;
rus.
.
46
Vidi ranije tumaenje nazivka .
47
Na primjer ribe (Hist. on., 569a 11) i kukci (ibid.,
539a 24).
18
Usp. b 2330, 1034a 921, b 47.
49
Gr. ; lat. contrarium; engl. contrary; fran. contraire;
njem. das Entgegengesetzte; rus. npo-; hrv.
protivnost, protimba, protiv-tina, za razliku od opreke, emu vidi
kasnije.

Tako nastaju one stvari koje nastaju po naravi, a ostali nastanci


zovu se tvorbe.45 Sve su pak tvorbe ili po umijeu ili po mogunosti
ili po promiljanju46. Neke od tih nastaju i bez povoda i po sluaju,
priblino isto kao i stvari koje nastaju po naravi; jer i tu neke nastaju i
iz sjemena i bez sjemena.47 Nu tima se mora razvidjeti poslije48, dok

210

po umijeu nastaju one stvari kojih je oblik u dui (a oblikom


nazivam bit svake pojedine stvari i prvotno bivstvo); jer i
protivnostima49 na neki nain isti je oblik; budui je bivstvo lienja
opreno bivstvo, kao zdravlje bolesti, jer njegova odsutnost je bolest,
i zdravlje je pojam i znanje u dui; jer 'zdravo' nastaje ovakvim
razmiljanjem: kad je ovo zdravlje, nuno je da ovo bude prisutno ako
e dotdnik biti zdrav, kao 'ujednaenost'50; a ako pak to, onda mora
biti i toplina. I (lijenik) uvijek tako razmilja sve dok ne doe do
onoga to sam moe posljednje tvoriti; a kretanje odatle, naime, do
zdravlja, zove se tvorba. Tako te se na neki nain dogaa da zdravlje
nastaje iz zdravlja i kua iz kue, ono to ima tvar iz onoga to nema
tvari, jer lijenitvo ili graditeljstvo oblik je zdravlja ili kue; a
bivstvo bez tvari nazivam bit.
Jedan dio nastanaka i kretanja zove se miljenje a drugi tvorba: ono
to je od poela i oblika je miljenje, ono to je od zavretka miljenja
jest tvorba. A slino nastaje i svaka druga od stvari to su izmeu.
Kaem, na primjer, ako e tkogod ozdraviti, stanje mu se treba
ujednaiti. A to je, zatim, to 'ujednaiti'? Ovo ili ono; a to e biti ako
se dotinik zagrije. A to je pak to? Ovo opet ili ono. A to je prisutno
mogunou, i takvo to je ve u (lijenikovoj) moi.
50
: 'ujednaeno tjelesno stanje' (D. R.).
51
Gr. ; lat. faciens; engl. the thing which
produces (the active principle); fran. la cause efficiente; njem. das Werktdtige; rus. >( ;
dakle: 'ono koje tvori' ili tvoree. Novogr.
(odakle je ono koje tvori).
" To jest: ne miljenja (D. R.).

Ono 'tvoree'51 i odakle poinje kretanje ozdravljenja, ako je po


umijeu, oblik je u dui; ako je pak bez povoda, onda je bilo to koje
je poelo tvorenja52 tvoritelju po umijeu, kao to je moda pri
Ijeidbi poelo zagrijavanje (koje lijenik tvori trljanjem). Tako je
toplina u tijelu ili dio zdravlja ili je slijedi togod takvo koje je dio
zdravlja (ili upravo ili s pomou vie koraka). A to je posljednje
'tvoree' koje je tako i samo dio zdravlja, ili pak kue (kao kamenovi)
ili drugih stvari. Tako te, kao to se kae, nemogue je da togod
nastaje ako nije ve prije postojalo53. Jasno je dakle da e nekakav dio
iz nunosti postojati, jer tvar je dio (budui da ona ve postoji i sama
biva neto). Ali da li je ona dio i onih to su u pojmu? Obadvama
nainima govorimo mjedenim krugovima to su, kazujui da je tvar
mjed, a oblik takav i takav lik, i to je rod 54 u koji se prvo postavlja.
Dakle, mjedeni krug sadrava tvar u svojem pojmu.55
53
Gr.

&
ti

;
lat.
impossibile est fieri, si nihil praexistat; engl. it is impossibte that anvthing should be produced if there
were nothing existing before; fran. le devenir est impossible, si rien ne preexiste; njem. es isf unmoglich
das etwas werde, wenn nicht schon etwas vorher
vorhanden war; rus. - ,

211 U Metafizika

.
" Ili: genus proximum (u koji se postavlja krug).
pojmovnoj odredbi'.

Ili 'u

54
I ovdje se namjerice zadrava doslovak iz mjesto uobiajenog i propisanog od, kako bi se to tonije prenijelo znaenje te izbjegla dvosmislenost.

to se tie onoga od ega kao iz tvari stvari nastaju, neke kad


nastanu ne zovu se Ono' nego 'od onoga' kao to se kip ne kae
'kamen', nego 'kameni'. A ovjek koji ozdravljuje ne naziva se 'ono'
od ega postaje takvim. Uzrok je tome to iako se nastaje iz 56
lienosti i podmeta, koji zovemo tvar (kao to i 'ovjek' i t>olesnik'
postaje zdrav), ipak se vie kae da nastaje iz lienosti, kao zdrav iz
'bolesnika' prije negoli 'iz ovjeka'; zbog toga se zdrav ne zove
bolesnikom, nego ovjekom i zdravim ovjekom. Ali u onih stvari u
kojih je lienost nejasna ili neimenovana, kao u mjedi lienost bilo
kakva lika ili u opekama i gredama (lienost lika) kue, smatra se
da iz tih togod nastaje, kao ono prije 'iz bolesnika'. I stoga, kao to se
ondje stvar ne naziva 'ono' iz ega je, tako se ni ovdje kip ne naziva
'drvo', nego promjenom rijei 'drveni', i ne 'mjed' nego 'mjedeni', i ne
'kamen' nego 'kameni', te kua ne Opeke' nego 'od opeka'; jer
zagleda li tkogod pomnije, ne bi 20 rekao naprosto niti pak kua
iz opeka, budui da ono iz ega stvar nastaje treba se promijeniti,
a ne i dalje trajati. Dakle, zbog toga se tako kae.
g Budui pak po neemu nastaje ono nastajue (tako nazivam ono
odakle je poelo nastanka) i iz neega (a to neka ne bude
lienost, nego tvar, 25 jer ve je razlueno kojim nainom tako
kaemo) te neto nastaje (to je ili kugla ili krug ili bilo to
drugo), i kao to tvoritelj ne tvori sam podmet, naime: mjed, tako
ne ni kuglu, osim prema prigotku, jer mjedena kugla je kugla, i
on tvori 30 tu prvu. Jer tvoriti ovo togod znai tvoriti ovo togod
iz opeg podmeta57 (kaem kako tvoriti mjed okruglom nije
tvoriti okruglo ili kuglu, nego togod drugo, kao taj oblik u emu
drugome; jer ako se tvori oblik, mora se tvoriti iz ega drugog,
budui da se to pretpostavilo34, kao kad tko- 1033 b god tvori
mjedenu kuglu, i to tako to iz 'ovoga', koje je mjed, tvori drugo
'ovo', koje je kugla). Ako, dakle, dotinik opet tvori i samo to 59,
jasno je da e tvoriti isto tako, te e se nastanci nastaviti u beskonano. Bjelodano je dakle kako ni oblik ili kako- 5 god trebalo
nazvati lik to je u osjetnim ne nastaje, niti ima ikakva
njegova nastanka, a isto tako ni bit (jer to je ono to u drugome
postaje ili po umijeu ili po naravi ili po mogunosti). Ali

212

(tvoritelj) tvori da bude mjedena kugla, jer je tvori iz mjedi i


kugle, budui da u nekome 'ovome' tvori oblik, te to biva
mjedena kugla. Ali ako 10 biva nastanka 'biti' kugle uope, bit e
neto iz neega; naime: ono to nastaje trebat e uvijek
57

Sto ukljuuje i oblik i tvar (usp. 1029a 3). a


25.
" Prema jednim prevoditeljima podrazumijeva se
'podmet' ili 'podstavnik' (substratum), prema drugima
'sam kuglasti oblik' (kao u ruskom caubU ),
dok je u izvorniku tek tovto dvi (lat. hoc ipsum), kako
i prevodimo, iako je u novogr. (taj oblik).
biti djeljivo, i biti dijelom ovo a dijelom ono, hou rei: jednim
tvar, drugim oblik. Ako je kugla lik to je jednak iz sredine 60, dijelom
e biti ono u 15 emu je to to se tvori, dijelom ono koje je u tome, a
cjelina ono to je nastalo, kao sama mjedena kugla. Oigledno je
dakle iz reenoga da ono to se ikae kao oblik i bivstvo ne nastaje,
dok nastaje spoj61 nazvan prema tome, te da je u svemu nastalome
tvar, i da je jedno ovo, a drugo ono.
Postoji li dakle kakva kugla mimo tih kugala ili pak kua mimo
kamenova? Ili, kad bi bilo tako, 20 ne bi nikad ni nastalo togod ovo62
63
? Nego oblik oznauje togod takvo, te nije ovo i neto odreeno,
nego se tvori i nastaje iz Ovoga' neko 'takvo', pa kad to nastane, onda
je takvo'.64
60
To jest 'lik kojega je obodnica u svakoj toki
jednako udaljena od sredita'.
61
Gr.
;
lat.
copulatio;
engl.
the
concrete
whole (or the concrete thing); fran. le compose de
matiere
et
de
forme;
njem.
Ganze
(Zusammengesetzte); rus. inae , coeoKvnuocTb, a ovdje
;
hrv.
spoj,
spojenost
(podrazumijeva
se
'spoj
tvari
i
oblika';
novogr.

(spoj,
sraz).
62
Ili: 'da je jedan dio tvar, a drugi oblik'.
u
Ako su oblici po sebi opstojna bivstva, onda od njih ne mogu
nastati pojedinana bivstva, jer svako pojedinano sadri oblik, ali
jedno bivstvo ne moe sadravati drugo zbiljski opstojee bivstvo. A
sam oblik nije bivstvo, nego znaajka (. .).
64
To jest: tvorilac ili otac pretvara puki komad tvari u 'svojstven'
komad tvari (D. R.).
Svako ovo, Kalija ili Sokrat, isto je kao Ova mjedena kugla', a
'ovjek' i "ivotinja' kao 'mjedena kugla uope'. Bjelodano je stoga
kako uzro- 25 ci oblika onako kako neki obiavaju nazivati oblike,
kao da su neto mimo pojedinanosti barem to se tie nastanaka i
bivstava, nisu ni od kakve koristi, a niti bi pak zbog toga trebah biti
bivstva po sebi. A u nekih je bjelodano ak i to da je istovrsno
'raajue'63 i 'roeno'64 ne meu- 30 tim isto, niti jedno brojem,
nego oblikom kao pri naravninama (jer ovjek raa ovjeka), ukoliko ne nastane togod usuprot naravi, kao od konja mazga. (Ali i ti
su Sluajevi slini; jer ono to bi bilo zajedniko i konju i magarcu
nije imenovano, naime: najblii rod, ali bi vjerojatno bio 1034 a
oboje, kao to je mazga.) Tako te je bjelodano kako ne treba

213 U Metafizika

postavljati oblik kao uzorak (jer bi se za time jo najvie u tima


tragalo, budui da su ti67 jo najvie bivstva), nego je ono radajue
dostatno da tvori (roeno) i bude uzrokom oblika u tvari. A svako
(pojedino)6*, takav 5 oblik u ovome mesu i ovim kostima, jest Kalija
ili Sokrat; i oni su drukiji zbog tvari (jer ona je drukija), ali su isto
oblikom Ger oblik je nerazdjeljiv).

Mogao bi tkogod dvoumiti: zato neke stvari nastaju i umijeem


i bez povoda, kao zdravlje, a neke ne, kao kua. Uzrok je to to u
nekim slua- 10 jevima tvar (koja upravlja nastankom pri tvorbi
i proizvedbi po umijeu, i u kojoj je ve prisutan dio stvari) jest
takva te se jednom pokree sama, drugi put ne, i prva to dijelom
moe odreenim nainom a dijelom ne moe. Jer mnoge su stvari
-uzmone pokrenuti se po sebi, ali ne na odreen nain, kao pri
plesu. Dakle, stvarima koje imaju 15 takvu tvar poput
kamenova nemogue je pokretati se Ovim' (odreenim)
nainom69, osim po emu drugome, ali je mogue nekim drugim
na-

Gr. ro ; lat. generans; engl. the begetter; fran. le


ginerateur; njem. das Erzeugende; rus. -; dakle:
'raajue' ili 'nastajue'.

Gr. rd ; lat. quod generatur; engl. the begotten;


fran. l'engendri; njem. das Erzeugte; rus. ; dakle
'roeno' ili 'nastalo*.
" Podrazumijevaju se 'iva bia*.
" Gr. 6" &nav; lat. totum autem ; engl. the whole; fran. le
tout qui est engendre; njem. das (kon-krete) Ganze nun; rus.
; dakle: 'svako pojedino koje je za sebe cijelo'.
49
To jest: kako je potreban za gradnju kue.
inom (a tako je i s ognjem)70. Zbog toga jedne stvari
nee bivati bez onoga to ima umijee, dok e druge bivati;
jer mogu se pokretati od onih koje nemaju umijee, se
same mogu pokretati 20 ili od drugih koje nemaju umijea
ili dijelom. Kamenje se moe samo od sebe obruavati,
ali ne moe tako graditi kuu; oganj sam po sebi moe
buknuti, ali ne moe tako zagrijati kotao (. .).

71
71

Zdravlje, na primjer, moe nastati kao posljedak djelatnosti koju


je u tijelu izazvala toplina. Rije je inae sastojini koja unaprijed
postoji u stvarima (usp. 1032 b 261033 a I, 1034a 12).
12
To jest: u gibanju ruke koja trlja tijelo.

Gr. ; lat. quae natura con-stituta sunt; engl. the


things which are formed by nature; fran. ...etres dont la constitution

214

(est natu-relle); njem. das durch die Natur Entstehende; rus. ,


; dakle 'one stvari koje su
sastavljene' ili sastavine. Novogrka (sva naravna
bia).
Jasno je dakle, kako na neki nain sve nastaje iz istoimenoga, kao
naravnine [ili iz dijela istoimenoga] (na primjer: kua iz kue, kao
ono to je po umu; jer umijee je oblik) ili pak iz dijela
<istoimenoga> ili onoga to ima neki dio, ukoliko ne nastaje prema
prigotku. Jer uzrok tvorbe po- 25 najprije i po sebi je dio stvari.
Naime, toplina u kretanju72 proizvela je toplinu u tijelu, pa je ona
sama ili zdravlje ili njegov dio, ili pak nju slijedi dio zdravlja ili samo
zdravlje. Zbog toga se i kae kako ona tvori zdravlje, jer tvori ono
(zdravlje) koje slijedi (toplinu) i proizlazi iz nje; tako te je, 30 kao i u
zakljuivanjima, poelo svega bivstvo, jer zakljuivanja bivaju iz
onoga 'to neto jest', a iz istoga i nastanci. A kao te stvari iste su i
sastavine73 po naravi. Jer sjeme tvori isto kao i stvari to su po
umijeu, budui da ima mogunou oblik, i ono od ega je sjeme
nekako je istoimeno, samo to ne treba traiti da sve bude tako kao iz
1034 b ovjeka ovjek, jer i 'ena' biva iz 'mua' [ [ukoliko ne bi bila
nakaza; zbog ega mazga ne nastaje iz mazge]].

Stvari to poput tih nastaju bez povoda one su kojima


se tvar moe kretati sama od sebe 5 onim kretanjem kojim se i
sjeme kree; one pak kojima tvar to ne moe ne mogu ni
nastajati drukije nego iz svojstvenih tvontelja (roditelja). [[Taj
razlog pokazuje ne samo to se tie bivstva da oblik ne nastaje
nego je i dokaz zajedniki svim prvotninama' 4, kao 'koliko',
'kakvo' i ostalim ka- 10 tegorijama; jer kao to nastaje mjedena
kugla, ali ne ni kugla ni mjed, te isto i to se tie same mjedi,
ako nastaje (jer uvijek mora unaprijed postojati i tvar i oblik),
tako je i s onim 'to jest' pa 'kakvo' i 'koliko' i ostalim
kategorijama; ne nastaje, naime, 'kakvo' nego 'kakvo drvo', niti
pak 15 'koliko', nego 'koliko drvo ih ivotinja'. Nu iz toga se
ipak mora primiti stanovita svojstvenost bivstva, da nuno
unaprijed postoji drugo bivstvo svrno-u 75, a koje tvori, kao
ivotinja ako nastaje ivotinja; doim 'kakvo' ili 'koliko' ne
moraju opstojati drukije osim samo mogunou.]]
10 Kad je ve odredba pojam i svaki pojam ima 20 dijelove, i kad
kao to je pojam naprama stvari, isto je i dio pojma naprama
dijelu stvari, dvoumi se:76 treba U pojam dijelova biti prisutan u
pojmu cjeline, ili pak ne? Jer u nekim sluajevima vidi se kako
je prisutan, u nekima ne. Naime, pojam kruga ne sadrava i onaj
odsjeaka, dok pojam slo- 25 ga ukljuuje onaj slova; a ipak se
krug dijeli na odsjeke kao i slog na slova. Uz to, ako su dijelovi
prvotniji od cjeline, i otri kut je dio pravoga kuta, a prst je dio
ivotinje, otri e kut biti prvot-

Gr. t a ; lat. prima; engl. the clas-ses (or


primar divisions); fran. les genres premiers; njem. was ein

215 U Metafizika

Erstes ist; rus. ( -); dakle: 'stvari koje su


prve ili prvotne', pr-votnine. U novogr. prijevodu, kao i u
francuskom, (prvotni rodovi).
71
Vidi ranije tumaenje pojma tj .
* Posrijedi je raspravljanje biti kao odredbi (definiciji).

216

niji od pravoga, a prst od ovjeka. Ali smatra se 30 da je ovo


drugo prvotnije jer u pojmu (dijelovi) se tumae iz tih drugih,
koji77 su prvotniji i zbog toga to opstoje jedno bez drugoga.
se pak 'dio' kae mnogovrsno, od ega je jedan nain ono
'odmjeravajue78 prema koliko'. Ali na stranu s tim; treba, naime,
razvidjeti iz ega se, kao dijelova, sastoji bivstvo.
"511035
15
0Podrazumijeva
a
se 'cjeline' nasuprot 'dijelovima'
(P-PO.

'* Gr. ; lat. mensnrans; engl. that which


measures; fran. ce qui mesure; njem. das Mass; rus. ;
hrv. Ono koje mjeri', 'odmjeravajue', mjera.
" To jest: slova napisana na navotenoj ploici ili ona
izgovorena kao zvui (p.p.).

Ako je dakle tvar jedno, oblik drugo, a spoj toga dvoga tree, te
su bivstvo i tvar i oblik i njihov spoj, onda se jednom ak i tvar
naziva dijelom, dok drugi put pak ne, nego samo sastojine od
kojih je pojam oblika. Na primjer, meso nije dio 'udubljenosti' (jer
je ono tvar u kojoj ona nastaje), dok jest dio prastosti; i mjed je
dio sloe-vine ikipa, ali ne i kipa u smislu oblika (jer treba rei da
je pojedinano obMk ili stvar koja ima oblik, ali se tako ne moe
rei tvarnome po sebi). Zbog toga pojam kruga ne sadri pojam
od-sjeaka, dok pojam sloga sadri onaj slova; jer su slova
dijelovi pojma oblika, i nisu tvar, dok su odsjeci dijelovi kao tvar
kojoj oblik pridolazi; pa ipak su oni blia obliku negoli mjed kad
u mjedi nastaje okrugloa. Nu postoji smisao u kojem ak ni sva
slova nee biti u pojmu sloga, kao upravo Ova' votana79 slova ili
ona u zraku, jer su i ta ve dio sloga kao njegova osjetilna tvar.
Jer ak ako se razdijeljena crta raspada na polovice, ili pak ovjek
na kosti, ile i miije zbog toga ne slijedi kako su iz tih
sastavljeni kao da su im dijelovi bivstva, nego kao iz tvari, i ti su
dijelovi sloevine, a ne oblika i onoga emu je pojam;

217

r
zbog toga i nisu u pojmovima. Stoga, u jednima e biti pojam takvih
dijelova, dok ga u drugima ne mora biti [[ako ne bude pojam
'sklopa'80]]. Zbog toga su neke stvari sastavljene iz tih (dijelova) kao
od poela na koje se raspadaju (razlazu), dok druge nisu. Tako one
stvari koje su sklopovi oblika i 25 tvari kao 'prasto' ili 'mjedena
kugla' raspadaju se na njih, i njihov dio je tvar; one pak koje nisu
spojene s tvarju, nego su bez tvari, i kojih se pojmovi tiu samo
oblika, te se i ne raspadaju; ili ne uope ili ne na taj nain. Tako te su
tjh81 30 (sloevina) i poela i dijelovi, dok obliku nisu ni dijelovi ni
poela. Zbog toga se glineni kip raspada na glinu, i kugla na mjed, i
Kalija na meso i kosti, i krug na odsjeke; jer postoji neto spojeno s
tvarju. Naime, istoimeno se kae i krug uzeto na- 1035 b prosto i krug
pojedinano zbog toga to nema posebna imena za pojedinane
krugove.
Dakle, istina je i sad reena, pa ipak je opetujui izrecimo jo
jasnije. Sastojine, koje su dijelovi pojma i na koje se pojam
razdjeljuje, te 5 su prvotne: ili sve ih samo neke. Pojam pravog kuta
ne razdjeljuje se u pojam otrog kuta, nego otri u pravi, jer
odreujui otri kut sluimo se pravim, budui da je otri kut manji od
pravog. A slino i krug i polukrug, jer polukrug se odreuje s pomou
kruga, i prst cjelinom (tijela), 10 budui da je prst 'takav' dio ovjeka.
Tako te oni dijelovi to su kao tvar, i na koje se razdjeljuje kao na
tvar, ti su potonji (naprama cjelini); oni pak to su kao dijelovi pojma
i bivstva prema pojmu, ti su prvotni: ili svi ili neki. Jerbo je dua

Gr. ; lat. simul sumptum; engl. concrete


object; fran. l'itre concret; njem. mit der Materie
zusammengefasste Form; rus. -; sam
nazivak podrazumijeva dakako spoj, sklop, 'zgusnutak'
(otuda i lat. concretum) tvari i oblika. U novogrkom to
(priblino: oblikovno-tvarna
sloevina).
" To jest: t tvarne sastojine poela su i dijelovi 'sloenih'
stvari (. ., D. R.).

218

ivotinja (to je bivstvo produevljena stvora* 2) nji- 15 hovo


bivstvo prema pojmu, te oblik i bit 'takvoga' tijela (naime:
barem svaki pojedini dio, bude li se odredio prikladno, nee se
odreivati izvan njegove uloge, to opet nee biti prisutno bez
sjetilnosti)*3, tako da su njezini dijelovi prvotniji, bilo svi bilo
samo neki od sveukupne ivotinje, te slino i pri svakom
pojedinanom;*4 doim tijelo i nje- 20 govi dijelovi potonji su
od toga bivstva, i u te se dijelove kao u tvar ne razdjeljuje
bivstvo, nego sloievina; zbog toga su ti jednom prvotni naprama
sloevini, a jednom to nisu (jer ne mogu bivati razdvojeni;
budui da prst ne moe svakako biti dio ivotinje, nego onaj to
je mrtav tek je istog imena); neki su pak dijelovi istodobni <s 25
cjelinom), oni to su poglaviti i u kojima su prvotno pojam i
bivstvo, na primjer: bilo da je to srce ili mozak, nimalo nije
vano koje je od njih takvo. Nu 'ovjek' i 'konj' i imena to se
tako pridaju pojedinanostima, a opa su, nisu bivstvo, nego
nekakva sloevina iz 'ovoga' pojma i Ove' tvari kao sveope; ali
naprama pojedinanome So- 30 krat se ve sastoji iz posljednje
tvari, te slino u ostalim sluajevima.
Gr. ; lat. anima praeditum (anima-tum); engl.
the living creature (being); fran. l'etre anima; njem. das
Belebte; rus. ; hrv. 'stvor ili bie obdareno
duom'; iv stvor; doslovno 'produevljeno', s tim to i gr.
i lat. anima znae i dua i ivot.
A sjetilnost (ili sjetilna zamjedba) podrazumijeva duu
(p.p.).

44
Gr. &' ; lat. de unoquoque; engl. each individual
animal; fran. chaque animal individuel; njem. in jedem einzelnen
Falte; rus. -deAbHOM ; dakle: Ono to je
pojedinano(st) ili zasebino', emu odgovara i 'pojedince' (kao
inae predloena zamjena za individuum), rije koja uza znaenje
uva i izvorni oblik srednjeg roda. (Vidi i ranije tumaenje.) U
novogr. je 9' tuaoro* (openito za svako
'pojedince*).

Dakle, dio je ili dio oblika (a oblikom nazivam bit) ili


sloevine od obUka i tvari, ili same tvari.
Ali samo su dijelovi oblika dijelovi pojma; a pojam se tie
opeg; jer isto je "biti krug' i 'krug' 1036 a te "biti dua' i 'dua'.
Sto se pak tie sloevine, kao Ovaj' krug to je jedna od
pojedinanosti, bilo ona osjetima85 bilo miljena86 a 'miljenim' nazivam krugove to su kao matematiki, 'osjetilnim' one
to su kao mjedeni i drveni 5 takve nemaju odredbe, nego se
spoznaju ili miljenjem ili zamjeivanjem; i kad napuste 'svr-

219

nost', nije jasno postoje li ili pak ne, nego se uvijek opisuju i
spoznaju s pomou openitog pojma. Doim tvar je
nespoznatljiva po sebi. [[Jedna je tvar osjetima, druga miljena;
osjetima je kao mjed, drvo i svaka pokretljiva tvar, dok je mi- 10
sijena ona to je prisutna u osjetninama ne kao osjetilna, kakve
su na primjer matematike stvari.]]

Gr. ; lat. sensibilis; engl. sensible (or per-ceptible);


fran. sensible; njem. sinnlich wahrnehmba-re; rus.
; hrv. 'ono to je sjetilom
dokuivo', osjetilno.
** Gr. ; lat. intelligibilis; engl. intetligible; fran.
intelligible; njem. denkbare (intelligible); rus. ; hrv. Ono to je razumljivo, spoznat-ljivo' ili
'miljeno'.
" Ili 's ranijim i kasnijim'.
" Pri emu se ukljuuju i biljke.
" Tu 'neto' i 'neki' znai 'togod odreeno' (p.p.).

Sad je reeno kako stoji s cjelinom i dijelom, te s prvotnim i


potonjim.87 A nuno je odvratiti na pitanje, kad tkogod upita to
je prvotno pravi kut, krug i ivotinja ili pak ono na to se
razdje- 15 ljuju i iz ega su sastavljeni, to jest: dijelovi kako
to nije naprosto. Jer ako je sama dua ivotinja ili88
produevljeno bie, ili dua svakog pojedinoga jest pojedinano,
i krug je "biti krug', i pravi kut "biti pravi kut' ili je bivstvo
pravog kuta pravi kut, onda se neto usporeeno s neim mora
nazvati potonjim, kao dijelovi u pojmu i dijelovi nekog* pravog
kuta (jer i pravi kut od tvari, 20 mjedeni pravi kut, i onaj to je
izvuen u crtama pojedinano, oba su potonji prema svojim dijelovdma), ali kut koji je bez tvari potonji je dijelovima u
pojmu, dok je prvotni dijelovima to su u pojedinanome; pa se
ne smije odgovoriti naprosto. Pa ak ako je dua togod drugo i
nije to i ivotinja, i tada treba rei kako neki dijelovi jesu
prvotni a drugi nisu, kao to se i reklo. 25

11

220

S pravom e se dvoumiti i koji dijelovi pripadaju obliku a


koji ne, nego sklopu.90 Pa ipak, ako to nije jasno, ne moe
se odrediti ono to je pojedinano, jer se odredba tie
opega i oblika. Stoga, ako ne bude jasno koji su dijelovi
kao tvar a koji nisu, nee biti jasan ni pojam same stvari.
U onih 30 stvari koje se vide kako su nastale u onome to
je vrstom razliito na primjer krug u mjedi, kamenu,
drvetu ini se jasnim da ti, bilo mjed bilo kamen,
nipoto nisu dio bivstva kruga, jer je to odvojivo od njih. U
onih pak to se ne vide kao 35 odvojive, nita ne prijei
da bude slino kao i u 1036 b tih, upravo kao da bi svi
ikad vieni krugovi bili mjedeni; jer mjed ne bi ni tada
nita vie bila dijelom oblika, ali je to teko odvojiti u

miljenju, kao to se oblik 'ovjeka' uvijek pokazuje u


mesu, kostima i takvim dijelovima, pa jesu li ti dakle
dijelovi oblika i pojma, ili pak nisu, nego su tvar? 5 Ali
kako (ovjek) ne nastaje i u drugim tvarima, ne moemo to
razdvojiti.
I kako se to dakle im moguim, samo to je nejasno
kad, neki91 ve dvoume i krugu i trokutu, jer da je
neprimjereno odreivati ih crtama i ne-prekidnou, nego
da se sve to slino ponaa kao 10

" Gr. ri ; \a.t. simtd sumptum; concrete


object; fran. compose de forme et de matiere; njem. mit der
Materie zusammengefasste Form (oder dem mit dem Stoff
vereinigten); rus. ; hrv. 'ono to je
spojeno ili sklopljeno', sklop. (Vidi i ranije tumaenje.) U
novogr. ovdje je poprilian proirak:
&* (sjetilna sloevina uzeta zajedno
s tvarju).
" Aristotel misli na pitagorejce.
i meso i 'kosti prema ovjeku te mjed i kamen prema kipu; i
svode sve na brojeve i kau kako je pojam 'crte' onaj broja dva.
A od onih to postavljaju oblike91 nekima93 je crta po sebi
'dvojstvo', a nekima oblik crte94, jer da su u nekim sluaje- 15
vima isto oblik i ono od ega je oblik (kao 'dvojstvo' i oblik
'dvojstva'), doim u crte vie nije tako.
Proizlazi, dakle, kako je jedan oblik mnogim stvarima to su
oblikom oigledno razliite (do ega bijahu doli i pitagorejci)
te da se moe nainiti da jedno bude oblik po sebi svega, a da
ostalo ne budu oblici; nu tako e sve stvari biti jedno. 20 Reeno
je dakle kako postoji stanovita tekoa oko odredaba, i zbog
kojega uzroka. Stoga sve svoditi tako, te dokinuti tvar, doista je
suvino; jer neke su stvari vjerojatno 'ovo' u 'ovome' ili se Ovim
nainom' tako ponaaju. I prispodoba ivotinji, koju obiavae
govoriti Sokrat Mlai95, ni- 25 je skladna; jer odvodi od istine i
navodi na pretpostavku kako je mogue da ovjek biva bez svojih dijelova, kao krug bez mjedi. Ali to nije slino; jer ivotinja
je neto osjetilno, i ne moe se odrediti bez kretanja, pa zbog
toga ne ni bez dijelova to su u nekom stanju; naime, ruka nije
svakako dio ovjeka, nego kad je kadra obavljati 30 posao, te
zato samo kad je iva; a kad nije iva, nije dio.

Ili: 'ideje'.

Ukljuujui vjerojatno i Platona (D. R.).

221

" Ta se razlika spominje i u VIII 3 I. Neki, naime, dre


kako je crta, uzeta po sebi, naprosto 'dvojstvo' {dyada, ili
broj 2), a drugi kako je 'dvojstvo u duinu' (. .).

95

'Uenik' velikog Sokrata; jedan od govornika u Platonovim


djelima (Theaet., 147c, Soph., 218 B, Pol., 257 C).
[[A to se tie matematikih stvari, zato pojmovi dijelova
nisu dijelovi pojmova cjeline, na primjer: u pojmu kruga
pojmovi polukruga? Jer ti nasu osjetilni; ili to moda i nije
vano; budui 35 da e postojati tvar i od nekih stvari koje nisu
1037 a
osjetnine. Jer postoji neka tvar u svemu to nije bit i oblik sam
po sebi, nego togod 'ovo'. Pa stoga polukrugovi nee biti
dijelovi kruga uope, nego dijelovi pojedinanih krugova, kao
to je prije reeno"; jer jedna je tvar osjetilna a druga miljena.]]
* Vidi 1035a 30-63.
" To jest: kao to je 'ovjek = dua + tijelo', tako je i 'Sokrat
= ova dua + ovo tijelo' (D. R.)\ " U knjigama XIII i XIV. "
Vidi VIII 6.
Jasno je da je dua prvotno bivstvo, a tijelo 5 tvar: doim
ovjek i ivotinja sklop je (iz) obojega kao ope. Sokrat ili
Korisko, ako je i dua Sokrat, dvostruko je (jer jednima je to
dua, a drugima sloevina), ali ako je to naprosto ova dua i ovo
tijelo, onda se pojedinano odnosi kao i sve- JQ ope*7. Postoji
li, mimo tvari takvih bivstava, jo i neka druga tvar te treba li
traiti neko drugo bivstvo, kao to su brojevi ili togod takvo
valja razvidjeti poslije.98 Jer poradi toga smo pokuali odrediti
osjetilnim bivstvima, budui da je na neki nain misaono
promatranje osjetilnih bivstava posao naravoslovlja druge
filozofije; na- 15 ime, naravoslovac mora znati ne samo tvari
nego i bivstvu prema pojmu, i to jo i vie. Doim, u
odredaba, kako su dijelovi odredbe sastojci u pojmu, i zbog ega
je jedan pojam odredba (jer bjelodano je kako je stvar jedno, ali
po emu je ona jedno, kad ima dijelove?) mora se razvidjeti
poslije.99 Dakle, to je bit i kako je ona sa- 20 ma po sebi,
reeno je openito svemu, i zato u nekih stvari pojam biti ima
dijelove odreene stvari, a u drugih ne; te da u pojmu bivstva
nee biti prisutni takvi dijelovi to su tvar jer ti i nisu dijelovi
takva bivstva, nego sloevine, a od 25 te jednom postoji pojam,
dok jednom ne postoji; nema ga zajedno s tvarju (jer je to
neodreeno), ali ga ima prema prvotnom bivstvu, kao u ovjeka
pojam due; jer bivstvo je oblik to je unutra prisutan, od kojeg
se i od tvari sastoji takozvano

222

sloeno bivstvo100, kao 'udubljenost' (jer iz te i 30


'nosa' nastaje 'prast nos' i 'prastost', jer u tima e nos biti
dvaput prisutan), ali u sloenom bivstvu, kao 'prast nos' ili
'Kalija', bit e prisutna i tvar. (Isto tako je reeno) i da su u
nekih isto bit i pojedinano, kao u prvotnih bivstava (kao
'iskriv- 1037 b ljenost' i "biti iskrivljenost', ako je ova
prvotna) a prvotnim zovem ono to se ne izrie kao togod
prisutno u drugome i podloeno kao tvar); ali stvari koje su
kao tvar, ili su sklopovi s tvarju, nisu 5 isto sa svojom biti,
ne ak ni ako su jedno prema prigotku, kao 'Sokrat' i
'obrazovano', jer je to isto samo prema prigotku.Gr.
101
101

Usp. pogl. VI.


An. post., 92a 29.
|
Smisao je: 'ovjek, to jest subjekt, ima nekakav atribut' (D.
R.). m Kad je posrijedi 'ivotinja' i 'dvonono'.
m

Sad recimo prvo koju odredbi, ukoliko tome nije ve


reeno u Analitikama, jer dvojba kojoj se govorilo u njima 102
na korist je pretresa-njima bivstvu. Podrazumijevam, naime,
ovu dvoj- 10 bu: po emu je jedno ono kojega pojam nazivamo
odredbom, kao u ovjeka 'dvonona ivotinja'; nek je to,
naime, njegov pojam; i po emu je to jedno, a ne mnogo:
'ivotinja' i 'dvonono'? Jer u (sluaju) 'ovjeka' i Tjijeloga'
postoji 'mnogo', kad jedno nije prisutno u drugome, a 'jedno' kad
15 jest prisutno te uz to podmet, to jest: ovjek, togod trpi103.
(Jer tada nastaje jedno i bude ovjek'.) Ali ovdje104, jedno
ne sudjeluje u drugome; jer ne smatra se da rod sudjeluje u
razlikama (jer tada bi isto istodobno sudjelovalo u protivnostima, budui da su protivne razlike kojima 20 se rod
razlikuje). Pa ak ako i sudjeluje, isti je razlog, budui da su
mnoge razlike, kao 'kopnen',
'dvonoan', TDeskrilan'. Po emu su te jedno, a ne mnogo? Ne
zbog toga to su prisutni (u jednome), jer tako e iz svih biti
jedno; moraju biti jedno svi sastojci koji su u odredbi, jer
odredba je 25 jedan pojam i pojam bivstva, tako te mora biti
pojam neega jednog; budui da i bivstvo oznauje neto jedno i
neko ovo, kao to kaemo.
30

1038 a
5

Treba pak razvidjeti prvo105 odredbama prema razdiobama.


Jer u odredbi nema niega drugog osim prvo spomenutog roda i
razlika. Ostali rodovi su prvi rod te razlike to su uzete zajedno s
njim, kao prvo 'ivotinja', zatim 'dvonona bes-krilna ivotinja';

223

i skcno ako se govori s pomou vie izraza. U cijelosti nita se


ne razlikuje govori li se s pomou mnogo malo izraza, te tako
ne ni s malo ili tek s dva; jer od ta dva jedan je raz lika a drugi
rod, kao to je kod 'dvonone ivotinje' rod 'ivotinja', dok je
razlika drugi izraz. Ako dakle rod naprosto ne postoji mimo
vrsta roda, iH pak ako postoji ali postoji kao tvar (jer glas je
rod i tvar, dok razlike iz toga tvore vrste i slova), bjelodano je
odredba pojam sastavljen od razlika.
105
Druga vrsta odredbe (definicije), koja postavlja sastojine
neke stvari, ovdje se ne obrauje (. .).
1
* Nogat ili opskrbljen nogama ili koji ima noge; slino
je u hrvatskome narodnom jeziku rukat (koji ima ruke) te rogat
(koji ima rogove; npr. rogata stoka). Inae tu je gr. ; lat.
pedes ha-bens; engl. endowed with feet; fran. pourvu de pieds;
njem. befusst; rus. .
Ali treba razdijeliti i razliku razlike; na primjer, razlika je
'ivotinje' da je 'nogata', zatim opet od 'nogate ivotinje' treba
znati razliku kao 'no- 10 gate'; tako te ako e se govoriti
skladno ne smije se rei kako je od toga 'to je nogato' 105a jedno 'krilato' a drugo 'beskrilno' (nego e se rei tako samo zbog
nesposobnosti), ve kako je jedno 'prstasto' a drugo
"besprstasto'; jer te su razlike 'noge', budui da je 'prstastost'
nekakva 'nonost'. 15 I tako uvijek treba napredovati sve dok se
ne stigne do bezrazlinosti.106 Tada e biti toliko vrsta noge
koliko je i razlika, a nogate ivotinje jednake (brojem)
razlikama. Ako je tomu tako, bjelodano je kako e posljednja
razlika biti bivstvo stvari i odredba, jer ne treba vie puta
govoriti 20 iste stvari u odredbama; budui da je to suvino. Nu
dogaa se upravo tako, jer kad se kae 'nogata dvonona
ivotinja', nije reeno nita drugo nego 'ivotinja koja ima noge,
imajua dvije noge'. I razdijeli li se to svojstvenom razdiobom,
rei e se isto vie puta, i isto toliko puta koliko je i razli- 25 ka.
Ako pak nastane razlika razlike, jedna posljednja bit e
oblik i bivstvo. Ako je to opet prema prigotku, kao razdijeli li
tkogod 'ono to je nogato' na bijelo' i 'crno', razlika e biti toliko
koliko je i razdjeljaka. Tako te je bjelodano da je odredba pojam
izveden iz razlika, i prema onome to je ispravno iz
posljednje od njih. 30 To bi bilo bjelodano i ako tkogod izmijeni
poredak takvih odredaba, kao u sluaju one ovjeku, govorei
kako je 'dvonona nogata ivotinja', jer 'nogata' je suvino, kad
je ve reeno 'dvonona'. Ali u bivstvu nema poretka, jer kako
treba misliti da je tu jedno potonje a drugo prvotno? Dakle, to
se tie odredaba prema razdiobama, nek je toliko dostatno za
prvu: kakve su neke od njih. 35

13 Kad je ve ovo razmatranje bivstvu, ponovno 1038 b se


njemu i vratimo. I kao to se kae kako je podmet bivstvo,
te bit i sloevina iz tih, isto je tako i ono ope. 0 dvama od
tih ve se govorilo (o biti 107 i podmetu108, kako se
dvostruko 'podmee', ili budui togod ovo, kao to se

224

ivotinja podmee 5 svojim trpnostima, ili pak kao tvar


ostvarenosti),

Gr. ; lat. indifferentiae; engl. no


differentiae (no differences); fran. especes indiffe-renciaes;
njem. was keine weitere Teilung in Unter-schiede zuldsst;
rus. ... .
1<
Pogl. IVVI,
XXII. , Pogl.
III.
a nekima109 se ini da je i ope u najviem smislu i uzrok i
poelo. Zbog toga se pozabavimo i time. Jer ini se nemoguim
da bude bivstvo bilo koje od onih to se govore kao ope.
Prvo, bivstvo svake pojedine stvari je ono to je njoj
svojstveno, to nije prisutno u drugome, dok 10 je opeua neto
zajedniko. Jer opim se naziva ono to je po naravi prisutno u
mnogima. Cemu e, dakle, ope biti bivstvo? Naime: ili svemu
ili niemu. Ono to ne moe biti svima; ako e opet biti bivstvo
jednoga, onda e to biti i ostali; jer onim stvarima kojima je
jedno bivstvo tima je i bit jedna, i same su jedno.
Uz to, bivstvo se zove ono to nije prema pod- 15 metu, dok
se ope uvijek pririe prema kakvu podmetu. Nu ako ono to ne
moe biti kao to bit jest, moe biti prisutno u njoj, kao
'ivotinja' u 'ovjeku' i 'konju'. Jasno je onda da e biti nekakav
pojam (opega). I nita se ne razlikuje ako ne postoji pojam svih
onih stvari koje su u biv- 20 stvu; jer e to (ope) biti nita
manje bivstvo neega, kao ovjek 'ovjeka' u kojem je prisutan,
tako te e se opet dogoditi isto 111, na primjer: 'ivotinja' e biti
bivstvo onoga u emu je kao svojstveno prisutna.
Platonicima.

Vidi ranije tumaenje pojma to &.


"' To jest: ve spomenuti dokaz odgovarat e i ovome
sluaju.

Ili 'iz kakvo-sti', zbog ega je u veini prijevoda 'iz kakvoe',


dok mi zadravamo ve spomenutu razliku kakvo kakvoa.
Uz to, i nemogue je i besmisleno da Ovo' ili bivstvo, ako je
sastavljeno iz ega, ne bude iz biv- 25 stva, niti iz neeg 'ovog',
nego iz 'kakva'112. Jer e tada biti prvotnije nebivstvo ili 'kakvo'

225

od bivstva i 'ovoga', to je pak nemogue; naime: ni pojmom, ni


vremenom, ni nastankom nisu trpnosti prvotnije od bivstva, jer
tada bi bile odjeljive.
Uz to, u 'Sokratu', koji je bivstvo, bit e prisut- bivstvo,
tako te e biti bivstvo dvojemu. I u 30 cijelosti proizlazi, ako je
bivstvo 'ovjek' i koje god se stvari tako kau, ni jedna od
sastojina koje su u pojmu nije bivstvo niega, niti moe biti prisutna mimo tih, niti u emu drugome; kaem, naime, kako ne
biva nikakve 'ivotinje' mimo 'nekih'113, niti koje drugo od onih
to su u pojmovima.
,u
Gr. uvd; lat. aliqua; engl. particular species (or
particidar kinds oj animal); fran. especes parti-culieres; njem.
das Einzelne; rus. ; hrv.
neke (posebne pojedinane ivotinje). Novogr.
(posebne vrste ivotinje).
4
Gr. u; lat. quod quid (hoc quid); engl. a this (or an
individua! thing); fran. un itre ditermine; njem. ein bestimmtes
Etwas; rus. ; dakle: Ovo' ili Odreeno neto'. Novogr.
iva (togod ovo).
1U
Gr. ; lat. quale quid (tale); engl. a such (a type);
fran. telle qualite de la chose; njem. eine Qualitdt; rus. ; novogr. iva (kakva stvar takve vrste);
dakle: hrvatski 'takvo', 'tako', 'togod takvo'.
1,4
Usp. A. 990b 17.
'" Ili 'dvostruka crta'.

Promatra li se polazei od tih zasada, bjelodano je kako ni


jedna od stvari koje su ope prisutne 35 nije bivstvo, te da nita
od zajednikih priroka ne 1039 a oznauje koje 'ovo'114, nego tek
'takvo'113. Ako nije tako, slijede mnoge (nezgode) pa i 'trei
ovjek'.116 Zatim, to je i ovako oito: nemogue je da bivstvo
bude iz bivstava to su u njemu prisutna kao ostvarenost; jer ono
to je tako ostvarenou dvoje ne moe nikad biti ostvarenou
jedno, ali ako 5 bude mogunou dvoje, bit e jedno (kao 'dvostruko'117 koje se mogunou sastoji iz dvije polovice, jer ga
ostvarenost razdjeljuje); stoga, ako je bivstvo jedno, nee se
sastojati iz bivstava to su prisutna u njemu ak i na taj nain,

226

kao to ispravno primjeuje Demokrit, jer kae kako je


nemogue da iz dva nastane jedno, niti iz jednoga dva, budui da
poistovjeuje nedjeljive veliine i bivstva. 118 Bjelodano je stoga
kako e isto biti i s brojem, ako je broj sklop jednoa, kao to
neki119 .kau, jer ili dvojstvo jedno, ili u njemu nema
jednoe ostvarenou.
Nu ono to proizlazi sadri dvojbu; jer ako se ni iz
Openitosti'120 ne moe sastojati ni jedno bivstvo, zbog toga
to te oznauju 'takvo', a ne 'ovo'; i ako ni jedno bivstvo ne
moe ostvarenou biti sastavljeno iz bivstava, svako e
bivstvo biti nesa-stavljeno, te tako i nee biti nikakva
pojma bivstva. Nu ini se svima i odavno je reeno, da ili
samo ili najvie postoji odredba bivstva; sada pak izlazi
kako je nema ni od toga. Ali onda nee biti odredbe niega;
ili e je na jedan nain biti, a na drugi nee. A reeno e biti
jasnije iz onoga to stlijedd poslije.
14 Iz tih istih izjavaka bjelodano je kakav je posljedak oniima
koji kau kako su oblici i bivstva i odijeljeni, a istodobno
im je vrsta sastavljena iz roda i razlika. Jer ako postoje
oblici, pa je 'ivotinja' i u ovjeku i u konju, ona je ili jedno
te isto brojem ili togod drukije. Oigledno je kako je to
pojmom jedno, jer e isti pojam izloiti onaj tko govori u
oba sluaja. Ako dakle biva nekakav 'ovjek' po sebi, koji
je neto 'ovo' i izdvojeno, nuno je da i one stvari iz kojih je
kao 'ivotinja' i 'dvonono' oznauju neku 'ovost' i
budu izdvojive i bivstva; tako te mora biti i takva ivotinja
(po sebi). Ako je dakle isto i jedno (ivotinja) koja je i u
konju i u ovjeku, kao to si isto i jedno i ti sam sa sobom,
kako e ono koje je
"* Usp. De Caelo, 303 a 6, De Gen. et Corr., 325a 35.
"* Kae se kako je Tales odredio broj kao 'sustav
jedinica' (D. R.).
121

Gr. t a &; lat. universalia; engl. univer-sals;


fran. universels; njem. das Allgemeine; rus. (;
dakle 'stvari koje su (sve)ope' ili openitosti. (Vidi i ranije
tumaenje.)

. 15; . 6.
u izdvojenim biima biti jedno, i zbog ega ne 1039 b bi i
Ova' ivotinja bila izdvojena iz sebe same?
Zatim, ako sudjeluje i u 'dvononome' i u
'mnogononome', slijedit e togod nemogue; jer e joj
istodobno pripadati protivnosti, iako je ona 'jedno' i 'ovo'.
Ako pak ne, koji je to nain kad tkogod kae kako je
ivotinja 'dvonona' ili 'kopnena'? Ali moda se te stvari
'sklapaju', 'dotiu' 5 ili 'mijeaju'. Nu svi su ti iskazi
besmisleni. Ali nek je (oblik) razliit u svakoj

227

pojedinanosti.122 Onda e tako rei biti beskonane stvari


kojih je bivstvo 'ivotinja', jer nije prema prigotku iz 'ivotinje' 'ovjek'. Uz to e 'ivotinja' po sebi biti mnoge 123
(stvari), jer bivstvo je 'ivotinja' u svakom pojedinanom
(biu) [budui da se prema 10 drugome i ne naziva; ako
nije tako, 'ovjek' e biti iz onog drugoga i ono njegov
rod]. I dalje, bit e ideje sve sastojine iz kojih je 'ovjek'.
Dakle, ijedno nee biti ideja jednog a bivstvo drugog (jer
je to nemogue); i 'ivotinja' po sebi bit e svako pojedino
od onih to su u ivotinjama. 124 Uz to, od ega e to biti, i
kako e proizai iz ivotinje po sebi? IU kako moe bivati
'ivotinja', 15 kojoj je samo bivstvo 'ivotinja', mimo
ivotinje po sebi? I dalje, pri osjetninama slijede te iste i
od njih jo vee besmislice. Dakle, ako je nemogue da
bude tako, bjelodano je kako ne postoje oblici (osjetnina)
onako kako neki govore.
15

Budui je bivstvo dvostruko, sloevina i pojam 20


(kaem, naime, kako je jedno tako bivstvo kao pojam
spojen s tvarju, dok je drugo pojam naprosto), ona koja se
uzimaju kao prvo12s doputaju
m

Ili: 'u svakoj vrsti' (prema D. R.).


Gr. , lat. multa; engl. pluralitv (or
things; fran. une multipliciti indefinie;
njem. vieles; rus. ; hrv. 'mnoge, mnogi,
mnoga' ili 'mnotvo'.

Ili: 'u pojedinim vrstama ivotinja'. 1U To jest: 'kao


sloevina' ili 'konkretna stvar' (H. Bonitz).
nestanak (jer doputaju i nastanak), dok s pojmom ne biva tako
te bi nestajao (jer u njega nema ni nastanka; naime: ne nastaje
biti kua', nego biti ova kua'), nego oni pojmovi ili je- 25
su ili nisu, a bez nastanka i nestanka; budui da je pokazano 126
kako njih nitko niti raa niti tvori. Zbog toga nema ni odredbe ni
dokaza pojedinanim osjetrlnim bivstvima, jer imaju tvar koje je
narav takva te moe i bivati i ne bivati. Stoga su i propadljivi svi
njihovi pojedinani (primjerci). 30 Ako se dakle dokazivanje
tie nunosti, a odredba je znanstvena, te ako kao to ni
znanje ne moe biti jednom znanje a drugi put neznanje (nego je takvo to tek mnijenje) isto tako ni dokaz ni odredba ne
mogu se tako mijenjati (ve je mnijenje ono to moe bivati
drukije), bjelodano je 1040 a da ne moe biti ni dokaza ni
odredbe [pojedinanih osjetilnih bivstava]. Jer propadljive stvari
su nejasne onima koji imaju znanje, kad se te odmaknu od
osjetilnosti, pa iako se njihovi pojmovi sauvaju u dui, nee biti
ni odredbe ni dokaza 5 njima. Zbog toga to se tie odredbe
kad tkogod odreuje koju od pojedinanosti ne smije se
smetnuti s uma, kako se ona moe uvijek oboriti, jer te stvari
nije mogue odrediti.

Usp. pogl. VIII 3.

Gr. ; lat. separatim; engl. taken apart; fran. pris a

228

part; njem. einzeln; rus. >; dakle: odijeljeno,


posamce, pojedince.
Isto se tako ne moe odrediti ni jedna ideja. Jer kako kau
ideja je neto pojedinano i odjeljivo; a nuno je da se pojam
sastoji od ri- 10 jei, pa onaj tko odreuje ne smije sam tvoriti
rije (jer ta bi bila nepoznata), nego rijei koje su ustanovljene
zajednike su svima, te je nuno da one budu prisutne i u emu
drugome; kao bude li tkogod tebe odreivao rei e da si
'ivotinja' mrava ili bijela ili togod drugo, koje e biti prisutno
i u emu drugome. Ako bi tkogod rekao, kako nita ne prijei da
odijeljeno127 sve te
(rijei) budu prisutne u mnogima, doim ujedno12* samo u
ovome jednom, kazati treba prvo da one 15 pripadaju abojemu,
kao 'dvonona ivotinja' i 'ivotinji' i 'dvononomu' (a u sluaju
vjenih bia129 to je i nuno, jer su ta i prvotnija i dijelovi sastavine130, te dapae i odjeljiva, ako je i 'ovjek' odjeljiv, jer ili
nijedno nije takvo ili je oboje tak- 20 vo; ako nijedno, onda nee
biti roda mimo vrsta; ili ako jest, bit e i razlika); i drugo, da su
['ivotinja' i 'dvonono'] bitkom prvotniji [od 'dvonone
ivotinje']131, a takvo to se ne ukida zajedno s onim s ime je.
Zatim, ako se ideje sastoje iz ideja (jer su 'ne-sastavljenije'
one stvari iz kojih je to), bit e dalje potrebno da se
mnogima pririeu sastojine iz kojih je ideja, kao 'ivotinja' i
'dvonono'. Ako 25 pak ne, kako e se spoznati? Jer onda e
postojati ideja koja se ne moe priricati veem (broju) stvari
od jedne jedine. Nu ne smatra se da je tako, nego da svaka
ideja doputa dionitvo. Gr. df*a; lat. simul; engl.
together; fran. leur ensemble; njem. zusammen; rus.
; dakle: ujedno, istodobno, zajedno. To jest: ideja
(D. R.).

132

Gr. &; lat. compositum; engl. the com-pound; fran.


compose; njem. das Zusammengesetzte; rus. inae ,
, a ovdje ; hrv. sastavina ili spoj.
Novogr. (cjelina, sveukupnost).
151
Dodaci u zagradama prema tumaenjima D. R. i . ., dok
u latinskom i njemakom prijevodu toga nema (p.p.).

Gr. &; lat. partidpabilh; engl. to admit oj participation


(or to be capable of being shared); fran. participable; njem.
Teilhabe zulassen; rus. inae ,
dok je u ovome prijevodu
[].

Usp. 1, 17.

229

Kao to je, dakle, reeno133, smee se s uma da su odredbe


nemogue pri vjenim stvarima, a jo najvie u onih koje su
jedinstvene, kao Sunce ili Mjesec. Jer ne grijei se samo u tome
to se do- 30 daju takve znaajke koje ako se oduzmu, jo e
biti Sunce, kao Ono to obilazi Zemlju' ili 'nou skriveno' (jer
zastane li ili se pojavi,134 nee vie biti Sunce; ali je besmisleno
ako je tako, budui da Sunce oznauje neko bivstvo), nego i u
pridavanju onoga to moe biti u emu drugome, kao: ako
togod drugo takvo nastane, jasno je da e biti Sunce; stoga je
pojam zajedniki. Ali, Sunce {00 b bijae jedna od
pojedinanosti, kao Kleon ili Sokrat. Napokon, zato nitko od
tih (zagovornika ideja) ne iznese odredbu ideje? Jer, kad bi
pokuali, postalo bi jasno da je istinito ovo to je sad reeno.

16

Bjelodano je kako i od onih stvari koje se ine 5


bivstvima veina su tek mogunosti, i dijelovi ivotinja
(jer ni jedan od njih ne biva izdvojeno; a kada se razdvoje,
tada svi bivaju samo kao tvar) i zemlja, oganj i zrak; jer
nita od njih nije jedno, ve su kao hrpa prije negoli se
sprave te iz njih nastane togod jedno. Mogao bi tkogod
10 najspremnije pretpostaviti kako dijelovi produevljenih stvari i bliski dijelovi due postaju oboje, bivajui i
svrnou i mogunou, zbog toga to imaju poelo
kretanja od neega u svojim zglobovima. Zbog toga neke
ivotinje135 i razdijeljene ive. Pa ipak svi e dijelovi bivati
mogunou, kad budu jedno i neprekidno naravi ju, a ne
silom 15 ili srastom136, jer takvo to je nakaznost.
Budui se jedno govori kao i bie, i bivstvo jednoga je
jedno, i stvari kojima je ono jedno.brojem jedno su brojem,
jasno je kako ni jedno ni bie ne mogu biti bivstvom
stvarima, kao to ni 'biti
1,4

Misli se nou.
Naime: ose, pele, kornjae (P. Nat., 467
a 18, 468 a 25).
Gr. ; lat. copulatio; engl. concretion (or
growing into one); fran. une connection naturelle incomplete; njem. das Zusammenwachsen; rus. -,
cpatu'eHHOcvb; uz to kao znanstveni zoologijski nazivak
symphysis, to je B. ulek preveo kao 'srast'.
pratvar' ili 'poelo' [ne moe biti bivstvo], ali mi 20 istraujemo
to je poelo, kako bismo to mogli svesti na togod poznatije. 137
Dakle, meu tima vie je bivstvo bie i jedno negoli poelo,
pratvar i uzrok, ali ni to prvo nije posve bivstvo, jer nita drugo
koje je zajedniko nije bivstvo; naime, bivstvo nije prisutno ni u
emu drugome, nego u sebi samome i onome to ga ima,
kojemu je 25 bivstvo. Uz to, jedno nee biti istodobno u mnogima, doim je ono zajedniko istodobno prisutno u mnogima.
Tako te je bjelodano kako ni jedna od openitosti nije prisutna
,3S

230

izdvojeno mimo svojih pojedinanosti. Ali oni koji zagovaraju


oblike jednom ispravno govore izdvajajui ih (ako su oni naime
bivstva), jednom pak neispravno, jer govore kako je oblik jedno
nad mnogima.138 Uzrok 30 je tomu to oni ne mogu navesti
kakva su ta ne-propadljiva bivstva, to opstoje mimo pojedinanih i sjetilnih. Stoga ih ine po vrsti istima kao to su i
propadljive stvari (jer te mi znamo), na primjer 'ovjek po sebi' i
'konj po sebi'13', dodajui osjetninama rije 'po sebi'. Ali, sve i da
nismo nikad vidjeli zvijezde, nita manje mislim 1041 a ne
bi opstojala vjena bivstva mimo onih koja mi znamo, tako te i
sada, iako ne znamo to su ona (vjena bivstva), ipak je moda
nuno da bivaju i neka takva.
UI
To jest: stvar je poelo u odnosu prema emu drugome koje
ga objanjava; zbog toga je poelo manje zbiljsko negoli jedno
ili bie, koje pripada stvari po sebi (. .).

Naime: ope ili sveope (universale).


,n
Aristotelovi nazivci i ; lat. ipse homo,
ipse equus; engl. ideal man, ideal horse (or man-itself, horse-itself);
fran. l'Homme en soi, le Cheval en soi; njem. Mensch-an-sich,
Pferd-an-sich; rus. inae , Aoiuadb a ovdje
---, --- znae istu
i d e j u ili oblik, ovjeka ili konja.
Jasno je, dakle, i da ni jedan od sveopih izraza nije bivstvo, i
da ni jedno bivstvo nije sastav- 5 Ijeno od bivstava.

17 A to pak i kakvo treba rei da je bivstvo, recimo, kao


da polazimo opet od poetka. Jer moda e iz toga biti
jasno togod i onome bivstvu to je odvojeno od sjetilnih
bivstava. Kako je, dakle, bivstvo nekakvo poelo i uzrok,
odatle 10 valja i poi. Zato je neto istrauje se uvijek ovako: zato je neto u emu drugome prisutno? Naime,
istraivati zato je Obrazovan ovjek' obrazovan ovjek
jest: ili kako je reeno istraivati zato je ovjek
obrazovan ili neto drugo. Dakle, istraivati zato je togod
samo ono samo nije nikakvo istraivanje (jer ono to140 i
bitak mo- 15 raju ve biti prisutni kao bjelodana bia kaem, kao to se Mjesec pomrauje , a da je togod samo
ono samo, za sve je sluajeve jedan razlog i jedan uzrok,
kao 'zbog ega je ovjek ovjek' ili 'obrazovan
obrazovan', osim ako bi tkogod rekao kako je svako
pojedino nerazdjeljivo prema sebi samome, te da to i jest
"biti jedno'. Ali to je i zajedniko svima stvarima i tako tek
u saetku.)AM moglo bi se pitati zato je ovjek 'takva i
20 takva'141
142
ivotinja. Jasno je dakle kako se ne istrauje zato je ovjek
onaj tko je ovjek. Istrauje se naime togod neemu: zato je
prisutno u
im
Ili 'da'; gr. &; lat. ipsum quod; engl. the fact; fran.
le fait; njem. das Das; rus. ; kao filozof, nazivak u
Aristotela oznauje Ono to jest, zbiljsko ili injenino', te

231

se katkad i prevodi kao factum (injenica).


141
Ukoliko dotino pitanje ne znai 'zato je ovjek
obrazovan?', moe znaiti samo 'zato je samo to ono
samo?' Ali kad se pita, injenica mora biti bjelodana;
a kako je bjelodano da je sama stvar ona sama (jer
je svaka stvar nerazdjeljiva od sebe same, jedini potpun odgovor je 'budui da jest ona sama po sebi'. Nu
kako takav odgovor ne zadovoljava, pitanje na koje
se odgovara nije ispravno pitanje (. .).
142
Gr. ; lat. tale quoddam; engl. of such and
such a nature; fran. de telle nature; njem. ein so und
so beschaffenes Lebewesen; rus. -
; hrv. Ono neko koje je takvo i takvo'.
Novogr. (takve vrste).
emu (a da je prisutno mora biti oito; jer ako nije tako, nita
se ne istrauje),.kao 'zato grmi?' znai 'zato nastaje buka u
oblacima?'. Jer tako je 25 jedno naprama drugome ono to se
istrauje. I zato je ovo, kao opeke i kamenje, neka kua? Jasno
je kako se istrauje uzrok [a to je bit, da kaem openito i
pojmovno], koji je u nekih stvari svrha, kao moda u kue ili u
poivala, dok je u nekih i prvo pokretalo, jer i ono je uzrok. Ali
30 ovaj se drugi uzrok trai pri nastanku i nestanku, a prvi u
sluaju bitka.
145
Grki izriaj latinski glasi quod haec hoc sint;
Englezi prevode ili kao subject and attri-butes ili certain
elements make up a certain whole; fran. certains elements
composent un certain tout; dok je Bonitzov njemaki prijevod
neto jednostavniji: 'dass dieses Ding das und das ist', rus.
aro ectb - u -, pa je moda najuputnije ostati kod
doslovka 'da su ove to', a i u novogr. prijevodu je
(da su ove Stvari to ovo).
144
Ovaj sluaj (gr. ~ olxla tlvai; lat. auod erat domum esse;
engl. that which was the essence of a house is present; fran.
pare que la quiddite de la mai-son leur appartient comme
attribut; njem. weil ihm das zukommt, worin das Wesen eines
Hauses besteht; rus. , ecrb
cyrt ) pokazuje znaenjsku prednost to doslovnijeg
prijevoda u tekstovima ove vrste, upravo kao i kod ve
spomenutog nazivka id Ijv (quod quid erat esse). Slian je
prijevod i u novogr. el$
(zbog toga jer je prisutno ono to bijae biti kua).
Nu ono traeno ostaje najvie skriveno u stvarima koje se ne
pririu jedne drugima, kao kad se istrauje to je ovjek, zbog
toga to se to iz- 1041 b rie jednostavno, a ne razluuje se da su
'ove' stvari to.m Ali pitanje treba prvo razglobiti. Inae, bit e
isto istraivati ono to je nita i ono to jest neto. Budui dakle
da sam bitak treba imati i on mora biti prisutan, bjelodano je
kako treba istraivati zato je tvar togod 'pvo', kao: zato su
Ove' (tvari) kua? Zbog toga jer je prisutno ono to bijae 'biti
kuom'144. I zato je ov- 5 jek 'ovo', ili to tijelo to ima takvo
'ovo'? Tako te se trai uzrok [a to je oblik] po kojem je (tvar)
neto, a ovo je pak bivstvo.
Bjelodano je dakle kako jednostavnim stvarima145 nema ni
istraivanja ni nauavanja, nego 10 tima postoji jedan drugi

232

nain objanjavanja.

Budui ono to je sastavina iz ega tako da je cjelina jedno,

ali ne kako je to hrpa ve kao slogjer slog nisu slova, niti je BA


isto kao i A, niti je meso oganj i zemlja (poto se, naime, razlue, sastavine iezavaju, kao meso i slog, ali 15 ostaju slova,
te oganj i zemlja); stoga je slog neto, i nije samo slova
samoglasnik i suglasnik
nego i jo neto; a meso nije samo oganj i zemlja, ili toplo i
hladno, ve jo i togod drugo : ako je dakle to neto nuno ili
naelo146
147
ili sastavljeno iz naela, i ako je ono samo naelo, vra- 20 tit
e se isti razlog (jer meso e se sastojati od ovoga i ognja i
zemlje i jo od ega drugoga, tako
145
To jest: istim oblicima koji ne sadravaju nikakvu tvar
(. .).
144
Dotina reenica je nedovrena; sam umetak je tako
dugaak te se ini kako je zaboravljen izvorni sklop reenice (D.
R.).
147
Ili 'pratvar' (vidi ranije tumaenje nazivka cnoi-).

To jest oblikovni uzrok (causa formalis).


te e se otii u beskonano); ako je pak iz naela, bjelodano je
kako nije iz jednog, nego iz mnogih, jer inae e ono samo biti
to naelo; tako da emo i tome navesti isti razlog kao i mesu
ili slogu; ali inilo bi se kako je to togod (od- 25 reeno), i nije
naelo, ve uzrok da bude ovo meso a ovo slog; i slino u
ostalim sluajevima. A to je bivstvo svake pojedine stvari (jer je
i prvi uzrok bitka). I budui, dok neke stvari nisu bivstva, sve
one koje jesu bivstva sastavljene su prema naravi (i naravlju),
inilo bi se da im je biv- 30 stvo ova narav, koja nije naelo (ili
pratvar), nego je poelo148. Jer naelo je ono to je prisutno kao
tvar i u to se stvar dijeli, kao A i u slogu.

233

VIII.

Usp. VTI 1.

Usp. VII, II.


Usp. VII, III 4.
4
Usp. VII, XIII.
5
Usp. VII, XIV.
4
Usp. VII, IVVI; XII, XV. ' Usp. VII, , XI.
3

Iz onih stvari koje su kazane treba izvesti za- 1042 a kljuak i,


skupivi ono to je glavno, privesti (istraivanje) kraju. Reeno je1
kako se trae uzro- 5 ci, poela i pratvari bivstvima. jednim pak
bivstvima svi se slau, dok su drugima neki izloili posebne
stavove. Ljudi se slau bivstvima koja su naravna, kao oganj,
zemlja, v^da, zrak te ostala jednostavna tijela; zatim raslinje i njegovi
dijelovi, ivotinje i dijelovi ivotinja, pa napokon 10 nebo i dijelovi
neba. Neki opet kau kako su posebna bivstva oblici i matematike
stvari.2 Doim iz dokaza proizlazi kako postoje d druga bivstva: bit ii
podmet.3 Uz to, gledano drukije, rod je vie bivstvo nego vrste, i ono
ope vie negoli pojedi- 15 nanosti.4 S opim i s rodom spajaju se
ideje (jer se smatra da su, oni bivstva po istome razlogu)5. A budui je
bit bivstvo, i pojam biti odredba, razluivalo se odredbi i onome
to je po sebi.6 A kako je odredba pojam, d pojam ima dijelove, bijae
nuno razvidjeti i dijelovima: koje su 20 stvari dijelovi bivstva, i
koje ne; i jesu li njegovi dijelovi i dijelovi odredbe7. Zatim, pak,
bivstvo -

234

je ni ono ope ni rod.8 to se opet tie ideja i matematikih stvari,


treba razvidjeti poslije.' Neki naime govore kako te bivaju mimo
osjetilnih bivstava.
Nego pozabavimo se sada dalje onim bivstvima 'koja su
openito prihvaena. A ta su ona osjetil- 25 na. Sva osjetilna
bivstva sadravaju tvar. I podmet je bivstvo, ali drukije i rvar (
tvarju zovem ono to nije neko ovo djelatnou, ve je mogunou neko ovo), i drukije pojam i lik (ono koje, budui neto
ovo, pojmom je odvojivo), i tree: ono to je sklop toga dvoga,
koje jedino ima na- 30 stanak i nestanak10, i odvojivo je naprosto;
jer od bivstava to su prema pojmu jedna su odvojiva 11, a druga
ne.
35 Usp. VII, XIII, XVI. . Vidi
knjige XII i XIV.

1042 b

10

Usp. VII, VIII.


Zapravo: jedini oblik koji je posve izdvojiv je
'um' ili 'razum' (prema . .).
11
Ili: podloga ili podstavnik ili podmetak (vidi ranije tumaenje
pojma ).
" To jest: u sluaju propadanja (nestajanja), D. R.
11

14

To jest: u sluaju nastajanja (nastanka), D. R.


u
Naime, 'mjesno kretanje' (locomotio) ne ukljuuje takvu
bivstvenu promjenu; preinaka je moe i ne mora ukljuivati, dok
je porast ili smanjenje ukljuuje (. .).
Nu jasnojje kako je i tvar bmtvo. Jer u svima oprenim
promjenama postoji neto to je podmet12 tima promjenama, kao
prema mjestu, ono to je sada ovdje i ponovno drugdje, i prema
porastu, ono to je sada toliko te ponovno manje ili vee, i prema

235

preinaci, ono to je sad zdravo pa zatim bolesno. A slino i prema


bivstvu: ono to je sad u nastanku i ponovno u nestanku, i sad 13 je
podmet kao Ovo' i ponovno14 podmet kao 'prema lienosti'. A tu
promjenu slijede i druge promjene; ali ili u jednoj ili u dvjema 15
od drugih ona ne slijedi, jer nije nuno da ako togod ima mjesnu
tvar, da isto tako ima i rodljivu i propad- 5 ljivu.16 A kakva je
pak razlika izmeu nastajanja naprosto i onoga ne naprosto,
reeno je u radovima Fizici."

2 Budui se openito prihvaa bivstvo to je kao podmet d kao


tvar, a to je ono to jest mogunou, preostaje rei to je
bivstvo kao djelatnost, 10 naime ono osjetnina. Tako
Demokrit ini se misli kako postoje tri razlike (jer
'podloeno' tijelo, tvar, jedno je i isfo, a razlikuje se razmjerjem18, koje je lik; ili okretom, koji je poloaj; ili
meudodirom, koji je poredak). Ali oito postoje 15 mnoge
razlike, kao to se neke stvari opisuju sklopom svoje tvari,
poput onih to su takve mjeavinom, na primjer medovina, ili
svezom kao sveanj, ili ljepilom kao knjiga, ili klinom kao
ormari, ili pak druge koje su takve na vie tih naina; a neke
se opet (opisuju) poloajem, kao prag i nadvratak (jer se ti
razlikuju nainom smjetaja); neke vremenom, kao 1 veera i
zajutrak; neke mje- 20 stom, kao vjetrovi; neke pak po
trpnostima (svojstvima) osjetnina, kao tvrdoom i mekoom,
gustoom i rjetkoom, suhoom i mokroom; i jedne stvari
po nekima od tih a druge po svima njima, te u cijelosti: neke
suvikom a neke manjkom. 25 Tako te je bjelodano kako se i
jest kae toliko-struko; naime, prag jest jer je tako smjeten, i
biti pragom' oznauje da je to isto tako smjeteno; i 'biti
ledom' da je skrutnuto 'tako'. U nekih stvari bitak e se
odreivati svima tima, zbog toga to su dijelom smijeane,
dijelom pomijeane, 30

" Podrazumijevaju se nebeska tjelesa, koja iako su


nepropadljiva, ipak se kreu u prostoru (. .).
17
Fizika, 225 a 1220; usp. De Gen. et Corr., 317 a 17
31.
" Gr. (jon.) ili &; lat. rhythmus; engl. figure (or
rhythm); fran. la proportion; njem. Bil-dung; rus. inae
, a ovdje ; sam nazivak je
vieznaan, ali okvirno oznauje 'razmjer ili sumjeru lika ili
oblika'. U novogr. tov (prema razmjeru).

236

35
1043 a
dijelom spojene, dijelom skrutnute, a dijelom se slue ostalim
razlikama, kao ruka ili noga. Stoga treba pojmiti rodove razlika
(jer e oni biti poela bitka), kao ono to je vie i manje, ili
gusto i rijetko, ili drugih takvih svojstava, jer sva su ona ili
suviak ili manjak. A ako se togod razlikuje likom ili
glatkoom i hrapavoom, sve se tS stvari razlikuju i 'pravim' i
'krivim'. Nekim e stvarima bitak biti u smijeano9ti, a opreno
nebitak.
Iz tih je stvari dakle jasno kako ako je bivstvo uzrok bitka
svake pojedinanosti u tim (razlikama) treba traiti to je
uzrok bitku svake pojedine stvari. A ni jedna od tih nije bivstvo,
ak ne ni 'udvojak'", pa ipak je togod njemu nalino
(analogno) u svakoj pojedinanosti. I kao to je u bivstvima
sama djelatnost20 ono to se 5 pririe tvari tako je ponajvie i u
ostalim odredbama. Na primjer ako bi trebalo odrediti 'prag',
rekli bismo 'drvo ili kamen smjeten ovim nainom', ili pak
'kuu' Opeke i grede smjetene
" Ili 'spoj s tvarju', jer se podrazumijeva spoj razlike i tvari.
Sam nazivak je gr. ; lat. combinatum; engl. the
combination of two of them (or even when coupted with
matter); fran. dans leur union avec la matiere; njem. in
Verbindung mit dem Stoff; rus. inae coedunatb no deafo), a u ovome prijevodu [c
]; hrvatski 'spoj dvojega', udvojak, dok je u
novogrkom
'spoj S tvarju' ( ).
a
Gr. ; lat. actus; engl. the actuality; fran. l'acte;
njem.
die
Wirklichkeit;
rus.
.,
\. Sto se tie toga vieznanog Aristotelova
nazivka, engleski prevoditelj i komentator Aristotelove
Metafizike H. Tredennick upozorava: Aristotel je na alost
nedosljedan u porabi nazivka , katkad ga primjenjuje na
sam oblik, katkad na 'ozbiljenje' ili ostvarenost, svrnost,
svrenost ili savrenstvo oblika u tvari, a katkad opet na sam
uinak takvoga procesa, to se tonije odreuje kao
{]{ 'potpuna zbilja' (Uvod u prijevod Metafizike, str. 29). U
hrvatskom to moe biti i in (prema tradicionalno lat. actus) i
uinak i provedba i zbiljnost, ali i djelatnost, koja ini mi se
zahvaa najvei dio i izvornog i uporabnog znaenja.

m
ovim nainom' (ili pak u nekim sluajevima postoji i ono
'poradi ega'21); ili opet, ako je posrijedi 'led' 'voda to je
smrznuta ili skrutnuta ovim nainom'; dok je 'suglasje'
'ovakva mje- 10 avina visokog i dubokog'; te istim
nainom i u ostalim sluajevima.

237

Iz toga je dakle bjelodano kako su djelatnost (zbiljnost)


ili pojam drukiji kad je tvar drukija; jer jednom je to
sklop, jednom mjeavina, a jednom opet togod drugo od
onoga to je ve reeno. Zbog toga, pri odreivanju, oni to
opisuju kuu da je 'kamenje, opeke, grede' opisuju kuu
mogunou, jer su sve te stvari tvar; oni 15 pak kojima je
'spremnica to uva stvari i tijela' ili dodajui neto takvo, ti
opisuju njenu zbiljnost; oni opet koji spajaju to oboje
opisuju tree bivstvo, to je sastavljeno od toga dvoga 22 (jer
ini se kako pojam koji nastaje iz razlika pripada obliku i
djelatnosti, dok onaj to ukljuuje sastavine vie pripada
tvari). Slino je i s odredbama 20 koje bijae prihvaao
Arhita23, jer te su oboje ujedno, kao 'to je bezvjetarje?'
'mirovanje u mnoini uzduha'. Jer tu je uzduh tvar, dok je
mirovanje djelatnost i bivstvo. A 'to je utiha?' 'glatkoa
mora'. Tu je more podmet kao tvar, dok 25 je glatkoa
zbiljnost i oblik.
Iz toga to je reeno jasno je i to je osjetimo bivstvo i
kako biva; jer je jednom kao tvar, jednom kao oblik i
djelatnost, dok je tree sastavljeno od toga dvoga.
3

Treba znati kako pokatkada nije jasno oznauje li ime


sloeno bivstvo ili pak djelatnost i oblik, 30 kao da li je
'kua' znak zajednikoga, na primjer 'pokrivalo od opeka i
kamenja poloenih ovim na21

Ili: cilj.
To jest: i z (od) stvari i oblika.
23
Arhita iz Tarenta (IV st.), strateg Tarenta, glasoviti pitagorejac, matematik i mislilac, Platonov suvremenik i prijatelj.
inom'; i je li 'crta' 'svojstvo u duini' ili je 'kao dvojstvo'24, te
je li ivotinja 'dua u tijelu' ili 'dua', jer je ona (dua) bivstvo i
djelatnost nekog tijela. Doim 'ivotinja' bi se moglo primijeniti
na oboje, ali ne kao ono izreeno jednim pojmom, nego kao u
odnosu prema jednome. Nu dok te stvari 25 koriste emu
drugome, nisu ni od kakve koristi istraivanju osjetima bivstva,
jer bit je prisutna u obliku i djelatnosti. Naime, isto je 'dua' i
'biti duom', dok 'biti ovjekom' d 'ovjek' nije isto, ukoliko se
nee rei da je sama dua ovjek; nu to u jednome (smislu) jest
tako, a u jednome nije.
" Usp. VII, XI 6.
22

25

Podrazumijeva se pitanje: oznauje li ime oblik ili samu

pojedinanu stvar (D. R.).


24
Aristotel se vraa predmetu iz pogl. II; usp. Platon, ,
204 A.
" Usp. VII 8.

To jest: pojedinana stvar.


Podrazumijeva se 'sloevina oblika i tvari'.

29

Ne ini se dakle onima koji istrauju 26, kako se slog sastoji


od slova i slaganja, niti pak kua od opeka i slaganja; i to je
ispravno; jer se nd slaganje ni mijeanje ne sastoji iz onih stvari
od kojih je slaganje ili mijeanje, a isto je i u ostalim sluajevima, kao: ako se prag odreuje poloajem, onda nije
poloaj iz praga, nego je prije prag iz poloaja. Niti je pak
ovjek 'ivotinja' i 'dvonono', nego treba bivati jo neto mimo
tih, ako su ti tvar, a to nije ni pratvar niti je iz pratvari, nego je
bivstvo, koje (dotindci) iskljuuju i opisuju tvar. Ako je dalkle
to neto uzrok i bitka i bivstva, ono bi se moglo nazvati samim
bivstvom. (I nuno je da to bivstvo bude ili vjeno ili propadljivo, a da nikad ne propada, i da nastane a da nikada ne
nastaje. Ve je pokazano i dokazano drugdje 27 kako oblik nitko
niti tvori niti raa, nego se tvori ovo28, i nastaje neto iz stih.29
Nu jesu li bivstva propadljivih stvari odvojiva, jo nikako nije
jasno, osim to je ja9no kako je to u nekih nemogue, kao u
svih onih stvari koje ne mogu 20 bivati mimo pojedinanosti,
poput kue ili sprave. Ali moda i nisu bivstva ni same te stvari,
ni bilo koje druge to nisu sastavljene po naravi, jer mogao bi
tkogod postaviti narav kao jedino bivstvo u propadljivih stvari.)
Zbog toga ono dvoumlje oko kojega su dvoumili Antistenovi
sljedbenici30, i drugi tako neobrazovani, donekle je primjereno,
25 to jest: kako se ne moe odrediti ono 'to jest' (jer odredba da
je 'poduga pria'31), ali se moe i pouavati kakvo je togod, kao
to se srebru ne moe rei to jest, nego da je poput kositra.
Te tako moe biti odredbe i pojma jednoj vrsti bivstva, naime
onome sloenom, bilo ono sjetilno ili miljeno, ali ne nikako i
njegovim prvotnim sasto- 30 jinama, budui da odredbeni
pojam oznauje togod prema neemu, i to mora dijelom biti
kao tvar a dijelom kao oblik.
30

Usp. V, XXIX 4.
I kao takva odredba (definicija) ne moe izloiti
bit, koja je jednostavna (D. R.).

Aristotel misli na pitagorejce i platonike. 33 To jest: ti mislioci


31

239

ili 'nai protivnici'.


Takoer je jasno kako ako su brojevi kojim nainom
bivstva oni su to tako, a ne, kao to neki kau32 kao brojevi
jednoa. Jer odredba je nekakav broj, budui da je razdjeljiva i
to na nerazdjeljive dijelove (pojmovi, nadme, nisu besko- 35
nani), a i broj je takav. I kao to oduzme li se ili doda togod
od sastojaka iz kojih je broj, sam broj vie nije taj ve je drugi,
pa oduzelo se ili dodalo i ono najmanje , tako ni odredba ni
bit 1044 a nee vie bivati ako im se neto oduzme ili doda. Jer
broj mora biti neto po emu je jedno, dok ti33 ne mogu rei po
emu je jedno [ako je ve jedno] (jer ili nije jedno, nego je neka
hrpa; idi ako to jest, treba rei to je ono koje tvori jedno iz
mAogih); a i odredba je jedna, ali slino ni 5 to ne mogu oni
razjasniti. I tako se s pravom dogaa, jer po istom razlogu je i
bivstvo tako jedno, ali ne kao to neki govore zbog toga
jer je nekakva jednoa ili toka, nego je svako bivstvo neka
svrnost i narav. I kao to broj nema ono vie i manje isto tako
toga nema ni biv- 10 stvo u smislu oblika, ve ako ga ima, onda
tek (zajedno) s tvari. Dakle, nek je na toliko odreeno
nastanku i nestanku nareenih bivstava, kako je to mogue i
kako je nemogue, te svoenju na broj.
34

Misli se na 'prvotni uzrok' ili 'prvotne uzroke', a u znaenju


prvotne tvari ili etiriju pratvari. 33 To jest: i slina i u.
54
Gr. ro ; lat. quod factum est; engl. the product; fran.
le produit; njem. das Gewordene; rus. ; hrv. 'ono to
je nastalo' ili proizvod. Novogrki ro dnotiXta/*a
(proizvod nastajanja).
tvarnome bivstvu ne smije se smetnuti s 15 uma, ak ako su
i sve stvari iz istog 'prvotnog' ili pak iz istih 'kao prvotnih'34, te
ako je ista tvar kao poelo stvarima koje nastaju, da ipak postoji
neka tvar svojstvena svakoj pojedinoj stvari, kao to su slini
[prvotna tvar] slaine ili masti, a ui gorine, iako su te35
moda od jedne iste (tvari). A biva i vie tvari jedne te iste
stvari, kad je jed- 20 na tvar to drugoj, kao to je slina od
masti i slaine, ako je mast od slaine; a od ui razludbom
ui u prvotnu tvar. Jer ovo je 'iz' onoga dvostruko: ili tako to
e se pojaviti poslije, ili pak 'iz' onoga to se bude razluilo u
samo poelo. A mogue je, dok je jedna tvar, da nastaju razliite
25 stvari zbog pokretakoga uzroka, kao i ormar i poivalo od
drveta. Ali nekim razliitim stvarima nuna je i razliita tvar, pa
tako, na primjer, pila ne bi mogla nastati od drveta, niti takvo
to ovisi od pokretakog uzroka, jer taj nee nainiti pilu ni od
vune ni od drveta. Ako se dakle ista stvar moe tvoriti od
razliite tvari, bjelodano je 30 kako je isto umijee, ili poelo
koje pokree. Jer ako su razliiti tvar i pokretalo, takvo je i ono
to je nastalo

.36
Kad tako tkogod trai uzrok budui se uzroci govore vieznano treba navesti sve mogue uzroke, na primjer: to je ovjeku uzrok kao
tvar? Zar nije mjesenica? A to je kao pokretalo? 35
Zar nije sjeme? to je pak kao oblik? Bit. A to
je kao poradi ega? Svrha. Ali moda je to oboje 1044 b
isto. Nu treba navesti najblie uzroke; <kao) to
je tvar? Ne oganj ili zemlja, ve ono to je svojstveno. to se dakle tie naravnih i nastajuih37 biv- 5
stava, nuno je tako postupiti ako e se poslupiti ispravno naime: ako uzroci jesu takvi
i toliki, i potrebno je spoznati uzroke. Meutim,
u bivstvima koja jesu naravna, ali su i vjena, razlog je drukiji. Jer moda neka nemaju tvari, ili
nemaju takve, nego samo onu to je pokretljiva
prema mjestu. Isto tako u onih stvari koje su naravlju, ali nisu bivstva, nema nikakve tvari, nego
im je podmet samo bivstvo, kao: 'to je uzrok
pomrine', 'to je tvar'? Nema je; nego je Mje- 10
sec ono to trpi (pomrinu)38. to je uzrok kao
ono koje pokree i unitava svjetlost? Zemlja. A
moda i nema onoga 'poradi ega'. Kao oblik je
(odredbeni) pojam, ali je nejasan ako s njime nije
i uzrok.39 Na primjer: to je pomrina? Lienje
svjetlosti. Ako se pak doda 'time to Zemlja doe izmeu', onda je to pojam zajedno s uzrokom.
U sluaju sna nejasno je to je ono prvo koje 15
trpi. Je li to ivotinja? Jest; ali prema emu je
to, i to je prvo? Srce ili togod drugo? Zatim, od
koga? Zatim, to je trpnost; ono onog dijela, a ne
cijele (ivotinje)? Ili: kako je to nekakva nepokretnost? Da; aU iz koje trpnosti 'prvoga' ona proizlazi?

__
I
1

20

17
Gr. & & *al ; lat. in natura-libus
et generabilibus substantiis; engl. generable na-tural
substances; fran. les substances naturelles et genirables;
njem. bei den natiirlichen und entstehen-den Wesen; rus.
u eo3Huxcuou4ux
; dakle: 'naravna i nasta-jua bivstva' ili
'naravna, rodljiva bivstva'.
" To jest: podmet (substrat) je gola tvar, ali podmet
kakva atributa je odreeno bivstvo poput Mjeseca (D. R.).
" To jest: tvorni uzrok (causa efficiens).
5 Budui neke stvari jesu i nisu a bez nastanka i nestanka kao to su toke, ako
uope bivaju, te u cijelosti oblici (jer ne nastaje 'bijelo' nego 'drvo bijelo', ako sve
to nastaje iz neega nastaje i tkao neto), sve protivnosti'10 ne bi nastajale jedna iz
druge, nego drukije bijel ovjek iz crna ovjeka, i bijelo iz crnoga. Niti pak sve 25

14
241Metafizika

ima tvar, nego samo one stvari koje imaju nastanak i preobrazbu41 jedne u drugu.
Takve stvari koje jesu ili nisu, a da se ne mijenjaju, i nemaju nikakve tvari.
Postoji dvoumi je i oko toga kako se tvar svake pojedine stvari odnosi prema
protivnostima, kao: 30 ako je tijelo monou zdravo a bolest je protivnost
zdravlju je li ono oboje monou? I da li je voda mogunou i vino i ocat? Ili
je pak jednomu tvar prema stanju i prema obliku, a drugomu prema lienosti i
nestanku to je usuprot naravi?
35

1045 a

5 41 To jest: moraju se razlikovati 'protimbe' u smislu 'protivnih svojstava' od 'protimbi'


u smislu 'stvari kojima su svojstvene protivne kakvoe' (. .).
41
Gr. ; lat. transmutatio; engl. trans-formation; fran. changement
reciproque; njem. Umge-staltung; rus. inae , a na ovome mjestu
eeiueu, . Sam nazivak u hrvatskom, uz preobrazbu (ili
preobraaj) znai i promjenu, prijelaz i izmjenu.
Stanovito je dvoumlje i oko toga zato vino nije tvar octu, niti je pak mogunou
ocat (iako ocat nastaje od vina), i zato 'ivui' nije mogunou mrtav. Oni to nisu,
nego nestanci bivaju prema prigotku, pa je sama tvar ivuega prema nestanku
mogunost i tvar mrtvoga, a voda je tvar octa, jer nastaju od tih kao iz dana no. I
stvari koje se tako mijenjaju jedne u druge moraju se vratiti u svoju tvar, kao: ako iz
mrtvoga nastaje ivo, prvo se vraa u tvar i tek tada nastaje ivo; a ocat se prvo
vraa u vodu, i tek tada postaje vino.
Sto se pak tie spomenutog42 dvoumlja odredbama i brojevima, koji je uzrok da
budu jedno? U svih stvari koje imaju vie dijelova i kojima ukupnost nije kao neka
hrpa, nego im je cjelina togod mimo dijelova, postoji nekakav uzrok; jer i u tjelesima
jednima je uzrok da su jedno 10 dodir, drugima ljepljivost ili kakva druga takva trpnost.
A odredba je jedan izrijek43, ala ne po spajanju kao Ilijada, nego jer se bavi jednim.
Usp. Z. 12, H. 1044 a 2-6.

Grka vieznanica i ovdje ima posebno znaenje: lat. oratio; engl. one

242

account (or a set of words); fran. un discours; njem. die Wesensdefi-nition aber ist eine;
rus. pesb, ; dakle: izrijek, govor, izvjee. U novogr. prijevodu je posve
naravno zadran , u znaenju govor, izrijek, rije. Usput budi reeno, kad god se u
ovome tumau temeljnog nazivlja ne navode novogr. potkrepe, znai da se u
novogrkome prijevodu zadrava izvorna Aristotelova rije.
44
Ili: ideje.
* Usp. VII, IV.

Sto je dakle ono koje ovjeka ini jednim, d zbog ega je tako jedno, a ne mnogo,
kao 'i ivotinja i dvonono', osobito ako kako neki govore 15 postoji i 'ivotinja'
po sebi i 'dvonono' po sebi? Jer zato ovjek nije sami ti (oblici)44, pa e tako ljudi
bivati prema dionitvu, ne u ovjeku, niti u jednome, nego u dvojemu (u 'ivotinji' i
'dvononome'), i u cijelosti ovjek ne bi bio jedno, nego mnogo: ivotinja i dvonono?
Oito je dakle kako 20 oni koji tako postupaju kao to obiavaju odreivati i
tumaiti ne mogu navesti razlog niti razrijeiti dvoumlje. Nu ako je, kao to mi kaemo, jedno tvar a drugo oblik, i jedno je mogunou a drugo djelatnou ono to se
istrauje nee se vie initi dvoumljem. Jer ta je teko- 25 a ista kao i kad bi odredba
plata45 bila Okrugla mjed'; naime, ta bi rije bila znak (odredbenog) pojma, tako te je
ono to se istrauje: to je uzrok da su jedno 'okruglo' i 'mjed'? I vie se ne pojavljuje
dvoumlje, jer je jedno tvar a drugo oblik. 30 to je dakle uzrok toga da ono to biva
mogu

1045 b

5
nou bude djelatnou, u stvarima koje imaju nastanak, mimo tvorila 46? Jer nema
nikakva drugog uzroka da kugla mogunou bude kugla djelatnou, ve to bijae bit
objema.47 Od tvari je jedna miljena a druga sjetilna, i uvijek je dio pojma tvar a dio
djelatnost, [kao to je krug plo-ni lik] 43. od stvari koje nemaju tvari, ni miljene ni
osjetilne, svaka je pojedina ve po sebi neko jedno, upravo kao to je i nekakvo bie:
samo 'ovo'; 'kakvo' ili 'koliko' i zbog toga u njihovim odredbama nije prisutno ni
"bie' ni 'jedno' , a sama bit ve je i neko *bie' , pa zbog toga i nema nikakva
drugog uzroka da budu jedno ni jednoj od tih stvari kao ni da budu neko bie; jer je
svako pojedino od njih ve po sebi neko bie i neko jedno, i ne kao u rodu 'bia' ili 'jednoga', niti pak kao da su odijeljeni izvan pojedinanosti.

14
243Metafizika

* Gr. ro ,. illud quod fecit; engl.


cause (or the agent); fran. la cause efficiente;
Hervorbringende Ursache; rus.
hrv. Ono koje tvori' ili tvorilo ili 'tvoree',
novogrkom 'tvorni uzrok' ( >.

the active
njem. das
npu-;
dok je U

17

Naime: to bijae bit moguoj kugli da postane zbiljska kugla, i zbiljskoj kugli da
nastane od mogue kugle (D. R.).
44
ak i odredbeni pojmovi sadravaju tvar u stanovitom smislu, naime: rodni sastojak
u vrsti. 'Ploni lik' je rodni sastojak 'kruga' (. .).
49
Misli se na platonike.
50
Gr.^
;
lat.
copula;
engl.
communion;
fran.
une
"communion";
njem.
ein
Zusammensein;
rus.
1,
;
hrv.
druenje,
zdrufenost,
openje.
U
novogrkom
je

(zdruenost s duom).
" Sofist, sljedbenik Gorgije.

Zbog toga dvoumlja neki49 govore dionitvu i dvoume oko uzroka toga dionitva i
to znai sudjelovati; dok drugi opet govore zdruenosti50 [due], kao to Ukofron51
kae kako je znanost 10 zdruenje znanja i due; neki pak samo ivljenje zovu sklopom
i spojem due i tijela. A isti razlog odgovara svima stvarima; jer e i 'ozdravljenje'
a

Gr. ; lat. uniens; engl. unifving; fran. la raison unificatrice; njem. Einheit
bringende (Be-griff); rus. o6beduHzioiuua; dakle: Onaj koji tvori jedno', jednotvoran.
Novogrki (jednotvoran razlog).

244

" Usp. 4, 5.

biti ili 'zdruenje' ili 'spoj' ili 'sklop' due i zdravlja, i biti mjedeni trokut' spoj 'mjedi' i
'troku- 15 ta', te "biti bijel' spoj povrine i bjeloe. Tomu je razlog to ljudi trae
'jednotvoran'52 pojam mogunosti i svrnosti, i razliku. [[Ali, kao to je reeno53, krajnja
tvar i oblik jedno su i isto; jedno mogunou, drugo djelatnou, tako te je slino traiti
to je uzrok nekog 'jednog' kao i to je uzrok "biti jedno' uope. Jer svaka pojedina stvar
je neko jedno i nekako je jedno i ono mogunou i 20 ono djelatnou, tako da nema
nikakva drugog uzroka osim kakva pokretaa iz mogunosti u djelatnost. I one stvari
koje nemaju tvari sve su naprosto neko jedno.]]

14
245Metafizika

. IX.
I

Reeno1
je
dakle

prvotnome
biu,
prema
kojem
se
odnose
svi
ostali
priroci
(kategorije)
bia,
naime:

bivstvu
(jer
prema
pojmu
bivstva
izriu se i ostala bia '' i 'kakvo' i slino; 30
jer sva e imati pojam bivstva, kao to smo i rekli
u
prvim
raspravama)2.
I
budui
se
bie
naziva
jednom
kao
neko
'to'
ili
'koliko'
ili
'kakvo',
a jednom prema mogunosti i prema svrnosti te

prema djelu, razluimo i mogunosti i svrnosti; 35 d to prvo


mogunosti, a u smislu to jest najpo-glavitiji ali nije i najkorisniji po
ono to sada 1046 a hoemo; jer mogunost i djelatnost seu dalje od
onih (stvari) to se kazuju samo prema kretanju. Nu poto budemo
rekld tome (smislu) u svojim odredbama djelatnosti3 objasnit
emo i ostalima.
Drugdje4 smo razjasnili kako se mnogovrsno kae i 'mogunost' i
rije 'moe'5. Sva ona znaenja 5 u kojima se istoimeno govori
monostima (ili mogunostima) mogu se mimoii (jer neka se zovu
tako po nekakvoj slinosti, kao to u geome-

Usp. . H.
Usp. Z. 1.
1
Usp. IX 1048 a 27b 6.
4
V, XII.
5
Ili: glagol 'moi'.

247

triji6 kaemo i mogunosti i nemogunosti7 zbog toga to stvari


nekako ili bivaju ili ne bivaju), doim one to su u skladu s istom
vrstom sve su i neka poela, i nazivaju se prema jednoj prvot- 10
noj [mogunosti], koja je poelo promjene u nekoj drugoj stvari
Mi u istoj kao u drugoj.
4
Usp. V, XII 11.
7
Ui pojmovni krug oko temeljnog nazivka moi pokriva se
prije svega rijeju mogunost (koja se razlikuje od monosti,
kako je ranije objanjeno). Same grke rijei , , , , [mogunost, monost, mogunine,
nemogu-nine] prevode se razliito, kako pokazuju i slijedei
prijevodi: lat. potentia, posse, possibilia, impossibilia; engl.
potentiality (or potency), can, possible or im-possible (or: is or ts
not a povver); fran. la puissance (possibilite), pouvoir,
possibilitis, impossibilites (im-puissances); njem. Vermogen,
Vermogend-sein, ver-mogend oder unvermogend; rus.
,

(),

i
, -HOCTb i .
' Gr. &; lat. patiendo; engl. power of being
affected; fran. puissance passive; njem. das Leiden; rus.
nperepneearb; dakle: trpljenje ili podnoenje.
' Gr. &; lat. impassibilitas; engl. insuscepti-bility;
fran. l'etat de l'tre qui n'est pas susceptible; njem.
Unfdhigkeit; rus. , -eocTb;
hrvatski netrpnost, to je dodue doslovno, ali i tono u
odnosu prema cijeloj skupini tih (srodnih) rijei, a uz
znaenja koja su ve prije objanjavana (kao trpno, trpnost,
trpitelj).

Jer jedna je mogunost trpljenja8, koja je u samome trpitelju


poelo trpne promjene po drugome ili po sebi kao drugome; dok
je druga stanje netrpnosti9 prema onome to je nagore i prema
raspadu a po emu drugome ili po sebi kao drugome, naime: po
promjembenom poelu. Jer u svima tima odredbama prisutan je
pojam prvotne 15 mogunosti. I opet, te se mogunosti nazivaju
tako ili zbog samog tvorenja ili zbog trpljenja ili to to ine
skladno, tako te su i u pojmovima tih
(potonjih) prisutni nekako pojmovi onih prva-njih10

248

mogunosti.
10
Ili: 'u pojmovima tih (drugotnih)... pojmovi onih
prvotnih monosti'.
11
To jest: to se ne bi dogaalo da je trpni imbenik
razliit; ono to je masno ne mora nuno biti drobljivo (ili lomljivo), niti pak izgorivo ono to je popustljivo (D. R.).
u
Gr. j} '; lat. prout conaturale factum; engl. in so
far as it is a natured unitv (or an organic unity); fran. une unitd
organique; njem. von Natur vereinigt ist; rus. od
; dakle: Ono to je naravlju sraslo' ili naravna
sraslina. U novogrkom je (naravna cjelina).
u
Vidi ranije tumaenje pojma .
Bjelodano je, dakle, kako je nekako jedna mogunost i
tvorenja i trpljenja (jer neto je 'mono' 20 ili zbog toga to ono
samo ima 'monost' trpljenja ili zbog toga to je ima neto drugo
a od njega samoga), ali su one nekako i drukije. Jer jedna je u
trpitelju (a zbog toga to ima nekakvo poelo, te to je i tvar
neko poelo, trpitelj neto trpi, i jedna stvar od druge; ono to je
masno, to je i izgorivo, a ono to je Ovako' popustljivo, to je i 25
drobljivo11; te slino i u ostalome); doim druga mogunost je u
tvoritelj u, kao toplina i kuegrad-nja: jedno u zagrijavate!ju,
drugo u kuegradite-Iju. I zbog toga to god je naravna sraslina 12
takvo nita ne moe trpjeti od sebe samoga, jer je ono jedno, a
ne drukije (dvoje). A nemogunost1* i nemogue su lienost
koja je protimba takvoj mo- 30 gunosti, tako te svaka
mogunost i nemogunost pripada istome i biva prema istome. A
sama se lienost govori mnogovrsne; jer je i kad se togod nema,
i kad bi po naravi trebalo imati (ali nema), ili u cijelosti ili kad bi
se po naravi imalo, ili Ovim nainom', to jest cjelovito, ili pak
bilo kojim; u nekim pak sluajevima, ako ono to bi naravlju 35
trebalo biti a manjka po prisili, kaemo da su te stvari 'liene'.

2 Kako su pak neka takva poela prisutna u ne-produevljenim


stvarima, a druga u produevlje-nima i u dui i u onome
dijelu due koji ima ra- 1046 b zum, jasno je da e jedne
mogunosti biti nerazum-ske14 a druge prema razumu. Zbog
toga su sva umijea, i sve tvorbene znanosti, zapravo
mogunosti, jer su promjembena poela u drugome ili u
istome kao u drugome.
14
Gr. ; lat. irrationalis; engl. non-rational; fran.
irrationnelle; njem. unvernunftig; rus. inae -,
, a ovdje -. ;
dakle: nerazuman, nerazum-ski, bezrazloan.
u
Vidi ranije tumaenje temeljne vieznanice .

249

" Ili: 'zbiljskoj injenici'.

17
Gr. *\ ; lat. sublatio; engl. removal; fran.
suppressions; njem. Hinwegnahme; rus. ; hrv.
odmaknue, ukinue, odmak; novogr. (ukinue).
' To jest: onoga to je tome opreno (koje je 'pozitivni
termin'), prema D. Rossu.

A sve mogunosti koje su prema razumu doputaju i iste


protivnosti, doim one nerazumske sa- 5 mo jedna jednu, kao
to toplo (moe) samo zagrijavanje, dok lijenitvo (moe
proizvesti) i bolest i zdravlje. Razlog je tomu to je znanost
pojam15, a isti pojam pokazuje i samu stvar i njezinu lienost,
iako ne isto tako, i na jedan nain pripada obojeni,' a na drugi
vie onomu to je pri- 10 sutno16; tako te se takve znanosti
nuno moraju baviti protivnostima, ali u jednome po njima
samima, a u drugome ne po njima samima, jer je pojam
jednoga po njemu samome, a drugoga nekim nainom prema
prigotku. Jer on ni jekom i odmakom17 pokazuje protivnost;
naime, protivnost je prvotna lienost, a ova je odmaknue
drugoga.1* Kako dakle protivnosti ne nastaju u istoj stva- 15
ri, a znanost je mogunost time to posjeduje pojam, i dua
ima poelo kretanja, zbog toga dok ono to je 'zdravo'
tvori samo zdravlje, ono to 'utopljuje' sumo toplinu, ono to
'hladi' samo hladnou, znanstvenik (tvori) oboje. Jer
pojam pri- 20 pada obojem, iako ne istim nainom, i u dui
koja ima poelo kretanja; tako te e ona, s pomou istog
poela, pokrenuti oboje spajajui ih s istim." Zbog toga one
stvari koje su mone prema pojmu tvore protimbe onima
koje su mone bez pojma; jer se prve sadravaju u jednome
poelu, onome pojma.
Bjelodano je takoer kako mogunost 'dobroga' 25
slijedi mogunost samo tvorenja ili trpljenja, ali nije uvijek
da je jedna i druga; jer 'onaj to dobro tvori' mora i tvoriti,

250

doim 'onaj to tek tvori', ne mora nuno i dobro tvoriti.


35
1047 a

3 Postoje neki koji govore, kao sljedbenici megar-ske kole 20,


kako togod 'uzmae' samo kad 'djeluje', pa na primjer
onaj tko kuu ne gradi taj je i 'ne moe' graditi, nego samo
onaj koji gradi kuu i kad je gradi, te slino i u ostalim
sluajevima. A nije teko vidjeti do kakvih to besmislica
dovodi. Jer jasno je kako tada netko nee biti kuegraditelj
ako ne gradi kuu (naime: biti kuegraditeljem' jest biti
'uzmoan' graditi kuu), a slino i u ostalim umijeima. Ako
je dakle nemogue posjedovati takva umijea, a da nisu u
neko vrijeme nauena i primljena, i ne posjedovati, a da se
nisu neko izgubila (zbog zaborava, kakve trpnje ili
vremena; a ne zbog raspada same stvari21, jer ona je vjena),
kad bude prestao primjenjivati umijee, ovjek ga vie nee
imati, a ipak e odmah moi ponovo graditi kuu; ali kako
e opet stei to umijee?
A slino i s neproduevljenim (neivim) stvarima, jer nita
nee biti ni hladno ni toplo ni slat- 5
" Naime: s pojmom (ili s 'razumskim obrascem', D. R.).
To jest: filozofske kole koju je osnovao Euklid
iz Megare. Ti 'megarici' su usvojili eleaanski nauk.
21
Ta stvar je Oblik', koji je vjean, i on je predmet znanja (znanosti); doim 'tvar", po kojoj su stvari
propadljive, nije predmet znanja (D. R.).
ko ni uope osjetilno ako se to ne zamjeuje, tako te e dotinici
morati prihvatiti Protagorin22 nauk. Ali nita nee imati ni
sjetilnosti, ne bude li sjetimo zamjeivalo ili tako djelovalo. Ako
je dakle slijepo ono to nema vida, iako bi ga po naravi imalo, i
kad bi ga po naravi imalo, i dok jo postoji, isti e (ljudi) biti
slijepi vie puta u jednome danu, pa i gluhi.
a
Usp. IV, V, VI. Tu latinski prevoditelj umee; res tum et tales
esse, quum et quales percipiantur (stvari bivaju onda i onakve
kad se i kakve zamjeuju) (- )
a
Naime: ono to je 'nemogue' lieno je mogunosti, to jest
monosti da nastane (ili da bude), prema . .
24
Vidi ranije tumaenje pojma . a Vidi ranije tumaenje
pojma .
20

Uz to, ako je nemogue ono to je lieno mo- 10 gunosti, ono


to ne nastaje bit e nemogue nastajati; i onaj tko onome to
je nemogue nastajati kae ili da biva ili da e biti, taj e slagati
(jer je 'nemogue' to i znailo) 23, tako te takvi nauci ukidaju i
gibanje i nastajanje. Naime, 'ono sto- 15 jee' uvijek e stajati i
'ono sjedee' sjediti, jer nee ustati ako sjedi, budui da e biti
'nemogue'24 da ustane ono to 'ne moe' ustati. Ako se, dakle, ne
moe tako rei, bjelodano je kako su mogunost i djelatnost

251

razliiti (dok takvi nauci ine istim mogunost i djelatnost, pa


stoga i nije neznatno to to nastoje ukinuti), tako te je mogue da
je togod mogue biti i da ne biva, i mo- 20 gue ne biti a da
biva, i slino s ostalim priroci-ma: ono uzmono hodati moe ne
hodati i uzmono ne hodati ipak hodati. Uzmono25 je ono u emu kad je prisutna djelatnost onoga kojega mu se 'monost'
pripisuje nee biti niega to 25 je nemogue. Kaem, na
primjer, ako je neto 'uzmono' sjediti i moe sjediti, kad tomu
bude prisutno sjedenje, nee biti niega nemoguega, ili ako je
'uzmono' kretati se ili (po)kretati, ili zaustaviti se ili
zaustavljati, te slino: ili bivati ili nastajati, ili ne bivati ili ne
nastajati.
Sama rije djelatnost16, koja je spojena sa svr- 30 nou27,
ponajvie je od samih kretanja prenesena na ostale stvari; jer se
smatra da je djelatnost ponajvie samo kretanje.2* Zbog toga
ljudi nebii-ma i ne pridaju kretanje, ve im pridaju neke druge
priroke, kao to kau kako su nebia 'mi-ljevine'29 i
'poeljnine'30, ali ne i da se kreu, a to zbog toga to iako nisu
djelatnou, bit e 35 djelatnou. Jer od nebia neka bivaju
moguno- 1047 b u, a ipak nisu, jer ne bivaju svrnou.

Vidi . 17 Vidi
. u Vidi *$.

Gr. ; lat. intelligibilia; engl. things con-ceivable (or


objects of thought); fran. intelligibles; njem. denkbar; rus.
, - . Inae se
nazivkom 'miljevina' sluio i A. Bazala. U novogrkom je
.
* Gr. ; lat.

desiderabilia; engl. things de-sirable


(or objects of desire); fran. dsirables; njem. erstrebbar;
rus. , , -; dakle:
'stvari eljene ili poeljne', poeljnine. I novogr. zadrava
&.

11

Usp. 1047 a 2426.


u
Ako je istinito rei kako uzmolno (ili mogue) nee biti, onda
je bilo to mogue, i nita nemogue (. .).
Ako je kako je reeno31 uzmono ono [to ne ukljuuje
nemogunost] bjelodano je kako ne moe biti istinito rei da je
neko 'ovo' mogue, ali da nee biti, budui da nam tako izmie
to 5 su nemogunosti.12 Kaem, kao kad bi tkogod rekao kako
je mogue izmjeriti promjer, ali da nee biti izmjeren naime
takav ovjek koji ne uzima u obzir ono to je nemogue , jer
nita ne prijei da ono to je uzmono bivati ili nastati ipak ne

252

bude, niti e ikad biti; ali ovo nuno slijedi iz onoga kako je
postavljeno: ako pretpostavimo da jest je nastalo ono to nije,
ali je 10 mogue, nita nee biti nemogue; ali e se upravo to
dogoditi, jer je (promjer) nemogue izmjeriti. Naime, nije isto
ono to je lano i ono to je nemogue. Jer da ti sada stoji jest
lano, ali mije i nemogue.
Istodobno je jasno kako, ako A jest, mora i biti, i budui A
moe biti, mora i biti mogue; jer ako i nije nuno uzmono
(mogue) bivati, nita ne prijei da ne bude mogue bivati. Nek
je tako A mogue. Dakle, kad A bijae mogue (bivati), ako se
pretpostavilo samo A, nije se dogo dilo nita nemogue. AM
onda nuno biva i B. Nu bijae nemogue.33 Nek je dakle
nemogue. Ako je pak (nuno) da bude nemogue, nuno je
da takvo bude i A. Ali prvo bijae (uzeto) kao nemogue; pa je
stoga takvo i drugo. Ako, dakle, A bude mogue, i e biti
mogue, ukoliko se tako odnose da bude U A, nuno bude i B.
Ako, dakle, dok se tako odnose34 A i B, samo ne bude mogue
tako35, onda se A i nee odnositi onako kako je postavljeno.361
ako je kad je A mogue bivati, nuno i mogue bivati, onda
ako bude A, nuno bude i B. Jer to iz nunosti jest kako je
mogue biti, ako je A mogue, oznauje to da ako bude A i
'kada' i Onako' kako bijae mogue biti onda i nuno jest
tada i tako.
33
Podrazumijeva se: hypothesL

To jest: da su u takvome odnoaju u kojem opstojnost A


sadrava opstojnost B, a mogunost (monost) A mogunost B.
35
To jest: ako je A mogue.
34
To jest: da opstojnost A sadrava opstojnost B.
37
Ovdje je potrebno imati na umu kako
znai i sposobnost, uz monost, mogunost, mo.

31
Gr. to ; lat. patiendo; engl. passivity; fran. la
passivite; njem. Leiden; rus. , -,
; dakle 'trpljenje', trpnja, trpnost, novogr. &
(trpni znaaj).

Kako su sve mogunosti37 Mi priroene, kao osjetila, ili su po


navici, kao frulanje, su steene luenjem, kao umijea, nuno
moramo vjebom prije stei one (stvari) to su po navici iU po
razumu, dok to nije nuno s onima koje nisu takve i koje sadre
trpljenje.38
39

Ili 'mijenjati'.

253

* Gr. lat. activum; engl. the agent; fran.


l'agent; njem. das Tdtige; rus. ^, \;
hrv. 'ono koje tvori', tvorilo.

41

Gr. ; lat. passivum; engl. the patient; fran. le


patient; njem. das Leidende; rus. -; hrvatski
'ono koje trpi', trpilo. A kao primjer za 'tvorilo' i 'trpilo'
Aleksandar iz Afrodizije navodi ogan; i gorenje (gorivo).
u
To jest: ako svaka monost mora djelovati sama od sebe kad
god se priblie 'tvoritelj' i 'trpitelj' (. .).
43
Gr. ; lat. appetitus; engl. desire; fran. le
desir;
njem.
Strebungsvermogen;
rus.
,
; hrv. udnja, elja, nagon, poriv.
44
Gr. ; lat. electio; engl. will; fran. le
choix rationnel; njem. Vorsatz; rus. , ; hrv. izbor, nakana, volja, pothvat.
Budui je mogue ono to je mogue neto, te 35 kada i kako,
uz ostala svojstva nuno sadrana u 1048 a odredbi; i budui
neke stvari mogu pokretati39 prema pojmu i njihove su
mogunosti prema pojmu, dok su druge (stvari) nepojmovne i
'monosti' su im nepojmovne; i budui prve nuno bivaju u produevijenoj stvari, a druge u obojem [u produ-evljenome i u
neproduevljenome], u tih drugih mogunosti nuno, kad se
onako kako uzmog- 5 nu priblie tvorilo40 i trpilo41, jedno tvori a
drugo trpi, doim u prvih to nije nuno; jer svaka pojedina od tih
drugih (monosti) tvori jedan (uinak), dok one prve tvore
protivnosti, tako te e istodobno tvoriti oprene (uinke)42. Ali to
je nemogue. Stoga nuno mora biti togod drugo koje je odlu10 no, a to nazivam udnja** ili izbor.*4 Jer za kojom god stvari
(ivotinja) poglavito udi, itu e i uiniti kad je koliko uzmogne
prisutna i priblii se 'tr-pMu'. Stoga svako ono koje je uzmono
prema pojmu, kad udi ono ega posjeduje mogunost, i kakono
je posjeduje, to nuno i tvori. A posjeduje 15 mogunost initi
kad je prisutno 'trpilo' i ponaa se 'ovim' nainom; ako pak nije,
nee moi tvoriti (jer dodavati ono 'ako nita od izvanjskih stvari
ne prijei', vie nije potrebno; jer ono posjeduje mogunost
ukoliko je to mogunost tvorbe; a ovo pak ne biva svakim
nainom, nego nekim odreenim, pri emu e biti izdvojene
izvanjske zapreke; jer te iskljuuju neka od svojstava prisutnih
20 u samoj odredbi). Zbog toga, ako to eli ili udi tvoriti
istodobno dvije stvari ili pak protimbe, nee ih tvoriti; jer ne
posjeduje takvim nainom mogunost za njih, niti je to
mogunost njihove istodobne tvorbe, jer od kojih stvari postoji
mogunost takvim e nainom i tvoriti (initi).

254

6 Budui je tako reeno onoj mogunosti koja 25 se naziva


prema kretanju, razluimo sada i djelatnosti: to je
djelatnost43 i kakva jest. Jer i to se tie onoga koje je
uzmono ujedno e biti jasno pri toj razludbi kako
takvim ne zovemo samo ono to je uzmono po naravi
pokretati togod drugo ili se pokretati od drugoga, ili pak
naprosto ili kojim drugim nainom, nego i drukije; zbog
toga smo istraujui raspravljali i tima.
35
1048 b
45
Vidi ranije tumaenje pojma (djelatnost, zbiljnost).
** Gr. ; lat. inductio; engl. induction; fran.
l'induction; njem. Induktion; rus. , . Sam nazivak znai: pribava, dovoenje,
dokazivanje navoenjem primjera (od pojedinanoga prema
openitome).

47

Gr. ; lat. quod proportionale est; engl. the


analogy; fran. l'analogie; njem. das Analoge; rus.
, ; hrv. razmjer ili 'ono to je nauno,
primjereno, shodno', ili analogno.
Djelatnost je onda kad je kakva stvar prisutna ne onako
kako kaemo da je mogunou; kaemo naime kako je
togod mogunou kao Hermo u drvu, ili polucrta u cijeloj,
jer se to moe izdvojiti; ili kao to znanstvenikom
(nazivamo) i onoga koji znanstveno ne promatra, iako je
moan (sposoban) znanstveno promatrati. Doim [ono
opreno tome] je djelatnou. Sto hoemo rei bit e jasno
dovoenjem46 u pojedrinanostima, i ne treba svemu traiti
odredbu, nego i uvidjeti 'razmjer' 47, da je to kao gradee
prema gradljivome, bdijue prema spavajuemu, te
gledajue prema mireemu, ali koje posjeduje vid, i ono to
je izlueno iz tvari prema samoj tvari, pa izraeno prema
neizra-enom. I od te razlike nek jedan dio odreuje
djelatnost, a drugi ono to je mogue. Ali svim 5 se
stvarima ne kae da su isto djelatnou, nego tek razmjerom
(ili razmjerno) naime: kao to je Ovo' u ovome ili
naprama 'ovome', tako je 'to' u tome ili naprama 'tome'; jer
jedne se odnose kao kretanje prema mogunosti a druge kao
bivstvo naprama nekakvoj tvari.
A drukije se pak kae kako bivaju mogunou i djelatnou
beskonano i prazno4*, i tome slino, 10 negoU veina bia, kao
'gledajue', 'hodajue' i 'gledano'. Jer te se stvari katkada mogu
izrei kao naprosto istinite (jer je 'gledano' jednom tako zbog
toga to se gleda, a jednom zbog toga to je mogue gledati se);

255

doim 'beskonano' ne biva mogunou tako kao da e


(jednom) biti djelatnou razdvojeno, nego je takvo samo u
spoznaji. Jer to 15 to tu nikad ne prestaje razdioba, za jamcu je
da ta djelatnost biva mogunou, a ne da je razdvojeno.
44
Vidi Fizika (III, IVVIII; IV, VIIX).

Gr. ; lat. actio; engl. action; fran. action; njem.


Handlung; rus. ; hrv. inidba, in, djelatnost,
djelovanje, postupak. (Vidi i ranije tumaenje.)
[[Budui od onih inidaba koje imaju granicu ni jedna nije
svrha, nego se tiu svrhe, kao to je mravljenju (svrha)
mravost; i tjelesni dije- 20 lovi kad se izmravljuje tako
su u gibanju te jo ne bivaju ono poradi ega je gibanje, pa to i
nije inidba49 ili barem nije savrena; jer nije svrha; ali ono
gibanje u kojem je prisutna svrha jest inidba, kao na primjer:
istodobno tkogod vidi i vidio je, razumije i razumio je, misli i
mislio je, ali nije istodobno ui i nauio je, niti ozdravljuje i
ozdravio je; doim istodobno je do- 25 bro ivi i dobro je ivio,
blaeno ivi i blaeno je ivio. Ako pak ne, moralo bi to jednom
prestati, kao kad se izmravi, sada jo ne prestaje, nego
(dotinik) i ivi i ivio je.
Dakle, od tih jedne treba zvati gibanjima (kretanjima), a
druge djelatnostima. Jer svako je kretanje nesavreno
(nepotpuno): mravljenje, uenje, hodanje, graenje; to su
kretanja i zbog toga nesavrena. Jer nije (istina) da togod
istodobno i 30 hoda i hodalo je i gradi i gradilo je, i nastaje i
nastalo je, ili se kree i kretalo se, nego je ono to se kree
drukije od onoga to je (po)krenulo. Doim istodobno isto i
vidi i vidjelo je, te misli i mislilo je. Zbog toga to drugo
zovem djelatnost, a prvo kretanje.]]
Dakle, to i kakvo je ono koje jest djelatnou, 35 nek
nam je jasno iz tih i takvih promatranja.
" Vidi ranije tumaenje rijei . " To
jest 'to poelo'.

7 Sada pak treba razluiti kada svaka pojedina-nost


mogunou50 jest, a kada nije; jer ona to ne biva bilo kada,
kao: je li zemlja mogunou ov- 1049 a jek? Ili nije, nego
bijae prije kad je ve postala sjeme, a moda ne ni tada;
dakle, kao to se sve ne lijei lijenikim umijeem, niti pak
sluajem, nego postoji neto to je 'uzmono' za to, i to je
ono to je 'monou' zdravo. Odredba onoga to 5 po
miljenju postaje u svrnosti, a iz onoga to je mogunou,
jest da kad se eli, onda dotino i nastaje, ako nita izvanjsko
ne prijei; doim ondje gdje se tkogod Mjei, onda kad ne
prijei ni jedna od stvari koje su u njemu samome. Slino je
mogunou i kua; ako ne prijei nita od stvari to su u
tome, u tvari, da nastane kua, te ako 10 nema niega to
treba pridati ili oduzeti ili promijeniti, to je mogunou
kua; tako u svim ostalim sluajevima kojima je izvanjsko

256

poelo nastanka. U onih pak kojima je ono 51 u samoj stvari,


stvar e po sebi biti bilo koje stvari, ako je nita izvanjsko ne
sprijei. Na primjer, sjeme jo nije (monou ovjek), jer
treba jo bivati u drugome i promijeniti se. Ali kada
pak po svojem vlastitom poelu bude takvo, onda je 15 ve
mogunou (ovjek), dok mu u onome stanju treba drugo
poelo; kao to ni zemlja nije jo mogunou kip (jer e
izmijenivi se biti mjed).
ini se kako ono emu govorimo nije 'ovo', nego
'onakveno'52, kao to ormari nije 'drvo' ne- 20 go drveno, niti je
'drvo' zemlja, nego zemljano, i opet 'zemlja', ako je tako, nije
togod drugo, nego je 'onakveno'; uvijek je ono samo 'monou'
naprosto koje je potonje (ili poslije) pa, na primjer, ormari nije
zemljan, niti je zemlja, nego je drven, jer to je ba mogunou
ormari, te to isto i tvar ormaria, naprosto naime od onoga to
je naprosto, i ovo drvo ovoga ormaria.
n
Gr. (Aristotelova analoka tvorba prema
kamen(it)). Sam nazivak se razliito prevodi: lat. hoc; engl. a
definite material (or 'thaten'); fran. de quelque chose; njem.
nach Art von jenem; rus. - .
Novogr. prevoditelj navodi u navodnicima Aristotelov izraz i
dodaje: ( ),
to je naime ono koje je od te tvari nainjeno. Stoga e
biti najbolje pokuati i u hrvatskom s doslovnim
prijenosom: onakven, uz onakav, onakov.

Gr. ' ; lat. universale; engL the subject; fran. sujet;


njem. das Allgemeine; rus. , -, . .
; dakle: Ono prema emu je to', jer noviji
komentatori ne prihvaaju ranije itanje kao .
Ako pak postoji togod prvo, koje se prema emu drugome ne
naziva 'onakveno', ono je prvotna tvar; kao: ako je zemlja
'uzduna', a uzduh nije 25 oganj nego je 'ognjen', onda je oganj
prvotna tvar, koja nije togod 'ovo'. Jer se Ono prema emu je
to'53 i podmet i razlikuju po tome to biva togod 'ovo' ili pak ne
biva, kao ono to je podmet ta-pnostima to je ovjek, tijelo i
dua, dok je pak trpnost 'obrazovano' ili bijelo' (naime, kad
doti- 30 nome pridoe obrazovanost, ne kae se obrazovanost,
nego 'obrazovan', i ovjek nije bjeloa nego *bijel', niti je
hodanje ili kretanje, nego je 'hodajui' ili 'kreui'; upravo kao
Onakveno'), Gdje god su stvari tako, ono posljednje je bivstvo; a
gdje nisu tako, nego je prirok kakav oblik i neko 35 'ovo', ono
posljednje je tvar i tvarno bivstvo.
I posve se ispravno zbiva da se kae onakve-no i prema

257

tvari i prema trpnostima, jer oboje J049 b su neodreeni.54 Tako


je reeno kad treba rei da je togod mogunou, a kada ne.
54
Prema D. Rossu, Aristotel istie kako postoje dvije
vrste izvedenih predikata jedni to su izvedeni iz
tvari subjekta, kao 'drven', i drugi izvedeni iz pripadaka subjekta, kao 'obrazovan'. A i tvari i pripacima
zajedniko je to to su neodreeni, jer uzeta odnosno tvar nema svojeg znaaja, dok pripaci nisu
ogranieni na jedan poseban subjekt kao to su to
bitni predikati. Aristotel istodobno kae i da postoje
dvije vrste podmeta (substrata), gola tvar, koja je u
podlozi oblika ili biti, i potpuna pojedinanost, koja
je u. podlozi pripadaka.
55
Ili prvotno ili prvanje ili prvo ili prije ili ranije;
gr. ; lat. prius; engl. priority (or prior);
fran. anterieur; njem. friiher; rus. . Vidi V, XI.
* Gr. ; lat. operari; engl. to be actualized (or to
become active); fran. peut s'actualiser; njem. in wirkliche
Tatigkeit treten; rus. -; dakle: 'postati
djelom', 'udjeloviti se'. Novogr. vd (da se udjelovi).

Budui je razlueno kolikostruko se kae prije55, jasno je kako


je djelatnost prije mogunosti. A 5 mogunost ne zovem samo
onu odreenu koja se naziva promjembenim poelom u drugome
ili u istome kao drugome, nego u cijelosti svako poelo kretanja
ili mirovanja. Jer i narav je u istome rodu kao i mogunost,
budui da je poelo kretanja, ali ne u emu drugome, nego u
stvari kao u sebi samoj. A od svake je takve mogunosti
prvotnija 10 (ili ranija) djelatnost i po pojmu i po bivstvu, doim
po vremenu jednom jest a jednom nije. Dakle, da je ona prije po
pojmu jasno je (jer zbog toga to se moe 'udjeloviti'54 i jest
uzmono ono to je prvotno mogue, pa tako kaem kako je
'kadar graditi' onaj tko uzmogne graditi i 'kadar gledati' tko
uzmae gledati i da je 'vidljivo' ono 15 to se moe vidjeti. A
isti je razlog i u ostalim sluajevima, tako te nuno pojam i
znanje jednoga prethodi znanju drugoga.)
Po vremenu pak prije je ovako: ono to je isto oblikom djeluje
prije, ali ne ako je isto brojem. Kaem naime ovako: Ovomu'

258

ovjeku, to je ve sada prema djelatnosti, i iitu i gledajuemu


prije 20 je po vremenu tvar i sjeme i ono koje je kadro gledati, i
koji su 'monou' ovjek, ito i gledajue, ali to nisu
djelatnou; doim od tih su prije po vremenu druga bia koja
opstoje djelatnou, iz kojih su ta i nastala. Jer uvijek iz bia
koje je mogunou nastaje bie koje je djelatnou i od bia to
jest djelatnou, kao ovjek od ovjeka, 25 obrazovan od
obrazovana, jer uvijek neto pokree kao prvo; i to pokretalo ve
jest djelatnou.
Pri raspravi bivstvu reeno je57 kako sve to nastaje iz
neega nastaje i neto nastaje te po neemu, i ono je oblikom
istovjetno sa samim tim. Zbog toga se ini nemoguim da bude
graditelj tko nije nikad nita gradio, niti pak citra 30 tko nije
nikad citarao. Jer onaj tko se ui citarati oitarajui se ui citarati,
te slino i ostali. Otuda je potekao i sofistiki dokaz kako netko
koji ne posjeduje znanost uinit e Ono to pripada znanosti, jer
onaj tko e ui taj je nema. Ali budui je od onoga to nastaje
neto ve nastalo i Uope od onoga to se kree neto e
ve po- 35 krenulo (a koje je bjelodano iz rasprave kreta- 1050
a nju)58, valjda i onaj tko se ui nuno posjeduje togod od
znanosti. A tako je ve i po tome bjelodano da je djelatnost prije
mogunosti i prema nastanku i prema vremenu.

VII 7, 8.
51
Vidi Fizika, VI 6.
Nu ona je prije i po bivstvu, jer stvari koje su postankom
potonje oblikom i bivstvom su prvotne (kao to je mu naprama
djeaku i ovjek na- 5 prama sjemenu; jer jedno ve ima oblik, a
drugo ne), i jer sve to nastaje kree se prema poelu i svrsi
(naime, poelo je ono poradi ega je to, dok je nastanak poradi
svrhe), a svrha je djelatnost, te radi nje se i stjee mogunost. Jer
ivoti- 10 nje ne vide kako bi imale vid, nego imaju vid kako bi
vidjele; te slino (ljudi imaju) graditeljstvo kako bi gradili i
umnost kako bi umovali, ali ne umuju kako bi imali umnost,
osim onih to se tek uvjebavaju; a ti zapravo i ne umuju, osim
poneto (ili pak zbog toga to im nije potrebno umovati).

Uz to, tvar biva 'monou' jer moe postii ob- 15 lik; a kad
bude djelatnou, onda je ona u svojem obliku. Slino je i s
ostalim sluajevima, te i u onih kojima je svrha kretanje. I kao
to uitelji, pokazavi uenika pri radu, misle kako su postigli
svrhu, tako slino i narav. Jer ne bude li tako, 20 nastat e
Pausonov Hermo59; naime, nee biti jasno je li znanost unutra ili
vani, upravo poput toga lika. Jer djelo je svrha, a djelatnost je
djelo; te se otuda rije 'djelatnost' kae prema 'djelu' i tei
prema ostvarenosti (svrnosti).
Dok je u nekima ono posljednje sama poraba (kao to je u vida
vienje, i mimo toga ne nastaje 25 od vida nikakvo drugo djelo),
u drugih nastaje jo neto (kao to od graditeljstva nastaje i kua
mimo same gradnje), pa ipak je nita manje to u jednome svrha,
a u drugome vie svrha negoli je mogunost. Jer gradnja je u

259

izgraenome, i nastaje i biva istodobno s kuom.


s
' Prema predaji (Elijan, Plutarh) slikar Pauson bijae naslikao
konja u trku, koji se, kad bi se slika okrenula, zapravo valjao na
leima. Aristotel vjerojatno aludira na slinu slikariju na kojoj
lik bijae predoen u visokome reljefu.
Dakle, u svih onih kojima je ono nastalo to- 30 god drugo
mimo same porabe, tima je djelatnost u tvorevini 60 (kao to je
gradnja
u
graenome,
i
tkanje u tkanome, te slino i u drugim sluajevima;
a u cijelosti je kretanje u kretanome). Doim u
onih koji nemaju kakva drugog djela mimo same djelatnosti, u tima je prisutna djelatnost (kao 35
to je gledanje u gledajuemu, razmiljanje u razmdljajuemu, i ivljenje u dui, te stoga i blaenstvo, jer je ono nekakvo ivljenje). Tako te je 1050 b
bjelodano kako su bivstvo i oblik djelatnost.
I prema tome razlogu je oito kako je bivstvom
djelatnost prije mogunosti, i ikao to rekosmo
po vremenu uvijek jedna djelatnost prethodi
drugoj sve do one vjenog prvog pokretala. 5

Gr. ; lat. quod fit; engl. the thing produced (the


thing that is being mode); fran. l'objet produit; njem. was
hervorgebracht ist; rus. , ; dakle bit e
tonije rei Ono to je tvoreno' ili 'tvorevina' negoli 'ono to se
proizvodi' ili
'proizvedeno'. U novogrkom je
(tvorbeni uinak, tvorevina). 41 Ili
'opreci' (p. p.).

Nu ona je takva i poglavitije: jer vjene su stvari bivstvom


prije od onih propadljivdh, budui da nita vjeno nije
mogunou. A razlog je ovaj: svaka 'monost' istodobno
pripada i protuslovlju61; jer ono to nije uzmono biti prisutno u
emu, nee biti ni u emu; dok sve ono to je 10 mogue, moe i
ne djelovati. Dakle ono to je uzmono bivati, moe i biti i ne
biti. Tako je ista stvar uzmona i bivati i ne bivati. A ono koje je
uzmono ne bivati, moe i ne biti. Ono pak to je mogue ne
biti, to je i propadljivo, ili naprosto ili upravo tako kako se kae
da moe ne bivati: bilo 15 prema mjestu, bilo prema koliikoi ili
kakvoi; a naprosto prema bivstvu. Dakle, od stvari to su
nepropadljive naprosto nita nije mogunou naprosto (iako
nita ne prijei da bude takvo prema emu, kao kakvoom ili
mjestom). Sve su takve dakle djelatnou. Isto tako [nije
monou] ni jedna od onih koje su iz nunosti (iako su te prvotne, jer da ne bivaju takve, ne bi bilo niega). A takvo nije ni
kretanje, ako jest kakvo koje je 20 vjeno; niti pak ako postoji
togod vjeno pokrenuto62, nije ono kretano prema mogunosti,
nego prema Otkud' i 'kamo' (i nita ne prijei da opstoji tvar ega

260

takvoga). Stoga uvijek djeluju Sunce, zvijezde i cijelo nebo, i ne


treba se bojati kako e jednom stati, kao to se boje oni koji piu
prirodi.Niti se ti umaraju inei tako; jer kretanje njima nije
spojeno s mogunou protuslovlja63
64

kao to jest propadljivim stvarima tako te bi im bila


naporna neprekidnost kretanja. Naime, uzrok je toga kad bivstvo
biva tvar i mogunost, a ne djelatnost.
a
Vidi ranije tumaenje nazivka u smislu da je
posrijedi Ono to je pokrenuto', a ne 'pokretno*.
43
Npr. Empedoklo (usp. De Caelo, 284 a 246).
44
Ili 'oprenoga'.
45
Misli se na nebeska tijela.
44
Jer su same ujedno i 'pokretala' i 'pokretnine'; usp. De Gen. et
Corr., 337 a 17. 47 Pogl. V 2. 44 Ili 'opreku'.
49
Gr. ol iv ; lat. qui universalibus notio-nibus
student; engl. dialecticians; fran. dans leurs raisonnements
dialectiques; njem. die in den Be-griffen philosophieren; rus.
, onpe-; podrazumijevaju se
platonici, emu vidi I, VI 7. U novogr. je
& (koji se bave razgovornim pretresanjima).
A te* nepropadljive65 oponaaju pak one stvari koje su u
mijeni, kao zemlja i oganj. Jer i ove uvijek djeluju, budui da
posjeduju kretanje prema sebi i u sebi samima.66 Doim sve
ostale mogunosti prema onome kako je ve razlueno67
doputaju protuslovlje68 (jer ono koje je uzmono kretati togod
Ovako', moe to (po)kretati i ne Ovako'), koje god su naime
prema pojmu. A iste nepojmovne mogunosti svojim
prisuem i od-suem proizvest e protuslovlje (opreku). Ako,
dakle, postoje neke takve naravi ili bivstva kakve oni to se
bave pojmovima69 kau da su ideje, postojat e neto mnogo
vie znanstveno od znanosti po sebi i vie pokrenuto od samog
kretanja; 1051 a jer te e (stvari) vie biti djelatnosti, a one pak
njihove mogunosti.70 Tako je bjelodano da je djelatnost prvotna
(ui je ranije) i prema mogunosti i svakom promjembenom
poelu.

9 A da je bolja i cjenjenija djelatnost od valjane mogunosti,


jasno je iz slijedeeg. emu god se 5 kae kako je prema
'mod', to isto je uzmono i za protivnosti, kao ono emu
se kae da moe ozdraviti, to isto moe i oboljeti, pa i
istodobno, jer ista je mogunost ozdravljenju i oboljenju,
mirovanju i gibanju, i graenju i obaranju, (monost) graditi
se i oboriti se. DaHe, mogunost za protivnosti 10 istodobno
je prisutna; doim je nemogue da protivnosti bivaju
istodobno; isto je tako nemogue da djelatnosti budu
prisutne istodobno (kao ozdravljenje i oboljenje), tako te
nuno jedno od njih mora biti ono dobro; samo pak moi
jednako je oboje ili nijedno; stoga je djelatnost bolja. Isto 15
je tako u sluaju zala nuno da svrha i djelatnost budu gori
od mogunosti. Jer ono to je uzmono jednako je obje
protivnosti. Bjelodano je dakle kako ne postoji zlo mimo
stvari; jer naravlju zlo je potonje od monosti. 71 Stoga, ni u

261

stvarima to su od poetka i vjene nema niega zlog niti po20 grenog niti pokvarenog (jer i pokvarenost je jedno od
zala).
70
Ideja, budui je sveopa izvan svojih posebnih
pojava, bit e monost (ili mogunost), te e stoga biti
nia od odgovarajuih pojedinanosti. Tako e ideja
znanosti biti nia od pojedinanih ina znanstvene
misli (D. R.). Inae je to usputan udarac namijenjen
nauku idejama (. .).
71
Naime, ono to je vjeno i bivstveno mora biti
bolje od monosti. A zlo ne postoji izvan pojedinanih
sluajeva zla. Aristotelov dokaz je usmjeren protiv
platonske ideje zla te protiv poistovjeivanja zla s
jednim od naela svemira (D. R.; . .).
I matematiki (ili geometrijski) likovi otkrit e se
djelatnou, jer se otkrivaju razdiobom. Da su ve
razdijeljeni, bili bi bjelodani; a sad su pak

262

prisutni mogunou. Zato je trokut dva prava kuta? 72 Zbog toga to


su kutovi oko jedne toke jednaki dvama pravim kutovima. Da je ve
izvu- 25 ena crta usporedna sa stranicom, onomu tko gleda bilo bi
to odmah oito.73 Zato je u polukrugu bilo koji kut pravi? Ako su tri
crte jednake dvije koje su osnovica i ona koja je okomita iz
sredine to je jasno im ugleda onomu tko zna prvu pretpostavku. 74
Tako te je bjelodano, kako se stvari koje bivaju mogunou otkrivaju
dovedene u djelatnost. Razlog je tomu to je miljenje 30 djelatnost;
tako te mogunost biva iz djelatnosti, pa stoga ljudi tvorei spoznaju
(jer pojedina djelatnost, to je prema broju75, kasnije je po nastanku).
10

Budui se bie i nebie kae jednom prema obrascima priroka76,


jednom prema njihovoj mogu- 35 nosti ili djelatnosti ili pak
protivnostima; jednom 1051 b

71

To jest: zato je zbroj unutarnjih kutova trokuta jednak dvama


pravim kutovima?

74

Crte za taj Aristotelov teorem bio bi slijedei:


75
Dotini crte Aristotel ne predouje do kraja, ali se cjelovit dokaz
nalazi u Euklida (I 32).
75
Tu D. Ross i H. Tredennick imaju prijevod poten-tialitj (or
potency), to jest: 'nego odgovarajua mo-nost (mogunost)', dok
njemaki i latinski prijevod prate doslovno grki predloak, u kojem
je *aP , to jest: secundum numerum, der Zahl nach; a i ruski
prijevod ima dodatak [no ) ].
74
Ili prema likovima kategorija'.
opet najpoglavitije kao istinito i lano, a to je u stvarima po sloenosti ili
rastavijenosti, tako te istinu govori onaj tko misli da rastavljeno biva
rastavljeno i sloeno biva sloeno, dok grijesi onaj tko misli opreno

0C

negoli se stvari, ponaaju ; kad jest ili nije ono to se zove isrMitim ili
la- 5 nim? Jer treba razvidjeti to time kaemo. Naime, ne zbog toga to
mi istinito mislimo ikako si ti bijel, da ti jesi bijel, nego zbog toga to ti
jesi bijel, mi koji to kaemo govorimo istinu. Ako su dakle jedne stvari
uvijek rastavljene i ne mogu se slagati, a neke opet mogu biti i protivnosti
ti- 10 ma (jer biti znai bivati sloeno i jedno, a ne biti znai bivati ne
sloeno, nego vie), to se tie moebitnosti77 isto mnijenje biva i
istinito i lano kao i isti izjavak, pa se moe jednom govoriti istina, a
jednom govoriti la; doim to e tie 15 stvari koje se ne mogu drukije
ponaati, ne biva jednom istinito a jednom lano, nego su ista [mnijenja]
uvijek istinita ili lana.
77
Gr. lv6ex<Sf*tva; lat. contingentia; engl. things which admit oj both
contrary states (or contingent facts); fran. choses contingentes; njem. was
sich auch anders verhalten kann; rus. inae ^ ,
, a ovdje , u u . Uz moebitnost
mogu je i prijevod ne-nunost, sluajnost.
71
Gr. &; lat. incomposita; engl. incompo-site things (or
incomposites);
fran.
les
itres
incom-posas;
njem.
das
Unzusammengesetzte; rus. eetuu -; hrv. 'stvari koje nisu

263

sloene', nesloe-vine.
Nu to se tie nesloevina 7*, to je tu bitak ili nebitak, te istinito ili
lano? Jer takvo togod nije sloeno, tako te biva kad se slae i ne biva kad
se rastavlja, kao 'da je drvo bijelo' ili 'da je 20 promjer nesumjerljiv'; niti e
istinito i lano i tu biti jednako prisutno kao u onim sluajevima. Ili pak,
kao to ni istinito nije isto u tima, isto tako nije ni bitak? Nego je istinito ili
lano ovako: dotaknue75 i izreknue50 je istkrito (jer izreknue nije isto to
i tvrdnja), dok je neznanje nedotak-nue (budui da se ne moe pogrijeiti
oko toga 'to je' neto, osim prema prigotku 11; a isto je i s nesloenim
bivstArima, jer se ni njima ne moe pogrijeiti; i sva ona bivaju
djelatnou, a ne mogunou; jer inae bi nastajala i nestajala, doim pak
sam bitak niti nastaje niti nestaje, budui da bi tada i nastao iz neega,
togod je dakle kakav bitak i djelatnost, tima se /stvarima/ ne moe
pogrijeiti, nego samo misliti82 ili ne misliti. Ali njima se istrauje 'to
su', jesu li naime takve ili nisu.)
79

Podrazumijeva se 'izravno i tono shvaanje' (H. .). Inae sam


nazivak je gr. to ; lat. attingere; engl. contact; fran. saisir; njem.
Beriihren; rus. ouiyrtb; hrv. dotaknue, doticanje.
" Gr. to ; lat. dicere; engl. assertion; fran. inoncer
(ce qu'on saisit); njem. sagen; rus. -; hrv.
izreknue, iskaz, izricanje, izrijek.
" Jer jednostavan se termin ili shvaa ne shvaa;
pogreka nastaje ili kad se togod krivo pririe ili kad se sam
termin krivo razluuje.
I voetv (voita) jedna je od nosivih grkih viezna-nica, jer
taj glagol znai: opaati, zamjeivati, shvaati, uviati,
misliti, spoznavati, razmiljati, upoznavati. Tako se i u
ovome sluaju prevodi razliito: lat. intelligere; engl.
thinking (or to know); fran. connais-sance; njem Denken
(vernunftmdssiges Erfassen); rus. .
" Tu naime nije posrijedi A i B, koji se mogu ili ne mogu
spajati, nego A, koje ako uope biva, onda biva kao A (D.
R.).

Bitak kao istinito i nebitak kao lano, jednom je istinito ako je sloeno i
lano ako nije sloeno; jednom pak, ako bie jest, 'tako' biva, a ako nije 35
'tako', uope ne biva.83 Istinito je tu misliti te 1052 a stvari. I nema tu ni
lanog ni pogreke, nego samo neznanje, ali ne onakvo kakva je sljepoa,
jer 'sljepoa' je kao kad tkogod ne bi uope imao

264

" Miljenstvo (misaona sposobnost) neuobiajen je


naziv, koji prvi donosi Stulli (tal. facolta di pensare) i koji
tono odgovara gr. *d ; lat. intelligendi potentia;
engl. power of thinking (or faculty of think-ing); fran. la
faculte de penser; njem. Denkkraft; rus.
. I novogr. prijevod zadrava ro *
(pojmovnost, miljenstvo).
'miljenstva'.84 Isto je tako bjelodano, kako ni nepokretninama nema
pogreke prema 'kada', ako se pretpostavi da su nepokretne (ili 'nepromjenljive'), kao: ako se smatra da se trokut ne mijenja, nee se pretpostavljati
kako jednom ima dva prava kuta, a jednom nema (jer tada bi se mije njao),
nego samo da togod jednome pripada a drugome ne, kao: ili nijedan paran
broj nije prvi ili neki jesu a neki nisu. Doim jednome broju ne ni to; jer
se vie ne moe pretpostavljati kako togod neemu jest a neemu nije,
nego reklo se istinito ili lano, sama stvar se uvijek isto ponaa.

265

I. .

I Da se jedno kae mnogovrsno ve je prije ree- 15 no1, pri

razludbi kolikostruka su ta znaenja. Nu iako se ono kae


vieznano, na etiri se glavna naina svode stvari koje se
prvotno i prema sebi samima zovu jedno, a ne prema prigotku.
Naime, ono neprekidno, ili naprosto ili ponajvie ono to je
takvo naravlju, i ne dodirom ili svezom (a i od 20 tih je vie i
prvotnije jedno ono emu je nerazdje-ljivije i jednostavnije
kretanje). I jo je vie takvo ono koje je cijelo, te ima neki lik i
oblik, a ponajvie ako je takvo naravlju a ne prisilom, poput
stvari koje su (sjedinjene) ljepilom ili klinom ili svezom, nego u
sebi ima uzrok da biva neprekidno. Neto je takvo jer mu je
kretanje jedno 25 i nedjeljivo po mjestu i vremenu; tako te je
jasno, da ako togod naravlju ima prvotno poelo prvotnog
kretanja, kao to je kaem kruno kretanje premjetaja 2, onda je
to prvotno jedna veliina.
1

V 6.
Gr. ; lat. latio; engl. locomotion, circular locomotion
(or local movement, circular movement kao prijevod veeg
dijela dotine reenice); fran. la translation circulaire; njem.
unter den verschiedenen Arten der rdumlichen Bewegung die
Kreisbewegung; rus. inae , , doim na ovome
mjestu ^ . Budui je posrijedi opis nebeskih sfera, shvatljivi su ti
proirci izvornog izriaja, osobito u engl. prijevodima H.
Tredennicka i D. Rossa. Ni novogrki prijevod ne ostavlja tu
izvornu rije: (kruno gibanje). Sam Aristotel
odreuje rije kao (locomotio); posrijedi
je sloeno, etverovrsno gibanje, koje se sastoji od pri

267

Neke su stvari, dakle, tako jedno ili neprekidno ili cijelo, dok su
druge to kojima je pojam jedan. Te su one kojima je miljenje jedno,
naime 30 kojima je ono nedjeljivo, a nedjeljivo je od onoga to je
nedjeljivo obukom ili brojem. Dakle, brojem je nedjeljivo ono
pojedinano3, a oblikom ono koje je nedjeljivo po spoznatosti i
znanosti, tako te bi prvotno jedno bilo ono koje je bivstvima uzrok da
su jedno. Tolikostruko se dakle kae jedno: ono to je naravlju
neprekidno i cijelo, te poje- 35 dinano i ope, a svi su ti jedno zbog
toga to im je nedjeljivo jednom kretanje, jednom miljenje ili pojam.
vlaenja, guranja, voenja i vrtloenja (Phvsica, 243 a 17 a).
Takvo gibanje korijenski je nonja ili noenje (kako je i u
ruskom), ali je bolje zbog razno-vrsriih znaenja
prevesti kao prenoenje ili premjetanje, prijenos ili
premjetaj, to mjestimice potvruje i novogr. zamjenjujui
rijeju - (premjetanje).

Gr. ti #' ; lat. singulare; engl. the indi-vidual; fran.


l'individu; njem. das Einzelne; rus. -, .
Vidi i ranije tumaenje.
* Izvorno , ega se i dre latinski, njemaki i
francuski prijevod (potentia; dem Vermogen nach; en
puissance); doim engleski prevoditelji prenose drukije: ili
denotation (. .) application (D. R.); rus.
.

Misli se na Anaksimanderov pojam - (p. p.).

Treba uvidjeti, kako se ne smije istim nainom 1052 b shvatiti kae


li se 'kakve se stvari zovu jedno' i 'to je to biti jedno' i 'to mu je
pojam'? Jer jedno se kae tolikostruko, i svaka pojedinanost od njih, u
kojoj je prisutan neki od tih naina, bit e jedno; ali biti jedno jednom
e biti neka od tih stvari, 5 a jednom togod drugo, koje je i blie
samome nazivu jedno, dok su te stvari (blie) mogunou4, kao to je i
s pratvarju i s uzrokom, ako bi trebalo razluiti same ove stvari te dati
odredbu na- 10 ziva. Jer jednom i oganj je kao pratvar (a moda je to

268

po sebi samome i beskonano'5 ili togod drugo takvo), a jednom nije;


budui da nije isto
"biti ognjem' i 'biti pratvarju', nego je oganj pra-tvar kao kakva stvar i
narav, dok samo ime oznauje kako mu se dogaa 'ovo', da biva neto
iz toga kao iz prvotno prisutnoga.6 A tako je i s 'uz- 15 rokom' i s
'jednim' i sa svima takvim (nazivcima). Stoga 'biti jedno' znai 'biti
nerazdijeljeno', kao ono koje jest togod 'ovo' te samo izdvojivo ili
mjestom ili oblikom ili miljenjem; ili pak 'biti cijelo i nedjeljivo', i
ponajvie 'biti prvom mjerom' svakog roda a najpoglavitije (same)
koliine jer odatle je to preneseno i na druge. Mjera je naime ono ime
se spoznaje koliina; a kohina kao 20 koliina spoznaje se ili po
'jednome' ali po broju, doim svaki broj po jednome; tako te se svaka
koliina kao koliina spoznaje po 'jednome', i ono prvotno kojim se
spoznaju koliine jest 'jedno' po sebi; i stoga je 'jedno' poelo broja kao
broja. Odatle se i u ostalim stvarima mjerom zove ono ime se prvim
svako pojedino spoznaje, i mjera svake stvari je 'jedno': u duini, u
irini, u dubini, 25 u teini, u brzini (jer su 'teina' i brzina' zajednike
objema protivnostima7, budui da je svako od njih dvostruko, kao to je
teina ono koje ima bilo koju teinu i koje ima suviak teine, i brzina
ono to ima bilo koje gibanje i ono to ima su- 30 viak gibanja, jer ak
i ono to je 'sporo' ima neku brzinu, i ono 'lagano' neku teinu).
Gr. ; lat. inexistens; engl. constituent; fran.
composant immanent; njem. Innewohnende; rus.
, nacrb. Novogr. -
(sastavno poelo).

To jest: tekome i lakome, brzome i sporome.


* Kao to je ve primijeeno, Aristotel razlikuje
i ,, to nastojimo zadrati prevodei 'nedjeljiv' i
'nerazdjeljiv', dok se veina prijevoda ne osvru na tu
razliku, te je tako u lat. za oba pridjeva idivisibilis.

Dakle, u svima tima mjera i poelo je togod jedno i nedjeljivo, jer


se ak i u sluaju crta slui duinom od jedne stope kao da je
nerazdjeljiva.8 Jer se svugdje kao mjera trai togod jedno i nedjeljivo.
A to je ono to je jednostavno ili kakvoom kolikoom. Dakle,
ondje gdje se ini kako se nita ne moe ni oduzeti ni dodati, tu je
mjera 35 tona; stoga je (mjera) broja i najtonija, jer 'jed-nou' ljudi
postavljaju kao nedjeljivu, dok se u
J053 a ostalim sluajevima
oponaa takva mjera. Jar pri stadiju ili talentu, te uvijek pri onome to
je vee, lake e se skriti i togod dodano i togod oduzeto negoli u
sluaju ega manjeg; tako da ono prvo 5 od ega se, prema sjetilnosti',
ne moe nita oduzeti to svi i uzimaju kao mjeru i tekuina i krut-nina,

26916 Metafizika

i teine a veliine; i misle da tada znaju koliinu kad je upoznaju po toj


mjeri; pa ak i kretanje po jednostavnom i najbrem kretanju (jer ono
ima najmanje vrijeme). Stoga je i u zvjezdar- 10 stvu takvo jedno
poelo i mjera ( se pretpostavlja da je kretanje neba jednoliko i
najbre, te prema tome prosuuju i ostala), a u glazbi etvr-tinka, jer je
najmanja, i u govoru slovo. Svi su ti neto jedno tako, ne kao da je
jedno togod zajedniko, nego kako je reeno.
* To jest: 'prema sjetilnoj zamjedbi'.

10
Prema Aleksandru (kako navodi D. R.) ovo bi znailo kako se crta
moe mjeriti ili savrenim mjerilom (npr. standardnim laktom) ili pak
odreenim nesavrenim mjerilom (tapom duine lakta, koji se poneto
razlikuje od standardne mjere). Ali to se ne slae s kontekstom.
Nedvojbeno je posrijedi znaenje da se nesumjerljivosti moraju mjeriti
razliitim jedinicama.

Ali mjera nije uvijek brojem jedno, nego katkad i vie, kao to
postoje dvije etvrtinke, koje 15 nisu prema naem sluhu, nego su u
(brojnim) omjerima; a vie je i glasova kojima mjerimo, te i promjer i
stranica i sve takve veliine mjere se s pomou dva. 10 Tako je svim
stvarima mjera jedno, jer spoznajemo iz ega se sastoji bivstvo dijelei
ili prema koliini ili prema obliku. I zbog to- 20 ga je jedno nedjeljivo,
jer je ono prvo bilo kojih stvari i nedjeljivo. Ali sve nije na isti nain
nedjeljivo, kao 'stopa' i 'jednoa', nego ovo drugo svakako, dok se prvo
hoe kao nedjeljivo, naprama sjetilnosti, kako je ve reeno; jer
vjerojatno je sve (ono koje je) neprekidno i djeljivo.

270

Mjera je uvijek srodna s (mjerenim), jer veliinama je


ona veliina, te posebice duinama duina, irinama irina,
zvuoima zvuk, teinama teina, jednoama jednoa. Jer
tako to treba shvatiti, a ne kao da je brojevima mjera broj.
Naime, i trebalo bi tako, da je slino; ali slino ne bi odgovaralo, nego kao da bi se smatralo da su jednoe mjera
jednoama, a ne jednoa; jer broj je mnotvo jednoa. Zbog
toga i znanje i zamjeivanje nazivamo mjerom stvari, jer s
pomou njih spoznajemo, dok se oni zapravo vie mjere
negoli to sami mjere. Nego nama se dogaa kao da bismo
dok nas tkogod drugi mjeri spoznavali koliki smo, po
tome koliko bi nam puta taj pronio svoje mjerilo. Protagora
kae kako je ovjek mjera svih stvari, kao da bi rekao onaj
'znajui' ili 'zamjeujui'; a i zato to jedan ima
zamjeivanje a drugi znanje, koje nazivamo mjerama
dotinog pod-meta. Takvi nita11 ne kazuju dok se ini da
govore neto izvanredno. Bjelodano je dakle kako je 'biti
jedno' najvie ako se odreuje prema imenu nekakva
mjera, i to najpoglavitije koliine, a zatim i kakvoe. Jedno
e biti takvo ako je nedjeljivo prema kolikoi, a drugo ako
je nedjeljivo prema kakvoi. Zbog toga je jedno nedjeljivo,
ili naprosto ili kao jedno.

30

35

1053 b 5

15
11

Vjerojatno je smisao Protagorine izreke kako su pojave


istinite samo suodnosno prema onome tko ih zamjeuje (.
.).
" III, IV 2427.
u
Empedoklo.
" Anaksimen.

16*

271

14

VII 3.
Gr. '; lat. praedicatio; engl. predi-cate; fran.
predicat; njem. Pradikat; rus. obino , , doim
na ovome mjestu , - . Budui je
sam nazivak esto istovjetan s rijeju , prevodimo ga kao
'prirok', uz mogunost da bude i 'iskaz' ili 'izriaj'.
" Vidi III 3, 7. "
Ili glasovima.
17

Ako pak ni jedna openitost ne moe biti bivstvo kako je ve


kazano16 pri raspravi bivstvu i biu niti pak ono samo (bie)
moe biti bivstvo kao togod jedno mimo mnogih (jer je zajedniko),
nego samo kao prirok17, jasno je da to ne moe biti ni jedno. Naime,
bie i jedno 20 openito se pririu najvie od svih stvari. Tako te ni
rodovi nisu nekakve naravi i bivstva odjeljivi od ostalih stvari, niti pak
jedno moe biti rod, zbog istih uzroka zbog kojih to ne mogu biti ni
bie ni bivstvo.18 Uz to je nuno da se slino ponaa u svim
(sluajevima). U isto se toliko srni- 25 slova kae bie koliko i jedno,
tako te budui je u kakvoama jedno neto i neka narav, a slino i u
kolikoama, jasno je kako u cijelosti treba istraiti to je jedno kao i
to je bie, jer nije dostatno da je to isto i njegova narav. Ali u bojama
jedno je boja, kao 'bijelo' ako se naime ostale boje pokazuju kao
nastale iz bijele i iz crne, jer je 30 'cmo' lienost 'bijeloga', kao mrak
svjetla [taj je naime lienost svjetla]. Tako te ako bi bia bila boje,
onda bi bia bila nekakav broj, ali ega? Bjelodano boja, i samo jedno
bilo bi jedna, npr. bijelo. Slino i ako bi bia bila napjevi, bila bi broj,
ali etvTtinki, samo to broj ne bi bio njihovo biv- 35 stvo i jedno bi
bilo neto emu bivstvo nije jedno ve etvrtinka. A slino i u
zvucima1', bia bi bila 1054 a broj slova, i samo jedno samoglasnik. A
da su pak pravocrtni likovi, bia bi bila broj likova, i samo jedno
trokut. Isti je razlog i u ostalih rodova; tako te, budui i u trpnostima i
u kakvoama i u 5 kolikoama i u kretanju postoje brojevi i neko
jedno u svima, i broj je od nekih stvari i jedno je neko jedno, ali samo
to nije njegovo bivstvo, nuno je da tako bude i u bivstvima, jer je
to isto u svim (sluajevima).
Bjelodano je dakle da je jedno u svakome rodu 10 neka narav i
ni u jednome samo to jedno i narav, ali kao to je u bojama jedno
po sebi, koje treba traiti, jedna boja, tako i u bivstvu jedno po
sebi jedno je bivstvo. A da pak nekako isto oznauje i jedno kao i
bie, jasno je zbog toga to u isto toliko smislova prati priroke, i
ne biva ni u jednome (jer nije ni u onome 'to je neto', ni u 'ka- 15
kvome', nego se ponaa isto kao i bie), i zbog toga to se nita
vie ne pririe kae li se 'jedan ovjek' negoli samo 'ovjek' (kao
to ni bitak ne postoji mimo kakve stvari, kakvoe ili kolikoe); i
zbog toga je biti jedno' upravo 'biti pojedinano'.

272

3 Jedno i mnogo opreni su na vie naina, od ko- 20 jih je jedan to

su jedno i mnotvo kao nedjeljivo i djeljivo; jer ono to je dijeljeno


ili djeljivo naziva se nekakvim mnotvom, dok je ono nedjeljivo ili
nedijeljeno jedno. Budui su dakle etiri naina oprenosti20, i
drugi se od njih naziva prema lienosti, oni e biti protivnosti, a ne
ni 25 kao protuslovlje ni kao ono to se kazuje prema emu. 21 Jer
jedno se govori i objanjava iz protivnosti, iz djeljivoga nedjeljivo,
zbog toga to je vie osjetilno mnotvo i djeljivo negoli ono
nedjeljivo; tako te je po pojmu mnotvo prvotnije (ili prije) od
nedjeljivoga, i to zbog sjetilnosti.
20
Gr.

dvtt&eatg;
lat.
oppositio;
engl.
opposition;
fran.
opposition;
njem.
Entgegensetzung;
rus.
; hrv. napramnost ili oprenost.
21
To jest: ta dva naina, protivnost i lienost, uzajamno se ne iskljuuju, jer protivnost je odnoaj izmeu oblika i njegove potpune lienosti (D. R.).
23
Vidi IV, II 9.
Jednome, dakle, pripada kao to i ocrtasmo 30 pri razdiobi
opreka22 isto, slino i jednako, a mnotvu drukije, neslino i
nejednako.
Isto se kae mnogo vrsno; jednim nainom govorimo tako prema
broju; zatim ako je togod i pojmom i brojem jedno, kao to si ti sebi
samomu jedno i oblikom i tvarju; uz to, ako je pojam prvotnog bivstva
jedan, kao to su jednake prave crte iste, a isto tako i jednaki i
jednakokutni etverokuti, iako ih je vie, ali u tima je jednakost
jednost.Sline su stvari kad iako nisu naprosto iste, a nisu ni nesline
prema sloenom bivstvu, bivaju iste prema obliku, kao to je vei
etverokut slian manjemu ili pak nejednake prave crte; jer one su
sline, ali nisu naprosto iste. Uz to, ako stvari imaju isti oblik, te u
njima moe nastajati vie ili manje23
24
, ali ne biva ni vie ni manje. IM pak ako imaju trpnost to je obhkom
jedna i ista kao bijelo, vie i manje kae se da su sline, jer im je
jedan oblik. Neke opet ako imaju vie istih (svojstava) negoli razliitih
ili naprosto kao 'istaknutosti'25, kako je kositar slian srebru (jer je
bijel), iU zlato ognju, kao ono to je uto i crveno.
Tako je jasno da se i drukije i neslino kae mnogovrsne Drugo je
jednom opreno istome, pa je stoga sve naprama svemu ili isto ili
drugo; jednom pak stvari su 'druge' ukoliko im tvar i pojam nisu
jedno, i stoga si ti drukiji od blinjega; trei put opet onako kako biva
u matematici. Dakle, 'drukije' iM 'isto' zbog toga se kae svemu
a

Gr. ; lat unitas; engl. unity; fran. unite; njem. Einheit;


rus. . I kako bi se razlikovalo jedan, jedno, jednoa, te
jedinstvo (koje je concordia i unanimitas), nazivak se prevodi kao
'jednost'.
" Podrazumijeva se vea ili manja razlika u stupnju (p. p.).

Gr. ; lat. quae in promptu sunt; engl. prominent


aualities; fran. qualites apparentes; njem. solehe die sich zunachst

273

darbieten; rus. , ; inae je doslovno


Ono to je pred rukom ili pri ruci', to jest: 'svojstvo koje se najvie
istie'. U novogrkom je (izvanjski dojam).

274

naprama svemu, naime stvarima koje su jedno i bie; jer 'drukije'


nije protuslovlje 'istoga', pa se stoga i ne izrie ne-biima (dok im se
'ne isto' 20 pririe), nego svim biima. Jer to god je naravlju bie i
jedno, to jest jedno ili nije jedno (s neim drugim).
25
Dakle, 'drukije' i 'isto' tako su opreni, doim su 'razlika' i
'drugost'26 razliito. Jer drukije i ono od ega je drukije ne biva
nuno odreeno drukije. Naime, sve ono to biva bie ili je 'drukije'
ili 'isto'. Doim 'razliito' je razliito od ega odreenoga, tako te je
ono ime se razlikuju nuno neto 'isto'; a to isto je rod ili vrsta; jer
sve to je razliito razlikuje se ili rodom ili vrstom; i to rodom one
stvari kojima nije zajednika tvar niti uzajamni nastanak, kao one
kojima je drukiji obrazac priroka27; vrstom pak one kojima je isti rod
(a rod se naziva ono po emu se obje razliite stvari zovu isto prema
bivstvu).
* Gr. ; lat. diversitas; engl. otherness; fran.
l'alterite; njem. Andersheit; rus. UHaKoeoccb,
. Posrijedi je 'rodna razlika' (genus proximum)
naprama 'vrsnoj razlici' (differentia spe-cifica), koja je
.

" Gr. ; lat. praedicatioms figura; engl.


figure of predication; fran. un type de ca-tegorie; njem. was
verschiedenen Kategorien ange-hort; rus. isto tako ro,
.
" Gr. ; lat. contrarietas; engl. contra-riety;
fran. la contrariite; njem. der kontrdre Gegen-satz; rus.
, ; hrv. protivtina
(oprenost, suprotnost).

V, XXVIII 4.

Protivnosti su razliite, i suprotnost28 je nekakva razlika. A da to pak


ispravno postavljamo, jasno je iz dovoenja: jer sve se te ine
razliitima, i nisu samo drukije nego su neke drukije prema 35 rodu,
dok su neke u istome rasporedu priroka, pa tako i u istome rodu, te
isto u rodu. Drugdje je 1055 a pak razlueno25 koje su stvari rodom
iste ili drukije.
4 Budui se razliite stvari mogu uzajamno razlikovati vie i manje,
postoji i neka najvea razlika, i takvu zovem protivtina. A da je ta
naj- 5 vea razlika jasno je iz dovoenja. Jer stvari koje su rodom
razliite nemaju puta (prijelaza) od jedne do druge, nego su
udaljenije i nesravnjive; a onima to su vrstom razliite nastanci
bivaju iz protivnosti kao krajnosti; a meutak 30 krajnosti je
najvei, te tako i razmak izmeu protivnosti.
A to je pak najvee u svakome rodu, to je i savr- 10 eno. Jer
najvee je ono emu nema nadmaaja, a savreno je ono izvan
ega nije mogue togod nai. Jer savrena razlika ima svretak31
(upravo kao to se i ostale stvari zovu savrenima zbog toga to
imaju svretak), a izvan svretka nema niega; jer u svemu to je
krajnje i omeuje sve, 15 i stoga nema niega izvan svretka, niti
je pak savreno potrebito iega. Iz toga je dakle bjelodano kako je
protivtina savrena razlika. A budui se protimbama kazuje
mnogovrsno, sama e savrenost slijediti onako kako ve u njima

275

bude prisutno da bivaju protivnosti. I kako je to tako, bjelo- 20


dano je da jedna stvar ne moe imati vie protivnosti (jer nita ne
moe biti jo 'krajnjije' od onoga to je krajnje, niti moe biti vie
od dvije krajnosti jednoga meutka); i u cijelosti, ako je protivtina razlika, razlika je izmeu dvije stvari, te tako i ona savrena.
30
To
jest:
razmak
ili
razdaljina;
vidi
tumaenje
pojma ,
31
Vidi ranije tumaenje nazivka .
a
Usp. a 6.
A nuno su i druge odredbe protivnosti istinite. Jer najvie se
razlikuje savrena razlika (naime, 25 izvan onih stvari to se
razlikuju bilo rodom bilo vrstom ne moe se nita nai; budui da
je ve pokazano32 kako nema nikakve razlike naprama stvarima
koje su izvan roda; a ovo je najvea izmeu njih), i one stvari to
se najvie razlikuju u istome rodu te su protivnosti (tima je naime
najvea razlika jer je savrena), a i one to se u istome
'primatelju'33 najvie razlikuju i te su protivnosti (jer protimbama
tvar je ista), i one koje se 30 najvie razlikuju pod istom monou
(jer i znanost to se bavi jednim rodom je jedna) i u tima savrena
razlika je najvea.

Gr. ; lat. susceptivus; engl. receptive ma-terial; fran. ...


sujet... qui les regoit; njem. empfang-lichen S t o f f ; rus. doslovno
a na ovome mjestu , &
; dakle: onaj koji prima, primatelj. Tako i novogrki ima
ivtdg (u svojem podstav-niku...).

Vidi ranije tumaenje pojma . !S Vidi V, XXII.


A prva protivtina je stanje 34 i lienost, i ne svaka lienost (jer se
mnogovrsno kae lienost), nego ona koja je savrena. Sve se ostale
protiv- 35 nosti nazivaju prema tima: jedne jer ih imaju, druge jer ih
tvore ili ih mogu tvoriti, neke opet jer ih stjeu ili gube, bilo te ili
druge protimbe. Ako su dakle opreni protuslovlje, lienost i
protivnost i odnoaj, i od tih je prvo protuslovlje a pro- 1055 b
tuslovlju nije nita 'izmeu', dok je to mogue meu protivnostima,
bjelodano je da nisu isto protuslovlje i protimbe. A lienost jest neko
protuslovlje. Jer, ili ono to je u cijelosti nemogue imati, ili pak ono
to bi po naravi trebalo imati ali nema, lieno je, ili u cijelosti ili
nekako po- 5 sebno (jer to ve mnogovrsno kaemo, kao to smo
drugdje35 razluili), tako te je lienost neko protuslovlje ili pak
nemogunost to je odluena ili spojena s primateljem. Stoga, iako u
protuslovlju nema nikakva 'izmeu', ima ga u nekakvoj lienosti. Jer
sve je ili jednako ili nije jed- 10 nako, doim jednako ili nejednako
nije sve; nego ako ve jest, onda samo u 'primatelju' jednakoga. Ako
pak nastanci za tvar potjeu iz protivnosti, te bivaju dalje Hi iz oblika i
Imanja oblika ili iz neke lienosti oblika i lika, jasno je da je svaka
protivtina neka lienost, dok moda svaka henost nije protivnost
(uzrok je tomu to se mnogovrsno mo- 15 e liavati ono sto se
liava). Jer samo krajnosti iz kojih potjeu promjene jesu protimbe. 36
A to je jasno i po dokazu navodom. Svaka protivtina ima lienost
jedne od svojih protivnosti, ali ne sve istim nainom; jer nejednakost
(ima lienost) jednakosti, neslinost slinosti, a opaina kreposti. 20
Razlikuje se kako je reeno: jednom kad je togod samo lieno,

276

jednom ako je to 'nekad' ili u 'neemu', kao u stanovitoj ivotnoj dobi


ili u poglavi-tome dijelu, ili posve. Zbog toga u nekima postoji ono
'izmeu', i postoji ovjek koji nije ni dobar * zao, doim u nekih toga
nema, nego je stvar nuno ili parna ili neparna. Uz to, neke imaju od25 reen podmet, neke pak ne. Tako te je bjelodano kako se uvijek ona
druga od protivnosti kae prema lienosti. I dostaje ako tako bivaju
prvotne ili rodovne protimbe, kao 'jedno' i 'mnogo', jer se ostale svode
na t.
36

Ovdje je bjelodano Aristotelovo razlikovanje na-zivaka ,


zbog ega i nastojimo sluiti se sustavno hrvatskim
zamjenama protivtina, protivnost, protimba, elei sauvati izvornu
slinost i povezanost tog pojmovnog grozda, za razliku od slinog
pojma opreka (dvrinet/ievovj.
, ,

Budui je jedno jednomu protivnost, mogao bi 30 tkogod dvojiti


kojim je nainom opreno 'jedno' i 'mnogo' te 'jednako' i 'veliko' i
'malo'. Jer ako ono 'koje od obojega' uvijek kaemo u oprenosti,
kao 'je li bijelo ili crno' ili 'je li bijelo ili nije bijelo' (ali ne pitamo
'da li je ovjek ili bijelo', ukoliko ne .po pretpostavci traei, na
primjer 'je doao Kleon Sokrat' ali to nije nuno ni u 35
jednome rodu; nu i to je odanle pridolo, jer jedino opreke ne
mogu istodobno biti prisutne, to se upotrebljava i ovdje pri
pitanju 'koji je od dvo- 1056 a jice doao'? Jer kad bi oboje bilo
istodobno mogue, pitanje bi bilo smijeno. Ali ak i tako pitanje
zapada u oprenost: da li 'jedno' ili'vie', kao 'jesu li dola obojica,
ili jedan od njih?'); ako je dakle u oprekama uvijek pitanje 'koje
od obojega', te se kae 'je li vee ili manje ili jednako', to je 5
oprenost toga dvojega naprama jednakome? Jer to nije protimba
ni prema samo jednome, ni prema obojemu; naime zato da je vie
prema veem negoli prema manjem; uz to, 'jednako' je protivnost
'nejednakomu', tako te e biti protivnost prema 'vie negoli
jednome'. Ako 'nejednako' oznauje isto kao oboje (i vee i manje)
istodobno, 'jednako' e biti opreka obojem (a ta tekoa pomae
ond- 10 ma koji govore kako je 'nejednako' zapravo 'dvoj-stvo') 37.
Ali tako izlazi da je jedno protimba dvo-jemu, to je nemogue.
Uz to, pokazuje se da je 'jednako' ono 'izmeu' velikog i malog, ali
niti se pokazuje niti je po odredbi mogue da ikakva pro-tivtina
bude 'izmeu', jer ne bi bila savrena kad bi bila 'izmeu' ega,
nego prije sama uvijek ima neko 'izmeu' u odnosa ju sebe same (i'
druge krajnosti).

Preostaje, dakle, da je 'jednako' opreno ili kao 15 nijekanje ild kao


lienost. Ne moe to biti jednome od dvojega (jer zato vie veemu
negoli manjemu?). Stoga je liidbeno nijekanje3* obojega. Zbog toga
se i kae u odnosu prema obojem 'koje od obojega?'; a ne prema
jednome od njih (kao 'je li vee ili jednako' ili 'je li jednako ili manje'),
nego 20 je uvijek troje. Ali to nije lienost iz nunosti; jer nije
'jednako' sve to nije vee ili manje, nego samo u onih kojima je po
naravi imati takva svojstva.

277

" Misli se na platoniki nauk; vidi XIV, I 4, 5.

31

Gr. ; lat. privativa negatio; engl. privative


negation; fran. negation privative; njem. privative Negation; rus.
-; novogr.
(liidbeno nijekanje).
Dakle, 'jednako' je ono to nije ni veliko ni malo, ali po naravi moe
biti ili veliko ili malo, a opreno je obojemu kao liidbeno nijekanje,
te je stoga i ono 'izmeu'. A ono to nije ni dobro ni zlo, opreno je
obojemu, ali je bezimeno; jer 25 svako se od tih kae mnogovrsno i
nije im jedan 'primatelj'; nego je vie takvo ono to nije ni bijelo ni
crno; nu ni to se ne naziva jediiim (imenom), nego su nekako
ograniene boje kojima se liidbeno izrie samo nijekanje, jer je
nuno da to bude ili sivo ili ukasto ili togod drugo takvo. Tako te
ispravno ne kore koji mniju kako 30 se sve govori slino, pa e
'izmeu' cipele i ruke biti ono to nije ni cipela ni ruka, kad ve ono
koje nije ni dobro ni zlo izmeu je dobra i zla, kao da mora u svih
stvari biti neto 'izmeu'. Ali nije nuno da se tako dogaa. Jer jedno
je skupno
35 nijekanje opreka, kojima je po naravi imati neko
'izmeu' i nekakav 'meutak'; dok u drugih ne 1056 b postoji razlika,
budui da su skupna nijekanja u drttkijem rodu, tako te podmet nije
jedno.39
w

Usp. III 8.
* To jest: onim (stvarima ili biima) kojih je 'malo' (p.p.).

41
Misli se na tekuinu, koja se ne moe opisati kao 'mnogi' ili
'mnoge' (gr. noAM; lat. muha; engl. ma-; fran. beaucoup,
pluralitd; njem. Viele; rus. -).

6 Slino bi tkogod mogao dvoumiti i oko jednoga i mnogih. Jer ako se

'mnogi' naprosto suprotstavi 'jednome', dogaaju se stanovite


nemogunosti. 5 Naime, jedno e onda biti 'malo' ili 'male' (stvari),
jer se 'mnogi' suprotstavlja i 'malima'40. Uz to, 'dva' e biti
'mnogi(e)' (budui da je dvostruko mnogostruko), i da se
'dvostruko' kae prema 'dva'. Tako te e 'jedno' biti malo. Jer
naprama emu su dva 'mnogi', ako ne naprama jednome (koje stoga mora biti) malo? Budui da nita nije manje. 10 Uz to, ako su
kao u duini 'dugo' i 'kratko' tako u mnoini 'mnogo' i 'malo', i to
god je 'mnogo' takoer je i 'mnogi' te 'mnogi' je 'mnogo' (ukoliko
se moda ne razlikuje u neprekidnome koje je lako omeivo 41),
'malo' e biti neko mnotvo. Tako te je i 'jedno' neko mnotvo, ako
je 'malo', a to je nuno ako je dva 'mnogi(e)'. Ali moda se 'mnogi'
kae nekako kao i 'mnogo', samo kao i razliito, kao to voda jest
'mnogo', ali nije 'mno- 15 gi(e)\ Ali u svima stvarima koje su

278

djeljive kae se
42
Ili 'mjerene, izmjerene stvari'; gr. ; lat. mensurata;
engl. the things measured; fran. les choses mesurees; njem. von
Gemessenen; rus. - ; novogr. *
(mjerene, izmjerene stvari).
41
V, XV 8, 9.
44
Ili: jer se A odnosi prema B, zbog toga to se
opisuje u odnosu prema A (H.T.).
45
IJi: koje su u stanovitu odnoaju.
'mnogi(e)', jednim nainom ako postoji mnotvo koje ima suviak ili
naprosto ili 'prema emu' (a isto je tako i 'malo' mnotvo koje ima
manjak); drugim pak kao broj, koji je oprean samo 'jednomu'. Jer
tako kaemo 'jedno ili mnogi', kao kad 20 bi tkogod rekao 'jedno i
jedni' ili "bijelo i bijeli' ili pak usporedio 'mjerenine' 42 prema mjeri (i
mjeri-vome). A tako se 'nmogima' zovu i mnogostrukosti, jer svaki
broj je 'mnogi', budui da su u njemu 'jedni(e)' i jer se svaki mjeri
'jednim', i kao opreka 'jednomu', a ne od 'malo'. Tako je dakle 'mnogi' i
dva, doim ne kao mnotvo koje ima su- 25 viak ili 'prema emu' ili
naprosto, nego kao prvotno mnotvo. Nu dva je naprosto 'malo'. Jer
dva jest prvotno mnotvo koje ima manjak (stoga Anaksagora nije
ispravno ostavio samu stvar govorei kako 'zajedno sve stvari bijahu
beskrajne i mnoinom i sitnoom'; jer trebao je mjesto 'sit- 30 noom'
rei 'maloom', budui da tako ne mogu biti beskonane); naime:
'malo' nije zbog 'jednog' kako neki govore nego zbog 'dva'.
Dakle jedno je opreno mnogima u brojevima kao mjera mjerenome,
naime kao one stvari koje su 'prema emu', a koje opet nisu 'prema
emu' (ili odnosne) po sebi samima. Drugdje 43 smo razluili kako se
stvari dvostruko zovu 'prema emu'; jednom kao 35 protimbe, jednom
kao znanost prema spoznatlji-vom, jer se togod drugo izrie prema
istome.44 Nita ne prijei da jedno bude manje od ega, 1057 a kao od
dva; jer, ako je 'manje', nije i 'malo'. Naime, mnotvo je kao rod broja;
jer broj je mnotvo mjerljivo jednim. I nekako su opreni jedno i broj,
ali ne kao protivnost, nego kako je ve reeno poput onih stvari
koje su 'prema emu'45. Naime, ukoliko je jedno mjera, a drugo 5
mjerljivo, oni su opreni. Zbog toga sve to je jedno nije i broj, kao
ako je togod nedjeljivo. A iako se kae kako se slino odnosi i
znanost prema spoznatljivom, ipak se to ne pokazuje slinim. Jer
moglo bi se initi kako je znanost mjera a spoznatljivo ono mjerljivo.
Dogaa se doim da je svaka znanost ono spoznatljivo, ali sve
spoznatiji- 10 vo nije znanost, zbog toga to se na neki nain znanost
mjeri spoznatljivim. A mnotvo nije protimba ni onome malo' nego
je tome 'mnogo' kao suvino mnotvo premaenome mnotvu niti
pak posve 'jednome', nego (kao to je reeno) jednom jer je jedno
djeljivo a drugo nedjeljivo, 15 drugi put, kao ono to je 'prema emu'
poput znanosti prema spoznatljivome ako je mnotvo broj a
'jedno' mjera.

44

Vidi ranije tumaenje nazivka .


Gr. 4 ; lat. quod transmutatur; engl. that which
changes; fran. ce qui change; njem. das sich Verdndernde; rus.
. I u novogr. prijevodu je (ono to
se mijenja).
47

279

7 Budui moe biti kakva 'meustvar'44 kod protivnosti, a u nekih je i


'ima, nuno je da se meu-stvari sastoje od protivnosti. Jer sve su
meustvari 20 u istome rodu kao i stvari kojima su meustvari.
Meustvarima, naime, zovemo one stvari u koje se prvo nuno
mijenja ono to se mijenja 47 (kao ako tkogod prelazi od najvie
ice najmanjim stupnjevanjem do najnie, doi e prvo do
meuzvuko-va, te ako u bojama bude iao od bijeloga u crno, doi
e prije do crvenog i sivog, negoli do crnog, 25 a slino i u ostalim
sluajevima). Doim promijeniti se iz jednoga roda u drugi nije
mogue, osim prema prigotku, kao iz boje u lik. Nuno je stoga da
izmeice (ili meustvari) budu u istome rodu, i jedna s drugom i ,s
onima kojih su izmeice. Ali sve su meustvari od nekih opreka,
jer je samo iz 30 tih po sebi mogue mijenjati se (stoga je nemogue da bude neko 'izmeu' u stvari koje nisu opreke; jer tada bi
postojala promjena i iz onih to nisu opreke). A meu oprekama
protuslovlje nema niega 'izmeu' (jer protuslovlje je ovo: opre35 nost koje drugi dio mora pripadati bilo emu, i koja nema
nikakva 'izmeu'), dok od preostalih opreka jedne su 'prema emu',
jedne su lienost, a jedne protimbe. Od opreka to su 'prema emu'
one koje nisu protivnosti nemaju 'izmeu' (ili iz-meicu). Uzrok je
tome to nisu u istome rodu; jer to je meustvar znanosti i
spoznatljivome? Ali 1057 je ima kod 'velikog' i 'malog'. Ako su
pak meustvari u istome rodu, kao to je pokazano, nuno je da
one budu sastavljene od tih protivnosti. Jer ili e biti nekakav rod
(koji ih .ukljuuje) ili nee biti nikakva. 1 ako e rod biti tako da
bude togod prvotnije (ili prije) od protivnosti, razlike, to 5 tvore
protivne vrste kao rod, bit e prvotne protimbe. Jer vrste se sastoje
iz roda i razlika (kao ako su bijelo i crno protivnosti, i jedno je
rastavna boja a drugo sastavna boja48, onda su razlike 'rastav-no' i
'sastavno' prvotne: pa su te protimbe prvot- 10 ne jedna prema
drugoj). Ali one vrste koje se protivno razlikuju istiniti je su od
protivnosti. Doim ostale, naime meustvari, sastojat e se od roda
i razlika (kao one boje koje su 'izmeu' bijelog i crnog, tima
treba rei da se sastoje od roda a rod je boja i nekakvih
razlika, ali te razlike nee biti prvotne protimbe, jer inae e svaka
bo- 15 ja biti ili bijelo ili crno; dakle drukije su; tako te e one
biti 'izmeu' prvotnih protivnosti, i prvotne razlike bit e
'rastavno'49 i 'sastavno'50).
** Razlika je prema Platonovoj odredbi (usp. Ti-mej, 67,
D.E.).

49

Gr. ro ; lat. segregatum; engl. the penetrative


(or
piercing);
fran.
dissociant;
njem.
das
Trennende; rus. .
50
Gr.
rd
**6;
lat.
congregativum;
engl.
the
compressive
(or
compressing);
fran.
le
comprimant;
njem. das Verbindende; rus. .
Tako te prve treba istraiti one protivnosti koje nisu u rodu, to jest:
iz ega su njihove meustvari (jer nuno je da stvari koje su u istome

280

rodu ili 20 budu iz nesloevina po rodu sastavljene ili da budu


nesloevine). Protimbe doim rusu sloevine jedne od drugih, tako te
su poela. Ali meustvari su ili sve (nesloevine) ili nije nijedna. Iz
protivnosti nastaje neto, tako da e biti promjena prije u to negoli u
same protimbe, jer morat e biti neto 25 i 'vie' i 'manje' od svake od
njih. Dakle i to51 e biti neka 'meustvar' protivnosti. I zbog toga su
sve ostale meustvari sloene; jer ono to je od jednoga vee a od
drugoga manje, sloeno je nekako iz onih stvari52 kojima se kae da
su vee od jedne i manje od druge. I budui ne postoji nita drugo
istorodno prvotnije od protivnosti, sve e se meustvari sastojati od
protivnosti tako te 30 e se sve podreenosti53, i protimbe i
meustvari, sastojati od prvotnih protivnosti. Jasno je dakle kako su
sve meustvari u istome rodu i izmeu protimbi i da su sve sloene od
protivnosti.
S1
To jest: ta razlika koja je 'izmeu' dolazi izmeu krajnjih razlika,
kao to vrsta koja je 'izmeu' dolazi meu krajnje vrste (D. R.).
51
Ili 'protivnosti' (. .).

Gr. & ; lat. inferiora; engl. the lower terms (or the inferior
classes); fran. les termes inforieurs; njem. das Untergeordnete; rus.
kao fil. termin inae je , doim ovdje se prevodi
kao ; dakle: podreenosti ili 'podreeni, nii nazivci'.

94

Ono to je 'drugo' vrstom, od ega jest neto 35 'drugo', i to


mora biti prisutno u obojem, kao: ako je neka ivotinja drugo
vrstom, oboje moraju biti ivotinje. Stoga je nuno da budu u
istome rodu stvari koje su drugo vrstom. Jer rodom nazivam ono
po emu se oboje zovu jedno isto, i to nema razliku prema
prigotku, pa bivalo kao tvar ili ka- 1058 a ko drukije. Naime, ne
samo to mora biti prisutno ono zajedniko, kao da su oboje
ivotinje, nego i razhcito sama ta ivotinja svakoga od njih, kao
jednom konj a jednom ovjek. Stoga je to 'zajedniko' uzajamno
'drugo' vrstom. Tako te e, 5 prema sebi samima, jedno biti
Ovakva' ivotinja a drugo 'onakva' ivotinja', kao: jedno konj a
drugo ovjek. Stoga je nuno da takva razlika bude drugost roda.Nazivam naime razlikom roda 'dragost' koja sam rod ini 'drugim'.
Dakle, to e biti protivtina (to je bjelodano i iz dokaza navodom)54. Jer sve se stvari dijele oprekama; i ve je pokazano55
kako^su protimbe u istome rodu, jer protivtina bijae savrena
razlika, a svaka razlika vrstom neto je od neega, tako te je to isto
i rod u obojem (zbog toga su u istome rasporedu priricanja56 sve
protivnosti koje su razliite vrstom a ne rodom, i ponajvie su
drukije jedna od druge jer je razlika savrena i ne nastaju
istodobno jedna s drugom). Stoga je razlika protivtina.

Prema H. Tredennicku, Aristotel se tu ne slui takvim dokazom, i


zapravo i ne dokazuje. 55 Vidi pogl. IV.
54
Ili 'kategorije'; vidi 1054 b 35.

281

" To jest: pojedinanosti ili infimae species (D. R.).

54

Gr. ; lat. individua existentia; engl. being indivisible (or


individuals); fran. en itant in-divisibles; njem. das Unteilbares; rus.
AUMblM.

" To jest: nerazdjeljive vrste i 'pojedinanosti' (. .).

40

R.).

To jest: oduzeem oblika koji je svojstven konkretnoj stvari (D.

Dakle, (stvarima) biti 'drage vrstom' znai: imati protivtinu, budui


u istome rodu i budui 'nerazdjeljive'57 (dok su 'vrstom iste' one koje
nemaju protivtine, budui pri tome nerazdjeljive)58. Jer u razdiobi i u
meustvarima nastaju protivtine prije negoli se stigne do
nerazdjeljivosti.59 Tako te je jasno kako naprama onome to se zove
rod, ni jedna od vrsta kao rod nije niti isto niti razliito vrstom, a to je
i prikladno; jer tvar se pokazuje s pomou nijekanja 60, a rod je tvar
onoga ega se kae da je rod ne kao rod Heraklejevia, nego kao
rod u naravi; niti je to naprama stvarima koje nisu u istome rodu, nego
e se rodom razlikovati od njih, a vrstom od stvari u istome rodu. Jer
razlika stvari koje se razlikuju vrstom nuno je protivtina, a ta je
prisutna samo u onim stvarima koje su u istome rodu.
9 Mogao bi tkogod dvojiti zato se ena od mua ne razlikuje vrstom,
kad su ve ensko i muko 30 protimbe i razlika im je protivtina;
i zato enska i muka ivotinja nisu drukije vrstom, iako ta
razlika pripada ivotinji sama po sebi, i ne kao bjeloa ili crnoa,
nego je i ensko i muko prisutno kao ivotinja. Ta je dvojba
gotovo ista kao i ona zato jeana protivtina ini stvari clrukijim
po vrsti, a druga ne, kao to ini 'nogato' i 'krila- 35 to', a 'ojeioa' i
'crnoa' ne; ili je moda stoga to je jedno svojstvene trpnosti roda,
dok je to drugo manje takvo. I budui je jedno pojam, a drugo tvar,
protivnosti koje su u pojmu tvore razliku 1058 b vrstom, doim
one koje su u sklopu s tvari ne tvore. Otuda toga ne tvore
ovjekova bjeloa niti crnoa, niti je pak u bijela ovjeka naprama
crnu ovjeku ikakva razlika prema vrsti, ak ako se i jedno ime
prida svakom pojedinomu. Jer 'ovjek' je sad kao tvar, a tvar ne

282

tvori razliku; naime, nisu 5 ljudi zbog toga vrste 'ovjeka', iako su
drukiji meso i kosti od kojih se sastoje ovaj i onaj. Nego
sloevina61 je drukija, ali nije vrstom drukija, jer u pojmu nema
protivtine. A to je ono posljednje nerazdjeljivo.62 Jer Kalija je
pojam zajedno s 10 tvari. I 'bijeli ovjek', jer je Kalija bijel. Dakle,
prema prigotku ovjek je bijel. A isto se tako vrstom ne razlikuje
ni mjedeni i drveni krug. Doim razlikuju se vrstom mjedeni
trokut i drveni krug, ali ne zbog tvari, nego jer im se u pojmu
nalazi protivtina.
" To jest: 'konkretna' cjelina ili 'konkretna' stvar; vidi ranije
tumaenje nazivka .
a
Naime, ono u iju pojmovnu odredbu nije ukljuena nikakva
protivnost.

A ne ini li tvar stvari drukijim po vrsti, kad 15 je sama ona


nekako drukija, ili pak nekako i ini? Jer inae zbog ega je Ovaj'
konj vrstom drukiji od 'ovoga' ovjeka, iako njihovi pojmovi
ukljuuju tvar? Ili je to stoga jer je u pojmu prisutna protivtina?
Jer isto je tako i u 'bijelome ovjeku' i 'crnome konju', i ona je
vrstom, ali nije 20

283

zbog toga to je jedan bijel' a drugi 'crn'; naime, ak i kad bi obojica


bili bijeli', ipak bi bili vrstom drukiji.
'Muko' i 'ensko' trpnosti su svojstvene ivotinji, ali ne prema
bivstvu, nego u tvari i u tijelu; zbog toga isto sjeme postaje 'ensko' ili
'muko' trpjevi nekakvu trpnost.
Reeno je dakle to je to biti drukije vrstom' i zbog ega se jedne
stvari razlikuju vrstom, a 25 druge ne.
10 Budui su protimbe drukije oblikom 63, i 'propadljivo' i 'nepropadljivo'
protimbe (jer je lienost odreena nemogunost), nuno je da propadIjivo i nepropadljivo budu razliiti po vrsti. Mi smo do sada, iiaime,
govorili opim nazivcima, pa bi 30 se moglo initi kako nije nuno
da bilo to nepropadljivo i propadljivo budu 'drukije oblikom', kao
to to nisu ni 'bijelo' i 'crno' ( ista stvar moe biti oboje, i to
istodobno, ako je jedna od openitosti, kao to ovjek moe biti i bijel
i crn; ako je jedna od pojedinanosti, jer isti ovjek, iako ne
istodobno, moe biti i bijel i crn, pa ipak 35 je bijelo' protivnost
'crnome').
Ali, iako neke protimbe poput onih sad spomenutih a i mnogih
drugih mogu u nekim stvarima biti prisutne prema prigotku, neke i
ne mogu, a meu tima su 'propadljivo' i 'nepropadljivo'. Jer nita nije
propadljivo prema prigotku. Naime, pri- 1059 a godak moe biti
neprisutan, dok je 'propadljivo' jedno od onih svojstava koja su iz
nunosti prisutna u stvarima u kojima prisustvuju. Inae e isto i

43
Komentatori i prevoditelji (H. Bonitz, H. Treden-nick, D. Ross)
prevode tu nazivke i kao 'oblik' i 'vrsta' (njem. Art, Gattung,
engl. form, kind, rus. no ), dok je u lat. species, i genus (i u fran.
je le genre), primjeujui da je vjerojatno posrijedi pozniji umetak, te
se dotini nazivci moraju ovdje shvatiti u netehnikom smislu (p.p.).
jedno biti i 'propadljivo' i 'nepropadljivo' ako '- 5 padljivo' moe ne biti
prisutno u tome. Stoga je 'propadljivo' nuno ili bivstvo ili je prisutno u
bivstvu svake propadljive stvari. Isti razlog vrijedi i za nepropadljivo. Jer
oboje su meu svojstvima to su prisutna iz nunosti. Dakle, (znaajka)
prema kojoj je jedno propadljivo a drugo nepropadljivo sadrava
oprenost; tako te je nuno da dotine stvari budu razliite vrstom.
44
Dotini nazivak (eloy) ovdje se razliito prevodi (lat. species sive
ideas; engl. forms; fran. Idees; njem. die Ideen; rus. &). Prevoditelj
se odluio za preteno tumaenje, kakvo zagovara i D. Ross.
4!
To jest: osjetilni pojedinac.
44
To jest: 'idealan' ovjek.

17*

284

" Sporni nazivak (ovdje 'vrsta' ili 'rod") preveden je u


zavrnoj reenici prema komentaru . ., jer je posrijedi
platoniko poimanje ideje, koja je u vrsti ista kao i
pojedinano(st), a tako je i u ruskom prijevodu no .

Bjelodano je, dakle, kako ne mogu opstojati 10 oblici64 kakve neki


zagovaraju, jer inae e jedan ovjek 45 biti propadljiv a drugi66
nepropadljiv. Pa ipak se kae kako su oblici 'isti vrstom' kao i pojedinanosti, a ne samo 'istoimeni'; ali stvari koje su rodom drukije vie se
razlikuju od onih to su drukije vrstom67.

17*

285

. XI.

I Da je mudrost nekakva znanost poelima, bjelodano je iz prvih

(poglavlja)1, u kojima se dvojilo izrijecima drugih glede poela.


Nu mogao bi tkogod dvojiti treba li pretpostaviti da je mudrost
jedna znanost ili pak vie njih.2 Ako je jedna, jedna je uvijek
protivnostima, a poela nisu protivnosti. Ako opet nije jedna,
kakve treba postaviti da su te? Uz to, je li zadaa jedne ili vie
(znanosti) istraivati dokazna poela3? Jer ako je (zadaa) jedne,
zato vie te nego bilo koje druge? Ako je to pak (zadaa) njih
vie, kakve treba postaviti da su one? Uz to, tie li se ona svih
bivstava ili ne?4 Jer ako se ne tie svih, teko je navesti kojih; ako
se pak jedna bavi svima, nejasno je kako moe ista znanost biti
vie stvari.
1
Usp. I 310. ' Usp. III, I 5.
1
Gr. **** ; lat. demonstrativa prin-cipia; engl. the
principles of demonstration; fran. les principes de la demonstration;
njem. die Prinzipien der Beweise; rus. .
4
Usp. III, I 6.
5
Usp. III, I 810.
' Gr. ; lat. prima; engl. that which is pri-mary;
fran. les rialitis primordiales; njem. das Erste; rus.
; hrv. prvotnine ili prve stvari.

Zatim, je li samo bivstvima ili je i prigocima [dotino


dokazivanje]5? Jer ako je tu dokazivanje 30 prigocima, nije
bivstvima. Ako su te znanosti drukije, to je svaka pojedina od
njih i koja je (od njih) mudrost? Jer ako je mudrost dokazna, onda
se bavi prigocima; ako je pak prvotnina-ma6, onda je [znanost]
bivstvima. Ali isto tako

286

' Misli se na tvarne, oblikovne, tvorne i svrne uzroke


(vidi Fizika, II 3).
' Gr. tvtxev; lat. cujus causa; engl. the final cause;
fran. la cause finale; njem. das Weswegen; rus.
; inae, u latinskom kao uobiajen filozofski
pojam causa finati (svrni uzrok).
' Gr. ; lat. agendum; engl. the action; fran. le
champ de la pratique; njem. das was zu tun tsf; rus.
; u novogrkom je slino francuskom: 1
(u podruju djelatnosti).

Ili pak 'ideje' (kako je u nekih tumaa, kao npr. u H. Bonitza i H.


Seidla).
11
Gr. & ; lat. ea quae hic sunt; engl. the things of our wortd
(the things in this world); fran. choses d'ici-bas; njem. das Sinnliche;
rus. ( - \), a u prijevodu na ovome
mjestu ... >\ ^; dakle: Ovdanje
stvari', ovdanjine, ovdanjosti. Slino je i u novogrkom prijevodu
(stvari ovdanjeg svijeta).
ne treba postaviti da se traena znanost bavi uzrocima opisanim u
Fizici.1 Jer ona se ne bavi onim 35 'poradi ega'8 (budui da to je samo
dobro; i ono je prisutno u inidbama' i u stvarima koje su u kretanju;
ono je i prvo koje pokree jer takva je svrha dok u
nepokretninama nema prvotnog pokretala), te u cijelosti tekou
sadrava pitanje: bavi li se moda sada traena znanost sjetilnim
bivstvima, ili pak ne njima, nego nekim drugim. Jer ako se bavi
drugim, bit e ili oblicima ili 1059 b matematikim stvarima. A
bjelodano je dakle da ti oblici ne postoje. I u cijelosti tekou sadrava
pitanje: ak ako tkogod i postavi da oni postoje, zato onda isto tako,
kao u matematikim stvarima, ne bude i s ostalim stvarima od kojih
postoje oblici10. Kaem naime kako ti postavljaju 5 matematike stvari
izmeu oblika i osjetnina, kao neke tree (stvari) mimo oblika i
ovdanjosti;11 ali ne postoji ni trei ovjek ni konj mimo onog to je po
sebi i pojedinanih. Ako pak nije kako oni govore, kojim stvarima
valja postaviti da se bavi matematik? Svakako ne ovdanjostima, jer ni
jedna od njih nije onakva kakvu istrauju matematike 10 znanosti.
Isto se tako matematikim stvarima ne bavi ni sada traena znanost (
ni jedna od tih ne postoji odvojeno); ali se ne bavi ni sjetilnim
bivstvima, jer su ta propadljiva. I u cijelosti, mogao bi tkogod dvojiti
kojoj znanosti pripada dvoumiti tvari matematikih stvari. Jer to
ne pripada ni naravoslovlju12, budui da je sav posao naravoslovca sa
stvarima koje u sebi imaju poelo kretanja i mirovanja; a isto tako ni
znanosti koja istrauje dokazivanje i spoznaju; jer upravo toj stvari i
jest njezino istraivanje. Preostaje dakle da postavljena filozofija
razvia upravo tim stvarima.

287

" Gr. ; lat. physica; engl. physics; fran. la


Physique; njem. die Physik; rus. ,
; dotini nazivak se prevodi
starijom rijeju 'naravoslovlje', kako bi se izbjeglo odve
moderno znaenje grecizma 'fizika', koje ovdje i nije
posrijedi (p.p.).

u
Gr. ; lat. ultima; engl. ultimate svecies (or D. Ross
infimae species); fran. les inividus (prema tomistikom tumaenju
eztrema particu-laria); njem. das Letzte; rus. c
[]. Tu se u novogr. dodaje (pojedinana
naela).

Mogao bi tkogod dvojiti, treba li traenu znanost postaviti kao da je


poelima koja neki nazivaju pratvarima; jer svi postavljaju kako su
te prisutne u sloevinama. Ali prije bi se pomislilo kako traena
znanost mora biti openitostima, jer svaki se pojam i svaka znanost
bave openitostima a ne posljednjim (vrstama)13, pa bi tako bila
prvotnim rodovima. A ti bi bili bitak i jedno, jer njima bi se najvie
moglo pretpostaviti da obuhvaaju sva bia te da najvie nalikuju
poelima, zbog toga to su prvotni naravlju. Jer propadnu li oni,
supropadaju s njima i sve ostale stvari, naime: sve je bie i jedno. Ali
ukoliko je nuno, postavi li ih tkogod kao rodove, sudjelovati u njihovim razlikama, dok ni jedna razlika ne sudjeluje u rodu, utoliko bi se
inilo da se ne smiju postaviti ni kao rodovi ni kao poela. Uz to, ako
je ono to je jednostavnije vie poelo od onoga koje je to manje, i ako
su posljednji (lanovi) roda jednostavniji od rodova (jer su ti
nerazdjeljivi,dok se rodovi dijele na vie i razliitih vrsta), inilo bi se
da su vie vrste poela negoli rodovi. A ukoliko pak vrste supropadaju
s rodovima, ini se da rodovi vie nalikuju poelima. Jer poelo je ono
s ime neto propada. Dakle, te i tima sline druge stvari sadravaju
tekou.
14

Treba imati na umu kako Aristotel tu samo navodi uobiajena


mnijenja i susljedne tekoe (D. R.).
2 Uz to, treba li postaviti jo neto mimo pojedinanosti, ili pak ne,
nego se upravo njima bavi traena znanost? Ali te su beskonane
(brojem). A opet one stvari to opstoje mimo pojedinanosti rodovi
su i vrste, i niim se od njih ne bavi dotina traena znanost. Zbog
ega je to nemogue ve je reeno. 14 Jer uope je dvoumlje u tome,
treba li pretpostaviti kakvo odvojeno bivstvo mimo sjetilnih
bivstava i ovdanjosti, ili ne, nego da su te bia, i da se mudrost
njima bavi. Jer ini se kako traimo nekakvo drugo bivstvo, i da
nam je to postavljena zadaa, kaem, naime: vidjeti postoji li
togod odvojeno i po sebi koje nije prisutno ni u jednoj od
osjetnina. Uz to, ako mimo sjetilnih bivstava opstoji i drugo neko
bivstvo, mimo kojih osjetnina treba postaviti da to postoji? Jer
zato bi ga tkogod postavio vie mimo ljudi ili mimo konja negoli
mimo drugih ivotinja ili uope bia bez due15? Pa ipak prirediti,
uza ta sjetilna i propadljiva bivstva, jednaka njima i vjena druga,
ini se da ispada izvan razlonosti. Nu ako sada traeno poelo ne
opstoji odvojivo od tjelesa, to bi tkogod drugo vie postavio od
same tvari? Samo to ona ne biva djelatnou, nego biva jedino
mogunou. inilo bi se kako je i vie i poglavitije od nje poelo
oblik ili lik; ali on je propadljiv16, tako te u cijelosti ne postoji
vjeno bivstvo, koje je odvojivo i po sebi. Ali to je besmisleno. Jer

288

ini se da i gotovo svi najdomiljatiji mislioci trae 25 takvo


poelo i bivstvo kao ono to jest. Jer kako e biti poretka ako nema
ega vjenog, odvojenog i trajnog?

Uz to, ako postoji neko bivstvo i poelo takve naravi kakvo sada
traimo, i ako je ono jedno svima te isto i vjenim i propadljivim
stvarima, dvo-umlje je u pitanju: zato, dok je isto poelo, jedne 30 su
stvari pod tim poelom vjene, a druge nisu vjene (jer to je
besmisleno). Ako je opet jedno poelo propadljivih stvari a drugo onih
vjenih, ako je vjeno i ono propadljivih stvari, jednako emo dvojiti
(jer zato, ako je poelo vjeno, nisu vjene i stvari koje su pod tim
poelom?). Ali ako je ono propadljivo, iza toga biva neko drugo poelo, te opet iza ovoga drugo, i to e ii u besko- 35 nano.17
17
Usp. B. 1000a 51001a 3. " Pitagorejci i
Platon.
" Ili 'dvojstvo'; gr. ; lat. diialitas; engl. two; fran. la
Dyade; njem. Zweiheit; rus. ; sama grka rije znai
jo i 'dvojina' i 'dvoje'; otuda je shvatljiva raznolikost u
prijevodima i tumaenjima.
" To jest 'inteligibilne' povrine (. .).
Ako opet tkogod postavi poela to se ine naj-nepokretnijim,
bie i jedno, prvo: ako svako od njih ne oznauje 'togod ovo' i
bivstvo, kako e bi- 1060 b ti odjeljivi i po sebi? Pa ipak traimo
upravo takva vjena i prvotna poela. Ako pak svako od njih
pokazuje 'togod ovo' i bivstvo, sva e bia biti bivstva, jer se bie
pririe svima stvarima (a nekima i jedno); nu lano je da su sva
bia biv- 5 stvo. Uz to, to se tie onih 1'' koji govore kako je
prvotno poelo jedno i da je to bivstvo, te im iz jednoga i tvari
prvo nastaje broj i za njega tvrde da je bivstvo, kako to reeno
moe biti istinito? Jer kako treba kao jedno pojmiti dvaa i svaki
po- 10 jedini od ostalih sloenih brojeva? tome, naime, niti oni
to kau, niti je to lako kazati. Ako tkogod crte ili ono to iz njih
slijedi (podrazumijevam prvotne povrine)20 postavi kao poela, t
barem nisu odjeljiva bivstva, nego odsjeci i razdiobe, prve
povrja a druge tjelesa, dok su to to- 15 ke od crta; i uz to su
granice tih istih (stvari). A sve su te prisutne u drugim stvarima i
nita od toga nije odjeljivo. Zatim, kako treba pretpostaviti da
postoji bivstvo jednoga i toke? Jer svakom bivstvu pripada
nastajanje, doim toka toga nema; naime, toka je razdioba.A
dvoumlje izaziva i to to je svaka znanost 20 openitostima i
'takvome', dok bivstvo nije openitost, nego je prije togod Ovo' i
neto odvojivo, tako te ako postoji znanost poelima, kako treba
pretpostaviti da je poelo bivstvo?21
22

Uz to, opstoji li togod mimo sloevine (tu podrazumijevam


tvar i ono to je s njom) ili ne? Ako ne opstoji, onda su sve (stvari)
koje su u tvari 25 propadljive. Ako pak opstoji togod, moralo
bi biti oblik ili lik. A to opet u kojima jest i u kojima nije teko
je odluiti; jer u nekima je bjelodano da oblik nije odvojiv, kao u
sluaju kue.Zatim, jesu li poela ista vrstom ili brojem? Jer
ako su brojem, sve e stvari biti iste.23
24

30

289

Budui se filozofska znanost bavi bitkom25 kao bitkom openito i


ne prema dijelu, ' se go-

Usp. B. 1001a 41002b 11. a


Usp. B. 1003a 517. " Usp. B.
999a 24 b24. Usp. 999b 24
1000a 4.
0
Usporedi IV, I, II. to se tie samog izriaja tb postoji
neslaganje meu tumaima i prevoditeljima; tako je to u latinskom
ens prout ens, a njem. vom Seienden als solchem (to bi u oba sluaja bilo bie kao bie'), ali dok stariji engl. prijevod ima being
qua being (dakle: bie kao bie), noviji donosi Being qua Being,
to je dakako bitak kao bitak'. U fran. je de l'&tre en tant gu'etre (o
Bitku kao biu), a u ruskom cytuee . Vidi i ranija
tumaenja istog nazivka. I u novogr. prijevodu je tb & (bie
kao bie, bivajue kao bivajue').
vori mnogovrsno a ne na jedan nain; ako je to pak istoimeno i ne
prema emu zajednikome, onda nije pod jednom znanou (jer
takvima nije jedan rod); nu ako je prema emu zajedniko- 35 me, bit
e pod jednom znanou, ini se da se nazivak govori na ve
spomenuti nain, kao i lijeniko' i 'zdravo', jer i od tih svako
upotreblju-jemo mnogovrsno; a svako se pojedino kazuje 1061 tim
nainom zbog toga to se jedno odnosi prema lijenikoj znanosti,
drugo prema zdravlju, neko opet drukije, ali svako pojedino prema
istome. Jer 'lijeniki' se zove i pojam i no, jedno zbog toga to
potjee od lijenike znanosti a drugo jer je njoj korisno. A slino je i
sa 'zdravim'; jed- 5 no zbog toga to oznauje zdravlje, drugo zbog toga to ga tvori. Isti je nain i u ostalim (sluajevima). A istim se
nainom kazuje i svako trice'; jer zbog toga to je bitku kao bitku' 26
trpnost ili stanje ili raspolaganje ili kretanje ili togod drugo od tih
i naziva se bie svako pojedino od njih. I budui se svako bie
svodi na togod jedno 10 i zajedniko, i svaka pojedina od protivtina
svodit e se na prvotne razlike i protivtine bitka, pa bile prvotne
razlike bitka mnotvo i jedno, bile slinost i neslinost, bile pak kakve
druge; i neka te budu kao ono to je ve raspravljano. 27 I nita 15 se ne
razlikuje biva li svoenje bia na bitak ili na jedno; jer ak ako i nisu
isto nego drugo, barem se izmjenjuju; naime: jedno je nekako i bie, a
bie jedno.
* Ili biu kao biu' ili 'bivajuem kao bivajuem'
(podrazumijevajui ranija tumaenja nosivog pojma to ).

Usp. IV, II 9.

Budui pripada jednoj te istoj znanosti istraivati sve protimbe, i


svaka se pojedina od njih naziva prema lienosti iako bi mogao
itkogod dvo- 20 jiti kako se neke od njih nazivaju prema lienosti, koje
imaju togod 'srednje', poput 'nepravednog' i 'pravednog' u svima
tima lienost se ne smije postaviti cijelome pojmu, nego posljednjoj vrsti; kao ako je pravedan onaj 'tko je prema nekome stanju
posluan zakonima', nepravedan nee biti posve lien cijelog pojma,
nego 'ne- 25 kako manjkav u poslunosti zakonima', i takva e mu
lienost pripadati. A isti je nain i u ostalim sluajevima.

290

* Gr. ; lat. abstracta; engl. ab-stractions;


fran. abstractions; njem. das aus Abstrak-tion
Hervorgegangene; rus. , ;
doslovno bi bilo 'stvari nastale oduzimanjem'; preko lat.
abstractio odavno je nainjen i na nazivak 'od-miljanje'
(Stulli).
Ili 'sadanji poloaj'; gr. & ; (to je i prije
tumaeno) katkada treba prevesti to tonije, te otuda ovdje
'prisutnine'; inae su tome najblii lat. i njem. prijevod (ea
quae insunt i das an ihnen sich Findende), dok su engleski
prijevodi udaljeniji (properties i attributes) kao i fran. les
dterminations de celles-ci; rus. &. I novogrki
prijevod je slian: (svojstva
njihovih odnoaja).
" To jest 'fizici' u Aristotelovu znaenju.
I kao to matematik istrauje proizvode odmi-ljanjaa (jer istrauje
oduzimajui sve osjetnine, 30 kao teinu i lakou, tvrdou i njezinu
protimbu, te toplinu i hladnou, i ostale sjetilne protivtine, pa ostavlja
samo koliinu i neprekidnost, jednom u jednom smjeru, jednom u dva
i jednom u tri smjera, i njihove trpnosti kao koliinske i nepre- 35
kidne, i ne promatra ih ni prema emu drugome; i jednom promatra
poloaje jednih prema drugima i njihove prisutnine29, jednom njihove
su-mjernosti i nesumjernosti, jednom pak njihove 1061 b omjere; pa
ipak postavljamo jednu i istu znanost svih tih stvari, naime:
geometriju), isti je takav nain i s bitkom. Jer same prigotke njemu
kao bitku, i njegove protivtine kao bitka, ne promat- 5 ra nikoja
znanost nego filozofija; jer naravoslov-lju30 tkogod bi pripisao
promatranje stvari ne kao bia, nego prije kao onih to sudjeluju u
kretanju, dok se dijalektika i sofrstika tiu prigodaka biima, ali ne
stvari kao bia, niti se pak bave bitkom
po sebi ukoliko je bitak; tako te preostaje da fi- 10 lozof
promatra reene stvari, ukoliko su one bitak.
Budui se svako bie (iako se mnogovrsno kae) kazuje prema
neemu jednom i zajednikom, a istim nainom i protimbe (jer se
svode na prvotne protivtine i razlike bitka), i kako takve stvari
mogu biti pod jednom znanou, time bi se 15 razrijeilo dvoumi
je navedeno u poetku31; podrazumijevam naime ono u kojem se
dvojilo kako e biti jedna znanost stvarima to su mnoge i razliite rodom.
4 A jer se ak i matematik slui zajeclnikim po-stavcima32 na
poseban nain, zadaa prve filozofije bit e promatranje i tih
poela. Jer da su ostaci jednaki kad se od jednakih oduzmu
jednaki zajedniko je svim koliinama, ali matematika 20
izdvojivi sebi kakav dio vlastite tvari zasniva tome
promatranje, kao crtama, kutovima ili brojevima ili kojoj
drugoj od koliina, ali ne kao biima, nego svakome
pojedinome od njih kao neprekidnome, u jednome, u dva ili u
tri smjera. Filozofija doim ne promatra (svojstva) 25 to su tek
u dijelu, ukoliko svakoj od tih pojedinanosti togod pripada,
nego istrauje biu, ukoliko je bie svako pojedino od njih.
Kao u matematike isti je nain i u naravoslovlja; jer 'fizika'
promatra prigotke i poela bia kao stvari u kretanju, a ne kao
bia (dok rekosmo kako je prvotna znanost tima samo ukoliko
su podmeti 30 bia, ali ne kao togod drugo). Zbog toga i tu i
matematiku znanost treba postaviti kao dijelove mudrosti.
33

291

11

Usp. 1059a 2023.


Gr. ta ; lat. quae communia sunt; engl. com-mon axioms;
fran. axiomes; njem. die allgemeinen Grundsatze; rus.
. Ta razliitost pokazuje koliko je uputno trsiti se oko
to tonijeg prijevoda. U novogrkom je (zajedniki postavci).
u
Usp. III 1005a 19b2.

Gr. tMa ii ; lat. ad aliguem autem est; engl. there is a proof


ad hominem; fran. une preuve ad hominem; njem. gegen einen
bestimmten Gegner einen Beweis dafiir fiihren; rus.
. Oito je i ovdje latinski najblii izvorniku, kako i
sami smatramo da je uputno prevesti, naime 'naprama nekome' mjesto
posve doslovno 'naprama ovome'. A i novogrki ima *<'
, (dokaz ad hominem).
a
Usp. IV 1006a 518.
34
To jest: 'nazivaka' (termina) ili 'rijei' (p.p.).
" Usp. IV 1006a 181007a 20.
a

To jest: onome emu se rije navodi.


Postoji u biima neko poelo kojem se ne moe varati, nego je
nuno uvijek uiniti suprotno, 35 kaem naime: rei istinu, kao to
je da ista stvar ne moe u jednom i istom vremenu i bivati i ne
bivati, te ostale to su takvim nainom uzajamno 1062 a opreke. I
tima naprosto nema dokaza, ali ga ima naprama nekome.3* Jer
tome istome nije mogue izvesti zakljuak iz pouzdanijeg poela,
pa ipak je upravo ono potrebno ako e se dokazivati naprosto. 35
Onaj tko onomu koji govori oprene 5 izrijeke dokazuje kako
grijei, mora zahtijevati neto takvo to e biti isto s onim 'da isto
ne moe bivati i ne bivati u jednom i istom vremenu', ali se nee
initi da je isto. Jer samo se tako moe dokazivati protiv onoga koji
govori kako se isti- 10 nito mogu postaviti opreni izrijeci istoj
stvari. Naime, oni koji kane uzajamno priopivati rijei, moraju se
nekako razumijevati; jer ne bude li toga, kako e doi do
uzajamnog priopivanja rijei? Stoga svako pojedino od imena36
mora biti poznato i oznaivati togod, i to ne mnoge (stvari), nego
15 samo jedno. Ako pak oznauje vie (stvari), treba objasniti na
koju se od tih rije primjenjuje. Naime onaj tko kae kako i
biva i ne biva', ne kazuje ono to kazuje, tako te ono to rije oznauje on kae da rije ne oznauje, a to je nemogue. Stoga, ako
oznauje togod jest', nemogue je da protuslovlje tome
istome izrie istinu.37 Uz to, ako (dotina) rije oznauje togod i to
istinito38 izrie, ono onda mora biti iz nunosti. ^O A ono to iz
nunosti biva ne moe nikad ne bivati. Stoga nije mogue istinito
postavljati oprene izrijeoce istome.39 I dalje, ako tvrenje ne izrie istinu nita vie od nijekanja, onaj tko kae ovjek nee nita
vie izricati istinu od onoga koji kae neovjek. I inilo bi se da se
kazujui ka- 25 ko ovjek nije konj, izrie vie ili barem ne manje
istina nego (dokazujui) da nije ovjek, te tako istinu e izrei i tko
kae kako je dotinik konj (jer bi po tome jednako izricale istinu
oprene tvrdnje). Izlazi, dakle, da isti biva i ovjek i konj ih
bilo koja druga ivotinja40.
Dakle, iako tim stvarima nema nikakva do- 30 kaza

292

naprosto, postoji ipak dokaz41 naprama onome koji te (iskaze)


postavlja. I lako bi tkogod, pitajui ga na taj nain, prisilio i samog
Heraklita da prizna kako opreni izrijeci ne mogu nikada
(istodobno) biti istiniti istim stvarima. A ovako, ne shvativi ni
to je sam rekao, zagovarao je ta- 35 kav nauk.42 I u cijelosti, ako
je to to je rekao istinito, onda ni samo ovo nee biti istinito,
naime 'da ista stvar u jedno i isto vrijeme moe i bivati 1062 b i
ne bivati'; jer kao to, kad su sami razdijeljeni, tvrenje ne izrie
istinu nita vie od nijekanja, na isti nain kad su i jedno i
drugo spojeni poput jedne jedine tvrdnje cjelina postavljena 5
kao tvrdnja nee nita vie izricati istinu od samog nijekanja.43 Uz
to, ako se nita ne moe istinito tvrditi, i samo ovo bit e la:
tvrditi kako ni jedna tvrdnja nije istinita. Nu ako takvo to jest,
razrjeuje se ono to govore oni koji tako prigova- 10 raju i
posve ukidaju razboritu raspravu.
6

Tome reenome prilino je slina i ona Protago-rina izreka; jer on


je rekao kako je ovjek mjera

Usp. IV 1006b 2834.


* Usp. IV 1007b 181008a 2.
41
Koji H. Tredennick oznauje kao 'dokaz ad hominem'.

Usp. IV 1008a 6
7. 41 Usp. 1008a
67.
44
Usp. IV, V, VIII.
43
Vidi ranije tumaenje nazivka '..
44
Ili 'u knjigama prirodnim stvarima'; to jest:
u radovima fizici; vidi Phys., 179; De Gen. et Corr.,
I 317 b 14319 b 5.
47
Gr. &; lat. organum sensus; engl. the organ oj sense
(the senseorgan); fran. Vorgane sen-soriel; njem. das Sinnesorgan;
rus. doslovno -, a ovdje (pozno
latinski sen-sorium); novogr. zadrava & (sjetilo).
svih stvari44, kazujui time nita drugo nego da ono to se bilo komu
ini, to i zasigurno biva. Ali bude li tako, izlazi da isto i biva i ne biva,
da je 15 i zlo i dobro, i sve one ostale stvari to se kazuju prema
oprenim izrijecima; zbog toga to esto ovima se ovo ini da je lijepo
a onima protimba tome, jer je mjera ono kako se svakomu pojedinome
ini. A to e se dvoumlje razrijeiti raz- 20 motri li se odakle je
poteklo poelo te pretpostavke. Jer ini se kako je ona u jednim
(sluajevima) nastala iz nauka naravoslovaca45, a u drugim iz toga to
istim stvarima svi ne misle isto, nego se nekima togod 'ovo' ini
slatko, a nekima upravo protivno. Jer da nita nastaje iz nebia, a sve
iz bia, zajedniki je nauk gotovo svih nara- 25 voslovaca. Kako,
dakle, bijelo ne nastaje iz savreno bijelog i onog to nimalo nije
nebijelo, ono to postaje bijelo mora nastajati iz onoga to nije bijelo;
tako te bi prema njima nastajalo iz nebia, ukoliko isto ne bi
(izvorno) bilo i bijelo 30 i nebijelo. Ali nije teko razrijeiti to
dvoumlje. Jer je u knjigama 'naravninama'46 govoreno kako stvari
koje postaju nastaju iz nebia a kako pak iz bia. Ah suludo je
poklanjati jednako pozornosti mnijenjima i tlapnjama onih to se meu
se prepiru. Jer bjelodano je kako jedni od njih nuno govore neistinu.
Naime, to je oito i iz 35 stvari to nastaju prema sjetilnosti; budui
da se nikad togod tsfo ne pokazuje jednima kao slatko a drugima kao
protimba tome, osim kad je jed- 1063 a nima od njih iskvareno i
oteeno sjetilo47 i sudi-

293

lo4* narecenih okusiiina.49 A ako je tako, onda jedne treba


postaviti kao mjerilo, dok se druge ne smiju postaviti. A slino
kaem i dobru i zlu, lije- 5 pome i runome, te ostalima
takvima. Jer nita se ne razlikuje to 50 od mnijenja onih kojima
pojave, kad pritisnu prstom oi, ine se od jednoga dvoje, te im
i mora biti dvoje zbog toga to im se ini tako, pa opet jedno, jer
onima to ne diraju svoj vid jednim se pokazuje ono to je jed10 no. I u cijelosti, besmisleno je tvoriti prosudbu istini na
temelju toga to se ovdanjosti ine promjenjivima i da se nikad
ne zadravaju u istome stanju. Jer za istinom treba tragati
polazei od stvari to se uvijek isto ponaaju i ne tvore nikakve
promjene, a takva su nebeska tjelesa. Jer 15 ona se ne ine
jednom ovakva, a jednom opet drukija, nego su uvijek ista i ne
sudjeluju ni u kakvoj promjeni.31
41
Gr. ti -; lat. organum judicativum; engl. the organ
which distinguishes; fran. qui juge...; njem. der Geschmack;
rus. doslovno , a ovdje ;
novogr. zadrava td (sudilo, pravilo).
* Gr. '; lat. humor (sapor); engl. flavour; fran.
saveur; njem. Flussigkeit; rus. ; dakle:
Ono to izaziva, tvori neki okus', okusnina, novogr.
(okus, okusnina).

50

To jest kad se smatra da ista stvar ima oprena svojstva (.


.). Vidi IV 1010 a 2532.
u
Podrazumijevaju se mislioci koji tvrde suprotno (- )
Uz to, ako postoji kretanje i togod pokrenuto, i sve se kree
iz neega u neto, onda to pokrenuto mora biti u onome iz ega
e se kretati, a zatim ne biti u njemu, i kretati se u togod 'ovo' i
nastajati u tome, dok protuslovlje ne moe isto- 20 dobno biti
istinito, kako je prema tima. 52 I ako naprama kolikoi
ovdanjosti neprekidno teku i kreu se bude li se tako
postavilo, iako to nije istinito zbog ega ne ustrajavaju
naprama kakvoi? Jer ini se kako nije ba najmanji (razlog) to
ti istoj stvari pririu protuslovne priroke u tome da
pretpostavljaju kako kolikoa ne ustrajava 25 u tjelesa, i zbog
toga im ista stvar i biva i ne biva etiri lakta duga. Ali bivstvo
biva prema kakvoi, a ovoj je narav odreena, dok je kolikoi
neodreena.53 I dalje, kad im lijenik odredi jesti Ovu'
(odreenu) hranu, zato je uzimaju? Jer zato je istinitije 'ovo je
kruh' nego 'ovo nije kruh'? 30 Tako te se ne bi nita razlikovalo
jesti ili ne jesti. A sada pak kao da znaju istinu tome, i da istinski opstoji hrana to im je propisana, oni je uzimaju; doim toga

294

ne bi smjeli initi, ako zaista nikakva narav ne ustrajava u


osjetninama, nego se sve one uvijek kreu i teku. 54 Uz to, ako se
35 uvijek preinaujemo i nikada ne ostajemo isti, zar je onda
udo ako se nama stvari nikada ne ine iste, kao i bolesnima?
(Jer i tima zbog toga 1063 b to im stanje nije slino
rasporeeno kao kad bijahu zdravi ne ine se sline stvari
koje su prema sjetilima, pa ipak zbog toga osjetnine ne moraju
sudjelovati ni u kakvoj promjeni, iako u bolesnima tvore
drukije i ne iste osjete. 55 A nedvoj- 5 beno se istim nainom
mora ponaati ako nastane nareena56 promjena.) Ako se pak ne
mijenjamo, nego ostajemo isti, bit e togod trajno.
n

Usp. IV 1010 a 2225. "


Usp. IV 1008 b 1227.
15
Gr. tb ; lat. sensatio; engl. sensation; fran.
sensation; njem. V/ahrnehmung; rus. otuyiue-; novogr. tb
(osjet, uvstvo).
" 1063 a 35.
" Vieznanicu ini se kako je i ovdje u sklopu ht
, najuputnije prevesti to jednostavnije, moda i zbog
toga to su prijevodi tako razliiti: lat. ratiocinando; engl.
on dialectical grounds (or by reasoning); fran. un
raisonnement dialectique; njem. aus Griinden; rus.
; dakle: ili 'prema razlaganju' ili 'iz
razloga'. U novogr. prijevodu stoji iia
(zbog toga to govore samo rijei), uz napomenu: 'Aristotel
kori same filozofe to govore samo zbog toga da govore, a
da nemaju rei nita ozbiljno.'

to se tie onih koji spomenute dvojbe imaju 'iz razloga' 57


dotino nije lako razrijeiti, ako ne postave togod i tome vie
ne trae razloga. Jer samo tako nastaje svaki razlog i svaki
dokaz. Naime, ako nita ne postave, ukidaju samo raspravljanje
i razlaganje uope. Tako te s tima i nema nikakva razlaganja.
l>ocun onima to dvoume zbog basunjenin tekoa lako je
odvratiti i razrijeiti stvari Koje izazivaju dvoumlje u njima. To
je jasno iz onoga to se ve reklo.5"
Tako te je po tim rijeima jasno, kako opreni izrijeci ne
mogu biti istinito postavljeni istoj stvari i u jedno vrijeme, kao
ni protimbe, zbog toga to se svaka protivnost izrie prema
lienosti. A to je bjelodano svedu li se na poelo pojmovi samih
protivnosti.59 Isto se tako ni jedno od onih to su 'po sredini' 60 ne
moe priricati prema jednome i istome. Jer ako je podmet bijel,
govorei kako on nije ni crn ni bijel izrei emo la; onda naime
slijedi da on i jest i nije bijel; jer od spojenih (izrijeka)6' drugi e
izricati istinu dotinome, a to je protuslovlje 'bijeloga'.

18
295Metafizika

" Vidi 1062 b 20^1063 b 7. " Usp.


IV 1011 b 1522.

60

Gr. dva ; lat. quicquam mediorum; engl.


tniddle term (or intermediate); fran. terme ;
njem. Mittleres; rus. 1 ); novogr. (neto srednje izmeu...).
61
To jest: 'ne bijelo' i 'ne crno' (D. R.).
a
Vidi 1062 b 31b2.
a
Usp. IV, VII 8VIII 5.
Stoga ne moemo izricati istinu govorei bilo prema Heraklitu 62,
bilo prema Anaksagori63. Jer inae, slijedilo bi da se
protimbe mogu priricati istoj stvari; naime, kad on kae
kako je u svemu dio svega, onda govori kako nita vie ne
biva slatko nego gorko, ili bilo koje drugo od ostalih protivtina, budui da je u svemu sve prisutno ne samo
mogunou nego i djelatnou i razlueno. Slino pak svi
izrijeci ne mogu biti ni lani ni svi istiniti, to zbog mnogih
drugih tekoa koje bi se mogle izvesti iz te postavke, to
zbog toga ako su svi lani, onda i onaj tko samo to kae
nee rei istinu; a ako su svi istiniti, i onaj tko kae da su svi
lani nee slagati.
7 Svaka znanost istrauje neka poela i uzroke svakoj
pojedinoj stvari od onih to su pod njom spoznatljive, kao
lijenika znanost ili tjelovje-foena te svaka pojedina od
ostalih tvorbenih i matematikih. Jer svaka od tih omeuje
sebi nekakav rod kojim se bavi kao 'prisutninom'64
65
i biem, ali ne ukoliko jest, budui da tome postoji jedna
druga znanost mimo tih znanosti. Svaka .pojedina od nareertih
znanosti, uzimajui nekako ono 'to jest' u svakome rodu,
nastoji pokazati ostale stvari bilo slabije bilo tonije. Jedne
(znanosti) uzimaju 'to jest' s pomou sjetilnosti, druge s
pomou pretpostavke; tako te je jasno iz takvoga navoda da
nema nikakva dokazivanja bivstvu ili onome 'to jest'.66
44
Usp. IV 1012 a 24 b18.
45
Vidi ranije tumaenje nazivka , koji doslovce znai 'ono to je prisutno' ili Ono to je opstojno', 'postojee'.
46
Gr. tov tt ioTiv; lat. ipsius quid est; engl. essence
(or 'what'); fran. I'essence; njem. das as; rus. cyTb
; novogr. (opstojnost, tubitak).
67
Gr. ; lat. quod agitur; engl. the thing acted upon

296

(or the thing done); fran. l'objet de l'ac-tion; njem. Gegenstand


der Handlung; rus. - .
61
Ili 'fizika', ali u ondanjem znaenju; te stoga vidi ranija
tumaenja dotinog nazivka, uz razliku izmeu naravi i
prirode.
Budua pak postoji neka znanost naravi (ili prirodi),
jasno je kako e ona biti drukija i od inidbene i od
tvorbene znanosti. Jer u tvorbenoj znanosti poelo kretanja
je u tvoritelju a ne u tvorevini, te je ili neko umijee ili
kakva druga mogunost; a slino i u inidbenoj znanosti kretanje nije u injenoj stvari 67 nego je prije u initeljima.
Doim znanost naravoslovca68 bavi se onim stvarima koje
poelo kretanja imaju u sebi samima. A iz toga je bjelodano
da naravoslovlje nuno nije ni inidbeno ni tvorbeno, nego
motrite! jsko (jer se mora svrstati u jedan od tih rodova). I
budui da je svakoj od znanosti nuno nekako spoznati ono
'to jest' i time se posluiti kao poelom, ne smije ostati
skriveno kako treba nara- 20 voslovac odreivati i kako
treba shvatiti pojam bivstva; da li kao 'prasto' ili vie kao
'udubljeno'. Jer od tih pojam 'prastoga' kazuje se spojeno s
tvarju same stvari, dok je pojam 'udubljenog' bez tvari;
'prastost', naime, nastaje u nosu, i zbog 25 toga se njezin
pojam promatra zajedno s njim, jer 'prasto' je udubljen nos.
Bjelodano je dakle da se pojam mesa, oka i ostalih dijelova
mora uvijek postaviti zajedno s tvari.
A kako postoji neka znanost bitku kao bitku i koja je
odjeljiva, mora se razvidjeti treba li je postaviti kao
naravoslovlje ili pak prije kao drukiju. Naravoslovlje69 je
stvarima koje imaju u 30 sebi poelo kretanja; a matematika je
motriteljska znanost, i bavi se stvarima koje su trajne, ali nisu
odjeljive. Stoga odjeljivome i nepokret-ljivome biu postoji
neka znanost koja je razliita od te obje, ako postoji neko takvo
bivstvo kaem: odjeljdvo i nepokretljivo kao to emo
5 pokuati pokazati.70 I ako biva neka takva narav u biima, tu
e morati biti i ono boansko, i to e biti prvo i najglavnije
poelo. Bjelodano je dakle 1064 b kako postoje tri roda
motriteljskih71 znanosti: naravoslovlje, matematika, bogoslovlje.
Najbolji je, tako, rod motriteljskih znanosti, a od tih opet
najbolja je ona posljednja spomenuta, jer je najasnijem od
bia; naime: svaka od njih nazi- 5 va se boljom ili gorom,
prema vlastitoj spoznatljivo j stvari.

Ili 'fizika', ali u ondanjem znaenju. " Vidi XII 6, 7.


" Ili 'teorijskih', aH u izvornome, a ne u dananjem
smislu.

Mogao bi dvoumiti tkogod treba U znanost bitku kao bitku


postaviti kao sveopu ili ne. Jer svaka pojedina od
matematikih znanosti bavi se jednim odreenim rodom,

18
297Metafizika

dok je opa matematika zajednika svima. Ako su dakle


naravna bivstva prva meu biima, naravoslovlje e biti
prva meu znanostima; ali ako postoji neka druga narav 10 i
bivstvo, odjeljivo i nepokretljivo, nuno je da znanost
tome bude drukija i prvotnija od naravoslovlja, i sveopa
jer je prvotna.
8 Budui se bitak naprosto govori na vie nai- 15 na, od kojih
je jedan i onaj nazvan prema prigotku, prvo se mora
razvidjeti takvome bitku.72
73
Jasno je kako se ni jedna od batinjenih znanosti ne bavi
prigotkom. Jer graditeljstvo se ne obzire na ono to e se
dogoditi onima koji e se sluiti kuom, kao da li e u njoj
stanovati neugodno iU 20 protivno tome; a isto tako ni tkalako
ni postolar-sko umijee, niti pak zainarsko; nego svaka od tih
znanosti uzima u obzir samo ono to joj je svojstveno, to jest:
vlastitu svrhu. to se pak tie onoga da li je obrazovan i
pismen, jer tko je obrazovan, kad je postao pismen, bit e oboje
ujedno, iako to prije nije bio; a ono koje jest, i nije 25 uvijek
bilo, moralo je postati, tako te je tetodobno morao postati i
obrazovan i pismen74 takvo to ne istrauje ni jedna od
priznatih znanosti, nego samo sofistika; jer jedino se ona bavi
prigotkom; zbog toga Platon i nije loe oznaio sofis-tiku
rekavi kako se sofist bavi nebiem. A da i 30 ne moe biti
znanosti prigotku, bit e bjelodano pokuamo li vidjeti to je
prigodak.
" Usp. VI, I.
" Usp. VI, IIIV.
74

Usp. VI, II 4. Teite navedenog sofizma ini se da je u


pogrenoj upotrebi rijei 'istodobno'.
Kaemo da sve jest ili uvijek i iz nunosti (ali ne iz one
nunosti to je nazvana prema prisili, nego one kojom se
sluimo pri dokazivanjima) ili pak ponajvie; i7 opet nije ni
ponajvie, ni uvi- 35 jek ni iz nunosti, nego kako se
dogodi, kao kad za
ilintaka75 nastane hladnoa, ali to ne nastaje ni kao uvijek ni
iz nunosti, niti pak kao ponajvie, nego se katkad prigodi.
Dakle, prigodak76 je ono to nastaje, ali ne ni uvijek, ni iz 1065 a
nunosti, niti kao ponajvie. Tako je reeno to je prigodak, i
jasno je zato nema znanosti njemu, jer svaka je znanost
onome to uvijek biva ili kao ponajvie, dok prigodak nije ni
u jednome od toga.
5
A bjelodano je kako ono to je prema prigotku
nema onakve uzroke i poela kao ono koje biva
po sebi; jer inae bi sve bilo iz nunosti. Jer ako

298

'togod' jest kad 'ono' biva, a 'to' pak kad 'ovo',


i 'to' ne kako god se dogodi, nego iz nunosti, iz
nunosti e biti i ono emu 'to' bijae uzrok, te 10
tako sve do onoga to se zove posljednje uzrokovano71 (doim to bijae prema prigotku); pa e
sve stvari biti iz nunosti, i ono 'da se dogodi kojegod od obojega' i 'da togod moe nastajati ili
ne' posve se ukida meu stvarima koje nastaju.
Pa ak ako se uzrok postavi ne kao "bivajue' nego kao tek 'nastajue', isto e slijediti: sve e, naime, nastajati iz nunosti. Jer sutra e biti pomr- 15
ina ako Ovo' bude, 'ovo' pak bude li togod 'drugo', 'to' opet ako 'neko drugo'; i tako tim nainom, ako se od ogranienoga vremena koje je
izmeu sada i sutra oduzima vrijeme, stii e se
napokon do ovog prisutnog, tako te ako to jest,
sve stvari koje iza toga slijede bit e iz nunosti,
i
stoga
sve
stvari
nastaju
iz
nunosti.
20
75
Ili 'za pasjaka' (to jest 'za pasje sparine"). w Vidi ranije
korijensko i usporedno tumaenje pojma '.
17
Gr. ; lat. causatum; engl. causatum; fran. demier
effet; njem. Wirkung; rus. - , a ovdje
do - . Novogr.
zadrava aluattv.
to se pak tie bia kao istinitog i onoga prema prigotku, prvo
je u povezivanju miljenja i neka je trpnost u njemu (zbog ega
se onome to je tako bie ne istrauju poela, nego onome biu

18
299Metafizika


koje je izvana i odvojivo); drugo pak nije nuno, nego je neodreeno
(podrazumijevam, naime, pre- 25 ma prigotku), a tome su uzroci
neureeni i neogranieni.Ono 'poradi ega'787' nalazi u stvarima koje
nastaju po naravi ili s pomou miljenja80; a sluaj je kada koja od tih
stvari81 nastaje prema prigotku. Jer kao to je i bie jednom po sebi a
jednom prema prigotku, tako je i uzrok. Sluaj je uzrok prema prigotku
u stvarima koje prema izboru nasta- 30 ju poradi neega. Zbog toga se
sluaj i miljenje bave istim, jer izbor ne biva bez miljenja. A neodreeni su uzroci iz kojih bi mogli nastati (uinci) to su po sluaju;
stoga je sluaj nejasan ljudskomu promiljanju i uzrok je prema
prigotku, a naprosto je (uzrok) niega. 'Dobar1 je i 'zao' 35 sluaj82 kad
se dogodi togod 'dobro' ili 'zlo'; a 1065 b 'srea' i 'nesrea' kad su
posrijedi krupne stvari.
Budui
nita
od
onoga
to
je
prema
prigotku
nije
prvotnije
(ili
prije)
od
onih
stvari
koje
su
po sebi, nisu to ni (sluajni) uzroci. Ako je dakle
sluaj ili 'posebak'83 uzrok nebesa, onda su um i
narav prvotni uzroci.84
5

Neto biva samo djelatnou, neto mogunou, neto i


mogunou i djelatnou; neto je bie, neto koliina, a
neto opet togod od ostaloga. Nema kretanja mimo samih
stvari; jer to god se

71

Usp. VI 24.
^
" Ili 'svrha'; vidi ranije tumaenje pojma to ivina.

Ovaj odjeljak potjee iz Fizike (II 5, 6).


" To jest: 'koje se obino dogaaju po naravi ili kao
uinak miljenja' (D. R.).
42
Vidi ranije tumaenje izraza .
x
o jest: 'posebica'. Ono to se samo po sebi dogaa' ili 'samotijek'; sama rije 'posebak' doslovno je
prema gr. rd ; lat. casus; engl. spontaneity;
fran. le hasard; njem. das Unwillkurliche; rus. npou3eoAbHocTb; novogr. zadrava to (koje
je samo po sebi, bezuzrono).
14
Ta je tvrdnja jasnije izloena u Fizici (II 6).

300

|
1

\
?,
%
i
^
f

mijenja uvijek je prema 'prirocima'85 bitka, i nita nije


zajedniko u tima to nije i u jednom priro-ku. A svaki pojedini
od njih dvostruko je prisutan u svima lanovima (kao 'ovo', jer
je to jed- 10 nom oblik stvari, jednom lienost; a prema kakvoi
jedno je bijelo, drugo je crno; prema koliini: savreno i
nesavreno; prema premjetanju86: nagore i nadolje, ili lako i
teko); tako te je toliko oblika kretanja i promjene koliko i
bitka.
* Vidi ranije tumaenje nazivka .

17
Vidi tumaenje nazivaka i , kojima
se Aristotel esto slui sinonimski, dok ih mi redovito
prevodimo razliitim rijeima: svrnost, djelatnost (ili
zbiljnost).
" Gr. ; lat. mobile; engl. movable; fran. mobile;
njem. bewegbar; rus. , a na ovome mjestu
nocKOAbKy . I
novogr. zadrava (pokretljivo).

Budui se prema svakom pojedinom rodu raz-iuuje


mogunost i svrnost, djelatnost87 onoga 15 to je monost kao
takvo nazivam kretanjem. A da govorimo istinu, jasno je iz
sljedeeg. Jer kad ono to je 'gradljivo' ukoMko je to to tako
zovemo biva djelatnou, ono se gradi, te je 'graenje'.
Slino je i uenje, lijeenje, hodanje, skakanje, starenje, zrenje.
Kretanje se dogaa kad 20 biva sama svrnost, a ni prije ni
poslije. A svrnost onoga to je mogunou bie, kad djeluje
kao bie svrnou, ne kao ono samo, nego kao (po)-kretljivo88,
jest kretanje. Pod tim kao razumijevam ovo: naime,
mogunou mjed je kip, ali ipak svrnost mjedi kao mjedi nije
kretanje. Jer nije isto "biti mjeu' i biti togod mogunou'; jer
25 kad bi bilo naprosto isto prema pojmu, onda bi svrnost
mjedi bila neko kretanje. Ali nije isto (a to je bjelodano u
protimbama; jer 'moi ozdraviti' i 'moi razboljeti se' nije isto
jer inae bi bilo isto ozdraviti i oboljeti nego je isto i 30
jedno podmet, koji je i ozdravijiv i oboljiv, bilo da je mokrina
bilo da je krv). I budui nije isto, kao to nije isto ni boja' i
'vidljivo', svrnost mo

2S1

" Gr. ; lat. operari; engl. to be actual; fran. d'etre


en acte; njem. in wirklichen Tatigkeit sein; rus.
; dakle: postati djelom, 'udjeloviti se'. U
novogr. prijevodu & vi * (da
svaka stvar postane prema djelatnosti).
" Posrijedi je dokaz da kua ne moe biti zbiljnost ili
djelatnost (ostvarenost) 'gradljivoga', jer kad kua postoji,
'gradljivo' je ve prestalo postojati; stoga njegova svrnost
ili ostvarenost (djelatnost ili zbiljnost, jer Aristotel
upotrebljuje naizmjence i i ) mora biti
'graenje' (prema D. R.).
" Misli se na pitagorejce i platonike. Usp. Platon (Soph, 256
D).

n
Ako je kretanje istovjetno s drugou i nejedna-kou, onda ti
moraju biti ili 'predmeti' kretanja (to je besmisleno) ili pak termini
kretanja, ali isto onda mora vrijediti i za njihove protivnosti, jer
kretanje je izmeu protivnosti (. .).
" Vidi I 986 a 23.

guega kao moguega je kretanje. Jasno je dakle da je ono to, i da se


kretanje dogaa onda kad 35 biva sama svrnost, a ne ni prije ni
poslije (jer mogue je da se svako pojedinano jednom 'udje- 1066 a
lovi"*9, jednom pak ne, npr. 'gradljivo' kao 'grad-ljivo', i djelatnost
'gradljivog' kao 'gradljivog' je 'graenje'. Jer djelatnost je ili to
[graenje] ili kua. Ali kad sama kua jest, nije vie 'gradlji-va', jer
'gradljivo' je ono 'koje se gradi'. Stoga je nuno da graenje bude
djelatnost50, a graenje 5 je neko kretanje; isti je razlog i u ostalih
kretanja.) A da je dotino ispravno kazano, bjelodano je i iz onoga to
drugi kau kretanju,. i zbog toga to ga nije lako odrediti drukije.
Jer ono se i ne bi moglo staviti u neki drugi rod. Jasno 10 je to i iz
onoga to ga neki" nazivaju drugost i nejednakost i nebie, od kojih se
ni jedno nuno ne kree, a uz to sama promjena ne biva nita vie u te
ili iz tih negoli od njihovih opreka.92 A uzrok zbog kojega ga stavljaju
u te je u tome to se smatra da je kretanje neto neodreeno, a poela

302

u jednome od stupaca93 neodreena su 15 zbog toga to su liidbena,


jer ni jedno od njih nije ni 'ovo', ni 'takvo', ni bilo to drugo od ostalih
priroka. A tomu to se ini kako je kretanje
neodreeno uzrok je u ovome to se ono ne moe svrstati
niti u mogunost bia, niti u djelatnost Jer ni ono to je
uzmono biti 'koliko' ne kree se iz nunosti, kao ni ono to
je djelatnou 'ko- 20 liko', pa se kretanje smatra nekakvom
djelatnou, ali nesavrenom. A tomu je uzrok jer je nesavreno ono 'uzmono' kojega je to djelatnost. Zbog toga je
teko shvatiti to je kretanje. Jer ono bi se nuno svrstalo ili
u lienost ili u mogunost ili u jednostavnu djelatnost, ali se
ni jedno od tih ne ini mogue; tako te preostaje da bude
kao to je reeno, i djelatnost i ne-djelatnost 94 ona ve 25
spomenuta, koju iako je teko spoznati, ona je mona
bivati." Neki noviji komentatori (kao D. Ross, H. Tredennick i J. Tricot) iskljuuju negaciju iz dotinog na
zivka, te prevode i drugu imenicu samo kao 'djelatnost'
(actualitv) upravo kao i ruski: - dok
se latinski i njemaki prijevod dre prvotnog predloka
( non actus, Nichtwirklich-keit), p. p.
95

Gr. *6; lat. activum; engl. capable of acting; fran. ce


qu'il actualise; njem. die wirkliche Tatigkeit; rus. >;
novogr. ; (pokretaka djelatnost).
A bjelodano je kako je kretanje u (po)kretlji-vome; jer ono je
njegova svrnost i to s pomou pokretakoga96. Doim ni djelatnost
pokretakoga nije nita drukija. Jer (kretanje) mora biti svrnost
obojega. I dok je neto pokretako zbog toga to to moe, pokretalo je
zbog toga to djeluje, ali je djelatno97 na pokretljivome; tako te 30 je
jednako obojemu ista djelatnost, upravo kao to je isti 'meutak' od
'jedan' do 'dva' kao i od 'dva' do 'jedan', ili uzbrdica i nizbrdica, ali im
bitak nije jedno; a isto je i u pokretalu i stvari koja se (po)kree.
Neogranieno9* je ili ono to je nemogue pri- 35 jed zbog
toga to mu nije u naravi da se prelazi upravo kao to je glas
nevidljiv ili pak ima prijelaz, ali ili nepotpun ili neznatan, ili koje,
iako bi po naravi imalo, ipak nema mi prijelaza ni granice; uz to,
togod je (neogranieno) ili dodavanjem ili oduzimanjem ili i jednim i
drugim. I nije mogue da bi ono bilo kakvo odvojeno bie, a 1066 b
ipak sjetilima zamjetljivo." Jer ako ono nije ni veliina ni mnoina,
nego mu je samo beskonano bivstvo a ne prigodak, bit e nedjeljivo
(jer ono to je djeljivo to je ili veliina ili mnoina); nu ako je
nedjeljivo, nije beskonano, osim onako kako je glas 'nevidljiv'. Ali
niti tako (ljudi) govore, 5 niti mi istraujemo, nego beskonano kao
'nepre-laljivo'100. Uz to, kako moe po sebi bivati beskonano, ako ne
bivaju tako i broj i veliina, od kojih je beskonano trpnost101? I dalje,
ako je prema prigotku, kao beskonano ono ne bi bilo naelo102 u
biima, kao to ni 'nevidljivo' nije naelo 10 govora, iako je glas
'nevidljiv'. I bjelodano je kako beskonano ne moe bivati
djelatnou. Jer inae e bilo koji njegov uzeti dio biti beskonaan
(budui da su isto biti beskonano' i beskonano', ako je beskonano
bivstvo i ne izrie se prema podmetu); stoga je ono ili nedjeljivo, ili
ako je djeljivo, onda je djeljivo u beskonanosti; ali je nemogue da
10

303

ista stvar bude vie beskonanosti 15 (jer kao to je dio zraka zrak,
tako e biti i beskonano beskonanoga, ako je ono bivstvo i poelo).
Stoga je beskonano i nedjeljivo i nerazdvojivo. Aid to je nemogue
onomu to je svrnou beskonano (jer je nuno da ono bude neka
koliina). Zbog toga je beskonano prisutno prema prigotku. Nu ako
je tako, ve je reeno da 20
** Gr. ti Sneipov; lat. infinitum; engl. the infinite; fran. l'infini;
njem. das Unendliche; rus. -; dakle: neogranieno,
beskrajno, beskonano.
** to je inae nazor pitagorejaca i platonika.
100
Ova reenica (kao i veina u ovome odjeljku) potjee iz Fizike (III 4, 5, 6).
101
To jest: 'atribut' ili 'svojstvo'.
102
Vidi ranije tumaenje nazivka ti .
ne moe to biti poelo, nego prije ono emu je samo prigodak: zrak1115
ili paran (broj)104.
104
Prema pitagorejcima.
105
Prema Anaksimandru.

I tako, mimo njega, nee moi postojati ni jedno drugo tijelo (.


.).

Podrazumijeva se Anaksimandar.
'" Gr. ntntoaapevov; lat. finitum; engl. finite; fran. fini;
njem. die Begrenztheit; rus. ; hrv. konano,
ogranieno. I u novogr. prijevodu je
(ogranieno).
"* Fr. 30, 64, 66, 90.

Takvo je istraivanje openito; ali da beskonano nije meu


osjetninama, jasno je odavle: ako je pojam tijela 'ono to je omeeno
povrinama', onda 'beskonano' ne bi bilo tijelo, niti sjetilno niti
miljeno; niti pak moe biti izdvojenog i bes- 25 konanog broja; jer
je brojivo ono to je broj ili ima broj. A to je prema naravi jasno iz
slijedeeg. 'Beskonano' ne moe biti ni sloeno ni jednostavno. Jer
sloeno tijelo nee biti, ako su pratvari ograniene mnotvom105 (jer
treba izjednaiti protivnosti, i ni jedna od njih ne smije biti beskonana; jer ako bilo koja mogunost tijela bude slabija od druge,
ogranieno e biti razoreno od 30 neogranienoga; a nemogue je da
svako pojedino bude beskonano, jer je tijelo ono to svakamo ima
protenost, dok je beskonano neomeeno pro-teno; te tako ako je
beskonano' tijelo, bit e svakamo beskonano)106. Isto tako,
^beskonano' ne moe biti ni jedno i jednostavno tijelo; a isto ta- 35
ko ni kao to neki107 govore togod mimo pratvari, iz ega im te
nastaju; jer ne postoji takvo tijelo mimo pratvari; budui da se sve razrjeuje u ono od ega se sastoji, i ne pokazuje se nita takvo mimo
jednostavnih tjelesa: niti oganj 1067 a niti togod drugo od pratvari.
Ali i izvan toga kako da bilo koje od tih bude beskonano; sve ak
i ako je konano108 nemogue je bilo da biva bilo da postaje jedno

304

od njih, kao to Heraklit kae109 da sve stvari postaju u jedno vrijeme


oganj. 5

Isti razlog vrijedi i za jedno, koje naravoslovci postavljaju mimo


pratvari. Jer sve se mijenja iz protimbe, kao iz toploga u hladno.Uz to,
sjetilno tijelo je negdje, i isto je mjesto cjeline i dijela, kao zemlje; te
tako ako je (beskonano tijelo) istorodno, bit e ili nepokretljivo ili e
se uvijek micati, to je pak nemogue (jer 10 zato radije nagore ili
nadolje negoli bilo kamo? Kao bude grumen, kamo e se kretati ili
mirovati? Jer mjesto tijela to je s njime istoga roda jest beskonano.
Hoe li onda grumen zaposjesti cijelo mjesto? I kako? Koje je onda
njegovo mirovanje ili kretanje? Ili e svugdje mirovati, i tada se nee
kretati, ili e se svugdje kretati, i tada nee stajati.) Ako je sve
neslino, i mjesta su 15 neslina, i prvo nije jedno tijelo Svega, osim
dodirom, i zatim ta e biti konana ili beskonana po vrsti.
Konana ne mogu biti (jer onda e jedna biti beskonana a druga ne
ako je Sve beskonano kao oganj ili voda; ali takvo to e biti
propast protimbama)110
111
. ako su (dijelovi) beskonani i jednostavni, onda
su i mjesta bes- 20 konana i bit e beskonane i pratvari;
nu ako je to nemogue, i mjesta e biti konana, i Sve e se
nuno ograniiti.To mjesto H. Tredennick tumai ovako:
budui svaka promjena biva iz protimbe u protimbu i nemogue je bilo da jedna od pratvari bude protimba ostalima,
bilo da jedno tvarno poelo bude protivnost svim etirma
pratvarima, izlazi da ni jedna pratvar i slino ni jedno
tvarno poelo mimo pratvari ne moe biti krajnje tvarno
poelo svemira.
'" To jest: ako konaan broj vrsta tvori beskonanu
cjelinu, barem jedna vrsta mora biti beskonano pro-tena.
Sve ne mogu biti beskonane, jer se uzajamno ograniavaju.
Ali ako je jedna beskonana a druga konana, onda prva
unitava drugu te prestaje razliitost vrsta u cjelini koja se
pretpostavlja (prema D. Rossu).
112

Usp. Fizika (III 205 a 2932)'.

U cijelosti, nemogue je da biva beskonano tijelo i mjesto


tjelesima, ako svako sjetilno tijelo

305

ima ili teinu ili lakou. Jer ono e se micati ili prema
sredini Hi nagore, doim beskonano ili cijelo ili
polovica ne moe pretrpjeti nijedno od toga; kako e
ga, naime, podijeliti? Ili kako e beskonanomu biti dio
dolje a dio gore, ili s kraja i u sredini? Uz to, svako je
sjetilno tijelo u mjestu, a mjesta ima est vrsta 113, ali tima je
nemogue bivati u beskonanome tijelu. I u cijelosti, ako je
nemogue da biva beskonano mjesto, nemogue je i
beskonano tijelo. Jer ono to je u mjestu jest negdje, a to
pak oznauje ili gore ili dolje ili koje od ostalih, i svako
pojedino od tih je neka granica.
Beskonano nije isto u veliini, te kretanjem i vremenom,
kao neka jedna narav, nego se potonje kae prema
prvotnome, kao kretanje prema veliini na kojoj se kree ili
preinauje ili uveava, a vrijeme pak zbog kretanja.

30

35
U

e
O 1m
n 1
o
Pr
omje
na
t koja
o nije
prem
s a
e
prig
otku
m
i nije
j prisu
e tna u
n svim
j a
a stvar
ima,
i nego
l sam
i ou
s proti
e mba
ma,
m
i
j
e
n
j
a
p
r

306

1067 b
5

To jest: gore i dolje, ispred i iza, desno i lijevo (Fizika, 205


b 31). lu Usp. Fizika (III 207 b 2125). Usp. Fizika (V 224
a 21 b1).

307

116
Vidi
ranije
tumaenje
nazivka
d
,
uz koji je ovdje i , koji su u latinskom,
njemakom
i
francuskom
prijevodu
naprosto
subjectum,
non-subjectum
i
Zugrundeliegendes,
Nichtzugrundeliegendes,
te
sujet,
non-sujet;
rus.
, ali ih engleski komentatori (. . i D. R.) prevode kao positive i negative (p. p.).
117
To jest (prema D. Rossu) ak ako nebie, koje
je lienost, i koje je polazite nastanka, moe opstojati samo kao prigodak prvotne tvari, ipak je nebie
polazite postanka po sebi (to jest: nastajanja supstancije, a ne svojstva).
meustvarima i u protuslovlju, emu osvjedo-uje dovoenje. Ono
to se mijenja to se mijenja 15 ili iz podmeta u podmet, ili iz nepodmeta u ne--podmet, ili iz podmeta u ne-podmet, ili iz ne-podmeta u
podmet (a podmet116 zovem ono to se izrie potvrivanjem); tako te je
nuno da budu uri promjene, jer ona to je iz ne-podmeta u ne- 20
-podmet i nije promjena, budui da to nisu ni protimbe ni protuslovlje,
kako nisu ni oprenost; promjena pak iz nenpodmeta u podmet
nastanak je prema protuslovlju, i to jednostavan jednostavno, a od
neega nekakav; promjena iz podmeta u ne-podmet je propast, i to
jednostavan jednostavno, a od neega nekakav. Ako se pak nebie 25
kazuje vieznano, i ako se ni ono koje je prema slaganju ili dijeljenju
ne moe kretati, niti ono to je prema mogunosti i opreno bitku
naprosto (jer se dodue 'ne-bijelo' i 'ne-dobro' mogu kretati prema
prigotku, budui da bi ovjek mogao biti 'ne-bijelo', doim ono to
naprosto nije 'ovo', nikako se ne moe kretati), nemogue je da se ne30 bie kree (a ako je tako, nastanak ne moe biti kretanje, jer nastaje
ono to je nebie; naime, ak ako i u najviem stupnju nastaje prema
prigotku, ipak je istinito reci kako je nebie prisutno pri onome to
nastaje naprosto)117. Isto je i s mirovanjem. Ali slijede takve tekoe i
jo, ako je sve to se kree u mjestu, nebie nije u mjestu; ina- 35 e bi
bilo negdje. Isto tako ni nestanak nije kretanje, jer protivnost kretanju
je 'kretanje ili mirovanje, a nestanku je nastanak. I budui je svako
1068 a kretanje, neka promjena, a promjene su one tri nareene 118, i od
tih one to su prema nastanku i propasti nisu kretanja, jer su te prema
protuslovlju, nuno je da samo promjena iz podmeta u pod- 5 met
bude kretanje. A podmeti su ili protimbe ili 'izmeice' (jer se i lienost
moe postaviti kao protimba) i objanjuju se potvrivanjem, kao
'golo', 'bezubo' i 'crno'.

12 Ako se dakle priroci"9 razluuju kao bivstvo, kakvoa, mjesto,


tvornost ili trpnost, odnos, koliina120, nuno je da budu tri
kretanja: kakvoga, kolikoga i mjesta. Prema bivstvu nema
kretanja, 10 zbog toga to ono nema nikakve protimbe, a isto tako
nema kretanja ni glede odnosa (jer je mogue, ako se jedno od
dvojega promijeni, da drugi lan vie ne bude istinit, iako se nita
ne mijenja, tako te je njihovo kretanje prema prigotku); a nema
kretanja ni u tvoritelj a i itrpitelja, ni u pokretala i pokrenutoga,
jer nema kretanja kretanja ni nastajanja nastajanja, niti pak u

308

cijelosti 15 ima promjene promjene. Jer dvostruko bi moglo


bivati kretanje kretanja: ili kao ono podmeta (npr. ovjek se kree
jer se mijenja iz bijeloga u crno, tako te bi se tim nainom
kretanje ili zagrijavalo ili hladilo ili mijenjalo mjesto ili raslo; ali
to je nemogue, budui da promjena nije koji od podmeta), ili kad
bi se kakav drugi podmet promije- 20 nio iz promjene u nekakav
drugi oblik, kao ovjek iz bolesti u zdravlje; ali ni to nije mogue

" 1067 b 19.


"' Vidi tumaenje nazivka .
120
Aristotel prema H. Tredennicku openito razlikuje
osam kategorija (izvorno deset, ali se ini kako je veoma rano
napustio aeta&at, poloaj, i , dranje, stanje); ovdje isputa
'vrijeme' jer je odnosno prema kretanju (budui je ono po emu se
kretanje moe brojno procijeniti; Fizika, 219 b 1). Svih deset
kategorija bile bi: bivstvo, kakvoa, mjesto, tvornost, trpnost,
odnos, koliina, poloaj, stanje, vrijeme; ili bivstvo (supstancija) s
devet prigodaka (akcidencija).
osim prema prigotku. Jer svako je kretanje promjena iz neega u neto
drugo, a isto tako i na- 25 stanak i nestanak, osim to su ovi
(promjene) u opreke 'ovim nainom', dok su drugi, naime: kretanje,
'drugim nainom'121. Dakle, istodobno se togod mijenja iz zdravlja u
bolest, te iz same te promjene u neku drugu. A jasno je pak ako se
neto razboljelo, ve e biti promijenjeno u bilo koje stanje (jer bi
moglo i mirovati) i, uz to, ne uvijek tek u bilo koje, pa e ta promjena
biti iz ega odreenog u togod drugo takvo; i stoga e biti oprena, to
jest ozdravljenje; ali tako se doga- 30 a samo prema prigotku, kao to
se mijenja iz sjeanja u zaboravljanje, jer se mijenja ono u emu je
prisutno, jednom u znanje jednom u neznanje.
m
Promjena meu protimbama je kretanje, dok je promjena izmeu
protuslovlja nastajanje ili nestajanje (D. R.).
,a
Gr. ; lat. consequens; engl. subsequent term (follouHng
tertn); fran. le terme subsequent; njem. das Folgende; rus.
, ; hrv. slijedee, idue; novogr. 9
% (slijedee).
Uz to, otilo bi se u beskonano, ako e biti promjena promjene i
nastanak nastanka. Stoga je nuno da bude i prvotno, ako je potonje,
kao: 35 ako jednostavni nastanak nastajae jednom, nas-tajae i
'nastajue', tako te jo ne bijae 'nastaju- 1068 b e naprosto', nego
'togod nastajue' ili 've nastajue'. Ali i to isto nastajae jednom, tako
te tada jo ne bijae 'nastajue'. No budui u beskonanima nema
niega prvog, nee ni ovdje biti ono prvo, te tako ni slijedee122. Tako
da nita niti moe nastati, niti kretati se, niti mijenjati se. Uz 5 to, ono
to ima kretanje ima i njegovu protimbu i mirovanje, te nastajanje i
nestajanje; i stoga 'nastajue' im bude postalo 'nastajue' tada nestaje,
jer ne nestaje odmah kad nastaje niti kasnije, budui da ono koje je
'nestajue' mora [prvo] 10 biti.123 Zatim, tvar mora biti u podlozi i
onome to je nastajue i onome to je mijenjajue. to e to, dakle,
biti koje kao 'preinaujue se' tijelo ili dua tako postaje kretanje ili
nastajanje? I, uz to, to je ono u koje se kreu? Jer kretanje ili

309 19 Metafizika

nastajanje mora biti togod 'ovo' iz nekog Ovoga' u neko '. A kako
je to mogue? Jer nee bivati uenje nastanak uenja, te tako ni
nastajanje nastajanja.

Budui
dakle
nema
(kretanja) ni
bivstva,
ni
15
odnosa,
niti
tvorenja
i
trpljenja,
preostaje
da
kretanje
biva,
prema
'kakvome',
'kolikome'
i
'gdje'
(jer svako od tih ima protivtinu); a pod 'kakvim'
ne podrazumijevam ono to je u bivstvu (jer i razlika je togod 'kakvo'),
nego trpno 'kakvo' 124, prema kojem se emu kae da trpi ili da je netrpno.
A nepokretno je ili ono to se u cijelosti ne moe 20
kretati, ili ono to se jedva kree u dugome vremenu ili pak sporo zapoinje, ili ono to se po
naravi kree i moe kretati ali se ne kree kad,
gdje i kako mu je po naravi. I to je jedino kojem meu nepokretninama kaem da je u mirovanju.
Jer
mirovanje
je
protivnost
kretanju,
tako
te
bi bilo lienost 'primatelja'124*.
25

Ono koje nastaje mora prestati da bude (kako to tumae i H. T. i D.


R.), a moe prestati da biva samo kad opstoji. Stoga, ako je ono koje
nastaje 'nastajue', ono mora prestati da bude kad ve nastane; prije
toga ono ne opstoji, nego tek postaje kao 'nastajue', a nakon toga nije
'nastajue', nego je ono 'koje je nastalo'. AH to je besmisleno.

Gr. noibv ( &*6); lat. passivum quale; engl. the passive


quality; fran. la qualiti passive; njem. die Affektionsqualitat; rus. ro,
npe- [].
* Usp. Fizika, V 226 b 10-16.

135

Gr.<fy*a; lat. simul; engl. together in place; fran. simultaneiti


relativement au lieu; njem. zusammen; rus. ; sama rije znai
Ono to je zajedno, ujedno, skupa' bilo vremenski bilo mjesno (kako je
ovdje nedvojbeno posrijedi).
Stvari su zajedno"* prema mjestu kad su u jednome mjestu prvotno,
a razdvojeno kad su u
,a

Ili 'izmeica'.
Gr. ; lat. attiguum; engl. contiguous; fran. contigu; njem.

127

310

angrenzend; rus. . Vidi i ranije tumaenje.

Prema Prantlu i Rossu moda je ovoj reenici mjesto nakon prve u


istom odjeljku.

Gr. rd ; lat. consequens; engl. successive; fran. la


consecution; njem. das Nachstfolgende; rus. \ ; hrv.
zaporedo, uzamanice, uzastopno, uzastopce. I novogr. zadrava id
(zaporedo, uzastopno).
drukijem mjestu. Dodiruju se one stvari kojima su krajnosti zajedno.
Izmeu je ono u koje Ono to se mijenja' ako se prema naravi
neprekidno mijenja naravno prije stigne nego u ono krajnje u koje
se mijenja. Protivno je prema inje- 30 sbu ono koje je prema pravoj
crti najvie udaljeno. Uzastopno je ono to je iza poetka a koje je
poloajem ili oblikom ili kako drukije odreeno i nema nita
izmeu onih u istome rodu i onoga koje slijedi, kao crte kod crte ili
jednoe kod jednoe ili kua kod kue (dok nita ne prijei da togod
drugo bude ono 'izmeu'). Jer ono koje je uzastopno slijedi iza ega i
neto 35 je potonje; budui da 'jedan' ne slijedi 'dva', niti prvi dan
mjeseca onaj drugi. Meanje117 je ono 1069 a koje je uzastopno i koje
dodiruje. Budui je svaka promjena u oprekama, a te su ih protimbe ili
protuslovlja, i u protuslovlja nema niega po sredini, jasno je da je
'izmeica' ono koje je u protimbama.128 Neprekidno je kao neto
meanje. Kaem da je 'neprekidno' kad dvjema stvarima po- 5 staju
jedno i isto granice kojima se dodiruju i spajaju, tako te je bjelodano
kako je 'neprekidno' u onim stvarima od kojih po naravi nastaje togod
jedno, a prema dodiru. I jasno je kako je tu uzastopno129 prvo (jer
uzastopno se ne dodiruje, ali to se dodiruje to je uzastopno; i ako je
neto neprekidno, ono se dodiruje, ali ako se dodiruje, 10 nije nuno i
neprekidno; a u kojim stvarima nema dodira, u tima nema ni srasta);
tako te toka nije isto to i jednoa, jer u tokama je prisutno
dodirivanje, a u jednoama nije, nego samo uza-stopnost; i u prvih jest
neto izmeu, a u drugih nije.

311 19 Metafizika

XII.

Nae je istraivanje bivstvu, jer se trae poela i


uzroci bivstvima. Naime, ako je Sve kao neka cjelina,
bivstvo je njezin prvi dio; pa ako je i u slijedu, i tako je
bivstvo prvo, a zatim je 'kakvo' te onda 'koliko'. Istodobno,
ta i nisu takorei ni bia naprosto, nego su kakvoe i
kretanja; inae bi i 'nebijelo' i 'nepravo' bili bia. Mi
dodue kaemo kako i ta bivaju, kao jest 'ne-bijelo'. Uz to,
nita od drugih1 nije odjeljivo. U stvari i stari 2 svjedoe
tome; jer istraivahu poela, pratvari i uzroke bivstva.
Doim ovi sadanji3 vie postavljaju openitosti kao
bivstva ( rodovi su openiti, i oni kau kako su ti vie
poela i bivstva, budui da sami istrauju openito
pojmovno); a stari su mislioci postavljali pojedinanosti
(kao bivstva), npr. oganj i zemlju, ali ne zajedniko tijelo.4
1
Podrazumijeva se 'drugih priroka ( kategorija)'.
2
To jest: stari mislioci. J To
jest: platonici.
4
Gr. -, lat. corpus commune; engl. body in
general (or what is common to both, body); fran. ce qui
leur est commun,... le Corps; njem. 'das Allgemeine,
Korper'; rus. . Pri tome novogr.
prevoditelj primjeuje etvai
(izriaj je poprilino nejasan).
3
Misli se na nebeska tjelesa.
Postoje tri bivstva; jedno je sjetilno, i dijelom je vjeno5
dijelom propadljivo, koje svi priznaju, npr. biljke i
ivotinje, i od toga je nuno shvatiti pratvari, bilo jednu
bilo vie. Drago je bivstvo nepokretno, i tome neki kau
da je odjeljivo,

312

jedni ga dijele na dvoje, jedni u jednu narav stav- 35 ljaju oblike i


matematike stvari, jedni pak od tih priznaju samo matematike
stvari.6 Prva dva pripadaju naravoslovlju (jer su prema kretanju), a
posljednje drugoj znanosti, ako im svima nije za- 1069 l jedniko
nikakvo poelo.
* Ta tri nazora zastupali su Platon, Ksenokrat i Speusip.
' To jest: protivna svojstva.
* Anaksagora, fr. 1.
' Ova je reenica prevedena prema D. Rossu. Kako kae H.
Tredennick, Aristotel hoe rei: u svakom od spomenutih
misaonih sustava, u kojima je rije tvarnom naelu u stanju
pratvari, trebalo je rei kako je posrijedi samo bitak po
monosti (ili mogunosti).
Sjetilno bivstvo je promjembeno. Ako promjena biva iz opreka ili
'meustvari' ali ne iz svih opreka (jer neto 'ne bijelo' je i glas), nego
samo iz 5 protivnosti, nuno je da bude u podlozi neto koje se mijenja u
protivtinu, jer se same protimbe ne 2 mijenjaju.7 Uz to, neto ustrajava,
dok protivnost ne ustrajava. Postoji dakle neto tree mimo protivnosti,
tvar. Ako su tako etiri promjene, ili prema 'to' ili prema 'kako' ili
'koliko' ili 'gdje', i (promjena je) jednostavni nastanak i nestanak prema
10 nekom 'ovome', a ona prema 'koliko' porast je i smanjivanje, dok je
preinaka ona prema trpnosti, te nonja ona prema mjestu, onda promjene
moraju biti prema svakome pojedinanome upravo u protivtine. Stoga je
nuno da se mijenja tvar koja je uzmona oboje. A budui je bie
dvostruko, 15 sve se mijenja iz onoga to je mogunou bie u bie
djelatnou (kao iz Tjijeloga' mogunou u 'bijelo' djelatnou, i slino i
pri porastu i smanjivanju), tako te ne samo da moe togod prema
prigotku nastati iz nebia nego i sve stvari nastaju iz bia, ali
mogunou bia, a djelatnou iz ne- 20 bia. A to je ono Anaksagorino
jedno; jer mjesto njegova 'sve stvari bijahu zajedno** i Empedoklo-ve i
Anaksimandrove 'mjeavine' i onoga to kae Demokrit bolje je rei
'sve stvari bijahu mo-nou, ali ne djelatnou'.' Tako te su oni morali
pojmiti tvar. Jer sve stvari koje se mijenjaju imaju tvar, ali razliitu; i od
vjenih stvari one koje
25 nisu 'rodljive' a jesu pokretljive
premjetanjem (imaju tvar), ali ne onu 'rodljivu', nego za Otkuda' i
"kamo'.
[[Mogao bi tkogod dvojiti iz kakvoga nebia biva nastanak; jer nebie
se kae trostruko10
11
.]] Ako togod biva mogunou, ipak ne po onoj za bilo to, nego ono
drukije nastaje iz drukijega; niti je pak dostatno irei kako 'sve stvari
bijahu zajedno', jer se one razlikuju tvarju; zbog ega bi naime postale 30
bezbrojne, i ne jedno? Jer um je jedan, tako te ako je i tvar jedna,
djelatnou bi nastajalo samo ono emu tvar bijae mogunou. Tri su
dakle uzroka i tri poela; dvoje je sama protivtina, od koje je jedno
pojam i oblik a drugo lienost, dok je tree tvar.

313

" To jest: tvar koja doputa gibanje od jednog mjesta do


drugog.

11

Podrazumijeva se: nijek bia, lanost i mogunost; usp. XrV, II 10.


" Misli se: posljednja tvar i posljednji oblik (p. p.). " Vidi
tumaenje nazivka , kao 'pose-bak' ili
'samotijek'.

A zatim, ne nastaje ni tvar ni oblik, mislim oni 35 posljednji.12 Jer sve


to se mijenja jest neto, od neega i u neto. Ono od ega (ili po emu)
se 1070 a mijenja prvo je pokretalo; ono to se mijenja je tvar, a ono u
to se mijenja je oblik. I otii e se u beskonano, ako ne samo to mjed
postane okrugla nego postane i okrugloa i mjed; stoga je nuno negdje
stari. I zatim, svako pojedino bivstvo nastaje iz ega istoimenog (jer
bivstva su i stvari po naravi i druge). Stvari dakle nastaju ili 5 umijeem
ili naravlju ili sluajem ili 'posepkom'.13 Umijee je pak poelo u emu
drugome, dok je

narav poelo u sebi samome (jer ovjek raa ovjeka)14, a ostali uzroci su
tek lienosti tih (poela).
Bivstva su tri: jedno je tvar, koja je neto Ovo'
zbog pojavnosti (jer sve stvari koje su dodirom a 10
ne srastom te" su tvar i podmet); drugo je narav
koja je togod 'ovo' i stanje u koje se kree; dok
je tree ono to je iz tih sastavljeno prema pojedinanome,
kao
Sokrat
ili
Kalija.
U
nekim
sluajevima
togod
'ovo'
ne
postoji
mimo
sloenog
bivstva, kao oblik kue, osim kao samo umijee (niti
pak ti oblici imaju nastanka i nestanka, nego ne- 15
kim drugim nainom i bivaju i ne bivaju 15: i kua
bez tvari i zdravlje i sve to je prema umijeu),
ve ako postoji, onda u onima to su po naravi.
Zbog toga i nije loe Platon rekao kako oblika ima
onoliko
koliko
i
vrsta
'neravnina'16,
ukoliko
uope
postoje takvi oblici, ali ne od stvari kao to su
oganj, meso, glava; jer sve su tS tvar, i to ponajvie ona posljednja tvar, bivstvo.
20
14
Komentatori
(Aleksandar,
Ross
i
drugi)
dre
kako reeno nije dobar primjer, jer naelo raanja nije
u djetetu, nego u ocu. A odredba same naravi pristaje
bolje
ostalim
naravnim
pojavama,
kao
npr.

314

rastu. Ali mogue je da Aristotel poistovjeuje dijete


i roditelja zbog toga to je potomak u stanovitu smislu dio roditelja (p. p.).
15
To jest: u umu graditelja ili lijenika (. .).
" Doslovce: 'stvari koje su naravlju' ili 'prirodnih stvari' (p.
p.).

17

Gr. ; lat. tanquam antea ortae; engl. preexistent


things (things preceding the ef f e ct s); fran. etant anterieurs a leurs
ef f e ct s; njem. Dasjenige besteht schon vorweg; rus. ,
; novogr. (kao
da su nekako prije postojali).

Pokretaki uzroci bivaju kao 'prethodnine'17, doim oni koji su kao


pojam bivaju istodobno. Jer kad ovjek ozdravljuje, tada i zdravlje biva, i
lik mjedene kugle istodobno s mjedenom kuglom. [[Ako pak i poslije
neto preostaje, treba razvidjeti. Jer u nekim sluajevima nita to ne
prijei, kao 25 ako je dua takva, ali ne sva, nego um, budui da
Je moda nemogue da sva preostaje.]] Bjelodano je dakle kako
zbog toga nikako ne trebaju bivati ideje, jer ovjek raa ovjeka,
onaj koji je pojedinaan nekoga (odreenog). Te slino i u umijeima, jer je lijeniko umijee pojam18 zdravlja. 30
4 Uzroci i poela drukijih stvari jednim su nainom drukiji, jednim pak
kae li tkogod openito i prema nalii oni su isti svima
stvarima. Jer mogao bi tkogod dvoumiti jesu li drukiji ili isti poela
i pratvari bivstvima i odnoajima, te slino to se tie svakog

315

pojedinog od priroka. Ali je besmisleno ako su isti svima. Jer tada e


se od 35 istih sastojati i odnoaji i bivstvo. A to e to onda biti? Jer
mimo bivstva i ostalih iskaza 19 ne postoji 1070 b nita zajedniko, i
pratvar je prvotnija (ili prije) od stvari koja je pratvar. A ni bivstvo
nije pratvar odnoajima, niti je koji od tih pratvar biv-stva. Uz to,
kako mogu svima stvarima biti iste pratvari? Jer ni jedna od pratvari
ne moe biti 5 ista s onim Sto je sloeno od pratvari, kao BA s ili
A. [[Stoga ni jedna od 'miljevina'20 kao bie ili jedno nije
pratvar, jer te su prisutne u svakoj pojedinoj i meu sloevinama.]]
Stoga ni jedna od pratvari nee biti ni bivstvo ni odnoaj;
" Ve poznata vieznanica [ ovdje je prevedena razliito: lat.
nzn'o; engl. the formula (or the formal cause); fran. la forme; njem.
der Begri f f ; rus. (. .).
Aristotel OVdje ima , koje je esto isto to i
i , u znaenju praedicamentum, ali poradi
potrebne razlike dotini se nazivak prevodi kao iskaz; inae je tu:
quae praedicantur; engl. other predicable categories (or other
categories); fran. autres pridicaments; njem. andere Kategorien; rus.
podbt .
" Gr. ro uputno je prevesti ili Bazalinom 'miljevinom' ili
slinim iskovkom kao razumnina', jer je posrijedi tehnika rije za
apstraktne nazivke nasuprot sjetilnim pojedinanostima. Inae je
ovdje: lat. intellectualia; engl. intelligibles; fran. ilement intelligible; njem. Intetligible; rus. . Novogr.
zadrava (pojmovno, miljeno).
a nuno je da bude. Dakle svima stvarima nisu iste pratvari. Ili kako
pak kaemo jednom jesu 10 a jednom nisu, npr. moda u sjetilnih
tjelesa, kao oblik toplo i drugim nainom hladno kao lienost; kao tvar
pak ono to je takvih svojstava mogunou prvo po sebi; a bivstva su i
te stvari i one sastavljene 21 od tih, kojima su ove poela, ili ako togod iz
toploga i hladnoga postaje jedno, poput mesa ili kosti, jer nuno je da
bude od tih druk- 15 ije ono nastalo.22 Dakle, tima su stvarima iste pratvari i poela (iako su drukijima drukije), ali se ne moe rei kako ih
sve imaju tako, nego samo po nalii, kao kad bi tkogod rekao da postoje
tri poela: oblik, lienost i tvar. Ali je svako 20 pojedino od tih drokije
za svaki pojedini rod, kao to su u bojama "bijalo', 'crno' i 'povrina', ili
pak 'svjetlost', 'tmina', 'zrak', od kojih se sastoje dan i no.
" Ovo se bjelodano tie pratvari; jer oganj i zrak su topla
tvar, a voda i zemlja hladna tvar.

Gr. 6; lat. illud quod factum est; engl. the product; fran.
l'etre produit; njem. das Gewor-dene; rus. ; novogr. ti
yiv6pevov (proizvod).
a
Gr. ; lat. sistens; engl. which brings a thing to rest (producing
rest); fran. l'etre... mettant en repos; njem. als zur Ruke bringend; rus.
, npu- ; u novogr. prijevodu je *)
T
*?S (poelo zaustavljanja).

316

Budui nisu samo prisutnine uzroci nego i togod od izvanjskih stvari,


kao pokretalo, bjelodano je kako su drukiji poelo i pratvar, ali su oboje
uzroci [i na te se razdjeljuje poelo], i ono koje je kao 'pokreue' idi
'ustavljajue'23 nekakvo je poelo i bivstvo. Tako te su prema nalii tri
pratvari 25 a etiri uzroka i poela, ali su razliiti u razliitome, i prvi
uzrok kao pokretalo razliit je u razliitim (sluajevima). Zdravlje,
bolest, tijelo pokretalo je lijeniko umijee. Oblik, neki 'ovakav'
nered, opeke pokretalo je graditeljsko umijee. 30 I budui je
pokretalo u naravninama <istovrsno kao) ovjeku ovjek, a u stvarima
koje su po miljenju (pokretalo je) oblik ili njegova protivnost.
bit e na neki nain tri uzroka, na drugi opet etiri.
Jer
lijeniko
umijee
nekako
je
zdravlje,
a
graditeljsko umijee oblik kue, i ovjek rada ovjeka; uz to, postoji mimo tih i ono koje je kao
prvo od svih stvari pokretalo svega24.
35
5

Budui su jedne stvari izdvojine25 a druge neizdvojine24, bivstva su te prve. I zbog toga su svim 1071 a stvarima
isti uzroci27, jer bez bivstava ne postoje ni trpnosti ni kretanja. I dalje,
ti28 e vjerojatno biti dua i tijelo, ili um, udnja i tijelo.
Uz to, drugim nainom prema nalii poela su ista, kao
djelatnost i mogunost, ali i te su 5 drukije u drukijim stvarima i
drukijim nainom. Jer u nekim sluajevima ista stvar biva jednom
djelatnou, a jednom mogunou, kao vino, meso ili ovjek (jer i te
potpadaju pod nareene uzroke29; oblik, naime, opstoji djelatnou,
ako je izdvojiv, a i sloevina iz obojega, te lienost, kao tmina
bolest, dok tvar opstoji monou', jer 10

Misli se na 'prvog pokretnika' (doslovno 'prvo pokretalo' ili


'pokreue'). Vidi ranije tumaenje nazivka
& .
a

Gr. ; lat. separabilia; engl. things that can exist in


separation (or .... can exist apart); fran. etres separs; njem.
setbst&ndig abtrennbar; rus. -; hrv. izdvojine ili
'izdvojene'.
* Gr. * ; lat. inseparabilia; engl. things that cannot exist
in separation (or...cannot exht apart); fran. etres ...ne sont pas
separes; njem. nicht selbst-stdndig abtrennbar; rus. ;
inae oba dotina nazivka ruski prijevod zamjenjuje ovako:
ordenbHo, a ; hrv. neizdvojine ili
'neizdvojene'.
" To jest: uzroci bivstva uzroci su svih stvari (D. R.).
" H. Tredennick tu pretpostavlja kako Aristotel misli na ivotinje i
ljudska bia, koji su bivstva u najistaknutijem smislu. Samo ti znai
'uzroci'.
" Razdioba na mogunost i djelatnost u izravnu je odnosu prema
prethodnoj razdiobi na tvar, oblik i lienost (D. R.).
to je ono koje je 'uzmono' postati oboje 30). Ali drukije se djelatnou i
mogunou razlikuju u sluajevima u kojima nije ista tvar, u nekima od
kojih oblik nije isti nego je razliit, kao to su ovjeku uzrok pratvari

317

oganj i zemlja kao tvar i vlastiti oblik, te uz to togod drugo izvana,


npr. otac, pa mimo tih Sunce i njegov nakoeni 15 krug31, koji nisu ni
tvar, ni oblik, ni lienost, ni istovrsni, ali su pokretala32.
Uz to, treba vidjeti kako se nekim uzrocima moe govoriti openito,
a nekima ne. Od svih stvari prva poela su ono to je djelatnou prvo
'ovo' i ono drugo to je mogunou. Zbog toga opi uzroci 33 ne postoje.
Jer pojedinano je uz- 20 rok pojedinanima. Naime: ovjek jest poelo
ovjeka uope, ali ne postoji nikakav sveopi ovjek, nego je Pelej
poelo Ahila, i tvoj otac tebe, i Ovo' odreeno ovome BA, ali u
cijelosti je poelo od BA naprosto.
To jest: moe poprimiti bilo koje od protivnih svojstava, ili
po obliku ili po lienosti. " Misli se 'ekliptika'.

n
Aristotel razluuje (prema D. Rossu) dva naina kojima se stvari
mogu odnositi kao 'monost' i 'djelatnost' (mogunost i zbiljnost). I. Ista
stvar je mogunou ono to je poslije djelatnou. II. Ali jedna stvar se
moe zvati mogunost a druga zbiljnost, iako nemaju nita zajedniko.
Tu su i gotovo jednaki uzroku i uinku, a monost je
zapravo 'monost prema kretanju' (vidi IX 1). Sunce, koje se kree u
ekliptici, pribliava se Zemlji ljeti, i tako uzrokuje raanje (nastajanje),
dok se udaljuje od Zemlje zimi uzrokujui propadanje (nestajanje); tako
je Sunevo kretanje i 'monost' svakog ovjeka koji se raa.

To jest: oni kojima se ve govorilo (I 17).

I zatim, ak ako su uzroci bivstava i pratvari (inae razliiti u


razliitima) sveopi, kako je reeno, stvarima koje nisu u istome rodu
boja- 25 ma, zvucima, bivstvima, kolikoama ti su razliiti, osim
prema nalii; doim onima koje su u istoj vrsti uzroci su drukiji, ali ne
vrstom, nego zbog toga to su uzroci pojedinanima razliiti; jer tvoja
tvar i oblik i pokreta razliiti su od mojih, dok su po opem pojmu isti.
Istrauje li se to su poela ili pratvari bivstvi- 30 ma, odnoajima
i kakvoama, jesu isti ili razliiti, jasno je da kad se mnogovrsno
upotrebljuju, isti su za svaku pojedinanost; doim kad se razlue,
nisu isti, nego su razliiti, osim to su isti za sve 'ovim' (stanovitim)
nainom. A tim nainom su isti ili prema nalii, jer sve ima tvar,
oblik, lienost, pokretalo; ili tim nainom to su uzroci bivstava kao
uzroci svih stvari, jer ukinu li se bivstva, ukidaju se sve stvari; uz to,
ono to je 35 prvo svrnou34 (uzrok je svima stvarima). Doim
drugim nainom, prvi uzroci su razliiti, i onoliko ih je koliko ima

318

protivnosti koje se ne kazuju ni kao rodovi, niti pak mnogovrsno35; i,


uz to, razliite su i tvari. Reeno je dakle koja su i ko- 1071 b lika
poela osjetnina, te kojim su nainom ista a kojim razliita.
6 Budui ono bijahu36 tri bivstva, dva naravna i jedno nepokretno, upravo
tome treba rei kako je nuno da biva neko vjeno i nepokretno
bivstvo. Jer bivstva su prva od bia, i ako su ona sva 5 propadljiva,
onda su i sve stvari propadljive. Ali nemogue je da kretanje bilo
nastaje bilo propada (jer ono uvijek bijae) 37; a isto tako ni vrijeme.
Jer ne moe biti prije i poslije ako ne postoji vrijeme.38 Dakle, i
kretanje je isto tako neprekidno kao i vrijeme, jer vrijeme je Hi isto
to i kretanje ili je kakva njegova trpnost. I nema neprekidna kretanja
osim onoga to je prema mjestu, a od 10 toga je neprekidno jedino
ono koje je kruno.

To jest: prvo pokretalo (ili pokreta). To jest: u vie razliitih


znaenja; naime, kao pojedinani oblici i lienosti pojedinanih
stvari. Usp. 1059 a 30. 17 Usp. Fizika, VIII 13.
31
Pretpostavi li se da vrijeme bijae nastalo, proizlazi da prije nije
bilo nikakva vremena, ali sam nazivak 'prije' ukljuuje vrijeme. Isto
se primjenjuje i na propadljivost vremena (. .).
Nu ako ak i biva togod pokretako ili tvori-teljsko, ali nije i neto
djelujue, nee biti kretanja. Jer ono to ima 'monost' moe je i ne udjeloviti. Nee stoga nita koristiti ako i nainimo vjena bivstva poput
onih to postavljaju oblike ukoliko ne bude prisutno neko poelo koje
15 je uzmono39 mijenjati (neto). Dapae, ak ni to nije dostatno, kao ni
kakvo drugo bivstvo mimo oblika; jer ne bude li ono djelovalo, nee biti
kretanja. Uz to, ak i ako bude djelovalo, (ipak nee biti dostatno) ako je
njegovo bivstvo mogunost; jer nee biti vjenog kretanja, budui da ono
koje biva mogunou moe i ne bivati. Mora dakle postojati neko takvo
poelo kojemu je bivstvo dje- 20 latnost. Uz to, ta bivstva40 trebaju biti
bez tvari, jer ona moraju biti vjena, ako je ita vjeno. Stoga ona
bivaju41 djelatnou.
Samo tu je i dvojba, jer se ini kako svako 'djelujue' 42 moe
(djelovati), dok sve to je uzmono (djelovati) ne djeluje, tako te je
mogunost prvotna. Ali ako je to tako, nee bivati ni jedno 25 od bia, jer
je mogue da neto bude uzmono bivati, ali da jo ne bude.
* A takvo poelo, prema Aristotelu, ne postoji, kako
ustvruje H. Tredennick; usp. I, VII 4.

41
41

Misli se i na pokretae nebeskih sfera.


Ili 'moraju bivati' zbiljnou.

319

Gr. rt ; lat. agens; engl. which actuallv


functions (or everything that acts); fran. ce qui agit; njem.
das Wirkliche; rus. -;
novogrki , jt (ono koje djeluje).

41

Heziod, Djela i dani, 17.


Anaksagora, fr. 1 (usp. II 3).
* Gr. znai i drvo (uma) i graa i gradivo i tvar, pa
se stoga i ovdje prijevod razlikuje: lat. ma-teria; engl.
wood; fran. le bois brut; njem. der St of f ; rus. ,
.
44

Pa ipak, prihvati li se ono kako govore bogo-slovci kojima sve nastaje


iz noi43, ili pak kao na-ravoslovci kojima 'sve stvari bijahu zajedno' 44, izlazi isto nemogue. Jer kako e se kretati, ako nee biti kakva uzroka
djelatnou? Jer tvar45 ne
44

Smisao je da sjemenje djeluje na zemlju, a ljudska klica (ili sjeme) na


mjesenicu. 47 Usp. I, IV 12, De Caelo, 300 b 8. 44 Vidi Platon, Time], 30
34. " Usp. Vedar, 245 C; Zakoni, 894 E. " Usp. Time], 34 B. 11 Usp.
1071 b 2226.

Ili: kaos (gr. ) kao 'miljeni bezoblini pra-poetak stvari i


svijeta' (p. p.). u To jest: sfera zvijezda stajaica. 14 To jest: Sunce.
e pokretati sebe samu, nego to ini graditeljstvo, 30 niti pak mjesenica
niti Zemlja, nego (djeluju) sjemenje i iklica 46. Zbog toga neki postavljaju
vjenu djelatnost, kao Leuikip47 i Platon**. Jer kau kako uvijek biva
kretanje. Ali zbog ega i kakvo je to ne kau; niti pak ako je ovim ili
onim nainom, koji je uzrok. Jer nita se ne kree onako 'kako se dogodi',
nego uvijek mora biti prisutno togod, kao to se sada neto kree
naravlju na 35 jedan nain, a na drugi po sili ili s pomou uma ili ega
drugoga. I zatim, koje je kretanje prvotno? Jer to se neopisivo mnogo
razlikuje. Ali ni Platonu nije uvijek mogue rei to je ono koje katkad
smatra poelom (kretanja), naime: ono koje samo sebe pokree49; jer, kao
to kae, dua je 1072 a potonja i istodobna s nebom.50 Mniti kako je mogunost prije djelatnosti, jednim je nainom ispravno a drugim nije (i ve
je reeno kako)51. Da je djelatnost prvotna, posvjedouje Anaksagora (jer
um je djelatnost), te Empedoklova ljubav i svaa, 5 i oni koji govore
kako uvijek biva kretanje, kao Leukip; tako te ne bijae beskonano

320

vremena pra-mete52 ili no, nego su postojale uvijek iste stvari ili po
kruenju ili nekako drukije, ukoliko je djelatnost prije mogunosti.
<Naime, ako je uvijek isto kruenjem, mora neto 55 uvijek ostajati koje
tako djeluje; ako e pak biti nastanak i nestanak, mo- 10 ra bivati neto
drugo54 koje uvijek djeluje drukije i drukije. Stoga to jednim nainom
mora djelovati samo po sebi, jednim opet po drugome; dakle, ili prema
drukijem ili prema prvome. A nuno je da bude prema tome: jer (prvo)
je uzrok i ovome i onome. Zbog toga je bolje rei prvo, jer ono i bijae
uzrok da se to uvijek tako ponaa55, 15 a neto drugo da bude drukije,
ali oboje opet oito (uzrok) da se uvijek ponaa drukije. 56 Dakle, tako se
i ponaaju kretanja. Zato onda treba traiti druga poela?
55

To jest: 'uzrok neprestanog gibanja'.


To jest: 'oboje su uzrok vjeite raznovrsnosti'.
57
Pogl. VI 6.
5
' Pogl. II 2, 3.
" Podrazumijeva se 'izvanjska sfera svemira, ona u kojoj su
smjetene zvijezde stajaice'.
54

Gr. tb doe*t6v; lat. appetibile; engl. the object of desire; fran. le


desirable; njem. das Erstrebte; rus. ; hrv. udljivo ili
ueno.61
Gr. tb 6, lat. intelligibile; engl. the object of thought; fran.
l'intelligible; njem. das Erkennbare; rus. ; hrv.
spoznatljivo ili miljeno.
42
Gr. &; lat. expetibile; engl. the object of appetite; fran.
l'objet de l'appetit; njem. Gegen-stand des Begehrens; rus. ;
-.

Gr. ; lat. voluntate expetibile; engl. the object of rational will


(or wish); fran. l'objet premier de la volonte raisonnable; njem.
Gegenstand des Wil-lens; rus. , .
64
To pokazuje kako elja uope (od koje su udnja i volja nerazumski i
razumski aspekti) ima za predmet dobro (lijepo), prema . .
7 A budui se tako i moe (i ako nije tako, sve e biti iz 'noi' 57 i onoga

321

'sve stvari zajedno' te iz 'nebitka')58, nek su te stvari tako razrijeene. Postoji, dakle, neto to se kree, neprekidriim kre- 20 tanjem, a koje je ono
kruno (i to je bjelodano ne samo prema pojmu nego i djelom), tako te bi
prvo nebo59 bilo vjeno. A postoji i neto koje ga pokree. I budui je
stvar koja se kree i koja pokree neto srednje... jest i neto koje
pokree a nije pokrenuto, i koje je vjeno, bivstvo i djelatnost. Tim
nainom pokree ono to je udljivo60 25 i spoznatljivo61, jer nepokrenuti
pokreu. A njihove prvotnine su iste. Jer 'ueno'62 je prividno lijepo, dok
je 'eljeno'61 prvo ono zbiljsko lijepo.Mi udimo togod vie zbog toga
jer tako mnijemo negoli mnijemo zato to udimo; jer miljenje je 30
poelo. To jest; um se pokree od 'onoga to je miljeno', a drugi stupac
protivnosti64
65

po sebi je 'ono miljeno'. U tome stupcu bivstvo je prvo, a od njega


opet ono koje je jednostavno i opstoji prema djelatnosti (uz to, jedno i
jednostavno nisu isto, jer jedno oznauje mjeru, dok jednostavno kako se
to isto ponaa). Ali i ono lijepo i ono po sebi samome 'poeljno'66 nalaze
se u istome stupcu, a uvijek je najbolje, ili je nalino (analogno) 35 tome,
ono koje je prvo67.

Vidi A. 986a 23.


" Gr. ; lat. expetibile; engl. desirable; fran. le
Ddsirable; njem. Erstrebbare; rus. -,
. U novogrkome to je proireno u 'ono to
zbog sebe samoga ima prednost pred ime'.
" Prema Aristotelu 'ueno' je ono to je dobro (lijepo,
}. Pozitivna strana stupca (obrasca) protivnosti
predstavlja prema D. Rossu predmet misli, a prvi
termin je jednostavna 'djelatna sunost' (zbiljsko bivstvo).
Ali i predmet elje, koji je lijepo, na istoj je strani stupca, te
stoga prvi lan te liste (prvotni predmet misli) mora biti
prvotni predmet elje.
** To jest: 'cilj' ili 'svrni uzrok'.
** Ili: 'ljubljeno' (gr. ); lat. id quod amatur;
engl. as being loved; fran. objet de l'amour; njem. wie ein
Geliebtes; rus. inae >(), a na ovome
mjestu u prijevodu [}; novogr.
%* (& (kao ono koje je ljubljeno
...).

A da je ono 'poradi ega'65 meu nepokretninama 1072 b pokazuje


sama razludba (znaenja); jer postoji cilj za neto i od neega, i jedan
jest dok drugi nije (nepokretnina). Taj (svrni uzrok) pokree kao
'voljeno'69, dok ostale stvari pokreu pokrenute. A ako se togod kree,
ono moe biti i drukije (nego to jest); tako te, ako je prva nonja 5
djelatnost, onda ono70 koje se kree moe tako biti i drukije, i to prema
mjestu, ako i ne prema bivstvu. Ali budui postoji neto koje pokree a
samo je nepokretno, i to biva djelatnou, ono se nikako ne moe
drukije ponaati. Jer nonja je prva od promjena, a od nje opet ona koja
je kruna; nju pak pokree dotino (pokretalo) 71. Ono dakle po- 10 'stoji
iz nunosti. I kao nunost ono je dobro, te je tako i poelo. Jer ono

322

'nuno' je tolikostruko: ono koje je po prisili jer je protiv poriva, ono bez
ega ne moe biti dobra, ono to ne moe biti drukije nego
jednostavno.72

ili: 'nebo' (. .).


Ili: 'prvi pokreta'. Kad bi to 'pokretalo' imalo ikakva kretanja, imalo
bi ono prvo. Ali prema D. Rossu ono ga proizvodi, te ne moe
sudjelovati u njemu; jer kad bi sudjelovalo, morali bismo potraiti neto
to je prije 'prvog pokretaa' i pridaje mu to kretanje.
71
Usp. V 5.
" Vidi tome Nikomahova etika, X 4.
n

74

Budui
je
'prvi
pokreta'
ista
djelatnost,
te
posjeduje ili prije jest najvii oblik ivota, Aristotel ga
poistovjeuje
s
najviom
zbiljnou
(ili
djelatnou)
s istim miljenjem (. .).
75
To jest: spoznaje ili razumijeva.
74
Gr. Ji ; lat. assumptio; engl. participation (or shares the
nature of ); fran. en saissant; njem. Ergreifung; rus. .
U novogr.
(obuhvaajui kao sadraj .. .).

323

Od takvoga dakle poela ovise i nebo i narav. A njegov nain ivota


onaj je najbolji, kakav je nama tek malo vremena; jer njemu je uvijek
takav (to 15 je pak nama nemogue), budui da je i uitak njegova
djelatnost.73 (I zbog toga su bdjenje, osjeanje, miljenje najugodniji, dok
su nade i uspomene takve zbog njih.) Miljenje po sebi samome bavi se
onim to je po sebi najbolje, i ono koje je to najvie onim to je takvo
najvie74 Um samoga sebe 'umuje'75 prema ddonitvu76 u miljenome. Jer
20 on postaje ono 'miljeno' dodirujui i umujui, tako te je isto um i
'miljeno'; naime: ono to moe primiti miljeno i bivstvo to je um,
koji djeluje posjedujui miljeno, tako te je ovo vie od onoga" koje se
ini da um ima, pa je misaono promatranje ono to je najugodnije i
najbolje. Ako je dakle u stanju takva dobra Bog uvijek, kao to smo mi
katkada, divljenja je dostojan; ako je jo 25 i vie, onda je jo dostojniji
divljenja. Ali On jest tako. I ivot je u njemu prisutan; jer djelatnost uma
je ivot, a On je ta djelatnost, i Njegova djelatnost po sebi ivot je
najbolji i vjeni. Stoga kaemo da je Bog iv, vjean, najbolji, tako te su
ivot i vrijeme neprekidno i vjeno prisutni u Bogu. Jer to jest Bog.

Oni pak koji pretpostavljaju, kao pitagorejci i 30 Speusip, kako


najljepe i najbolje ne postoje u poetku78 (zbog toga to su i biljkama i
ivotinjama poela i uzroci, dok su lijepo i savreno u onima to su iz
njih79) ne misle ispravno. Jer sjeme 35 potjee od drugih, prvotnih i
savrenih, pa prvo nije sjeme, nego ono to je savreno, kao kad bi 1073
a tkogod rekao da je ovjek prije sjemena, ne onaj to je iz toga nastao,
nego onaj drugi od kojega je sjeme.
" To jest: Ono koje je tek mogunost primanja'.
" Vidi tumaenje nazivka , koji je i poelo i poetak,
to ovdje treba posebice imati na umu (p.p.).
" To jest: sama ivotinja ili biljka ljepa je i savrenija od
sjemena (D. R.).

Iz toga to je reeno oito je da postoji neko bivstvo koje je vjeno,


nepokretno i odvojeno od osjetnina; isto je tako pokazano kako to
bivstvo 5 ne moe imati nikakve veliine, nego je nepodijeljeno i
nedjeljivo (jer ono pokree na beskonano vrijeme, a nita to je konano
nema beskonanu nunost; i budui je svaka veliina ili beskonana Hi
konana, ono zbog toga ne bi moglo imati ogra- 10 nienu veliinu, a ni
beskonanu opet zbog toga jer uope ne postoji nikakva beskonana
veliina). Ono je, uz to, i netrpno i nepromjenljivo; jer sva su druga
kretanja potonja u odnosu na ono koje je prema mjestu. Tako je dakle
jasno zato se te stvari ponaaju na taj nain.

8 Ne smije se smetnuti s uma: treba ii postaviti jedno takvo bivstvo ili

vie njih, i koliko, ali valja spomenuti i miljenja drugih, da samoj


15 mnoini (bivstava) ne rekoe nita to bi se jasno izreklo.
Pretpostavka idejama nema nikakvo tome svojstveno razmatranje

324

(jer oni koji zagovaraju ideje nazivaju brojeve idejama, te


brojevima govore jednom kao neogranienim a jednom kao da su
ogranieni brojem deset;80 ali zbog kojega je 20 uzroka toliko
mnotvo brojeva, ne kae se nita s dokaznom ozbiljnou). Mi
meutim trebamo govoriti na osnovu onoga to je ve postavljeno i
razluenu.
10
Usp. XIII, VIII 17, 20. Posrijedi je ostatak pitago-rejskog nauka.
Oita je i veza s Platonom (vidi Fizika, 206b 32).
" To jest: 'vidljivo dnevno kruno gibanje neba'.

u
To jest: planeta (prijehodnica, ophodnica, lutaju-a ili putujua
zvijezda).
Vidi Fizika, VIII d, 9; De Caelo, I 2; II 38.
" Podrazumijevaju se i zvijezde stajaice i prije-hodnice (ili
planete).

Jer poelo, i ono koje je prvo meu biima, nepokretno je i po sebi i


prema prigotku, ali je ono 25 koje .pokree prvotnim, vjenim i jednim
kretanjem. A budui je nuno da se 'pokretano' pokree od nekoga, i
nuno je da prvotno pokretalo bude po sebi nepokretno, te da se vjeno
kretanje pokree od neega vjenoga i ono jedno od jednoga; i vidimo
mimo jednostavnog premjetanja svemira81, koje kaemo da pokree
prvotno i nepokretno bivstvo, i ostala vjena premjetanja kao ona pri30 jehodnica82 (jer je vjeno i neustavljivo tijelo koje se kree u krugu;
emu je dokazano u prirodoslovnim raspravama)83 nuno je da svako
pojedino od tih premjetanja pokree bivstvo po sebi nepokretno i
vjeno. Jer narav zvijezda84 je vjena, budui je ona nekakvo bivstvo, a
pokretalo je vje- 35 no i prvomije od pokrenutoga, i ono to je prvotno
(ili prije) od bivstva mora biti bivstvo. Jasno je dakle kako je nuno da
bude i isto toliko bivstava,85 po naravi vjenih i po sebi nepokretnih, te
bez veliine, a zbog prije spomenutog uzroka.Jasno je dakle kako su
(pokretala) bivstva i da 1073 b je jedno od njih prvo a jedno drugo, i
prema istom poretku kakav je i premjetajima zvijezda. Ali mnoinu tih
premjetaja treba razvidjeti s pomou one meu matematikim
znanostima koja je najsrodnija filozofiji, to jest s pomou zvjez-darstva;
jer ta znanost promatra osjetilno ali vje- 5 no bivstvo, dok se ostale ne
bave nikakvim bivstvom, na primjer ili znanost brojevima ili pak
geometrija. A da je nonji vie negoli 'noevina'86
87

, jasno je i onima to su se imalo pozabavili time (jer svaka od lutajuih


zvijezda ima vie od jedne takve nonje). Doim to se tie toga koliko je
10 takvih (gibanja), navodimo sada ono to kau neki matematici a

325

poradi sama shvaanja kako bismo razmiljanjem pojmili neku


odreenu mnoinu. A preostalo dijelom moramo sami istraivati,
'dijelom pak doznavati od drugih istrai- 15 vaa; i pojavi li se u tih koji
se time bave togod usuprot ovome reenome, tovati treba i jedno i
drugo, ali pristati valja uz one koji su toniji.
" To jest: isto toliko koliko je i gibanja zvijezda. Vidi
VII 12, 13.

17
Misli se na 'nebeska tijela koja se kreu' ili 'koja bivaju noena';
otuda i ovaj rjei doslovak, a prema gr. <pep6f*eva; lat. quae feruntur;
engl. the bodies that move in space (or. . . that are moved); fran. les
corps mus; njem. die bewegten Korper; rus. -
. Vidi ranije tumaenje pojma (nonja, putanja,
prijenos, premjetaj, premjetanje).
" Eudokso iz Knida (408355. pr. .), Platonov uenik
i sljedbenik; glasovit matematik.

Eudokso88 je postavio da nonja (ili premjetanj e) i Sunca i Mjeseca,


u oba sluaja, biva u tri

326

25
30
Okruglice'w, od kojih je prva ona zvijezda stajaica, druga se (okree)
kroza sredinu Suncopasa, dok je trea u krugu to je nagnut preko
irine Suncopasa (ali je nagnutiji krug u kojem biva noen Mjesec
negoli onaj u kojem se kree Sunce). Uz to, svaka je od lutajuih
zvijezda u etiri okruglice, a od tih su prva i druga iste 90 kao i one
prije (jer okruglica zvijezda stajaica ona je to nosi sve ostale, a ona
to je u poretku ispod , i ima nonju to je prema sredini
Suncopasa, zajednika je svima), dok su treoj stoeri svih
prijehodnica u krugu to sijee sredinu Suncopasa; a nonja etvrte
je u krugu to je nagnut prema sredini tree. I dok u treoj okruglici
ostale (prijehodnice) imaju vlastite stoere, Veneri i Merkuru su isti.

Gr. ; lat. sphaera; engl. sphere; fran. sphare; njem.


Sphdre; rus. , , . Sam je nazivak inae
dvoznaan: ili naprosto 'krug-lja' ili 'nebeska sfera', to ovdje i jest
posrijedi, te otuda i mogui hrv. Driievod 'okruglica*, radi razlikovanja od prvog znaenja.
" To jest: imaju isto kretanje.

91
Kalip iz Kizika (oko 300. . Kr.), prema Simplici-iu, uz pomo
Aristotela, ispravio i razradio Eudoksovu teoriju.
n
Posrijedi su dakako astronomski pomoli (pojave ili pojavnosti).
Gr. ; lat. apparentia (ili auae apparent; engl. the
phenomena (or the observed facts); fran. phenomenes (apparences);
njem. Er-scheinungen; rus. obino , na ovome
mjestu ; novogr.
(datosti promatranja).

Kalip91 je pretpostavio isti poloaj okruglica kao i Eudokso [to jest


poredak razmaka], ali dok je Jupiteru i Saturnu pridao isti broj
okruglica, smatrae kako Suncu i Mjesecu treba dodati jo po 35
dvije, ako se hoe objasniti pomoli52, te svakoj od preostalih
prijehodnica jo po jednu. Ali je nuno, ako e se svima sloenim
okruglicama objasniti pomoli, da za svaku od prijehodnica budu
druge 1074 a okruglice i to po jedna manja (od svake prethodne)
to se okreu i uspostavljaju u isti poloaj prvu okruglicu zvijezde
koja se uvijek smjeta nie od dotine93; jer samo tako moe se tvo- 5
riti cjelokupna nonja prijehodnica. Budui je dakle okruglica u
kojima su noene same prijehod-nice za jedne94 osam, za jedne95
dvadeset i pet, i od tih se samo one ne moraju okretati u kojima je
noeno ono to je najnie smjeteno 96, onih to okreu prve dvije

327

20

(prijehodnice) bit e est, dok e onih za etiri posljednje biti


esnaest; a broj svih 10 njih, to onih koje nose97 to onih koje ih
okreu, bit e pedeset i pet. I ako se Suncu i Mjesecu ne pridaju
kretanja koja spomenusmo98, svih e okruglica biti etrdeset i
sedam.99 Dakle, mnoina okruglica nek je tolika, tako te je razlono
pretposta- 15 viti da je isto toliko i poela, to nepokretnih to
sjetilnih (a onome pak to je nuno mora se prepustiti neka govore
oni snaniji)100.
,s

To jest: kao kretanje iznutra, jer se svemir zamilja kao sustav


koncentrinih sfera koje okruuju zemlju, prema D. Rossu. A H.
Tredennick tvrdi kako Aristotel pokuava postaviti mehanike
odnoaje meu sferama, to Eudokso i Kalip nisu pokuavali.
* To jest: za Saturna i Jupitera.

Podrazumijevaju se sve ostale planete ('prijehodnice' ili


'ophodnice').
* To jest: najnie smjetena prijehodnica.
" To jest: one koje nose (pokreu) prijehodnice (ili
planete).
" Vidi 1073b 35.
" Prema nekim komentatorima (npr. . .) trebalo bi biti
etrdeset i devet sfera (ili okruglica).

Misli se: sposobniji mislioci.


Koja je prostorno gibanje (ili kretanje).

Ako ne moe biti nikakve nonje101 koja ne smjera prema nonji


zvijezde, i ako se uz to svaka narav i svako bivstvo to je netrpno i
samo je po sebi postiglo ono najbolje treba smatrati 20 svrhom,

328

onda nee biti nikakve druge naravi mimo tih, nego to mora biti broj
bivstava. Jer ako postoje druga, morala bi pokretati, budui da su
svrha nonje, ali je nemogue da bivaju druge nonje mimo
spomenutih. To je ono to je razlono pretpostaviti na temelju
'noevina'. Jer ako je sve
30
'nosee'102 poradi 'noenoga' po svojoj naravi i svaka je nonja poradi
kakve 'noevine', ni jedna nonja nee biti poradi sebe same, niti
poradi druge nonje, nego radi zvijezda. Jer ako bude nonja poradi
nonje, onda e i ta morati biti poradi neke druge; i tako, budui se ne
moe ii u beskonano, svrha e svake nonje biti neko od boanskih
tjelesa noenih nebom.
A bjelodano je da postoji jedno nebo. Jer ako bi bilo vie nebesa
kao i ljudi, poelo svakoga pojedinog bit e jedno oblikom, a brojem
mnoga. Ali sve stvari koje su brojem mnoge imaju rvar ( pojam
mnogih jedan je i isti, kao na primjer ovjeka, doim Sokrat je
jedan)103; ali prva bit104 35 nema tvari, jer je svrnost. Zbog toga je
jedno i pojimom i brojem prvo nepokretno pokretalo, a isto tako i ono
to je pokretano uvijek i neprekidno. I stoga je samo jedno nebo.105
1
Gr. tb ; lat. quod fert; engl. which moves; fran. moteur;
njem. das Bewegende; rus. , . Iako 4> (kako je
ve pokazano) moe znaiti i kretati se ili gibati, radi to tonijeg
prijenosa zadrava se izvorni oblik, koji je i u hrvatskom vieznaan
(p.p).
1(0
Pojmovna odredba (") jedna je i sveopa. Spoj toga (ili
oblika) s tvarju tvori pojedinano. Tako mnoina pojedinanosti
nastaje spojem istog oblika s razliitom tvari. Ili kako kae D.
Ross 'pojam' je zajedniki svim ljudima, stoga tvar mora biti ono
to Sokratu daje njegovu jedinstvenost.
,0
* To jest: 'ono to bijae biti' ili 'tostvo'.
105
Cini se da taj stavak pripada ranijem razdoblju Aristotelove
misli. A dokaz kako 'mnotvo' ukljuuje tvar nije u skladu s nazorom
da postoji 55 netvarnih pokretnika (. .),
"Kao predaja je prenoeno od naih pradavnih 1074 b predaka, te
ostavljeno potomcima u obliku prie, kako su nebeska tjelesa bogovi
i da Boansko obuhvaa cijelu narav. Ostalo je poslije pridodano onako bajoslovno radi nagovaranja svjetine te radi zakonske i zajednike
koristi; govore kako su tJ bo- 5 govi ovjekoliki ili nalik na neke
druge ivotinje, i ostale stvari susljedne i sline tima ve reenim.
Ali ako tkogod, izdvojivi od svega toga, prihvati samo prvo, da
su prvotna bivstva drali za bogove, smatrat e to doista
boanskim izrijekom, i kako 10 su prema vjerojatnoi svako
umijee i filozofija esto bivali iznalaeni koliko god je mogue
pa onda ponovo propadali, tako su i ta njihova mnijenja bila
sauvana sve do sada kao kakvi preostaci. Dakle samo su nam
tim nainom jasni predako mnijenje i ono prvanjih mislilaca.
9 Stvari koje se tiu uma sadravaju stanovite 15 dvojbe. Jer ini se
kako je um najboanskija od pojavnina; ali (pitanje) kako e se on

329

20

takav ponaati, sadrava neke tekoe. Jer, ako on nita ne umuje,


u emu e mu biti dostojanstvo? Nego se ponaa kao netko tko
spava. Ako pak on umuje, ali time gospodari togod drugo, onda
jer ono to mu je bivstvo nije miljenje, nego je mogunost106
on nee biti najbolje bivstvo; naime, nje- 20 gova izvrsnost
potjee od miljenja. Uz to, bilo njegovo bivstvo um ili pak
miljenje, to on umuje? Jer sam umuje (ili misli) ili sebe samoga
ili togod drugo. I ako togod drugo, onda ili uvijek isto ili
drukije. I da li se togod razlikuje ili ne, umuje li ono to je
lijepo ili pak bilo to? Ili je 25 ak i besmisleno da on razmilja
nekim stvarima? Jasno je dakle kako on umuje ono to je
najboanskije i najasnije i koje se ne mijenja; jer promjena bi
bila nagore, a takvo to bi ve bilo kretanje. 107 Prvo, dakle, ako
um nije miljenje, nego je mogunost, razlono je da mu neprekidnost miljenja bude naporna; i zatim, jasno je kako bi bilo
togod koje je asnije od uma, to jest: ono miljeno 101. Jer e onda
i misao i miljenje biti 30
m

To jest: ako njegovo miljenje odreuje togod drugo, um je


onda tek mogunost, a ne najvia djelatnost (. .).
A temeljna je postavka da je um nepokretan.
"* Gr. tb ; lat. quod intelligitur; engl. the object of
thought (t hat which ts thought of ); fran. l'objet metne de la
pensie; njem. das Erkannte; rus. Mbtcnbio. I
novogr. zadrava tb voovpevov (predmet misli).
prisutni i u onome koji misli najgore, tako te ako to treba
izbjegavati (budui da je neke stvari bolje ne vidjeti negoli vidjeti),
samo miljenje ne bi bilo ono najbolje. Stoga um misli sebe samoga,
ako jest ono to je najbolje, i njegovo je miljenje miljenje
miljenja.Pa ipak se ini kako su uvijek emu drugome 35 i znanje i
zamjeivanje i mnijenje i razumijee, a sebi samome tek nuzgredno.
Uz to, ako je misliti' drukije negoli "biti misao'109
110
, prema kojemu je od toga da dobro bude prisutno u misli? Jer nije
isti bitak 'miljenju' i 'miljenome'. I je li u nekim sluajevima znanje
sama stvar? Jer u tvor- 1075 a benim znanostima a bez tvari
stvar su bivstvo i bit, doim u motriteljskim znanostima stvar su
pojam i miljenje. Budui se dakle ne razlikuju 'miljeno' i um111 u
onih stvari koje nemaju tvari, one e biti isto, i miljenje e hiti jedno
s miljenim.
"" Ili 'umuje. . . i njegovo je umovanje umovanje
umovania'. Dok se mi i ovdje drimo to doslovnijeg
prijevoda (jer se trsimo prenijeti togod od korijenskog
smisla), ostali su prijevodi poprilino razliiti. Gr.
; lat. intellectio intellec-tionis intellectio; engl.
Us thinking is a thinking of thinking (or on thinking); fran.
sa Pensie est pensie de pensie; njem. die Vernunfterkenntnis
ist Erkenn-tnis ihrer Erkenntnis; rus. ecrb
- ; novogrki prijevod zadrava izvorne rijei i poredak &\ tlvat .

330

Ili: bivati ono miljeno'.


Ili 'misao'; vidi ranije tumaenje nazivka .
111
Ili 'miljenje sebi' ili 'umna spoznaja sebe samoga' (die
Vernunfterkenntnis ihrer selbst, kako kae H. Bonitz).
111

I jo preostaje dvoumlje: da U je 'miljeno' slo- 5 evina. Jer tada


bi se mijenjala u dijelovima cjeline. Nu nedjeljivo je sve ono to
nema tvari kao ovjeji um ili radije kakav je um sloevina u
stanovitu vremenu (jer on nema 'dobro' u ovome ili onome asu, nego
u nekom cijelom vremenu posjeduje ono 'najbolje', budui da je to
drukije od njega) i tako se ponaa miljenje112 10 samome sebi
kroza cjelokupnu vjenost.
10 A treba razvidjeti i kojim nainom narav Svega 113 sadrava dobro i
ono najbolje, da li kao togod izdvojeno i samo po sebi, ili kao
poredak. Ili je pak na oba naina kao vojska. Jer njezino dobro
je i u poretku i u vojskovoi, i vie u tome drugome, budui da
nije taj zbog poretka, ali je pore- 15 dak zbog njega. Sve su
stvari sreene nekako, ali ne istim nainom, i ribe i ptice i
biljke; a nita se ne ponaa tako kao da nema nikakva odnoaja
jednoga prema drugome, nego jest nekakav odnoaj. Jer sve se
stvari sreuju prema jednom, ali kao u kuanstvu, gdje je
slobodnima najmanje doputeno initi bilo to nasumce, nego su
im sve stvari 20 ili veina ve ureene, dok je u robova i
ivotinja malo toga to je poradi zajednitva, a mnogo toga
onako nasumce. Jer takvo poelo svakog pojedinog od tih
njihova je narav. Kaem na primjer kako sve stvari moraju doi
do svoje razludbe114; a isto je i s drugima koje se sve zdruuju
poradi cjeline.
Ne smije se smetnuti s uma na kolike nemogu- 25 nosti ili
besmislice nailaze oni koji tvrde drukije, i to govore oni
kojima su primjereniji nazori, te

Gr. ; lat. universum; engl. universe; fran. Tout


(l'Univers sensible); njem. das Alt; rus. . Sama
rije inae znai cijelo, cjelina, sve, iako je i u novogr.
prijevodu *d (svemir).
1,4
I ovo se vano mjesto poprilino razlikuje u prijevodima:
gr. *J & ; lat. quod necesse
est omnia in mutuum qui-dem discrimen venire; engl. that
everything must at least come to dissolution (or that ali at least
must come to be dissolved into their elements); fran. que tous
les etres doivent du moins en venir se dissoudre dans leurs
eloments; njem. alle mussen zur Ausson-derung kommen; rus.
prema rjeniku Dvoreckoga c Heo6xoduMocTbH3
() pacna-; doim u naem prijevodu je
... - 30HXTb . D. Ross
tu dodaje 'elemente', uz napomenu 'kako bi vii oblici bia
nastali novim kombinacijama elemenata'. U novogrkom je pak

&
(sva bia nuno tee raspasti se poradi razliitih

djelatnosti).
u kojih su jo najmanje dvojbe. Jer svi ti tvore sve (stvari) iz
protivnosti. A nije ispravno ni 'sve stvari''15 ni 'iz protivnosti'1", niti

331

20

oni kazuju kako e nastati iz protivnosti stvari u kojima su prisutne


protivnosti; budui da su protivnosti uzajam- 30 no netrpne. Doim
nama se to razlono razrjeuje time to postoji neto tree. 117 Ti
(mislioci) pretvaraju jednu od protivnosti u tvar, kao oni koji tvore
'nejednako' za jednako i 'mnoge' za jedno.118 Nu i to se razrjeuje na
isti nain; jer jedna tvar nije raemu protimba. Uz to, sve e stvari
sudjelovati u zlu, osim onoga to je jedno; jer je samo zlo 35
jedno od naela. Doim ostalima120 dobro i zlo i nisu poela, iako je u
svim stvarima dobro ponajvie poelo. Prvi ispravno kau da je
(dobro) poelo, ali ne kau kako je dobro poelo: da li kao svrha ili
kao pokretalo ili kao oblilk. A besmisleno 1075 b je i to ree
Empedoklo, jer tvori od ljubavi dobro, ali ona je poelo i kao
pokretalo (jer sakuplja) i kao tvar, budui da je dio mjeavine. Samo,
ako se ak i dogodi da ista stvar bude poelo i kao tvar i kao
pokretalo, ipak sam bitak 5 nije isti. Prema emu je, dakle, ljubav
poelo? A isto je tako besmisleno da svaa bude nepropad-ljiva, jer je
ona sama narav zla.122
115
Jer postoji vjeno bivstvo koje nije izvedeno iz protimbi (ili
protivnosti).
To jest: stvari se izvode i iz 'podstavnika' ('podmeta' ili
'podloge').
To jest: podmet ili 'podstavnik' (substratum). "* Misli se
na platonike.

119

Samo zlo se poistovjeivalo s 'nejednakim'; usp. I, VI 10.


Misli se na pitagorejce i Speusipa.
Usp. III, IV 1120. Usp.
XI, IX 3.

Anaksagori je, kao pokretalo, dobro poelo, jer pokree, ali on


pokree poradi neega, te tako postoji togod drugo, ukoliko nije kao
to mi kaemo, budui da je nama lijeniko umijee na neki nain
zdravlje.123 Isto je tako besmisleno ne 10 nainiti protivnost dobru i
umu. Ali svi oni koji postavljaju protimbe nikad se ne slue protimbama, ukoliko im ih tkogod ne uskladi. I nitko ne kae zato su jedne
stvari propadljive a druge ne-propadljive, jer oni sva bia tvore od

332

istih poela. Uz to, neki tvore bia iz ne-bia, dok drugi124 15 kako
ne bi bila na to prisiljeni tvore od svih stvari jedno.

.Uz to, nitko ne kazuje zbog ega e uvijek biti nastajanja i to je


uzrok nastajanju. A onima koji postavljaju dva poela nuno je da
drugo poelo bude poglavitije; te isto tako i onima koji postavljaju
oblike: da je drago poelo poglavitije; jer zbog ega su stvari
sudjelovale ili sudjeluju (u oblicima)? I drugima je nuno postaviti
neto koje 20 je protimba mudrosti i najasnijoj znanosti, dok nama
nije. Jer nita nije protivnost prvotnome. Sve protivnosti, naime,
imaju tvar, i one bivaju nunou. Protivno neznanje tei onome to
je protimba (mudrosti)125, ali prvotnome nije nita protimba.

Tu Aristotel donekle poistovjeuje tvorni uzrok sa svrnim uzrokom


(. .). Eleaani.

Ili: 'predmetu to je oprean predmetu znanja', kako tumaei


prevodi D. Ross, uz dodatno objanjenje: Kad bi postojalo neznanje
koje je protimba filozofiji, imalo bi predmet protivan prvotnome, koje
je predmet filozofije. Ali to prvotno (*b ) nema protivnosti
(p.p.).

Gr. ra ; lat. caelestia; engl. celestial mo-tions (or heavenly


bodies); fran. mouvements cles-tes; njem. himmlische Dinge; rus.
; novogr. (nebeska gibanja); hrv.
ne-besnine, nebeske pojave, nebeska tjelesa.
Uz to, ako mimo osjetnina ne bude drugih stvari, 25 nee biti ni
poela, ni poretka, ni nastanka, ni ne-besnina 126, nego uvijek poelo
poela, kao to je u svih bogoslovaca i naravoslovaca. Ako e pak bivati oblici ili brojevi, bit e uzroci niemu; ili ako ne tako, barem
ne .kretanja. Uz to, kako e iz neveliina127 nastati veliina i
neprekidno? Jer broj nee tvoriti 'neprekidno', ni kao pokretalo ni kao
oblik. Isto tako ni jedna od protivnosti nee bivati 30 kao ono
tvorbeno i pokretako (poelo), jer bi tada moglo i ne bivati; 128 budui
da je tvorba potonja naprama mogunosti. Bia, dakle, ne bi bila
vjena. Ali jesu; stoga od tih jedno treba odbaciti129. A ve je reeno
kako.130 Uz to, po emu su jedno brojevi ili dua ili tijelo ili uope
oblik i 35 stvar nitko ne kazuje nita, a niti pak moe rei ako ne
kae kao mi, da ih pokretalo tvori takvim. Oni opet koji govore 131
kako je matematiki broj prvotan i postavljaju tako uvijek drugo bivstvo i za svako pojedino druga poela, ti ine ne- 1076 a povezanim
bivstvo svemira (jer jedno drugom nita ne pridonosi pa bivalo ono ili
ne bivalo) i tvore mnoga poela.
Nije dobro mnogovlae; neka je jedan
Gr. ; lat. non habentia magnitudinem; engl. that
which is unextended (or unextended parts); fran. nombres inetendus;
njem. was keine Grosse hat; rus. (*&) . ;
doim u dotinom prijevodu , .

333

20

Budui da protivnosti moraju sadravati tvar, a tvar


podrazumijeva mogunost i moebitnost (D. R.)

ia

Smisao je da treba zanijekati jednu od tih premisa.


'" Vidi 1071b 19, 20.

Misli se na Speusipa i njegove sljedbenike. Homer, Ilijada (II


204; doslovan prijevod).

334

vladar.1
32

. XIII.

I bivstvu osjetnina ve je reeno to jest, pri istraivanju


prirodnina1 tvari, a poslije bivstvu prema djelatnosti.2 Budui
se sada razmatra 10 postoji li mimo osjetilnih bivstava i kakvo
nepokretno i vjeno ili pak ne, i ako postoji, kakvo je, prvo valja
razvidjeti ono to su drugi rekli, tako te ako su togod
neispravno rekli, da i mi ne budemo krivi za isto, i ako postoji
kakvo mnijenje koje nam je zajedniko s njima, da zbog toga ne
budemo nezadovoljni sami sa sobom. Jer treba se 15 zadovoljiti
ako tkogod neke stvari izrekne bolje, a druge opet ne gore.
Postoje dva mnijenja dotinome: jedni kau kako su bivstva
matematike stvari kao brojevi, crte i slino , a drugi da su
to ideje. I budui da neki3 od ideja i matematikih brojeva tvore
dva roda, dok je drugima4 jedna narav za 20 oboje, i nekimas su
opet bivstva samo matematika bivstva, prvo se mora razvidjeti
matematikim stvarima ne dodajui im nikakvu drugu
narav kao: jesu li one doista ideje ili ne, ili jesu li poela i
bivstva biima ili ne, nego samo nji- 25 ma kao
matematikim stvarima: da li bivaju ili ne bivaju, i ako jesu,
kako jesu. A zatim, nakon toga, posamce samim idejama
naprosto i samo koliko je poradi usvojena obiaja; jer mnoge

1
2
3
4
5

Vidi Fizika (I).


Vidi Metafizika (VIIIIX).
To jest: platonici.
Ksenokrat i njegovi sljedbenici.
Misli se na pitagorejce i Speusipa.

335

su se od tih stvari pretresale i u izvanjskim raspravama.4 I dalje, vei


dio rasprave treba usmjeriti ovome istraivanju; naime, kad ispitujemo
je- 30 su li bivstva i poela bia brojevi i ideje; jer nakon ideja
preostaje to kao tree pitanje. Dakle, ako matematike stvari postoje,
nuno je ili da kako neki kau bivaju u osjetninama ili da su
izdvojene od osjetnina (kako takoer neki kau). 35 Ili pak ako nisu ni
jednim tim nainom, onda one ili ne bivaju ili opet bivaju na neki
drugi nain; tako ite naa raspra nee biti (njihovu) bitku, nego
njegovu nainu.
2 A da te stvari ne mogu biti u osjetninama, te istodobno da je takav razlog
izmiljen ve je reeno pri onim dvojbama5 jer je nemogue da
istodobno (na istome mjestu) budu dva kruta 1076 b tijela; i, uz to,
kako bi po istome razlogu i ostale mogunosti i naravi bivale u
osjetninama i ni jedna od njih izdvojena. To se dakle ve prije reklo,
ali uz to je bjelodano kako je onda nemogue razdijeliti bilo koje
tijelo. Jer ono bi se dijelilo pre- 5 ma povrini, ona prema crti, ta pak
prema toki; te tako ako je nemogue razdijeliti toku, onda je i crtu,
pa ako nju, onda tako i ostalo. Kakva je onda razlika bilo da su te
stvari takve naravi bilo pak da nisu, nego da su u njima samima takve
naravi? Uslijedit e naime isto. Jer ako se raz- 10 dijele osjetnine,
razdijelit e se i one, ili se (nee razdijeliti) ni osjetnine.
Adi nije ni mogue da takve naravi bivaju izdvojene. Jer ako e
bivati druga kruta tjelesa, mimo onih osjetilnih, izdvojena od tih i
prvotna prema osjetilnima, bjelodano je onda kako i mimo (sjetilnih)
povrina moraj/u bivati druge izdvojene po- 15 vrine, pa a toke i crte
(budui da je tako prema istome razlogu). Nu ako te postoje, onda opet
mimo povrina, crta i toaka matematikoga krutog tijela
postojat e i druge koje su izdvojene (jer su nesastavine 6 prije
sloevina; i ako su ne-osjetilna tjelesa prije osjetilnih, onda su po
istome 20 razlogu i one povrine koje su same po sebi prije onih to su
u nepokretnim vrstim tjelesima, tako te onda postoje povrine i crte
drukije od onih to su zajedno s izdvojenim krutim tjelesima, jer ove
su zajedno s matematikim krutim tjelesima, dok su one prije
matematikih krutih tjelesa). I ponovo postojat e crte tih povrina,
kojima e morati biti prvotne druge crte i toke a zbog isto- 25 ga
razloga; i prema tokama u tim prvotnim crtama postojat e druge
prvotne toke, od kojih nema drugih to su prvotnije. I tako nastaje
besmisleno nagomilavanje ( dok postoje jedna kruta tjelesa mimo
onih osjetilnih, tu su trostruke povrine mimo osjetilnih: jedne to su
mimo osjetil- 30 nih, jedne to su u matematikim krutim tjelesima, i
jedne mimo tih koje su u njima; pa jo etverostruke crte i peterostruke
toke, tako te kojima e se od tih baviti matematike znanosti?

4* Misli se na rasprave izvan Aristotelove kole i na kritike ostalih


mislilaca.
5 Vidi III, II 2330.
61 Gr. t& , lat. incomposita; engl. the in-composite(s); fran.
Vincomposa; njem. das Unver-bundene; rus. ; dakle:
doslovno nesastavine. Novogr. zadrava ta .
336

Svakako ne onim povrinama, crtama i tokama koje su u


nepokretnome krutome tijelu. Jer znanost je uvijek onim stvarima
koje su prvotne 35 [ili prije].)
A isti razlog vrijedi i za brojeve. Jer mimo svih pojedinanih toaka
postojat e druge jednoe, i mimo svih pojedinanih bia, i onih osjetilnih
i zatim onih miljenih, tako te e postojati beskrajni rodovi matematikih
brojeva.
' Gr. ta ; lat. composita; engl. the com-posite
(or compounds); fran. compos; njem. das Zusammengesetzte; rus. ; doslovno: slotevine.
Novogr. ta (sloene stvari, sloevine).
Uz to, kojim se nainom mogu razrijeiti one tekoe to ih navedosmo
u dvojbama7? Jer one stva- 1077 ari kojima se bavi zvjezdarstvo slino e
biti mimo osjetnina, a isto tako i one kojima je geometrija. Ali kako je
mogue da (mimo osjetnoga) biva nebo i njegovi dijelovi, ili bilo to
drugo koje ima kretanje? A slino i stvari svjetlarstva i suglasja, jer e
postojati i glas i vid mimo osjetnina i pojedi- 5 nanosti, tako te je
bjelodano (kako e postojati) i druga osjetila i druge osjetnine; jer zato bi
jedno bilo vie negoli drugo? A ako je tako, i ivotinje e bivati tim
nainom, ukoliko budu i osjetila.

Uz to, matematici iznose i jo neke stvari openito, mimo tih bivstava.


Pa e tako biti tu i jo ^ neko drugo bivstvo to je izdvojeno i po sredini
idejama i 'meustvarima'8, koje nije ni broj, ni toka, ni veliina, ni
vrijeme. Nu ako je takvo to nemogue, jasno je kako je nemogue i da
budu ona spomenuta (bivstva) izdvojena od osjetnina.
I u cijelosti, dogaa se ono to je protimba kako istini tako i uobiajenu
mnijenju, ako tkogod tako ^ postavi matematike stvari da postoje kao
neke izdvojene naravi. Jer nuno je zbog toga to tako bivaju i da
one budu prvotne prema osje-tilnim veliinama, dok su po istini
potonje. Jer nesavrena veliina postankom je prvotna, ali je bivstvom
potonja, kao i ono neivo naprama ivome. 9Uz to, po emu e i kada biti
jedno matematike 20 veliane? Jer 'ovdanjine'10 su razlono jedno po

7 Vidi III, II 2327.


8" Nazivak ra (izmeice ili meustvari) plato-niki je izriaj ara
, za

koje su smatrali kako su 'izmeu' ideja i osjetnina.

9 Ili: naprama Onome to je produevljeno' ili Opskrbljeno duom' (gr.


).

10a Gr. r ; lat. quae hic sunt; engl. things in this world of ours (or
things in our perceptible world); fran. corps sensibles; njem. die
sinnlichen; rus. obino eetuu, a ovdje eetuu; novogr. (stvari unutar svijeta).
33721 Metafizika

dui ila po dijelu due ili po emu drugome; (ako pak ne, onda su
'mnoge' i raspadaju se), ali uko-liko su one" razdjeljive i koliinske,
to im je uzrok da budu jedno i ostanu skupa?
25
I dalje, to pokazuju i sami nastanci. Jer prvo nastaje togod prema
duini, zatim prema irini, napokon prema dubini, i svrha je
postignuta. Ako ono to je nastankom potonje bivstvom biva prvotno,
tijelo e biti prvotno prema povrini i crti, i zbog toga i savrenije i
cjelovitije, jer moe postati produevljeno, doim kako bi crta ili povrina bili produevljeni? Takva bi postavka naime bila iznad naih
sjetila.
Uz to, tijelo je neko bivstvo (jer ve nekako posjeduje savrenost),
ali kako li su crte bivstva? Jer nisu ni kao neki oblik ili lik, kako je
moda dua, niti pak kao tvar, kakvo je tijelo; ini se, naime, kako se
nita ne moe sastaviti ni od crta ni od povrina ni od toaka, doim
kad bi one 35 bile neko tvarno bivstvo, vidjelo bi se da mogu
'pretrpjeti' togod takvo.
" To jest: matematike stvari.
Pa neka su one i prvotne po pojmu, ali sve stvari 1077 b koje su
pojmom prvotne nisu i bivstvom prvotne. Jer bivstvom su prvotne one
koje izdvojene premauju druge bitkom, dok su pojmom prvotne koje
su to naprama onima kojima se pojmovi sastoje od tih (drugih)
pojmova11; ali to dvoje nije istodobno prisutno. Jer ako trpnosti ne
bivaju 5 mimo bivstava, kao 'pokrenuto' ili 'bijelo', onda e 'bijelo' biti
prije 'bijela ovjeka' prema pojmu, ali ne prema bivstvu; budui da ono
ne moe biVati izdvojeno, iiego je uvijek zajedno sa sloe-vinom (a pod
sloevinom razumijevam "bijelog ovjeka'), tako te je bjelodano
kako niti je prvotno ono to je iz , niti je potonje ono iz
dodavanja, jer se bijel ovjek' kae po dodavanju 10 "bijelome'.
" Podrazumijeva se ono to posjeduje odreene znaajke.
Pri tome D. Ross dodaje: kao to sveopa matematika izdvaja
od razlika izmeu razliitih vrsta matematikih stvari, tako
geometrija izdvaja od osjetilnih znaajki veliina i bavi se
samo njihovim prostornim odnoajima (p. p.).
Reeno je dakle dostatno kako (matematike stvari) nisu bivstva
vie negoli tjelesa, niti su bitkom prvotnije od osjetnina, nego samo
pojmom, niti je pak mogue da igdje bivaju izdvojene. Nu budui one
ne moraju bivati ni u osjetni-nama 12, bjelodano je kako one ili uope
ne bivaju 15 ili bivaju nekakvim nainom, i stoga ne bivaju naprosto.
Jer bivati' (ili biti) kaemo mnogovrsno. 3 Kao to se, naime,

11 U ruskome prijevodu ecib HocTb


, to je neto drukije, ali ne i nejasnije u
latinskom prijevodu: 'ratione vero, quorum notiones generales
notionibus singu-laribus', dok novogr. prijevod proiruje u prema
pojmovnoj odredbi prvotne su one stvari kojih pojmovne odredbe
slue kao sastavna naela pojmovnih odredaba drugih stvari.
12" Usp. 1076 a 38 b 11.

338

openitosti u matematikim stvarima ne tiu 'izdvojina' 13 mimo


veliina i brojeva, nego se bave tima, ali ne kao takvima koji imaju
veliine ili su razdjeljivi, jasno je kako i 20 osjetilnim veliinama
mogu postojati i razlozi i dokazi, samo ne kao osj etilnima, ve kao
Ovome'1* takvome. Jer kao to postoje mnogi razlozi stvarima
samo kao pokretninama, a bez obzira to je svaka pojedina od tih ili
to su im pnigoci, i kako zbog toga nije nuno da postoji 25 bilo
togod 'pokrenuto' izdvojeno od osjetnina, bilo kakva razdvojena narav
u njima, tako e isto postojati razlozi i znanosti pokretninama, ali
ne kao pokretninama, ve samo kao tjelesima, ili ponovo: samo
kao povrinama ili samo kao crtama i kao djeljivima ili kao ne30

35
1078 a
djeljivima to imaju poloaj ili samo kao nedjeljivima; te stoga
budui je naprosto istinito rei da bivaju ne samo izdvojine nego i neizdvojine (Jcao to bivaju i pokretnine), naprosto je istinito rei i da
bivaju matematike stvari, i to onakve kakve kau 14 da jesu. I kao to
je naprosto istinito rei i ostalim znanostima da se bave neim
(odreenim), a ne prigotkom (kao ne bijelim' ako je 'zdravo' bijelo, a
znanost se bavi 'zdravim'), nego onim emu je svaka znanost
pojedinano: 'zdravim', ako time kao zdravim, ili 'ovjekom', ako time
kao ovjekom, pa je tako i s geometrijom. Ako su stvari kojima se bavi
prema prigotku osjetilne, a ona se njima ne bavi kao osjetilnima,
matematike znanosti nee zbog toga biti osjetninama, ali isto tako
ni onima to su izdvojene od tih.
Mnoge
se
stvari
po sebi
dogaaj
Budui se dobro i lijepo razlikuju (jer je prvo uvijek u inidbi, a
lijepo je i u nepokretninama), varaju se oni 15 koji govore kako nam
matematike znanosti ne govore nita ni lijepome ni dobrome. Jer

13" Gr. ^; lat. separata; engl. objects which exist


separately; njem. von Dingen, welche ge-trennt und selbstdndig sind;
fran. etres existant a l'etat separi; rus. , \
; novogr. (izdvojeno, 'izdvojine').
14" To jest: sa znaajkama koje im pridaju sami matematici
15" Misli se na Aristipa; usp. B. 996 a 32.

339

one nam kazuju i pokazuju i te kako mnogo. Ako one, naime, ne


imenuju, a pokazuju same stvari i razloge, ne moe se rei kako nam
ne govore njima. Najvii su oblici ljepote poredak, razmjer,
odreenost, koje najvie pokazuju matematike znanosti. A budui se
te (kao poredak i odreenost) ine uzrocima mnogih stvari, bjelodano
je kako se dotine znanosti moraju baviti i takvim uzrokom, to je na
neki nain uz- 5 rok kao lijepo. Nu tima emo stvarima jasnije
govoriti drugdje.
Nek bude toliko, dakle, reeno matematikim stvarima: da su bia
i kako su bia, te kako su prvotna i kako nisu prvotna. to se pak tie
ideja, prvo treba razvidjeti samo mnijenje ideji, ne 10 povezujui ga
nikako s naravi brojeva, nego onako kako su u poetku postavljali oni
koji su prvi govorili28
29
da ideje postoje. Do takva mnijenja idejama doli su njegovi
zagovornici zbog toga to su povjerovali HerakLitovim razlozima
istini, da sve osjetnine uvijek teku, tako te ako e biti zna- 15 nosti ili
razboritosti i emu, moraju postojati neke druge trajne naravi mimo
osjetilnih. Jer nema znanosti stvarima koje protjeu. Ali kad se
Sokrat bavio udorednim krepostima i nastojao ih prvi openito
odrediti (jer od prirodoslovaca De-mokrit je to tek poneto dotaknuo te
nekako od- 20 redio 'toplo' i 'hladno', dok su se pitagorejci i prije bavili
nekolikim stvarima, kojih su razloge svodili na brojeve, kao to je
'zgodna prilika', ili pak 'pravedno' ili 'brak'; a Sokrat je posve razlono
istraivao samo 'to neto jest', budui da je nastojao zakljuivati, a
poelo zakljuaka je samo 'to neto jest'. Jer tada jo ne postojae
dijalek- 25 tika mo30 s pomou koje bi se i bez 'onoga to jest'
mogle promatrati protimbe, te da li se ista znanost bavi i protimbama;
jer postoji dvo je koje se s pravom moe pripisati Sokratu: do-

Sudei po svemu rije je neispunjenu obeanju.

Aristotel najvjerojatnije misli na Platona. Usp. i I, VI 13.


w
Gr. ; lat. vis dialectica; engl. ~ ficiency in
Dicdectic (or dicdectical power); fran. Dia-lectique; njem. die
dialekttsche Kunst; rus. . ; novogr.
(dijalektika mo).
35
1079 a
kazi dovoenjem51 i openita odredba, a to se oboje tie poela
znanosti) on i nije odijeljeno postavio ni openitosti ni odredbe, ali
oni su ih razdijelili, pa su ta od bia nazvali idejama; tako te im se
dogodilo gotovo po istome razlogu da postoje ideje svih stvari
kojima se govori openito, i slino onome kao kad bi tkogod hotei izbrojiti togod pomislio kako to ne moe budui je dotinoga malo, ali
je izbrojio poto je te stvari poveao. Jer, takorei, vie je oblika negoli
je pojedinanih osjetnina, kojima traei uzroke ti 3J od njih i dooe do
oblika. Jer naprama svakoj pojedinanosti postoji neto istoimeno [i
mimo bivstava], dok u drugih stvari postoji jedno nad mnogima, bile te

340

stvari ovdanje ili vjene.


11
Gr. ol inannKoi ; lat. orationes inductivae; engl. inductive
reasoning (or inductive arguments); fran. le discours inductif; rus.
doK03a.Tenbcrea ; u novogr. prijevodu ol
() dokazi dovoenjem (zakljuci).

To jest: ti mislioci.
31
Usp. Z. 1039 a 2.
Uz to, kojim god se nainom dokazuje kako postoje oblici, ni jedan
od tih nije i bjelodan. Jer 5 iz nekih od njih ne slijedi nuno zakljuak,
dok iz drugih proizlaze oblici i za one stvari kojima misle da nema
oblika. Jer, prema razlozima iz znanosti, postojat e oblici svih stvari
kojima postoje znanosti, a prema 'jednome nad mnogima' i oblici
nijekanja, i prema onome da se jo misli 10 i emu propalome,
postojat e oblici i propad-ljivih stvari, budui da postoji neka
predodba tima. I zatim, najtoniji meu razlozima tvore ideje
odnoaja, kojima nijeu da postoji rod po sebi, dok drugi govore i
'treem ovjeku'33. I u cijelosti, razlozi oblicima ukidaju one stvari do
kojih je zagovornicima oblika vie negoli do postojanja ideja; jer izlazi
da nije prvotno dvojstvo, 15 nego broj, te da je Odnosno' prije broja,
pa jestoga i prije onoga to je po sebi 16, uza sve one ostale stvari
kojima se sljedbenici mnijenja oblicima sukobie s poelima
(dotinog nauka).

* Ili broj 2.
Uz to, na temelju pretpostavke prema kojoj govore da postoje ideje
bivat e oblici ne samo biv- 20 stava nego i mnogih drugih stvari (jer
zamisao je jedna ne samo bivstvima nego i nebivstvi-rna, i postoje
znanosti i drugim stvarima osim bivstvu); i dogaa se jo
nebrojeno mnogo takvih tekoa. Ali prema nunosti i mnijenjima
njima, ako oblici doputaju dionitvo, nuno je 25 da postoje samo
ideje bivstava. Jer u njima se ne sudjeluje prema prigotku, nego treba u
svakom pojedinom obliku sudjelovati kao u neemu to se ne pririe
prema podmetu {kaem, npr. ako togod sudjeluje u samoj
'dvostrukosti', ono sudjeluje i u vjenome, ali prema prigotku, jer je
'dvostrukost' vjena samo prigodno) tako te e oblici 30 biti bivstvo.
Ali ista (imena) oznauju bivstvo i ovdje i ondje 17, jer to e inae
znaiti kae li se kako postoji neto mimo pojedinanosti, kao jedno
nad mnogima? A ako je isti oblik ideja i stvari koje sudjeluju u njima,
postojat e neto zajedniko (jer zato bi dvojstvo18 bilo jedno i isto

1654 To jest prema D. Rossu Odnosno' je u cijelosti openitije


od broja, pa je stoga prema platoni-kim naelima i prije broja. Broj je
isto tako i prije dvojstva (dyas), koje se ipak smatra apsolutnim.
17 Podrazumijeva se: i u svijetu osjetnina i u svijetu ideja.
1854 To jest prema D. Rossu Odnosno' je u cijelosti openitije
od broja, pa je stoga prema platoni-kim naelima i prije broja. Broj je
isto tako i prije dvojstva (dyas), koje se ipak smatra apsolutnim.

341

vie u propadljivih dvojstava, te dvojstava to su 35 mnoga i vjena19,


negoli u onome po sebi i pojedinanome?). Ako pak oblik nije isti, bit
e isto- 1079 imeni, te isto kao kad bi tkogod nazvao ovjekom i
Kaliju i drvo, ne zamjeujui nikakva njihova zajednitva.

Ako i u ostalim (stvarima) postavimo da se zajedniki pojmovi


usklauju s oblicima, kao s krugom po sebi 'ravan lik' i ostali
dijelovi pojma, dok se mora pridodati "sto jest', treba razvidjeti 5
da to ne bude posve isprazno. Jer emu e se to pridodati: sreditu
ili ravnini ili svima? Jer sve (sastojine) koje se nalaze u bivstvu
jesu ideje, kao 'ivotinja' i 'dvonono" 38. Uz to, nuno je da biva i
neto samo po sebi, kao 'ravnina', i neka narav koja e biti prisutna
u svim oblicima kao 10 rod.
5 Ali39 najvie bi u neprilici bio onaj tko bi trebao odgovoriti to oblici
pridonose osjetninama, bilo vjenim bilo onim to nastaju i
nestaju, jer oni njima nisu uzrok nikakva kretanja ili promjene.
Samo, oni nita ne pomau ni spoznaji drugih 15 stvari (jer oni
tima nisu bivstvo, inae bi bili u njima), niti pak bitku, budui da
nisu u stvarima koje u njima sudjeluju; a da jesu, moglo bi se
pomisliti kako su uzroci, kao to je primijeano "bjelilo' emu
'bijelome'. Ali taj dokaz koji je 20 prvi dvojei postavio
Anaksagora, a zatim Eudokso i neki drugi veoma se lako pobija
(jer je lako prikupiti mnoge nemogunosti protiv takvoga mnijenja).
I dalje, ni ostale se stvari ne mogu izvesti iz oblika ni na kakav
od uobiajenih naina. Jer ka- 25 zati kako su oni uzori, te kako
druge stvari sudjeluju u njima, znai praznosloviti i govoriti u
pjesnikim prispodobama; jer to je to koje djeluje gledajui ideje?
Naime, bilo to moe i bivati i postajati (nalik na neto drugo) a da
ne bude preslikano prema tome, kao to tkogod moe biti poput
Sokrata, postojao Sokrat ili pak ne postojao, pa ak i kad bi Sokrat
bio vjean, bje- 30 lodano bi bilo isto. A bit e i vie uzora iste
stvari, te stoga i vie oblika, kao za ovjeka i 'ivotinja'
* Posrijedi je odredba ili bivstvo 'idealnog' ovjeka. J Ovo
poglavlje gotovo doslovce odgovara onome I, IX 9-15.
i 'dvonoac', zajedno s 'ovjekom po sebi'. Uz to, oblici su uzori ne
samo osjetninama nego i sebi samima, na primjer rod, kao rod

1957 Podrazumijevaju se apstraktni ili vjeni 2, kojem se moe rei 2


+ 2 = 4, to jest 'izmeice', koje su poput ideja vjene, ali su poput
osjetnina 'mnoge' (D. R.).

342

vrstama, pa e ista stvar biti i uzor i paslika.

I dalje, inilo bi se nemoguim da bivstvo i 35 stvar kojoj je ono


bivstvo postoje razdvojeno; pa stoga: kako mogu ideje budui su
bivstva stva- 1080 rima bivati odvojeno od njih? U Fedonu je
reeno kako su oblici uzroci i bivanja i postajanja; ali, iako oblici
postoje, stvari [koje sudjeluju u njima] ne nastaju ukoliko ne postoji
neto to zainje kretanje, dok nastaju mnoge druge stvari (kao kua i
prsten), kojima kau kako ne postoje oblici; tako te je bjelodano
kako i druge 5 stvari, kojima kau da postoje ideje, mogu i bivati i
nastajati zbog istih uzroka kao i ove spomenute, ali ne zbog oblika. Nu
to se tie ideja, i na taj nain i s dokazima to su obrazloe-niji i
toniji, mogu se prikupiti mnogi prigovori 10 slini onima ve
razmotrenim.
Budui je odreeno tima, posve je primjereno ponovno razmotriti
posljetke brojevima, to se javljaju onima koji govore kako su
brojevi izdvojena bivstva i prvotni uzroci bia. Ako je broj 15 neka
narav i nema nikakva drugog svojeg bivstva osim sebe samoga, kao
to neki govore, onda mora biti ili togod prvo od njega, i togod slijedee, i svako od njih razliito vrstom i to je ili izravno prisutno u
jednoama i bilo koja jednoa je posve nesravnjiva20 s bilo kojom
drugom jednoom21, ili su sve izravno uzastopne i svaka 20 je s bilo
kojom sravnjiva, kakav kau da biva matematiki broj (jer u
matematikome broju ni jedna se jednoa nita ne razlikuje od druge);
ili pak jedne jednoe jesu spojive a druge nisu [kao to ako je nakon
jedan prvo dvojstvo22, zatim trojstvo23 i tako dalje s ostalim brojevima,
i jednoce su u svakome pojedinome broju spojive, kao one 25 u
prvome dvojstvu jedne s drugima i one u prvome trojstvu jedne s
drugima, i tako dalje i s drugim brojevima; ali jednoce u dvojstvu po
sebi nespojive su s onima u trojstvu po sebi, a slino je i s ostalim
susljeclnim brojevima. I stoga, dok se matematiki broj broji ovako:
nakon je- 30 dan dva (to je uz preanje jedno jo jedno), i tri (to je
uz ono dva jo i jedno), te ostali brojevi isto tako, broj po sebi24
broji se ovako: nakon jedan razliito dva bez prvog jednog, i tri koje je
bez dva, te slino i ostali takvi brojevi.] Ili mora postojati jedan onakav
broj kakav je 35 prvi spomenut, i drugi kakvu matematici govore, te
trei koji smo posljednji opisali.
Uz to, ti brojevi moraju bivati ili izdvojeni od stvari, ili pak ne
izdvojeni, nego u osjetninama 1080 b (ali ne onako kako smo prvo
razmatrali25, nego kao da su same osjetnine sastavljene od brojeva
prisutnih u njima26) ili neki da a neki ne, ili opet svi. 27 To su nuno
jedini naini prema kojima 5 brojevi mogu bivati. A od onih koji kau

20** Ili: 'nespojiva', 'nezdruiva' (p. p.).


21 Ili 'jedinicom'; vidi ranije tumaenje nazivka .
2248 Ili 2 (dva).
23 Ili 3 (tri).
24 Ili 'idealni broj' (p. p.).
25 Usp. 1076 a 38b 11.
343

da je jedno poelo, bivstvo i pratvar svih stvari, te da je broj sastavljen


od toga i neega drugog, gotovo svaki pojedini je govorio broju na
neki od tih naina, osim to nitko nije kazao da su sve jednoce
nezdruive. Do toga je dolo posve razlono, jer i ne moe biti nekog
drugog naina mimo 10 tih spomenutih. Jedni28 kau kako postoje obje
vrste broja, onaj koji ima 'prije' i 'poslije' 29, budui istovjetan s
idejama, te matematiki broj mimo ideja i osjetnina, a oba su
izdvojena od osjetnina, doim drugi30 kau kako postoji samo matematiki broj, kao prvo od bia, i izdvojen od 15 osjetnina.
I pitagorejci zagovaraju jedan, matematiki broj, samo to kau
kako on nije izdvojen, nego da se od njega sastoje osjetima bivstva. Jer
oni cijelo nebo izrauju od brojeva, samo ne od onih 'jed-nonih', nego
pretpostavljaju da jednoce imaju veliinu. Nu kako je nastalo prvo
jedno koje ima 20 veliinu, tome ini se i sami dvoume.
Netko drugi31 kae kako je samo jedan prvotni broj, onaj oblika, dok
neki32 tvrde da je matematiki broj istovjetan s time.
Slino je i s crtama, povrinama i krutim tjelesima. Jer nekima33 se
matematike stvari razlikuju od onih 'to su iza ideja'34; a od onih koji
25 drukije govore jedni35 matematikim stvarima kazuju
matematiki, naime oni koji od ideja ne tvore brojeve, niti pak tvrde da
postoje ideje, dok drugi36 govore matematikim stvarima, ali ne
matematiki; jer prema njima niti se svaka veliina dijeli na veliine,
niti pak od bilo kojih jednoa postaje dvojstvo.37 Svi oni koji govore da
je jedno pratvar i poelo bia postavljaju broje-jeve kao jednoce, osim
pitagorejaca, a ovima brojevi imaju veliine, kako je ve prije
kazano38. Iz toga je jasno kolikostruko se moe govoriti brojevima i
da su svi ti naini spomenuti. A svi su ti stavovi nemogui, ali su to
jedni39 moda vi- *5 e od drugih.
7 Prvo, dakle, treba razvidjeti jesu li jednoe spojive ili nespojive, te
ako su nespojive, na koji 1081 a od ona dva naina to ih

2644 Sto je pitagorejski nauk broju.


274' Ili su naime svi brojevi tvarne sastojine stvari, ili neki jesu,
a neki nisu (. .).
28" Misli se na Platona.
29 To jest u kojem se brojevi razlikuju po vrsti.
30 Misli se na Speusipa.
31 Vjerojatno kakav nepoznati platonik.
32 Ksenokrat.
3355 Misli se na Platona.
34" To jest: polu-idealne crte, povrine i si.
353S Speusip.
36" Ksenokrat.
37 2.
3851 I 19.
39" Podrazumijeva se Ksenokratov stav.

344

razluimo40. Jer mogue je ili da je bilo koja jednoa nespojiva s


bilo kojom, ili da su one u dvojstvu po sebi 41 nespojive s onima u
trojstvu po sebi, i da su tako one u svakom pojedinom prvom
broju42 nespojive s drugim takvim brojevima. Ako su pak sve
jednoe 5 spojive i nerazliite, nastaje matematiki broj i samo
jedan, i onda ideje ne mogu biti brojevi (jer kakav e broj biti
ovjek po sebi ili ivotinja po sebi ili bilo koji drugi od oblika; jer
jedna je ideja svake pojedine stvari, kao: jedna ivotinja po sebi; ali
brojevi koji su slini i nerazliiti ti su 10 beskonano mnogi, tako
te 'ovo' trojstvo nee nita vie biti ovjek po sebi negoli bilo koje
drugo). Nu ako ideje nisu brojevi, onda u cijelosti ne mogu ni
bivati (jer iz kakvih e poela ideje biti? Broj naime biva iz
jednoga i iz neodreenoga dvoj- 15 stva, a samim poelima i
pratvarima kae se da su od broja, i same ideje ne mogu se svrstati
ni kao prvotne ni kao potonje naprama brojevima.)
Ako su jednoe nespojive43, i to tako da je bilo koja nespojiva s bilo
kojom, onda taj broj i ne moe biti matematiki (jer se matematiki
broj sastoji od nerazliitih jednoa, i dokazi njemu 20 u skladu su s
time), niti moe biti broj ideja. Jer prvotno dvojstvo nee tada biti iz
jednog i neodreenoga dvojstva, a zatim susljedni brojevi, kao to
kau44 2, 3, 445 jer jednoe u prvotnome dvojstvu nastaju istodobno,
bilo kao to je prvi zagovornik toga govorio iz nejednakosti46
(na-stajui kad bi se te izjednaile), bilo nekako druk- 25ije, jer
ako bi jedna jednoa bila prije druge, ona e biti i prije dvojstva
sastavljenog od tih, jer kad je togod prvotno a togod potonje, onda e
i ono sastavljeno od tih biti prvotno prema jednome a potonje prema
drugome.47Uz to, budui je jedno po sebi prvo, a zatim 30 slijedi neko
jedno koje je prvo od drugih, ali je drugo iza onog jednog po sebi, i
opet tree jedno koje je slijedee iza drugog, ali je tree iza onog prvog
jednog te e jednoce biti prije brojeva prema kojima se nazivaju, pa
e na primjer postojati trea jednoa u dvojstvu prije negoli
bude tri, te etvrta i peta u trojstvu prije nego nastanu ti
brojevi.48Dakle, ni jedan od tih nije rekao da su jednoce 35 nespojive
na taj nain, ali prema njihovim poelima razlono je ak i tako, iako
je to prema istini nemogue. Jer razlono je da jednoce budu pr- 1081
b votne i potonje, ako postoji neka prvotna jednoa ili prvo jedno
m
; a slino i dvojstva, ako postoji prvotno dvojstvo, jer je i razlono i
nuno da iza prvoga bude togod drugo, te ako drugo, onda i 5 tree,
pa i ostalo uzastopce. (Ali kazati oboje istodobno, da nakon jednog

4040 Usp. 1080 a 1820, 2335. " Ili: 'u samome dvojstvu'.
4142 To jest: 'jedinice (jednoe) u svakom idealnom broju' (D. R.).
4241 Ili 'nezdruive' ili 'ako se ne mogu dodavati'. 44 Misli se na
platonike.
43a Doslovno: dvojstvo, trojstvo, etverstvo.
44 To jest: veliko i malo, koje je Aristotel shvaao
45kao dvije nejednakosti.
46 To jest: veliko i malo, koje je Aristotel shvaao
47noa u 3 itd. (D. R.).
48 To jest 4 i 5.

345

postoji prva i druga jednoa, te da postoji prvotno dvojstvo, to je


nemogue.) Ti pak postavljaju prvu jednou i jedno, ali ne i drugu i
treu, te prvotno dvojstvo, ali ne i ono drugo i tree.
" Nauk
idealnom
" Ili
'idealno
jedno'. broju tvrdi da 2 slijedi iza prvotnog 1,
koji je zajedno s 'neodreenim 2' izvorite broja. Ali ako su
sve jednoce (ili jedinice) razliite po vrsti, onda je jedna od
jednoa u 2 prije druge i dolazi iza izvornog 1. Isto tako
izmeu 2 i 3 bit e prva jed
Isto je tako bjelodano, ako su sve jednoce ne- 10 spojive, da ne
moe postojati dvojstvo po sebi, te trojstvo po sebi, pa tako i s ostalim
brojevima. Jer bilo da su jednoce nerazliite, bilo da se razlikuju jedna
od druge, broj se nuno broji prema dodavanju, kao broj dva tako to
se jednomu dodaje drugo jedno, broj tri tako to se dodaje drugo jedno
broju dva, te slino i broj etiri. 49 15 A budui je tomu tako, nemogu
je onakav nastanak brojeva kako ih oni tvore: iz dvojstva te iz jednog.
Jer broj dva postaje dio broja tri; a tri broja etiri, te se istim nainom
dogaa i u 20 slijedeih brojeva, doim njima iz prvotnog dvojstva i
neodreenoga dvojstva nastade etverstvo50, to je dva dvojstva mimo
onog dvojstva po sebi.51 Ako pak ne, dvojstvo po sebi bit e dio (broja
4), i bit e dodano jedno drugo dvojstvo. A dvojstvo e biti jedno po
sebi i jo drugo jedno. Nu ako je 25 tako, onda drugo naelo52 ne moe
biti neodreeno dvojstvo, jer ono tvori jednu jednou, a ne odreeno
dvojstvo.53Uz to, mimo trojstva po sebi i dvojstva po sebi, kako e
postojati i druga trojstva i dvojstva? I na koji se nain sastoje iz
prvotnih i potonjih jednoa? Jer sve su to besmislice d izmiljotine, i
30 nemogue je da bude prvotno dvojstvo, pa zatim trojstvo po sebi. A
nuno je da bude, ako e jedno i neodreeno dvojstvo biti naela. 54 Ah,
ako su posujeci nemogui, nemogue je i da poela budu takva. Dakle,
ako su bilo koje jednoe razliite jedne od drugih, nuno proizlaze te i
tima sline posljedice. Ako su pak one u drugome broju raz- 35 liite,
dok su one u istome broju jedine nerazline

49 to naravno nije istina u sluaju prirodnih brojeva (prema . .).


50 To jest: broj 4.
51 Neodreeno dva, budui 'dvotvorno', proizvodi dva dvojstva
djelujui na idealno dvojstvo, te su ta dva dvojstva (ili dva 2) razliiti
od dvojstva po sebi (ili idealnog 2), prema D. R.
52 Vidi ranije tumaenje nazivka .
537' Brojevi nastaju dodavanjem, ali to je neuskladi-vo s vjerom u
'neodreeno dvojstvo' kao tvorbeno naelo, jer to budui dvostruko
ne moe proizvoditi pojedinane jednoe (. .).
54 Ako brojevi ne nastaju dodavanjem, onda moraju postojati 'idealni
brojevi'.

346

5
1082
a
jedna od druge, ak i tako proizlaze nita manje tekoe. Na
primjer, u desetici po sebi nalazi se deset jednoa, i desetica se
sastoji iz tih i iz dvije petice. Ali budui aesetica po sebi nije
bilo koji broj55, niti se sastoji iz bilo kojih petica, pa niti iz bilo
kojih jednoa, nuno je da se razlikuju jednoce u toj desetici.
Jer ako se ne razlikuju, onda se nee razlikovati ni petice od
kojih se sastoji desetica. Nu budui se one razlikuju, razlikovat
e se i jednoce. Ako se one razlikuju, zar nee tu biti druge
petice, nego samo te dvije, e biti i druge? Ako ih nee biti,
to je besmisleno56; ako ih pak bude, kakva e se desetica
sastojati od njih? Jer u desetici nema druge desetice osim nje
same. Uz to prema njima nuno je da se broj etiri ne
sastoji od bilo kojih dvojstava57; jer, kao to kau, neodreeno
dvojstvo, primivi odreeno dvojstvo, nainilo je dva dvojstva,
budui bijae 'dvotvorno'58 prema onome to je primilo.
74
Prema D. Rossu, idealna desetica je jedinstven broj, te
brojevi sadrani u njoj moraju biti idealni i
Uz to, kako je mogue da mimo dvije jednoce 15 dvojstvo
bude neka narav, a i trojstvo mimo tri jednoce? Jer, ili je to
dionitvom jednoga u drugome, kao to bijeli ovjek' biva
mimo bijelo' i 'ovjek' (budui da sudjeluje u tima); ili kad je
jedno neka razlika od dragoga, kao to ovjek biva mimo
'ivotinje' i 'dvononoga'. I dalje, neke 20 su (stvari) jedno
dodirom, neke mjeavinom, neke poloajem; a od tih ni jedno
ne moe biti prisutno u jednoama od kojih se sastoji dvojstvo
ili trojstvo, nego kao to ni dva ovjeka nisu togod jedno mimo
njih obojice, tako je nuno da budu i jedinice. A zbog toga to
su nedjeljive, nee se nita razlikovati; jer i toke su nedjeljive,
pa ipak 25 dvojstvo njih nije nita drugo mimo dvije toke.
Nu isto tako ne smije se zaboraviti ni to kako proizlazi da
postoje prvotna i potonja dvojstva te slino i ostali brojevi. Jer
neka budu istodobna dvojstva u etverstvu, ali su ta ipak
prvotna pre- 30 ma onima u osmerstvu, i kao to (odreeno)
dvojstvo proizvede dvojstva u njima, tako59 oni proiz-vedoe

55jedinstveni. Zbog toga se dvije petice moraju vrsno


razlikovati, a isto tako i njihove jednoce (jedinice), to je u
opreci s nazorom koji je posrijedi.
56 Razlono je pretpostaviti da bi se druge petice mogle
sastojati od razliitih spojeva jednoa (ili jedinica).
5771 To jest: broja 2 ili 'dvica'.
587' Gr. ;; lat. binarii efficiens; engl. capable of
duplicating (or its nature is to double); fran. du-plicative; njem.
es ist ihr Wesen zu verzweifachen; rus. doslovno
*ydeaueax>utuu, a u samome prijevodu 6bvia
ydeouTetibHuueu ; novogrki , (to
god primi to pretvara u dva).
5910 U svakom pojedinom sluaju drugi imbenik je
347Metafizika
22

etverstvo u samome osmerstvu. Te tako, ako je prvotno


dvojstvo ideja, i ta e dvojstva biti neke ideje. A isti razlog
vrijedi i za jednoe, jer jednoe u prvotnome dvojstvu
proizvode etiri 35 jednoe u etverstvu, pa tako sve jednoe
postaju ideje i ideja e se slagati od ideja; tako te je bjelodano
kako e stvari kojima su te ideje biti sloevine, kao kad bi
tkogod kazao da su ivotinje sloene iz ivotinja, ako postoje
ideje ivotinja.
I u cijelosti, initi jednoe razliitima na bilo IQ82 b koji
nain, i besmisleno je i izmiljeno (a 'izmiljenim' nazivam ono
'to je na silu poradi pretpostavke'). Jer ne vidimo da se jednoa
razlikuje od jednoe ni prema 'koliko' ni prema 'kakvo', i nuno
je da broj bude ili jednak ili nejednak, sva- 5 ki broj a jo
ponajvie onaj 'jednoni'60, te tako ako nije ni manje ni vie,
broj je jednak. A 0 stvarima koje su jednake i u cijelosti
nerazliite, tima, u brojevima, pretpostavljamo da su iste. Ne
bude li tako, onda ni dvojstva u desetici po sebi nee biti
nerazlieita, iako su ista; jer koji e uzrok navesti onaj to govori
da su nerazlieita?

Uz to, ako je svaka jednoa i jo druga jednoa dva, i jednoa


iz dvojstva po sebi i ona iz trojstva po sebi bit e dva,
sastavljeno iz razliitih*2 jednoa; i da U e to biti prvotno ili
potonje prema trojstvu? Jer ini se kako bi prije moralo biti
prvotno, budui da je jedna od jednoa istodobna s trojstvom a
jedna s dvojstvom*3. Mi doim pretpostavljamo kako je u
cijelosti jedan i jedan dva, bile stvari jednake ili nejednake, kao
dobro i zlo, ovjek i konj; a onima koji tako tvrde* 4 to nisu ni
dvije jednoce.
Ako broj trojstva po sebi nije vei od broja dvojstva po sebi,
onda je to udno; ako je pak vei, oito je kako je u njemu broj
jednak dvojstvu, tako te sam nije razliit od dvojstva po sebi.
takvo to ne moe biti, ako postoji neki prvi i drugi
broj.*Isto tako ni ideje nee biti brojevi. Jer u samome tome
ispravno govore oni koji mniju kako jednoce moraju biti
razliite, ako e biti ideje, kao to je prije reeno.*5
4
Jer oblik je jedan; ali ako su jednoce nerazliite, onda e i
dvojstva i trojstva biti nerazlieita. Zbog toga oni moraju rei da
kad se broji ovako 'jedan', 'dva', onda se ne dodaje broju koji je
ve prisutan (jer inae nee biti nastanka iz 'neodreenoga
dvojstva', niti broj moe biti ideja; jer tada e jedna ideja biti
prisutna u drugoj, i svi e oblici biti dio jednog oblika)*7. Stoga
neodreeno dvojstvo ( ).
60" Gr. ; lat. monadicus; engl. numbers con-shting o f
abstract units; fran. nombre composd d'uni-tis abstrcdtes; njem.
einheitlich; rus. , a u ovome prijevodu []
coccoatuee ; novogr.

(onaj nainjen od jednoa).


348

oni ispravno govore naprama svojoj pretpostavci, ali u cijelosti


neispravno; jer mnoge stvari ukidaju, budui da e rei kako
dotino

Sto je suprotno stavu kojem se raspravlja. Prema D. Rossu,


posrijedi je to to bi platonici odbili da priznaju kako postoji
neki broj izmeu 2 i 3. 14 To jest 2.
" Ako se brojevi razlikuju po vrsti.
" Vidi 1081 a 517.
17
To jest najveeg broja (. .).
sadrava stanovitu tekou: da li, kada brojimo i 35
kaemo 1, 2, 3, brojimo dodajui ili prema izdvojenim
dijelovima88. Mi inimo oboje. Stoga je smijeno svoditi
dotino na tako veliku razliku u bivstvu.
8

Prije svega bilo bi primjereno odrediti to je 1083 a


razlika izmeu broja i jednoe, ako postoji takva. Nuno je
da se jednoe razlikuju ili prema 'koliko' ili prema 'kakvo';
doim ini se kako ne moe biti ni jedno od toga. Ali (broj)
kao broj razlikuje se prema 'koliko'. A ako bi se i jednoe
razlikovale prema 'koliko', onda bi se broj razlikovao od
broja, iako jednak po mnotvu jednoa. Uz to, 5 jesu li
prvotne jednoe vee ili manje, i da li se potonje uveavaju
ili pak suprotno? Sva su ta pitanja proturazlona. Ali
jednoe se ne mogu razlikovati ni prema 'kakvome'. Jer nije
mogue da u njima prisustvuje ikakva trpnost; budui da
kau kako ak i u brojevima 'kakvo' biva prisutno 10
poslije 'koliko'89. Uz to, jednoama ne moe pri-doi 'kakvo'
ni od jednog ni od dvojstva, jer prvo nema nikakvo 'kakvo',
a drugo je 'kolikotvomo190; jer njegova je narav uzrok da
bia budu mnoga. Ako se one opet ponaaju kako drukije,
onda 15 to treba rei na samome poetku i odrediti raz-

" Smisao je ovaj: ako se broji dodavanjem, smatra se da


je svaki broj iznesen samo u konkretnim sluajevima; ako
se pak svaki broj promatra kao razliit (izdvojen) dio
(naime, kao onaj koji je nastao odvojeno), priznaje se kako
postoji neki drugi broj mimo onoga matematikoga. Sam
Aristotel smatra da se broj moe promatrati na oba naina
(. .).
" Brojevi posjeduju kakvou, budui da postaju prvotni ili
sloeni, 'ravno' ili 'vrsto' (to jest: proizvodi dvaju ili triju
imbenika), ali takve su kakvoe (ili svojstva) tek pripadni
naprama kolikoi (. .).

Gr. noaonotos; lat. guantificus; engl. what pro-duces


quantity (or... gives quantity); fran. gene-ratrice de la
quantiti; njem. ist die Ursache der Quantitdf, rus. ; nOVOgr.
(da tvori samo koliinu).

349Metafizika
22

lici jednoce, a ponajvie zbog ega ona mora postojati. Ako ne


to, onda kojoj razlici govore.
Dakle, ako su ideje brojevi, bjelodano je kako niti sve
jednoce mogu biti spojive, niti pak sve nespojive jedne s
drugima na bilo koji od naina61. Ali nije ispravno ni ono to
neki drugi go- 20 vore brojevima. To su oni koji ne misle da
postoje ideje, niti naprosto niti da bivaju kao brojevi, nego da
bivaju matematike stvari i da su brojevi prva bia, te da je
njihovo poelo jedno po sebi. Jer besmisleno je da postoji neko
prvo jedno od 'jednih"62 kao to oni kau ali ne i takvo
dvojstvo od 'dvojstava', niti pak trojstvo 25 od 'trojstava',
budui da svima pripada isti razlog. Jer ako je tako sa stvarima
koje se tiu broja, i postavi li tkogod kako postoji samo
matematiki broj, onda jedno nije poelo (budui da se takvo
jedno mora razlikovati od ostalih jednoa; a ako je tako, onda je
nuno i neko dvojstvo prvo 30 od dvojstava, te slino i s
ostalim susljednim brojevima). Ali, ako je jedno poelo, onda je
nuno da se brojevi prije ponaaju onako kako govorae Platon,
i da postoji prvo dvojstvo i prvo trojstvo, te da brojevi ne smiju
biti spojivi jedni s drugima. Nu ako tkogod takvo to ponovno
posta- 35 vi, ve je reeno63 kako slijede mnoge nemogunosti.
Ali je nuno da bude ili na taj ili na drugi nain; te tako ako nije
ni na jedan od njih, broj onda i ne moe bivati izdvojeno.
Bjelodano je dakle iz toga kako je jo najgore 1083 b rei na
trei nain64, da su isti broj koji pripada idejama i onaj
matematiki. Jer je tu nuno da se u jednome mnijenju spoje
dvije pogreke. Matematiki broj, naime, ne moe bivati na taj
nain, 5
nego zagovornik (takva stava) mora navlaiti vlastite
pretpostavke, i uz to mora priznati sve to slijedi onima koji
govore broju kao oblicima.
Pitagorejski nain sadrava manje tekoa negoli onaj prije
spomenuti, ali pokazuje zato neke svoje vlastite. Jer to to se od
broja ne tvori 'izdvo- 10 jina' ukida mnoge nemogunosti; ali to
da su tjelesa sloena od brojeva, te da je takav broj matematiki, zaista je nemogue. Jer nije istina ni govoriti kako su
veliine nerazdjeljive, jer koliko god se one i ponaale tim
nainom, jednoe barem nemaju veliine; a kako je mogue da
veli- 15 ina bude sloena od nedjeljivosti? Dapae, aritmetiki
broj je jednoan.65 A oni opet nazivaju broj biima; ili barem
primjenjuju svoje misaone zasade na tjelesa kao da su ona

61" Usp. 1080 a 1820, 2335.


62* Tako je Speusip priznavao jednou ili jedno kao oblikovno
poelo, ali nije doputao nikakvih drugih idealnih brojeva, to
Aristotel smatra nedosljednou (. .).
63 Usp. 1080 b 371083 a 17.
64 Podrazumijeva se Ksenokratov stav.
65" To jest: sastoji se od jednoa.
350

sastavljena od tih brojeva.


Ako je dakle nuno, ukoliko je broj koje od bia po sebi, da
biva na jedan od spomenutih na- 20 ina, a ne moe bivati ni
na jedan od njih, bjelodano je kako broj nema onakve naravi
kakvu mu pripravljaju oni koji ga ine izdvojenim.
" Aristotel tu oigledno misli na one dvije jednoe u
idealnome 2.
Uz to, potjee li svaka pojedina jednoa od izjednaenih94
'velikog' i 'malog'; ili je pak jedna iz maloga a druga iz
velikoga? Ako je tako, onda 25 niti se svaka pojedinanost
sastoji od svih naela, niti su pak jednoe nerazliite (jer je u
jednoj prisutno 'veliko' a u drugoj 'malo', koje je velikomu
protivnost po naravi). I dalje, kako je s jednoama u trojstvu po
sebi? Jer jedna je od njih suvina. Ali moda upravo zbog toga
od jednog po sebi tvore sredinu u neparnome broju. 66 Ako opet
svaka pojedina od jednoa potjee od obo- 30 jega
izjednaenoga9*, kako e dvojstvo biti jedna narav sastavljena
od velikog i malenog? Ili kako

66" Usp. Diels, Vorsokratiker, 270, 18. " To jest: od velikog i


malog kad su izjednaeni.
351Metafizika
22

e se razlikovati od jednoce? Uz to, jednoa je prvotna naprama


dvojstvu (jer ukine li se ona, ukida se i dvojstvo). Stoga je nuno
da ona bude ideja ideje, jer je prvotna naprama ideji, i morala 35
je nastati prije nje. Ali, onda, iz ega? Jer neodreeno dvojstvo
bijae 'dvotvorno"99.
51084 a
Uz to, broj mora biti ili beskonaan ili konaan. Jer oni broj
ine izdvojenim, tako te nije mogue da ni jedno od toga ne bude
prisutno. A oito je kako ne moe biti beskonaan (jer
beskonaan broj nije ni paran ni neparan, dok je nastanak
brojeva uvijek ili iz neparnog ili iz parnog broja; jednim
nainom, dodajui jedan parnom broju dobiva se neparan;
drugim nainom, mnoei jedan s dvojstvom, dobivaju se
brojevi nastali iz jednog udvostruenjem; drugim opet nainom,
iz udvostruenih neparnih nastaju drugi parni brojevi; uz to, ako
je svaka ideja od neega, a brojevi su ideje, onda e i beskonaan
broj biti ideja neega, ili koje od osjetnina ili ega drugoga; samo to to ne moe biti ni prema njihovoj postavci100 ni prema
samom pojmu101, budui da oni tako svrstavaju ideje).
* Usp. VII 18.
"* To jest: jer se pretpostavlja zbiljska beskonanost.

Kad se ideja zamilja kao naelo koje odreuje.


m
Gr. iatdg; lat. denarius; engl. 10; fran. la Di-cade; njem.
Zehnzanl; rus. , . A kako je i jedinica (ili
jednoa), mogao bi radi ujednaenosti cijeli taj niz glasiti
(mjesto dvojstvo, trojstvo, etverstvo): jedinica, dvica, trica,
etvrtica, petica, estica, sedmica, osmica, devetica i desetica, injenica je, meutim, da prijevodi u tome nisu ujednaeni, kako
to pokazuju i viejezine potkrepe kod pojedinih navedenih
nazivaka (p. p.).
,
Platonici su u tome sljedbenici pitagorejaca.
Ako je pak broj konaan, dokle onda dosee? 10 Treba,
naime, rei ne samo da jest nego i zbog ega jest. Ali, ako broj
ide samo do desetice102, kako neki govore103, prvo e veoma brzo
ponestati oblika kao: ako je trojstvo ovjek po sebi, koji e
broj biti konj po sebi? Jer svaki broj 15 po sebi ide do desetice.
Mora dakle biti jedan od brojeva u tim granicama (jer ti su
bivstva i ideje). Pa ipak njih e uzmanjkati (jer e ih premaiti
pojedine vrste ivotinja). Istodobno je jasno ako je trojstvo
ovjek po sebi, onda su to i ostala trojstva (jer su ona u istim
brojevima slina), tako te e biti beskonaan broj ljudi; ako je

352

svako 20 trojstvo ideja, svaki broj e biti ovjek po sebi; ako pak
ne, bit e barem ljudi. I ako je manji broj dio veeg kako je
sastavljen od spojivih jednoa to su u istome broju onda ako
je e-tverstvo po sebi ideja neega, kao 'konja' ili "bijelog',
ovjek e biti dio konja, ako je ovjek dvojstvo. Isto je tako
besmisleno da postoji ideja de- 25 setice, ali ne jedanaestice ili
slijedeih brojeva.

Uz to, i jesu i nastaju neke stvari od kojih nema oblika, a zato


i te nemaju oblika? Dakle, oblici nisu uzroci.
I dalje, besmisleno je da broj do desetice bude vie bie i oblik
Uz to,
veliine
i slino
idunema
samo 30
do neke
granice,
kao prva
negoli
sama
desetica,
iako
nastanka
u prvog
kao ili
nerazdjeljiva crta, zatim dvojstvo i tako dalje; i ti se, naime,
pruaju samo kao desetice.67 Uz to, ako je broj izdvojen, mogao
bi tkogod dvoumiti koje je prvotno (prije): ili jedno ili dvojstvo
ili trojstvo? Ako je broj sloen, onda je to (prije) jedno, ali ako je
sveope ili oblik ono prvotno, onda je to broj; jer svaka pojedina
od jednoa dio je broja kao tvar, dok je on kao oblik. Tako je
jednim nainom pravi kut prije otroga, jer se ovaj odreuje
njime i po pojmu; drugim pak nainom otri kut je prije, budui
da je dio pravoga i ovaj se dijeli na otre kutove. Dakle, kao tvar
otri kut, pratvar i jednoa ono je prvotno; ali u odnosu na
oblik i bivstvo prema pojmu pravi kut i cjelina koja je iz tvari
i oblika. Jer to oboje68' je hlie obliku i onome emu je pojam,
iako je po nastanku potonje.
Kako je onda jedno poelo? Zbog toga, kau, jer je ono
nedjeljivo; ali nedjeljivo je i ono openito i ono djelomino i
naelo. Ali na drugi 15 nain, jedno prema pojmu, drugo prema
vremenu. Kojim je onda nainom jedno poelo? Jer kao to je
reeno ini se i da je pravi kut prije otroga i otri prije
pravoga, a svaki je jedno. Dakle, na oba naina ine od jednog
poelo, to je pak nemogue. Jer jednom je to kao oblik ili
bivstvo, a jednom opet kao dio ili kao tvar. Na neki nain oboje 69
jest jedno po istini oni su 20to mogunou (barem ako je
broj togod jedno te nije kao hrpa, nego se razliit broj sastoji od
razliitih jedinica, kao to kau), ali svrnou, ni jedno 70 nije

67u ostalim brojevima (D. R.).


68m 'Nedjeljiva crta' ili toka je 1, crta je 2, ploha je 3, a kruto
tijelo 4, te tako 1 + 2 + 3 + 4 = 10; usp. XIV, III 9.
69m To jest: takva sloevina koja je 'konkretna stvar'. To jest: i
broj i jednoa.
70Aristotel kao primjer uzima broj 2, ali samo naelo je
sveope. U stanovitu smislu i broj i jednoa su jedno; aH ako
broj postoji kao zbiljska jednoa (), onda jednoa moe
postojati samo mogunou.

353

jednoa. A uzrok nastaloj pogreci je u tome to su dotinici 71


istraivali istodobno i prema matematici i iz opih pojmova, tako
te su 25 po prvome postavili jedno, svoje poelo, kao toku (jer
je jednoa toka bez poloaja; te, poput nekih dragih 72, i oni su
iz najmanjeg sloili bia; pa tako jednoa postaje tvar brojeva, i
istodobno je prije dvojstva, te opet da je potonja, budui da se
dvojstvo uzima kao neka cjelina: i jedno i oblik). A zbog toga to
su traili sveope, ono 30 jedno koje se pririe postavili su tako
kao dio. Meutim, nemogue je da te (znaajke) istodobno
pripadaju istoj stvari. Ako jedno po sebi mora biti samo bez
poloaja10 (jer se ne razlikuje niim osim to je poelo) i
dvojstvo jest djeljivo a jednoa nije, onda e jednoa biti slinija
jednome po sebi. Ali ako je takva jednoa, i ono e samo biti 35
slinije jednoi negoli dvojstvu; tako te svaka jednoa u dvojstvu
mora biti prije dvojstva. Ali oni to nijeu; ili barem tvore
dvojstvo kao prvo. Uz to, ako je dvojstvo po sebi togod jedno, a
isto 1085 a tako i trojstvo po sebi, oboje je dvojstvo. Iz ega je
dakle to dvojstvo?
9 A budui pak nema dodira u brojevima, nego je slijed jednoa
izmeu kojih se ne nalazi nita (kao u onih to su u dvojstvu
ili u trojstvu), mogao bi tkogod dvoumiti jesu li te uzastopne
jedno- 5 me po sebi ili ne, i da li je dvojstvo prvotno naprama brojevima koji slijede ili pak bilo koja od jednoa.
Sline tekoe nastaju i s onim rodovima to su potonji
prema broju kod crte, povrine i tijela. Jer te neki114 tvore
od vrsta 'velikog' i 'malog', kao: crte od dugog i kratkog, 10
povrine od irokog i uskog, oline od dubokog i plitkog; a te
su vrste 'velikog' i 'malog'. I samo to poelo prema
jednome115 razliiti od tih mislilaca postavljaju razliito. I u
tima se pokazuju 15 bezbrojne nemogunosti, izmiljotine i
protivnosti svakoj razlonosti. Jer dogaa se da su ti (oblici)
razdvojeni jedni od drugih, ukoliko poela ne slijede tako da
su 'iroko i usko' takoer i 'dugo i kratko' (a ako je tako,
povrina e biti crta, a kruto tijelo povrina; uz to, kako e
se onda objasniti kutovi, likovi i sline stvari?). Pa slijedi 20
isto kao i u sluaju broja. Jer ta su svojstva trpnosti veliine,
ali veliina se ne sastoji od njih, kao to se ni crta ne sastoji
od 'pravog i iskrivljenog', niti pak kruta tjelesa od 'glatkog i
hrapavog'. A svima je tima (nazorima) zajedniko to u
sluaju vrsta koje su kao rod dolazi do dvojbe, kada
tkogod postavi openitosti: da li se 25 u ivotinji nalazi
ivotinja po sebi ili togod razliito od ivotinje po sebi?
Ako openitost nije iz-dvojiva116, to nee biti nikakva

711,1 Platonici.
72m Misli se na atomiste.

Tu se &&i*ov otitava razliito (bilo kao 'nedjeljivo', prema


Schwegleru; bilo kao 'nesloeno', prema Bywateru; bilo kao
'jednono' prema Rossu), ali ini se najuputnijim ne odstupiti od
samog predloka, kako uglavnom prevodi i J. Tricot
'ddpourvu de po-sttion', a donekle je tako i u novogrkom vi
\ & (nema smjetaja u prostoru); a i u
ruskom [ -].

354

tekoa. Ali ako su kako kazuju oni koji tako tvrde


izdvojivi . i jedno i brojevi, onda to nije lako rijeiti, ukoliko
se smije rei 'nije lako' za ono to je nemogue. Jer kad
tkogod misli jednome u dvojstvu, ili uope u broju, misli li
tada stvari po sebi 30 ili emu drugome? Jedni, dakle,
nainjaju ve-

114

Vjerojatno se misli i na samog Platona.


Naime ono koje je prema geometrijskim oblicima kao
to je prvotno (iskonsko) jedno prema brojevima (a po
platonikom nauku).
114
To jest: 'izdvojiva' od osjetnina (p. p.).
liine od takve tvari, drugi 73 pak od toke (a toka ini se da im
nije jedno, nego neto kao jedno) te od druge tvari kao to je
mnotvo, ali nije samo mnotvo; a svima tima nastaju nita
manje tekoe. Jer ako je tvar jedna, onda su 35 isto crta,
povrina i kruto tijelo (jer e iz istih sa-stojina bivati isto i
jedno). Ako je pak vie tva- 1085 b ri, pa je jedna za crtu, druga
za povrinu i trea za kruto tijelo, onda one ili slijede jedna drugu ih' ne; tako te e se i na taj nain dogoditi isto; jer ili povrina
nee sadravati crtu ili e biti crta.
,u

Uz to, nita se ne pokuava rei tome kako moe bivati broj


iz jednoga i mnotva. Nu to god 5 ond govorili, nastaju iste one
tekoe kao i onima koji tvore broj iz jednoga i neodreenoga
dvojstva.1" Jer jedni tvore broj iz (mnotva) koje se openito
pririe, a ne iz nekog pojedinanog, drugi pak iz pojedinanog
mnotva, ali prvoga (budui da im je dvojstvo neko prvo
mnotvo); tako te se ti (nazori) takorei nita ne razlikuju, nego
io e slijediti iste tekoe: da li je posrijedi mjeavina ili poloaj
ili stapanje ili nastajanje te ostalo tome slino. A jo najvie bi
tkogod mogao pitati, ako je svaka jednoa jedna, iz ega je ona?
Jer svaka pojedina nije jedno po sebi.11' Stoga je nuno da biva iz
jednog po sebi i mnotva, ili iz dijela mnotva. Rei, dakle, kako
je jednoa neko mnotvo nemogue je, budui da je ona nedjelji15 va. Doim to da bude iz dijela (mnotva) sadrava mnoge
druge tekoe; jer svaki od dijelova mora biti nedjeljiv (inae e
biti mnotvo i jednoa koja je djeljiva) i nee biti naelo jedno i
mnotvo (jer nije svaka pojedina jednoa iz mnotva i jed- 20
noga). Uz to, onaj tko to zagovara ne ini nitadrugo nego tvori
drugi broj; jer mnotvo nedjeljivosti je broj.74Zatim, te koji tako
govore treba upitati je li broj beskonaan ili je konaan. Bijae
naime, kako se ini, i konano mnotvo, iz kojega i jedno- 25 ga
nastadoe konane jednoce; a drukije je mnotvo po sebi od
beskonanog mnotva. Koje je onda mnotvo to je naelo

73 Vjerojatno se misli na Speusipa. "* Vjerojatno se misli na


Platona i Ksenokrata. To jest: 'apsolutno jedno', koje je kao
poelo bez poloaja'.
74 To jest: rei da broj potjee iz mnotva znai rei da se broj
izvodi iz broja, to ne objanjava nita (. .).

355

zajedno s jednim? Slino bi tkogod mogao pitati i toki, ili


naelu od kojega tvore veliine. Jer to nije jedna i jedina toka.
Ili barem: iz ega je svaka pojedina od drugih toaka. Ona
zacijelo ne potjee iz 30 nekakva 'meutka' i toke po sebi.
Dapae, ni dijelovi 'meutka' ne mogu biti nedjeljivi dijelovi,
kao ni oni mnotva od kojih su sastavljene jednoce; jer iako se
broj sastavlja iz nedjeljivosti, veliine se ne sastavljaju.75Dakle,
prema svima tim i shnim primjedbama bjelodano je kako je
nemogue da broj i veliine 35 bivaju izdvojeni. Uz to, i samo
neslaganje meu glavnim nazorima brojevima znak je da
dotine 1086 a stvari kako nisu istinite tako im i donose smutnju. Jer oni koji postavljaju samo matematike stvari mimo
osjetnina76, uvidjevi tekou i izmiljotinu oko oblika,
odustadoe od idealnog broja i naime matematiki. Oni77 opet
koji hoe isto- 5 dobno oblike postaviti i kao brojeve, ali ne
videi ako tkogod te postavi kao poela kako e postojati
matematiki broj mimo idealnog broja, po-istovjetie idealni i
matematiki broj, nu tek na rijei, jer se u stvari matematiki
broj ukinuo (budui da oni iznose sebi svojstvene, a ne
matematike 10
postavke). A onaj koji je prvi 78 postavio da oblici bivaju i da su
oblici brojevi, te da postoje matematike stvari, taj ih je razlono
razdvojio; tako te izlazi kako svi u poneem imaju pravo, ah u
cijelosti ne, to opet i sami potvruju, budui da ne iznose iste
stvari, nego protimbe. Uzrok je to- 15 me to su im postavke i
poela lani; jer teko je iz neispravnih stvari izvoditi ono to je
ispravno, kao to veli Epiharm: 'tek to je reeno, i ve se ini da
nije dobro'79.
Ali to se tie brojeva, neka su dostatne te stvari kako su
istraivane i odreivane; jer onaj tko je ve uvjeren, jo bi se
vie uvjerio s vie dokaza, dok onoga to se nije uvjerio, ne bi ni
20 to nita vie uvjerilo.
samim prvim poelima, prvim uzrocima i pra-tvarima,
kojima govore oni to odreuju samo sjetilno bivstvo, dijelom je
reeno u knjigama prirodi80, a dijelom ne pripada sadanjem
istraivanju. Ali sve ono to iznose oni koji govore kako mimo
osjetilnh postoje i druga bivstva, va- 25 lja razvidjeti odmah
poslije onoga to je reeno. Budui dakle neki kau kako su ideje
i brojevi takvi, te da su njihove pratvari takoer pratvari i poela
bia, valja tome razvidjeti to govore i kako govore.

75 Sastojina toke ne moe biti 'meutak' (ili razmak), jer bi se


time ukinula jednostavnost toke; a isto tako ni dio 'meutka', jer
je svaki njegov dio opet 'meutak' (D. R.).
76 Misli se na Speusipa i sljedbenike.
77 Misli se na Ksenokrata.
78Platon.
79Fr. 14, Diels, Vorsokratiker.
80Fizika, I 46; nebu (De Caelo), III 34.

356

Misli se na pitagorejce i Speusipa.


Usp. XIV 1090 a 715.
Na koji nainjaju samo brojeve, i to one matematike,
treba se osvrnuti kasnije12'; dok onima to zagovaraju ideje
mogao bi tkogod isto- 30 dobno razmotriti i njihov nain i
dvoumlje oko toga. Jer oni istodobno tvore ideje i kao openita
bivstva i kao izdvojena i pojedinana. A da je takvo to
nemogue, ve je prije81 dokazano. Uzrok 35 spajanju toga
dvoga u jedno (kod onih koji govore bivstvima kao openitim)
bijae u tome to nisu poistovjetili bivstva s osjetninama.
Smatrah su da pojedinanosti u osjetninama teku i da ni jedna od
njih ne ostaje, dok je ope i neto mimo njih 1086 b i togod
drukije. A kao to smo prije130 rekli, prvi je to potaknuo Sokrat
zbog svojih (pojmovnih) odredaba, samo to on nije razdvojio
openitosti od pojedinanosti; i time to ih nije razdvojio,
ispravno je mislio. A to je bjelodano i iz sa- 5 mih injenica, jer
bez openitosti ne moe se postii znanost, dok je razdvajanje
uzrok tekoa koje nastaju oko ideja. Neki 131 pak smatrajui kao
nuno ako ima kakvih bivstava mimo osjetilnih i prolaznih 132
da ta budu izdvojena, a ne imavi nekih drugih, postavie kao
izdvojena ona bivstva koja se nazivaju openitim, tako te 10 je
gotovo izalo da su iste naravi i openitosti i pojedinanosti. A to
bi dakle samo ve po sebi bilo jedna od tekoa kojima se
govorilo.

10 Recimo sada togod onome koje predstavlja stanovitu

tekou i onima koji zagovaraju ideje i onima koji ih ne


zagovaraju, a emu je ve 15 prije govoreno kad se
pretresalo dvojbama133. Jer ako tkogod ne postavi bivstva
kao izdvojena, i to na onaj nain kako se kae da su to
pojedinana bia, ukinut e bivstvo u onome smislu kako
ga mi hoemo postaviti. Nu ako pak tkogod postavi bivstva
kao izdvojena, kako e postaviti njihove pratvari 13* i
poela? Jer ako su oni poje- 20 dinano a ne ope, bia e
biti isto toliko koliko i pratvari, i pratvari nee biti
spoznatljive (jer neka su slogovi u govoru bivstva; i
njihove pratvari133 pratvari bivstvima; onda mora biti jedno
BA i samo po jedan od svih pojedinanih slogo-

Usp.
1078 b 17
30. 111
Platonici.
131
Doslovno: Onih koji teku (ili

81Usp. III, VI 79.


357

protjeu)', p. p. 133 Usp. III 999 b 24


1000 a 4, 1003 a 517. u< Vidi ranije
tumaenje nazivka * <noi%tlov* 133 Ovdje i
u znaenju 'slova'.
va, jer nisu openiti i isti oblikom, nego je svaki 25 jedan brojem
i togod Ovo' i nije istoimen. 82*83 [[Uz to, samo Ono to jest' 137
postavljaju kao jedno u svakom sluaju.]] Ako je tako sa
slogovima, onda je isto i s onima to jest: sa slovima od
kojih se sastoje; te stoga nee biti vie A od jednoga, niti pak od
kojih drugih sastojina138, prema istom 30 razlogu po kojem ni od
drugih slogova ne moe biti vie nego po jedan od istoga. Ali
ako je tako, onda mimo pratvari 139 nee biti drugih bia, nego
samo pratvari. I dalje, pratvari i nee biti spoznatljive, budui da
nisu openite, a znanost je openitome. A to je jasno iz dokaza
i odredaba, jer ne nastaje zakljuak, kako su ovome trokutu kutovi jednaki dvama pravim kutovima, ako nisu 35 svakom
trokutu tako jednaki dvama pravim kutovima, niti pak kako je
ovaj ovjek ivotinja, ukoliko nije svaki ovjek ivotinja.)

Naime, 'nije od vrste zajednikog imena' (D. R.). Misli se


'ideja' ili 'idealno bie', kako je u Rossa
Jede, vvelches an sich tsr', kao i u latinskom 'ipsum quod
est unumquodque', dok je i u fran. La Rialiti en soi, prema
gr. , to je zadrano i u novogr. prijevodu
8 i<ni. U ruskom prijevodu je --{.
"* Ili 'slova'.
Ali ako su poela openita, [onda ili su i bivstva sastavljena iz
njih takoer openita] ili e nebivstvo biti prije bivstva; jer
openito nije biv- 1087 a stvo, dok je pratvar ili poelo openito,
pa je pratvar ili poelo prvotno (ili prije) naprama stvarima
kojima je poelo ili pratvar. Sve takve stvari razlono proizlaze
kad dotinici iz pratvari tvore 5 ideje i tvrde kako mimo bivstava
koja imaju isti oblik postoje i ideje, kao neto jedno i izdvojeno.
Ako pak nita ne prijei da na primjer u sastojina govora budu
mnoga A i B, a da nema nikakva A po sebi i po sebi mimo tih
mnogih onda e na temelju toga postojati i bezbrojni slini
slogovi.

A to to je svaka znanost openitome, te tako moraju biti i


poela bia openita a ne izdvojena bivstva, sadrava najvee
dvoumlje od svega reenog, pa ipak je to reeno u jednome
smislu istinito, iako u drugome nije. Jer znanost, kao i znanje,
dvostruko je: jedno je mogunou, drugo je djelatnou.
Mogunost, kao tvar, budui openita i neodreena, tie se
openitoga i neodreenoga, dok se djelatnost kao odreena
tie odreenoga, bivajui togod 'ovo', tie se ega 'ovog'. Ali

82Tredennicka, dok je u Bonitza gotovo doslovno 'ein


83"* Ovdje jo: ili 'slova' ili 'naela', kako doputaju razliiti
komentatori (Bonitz, Ross, Tredennick).

358

samo prema prigotku vid vidi openitu boju, zbog toga to Ova'
boja koju vidi jest boja, i Ovo' A koje slovniar istrauje jest A
Jer ako poela moraju biti openita, onda i stvari koje potjeu od
njih moraju biti openite, kao to je pri dokazima 84; a ako je
tako, nee postojati nita izdvojeno, pa ni bivstvo. Ali jasno je
kako je jednim nainom znanost openita, dok drugim nije-

84'* Ope premise uvijek daju opi zakljuak' (H. Tredennick)


ili 'ope premise ne pruaju pojedinane zakljuke' (kako
primjeuje D. Ross), iako je u engl. naprosto as in
demonstrations; fran. comme dans les demonstrations; njem.
wie dies bei den Beweisen stattfindet; rus.
>-; lat. quemadmodum in
demonstrationibus est; novogr. tial
& (slino kako se dogaa i pri dokazima), a prema
izvornome & Ini .

359

. XIV.
I Nek je dakle toliko dosta takvome bivstvu. Svi postavljaju

poela kao protivnosti: jednako u naravninama kako i kod


nepokretljivih bivstava. Ako pak ne moe biti togod prije
30 35
poela svih stvari, bit e nemogue da poelo bude neto koje biva drukije od poela, kao kad bi tkogod kazao kako je
bijelo' poelo, ne kao neto drugo nego kao bijelo', a ipak
prema podmetu, jest i togod drugo 'bivajue'1 da bude 1087 b
'bijelo', jer to bi tada bilo prije. sve stvari nastaju iz
protimbi kao nekog podmeta. Stoga je ponajvie nuno da
on prisustvuje u protimbama. Dakle, uvijek su sve
protivnosti prema podmetu, i nijedna nije togod izdvojivo;
doim bivstvu nije nita protivno kako se i pokazuje i kako
dokaz posvjedo-uje. Tako ni jedna od protivnosti nije
poglavito poelo svih stvari, nego je ono neto drukije.
Ti (mislioci) tvore od jedne od protivnosti tvar; neki 2
postavljaju jednome kao jednakome nejednako, kao da to biva
narav mnotva; dok drugi 3 5 jednome mnotvo (jer jednima
brojevi nastaju iz dvojstva nejednakoga, iz velikoga i maloga,
drugomu iz mnotva, a obojima nastaju iz bivstva jednoga).
Naime i onaj koji govori kako su nejed1
Ve poznata mnogoznanica rb Bv (koja je obino lat. ens ili
existens; engl. what is or being; njem. das Seiende; rus.
- ; fran. l'etre), ovdje je prije 'neto koje
biva' ili bivajue' ili bivstvu-jue' negoli uobiajeno bie (p.
p.).
1
Misli se na Platona.
' Vjerojatno je posrijedi Speusip.

23*

361

nako i jedno naela85, te da je nejednako dvojstvo 10 sastavljeno


od velikog i malog, uzima kao da bivaju jedno nejednako, i
veliko i malo, a ne razlu-uje da to jesu pojmom, ali ne i brojem.
Nu ti ispravno ne opisuju ni poela koja nazivaju naelima, jer
jedni86 tako zovu veliko i malo uz jedno, uzimajui to troje kao
naela brojeva, a dva im je tvar i jedno oblik; drugi87 opet mnogo
i neznatno, 15 jer su veliko i malo po naravi svojstveniji veliinama; neki88 pak postavljaju ono to je openitije u tima,
'premaujue' i 'premaeno'89. Ali nema nikakve razlike meu
tima (takorei) to se tie nekih posljedaka, osim prema samo
prosudbenim90 tekoama, kojih se ti uvaju zbog toga to i sami
20 navode prosudbene dokaze; osim to po istome razlogu kojim
'premaujue' i 'premaeno' bivaju poelima a ne 'veliko' i
'malo' mora biti i broj iz naela prije dvojstva, jer su oboje
openitije. Nu oni kau jedno, ali ne kau i drugo. Neki 91 25 opet
suprotstavljaju 'razliito' i 'drugo' jednome, dok neki
(suprotstavljaju) mnotvo i jedno.92 Ako se bia, kao to oni
hoe, sastoje od protimbi, onda je jednome protimba ili nita ili,
ako ve togod jest, onda mnotvo, te nejednako jednakome,
drukije istome, drugo samoj stvari, pa je jo najvie vjerojatnoe
u onih koji suprotstavljaju jedno mnotvu, iako ni to nije
dostatno. Jer tad e jednobiti 'malo'; budui da je mnogoa
oprena maloi, a mnogo malome (ili neznatnome).
15
To jest: kategorija (to D. Ross u svojem komentaru isputa).
Bjelodano je da jedno oznauje mjeru. I u svemu postoji neto
drugo (kao) podmet, kao u su- 35 glasju93 etvrtinka, u veliini
palac ili stopa ili togod slino, u razmjerju94 stopa ili slog, te
slino u teini odreeni uteg, i u svima stvarima na isti nain, u
kakvoama togod kakvo, u kolii- 1088 a nama togod koliko.
A mjera je nedjeljiva, jednom prema vrsti, jednom prema
sjetilnosti; tako te jedno po sebi nije bivstvo neega. I to je prema
razlogu, jer jedno znai da je mjera nekog mnotva, a broj da je

85' Vidi tumaenje rijei to .


86' Misli se i na Platona.
87 Vjerojatno neki od platonika.
88 Misli se na pitagorejce.
89' Gr. ro xal ; lat. excedens et excessum;
engl. 'that which exceeds and that which is exceeded'; fran.
Vexces et le dfaut; njem. das Uebertreffende und das
Uebertroffene; rus. ->\ u .
90' Ili su posrijedi 'pojmovne' tekoe; ili 'logike' ili 'apstraktne',
kako H. Bonitz, odnosno D. Ross prevode ovdje , dok je
u J. Tricota dialectigue, a u ruskom prijevodu
- (prema tekoama dokazivanja).
91" Vjerojatno neki pitagorejci.
92" Moda je rije o.Speusipu.
93u To jest: u harmoniji.
94u To jest: u ritmovima.
362

izmjereno mnotvo i mnotvo 5 mjera (zbog toga razlono


jedno i nije broj, jer ni mjera nije mjere, nego su i mjera i jedno
poelo). I mjera mora uvijek biti neto isto prisutno u svima
(mjerenim) stvarima, kao ako su posrijedi konji, mjera je konj, a
ako su ljudi, ovjek. Ako su posrijedi ovjek, konj i bog, mjera
10 je moda 'ivo bie', pa e njihov broj biti (broj) ivih bia.
Ako je pak ovjek, bijelo i hodajue, tima jedva da pripada broj,
zbog toga to su sve te stvari prisutne u istome i jednome prema
broju, a ipak e njihov broj biti onaj rodova ili kakav drugi takva
naziva. Oni kojima je 'nejednako' 15 kao neto jedno, a
'dvojstvo' togod neodreeno sastavljeno od velikog i malog,
govore ono koje je veoma daleko i od pojavnosti i od
mogunosti. Jer to su vie trpnosti i prigoci negoli podmeti brojevima i veliinama: mnogo i malo broju, veliko i maleno
veliini, kao i parno i neparno, glatko i hrapavo, pravo i
iskrivljeno. A zatim, uz tu po- 20 greku dolazi jo i ovo to
veliko i malo te tome slino mora biti i 'prema emu'95. Doim
stvari koje su 'prema emu' jo su najmanje od svih [priroka]96
nekakva narav ili bivstvo, i poslije su

'kakvoga' i 'kolikoga'. Ono koje je 'prema emu' kako je


reeno nekakva je trpnost 'koliko- 25 ga', a nije tvar, ukoliko
togod drugo mora biti u osnovi, kako uope onome 'prema
emu' tako i njegovim dijelovima i vrstama. Jer nita nije ni veliko ni maleno, niti mnogo ni malo, niti je uope 'prema emu', a
koje ne biva togod drugo (koje je) mnogo ili malo, veliko ili
maleno ili je 'prema emu'. A da je to 'prema emu' jo najmanje
nekakvo bivstvo ili bie, znak je to jedino ono nema 30 ni
nastanka ni nestanka, ni kretanja, kao to je 'prema kolikome'
porast i smanjenje, 'prema kakvome' preinaka, 'prema mjestu'
premjetaj97, a 'prema bivstvu' naprosto nastanak i nestanak,
ali toga nema za ono 'prema emu'. Jer, bez ikakva kretanja 98,
togod e jednom biti vee jednom ma- 35 nje ili jednako, dok je
drugo pokrenuto 'prema koliko'. A tvar svake stvari nuno biva
ono to 1088 b je ona mogunou, te isto tako i bivstvo; dok
ono to je 'prema emu' nije bivstvo, ni mogunou ni
djelatnou. Stoga je besmisleno, te dapae i nemogue, tvoriti

95 Ili 'odnosno' ili 'kao odnos' ( ).


96u To jest: u ritmovima.
97" Ili 'kretanje u mjestu' ili 'mijenjanje mjesta' ili 'pokretljivost';
(lat. latio; engl. locomotion; fran. trans-lation; njem. Bewegung;
rus. ), prema gr. , a novogrki %1
(premjetanje).
98" Dok lat. prijevod zadrava temeljno znaenje 'kretanja ili
gibanja' (quod moventur, kao i ruski ), i u engl. i u
njem. i u fran. prijevodu je 'mijenjanje ili promjena' za gr.
&, to jest: changing, verandert, changement.
363

od ne-bivstva naelo bivstva i ono to je prije njega; jer svi su


priroci potonji (naprama bivstvu). Uz to, naela se ne pririu
stvarima kojih su naela, doim mnogo i malo i iz- 5 dvojeno
i zajedno pririu se broju, a dugo i kratko crti, te iroko i usko
plohi. Ako postoji neko mnotvo, od kojega se na primjer 'malo'
uvijek pririe, kao to je dvojstvo (jer kad bi to bilo 'mnogo',
onda bi jedno bilo 'malo'), morat e bivati i 'mnogo' naprosto, kao
to je desetica 'mno- 10 go', ukoliko od nje nije nita vee, ili pak
deset tisua. I kako e se onda broj sastojati od malo i mnogo?
Jer trebalo je priricati ili oboje ili nijedno; a sad se zapravo
pririe samo jedno od njih."
2 Naprosto treba istraiti da li je mogue da se vjene stvari
sastoje od pratvari19; jer tada e ima- 15 ti tvar. Naime,
sloevina je sve to se sastoji od pratvari. Ako je dakle nuno
da sve ono to je iz neega bilo da uvijek biva bilo da je
nastalo mora iz toga i postajati, sve postaje iz onoga to je
mogunou ono koje postaje (jer iz ne-mo-guega niti bi
nastalo niti bi bivalo), a ono to je uzmono moe se i
udjeloviti i ne (udjeloviti), pa onda koliko god vjean bio
broj ili togod dru- 20 go koje ima tvar, moe to i ne biti,
kako ono koje je tek od jednog dana, tako i ono emu je ne
znam koliko mnogo godina. I ako je s time tako, onda je i s
onim emu je vrijeme bez granice. Dakle, te stvari ne bi bile
vjene, budui da nije vjeno ono to moe ne bivati, kao to
smo imali prilike pokazati u drugim raspravama.30 Ako je to
sada reeno 25 istinito uope kako ni jedno,bivstvo nije
vjeno ukoliko ne biva djelatnou i ako su pratvari tvar
bivstva, onda ni jedno vjeno bivstvo ne bi u sebi imalo
pratvari od kojih se sastoji.
Postoje oni21 koji postavljaju neodreeno dvojstvo kao
naelo uza jedno, dok razlono izbjegavaju nejednako, zbog
nemogunosti koje iz toga slijede; nu tako se liavaju samo
onih tekoa 30 u koje nuno zapadaju ljudi koji kao neko
naelo zagovaraju 'nejednako' i ono 'prema emu'; doim s
onim (tekoama) koje izbijaju i izvan toga mnijenja nuno
se susreu i ti (mislioci), bilo da od tih (naela) tvore idealni
broj ili pak matematiki. Mnogi su uzroci zastrane u takva
razlaga- 35 nja, a jo najvie starinsko dvoumljenje. Jer
njima 1089 a
" To jest: jednom broju pririe 'malo', drugome 'mnogo'
(prema H. Bonitzu). " Ili naela (vidi tumaenje nazivka otoi
n
%tlov). " Vidi De Caelo, I 12. Misli se na Ksenokrata.
se inilo kako e sva bia biti jedno, naime sam bitak, ako se ne
razrijei i ne pobije Parmenidov iz-rijek 'jer ovo nee nikad
spoznati da jest nebi-tak',99 nego da je nuno dokazati kako

99B Fr. 7. U Bonitza: Mimmer wirst du erkennen, dass sei


Nichtseiendes. U Tricota: Car iamais on ne fera ce qui est n'est
pas. A u Rossa: For never will this be proved, that things that
364

nebitak 5 biva. Jer e samo tako iz bitka i neega drugog


bivati bia, ako su ona mnoga. Ali prvo, ako se bitak kazuje
mnogovrsno (jer jednom oznauje bivstvo, jednom da je 'kakvo',
jednom da je 'koliko', te i ostale priroke), koje su onda 'jedno' sva
bia, ako nee bivati nebitak? Da li su bivstva, 10 ili trpnosti i
slino ostalo, ili zapravo sve, te e biti jedno i togod 'ovo' i
'takvo' i 'toliko' i sve ostale (stvari) koje oznauju togod
jedno100? Ali je besmisleno, dapae i nemogue, da neka (jedna)
nainjena narav101 bude uzrok tome to je dio bitka 'ovo', dio
'takvo', dio 'toliko', dio 'gdje'.
Zatim, od kojega se nebitka i bitka sastoje bi- 15 a? Jer i
nebitak se kazuje mnogovrsno, budui da je takav bitak; i "bivati
ne-ovjek' oznauje ne bivati 'ovo', a 'ne-pravo' ne bivati 'takvo', i
'ne tri lakta dugo' ne bivati 'toliko'. 102* Iz kojega su dakle bitka i
nebitka mnoga bia? Taj103 hoe da je to 20 ono lano, i naziva
takvu narav nebitkom, iz kojega su i bitka mnoga bia; zbog toga
je i reeno kako treba pretpostaviti togod lano, kao to i
zamljomjeri uzimaju kao da je stopu dugo ono to nije stopu
dugo. Ali nije mogue da to tako ponaa, jer ni zemljomjeri ne
pretpostavljaju nitalano (budui da se pretpostavak 104 i ne
nalazi u 25 zakljuku), niti pak iz takva nebitka bia nastaju ili
nestaju u njemu. Nego budui se nebitak prema sluajevima
govori u isto toliko smislova koliko je i priroka, a mimo toga se
kao lano naziva i nebitak i ono koje je prema mogunosti, iz
toga i biva nastajanje: iz neovjeka ali mogunou ovjeka
ovjek; iz nebijeloga ali koje 30 je mogunou bijelo
nastaje bijelo, i slino tako, bilo da nastaje togod jedno ili vie.
Javlja se pitanje kako (postaje) 'mnogo' bitak 105 koji je nazvan
are not are; dok je u latinskom prijevodu: Nunquam enim hoc
noscas, esse non ens.
Ili bitak', kako Bonitz otitava mjesto , pa je tako lat.
ens; engl. one; niem. Eines; fran. tre; novogr.
(jedna izdvojena kategorija); rus. - pod
.
100v To jest 'nebitak' (prema tumaenju D. Rossa).
101*" Ili: ... 'nebitak ovjeka' oznauje 'nebitak ovoga', a
'nebitak pravoga' nebitak 'takvoga', i 'nebitak duine od tri lakta'
nebitak 'tolikog'.
102*" Ili: ... 'nebitak ovjeka' oznauje 'nebitak ovoga', a
'nebitak pravoga' nebitak 'takvoga', i 'nebitak duine od tri lakta'
nebitak 'tolikog'.
103 Platon; usp. Soph., 237 A, 240.
104* Gr. ; lat. propositio; engl. enunciation; fran. la
figure tracee (ili enonce); njem. Annahme; rus. inae
(), , a ovdje [ npuHsrtaa]
; hrv. pretpostavak, postavka, Stavak; novogr.
& (izvuena osjetilna crta).
105 Ili moda bivajue', jer je tu gr. Sv; lat. ens; engl. being;
fran. l'Etre; njem. das Seiende; rus. cyu{ee. Prevoditelj ostaje
365

prema bivstvima. Jer stvari koje nastaju brojevi su, crte, tjelesa.
Ali besmisleno je istraivati kako je 'mnogo' bitak kao ono
'to jest' a ne kako su to (stvari) koje su kakve ili kolike. Jer ni
neodreeno dvojstvo, ni veliko ni 35 malo, nisu uzrok to bivaju
dvije bjeloe ili mnoge boje ili okusnine ili likovi, budui da bi ti
onda bili brojevi i jednoe. Ali da su dotinici zalazili 1089 b u
to, vidjeli bi taj uzrok i u tima (bivstvima), jer je isto ili nalino i
tu uzrok. Ista je zastrana uzrokom to su, traei opreku bitku i
jednome (iz ko- 5 jih i tih nastaju bia), postavili Ono prema
emu' i nejednako, koje niti je protimba tih niti nijekanje, nego je
jedna narav bia, poput onoga 'to' i 'kakvo'. A trebalo je pitati i
ovo: kako su i 'premaemu'a mnogo, a ne jedno. Ovako sada
istrauju kojim su nainom mnoge jednoce mimo prvotnog
jedno, ali ne i kojim su nainom mnoge nejedna- 10 kosti mimo
nejednako. Pa ipak se tima slue i govore mnogo i malo, veliko i
maleno (iz kojih su brojevi), te dugo i kratko (iz kojih su crte),
iroko i usko (iz kojih su plohe), duboko i plitko (iz kojih su
oline); i govore jo vie vrsta onih to su 'prema emu'. A koji
je tima uzrok da bivaju 'mnogi'?
Mora se dakle, kao to kaemo, za svaku poje- 15 dinanost
pretpostaviti bie mogunou (a onaj koji tako govori dodao je
dalje to je mogunou ono koje je 'ovo' i bivstvo, ali po sebi
samome nebie, naime: jer je 'ono prema emu', kao da bi rekao
'kakvo', koje monou nije ni jedno ni bitak, te nije nijekanje ni
jednoga ni bitka, nego je jedno od bia), a to je tim vie trebalo
pos- 20 taviti, kao to je reeno, ako je istraivao kako su bia
mnoga, ali ne istraivati onima to su u istome priroku106
otkuda mnoga bivstva ili mno-ke kakvoe nego kako su
mnoga bia. Jer jedna su bivstva, druga trpnosti, trea ona 'prema
emu'. A u ostalim prirocima postoji i jo jedno razmatranje
tome kako su (stvari) mnoge (zbog toga to nisu izdvojive; i zbog
toga to podmet po- 25 staje i biva mnogo, kakvoe i kolikoe su
mnoge; pa ipak za svaki rod mora postojati nekakva tvar, samo
to je nemogue da onda bude odjeljiva od bivstava). Ali pri tima
(stvarima) koje su 'ove' postoji razlog kako je mnogo togod
'ovo', samo ukoliko nee biti i togod Ovo' i neka 'takva' narav.107
30 Nu ta je dvojba vie u ovome kako to da je djelatnou mnogo
bivstava, a ne jedno.
Ali ako nije isto 'ovo' i 'koliko', onda se ne kazuje kako i zbog
ega su mnoga bia, nego kako su kolikoe mnoge. Jer svaki broj
kod nazivka bitak', jer bi prijevod bitkujue' ili bivajue' ili 'bie'
mogao dovesti do zabune zbog ostalih sluajeva upotrebe dotinog izraza u mnoini. Pri emu valja imati na umu (kako je
ve priopeno) da se Aristotel slui dotinim nazivkom u vie
znaenja, a zgodimice i slobodno. Meutim, prema izvornom
ro 8 novogr. ima (kako je
prisutna mnotvenost bia).
106 'odnoaji*. " Ili 'kategoriji'.
107" Aristotel pretpostavlja kako platonici misle da je ideja
upravo to.
366

oznauje neko
'koliko', kao i jednoa, ukoliko ne oznauje mjeru 35 ili
prema 'koliko' ono to je nedjeljivo. Ali ako su drukiji
'koliko' i 'to', ne kazuje se ni odakle ni kako je ono 'to'
neto 'mnogo'. Ako su pak isto, 1090 a onaj tko tako kae
susree se s protuslovljima.
Mogao bi tkogod svratiti pozornost i na same
brojeve: po emu treba vjerovati da oni jesu. Onomu tko postavlja ideje one pruaju nekakav uzrok biima, budui da je svaki od brojeva neka 5
ideja, a ideja je svima ostalim stvarima na ovaj
ili onaj nain uzrok njihova bitka (i neka im je
to kao temeljni stavak). Nu to se tie onoga koji
ne mnije na taj nain, zbog toga to uvia tekoe
prisutne u idejama, te zbog toga ne postavlja brojeve, ali tvori matematiki broj, zato treba vje- 10
rovati kako biva takav broj, i od kakve je koristi
ostalim stvarima? Jer ni onaj koji kae kako takav (broj) jest, ne tvrdi da je on uzrok iega, nego
govori kako je narav to biva sama po sebi, niti
se pak pokazuje da je on uzrok iemu. Jer inae
e sve aritmetike zasade vrijediti i za osjetnine,
kako je ve reeno.3115
3 Dakle, oni koji postavljaju da ideje bivaju te da su one brojevi,
barem prema izlaganju (primjera) pokuavaju postaviti u
sluaju svakog (openitog) da jest togod jedno mimo
mnogih, te objasniti kako i zbog ega jest; ah kako njihovi
razlozi nisu ni nuni ni mogui, ne moe se (barem) zbog tih
ustvrditi da broj biva. A pitagorejci, zbog 20 toga to bijahu
vidjeli kako su mnoge trpnosti brojeva prisutne u osjetilhim
tjelesima, postavie da su bia brojevi, dodue ne izdvojivi,
nego da se bia sastoje od brojeva. Ali zato? Zbog toga to
su trpnosti (svojstva) brojeva prisutne u glazbenom suglasju,
na nebu i u mnogim drugim stvari- 25 ma.32 Doim onima33
koji govore da postoji samo

11

Usp. M. 3; 1077 b
1722. Usp. A.
989 b 29990 a 29.
" Rije je
Speusipu.

367

368

369

370

371

30 35

1090 b

matematiki broj nije mogue prema tim postavkama rei nita


takvo, nego se samo tvrdilo kako nee biti znanosti tima.34 Nu
mi tvrdimo kako je ima, kao to i prije rekosmo. 35 I bjelodano je
da matematike stvari ne postoje izdvojene. Jer da su one
izdvojene, njihove trpnosti ne bi bile prisutne u tjelesima. to se
tie toga pitagorejci i nisu krivi; ali prema tome to iz brojeva
tvore naravna tjelesa, od onih to nemaju ni tekoe ni lakoe
ona to imaju i tekou i lakou, ini se kako govore drugome
nebu i tjelesima, ali ne sjetilnima. Oni koji broj postavljaju
odvojivim36 zbog toga to (znanstvene) zasade37 nisu u osjetninama, a ti su izrijeci istiniti i 'miluju duu^ pretpostavljaju i
da broj biva i da je izdvojiv, te isto tako i matematike veliine.
Jasno je dakle i kako e protivan razlog navoditi protivtine i
kako ovo emu je sada dvojba moraju rijeiti oni koji dotino
zagovaraju: zbog ega, ako brojevi nisu nikako prisutni u
osjetninama, same njihove trpnosti jesu u osjetninama?
14
Prema Rossu to su Osjetnine' ili 'osjetilne stvari'; prema
Bonitzu 'matematike stvari', a prema Tricotu opet 'osjetilne
stvari*.
11
Usp. M. 3.
* Platonici.
" Ili 'aksiomi' ili 'samoistine' (gr. & ). " Vjerojatno
navod iz nekog pjesnikog djela.

Postoje neki koji zbog toga to su granice 5 i krajnosti


toka crti, crta plohi i ploha krutome tijelu misle kako moraju
i bivati takve naravi. Potrebno je stoga razvidjeti i taj razlog, nije
li naime odve slab. Jer krajnosti nisu bivstva, nego su sve one
prije granice (budui da i hodanje i u 10 cijelosti svako kretanje
ima neku granicu, te bi onda bilo kakvo Ovo' i neko bivstvo, to
je besmisleno). Pa da i jesu, sve e biti bivstva ovih osjetnina (jer
se je razlog upravo njih ticao). Zato e onda biti izdvojena? Uz
to, mogao bi dvojiti tkogod, koji nije odvie popustljiv to se tie
svakog broja i matematikih stvari, kako nita uzajamno ne
pridonose, prvotne potonjima (jer ako 15ne postoji broj, ipak e
postojati veliine onima koji govore kako postoje samo

372

matematike stvari108, a ako ne bi postojale te veliine, postojala


bi osjetima tjelesa; pa se iz tih pojavnosti pokazuje da narav nije
nepovezana kao kakva loa tra- 20 gedija). Oni pak koji
postavljaju ideje izmiu tome jer oni tvore veliine od tvari i
broja, iz dvojstva crte, iz trojstva valjda plohe, iz etver-stva
kruta tjelesa, ili pak iz drugih brojeva, u emu i nije razlika, ali:
hoe li te (veliine) biti ideje, ili koji je njihov nain, i to li
pridonose biima? 25 One naime ne pridonose nita, upravo kao
ni matematike stvari. Dapae, njima i nema nikakva
znanstvena pouka, ukoliko ne bi tkogod odmaknuo matematike
stvari te postavio neka vlastita mnijenja. A nije teko nainiti bilo
kakve postavke 30 te zatim izvoditi dugi niz zakljuaka. Ti109 pak
grijee zbog toga to nastoje spojiti matematike stvari s idejama.
Oni opet koji prvi nainie dva broja, onaj oblika 110 i onaj
matematiki, niti su rekli niti bi mogli rei kako e bivati i od
ega e se*sastojati matematiki broj. Oni ga naime 35
smjetavaju izmeu idealnog i sjetilnog broja. Jer ako se on
sastoji od velikog i malog, bit e isti kao i onaj broj koji pripada
idejama (budui da dotinik111 iz nekog drugog malog i velikog
tvori veliine). A navede li togod drugo, imenovat e 1091 a
vie naela. I ako je neko jedno poelo obojega, ono to je
zajedniko u tima bit e jedno, pa treba istraiti kako je jedno te
mnoge stvari, dok je istodobno prema njemu nemogue da broj
nastaje drukije osim iz jednoga i neodreenoga dvojstva.
Dakle, sve su te stvari besmislene, i sukobljavaju 5 se kako
same sa sobom tako i sa razlonostima, i ini se da je u njima
posrijedi onaj Simonidov Otegnuti' govor112; jer tako dugaki
govor nastaje,
kao ono u robova, ikad nemaju rei togod smisleno. ini
se kako sama naela, veliko i malo, naprosto vrite protiv
toga to ih navlae, jer ona nipoto ne mogu drukije raati
broj osim udvostru- 10 enjem jednoga.
Isto je tako besmisleno pridavati nastajanje 113 vjenim
biima, ili je to barem jedna od nemogunosti. Da li im,
dakle, pitagorejci pridaju ili ne pridaju nastanak, ne treba
nimalo dvojiti; jer oni jasno kau da im je jedno sastavljeno
(bilo od 15 ploha, bilo od boje, bilo od sjemena ili pak od
onoga to oni ne mogu izraziti), odmah se ono najblie
beskonano stisne i ogranii granicom. Nu budui oni tvore
nekakav svijet i ele govoriti na-ravoslovno, posve je
prikladno istraiti togod od njihova nauka naravi, ah ih
treba ispustiti iz sadanjeg istraivanja, jer mi istraujemo
poela u 20 'nepokretninama', tako te treba razvidjeti i nasta-

108" Misli se na Speusipa.


10943 Cini se kako je rije Ksenokratu.
110 Ili 'idealni broj'.
111 To jest Platon.
11241 Simonid, fr. 189.
113 Ili 'svojstvo'; vidi tumaenje pojma ti .
373

nak takvih brojeva.


J*.

4 Ti, dakle, kau kako nema nastanka neparnog broja, tako te


bjelodano postoji nastanak parnoga. Parni broj neki prvo
tvore iz nejednakosti, od 'velikog' i 'malog' izjednaenih.
Stoga nejednakost 25 mora biti u njima prisutna prije nego
to se izjednae. Jer da bijahu uvijek izjednaeni, ne bi bili
prije nejednaki (budui da od onoga to je uvijek nita nije
'prije"), tako te je bjelodano kako ne postavljaju nastanak
brojeva samo poradi promatranja.
Postoji dvojba, kao i ukor onomu tko tome ne dvoji,
kako se prema dobrome i lijepome od- 30 nose poela.
Dvojba je naime u tome je li koje od njih takvo kakvo
hoemo rei da je samo dobro i najbolje, ili pak nije, nego je
ovo poslije nastalo. Cini se da se (stari) bogoslovi slau s
nekima od dananjih (mislilaca)114, koji to nijeu, pa tvrde
35
44

Ili 'raanje'; vidi tumaenje nazivka y/m$


neratio).
45
Podrazumijeva se Speusip; usp. XII 1072 b 31.

(ge-

1091 b

10
kako se dobro i lijepo pojavljuju tek poto je narav bia
uznapredovala (to ine da bi izbjegli istinsku tekou s kojom se
susreu oni to kau kao neki kako je jedno poelo; a
tekoa nije u tome to poelu pridaju dobro kao neto 'prisutno'115, nego to samo jedno postavljaju kao poelo, te poelo
kao pratvar, dok broj izvode iz jednog). A tome slino govore i
drevni pjesnici, koji kau kako ne kralj uju i ne vladaju oni
iskonski, kao No i Nebo116, Kaos117 ili Ocean118, nego Zeus.119

114" Posrijedi su sastojci orfike kozmogonije.


11541 Heziod, Teogonija, 116.
116" Homer. Ilijada, XIV 201.
117 Usp. XII 1071 b 26.
118" Djelujui i kao pjesnici i kao mislioci (prema
119J. Trico tu).
374

Ali ti tako govore samo zbog toga to misle kako se vladari bia
mijenjaju, doim oni meu njima koji bijahu mjeoviti 120, zbog
toga to u svemu ne govore bajoslovno, kao Ferekid i neki drugi,
kao 'prvo raajue'121 postavljaju ono najbolje, kao i magi, te
zatim neki od poznijih mislilaca, kao Empedoklo i Anaksagora,
od kojih je jedan nainio od Ljubavi naelo, a drugi od Uma
poelo. Meu onima koji tvrde kako postoje nepokretna bivstva
neki kau da je jedno po sebi i dobro po sebi, ali su smatrali kako
je njegovo bivstvo najvie samo jedno.
Dvojba je u tome kojim nainom valja govoriti. 15 A udno je
ako tome prvome i vjenome i najsamo-dostatnijem samo to
prvo samodostatnost i nezavisnost ne pripada kao dobro.
ono ni zbog kojeg drugog razloga nije neto nepropadljivo i
samodostatno nego upravo zbog toga to posjeduje dobro. Stoga
rei kako je to poelo takvo i razlono je i istinito, ali da je to
jedno, ili ako ne 20 ono, onda naelo i naelo brojeva
nemogue je. Jer nastaje viestruka tekoa bjeei od koje
neki se i odrekoe toga nauka122, naime oni koji priznaju jedno
kao prvo poelo i naelo, ali samo matematikog broja budui
da sve jedno- 25 e onda postaju kao neko dobro, i nastaje veliko
obilje dobara. Uz to, ako su oblici brojevi, onda su svi oblici kao
neko dobro. Ali neka ovjek postavi da postoje ideje ega god
ushtjedne. Jer ako su one samo ideje dobara, ideje nee biti
bivstva; ali ako su one i ideje bivstva, onda su sve ivotinje i
biljke dobre te i dionici123.
Slijede dakle takve besmislice, a i protivno na- 30 elo bilo
mnotvo ili nejednako i veliko ili malo koje je zlo po sebi,
(zbog ega je jedan mislilac124 izbjegao pridati dobro jednomu,
jer bi bilo nuno budui da nastanak biva iz protivnosti da
narav mnotva bude zlo, dok neki125 nejednako nazivaju naravlju
zla).

120a Gr. ti yevvjjaav; lat. generans; engl. generating


121agent; njem. das Erzeugende; fran. principe origi-naire; rus.
; novogr.
122* (prvotno roajno naelo).

123" Tako se Speusip odrekao istovjetnosti jednog i dobrog.


Prema D. Rossu 'svi pojedinci koji sudjeluju u idejama' to
je slino i u ruskom: u [+] [] a
prema . Tricotu "budui da one sudjeluju u idejama'; u njem. je
und was an ihnen teilhat, dok je u lat. samo participantia prema
grkom , kako je vjerojatno najuputnije ostaviti i u
hrvatskom, iako je i u novogrkom
(sva bia, budui sudjeluju u idejama, postaju
dobra).
124 Speusip.
12554 Platon i Ksenokrat.

375

35
1092 a
Izlazi tako da sva bia sudjeluju u zlu izuzev jednoga jedno
po sebi te da u nemijeanome vie sudjeluju brojevi negoli
(prostorne) veliine, i da je zlo prostor126 dobroga i sudjeluje u
onome i tei za onim to ga unitava, jer jedna protimba nastoji
unititi drugu. I zatim, ako je kako rekosmo rvar ono to je
bilo koja stvar mogu-

126 Gr. ; lat. locus; engl. space; fran. le lieu; njem. der
Raum; rus. inae , , a ovdje ^
(smjestite).
376

nou, kao (tvar) ognja djelatnou oganj mogunou, zlo e


biti ono to je mogunou samo dobro.
A do svega toga dolazi jednom zbog toga jer 5 od svakog
poela tvore pratvar, jednom jer su im protimbe poela, jednom
jer je jedno poelo, jednom jer su im brojevi prvotna bivstva,
koja su izdvojiva i oblici.
5 Ako je dakle jednako nemogue i ne staviti dobro meu poela i
staviti ga takvim nainom, bjelodano je da se ispravno ne
opisuju ni poela 10 ni prvotna bivstva. Isto tako ne postavlja
ispravno ni onaj tko poela svemira 58 usporeuje s onima
ivotinja i biljaka, zbog toga to uvijek iz neodreenih i
nesavrenih bivaju savrenije (stvari), te stoga kae 59 da je tako
i u prvotninama, pa tako i jedno po sebi nije neko bie. Jer ak
su i ovdje 15 savrena poela iz kojih ti60 potjeu. Naime,
ovjek raa ovjeka, i sjeme nije prvo.
A isto je tako besmisleno i tvoriti mjesto zajedno s krutim
matematikim tjelesima (jer mjesto je svojstveno
pojedinanostima, koje su stoga odvojene mjestom, dok su
matematike stvari zapravo 'nigdje') te govoriti kako su ona
negdje, ali ne 20 i to je to mjesto. Oni pak koji govore kako su
bia iz pratvari, te da su prva meu biima brojevi, trebali su
razluiti kako jedno biva iz drugoga, a zatim kazati kojim
nainom biva broj iz poela; da li mijeanjem? Ali sve se ne
moe mijeati; a ono to je mijeano neto je drugo, pa jed- 25
no nee biti ni odvojeno niti pak druga narav, to ti upravo
hoe. Da li slaganjem, kao slog? Ali tad je nuno da bude
prisutan poloaj, i onaj tko

Gr. ; lat. universum; engl. universe; fran. l'Univers;


njem. das ; rus. ; -; hrv. svemir,
cjelina, sveukupnost; novogr. & (svemir).
" Speusip.
40
To jest: ivotinje i biljke.
razumijeva, razumjet e razdvojeno jedno i mnotvo. Pa e broj
dakle biti ovo, jednoa i mnotvo, ili jedno i nejednako.
I budui 'biti iz nekih stvari' znai i kao da su te stvari jo prisutne
i kao da vie nisu, kojim nainom biva broj? Jer tako 'kao iz
prisutnina' sa- 30 mo su one stvari koje imaju nastanak. Biva li onda (broj) 'kao iz sjemena'? iz nedjeljivoga ne moe nita
proizai. Da li moda 'kao iz protimbe', one koja ne ustrajava? Ah
stvari koje bivaju tako, bivaju iz neega drugog koje ustrajava.
Budui dakle jedan127 postavlja jedno kao protimbu mno- 35 tvu,
a drugi128 nejednakome, sluei se jednim kao 1092 b jednakim,
broj e biti kao da biva iz protivnosti. Postoji tako togod drugo

127" Speusip.
128 Platon.
377 24 Metafizika

koje traje, iz ega i drugoga129, (broj) ili jest ih je nastao. Ali zato
onda propadaju stvari koje su iz protivnosti, ili imaju protivnosti
(ak ako su i iz svega protivnoga), a broj ne propada? tome se ne
kae nita. Nu bila ona prisutna ili neprisutna, protivnost unitava,
5 kao 'prijepor' 'mjeavinu'130 (iako ne bi trebala, jer tome i nije
protivnost).131Isto tako nije nikako razlueno ni kojim su nainom
brojevi uzroci bivstava i bitka, da U kao granice (kako su to toke
veliinama, ili kao to je Eurit rasporedio koji je broj iji, kao ovaj
je ov- 10 jeka a ovaj konja, poput onih koji postavljaju brojeve u
likove trokuta i etverokuta, sravnjujui tako s pomou kamiaka
oblike ivih bia132), ili pak zbog toga to je suglasje razmjer
brojeva, a slino i ovjek i svaka druga pojedinanost? Ali 15 kako
da budu brojevi trpnosti: bijelo, slatko i toplo? Bjelodano je kako
nisu brojevi ni bivstvo ni uzroci ; jer razmjer je
bivstvo, a broj je tvar. jer broj je oivstvo, na primjer mesa
ili Kosti ovaico: tri aijeia ognja, dva aijeia zemlje*'7. A
broj je uvijek, kaicav goa on bio, broj neega, ili ognjeni ili

zemljani jecLnonr0, je Divscvo 'touito' u oanosu


na 'toiiKO' a prema mjeavini, to vie 20 nije broj, nego
je razmjer mjeavine tjelesnih ili biio Kojin omgin
brojeva.
Dakle, broj nije uzrok ni kao ono koje tvori,
niti broj uope, mti onaj jednoni, niti je tvar, niti
pojam, niti oolik stvari; ali nije ni kao ono 'poradi
ega'.25
6 Mogao bi tkogod dvoumiti kakvo je dobro koje dolazi od
brojeva, zbog toga to mjeavina biva u broju, ili u

onome lako izraunljivu, ili u neparnu. Jer medovina


nije nita Zdravija ako je smijeana u odnoaju tri
naprama tri, nego bi dapae vie koristilo ako ne ^bude
ni u kakvu razmjeru, ali ugodno razblaena, negoli u
razmjeru, ali prejaka. Uz to su razmjeri mjeavina u
do- 30 davanju brojeva, a ne u samim brojevima69, kao
'tri naprama dva', a ne 'triput dva'; jer pri umnocima mora biti isti rod, tako te se niz ABG mora mjeriti
samim A, a niz DEZ samim D, pa tako sve stvari istim.70
Stoga broj ognja ne moe biti ^5 BEGZ71, niti broj vode
dva puta tri.
Ako sve stvari moraju sudjelovati u broju, onda

129 To jest: 'i iz druge protimbe'.


130 Usp. Empedoklo, fr. 17.
131" Rije je Speusipu.
132" Ili biljaka', jer je gr. t& dvoznano, kao to pokazuju i
prijevodi: lat. plantae; engl. living things; fran. etres vivants; njem.
die Pjlanzen; rus. () u ; hrv. biljka,
potomak, ivo bie; i u novogr. je (biljka, rae, izraslina).
378

1093 a je nuno da su mnoge stvari iste, te da isti broj


bude i ovoj i drugoj stvari. Je li onda broj uzrok, i je li
zbog njega stanovita stvar, ili je to neiz47

Usp. Empedoklo, fr. 96.


" To jest: 'onaj koji se sastoji samo od jednoa (ili jedinica)'.
" Ili u njihovoj 'umnobi' ili 'umnogostruenju' (prema H.
Bonitzu).
70
Tu D. Ross ima 'proizvod 1 x 2 x 3 mora biti
mjerljiv s 1, a 4 X 5 X 6 sa 4'.
71
Ili (prema D. Rossu) '2x5x3x6'.
vjesno? Postoji, na primjer, nekakav broj premjetanja133 Sunca, te
zatim Mjeseca, pa i ivota i raz- 5 dobija svake ivotinje. Sto onda
prijei da neki od tih budu kvadratni brojevi, drugi kubini, neki
jednaki, neki dvostruki? I doista nita ne prijei, nego se dapae
moraju kretati unutar tih, ako ve sve stvari sudjeluju u broju. A one
stvari koje su razliite trebalo je da potpadnu pod isti broj; tako te
ako bi nekim stvarima pripadao isti broj, te 10 bi bile iste jedna s
drugom, budui da imaju isti oblik broja, kao to bi bili isti Sunce i
Mjesec. Ali, zato bi (brojevi) bili uzroci? Postoji sedam
samoglasnika, sedam je struna glazbenog suglasja, sedam je
Vlaia, u sedmoj godini nekim stvorovima ispadaju zubi (naime,
nekima da, a nekima ne), sedam je onih protiv Tebe. Da onda
zbog 15 toga to je po naravi dobiven takav broj i oni bijahu
sedmorica ili pak Vlaii sedam zvijezda? Ili opet tih bijae sedam
zbog tolikog broja vrata ili kakva drugog razloga, dok (Vlaie) mi
brojimo tako, kao i u Medvjedu dvanaest, a drugi im pripisuju
mnogo vie (zvijezda). ak kau kako su 20 suglasja, a
budui da su ona tri, postoje i tri ona dvostruka 134. Nu oni se nita ne
obziru na to da moe biti jo i tisuu takvih slova (jer bi i G i R
mogao biti jedan znak).
71
Ili 'nonji' ili 'mjesnih gibanja' ili 'kretanja', vidi tumaenje
nazivka . Inae je izvorno
Ako pak (kau) kako zbog toga to je svaki pojedini od tih
dvostruko, i ni jedan drugi (a emu je uzrok to to su tri mjesta 135, i
na svako je stavljeno jedno S), onda je samo stoga tri, a ne zbog
toga 25 to postoje tri suglasja (ili suglasnika), budui da je suglasja
vie, dok ovdje [dvostrukih suglasnika]

133& u novogr. prijevodu &


(broj

sfera koje se premjetaju poradi kretanja), a u ruskom


samo (gibanja).
13471 'Suglasnika ili sukladnika' (prema D. Rossu). Posrijedi su
naravno ondanji glazbeni tehniki na-zivci.
135 To jest: 'tri izgovorna mjesta' ili 'tri dijela usta'.
379 24 Metafizika

1093 b
5
ne moe biti vie. Ti su tako nalik na drevne tumae Homera koji
zamjeuju sitne slinosti a previaju one krupne. Neki jo kau
kako postoje mnoge takve stvari, kao da jedne srednje strune imaju
devet, druge osam dijelova, te epski stih sedamnaest slogova, to je
jednakobrojno s tima, pa da se udesno ide s devet a ulijevo s osam
slogova; zatim da je razmak u slovima od alfa do omega jednak
onome od najdubljeg do najvieg tona frule, te da je taj broj jednak
cjelokupnom skladu neba. Kako se moe vidjeti, nikomu nije teko
ni izrei ni otkriti takvo to u vjenim stvarima, kad je ve tako u
onima koje su propadljive.
Nu one u brojevima hvaljene naravi, te njihove protimbe (i u
cijelosti one koje su u matematici, kao to neki govore pa od tih
tvore uzroke naravi), ini se kako izmiu onima koji tako
promatraju. Jer, ni prema jednom od razluenih naina poe- 10
lima136, ni jedno meu tima nije uzrok. Oni, meutim, na neki nain
ine bjelodanim da je 'dobro' prisutno (u brojevima), te da su u
stupcu lijepoga' neparno, pravo, jednako, mogunost137 nekih
brojeva; jer zajedno idu i godinja doba i nekakav 15 broj. Isto tako
i sve ostale (stvari) koje se izvode iz matematikih pouaka imaju
istu tu mogunost.138 Zbog toga su nalik na puke stjecaje. 7' Te su
dakle sluajnosti, dok su sve stvari [koje se slau] svojstvene jedne
prema drugima, i jedno po nalii (ili analogiji). Jer u svakome
priroku bia nalazi se neka nalika, kako 'pravo' u crti tako i 'ravno' u
plohi, a moda i 'neparno' u broju i bi- 20 jelo' u boji.
Uz to, brojevi u idejama139 nisu uzroci glazbenih skladnosti i
slinoga (jer se od tih razlikuju meusobno i oni jednaki oblikom,
budui da su takve i jednoe), tako te barem zbog toga ne treba
nainjati ideje.
To su dakle stvari koje proizlaze iz toga nauka, a moglo bi ih se
prikupiti i jo vie. A injenica to se dotinici 140 toliko mue oko
nastanka brojeva, i ne mogu ih nikakvim nainom sloiti u sustav,
ini se da je znak kako matematike stvari nisu odvojive od
osjetnina kao to neki govore niti su pak poela.
POGOVOR PREVODITELJA

136" Usp. IV 1, 2.
137" Ili 'potencije'.
138 Ili znae 'da se brojni odnosi nalaze u stvarima, ali nisu
uzroci onome to se zbiva' (D. Ross).
71
Gr. ; lat. casualia accidentia; engl. coincidences;
fran. simples coincidences; njem. blosse Zufalligkeiten; rus.
; hrv. Stjecaji, sluajnosti; novogr.
(puke sluajnosti).
139" Ili 'idealni brojevi'.
140" Ili 'nai protivnici' (prema D. Rossu).
380

JEZIK ARISTOTELOVE METAFIZIKE I.


Vjerojatno ni jedan mislilac nije tako dugo i za tako golem
duhovni prostor bio i stoer i vrhunac kao upravo Aristotel. Dapae,
pitanje je nije li i danas kad se istiu i suprotstavljaju nekoliko
sredita i klijalita filozofske misli svjetske uljudbe ostalo s
njime i dalje tako, pa makar i kao s glavnim osloncem opreke ili
Oporbe. Naime, ve nakon 2. stoljea pr. Kr. on je ili nedvojbeno
prvi ili, uz Platona, drugi neosporni klasik filozofije u Grka.
Sveprisutnim utjecajem na srednjovjekovnu Bizan-tiju, islam,
idovstvo i latinsko srednjovjekovlje on je kao preko etiri venae
portae hranio filozofiju ne samo drevne Europe nego i cijelog
zapadnog svijeta, oblikujui ne samo misaone zasade i naeg
stoljea nego ak i knjievna djela, pa se tako i jedan J. s
ponosom smatra aristotelovcem. Stavie, i za islam Aristotel je dugo
bio prvi uitelj i naprosto filozof. Posve je naravno onda to je,
s jedne strane, smatran velikanom starog svijeta, najveim
filozofom srednjovjekovlja, jednim od najveih koji su ikada
postojali (pa i najutjecajnijim od svih filozofa), a s druge strane
primjereno tome i napadan, ve od starine posve osobno kao
nevaljalac i kva-ritelj mladei. Sam Platon ga je porugljivo nazivao
itaem, dok su pozniji protivnici tvrdili kako je moda poznavao
knjigu filozofije, ali zacijelo nije i knjigu prirode.
Pretjerano velian ili pretjerano umanjivan, Aristotel je
nedvojbeno nezaobilaziv. A glavninu glasovitosti duguje on svojoj
logici i metafizici. Sto se tie njegove logike, nitko manji nego
Immanuel Kant rekao je: ... dass die Logik seit Aristoteles keinen
Schritt riickwarts hat tun diirfen, dass sie auch bis /erzi keinen
Schritt vorwdrts hat tun konnen .a Bio prijevod te glasovite izjave
da logika nakon Aristotela nije smjela ni jedan korak natrag, i da
do sada nije mogla ni jedan korak naprijed ili neto drukiji, ona
barem potvruje nezaobilazivost Aristotelove logike.
ak i u okruju one napadake tvrdnje kako je logika (koju je on
nedvojbeno utemeljio) kao pojmovna ralamba tek krivo
shvaena gramatika ralamba, ostaje temeljna istina
dubinskom jezinom zahvatu, obratu i sustavu bez premca. 0 samoj
metafizici morat emo poslije govoriti opirnije, i za sada nek je
dosta drevni dictum: Aristotelis metaphysica ipsius Dei
metaphysica est, to je poast koju teko da je imao itko od filozofa.
Pred zadaom da se pozabavimo Aristotelovom Metafizikom, a
posebice njezinim izriajem, podsjetimo se jo jedne tvrdnje, prema
sudu upuenika, da je Aristotel na strukovni jezik europskoga
mislilatva utjecao kao nitko prije njega, a moda ni nakon njega.
II.
Kao da se jedna drevna grka poslovica potvruje i na ovoj
knjizi. Kae se: velika knjiga, veliko zlo. Naime, koliko god je
Metafizika velika knjiga, ona je i takvo zlo, i to barem dvjema

381 24 Metafizika

stranama: itateljima izvornika i prevoditeljima. A ne bilo da bi


takva bila i itateljstvu prethodnoga prijevoda! U emu je ta
veliina koja je veliko zlo?
Ona zacijelo nije u broju stranica, niti rijei, jer oko tri stotine
stranica knjige, s ukupnim brojem od nekih devedeset tisua rijei, i
nije neka knjiurina. Takav bro-jidbeni ili tvarni podatak, bio manji
ili vei, ne otkriva nita bitno ni veliini ni tekoi dotine
knjige, budui da te i nisu u aristotelovskoj kolikoi, nego u
kakvoi.
U cjelini strukovnjaki nazvanoj corpus Aristotelicum djelo
Metafizika zauzima posebno mjesto i po imenu i po sadraju i po
znaaju i po znaenju.
Mnogo i mnogo prije negoli je Schopenhauer nazvao ovjeka
animal metaphysicum, taj se stvor tisuljea i tisuljea i na Istoku i
na Zapadu pokazuje upravo takvim, pa je i metafizika zapravo
temelj ope ljudske duhovnosti. Na alost, osnovni predloak
europske metafizike nije pisan upuivateljskim ili sprva jasnim
pukim jezikom, a ne hi dopadljivim nainom. Istina, po svojem
umu i rijei, ovjek je svugdje ovjek kao ovjek. I bez obzira na
uljudbenu ili proizvodnu razinu, prepoznaje se po jeziku i odreuje
se iz njega, kao to i sam odreuje sebe i svijet svojim jezikom.
Metafizika je tako odsudna za bitnu odredbu ovjeka, a isto tako i
njezino nosivo pojmovi je. Ne samo iz kulturnih krugova drevnih
kultura (iz mislilakih zasada ili bogotovlja Egipta, Kine, Indije,
Japana ili batine idovstva) nego i iz duhovnoga blaga mnotva
naroda i plemena Amerika, Azije ili Afrike, moe se izluiti
zametan, necjelovit ili potpun sustav ovakve ih onakve metafizike.
Ali on nigdje nije tako ureen i odreen, toliko prepoznatljiv i
izdvojiv kao u grkoj filozofiji, i nigdje tako primjerno i zorno
kao u Aristotela. I dok oni izlueni ili izvedeni sustavi ili sastavi
metafizike, negdje drugdje, mogu biti itkiji, shvatljiviji i dopadljiviji (zbog obilja privlanih slika i prispodoba), Aristotelov
metafiziki sustav koliko god je uzoran i uredan toliko je i teko
pristupaan ba zbog smiljene i stroge demetaforizacije filozofskih
pojmova, uz ostale jezine, znaenjske i tumaiteljske
nepogodnosti. U najmanju ruku, jezik Aristotelove Metafizike
primjerno je metafizi-an.
III.
takvoj se knjizi ne moe govoriti a da se ne kae podosta
onoga to i poluupueni prosjenici znaju, kao to i kolnici ve
stoljea i stoljea po kolama bubaju. Kao zbornik razliitih
tekoa, Metafizika je upitna i dvojbena ve po samome naslovu.
Bilo kao tvrda jezgra od deset knjiga spojenih u izvorni predloak
(prema VVerneru Jaegeru), bilo kao zakljueni niz od etrnaest
knjiga (kakav je stigao do suvremene znanosti), Metafizika ima tu
sreu da joj se sve dovodilo u pitanje. Prije svega, djelo je dugo
nastajalo (u rasponu od nekih dvadesetak godina) i na razliitim
mjestima (od Assosa do Atene). Zatim, nije ni pisano kao to se
djela piu, nego je nekakva vrsta sastavine predavakih biljeaka,
podsjetniki predloak namijenjen za predavanja sluateljstvu.
Najvjerojatnije sam Aristotel i nije sastavio Metafiziku, ili barem ne
ovakvu kakva je do nas dola. Prema Aleksandru iz Afrodizije i

382

Asklepiju, to je uinio Eudem. I dalje, onih etiri-pet rukopisnih


djela (kao Codex Parmnus graecus, Codex Vindobonensis, Codex
Laurentianus, Codex Vatica-nus graecus) potjeu tek iz razdoblja
od 10. do 14. stoljea, a upravo se na njima zasniva suvremeno
izdanje teksta. Moe se samo nagaati i izmiljati to se sve moglo
dogaati s izvornim predlokom kroz cijelo jedno tisuljee zastrto
tamom. A i ono to je doprlo do novijeg doba dostatno je
nepouzdano, te je pokatkada i na rubu izmiljotine. Na sreu, djelo
je ipak sauvano, pa makar i u obliku krpljevine oko koje se roje
upitnici.
Meutim, kao to je takoer openito poznato, sam naslov djela
jo je najvei upitnik, i mogue je da su se iz njega izrodili i mnogi
ostali. I doista, pravo je izvorite nesporazumaka taj naslov, koji se
pripisuje Andro-niku s Roda, koji je nakon Aristotela bio
deseti voditelj peripatetike kole. On je oko 70-te godine poslije
Krista, sreujui uiteljeve spise, onaj spis koji mu je bio doao iza
Fizike ( ) naprosto nazvao stvari koje su iza fizike (
), to je onda preko latinskoga metaphysica dalo
preglasovitu Metafiziku. Naravno, sam bi Aristotel naslovio djelo
drukije, kad ga ve nije naslovio tako. Dapae, moe se mirne due
prihvatiti i dotina posebna povijest naslova. Najvjerojatnije i jest
posrijedi Andronikov knjiniarski, sreivaki i rasporeivaki
nazivak: spisi ili knjige koji po redu dolaze iza onih naravi (ili
prirodi) stvari. Ali ini se kako ima razloga povjerovati da je
naslovak izvorno mogao oznaivati (ili prema Aristotelu osobno, ili
prema njegovu ueniku Eudemu) i sam predmet knjige: znanost
stvarima koje su iza ili dolaze poslije naravi (ili prirode). U svakom
sluaju, bez obzira to je tko htio ili nije htio, i to se komu omaklo,
djelo je poprimilo upravo takvo znaenje, jer ga jedino tako poinju
vrlo rano i nazivati i shvaati i tumaitelji i sljedbenici. Istini za
volju, a potomstvu za uenje, sam Aristotel metafiziku nigdje ne
naziva metafizikom, nego je u istoimenome djelu naziva ili mudrost
() ili (prva, prvotna mudrost). Njemu je
prvotna filozofija istraivanje poela i uzroka bia kao bia, te
nepokretnome pokretalu (ili pokretau), naime: boanstvu; time je
metafizika (to jest: prvotna filozofija) i opi nauk bitku.
IV.
Ni po sklopu i sastavu Metafizika nije usklaeno, uglaano i
pravocrtno ureeno djelo. Otprilike su takvi i graa i slog reenice.
Horst Seidl ovako tumai razloge takvomu slogu i sklopu:
Ne bi bilo ispravno te neravnine i tvrda mjesta u tekstu u
cijelosti objanjavati tako da ti tekstovi pripadaju razliitim
vremenskim slojevima nastanka. Prije da se moe nazrijeti stanovito
naelo kompozicije: glavne e se teme kao pri zavojitome
gibanju krugova to se sve vie ire viestruko obraivati, pri
prvome zahvatu saeto i u ocrtu; doim pri drugome u sve bogatijim
pojedinanim izlaganjima. Dakle, svaka se glavna tema ne obrauje
samo jednom, pravocrtno jedno za drugim, i to tada potpuno i u
svim poj edinostima. Kod toga se mora uzeti u obzir kako su se
spisi u to doba, a osobito Aristotelovi kolski spisi, jo uvijek vie
namjenjivali sluanju negoli itanju. Tako te njihova kompozicija

383 24 Metafizika

nije mogla biti pravocrtna kao u nekoj modernoj knjizi, koja se


moe uzlistavati prema naprijed ili unatrag. Ponavljanja su sluila
kao pomo pamenju. Tada jo i nije bilo mogue nikakvo 'listanje',
jer tekstovi bijahu pisani na pa-pirusnim svicima, to je za sastavak
utoliko priinjavalo tekoe to su se dodatna pojedina objanjenja
nekoj temi mogla navoditi samo pridodano u odreeno vrijeme
'otraga', u smjeru kraja svitka, ili pak u novome svitku (kao daljnjoj
'knjizi'). (Horst Seidl, Aristoteles' Metaphy-sik, Einleitung, LXI,
Hamburg 1978.)
U tvarnome smislu takvo je objanjenje posve razlono. Aristotel
nije dao (a moda nije ni htio dati, kako kau noviji tumaitelji)
zatvoreno i jedinstveno djelo, jer ni metafizika po naravi nije takva.
Srednjovjekovlju je, na primjer, trebao zatvoren skolastiki sustav i
ono ga je otitavanjem i uitavanjem nalo u Aristotelu, dok je sam
Aristotel bio prije mislilac nastajanja, traenja i tumaenja.
Znanstvenjaki zanos prolog stoljea, pod dojmom novih fizikalnih
otkria, bijae odve sklon posve odbaciti metafiziku. Nae pak
stoljee, zateeno i uasnuto u zaboravu bitka, nuno se vratilo
metafizici i Metafizici.
Slino Seidlu kae i Tricot: Metafizika je nain razmiljanja oko
stanovite skupine pitanja, koja su manje-vie povezana i
isprepletena; djelo koje ne iskljuuje ni popravke, ni dvostrukosti,
ni ponavljanja, ni nepovezanosti. (Aristote, La Mataphysique,
Introduction, notes et index par J. Tricot, Pari 1981; . XXXVI
VII.) Otuda bi, prema dotiniku, otpali dalekoseni Jaegerovi
zakljuci vremenu, nastanku i sastavu pojedinih knjiga Metafizike. Pa ipak, njih nije lako pobiti ili odbaciti. Odve je naime
bjelodana razliitost unutarnjeg rasporeda knjige i obraivanih
pojedinosti. W. Jaeger veoma uvjerljivo pokazuje nesumjernost
vremenskog slijeda nastanka pojedinih knjiga, te njihove uzajamne
povezanosti i pripadnosti u odnosu na cjelinu djela. I po temeljnoj
zamisli vidljivo je pristajanje uz platonizam i odmaknue od njega.
Ni po sklopu Metafizika nije jedinstvena. Ne mogu se olako zaobii
ne samo razliite nego i protuslovne izjave sloevini samog djela.
Najvie to bi se moglo rei, bilo bi: iako je knjiga nejedinstvena po
sklopu, jedinstvena je po osnovnoj i okvirnoj zamisli.
Zbog svega toga (i jo onoga to nismo uzmogli posebice
navoditi) uputno je imati na umu ono to Jaeger (jedan od najveih
poznavatelja Aristotela uope) govori u latinskome predgovoru
svojeg izdanja grkog teksta naravi dotinog izriaja i sloga:
Isto se tako Aristotelova Metafizika ne treba usporeivati sa
Sofoklovom tragedijom Platonovim dijalogom, kojih je tekst od
samoga poetka bio manje-vie odreen i ustaljen, jer Aristotel
svoje nije nikada pripravio za 'izdavanje', nego ih je
napisao za ponavljano 'itanje' () u kolama, kao to
bijae obiaj filozofima kad nauavahu. Ali i same njegove 'rasprave' () uvelike se meusobno razlikuju i jedne su od
drugih manje ili vie dotjerane. Uz to su kole prvoj filozofiji, ili
zbog tekoe predmeta ne-jasnoe, bile veoma sklone
pogrekama, jer ili su pisari esto morali opisivati rijei koje sami
nisu znah, ili pak, ako bijahu ueni, kao u peripatetikoj koli,
posluili bi se vlastitom domiljatou u dvojbenim sluajevima.
Metafizike stvari (metaphysica), kako se u rukopisnim knjigama
nazivaju, nisu 'opus', nego (kako naslov naznauje) zbirka1 razliitih
'istraivanja' (&) to se tiu prve filozofije, koju su prvo

384

sloili najviniji uenici, dok je poslije ini se veoma proirena...


Bolji poredak peripatetiki izdavai nisu mogli iznai, jer u
rukama imadijahu tek komadie, koje su noviji tumaitelji nastojali,
uzaludno premeui knjige, bolje rasporediti ili sloiti u jedno djelo.
Ali ne samo raspored veih djelova nego i sam tekst, koji
sadravahu, razliit je bio od starine. Al (to jest: Ale-xandri
Aphrodisiensis Commentarius in Aristotelis Meta-physica) ne
jednom biljei neke rijei ili reenicu ili cijelo poglavlje kojih nema
u mnogim kodeksima. A upozorava i na rijei i reenice to su
postavljeni na krivo mjesto i pri tome dodaje svoja nagaanja, kako
sam primijetio in apparatu, a to nam je poznato i iz Etike, Politike
i Retorike. Uz to je ne samo zabunom starih izdavaa nego i
pogrekom najstarijih pisara esto pobrkan sam red rijei...
(Aristotelis Metaphysica, W. Jaeger, 1960, Praefatio, XV
XVII passim.)
Dobro je, dakle, znati to je sve upitno i sporno u Metafizici i
zato je to tako. Posrijedi je veleknjiga neobine povijesti i
neusklaenog sklopa. Samo, unato svim tumaiteljskim i
prevoditeljskim ogradbama (uz itatelj-ske muke koje su katkada na
granici zdvojnosti), u osnovi ostaje ono to kae V. F. Asmus, pisac
predgovora ruskomu prijevodu:
Metafizika je velika Aristotelova knjiga. U onome sklopu u
kojem je dola do nas ona jest nesavrena... Pa ipak to je knjiga
iznenaujua i neponovljiva. Zadivljuje punoa i irina obuhvata,
veliko umijee i tonost pri uobliavanju pitanja. Po toj su se knjizi
tijekom vijekova uili filozofiji narodi Istoka i Europe. Tko je
upoznao tu knjigu, upoznao je samu filozofiju, prodro je u njezine
dubine, borio se s njezinim tekoama i protuslovljima, uznosio se
na njezine visove j trpio od njezine ogranienosti. Aristotel
istinski uitelj ovjeanstva. (-, ,
, TOM 1, 1976, str. 4950.)
V.

Mirne due, dakle, moe se rei: ak i prema priznanju hvalitelja


i slavitelja Aristotelova djela, sklop i slog Metafizike neusklaen je,
nepovezan, pa i zamren. Samo djelo nije cjelovito, a ni njegov
jezik nije nita cjelovitiji. Kakav je slog takav je i izriaj. U
najboljem sluaju, bjelodane su izriajne neujednaenosti.
Raznorodni su i reenini nizovi i njihovi dijelovi; dok su jedne
reenice skladne, izbruene i jasne, druge su zagonetne, zakuaste,
te u konanici dvoznane ili nejasne. Prijelazi od stavka na
stavak jednom su naravni, jasni, potkrijepljeni; drugi put su nagli,
skokoviti, pa ostavljaju nepovezane izjavke kao pojedinane
gromade u movari nagaanja. Vrhunac takve izriajne nakupnine
svakako je XII. knjiga jedinstvena sloe vina fizike,
zvjezdoznanstva, ontologije i bogoslovlja. I uope, u Aristotela nisu
rijetkost ni stilske nemarnosti, pa i sam nehat, to izravno potvruje
Bonitzova izjava: Aristotelis insignis in scribendo negli-gentia.
Takve se izriajne sklonosti i znaajke ne mogu u cijelosti pokriti
injenicom to posrijedi nije djelo za objavljivanje opinstvu, ve
stanovita semi-publication (J. Tricot). Prije da je rije jo
poneemu. Ve je navedeno ono Jaegerovo kako se Metafizika ne
treba, pa i ne smije, usporeivati sa Sofoklom ili Platonom. Samo,
385 24 Metafizika

ve se u starini govorilo i drukijem Aristotelovu nainu pisanja,


upravo onakvu kao u Platona, njegova uitelja, pa i uzora, a moda i
duhovnog oca, ijeg se temeljnog nauka nije nikad oslobodio, pa
makar i u znaenju ustrajne oporbe pod svaku cijenu. Moda su zauvijek izgubljena ona nama nepoznata Aristotelova djela to bijahu
pisana otmjenim i dotjeranim jezikom, koji Ciceron opisuje kao
Aristotelis flumen orationis aureum. A Metafizika Oigledno nije
pisana takvim izriajem.
Naime, kao zaprisegnuti i zatravljeni platonik, mladi Aristotel
mogao je pisati i krasopisno, ali pozniji Aristotel istodobno je i
drukiji, onakav kakav je najvie u Metafizici: samosvojan i posve
neplatonian i sadrajem i oblikom iskaza. Taj je nain pisanja
Ferd. Hoeferu un style nerveuz, concis, souvant obscur, et qui
contraste avec l'ampleur poetique de Platon. Onda je posve naravno to isti pisac dalje dodaje: Les Metaphysiqu.es (
) comprennent la partie la plus abstraite, la plus eloignie de
l'etude des phenomenes physiques. Potrebno je, naime, neprestance
imati na umu da je Aristotel uvoditelj jednog novog mislilakog
izraza (kakav je jo najvie oprimjeren u Metafizici) i koji je
korjenito odmaknue od umjetnikog oblika platonske pjesniki misaone skladbe. Prema izjavi znalca tu je posrijedi jezik primjeren
predmetu: saet, trijezan, injenian, i kad je to potrebno, Aristotel
se ne ustee od novotvorina. Kad se malo bolje zaviri u sam jezik
kojim je pisano dotino veledjelo, otkriva se istina njegova
sloenost i zamrenost, ali i tona i pomna primjena izriajnog
oblika na smisleni sadraj, jednoznanost i odreenost strukovnog
rjenika, nauavateljska zaotrenost odredaba (ili definicija),
potpuno odbacivanje govornikih doskoica i uresa, suhoa i
zbijenost iskaza to je podreen zahtjevima iste logike, potankost i
podrobnost svake pojedine raz-ludbine i ralambe, te gotovo
neopoziva strogoa u izjavama, a iznad svega: smireno i injenino
izlaganje. Dakle, njegov nain umovanja i izraza nije ni knjievan
ni matovit, nego je strogo analitiki. Jedan dio tekoa i nejasnoa
potjee nedvojbeno od toga to su rasprave, od kojih je sastavljeno
djelo kao knjiga, veinom sloevine ranijih zabiljeaka, ili barem
domiljaja napisanih u razliita vremena, esto i od razliitih
izdavaa ili prireivaa. Ali, te se otegotne znaajke uveavaju i
nekim nutarnjim razlozima, meu kojima nije najmanji i taj to
Aristotel one nazivke, koji se redovito upotrebljavaju, uvijek ne
uzima u istome znaenju. Na primjer, Aristotel je na alost
nepostojan pri upotrebi nazivka ; katkad ga primjenjuje na
sam oblik, katkad na udjelov-Ijenje ostvarenje oblika u tvari, a
katkada opet na sam ishod toga procesa, koji se tonije opisuje kao
ili 'potpuna zbilja'. (Aristotle, The Metaphy-sics, The
Loeb Classical Librarv, MCMLXXV, Hugh Tre-dennick,
Introduction, . XXIX.)
Imajui na umu sve izneseno, moe se rei: neusklaenosti i
neujednaenosti susreu se na razliitim razinama, od okvirnog
sklopa do upotrebe pojedinanog nazivlja. Ali to to se jedna te ista
rije upotrebljava za razliite pojmove, mnogo je manje grijeh
naprama uzornome misaonome ocrtu djela nego to je potvrda bitne
viezna-nosti samih rijei i izriaja. Naime, ak i kad ista izri-ajna
jedinica obavlja razliite znaenjske poslove, svaki pojedini nazivak
u sklopu s drugima pokazuje se kao nezamjenjiv komadi

386

pojmovnog mozaika koji ini ne samo izvorni predloak


Aristotelove Metafizike nego je u osnovi i cjelokupne metafizike
Zapada, sve do naih dana. Oslonjena takvu samosvojnu
djelotvornost svake pojedinanosti, mogua je tvrdnja: koliko god
je raspored nejedinstven, izriaj je jedinstven i jedan, po svojem nainu uzoran primjer znanstvene proze, sa svime onim to to
podrazumijeva, pa je stoga nedvojbeno i prije svega Aristotel u
Metafizici Meister der wissenschaftlichen Prosa (F. F.
Schwarz).
VI.
Kae se kako pametni muevi i lijepe ene nemaju sree. Da je
isto tako nemaju ni velike knjige, pokazuje nam povijest
Aristotelove Metafizike. Ona je istovjetna s povijeu njezina
tumaenja, prihvaanja i nasljedovanja ili pak odbacivanja i
poricanja. Pri tome ne mora uvijek biti jasno to je vea nesrea:
sljedbenici ili protivnici. Antimetafiziari obiavaju tvrditi kako je
sam nazivak metafizika potekao od knjiarske ili knjiniarske
dosjetke, omake ili podvale; te da ono iza fizike, ono to joj je
dolo otraga, odjednom znai i 'pozadina fizikog ili tvarnog
svijeta'. Meutim, kako god se tumaila Aristotelova prva filozofija
(metafizika ili ontologija), ona je mogla djelovati i utjecati samo
kad se tumaila, to jest: poznavala. A sudei po svemu, ona se nije
uvijek poznavala, pa ni tumaila, bilo krivo bilo pravo. Antika
filozofija, koja je bila u najboljoj prilici (i zbog vremenske blizine i
zbog izravnog jezinog zajednitva) da se najtemeljitije pozabavi
Metafizikom, nije se njome uope bavila, pa Metafizika na tu
filozofiju nije ni djelovala. Zapravo, Aristotelovi spisi dolaze na
javnost tek 300 godina nakon njegove smrti. Njih u Rimu (1.
stoljee pr. Kr.) izdaje peripatetik Andronik s Roda, od kojega i
potjee na glasoviti i sporni naslov. Povijest utjecaja uvijek je
povijest ih tumaenja (u istome jeziku) ili prevoenja (u drugim
jezicima), a i jedna i druga poesto nisu daleko od povijesti zabluda.
Prvi Aristotelov komentator je s poetka 3. stoljea (Aleksandar iz
Afrodizije), slijedi drugi peripatetiki tumaitelj Temistije, iz 4.
stoljea, te Askle-pije i Sirijan iz 5. stoljea. Svi su ti boj ih
Aristotelov nauk ili istaknuto osobnim ili pak platonikim bojama i
idejama. S Boetijem (480525) poinje korjenitije i sustavnije
bavljenje Aristotelom na latinskome jeziku; i vie od cijelog jednog
tisuljea latinski e biti glavni i jedini prenositelj aristotelizma,
koji je i uobliio, ah je istodobno bio i sam njime uvelike oblikovan
i oznaen. Pravi Aristotelov utjecaj poinje tek nakon 13. stoljea, i
to u njegovoj drugoj polovi