You are on page 1of 5

Univerzitet umetnosti

Fakultet muzike umetnosti

SEMINARSKI RAD:

INSTRUMENTI STARIH CIVILIZACIJA KINA

Predmet: Istorija muzike

Ime studenta: Natalija Stankovi

Nastavnik: dr Tijana Popovi Mlaenovi, docent

Odsek: Muzika teorija


Godina studija: Prva godina
kolska godina: 2010/2011.

U Beogradu, decembar 2010.

Jo u petom veku pre nove ere, Konfuije je naglasio ulogu muzike u moralnom oblikovanju
oveka. Kineski filozofi su smatrali da je muzika neodvojiv deo univerzuma i ritma prirode i da
kao takva omoguava balans neba i zemlje, jin i janga. U tom smislu i muziki instrumenti su
imali metafiziko znaenje koje se ogledalo u materijalu od koga su napravljeni i u njihovoj
povezanosti sa prirodnim pojavama kao to su voda, vatra, grmljavina i zemlja. Samim tim,
melodija i zvuk koji instrument proizvodi su esto bili bitniji od ritma i harmonije.
Uloga instrumenata bila je velika u ritualnoj muzici. Muziar Kvej je opisivao ulogu sonornog
kamenja, instrumenata kin i e (citre), flauta, malih bubnjeva, usnih orgulja i zvona.
Sonorno kamenje (pien ching) se prvi put javlja za vreme dinastije ang (1600.
1046. p.n.e). Bilo vrlo vrednovan instrument. Sastoji se od esnaest kamenova
u obliku slova L, iste veliine, ali razliite debljine. Oni su okaeni u dva
horizontalna niza na jedan ram. Gornji red kamenja je natimovan u muke, a
donji u enske tonove. Instrument pien chung je vrlo slian ovome - zvona razliite debljine,
poreana po istom principu i isto timovana.
Vaan udaraki instrument u drevnoj Kini bio je i bianzhong koji se
sastojao od desetine zvona okaenih na drvenu podlogu, od kojih je
svako davalo razliit ton. Ova vrsta instrumenta se najee
upotrebljavala u carskoj palati. Zvona su u Kini smatrana amajlijama.
Kaena su stoci oko vrata kako bi se zatitila od zlih duhova, na vrata domova kako bi zatitile
od demona koji su vrebali ispod praga i na sveta mesta kako bi se oistila. Postojale su dve vrste
zvona, ona koja su imala klatno i ona kod kojih se zvuk dobijao spoljnjim udarcem. U skladu sa
kineskom kosmologijom, timovanje zvona se menjalo sa godinjim dobima: na primer, u
prolee zvono je bilo natimovano da daje ton fis, a na jesen ton ha.
Instrumenti koji se takoe prvi put javljaju za vreme dinastije ang (pored sonornog kamenja),
bile su globularne flaute (shiun). Iskopavanjem u ravnici severnoistone Kine pronaena je
jedna takva flauta valjkastog oblika, dugaka oko est centimetara, sa izrezbarenom maskom
demona, prorezom na vrhu i jo pet rupica za prste sa strane, koja proizvodi tonski niz do re mi
fa sol. Duvaki instrument od gline u obliku jajeta (xun), sa pet do sedam rupica i rupom za
uduvavanje vazduha na vrhu ubraja se u jedan od najstarijih kineskih instrumenata. Kasnije je

oblik jajeta zamenjen oblicima ivotinja, najee oblikom ptice, meutim


umesto obinog proreza, vazduh se uduvavao na mestu ptiije glave.
U vreme dinastije ang, javljaju se i bubnjevi. Pravljeni su od gline i krokodilske koe i imali su
razliitu upotrebu. Bubanj po fu je verovtno najstariji. Izvoa ga je horizontalno postavljao na
kolena, i pri kraju svake strofe u himni je desnom rukom udarao po desnoj koi (po), levom po
levoj koi (fu), a trei putsa obe ruke o obe koe (po-fu).
U pesmama i inga (prva zbirka najstarije kineske poezije, sedmi vek pre nove ere) navodi se
porast u broju instrumenata korienih za vreme dinastije Dou (1122. 256. p.n.e). Pored svih
ranijih instrumenata, pominju se perkusione zveke, chu, tigar i drugi iani instrumenti o ijem
postojanju za vreme dinastije eng nema podataka.
Perkusiona zveka se sastojala od dvanaest uskih, ravnih bambusovih traka, jednakih duina i
irina, vezanih konom trakom. Zvuk se proizvodio udarcem instrumena o dlan i u tom trenutku
se meao zvuk samog udarca sa zvukom sudaranja traka jedne o drugu. Ovaj instrument koristili
su pevai u hramovima, a sveta pesma koju su pevali bila je urezanana trakama.
Chu je drveni instrument nalik na kocku i koristio se za potrebe slubi u
konfuijanstvu.
Tigar je instrument koji se koristio da oznai kraj muzike u slubama. Izrezbaren
je od komada drveta je tako da predstavlja pritajenog tigra. Du lea tigra,
stavljena je nazubljena traka koja ukazuje na kimu ivotinje i po kojoj se
strue bambusovim tapom kako bi se dobio zvuk.
Iako se ne spominje meu instrumentima Dou dinastije, meu prethodno
navedene moe se podvesti i instrument drvena riba. Krunog je oblika, a zanimljivo je da riba
nema kapke to simbolizuje stalnu budnost. Zvuk se dobija udarcem palice.
Od kordofonih instrumenata u vreme Dou dinastije, pominju se kin (chin) i e (sh) citre, koje
imaju neke slinosti. ice su razapete uzduno preko pomalo ispupene daske. Pri sviranju se
polau na zemlju, na sto ili na kolena. Zvukovi koji se dobijaju su isti, a ako bi se
produio vibrato na jednoj ici, kao da se uje zvuk i neokinute ice. e
je imala dvadesetpet ica natimovanih na pentatonsku lestvicu.
Manja verzija ea je cheng, citra sa etrnaest bakarnih ica koja je
delimino opstala u junoj i jugozapadnoj Kini.

Kin je imala sedam ica, gde prvih pet daju pentatonske tonove, a sledee dve samo nastavljaju
lestvicu.
U vreme dinastije Dou javljaju se i novi aerofoni instrumenti. Najznaajnije su bile usne orgulje
sheng, ali treba navesti i dve poprene flaute (yoh i chyr), dupla svirala kuan i Panova frula.
Usne orgulje eng su pravljene od tikve. Kinezi su verovali da je instrument nainjen po uzoru na
telo, glavu i krila feniksa. Vrat je sluio za provod vazduha do tela odakle se
uduvavao u svirale. Bilo trinaest ili vie tankih svirala razliitih duina, i
kako bi se dobio zvuk nakon uduvavanja vazduha, prstom se morala zatvoriti
rupica na svirali. Zvuk koji se dobija je neobino nean i mio. Melodije su u
stilu pentatonike i harmonski su praene, gde je akord uglavnom bila
simultano zvuea pentatonska skala.
Kuan je svirala bez rupica za prste natimovana prema pravilima tadanjeg sistema.
Panova frula se sastoji iz niza cevica (broj se kretao od dvanaest do esnaest) zatvorenih na dnu.
Uglavnom su pravljene od bambusa ili od drugih vrsta drveta.

Za vreme dinastije Han (206. p.n.e 220. n.e), uspostavljali su se kontakti sa


narodima severozapadne granice kineskog carstva, kao i centralne i zapadne
Azije i Indije. iani instrumenti su preneseni i dobili su vaniju ulogu u
kineskoj muzici. Najvaniji od tih instrumenata je kratka, plitka lauta pipa
(pi pa) sa etiri svilene ice i dvanaest pragova. ice na njoj natimovane su u primi, kvarti,
kvinti i oktavi, a melodija je izvoena na najvioj. Izvoai su okidali i
dve ice simultano, tako dobivi sekunde, terce, kvarte, kvinte i druge
intervale, uglavnom dok peva pravi pauzu. Srodnici pipa kojih ima i
danas, a pojavili su se u vreme dinastije Tang (618. 907. n.e) su
yuehchyn - etvoroina ravna lauta i sanshyan lauta sa tri ice koje su
se okidale trzalicom od ada.
Muzika je kod Kineza bila veliki deo svakodnevnice, ubrajala se u est disciplina koje je svaki
plemi morao da poznaje, ali je bila deo ivota svih drugih. Kao posledica vanosti muzike u
ivotu stare kineske civilizacije, nastao je bogat instrumentarijum, koji i danas zadivljuje svojom
raznolikou i istorijatom.

LITERATURA:
Sachs, Curt The history of musical instruments (1940)
Pejovi, Roksanda Muzika minulog doba (2004, Portal)
Wellesz, Egon Antika i orijentalna muzika (1994, Fakultet muzike umetnosti)
Abrashev,Bozhidar The Illustrated Encyclopedia of Musical Instruments (2000, Konemann)

You might also like