You are on page 1of 4

BOSNA I HERCEGOVINE JE KOLIJEVKA KULTURE

__________________________________
Hamdo Čamo

14.07.2016

Bosna i Hercegovina je kolijevka kulture

Piše: Hamdo Čamo

Pričati, pisati, tvrditi, misliti, pa i negirati možemo svašta, dozvoljeno je, ali dođe tako
trenutak da se jasno i glasno kaže ono što se ponekad zaobilazi ili izbjegava reći:
Bosna i Hercegovina je kolijevka kulture.
Bosna i Hercegovina je mala zemlja srcolikog oblika, bogom dana sa bogatom
kulturnom baštinom koja je imala i još uvijek ima veliki uticaj na okolne zemlje
Balkana. U svojoj ljepoti i posebnosti bila je i ostala metom vjerske pohote i
materijalne požude, od ljudi, do njihovih šuma, rudnika soli, olova, uglja, stoke,
mesa, konja, rezbarija, grnčarije, srebra, zlata i izrađevina za svakodnevnu upotrebu.
Za Bosnom su se otimala carstva i kraljevstva, kako ono-, tako i ovozemaljska. Bosna
je nekada imala jedno ime, postojano kraljevstvo, vojsku hrabrih vitezova opasanih
bosanskim mačevima koje su mnoge vojske svijeta potajno priželjkivale, ali ga se i
plašile. Osim ljudi muževna pogleda Bosna je imala savršenstvo ženskoga svijeta koje
je svojom ljepotom i izgledom bilo predmetom požude i bračne ponude, kraseći tom
ljepotom dvore i odaje mnogih evropskih kraljevskih kuća i carstava. Svojom brižno

urađenom i ukrašenom odjećom bosanske žene i princeze mamile su uzdahe i bile
uzorom mode širom srednjovjekovne Evrope.
Najstariji sačuvani bosanski dokument, jedan od najstarijih tekstova južnoslavenskog
jezičnog područja, jeste Povelja bana Kulina iz 1189. godine kojim se uređuju
trgovački odnosi bosanske države sa Dubrovačkom Republikom. Premda se bosanski
jezik prvi puta spominje dosta kasno, ne znači da nije korišten dugo prije toga, a
kameni stečci sačuvali su i danas čuvaju pismo bosančicu. U zanosu panslavističkog
pokreta stvarane su norme i osnove zajedničke gramatike i pisanog jezika, te je za
potrebe istih uzeta osnova, najčistija varijanta južnoslavenskih govora, štokavsko
nariječje bosanskog jezika istočne Hercegovine. Danas smo nažalost svjedoci živog
negiranja bosanskog jezika. Dobro je poznato da se upravo u svijetu kulture može
naći i obilje nekulture: krađa i prisvajanje povijesnih djela, ostavštine, ali i samog
jezika - kao što je bosanski jezik - koji je mnogim gramatikama narodnih jezika u
okolini poslužio kao osnova. Ako je vjerovati majci života, nijedan narod ne negira
samog sebe. Mada je ista zabilježila sijaset pojedinaca, idiota i kretena, oni ne
potpadaju pod kapu kulture, već psihologije i sličnih grana nauke.
Tokom pet stotina godina svog robovanja Osmanskom Carstvu autohtoni bosanski
čovjek je ostao vjeran bosanskom jeziku kojim se govorilo i na samom dvoru sultana
u Istambulu. Pored svih nevolja u kojima je uvijek nedostajalo muških ruku da radi
na domaćoj zemlji, u Bosni se razvijala vlastita književnost. Dok je turski jezik bio
službeni i jezik administracije, poezija se u Bosni pisala na perzijskom jeziku, a druge
teme, kao teme vjerskog sadržaja pisane su arebicom. Tako je nastala alhamijado
književnost, književnosti na bosanskom jeziku koja je pisana arapskim pismom.Tako
su nastajala mnoga djela od kojih je danas preveden tek mali dio. Sve drugo je ostalo
nepoznanica do današnjih dana i čeka strpljive i učene prevodioce da očima javnosti
prikažu ljepote skrivenih bisera pisanih tokom dugih stoljeća. Umihana Čuvidina,
Muhamed Uskufi, Hasan Kafi Prušćak, Ali Dede Bošnjak, Derviš paša Bajezidagić,
Ahmed Čečebija, Hasan Kaimija, Abdurahman Siri, Ali Fehmi Džabić, Arif Sarajlija,
Salih Muvekit i mnogi drugi predstavnici alhamijado književnosti.
Kada je pak riječ o modernoj književnosti Bosna i Hercegovina je iznjedrila kao malo
koja zemlja u okruženju toliko književnika. Uostalom, kao malo koja zemlja dala je
dva nobelovca, Vladimira Preloga i Ivu Andrića. Zato što drugi nemaju vlastitih
predstavnika svjetskoga glasa, usuđuju se i danas uzimati za pravo iste i prikazivati ih
kao vlastite. Nepoznanica nije da se svojim književnicima i naučnicima iz svijeta
nauke i kulture u drugim državama predstavljaju čistokrvni Bosanci / Bošnjaci: Od
starije generacije Safvet-beg Bašagić, Musa Čazim Ćatić, Matija Divković, Ivo Andrić,
Aleksa Šantić, Alija Nametak, Meša Selimović, Mak Dizdar, Zuko Džumhur, Branko
Čopić ili mlađe generacije Dario Džamonja, Miljenko Jergović, Josip Pejaković,
Gradimir Gojer, Andrej Nikolaidis.. i mnogi drugi književnici, pisci, kulturni radnici,
nosioci međunarodnih nagrada i priznanja, oskarovci iz svijeta filma, muzike, djeca,
sinovi i kćeri iz njedara Bosne i Hercegovine. Zanesen slavom i ljepotom Bosne
Hajnrih Hajne je Bosni slučajem poklonio 1851. ljubavnu pjesmu „Azra“, koja će
postati bosanska narodna pjesma, sevdalinka, pod naslovom “Kraj tanana šadrvana”.

Epske velikane, po broju stihova većih od Homera, velikane epske lirske pjesme
kojom su opjevane katastrofe i nesreće ovoga naroda, zabilježili su svojom rukom
Milman Parry i Albert B. Lord u „Singer of Tales“, Cambridge, Massachusetts, 1960.
Opijeni baladama Bosne opat Fortis koji je čuo „Hasanaginicu“ kako se pjeva,
zabilježio je i preveo. Hasanaginica je jedna od najljepših u ovoj vrsti pjesama o
smrti Hasan-agine žene, prva koja je bila objavljena i poznata u Evropi. Prevedena je
potom odmah i na francuski jezik. Goethe, začuđen jezgrovitošću Hasanaginice
prevede je na njemački jezik i tako je u svijetu učini poznatom. Iako nije poznavao
slavenske jezike dao je najvjerniji prevod Hasanaginice od svih koji su je prevodili.
Možda nije primjereno na ovom mjestu pominjati, ali historijska higijena predaka,
dokazana i u antifašitičkom naslijeđu većinom izvojevanom na prostorima Bosne i
Hercegovine, i u toku agresije na R BiH - koju su agresori pretvorili u veliki
koncentracioni logor - u kojoj je narod R BiH pred očima cijelog svijeta krvareći
podnosio najveće žrtve i vrijeme trivijalne bestijalnosti nekulture, zločina i genocida –
nastavljala je manufakturu dostojanstva kulturne proizvodnje, stvarajući najljepša
djela, pjesama i slika sa porukama cijelom čovječanstvu. Čak su u ruševinama između
dva granatiranja održavane kazališne predstave, sportski eventi, muzički koncerti.
Bosna je primjer svijetu da se može na svoj račun s ponosom plakati i smijati, da se
može kreativno stvarati i pjevati i kada je sve uništeno.
Na kraju, mnoge rođene Bosanke i Bosance možete naći u samom vrhu sporta, ali i u
vrhu svijeta politike. Za razliku od mnogih zemalja koji se ne mogu oteti gorkim
ukusima kolonijalizma, korjenima nacionalizma i uskogrudog tradicionalizma, u
dalekim zemljama sjevera (Švedske, Norveške i t.d.) kao i Sjedinjenih Američkih
Država, zbog kulture integracije i uspješnog sistema obrazovanja, ministarska mjesta
i fotelje uveliko zaposjedaju djeca bosanskih iseljenika i izbjeglica. Političari
Balkanskih zemalja, ekonomisti, doktori, profesori, ministri, doministri, savjetnici, pa
i predsjednici država rođeni su ili imaju porijeklo iz srca Bosne i Hercegovine za koju
s pravom možemo nazvati kolijevkom kulture.
14.07.2016