Professional Documents
Culture Documents
SEMINARSKI RAD:
Jo u petom veku pre nove ere, Konfuije je naglasio ulogu muzike u moralnom oblikovanju
oveka. Kineski filozofi su smatrali da je muzika neodvojiv deo univerzuma i ritma prirode i da
kao takva omoguava balans neba i zemlje, jin i janga. U tom smislu i muziki instrumenti su
imali metafiziko znaenje koje se ogledalo u materijalu od koga su napravljeni i u njihovoj
povezanosti sa prirodnim pojavama kao to su voda, vatra, grmljavina i zemlja. Samim tim,
melodija i zvuk koji instrument proizvodi su esto bili bitniji od ritma i harmonije.
Uloga instrumenata bila je velika u ritualnoj muzici. Muziar Kvej je opisivao ulogu sonornog
kamenja, instrumenata kin i e (citre), flauta, malih bubnjeva, usnih orgulja i zvona.
Sonorno kamenje (pien ching) se prvi put javlja za vreme dinastije ang (1600.
1046. p.n.e). Bilo vrlo vrednovan instrument. Sastoji se od esnaest kamenova
u obliku slova L, iste veliine, ali razliite debljine. Oni su okaeni u dva
horizontalna niza na jedan ram. Gornji red kamenja je natimovan u muke, a
donji u enske tonove. Instrument pien chung je vrlo slian ovome - zvona razliite debljine,
poreana po istom principu i isto timovana.
Vaan udaraki instrument u drevnoj Kini bio je i bianzhong koji se
sastojao od desetine zvona okaenih na drvenu podlogu, od kojih je
svako davalo razliit ton. Ova vrsta instrumenta se najee
upotrebljavala u carskoj palati. Zvona su u Kini smatrana amajlijama.
Kaena su stoci oko vrata kako bi se zatitila od zlih duhova, na vrata domova kako bi zatitile
od demona koji su vrebali ispod praga i na sveta mesta kako bi se oistila. Postojale su dve vrste
zvona, ona koja su imala klatno i ona kod kojih se zvuk dobijao spoljnjim udarcem. U skladu sa
kineskom kosmologijom, timovanje zvona se menjalo sa godinjim dobima: na primer, u
prolee zvono je bilo natimovano da daje ton fis, a na jesen ton ha.
Instrumenti koji se takoe prvi put javljaju za vreme dinastije ang (pored sonornog kamenja),
bile su globularne flaute (shiun). Iskopavanjem u ravnici severnoistone Kine pronaena je
jedna takva flauta valjkastog oblika, dugaka oko est centimetara, sa izrezbarenom maskom
demona, prorezom na vrhu i jo pet rupica za prste sa strane, koja proizvodi tonski niz do re mi
fa sol. Duvaki instrument od gline u obliku jajeta (xun), sa pet do sedam rupica i rupom za
uduvavanje vazduha na vrhu ubraja se u jedan od najstarijih kineskih instrumenata. Kasnije je
Kin je imala sedam ica, gde prvih pet daju pentatonske tonove, a sledee dve samo nastavljaju
lestvicu.
U vreme dinastije Dou javljaju se i novi aerofoni instrumenti. Najznaajnije su bile usne orgulje
sheng, ali treba navesti i dve poprene flaute (yoh i chyr), dupla svirala kuan i Panova frula.
Usne orgulje eng su pravljene od tikve. Kinezi su verovali da je instrument nainjen po uzoru na
telo, glavu i krila feniksa. Vrat je sluio za provod vazduha do tela odakle se
uduvavao u svirale. Bilo trinaest ili vie tankih svirala razliitih duina, i
kako bi se dobio zvuk nakon uduvavanja vazduha, prstom se morala zatvoriti
rupica na svirali. Zvuk koji se dobija je neobino nean i mio. Melodije su u
stilu pentatonike i harmonski su praene, gde je akord uglavnom bila
simultano zvuea pentatonska skala.
Kuan je svirala bez rupica za prste natimovana prema pravilima tadanjeg sistema.
Panova frula se sastoji iz niza cevica (broj se kretao od dvanaest do esnaest) zatvorenih na dnu.
Uglavnom su pravljene od bambusa ili od drugih vrsta drveta.
LITERATURA:
Sachs, Curt The history of musical instruments (1940)
Pejovi, Roksanda Muzika minulog doba (2004, Portal)
Wellesz, Egon Antika i orijentalna muzika (1994, Fakultet muzike umetnosti)
Abrashev,Bozhidar The Illustrated Encyclopedia of Musical Instruments (2000, Konemann)