Snježana Majdandžić-Gladić

POVIJESNI ORISI
ĐAKOVAČKO-OSJEČKE NADBISKUPIJE
I SRIJEMSKE BISKUPIJE

Čepin, 2009.
 2

Uvod

Ovaj je povijesni pregled nastao sluĉajno, kao djelomiĉni rezultat jednog sasvim drukĉijeg
istraţivanja, takvog koji je zahtijevao uvodnu cjelovitu povijesno-geografsku kontekstualizaciju
Đakovaĉke ili Bosanske i Srijemske biskupije. Naime, o navedenoj se temi mnogo pisalo, ali
osim jednog ili drugog nešto zaokruţenijeg prikaza, redovito parcijalno, obiĉno s naglascima ili
na odreĊenim povijesnim etapama ili na teritorijalnim elementima. Iako su takvi prikazi srţniji i
u smislu dubine obraĊivane teme kvalitetniji, onima koji su htjeli upoznati cjelovitu povijest
navedene Biskupije, ostajali su nedoreĉeni. U tom je smislu cilj ovoga rada nastojati pruţiti što
cjelovitiju njezinu sliku. To ćemo uĉiniti u tri koraka: najprije ćemo donijeti povijesni presjek
Srijemske biskupije do sjedinjenja s Bosansko-Ċakovaĉkom, zatim presjek Bosanske, odnosno
Bosansko-Ċakovaĉke do sjedinjenja sa Srijemskom, te presjek obiju od sjedinjenja do danas. 1 Pri
tome ćemo neke dijelove, napose kad su u pitanju izmjene crkvenih granica, prikazati
podrobnije, a druge, obiĉno poznatije, samo naznaĉiti i uputiti na literaturu.

1. SRIJEMSKA BISKUPIJA OD POČETAKA DO

SJEDINJENJA S BOSANSKOM ILI ĐAKOVAČKOM

1.1. Od prvih spomena do turskih vremena

Od poĉetka kršćanstva podruĉje današnje Đakovaĉko-osjeĉke nadbiskupije i Srijemske biskupije

bilo je pod Rimljanima, i to do 4. st. kao dio Panonije donje, a potom kao posebno upravno
podruĉje s nazivom Panonija sirmijska (Panonnia Sirmiensis), sa sjedištem u Mitrovici
(Sirmiumu).2 Sirmijska je Crkva, prema predaji, nastala još u 1. st., kada je navodno sv. Petar
pohodio taj grad, te za njezina biskupa postavio svoga uĉenika Epeneta. Ovoga je pak na

1
Napominjemo kako ćemo, radi jednostavnosti, pod pojmom današnji Srijem u daljnjem tekstu podrazumijevati
onaj dio Srijema koji se nalazi u današnjoj Srbiji, dakle podruĉje Srijemske biskupije, a ne i hrvatski dio, koji je
pak uvršten u sintagmu današnja istočna Hrvatska.
2
Više o podjeli tog dijela Rimskog carstva i njegovoj sudbini usp. Stanko ANDRIĆ, Juţna Panonija u doba velike
seobe naroda, u: Scrinia Slavonica, 2(2002)1, str. 117-167, a više o Sirmiumu i kršćanstvu u staroj Panoniji usp.
Mitar DRAGUTINAC - Andrija ŠULJAK, Biskupska stolica svetog Andronika, u: Đakovo '85. Prilog Glasa
Koncila uoĉi Središnje proslave 1100. obljetnice smrti svetog Metoda - u Đakovu 4. i 5. srpnja 1985., br. 24/1985.,
str. 1-4, ovdje: 1. Navedeni se ĉlanak u nešto skraćenom i modificiranom izdanju nalazi u brošuri: Blaţ ZMAIĆ
(prir.), Svečana euharistija u srijemskomitrovačkoj katedrali - manjoj bazilici Sv. Dimitrija prigodom ponovne
uspostave drevne Srijemske biskupije i preuzimanja sluţbe dijecezanskoga biskupa srijemskog, Biskupski
ordinarijat Petrovaradin, Srijemska Mitrovica, nedjelja 26. listopada 2008., str. 3-13.
 3

biskupskoj stolici naslijedio Pavlov uĉenik Andronik. 3 Sigurni podaci govore kako ova Biskupija
postoji za vrijeme Dioklecijana, a biskup joj je tada sv. Irenej. Štoviše, pod Dioklecijanovim
progonima 304./305. god. dala je mnoge muĉenike poznate pod nazivom sirmijski mučenici,4 što
opravdano pretpostavlja već dulju prisutnost kršćanstva na tom podruĉju.5

Sa slobodom koju car Konstantin pruţa kršćanstvu 313. god. dolazi do razvoja i ove biskupije, a
uskoro i do uzdignuća na razinu metropolije. 6 Njezine su biskupije cvjetale, a granicama su

3
Dok će jedni u tome vidjeti legendu koja je imala za cilj istaknuti vaţnost Srijemske biskupije, drugi će to smatrati
ĉinjenicom. Usp. SVEĆENSTVO I STADO (nepotpisani: Matija PAVIĆ - Milko CEPELIĆ), Josip Juraj
Strossmayer, biskup bosansko-djakovački i sriemski. God. 1850.-1900., Tisak dioniĉke tiskare, Zagreb, 1900.-
1904., str. 4; Ilija OKRUGIĆ, Sudbina nekadašnje staroslavenske biskupije sremske, u: Zagrebački katolički list
(dalje: ZKL), 6(1855)34, str. 265-267; 35, str. 273-275, ovdje: 266; Nikola HORVAT, Slavenska liturgija i
bogosluţni jezik biskupije zagrebaĉke, u: ZKL, 15(1864)9, str. 65-69; 10, str. 73-79; 11, str. 81-87; 12, str. 89-91;
13, str. 97-101; 14, str. 105-108; 15, str. 113-116; 16, str. 121-125, ovdje: 89.
4
Tako su u samom Sirmiumu ţivot poloţili za Krista sv. Dimitrije (zaštitnik Biskupije; po njemu je Srijemska
Mitrovica dobila ime), sv. Irenej, biskup, zatim sv. Anastazija, sv. Bazile, Sekunda, Montana i Maksima, te Sedam
srijemskih djevica, u Cibalama (Vinkovci) biskup sv. Euzebije i lektor sv. Polion, u Singidunumu (Beograd) su
muĉeni Hermil i Stratonik, Donat, Romul, Fortunat, Hermogen itd. Usp. Opći šematizam Katoličke crkve u
Jugoslaviji 1974., Biskupska Konferencija Jugoslavije, Zagreb, 1975. (dalje: OŠJ - 1974.), str. 136. Ovdje nećemo
dublje ulaziti u govor o muĉenicima Sirmijsko-panonske metropolije, nego samo donosimo izbor iz literature:
Svetozar RITTIG, Martyrologij srijemsko-panonske metropolije, u: Bogoslovska smotra (dalje: BS), 2(1911)2, str.
8-126; 3, str. 248-268; 4, str. 353-371; 3(1912)1, str. 41-52; 2, str. 166-176; 3, str. 264-275; Mirja JARAK,
Povijest starokršćanskih zajednica na tlu kontinentalne Hrvatske. Od nepobjedivog sunca do Sunca pravde.
Katolog izloţbe Rano kršćanstvo u kontinentalnoj Hrvatskoj, Arheološki muzej, Zagreb, 1994., str. 17-28; ISTI,
Pregled glavnih smjernica u istraţivanju antiĉkih literarnih izvora o Panonskoj crkvi, u: Opuscula archaeologica,
15(1991)1, str. 109-127; Antun BENVIN, Muka sv. Ireneja srijemskoga, u: Diacovensia. Teološki prilozi,
2(1994)1, str. 82-109; Matija PAVIĆ, Arijanstvo u Panoniji sriemskoj, Tiskom biskupijske tiskare, Đakovo, 1891.,
str. 8; Mitar DRAGUTINAC - Andrija ŠULJAK, Biskupska stolica svetog Andronika, str. 1-3; Zvonko PAŢIN,
Srijemski i panonski muĉenici u vlastitim misalima i ĉasoslovima Đakovaĉke i Srijemske biskupije, u: BS,
75(2005)2, str. 581-599; Andrija ŠULJAK, Sirmijsko-panonski mučenici. O 1700. obljetnici, u: Vjesnik Đakovačke
i Srijemske biskupije (dalje: VĐSB), 132(2004)3, str. 180-182; niz ĉlanaka Darije Damjanović i Ivana Lenića, koji
su o godini svetih sirmijskih muĉenika izlazili u VĐSB tijekom 2004. god., a ovdje donosimo samo stranice: 26-29,
128-130, 177-179, 194-197, 295-296, 385-387, 476, 557-559, 666-669, 766-767, 839-840, 841-845, 953-954. O
sv. Anastaziji usp. Pierre TCHAKHOTINE (prir.), L'Arte per la Pace in Europa e nel Mondo. Catalogo della
mostra internazionale di pittura, grafica e scultura dedicata a Santa Anastasia di Sirmio (281-304), I, Mondovi,
2007.
5
Usp. Franjo ŠANJEK, Kršćanstvo na hrvatskom prostoru. Pregled religiozne povijesti Hrvata (7.-20. st.),
Kršćanska sadašnjost (dalje: KS), Zagreb, 1996., str. 29. To potvrĊuje i podatak da je cibalski biskup Euzebije,
prvi poznati biskup panonskog meĊurjeĉja, ubijen (vjerojatno) 258. godine. Usp. Mitar DRAGUTINAC, Euzebije
cibalski, u: AnĊelko BADURINA (ur.), Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i uvod u
ikonologiju Radovana Ivančevića, KS, Zagreb, 1990., str. 224; Mitar DRAGUTINAC - Andrija ŠULJAK,
Biskupska stolica svetog Andronika, str. 3.
6
U vrijeme prvog Općeg crkvenog sabora, odrţanog u Niceji 321. god., ona je već metropolija. Naime, meĊu
potpisnicima Nicejsko-carigradskoga vjerovanja nalazi se i metropolita grada Sirmija - Domno. Usp. Andrija
ŠULJAK, Crkveno stanje sredinom 19. st. u Bosanskoj ili Đakovaĉkoj i Srijemskoj biskupiji, u: Stjepan RAZUM
(ur.), Zagrebačka crkvena pokrajina. Zbornik radova znanstvenoga skupa "150. obljetnica uspostave Hrvatsko-
slavenske crkvene pokrajine i uzdignuća Zagrebaĉke biskupije na stupanj nadbiskupije", Društvo za povjesnicu
Zagrebaĉke nadbiskupije "Tkalĉić", Zagreb, 2004., str. 149-170, ovdje: 150; ISTI, Veze izmeĊu Zagrebaĉke
(nad)biskupije i Đakovaĉke ili Bosanske i Srijemske biskupije, u: Zagrebačka biskupija i Zagreb 1094-1994.
Zbornik u ĉast kardinala Franje Kuharića, Nadbiskupija zagrebaĉka - Katoliĉki bogoslovni fakultet Sveuĉilišta u
Zagrebu, Zagreb, 1995., str. 295-308, ovdje: 295; Mitar DRAGUTINAC - Andrija ŠULJAK, Biskupska stolica
 4

moguće bili obuhvaćeni dijelovi današnje Bosne, Srbije, Hrvatske, Slovenije i Bugarske. 7 Za
naše krajeve, meĊu znaĉajnije biskupije svakako spadaju Cibalae (Vinkovci), 8 Mursa (Osijek),
Siscia (Sisak),9 Bassiana (Donji Petrovci), 10 Petovio (Ptuj), Emona (Ljubljana), te Singidunum
(Beograd).

MeĊutim, uslijedilo je nekoliko udaraca koji će dovesti do uništenja metropolije. Ponajprije, prvi
se udarac vezuje uz Arija, koji je kao krivovjerac jedno vrijeme bio u progonstvu u donjoj
Panoniji, a sam se odmah dao na širenje arijanizma, te je stekao mnoge pristaše. 11 Najznaĉajniji
su bili biskupi Ursacije iz Singidunuma i Valens iz Murse, koji su kasnije postali "stupovi
arijanstva u našim krajevima". 12 Kolike su napetosti zavladale u metropoliji, svjedoĉe ĉetiri
sirmijska sabora, odrţana sredinom 4. st., 13 a moţda još i više dolazak samog sv. Ambrozija, s

svetog Andronika, str. 3; Josip BÖSENDORFER, Crtice iz slavonske povijesti s osobitim obzirom na prošlost
ţupanija: Kriţevačke, Virovitičke, Poţeške, Cisdravske baranjske, Vukovske i Srijemske te kr. i slob. grada Osijeka
u srednjem i novom vijeku, Tiskom knjigo i kamenotiskare Julija Feiffera, Osijek, 1910., str. 44-45.
7
Dok će neki povjesniĉari donositi podatak o tolikoj rasprostranjenosti metropolije, drugi govore o više ili manje
uţem teritoriju, najĉešće u okviru od Siscie do Singidunuma.
8
Stara Vinkovaĉka biskupija je obuhvaćala i sjeverno podruĉje današnje Vrhbosanske nadbiskupije. Usp.
www.hic.hr/books/raspeta/003vrhbos.htm (10. 12. 2008.).
9
Biskupiji Sisciji je u antiĉkim vremenima pripadao i veći dio današnje Banjaluĉke biskupije. Usp. Anto
ORLOVAC, Pregled povijesti Katoliĉke crkve u sjeverozapadnoj Bosni do osnutka ţupe Petrićevac, u: Velimir
BLAŢEVIĆ (ur.), Franjevački samostan i ţupa Petrićevac - Banja Luka. Zbornik radova sa Simpozija, odrţanog
16. i 17. rujna 2005., u povodu 120 godina postojanja franjevaĉkog samostana (1885.-2005.) i 130 godina ţupe
(1876.-2005.), Franjevaĉki samostan Presvetog Trojstva - Petrićevac, Banja Luka - Petrićevac, 2006., str. 17-51,
ovdje: 20 i 24.
10
Nije sigurno gdje bi se to mjesto nalazilo. Uglavnom se misli da su to Donji Petrovci u Srijemu, dok ga Đakovački
šematizam iz 1886. stavlja u Kraljevce, tadašnju filijalu Rume. Usp. Shematismus cleri dioecesium Bosnensis seu
Diacovensis et Syrmiensis, canonice unitarum, Đakovo, 1886. (dalje: Đakovački šematizam iz 1886.), str. 59.
Nesigurnost potvrĊuje i Matija PAVIĆ, Arijanstvo u Panoniji sriemskoj,str. 6.
11
Saţeto reĉeno, Arije je nauĉavao kako Krist nije pravi Bog, nego je samo prvoroĊeni Boţji stvor, najĉasniji od
svih. Više o njemu i arijanizmu usp. Juraj PAVIĆ - Tomislav Zdenko TENŠEK, Patrologija, KS, Zagreb, 1993.,
str. 146.
12
OŠJ - 1974., str. 136. Arijanski biskupi Valens i Ursacije su krajnjom beskrupuloţnošću nametali arijansko
krivovjerje ostalim biskupima Crkve, deplasirajući i laţno optuţujući pravovjernog sv. Atanazija, a sve to pod
patronatom cara Konstancija. Na više sabora biskupi su jednostavno stavljani na izbor: ili potpisati nametnute
zakljuĉke i osudu Atanazija ili ići u progonstvo. Većina je dakako izabrala prvo. Kolika je bila silovitost i
netolerantnost navedenih biskupa Singidunuma i Murse svjedoĉi i ĉinjenica kako je car Konstancije prognao i
samog papu Liberija na balkanski poluotok, zato što se nedvojbeno izjasnio za Atanazija, ne htijući ga nipošto
osuditi. (Prema nekima, i papa je bio prisiljen potpisati Atanazijevu osudu, ali ju je brzo opovrgnuo.) Više o
arijanizmu u ovim krajevima, a posebno o bezoĉnosti Ursacija i Valensa u nametanju arijanske hereze, pod
patronatom cara Konstancija, usp. Matija PAVIĆ, Arijanstvo u Panoniji sriemskoj, str. 12-40; Josip
BÖSENDORFER, Crtice iz slavonske povijesti..., str. 36. i 43-57; Ilija OKRUGIĆ, Sudbina nekadašnje
staroslavenske biskupije sremske, str. 273-274.
13
Prvi je odrţan izmeĊu 347. i 349., drugi 351. god., treći 357., a ĉetvrti 358. Osim njih, ondje su odrţana barem
dva koncila za cijelu Ilirsku pokrajinu. Više o tome usp. Drago ILIĈIĆ, Pastoralni aspekti Druge biskupijske
sinode Ďakovačke i srijemske. Dissertatio ad Doctoratum, Katoliĉki bogoslovni fakultet u Đakovu, Đakovo, 2008.,
str. 40.
 5

nakanom da smiri navedene tenzije i podupre pravovjerje. Još su snaţniji udarac metropoliji
zadali Huni, uništivši Sirmium 441. godine. Nakon kakvog-takvog oporavka, osnaţuju se i
biskupije, ali se sada neke od njih priklanjaju drugim metropolijama, te time okrnjuju
Sirmijsku.14 Stari sjaj i ugled otišli su u nepovrat.

Sljedeći je udarac uslijedio sa strane cara Justinijana koji podiţe Justinianu Primu na ĉast
metropolije, te joj podlaţe Sirmium i njezine dotadašnje sufraganske biskupije. Konaĉan udarac
zadaju mu Avari, koji ga 582. god. opustošuju i pretvaraju u ruševine, dok se posljednji sirmijski
biskup Sebastijan povlaĉi u Carigrad. 15 Posljednji je pak bljesak Sirmiuma vidljiv u ĉinjenici da
je papa Hadrijan II. imenovao sv. Metoda sirmijskim nadbiskupom 870. god. Papa je to uĉinio
prvenstveno s nakanom kako bi sv. Metod dobio autoritet pred franaĉkim biskupima, no upitno
je je li on u Nadbiskupiju uopće stigao, a osim toga ona opet nestaje već njegovom smrću 885.
god. 16 Time je ĉasna i svojevremeno prostorno vrlo raširena metropolija Sirmium zauvijek
nestala.

Nakon uspostave redovite hijerarhijske vlasti u Ugarskoj dolazi i do proširenja ingerencije

kaloĉkog nadbiskupa i na podruĉje Srijema (oko 1073. god.), teritorija koji je kroz narednih 150

14
Tako se sisaĉki biskup priklanja Solinu, a emonski vrlo vjerojatno Aquileji. Usp. OŠJ - 1974., str. 137; Andrija
ŠULJAK, Veze izmeĊu Zagrebaĉke (nad)biskupije i Đakovaĉke ili Bosanske i Srijemske biskupije, str. 296; Mitar
DRAGUTINAC - Andrija ŠULJAK, Biskupska stolica svetog Andronika, str. 4.
15
Tamo stvara prijateljstvo s budućim papom Grgurom Velikim, koji će mu nakon izbora ponuditi biskupsku stolicu
u Siciliji, ali je samo vjerojatno kako je on to i prihvatio. Usp. Matija PAVIĆ, Arijanstvo u Panoniji sriemskoj, str.
48-49. Za razliku od navedenog podatka, OŠJ - 1974., navodi kako se biskup Sebastijan povlaĉi "kao beskućnik
sve do Antiohije u Siriji". Str. 137.
16
Zanimljivo je primijetiti kako Đakovački šematizam iz 1886. u svom popisu biskupa srijemskih ne spominje ni
biskupa Sebastijana, ni apostola Slavena, sv. Metoda. Naime, donosi popis osmorice biskupa do 494. godine:
Epenet, Andronik, sv. Irenej, sv. Euterije, Focije, Germijije, Anemije i Laurencije, a potom prelazi na 1198. god.,
navodeći da je od tada na biskupskoj stolici Srijema biskup Olimnije. Usp., str. 6. Štoviše, sv. Metod se uglavnom
ne navodi ni u drugim popisima, iako će gotovo svi pisci istaknuti kako je on imenovan sirmijskim nadbiskupom.
Dok većina autora smatra kako sv. Metod zbog nesigurnih vremena uopće nije stigao u biskupiju, odnosno da je
bio samo naslovni nadbiskup, drugi smatraju drukĉije. Tako npr. D. Trux tvrdi: "Iz Mitrovice je sv. Metodije
upravljao svojom prostranom nadbiskupijom, koja je obuhvaćala, a ĉak i prelazila granice Panonije, pa se protezala
u prvom svom poĉetku prema sjeveru Moravskom, prema jugu i jednim dielom današnje Srbije." Dragutin TRUX,
Razgraniĉenje Đakovaĉke i Peĉuvske Biskupije 1780. godine, u: Glasnik Biskupija Bosanske i Sriemske (dalje:
GBBS), 71(1943)4, str. 28-31; 5, str. 36-40; 6, str. 44-45; 7, str. 51-52; 8, str. 62-63; 10, str. 78-79; 11, str. 86-88;
12, str. 92-96; 13, str. 101-104; 14, str. 105-109, ovdje: 28. Usp. i Franjo FANCEV, O najstarijem bogosluţju u
Posavskoj Hrvatskoj, u: Zbornik kralja Tomislava u spomen tisućugodišnjice hrvatskoga kraljevstva,
Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti (dalje: JAZU), Zagreb, 1925., str. 509-553, ovdje: 510; Ilija
MARTINOVIĆ, Slava na višnjih Bogu. O glagoljici, bosanĉici i starohrvatskom jeziku, u: Godišnjak za kulturu,
umjetnost i društvena pitanja, 1995., br. 13, Ogranak Matice hrvatske Vinkovci, Vinkovci, 1996., str. 133-164,
ovdje: 134; Svetozar RITIG, Povijest i pravo slovenštine u crkvenom bogosluţju, sa osobitim obzirom na
Hrvatsku, I (od 863.-1248.), Tiskara i litografija C. Albrecht, Zagreb, 1910., str. 23-76.
 6

godina ureĊen kao jedan od arhiĊakonata Kaloĉke nadbiskupije. 17 Naime, u srednjem su se

vijeku na teritoriju današnje Đakovaĉko-osjeĉke nadbiskupije i Srijemske biskupije nalazila ĉak
ĉetiri (pet) arhiĊakonata: uz Srijemski još i Osuvaĉki, Vukovski, Morovićki i Poţeški, s tim da je
posljednji na navedenom teritoriju imao tek nekoliko ţupa. 18

Osuvaĉki se arhiĊakonat prostirao od Viljeva na istoku do Aljmaša na zapadu, te prema

Ivankovu i Cerni na jugu. Od vaţnijih ţupa imao je sljedeće: Viljevo, Osuvak, Donji Miholjac,
Valpovo, Osijek, Aljmaš, Erdut, Laslovo, Martinci, Beniĉanci, Ivankovo, Jarmina, Cerna,
VoĊinci, ĐurĊanci, Punitovci, Koška itd. 19 Vukovski je arhiĊakonat zauzimao podruĉje oko
Vukovara, Vinkovaca i Ţupanje, a osim tih ţupa meĊu znaĉajnije se mogu ubrojiti: KoroĊ,
Antin, Tordinci, Trpinja, Paĉetin, Nuštar, Sotin, Lovas, Berak, Otok, Bošnjaci, Sikirevci, Babina
Greda itd.20 Morovićki se arhiĊakonat nalazio izmeĊu Vukovskog i Srijemskog, a imao je ove
vaţnije ţupe: Šarengrad, Ilok, Tovarnik, Morović, Strošinci, Šid, Berkasovo, Kukujevci,
Erdevik, itd. 21 Veći dio današnjeg Srijema saĉinjavao je Srijemski arhiĊakonat, 22 u koji su
spadala uglavnom podruĉja koja će kasnije biti grupirana oko mitrovaĉkog, petrovaradinskog i
17
Podjela biskupija na arhiĊakonate poĉinje na Zapadu od 9. st., a rijeĉ je o većim teritorijalnim jedinicama unutar
biskupije, kojima upravljaju arhiĊakoni u biskupovo ime. MeĊutim, kroz naredno je vrijeme došlo do velikih
zloporaba, tako da su si ĉešće arhiĊakoni dali pravo na samostalnu jurisdikciju, zanemarivši biskupovu vlast. Zbog
toga im je na Tridentskom saboru (1545.-1563.) oduzeta jurisdikcija, a ostao samo poĉasni naslov. Usp. Matija
PAVIĆ, ArhiĊakonati djak. biskupije u srednjem vijeku, u: GBBS, 23(1895)6, str. 57-59; 7, str. 65-67, ovdje: str.
57; Emerik GAŠIĆ, Povijest ţupe i mjesta Morović, "Sirmum", Drenovci, 1996., str. 108.
18
Poĉinjao je sjeverozapadno od Đakova i prostirao se do Poţege, a na tom su podruĉju bile sljedeće ţupe: Gorjani,
Selci, Levanjska Varoš, Brĉino i crkva sv. Benedikta pored Podcrkavlja. Usp. Matija PAVIĆ, Ţupe i crkve
(današnje) biskupije bosansko-sriemske u sriednjem vieku, u: GBBS, 26(1898)20, str. 180-186; 21, str. 189-192;
22, str. 197-199; 23, str. 204-213, ovdje: 213. O drugim ţupama Poţeškog arhiĊakonata usp. Josip BUTURAC,
Katolička crkva u Slavoniji za turskoga vladanja, KS, Zagreb, 1970., str. 11-12.
19
Matija Pavić i Emerik Gašić, a slijede ih nerijetko i neki drugi autori, umjesto Osuvaĉkog spominju Osjeĉki
arhiĊakonat, gdje su grad Osijek zamijenili s Osuvkom (Oziach, Oziag, Ossciag, Ezek), mjestom koje se
svojevremeno najvjerojatnije nalazilo nedaleko Donjeg Miholjca.
20
Postoje odreĊene razlike meĊu autorima s obzirom na granice navedenih arhiĊakonata. Tako primjerice neke ţupe
koje Bösendorfer smješta u Osuvaĉki arhiĊakonat (Aljmaš, Erdut, Ivankovo), Matija Pavić svrstava u Vukovski.
Usp. Matija PAVIĆ, Ţupe i crkve (današnje) biskupije bosansko-sriemske u sriednjem vieku, str. 204-205.
21
Autori se dosta razilaze s obzirom na granice Morovićkog arhiĊakonata i s obzirom na broj njegovih ţupa, tako da
npr. Pavić govori o 26 ţupa, Gašić o preko 40, Bošnjaković o 44. Posebno je uoĉljivo razliĉito smještanje
današnjeg Kukujevaĉkog dekanata, gdje jedni smatraju kako je on potpadao pod Morovićki, a drugi pod Srijemski
arhiĊakonat. Više o tome usp. Matija PAVIĆ, Ţupe i crkve (današnje) biskupije bosansko-sriemske u sriednjem
vieku, str. 197-199; Emerik GAŠIĆ, Povijest ţupe i mjesta Morović, str. 110-117; Antun BOŠNJAKOVIĆ,
Smještaj ţupa Morovićkog arhiĊakonata do 1332. do 1335. godine, u: Kačić. Zbornik Franjevaĉke provincije
Presvetog Otkupitelja, 13(1981), str. 233-239; Josip BUTURAC, Katolička crkva u Slavoniji za turskoga vladanja,
str. 12.
22
Njegov se arhiĊakon najprije spominje kao izaslanik kralja Andrije II. kod pape Honorija III., a vezano uz sluĉaj
kada je kraljev sin Bela otpustio svoju ţenu Mariju. Drugi sluĉaj je vezan uz njegovo neprihvaćanje novog
srijemskog biskupa Inocenta, braneći se kako sva jurisdikcija pripada njemu, na što je morao i papa Grgur IX.
intervenirati, na temelju ĉega je ĉak izdao dekretal o pravoj naravi arhiĊakonske sluţbe i poslao ga 1231. god.
kaloĉkom nadbiskupu Ugrinu. Usp. Matija PAVIĆ, Arhidjakonati djak. biskupije u srednjem vieku, str. 58.
 7

zemunskog, ali vjerojatno ne i kukujevaĉkog dekanata. 23 Kako je s vremenom Kaloĉka

nadbiskupija postala prevelika za normalno funkcioniranje, njezin je biskup Ugrin molio papu
Grgura IX. da uspostavi biskupiju u Srijemu, što je ovaj i uĉinio 20. sijeĉnja 1229. 24 Srijemska je
biskupija bila izravno pod kaloĉkim nadbiskupom, dok su preostala ĉetiri arhiĊakonata spadala
pod Peĉušku biskupiju, a Kaloĉku nadbiskupiju. 25 Osim toga, kralj Bela IV. je 1244. god. ispod
jurisdikcije peĉuškog biskupa izuzeo podruĉje Đakovštine i crkvenu i svjetovnu ingerenciju nad
njim dao bosanskom biskupu, no o tome će biti više govora kasnije.

Sjedište Srijemske biskupije bilo je u benediktinskom samostanu Sv. Stjepana Prvomuĉenika u

mjestu Kw (Ke, Ku, Kui, Cuchet i drugi nazivi), odnosno Banovom Manastiru (danas Banoštoru
na Dunavu) kod Ĉerevića, 26 gdje je 1233. podignuta i stolna crkva sv. Stjepana, a vjerojatno se
27
ubrzo utemeljio i kaptol, odnosno dva kaptola. Biskupija je bila podijeljena na ĉetiri
arhiĊakonata, i to: katedralni ili de Polje, koji je obuhvaćao Mitrovicu i Rumu, zatim de Billin,
oko Banoštra, Obona, oko Petrovaradina, Karlovaca i Slankamena, te Posavia, oko Zemuna,
Kupinova i Nikinaca, a ukupno su brojili kojih 60-70 ţupa: 28

23
Više o podjeli Slavonije na arhiĊakonate usp. kartu: Donja Slavonija u srednjem vijeku, po karti Dra. ĈANKI-a,
pridodan Srijem, u: Josip BÖESENDORFER, Crtice iz slavonske povijesti..., prilog knjizi. Prema prvim poznatim
popisima ţupa, tj. onima koji su nastali prilikom ubiranja papine desetine namijenjene kriţarskim vojnama, god.
1332., 1333. i 1335., proizlazi kako je Osuvaĉki arhiĊakonat imao oko 50 ţupa, Vukovski oko 75, Morovićki 40, a
Poţeški ukupno 75. Usp. Josip BUTURAC, Katolička crkva u Slavoniji za turskoga vladanja, str. 11.
24
Usp. Andrija ŠULJAK, Josip Juraj Strossmayer, duhovni pastir svoje biskupije, u: Anali Zavoda za znanstveni i
umjetnički rad u Osijeku, sv. 23, Zagreb - Osijek, 2007., str. 157-172, ovdje: 164; Ante GULIN, Srednjovjekovna
javna djelatnost i peĉati srijemskog kaptola Sv. Stjepana de Kw i Sv. Ireneja kod Mitrovice, PDF, u:
hrcak.srce.hr/file/24117.
25
O Peĉuškoj biskupiji kroz povijest usp. Stjepan SRŠAN, Baranja, Matica hrvatska, Osijek, 1993., str. 17-34.
26
Ime Banoštor, i samostan i naselje, vuĉe od hrvatskog bana Beluša ili Bijeloša, ĉiji je samostan bio zaduţbina.
Usp. Ante GULIN, Srednjovjekovna javna djelatnost i peĉati srijemskog kaptola..., str. 14-15.
27
Naime, Tatari su 1241. god. opustošili Banoštor, pa je biskup zajedno s kaptolom, vjerojatno 1247. god., preselio
u samostan sv. Dimitrija kod Mitrovice, gdje je utemeljen kaptol sv. Ireneja. No, kada je oko 1250. god. nestala
opasnost od Tatara, biskup se vraća u Banoštor i ponovno uspostavlja kaptol sv. Stjepana, ali istovremeno
legitimno nastavlja s radom i kaptol sv. Ireneja, što potvrĊuju njihovi saĉuvani razliĉiti peĉati, s razliĉitim
formulama intitulacije: Capitulum ecclesiae de Kw i Capitulum ecclesiae beati Irinei. Više o djelovanju i peĉatima
ta dva kaptola usp. Ante GULIN, Srednjovjekovna javna djelatnost i peĉati srijemskog kaptola..., cijeli ĉlanak.
Usp. i Matija PAVIĆ, Biskupijsko sjemenište u Djakovu 1806.-1906., (pretisak iz Glasnika), Tisak biskupijske
tiskare, Đakovo, 1911., str. 1. Prema nekim autorima, srijemski je biskup najprije stolovao u samosatnu Kw, a kada
je on razoren premješta se i biskupska stolica u Sv. Irenej, a potom u Ilok, da bi, nakon što su se srijemski biskupi
razišli s iloĉkim vojvodom Lovrom, bila smještena u Banovom Manastiru. Usp. Emerik GAŠIĆ, Povijest ţupe i
mjesta Morović, str. 46; Tade SMIĈIKLAS, Dvijestogodišnjica osloboĎenja Slavonije. Slavonija i druge hrvatske
zemlje pod turskom i rat osloboĎenja, I, JAZU, Zagreb, 1891., str. 33.; Josip BÖSENDORFER, Crtice iz slavonske
povijesti..., str. 239-240; Ilija OKRUGIĆ, Sudbina nekadašnje staroslavenske biskupije sremske, str. 274-275.
28
Usp. Emerik GAŠIĆ, Kratki povijesni pregled biskupija Bosansko-Ďakovačke i Srijemske načinjen iz povijesnih
izvora s pridodanim ţivotopisima, Drţavni arhiv, Osijek, 2000., str. 111-112; Josip BUTURAC, Katolička crkva u
Slavoniji za turskoga vladanja, str. 12-13.
 8

"U katedralnom arhiĊakonatu: Mitrovica, Fruška, Šuljam, Radinci, Stejanovci,

Pavlovci, Munorod, Svi Sveti, Bešenovo, Putinci, Voganj, Velika Remeta itd. U
arhiĊakonatu Bilin: Sv. Martin, Hangon, Rudnik, Rivica, Neradin, Ledinci,
Kamenica, Sadag, Sentić, Dumbovo, Beoĉin, Ĉerević, Banoštor itd. U Oboni:
Petrovaradin, Karlovci, Slankamen, Hoduš, Obona, Sv. Margarita, Sasi, Novo
Selo, Solt, Batajnica, Pazova, Golubinci, Beška, Krĉedin, Surduk itd. U Posaviji:
Nikinci, Njek, Ţivoljić, Gomolovo, Kraljevci, Hetenovci, ĐurĊevci, Bena,
Dopšinci, Petrovci, Jakovo, Zemun (2), Sv. Nikola itd."29

Vjerski ţivot u Srijemu u srednjem vijeku, kao i u cijeloj Slavoniji, treba iznimno vrednovati, a
to potvrĊuje i veliki broj ţupa, crkava i samostana koji su tada na tom podruĉju postojali. 30
Velikaši su bili usko vezani uz Crkvu, tako da su ne samo gradili mnoge crkve i samostane, nego
i oporuĉno ostavljali visoke iznose upravo crkvama. Na podruĉju današnje Đakovaĉko-osjeĉke
nadbiskupije i Srijemske biskupije, moglo je biti preko 200 ţupa, što je svakako impozantan broj
i solidan pokazatelj shvaćanja vjere onog vremena. No, s vremenom će doći do popuštanja u
moralnom i duhovnom ţivotu, što će barem dijelom pridonijeti gubljenju vlastitog identiteta za
vrijeme Turaka koji se već krajem 14. st. zalijeću u naše krajeve.

Poslije kosovske bitke 1389., a posebno u 15. st. Turci se sve više pribliţavaju Posavini što je
rezultiralo ĉestim ratovima na ovim podruĉjima. Oni bi naime s manjom vojskom ulijetali u
pojedina mjesta, koja bi potom popalili, a stanovništvo, koje nije uspjelo pobjeći, vodili sa
sobom u roblje. Ĉešće bi bilo sluĉajeva kako bi ono, zbog straha i turskih obećanja, prelazilo na
islam.31 S vremenom bi Turci svoje granice premještali, kako su koje podruĉje osvajali. Isto tako
se i narod koji se nalazio pred granicom osmanlijskog carstva premještao u slobodne krajeve, a
jedna od takvih posljedica je i naseljavanje velikog broja Srba u Srijem i Slavoniju, podruĉja

29
Emerik GAŠIĆ, Kratki povijesni pregled..., str. 110-111. Za razliku od Gašića, Bösendorfer navodi 29 ţupa
tadašnje Srijemske biskupije: Beljan, Beoĉin, Bešenovo, Banoštor, Ĉerević, Dobsa (kod Iriga), Dumbovo (kod
Kamenice), ManĊelos, Villa Comanch, Karan, Munjorod, Mitrovica, Naradin, Nova villa (blizu Jarka), Pavlovci,
Petrovaradin, Slankamen, Vrdnik, Zemun (1332. ima dvije ţupe: gornju i donju), Hangod (u istoĉnom dijelu
Fruške gore), Oduševac, Nyek, Sul, Solch, Zenthyacob, Sv. Irenej, Grgurevci i Pavlovci. Usp. Crtice iz slavonske
povijesti..., str. 285-287. Josip Buturac pak, bez izriĉitog nabrajanja, navodi brojku od 41 ţupe. Usp. Josip
BUTURAC, Katolička crkva u Slavoniji za turskoga vladanja, str. 13.
30
Tako bi u cijeloj ondašnjoj Slavoniji (tj. podruĉju koje je, uz današnju Slavoniju, obuhvaćalo i MeĊimurje,
Zagorje, Pokuplje, donje Pounje, današnju bosansku Posavinu i Srijem, a dijelilo se na šest ţupanija: Kriţevaĉku,
Virovitiĉku, Baranjsku, Poţešku, Vukovsku i Srijemsku) bilo oko 430 ţupa i oko 50 samostana (benediktinci,
cisterciti, templari, ivanovci, augustinci, premonstrati, franjevci, dominikanci, pavlini i dr.). Ţupe su u prosjeku
bile udaljene jedna od druge 5-8 km, a samostani 10-30, što svjedoĉi o bogatom vjerskom ţivotu. Uz samostane su
se redovito nalazile škole, a to potvrĊuje i bogati kulturni i društveni ţivot. Usp. Isto, str. 13-14.
31
Više o turskim nasrtajima u ove krajeve usp. Isto, str. 19-24; Ive MAŢURAN, Hrvati i Osmansko carstvo, Golden
marketing, Zagreb, 1998., str. 25-79 i dalje.
 9

koja su do tada gotovo u potpunosti bila katoliĉka. 32 Turcima su navelike išle na ruku nesloge i
gramzivost meĊu domaćim plemstvom, što je znaĉajno smanjilo obrambenu moć, a Turcima
gotovo bez otpora omogućavalo napredovanje. Kada je pak na mohaĉkom polju 1526. god.
kršćanska vojska doţivjela strašan poraz, a u bjegu poginuo i sam hrvatsko-ugarski kralj
Ljudevit, Turcima je bio otvoren put za osvajanje cijelog ovog podruĉja. Uslijed takvih vremena,
mnogi su napustili svoje kuće i otišli na sigurnija mjesta, uglavnom na sjever u Ugarsku ili na
zapad u Hrvatsku. Oni koji su ostali, ili su se poturĉili ili su podnosili teški turski jaram, dok su
treći odvedeni u roblje. U tim strašnim pustošenjima nije se mogla saĉuvati ni Srijemska
biskupija. Uništena je već 1526., kao i kaptoli i arhiĊakonati, a stolna crkva razrušena. 33 Pošto su
pak utvrdili svoj poloţaj na ovim podruĉjima, Turci su poĉeli s organizacijom svakodnevnog
ţivota.

1.2. Od pada pod Turke do 1773. god.

Tursko se carstvo u 17. stoljeću proširilo po prednjoj Aziji i sjevernoj Africi, a u Europi je
zahvatilo cijeli Balkanski poluotok, te prodrlo do Budima, nekadašnjeg glavnog grada Ugarske.
Carstvo se dijelilo na 22 beglerbegata ili vilajeta, odnosno kraljevstva, a ovi su se dijelili na
sandţakate. Nekadašnja srijemska ţupanija sada je potpala pod beglerbega budimskoga, a
središte njezina sandţakata je uglavnom u Iloku, a ponekad u Mitrovici. 34

Kada je biskupija uništena, s njom nestaju i rezidencijalni biskupi, a dolaze redovito samo
naslovni. Naime, nakon biskupa Stjepana Brodarića (1526.-1536.) i ĉetiri desetljeća
sedisvakancije, dvor je, na temelju stare apostolske povlastice, poĉeo imenovati srijemske
biskupe, a ti su redovito bili ĉinovnici ugarskoga vladara, koji uglavnom nisu imali veze s
32
To će se naseljavanje pravoslavnog stanovništva iz juţne Srbije nastaviti i kasnije, a posebno je brojem znaĉajno
ono koje je predvodio patrijarh Arsenije Crnojević. Ovdje samo spominjemo kako su u takvoj jednoj seobi došli na
podruĉje Srijema i tzv. albanski klementinci (klimente), katolici, koji su se u povlaĉenju pred Turcima konaĉno
smjestili u Hrkovce i Nikince, i to u prvoj polovici 18. st. Više o njima usp. Šišman BUNJIK, Klementinci, u:
GBBS, 2(1874)11, str. 89-91; 12, str. 96-97; Frok ZEFIQ, Albanci klementinci u Hrtkovcima i Nikincima (1737-
1997), Zajednica Albanaca u Republici Hrvatskoj, Zagreb, 1997.; ISTI, Mihael Summa, nadbiskup skopski (1695-
1777), Humanitarna dobrotvorna udruga "Majka Tereza", Osijek, 1994., str. 61-101; ISTI, 260 godina doseljenja
Albanaca Klementinaca u ove krajeve, u: Diacovensia. Teološki prilozi, 5(1997)1, str. 113-126; ISTI, Mihael
Summa i Albanci u Osijeku, u: Isto, str. 127-134.
33
To svjedoĉanstvo donosi Antun Vranĉić, koji je Banov Manastir i crkvu sv. Stjepana vidio u potpunim
ruševinama 1553. Usp. (Matija PAVIĆ - Milko CEPELIĆ), Josip Juraj Strossmayer, biskup bosansko-djakovački i
sriemski, str. 5. Preţivjelo je svega 5-6 ţupa. Emerik GAŠIĆ, Kratki povijesni pregled..., str. 46. navodi kako su
Turci u srpnju i kolovozu 1526. zauzeli Banoštor i Ilok. Usp. i str. 86.
34
Usp. Josip BUTURAC, Katolička crkva u Slavoniji za turskoga vladanja, str. 25. O Srijemu u vrijeme Turaka
usp. Tade SMIĈIKLAS, Dvijestogodišnjica osloboĎenja Slavonije... I, str. 32-34.
 10

biskupijom. 35 Kako se ne bi zamjerila s carem, a istovremeno kako ne bi ostavila narod bez

pastira, Sveta je Stolica imenovala biskupa na zapuštenu biskupsku stolicu u Smederevu, sa
sijelom u Beogradu, koji je tu uglavnom nosio naslov, dok je istovremeno kao apostolski vikar
vršio biskupsku sluţbu nad katolicima koji su pod Turskom vlašću, posebno onima koji su ţivjeli
u Srijemu i Baranji, ali nerijetko i nad ostalim podruĉjima Slavonije i Bosne. 36 Od 17. st., u
njegovo ime, Valpovštinu i Srijem administrira biskupski vikar Srijemske biskupije, koji je bio
redovito ţupnik u Nijemcima, a smederevski biskup rezidira ili u Poţeštini ili u Bosni, te nastoji
administrirati sva ta podruĉja pod Turcima, koja nisu imala svoga biskupa i kada ga nisu imala. 37
DogaĊalo se, naime, s vremena na vrijeme, da pokoji bosanski biskup boravi u ovim krajevima i
upravlja tim podruĉjima. No, znalo je doći, posebno pred kraj turskog razdoblja, i do otvorene
netrpeljivosti izmeĊu bosanskog biskupa i bosanskog upravitelja, budući da je Sveta Stolica
svojevremeno dala ovlasti upravljanja cjelokupnim podruĉjem od Poţege do Beograda i u Bosni,
ĉas jednom, ĉas drugom biskupu. 38

Stjecajem okolnosti, konkretnu će pastoralnu skrb na ţupama, uz nešto preostalih svjetovnih

svećenika, preuzeti redovnici, obiĉno franjevci Provincije Bosne Srebrene, a najšire im je
djelovanje bilo usmjereno iz samostana u Šarengradu. 39 Svojim će poţrtvovnim radom za

35
Od 1536. do 1578. god. nema srijemskih biskupa, a zatim dolaze samo naslovni, sve do prvih oslobodilaĉkih
pothvata austro-ugarskih vlasti, štoviše i dalje. Moţda je preoštro reći kako oni nisu marili za svoju biskupiju, nego
treba imati u vidu kako zapravo nisu smjeli, kao namjesnici neprijateljskih vladara, dolaziti u Srijem za vrijeme
Turaka. To svakako vrijedi za prvo vrijeme turske okupacije, koje je po svojoj oštrini bilo znatno snaţnije.
36
U gradu Smederevu je bilo svega 16 katoliĉkih obitelji, a preostalih 600 bile su što muslimanske, što pravoslavne.
Takva ţupa dakako nije mogla uzdrţavati biskupa, pa je stoga ovaj, po odluci Svete Stolice, rezidirao u Beogradu,
gdje se nalazilo 1.500 katolika, od ukupnih 16.000 stanovnika. Usp. Josip BUTURAC, Katolička crkva u Slavoniji
za turskoga vladanja, str. 74-75. O beogradsko-smederevskim biskupima bit će više govora kasnije.
37
Peĉuški se biskup, zajedno s plemstvom i gotovo cjelokupnim svećenstvom, odmah nakon pada sakrio u sigurnije
krajeve, dok je stanovništvo ostalo praktiĉki bez pastve. To će omogućiti dolazak kalvina i njihovo naglo širenje po
Ugarskoj, Baranji, ali i u Slavoniji i Srijemu. Zagrebaĉki biskupi takoĊer nisu zalazili u ove dijelove svoje
biskupije, kako na podruĉju Poţeštine, tako i na podruĉju sjevero-zapadne Bosne, gdje se svojevremeno prostirala
ta biskupija.
38
Više o crkvenim prilikama toga vremena pronalazimo u autobiografiji isusovca Bartola Kašića, napose izmeĊu
1612. i 1618. god. Usp. Miroslav VANINO, Autobiografija Bartola Kašića, (latinski), u: Franjo FANCEV (ur.),
GraĎa za povijest knjiţevnosti hrvatske, XV, JAZU, Zagreb, 1940., str. 1-144, ovdje: 43-52, 71-84 i 88-104. Ista je
autobiografija kod nas izdana još tri puta: u prijevodu Stjepana Sršana: Bartol KAŠIĆ, Putovanja juţnoslavenskim
zemljama, Privlaĉica, Privlaka, 1987., drugo izdanje promijenjenog naziva: Ţivot Bartola Kašića, Matica hrvatska,
Osijek, 1999. i Vladimir HORVAT (prev. i prir.), Autobiografija isusovca Bartola Kašića u prijevodu i izvorniku
(1575.-1625.), Školska knjiga, Zagreb, 2006. Usp. i Josip BUTURAC, Katolička crkva u Slavoniji za turskoga
vladanja, str. 57-198.
39
Usp. Franjo Emanuel HOŠKO, Pregled povijesti Hrvatske franjevaĉke provincije Sv. Ćirila i Metoda, u:
www.ofm.hr/content/view/205/281/ (18. 2. 2009.), str. 1-23, ovdje: 6. Preuzimanje ţupa od strane franjevaca
uvjetovano je s jedne strane ĉinjenicom kako su se mnogi svjetovni svećenici sklonili pred Turcima u sigurnije
krajeve, te su tako preostali vjernici ostali bez svećenika, a s druge strane ĉinjenicom kako su franjevci uţivali
odreĊene povlastice i kod Turaka. Naime, još je pri padu Bosne 1463. fra AnĊelo Zvizdović, poglavar Provincije
Bosne Srebrene, isposlovao kod sultana tzv. Ahdnamu, prema kojoj se katolicima u Bosni osigurava zakonsko
 11

vrijeme Turaka, dijeleći nevoljku sudbinu s preostalim narodom, uspjeti koliko-toliko saĉuvati
ostatke ostataka nekad slavne Srijemske biskupije. No, dok su narod uglavnom uspješno
pastorizirali, traţili su neovisnost od biskupa u upravljanju ţupama, te su tako redom, gotovo bez
iznimke, dolazili u sukob sa svakim biskupom, bilo bosanskim, bilo smederevskim ili nekim
drugim, unatoĉ ĉinjenici kako su mnogi od tih birani izmeĊu njihove subraće franjevaca. Takvi
će se netolerantni odnosi zadrţati još dugo nakon osloboĊenja od Turaka.

U jesen 1687. god. poĉinju prve uspješne borbe za osloboĊenje Slavonije, što je davalo poleta za
obnovom kako civilnih, tako i crkvenih podruĉja i institucija. Tako su već 1688. god. obnovljeni
naslovi starih ţupanija u Slavoniji, dok je car Leoplod imenovao Ugrina Franju Janija
srijemskim biskupom, kao i velikim ţupanom srijemskim. No, biskupi i tog vremena uglavnom
nose samo poĉasne naslove, bez stvarne jurisdikcije. Naime, i nakon karlovačkog mira,
potpisanog 26. sijeĉnja 1699. god. izmeĊu zastupnika beĉkog dvora i zastupnika otomanskog
carstva, nije se ni pribliţno postiglo osloboĊenje ovih krajeva, tako da je i dalje posavski Srijem
ostao pod turskom vlašću, a osloboĊen je samo dio oko Petrovaradina (Ĉerević, Kamenica,
Petrovaradin, Karlovci i Slankamen), te neki manji dijelovi koji su pripadali Kukujevaĉkom i
Mitrovaĉkom okrugu. Ipak, i nad tim je podruĉjem stvarnu jurisdikciju biskup Jani zadobio tek
1701. god., no budući da je to bilo iznimno siromašno podruĉje, za nekoliko je mjeseci ostavio
srijemsku biskupiju i prihvatio imenovanje za ĉanadskog biskupa. Ni naredni biskupi, po svemu
sudeći, nisu boravili u biskupiji, sve do poţarevačkog mira, potpisanog 21. srpnja 1718. god.
Tada će, naime, i ostali dio Srijema biti osloboĊen, a sva njegova crkvena podruĉja ujedinjena.

MeĊutim, sada će se javiti novi problem, vezan uz granice, a posebno se u Srijemu ticao
srijemskog, smederevskog, peĉuškog i bosanskog biskupa. Nitko se, naime, nije sjećao starih

priznanje i careva zaštita, a sliĉno se poslije odnosilo i na druge okupirane dijelove na kojima su djelovali franjevci
te provincije, iako je ta zaštita ĉešće bila teoretskog nego stvarnog karaktera. Usp. OŠJ - 1974., str. 720; István
György TÓTH, Franjevci Bosne Srebrene kao misionari u turskoj Ugarskoj (1584.-1716.), u: Scrinia Slavonica,
2(2002), str. 178-201, ovdje: 192-194. Originalan tekst Ahdname i danas se ĉuva u muzeju Franjevaĉkog
samostana u Fojnici, a glasi ovako: "Ja sam sultan Mehmed han, neka je poznato svima, uopće od prostog puka
kao i odjeljenjima ova moja vlastodrţeća povelja, kojom bosanskim svećenicima ukazujem veliku paţnju, te
zapovijedam: spomenutim i njihovim ne smije biti smetnje ni pritiska, neka se smjeste u svojim bogomoljama, te
kako od uzvišene moje strane, tako od mojih vezira, niti od mojih podĉinjenih (robova), niti od mojih podanika –
raje niti od svega stanovništva cjelokupne moje drţave spomenutim nitko se ne smije miješati u njihove stvari niti
ih napadati, ni vrijeĊati ni njih ni njihov ţivot, njihov imetak (imovinu) ni njihove bogomolje. TakoĊer iz tuĊine
osobito u moju drţavu dovoditi ljude dozvoljava im se. Stoga spomenutim izdajem moju uzvišenu zapovijed u
kojoj im posvećujem svoju brigu i paţnju, te se kunem teškom zakletvom: Stvoriteljem i gospodarom zemlje i
nebesa, sa sedam musafa sa velikim Boţijim vjesnikom (Muhamedom) i sa 124.000 pejgambera i sa sabljom koju
pašem da ovim što je napisano nikoje lice ne smije se suprotstaviti dok god ovi (Franjevci) sluţe meni i mojoj
zapovjesti budu pokorni." Pisano 28. maja 1463. godine na granici Milodraţa, FATIH SULTAN MEHMED.
Preuzeto iz: http://www.fojnica.ba/index. php?idp=spomenici (19. 2. 2009.).
 12

granica, a svi su navedeni biskupi sada traţili svoja prava i tako nastojali ugrabiti što više ţupa.
Sukob je oteţavala ĉinjenica kako su srijemski i peĉuški biskupi prije Turaka imali jurisdikciju
nad tim podruĉjem, ali su s druge strane smederevski i, u nešto manjoj mjeri, bosanski biskupi,
za vrijeme Turaka tu konkretno djelovali. Nakon dulje borbe, srijemski je biskup, uz podruĉje
kojim je upravljao prije Turaka, dobio jurisdikciju nad ţupama Iloka i njegove okolice, te nad
podruĉjem koji je danas omeĊen Kukujevaĉkim dekanatom, što su uglavnom i sada, izuzev
Iloka, granice biskupije.

1718. god. srijemskim je biskupom imenovan Franjo Vernić, koji je stolovao u Kaptolu kod
Poţege, budući da svoje rezidencije u biskupiji nije imao. On je, naime, još 1707. god. bio
imenovan realnim prepozitom sv. Petra kod Poţege, a svoju je prepozitiru i dalje zadrţao, te će
ona ostati beneficij i narednim srijemskim biskupima, sve do sjedinjenja Biskupije s Bosansko-
Ċakovaĉkom. 40 Imao je nakanu izgraditi rezidenciju u Zemunu, a tamošnju crkvu podići na ĉast
katedrale, meĊutim ga je u tome sprijeĉila smrt. Njegov je nasljednik na biskupskoj stolici bio
Gabrijel II. Herman Pataĉić, no on je već nakon dvije godine upravljanja srijemskom
biskupijom, imenovan kaloĉkim nadbiskupom i metropolitom, a u Srijemu ga je naslijedio
Ladislav V. Szöreny. On je najprije došao u Kaptol, da bi sljedeće godine, tj. 1735. krenuo u
svoju prvu kanonsku vizitaciju u vlastitu mu dijecezu, te tamo našao vrlo jadno stanje. Naime,
svugdje je pronalazio ostatke slavne prošlosti, razrušene crkve i spomenike, a od svih ranijih
ţupa zatekao je samo ĉetiri (tri) u sreĊenom stanju, i to Ilok, Kukujevce, Zemun (i
Petrovaradin). 41 Sam je obavio još tri kanonske vizitacije.42 I on je rezidenciju htio smjestiti u
Zemun, no budući da nije mogao dobiti onu kuću koju je biskup Vernić bio odredio, jer su se u
njoj nastanili kapucini, na kraju se odluĉio za Petrovaradin, gdje je kupio kuću vlastitim novcem

40
Rijeĉ je o 1700 for. godišnje, što je bilo nedostatno za uzdrţavanje visokog crkvenog dostojanstvenika. Stoga se
Vernić obratio caru Karlu VI. kako bi i njemu, što je sluĉaj s ostalim biskupima, bila doznaĉena desetina. Car je
pak odredio da mu se godišnje isplaćuje 1200 for. Usp. Matija PAVIĆ, Biskupija sriemska (1699-1773), u: GBBS,
25(1897)14, str. 127-129; 15, str. 135-138; 16, str. 143-146; 17, str. 151-153; 19, str. 167-169; 20, str. 175-178,
ovdje: str. 129.
41
Ţupu Petrovaradin su još 1701. god. utemeljili isusovci uz pomoć ostrogonskog primasa Kolonića, koji ju je dvije
godine poslije izuzeo ispod jurisdikcije srijemskog biskupa i podvrgao sebi, a njome je upravljao superior
missionis Druţbe Isusove. No, izmeĊu isusovaca i srijemskih biskupa bilo je borbe oko ingerencije nad ţupom,
tako da su je, ĉini se, i jedni i drugi smatrali svojom.
42
Usp. Isto, str. 137. Koliko je bilo jadno stanje tada vidi se i iz podataka kako je biskup Szöreny na svom prvom
kanonskom pohodu zatekao u Iloku 74 katoliĉke obitelji, a u njegovim filijalama 30 braĉnih parova, u Zemunu 30
obitelji, u Kamenici 18, u Karlovcima 20, Mitrovici 10, a u Slankamenu i Irigu samo po 1, dok u Rumi ni jednu.
Jedini je Petrovaradin imao blizu 2000 stanovnika i to iskljuĉivo katolika. Usp. Isto, str. 175. Franjevci iz Iloka su
pastorizirali vjernike u Berkasovu, Irigu, Ljubi, Paĉetinu, Sotu i Mitrovici, franjevci iz Petrovaradina Kamenicu,
Karlovce i Švapsku, a kapucini iz Zemuna Slankamen i Banovce. Hrtkovce i Nikince su pak, kao misijsko
podruĉje, administrirali redovnici iz Italije koje je izravno slao Zbor za širenje vjere. Usp. Isto, str. 145-146. 151-
152.
 13

za 3500 for., te se 1743. ondje za stalno preselio. 43 Utemeljio je još pet ţupa, i to Mitrovicu i
Karlovce 1737., Sot 1741./42., Kamenicu 1746. i Rumu 1749. 44 Njegov je nasljednik, biskup
Nikola Đivović podigao ţupu u Slankamenu, i to 1755. Te su ţupe, izuzev Kukujevaca koji su na
neko vrijeme potpali pod Peĉušku biskupiju, doĉekale ujedinjenje Srijemske biskupije s
Bosansko-Ċakovaĉkom 1773. U vrijeme sjedinjenja Srijemska biskupija ĉak ni nema svoga
biskupa, jer je Ivan Krstitelj Paksi još 1770. god. sa stolice srijemskoga prešao na stolicu
zagrebaĉkoga biskupa.

2. BOSANSKA ILI ĐAKOVAČKA BISKUPIJA

- OD POČETAKA DO SJEDINJENJA SA SRIJEMSKOM

2.1. Od Bosanske biskupije do Vrhbosanske nadbiskupije

Iz zapisa solinskih sabora iz 530. i 533. godine saznajemo kako je u to vrijeme u središtu Bosne,
u tadašnjoj Bistui Novoj, negdje izmeĊu Travnika i Zenice, moţda u današnjem selu Mošunju,
postojala dijeceza boestoensis ili bistuensis, na ĉijem je ĉelu bio biskup Andrija. Na saboru je
bilo zakljuĉeno kako se ta prevelika dijeceza treba podijeliti, i to tako da se utemelji još jedno
sjedište biskupije, u municipiju Bistue Vetus (u blizini Bugojna). Brojna nalazišta otkrivena u
tom dijelu Bosne svjedoĉe o dobro organiziranom vjerskom ţivotu, ali o povijesti te biskupije
prije dolaska Avara ne znamo gotovo ništa. Nakon uništenja metropola Sirmiuma (582.) i Salone
(614.), i ova biskupija, kao i sve druge na našim podruĉjima, više ne postoji. 45

43
Ĉini se ĉudnim što biskup Szöreny gradi rezidenciju u Petrovaradinu, jer ovaj ne pripada Srijemskoj biskupiji
nego je izravno pod ostrogonskim primasom. No, moţda je baš to i utjecalo na biskupovu odluku, uz ĉinjenicu
kako je Petrovaradin najkatoličkije mjesto u Srijemu. Naime, budući da je Ostrogon daleko, vjernici su ostavljeni
bez svoga duhovnog pastira, što otvara prostor srijemskim biskupima najprije za administraciju, a s vremenom
moţda i za preuzimanje, odnosno vraćanje ţupe. Tu pretpostavku opravdava i ĉinjenica kako je izmeĊu superiora i
biskupa znalo biti nemilih sukoba, posebno za vrijeme kanonskih vizitacija. Usp. Isto, str. 145; Stjepan SRŠAN
(prir.), Visitationes Canonicae. Syrmium 1735.-1768., IV, Drţavni arhiv u Osijeku - Biskupija Đakovaĉka i
Srijemska, Osijek, 2006., npr. str. 15, 55, 113, 117 itd. Diarium missionis Petrovaradinensis ab anno 1729, kojega
su vodili petrovaradinski isusovci, a kopija se njegova prevedena i komentirana izdanja, nastalog u vrijeme
Ċakovaĉkog i srijemskog biskupa Stjepana Bäuerleina (1951.-1973.), ĉuva u Nadbiskupijskom arhivu u Đakovu,
spominjući nadbiskupe Esterhazija i Kolonića kao vlastite nadbiskupe (usp. npr. srijeda, 5. listopada 1729., 1.
prosinca 1730., 15. veljaĉe 1731.), a biskupa Gabrijela Hermana Pataĉića kao nasilnoga srijemskoga (usp. 27., 28.,
29., 30. i 31. svibnja 1731.), takoĊer potvrĊuje ĉeste sukobe.
44
Valja napomenuti i kako je biskup Szöreny napisao manji rad o Srijemskoj biskupiji, pod nazivom Vindiciae
Sirmienses. Više o njegovu sadrţaju usp. Mirja JARAK, Pregled glavnih smjernica u istraţivanju antiĉkih
literarnih izvora o Panonskoj crkvi, str. 111.
45
Usp. Franjo ŠANJEK, Kršćanstvo na hrvatskom prostoru, str. 33; OŠJ - 1974., str. 133-134;
www.hic.hr/books/raspeta/003vrhbos.htm (10. 12. 2008.).
 14

Ljetopis popa Dukljanina iz 12. st. navodi kako se Bosanska biskupija prvi puta spominje još u
9. st., no taj podatak nije vjerodostojan, jednako kao ni bula pape Aleksandra II. iz 1067. godine,
gdje se ona takoĊer spominje. Ta je bula krivotvorina kasnije bule protupape Klementa III. iz
1089. god., naĉinjena u korist Barske biskupije, s promijenjenim datumom i autorom. Naime,
dukljanski je moćni kralj Bodin nastojao isposlovati kod zakonitog pape Grgura VII. uzdignuće
Barske biskupije na razinu nadbiskupije, a kako to nije uspio, obratio se protupapi Klementu III.
Ovaj je pak svojom bulom od 8. sijeĉnja 1089. god. osnovao Dukljansko-barsku nadbiskupiju i
metropoliju sa sjedištem u Baru. Prema tom dokumentu, novonastaloj se metropoliji pripajaju
sve biskupije koje su pripadale Bodinovom dukljanskom kraljevstvu, pa tako i Bosanska. No,
kako ta bula nije bila pravno vaţeća, budući da je djelo protupape, valjalo ju je falsificirati, što je
i uĉinjeno kako je već navedeno. Ipak, ĉinjenica je kako u vrijeme nastanka bule Klementa III.
Bosanska biskupija postoji i nalazi se u sklopu dukljanskog kraljevstva, ali na pitanje je li ona
utemeljena te godine ili postoji od ranije, bula ne daje odgovor. Barem pribliţan odgovor na to
pitanje pruţa zbirka propisa raznih crkvenih pokrajina i njihovih biskupija, iz raznih vremena, a
poznata pod nazivom Provinciale Vetus, izdana 1188. god. 46 Ona naime Bosnu spominje dva
puta, jednom u sklopu Splitske, drugi put u sklopu Dubrovaĉke metropolije, a iz njezinog se
sadrţaja moţe zakljuĉiti kako prvo spominjanje Bosanske biskupije pada izmeĊu 1060. i 1075.
god.47

Bosanska je biskupija od poĉetka bila u sastavu Splitske metropolije, ali je kroz svoju povijest
imala više pretendenata, koji su je s više ili manje uspješnosti podvrgavali pod svoju vlast. To je
bio sluĉaj ne samo s Barskom metropolijom, kako je već navedeno, pod ĉijim se patronatom
nalazi kraće vrijeme, nego i s Dubrovaĉkom i Kaloĉkom. Naime, zbog pretenzija kaloĉkog
nadbiskupa, zauzimanjem Kulina bana, prijatelja Dubrovnika, ona se u 12. st. (vjerojatno 1180.)
izuzima ispod vlasti Splitske metropolije i potpada pod vlast Dubrovaĉke. Budući da ugarsko-
hrvatski kraljevi sve više istiĉu svoje pravo na Bosnu kao vazalnu banovinu, a to bi im itekako
omogućilo podvrgavanje Bosanske biskupije Kaloĉkoj nadbiskupiji, razumljivo je što Kulin ban
ţeli odvojiti svoju biskupiju od Splitske metropolije, jer se na njezinoj stolici sve ĉešće zna naći
pokoji Ugrin. 48

46
Više o njoj usp. Ante ŠKEGRO, Stari pokrajinski katalog ili Katalog provincija Opće Crkve. Provinciale vetus
sive Ecclesiae universae provinciarum notitia, Hrvatski institut za povijest, Zagreb, 2005.
47
Usp. OŠJ - 1974., str. 134; GRUPA AUTORA, Povijest Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do godine
1463., I, Hrvatsko kulturno društvo Napredak, Sarajevo, (1942. - 1991. -) 1998., str. 706-710.
48
Usp. www.hic.hr/books/raspeta/003vrhbos.htm (10. 12. 2008.); GRUPA AUTORA, Povijest Bosne i
Hercegovine... I, str. 718-736.
 15

MeĊutim, u to se vrijeme pojavljuju u Bosni bogumili, tzv. bosanski krstjani, koji su svojim
uĉenjem i brzim širenjem predstavljali veliku opasnost pravovjerju, te izazvali duboke vjerske i
politiĉke podjele u Bosni, koje nisu prestale do njezina pada. 49 Takvom brzom širenju bogumila
bez sumnje su pridonijeli i domaći svjetovni svećenici, tzv. glagoljaši, koji su bili slabo i
duhovno i intelektualno formirani, a liturgiju i sakramente su podjeljivali na narodnom jeziku.
Isto se odnosi i na biskupe, birane izmeĊu domaćih popova glagoljaša. 50 Bez teološke izobrazbe
nisu ni mogli ni znali parirati bogumilima. Štoviše, i sami su ĉešće bili promicatelji nove vjere,
pronalazeći zajedniĉko uporište s novovjercima u slavljenju liturgije na narodnom jeziku, sa
sliĉnim liturgijskim knjigama. 51

Kako bi suzbili tu tzv. Bosansko-humsku crkvu, dolaze misionari dominikanci ugarske

provincije, već prokušani u borbi protiv katara i albigenza u drugim podruĉjima carstva. 52 Ti
misionari pridobijaju za sebe bosanskog bana Mateja Ninoslava i njegova roĊaka Prijezdu, pa
Ninoslav poklanja pravovjernoj Bosanskoj biskupiji veliki posjed u Usori, koji je ograniĉen
rijekama Savom, Tolisom i Bosnom i vrelom Modriĉa, dok joj Prijezda poklanja velebno imanje
Dubicu, s druge strane Bosne. Zbog uspjeha koje su dominikanci postizali u borbi protiv
bogumila, papa Grgur IX. biskupom u Bosni imenuje baš dominikanca, Ivana Teutonca (1233.-
35.), a pripadnicima toga reda daje iskljuĉivo pravo misionarenja i istraţivanja navedenog
krivovjerja, što oni i ĉine od 1228. do 1330. god. 53

49
Naziv bogumili, karakteristiĉan za Bosnu, dao je Jeremija Bogumil, koji se u Bugarskoj posebno zauzimao oko
širenja nove vjere. Iako se ne zna toĉno, pretpostavlja se da je rijeĉ o gnostiĉko-manihejskom vjerovanju, odnosno
o dualizmu, a koje je nastalo u Armeniji, te se odande proširilo preko Bugarske, Srbije i Bosne, u Italiju, Francusku
i Englesku, gdje se ovi nazivaju katari, albigenzi, patareni ili valdenzi. Usp. Emerik GAŠIĆ, Kratki povijesni
pregled..., str. 16. O Bosanskoj crkvi u historiografiji, gdje autor navodi oko 25 djela na ovu temu, usp. Franjo
ŠANJEK, Kršćanstvo na hrvatskom prostoru, str. 198-200, a o bogumilima u Bosni str. 184-202. Uz to, skrećemo
pozornost kako mnogi današnji, napose bosanski povjesniĉari, upozoravaju da na bogumile ne bi trebalo gledati
kao na heretike.
50
Prema E. Gašiću, koji se vjerojatno naslanja na Farlatija, posljednji glagoljaški biskup Danijel je prešao na
krivovjerje, dok drugi popisi bosanskih biskupa spominju Vladimira, a ne Danijela. Za biskupe Dragonju i
Vlastimira (Vladimira), Gašić pak kaţe da vjerojatno nisu postojali. Usp. Emerik GAŠIĆ, Kratki povijesni
pregled..., str. 17-18; Daniele FARLATI, Illyrici sacri. Ecclesiae suffraganeae metropolis Spalatensis, IV, Apud
Sebastianum Coleti, Venetiis, MDCCLXIX (1769.), str. 45.
51
Usp. Mile BOGOVIĆ, Hrvatsko glagoljsko tisućljeće. Senjski zbornik 25(1998), Senjsko muzejsko društvo Senj -
Gradski muzej Senj, Zadar, 1998., str. 66-69; Kerubin ŠEGVIĆ, Hrvatski jezik u katoličkom bogoštovlju.
Prigodom 1300-godišnjice pokatoličenja Hrvata, Tisak i naklada Knjiţare St. Kugli, Zagreb, 1941., str. 43.
52
Usp. T. SMIĈIKLAS, Codex diplomaticus Regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, IV, JAZU, Zagreb, 1906., br.
88, str. 94; Mile BOGOVIĆ, Hrvatsko glagoljsko tisućljeće, str. 66.
53
Ivan Teutonac se nakon nekog vremena zahvalio na biskupskoj stolici, a na to je utjecala navedena problematika i
razne nepravilnosti, napose oruţana vojna slavonskog hercega Kolomana (1237.) na teritoriju bosanskog bana
Mateja Ninoslava, a uperena protiv bosanskih krstjana, koje je biskup uz druge dominikance uspješno privodio
obraćenju propovijedanjem i raspravama. Usp. Franjo ŠANJEK, Kršćanstvo na hrvatskom prostoru, str. 54. 185;
Andrija ŠULJAK, Bosanski biskupi od prelaza u Đakovo do 1526. godine, u: Ţelimir PULJIĆ - Franjo TOPIĆ
 16

Biskupa Ivana Nijemca naslijedio je 1235. takoĊer dominikanac, biskup Ponsa ili Povša, 54 koji u
sjedištu biskupije, u mjestu Brdo blizu Vrhbosne, 55 1238.-39. gradi katedralu sv. Petra i uz nju
kaptol.56 Kako bi se pak biskup i kaptol mogli uzdrţavati, vojvoda Koloman 1239. god. odreĊuje
desetinu u Usori, Soli i Dolnjim Krajevima, te istom prigodom daruje bosanskom biskupu
Đakovo i Bleznu, da mu se naĊu u kriznim vremenima. Nakon Kolomanove smrti, njegov strariji
brat, hrvatsko-ugarski kralj Bela IV., potvrĊuje tu darovnicu 20. lipnja 1244. 57 U njoj se pak
izrijekom nabrajaju sve stare crkve i svi posjedi Bosanske biskupije u još neproširenoj Bosni
prema sjeveru i zapadu, a to su sljedeći: u ţupi Vrhbosni - Brdo, Bulina, Knešpolje i Vrutci; u
ţupi Neretvi - Buljina; u ţupi Lepenici - Rotilj; u ţupi Vidgossa - Ljubinci; u Milama - crkva
Kuzme i Damjana; u ţupi Lašvi - posjed kod "Tri crkve"; u ţupi Uskoplje - kod crkve sv. Ivana u
selu Dobrošinu; u ţupi Brod - Bilino polje; u ţupi Boraĉ - Praĉa zvana Biskupina. Navedene
crkve su samo one uz koje je postojao veći posjed Bosanske biskupije, a ne sve koje su joj
pripadale. Osim toga, tom popisu treba pridodati i Jošavicu, u blizini ušća Bosne u Savu, a koju
je ban Stjepan Tvrtko poklonio bosanskom biskupu Petru. 58 Ako, dakle, ovom popisu pridodamo
posjede u Đakovštini, dobijamo sliku tadašnje Bosanske biskupije. No, tu treba imati na umu
kako dva dijela biskupije nije dijelila samo Sava, nego i dio teritorija Zagrebaĉke biskupije. 59

(prir.), Kršćanstvo srednjovjekovne Bosne. Radovi simpozija povodom 9 stoljeća spominjanja Bosanske biskupije
/1089-1989/, Vrhbosanska visoka teološka škola, Sarajevo, 1991., str. 269-282, ovdje: 269. On je kasnije proglašen
blaţenim. Više o njemu usp. Daniele FARLATI, Illyrici sacri, IV, str. 49-53.
54
Donedavno se vjerovalo kako je biskup Ponsa autor Gesta Hungarorum, prve ugarske povijesti, ĉiji se autor do
sada vodio kao Anonimus. Usp. Gejza VARGA, Biskup Ponsa - Anonymus, pisac djela "Gesta Hungarorum"?, u:
Diacovensia. Teološki prilozi, 3(1995)1, str. 169-176.
55
Mjesto Brdo se vjerojatno nalazilo u blizini starog rimskog mosta nedaleko od Sarajeva. Usp. Mato DRLJO,
Obnova redovne crkvene hijerarhije u Bosni i Hercegovini i pitanje pravnog ureĎenja ţupa (1881-1883).
Povijesno-pravni rad na temelju neobjavljenih dokumenata, Vrhbosanska katoliĉka teologija, Sarajevo, 2001., str.
30.
56
Usp. Isto, str. 30. Prema Emeriku Gašiću, ondje je postojala stolna crkva, ali su je bogumili srušili, a Ponsa ju sada
obnavlja. Usp. Kratki povijesni pregled..., str. 19.
57
Ta Kolomanova, odnosno Belina darovnica, gotovo bez dvojbe, imala je i svoju politiĉku pozadinu, jer su
ugarskim vladarima "bosanski biskupi u Đakovu trebali posluţiti u ostvarivanju politiĉkog utjecaja na Bosnu".
Andrija ŠULJAK, Bosanski biskupi od prelaza u Đakovo do 1526. godine, str. 273. Takva politiĉka namisao
ugarskog dvora otvoreno je zapoĉela sa smjenjivanjem domaćeg biskupa glagoljaša i imenovanjem provincijala
ugarsko-hrvatskih dominikanaca, biskupa Ivana Teutonca, a još će se više pokazati za ugarskog dominikanca
Ponse, kada bosanska dijeceza potpada pod Kaloĉku nadbiskupiju.
58
Usp. OŠJ - 1974., str. 334; GRUPA AUTORA, Povijest Bosne i Hercegovine..., I, str.747-751.
59
Iako mnogi autori više podrazumijevaju nego što tvrde kako je dva dijela biskupije dijelila samo Sava, drugi s
velikom sigurnošću naglašavaju kako je Bosanska biskupija obuhvaćala središnju Bosnu, dok su njezini sjeverni i
zapadni dijelovi bili pod zagrebaĉkim, kninskim i krbavskim biskupima, što znaĉi kako bosanski i Ċakovaĉki dio
Bosne nisu bili teritorijalno povezani. Usp. Anto ORLOVAC, Pregled povijesti Katoliĉke crkve u sjeverozapadnoj
Bosni do osnutka ţupe Petrićevac, str. 35.; www.biskupija-banjaluka.org/osnovnipodaci.htm (31. 1. 2009.).
 17

U meĊuvremenu je Bosanska crkva u samoj Bosni uzimala sve više maha, a pravovjerna bila još
jaĉe tlaĉena. Zbog toga su pape pozivale maĊarske kraljeve i biskupe u vojnu protiv heretika, a
kako bi ta borba bila efikasnija, Bosansku su biskupiju izuzele ispod vlasti dubrovaĉkog
metropolite i podvrgle ingerenciji kaloĉkog 26. kolovoza 1247. godine. No, ti vojni pohodi
usmjereni protiv bogumila, nisu urodili ţeljenim plodom. Naprotiv, pokazala se, u odreĊenom
smislu rijeĉi, njihova i vjerska i politiĉka nadmoć. Naime, budući da su se, s jedne strane, u
liturgiji sluţili narodnim jezikom i borili protiv latinizacije, a s druge strane, da su prvi ustali u
obranu Bosne, postali su omiljeni meĊu bosanskim plemstvom, što je opet imalo za posljedicu
još snaţnije širenje Bosanske crkve. Štoviše, zbog ţestine krivovjerja i sam je tadašnji biskup
Ponsa, bjeţeći od smrtne opasnosti, napustio Brdo i došao u Đakovo. 60 Taj biskupov potez
oznaĉava poĉetak kraja matiĉne Bosanske biskupije, povlaĉeći za sobom niz posljedica. Naime,
iako će biskupi kroz naredno vrijeme prolazno boraviti u Đakovu, već poĉetkom 14. st. i biskup i
kaptol nastanjuju se u njemu za stalno, a Bosanska biskupija u Bosni, bez svoje glave, ostaje na
milost i nemilost mnogima. 61

Ipak, odreĊeni procvat vidi se za vrijeme misionarske djelatnosti franjevaca. Oni su naime došli
u Bosnu još 1291. god., i to na molbu bivšeg srpskog kralja Stefana Dragutina, zeta ugarskog
kralja, koji je kao leno dobio banovinu Maĉvu, Usoru i Soli, papi Nikoli IV., da mu pošalje
nekoliko svećenika koji će pomoći u suzbijanju krivovjeraca. Papa je pak odluĉio da to budu
franjevci, jer je smatrao kako jedino oni, svojim naĉinom ţivota, mogu parirati bogumilima. 62
Dolaskom generala reda u Bosnu 1339. i otvorenim zauzimanjem bana Stjepana II. Kotromanića
za pravovjernu Crkvu, dolazi do masovnog prelaska bosanskih krstjana na katoliĉku vjeru. Tada
se i bosanski biskup Lovro Lorandi (1336.-1347.) vraća iz Đakova u Bosnu i odande upravlja
biskupijom.63

60
Neki će povjesniĉari, vjerojatno opravdano, prigovoriti takvom potezu biskupa Ponse (i njegovih nasljednika), jer
ostavlja nezaštićenu Crkvu, a sam bjeţi, no ipak treba imati u vidu kako je rijeĉ o bjeţanju pred smrtnom
opasnošću, što oĉigledno podrazumijeva nemogućnost djelovanja i ostajanja. Usp. Andrija ŠULJAK, Bosanski
biskupi od prelaza u Đakovo do 1526. godine, str. 272-273.
61
Dok je bosanski biskup rezidirao u Đakovu, uprava u Bosni bila je povjerena arhiĊakonu, no stjecajem okolnosti
on neće imati veliku ulogu u crkvenoj organizaciji Bosne. Usp. Matija PAVIĆ, ArhiĊakonati djak. biskupije u
srednjem vijeku, str. 67.
62
Usp. AnĊelko BARUN, Franjevci na podruĉju sjeverozapadne Bosne do osnutka samostana na Petrićevcu, u:
Velimir BLAŢEVIĆ (ur.), Franjevački samostan i ţupa Petrićevac - Banja Luka, str. 63-94, ovdje: 64-65; GRUPA
AUTORA, Povijest Bosne i Hercegovine..., I, str. 755.
63
Usp. Daniele FARLATI, Illyrici sacri, IV, str. 58-60
 18

MeĊutim, uskoro dolazi do otvorenih sukoba franjevaca i dominikanaca oko kompetencije nad
Bosnom kao vlastitim misionarskim podruĉjem. Iako je papa Grgur IX. imenovao dominikance
iskljuĉivim inkvizitorima još u prvoj polovici 13. st., zahvaljujući dobrim vezama koje su imali s
Rimom, franjevci su isposlovali kod pape Ivana XXII. 1330. god. presudu u svoju korist, nakon
ĉega su dominikanci sve više bili potiskivani iz Bosne, da bi ih do Turske okupacije potpuno
nestalo. S obzirom na to, ostaje ţalosna ĉinjenica da su tolikoj oslabljenosti Bosanske biskupije
bitno pridonijeli i ti i sliĉni sukobi unutar nje same. Ipak, franjevcima treba priznati kako su
misionarili ono prodruĉje s velikim ţarom, nerijetko podnoseći najteţe ţrtve, što je itekako
pridonijelo smanjenju krivovjerja. Unatoĉ i toj ĉinjenici, uskoro će politiĉki i vjerski izranjena
Bosna postati lakim plijenom Turcima, a tomu su itekako pridonijeli bosanski krstjani. Naime,
oni su i ranije zvali Turke za saveznike u borbi protiv ugarske okupacije, a onda kada je u Bosnu
došao osvajaĉ Carigrada, sultan Mehmed II., zapovjednik neosvojivog Bobovca otvara mu vrata
tvrĊe bez ikakvog otpora. Bosna šaptom pade, a njezin posljednji kralj Stjepan Tomašević bude
posjeĉen pod Jajcem 1463. god. 64

Turska je okupacija dovela do veoma velikih promjena ne samo na politiĉkom, nego i na

vjerskom, socijalnom i etniĉkom polju. S jedne strane, mnogi su katolici napustili svoje ognjište
bjeţeći pred Turcima, a s druge strane, i sami su Turci mnoge odveli u suţanjstvo. 65 Na tako
napuštenim podruĉjima, napose uz granice Carstva, Turci su naselili druge kršćane, posebno
Srbe pravoslavne vjere, kojih do tada nije bilo u Bosni, dajući im znaĉajne povlastice, a za uzvrat
su traţili pouzdanu vojniĉku sluţbu. 66 Nakon pada Bosne, unatoĉ oĉekivanom procvatu, i
bosanski krstjani polako nestaju, a na to je prvenstveno utjecala njihova unutrašnja razrovanost.
64
Usp. OŠJ - 1974., str. 370. Bosna dakako, kao i ostala podruĉja, nije odjednom pala u ruke Turcima, nego su
pojedina mjesta sad bila u rukama kršćana, sad pod Turskom opsadom, a kad je pala Srebreniĉka banovina (1512.),
istoĉna Slavonija (1526.) i Jajaĉka banovina (1528.), biva otvoren put Turcima za daljnja osvajanja po Slavoniji i
Hrvatskoj, štoviše sve do Budima i Beĉa. Moglo bi se reći da je Bosna definitivno pala 1582. god. kada je postala
turski pašaluk. Usp. Anto ORLOVAC, Pregled povijesti Katoliĉke crkve u sjeverozapadnoj Bosni do osnutka ţupe
Petrićevac, str. 34; Ive MAŢURAN, Hrvati i Osmansko carstvo, str. 34-39.
65
Najprije Bošnjaci prelaze Savu i Dravu u manjim skupinama, a potom organiziranije Šokci, moţda starosjedioci
banovine Soli (Tuzle; tur. tuz = sol), nakon njezina pada 1512. god. Masovne seobe iz Bosne zapoĉinju krajem 16.
st., kada pastirski Bunjevci ("tako nazvani od Bune vode u Dalmacij"; Marian Lanossovich, Evangjelistar illiricski
za sve nedilje i svetkovine priko godine s csetirima Gospodina našega Isusa Kersta Mukkami. Na bistrij razum, i
csistije shtijenje, Slovima mudroskupshtine kraljevske, U Budimu, MDCCXCIV (1794.), str. VI), vjerojatno iz
Hercegovine, prelaze Savu i Dravu, naseljavajući se sve do Budima. S njima su išli i bosanski franjevci Hrvati,
koji su u onim dijelovima ugarskih biskupija gdje su se naselili, preuzeli i pastoralnu skrb nad Bošnjacima, budući
da ugarski svećenici nisu znali hrvatski jezik. Usp. Stjepan SRŠAN, Baranja, str. 76. Više o franjevaĉkoj misiji u
turskoj Ugarskoj usp. István György TÓTH, Franjevci Bosne Srebrene kao misionari u turskoj Ugarskoj (1584.-
1716.), cijeli ĉlanak.
66
Usp. Stjepan SRŠAN (prir.), Naselja u Istočnoj Hrvatskoj krajem 17. i početkom 18. stoljeća, Drţavni arhiv u
Osijeku, Osijek, 2000., str. 9; ISTI, Baranja, str. 74-75; Tade SMIĈIKLAS, Dvijestogodišnjica osloboĎenja
Slavonije..., I, str. 36-37; www.hic.hr/books/raspeta/003vrhbos.htm (10. 12. 2008.).
 19

Moćniji su tako, povedeni raznim povlasticama, prelazili na islam, drugi na pravoslavlje, a neki
ĉak i na katoliĉanstvo. 67 I dio je katolika, što od straha pred turskim ugnjetavanjima, što
povedenih povlasticama, prešlo na islam. Profitira uglavnom Pravoslavna crkva koja širi svoje
granice iz Raške duboko u Bosnu, osnivajući mnoge manastire i utemeljujući Dabro-bosansku
eparhiju koja će 1709. god. dobiti sjedište u Sarajevu.

S obzirom na crkveno ureĊenje za vrijeme Turaka, u Bosni vidimo gotovo istovjetnu, ako ne i
teţu situaciju kao i u Srijemskoj biskupiji. Naime, iako povremeno jedan ili drugi biskup,
rezidencijalni bosanski ili apostolski administrator, zaĊe u Bosnu, to je zbog straha od Turaka s
jedne strane, te od nepriznavanja biskupskog autoriteta od strane franjevaca s druge strane,
bivalo sve rjeĊe i neuĉinkovitije, da bi na kraju potpuno prestalo. Ţupe su i tu preuzeli franjevci
Provincije Bosne Srebrene, djelujući meĊu stanovništvom ĉešće tajno, prerušeni u turska ili
druga civilna odijela. 68 No, kako je već isticano, dok njihovo dušobriţništvo uglavnom treba
visoko valorizirati, istovremeno treba kritiĉki procjenjivati njihov odnos prema nadleţnim
biskupima. Naime, ovima uglavnom nisu priznavali jurisdikciju, nego su traţili neovisnost na
ţupama. Opravdavali su to ĉinjenicom kako su svi napustili okupiranu Bosnu, pa su oni morali
izaći iz samostana i preuzeti rad na ţupama, a to su radili s velikom poţrtvovnošću i uspjehom,
te im zbog toga nitko ne smije nešto nametati. Iako su u tome imali većim dijelom pravo,
odbacivanje autoriteta i onih biskupa koji su tu rezidirali i nastojali organizirati pastoralni ţivot u
Bosni, ne moţe se baš lako opravdati. Štoviše, ne moţe se lako ni razumjeti, budući da su ti
biskupi gotovo redovito bili birani izmeĊu njihovih redova.

S vremenom se situacija nije poboljšavala, nego je postajala sve napetija. Ni utjecanje na Rim
nije mnogo pomoglo, budući da bi franjevci svaku prituţbu pojedinog biskupa koja bi stigla na
Svetu Stolicu okrenuli u svoju korist, obiĉno se braneći, s jedne strane, povlasticama koje su
67
Zadnji ostaci bosanskih krstjana nalaze se oko Jablanice i Konjica još u prvoj polovici 19. st. Usp. OŠJ - 1974.,
str. 336.
68
Usp. www.hic.hr/books/raspeta/003vrhbos.htm (10. 12. 2008.); István György TÓTH, Franjevci Bosne Srebrene
kao misionari u turskoj Ugarskoj (1584.-1716.), str. 191. Odatle vjerojatno potjeĉe još i danas ponegdje u Bosni
saĉuvan naziv ujak za fratra. Provincija Bosna Srebrena sv. Kriţa dobila je naziv po Srebrenici, gdje se u poĉecima
franjevaĉke prisutnosti u Bosni nalazio njihov najvaţniji samostan. Usp. OŠJ - 1974., str. 719. Kasnije će se,
toĉnije 1757. god., od provincije Bosne Srebrene odvojiti nova provincija pod nazivom Provincija sv. Ivana
Kapistranskog, a obuhvatit će podruĉje Slavonije, Srijema, Baĉke, Baranje i ugarskog Podunavlja. Više o kasnijoj
razdiobi provincije usp. Franjo Emanuel HOŠKO, Pregled povijesti Hrvatske franjevaĉke provincije Sv. Ćirila i
Metoda, cijeli ĉlanak; http://www.bosnasrebrena.ba/ (10. 2. 2009.). O kasnijim jozefinistiĉkim uplitanjima u rad
Provincije sv. Ivana Kapistranskog putem srijemskih i bosansko-srijemskih biskupa usp. Franjo Emanuel HOŠKO,
Biskupi Nikola Đivović, Ivan Paxy i Matej Krtica u povijesti slavonsko-podunavskih franjevaca, u: Vladimir
DUGALIĆ (ur.), Spe et labore. Zbornik u ĉast mons. dr. sc. Marina Srakića, biskupa Ċakovaĉkog i srijemskog,
Teologija u Đakovu, Đakovo, 2003., str. 297-330.
 20

tijekom stoljeća dobijali od papa, iako su one već davno višeputno dokinute, a s druge strane,
optuţbama kako se biskupi miješaju u unutrašnje stvari franjevaĉkog reda. 69 Bez obzira na
odgovor Svete Stolice, oni su radili po svome, tako da su doslovno postali crkva u Ccrkvi. Nema
sumnje kako je i to njihovo ponašanje, uz ostalu problematiku turskog razdoblja, dobrano
pridonijelo smanjenju snage Katoliĉke crkve u Bosni.

Za razliku od Slavonije, Beĉki rat za osloboĊenje (1683.-1699.) nije u Bosni postigao ţeljeni cilj.
Naime, iako je austro-ugarska vojska uspijevala povremeno osloboditi i veća podruĉja Bosne,
ona bi ponovno i ponovno, i na kraju konaĉno pala u ruke Turcima. Sam je rat za sobom nosio
mnoga uništenja i razaranja, kako sa strane Turaka, tako i sa strane Austro-ugarske. Tako su
nestale mnoge ţupe, samostani i crkve. Katolici su velikim dijelom prebjegli, bojeći se turske
odmazde, u slobodne krajeve, predvoĊeni i sada franjevcima. Na podruĉju cijele današnje Bosne
i Hercegovine ostalo je tek oko 25.000 katolika, 26 franjevaca (svećenika) i 3 brata laika, a od
nekadašnjih deset samostana preţivljava samo tri: u Fojnici, Kraljevoj Sutjesci i Kreševu. 70

Nakon karlovačkog mira, potpisanog 1699., Bosna je ostala pod turskom vlašću, a bosansko-
Ċakovaĉkim je biskupima, kao graĊanima neprijateljske Austro-ugarske, zabranjen ulaz u
Bosnu.71 Od tada franjevci iz navedenih samostana pastoriziraju cijelu Bosnu i Hercegovinu,
podnoseći sve nedaće s narodom. Turske su, naime, vlasti, iza fiktivno vrlo tolerantnog
zakonodavstva, doslovno ugnjetavale kršćane, koji su postali raja. Svaki nazovi prekršaj, koji je
obiĉno namjerno izazvan, morao se debelo plaćati. Tako su franjevci ĉešće znali plaćati
otkupninu za svoje vjernike, a nerijetko su i sela znala izdvajati pozamašnu sumu za svog fratra,
spašavajući ga od batina i sramote, a ponekad i od smrti. Ipak, i u takvim su okolnostima
franjevci uspješno djelovali, podizali nove samostane i crkve, katehizirali i opismenjavali djecu,
drţali puĉke poboţnosti itd. 72

69
Još su u 13. st., ubrzo nakon osnivanja franjevaĉkog reda, dobili velike povlastice od papa Grgura IX. (1227.-
1241.) 11. lipnja 1239., Inocenta IV. (1242.-1254.) 22. oţujka 1245. i Aleksandra IV. (1254.-1261.) 19. travnja
1258. U narednim su stoljećima povlastice brojem i opsegom bitno rasle. Usp. Mato DRLJO, Obnova redovne
crkvene hijerarhije u Bosni i Hercegovini..., str. 34 i dalje; Franjo Emanuel HOŠKO, Pregled povijest Hrvatske
franjevaĉke provincije Sv. Ćirila i Metoda, str. 2.
70
Još biskup fra Marijan Maravić 1655. nabraja u Bosni deset samostana: u Olovu, Fojnici, Sutjesci, Srebrenici,
Kreševu, Visokom, Rami, Gradovrhu, Donjoj Tuzli i Modriĉi. Usp. AnĊelko BARUN, Franjevci na podruĉju
sjeverozapadne Bosne do osnutka samostana na Petrićevcu, str. 78.
71
Usp. Andrija ŠULJAK, 750. obljetnica Đakova - biskupskog grada. Novo raĊanje kršćanskog Đakova, u: VĐSB,
117(1989)4, str. 75.
72
Usp. AnĊelko BARUN, Franjevci na podruĉju sjeverozapadne Bosne do osnutka samostana na Petrićevcu, str. 79-
80; Franjo Emanuel HOŠKO, Pregled povijest Hrvatske franjevaĉke provincije Sv. Ćirila i Metoda, str. 14; ISTI,
Franjevci i poslanje Crkve u kontinentalnoj Hrvatskoj, KS, Zagreb, 2001., str. 24-25.
 21

No, budući da biskupa već dulje u Bosni nema, Sveta je Stolica 1735. god. osnovala Bosanski
vikarijat, te tako omogućila kakvo-takvo crkveno hijerarhijsko ustrojstvo ondje. Sluţbu
apostolskog vikara vršio je jedan od gvardijana samostana u Fojnici, Kraljevoj Sutjesci i
Kreševu, gdje je i rezidirao. 73 Tako se jurisdikcija bosanskog biskupa u Đakovu nad samom
Bosnom i pravno prekida, iako je stvarno nestala davno prije. 74 No, ni apostolski vikari nisu
mogli postići ingerenciju nad vjernicima i ţupama, nego su zbog toga bili u stalnom sukobu s
franjevcima. 75 Radi lakšeg upravljanja, Sveta Stolica je 1846. god. podijelila Vikarijat na
Bosanski i Hercegovaĉki. Kada je pak Bosna došla pod austrijsku vlast, otvara se mogućnost za
uspostavu redovite hijerarhije. To je uĉinio Lav XIII. svojom bulom Ex hac Augusta, od 5. srpnja
1881., kada u Sarajevu uspostavlja Vrhbosansku nadbiskupiju i metropoliju, sa sufraganskim
biskupijama u Banja Luci i Mostaru, kojima će kasnije biti pridodana netaknuta Trebinjsko-
mrkanjska biskupija, 76 a prvim njezinim nadbiskupom imenuje Josipa Stadlera, roĊenjem iz
Slavonskog Broda. No, ni on se nije uspio dogovoriti s franjevcima, nego je, nakon muĉnih i
dugotrajnih neuspješnih pregovora, odluku morala donijeti Sveta Stolica, prema kojoj franjevci

73
Ukupno je bilo 11 apostolskih vikara Bosanskog vikarijata, 8 do podjele vikarijata na Bosanski i Hercegovaĉki, te
još 3 nakon nje. Više o njima i njihovom djelovanju usp. Anto ORLOVAC, Pregled povijesti Katoliĉke crkve u
sjeverozapadnoj Bosni do osnutka ţupe Petrićevac, str. 38-39.
74
Usp. Andrija ŠULJAK, Veze izmeĊu Zagrebaĉke (nad)biskupije i Đakovaĉke ili Bosanske i Srijemske biskupije,
str. 297; Ambrozije BENKOVIĆ, Katoličke ţupe Bosne i Hercegovine i njhove filijale od XII. vijeka do danas.
Naselja Bosne i Hercegovine sa katoličkim stanovništvom, Ambrozije Benković, Đakovo, 1966., str. 13.
Apostolski vikar je dobio ovlasti nad gotovo cijelom Bosnom, a time se ne ukida samo jurisdikcija bosanskog,
nego i zagrebaĉkog, splitsko-makarskog i modruškog biskupa, ĉije su se biskupije prije Turaka djelomice
prostirale i nad tim podruĉjima. Usp. Anto ORLOVAC, Pregled povijesti Katoliĉke crkve u sjeverozapadnoj Bosni
do osnutka ţupe Petrićevac, str. 38.
75
Nije nimalo ĉudno što je u praksi dolazilo do sukoba, jer su franjevci bili s jedne strane podvrgnuti apostolskom
vikaru, a s druge redovniĉkom poglavaru, a ovi su nerijetko oĉekivali razliĉite stvari. Posebno su se odnosi
zaoštrili izmeĊu franjevaca i biskupa Rafe Barišića, o ĉemu usp. Berislav GAVRANOVIĆ, Uspostava redovite
katoličke hijerarhije u Bosni i Hercegovini 1881 godine. (Prilog političkoj historiji Austro-ugarske monarhije na
Balkanu). Doktorska disertacija, Seminar za opću historiju novoga vijeka Filozofskog fakulteta Univerziteta u
Beogradu, Beograd, 1935., str. 3-9, s napomenom kako Gavranović priliĉno jednostrano prilazi problematici,
odnosno nastojanja franjevaca glorificira, a biskupa gotovo demonizira. Valja napomenuti kako se još uvijek, uz
franjevce, zadrţao i dio glagoljaša, koji nisu mogli biti ţupnici, nego samo kapelani. Unatoĉ tome, svojom su
jednostavnošću i pristupaĉnošću izazivali posebno poštovanje meĊu vjernicima. No, s vremenom će, bez podrške
crkvene hijerarhije, nestati, tako da im nakon 1839. god. nema spomena u Bosni. Usp.
www.hic.hr/books/raspeta/003vrhbos.htm (10. 12. 2008.). Koliko su bili cijenjeni vidi se i iz ĉlanka koji govori o
svećeniku glagoljašu don Jakovu Ĉoti, koji je 47 godina djelovao u okolici Kupresa, a umro 1807. god. na glasu
svetosti. Usp. Glas Koncila, br. 37/1998., str. 24.
76
Usp. www.biskupija-banjaluka.org/osnovnipodaci.htm (31. 1. 2009.); www.hic.hr/books/raspeta/003vrhbos.htm
(10. 12. 2008.).
 22

zadrţavaju 59 ţupa, a biskup dobija jurisdikciju nad ukupno 35, i to 24 u Vrhbosanskoj

nadbiskupiji i 9 u Banjaluĉkoj biskupiji. 77

2.2. Od prijelaza bosanskih biskupa u Đakovo do 1773.

a) Od prijelaza bosanskih biskupa u Đakovo do prvih turskih osvajanja

Već smo rekli kako herceg Koloman 1239. god. daruje bosanskom biskupu Đakovo i Bleznu,
posjed koji se nalazio u tadašnjoj vukovskoj ţupaniji, a prostirao se oko Breznice, Kaznice i
Jošave, do Cerne i Save, odnosno obuhvaćao je ova mjesta: Đakovo, Bebrinu, Bleznu (izmeĊu
Tomice i Garĉina), Brod, Dragotin, Drenovac (Drenje?), Dubravnik (na mjestu izmeĊu Garĉina i
Topolja), Garĉin, Mihaljevce (jugozapadno od Đakova), Stare Mikanovce i Selce. 78 Kolomanovu
darovnicu potvrdio je papa Grgur IX. 7. prosinca 1239. god., 79 a hrvatsko-ugarski kralj Bela IV.,
stariji brat hercega Kolomana, ne samo da je potvrdio istu darovnicu, nego ju je i proširio, 20.
srpnja 1244.,80 prema kojoj bosanski biskup u Đakovu nad tim podruĉjem postaje iskljuĉivi i
svjetovni i crkveni poglavar, podloţan samo kralju. 81 Time je bosanski biskup dobio povlasticu
kakvu drugi biskupi nisu uţivali.

77
O borbama koje je nadbiskup vodio s bosanskim franjevcima usp. Velimir BLAŢEVIĆ, Bosanski franjevci i
nadbiskup dr. Josip Stadler, Svjetlo rijeĉi, Sarajevo, 2000. i literaturu o tome na str. 5-6, kao i autorovu napomenu
kako su ta djela na navedenu situaciju gledala uglavnom pristrano.
78
Usp. Josip BÖSENDORFER, Crtice iz slavonske povijesti..., str. 284-28; Matija PAVIĆ, Ţupe i crkve (današnje)
biskupije bosansko-sriemske u sriednjem vieku, str. 182-189. Pavić još ovima dodaje tri crkve, te tri ţupe koje
"nisu spadale na biskupiju bosansku, a li se s pravom broje u red ţupa okolice Ċakovaĉke", a to su: Gorjani,
Kešinci i Koritna. Isto, str. 189-190. Usp. i Mirko MARKOVIĆ, Đakovo i Đakovština. Prilog poznavanju naselja i
naseljavanja, u: Marijan MATKOVIĆ – Teodor VARIĆAK – Dionizije ŠVAGELJ (ur.), Zbornik Đakovštine, 1,
Izdavaĉki zavod JAZU, Zagreb, 1976., str. 147-349, ovdje: 163.
79
Usp. Eusebius FERMENDŢIN, Acta Bosnae potissimum ecclesiastica cum insertis editorum documentorum
regestis ab anno 925 usque ad annum 1752, Academia scientiarium et artium Slavorum meridionalium, Zagrabiae,
1892., LXV, str 12; T. SMIĈIKLAS, Codex diplomaticus Regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, IV, br. 87, str.
94.
80
Usp. Augustino THEINER, Vetera monumenta Slavorum meridionalium historiam illustrantia maximam partem
nondum edita ex tabulariis Vaticanis deprompta collecta ac serie chronologica disposita, I: ab Inocentio PP. III.
usquae ad Paulum PP. III., Typis Vaticanis, Romae, 1863., CCCCXIX, str. 296-299; T. SMIĈIKLAS, Codex
diplomaticus Regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, IV, br. 208, str. 236-240.
81
To saznajemo iz dopisa pape Grgura XI. Naime, godine 1375. susjedni će velikaši nasrtati na darovana imanja u
Đakovštini, pa je stoga tadašnji bosanski biskup Petar molio papu Grgura XI. da mu potvrdi davno steĉena prava.
Papa mu pak 31. listopada iste godine, uz potvrdu prava na Đakovštinu, šalje i prijepis darovnice kralja Bele IV., iz
koje je vidljivo kako on najprije potvrĊuje darovnicu svoga pokojnog brata Kolomana, a potom i svojom
kraljevskom voljom daruje iste, a uz to ga na tom podruĉju imenuje jedinim svjetovnim poglavarom, podreĊenim
samo kralju. Štoviše, kralj to podruĉje izuzima ispod vlasti peĉuškog biskupa i crkvenu jurisdikciju nad njim daje
bosanskom. Usp. Andrija ŠULJAK, Bosanski biskupi od prelaza u Đakovo do 1526. godine, str. 270-271.
 23

Zbog ţestine krivovjerja u Bosni, biskup Ponsa napušta Brdo i dolazi u Đakovo najkasnije 1252.
god., a to potvrĊuje ĉinjenica kako je 8. svibnja te godine primio u Đakovu izaslanika
trebinjskog biskupa koji mu je predao bulu pape Inocenta IV. kojom se Bosanska biskupija
podvrgava Kaloĉkoj nadbiskupiji. 82 Iz iste godine datira i jedno njegovo saĉuvano pismo, koje
piše iz Đakova, a u njemu navodi kako je "u svojoj kući, da ga okruţuju svećenici i da ima
osobnog notara te da ima i crkvu". 83 Moguće je da je Ponsa imao namjeru vratiti se u Bosnu, ali
stjecajem okolnosti to nije uĉinio ni on ni njegovi nasljednici, no ĉinjenica je kako se bosansko-
Ċakovaĉki biskupi više ne vraćaju u Bosnu da bi tamo rezidirali, osim jednog ili drugog.

Tako prvi bosansko-Ċakovaĉki biskupi u Đakovu poĉinju organizaciju dviju cjelina unutar grada:
Castrum Diaco, u kojem će se izgraditi TvrĊava s katedralom i biskupovom rezidencijom, te
Civitas Diaco, odnosno oppidum, kako se najprije nazivalo, tj. trgovaĉko i obrtniĉko mjesto, a
kasnije Trgovište (civitas), koje se prostiralo izvan TvrĊave, a njezine će okosnice biti kurije,
ţupska crkva i samostan. Tako se još 1293. god. spominje kaptol, 84 a pola stoljeća poslije i
katedrala. Naime, još je biskup Ponsa sagradio manju kuću koja će njemu i njegovim
nasljednicima biti rezidencija, a svjedoĉanstvo o postojanju katedrale nalazi se u jednom pismu
biskupa Lovre (1336.-1347.) papi Klementu VI. iz 1344. god., 85 te u pismu bosanskog bana
Tvrtka u kojem piše o svom posjetu biskupu Peregrinu Saksoncu 1355. i o tamošnjoj gotiĉkoj

82
Usp. T. SMIĈIKLAS, Codex diplomaticus Regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, IV, br. 430, str. 494; Ive
MAŢURAN, Đakovo i Bosansko-Ċakovaĉka biskupija od 1239. do 1536. godine, u: Diacovensia. Teološki prilozi,
3(1995)1, str. 107-168, ovdje: 109; Andrija ŠULJAK, Crkveno stanje sredinom 19. stoljeća u Bosanskoj ili
Đakovaĉkoj i Srijemskoj biskupiji, str. 150. Biskupija je podvrgnuta Kaloĉkoj nadbiskupiji još 1247. god. Vidiljivo
je, dakle, kako je navedena samostalnost bosanskoga biskupa bila ipak vrlo kratka.
83
Andrija ŠULJAK, Bosanski biskupi od prelaza u Đakovo do 1526. godine, str. 275; ISTI, 750. obljetnica Đakova
- biskupskog grada. Srednjovjekovno Đakovo, u: VĐSB, 117(1989)2, str. 27-28, ovdje: 27.
84
U vrijeme domaćeg biskupa Tome (1287-1299.?/1301.?), iz okolice Gorjana, spominje se kao Capitulum
ecclesiae Bosnensis, a poimence se nabraja nekoliko kanonika koji djeluju kao locus credibilis, odnosno kao ured
u kojem se ovjeravaju pravni dokumenti, a takoĊer i kao sudište, i to za cijelu tadašnju Vukovsku ţupaniju. Nešto
kasnije (1330. god.) kaptol ima 13 kanonika, i to po jednog lektora i kustosa, dva kantora i 8 magistra, što je
itekako impozantan broj, budući da će kasnije on u najboljem sluĉaju iznositi osam. Štoviše, toliki broj magistara
vodi zakljuĉku kako je u Đakovu u to vrijeme postojala i škola. Usp. Andrija ŠULJAK, Bosanski biskupi od
prelaza u Đakovo do 1526. godine, str. 276; ISTI, 750. obljetnica Đakova - biskupskog grada. Srednjovjekovno
Đakovo, str. 27; Tadija SMIĈIKLAS, Codex diplomaticus Regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, X, JAZU,
Zagreb, 1906., str. 60-62.
85
U njemu moli objašnjenje odluke da u Bosni franjevci ubiru desetinu, kada je on nosilac toga prava, a novac mu je
potreban jer i on gradi crkve i ukrašava katedralu. Usp. Augustino THEINER, Vetera monumenta Slavorum..., I,
CCLXXV, str. 211-212; Tadija SMIĈIKLAS, Codex diplomaticus Regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, XI (od
1342.-1350.), JAZU, Zagreb, 1913., str. 137-139; Andrija ŠULJAK, Bosanski biskupi od prelaza u Đakovo do
1526. godine, str. 276. Ovakva odluka Svete Stolice da dozvoli ubiranje desetine franjevcima u Bosni, a ne
bosanskom biskupu u Đakovu, ĉini nam se priliĉno razumljiva, pa ĉak i pravedna, budući da bosansko-Ċakovaĉki
biskupi, iako imaju u to vrijeme još znaĉajnih kontakata s geografskom Bosnom, malo ili barem sve manje
materijalno ulaţu u taj dio biskupije, dok znaĉajno sreĊuju ovaj prekosavski.
 24

katedrali.86 Isti je biskup vjerojatno sagradio i ţupnu crkvu u Đakovu, posvećenu sv. Lovri. Ona
se nalazila u civitas Diaco, jednako kao i franjevaĉki samostan, kojega je, dopuštenjem pape
Klementa VI. 1347., odreĊenog za dvanaestoricu redovnika, sagradio biskup fra Peregrin
Saksonac.87 S obzirom na to, ĉini se kako je Đakovo već u prvim vremenima nakon prelaska
biskupa iz Bosne ovamo, postalo vrlo vaţno i crkveno i svjetovno središte. To potvrĊuje i
ĉinjenica kako ga je više puta posjetio ne samo bosanski ban Tvrtko, nego i sam car Sigismund,
koji je odatle rješavao politiĉke prilike u Slavoniji. 88

MeĊutim, dok je Đakovo i s njim ţivot u prekosavskom dijelu Bosanske biskupije cvao, u samoj
je Bosni priliĉno venuo. Biskupi su pak, velikim dijelom opravdano, kao što je ranije opisano,
pokazivali sve manje pastoralne brige za taj veći dio biskupije, što će s vremenom dovesti do
njihova potpunog odvajanja. No, i procvat u Đakovštini naglo će osujetiti turska navala u naše
krajeve, a pogibija posljednjeg bosanskog biskupa predturskog razdoblja, Jurja Paliţne, uz još
šestoricu biskupa i nadbiskupa, u Mohaĉkoj bici 1526., izazvat će pravu paniku.89

b) Pod Turcima

Slavonija je uspjela nešto duţe odrţati svoju kakvu-takvu samostalnost i u odnosu na Bosnu i u
odnosu na Srijem, odnosno do 1537. god. Tada dolazi i ovdje do velikih raseljavanja, a najviše u
Đakovštini. Oni katolici koji nisu pobjegli u Hrvatsku, Austriju ili Ugarsku, pobjegli su iz

86
Usp. Andrija ŠULJAK, Bosanski biskupi od prelaza u Đakovo do 1526. godine, str. 276.
87
Nešto prije je general Franjevaĉkog reda Gerard Odon dopustio franjevcima u Bosni da osnuju samostalnu
Bosansku vikariju (1339.), a prvi njezin vikar bio je pratilac generala Peregrin Saksonac. Pape su pak dozvolile
bosanskim franjevcima da diţu samostane i izvan Bosne, pa je samo po sebi razumljivo da biskup Peregrin ţeli
utemeljiti i u Đakovu franjevaĉki samostan. Usp. Franjo Emanuel HOŠKO, Pregled povijest Hrvatske franjevaĉke
provincije Sv. Ćirila i Metoda, str. 2. To je bio prvi samostan bosanskih franjevaca izvan Bosne, a uskoro će ih se u
ovim podruĉjima naći znatno više, tako da su poĉetkom 15. st. u njemu odrţana tri kapitula (1408., 1411. i 1425.
god.). Usp. Matija PAVIĆ, Biskupijsko sjemenište u Đakovu 1806.-1906., str. 3-4.
88
Usp. Ive MAŢURAN, Hrvati i Osmansko carstvo, str. 21-24; Andrija ŠULJAK, Bosanski biskupi od prelaza u
Đakovo do 1526. godine, str. 278. Biskupsko vlastelinstvo takoĊer je u to vrijeme znaĉajno, a ono se sastoji od
šuma, pašnjaka, obradive zemlje, vodenice i drugog, što je biskupima osiguravalo dobar prihod, uz ubiranje
desetine od svojih podanika. Uz to, 1375. god. prvi puta se spominje uzgoj rasnih konja arapske pasmine, kada je
ban Tvrtko darovao biskupu Petru deset arapskih kobila i jednog pastuha, jer ga je vjenĉao s bugarskom princezom
Dorotejom. Organizirani uzgoj arapskih konja bit će vezan za biskupsko vlastelinstvo u Đakovu sve do Turaka, a
poslije njih ponovno će se obnoviti, sve do prve polovice 19. st., kada će se prijeći na uzgoj arapskom rasom
oplemenjenih lipicanaca, što traje do danas, uz ĉinjenicu kako ta Ċakovaĉka ergela od 1945. god. više ne pripada
biskupskom dobru, nego je nacionalizirana i nalazi se u sklopu Poljoprivredno-industrijskog kombinata. Usp. Isto,
str. 279-280. Više o povijesti ergele usp. http://www.djakovo-online.com/index.php?option=com_content&task=
view&id=41&Itemid=74 (16. 2. 2009.).
89
Usp. Andrija ŠULJAK, Veze izmeĊu Zagrebaĉke (nad)biskupije i Đakovaĉke ili Bosanske i Srijemske biskupije,
str. 298. Jedini je biskup Stjepan Brodarić preţivio i opisao tu bitku. Usp. Isto.
 25

gradova u sela i šume. Turci u Đakovu ruše katedralu, biskupski dvor, kaptolske kurije, ţupnu
crkvu sv. Lovre... Sliĉna se rušenja i paljenja zbivaju na cijelom okupiranom podruĉju. I ovdje
na opustjela podruĉja Turci naseljavaju Vlahe, da im sluţe uz granice, 90 a uskoro dolaze i drugi,
MaĊari, Slovaci i Nijemci, uglavnom kalvini ili luterani, kojima je, pod turskim patronatom,
olakšano širenje. 91 Kalvini iz Tordinaca će tako spaliti i franjevaĉki samostan u Đakovu 1551., a
borbe s katolicima za što veći broj vlastitih vjernika obiljeţit će naredno razdoblje gotovo u
cijeloj Baranji, a tek nešto manje u Slavoniji i Srijemu. 92

Veći dio Slavonije u turskom je razdoblju bio pod bosanskim beglerbegatom, a pod njegovom se
upravom nalazilo sedam sandţakata, od kojih su dva slavonska: poţeški i (najprije ĉazmanski, pa
pakraĉki, te konaĉno) cerniĉki. Poţeški sandţakat je imao 12 gradova: Poţega, Orahovica,
Velika, Virovitica, Slatina, Voćin, Kapošvar, Osijek, Vukovar, Brod i Đakovo, a cerniĉki tri:
Cernik, Bila Stina i Siraĉ. Mjesta Valpovštine i juţne Baranje spadala su pod peĉuški, a Srijem
pod budimski beglerbegat. 93 Samo Đakovo pod turskom vlašću postaje znaĉajno svjetovno

90
Usp. Stjepan SRŠAN, Baranja, str. 75. Više o Vlasima (martolozima, krajišnicima) i o ţivotu u Krajini do kraja
turskog razdoblja usp. Tade SMIĈIKLAS, Dvijestogodišnjica osloboĎenja Slavonije..., I, str. 37-56.
91
Protestantizam dolazi u Slavoniju, Srijem i Baranju ubrzo nakon Mohaĉke bitke 1526., a tu je posebno istaknut
propagator reformacije bio Mihajlo Starin, koji u 17. st. broji 120 reformiranih crkava, najvećim dijelom u gornjoj
i donjoj Baranji, ali i u Vukovskoj (i vjerojatno Kriţevaĉkoj) ţupaniji. Više o tome usp. Stjepan SRŠAN, Baranja,
str. 66-70; Tade SMIĈIKLAS, Dvijestogodišnjica osloboĎenja Slavonije..., I, str. 94-95; Jasmin BILIĆ - Ivan
BALTA, Povijesni razvoj protestantizma s posebnim osvrtom na kalvinizam u Slavoniji, u: Ţivot i Škola,
14(2005)2, str. 46-60. S obzirom na sela koja će biti naseljena kalvinima, valja istaknuti: Retfalu, Hrastin, Laslovo,
KoroĊ, Antin i Tordince. Usp. (Matija PAVIĆ - Milko CEPELIĆ), Josip Juraj Strossmayer, biskup bosansko-
djakovački i sriemski, str. 21.
92
I Peĉuška je biskupija za vrijeme turskog razdoblja prošla svoju kalvariju, a to se izravno odrazilo i na njezine
arhiĊakonate. I tu je samo narod ostao, dok su velikaši, biskupi i gotovo svi svećenici pobjegli. Tako su prazne
crkve uskoro zaposjeli luterani i kalvini, te im je time omogućeno širenje. Narod je, naime, u nedostatku vlastitog
duhovnog vodstva, lako prihvaćao novovjerce, a ovi su nakon Baranje, ušli duboko i u istoĉnu Slavoniju i Srijem.
Stanje će se donekle popraviti tek s dolaskom franjevaca iz Bosne. Naime, kao što je već reĉeno, kako je u Bosni
turski jaram postao nepodnošljiv, mnogi su se katolici sa svojim fratrima iselili i u Ugarsku, te su tako praktiĉki
spasili Katoliĉku crkvu ondje, napose u Peĉuškom i juţnobaranjskom kotaru, budući da su MaĊari mahom
prelazili na kalvinizam. S druge strane, tako će se i Provincija Bosne Srebrene znaĉajno proširiti, što svjedoĉi
podatak da je ona 1591. god. imala svega 16 samostana sa 163 ĉlana, dok će u drugoj polovici 17. st. preuzeti
pastoralnu skrb nad 250.000-300.000 katolika, odnosno upravljati s preko 100 ţupa, i to od Dalmacije do Budima.
U prvoj polovici 18. st. ona će postići najviši domet, tako da će ukupno imati 25 samostana i 12 rezidencija, 726
ĉlanova, osim studenata na vanjskim studijima, 124 brata laika i 39 propovjednika. Usp. Stjepan SRŠAN, Baranja,
str. 79 i 81.
93
Usp. Tade SMIĈIKLAS, Dvijestogodišnjica osloboĎenja Slavonije..., I, str. 3-6; Josip BUTURAC, Katolička
crkva u Slavoniji za turskoga vladanja, str. 25.
 26

središte u kojemu se nalazi desetak begova i tri dţamije, dok je stanovništvo gotovo u potpunosti
muslimansko. Tek nešto malo preostalih kršćana sada svoju ţupu imaju u Selcima. 94

Razumljivo je kako u takvim okolnostima biskupima nema mjesta u Đakovu, pa se oni najprije
povlaĉe po preţivjelim samostanima (posebno u Velikoj) i odande pokušavaju voditi brigu ne
samo za svoju, nego i za susjedne biskupije, ĉiji su biskupi naslovni. Kao što je već reĉeno,
administriraju podruĉja Peĉuške, Srijemske, matiĉne Bosanske i Zagrebaĉke biskupije. MeĊutim,
zaoštrena situacija na ovim podruĉjima, kao i ranija povlastica ugarskog vladara da imenuje
biskupe, uĉinit će i njih ĉešće samo naslovnima, dok će pastoralna skrb, po odluci Svete Stolice,
biti povjerena upraviteljima, smederevskim ili drugim biskupima. 95 Sveta je Stolica u poĉetku
jurisdikciju nad cjelokupnim podruĉjem pod Turcima davala jednom upravitelju, dok je poslije
taj teritorij podijelila na dva dijela, što znaĉi da je apostolski upravitelj u Bosni imao jurisdikciju
nad podruĉjem od hrvatsko-turske granice na zapadu do Đakovštine na istoku, dok je apostolski
vikar za Srijem imao nadleţnost nad Valpovštinom, istoĉnom Slavonijom i Srijemom. MeĊu
njima je znalo doći do sukoba i borbe za prevlast, a situacija je bila još znatno kompliciranija u
vrijeme kada je bilo pravih bosanskih biskupa (onih koje je imenovao ugarski vladar), odnosno
onih koji su tu rezidirali i nastojali u punom smislu rijeĉi upravljati biskupijom. DogaĊalo se
tako u praksi da su ĉak tri biskupa svojatala pravo na to podruĉje. 96

94
Usp. Andrija ŠULJAK, Bosanski biskupi od prelaza u Đakovo do 1526. godine, str. 281. Usp. ISTI, 750.
obljetnica Đakova - biskupskog grada. Đakovo pod Turskom vlašću, u: VĐSB, 117 (1989) 3, str. 55-56, ovdje: 55.
Poznato je npr. da je 1637. god. u Đakovaĉkim Selcima bio ţupnik Filip KamengraĊanin. Usp. István György
TÓTH, Franjevci Bosne Srebrene kao misionari u turskoj Ugarskoj (1584.-1716.), str. 190. Pred kraj turskog
razdoblja u Đakovu se nalazi 1000 muslimanskih i samo 13 katoliĉkih kuća. Usp. Andrija ŠULJAK, 750.
obljetnica Đakova - biskupskog grada. Đakovo pod Turskom vlašću, str. 56. Stjepan Sršan navodi nešto drukĉije
podatke, odnosno da je za vrijeme Turaka u Đakovu bilo oko 700 muslimanskih kuća i oko 42 kršćanske. Usp.
Stjepan SRŠAN, Naselja u Istočnoj Hrvatskoj krajem 17. i početkom 18. stoljeća, str. 132. Josip Buturac pak,
pozivajući se na jedno pismo biskupa Tome Ivkovića od 4. listopada 1626., navodi da je Đakovo tada trgovište s
20 katoličkih kuća. Usp. Josip BUTURAC, Katolička crkva u Slavoniji za turskoga vladanja, str. 75-76.
95
Postoje tako izvješća kanonskih vizitacija u Slavoniji koje su obavili apostolski vizitator i srijemski biskup vikar
Petar Masarecchi 1623-1624. i 1632., zatim skradinski biskup i administrator Bosne Toma Ivković od 1626.-1630.,
te biskup Drivasta i apostolski vikar biskupija u Bosanskom kraljevstvu, Jeronim Luĉić, 1637. u okolici Đakova,
Našica i Poţege. Više o tome usp. Krunoslav DRAGANOVIĆ, Izvješće apostolskog vizitatora Petra Masarecchija
o prilikama katoliĉkog naroda u Bugarskoj, Srbiji, Srijemu, Slavoniji i Bosni g. 1623. i 1624., u: Starine JAZU,
Zagreb, 1937., XXXIX, str. 1-48; ISTI, Izvješće fra Tome Ivkovića, biskupa skradinskoga, iz godine 1630., u:
Croatia sacra, VII, Arhiv za crkvenu povijest Hrvata, Zagreb, 1934., str. 65-78; Više pak o rezultatima navedenih
izvješća, uz izvješća kanonskih vizitacija koje su proveli bosanski biskupi Franjo Baliĉević 1600., Marijan Maravić
1650. i 1655., te Nikola Ogramić 1673., kao i o djelovanju nekih drugih biskupa i administratora usp. Josip
BUTURAC, Katolička crkva u Slavoniji za turskoga vladanja, str. 28-164.; Eusebius FERMENDŢIN, Acta
Bosnae..., MCCCCXX, str. 478; Julijan JELENIĆ, Spomenici kulturnoga rada bosanskih franjevaca (1437-1878),
u: Ferdo ŠIŠIĆ (ur.), Starine, XXXVI, JAZU, Zagreb, 1918., str. 81-162, ovdje: 132-152; Anto ORLOVAC,
Pregled povijesti Katoliĉke crkve u sjeverozapadnoj Bosni do osnutka ţupe Petrićevac, str. 35-37.
96
Primjerice, dugogodišnje oklijevanje Svete Stolice da donese jasnu odluku u pogledu nadleţnosti administratora
Smederevaĉke biskupije i biskupa ili apostolskog vikara Bosanske biskupije, završilo je ţestokim sukobom u
vrijeme kada je na mjestu prvoga bio Petar Masarecchi, a na mjesto drugoga Toma Ivković, te je Sveta Stolica 11.
 27

Konkretno dušobriţništvo vršit će i ovdje franjevci, i to organiziranim djelovanjem iz veliĉkog i

našiĉkog samostana, tako da će veliĉki samostan biti više usmjeren na Poţeštinu, dok našiĉki na
Đakovštinu.97 Nakon mira u Ţitvi, potpisanog izmeĊu Austrije i Turske 1608. god., smanjili su se
pljaĉkaški napadi i jedne i druge strane, što je dovelo i do nešto boljeg poloţaja katolika u
Slavoniji, a s tim i slobodnijeg pastoriziranja svećenika i biskupa. MeĊutim, tada se više
zaoštravaju unutarcrkveni odnosi. Naime, dok su u poĉecima franjevci priznavali jurisdikciju
bosanskog biskupa, 98 kako je njegova ingerencija s vremenom bila kompromitirana i naklonost
franjevaca prema njemu postaje sve više upitna, a s vremenom će prerasti u ţestoki dugogodišnji
sukob. 99 On je eskalirao sredinom 17. st., odnosno u vrijeme bosanskog biskupa Marijana
Maravića (1645.-1660.) i smederevsko-beogradskog biskupa Mateja Benlića, a ĉini se kako je
tome glavni uzrok materijalne naravi, odnosno borba za što većim brojem ţupa. Naime, u to
vrijeme veliĉki samostan uzdrţava 12 ţupa, našiĉki 14, a biskupova menza ima prihode s 5 ţupa:
Poţega, Ratkov Potok, Garĉin, Dragotin i Selci. 100 Biskup to još ţeli bitno proširiti na štetu

svibnja 1633. god. donijela odluku prema kojoj Masarecchi i njegovi nasljednici dobijaju pod jurisdikciju Srijem i
Valpovštinu (i podruĉje oko Osijeka), a Ivković i njegovi nasljednici ostali dio. No, niti su oni, niti njihovi
nasljednici tu odluku poštivali, a sukob se još više zaoštrio za vrijeme bosanskog biskupa Marijana Maravića i
beogradskog biskupa i smederevskog administratora Marina Ibrišimovića, kada prvi dobija jurisdikciju samo nad
Bosnom, ali ne i Slavonijom, drugi nad Srijemom, a za podruĉje izmeĎu Save i Drave bio je postavljen treći biskup
- Pavao Posilović.
97
Usp. Franjo Emanuel HOŠKO, Euzebije Fermendţin, crkveni upravnik i povjesnik, Katehetski salezijanski centar,
Zagreb, 1997., str. 190; István György TÓTH, Franjevci Bosne Srebrene kao misionari u turskoj Ugarskoj (1584.-
1716.), str. 182. O tlaĉenjima koja su podnosili franjevci u našiĉkom samostanu za vrijeme Turaka usp. Tade
SMIĈIKLAS, Dvijestogodišnjica osloboĎenja Slavonije..., I, str. 83-85. O ţupama koje su pastorizrali franjevci iz
veliĉkog i našiĉkog samostana usp. Franjo Emanuel HOŠKO, Franjevci i poslanje Crkve u kontinentalnoj
Hrvatskoj, str. 63-72 i 120-138; Tomo MATIĆ, Prosvjetni i knjiţevni rad u Slavoniji prije preporoda, Hrvatska
akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb, 1945., str. 12.
98
Usp. Franjo Emanuel HOŠKO, Pregled povijesti Hrvatske franjevaĉke provincije Sv. Ćirila i Metoda, str. 6. U
tom smislu, jurisdikcija bosanskog biskupa je za vrijeme Turaka bila znatno šira nego do tada, iako je bila više
fiktivna nego stvarna, a obuhvaćala je sljedeće ţupe: u Poţeštini: Poţegu, Veliku i Vrĉin-Dol; u cerniĉko-brodskoj
Posavini: Cernik, Ratkov Potok, Luţani, Buĉje, Brod, Dubovik, Vrhovina, Garĉin, Dragotin, Rastić; u donjoj
Podravini i Đakovštini: Našice, Motiĉina, Poljana, Dugo Selo, Bocanjevci, Viljevo, BroĊanci, Suha Mlaka,
ĈaĊavica, Kuzminci, Karaševo, Selci, Gorjani, i Vrbica; u Pakraĉko-voćinskoj krajini samo ţupa u Pakracu, i to
pred kraj turskog razdoblja; u Srijemu: Bapska, Morović, Ilaĉa, Nijemci, Otok, Cerna, Tompojevci, Ivankovo,
Jankovci, Laz, Erdevik, Ljuba, Sotin, Mitrovica, Lipovac, Ilinci. Više o tome usp. Josip BUTURAC, Katolička
crkva u Slavoniji za turskoga vladanja, str. 28-56. Štoviše, turskom će administracijom biti ĉak i prošireno
podruĉje Đakovštine, tako da će već postojećem biskupovom dobru biti pridodani Gorjani i (Levanjska) Varoš.
Usp. Andrija ŠULJAK, Bosanski biskupi od prelaza u Đakovo do 1526. godine, str. 279; ISTI, 750. obljetnica
Đakova - biskupskog grada. Đakovo pod Turskom vlašću, str. 56.
99
To je ponajviše uzrokovalo ĉešće nekorektno ponašanje bosanskih biskupa u borbi za ţupe. Tako je npr. biskupu
Maraviću nakon Ibrišimovićeve smrti uspjelo preuzeti slavonske ţupe od Posilovića, ali zbog naĉina na koji je
ovoga izigrao, navukao je na sebe ogorĉenje i bijes slavonskih franjevaca, a sliĉne će se situacije ponoviti i s
narednim bosanskim biskupima.
100
Usp. Antun DEVIĆ (prir.), Đakovačka i Srijemska biskupija. Spisi generalnih sjednica Kongregacije za širenje
vjere, 17. stoljeće, Hrvatski drţavni arhiv – KS, Zagreb, 2000., str. 298-299. Kada je, nakon Ibrišimovićeve smrti,
na begradsku biskupsku stolicu došao Matej Benlić, više redovnik nego biskup, koji je ujedno bio administrator u
Smederevu, apostolski vikar u Srijemu i u onim ugarskim biskupijama pod Turcima koje nemaju svoga biskupa, a
 28

ovima, dok pak ovi isto ţele na biskupovu štetu. 101 Pri tome i jedni i drugi djeluju priliĉno
beskrupulozno. Sukob je završio okretanjem slavonskih franjevaca zagrebaĉkom biskupu, što će
uskoro dovesti do nelogiĉnog proširenja Zagrebaĉke biskupije na to podruĉje. 102

Naime, nakon Maravićeve smrti nastupilo je gotovo desetljeće sedisvakancije (1660.-1669.),

tako da prava zagrebaĉkom biskupu nitko nije mogao osporavati, te je on tako svoju biskupiju,
uz pomoć dvojice generalnih vikara, znatno proširio po cijeloj srednjoj Slavoniji. 103 MeĊutim,
kada je novoimenovani bosanski biskup Nikola Ogramić-Olovĉić (1669.-1701) pokušao preuzeti
upravu, došlo je do novog ţestokog sukoba. 104 On je konaĉno završio na metropolitanskom sudu
u Gjöru, koji je presudio u korist Zagrebaĉke biskupije (granica je bila: Šamac, Levanjska Varoš,
Drenje i Petrijevci), dok je Ogramiću nakon pune 32 godine borbe, ostala samo Đakovština, tj.

za uzdrţavanje mu je dana Maravićeva ţupa Dragotin, sukob se još više zaoštrio. Štoviše, budući da on nije imao
ni svoga stana, veliĉki franjevci su ga primili k sebi, ali time bitno uvjetovali i koristili u borbi protiv bosanskog
biskupa. Naime, slavonski franjevci zovu Benlića da u Slavoniji vrši biskupsku vlast, dok Maraviću to pravo
odriĉu, te mu pri bilo kakvom pokušaju prijete Turcima i na sve druge naĉine onemogućuju vizitacije. Više o tom
sukobu usp. Josip BUTURAC, Katolička crkva u Slavoniji za turskoga vladanja, str. 82-83.96-162; Julijan
JELENIĆ, Spomenici kulturnoga rada bosanskih franjevaca (1437-1878), str. 81-162.
101
MeĊutim takvo predstavljanje problema treba gledati i u drugom svjetlu, vezanom uz Provinciju Bosnu Srebrenu,
koja Beĉu nije priznavala pravo imenovanja biskupa, nego je sebi uzimala za pravo njega predlagati Svetoj Stolici,
a u sluĉaju sedisvakancije biskupijom bi upravljao provincijal. Takvo je pravo sa sobom donosilo i obvezu
uzdrţavanja biskupa, ali se ona u praksi svodila tek na stan i hranu u samostanu. Stoga ne ĉudi što Maravić, koji
ţeli graditi katedralu i crkve, za biskupsku menzu ţeli dobiti što više ţupa.
102
Naime, budući da je Benlić stvarno vršio biskupsku vlast pored Maravića, ovaj ga prijavljuje u Rim, nakon ĉega
Benliću bivaju oduzete biskupske ovlasti, ali tada slavonski franjevci, koji ni pod koju cijenu nisu htjeli Maravića,
ţele osnovati samostalnu slavonsku provinciju, a kako im ni to nije uspjelo, okreću se zagrebaĉkom biskupu Petru
Petretiću, koji onda poĉinje u ove krajeve slati svoje vikare. Tome je išla na ruku i ĉinjenica kako se mislilo da je
podruĉje Poţeštine svojevremeno pripadalo Zagrebaĉkoj biskupiji, iako je pak prije Turaka tu bila Peĉuška
biskupija. IzmeĊu ostalih, to je tvrdio i biskup Benlić, koga je sada zagrebaĉki biskup, uz Petra Nikolića, takoĊer
imenovao svojim generalnim vikarom za Slavoniju. Više o sukobu Benlić - Maravić usp. Jurica ŠALIĆ, Hrvati -
katolici i franjevci sjeverozapadno od Banja Luke, Rimokatoliĉki ţupni ured Bihać, Banja Luka - Bihać, 2007., str.
160-161. O sloţenosti pak situacije po pitanju nadleţnosti nad granicama izmeĊu zagrebaĉkog, bosanskog i
beogradskog biskupa, te o ulozi franjevaca u svemu tome usp. i Franjo Emanuel HOŠKO, Euzebije Fermendţin,
str. 190-196; Tomo MATIĆ, Prosvjetni i knjiţevni rad u Slavoniji prije preporoda, str. 15.
103
Tako npr. znamo za kanoniĉku vizitaciju Poţeţanina Petra Nikolića, vikara zagrebaĉkog biskupa Petra Petretića,
po Slavoniji 1660., koji je tom prilikom naĉinio iscrpni popis ţupa izmeĊu Save i Drave, a on je već više puta
objavljen. Usp. Tade SMIĈIKLAS, Dvijestogodišnjica osloboĎenja Slavonije. Spomenici u Slavoniji u XVII. vijeku
(1640-1702), II, JAZU, Zagreb, 1891., str. 7-13; Eusebius FERMENDŢIN, Acta Bosnae..., str. 492-498; Janko
BARLE, Popis ţupa u Donjoj Slavoniji, u: Vjesnik Zemaljskog arkiva, Zagreb 1907., IX, str. 161-172.
104
Kao što je reĉeno, ĉini se kako je Benlić postupao u dobroj vjeri. Naime smatrao je da je srednja Slavonija
podruĉje Zagrebaĉke biskupije, a kako njezin biskup, zbog turske okupacije, nije mogao tu djelovati, upravu nad
ţupama preuzeo je on, dok je bosanskom biskupu priznavao samo pravo nad ĉetirima ţupama: Poţega, Ratkov
Potok, Garĉin i Selci. S druge strane, Ogramić je smatrao kako sada i srednja Slavonija ima u njegovoj osobi
redovitog biskupa, a time Benlić nema što traţiti na njegovom podruĉju. MeĊutim, Benlić je 1674. god. ishodio
dekret kojim Sveta Stolica srednju Slavoniju potvrĊuje zagrebaĉkom biskupu, a bosanskom Ogramiću daje vlast
samo nad navedenim ĉetirima ţupama. Usp. Josip BUTURAC, Katolička crkva u Slavoniji za turskoga vladanja,
str. 135.
 29

ono podruĉje koje su imali i njegovi prethodnici prije Turaka.105 Na takav je ishod bez sumnje
utjecala i Ogramićeva teška narav, odnosno nerijetko nasilno nastojanje da pod svaku cijenu
zauzme cijelu Slavoniju. 106 Osim tog sukoba meĊu biskupima, nastala je i podvojenost za i
protiv bosanskog ili zagrebaĉkog biskupa meĊu slavonskim i bosanskim franjevcima, 107 gdje su
bosanski pristajali uz Ogramića, a slavonski najprije uz zagrebaĉkoga, da bi s vremenom postali
neodluĉni, te konaĉno, uglavnom, pristali uz Ogramića, ali to naţalost više nije utjecalo na
promjenu situacije. 108

S Beĉkim ratom za osloboĊenje (1683.-1699.) ova podruĉja se pretvaraju u pustoš. 109 Naime,
njih su s jedne strane rušili i palili Turci, kako su se povlaĉili u druge krajeve, a s druge strane
isto je ĉinila i kršćanska vojska budući da drukĉije nije niti mogla ove istjerati. Osim toga, sam
proces osloboĊenja je trajao više godina, a Turci su više puta pokušavali i ponekad uspijevali
ponovno zauzeti ranije osloboĊena podruĉja. 110 Takva su ratovanja i razaranja utjecala na
uništenje mnogih sela i na našim podruĉjima, pa tako i na podruĉje Đakovštine. 111 Poslije 1687.
god., kada slavonski gradovi dolaze ponovno u carske ruke, muslimansko stanovništvo seli u
Bosnu, i to najviše na podruĉje Zenice, Tuzle, Gradaĉca, Teslića, Ţepĉa i Tešnja, ili pak odlazi u
još uvijek okupiranu Srbiju, dok se ovdašnji stanovnici 1692. god. poĉinju vraćati iz šuma, brda i

105
Tek nakon presude, poĉinje i peĉuški biskup Nesselrode (1703.-1732.) traţiti svoja prava, a djelomiĉno će ih
postići tek 1733. god., kada je od Zagrebaĉke biskupije otkinuto podruĉje Valpovštine i njemu pridodano, dok mu
je od Srijemske oduzet i pripojen vukovarski kraj.
106
Zanimljivo je primijetiti kako Farlati hvali Ogramića kao redovnika svetog ţivota, dok gotovo svi drugi govore o
njemu kao ţestokom, nasilnom i netolerantnom. Usp. Daniele FARLATI, Illyrici sacri, IV, str. 82-83. Usp. i
Franjo Emanuel HOŠKO, Euzebije Fermendţin, str. 215-230.
107
Tj. onima koji su izmeĊu 1690. i 1695. izbjegli s narodom iz Bosne. Više o tom sukobu izmeĊu slavonskih i
bosanskih franjevaca usp. Usp. Isto, str. 211.
108
Naime, zagrebaĉki je biskup franjevce poĉeo zamjenjivati svjetovnim svećenicima, a ove slati nazad u
samostane, što je bilo daleko od njihovih oĉekivanja. Zapravo, nakon dugog vremenskog razdoblja boravka na
ţupama, franjevcima je bitno popustila redovniĉka stega, pa im je gotovo kao najveća kazna padao povratak u
samostan. Usp. Franjo Emanuel HOŠKO, Slavonski dio Zagrebaĉke biskupije nakon osloboĊenja od Turaka, u:
Zagrebačka biskupija i Zagreb 1094 - 1994. str. 257; http://www.ofm.hr/content/view/45/123/ (18. 2. 2009.).
109
Više o tijeku osloboĊenja usp. Tade SMIĈIKLAS, Dvijestogodišnjica osloboĎenja Slavonije..., I, str. 103-173;
Ive MAŢURAN, Hrvati i Osmansko carstvo, str. 243-305.
110
Više o tome usp. Stjepan SRŠAN (prir.), Naselja u Istočnoj Hrvatskoj krajem 17. i početkom 18. stoljeća, str. 9-
10.
111
Usp. Milko CEPELIĆ, Poviest sela Vuke, u: Đakovo i njegova okolica, sv. 1, Zbornik muzeja Đakovštine,
Đakovo 1978., str. 215-271, ovdje: 231-233. Usp. i Mate ŠIMUNDIĆ, Osvrt na znaĉenje išĉezlih Ċakovštinskih
sela, u: Isto, str. 9-26. Prema popisu iz 1688. godine u široj je okolici Virovitice, Poţege i Osijeka bilo 70
naseljenih sela i naselja, dok ih je raseljenih bilo 452. Pred kraj 17. st. u Slavoniji je ostalo samo 20% stanovništva
u odnosu na broj onih stanovnika koji su na tim podruĉjima ţivjeli prije Beĉkog rata 1683. god. Usp. Stjepan
SRŠAN (prir.), Naselja u Istočnoj Hrvatskoj krajem 17. i početkom 18. stoljeća, str. 10.
 30

drugih zbjegova, te si diţu kolibice za stanovanje. Usporedo s tim, katoliĉka raja iz Bosne bjeţi u
osloboĊenu Slavoniju i Hrvatsku.112

Tako će uskoro doći do znaĉajnih migracija, koje će izmijeniti etniĉku i vjersku sliku Slavonije.
Naime, najprije se s vojskom Eugena Savojskog 1697. povlaĉi iz Bosne veliki broj katolika i
pravoslavaca, 113 a u narednim će se godinama to više puta ponoviti. 114 Osim toga, iz juţne Srbije,
koju su Turci ponovno osvojili, pod vodstvom patrijarha Arsenija Crnojevića, dolazi i u
Slavoniju veliki broj pravoslavaca, a istovremeno dolazi stanovništvo iz Hrvatske, Ugarske,
Njemaĉke, Austrije i drugih zemalja, velikim dijelom kalvini i unitarci. Katolici iz Bosne,
obespravljena raja, nailazit će na posebno dobar prijam kod Ċakovaĉkih biskupa, koji će ih ĉešće
uzimati u svoju zaštitu.

b) Od osloboĊenja od Turaka (1687.) do 1773. god.

Biskup Nikola Ogramić dolazi s brojnim narodom u Đakovo i prije potpunog osloboĊenja
Slavonije te tu nastoji organizirati pastoralni ţivot biskupije. Osim navedenog spora oko ţupa sa
zagrebaĉkim i beogradskim biskupom, morao se boriti i oko prava na Đakovštinu. Naime, iako je
došao s carskom potvrdom nekadašnje Kolomanove darovnice i zauzeo to podruĉje, 115 cijelo je
vrijeme oko njega vodio spor s komorskom inspekcijom i generalatom u Osijeku, ali ga je ipak
za svoga ţivota uspio saĉuvati. 116 Ipak, i u takvim je okolnostima Ogramić nastojao organizirati
biskupiju, a u tome je velikim dijelom i uspijevao. 117 MeĊutim, njega su 1701. god. ubili

112
Usp. Anto ORLOVAC, Pregled povijesti Katoliĉke crkve u sjeverozapadnoj Bosni do osnutka ţupe Petrićevac,
str. 34.
113
Više o tome usp. Tade SMIĈIKLAS, Dvijestogodišnjica osloboĎenja Slavonije..., I, str. 168-170.
114
Usp. Franjo Emanuel HOŠKO, Euzebije Fermendţin, str. 211; ISTI, Franjevci i poslanje Crkve u kontinentalnoj
Hrvatskoj, str. 47; ISTI, Slavonski dio Zagrebaĉke biskupije nakon osloboĊenja od Turaka, str. 257. Pretpostavlja
se da je u vremenu od 1683. do 1739. god. izbjeglo iz Bosne u Slavoniju, Baranju i MaĊarsku do 200.000 katolika.
Usp. Stjepan SRŠAN, Baranja, str. 86.
115
Koliko je bosanskim biskupima osporavano pravo na Đakovštinu pokazuje i ĉinjenica da će davne Kolomanovu i
Belinu darovnicu u relativno kratkom vremenu potvrditi ĉak tri cara: Ferdinand III. (1646.), Leopold I. (1697.) i
Karlo VI. (1716.). Usp. Andrija ŠULJAK, 750. obljetnica Đakova - biskupskog grada. Novo raĊanje kršćanskog
Đakova, str. 75; Matija PAVIĆ, Josip Antun Ĉolnić, biskup bosansko-Ċakovaĉki (1751-73.), u: GBBS, 23(1895)14,
str. 122-125; 15, str. 129-131; 16, str. 137-140; 17, str. 146-149; 20, str. 170-172, ovdje: 171.
116
Vlastelinstvo će naime nakon biskupove smrti, na jedno vrijeme, prijeći u vlast navedene komore. Usp. Tade
SMIĈIKLAS, Dvijestogodišnjica osloboĎenja Slavonije. Spomenici..., II, str. 308-336; Stjepan SRŠAN, Naselja u
Istočnoj Hrvatskoj krajem 17. i početkom 18. stoljeća, str. 132-164. Više o komorskoj upravi usp. Ive MAŢURAN,
Hrvati i Osmansko carstvo, str. 280-295.
117
O tome, uz kanonske vizitacije, svjedoĉe i dvije odrţane "biskupijske" sinode: 1690. u Đakovu i 1697. u Poţegi.
Usp. Drago ILIĈIĆ, Pastoralni aspekti Druge biskupijske sinode Ďakovačke i srijemske, str. 43.
 31

razbojnici u vlastitoj rezidenciji, 118 a biskup postaje Petar Crnković, no i on ubrzo umire, a
nasljeĊuje ga Đuro Pataĉić de Zajezda (1703.-1716.). I u njegovo je vrijeme stanje u biskupiji
bilo iznimno loše. U ĉitavoj je Đakovštini naime bilo svega 7 crkava: kod Vrpolja, Dragotina,
Dubravnika, u Selcima, Slobodnoj Vlasti, u Mikanovcima i kapela u blizini Drenja. Kod
Levanjske Varoši i Gorjana ostale su samo ruševine starih crkava. Samo je u Đakovu bio
svećenik, i to franjevac, dok su u Selcima, Drenju, Varoši i Vrbici dolazili franjevci iz našiĉkog
samostana. Mise su se nerijetko, zbog nedostatka crkava, slavile u kućama. 119

Sam je biskup, budući da nije imao katedrale, najprije sluţbu vršio u ţupnoj franjevaĉkoj crkvi, a
uz nju je i stanovao. Kasnije si je sagradio drvenjaru koja je njemu i njegovim nasljednicima -
Bakiću i Tauziju - bila rezidencija. Poduzeo je i gradnju katedrale, i to na ruševinama stare
gotiĉke, a sada gradi baroknu. SagraĊena je 1708./09. god. i posvećena sv. Petru i Pavlu.
Katedrali je pridodao sakristiju i drveni toranj u koji je smjestio tri zvona. Dţamiju koja se u
tursko vrijeme nalazila u blizini gospodara Đakova, a koju je Ogramić preuredio u crkvicu sv.
Jurja, predao je franjevcima koje je 1703. god. doveo u Đakovo, a njima je sagradio i skroman
samostan. 1706. god. obnovio je ergelu, koja je s turskim napadima bila devastirana, odnosno
nabavio je iz Carigrada 18 arapskih kobila i 8 pastuha. 1706. god. odrţava Prvu biskupijsku
sinodu, a zanimljivo je da na nju dolaze i svećenici iz Srijema i Brodskog Posavlja, iako je sama
biskupija tada imala tek ĉetiri ţupe. Uz taj podatak, i ĉinjenica kako Pataĉić pastorizira, s
dozvolom susjednih biskupa, vinkovaĉko i brodsko podruĉje, te grad Osijek, pokazuje kako su i
u to vrijeme podruĉja koja će se kasnije ujediniti u Bosansko-Ċakovaĉku i Srijemsku biskupiju,
bila orijentirana prema bosanskom biskupu i njegovoj biskupiji, odnosno da su ga u neku ruku
smatrali svojim duhovnim pastirom. 120

118
"In oppido Djakovar, in Bosna, Servi Dei Nicolai Ogramic Bosniensis Episcopi et Martyris, qui cum Vicarii
Apostolici munus strenue ea in regione exequeretur, a schismaticis Rascianis ob romane fidei defensionem
jugulatus est." Martyrologium Franciscanum, 309. Navod preuzet s: http://www.bosnasrebrena.ba/php/modules.
php?name=Sections&op=viewarticle&artid=17#_ftn24 (20. 2. 2009.) (Marko SEMREN, Muĉenici i svjedoci vjere
/Bilješke iz povijesti Crkve u BIH 16.-18. st./, u: Bosna franciscana, br. 6, str. 106-115).

119
Usp. Josip BOSENDORFER, Crtice iz slavonske povijesti..., str. 357. Razumljivo je što su se mise slavile po
kućama, budući da se kroz cijelo tursko razdoblje nisu smjele graditi nove crkve, a stare su, ako nisu bile namjerno
uništene, uglavnom propale s vremenom. Usp. Tade SMIĈIKLAS, Dvijestogodišnjica osloboĎenja Slavonije..., I,
str. 68-70. Biskupijska sinoda odrţana za biskupa Pataĉića 1706. god., izmeĊu ostaloga, zabranjuje da se slavi
euharistija po privatnim kućama, kao i da se nipošto ne blagoslivlja nova kuća slavljenjem mise. Usp. Drago
ILIĈIĆ, Pastoralni aspekti Druge biskupijske sinode Ďakovačke i srijemske, str. 43.
120
Osijek je u to vrijeme izravno pod vlašću ostrogonskog primasa, vinkovaĉko podruĉje pod Peĉuškom biskupijom
i Kaloĉkom nadbiskupijom, a Brodsko podruĉje pod Zagrebaĉkom biskupijom i Kaloĉkom nadbiskupijom.
Osjeĉka ţupna crkva sv. Mihaela, nekadašnja dţamija, 13. srpnja 1701. god. formalno, aktom ostrogonskog
primasa kardinala Leopolda grofa Kolonića, upućenog osjeĉkom superioru, predana je isusovcima i izravno
podreĊena ostrogonskom primasu. Usp. Miroslav VANINO, Isusovci i hrvatski narod, III, Pučke misije,
 32

Njega je naslijedio biskup ţestoke ćudi, Petar IV. Bakić de Lach (1716.-1749.). 121 On je
nadogradio još neke dijelove katedrale, tj. dovršio što je Pataĉić zapoĉeo. Htio je uvesti
svjetovne svećenike i utemeljiti katedralni kaptol, ali to je izazvalo sukobe s franjevcima oko
prava na ţupe. 122 Za njegovog je biskupovanja, tj. 1745. god. otkinuto od biskupova posjeda 7
sela: Andrijevci, Topolje, Novi i Stari Mikanovci, Vrpolje, Strizivojna i BiĊ, i pridodano Vojnoj
krajini, a to će izazvati sukobe i s carskim dvorom, jer je neprestano traţio nadoknadu za
oduzeto, a završit će biskupovim udaljavanjem iz Đakova i biskupije. 123 Nakon toga je ţivio na
svom obiteljskom imanju u blizini Varaţdina i odande, koliko se to moglo, upravljao
biskupijom.124

Bakića je 1749. naslijedio Franjo Thauzy, ali on uskoro prelazi na mjesto zagrebaĉkog biskupa,
a u Đakovo dolazi biskup Josip II. Antun Ĉolnić (1751.-1773.), posljednji samo bosanski
biskup.125 I on je pridonio dovršenju katedrale, posebno njezina unutrašnjeg dijela. 126 Sagradio je
kraj katedrale i sakristiju, opskrbio crkvu liturgijskom odjećom i liturgijskim posuĊem, podigao
visoki toranj sa zvonima umjesto starog zvonika, utemeljio prvu javnu školu itd. Umjesto

prekomorske misije, rezidencija Osijek, knjiţevni rad, Filozofsko-teološki institut Druţbe Isusove, Zagreb, 2005.,
str. 343. 1702. god., isusovci su, Kolonićevim posredovanjem, dobili u vlasništvo i posjed Aljmaš. Usp. Isto, str.
347. Više o kardinalu Koloniću usp. Peter SEDLÁK, Leopold Kollonić (1631.-1707.) - kardinal hrvatskoga
podrijetla i njegova crkvena i politiĉka djelatnost (300. obljetnica smrti primasa Leopolda Kollonića), u: Croatica
Christiana Periodica, 60(2007)1, str. 85-99.
121
Usp. Andrija ŠULJAK, 750. obljetnica Đakova - biskupskog grada. Novo raĊanje kršćanskog Đakova, str. 75. O
stanju i prihodima ţupe Đakovo za njegova biskupovanja, toĉnije 1734. god. usp. Stjepan SRŠAN, Katoličke ţupe
u Istočnoj Hrvatskoj 1733./1734. godine, Povijesni arhiv, Osijek, 1995., str. 24-27.
122
Više o tom sukobu usp. Franjo Emanuel HOŠKO, Franjevci i poslanje Crkve u kontinentalnoj Hrvatskoj, str.
141-144. O kaptolu pak usp. Marin SRAKIĆ, Stolni kaptol bosanski ili Ċakovaĉki i srijemski, u: Diacovensia.
Teološki prilozi, 3(1995)1, str. 243-298; Ante GULIN, Srednjovjekovni bosanski ili Ċakovaĉki kaptol i njegovi
peĉati, u Isto, str. 299-322.
123
Usp. Matija PAVIĆ, Josip Antun Ĉolnić, biskup bosansko-Ċakovaĉki (1751-73.), str. 138; Mirko MARKOVIĆ,
Đakovo i Đakovština..., str. 148. Andrija Šuljak, umjesto Novih Mikanovaca i BiĊa, spominje Perkovce i
Ĉajkovce. Usp. Andrija ŠULJAK, 750. obljetnica Đakova - biskupskog grada. Novo raĊanje kršćanskog Đakova,
str. 57. Slavonija je do 1745., a dio uz Savu i do 1873. ostala u sklopu Vojne krajine. Oko 1750. god. ĉitava je
slavonska ţupanija podijeljena na tri kotara: Ċakovaĉki, virovitiĉki i osjeĉki, dok je vojniĉki kotar bio podijeljen
na: Podunavsku (od Petrovaradina do Zemuna), Srijemsku (od Zemuna do Bosuta) i Posavsku krajinu (od Bosuta
do Broda).
124
Valja spomenuti kako je biskup Bakić zasadio vinograde u Trnavi, te će time zapoĉeti bogatu tradiciju misnih
vina u Biskupiji, a koju će nastaviti biskupi Ĉolnić, Mandić i Strossmayer. Više o tome usp. Pero GABRIĆ, Dobra
vina s Boţjim blagoslovom, u: Nedjeljni vjesnik, 13. oţujka 2005., str. 38; http://www.misnavina.hr/.
125
Emerik Gašić navodi kako se obiĉava biskupovo prezime pisati krivo, tj. Ĉolnić, iako se on sam uvijek potpisivao
s Cholnich ili Chiolnich, a nikada Csolnich ili Czolnich, a budući da je ch = ć, treba uvijek pisati Ćolnić. Usp.
Emerik GAŠIĆ, Kratki povijesni pregled...., str. 40. No, budući da je danas uvrijeţeno pisati njegovo prezime
Ĉolnić, i mi ćemo tako.
126
On zapravo popravlja katedralu zbog potresa u Lisabonu 1755., koji je bio tako snaţan da se osjetio i kod nas.
Usp. Matija PAVIĆ, Josip Antun Ĉolnić, biskup bosansko-Ċakovaĉki (1751-73.), str. 123.
 33

Pataĉićeve stare ruševne drvenjare koja je njemu i njegovim nasljednicima sluţila kao
rezidencija, sagradio je biskupski dvor u baroknom stilu, no nije ga ipak uspio urediti i iznutra. 127
Sagradio je i novi franjevaĉki samostan, takoĊer u baroknom stilu. Kada je došao na biskupsku
stolicu, našao je 4 ţupe, koje su drţali franjevci: Đakovo, Gorjani, Vrpolje i Vrbicu, a on je za
vrijeme svog biskupovanja utemeljio još ĉetiri: Semeljci (1754.), Piškorevci (1758.), Trnava
(1758.) i Punitovci (1767.). 128

Ĉolnić nastoji srediti unutrašnje ureĊenje biskupije, a jedna od glavnih mu je zadaća bila i
uvoĊenje svjetovnog klera. Franjevci tako, temeljem odluke Marije Terezije iz 1754. god.,
poĉinju polako predavati ţupe svjetovnim svećenicima, a prva ţupna crkva u Đakovu postaje
crkva sv. Jurja (danas crkva Svih Svetih). Prvu ĉetvoricu svjetovnih svećenika doveo je sa
sobom Ĉolnić iz Zagreba, 129 a osim njih oni u poĉecima dolaze iz Gornje Krajine, ali ubrzo biva
odgojen i solidan broj svećenika s domaćeg teritorija, koji preuzimaju pastoralnu brigu u svojoj
dijecezi. 130 Biskup Ĉolnić doseljava i novo katoliĉko stanovništvo iz Bosne. Tako npr. 1757.
god. dolazi 123, a 1758. god. 250 Bošnjaka od Plehana u okolicu Đakova, a biskup im osniva
dva sela: Vuku (koja se u poĉetku nazivala Josipovac) i Široko Polje, a one koji su preostali
smješta u Punitovcima, Beketincima, Dragotinu i Koritni. 131 S druge strane, ţupa Vrpolje nije u
sklopu njegova vlastelinstva još od vremena biskupa Pataĉića, nego je pod Vojnom krajinom, pa

127
To će uĉiniti prvi biskup sjedinjenih biskupija – Matej Krtica. On će morati i katedralu s juţne strane poduprijeti
potpornim zidom, jer joj je već tada prijetilo urušavanje. Usp. Franjo HERMAN, Sjedinjenje biskupija bosansko-
Ďakovačke i srijemske. (Pretisak iz Bogoslovske smotre, br. 2 i 3, 1941. god.), Tisak Narodne Tiskare, Zagreb,
1941., str. 6.
128
U vanjskim se ţupama, koje su zajedno obuhvaćale oko 30 sela, prema Kanonskim vizitacijama iz 1753. god.,
vidi velika neimaština, jer je većina crkava i kapela drvenih, bez sakristije, oskudnih s crkvenim ruhom i posuĊem
itd. Usp. Matija PAVIĆ, Josip Antun Ĉolnić, biskup bosansko-Ċakovaĉki (1751-73.), str. 140.
129
Poimence to su: Augustin Štefanĉić (Rjeĉanin), Stjepan Sertić (iz Udbine), Antun Vlašić (od Slunja) i Đuro Pleše
(od Modruša). Prvi je imenovan ţupnikom u Đakovu, drugi u Semeljcima, treći u Piškorevcima, a ĉetvrti u Trnavi.
Usp. Isto, str. 124.
130
O školovanju dijecezanskog svećenstva tijekom stoljeća kako u raznim podruĉjima kraljevstva, tako i kod nas, s
posebnim naglaskom na Biskupijsko sjemenište u Đakovu (utemeljeno 1806.) usp. Osvrt na odgoj svećenstva
dijecezanskoga. (Govor Preĉ. g. kanonika i opata MATIJE PAVIĆA, rektora i prodirektora bisk. bogosl.
sjemeništa), u: GBBS, 42(1914)1, str. 5-11.
131
Usp. Matija PAVIĆ, Josip Antun Ĉolnić, biskup bosansko-Ċakovaĉki (1751-73.), str. 125; Milko CEPELIĆ,
Poviest sela Vuke, str. 234; Andrija ŠULJAK, 750. obljetnica Đakova - biskupskog grada. Novo raĊanje
kršćanskog Đakova, str. 75. Koliko je biskup bio naklonjen svojim podanicima, napose doseljenim Bosancima,
vidi se iz sljedećeg navoda: "Onima, koje je namjestio u Dragutinu, dade najprije pomoć u novcu i hrani, zatim im
pokloni zemljište da ga izkrĉe i za sebe obrade. Za prvih dvanajst godina bili su Dragutinci oprošćeni od svakoga
posla i rabote u gospoštini kao i od davanja desetine, dok se nisu podpuno smjestili, uredili kuće i zemlje svoje.
Naliĉno je išao na ruku novoselcima Vuke, Punitovaca, Beketinaca i Širokoga polja, obskrbiv ih pri dolazku svim
ţiveţem, opravom i davši im zemljište." Matija PAVIĆ, Josip Antun Ĉolnić, biskup bosansko-Ċakovaĉki (1751-
73.), str. 139
 34

Ĉolnić neprestano pokušava vratiti nazad oduzeto, ili barem dobiti odštetu, no ne uspijeva. 132
Tako će navedenih 8 ţupa, 7 u okviru biskupova vlastelinstva, a 1 pod Krajinom, doĉekati
ujedinjenje sa Srijemskom biskupijom 1773. god.

3. BISKUPIJA BOSANSKO-ĐAKOVAČKA I SRIJEMSKA

- OD SJEDINJENJA 1773. DO "RAZJEDINJENJA" 2008.

Za vrijeme Marije Terezije dolazi do reorganizacije crkvenog ustrojstva, tako da se osnivaju

nove biskupije, a dokidaju ili ujedinjuju stare. Kao rezultat te reforme, doći će i do sjedinjenja
Bosansko-Ċakovaĉke i Srijemske biskupije u jednu, a sa sjedištem u Đakovu. Još prije 1770.
god. poĉinje se ozbiljno razmišljati o ujedinjenju dviju biskupija, budući da su obje površinom
obuhvaćale relativno malo podruĉje, a uz to bi se beĉki dvor riješio tereta, jer je Srijemsku
biskupiju, koja nije imala dovoljno vlastitih sredstava, većim dijelom uzdrţavao car. 133 Osim
toga, Srijemska biskupija nakon Turaka nije uspjela više postići ĉetiri temeljna uvjeta koja bi je
ĉinila biskupijom u punom smislu rijeĉi: nije imala stolnu crkvu, nije imala kaptol, nije imala
sjemenište i nije imala biskupski dvor. Štoviše, ĉešće nije imala ni samog biskupa. Stoga je
Marija Terezija Svetoj Stolici predloţila njezino sjedinjenje s Bosansko-Ċakovaĉkom
biskupijom, a ova je to prihvatila.

Pregovori o sjedinjenju trajali su pune tri godine (1770.-1773.) i nisu tekli bez poteškoća. Prije
svega, bosanski biskup Ĉolnić nije odmah bio za sjedinjenje i prihvaćanje administracije u
Srijemu, jer je već zašao u ozbiljne godine, a u vremenima neimaštine kakva su bila, to mu je
ĉinilo samo dodatno opterećenje. 134 No, nakon što mu je bila razloţena narav sjedinjenja,
napokon je pristao, ali sjedinjenja nije doţivio jer je nešto prije njega umro. 135 Za sjedinjenje je

132
Tako je još 1752. god. traţio od kraljice da se Ĉepin, koji je od 1751. bio posjed ugarske komore, a kao filijala
ţupe BroĊanci potpadao pod Peĉušku biskupiju, pripoji njemu. Kako to nije uspio, isto je predlagao za Brestovac i
Veliku u Poţeškoj ţupaniji. Usp. Isto, str. 138. 170.
133
Usp. Andrija ŠULJAK, 750. obljetnica Đakova - biskupskog grada. Sjedinjenje Biskupija, u: VĐSB, 117(1989)5,
str. 97-98, ovdje: 97.
134
"Odvraćalo ga od toga više razloga. Crkve u Sriemu bile su u vrlo lošem stanju, prihodi slabi, a osim toga nije
sriemska dijeceza bila u neposrednom susjedstvu sa djakovaĉkom, nego se izmedju njih sterala biskupija peĉuvska.
Odkuda da kraj takvih neprilika nadje troška za crkve, ţupe i odgoj svećenstva!" Matija PAVIĆ, Josip Antun
Ĉolnić, biskup bosansko-Ċakovaĉki (1751-73.), str. 148. Usp. i Franjo HERMAN, Sjedinjenje biskupija bosansko-
Ďakovačke i srijemske, str. 17. Takav Ĉolnićev prvotni stav moţemo u potpunosti razumjeti, jer je i njemu jasno
kako je Srijemska biskupija u tom trenutku, izmeĊu ostaloga, veliki financijski teret kojega dvor ţeli skinuti sa
sebe i prebaciti na Ĉolnića.
135
Andrija Šuljak istiĉe kako je Ĉolnić molio da se sjedinjenje dogodi nakon njegove smrti, jer se sam osjećao
starim za upravljanje dvjema biskupijama, a uskoro nakon njegove smrti (17. veljaĉe 1773.) Marija Terezija
 35

bio i zagrebaĉki biskup Ivan Paksi, koji je još 1770. god. prešao sa stolice srijemskog biskupa na
stolicu zagrebaĉkog, a kao takav znao je dobro da se Srijemska biskupija moţe samo na taj naĉin
spasiti od ugasnuća. Od njegova je naime odlaska biskupska stolica u Srijemu upraţnjena, pa se
nitko ne moţe ni zauzeti za njezine interese. No, ni on nije doţivio sjedinjenje jer je umro u
Varaţdinu 1772. god. 136 Sjedinjenju su se oštro protivili peĉuški biskup Klima i kaloĉki
metropolita Baćani, a predlagali su da se jedan njihov dio pripoji Kaloĉi, a drugi Peĉuhu, no na
taj se prijedlog na sreću nisu obazirali ni u Rimu, ni u Beĉu. Rimu je naime bilo vaţno saĉuvati
naslov slavne Srijemske biskupije, a Beĉu je pogodovalo sjedinjenje s Bosansko-Ċakovaĉkom
biskupijom, jer će tako smanjiti maĊarski utjecaj u monarhiji. 137

Napokon je papa Klement XIV. izdao breve Universi orbis 9. srpnja 1773. god., kojim se
sjedinjuju Srijemska i Bosanska ili Đakovaĉka biskupija. 138 Prema breveu, sjedinjenje je
jednakopravno i trajno, odnosno dvije biskupije ostaju samostalne i odijeljene, i to ne samo sada
u Kaloĉkoj crkvenoj pokrajini, nego zauvijek. 139 Vanjski će pak oblik sjedinjenja biti vidljiv u
jednom biskupu koji nosi naslov obiju biskupija - ordinarius (episcopus) bosnensis seu
diacovensis et sirmiensis, te u zajedniĉkoj imovini. 140

imenuje (već 22. oţujka) novoga biskupa, Mateja Franju Krticu, i tako provodi svoju namisao u djelo. Usp.
Andrija ŠULJAK, 750. obljetnica Đakova - biskupskog grada. Novo raĊanje kršćanskog Đakova, str. 75; ISTI,
750. obljetnica Đakova - biskupskog grada. Sjedinjenje Biskupija, str. 98.
136
Više o biskupu Paksiju usp. Matija PAVIĆ, Biskupija sriemska (1699-1773), str. 144.
137
Usp. Andrija ŠULJAK, 750. obljetnica Đakova - biskupskog grada. Sjedinjenje Biskupija, str. 97; Franjo
Emanuel HOŠKO, Biskupi Nikola Đivović, Ivan Paxy i Matej Krtica u povijesti slavonsko-podunavskih
franjevaca, str. 297-298.
138
Obiĉno se u literaturi navodi kako je papa izdao bulu, no on je zakon sjedinjenja proglasio putem brevea. Usp.
Franjo HERMAN, Sjedinjenje biskupija bosansko-Ďakovačke i srijemske, str. 3; Marin SRAKIĆ, nadbiskup i
metropolit Ċakovaĉko-osjeĉki, Pastirska poslanica prigodom ponovne uspostave Srijemske biskupije te uzdignuća
Đakovačko-osječke nadbiskupije i osnivanje Đakovačko-osječke crkvene pokrajine, Nadbiskupski ordinarijat u
Đakovu, Đakovo, 2008., str. 5. Iako je sluţbeni naziv biskupije bio: Bosansko-srijemska biskupija sa sjedištem u
Đakovu, ona se nije redovito pod tim imenom spominjala ĉak ni u sluţbenim dokumentima, nego se koristilo više
inaĉica, tako da ćemo si i mi, radi jednostavnosti, u daljnjem tekstu pruţiti takvu slobodu.
139
Kao što je već navedeno, obje su biskupije pod Kaloĉkom metropolijom još od 13. st., a tako će i ostati do
uzdignuća Zagrebaĉke biskupije na razinu metropolije i osnivanja Hrvatsko-slavonske crkvene pokrajine, bulom
pape Pija IX. Ubi primum placuit, 11. prosinca 1852. Usp. Franjo HERMAN, Sjedinjenje biskupija bosansko-
Ďakovačke i srijemske, str. 9; Ferdo ŠIŠIĆ, Kako je postala nadbiskupija zagrebačka, Zagreb, 1938., str. 16;
Andrija ŠULJAK, Josip Juraj Strossmayer, duhovni pastir svoje biskupije, str. 164.
140
Više o svemu tome usp. Franjo HERMAN, Sjedinjenje biskupija bosansko-Ďakovačke i srijemske. Uskoro dolazi
i do utemeljenja stolnog kaptola u Đakovu, a za uzdrţavanje mu je odreĊena prepozitura sv. Petra u Kaptolu, do
tada u posjedu srijemskih biskupa, kao i polovina crkvene desetine vlastele u Retfali, Sarvašu, Erdutu, Vukovaru,
Nuštru i Gabošu. Za biskupa Kritice je utemeljeno 6 kanoniĉkih mjesta, a za njegova nasljednika biskupa Antuna
Mandića, još dva. Više o tome usp. (Matija PAVIĆ - Milko CEPELIĆ), Josip Juraj Strossmayer, biskup bosansko-
djakovački i sriemski., str. 6-7 i 12-13. 1870-tih godina će posjed u Kaptolu, zbog lošeg poslovanja, biti prodan.
Usp. Andrija ŠULJAK, Crkveno stanje sredinom 19. stoljeća u Bosanskoj ili Đakovaĉkoj i Srijemskoj biskupiji,
str. 152.; Marin SRAKIĆ, Prijenos sjedišta Đakovaĉke i Srijemske biskupije iz Đakova u Osijek, u: Diacovensia.
Teološki prilozi, 1(1993.)1, str. 159-164, ovdje: 162.
 36

Obje su biskupije u vrijeme sjedinjenja imale tek 16 ţupa, 8 u Bosansko-Ċakovaĉkoj i 8 u

Srijemskoj biskupiji. U podruĉju prve to su sljedeće: Đakovo, Gorjani, Vrpolje, Vrbica,
Semeljci, Piškorevci, Trnava i Punitovci, a u podruĉju druge ove: Ilok, Zemun, Mitrovica,
Karlovci, Kamenica, Ruma, Slankamen i Sot. 141 MeĊutim izmeĊu dviju sjedinjenih biskupija i
dalje se prostirala Peĉuška biskupija, a gradovi Petrovaradin i Osijek su i dalje bili pod
jurisdikcijom ostrogonskog primasa, što je dakako predstavljalo veliki problem. 142 Stoga je
najprije papa Pio VI., na prijedlog Marije Terezije, donio konstituciju Inscrutabili divinae
Providentiae (13. svibnja 1776.), kojom se Osijek (s Aljmašem) i Petrovaradin pripajaju
sjedinjenim biskupijama. 143

Kako ne bi biskup, idući iz jednog dijela biskupije u drugi, morao prolaziti preko tuĊe biskupije,
trebalo je izvršiti izuzimanje nekih ţupa ispod jurisdikcije peĉuškog biskupa i pripojiti ih
bosanskom ili srijemskom. Sliĉno je bilo i s nekim ţupama Zagrebaĉke biskupije, koje su od
svog sjedišta bitno udaljene, a nalaze se u blizini Đakova i Ċakovaĉki biskup ih administrira. To
je razgraniĉenje uĉinio isti papa 8. kolovoza 1780. god. bulom Iterata personarum, pripojivši
sjedinjenim biskupijama 21 ţupu Peĉuške biskupije i 10 ţupa Zagrebaĉke biskupije, ali opet bez
preciziranja koje ţupe pripadaju jednoj, a koje drugoj biskupiji.

141
Većina se autora razilazi u broju ţupa koje su postojale u vrijeme sjedinjenja, pa se tako npr. spominje brojka od
8, 12, 14, 16, 17, 18 i više ţupa, ali nitko izrijekom ne nabraja koje su to ţupe. S obzirom na povijesni pregled
dviju biskupija koji smo iznijeli, osim ukoliko nismo nešto previdjeli, zakljuĉujemo kako je toĉan broj od 16 ţupa,
koje spominje Matija Pavić, a preuzima od njega Franjo Herman, iako ni oni ne navode koje su to ţupe. Iako
obiĉno šematizmi navode kako je ţupa Golubinci osnovana 1771. god., sedisvakancija toga vremena upućuje na
ĉinjenicu kako je ona tada bila samo uprava. Sliĉno se odnosi i na još jedno ili drugo mjesto.
142
Kratak povijesni pregled Ostrogonske biskupije vidi: Hrvoje PETRIĆ, Ostrogon (Esztergom) - kraljevska
prijestolnica na Dunavu, u: http://povijest.net/index.php/Putopisi/Ostrogon-Esztergom-kraljevska-prijestolnica-na-
Dunavu.html (4. 4. 2007.).
143
Već je reĉeno kako su obje ţupe podigli poĉetkom 18. st. isusovci uz pomoć ostrogonskog primasa Kolonića i
podvrgli ih njegovoj jurisdikciji, a ovom novom izuzimanju pogodovala je ĉinjenica da je isusovaĉki red
privremeno ukinut 1773. god. Zanimljivo je primijetiti kako su prema zakonu sjedinjenja obje biskupije odvojene
toĉno odreĊenim granicama, ali to se nije u potpunosti poštivalo. Naime, oba su grada, Osijek i Petrovaradin,
pripojena pod jedno objema sjedinjenim biskupijama, a po njihovim prirodnim granicama trebalo bi da
Petrovaradin bude pripojen Srijemskoj, a Osijek Bosansko-Ċakovaĉkoj biskupiji. Više o tome usp. Franjo
HERMAN, Sjedinjenje biskupija bosansko-Ďakovačke i srijemske, str. 21-22. Ipak, skrećemo pozornost kako je
Petrovaradin moţda pripojen sjedinjenim biskupijama 1773. god., kako navodi Sršan, a ne 1776. kako navodi
Herman, jer je te godine ukinut isusovaĉki red i po naravi situacije nema nositelja ţupe. No, kako je dokumentacija
o Petrovaradinu priliĉno nedostupna, a ono što je dostupno podosta konfuzno, ostajemo samo na insinuacijama.
Usp. Stjepan SRŠAN (ur.), Visitationes Canonicae. Osijek i okolica, V, Drţavni arhiv u Osijeku - Biskupija
Đakovaĉka i Srijemska, Osijek, 2007., npr. karta na str. (0-1). Već 1777. god. Petrovaradin ima tri ţupe. Usp.
Đakovački šematizam iz 1886., str. 63-64.
 37

Od Peĉuške su biskupije, prema navedenoj buli, oduzete sljedeće ţupe: 1. Tovarnik, 2.

Kukujevci,144 3. Jankovci, 4. Lovas, 5. Nuštar, 6. Šarengrad, 7. Sotin, 8. Tordinci, 9. Vukovar,
10. Erdut, 11. Tenje, 12. Retfala, 13. Vinkovci, 14. Ivankovo, 15. Cerna, 16. Ţupanja, 17. Otok,
18. Nijemci, 19. Drenovci, 20. Raĉinovci i 21. Morović. 145 Od Zagrebaĉke biskupije je otkinut
brodski okrug, odnosno pripojene su naredne ţupe: 1. Šamac, 2. Kopanica, 3. Svilaj, 4. Garĉin,
5. Brod, 6. Podcrkavlje, 7. Vrhovina, 8. Podvinje, 9. Sibinj i 10. Odvorci. 146 Nakon tog
razgraniĉenja, još su uvijek u sastavu Peĉuške biskupije ostale ţupe u Valpovštini,
Donjomiholjaĉkom dekanatu i juţnoj Baranji, a to će tako ostati do kraja Prvog svjetskog rata,
štoviše i dalje. 147 Primopredaja navedenog teritorija bila je u srpnju 1781. god. 148 Time je
zapoĉelo bespovratno stapanje granica, u kojem je Srijemska biskupija pomalo gubila svoj
identitet. Bududući da nije imala vlastite stolne crkve, sjemeništa ni kaptola, to je itekako
pridonijelo njezinu svojevrsnom utapanju u Bosansko-Ċakovaĉku biskupiju. Od prvotne
jednakopravnosti praktiĉki je ostao samo naslov.

Iste godine prvi biskup sjedinjenih biskupija Matej Krtica, dijeli biskupiju na dva arhiĊakonata:
katedralni i srijemski. Katedralni se arhiĊakonat sastojao od Ċakovaĉkog, osjeĉkog, brodskog i

144
Kao što je već reĉeno, Kukujevci su u predturskom razdoblju pripadali Peĉuškoj biskupiji, a Morovićkom
arhiĊakonatu, a nakon osloboĊenja od Turaka do listopada 1738. god. Srijemskoj biskupiji, kada ih je silovitim
načinom peĉuški svećenik pripojio sebi (odnosno vratio). S razgraniĉenjem ţupa iz 1780. oni se opet vraćaju u
sklop Srijemske, odnosno Đakovaĉke i Srijemske biskupije. Usp. Matija PAVIĆ, Biskupija sriemska (1699-1773),
str. 145.
145
Usp. Franjo HERMAN, Sjedinjenje biskupija bosansko-Ďakovačke i srijemske, str. 23. Autor navodi kako M.
Pavić ima nepotpuni popis ţupa, odnosno kako on navodi 17 ţupa koje su izuzete ispod vlasti peĉuškog biskupa, a
tu nisu uvršteni Kukujevci, Erdut, Tenje i Retfala. Usp. Matija PAVIĆ, Biskupijsko sjemenište u Đakovu 1806.-
1906., str. 38; (Matija PAVIĆ - Milko CEPELIĆ), Josip Juraj Strossmayer, biskup bosansko-djakovački i sriemski,
str. 8-9. I drugi će autori, vjerojatno se oslanjajući na Pavića, navoditi brojku od 17 ţupa. Usp. npr. Đakovo 1239-
1989. - 750 godina, Glavni odbor za proslavu 750-e obljetnice grada Đakova, Đakovo 1989., str. 26; Stjepan
SRŠAN, Popis slavonskih ţupa i škola Peĉuške biskupije godine 1776., u: Diacovensia. Teološki prilozi, 1(1993)1,
str. 142-158, ovdje: 143; Marin SRAKIĆ, Pastirska poslanica prigodom ponovne uspostave..., str. 6.
146
Prema Paviću, uz ţupe Zagrebaĉke nadbiskupije bilo je 55 filijala i 30.000 katolika, a uz ţupe Peĉuške biskupije
80 filijala i preko 27.000 katolika. Usp. Matija PAVIĆ, Biskupijsko sjemenište u Đakovu 1806.-1906., str. 38.
147
Ipak, gornjem popisu treba dodati još i predio Kravice, u blizini Retfale, a na samoj granici dviju biskupija, za
koji su peĉuški i Ċakovaĉko-srijemski biskupi vodili spor, a konaĉno ih je 1782. god. peĉuški biskup ustupio
Ċakovaĉkom i srijemskom. Usp. Protocollum Actorum Episcopalium ab anno 1773.-1804., koji se ĉuva u
Nadbiskupijskom arhivu u Đakovu, str. 454; (Matija PAVIĆ - Milko CEPELIĆ), Josip Juraj Strossmayer, biskup
bosansko-djakovački i sriemski, str. 9; Dragutin TRUX, Razgraniĉenje Đakovaĉke i Peĉuvske Biskupije 1780.
godine, str. 107-108. O vjerskom ţivotu u preostalim podruĉjima pod Peĉuhom usp. Stjepan SRŠAN (ur.),
Visitationes canonicae. Baranja (1729.-1810.), I, Drţavni arhiv u Osijeku - Biskupija Đakovaĉka i Srijemska,
Osijek, 2003.; ISTI (ur.), Visitationes canonicae. Valpovačko-miholjačko područje (1730.-1830.), III, Drţavni
arhiv u Osijeku - Biskupija Đakovaĉka i Srijemska, Osijek, 2005.; Dubravka BOŢIĆ-BOGOVIĆ - Mario JAGER,
Vjerski ţivot katolika u juţnobaranjskom dijelu Peĉuške biskupije u 18. stoljeću na temelju podataka kanonskih
vizitacija, u: Godišnjak Ogranka Matice hrvatske Beli Manastir, sv. 4 (2007), Beli Manastir, 2007., str. 63-76.
148
Više o tome usp. Dragutin TRUX, Razgraniĉenje Đakovaĉke i Peĉuvske Biskupije 1780. godine, str. 103-108.
 38

vinkovaĉkog dekanata, a srijemski od petrovaradinskog, tovarniĉkog i mitrovaĉkog.149 Uskoro će

biskup Krtica utemeljiti još neke nove ţupe, a druge dokinuti, dok će 1800. god. brodski dekanat
podijeliti na brodski i kopaniĉki. 150 Njegov nasljednik na biskupskoj stolici, Antun Mandić
(1806.-1815.), posebno znaĉajan po utemeljenju biskupijskog sjemeništa 1806. god., 151 provodi
1807./08. god. novu reorganizaciju biskupije, odnosno katedralni arhiĊakonat dijeli na katedralni
i brodski, a dokida srijemski arhiĊakonat, te umjesto njega utemeljuje arhiĊakonat gornjeg i
donjeg Srijema. Katedralni je arhiĊakonat ukupno imao 22 ţupe, a dijelio se na tri dekanata:
Ċakovaĉki, osjeĉki i kopaniĉki. U brodski su arhiĊakonat, osim onih ţupa koje su ranije ĉinile
brodski dekanat, ušle i neke novoosnovane ţupe. ArhiĊakonat gornjeg Srijema se sastojao od
vinkovaĉkog, ţupanjskog i tovarniĉkog dekanata, a arhiĊakonat donjeg Srijema od
petrovaradinskog, mitrovaĉkog, zemunskog, te od 1811. god. i posavskog dekanata. U tom
novom preustroju dolazi i do novih zaokruţenja dekanata, a to se posebno odnosi na
petrovaradinski, tovarniĉki i vinkovaĉki.

Naredni će se biskupi bitno zaloţiti u pogledu pastoralnog djelovanja u biskupiji, nastojeći

provoditi kanonske vizitacije, izdavati razne pastoralne naputke i uopće organizirati ţivot, a u
tom će vremenu biti utemeljeno i nekoliko novih ţupa. Tako biskup Mirko Rafaj (1816.-30.)
utemeljuje 1817. god. ţupu Irig, a 1818. ţupu Štitar. U vrijeme biskupa Pavla Suĉića (1831.-34.)
biva utemeljena ţupa Trnjani (1833.), a dotadašnja ţupa Vrhovina postaje njezina filijala.
Moguće je da u to vrijeme i ţupa Dubovik postaje filijala ţupi Podcrkavlje. Biskup Josip
Kuković (1834.-49.) utemeljuje 1835. ţupu InĊiju, a 1845. Putince. 152 Biskup Josip Juraj

149
Podjela je izgledala ovako: I. KATEDRALNI ARHIĐAKONAT: a) Đakovaĉki dekanat je imao 8 ţupa: Đakovo,
Gorjani, Punitovci, Semeljci, Vrbica, Piškorevci, Trnava i Vrpolje. b) Osjeĉki dekanat je imao 3 ţupe u Osijeku, te
4 administrature: Aljmaš, Dalj, Erdut i Sarvaš. c) Brodski dekanat je imao 10 ţupa: Brod, Šamac, Kopanica, Svilaj,
Garĉin, Vrhovine, Podvinje, Dubovik, Sibinj i Odvorci. d) Vinkovaĉki okrug je imao takoĊer 10 ţupa: Vinkovci,
Ivankovo, Cerna, Ţupanja, Otok, Nijemci, Nuštar, Tordinci, Jankovci i Vukovar. II. SRIJEMSKI
ARHIĐAKONAT: a) Petrovaradinski dekanat je imao 5 ţupa: tri u Petrovaradinu, u Karlovcima, Kamenici i jednu
upravu u Ĉereviću. b) Tovarniĉki dekanat je imao 7 ţupa: Tovarnik, Sotin, Lovas, Šarengrad, Kukujevci, Sot i
Ilok. c) Mitrovaĉki dekanat je imao 7 ţupa: Mitrovica, Drenovci, Raĉinovci, Morović, Zemun Slankamen i Ruma,
zatim misije Nikinci i Hrtkovci, te uprave Golubinci i Banovci.
150
Za njegove su jurisdikcije, uz dvije nove petrovaradinske ţupe, utemeljene i sljedeće: Levanjska Varoš, Drenje,
Babina Greda (Šamac postaje njezina filijala), Gundinci, Sikirevci, Klakarje, Kaniţa, Slobodnica, Bošnjaci,
Retkovci, Gradište, Privlaka, Komletinci, Lipovac, te Novak, Andrijevci i Oprisavci. TakoĊer i Hrtkovci prestaju
biti misijsko podruĉje i bivaju proglašeni ţupom, dok Novi Banovci postaju ekspozitura. Usp. (Matija PAVIĆ -
Milko CEPELIĆ), Josip Juraj Strossmayer, biskup bosansko-djakovački i sriemski, str. 9-10.
151
Više o tome usp. Matija PAVIĆ, Biskupijsko sjemenište u Djakovu (1806.-1906.), te niz ĉlanaka u: Diacovensia.
Teološki prilozi, 4(1996)1, str. 7-254.
152
Biskup Mirko Rafaj ostao je posebno poznat po prvoj biskupijskoj karti, koju je dao napraviti 1827. god., te što je
dao konaĉan izgled Biskupskom domu. Biskup Suĉić je pak ostao u sjećanju po blagoj naravi i po zvonu
 39

Strossmayer (1849.-1905.), utemeljuje ili obnavlja ţupe: Strošinci (1857.), Novi Slankamen
(1862.), Erdevik (1865.), Ĉalma (1869.), Stari Mikanovci (1869.), Slakovci (1876.) i Kamenica
(1878.). 153 Za njegova biskupovanja Biskupija ima ukupno 90 ţupa, a sve ih je više puta
kanonski vizitirao. 154

U vrijeme biskupa Antuna Akšamovića (1920.-1951.), dolazi i do svojevrsnog novog proširenja

granica biskupije. 155 Naime, nakon raspada Austro-Ugarske 1918. god., juţni dio Baranje dolazi
u sastav nove drţave Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, pa će Sveta Stolica, u sporazumu s
Vladom u Beogradu, donijeti odluku prema kojoj će od 1. prosinca 1923. god. 16 ţupa u Baranji
i 13 ţupa u sjevernoj Slavoniji, koje su se do tada nalazile u sklopu Peĉuške biskupije, tada
156
postati apostolska administratura Ċakovaĉko-srijemskoga biskupa. To je podruĉje bilo

posvećenom sv. Pavlu, sada glavnom katedralnom zvonu, kojega je dao saliti. Biskup Kuković je bio vrlo naklon
mladom Strossmayeru, te ga je predloţio za svoga nasljednika, a sam je odustao od upravljanja biskupijom. Poslije
Strossmayera na biskupsku stolicu dolazi Ivan Krapac (1910.-1916.), graditelj novoga sjemeništa.
153
Biskup Strossmayer se svojim djelovanjem posebno istiĉe iznad ostalih biskupa, a kako je o njemu mnogo
pisano, ovdje samo donosimo najznaĉajnije reference: izgradio je velebnu katedralu (1866.-1882.), utemeljio
djeĉaĉko sjemenište u Osijeku (1899.), utemeljio Glasnik Biskupija Bosanke i Srijemske (1873.; danas Vjesnik
Đakovačko-osječke nadbiskupije i Srijemske biskupije), doveo sestre sv. Kriţa iz Švicarske (1868.), otvorio
biskupijsku tiskaru (1880.), izgradio mnoge crkve i svetišta po biskupiji, vodio stalnu brigu oko biskupijskog
sjemeništa, sudjelovao i imao "zapaţenu" ulogu na Prvom vatikanskom saboru (1869.-70.), radio na preporodu
svih slavenskih naroda, te se u tom smislu i posebno zauzeo za obnovu ćirilo-metodske baštine, pomagao je
katolike i franjevce u Bosni (koji su se od 1853.-1876. i školovali u Đakovu), spasio je hrvatski Gostinjac i Kaptol
sv. Jeronima u Rimu i pridonio da se on pretvori u nacionalni zavod za poslijediplomski studij hrvatskih svećenika,
bio je apostolski administrator za Katoliĉku crkvu u Srbiji (1851.-1857.), posredovao je pri sklapanju konkordata
Svete Stolice s Crnom Gorom (1886.), bio je duhovni voĊa Narodne stranke, utemeljio je Jugoslavensku
akademiju znanosti i umjetnosti (1867.; danas HAZU), pridonio je otvaranju modernog Hrvatskog sveuĉilišta
(1874.), otvorio Galeriju slika (1884.), bio je pokretaĉ mnogih gospodarskih i kulturnih pothvata itd. TakoĊer, valja
ponoviti da je za biskupa Strossmayera, toĉnije 1852. godine, Đakovaĉka i Srijemska biskupija prestala biti
sufraganska Kaloĉkoj nadbiskupiji, te da je ušla u sastav Hrvatsko-slavonske crkvene pokrajine sa sjedištem u
Zagrebu. O Strossmayeru pod raznim vidovima usp. bogatu literaturu u:
http://knjiznica.hazu.hr/WebCGI.exe?Tip=traziJ&.srchfield=7&searchdata=700%3A003385%20or%20701%3A00
3385%20or%20702%3A003385%20or%20600%3A003385&Exact=NotE&SelBase=1&NaslovSF=%20Strossmay
er,%20Josip%20Juraj. Posebno istiĉemo, gledano iz Ďakovačke perspektive, pisanje dr. Andrije Šuljaka.
154
Detaljan pregled usp. (Matija PAVIĆ - Milko CEPELIĆ), Josip Juraj Strossmayer, biskup bosansko-djakovački i
sriemski, str. 169-171.
155
Više o njemu usp. Miroslav AKMADŢA - Margareta MATIJEVIĆ, Odnos biskupa Antuna Akšamovića prema
komunistiĉkoj vlasti, u: Časopis za suvremenu povijest, 38(2006)2, str. 433-456. Ovdje istiĉemo samo kako je
biskup Akšamović zajedno sa zagrebaĉkim nadbiskupom Antunom Bauerom podigao veliko djeĉaĉko sjemenište
na Šalati, kao i da je obnovio katedralu, nakon što je ona u poţaru 1933. godine bitno oštećena. O tome usp. Antun
JARM, Đakovaĉka katedrala, poţar i obnova 1933-1937, u: Diacovensia. Teološki prilozi, 1(1993)1, str. 165-181.
O Ċakovaĉkoj katedrali usp. Antun JARM - Andrija ŠULJAK, Đakovo - biskupski grad, Biskupski ordinarijat
Đakovo, Đakovo, 2008.; Antun JARM (prir.), Katedrala u Đakovu, Biskupski ordinarijat Đakovo, Đakovo, 1988.;
Stolna crkva u Đakovu, U slavu pedesetgodišnjeg biskupovanja svoga pokrovitelja Josipa Jurja Strossmayera
izdala Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti u Zagrebu.
156
Usp. Antonius AKŠAMOVIĆ, Okruţnica svećenstvu Baranje i sjeverne Slavonije, br. 3./1923. Ap. adm.: Dei et
Apostolicae Sedis gratia episcopus Bosniensis et Sirmiensis seu Diacovensis, administrator apostolicus Baraniae et
Slavoniae septentrionalis, u: GBBS, 51(1923)22, str. 173-174; Antun AKŠAMOVIĆ, Okruţnica svim vjernicima,
 40

podijeljeno na ĉetiri dekanata: donjomiholjaĉki, valpovaĉki, dekanat Branjin Vrh i dardanski

dekanat.157 Tek će za biskupa Stjepana Bäuerleina, dekretom Kongregacije za biskupe od 30.
listopada 1971. god., i te ţupe biti u punom smislu rijeĉi ukorporirane u Bosansku ili Đakovaĉku
i Srijemsku biskupiju. 158 Time je Đakovaĉka i Srijemska biskupija zaokruţila svoj teritorij, na
ukupno 11.286km2, koji će takvim ostati do 2008. god. 159 Osim manje-više poznatih okolnosti
crkvenoga djelovanja u vremenu komunizma za vrijeme biskupa Stjepana Bäuerleina i Ćirila
Kosa,160 valja istaknuti kako je Biskupija rješenjem Kongregacije za biskupe od 18. 11. 1963., a
na molbu biskupa Stjepana Baüerleina, promijenila dotadašnji naziv Bosansko-srijemska
biskupija sa sjedištem u Đakovu u: Đakovačka ili Bosanska i Srijemska biskupija. 161

Posebno valja istaknuti i domovinski rat 1991. god. i njegove posljedice. Naime, kako su bile
zatvorene granice izmeĊu Republike Hrvatske i tadašnje Jugoslavije, komunikacija izmeĊu
Ċakovaĉkog i srijemskog dijela biskupije gotovo da je bila u potpunosti onemogućena. Zbog
takvih okolnosti, biskup Kos je traţio od Svete Stolice da mu, uz biskupa Marina Srakića,
zareĊena 24. oţujka 1990., imenuje još jednog pomoćnog biskupa, koji bi se brinuo za srijemski
dio biskupije i ondje boravio. Tako je Sveta Stolica 5. srpnja 1996. god. imenovala mons. Đuru
Gašparovića pomoćnim biskupom, a 1. listopada 1999. i generalnim vikarom za Srijem, s

br. 4./1923. Ap. adm.: Po milosti Boţjoj i odluci Apostolske Stolice biskup Bosanski i Srijemski ili Djakovaĉki,
apostolski administrator za Baranju i sjevernu Slavoniju, u: Isto, str. 174-175.
157
Prema Općem šematizmu Katoličke crkve u Jugoslaviji iz 1938. god., u sklopu donjo-miholjaĉkog dekanata tada
su bile sljedeće ţupe: Donji Miholjac, Marjanci, Podravski Podgajci, Radikovci, Šljivoševci, Veliškovci i Viljevo,
u sklopu Valpovaĉkog dekanata: Bizovac, BroĊanci, Ĉepin, Harkanovci, Petrijevci i Valpovo, u sklopu dekanata
Branjin Vrh: Batina, Beli Manastir, Branjina, Branjin Vrh, Draţ, Duboševica, Popovac i Topolje, a u dardanskom
dekanatu: Bilje, Ĉeminac, Darda, Kneţevi Vinogradi, Luĉ, Petlovac, Torjanci i Zmajevac. Usp. i Franjo PERĈIĆ,
Nove granice izmeĊu peĉuške i naše biskupije, u: GBBS, 50(1922)15, str. 121-123.
158
Usp. Okruţnice: Pripojenje Apostolske administrature Đakovaĉkoj ili Bosanskoj i Srijemskoj biskupiji, br.
500/1972 i Pripojenje Apostolske administrature Sjeverne Slavonije i Baranje Đakovaĉkoj ili Bosanskoj i
Srijemskoj biskupiji, br. 500/1972-ad.
159
U 20. su st. ukupno utemeljene 62 ţupe, a od toga u vremenu izmeĊu 1961. i 2000. god. ĉak 46.
160
Usp. npr. Miroslav AKMADŢA, Pastirsko pismo katoliĉkih biskupa Jugoslavije od 20. rujna 1945. i crkveno-
drţavni odnosi, u: Tkalčić, 6(2002)6, str. 139-190. Marin SRAKIĆ, "U ime naroda!", Proces protiv profesora,
svećenika i bogoslova Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu 1959. - 1960., u: Diacovensia. Teološki prilozi,
2(1994)1, str. 23-57. Valja istaknuti kako je još na temelju prijedloga Stjepana Bäuerleina, tadašnjeg prefekta
Bogoslovnog sjemeništa, biskup Akšamović 20. svibnja 1946. god. utemeljio Pastoralni institut za duhovnu
obnovu i izgradnju biskupije, koji se sastojao od osam odbora, a Odbor za katehizaciju i propovijedanje 1957. god.
biskup Bäuerlein će pretvoriti u DI-KAT-UR, odnosno Dijecezanski katehetski ured, koji će u narednim
desetljećima imati iznimnu ulogu u katehizaciji. Usp. Marko JERKOVIĆ, Školski vjeronauk u Hrvatskoj nakon
drugoga svjetskog rata (1945-1952), u: Diacovensia. Teološki prilozi, 1(1993)1, str. 92-107, ovdje: 102.
161
Usp. Acta Apostolicae Sedes, 56(1964)4, str. 269; Okruţnica br. 2246/1963., u: Obavijesti i okruţnice biskupskog
ordinarijata u Đakovu, O-VI-1963., str. 137-138. Iako je biskup Bäuerlein, iz razumljivih razloga višestoljetne
nepovezanosti, molio da se izostavi naziv bosanska, Sveta Stolica to nije uvaţila. To će biti uĉinjeno tek 2008.
god.
 41

posebnim ovlastima. 162 No, i dalje je upravljanje biskupijom ostalo oteţano, a kako bi se ono
ublaţilo, biskup Srakić, koji je preuzeo sluţbu dijecezanskoga biskupa 6. veljaĉe 1997.,
zapoĉinje mnogostruke razgovore i pregovore oko ponovne uspostave Srijemske biskupije. 163
Bez sumnje, u tome će znaĉajnu ulogu imati i drugi njegov pomoćni biskup, Đuro Hranić,
zareĊen za biskupa 22. rujna 2001. god.

S obzirom pak na crkveno ustrojstvo toga vremena, Biskupija je bila podijeljena na 16 dekanata,
s ukupno 178 ţupa, u kojima je bilo nešto manje od 500.000 katolika. 164 2004. godine dolazi do
novog preustroja s obzirom na dekanate. Tako se dotadašnji osjeĉki dekanat dijeli na osjeĉki
istoĉni, osjeĉki zapadni i ĉepinski dekanat, utemeljuje se novi garĉinski dekanat, a vrbanjski
mijenja ime u drenovaĉki, jednako kao i tovarniĉki u vukovarski. 165 Takva je podjela Biskupije
ostala sve do "razjedinjenja" sjedinjenih biskupija. Naime, papa Bendikt XVI. je 18. lipnja 2008.
god. ponovno uspostavio Srijemsku biskupiju, a njezinim biskupom imenovao dotadašnjeg
pomoćnog biskupa Đuru Gašparovića, koji od tada postaje ĉlan MeĊunarodne biskupske
konferencije sv. Ćirila i Metoda, a ne više Hrvatske biskupske konferencije. 166 Istovremeno,
uspostavio je Đakovaĉko-osjeĉku crkvenu pokrajinu, u ĉiji su sastav ušle Đakovaĉko-osjeĉka
nadbiskupija sa sufraganskim biskupijama Srijemskom i Poţeškom, s ukupno oko 850.000
vjernika katolika. 167 Time je nadbiskupiji dokinuo naslov bosanska i dodao osječka, a njezinim

162
Koliko mu je kao biskupu bilo oteţano djelovanje ilustrira i podatak da svojevremeno nije mogao, kao vojni
obveznik, napustiti SRJ. Usp. npr. Vlasti SRJ ne puštaju pomoćnog biskupa Đuru Gašparovića jer ga smatraju
vojnim obveznikom, u: Jutarnji list (online), 9. travnja 1999.
163
Više o okolnostima koje su vodile biskupa Srakića takvoj odluci usp. Marin SRAKIĆ, Pastirska poslanica..., str.
7-9.
164
Usp. Antun JARM (prir.), Šematizam 1999./2000., Biskupija Đakovaĉka ili Bosanska i Srijemska, Đakovo, 2000.
Dekanati su sljedeći: baranjski, donjomiholjaĉki, Ċakovaĉki, osjeĉki, otoĉki, petrovaradinski, sibinjski,
slavonskobrodski, srijemskomitrovaĉki, tovarniĉki, valpovaĉki, velikopaniĉki, vinkovaĉki, vrbanjski, zemunski i
ţupanjski.
165
Usp. Dekret Biskupskog ordinarijata u Đakovu od 21. rujna 2004., br. 1432/2004., u: VĐSB, 132(2004)9, str.
694; Dekani - imenovanja. Okruţnica, br. 1433/2004-ad, od 15. studenoga 2004., u: Isto, 132(2004)11, str. 892.
166
Donosimo izvadak iz papinskog dokumenta: "OdreĊujemo, da se od Đakovaĉke i bosanske biskupije u cijelosti
odijeli teritorij drevne Srijemske biskupije, ĉije će granice na sjeveru, istoku i jugu biti rijeke Dunav i Sava, dok će
na zapadu biti one iste granice koje dijele drţave, Hrvatsku i Srbiju. OdreĊujemo da ovoj, ponovno uspostavljenoj
biskupiji sjedište bude u gradu Srijemskoj Mitrovici i u njoj, konkatedralu-manju baziliku, posvećenu Bogu a na
ĉast sv. Dimitrija-Ċakona i muĉenika, uzdiţemo na stupanj i dostojanstvo katedralne crkve sa svim pravima i
privilegijima koji iz toga proizilaze. U istoj katedralnoj crkvi neka se prema Zakonu osnuje katoliĉki kaptol.
Srijemsku biskupiju odreĊujemo kao sufragan novoosnovanoj metropolitanskoj pokrajini i nadbiskupiji
Đakovaĉko-osjeĉkoj… Postupak neka se regulira prema kanonskim zakonima, stupa na snagu odmah, bez obzira
ima li tko protiv. U Rimu, kod Svetog Petra, 18. lipnja 2008., ĉetvrte godine našeg pontifikata." Navod donesen
prema: Slavko ŢEBIĆ, Ponovna uspostava drevne Srijemske biskupije, u: Hrvatska riječ. Informativno-politički
tjednik (online), od 31. listopada 2008.
 42

prvim nadbiskupom metropolitom imenovao Marina Srakića. 168 Sve su te promjene uvjetovane
novim pastoralnim potrebama, u kojima se vodi raĉuna o povezanosti kako meĊu sufraganskim
biskupijama, tako i biskupijama drugih crkvenih pokrajina. Posebno valja uoĉiti kako
Đakovaĉko-osjeĉka nadbiskupija i Srijemska biskupija i nadalje ostaju povezane, ne samo s
obzirom na ĉinjenicu da pripadaju istoj crkvenoj pokrajini i jer su potpisale Konvenciju kojom se
ureĊuju odreĊena vaţna pitanja, nego i tako što im ostaju zajedniĉki Bogoslovno sjemenište,
Katoliĉki bogoslovni fakultet, Svećeniĉki dom za umirovljene svećenike, i još puno toga
neopipljivoga, što je dvije biskupije usko vezivalo punih 235 godina.

Zaključak

U prvim poĉecima kršćanstva na podruĉjima koja danas pripadaju Đakovaĉko-osjeĉkoj

nadbiskupiji i Srijemskoj biskupiji, a i znatno šire, prostirala se slavna biskupija Sirmium, koja je
u navedenim granicama imala tri biskupije: Mursu, Cibalae i Bassianu. Na sasvim drugom
teritoriju, u današnjoj Bosni, svoju je povijest razvijala dijeceza Bistuensis, sa sjedištem u Bistui
Novoj, negdje izmeĊu Travnika i Zenice. Uz postojanje tih dviju biskupija vezuje se i povijest
Đakovaĉko-osjeĉke nadbiskupije i Srijemske biskupije. No, obje su krajem 6., odnosno
poĉetkom 7. st., nakon uništenja Sirmiuma i Salone, nestale. S obnovom crkvene hijerarhije u
Ugarskoj poĉetkom 11. st. sav će prostor istoĉne Hrvatske i Srijema biti podvrgnut Kaloĉkoj
nadbiskupiji i podijeljen na pet arhiĊakonata: Poţeški, Osuvaĉki, Vukovski, Morovićki i
Srijemski, a s preustrojem Kaloĉke nadbiskupije bit će obnovljena 1229. god. Srijemska
biskupija, dok će preostala ĉetiri arhiĊakonata sve do turskih razaranja ostati u sklopu Peĉuške
biskupije. S druge strane, u drugu polovicu 11. st. pada i spomen Bosanske biskupije, koja je
imala sjedište u mjestu Brdo, vjerojatno nedaleko Sarajeva. Bosanskim je biskupima herceg
Koloman darovao 1239. god. posjed Đakovo i Bleznu, a kako je ubrzo u Bosni nastupila velika

167
Poţeška biskupija uspostavljena je 5. srpnja 1997. godine, a njezinim prvim biskupom imenovan je Antun
Škvorĉević. Više o njoj usp. http://hr.wikipedia.org/wiki/Po%C5% BEe%C5%A1ka_biskupija (10. 12. 2008.) 10.
prosinca 2008. godine u Osijeku je odrţana prva sjednica biskupa Đakovaĉko-osjeĉke crkvene pokrajine. Više o
njoj usp. http://www.biskupijadjs.hr/vijesti.php?id_vj=1064# (19. 2. 2009.).
168
Tako je djelomiĉno ispunjena davna ţelja nekih o prijenosu sjedišta Biskupije u Osijek. Više o tome usp. Marin
SRAKIĆ, Prijenos sjedišta Đakovaĉke i Srijemske biskupije iz Đakova u Osijek, str. 159-164. Istim je aktom papa
promijenio naziv Hrvatsko-slavonske crkvene pokrajine u Zagrebaĉku crkvenu pokrajinu sa sjedištem u Zagrebu,
sa sufraganskim biskupijama Varaţdinskom i Kriţevaĉkom. Više o svemu usp. Snjeţana KRALJEVIĆ, Benedikt
XVI. osnovao novu Đakovaĉko-osjeĉku metropoliju, u: Glas Koncila (online), br. 26 (1775), 29. lipnja 2008.;
Svečana proslava ponovne uspostave drevne Srijemske biskupije, osnivanja Đakovačko-osječke crkvene pokrajine
i uzdignuća Đakovačko-osječke nadbiskupije na metropolitansko sjedište, Srijemska Mitrovica, 26. listopada 2008.
- Đakovo, 4. listopada 2008. - Osijek, 12. listopada 2008., a takoĊer i više vijesti na Portalu Đakovaĉko-osjeĉke
nadbiskupije: www.biskupijadjs.hr.
 43

opasnost od bosanskih krstjana, biskupi se sklanjaju na darovano imanje, te u prvo vrijeme zbog
nejenjavanja opasnosti od bogumila, a kasnije i od Turaka, ostaju na njemu zastalno.

S turskim se pak osvajanjima ne samo bosanski, nego i srijemski i peĉuški biskupi, povlaĉe u
sigurnije krajeve, a slijedi ih svećenstvo i narod, tako da je ono stanovništvo koje je ostalo na tim
podruĉjima tako praktiĉki ostalo bez duhovnog vodstva. Stoga su konkretnu pastoralnu skrb
preuzeli franjevci provincije Bosne Srebrene, uz nešto preostalog svjetovnog svećenstva,
podnoseći s narodom sav teret turskog jarma. Car je istina, prema staroj povlastici, imenovao
biskupe za biskupije pod Turcima, no oni su uglavnom bili samo naslovni, izuzev pokojeg
bosanskog biskupa, koji svojih biskupija nisu ni vidjeli. Stoga je Sveta Stolica imenovala
apostolske administratore za osvojena podruĉja, no kako ĉešće nisu bila do kraja ureĊena
jurisdikcijska pitanja, u praksi je dolazilo do nemilih i višestrukih sukoba. Oni će uvjetovati novu
podjelu crkvenih granica nakon turskog razdoblja, prema kojoj će podruĉje današnje Đakovaĉko-
osjeĉke crkvene pokrajine biti podijeljeno izmeĊu zagrebaĉkog biskupa na zapadu, peĉuškog
biskupa u sredini, srijemskog biskupa na istoku, dok će bosansko-Ċakovaĉkom biskupu pripasti
uglavnom onaj teritorij koji je imao i prije Turaka. Uz to će gradovi Osijek i Petrovaradin biti
izravno podvrgnuti ostrogonskom primasu. U narednim će desetljećima susjedni biskupi ĉešće
dozvoliti bosanskim i srijemskim biskupima administriranje nekih svojih podruĉja, udaljenijih od
matiĉnih biskupija, a teritorijalno bliskih Srijemskoj, odnosno Bosansko-Ċakovaĉkoj biskupiji.

S reformama koje provodi kraljica Marija Terezija 1773. god. dolazi do sjedinjenja iznimno
siromašne Srijemske biskupije i nešto manje siromašne Bosanske biskupije, s tim da one ostaju
zauvijek samostalne i odijeljene, dok je vanjski oblik sjedinjenja vidljiv u jednom biskupu i
zajedniĉkoj imovini. No, pastoralne su potrebe uskoro uvjetovale znaĉajno proširenje Biskupije.
Tako je Sveta Stolica najprije ostrogonskom primasu oduzela gradove Petrovaradin i Osijek,
zatim je, kako bi omogućila nesmetan pristup jednom i drugom dijelu Biskupije, ispod
jurisdikcije peĉuškog biskupa izuzela 21 ţupu, te je Srijemsko-bosanskoj biskupiji pridodala i 10
ţupa Zagrebaĉke biskupije, za koje je uglavnom i do tada vodio brigu srijemsko-bosanski
biskup. Nakon prvoga svjetskoga rata, kada je juţna Baranja došla u sastav Kraljevine Srba,
Hrvata i Slovenaca, ţupe toga dijela Peĉuške biskupije bit će povjerene Ċakovaĉko-srijemskom
biskupu kao administratoru, a tek 1971. god. ući će u puni sastav Đakovaĉke ili Bosanske i
Srijemske biskupije.
 44

Odlukom pape Benedikta XVI., 18. lipnja 2008. god. dolazi do njezina razjedinjenja, odnosno
do ponovne uspostave Srijemske biskupije, te do uzdignuća preimenovane Đakovaĉko-osjeĉke
na razinu nadbiskupije. No, obje su biskupije i nadalje bitno povezane. Vanjske su poveznice
prije svega pripadnost istoj crkvenoj pokrajini i obveze koje proizlaze iz potpisane Konvencije,
no one unutrašnje, stoljećima graĊene poveznice, one su koje obje biskupije, u punom smislu
rijeĉi, ĉine sestrinskima. Štoviše, i uvrštenje Poţeške biskupije u sastav iste crkvene pokrajine
pokazuje kako je to podruĉje, unatoĉ umjetnom pripojenju Zagrebaĉkoj biskupiji nakon Turaka,
zapravo i dalje ostalo znaĉajno povezano s Đakovaĉkom i Srijemskom biskupijom. Moglo bi se
reći kako je taj pravni ĉin kruna davnih nastojanja koja je zapoĉeo još biskup Ogramić, nastavili
mnogi drugi, a zakljuĉio nadbiskup Srakić, u zajedništvu s ostalim biskupima Crkvene pokrajine.