You are on page 1of 54

Tomislav Ivani / ZAETAK I RAZVOJ HAGIOTERAPIJE - Prirunik

Tomislav Ivani

Prirunik

TEOVIZIJA, ZAGREB
Biblioteka: ANTROPOLOKA MEDICINA
KNJIGA: X.
Izdava: Teovizija, Zagreb, Kaptol 13
web: www.teovizija.hr
email: teovizija@teovizija.hr
Prodaja: tel/fax: 01/49 23 964
Za izdavaa:
Ivica Domainovi
Tehniki urednik:
Mirko Tomi
Grafiko oblikovanje:
Teovizija d.o.o.
Tisak:
Knjiga je tiskana u lipnju 2016. godine
2

Tomislav Ivani

ZAETAK I RAZVOJ

HAGIOTERAPIJE
Prirunik

Teovizija
Zagreb, 2016.
3

Predgovor
Znanost se uporno pita kad je nastao svemir,
kako su nastali Zemlja, priroda i ovjek. Svi narodi su kao grane stabla te treba traiti gdje su korijeni i poetci stabla. Za sva znanstvena otkria i
sve ljudske djelatnosti nastojimo istraiti poetke
i korijene iz kojih je to niknulo. Tako i hagioterapija trai svoje poetke i saznanja, kako je poela,
gdje se razvijala i koji je njezin projekt.
Autor
5

Izvori hagioterapije i evangelizacije


Nakon zavrena studija i dobivena znanstvenog doktorata iz fundamentalne teologije na Papinskom sveuilitu Gregoriana u Rimu godine
1971., zamolili su me poglavari samostana Sestara Milosrdnica u Zagrebu, gdje sam stanovao,
da drim vjeronauk srednjokolcima koji dolaze
u njihovu crkvu. Tako sam istovremeno drao
vjeronauk, sluio kao sveenik u samostanskoj
crkvi Sv. Vinka u Zagrebu i bio profesor na katedri Fundamentalne teologije na Katolikom bogoslovnom fakultetu. Sljedee godine sam organizirao vjeronauk i za studente.
Prve godine smo diskutirali, druge prouavali
Sveto pismo, a tree uili izvorno moliti. Spontane molitve ispoetka su bile kratke i pametne,
a onda su sve vie izrastale iz srca. Znali smo postiti tako da cijela 24 sata nita nismo jeli, a onda
moliti iz proiena tijela koje se prenosilo na
duu. Godine 1975. za svetkovinu Duhova odluili smo nainiti dvodnevno hodoae od Zagreba do Marije Bistrice. Ta rtva nas je nekako
otrijeznila, ispunila nekom blagou, mirom i inteligencijom, to nas je vuklo daljem osvajanju
duhovnih visina. Nakon etiri godine intenzivnog
7

vjeronauka, liturgijsko organiziranih svetih misa,


diskusija, hodoaa i traenja snage, koju je Crkva primila na dan Pedesetnice, odluili smo otii
u kolovozu 1975. u Davor da tamo u miru i tiini
molitvom, razgovorima, euharistijskim susretima
i zajednitvom traimo Silu ozgor.
Tri tjedna smo u Davoru odlazili izvan sela na
proplanke uz rijeku Savu, cijelog dana molili i
razgovarali o vjeri, a naveer se amcem vraali
u selo na sv. misu i spavanje. Posljednjeg dana
srpnja na preporuku upnika Stipe Josipovia odluili smo cijelu no u crkvi pred izloenim Presvetom otajstvom probdjeti u klanjanju, obraenju i molitvi. Ujutro smo doivjeli neku udesnu
radost, snagu i zanos, to nam je bilo pokazatelj
da smo na putu do one snage Duha koja nas osposobljava za svjedoke, a to znai koja nas vodi do
iskustva vjere Duha Svetoga. Ja sam u to vrijeme
tri tjedna svakoga dana kleei molio Gospodina
da mi pokae koja je to Sila Duha Svetoga koju
su primili i ivjeli apostoli, a onda svetci u Crkvi.
Ta Sila doista je preobrazila mene, a onda sve sudionike vjeronauka. Naime, naveer 2. na 3. kolovoza 1975. godine, dok sam prije spavanja molio, doivio sam Silinu Duha.
Nakon tri mjeseca to se duboko iskustvo Duha
Bojega slijevalo postupno na sve lanove vjero8

naune zajednice. Oni su postali uvjereni u Boje


djelovanje, okupljali se na molitvu i pouku, organizirali nona euharistijska klanjanja, prepoznali
Crkvu kao Isusovo mistino Tijelo te snano djelovali na sve koji su dolazili na nedjeljna misna slavlja, koja su bila bogata sadrajima, molitvama i glazbom. Ve sljedee godine izdali su
prvi broj asopisa Koraci u kojem su opisivali sve
bogatstvo Duha koje su primili. Tako se vjeronauna zajednica brzo umnaala novim lanovima.

Seminari za evangelizaciju Crkve


Odmah nakon tih dogaaja otiao sam svom
ordinariju, nadbiskupu Franji Kuhariu, i izvijestio ga o svemu to sam doivio i kako se to iri
na druge ljude. On mi je rekao da je to od Duha
Svetoga i da on stoji iza mene i ne samo da me
podrava, nego da e doi da s nama moli. Oduevljenje iskustvom i darovima Duha Svetoga vodilo nas je da esto bdijemo ili u stanovima ili u
kapelici nekog samostana pred izloenim Presvetim, da postimo i da se svakog dana naveer okupljamo na molitvu i produbljivanje vjere. U ljetnim mjesecima odlazili smo u neki samostan ili
slobodnu upnu kuu na moru i tamo uili vjero9

nauk, slavili euharistije, molili, ivjeli zajednitvo i traili uvijek nova iskustva milosti. Bili su
to dani odmora due i tijela, ali i spremanje na poslanje koje smo slutili.
Nakon etiri godine, u rujnu 1979., nadbiskup
me zamolio da ponem drati seminare i tako
proirim iskustvo Duha i njegove darove na cijelu Nadbiskupiju. Prvi takav seminar je on organizirao u Mariji Bistrici, a skupilo se etrdesetak sveenika, nekoliko redovnica i laika te sam
nadbiskup. Sljedei seminari bili su brzo organizirani, ve u studenome 1979., te za Novu godinu
1980. i to u Splitu i Zagrebu. Nakon toga odravali su se takvi seminari po svim gradovima Hrvatske te u Sloveniji, Beogradu, Skoplju i Sarajevu. Na te seminare ili su sa mnom i studenti te
su svjedoili svoje iskustvo Duha. Uskoro su oni
poeli studirati laiku teologiju i spremali su se
samostalno u skupinama voditi seminare za evangelizaciju Crkve i iskustvo Duha. U vjeronaunoj dvorani oblikovali smo skupine novih studenata te su ih po dvoje iskusnih studenata vodili do
iskustva molitve, vjere i Duha.
Godine 1981. pozvan je dr. Heribert Mhlen,
profesor dogmatike iz Paderborna u Njemakoj,
koncilski teolog, vrhunski strunjak u poznavanju
teologije o Duhu Svetom i sudionik karizmatskog
10

pokreta, odrati trodnevni seminar za sveenike u


Zagrebu. Tom prilikom osobno smo se upoznali i
ostali prijatelji i suradnici. Zajedno smo istraivali
koji bi model bio najprikladniji za evangelizaciju
Crkve, kako je to nazvao papa Pavao VI. u dokumentu Evangelii nuntiandi. Otkrili smo da bi
najefikasniji i siguran model bio prvokranski katekumenat, koji je u Crkvi bio prakticiran sve do
estog stoljea. Nakon dvije godine napisao sam
na temelju prvokranskog katekumenata knjigu
Susret sa ivim Bogom u kojoj sam teoretski i
praktiki, katehetski i metodiki predstavio budue voenje seminara za evangelizaciju Crkve. U
njoj su, uz predloene metodike vjebe, bile obraene kateheze prikladne za evangelizacijsko iznoenje. Knjiga je ubrzo prevedena na mnoge strane
jezike, a u hrvatskom izdanju Kranske sadanjosti doivjela do sada etrnaest izdanja.
Nakon toga sam godinje drao najmanje dvadeset seminara, na kojima je broj ljudi neprestano
rastao. Godine 1985. prvi put sam bio pozvan
odrati trodnevni seminar u Austriji, a zatim sam
bezbroj puta bio pozivan i u Njemaku, Italiju,
Belgiju, Holandiju, vicarsku te Ukrajinu, Slovaku, Poljsku i eku, kao i vie puta u SAD i
Kanadu. Dvaput sam bio pozvan odrati predavanje na nacionalnom skupu karizmatskog po11

kreta u Austriji, u sportskoj dvorani u Linzu. Sa


mnom su sudjelovali i poznati teolozi, recimo H.
Mhlen i R. Cantalamessa.
Seminare sam drao prema etiri razdoblja katekumenata: Pretkatekumenat, Katekumenat, Vrijeme ienja i prosvjetljenja te Mistagogija. U
Pretkatekumenatu je trebalo temeljito razraditi
ovjekovu egzistencijalnu nemo da uzme sudbinu u svoje ruke i bude moralan, zdrav i besmrtan te potrebu da upozna Stvoritelja i vlasnika
svijeta koji dri ovjekovu sudbinu u svojim rukama. U drugom dijelu bitno je upoznavanje
Isusa iz Nazareta, kao jedine mogunosti da dobijemo temeljne informacije o sebi i oslobodimo
se robovanja zlu i stranim nepoznatim silama zla.
U treem dijelu bila je molitva osloboenja, a iza
nje molitva iscjeljenja. Tako se u slobodi i zdravlju duhovne due ulazilo u etvrto razdoblje, da
bi se dolo do iskustva sakramentalnih darova i
tako postalo sposobnim druge evangelizirati. Crkva je nakon Drugog vatikanskog sabora obnovila i izdala kao obrednik cjeloviti prvokranski katekumenat i dala ga na uporabu za voenje
odraslih na krtenje, odnosno sakramente inicijacije. No u voenju seminara evangelizacije i sada
nove evangelizacije, najvanije je da voditelji
imaju temeljito iskustvo Duha Svetoga. Bez toga
12

se cijeli katekumenat odvija kao predavanje znanja, a ne ivota, spasa i otkupljenja. Voditelji puni
Duha Svetoga bitni su i neizostavni. Zato se dogaa da nakon krizme i nakon krtenja odraslih,
crkve postaju sve praznije, jer bez Duha Svetoga
i iskustva njegova djelovanja nema ulaenja u ivot Crkve i vjerniku praksu. Sve se odvija kao
formalnost, izvanjskost i gluma. Tu je rak rana
crkvenog pastorala. Zato je nova evangelizacija
proglaena bitnom i primarnom zadaom Crkve.
Da bi seminari uspjeli, prvih godina smo u
mjestu odravanja seminara organizirali cjelodnevno klanjanje pred izloenim Presvetim, svjesni da je plod seminara dar Duha Svetoga, a ne
naih napora.

Koraci prema hagioterapiji


No u seminarima za evangelizaciju Crkve pokazala se velika potreba poznavanja ovjekove
antropoloke dimenzije. Naime, sakramentima i
molitvom dobivamo milost, ali nam je nepoznato
kako se to u ovjeku dogaa i gdje se to treba
dogaati u organizmu njegove duhovne due. Mi
govorimo o dui, ali apstraktno, kao o neemu
nedokuivom i zato crkveni napor ostaje bez bit13

nih plodova, naime da posreduje svetost i moralnu promjenu ovjeka. S druge strane, u treem
razdoblju seminara molimo molitve osloboenja i lijeenja duevnih rana, a da ne poznajemo
gdje smo zarobljeni i gdje bolesni. Mi govorimo
o grijehu i Zlom. Ali na to grijeh djeluje u ovjeku i to se u njemu dogaa, to nam je nepoznato. Znamo da se grijehom dijelimo od Boga,
ali ne znamo gdje se to u nama odvija. Ranjeni
smo i bolesni duevno i duhovno, ali nemamo dijagnoze i terapije za te bolesti. Sakrament bolesnikog pomazanja dijelimo formalno, ne oekujui promjene u ovjekovu vjernikom ivotu i
njegovu odnosu prema Bogu. Osim toga, znamo
iz informacija Objave da je izvor svih nevolja,
zla, bolesti i smrti Istoni grijeh. Mi, meutim, ne
razumijemo kako to Istoni grijeh djeluje i uzrokuje nove grijehe kao uzronike novih zala. To je
postalo neuvjerljivo i gotovo mitoloko.
Neuroznanosti, ali i antropoloka medicina i logoterapija otkrile su da je zlo uzrok svih fizikih i
psihikih bolesti. To znai da je prouavanje zla i
grijeha, kao i biblijskih informacija o njima, potrebno znanstveno zapoeti i produbiti. Takvo prouavanje ima vanost kako za vjeru Crkve, tako i
za medicinu, kako somatsku, tako i psihijatrijsku.
No zato je neophodno temeljito istraivati ovje14

kovu duhovnu duu, odnosno njegovu antropoloku dimenziju. ovjeka treba poznavati kako
bismo lijeili tijelo i duu i kako bismo razumjeli
podatke Objave. Antropologija bi trebala postati
sredinji objekt znanstvenog istraivanja. Iz nje bi
se onda razvila antropoloka medicina. Drugim rijeima, samo iz istraivanja ovjeka moemo razumjeti prirodu, meuljudske odnose, zlo, bolesti, strahove, nemoral, zloine, ratove i smrt, ali i
Boga, jer je ovjek na sliku Boga stvoren.
Osim toga, u treem razdoblju katekumenata,
odnosno treem dijelu seminara nove evangelizacije, molitvom lijeimo rane, traume i boli nastale
kao posljedice grijeha, kako vlastitih, tako i grijeha okoline. Predajui Isusu kroz molitvu muke,
tjeskobe, strahove, krive osjeaje krivice, uvrede,
nepravde i nemoi, sudionici seminara dobivaju
iskustvo olakanja, ozdravljenja, duevnog obraenja i enju za susretom s Isusom Kristom. Zatim se moli molitva otklinjanja, odnosno molitva
osloboenja, kojom se utjeemo Stvoritelju da
sudionike oslobodi negativnih navika, raznih ovisnosti, idolopoklonstva, vezivanja uz magiju, aranje, vraanje, gatanje, spiritizam i poroke, te im
dade slobodu srca da se otvore djelovanju Duha
Svetoga koji eli prebivati u naem tijelu kao u
ivom hramu.
15

No uspjenost tih molitava u seminaru za evangelizaciju ovisi o vjeri, je li tradicionalna ili iskustvena, zatim se te molitve mogu moliti samo za
krtene osobe i vjernike, a ne za sve ljude. Te se
molitve mole bez poznavanja organizma duhovne
due i bez dijagnoze. One se mole za sve sudionike odjednom, a ne za pojedince osobno. Zbog
svega toga ostaje jo velika zadaa, kako pomoi
svakom ovjeku i kako to lijeenje uiniti efikasnijim. Zato sam se dao na istraivanje duhovne
due, a to znai antropoloke dimenzije ovjeka
i to na temelju filozofske spoznaje ovjeka i njegove izranjenosti, te na lijeenje rana due filozofskom spoznajom bitka i transcendentala. Tako
su svi ljudi u mogunosti lijeiti svoju duhovnu
duu i to vrlo efikasno.
Da bih inicirao to bitno znanstveno istraivanje,
zapoeo sam itati, razmiljati, raspravljati i pisati o tom sredinjem izvoru ovjekovih problema
i izvoru svih terapija. Shvatio sam da time zahvaam kako ovjekovu bioloku i psiholoku razinu,
tako i teoloku. U tom istraivanju osobito su mi
pomogla znanstvena djela koja su otkrivala antropoloku i teoloku dimenziju ovjeka i relevantnost tih podruja za ovjekovo cjelovito iscjeljenje, obraenje i razumijevanje. Pokraj logoterapije
V. Frankla, antropoloke medicine A. Joresa, kla16

sine filozofske antropologije E. Coretha, stvarnosti duha N. Berdjajeva te osobito dokumenata pape
Ivana Pavla II. o spasonosnom trpljenju i duhovnoj
patnji, kao i odnosu due i bolesti M. Becka, a osobito su mi pomogla djela s podruja neuroznanosti, biologije, genetike i duhovne inteligencije kao
to su Lijeenje hardwarea due D. G. Amena,
Biologija vjerovanja B. H. Liptona, Pamenje tijela J. Bauera, Duhovna inteligencija Zohar-Marshalla, Duhovne bolesti J. C. Larcheta i
mnoge druge. Sve me to dovelo u prvom razdoblju
do shvaanja razlike izmeu molitvenog terapijskog postupka i znanstvenog u lijeenju nutarnjih
bolesti. U drugom razdoblju djelominog prijelaza i djelominog zadravanja na prvom dijelu
razvoja, nastala je knjiga Dijagnoza due i hagioterapija. No ubrzo uviam da je velika razlika
izmeu antropolokog i vjerniko-molitvenog terapijskog postupka. Tu je nastala knjiga Hagioterapija u susretu s ovjekom. U tom duhu su se
odvijali i znanstveni meunarodni studiji hagioterapije od 2009. godine nadalje. U razdoblju prijelaza s vjerskog na znanstveno-duhovnu terapiju
odran je godine 2006. u Zagrebu Meunarodni
znanstveni simpozij o hagioterapiji. Odrane su takoer brojne kole u Hrvatskoj i inozemstvu. esto su sudionici kola izraavali zbunjenost zbog
razvoja hagioterapije od molitvenog na znanstveno
17

antropoloko podruje. Naueni smo na statine


spoznaje i postupke, dok nas nova otkria tjeraju
na nov napor izuavanja i djelovanja. No potrebno
je stalno biti svjestan da ivimo u svijetu dinaminog ivota i rada, a ne statinog. Tko ne napreduje,
on nazaduje. Napredak je temeljni zahtjev ivota
na zemlji. Samo napredni pobjeuju i uspijevaju te
se i oni osobno svestrano razvijaju. Osim toga, ako
ne istraujemo uvijek bolje terapijske postupke, ne
emo pomoi ovjeku da ozdravi.
Vano je naglasiti da se ovdje ne radi o zdravlju tijela i psihe. Hagioterapija istrauje antropoloku strukturu ovjeka ili organizam duhovne
due. Dakle, ne radi se na razini bioloke i psiholoke due, nego na razini duhovne due, koja
je specifini i samo ovjekov organizam. Po duhovnoj dui je ovjek ljudsko bie. Istraujui i
lijeei tu ovjekovu stvarnost, dotiemo s jedne
strane stvarnost Stvoritelja, a s druge strane stvarnost psihofizike razine ovjeka. Zato je hagioterapijska antropologija veoma vana za razumijevanje Boje objave te e je teologija morati
usvojiti kao filozofsko terapijsko podruje, u kojem su zajedno na djelu ovjekov i Boji duh. No
hagioterapija ne dotie Boga i Stvoritelja teolokim i pastoralnim sredstvima, nego filozofskim
i antropolokim. Tako Boga prepoznajemo ne
18

samo u obredima religija, nego u svjetovnom podruju te znanstvenom istraivanju. U tom smislu
treba poeti istraivati osobu i djelo Isusa Krista
kao povijesnu stvarnost i bitnu za ovjekov ivot
i otkrivanje smisla postojanja. Tako e ga lake
spoznati i prihvatiti svi ljudi, dok e Crkva biti
izvor i uvarica njegovih rijei i djela, sakramenata i Duha Bojega. Hagioterapija tako pomae
ateistima da otkriju stvarnost Boga. Dok jedni
ulaze u spas krtenjem u Crkvi, drugi to dobivaju
po krstu elje, po nastojanju da se opredijele za
dobrotu, istinu, ljubav i ljepotu, jer se samo tako
moe lijeiti antropoloka razina ovjeka. Kako
znamo, neuroznanosti su otkrile da zlo i grijeh,
la i mrnja razaraju stanice mozga, a najprije antropoloku duhovnu duu. Tako se na antropolokoj razini susreu svi ljudi, svi postaju sposobni
otkriti postojanje Boga i u njemu nai spas i lijek
za antropoloke i teoloke bolesti.
Kao profesor i proelnik katedre Fundamentalne teologije, morao sam istraivati odnose teolokih i antropolokih i prirodnih znanosti te
traiti susret svih znanstvenih podruja. Bog
je Stvoritelj svih ljudi, On ljubi sve ljude, svog
Sina je poslao u svijet da spasi sve ljude. U tom
istraivanju nametnulo mi se izranjeno antropoloko podruje ovjeka te sam se dao u traenje
19

lijeka tim izranjenostima. Razvoj tog istraivanja


i strukturiranje patolokih otkria i njihovih terapija, kretalo se uvijek novim otkriima. Vjerujem da to istraivanje nema kraja, jer je ovjek ne
samo tijelo, nego i duh, a bit duha je sloboda od
prostora i vremena, od ogranienja i statinosti.
Tako nam hagioterapijska antropologija dolazi
kao pogled s vrha planine na iroka prostranstva
ovjeka, od njegove tjelesne do njegove duhovno-religiozne dimenzije. Istodobno nam se time
otkriva znanstvena nunost istraivanja antropolokog podruja, kako bi se pronali efikasniji lijekovi za cjelovito zdravlje i temeljiti uvid u nove
metode ivljenja i djelovanja pojedinca, drutva
i naroda. Tako hagioterapija nastoji ujediniti teoloko i filozofsko istraivanje, kako bi se prepoznali ovjek i njegove izranjenosti na svim razinama, a osobito antropolokoj i teolokoj.

Meunarodni studiji
Meunarodni studiji su nastojanje da se to
vie strunjaka osposobi za istraivanje patolokih stanja duhovne due te novih i boljih terapija.
Istodobno je cilj studija informirati sve koji studiraju hagioterapiju o najnovijim otkriima i tera20

pijskim postupcima. Napokon, ljude to bolje osposobiti za vrsne hagioasistente, koji e sve bolje
prepoznati ovjekove izranjenosti te ujedno primjenjivati najefikasnije terapije.
Prvi meunarodni studij odran je na temu
Hagioterapija - teorija i praksa, izobrazba i formacija od 6. do 11. srpnja 2009. u Zagrebu.
Drugi je organiziran na temu Znanje i iskustvo
u Zagrebu od 5. do 10. srpnja 2010. godine. Trei
je najee spominjan meu hagioasistentima, a
odran je u Zagrebu od 4. do 9. srpnja 2011. godine na temu Posredovanje terapije u hagioterapiji. etvrti studij na temu Antropoloka medicina i hagioterapija odran je od 2. do 7. srpnja
2012. godine. Peti meunarodni studij hagioterapije odran je od 1. do 6. srpnja 2013. godine u
Zagrebu na temu Temeljna i specijalistika hagioterapija. Na temu Struna podruja hagioterapije i antropoloke medicine odran je esti meunarodni studij u Zagrebu od 30. lipnja do
5. srpnja 2014. Napokon, na temu Duhovnost u
hagioterapiji i religiozna medicina odran je u
Zagrebu meunarodni studij od 29. lipnja do 4.
srpnja 2015. godine. Sad se nadamo da e osmi
meunarodni studij hagioterapije biti odran opet
u Zagrebu od 4. do 9. srpnja 2016. godine na temu
Antropoloka izranjenost ovjeka.
21

Za razliku od kola hagioterapije, koje su bile


na razini teolokoj vie nego antropolokoj, meunarodni studiji su izriito antropoloki i znanstveno razraeni. Svaki od njih ima svoj novi aspekt i novi objekt istraivanja i svaki je studijski i
znanstveno razraen u svom sadraju. Oni s jedne
strne otkrivaju nova podruja patologije na razini
duhovne due i nove terapijske mogunosti, a s
druge strane daju praktine upute u sve efikasnije
posredovanje terapije i dijagnosticiranje patologije. Veliki dio tih sadraja nalazi se u knjizi Hagioterapija u susretu s ovjekom, i to kako teoretski obraeno, tako i praktiki prikazano. No
sadraji Studija su opirniji i stoga neophodni za
ispravan rad u hagioterapiji.

Institucionaliziranje evangelizacije
i hagioterapije
Poetci hagioterapije i evangelizacije Crkve
bili su sedamdesetih godina prolog stoljea bez
formalnih pravila i djelovanja. Tek u osamdesetim godinama dvadesetog stoljea poeli smo se
okupljati kao molitvena zajednica te smo osjetili
potrebu za institucionalnim oblikovanjem na22

eg okupljanja. Ispoetka smo se nazivali Molitvena zajednica MiR, a onda ubrzo mijenjamo
to u ime Zajednica Molitva i Rije. Shvatili
smo da nam je molitva izvor naeg djelovanja u
Crkvi i drutvu te da iz tog nadahnua postajemo
sposobni uvjerljivo drugima pomagati evangelizacijski i terapijski. Tad smo zatraili od Nadbiskupskog duhovnog stola u Zagrebu odobrenje
i potvrdu naih statuta, to smo odmah i dobili.
Nakon toga su i drugi biskupi davali potvrdu
naih statuta i odobrenje za djelovanje u svojim biskupijama. Tada smo zatraili i od Hrvatske biskupske konferencije isto odobrenje i potvrdu statuta kao Zajednica Molitva i Rije,
to smo takoer brzo dobili. Ta su se odobrenja
onda produivala sve do danas. Tako je naa zajednica crkvena institucija.
Nakon osamostaljenja Republike Hrvatske
1990. godine odluili smo raditi terapijski, i to
molitveno, pa smo u kolovozu te godine osnovali drutvenu udrugu pod nazivom Centar za duhovnu pomo, u Zagrebu. Brzo se o nama proulo pa se broj pacijenata poveavao, tako da smo
morali poveati i broj djelatnika u udruzi. No jo
vanije je bilo razviti terapijsku antropoloku dimenziju u znanstvenom i praktinom smislu. Nakon etiri godine, 1994. na seminaru za njemake
23

sluatelje u Stubikim Toplicama, predloio sam


ime novom terapijskom djelovanju - hagioterapija - to su sudionici oduevljeno prihvatili. Sad
je trebalo iz godine u godinu tako razvijati tu terapiju da bude dostupna svim ljudima, a ne samo
kranima. Trebalo je otkriti bogatu strukturu ovjekove duhovne due, kako bismo mogli u njoj
pronai naine terapije i djelovati poput majke
Tereze i mnogih svetaca u Crkvi, a to znai snagom milosti i Duha Svetoga u nama, a slobodno
od liturgijskog, pastoralnog i teolokog u radu
s ljudima. Kao to lijenik ne tumai pacijentu
odakle lijekovi i kako se proizvode, nego ljudima
svih uvjerenja jednako daje isti lijek. Molitveno
i teoloko lijeenje prigoda je voenju seminara
za evangelizaciju Crkve, odnosno za Novu evangelizaciju, koja se odrava za krane, dok hagioterapija mora biti neovisna o uvjerenjima kako
bi bila dostupna svakom ovjeku zemaljske kugle. Hagioterapija je stoga antropoloka medicina, a evangelizacija teoloka, odnosno kransko - vjernika. Kao to je Isus lijeio sve ljude
a da ih nije pitao o vjeri i uvjerenju, tako je i hagioterapija ljubav za sve ljude. Jedno je snaga za
terapiju koju hagioasistent dobiva iz svog odnosa
prema Bogu iz snage Duha Svetoga, a drugo je
nain na koji on to posreduje pacijentu.
24

Uskoro su nakon osnivanja Centra u Zagrebu


poeli djelovati razni centri za hagioterapiju u Hrvatskoj i inozemstvu. U Hrvatskoj ih ima danas
preko dvadeset pod tim imenom ili nekim drugim prikladnim i prepoznatljivim. Isto tako postoje u Sloveniji, Bosni i Hercegovini, Srbiji,
Makedoniji, Crnoj Gori, u Austriji i u Njemakoj i vicarskoj, zatim u Belgiji, Italiji, Koreji,
SAD-u, Nizozemskoj, Irskoj. Hagioterapija se
sve vie prepoznaje, iri i priznaje kao metoda antropoloke medicine. Sve vie je ljudi trae i sve
vie ih studira u elji da se njome slue kako u
krizama pojedinaca, tako i u drutvenim previranjima. Ona je, naime, na razini duha, a duh je nepobjediva snaga, osloboditelj od svih bolesti, trauma i kriza te sam ivot.
Hagioterapija radi na dvije razine, individualnoj i drutvenoj. Lijeenje pojedinaca se zove
mikroterapija, a lijeenje i rad na obnovi drutva makroterapija. Individualan rad provode hagioasistenti u centrima za hagioterapiju, a drutveni preko raznih medija, skupova, seminara i
tribina.
Vrlo vano je naglasiti da se hagioterapijski
rad smije provoditi samo ako se postane lanom
Zajednice Molitva i Rije. Ta crkvena zajednica
istrauje, ui, osposobljava ljude za hagioterapij25

sku djelatnost te ujedno titi metodu i pacijente


od nestrunih i lanih djelatnika. Ona kontrolira
rad hagioasistenata, trai od njih vrsnu spremu,
kako teoretsku, tako i praktinu te arhivira njihove ispite, radove, istraivanja i napredovanja.
Zato je ZMR registrirala ime hagioterapija i tko
god radi u njoj po svojoj volji, ona ga suspendira i kanjava. Bilo je takvih lopovskih sluajeva koji su bez ikakve strunosti i veze sa ZMR
radili s pacijentima pod imenom hagioterapije i
nepravedno zaraivali novac kodei umjesto pomaui pacijentima te ih je ZMR tuila i sudski
progonila te im zabranila rad. Samo tako moe se
ispravno raditi i imati povjerenje pacijenata. Uostalom, medicina i psihijatrija se jednako tite dravnim i znanstvenim zatitama.
Nije samo rad s pacijentima po metodi hagioterapije zatien, nego i osnivanje centara za hagioterapiju. Svako osnivanje udruga pod tim imenom, drutva ili instituta, mora imati odobrenje i
potvrdu ZMR. Zato je nuno svugdje gdje se eli
raditi po metodi hagioterapije, najprije se povezati sa ZMR i, ako treba, osnovati podrunu ZMR
koja je pod kontrolom Nacionalne zajednice
Molitva i Rije, a ona pod okriljem Vrhovne
zajednice u Zagrebu. Sve su to oblici, zakonitosti i forme koje imaju sve zajednice u Crkvi i u
26

dravi. Samo se tako moe sauvati hagioterapija


od svatarenja i sablazni te poticati na sve veu
vrsnost i kvalitetan rad s pacijentima.
U hagioterapiji je vano stalno napredovati,
polagati uvijek nove ispite, pisati radove, uiti iz
knjiga i prirunika te zapisivati razna iskustva iz
prakse s pacijentima. No najvanije je sve naueno na sebi primjenjivati te iz toga stjecati sigurnost i najbolji nain posredovanja terapije i
otkrivanja dijagnoze. Hagioterapija je u stalnom
razvoju te svi koji ne ue, ne itaju i ne polau
ispite, postaju nesposobni djelotvorno primjenjivati terapije.

Mentori
Osobito je vano da nakon poloenih ispita i
dugogodinjih iskustava pojedini hagioasistenti
budu promovirani u mentore. Mentori ne samo da
uvode u rad s pacijentima i pomau u nedoumicama, nego postaju istraitelji i uvari dostojanstva i discipline u hagioterapijskom radu. Osim
toga, oni su sposobni drati predavanja i kolovati nove hagioasistente te tako ire informacije o
hagioterapiji i istodobno umnaaju vrijedne djelatnike. Drei tribine na raznim uilitima i usta27

novama, oni pomau ljudima razumjeti razinu hagioterapije i iriti njezin glas osobito onima koji
je trebaju.
Hagioterapija je jo uvijek tek na razini udruga
i volonterskog rada. Potrebno je stoga na temelju
strunog rada i rezultata tog rada traiti od drutva odreeno priznanje i polagano uvrtavanje u
medicinu kao njezinu treu granu uz somatsku i
psihijatrijsku. Zato je poeljna i suradnja s lijenicima i psihijatrima, kako bi se otklonile mogue predrasude i otpori toj treoj grani medicine.
Osim toga, potrebni su i znanstveni radovi, kako
doktorske disertacije, tako i znanstveni lanci
objavljeni u znanstvenim asopisima.
Da bi sav taj rad uspio, u svakoj dravi u kojoj
se primjenjuje hagioterapija treba to prije doi
do priznanja ZMR od pojedinih biskupa, a onda
i biskupskih konferencija, i to kao laika crkvena
zajednica ije je djelovanje nova evangelizacija u
Crkvi i evangelizacija drutva. Zajednica ZMR,
naime, daje hagioasistentima bitnu sposobnost za
uspjeno terapijsko djelovanje, jer posreduje silu
Duha Svetoga bez kojega je rad na antropolokoj i
duhovnoj razini nemogu. U tom kontekstu treba
dobro prouiti sedmi studij, odran 2015. godine
u Zagrebu. Tu se moe nauiti vano razlikovanje
Duha Svetoga u svijetu, prirodi, ljudima i drutvu
28

od djelovanja u Crkvi. U svijetu Duh Sveti sve


dri u opstojnosti i funkcioniranju, a u Crkvi posreduje Isusovo spasenje i otkupljenje ovjeanstva. Hagioterapija lijei, a Crkva spaava. Hagioterapija posreduje snage Duha koje su u svijetu i
u stvorenju, a Crkva Duha koji je poslan od Oca i
Sina na dan Pedesetnice, da djelo Isusovo dovri.
Da bi hagioasistent znao otvoriti srce sili Duha
Svetoga, potrebno je proi barem tri seminara za
evangelizaciju Crkve, a zatim i tzv. Bljesak, koji iri
i produbljuje ovjekovu duu za djelovanje Duha.
Tu e osobito pomoi knjiga Susret sa ivim Bogom. Takve seminare trebaju voditi mentori u raznim zajednicama i centrima za hagioterapiju.
No osobito treba naglasiti da hagioasistenti, i
pogotovo mentori, moraju jasno prepoznati i otkrivati istinu, da ne postoji ovjek bez Boga i da
nita ne postoji i ne nastaje na Zemlji bez ovjekove tijesne suradnje s Bogom. Svijet bez Boga
je apstrakcija, govorio je jo u dvadesetom stoljeu njemaki protestantski teolog Dietrich Bonhoeffer. Ne moe se dijeliti dua od tijela, tako
ni Bog od ovjeka. Ne moe se dijeliti materija
u biljkama i stablima od ivota koji preobraava
mrtvo stablo u ivo i plodonosno. Bog daje zrak i
plua, a na ovjeku je samo da die. ovjek stavlja u sebe mrtvu hranu, a Bog je pretvara u ivo
29

tkivo ovjeka. ovjek ima svoja djela na zemlji,


a Bog svoja. Ona su zajedno i ne daju se odijeliti.
Bog i ovjek su jedno, Bog i stvorenje su jedno,
jer Bog ne samo stvara, nego i uzdrava sve to je
stvoreno. On stalno radi, stvara, daje funkcionalnost i sposobnost ovjeku da i on neto stvara. Dijeljenje Boga od ovjeka, svijeta od Boga je ideoloka zabluda. Moemo odijeliti liturgijski ivot
Crkve od naeg svagdanjeg djelovanja, ali ne
Boga od ovjeka, Bog je jednako u svijetu kao i u
molitvi ovjeka i Crkve.
Temeljna spoznaja hagioterapijskog istraivanja jest da ovjeanstvo s prirodnom znanou ivi
u zabludi i zato u tekim patnjama. Izvor svih boli i
muka je odvojenost od Stvoritelja. Medicina i psihijatrija, politika i znanost, tehnologija i prosvjeta,
svakodnevni ivot i odgoj trude se bez Boga ostvariti eljene rezultate, a stalno su u porazu, sramoti,
neuspjehu i zlu. Unato tomu, sve se u drutvu i u
svijetu opire Bogu. Zato? Samo je jedan razlog,
da se ovjek ne oslobodi Zloga i zla, da ne izie
iz zemaljskog logora u kojem vlada knez ovoga
svijeta. Zli se trudi svom snagom da ovjeka ostavi
odvojena od Boga. Sve ideologije od Francuske
revolucije, preko prosvjetiteljstva do faizma, nacizma, komunizma, socijalizma, neoliberalizma i
neofaizma, trude se ovjeka zatvoriti u okove zla,
30

mrnje, dijeljenja, nemorala, borbe protiv vjere i


Crkve, stvoriti na Zemlji pakao, kako se izrazio jedan hrvatski politiar. Na ovjeku je da bude razuman, mudar, miran, predan dobru i moralnosti,
prijatelj Boga i ovjekoljubiv te da se Bojom snagom bori za svakoga ovjeka. Novo drutvo i bolji uvjeti ivota mogu nastati samo ako ovjeku pomognemo izii iz zla u dobro, iz tame u svjetlo, iz
mrnje u ljubav, iz ropstva grijehu i avlu u slobodu Boje djece. Ne dijeliti ljude na dobre i zle,
nego sve uvrstiti u oslobaanje od zla i dovoenje
u Boje kraljevstvo.
Na tom putu nismo sami. itavo nebo je na naoj strani. Svi estiti umrli su s nama i ele sve dovesti u ivot bez zla i patnji, u prijateljevanje s Dobrim, Istinitim i Lijepim punim Ljubavi. Zato je
vano da pomognemo naoj generaciji, subrai,
drutvu i svijetu, da prepoznaju vrata na koja mogu
izii iz ropstva avlu, zlu, bolestima, smrti, besmislu i mraku. Treba prijei iz kraljevstva Sotone u
kraljevstvo Isusa Krista, iz avolskog kraljevstva
u Kraljevstvo Boje. Svjesni budimo, sve stvoreno, tako i zli aneli na elu sa Sotonom, gube, jer
su stvorenja, pobjeuje samo Bog i spas u Isusu iz
Nazareta, jer je on Bog, a ne samo ovjek. Vano je
biti svjestan na kojoj se strani nalazi izlaz iz logora
zla i ropstva i gdje je ivot u izobilju.
31

To je istina i stvarnost za koju se trudi hagioterapija. Pobjeda je sigurno na naoj strani. Vano je
da znamo ljudima govoriti uvjerljivo i uvjereno,
argumentirano i pobjedonosno. Zato je bitna u
hagioterapiji disciplina ZMR i svijest o tome svakog lana zajednice. On, naime, svjesnije i konkretnije ulazi u stvarnost Crkve i tako se vre
sjedinjuje s Tijelom Kristovim, koje je Crkva. Zajednice i pokreti u Crkvi slue laicima da se svjesno angairaju u poslanju Crkve i otkriju i ive
svoje specijalno poslanje i darove Duha Svetoga.
Za evangelizaciju su kompetentni i odgovorni biskupi te je na laicima da dobiju od vodstva Crkve
mandat i tako u snazi i poslanju Crkve sudjeluju u izvoenju nove evangelizacije, koju ZMR
izvrava organiziranim seminarima za novu evangelizaciju. Jednako za hagioterapiju trebaju imati
mandat ZMR jer je ona odgovorna i kompetentna za hagioterapijski studij i praksu.

Hagioterapija i psihoterapija
Osobito je vano jasno razlikovati psihoterapiju od hagioterapije. Psihoterapija lijei psihike
bolesti, a hagioterapija antropoloke. Psiha je poveznica izmeu bioloke i duhovne due. Zato se
32

ona moe lijeiti i psihofarmacima, ali tek djelomino. Zato se to lijeenje pokuava upotpuniti psihoterapijom, meutim i to nije dostatno.
Upravo stoga suvremena psihijatrija trai pomo
duha u ovjeku. No ona redovito razumije duha
samo u crkvenom i liturgijskom smislu. Manjka
joj spoznaja Duha Svetoga u prirodi i u svemu to
postoji, jer Duh dri sve u postojanju i u funkcioniranju. Treba dobro razlikovati djelovanje Duha
Svetoga u prirodi i u svakom detalju stvorenja od
Duha Svetoga koji je darovan Crkvi na dan Pedesetnice i koji posreduje spasenje, otkupljenje i sudionitvo u Bojoj naravi.
Jednako je vano u hagioterapiji biti s jedne
strane svjestan Duha Svetoga koji dri itavu prirodu, ovjeka i sve stvorenje u postojanju, a s
druge strane svjestan da isti Duh Sveti u Crkvi i
po Crkvi oslobaa svijet od ropstva grijehu i avlu te od smrti, bolesti i besmisla. No zato je bitno
da hagioasistent bude ispunjen osobnim prijateljstvom s Duhom Svetim, kako bi pacijente oslobaao od onoga to ne moe snagom u prirodi.
Duh Sveti je, naime, posebno poslan Crkvi da
oslobaa od Zloga i oslobaa za sudjelovanje u
Bojoj naravi. Ali treba dobro razlikovati to djelovanje Duha Svetoga u spasenju ovjeka od djelovanja u ozdravljenju ovjeka. Isus je lijeio sve
33

bolesti i oslobaao ljude od utjecaja Zloga, no


to nije bilo spasenje, jer se ono moglo dogaati
tek poslije Isusove spasonosne smrti i uskrsnua.
Osim toga, apostoli nakon silaska Duha Svetoga
obraaju ljude i krste ih u ime Isusa Krista, no
istodobno ine i ono to je inio Isus, lijee ljude
ne traei od njih molitve i obraenje. Vano je
to temeljito razlikovati, da Isus nakon krtenja
na Jordanu, kad je bio ispunjen silom Duha Svetoga, a apostoli nakon silaska Duha Svetoga u sili
istoga Duha lijee ljude i donose vjeni ivot. To
znai da su Isus i apostoli lijeili hagioterapijski,
a onda i u cijeli svijet unosili Isusovo otkupljenje
ovjeka. Hagioterapija je jedna zadaa, a navjetaj otkupljenja zadaa evangelizacije. Jedna se
od druge ne mogu odijeliti, ali ih se mora razlikovati i nikako ne mijeati molitvu i liturgijske
obrede s hagioterapijskim djelovanjem. To su dva
bitno razliita djelovanja. Hagioterapija je zadaa
laika, a evangelizacija biskupa i sveenika. Ovo
su vrlo diskretne razlike, ali bitne. Ako ih se pomijea, tad se ne ini ni terapija ni evangelizacija.
Vano je da hagioasistenti ue razmiljati, jer je to
duhovna razina na kojoj se samo loginim i preciznim mislima moe ii pravim putem u pomo
ovjeku patniku ili ovjeku koji trai spasenje.

34

Uprava ZMR
Upravljanje Zajednicom Molitva i Rije ima
dvije razine: jedna je administrativna, druga struna.
Administrativni voditelji su predsjednik i potpredsjednik ZMR, odnosno ravnatelj i njegov zamjenik.
Praktini administrativni posao radi tajnitvo. Oni
ne moraju biti struni u hagioterapiji i evangelizaciji, ali moraju biti lanovi ZMR. Takvo upravljanje
postoji kako u Vrhovnoj upravi u Zagrebu, tako i u
nacionalnim Zajednicama te u podrunima.
Takvo administrativno upravljanje vri se i u
Centrima za hagioterapiju.
No najvanija je struna djelatnost kako ZMR,
tako i hagioterapijskih centara. Mentori su odgovorni za rad kako na podruju evangelizacije, tako
i hagioterapije. Mentor je ovjek koji je stekao duhovnost u ZMR kroz tri seminara, zatim je produbio kroz sadraje Bljeska, temeljito prostudirao
Susret sa ivim Bogom i Hagioterapiju u susretu s ovjekom te iz toga poloio ispite pred starijim mentorom. Zatim svakoga dana slua snimke
svih studija, da bi tako stalno rastao u spoznaji i
praktinom postupanju. On treba zatim temeljito
poznavati formalno voenje seminara za evangelizaciju, kao etiri razdoblja: prvo (petak) posve35

eno Bogu Ocu i ovjekovim egzistencijalnim temama, subotu Isusu Kristu kao navjestitelju, a
onda kao djelitelju spasa i zdravlja, kao lijeniku
due i tijela, nedjeljni pak treba temeljito poznavati
i biti preobraen Duhom Svetim.
Jednako tako mentor mora biti sposoban drati
predavanja, tribine, pouke i kole o hagioterapiji i antropolokoj medicini. On mora poznavati
izvore hagioterapije, zatim ovjekovu antropoloku strukturu, patologiju duhovne due, dijagnozu i terapijske postupke. Mentor stoga mora
imati barem pet godina iskustva u radu na seminarima za evangelizaciju i u radu s pacijentima,
kako osobno, tako i u grupama.
Osobito je vano i bitno da mentor zna tko je
Duh Sveti, da poznaje putove do njega, da zna
kako Duh djeluje te da vrlo striktno razlikuje rad
u snazi Duha Svetoga u hagioterapiji od evangelizacije.
Prvi mentori trebaju imati doputenje i svjedodbu Vrhovne ZMR, a sljedei onda nacionalne. Vrlo vano je naglasiti da nacionalna ZMR,
kao i prvenstveno Vrhovna, mora vrlo strogo
bdjeti nad radom kako mentora, tako i svih djelatnika. Osobito je bitno paziti da ne nastane raskol izmeu Uprave kako administrativne, tako
i strune i pojedinih djelatnika. Zato je vano
36

da svaki djelatnik evangelizacije i hagioterapije


najprije sebe temeljito lijei od oholosti, tatine,
osuivanja drugih i neprihvaanja drugih. Ne moe evangelizirati ako nisi evangeliziran, ne moe ozdravljati ako nisi ozdravio. Zli e nastojati
iz stotinu razloga da nas razdvoji, uniti zajednitvo, odvoji od Boga i osobito Duha Svetoga.
Vano je stoga da Zajednice imaju u svakoj zemlji potvrdu biskupa za evangelizaciju i potvrdu
drave za hagioterapiju. Poslunost Utemeljitelju
ZMR neodvojiva je od uspjenosti u evangelizaciji i hagioterapiji. Poslunost i potovanje prema
voditelju ZMR je znak poslunosti prema Utemeljitelju. Ta struktura upravljanja je strahovito
vana elimo li biti uspjeni u radu. Neposlunost
je temeljna zapreka za rad s hagiopacijentima i na
evangelizaciji.
U svemu dosadanjem radu ZMR pokazalo se
da nikakva metoda, nikakav novi oblik djelovanja, nikakvo dogovaranje i trud ne daju rezultate,
nego jedino sila i inteligencija Duha Svetoga.
Zato je u ZMR bitno da lanovi neprestano rastu u Duhu, da ih evaneoski zahtjevi mijenjaju,
da su u stalnom odnosu s Bogom, da su u dijalogu, komunikaciji i susretu s Isusom i Duhom
Svetim. Stalno u danu okretati svijest prema prisutnosti Isusa Krista osobno, uiti sluati i uti
37

njegov glas, to su metode, oblici, naini i


sigurni putovi do lijeenja pacijenata i obraenja
ljudi. Prema tome, naa prva i bitna zadaa jest
uiti, moliti, uiti uti glas Boji, uiti razumjeti
poziv Duha Svetoga, uiti Glas Kraljevstva Bojega. Jer sve bolesti i patnje izile su iz neposlunosti Bogu, iz neprijateljstva prema njemu i odijeljenosti od njega. Zato smo izgnani iz raja, zato
smo na zemlji u logoru smrti, u ropstvu grijeha i
Zloga, zato smo obespravljeni, nesposobni, ratoborni i zli. Treba se samo vratiti u raj, vratiti se
ivom Bogu po Isusu Kristu Bogu i ovjeku. A to
je duhovni ivot zajednice. Ovo treba initi, a sve
drugo ne ispustiti. Uiti i komunicirati s Bogom.

Znanstvena zadaa hagioterapije


Temeljna zadaa hagioterapije je ponovno spojiti u jedinstvo Boga i ovjeka, ovjeka osloboditi
iz logora smrti, grijeha i Zloga, a to znai produbljivati duhovni ivot, vratiti ovjeku izgubljenu
duhovnu dimenziju, potpuno jedinstvo ovjeka s
Bogom. Samo je jedan put u novo ovjeanstvo:
uspostaviti komunikaciju i zajedniki ivot sa
Stvoriteljem. Priznati pogrjeku prvih ljudi i prihvatiti oprotenje, povratak, spasenje i otkupljenje
38

koje je donio Isus iz Nazareta. To je jedini nain da


iziemo iz logora i ropstva zemlje, a sve drugo su
samo neki pomaci, ali unutar logora. Svi nai napori ne ine nita nova, ne oslobaaju niti spaavaju, nego nas samo zavode u zabludu. Jedan je
put u slobodu, a on se zove susret ovjeka i Boga.
To je posao ZMR, to ele hagioterapija i evangelizacija. Hagioterapija pokazuje ovjeka sa svim slabostima i sposobnostima, a evangelizacija Boga sa
svim velikim planovima za slobodu ovjeka. Treba
se otkinuti od ideolokog bijega od Boga i izii iz
logora smrti u slobodu ivota. To je vizija hagioterapije i evangelizacije, a to znai Zajednice Molitva i Rije, zato je potrebno ostati vjeran ZMR,
kako bismo svi u njoj po Crkvi donijeli svijetu viziju i stvarnost slobode od zla i slobode za dobro.
Bog i ovjek su neodvojivi. Boja priroda i
ovjekove graevine su jedno, ovjek die Boji
zrak, Bojim pluima, on gleda oima koje mu je
dao Stvoritelj i u svjetlu koje stvara Bog. ovjek
se kree prirodom koju je Stvoritelj stvorio, on
jede, pije, ivi u onome to je Bog dao. Prestani
disati i ti si mrtav. Prestani jesti i piti, zatvori oi i
ti si mrtav i slijep. Izii iz prirode ako moe. Zar
nije jasno da se ivot sastoji od Boje stvarnosti i
od ovjekova prihvaanja te stvarnosti? Sva tragedija zemlje i ovjeanstva je to odbijanje surad39

nje s Bogom. Dakle, lanovi ZMR su upravo na


sigurnom putu u ovjekovo osloboenje. Ta vizija je bitna i u nju treba pretvarati tu stvarnost.
Sve e zlo tada prestati i poeti samo dobro.

Samo djela
Jo neto! ovjek misli, moda i genijalno, ali
time ne mijenja sebe ni svijet. ovjek govori, vrlo
slikovito, duboko, inteligentno, ali on ne mijenja
ni sebe ni svijet. Sve ostaje u apstrakciji, kako misli, tako i rijei. No kad ovjek ini ono to je mislio i govorio, tad mijenja sebe i svijet. Ne e velike rijei u seminarima promijeniti nikoga. Na
trenutak ga fasciniraju, ali nakon par minuta je
opet u starim okovima. Kad netko pone misliti
i govoriti iz iskustva, iz prakse, iz toga to je misli i rijei proveo u ivot, tad e ga svi slijediti.
Bit hagioterapije i nove evangelizacije, kao karizme, a to znai zadae darovane od Boga, jest
u praksu provoditi spoznaje antropologije i teologije. Najprije sami doivjeti ozdravljenje i evangeliziranost, tad smo sposobni biti hagioasistenti
i evangelizatori. Sjetimo se opet, Isus je mislio
Boje misli, govorio da su ljudi bili fascinirani,
a nitko se nije obratio, nego su radije njega ubili.
40

Kad je On uao u praksu smrti i uskrsnua, kad


je prestao govoriti, nego se predao ostvarenju
svega to je navijetao, tad je obratio apostole silom Duha Svetoga i tad je poeo povijesni hod
Crkve. Kad hagioasistent ozdravi od svojih tekih trauma i umiljene dobrote, kad evangelizator prizna da nije stvarno u Isusu i da govori samo
iz misli i govora, tad e poeti evangelizacija. Pavao VI. papa u dokumentu Evangelii nuntiandi
kae da ovjek poinje evangelizirati kad je sam
evangeliziran.
Zajednica Molitva i Rije tu treba zapoeti
svoju djelatnost, kako bi svijetu i Crkvi pokazala,
gdje su poetci novoga svijeta i svjedoke Crkve.

Crkva
No strahovito je potrebno da lanovi ZMR razumiju tko je Crkva i da je ljube bez ostatka. Crkva ima dvije dimenzije, jednu institucionalnu, a
drugu boansku. Institucionalna je zapravo potreba da Crkva na zemlji ima vidljivo vodstvo i
administrativne slube. To su biskupi, sveenici i
akoni. Boanska dimenzija je injenica da je Cr41

kva Tijelo Isusa Krista, u kojoj su vjernici Tijelo,


a Isus Glava toga Tijela. Kao institucionalna, ona
prua mogunost da ivi i djeluje u svijetu. Kao
boanska, ona ima mo dati ljudima sve to je
Isus za spas svijeta donio. Opasnost je pomisliti
da je Crkva samo ljudska institucija i da njezina
svemo i milost ovise o ivotu, moralu i svetosti
lanova Crkve, posebno biskupa i sveenika. Sva
snaga Crkve je u sakramentima i u Svetom pismu.
A sakramenti su Boja svemo koja je po Svetom redu povjerena biskupima i sveenicima kao
vidljivim slubenicima Glave Crkve, a to je Isus
Krist. Zato sveenik neovisno o svojoj moralnosti
i svetosti, dijeli sve Kristove milosti neokrnjeno
svim ljudima. On je protok, a ne izvor spasonosnih Kristovih milosti i sakramenata. U njemu je
Isus koji spaava, u njemu je sve bogatstvo Crkve
i iz biskupa i sveenika dolazi sve to Crkva ima
od Boga za svijet. Sveenik u sebi ima mo opratati grijehe, pretvarati euharistijske znakove u tijelo i krv Kristovu, dijeliti sakramente i spaavati
ljude. Crkva je u slubenicima Glave Crkve, u biskupima i sveenicima. Jednako je Crkva u svakom krtenom vjerniku i iz njega mnotvo milosti
tee u ljude s kojima ivi. Vano je imati na umu
tu bitnu razliku izmeu institucionalne i boanske
Crkve. Inae, ako vidimo Crkvu samo kao instituciju, onda ne dobivamo Kristove snage i spremni
42

smo brzo kritizirati Crkvu, sablazniti se nad ivotom sveenika i izii iz Crkve. Crkva je Isus to
je bitno. Crkva je nadpovijesna prisutnost Isusa
meu nama. Ako to znamo, ljubit emo Crkvu i
za nju se zalagati, jer ona je Isus ivi u nama.
Ako to razumijemo, shvatit emo zato Isus kae
apostolima: tko vas prezire, mene prezire. Tko vas
slua, mene slua. Ujedno emo jasno vidjeti da je
ZMR sa zadaama koje joj je povjerio Isus Krist po
Crkvi, naime evangelizacijom i hagioterapijom, zapravo sama Crkva i ZMR je, kao i drugi pokreti, redovnici, drutva u Crkvi, jedan od organa te Crkve
s odreenom zadaom koju treba vriti taj duhovni
organ Crkve. Ta povezanost s Crkvom i Isusom
Kristom je temeljni uvjet da bismo hagioterapiju i
evangelizaciju radili oduevljeno i s uvjerenjem da
je to put do vjenog ivota i obnove svijeta.
Pri tome budimo svjesni da je upravo na odnos
prema Crkvi i Isusu Kristu vrhunski znanstveni
i vrhunski svjetovni. Jedan je svijet, jedan bitak.
Sjetimo se da redovnice rade kao medicinske sestre i kao lijenice u bolnicama. One rade po znanstvenim metodama, dok istovremeno ive potpuno
ujedinjene s Isusom Kristom i Crkvom. Podsjetimo se, takoer, da su teoloki fakulteti u Europi
i svijetu lanovi svjetovnih i dravnih sveuilita i
da je teologija znanstveno humanistiko podruje.
43

Treba se osloboditi ideolokih zabluda posljednjih


300 godina u Europi, od Francuske revolucije, faizma, nacizma do komunizma, socijalistikih internacionala i lijevog suvremenog faizma. Ideologije su neprijatelji znanosti i istine. Uostalom,
Crkva je stvorila sveuilita i znanstvene metode
te je u njoj budunost razvoja znanosti. Vjerujem
da su upravo na rad i istraivanje na putu spoznaje
te budunosti istine i znanosti u svijetu.
Naglaavam to stoga to e stalno biti napasti i ljudi koji e bjeati od sredita i istine ili u lijevo ili desno, a to znai da e jedni htjeti biti potpuno svjetovni bez Duha, a drugi religiozni bez
znanstvenosti. Samo spoj znanosti i Duha moe
voditi vrhunskom istraivanju i sigurnim rezultatima. Samo tu je cjeloviti ivot i cjelovitost terapije na svim razinama.

44

Kazalo
Predgovor.............................................................5
Izvori hagioterapije i evangelizacije......................7
Seminari za evangelizaciju Crkve..........................9
Koraci prema hagioterapiji...................................13
Meunarodni studiji.............................................20
Institucionaliziranje evangelizacije
i hagioterapije.........................................................22
Mentori...................................................................27
Hagioterapija i psihoterapija................................32
Uprava ZMR..........................................................35
Znanstvena zadaa hagioterapije.........................38
Samo djela..............................................................40
Crkva.......................................................................41
Kazalo................................................................45
O autoru.............................................................47
Kod ovog nakladnika autor je objavio:...........49

45

46

O autoru
TOMISLAV IVANI roen
je u Davoru 1938. godine. Nakon filozofskog i teolokog studija u Zagrebu i Rimu zareen je
1966. godine za sveenika zagrebake nadbiskupije. Postigavi
magisterij iz filozofije i doktorat
iz teologije na papinskom sveuilitu Gregoriana u Rimu, vraa se
1971. godine u Zagreb gdje postaje profesor Katolikog bogoslovnog fakulteta Sveuilita u Zagrebu. Proelnik je katedre fundamentalne teologije, bio je jedan od urednika Bogoslovske smotre,
lan je urednitava i suradnik brojnih tuzemnih i
inozemnih teolokih asopisa, te lan Drutva hrvatskih knjievnih prevoditelja. Od 1983. godine
kanonik je zagrebakog Prvostolnog kaptola. Podruja njegovog znanstvenog rada su filozofija,
teologija i knjievnost. On istrauje odnos filozofije i teologije, vjere i znanosti, ateizma i religioznosti, objave i vjere, Crkve i crkvenih zajednica,
kranstva i religija, fenomen sekti i pitanja teoloke epistemologije. Osobito podruje njegova
zanimanja je istraivanje ovjekove egzistencijalno-duhovne dimenzije, gdje otkriva nain suvre47

mene evangelizacije te nunost razvoja duhovne


medicine, koja je uz somatsku i psihiku nezaobilazna u cjelovitom lijeenju ovjeka, a osobito u
lijeenju duhovnih bolesti i ovisnosti. U tu svrhu
razvio je metodu hagioterapije i osnovao 1990.
godine u Zagrebu Centar za duhovnu pomo iji
je predstojnik.
Od 1971. godine uz rad na fakultetu bio je studentski vjerouitelj u Zagrebu, inicijator molitvenog pokreta unutar Crkve u Hrvata, osniva vjernikog drutva pod imenom Zajednica Molitva i
Rije (MiR), te voditelj brojnih seminara za duhovnu obnovu i evangelizaciju kod nas i u inozemstvu. U posljednjem desetljeu koluje kod
nas i u inozemstvu djelatnike za rad u centrima za
duhovnu pomo i za voenje seminara za evangelizaciju.
Njegovi znanstveni i struni lanci izlaze u domaim i inozemnim asopisima, a brojne knjige
su prevedene na njemaki, talijanski, francuski,
engleski, korejski, nizozemski, maarski, slovaki, albanski, slovenski i srpski jezik.
Od 1998. do 2001. godine bio je dekan Katolikog bogoslovnog fakulteta Sveuilita u Zagrebu. U rujnu 2001. izabran je za rektora Sveuilita u Zagrebu. Papa Ivan Pavao II. izabrao ga je
9. veljae 2004. godine za lana Meunarodne te48

oloke komisije, kojoj je predsjedavao proelnik


Kongregacije za nauk vjere, Joseph kardinal Ratzinger, papa Benedikt XVI., koji ga je ponovno
u oujku 2009. godine imenovao lanom Komisije na jo jedan petogodinji mandat. Godine
2010. imenovan je papinskim kapelanom s titulom monsignor.

Kod ovog nakladnika


autor je objavio:
01. TAKO JE MALO POTREBNO,
02. JO SE MOE VRATITI
03. MOLITVA KOJA LIJEI
04. OTMJENOST DUE
05. U IME OCA
06. A VI OVAKO MOLITE
07. SMRT NIJE KRAJ
08. HAGIOTERAPIJA I PASTORAL CRKVE
09. ISUS IZ NAZARETA POVIJESNA OSOBA
10. DUHOVNO POMOI OVJEKU
11. POVRATAK NADE,
12. LIJEITI BRAK I OBITELJ,
49

13. HAGIOTERAPIJA DUHOVNA MEDICINA,


14. PUTEVI PUNI NADE,
15. AKO OPROSTI,
16. ZA UMORNE,
17. OTKRIE DUHOVNE TERAPIJE,
18. KORIJENI HAGIOTERAPIJE,
19. GDJE JE IZLAZ,
20. POI ZA MNOM,
21. SUSRET NA KRINOM PUTU,
22. REINKARNACIJA I USKRSNUE,
23. OAZE IVOTA, RAZMATRANJA UZ SVETKOVINE, BLAGDANE I SPOMENDANE,
24. MARIJIN KRINI PUT,
25. TKO JE BOG,
26. TKO JE OVJEK,
27. AGRESIVNOST I POVJERENJE,
28. DUH SVETI I KARIZMATSKI POKRET,
29. OVISNOST I SLOBODA,
30. ODVANOST U PREDANJU,
31. BLAGOSLOV NEDJELJE,
32. POZIV NA SUSRET,
33. OSTATI USPRAVAN,
34. VJERUJEM U DUHA SVETOGA,
35. VJERUJ MI, BITI E DOBRO,
50

36. REDOVNICA IZMEU ISUSA I SVIJETA,


37. S MARIJOM LJUBITI DO KRAJA,
38. U TIINI SVETITA,
39. BOG PREOBRAAVA,
40. CRKVA FUNDAMENTALNO-TEOLOKA
EKLEZIOLOGIJA,
41. DUH SVETI I EUHARISTIJA,
42. LIJEPO JE TO POSTOJI,
43. DIJAGNOZA DUE I HAGIOTERAPIJA,
44. LIJEITI DUHOVNO - MORALNE RANE,
45. DRAMATINI PUTEVI SUVREMENOG
MOLITELJA,
46 HAGIOTERAPIJA PTSP-A,
47. POSLJEDNJE OVJEKOVE STVARNOSTI,
48. AKO BOG UMRE,
49. PREOBRAZBA CRKVE ZA SVIJET,
50. OTKRIE BOJE RIJEI,
51. KAKO RAZGOVARATI S BOGOM,
52. DUHOM ZA BOLJI SVIJET,
53. HAGIOTERAPIJSKA ANTROPOLOGIJA,
54. DOMOVINSKI KRINI PUT,
55. KRINI PUT ZA MLADE,
56. HAGIOTERAPIJA U SUSRETU S OVJEKOM,
57. VAPAJ ZA DOBRIM LJUDIMA,
51

58. IZ STRAHA U POVJERENJE,


59. ENJA ZA UTNJOM,
60. PROFESORE, ODGOVORITE MI...
61. ovjek, brak i obitelj
62. BOG JE OVJEKOVA SUDBINA
63. Put do slobodnog ovjeka u Hrvatskoj
i Europi
64. BUDI ODVAAN I HRABAR
65. PRONAI TEMELJE SVOG POSTOJANJA
66 NE BOJ SE! SAMO VJERUJ!
67. KRANSKA VJERA SPAAVA I LIJEI
68. Svakodnevno druenje s Isusom
69. nemo i svemo starosti
70. Ozdravimo suvremeni brak
71. Religiozni bogovi i Bog
72. Obraenjem do duevnog zdravlja
73. Put u novi ivot
74. Roditelji, uitelji i uenici
75. SVESTRANA IZRANJENOST OVJEKA - Hagioterapija
izranjenosti

52

53

Cijena: 28,00 kn
54