You are on page 1of 130

GIGA

Rick Riordan
More udovita: Percy Jackson i Olimpijci,
knjiga druga

Naslov izvornika
THE SEA OF MONSTERS: PERCY JACKSON & THE OLYMPIANS, BOOK TWO

GIGA

Za Patricka Johna Riordana,


najboljeg pripovjeda a u obitelji

GIGA

Sadraj
1. Moj najbolji prijatelj kupuje vjen anicu ..............................................................................4
2. Igram grani ara s ljudoderima ........................................................................................... 7
3. Zaustavljamo taksi vje nih muka ...................................................................................... 14
4. Tyson se igra vatrom ........................................................................................................ 19
5. Dobivam novog cimera u bungalovu ................................................................................. 23
6. Napad demonskih golubova .............................................................................................. 30
7. Prihva am neznan eve darove .......................................................................................... 38
8. Ukrcavamo se na "Princezu Andromedu" ......................................................................... 47
9. Imam najgore mogu e obiteljsko okupljanje ..................................................................... 53
10. Ukrcavamo se junja kim vojnicima ............................................................................... 58
11. Clarisse sve die u zrak ................................................................................................... 64
12. Dolazimo u Kikin wellness centar ................................................................................... 71
13. Annabeth pokuava otplivati ku i ................................................................................... 80
14. Nailazimo na ubojite ovce............................................................................................... 87
15. I tko dobije Runo? Nitko ................................................................................................. 92
16. Tonem s brodom ............................................................................................................. 96
17. Do ekuje nas iznena enje na Miami Beachu ................................................................... 99
18. Ulije u partijanerski poniji............................................................................................ 103
19. Utrka ko ija zavrava praskom ..................................................................................... 108
20. Magija Runa pomae iznad svih o ekivanja .................................................................. 114

GIGA

1. Moj najbolji prijatelj kupuje vjen anicu


Moja no na mora po ela je ovako:
Stajao sam u naputenoj ulici nekog priobalnoga gradi a. Usred no i. Hu ala je oluja. Vjetar i
kia mlatili su po palmama du plo nika. Ulicu su obrubljivale rui asto i uto obukane
ku e, daskama zabarikadiranih prozora. Jedan blok dalje, iza reda grmlja hibiskusa, pjenio se
ocean.
Florida, pomislio sam. Iako nisam ba siguran kako sam to znao. Nikad nisam bio na Floridi.
A tad sam uo klopot kopita po asfaltu. Okrenuo sam se i vidio kako moj prijatelj Grover tr i
kao da spaava ivu glavu.
Aha, rekao sam. Kopita.
Grover je satir. Od pasa prema gore izgleda kao tipi ni krakati tinejder, s paperjastom
kozjom bradicom i lica opako isto kana aknama. Neobi no epa dok hoda, ali ako ga ne
ulovite kad nema hla e (to vam ne preporu ujem), nikad ne ete ni pomisliti da je ita na
njemu neljudsko. Vre aste hla e i lana stopala prikrivaju injenicu da zapravo ima krznom
prekrivene noge i kopita.
Grover mi je najbolji prijatelj jo od estog razreda. Sa mnom i curom koja se zove Annabeth
poao je u pustolovinu spaavanja svijeta, ali nisam ga vidio od prolog srpnja, kad je sam
poao u opasnu potragu - potragu iz koje se nijedan satir nije vratio.
No dobro, u mom snu je Grover jar evito jurio, dre i u rukama svoje ljudske cipele, kao to
ini kad se mora brzo kretati. Proklopotao je pokraj malenih du ana za turiste i iznajmljivanje
dasaka za surfanje. Vjetar je palme savijao gotovo do tla.
Grover je bio prestravljen ne im iza sebe. Vjerojatno je doao s plae. U krznu je imao
skorenog mokrog pijeska. Odnekud je pobjegao. Pokuavao je pobje i od... ne eg.
Olujom se prolomilo kostolomno rezanje. Iza Grovera, pri dnu bloka, nadvilo se neko
stvorenje u sjeni. U prolazu je mlatnulo banderu koja je eksplodirala kiom iskri.
Grover je posrnuo, jecaju i od straha. Samom sebi je promrmljao: Moram pobje i. Moram ih
upozoriti!
Nisam vidio to ga je progonilo, ali uo sam kako to stvorenje mrmlja i proklinje. Tlo se treslo
kako se pribliavalo. Grover je zamakao iza ugla i onda stao. Uao je u slijepu ulicu punu
du ana. Nije imao vremena za uzmak. Najblia vrata otvorila su se od siline oluje. Na znaku
iznad zamra enog izloga pisalo je: SVADBENI BUTIK, ST. AUGUSTINE.
Grover je mugnuo unutra. Bacio se iza vjen anica na vjealici.
Sjena udovita pala je na du an. Mogao sam nanjuiti tog stvora -taj mu ni spoj mokrog
ov jeg runa i trulog mesa i udnog kiselkastog zadaha koji imaju samo udovita, poput tvora
koji ivi samo od meksi ke hrane.
Grover se tresao iza vjen anica. Sjena udovita je prola.
Tiina, osim zvuka kie. Grover je duboko udahnuo. Moda je stvor otiao.
A onda je zabljesnula munja. Cijela fasada du ana je eksplodirala, a udovini glas je zaurlao:
"MOOOJEEE!"
Naglo sam sjeo, tresu i se u krevetu.
Nije bilo oluje. Ni udovita.
Jutarnje sun ano svjetlo probijalo se kroz prozor moje spava e sobe.
inilo mi se da vidim kako preko prozora na trenutak prelazi sjena - ljudskog oblika. Ali tad
sam uo kucanje na vratima moje spava e sobe - moja mama je povikala: "Percy, zakasnit
e" - i sjena na prozoru je nestala.
4

GIGA
Vjerojatno mi se samo u inilo. Prozor na petom katu s klimavim poarnim Ijestvama...
nemogu e da je itko bio vani.
"Do i, duo", opet me pozvala mama. "Zadnji dan kole. Trebao bi biti uzbu en! Jo malo i
uspio si!" "Evo me", uspio sam odgovoriti.
Opipao sam ispod jastuka. Prstima sam umiruju e primio kemijsku olovku s kojom sam
uvijek spavao. Izvukao sam je i pro itao natpis na starogr kom urezan na njoj: Anakluzmos.
Brzac.
Dolo mi je da od epim olovku, ali me neto obuzdalo. Brzacem se nisam koristio tako
dugo...
Uostalom, mama me natjerala da joj obe am da u ku i ne u baratati smrtonosnim orujem,
nakon to sam, zamahuju i kopljem, razbio vitrinu u kojoj je drala porculan. Stavio sam
Anakluzmos na no ni stoli i iskobeljao se iz kreveta.
Obukao sam se to sam bre mogao. Trudio sam se ne razmiljati o svojoj no noj mori i
udovitima i sjeni na svom prozoru.
Moram pobje i. Moram ih upozoriti!
to je Grover time mislio?
Nad srcem sam oblikovao troprstu kandu i tako ispruio ruku prema naprijed - u drevnoj
gesti za zatitu od zla koju mi je Grover pokazao.
Taj san nije mogao biti stvaran.
Zadnji dan kole. Mama ima pravo, trebao bih biti uzbu en. Prvi put u ivotu gotovo da sam
izdrao cijelu godinu a da me nisu izbacili. Nije bilo aavih nesre a. Nije bilo tu njava u
razredu. Nitko od u itelja nije se pretvorio u udovite i pokuao me ubiti otrovnom hranom
iz menze ni eksplozivnom doma om zada om. Sutra u po i na svoje najdrae mjesto na
svijetu - Kamp mjeanaca.
Samo jo jedan dan. Ma to valjda ni ja ne mogu zabrljati.
Kao uvijek, nisam imao pojma koliko grijeim.
Mama je za doru ak pripremila plave vafle i plava jaja. Takva vam je ona, posebnu prigodu
uvijek obiljei plavom hranom. Mislim da ona time eli re i da je sve mogu e. Percy moe
zavriti sedmi razred. Vafli mogu biti plavi. Takva malena uda.
Jeo sam za kuhinjskim stolom dok je mama prala tanjure. Na sebi je imala radnu odoru plavu, zvijezdama isto kanu suknju i bluzu s plavo-crvenim prugama koje nosi kad radi u
Ameri kom slatkiu. Dugu sme u kosu svezala je u rep.
Vafli su bili vrlo ukusni, ali o ito na njih nisam navalio kao ina e. Mama me pogledala i
namrtila se. "Percy, jesi li dobro?"
"Aha... jesam."
Ali ona uvijek zna kad me neto mu i. Obrisala je ruke i sjela nasuprot meni. "kola ili..."
Nije morala dovriti re enicu. Znao sam to me pita.
"Mislim da je Grover u nevolji", rekao sam joj i ispri ao joj svoj san.
Napu ila je usne. Nismo esto razgovarali o drugoj strani mog ivota. Trudili smo se ivjeti
to je mogu e normalnije, ali mama je znala za Grovera.
"Ma ja se ne bih toliko brinula, duo", rekla je. "Grover je ve veliki satir. Da postoji kakav
problem, sigurno bi nam se javili iz... kampa..." Ramena su joj se nekako uko ila kad je
izrekla rije kamp.
"to je?" pitao sam je.
"Nita", rekla je. "Zna to? Danas popodne emo proslaviti kraj kole. Povest u tebe i
Tysona u Rockefellerov centar - u onaj skejtborderski du an koji ti se svi a."
O, ovje e, to je bilo primamljivo. Ali stalno imamo problema s novcem. Uz maminu
ve ernju kolu i trokove moje kolarine, nikako si nismo mogli priutiti neto posebno, kao
recimo kupovanje skejtborda. Ali neto u njezinu glasu malo me zabrinulo.
5

GIGA
ekaj malo", rekao sam. "Mislio sam da emo ve eras pakirati moje stvari za kamp."
Gnje ila je krpu. "A, duo, to za kamp... Sino sam dobila Hironovu poruku."
Srce mi je potonulo. Hiron je upravitelj za aktivnosti u Kampu mjeanaca. Ne bi nam se javio
da nije neto vrlo ozbiljno. "to je rekao?"
"Misli... da moda jo ne bi bio na sigurnom kad bi se vratio u kamp. Moda emo to morati
odgoditi."
"Odgoditi? Mama, kako ne bih bio na sigurnom? Pa mjeanac sam! To je, ono, jedino mjesto
na svijetu gdje sam na sigurnom!"
"ina e jest, duo. Ali dok imaju te probleme"
"Koje probleme?"
"Percy... Jako, jako mi je ao. Danas popodne sam htjela razgovarati o tome. Ne mogu ti sad
sve to objasniti. Nisam sigurna moe li ti to i Hiron objasniti. Sve se to dogodilo iznenada."
Zavrtjelo mi se u mozgu. Kako bih mogao ne oti i u kamp? Htio sam joj postaviti milijun
pitanja, ali tad je ura u kuhinji odzvonila polovicu sata.
Mami kao da je laknulo. "Sedam i trideset je, duo. Morao bi po i. Tyson e te ekati." "Ali
" "Percy, razgovarat emo danas popodne. Idi u kolu."
To je bilo zadnje to sam htio u initi, ali mami sam u o ima vidio onaj krhki pogled - neku
vrstu upozorenja, kao da e zaplakati ako nastavim previe traiti od nje. Uostalom, imala je
pravo za mog prijatelja Tysona. Morao sam se s njim na vrijeme na i na stanici podzemne,
ina e e se uzrujati. Bojao se sam putovati podzemljem.
Pokupio sam svoje stvari, ali sam zastao na vratima. "Mama, taj problem u kampu. Ima li...
moe li imati ikakve veze s mojim snom o Groveru?"
Nije me htjela pogledati u o i. "Razgovarat emo danas popodne, duo. Objasnit u ti... koliko
mogu."
Nevoljko sam je pozdravio. Otr ao sam dolje kako bih ulovio vlak broj dva.
To tada nisam znao, ali mama i ja nikad ne emo dobiti priliku za taj popodnevni razgovor.
Zapravo, dugo, dugo uop e ne u vidjeti ni svoj dom.
Kad sam izaao na ulicu, pogledao sam zgradu od sme e cigle preko puta. Na trenutak mi se
inilo da vidim taman obris na jutarnjem suncu - ljudsku siluetu uz cigleni zid, sjenku koja
ne pripada nikome.
A tad se namrekala i nestala.

GIGA

2. Igram grani ara ljudoderima


Moj dan je po eo normalno. Ili onoliko normalno koliko je to mogu e u Meriwetherovoj
privatnoj koli.
To vam je jedna od onih "progresivnih" kola na Manhattanu u kojima sjedimo na vre ama za
sjedenje umjesto za stolom i ne dobivamo ocjene i u itelji na poslu nose traperice i majice s
rokerskih koncerata.
To je sasvim cool, to se mene ti e. Mislim, imam ADHD i disleksi an sam, poput ve ine
mjeanaca, tako da u normalnim kolama nikad nisam najbolje prolazio, ak i prije nego to bi
me izbacili iz njih. Jedino loe u Meriwetheru jest to to u itelji uvijek u svemu trae bistriju
stranu, a nisu sva djeca ondje... pa, nisu ba bistra.
Uzmimo recimo moj prvi sat danas: engleski. Svi u viim razredima pro itali su tu knjigu
Gospodar muha u kojoj ti klinci zaglave na otoku i poize. I tako su nas za finalni ispit nai
itelji na jedan sat poslali u dvorite bez nadzora odraslih kako bi vidjeli to e se dogoditi.
A dogodilo se mamutsko nadmetanje u natezanju ga a izme u sedmaa i osmaa, dvije bitke
kamen ima i koarka s elementima ragbija. kolski nasilnik Matt Sloan predvodio je ve inu
tih aktivnosti.
Sloan nije krupan ni jak, ali se ponaa kao da jest. Ima o i poput pitbula i raskutranu crnu
kosu i uvijek je odjeven u skupu, ali neurednu odje u, kao da svima eli pokazati kako mu je
malo stalo do obiteljskog novca. Jedan prednji zub mu je okrhnut od incidenta kad je uzeo
tatin Porsche kako bi se malo proveselio i zaletio se u znak MOLIM VAS, USPORITE ZBOG
DJECE.
Dakle, Sloan je svima natezao ga e, sve dok nije pogrijeio pokuavi to u initi mom
prijatelju Tysonu.
Tyson je jedini besku nik u Meriwetheru. Kako smo mama i ja zaklju ili, roditelji su ga
ostavili kad je bio malen, vjerojatno zato to je toliko... druk iji. Ima dva metra i gra en je
kao jeti, ali puno pla e i boji se gotovo svega, uklju uju i vlastitu sjenu. Lice mu je nekako
izobli eno i izgleda brutalno. Ne bih vam znao re i koje su mu boje o i jer se nikad nisam
uspio natjerati da ga pogledam iznad iskrivljenih zuba. Ima dubok glas, ali govori udno, kao
mnogo mla e dijete - pretpostavljam zato to prije dolaska u Meriwether nije iao u kolu.
Nosi poderane traperice, prljave tenisice broj osamdeset i kariranu flanelnu koulju punu rupa.
Smrdi poput njujorke uli ice zato to ondje i ivi, u kartonskoj kutiji od hladnjaka, kod 72.
ulice.
Meriwether ga je posvojio u sklopu socijalnog programa kako bi svi u enici ondje mogli biti
zadovoljni samima sobom. Na alost, ve ina njih ne moe podnijeti Tysona. Nakon to su
otkrili daje laka meta, unato golemoj snazi i zastrauju em izgledu, osje ali su se zadovoljni
samima sobom tako to su ga stalno izazivali. Jedini sam mu prijatelj, to zna i da je on moj
jedini prijatelj.
Moja mama se koli milijun puta poalila da ne ini dovoljno kako bi mu pomogla. Zvala je i
socijalnu slubu, ali kao da nita nije pomagalo. Socijalni radnici su tvrdili da Tyson ne
postoji. Zaklinjali su se da nikog nisu nali u uli ici koju smo im opisali, iako mi nije jasno
kako netko moe ne vidjeti divovsko dijete koje ivi u kutiji od hladnjaka.
No dobro, Matt Sloan mu se priuljao iza le a i pokuao mu nategnuti ga e, a Tyson se
uspani io. Malo je prejako rukom pljasnuo Sloana. Sloan je odletio metar-dva i zapetljao se u
gumu objeenu za ljuljanje.
"Nakazo!" viknuo je Sloan. "Vrati se u svoju kartonsku kutiju!"
Tyson je po eo jecati. Sjeo je na penjalicu tako naglo daje savinuo ipku i zabio glavu u
dlanove.
"Povuci to, Sloane!" viknuo sam.
7

GIGA
Sloan mi se samo nacerio. "Zato se uop e trudi, Jacksone? Moda bi ak imao prijatelje da
ne brani stalno tu nakazu."
Sklopio sam dlanove u ake. Nadao sam se da u licu nisam onoliko crven koliko sam se
zaario u sebi. "On nije nakaza. Samo je..."
Pokuao sam se sjetiti prikladne rije i, ali Sloan me nije sluao. On i njegovi veliki runi
prijatelji bili su prezauzeti smijanjem. Zapitao sam se ini li mi se to ili je Sloan okruen s
vie nasilnika nego ina e. Navikao sam ga vi ati s trojicom ili etvoricom, ali danas su uz
njega bila bar jo estorica, a prili no sam siguran da ih nikad prije nisam vidio.
ekaj samo tjelesni, Jacksone", viknuo je Sloan. "Totalno si mrtav."
Na kraju prvog sata na je u itelj engleskog, gospodin de Milo, doao vidjeti kolika je teta
nastala. Izjavio je da smo savreno shvatili Gospodara muha. Rekao je da smo svi proli te da
nikad, nikad ne smijemo postati nasilnici. Matt Sloan je zduno kimao, a onda mi se nakesio
krezubim osmijehom.
Morao sam Tysonu obe ati da u mu za ru kom kupiti jo jedan sendvi s maslacem od
kikirikija kako bi prestao jecati.
"Jesam... Jesam li ja nakaza?" pitao me.
"Nisi", utjeio sam ga, krgu i zubima. "Matt Sloan je nakaza."
Tyson je mrcnuo. "Ti si dobar prijatelj. Nedostajat e mi idu e godine ako... ako ne mogu..."
Glas mu je drhtao. Shvatio sam da ne zna ho e li ga i idu e godine pozvati u sklopu tog
socijalnog programa. Pitam se je li si ravnatelj uop e dao truda razgovarati s njim o tome.
"Ma bez brige, ljudino", nekako sam istisnuo iz sebe. "Sve e biti dobro."
Tyson me pogledao s takvom zahvalno u u o ima da sam se osjetio poput velikog laca.
Kako djetetu poput njega mogu obe ati da e ita biti dobro?
Sljede i sat imali smo kemiju. Gospo a Tesla nam je rekla da moramo mijeati kemikalije sve
dok ne uspijemo izazvati eksploziju. Tyson je moj laboratorijski partner. ake su mu
prevelike za sitne epruvete kojima se trebamo sluiti. Slu ajno je pladanj s kemikalijama
sruio s pulta i izazvao naran asti gljivasti oblak u kou za sme e.
Nakon to je gospoda Tesla evakuirala labos i pozvala ekipu za uklanjanje opasnog otpada,
pohvalila je Tysona i mene da smo prirodni kemi ari. Prvi smo kojima je ikad uspjelo pro i
njezin ispit za manje od trideset sekunda.
Bilo mi je drago to je jutro prolo tako brzo jer tako nisam mogao previe razmiljati o
svojim problemima. Nisam mogao podnijeti pomisao na to da bi se u kampu moglo doga ati
neto loe. to je jo gore, nisam se mogao otresti svoga runog sna. Imao sam grozan
predosje aj da je Grover u opasnosti.
Na satu prirode i drutva, dok smo crtali karte zemljopisne irine/ /duine, otvorio sam
biljenicu i pogledao fotografiju u njoj - svoju prijateljicu Annabeth na praznicima u
Washingtonu. Na njoj ima traperice i traper-jaknu preko naran aste majice s natpisom Kamp
mjeanaca. Duga plava kosa privezana je maramom. Stoji pred Lin-colnovim memorijalnim
centrom prekrienih ruku i izgleda vrlo samozadovoljno, kao da ga je ona projektirala. Znate,
Annabeth eli biti arhitektica kad naraste, pa stalno posje uje slavne spomenike i sve to. To je
njezina aava strana. Tu sliku mi je mejlom poslala nakon proljetnih praznika, a ja bih je
povremeno pogledao samo kako bih se uvjerio u to da je ona stvarna i da nisam samo izmislio
Kamp mjeanaca.
Poelio sam da je Annabeth sa mnom. Ona bi znala protuma iti moj san. Nikad to ne bih njoj
priznao, ali pametnija je od mene, pa makar mi katkad ila na ivce.
Spremao sam se zatvoriti biljenicu kad je Matt Sloan ispruio ruku i i upao fotku iz prstena
koji dre stranice.
"Hej!" pobunio sam se.
Sloan je pogledao sliku i razroga io o i. "Ma nema anse, Jacksone! Tko je to? Ona nije
8

GIGA
tvoja"
"Vrati mi to!" Ui su mi se zaarile.
Sloan je fotku dao svojim runim kompi ima koji su je po eli derati i raditi kuglice za
pljuvanje. Sigurno su bili neki novi klinci koji su doli u posjet jer su svi imali one blesave
plo ice na kojima pie: ZDRAVO! JA SAM: koje im daju na dolasku. Vjerojatno imaju i
udan smisao za humor jer su na plo ice napisali udna imena u stilu: SISA SRI,
LUBANJOJEDAC i JOE BOB. Nijedno ljudsko bi e se ne zove tako.
"Ovi de ki dolaze ovamo idu e godine", pohvalio se Sloan, kao da bi me to trebalo uplaiti.
"Kladim se da oni mogu i platiti kolarinu, za razliku od tvog retardiranog prijatelja."
"On nije retardiran." Morao sam se jako, jako obuzdavati da ne opalim Sloana u lice.
"Koji si ti luzer, Jacksone. Ba je dobro to u ti na idu em satu skratiti muke."
Njegovi golemi kompi i savakali su moju fotku. Htio sam ih pretvoriti u prah, ali Hiron mi
je izri ito zabranio da iskaljujem bijes na obi nim smrtnicima, ma koliko nepodnoljivi bili.
Morao sam svoju borbenu vjetinu uvati za udovita.
Svejedno, pomislio sam, kad bi Sloan samo znao tko sam ja...
Zazvonilo je.
Dok smo Tyson i ja izlazili iz razreda, enski glas je proaptao: "Percy!"
Osvrnuo sam se po hodniku s ormari ima, ali nitko me nije gledao. Kao da bi ijedna cura u
Meriwetheru i mrtva izgovorila moje ime!
Prije nego to sam stigao razmisliti o tome je li mi se to samo u inilo ili nije, gomila djece
jurnula je prema dvorani za tjelesni i sa sobom ponijela mene i Tysona. Dolo je vrijeme za
tjelesni. Na u itelj obe ao nam je otvorenu igru grani ara, a Matt Sloan je obe ao da e me
ubiti.
Dres za tjelesni u Meriwetheru su nebeskoplave hla ice i batik-majice. Sre om, ve i dio tih
sportskih aktivnosti imali smo u zatvorenom, tako da nismo morali tr ati Tribecom kao neka
djeca iz hipijevske komune.
U svla ionici sam se preobukao to sam bre mogao jer nisam htio imati posla sa Sloanom.
Ba sam se spremao iza i kad me Tyson dozvao: "Percy?"
Jo se nije preobukao. Stajao je pred vratima teretane, dre i odje u za tjelesni u ruci. "Moe
li... ovaj..."
"O. Mogu." Pokuao sam ne zvu ati kao da me to ivcira. "Aha, naravno, ovje e."
Tyson se uvukao u teretanu. Straario sam pred vratima dok se on nije preobukao. Bilo mi je
malo nezgodno tako stajati, ali u ve ini slu ajeva bi me to zamolio. Mislim da to ini zato to
je sav dlakav i ima udne oiljke na le ima za koje nikad nisam skupio hrabrosti pitati ga.
U svakom slu aju, na tei na in sam nau io da se Tyson, kad ga provociraju dok se preobla i,
jako uzruja i po ne upati vrata s ormari a.
Kad smo uli u dvoranu, u itelj tjelesnog Nunley sjedio je za svojim sloli em i itao Sportske
novosti. Nunley je imao oko milijun godina, bi lokalne nao ale, bio je bezub i imao masnu
valovitu sijedu kosu. Podsjetio me na Proro ite u Kampu mjeanaca - koje je sasuena
mumija - osim to se u itelj Nunley kre e mnogo manje i iz njega ne kulja zeleni dim.
Mislim, bar ja to nikad nisam vidio.
Matt Sloan je pitao: "U itelju, mogu li biti kapetan?" "A?" U itelj Nunley podigao je pogled
sa svog asopisa. "Aha", promrmljao je. "Mhm."
Sloan se nacerio i preao na odabir igra a. Mene je odabrao za kapetana druge ekipe, ali bilo
je potpuno svejedno koga u odabrati jer su svi sportai i sva popularna djeca preli na
Sloanovu stranu. Kao i velika grupa posjetitelja.
Na svojoj strani imao sam Tysona, kompjutorskog frika Coreyja Bailera, matemati koga
genijalca Raja Mandalija i jo pet-est dje aka koje su gnjavili Sloan i njegova banda. Ina e bi
mi bio dovoljan samo Tyson - on sam vrijedi kao pola ekipe - ali posjetitelji u Sloanovoj ekipi
9

GIGA
bili su gotovo jednako visoki i jaki kao Tyson, a bilo ih je est.
Matt Sloan je ispraznio koaru s loptama na sredini dvorane. "Bojim se", promrmljao je
Tyson. " udan miris." Pogledao sam ga. "to ima udan miris?" Nisam mislio da govori o
sebi.
"Oni." Tyson pokae Sloanove nove prijatelje. " udno miriu."
Posjetitelji su kr kali prste, gledaju i nas kao da je vrijeme kolinja. Nisam mogao ne pitati se
odakle su. Odnekud gdje djecu hrane sirovim mesom i mlate ih tapom.
Sloan je puhnuo u trenersku zvidaljku i igra je po ela. Sloanova ekipa potr ala je prema
sredini. S moje strane je Raj Mandali viknuo neto na urdskom, vjerojatno: "Moram na
zahod!" i potr ao prema izlazu. Corey Bailer se pokuavao uvu i iza zidne strunja e ne bi li se
onamo skrio. Ostatak moje ekipe svim se silama trudio stisnuti se nekako u strahu i ne
izgledati kao meta.
"Tysone", rekoh. "Hajd"
Lopta me pogodila u eludac. Uz tresak sam sjeo na pod dvorane. Protivni ka ekipa prasne u
glasan smijeh.
Zamaglilo mi se pred o ima. Osje ao sam se kao da je gorila na meni izvela Heimlichov
zahvat. Nisam mogao vjerovati da itko moe tako jako bacati.
Tyson vikne: "Percy, sagni se!"
Otkotrljao sam se, a druga lopta mi je prozujala pokraj uha brzinom zvuka.
Zuuum!
Udarila je zidnu strunja u i Corey Bailer je zacvilio.
"Hej!" viknuo sam Sloanovoj ekipu. "Tako ete nekoga ubiti!"
Posjetitelj imena Joe Bob nacerio se zlim cerekom. Nekako je sad izgledao mnogo krupniji...
ak i vii od Tvsona. Bicepsi su mu se nadizali ispod majice. "Nadam se, Perzeju Jacksone!
Nadam se!"
Najeio sam se kad sam uo kako mi je izgovorio ime. Nitko me ne zove Perzej osim onih
koji znaju za moj pravi identitet. Prijatelji... i neprijatelji.
to je ono Tyson rekao? udno miriu.
udovita.
Posvuda oko Matta Sloana posjetitelji su po eli dobivati na visini. Vie nisu bili djeca. Bili su
dvoipolmetraki divovi divljeg pogleda, otrih zuba i dlakavih ruku s tetovaama zmija,
havajskih plesa ica i zaljubljeni kih srdaca.
Matt Sloan je ispustio loptu iz ruke. "Ajoj! Niste vi iz Detroita! Tko..."
Druga djeca iz njegove mom adi po ela su vritati i bjeati prema izlazu, ali div Sisa Sri
bacio je loptu savreno precizno. Projurila je pokraj Raja Mandalija ba kad je htio iza i i
pogodila vrata, zalupivi njima kao nekom arolijom. Raj i jo neka djeca o ajni ki su po eli
lupali po njima, ali nisu se htjela ni pomaknuti.
"Pustite ih van!" viknuo sam divovima.
Onaj zvani Joe Bob je zareao na mene. Na bicepsu je imao tetovirani natpis: JB voli Medenu.
"Pa da ostanemo bez slasnih zalogaj a? Ne, sine boga mora. Mi Lestrigonci ne igramo samo
za tvoju smrt. elimo ru ak!"
Mahnuo je rukom i na sredinjoj crti su se pojavile nove lopte -ali te lopte nisu bile na injene
od crvene gume. Bile su od bronce, veli ine topovskih kugla, rupi aste poput plasti nih
dje jih loptica za bejzbol, a iz rupa je palucala vatra. Morale su biti uarene, ali divovi su ih
podigli golim rukama.
"U itelju!" viknuo sam.
Nunley je pospano podigao pogled, ali ako i jest primijetio neto udno u toj igri grani ara,
ni im to nije pokazao. To je problem sa smrtnicima. arobna sila zvana Magla prikriva pravi
izgled udovita i bogova od njih, tako da smrtnici uvijek vide samo ono to mogu shvatiti.
Moda je u itelj vidio samo nekoliko osmaa koji su reetali mla u djecu, kao ina e. Moda
10

GIGA
su druga djeca vidjela kako se Sloanovi razbija i spremaju bacati Molotovljeve koktele. (To
ne bi bilo prvi put.) Bilo kako bilo, bio sam prili no siguran da nitko ne shva a kako imamo
posla s pravim ljudoderskim, krvoednim udovitima.
"Aha. Mhm", promrmljao je u itelj. "Lijepo se igrajte."
I vratio se svom asopisu.
Div zvani Lubanjojedac baci svoju kuglu. Bacio sam se u stranu, a plameni bron ani komet
prohujao mi je pokraj ramena.
"Corey!" vrisnuo sam.
Tyson ga je izvukao iza strunja e ba kad ju je kugla pogodila i eksplodirala, kidaju i
strunja u na zadimljene komade.
"Tr ite!" rekao sam svojima iz ekipe. "Drugi izlaz!"
Potr ali su prema svla ionici, ali ta su se vrata, nakon to je Joe Bob opet mahnuo rukom, s
treskom zatvorila.
"Nitko ne e iza i dok ti ne ispadne!" zari e Joe Bob. "A ti ne e ispasti sve dok te ne
pojedemo!"
Bacio je svoju kuglu. Moji suigra i su se razbjeali, a kugla je u podu dvorane stvorila krater.
Posegnuo sam za Brzacem, koji sam uvijek nosio u depu, ali tad sam shvatio da sam u
hla icama za tjelesni. Nemam dep. Brzac je bio u mojim trapericama u ormari u u
svla ionici. A vrata do svla ionice bila su zape ena. Bio sam potpuno bespomo an.
Jo jedna plamena kugla huknula je prema meni. Tyson me odgurnuo s puta, ali svejedno sam
se prevrnuo preko glave od eksplozije. Prosuo sam se po podu dvorane, oamu en od dima,
batik-majice proarane vru im progoretinama. Tik iza sredinje crte stajala su dva diva i
ibala me pogledom.
"Meso!" zaurlali su. "Meso junaka za ru ak!" Obojica su naciljala.
"Percy treba pomo !" vikne Tyson i sko i pred mene ba kad su njih dvojica bacila kugle.
"Tysone!" vrisnuo sam, ali bilo je prekasno.
Obje kugle su se zabile u njega... ali ne... ulovio ih je. Nekako je taj Tyson, koji je bio toliko
nespretan da je redovito ruio laboratorijsku opremu i trgao penjalice na igralitu, ulovio dvije
plamene kugle koje su prema njemu jurile trilijardu kilometara na sat. Poslao ih je natrag
njihovim iznena enim vlasnicima koji su vrisnuli: "FRKAAAA!" kad su im bron ane sfere
eksplodirale na prsima.
Divovi su se rasplinuli u dva plamena stupa - to je siguran pokazatelj da su udovita.
udovita ne umiru. Samo se rastvore u dim i prah, to je dobro za junake jer poslije bitke ne
moraju puno istiti za sobom.
"Moja bra a!" zajaukao je ljudoder Joe Bob. Napeo je mii e i natpis JB voli Medenu se
namrekao. "Platit e njihovo unitenje!"
"Tysone!" viknuo sam. "Pazi!"
Jo jedan komet fijuknuo je prema nama. Tyson jedva da je imao vremena odbiti ga rukom u
stranu. Preletio je ravno iznad Nunleyjeve glave i udario u tribine uz glasan BA-BUUUM!
Djeca su tr ala uokolo i vritala, pokuavaju i zaobi i zaarene kratere u podu. Druga su
udarala po vratima i prizivala pomo . Sloan je stajao kao ukopan nasred terena, u nevjerici
gledaju i kako oko njega lete smrtonosne kugle.
itelj Nunley i dalje nita nije vidio. Prstom je lupnuo sluni aparat, kao da mu eksplozije
izazivaju neke smetnje, ali i dalje je gledao asopis.
Ali cijela kola je morala uti tu buku. Ravnatelj, policija, netko e nam do i u pomo .
"Pobjeda e pripasti nama!" zaurlao je ljudoder Joe Bob. "Gostit emo se tvojim kostima!"
Poelio sam mu re i da malo preozbiljno shva a tu igru grani ara, ali prije nego to mi je to
polo za rukom, bacio je novu kuglu. Tri diva povela su se njegovim primjerom.
Znao sam da nam je doao kraj. Tyson nije mogao istodobno odbiti sve te kugle. Njegove
ruke moraju ve biti jako ope ene od prvog naleta. Bez svog ma a...
11

GIGA
Na pamet mi je pala suluda ideja.
Potr ao sam prema vratima svla ionice.
"Maknite se!" rekao sam svojim suigra ima. "Dalje od vrata."
Eksplozija meni iza le a. Tyson je dvije kugle odbio natrag njihovim vlasnicima i raznio ih u
prah.
To je zna ilo da su na nogama bila jo dvojica divova.
Tre a kugla jurila je ravno prema meni. Uspio sam se natjerati da ostanem nepomi an - pet,
deset, petnaest - a onda se bacio u stranu kad je plamena kugla unitila vrata svla ionice.
E sad, zaklju io sam da su akumulirani plinovi u svakoj mukoj svla ionici dovoljni za
izazivanje eksplozije, tako da me nimalo nije iznenadilo kad ih je plamena kugla zapalila uz
glasni VUUUUUUUS!
Zid se razletio na komade. Vrata ormari a, arape, sportski titnici i razne druge osobne
gadarije po ele su poput kie padati po dvorani.
Okrenuo sam se na vrijeme da vidim kako Tyson udara Lubanjo-jedea u lice. Div se sloio na
pod. Ali zadnji div, Joe Bob, mudro je sa uvao svoju kuglu, ekaju i pravu priliku. Bacio ju
je ba kad se Tyson okrenuo prema njemu.
"Ne!" viknuh.
Kugla je Tysona pogodila ravno u prsa. Otklizao je cijelom duinom dvorane i zabio se u
stranji zid, koji je napuknuo i djelomi no se sruio na njega, otvorivi tako rupu prema Ulici
Church. Nije mi bilo jasno kako Tyson jo uop e moe biti iv, ali izgledao je samo
omamljeno. Bron ana kugla dimila mu se pred nogama. Tyson ju je pokuao podi i, ali tad se
sruio, oamu en, na gomilicu betonskih blokova.
"Aha!" likovao je Joe Bob. "Jo sam samo ja ostao! Imat u dovoljno mesa da i Medenoj
neto odnesem!" Podigao je novu kuglu i naciljao Tysona. "Stani!" viknuh. "Mene eli!" Div
se nacerio. "eli prvi umrijeti, mladi juna e?" Neto sam morao u initi. Brzac bi morao biti
negdje u blizini.
Tad sam vidio svoje traperice u zadimljenoj hrpi odje e pokraj divovih nogu. Kad bih samo
mogao do i do toga... Znao sam da je to beznadno, ali jurnuo sam.
Div se nasmijao. "Pribliava mi se moj ru ak." Podigao je ruku kako bi mogao baciti.
Pripremio sam se za smrt.
Divovo tijelo iznenada se uko ilo. Izraz na licu mu se od likuju eg pretvorio u iznena eni. Na
mjestu gdje bi mu trebao biti pupak njegova majica se poderala i ondje mu je izraslo neto
poput roga - ne, ne roga - uarenog vrha otrice.
Kugla mu je ispala iz ruke. udovite je zurilo u no koji ga je upravo probo sle a.
Promrmljao je: "Au" i pretvorio se u zeleni oblak plamena, to e, pomislio sam, prili no
uzrujati Medenu.
U dimu je stajala moja prijateljica Annabeth. Lice joj je bilo prljavo i ogrebeno. Preko ramena
je imala preba en ofucani ruksak, bejzbolska kapa joj je bila zataknuta u dep, u ruci je drala
bron ani no i imala je divlji pogled u svojim olujno-sivim o ima, kao da ju je upravo neki
duh progonio tisu u kilometara.
Matt Sloan, koji je ondje cijelo vrijeme stajao u oku, napokon je doao k sebi. Trepnuo je
kad je vidio Annabeth, kao da ju je nekako nejasno prepoznao kao curu sa slike iz moje
biljenice. "To je cura... To je cura"
Annabeth ga je udarila u nos i sruila ga na pod. "A ti," rekla mu je, "ne diraj mog prijatelja."
Dvorana je bila u plamenu. Djeca su jo vrite i tr ala uokolo. Cuo sam zavijanje sirena i
potmule glasove preko interkoma. Kroza staklo izlaznih vrata vidio sam kako se ravnatelj,
gospodin Bonsai, hrve s bravom, dok se iza njega gomilaju u itelji.
"Annabeth..." promucao sam. "Kako si... koliko dugo si..."
"Manje-vie cijelo jutro." Stavila je bron ani no u korice. "Traila sam pravi trenutak za
razgovor, ali nikad nisi bio sam."
12

GIGA
"Sjena koju sam jutros vidio - to si" Osjetio sam kako se crvenim. "O, bogovi, gledala si
kroz prozor moje spava e sobe?"
"Nemam vremena za objanjavanje!" rekla je odrjeito, iako se i ona malo zacrvenjela. "Samo
nisam htjela"
"Eno!" vrisnula je neka ena. Vrata su se s treskom otvorila i odrasli su nahrupili unutra.
"Na imo se vani", re e Annabeth. "I on." Pokazala je Tysona, koji je jo oamu eno sjedio
uza zid. Annabeth ga je pogledala izrazom ga enja koji mi ba nije bio jasan. "Povedi i
njega."
"Molim?"
"Nemamo vremena!" rekla je. "Pouri se!"
Na glavu je stavila bejzbolsku kapu s logotipom Yankeesa, arobni dar svoje mame, i isti
trenutak nestala.
Tako da sam bio sam usred goru e dvorane kad je ravnatelj uletio u nju s pola nastavni kog
kadra i nekoliko policajaca.
"Percy Jackson?" rekao je gospodin Bonsai. "to... kako..."
Uz probijeni zid Tyson je zastenjao i ustao s hrpe betonskih blokova. "Boli glava."
1 Mall Sloan se pribliio. Usredoto io se na mene prestravljenim pogledom. "Percy je to
inio, gospodine Bonsai! On je zapalio cijelu zgradu. U itelj Nunley e vam re i! On je sve
vidio!"
itelj Nunley je revno itao svoj asopis, ali, to ti je sre a -odlu io je podi i pogled ba kad
je Sloan izgovorio njegovo ime. "A? Aha. Mhm."
Ostali odrasli okrenuli su se prema meni. Znao sam da mi nikad ne bi povjerovali, ak ni kad
bih im mogao re i istinu.
Zgrabio sam Brzac iz svojih upropatenih traperica, rekao Tysonu: "Do i!" i sko io kroza
zjape u rupu u zidu zgrade.

13

GIGA

3. Zaustavljamo taksi vje nih muka


Annabeth nas je ekala u bo noj uli ici neto nie u Ulici Church. Povukla je Tysona i mene s
plo nika ba kad je vatrogasno vozilo prozvidalo pokraj nas, jure i prema Meriwetheru.
"Gdje si naao njega!" odmah me upitala, pokazuju i Tysona.
E sad, u normalnim okolnostima bi mi bilo vrlo drago to je vidim. Pomirili smo se prologa
ljeta, unato tome to je njezina mama Atena, koja se ne slae s mojim tatom. Annabeth mi je
vjerojatno nedostajala i vie nego to bih ja to bio spreman priznati.
Ali maloprije su me napali ljudoderski divovi, Tyson mi je tri ili etiri puta spasio ivot, a
ona je samo mrko zurila u njega kao da je on problem.
"Prijatelj mi je", rekao sam joj.
"Je li besku nik?"
"Kakve to veze ima i s im? On te uje, zna. Zato ne pita njega?"
Izgledala je iznena eno. "Moe govoriti?"
"Govorim", priznao je Tyson. "Lijepa si."
"A! Fuj!" Annabeth se odmaknula od njega.
Nisam mogao vjerovati da je toliko nepristojna. Pregledao sam Tysonove ruke, koje su morale
biti gadno ope ene od vrelih lopta, ali izgledale su dobro ave i pune oiljaka, s prljavim
noktima veli ine ipsa - ali takve su uvijek. "Tysone", rekao sam u nevjerici. "Ruke ti nisu
ak ni ope ene."
"Naravno da nisu", promrmljala je Annabetli. " udim se to su te se Lestrigonci usudili
napasti dok je on u blizini."
inilo se da Tysona fascinira Annabethina plava kosa. Pokuao ju je taknuti, ali ona mu je
pljasnula ruku.
"Annabeth," rekao sam, "o emu govori? Lestri-to?"
"Lestrigonci. udovita u dvorani. To je rasa divovskih ljudodera koji ive na dalekom
sjeveru. Odisej je jedanput naletio na njih, ali nikad ih nisam vidjela tako daleko na jugu kao
to je New York."
"Lestri - ne mogu to ni izgovoriti. Kako bi ih zvala na engleskom?"
Na trenutak je razmislila o tome. "Kana ani", odlu ila je. "A sad do i, moramo oti i odavde."
"Policija e me traiti."
"To nam je najmanji problem", rekla je. "Sanja li i ti one snove?"
"Snove... o Groveru?"
Problijedjela je. "O Groveru? Ne, to je s Groverom?"
Ispri ao sam joj svoj san. "Zato? O emu si ti sanjala?"
i su joj bile olujne, kao da razmilja milijun kilometara na sat.
"Kamp", na kraju je rekla. "Veliki problemi u kampu."
"I moja mama je to rekla. Ali kakvi problemi?"
"Ne znam to no. Neto nije u redu. Odmah moramo oti i onamo. udovita me progone
cijelim putem od Virginije i pokuavaju me zaustaviti. Jesu li tebe esto napadali?"
Odmahnuo sam glavom. "Nijedanput cijele godine... do danas."
"Nijedanput? Ali kako..." Pogled joj je skrenuo na Tysona. "Aha."
"Kako to misli, aha?"
Tyson je podigao ruku kao da je jo na nastavi. "Kana ani u dvorani nazvali su Percyja
nekako... sin boga mora?"
Annabeth i ja smo se pogledali.
Nisam znao kako u mu to objasniti, ali Tyson je zasluio istinu nakon to zamalo nije
poginuo.
"Ljudino," rekao sam, "jesi li kad uo one stare pri e o gr kim bogovima? O Zeusu,
14

GIGA
Posejdonu, Ateni"
"Jesam", rekao je Tyson.
"Pa... ti bogovi su jo ivi. Oni nekako prate zapadnja ku civilizaciju, ive u najmo nijim
zemljama, pa su sad u SAD-u. I katkad dobiju djecu sa smrtnicima. Djecu koju zovu
mjeanci."
"Da", rekao je Tyson, kao da je jo ekao poantu cijele pri e.
"E pa, Annabeth i ja smo mjeanci", rekao sam. "Mi smo kao... junaci na obuci. udovita nas
napadnu svaki put kad nas nanjue. To su bili ti divovi u dvorani. udovita."
"Da."
Zurio sam u njega. Nije izgledao iznena en ni zbunjen time to mu govorim, to je iznenadilo
i zbunilo mene. "Zna i... vjeruje mi?"
Tyson je kimnuo. "Ali ti si... sin boga mora?"
"Aha", priznao sam. "Moj tata je Posejdon."
Tyson se namrtio. Sad je izgledao zbunjeno. "Ali onda..."
Zavritala je sirena. Policijski auto je projurio pokraj nas.
"Nemamo vremena za ovo", rekla je Annabeth. "Razgovarat emo u taksiju."
"Taksi sve do kampa?" rekao sam. "Zna li koliko novca"
"Vjeruj mi."
Oklijevao sam. "A Tyson?"
Zamislio sam kako bi bilo kad bih svoga divovskog prijatelja odveo u Kamp mjeanaca. Ako
se tako bojao na obi nom igralitu s obi nim nasilnicima, kako bi se ponaao u tom kampu za
obuku polubogova? S druge pak strane, murjaci e nas traiti.
"Ne moemo ga tek tako ostaviti", odlu io sam. "I on e biti u frci."
"Aha." Annabeth je izgledala vrlo smrknuto. "Svakako ga moramo povesti. A sad hajdemo."
Nije mi se svidjelo kako je to rekla, kao da je Tyson nekakva bolest koju treba odvesti u
bolnicu, ali poao sam za njom niz uli icu. Nas troje smo zajedno vijugali uli icama dok se
iza nas dizao golem stup dima iz dvorane za tjelesni u mojoj koli.
"Ovdje." Annabeth nas je zaustavila na uglu Thomasove i Trimbleove ulice. Propr kala je po
svom ruksaku. "Nadam se da mi je ostao jo jedan."
Izgledala je jo gore nego to mi se u prvi mah u inilo. Imala je ranu na bradi. U repicu je
imala gran ice i li e, kao daje nekoliko no i prespavala na otvorenom. Poderotine na
njezinim trapericama jako su sli ile tragovima kanda.
"to trai?" pitao sam je.
Posvuda oko nas zavijale su sirene. Zaklju io sam da e ovdje biti sve vie policije u potrazi
za maloljetnim delinkventima koji su bacili bombu u dvorani. Matt Sloan im je bez ikakve
sumnje ve dao iskaz. Vjerojatno je sve okrenuo tako da smo Tyson i ja ispali krvoedni
ljudoderi.
"Nala sam jedan. Hvala bogovima!" Annabeth je izvukla zlatni nov koji sam prepoznao
kao drahmu, nov anu jedinicu Olimpa. S jedne strane bio je otisnut lik Zeusa, a s druge
Empire State Building.
"Annabeth", rekao sam. "Njujorki taksisti ne e to prihvatiti."
"Anakoche", viknula je na starom gr kom. "Harma epitribeios!"
Kao i uvijek, im je prozborila jezikom Olimpa, nekako sam shvatio to govori. Rekla je:
Stani, Ko ijo prokletstva!
To mi nije ba naro ito pobudilo oduevljenje za njezin plan, kakav god on bio.
Bacila je nov na cestu, ali umjesto da zazvecka na asfaltu, drahma je odmah potonula i
nestala.
Na trenutak se nita nije dogodilo.
A onda se, to no na mjestu na koje je pao nov , asfalt zatamnio. Istopio se u kvadratnu
lokvu otprilike veli ine parkirnog mjesta - u zapjenjenu crvenu teku inu nalik na krv. A onda
15

GIGA
je iz tog mulja erumpirao auto.
Bio je to taksi, istina, ali, za razliku od ostalih taksija u New Yorku, nije bio ut. Bio je
dimnosive boje. elim re i da je izgledao kao da je ispleten od dima, kao da biste mogli pro i
kroz njega. Na vratima je neto pisalo - neto kao SIE SSRE - ali zbog disleksije nisam
mogao doku iti to to no.
Prozor putni kog sjedala se spustio i neka starica je promolila glavu. upava sijeda kosa
prekrivala joj je o i i govorila je nekako udno mumljaju i, kao da su joj upravo dali injekciju
Novocaina. "Prijevoz? Prijevoz?"
"Troje do Kampa mjcanaca", rekla je Annabeth. Otvorila je stranja vrata taksija i pokazala
mi da u em, kao da je sve to neto najnormalnije.
"Aj!" zakrijetala je starica. "Ne prevozimo takve!"
Uperila je ko ati prst u Tysona.
Ma to je to? Dan vrije anja krupne rune djece?
"Pla am dodatno", obe ala je Annabeth. "Jo tri drahme nakon dolaska."
"Moe!" vrisnula je ena.
Nevoljko sam uao u taksi. Tyson se stisnuo u sredinu. Annabeth se uvukla zadnja.
I unutranjost je bila dimnosiva, ali sve se inilo dovoljno vrstim. Sjedalo je bilo poderano i
kvrgavo, kao u ve ini taksija. Nije bilo pregrade od pleksiglasa izme u nas i starice koja je
vozila... ekaj malo. To nije bila samo jedna starica. Bile su tri, stisnute na prednjem sjedalu,
sve tri sa sivom kosom preko o iju, ko atih ruku i u haljinama od vre evine boje ugljena.
Ona za volanom je rekla: "Long Island! Dodatna naplata izvan zone podzemne! Ha!"
Nagazila je na papu icu gasa pa sam glavom udario o naslon sjedala. Iz zvu nika se ula
snimka: Zdravo, ovdje Ganimed, Zeusov vinoto a, a kad idem kupovati vino za Gospodara
nebesa, uvijek veem sigurnosni pojas!
Pogledao sam dolje i vidio veliki crni lanac umjesto pojasa. Odlu io sam da nisam ba toliko
ajan... jo.
Taksi je jurnuo iza ugla West Broadwaya, a siva gospo a koja je sjedila u sredini zakrijetala
je: "Pazi! Skreni lijevo!"
"Pa, kad bi mi dala oko, Olujo, mogla bih to vidjeti!" poalila se voza ica.
ekaj malo. Da joj da oko?
Nisam imao vremena nita pitati jer je voza ica naglo skrenula kako bi izbjegla dostavni
kamion i kota em prela preko rubnika uz tup, od kojeg nam se zatresla eljust, i uletjela u
idu i blok.
"Oso!" rekla je tre a gospoda voza ici. "Daj mi djevoj in nov ! elim ga zagristi."
"Ti si ga zadnji put zagrizla, Srdbo", rekla je voza ica, koja se o ito zvala Osa. "Sad sam ja
na redu!"
"Nisi!" viknula je ona koju su zvale Srdba. Srednja, Oluja, viknula je: "Crveno svjetlo!"
"Ko i!" viknula je Srdba.
Umjesto toga je Osa stisnula papu icu do kraja, popela se na rubnik i uz kripu zala za jo
jedan ugao te prevrnula sanduk s novinama. Moj eludac je ostao nekoliko ulica iza.
"Ispri avam se", rekao sam. "Ali... vidite li vi?"
"Ne!" vrisnula je Osa za volanom.
"Ne!" vrisnula je Oluja u sredini.
"Naravno!" vrisnula je Srdba koja je sjedila do prozora.
Pogledao sam Annabeth. "Slijepe su?"
"Nisu potpuno", rekla je Annabeth. "Imaju jedno oko."
"Jedno oko?"
"Aha."
"Svaka?"
"Ne. Jedno oko ukupno."
16

GIGA
Tyson, koji je sjedio do mene, zastenjao je i primio se za sjedalo. "Nije mi dobro."
"O, ovje e", rekao sam jer sam na kolskim izletima vidio kako izgleda kad Tyson povrati, a
to nije neto emu biste htjeli biti blie od petnaest metara. "Dri se, ljudino. Ima li tko vre u
za sme e ili neto sli no?"
Tri sive gospo e bile su prezauzete sva anjem da bi obratile panju na mene. Pogledao sam
Annabeth, koja se drala svom snagom, i pogledao je u stilu zato-si-mi-ovo-u inila.
"Hej", rekla je. "Taksi Sivih sestara najbre je prijevozno sredstvo do kampa."
"Zato se onda nisi s njima vozila iz Virginije?"
"To je izvan podru ja na kojem pruaju uslugu", rekla je, kao da bi to trebalo biti o ito.
"Opsluuju samo ire podru je New Yorka i okolna naselja."
"U ovom taksiju smo vozili i slavne ljude!" rekla je Srdba. "Jazon! Sje ate ga se?"
"Ne podsje aj me!" zajaukala je Osa. "I tad nismo imale taksi, imiice stara! To je bilo prije
tri tisu e godina!"
"Daj mi zub!" Srdba je pokuala posegnuti rukom u Osina usta, ali Osa joj je samo odbila
ruku u stranu.
"Samo ako mi Oluja da oko!"
"Ne u!" zakrijetala je Oluja. "Ju er si ga imala!"
"Ali vozim, vjetice stara!"
"To je samo izlika! Skreni! Trebala si skrenuti!"
Osa je naglo skrenula u Delanceyjevu ulicu, zgnje ivi me izme u Tysona i vrata. Nagazila je
papu icu i preko Wiliamsburkog mosta jurnuli smo sto deset kilometara na sat.
Tri sestre sad su se zaista opako sva ale, pljuskaju i jedna drugu. Srdba je pokuavala
zgrabiti Osino lice, a Osa Olujino. Dok im je tako letjela kosa i dok su im usta bila otvorena
jer su vritale jedna na drugu, shvatio sam da nijedna sestra nema nijedan zub, osim Ose koja
je imala jedan mahovinasti poutjeli sjekuti . Umjesto o iju imale su samo zatvorene, utonule
vje e, osim Srdbe, koja je imala jedno krvlju podliveno zeleno oko koje je sve gladno
promatralo, kao da se ne moe nasititi svega to vidi.
Na kraju je Srdba, koja je imala prednost vida, uspjela i upati zub iz usta svoje sestre Ose.
To je Osu tako naljutilo da je naglo skrenula prema rubu mosta, vi i: "Vati ga! Vati ga!"
Tyson je zastenjao i primio se za trbuh.
"Ovaj, ako to ikoga zanima," rekao sam, "poginut emo!"
"Ne brini se", rekla je Annabeth, zvu i prili no zabrinuto. "Sive sestre znaju to rade. Zbilja
su vrlo mudre."
To je rekla Atenina k i, ali nije me ba uspjela umiriti. Jurili smo uza sam rub mosta,
etrdeset metara nad rijekom East.
"Da, mudre!" nacerila se Srdba u retrovizor, pokazuju i svoj upravo priskrbljeni zub. "Svata
mi znamo!"
"Svaku ulicu na Manhattanu!" hvalila se Osa, i dalje udaraju i svoju sestru. "I glavni grad
Nepala!"
"I lokaciju koju trai!" dodala je Oluja.
Obje sestre odmah su je po ele mlatiti s obje strane, vrite i: "uti! uti! Jo nije ni pitao!"
"to?" pitao sam. "Koju lokaciju? Ne traim nikakvu"
"Nita!" rekla je Oluja. "Ima pravo, dje e. Nije to nita!"
"Recite mi."
"Ne!" zavritae sve tri.
"Kad smo to zadnji put rekle, bilo je grozno!" re e Oluja.
"Oko su nam bacili u jezero!" sloi se Srdba.
"Godinama smo ga traile!" zakuka Osa. "A kad smo kod toga -vrati ga!"
"Ne u!" vikne Srdba.
"Oko!" vikne Osa. "'Vamo s njim!"
17

GIGA
Opalila je svoju sestru Srdbu po le ima. uo se oduran pop i neto je izletjelo iz Srdbina
lica. Srdba se spetljala pokuavaju i to uloviti, ali samo je to uspjela udariti nadlanicom.
Ljigava zelena kugla preletjela joj je preko ramena, na stranje sjedalo, ravno meni u krilo.
Toliko sam sko io da sam glavom udario u strop, a oko se otkotrljalo.
"Ne vidim!" viknue sve tri sestre.
"Daj mi oko!" zakuka Osa.
"Daj joj oko!" vrisne Annabeth.
"Nije kod mene", kaem im ja.
"Eno ti ga pokraj stopala", re e Annabeth. "Nemoj ga nagaziti. Podigni ga!"
"Ne u to uzeti u ruku!"
Taksi se zabio u ogradu i po eo strugati po njoj uz groznu kripu. Cijeli auto se zatresao, a iz
njega je po eo kuljati sivi dim, kao da e se od tog napora rasplinuti.
"Pozlit e mi!" upozorio je Tyson.
"Annabeth," viknuo sam, "daj Tysonu da se poslui tvojim
ruksakom!"
"Jesi li ti normalan? Uzmi oko!"
Osa je naglo okrenula volan i auto se odmaknuo od ograde. Jurili smo mostom prema
Brooklynu, bre nego ijedan ljudski taksi. Sive lestre su kretale i udarale jedna drugu i
zahtijevale svoje oko.
Napokon sam ipak uspio smo i hrabrosti. Poderao sam komadi svoje batik-majice, koja se
ve raspadala od svih tih progoretina, i iskoristio ga kako bih podigao oko s poda.
"Dobar si ti de ko!" viknula je Srdba, kao da je nekako znala da imam njezino izgubljeno
zurilo. "Vrati ga!"
"Ne u dok mi ne objasnite", rekoh joj. "Kakvu ste to lokaciju koju traim spomenule?"
"Nema vremena!" viknula je Oluja. "Ubrzavamo!"
Pogledao sam kroz prozor. I zaista, stabla i auti i cijeli kvartovi brzo su ostajali za nama u
sivoj izmaglici. Ve smo proli Brooklyn i vozili se sredinom Long Islanda.
"Percy," upozorila me Annabeth, "ne mogu na i nae odredite bez oka. Nastavit emo
ubrzavati dok se ne razletimo u milijun komadi a."
"Najprije mi moraju re i", rekoh. "Ina e u otvoriti prozor i baciti oko pod aute koji idu iz
suprotnog smjera."
"Nemoj!" zajaukale su Sive sestre. "To je preopasno!" "Sputam prozor."
ekaj!" vrisnule su Sive sestre. "Trideset, trideset jedan, sedamdeset pet, dvanaest!"
To su ispalile kao da u nogometnoj utakmici izvikuju akciju koju e odigrati.
"to to zna i?" pitao sam. "To nema smisla!"
"Trideset, trideset jedan, sedamdeset pet, dvanaest!" viknula je Srdba. "Samo ti to moemo
re i. A sad nam daj oko! Blizu kampa smo!"
Sili smo s autoceste i jurili ruralnim cestama sjevernog Long Islanda. Pred nama sam vidio
Kamp mjcanaca, s divovskim borom na vrhu - Talijinim stablom koje je sadravalo ivotnu
energiju pale junakinje.
"Percy!" ponovila je Annabeth s dodatnom napeto u u glasu. "Daj im oko, odmah!"
Odlu io sam ne raspravljati. Bacio sam oko Osi u krilo. Starica ga je odmah zgrabila, gurnula
ga u o nu upljinu, kao to bi netko drugi namjestio le u, i trepnula. "Hej!"
Nagazila je ko nicu. Taksi se nekoliko puta okrenuo u oblaku dima, a onda kripaju i stao
nasred seoske ceste u podnoju Breuljka mjeanaca.
Tyson se glasno podrignuo. "Sad je bolje."
"Dobro", rekao sam Sivim sestrama. "A sad mi recite to zna e ti brojevi."
"Nema vremena!" Annabeth je otvorila vrata. "Moramo odmah iza i."
Ba sam zaustio pitati je zato, kad sam pogledao prema Breuljku mjeanaca i shvatio.
Na vrhu breuljka je bila skupina kampera. I netko ih je napadao.
18

GIGA

4. Tyson se igra vatrom


to se mitologije ti e, ako ita mrzim vie od trija starih gospo a, onda su to bikovi. Prologa
ljeta borio sam se s Minotaurom na vrhu Breuljka mjeanaca. Ali sad sam ondje vidio neto
jo gore: dva bika. I to ne obi na bika - bron ana, veli ine slonova. A ak ni to nije bilo
najgore. Normalno, usto su morali i rigati vatru.
im smo izali iz taksija, Sive sestre su mugnule u smjeru New Yorka, gdje je ivot manje
opasan. ak nisu ni pri ekale svoje dodatne tri drahme. Jednostavno su nas ostavile uz cestu,
Annabeth samo s ruksakom i noem, Tysona i mene jo u nagorjeloj, batik-odje i za tjelesni.
"O, ovje e", re e Annabeth, gledaju i bitku koja je bjesnjela na breuljku.
Mene i nisu najvie zabrinuli sami bikovi. Ni onih desetero junaka pod punim oklopom koji
su dobivali po juna kom nosu. Najvie me zabrinulo to to su se bikovi kretali cijelim
breuljkom, ak i sa stranje strane bora. To ne bi smjelo biti mogu e. arobne granice
kampa udovitima nisu doputale da pro u pokraj Talijina stabla. Ali metalni bikovi
svejedno su to radili.
Jedan junak je viknuo: "Grani na patrolo, k meni!" enski glas osoran i poznat.
Grani na patrola? pomislio sam. Kamp nema grani nu patrolu. "To je Clarisse", re e
Annabeth. "Do i, moramo joj pomo i."
Ne moram ni re i da jurenje u pomo Clarisse ba nije bilo visoko na mom popisu stvari koje
svakako moram obaviti. Bila je me u najve im nasilnicama u kampu. im smo se upoznali,
pokuala je moju glavu upoznati sa zahodskom koljkom. Usto je Aresova k i, a s njezinim
ocem sam prolog ljeta imao gadnu razmiricu, tako da me sad bog rata i sva njegova djeca
mrze iz dna due.
Ali ipak, jest u opasnosti. Njezini suborci su se u panici razbje-avali kad bi bikovi nasrnuli
na njih. Goleme povrine trave oko bora bile su u plamenu. Jedan junak vrisnuo je i zamahao
rukama po zraku tr i u krug, dok mu je rep konjske dlake na kacigi gorio poput plamene
irokezice. I Clarissein oklop je bio
av. Borila se slomljenim drkom koplja, ija je druga
polovica bila beskorisno zabijena u metalno rame jednog bika.
Skinuo sam poklopac sa svoje olovke. Zasvjetlucala je, rastu i i dobivaju i na teini sve dok u
rukama nisam drao bron ani ma Anakluzmos. "Tysone, ostani ovdje. Ne elim da vie
riskira."
"Ne!" re e Annabeth. "Trebamo ga."
Zabuljio sam se u nju. "Smrtnik je. Imao je sre u s loptama, ali ne moe"
"Percy, zna li ti to je to gore? Kolhidski bikovi koje je na inio sam Hefest. S njima se ne
moemo boriti bez Medejine kreme za sun anje faktor 50.000. Bili bismo re-pe eni."
"Medejine ega?"
Annabeth je prokopala po ruksaku i opsovala. "Imam staklenku tropske kreme s mirisom
kokosa na no nom ormari u. Zato je nisam ponijela?"
Odavno sam nau io da je bolje ne ispitivati Annabeth previe. Odgovori bi me samo jo vie
zbunjivali. " uj, nemam pojma o emu ti to, ali ne u dopustiti da spre Tysona."
"Percy"
"Tysone, ostani ovdje." Podigao sam ma . "Ulije em."
Tyson se pokuao pobuniti protiv toga, ali ve sam tr ao uz breuljak prema Clarisse, koja je
vikala na svoju patrolu, pokuavaju i ih organizirati u falangu. To je bila dobra ideja. Onih
nekoliko koji su je sluali postrojili su se rame uz rame, spajaju i titove i stvaraju i tako zid
od gove e koe i bronce, kopalja nakostrijeenih iznad titova poput dikobrazovih bodlji.
Na nesre u, Clarisse je uspjela okupiti samo estoricu kampera. Ostalih etvero jo je jurcalo
uokolo sa zapaljenim kacigama. Annabeth je potr ala prema njima u pokuaju da im
pomogne. Izazvala je jednog bika da je po ne progoniti, a onda je postala nevidljiva, tako
19

GIGA
potpuno zbunivi udovite. Drugi bik jurnuo je prema Clarisseinu stroju.
Bio sam na pola breuljka - nedovoljno blizu da bih im pomogao. Clarisse me jo nije ni
vidjela.
Bik se kretao smrtonosnom brzinom, kad se uzme u obzir koliko je krupan. Metalna koa
presijavala se na suncu. Umjesto o iju je imao rubine veli ine ake, a rogovi su mu bili od
bruenog srebra. Kad je rastvorio arke svojih usta, iz njih je izletio bijelo usijani plameni
mlaz.
"Ostanite u stroju!" zapovjedila je Clarisse svojim ratnicima.
to god vi mislili o Clarisse, mora joj se priznati da je hrabra. Krupna je cura okrutnih o iju,
poput o evih. Izgleda kao da je ro ena da bi nosila gr ki bojni oklop, ali nije mi bilo jasno
kako bi ak i ona mogla izdrati nalet tog bika.
Na nesre u, drugom biku je u tom trenutku prestalo biti zanimljivo traiti Annabeth. Okrenuo
se i doao Clarisse straga, s nezati ene sirane.
"Iiza tebe!" viknuo sam. "Pazi!"
Nisam trebao nita re i jer sam joj tako samo odvratio panju. Bik broj jedan zaletio se u
njezin tit i falanga se raspala. Clarisse je odletjela unatrag i pala na tinjaju e tlo. Bik je
projurio pokraj nje, ali tek nakon to je ostale junake oinuo plamenim dahom. titovi su im
se istopili u ruci. Bacili su oruje i dali se u bijeg dok se bik broj dva po eo pribliavati
Clarisse kako bi je dokraj io.
Bacio sam se naprijed i zgrabio Clarisse za remen oklopa. Maknuo sam je s puta neposredno
prije nego to je bik broj dva projurio pokraj nas poput teretnog vlaka. Dobro sam ga zakva io
Brzacem i zarezao golemu brazdu u slabini, ali udovite je samo zakripalo i zastenjalo i
nastavilo juriti.
Nije me zakva ilo, ali osjetio sam vrelinu njegove metalne koe. Od njegove tjelesne topline
smrznuti burrito bi se ispekao kao u mikrovalnoj.
"Pusti me!" Clarisse me opalila po ruci. "Percy, proklet bio!"
Ispustio sam je da poput vre e padne u podnoje bora i okrenuo se prema bikovima. Sad smo
bili na unutarnjoj padini breuljka, dolina Kampa mjeanaca prostirala se ravno pod nama bungalovi, vjebalita, Velika ku a - sve to bilo bi u opasnosti kad bi bikovi proli.
Annabeth je izvikivala zapovijedi drugim junacima, govorila im da se raspre i odvla e
panju bikovima.
Bik broj jedan nastavio je tr ati u irokom luku i krenuo natrag prema meni. Dok je prolazio
sredinom breuljka, gdje bi trebala biti nevidljiva grani na crta koja ga je trebala zaustaviti,
malo je usporio, kao da se bori protiv jakog vjetra; ali onda se probio kroz to i nastavio juriti.
Bik broj dva se okrenuo prema meni, dok mu je iz rane koju sam otvorio u njegovoj slabini
sukljala vatra. Nisam znao osje aju li bol, ali u inilo mi se da me rubinske o i gledaju kao da
sam borbu pretvorio u osobni obra un.
Nisam se mogao istodobno boriti s oba bika. Morao sam najprije sruiti bika broj dva, odsje i
mu glavu prije nego to mi bik broj jedan pri e na domet vatre. Ruke su mi se ve umorile.
Shvatio sam koliko je puno vremena prolo otkako sam vjebao s Brzacem i koliko sam bez
kondicije.
Bacio sam se u stranu, ali bik broj dva me zapahnuo plamenom. Otkotrljao sam se dok se zrak
oko mene pretvarao u istu vrelinu. Isisao mi je sav kisik iz plu a. Stopalo mi je zapelo za
neto - moda korijen stabla - i presjekla me bol u glenju. Ali ipak sam uspio zavitlati
ma em i udovitu odsje i komad njuke. Odgalopiralo je dalje od mene, divlje i
dezorijentirano. Ali prije nego to sam se zbog toga uspio osjetiti slavodobitno, pokuao sam
ustati, a lijeva noga jednostavno je popustila poda mnom. Gleanj mi je bio i aen, moda
slomljen.
Bik broj jedan jurnuo je ravno na mene. Nije bilo anse da otpuem s njegova puta.
Annabeth je viknula: "Tysone, pomozi mu!"
20

GIGA
Negdje u blizini, pri hrptu breuljka, Tyson je zajaukao: "Ne mogu - se - probiti!"
"Ja, Annabeth Chase, doputam ti da u e u kamp!"
Grom je zatresao cijeli breuljak. Tyson se iznenada naao ondje, bezglavo jure i prema
meni, vi i: "Percy treba pomo !"
Prije nego to sam mu stigao viknuti da stane, bacio se izme u mene i bika, ba kad je bik
izbacio nuklearni plameni mlaz.
"Tysone!" poviknuh.
Vatra ga je omotala poput crvenog tornada. Vidio sam samo crni Obris njegova tijela. Obuzeo
me grozan osje aj jer sam bio posve siguran da e od mog prijatelja ostati samo stup pepela.
Ali, kad se vatra povukla, Tyson je i dalje stajao ondje, netaknut. ak mu ni prljava odje a
nije bila spaljena. Bik se vjerojatno iznenadio koliko i ja jer mu je Tyson, prije nego to je
ponovno stigao suknuti vatru, nabio obje ake u glavu. "ZLO ESTA KRAVA!"
Njegove ake stvorile su krater ondje gdje je prije bila bron ana njuka. Dva manja plamena
suknula su biku iz uiju. Tyson ga je opet udario, a bronza se pod njegovim rukama zguvala
kao aluminijska folija. Bikovo lice sad je izgledalo kao izokrenuta krpena lutka.
"Dolje!" viknuo je Tyson.
Bik je zateturao i pao na le a. Nogama je slabano mlatarao zrakom, a iz neobi nih dijelova
njegove unitene glave izlazila je para.
Annabeth je dotr ala da bi vidjela jesam li dobro.
Osje ao sam se kao da su mi gleanj napunili kiselinom, ali dala mi je da iz uture popijem
nekakav olimpski nektar od kojeg mi je odmah bilo bolje. Neto je smrdjelo na paljevinu, a
poslije sam shvatio da sam to ja. Sve dlake na rukama bile su mi spaljene.
"Drugi bik?" pitao sam.
Annabeth je pokazala prstom niz breuljak. Clarisse se pobrinula za zlo estu kravu broj dva.
Probola joj je stranju nogu kopljem od boanske bronce. Bik je sad, s preostalom polovicom
njuke i golemom ranom u stegnu, pokuavao tr ati usporeno, vrte i se u krug kao nekakav
poludjeli ivotinjski vrtuljak.
Clarisse je skinula kacigu i odlu nim korakom krenula prema nama. uperak njezine
slijepljene kose jo je tinjao, ali kao da to nije primijetila. "Ti si - sve - upropastio!" povikala
je na mene. "Sve sam imala pod kontrolom!"
Bio sam previse okiran da bih joj odgovorio. Annabelh je progundala: "I meni je drago to
vidim tebe, Clarisse."
"Aaaa!" vrisnula je Clarisse. "Nikad, NIKAD vie me ne pokuavaj spasiti!"
"Clarisse," rekla je Annabeth, "ima ranjene kampere."
To ju je trgnulo. ak je i Clarisse bilo stalo do vojnika pod njezinim zapovjednitvom.
"Vratit u se", zareala je i otila procijeniti tetu.
Zabuljio sam se u Tysona. "Nisi poginuo."
Tyson je spustio pogled kao da mu je neugodno. "Oprosti. Doao sam pomo i. Nisam te
posluao."
"Ja sam kriva", rekla je Annabeth. "Nisam imala izbora. Morala sam pustiti Tysona da pro e
granicu kako bi ti pomogao. Ina e bi ti poginuo."
"Pustila si ga da pro e?" pitao sam je. "Ali"
"Percy," rekla je, "jesi li se ti ikad malo bolje zagledao u Tysona? Mislim... u lice. Zanemari
Maglu i zbilja ga pogledaj."
Magla ima efekt da ljudi vide samo ono to njihov mozak moe procesuirati... znao sam da
moe prevariti i polubogove, ali...
Pogledao sam Tysona u lice. Nije bilo lako. Oduvijek mi je bilo teko gledati ravno u njega,
iako mi nikad nije bilo ba jasno zato. Mislio sam da je to zato to medu iskrivljenim zubima
uvijek ima maslac od kikirikija. Natjerao sam se da se fokusiram na njegov veliki krumpirasti
nos, a onda malo vie na njegove o i.
21

GIGA
Ne, ne i.
Jedno oko. Jedno veliko, tele i sme e oko, posred ela, s debelim trepavicama i velikim
suzama koje su mu se slijevale niz obraz.
"Tysone", zamucao sam. "Ti si..."
"Kiklop", pomogla mi je Annabeth. "Jo je beba, reklo bi se. Vjerojatno granicu nije mogao
pro i tako lako kao bikovi. Tyson je siro e i besku nik."
"to je?"
"Ima ih u gotovo svim velikim gradovima", rekla je Annabeth s neodobravanjem. "Oni
su....pogreke, Percy. Djeca duhova prirode i bogova... Dobio, naj e e jednog boga... i ne
ispadnu uvijek kako treba. Nitko ih ne eli. Odbace ih. Odrastaju divlji na ulici. Ne znani
kako te ovaj naao, ali o ito si mu drag. Trebali bismo ga odvesti Hironu, pa neka on odlu i
to e s njim."
"Ali vatra. Kako"
"Kiklop je." Annabeth je zastala, kao da se prisje a ne eg nelagodnog. "Oni rade u
kova nicama bogova. Moraju biti otporni na Vatru. To sam ti pokuavala re i."
Bio sam u totalnom oku. Kako je mogu e da nisam shvatio to je Tyson?
Ali tad nisam imao puno vremena za razmiljanje o tome. Cijela jedna strana breuljka je
gorjela. Ranjeni junaci trebali su pomo . A i trebali smo se rijeiti dva izlupana bron ana
bika, a nekako mi se nije inilo da e stati u obi ne reciklane kontejnere.
Clarisse se vratila i obrisala
u s ela. "Jacksone, ako moe stajati, ustani. Moramo ranjene
odvesti u Veliku ku u i re i Tantalu to se dogodilo."
"Zato Tantalu?" pitao sam.
"Jer je upravitelj aktivnosti", nestrpljivo je odgovorila Clarisse.
"Hiron je upravitelj aktivnosti. I gdje je Arg? On je ef osiguranja i trebao bi biti ovdje."
Clarisse je sloila kiselu facu. "Arg je dobio otkaz. Predugo vas nije bilo. Puno toga se
mijenja."
"Ali Hiron... Dulje od tri tisu e godina obu avao je djecu da se hore s udovitima. Nije
mogao tek tako oti i. to se dogodilo?"
"To se dogodilo", obrecnula se Clarisse.
Pokazala je Talijino stablo.
Svi kamperi znaju pri u o tom stablu. Prije est godina su Grover, Annabeth i jo dvoje
polubogova, Talija i Luke, doli u Kamp mjeanaca, progonjeni vojskom udovita. Kad su ih
pritisnuli na vrhu ovog breuljka, Talija, Zeusova k i, stala je i borila se kako hi njezini
prijatelji stigli oti i na sigurno. Dok je umirala, njezin otac Zeus smilovao joj se i pretvorio je
u bor. Njezin duh je oja ao magi nu granicu oko kampa koja ga titi od udovita. Bor je otad
ondje, vrst i zdrav.
Ali sad su mu iglice pouljele. Golema hrpa otpalih iglica leala je u podnoju stabla. U
sreditu debla, metar iznad zemlje, bila je rupa, veli ine one od metka, iz koje je curio zeleni
biljni sok.
U prsa kao da mi je netko zabio ledenicu. Sad sam shvatio zato je kamp u opasnosti.
Magi na granica poputa zato to Talijino stablo vene.
Netko ga je otrovao.

22

GIGA

5. Dobivam novog cimera

bungalovu

Jeste li se kad vratili ku i i sobu zatekli ispremetanu? Kao ono kad Vam netko tko vam eli
pomo i (zdravo, mama) sve "po isti" i vie ne znate gdje je to? I ak i ako nita ne nedostaje,
imate jeziv osje aj da je netko gledao vae privatne stvari i sve obiao sredstvom za i enje
namjetaja s mirisom limuna?
Tako sam se nekako ja osje ao kad sam opet vidio Kamp mjeanaca.
Na prvi pogled nije se puno promijenilo. Velika ku a jo je bila ondje s velikim plavim
krovom sa zabatima i trijemom koji je cijelu opasuje. Polja jagoda i dalje su se kuhala na
suncu. Iste gr ke gra evine na bijelim stupovima bile su ratrkane dolinom amfiteatar, arena
za borbe, paviljon-menza s pogledom na tjesnac Long Islanda. A izme u ume i potoka bili su
ugnije eni isti bungalovi - aava mjeavina dvanaest ku a, od kojih svaka predstavlja nekog
olimpskog boga.
Ali sad se u zraku osje ala opasnost. Osjetilo se da neto nije u redu. Umjesto da igraju
odbojku na pijesku, savjetnici i satiri gomilali su oruje u upi za alat. Drijade naoruane
lukom i strijelom uznemireno su razgovarale na rubu luga. Suma je izgledala boleljivo, trava
na livadi bila je blijedouta, a tragovi vatre na Breuljku mjeanaca isticali su se kao runi
oiljci.
Netko je dirnuo u meni najdrae mjesto na svijetu i zbog toga sam bio... pa, legendarno ljut.
Na putu do Velike ku e prepoznao sam puno djece od prolog ljeta. Nitko nije zastao da bi
porazgovarao. Nitko nije rekao: "Dobro doli natrag." Neki bi se trecnuli kad bi vidjeli
Tysona, ali ve ina je samo smrknuto nastavila obavljati svoje dunosti - prenoenje poruka,
odnoenje ma eva na otrenje kamenim brusovima. Cijeli kamp je bio poput vojne kole.
Vjerujte mi, dobro to znam. Iz dvije takve su me izbacili.
Ali nita od toga nije previe diralo Tvsona. On je bio potpuno fasciniran svime to vidi.
"'ojeto?" uzbu eno je pitao.
"tale za pegaze", rekao sam. "Krilate konje."
"'ojeto?"
"Ovaj... to su zahodi."
"'ojeto?"
"Bungalovi za kampere. Ako ne znaju tko ti je olimpski roditelj, stave te u Hermesov
bungalov - onaj sme i ondje - sve dok to ne doznaju. A onda, kada doznaju, stave te u
skupinu tvog tate ili mame."
Zadivljeno me pogledao. "Ti... ima bungalov?"
"Broj tri." Pokazao sam prstom nisku sivu ku icu od morskog kamena.
"ivi s prijateljima u bungalovu?"
"Ne. Sam sam." Nije mi se dalo objanjavati. Neugodna istina: samo sam ja bio u tom
bungalovu jer uop e nisam trebao biti iv. "Velika trojka" bogova - Zeus, Posejdon i Had nakon Drugog svjetskog rata sklopila je sporazum da vie ne e imati djecu sa smrtnicima. Mi
smo mo niji od obi nih mjeanaca. Previe smo nepredvidivi. Kad se naljutimo, skloni smo
izazivanju problema... poput Drugog svjetskog rata, recimo. Sporazum "Velike trojke"
prekren je samo dvaput - kad je Zeus za eo Taliju i kad je Posejdon za eo mene. Ni ona ni ja
nismo se trebali roditi.
Talija se s dvanaest godina pretvorila u bor. A ja... pa, svim silama sam se trudio ne po i
njezinim stopama. Imao sam no ne more o tome u to bi Posejdon mene mogao pretvoriti kad
bih bio na samrti - moda u plankton. Ili plutaju u morsku travu.
Kad smo doli do Velike ku e, zatekli smo Hirona u njegovu slanu, kako slua svoju omiljenu
vedru glazbu 1960-ih i pakira svoje bisage. Moda bih to trebao spomenuti - Hiron je kentaur.
Od pasa nagore izgleda kao obi an sredovje ni tip kovr ave sme e kose i kutrave brade. Od
23

GIGA
pasa nadolje je bijeli pastuh. Me u ljudima se moe kretati tako da taj donji dio stisne u
magi na kolica. tovie, U estom razredu mi je bio u itelj latinskog. Ali uglavnom se, ako je
strop dovoljno visok, voli opustiti u svom punom kentaurskom obliku.
Cim smo ga vidjeli, Tyson je stao kao ukopan. "Poni!" viknuo je u totalnom ushi enju.
Hiron se okrenuo, uvrije ena izraza lica. "Molim?"
Annabeth mu je pritr ala i zagrlila ga. "Hirone, to je sve ovo? Nije valjda da... idete?" Glas
joj je podrhtavao. Hiron joj je bio poput drugog oca.
Hiron joj je malo razbaruio kosu i blago joj se osmjehnuo. "Zdravo, dijete. I Percy, vidi ti
njega! Narastao si ove godine!"
Progutao sam knedlu. "Clarisse je rekla da ste dobili... dobili..."
"Otkaz." Hironove o i zaiskrile su od ironi nog humora. "Ah, pa netko je morao preuzeti
krivnju. Gospodar Zeus se jako uzrujao. Slabio koje je stvorio od svoje k eri, otrovano!
Gospodin D je nekoga morao kazniti."
"Nekoga osim sebe, mislite", zareao sam. Ljutila me i sama pomisao na upravitelja kampa.
"Ma to je ludost!" viknula je Annabeth. "Hirone, vi niste mogli imati ikakve veze s trovanjem
Talijina stabla!"
"Svejedno," uzdahnuo je Hiron, "u ovim okolnostima mi neki s Olimpa sad ne vjeruju."
"Kojim okolnostima?" pitao sam.
Hironovo lice se natmurilo. Ugurao je latinsko-engleski rje nik u bisage, dok se iz njegove
mini-linije cijedila pjesma Franka Sinatre.
Tyson je jo u nevjerici zurio u Hirona. Zacvilio je kao da eli potapati Hironovo stegno, ali
mu se boji pri i. "Poni?"
Hiron je zafrktao. "Dragi moj mladi Kiklope! Ja sam kentaur!"
"Hirone", rekao sam. "Ali sto je sa stablom? Sto se dogodilo?"
Tuno je odmahnuo glavom. "Otrov koji su upotrijebili za Talijino stablo doao je iz
podzemnog svijeta, Percy. Nekakva supstancija koju ni ja nikad nisam vidio. To je vjerojatno
otrov nekog udovita iz dubokih jama Tartara."
"Onda znamo tko je odgovoran. Kro"
"Ne prizivaj uzalud ime gospodara Titana, Percy. Osobito ne ovdje i sad."
"Ali prologa ljeta pokuao je izazvati gra anski rat na Olimpu! To je sigurno njegova ideja.
Mogao je na to nagovoriti Lukea, tog izdajnika."
"Moda", rekao je Hiron. "Ali bojim se da me smatraju odgovornim jer to nisam uspio
sprije iti, a ne mogu ni izlije iti. Stablu je ostalo jo samo nekoliko tjedana, osim ako..."
"Osim ako to?" pitala je Annabeth.
"Ne", rekao je Hiron. "Suluda pomisao. Cijela dolina je u oku zbog otrova. Magi na granica
se raspada. I sam kamp umire. Samo jedan izvor magije bio bi dovoljno jak da poniti
djelovanje otrova, ali izgubljen je prije mnogo stolje a."
"Koji?" pitao sam. "Oti i emo ga potraiti!"
Hiron je zatvorio bisage. Stisnuo je STOP na mini-liniji. Tad se okrenuo i stavio ruku na moje
rame, gledaju i me ravno u o i. "Percy, mora mi obe ati da ne e initi nita nepromiljeno.
Rekao sam tvojoj majci da ne elim da uop e do e ovamo ovoga ljeta. Preopasno je. Ali sad
kad si ve ovdje, ostani ovdje. Puno vjebaj. Nau i se boriti. Ali ne idi odavde."
"Zato?" pitao sam. "elim neto poduzeti! Ne mogu tek tako pustiti da granica nestane. Cijeli
ovaj kamp e"
"Preplaviti udovita", rekao je Hiron. "Da, bojim se da ho e. Ali ne smije si dopustiti da te
to namami na neki nagli postupak! Ovo bi mogla biti klopka gospodara Titana. Sjeti se
prolog ljeta! Zamalo te ubio!"
To je istina, ali svejedno sam gorio od elje da pomognem. Htio sam i natjerati Krona da plati.
Pa mislim, ovjek bi pomislio da je gospodar Titana nau io svoju lekciju prije nekoliko
tisu lje a, kad su ga svrgnuli bogovi. Pomislio bi da to to su ga razrezali na komade i bacili u
24

GIGA
najmra niji dio podzemnog svijeta zna i da ga nitko ne eli u blizini. Ali ne. Budu i daje
besmrtan, u Tartaru je jo bio iv-patio zbog neprestane boli, e ao za povratkom na povrinu
i osvetom Olimpu. Nije to mogao u initi sam, ali vrlo je vjet u kvarenju umova smrtnika, pa
ak i bogova koji onda rade njegove prljave poslove.
To trovanje sigurno je njegovo djelo. Tko bi drugi pao tako nisko da napadne Talijino stablo,
jedino to je ostalo od junakinje koja je dala ivot za spas svojih prijatelja?
Annabeth je svim silama susprezala pla . Hiron joj je obrisao suzu s obraza. "Ostani s
Percyjem, dijete", rekao joj je. "Pazi na njega. Proro anstvo - ne zaboravi ga!"
"H-ho u."
"Ovaj..." rekao sam. "Da nije to moda ono super-opasno proro anstvo koje nekako uklju uje
mene, ali koje su vam bogovi zabranili da mi kaete?"
Nitko mi nije odgovorio.
"Aha, dobro", rekao sam. "Samo provjeravam."
"Hirone..." rekla je Annabeth. "Rekli ste mi da su vam bogovi dali besmrtnost koja traje samo
dok vas budu trebali da obu avate junake. Ako vas otjeraju iz kampa"
"Zakuni se da e dati sve od sebe kako bi titila Percyja od opasnosti", inzistirao je. "Zakuni
se rijekom Stiks." "K-kunem se rijekom Stiks", rekla je Annabeth. Vani je zatutnjao grom.
"Onda dobro", rekao je Hiron. inilo se da se bar malo opustio. "Moda skinem ljagu s imena
i vratim se. Dotad idem u posjet svojim divljim ro acima u Evergladesu. Mogu e je da oni
znaju za neki lijek za otrovano stablo koji sam ja zaboravio. Bilo kako bilo, ostat u u izgonu
sve dok se ovo ne rijei... na ovaj ili onaj na in."
Annabeth je priguila jecaj. Hiron ju je nelagodno potapao po ramenu. "Daj, daj, dijete.
Moram vas prepustiti u ruke gospodina D - a i novog upravitelja aktivnosti. Moramo se
nadati... pa, moda ne unite kamp onako brzo kako se bojim da ho e."
"Ma tko je uop e taj Tantal?" pilao sam. "Odakle mu tri iste da preuzme va posao?"
Netko je glasno puhnuo u koljku s druge strane doline. Nisam ni shvatio koliko je kasno.
Dolo je vrijeme da se kamperi okupe na ve eri.
"Idite", rekao je Hiron. "Upoznat ete ga u paviljonu. Javit u se tvojoj majci, Percy, i re i joj
da si na sigurnom. Sad se ve sigurno zabrinula. Ne zaboravi moje upozorenje! U velikoj si
opasnosti. Ni na trenutak ne smije pomisliti da te gospodar Titana zaboravio!"
Tad je otklopotao iz stana i krenuo niz hodnik, a Tyson je povikao za njim: "Poni! Ne idi!"
Shvatio sam da sam Hironu zaboravio ispri ati svoj san o Groveru. Sad je bilo prekasno.
Najbolji u itelj kojeg sam ikad imao je otiao, moda zauvijek.
Tyson je po eo ridati gotovo jednako kao Annabeth.
Pokuao sam im re i da e sve biti dobro, ali nisam to vjerovao.
Sunce je zalazilo za paviljon dok su kamperi izlazili iz bungalova.
Stajali smo u sjeni mramornog stupa i gledali ih kako ulaze. Annabeth je jo bila prili no
uzdrmana, ali obe ala je da e poslije razgovarati s nama. A onda je otila pridruiti se svojoj
bra i i sestrama iz Atenina bungalova - dvanaestero dje aka i djevoj ica, plavokosih i
sivookih poput nje. Annabeth nije najstarija, ali u kampu je provela vie ljeta od gotovo bilo
koga. To se vidjelo po njezinoj ogrlici - po jedna kuglica za svako ljeto, a Annabeth ih ima
est. Nitko nije doveo u pitanje njezino pravo da ih povede.
Sljede a je dola Clarisse, predvode i Aresov bungalov. Jednu ruku imala je u povezu, i na
licu joj se vidjela gadna posjekotina, ali osim toga se nije inilo da ju je sukob s bikovima
osobito uzrujao. Netko joj je na leda nalijepio papir s natpisom, NA MUUUCI SE POZNAJU
JUNACI! Ali nitko iz njezina bungalova nije si dao truda da joj to kae.
Poslije Aresove djece slijedio je Hefestov bungalov - est tipova koje je predvodio Charles
Beckendorf, krupni petnaestogodinji Afroamerikanac. ake su mu bile veli ine bejzbolskih
rukavica i imao je opak izraz lica jer je stalno imao stisnute o i, sto je posljedica stalnoga
gledanja u kova ku talionicu. Kad biste ga upoznali, vidjeli biste da je zapravo dobar momak,
25

GIGA
ali nitko ga nikad nije zvao Charlie ni Chuck ni Charles. Ve ina ga je zvala Beckendorf.
Govori se da on moe na initi bilo to. Daj mu komad metala, a on od njega moe na initi
poput ileta otar ma ili robotskog ratnika ili raspjevanu pti ju fontanu za bakin vrt. Sto god
elite.
Slijedili su ostali bungalovi: Demetrin, Apolonov, Afroditin, Dionizov. Najade su izale iz
jezera. Drijade su se slile sa stabala. S livade je dolo desetak satira, koji su mi izazvali bolnu
uspomenu na Grovera.
Oduvijek sam bio nekako slab na satire. Kad su bili u kampu, morali su raditi svakakve
poslove za gospodina D-a, upravitelja, ali najvanije zadatke obavljali su vani u stvarnom
svijetu. Bili su traga i kampa. Kriom su odlazili u kole diljem svijeta, trae i potencijalne
mjeance i dovode i ih u kamp. Tako sam upoznao Grovera. On je prvi shvatio da sam
polubog.
Nakon to su na ve eru doli satiri, posljednji je uao Hermesov bungalov. Njihov bungalov
uvijek je bio najve i. Prologa ljeta predvodio ih je Luke, koji se tada borio s Talijom i
Annabeth na vrhu Breuljka mjeanaca. Neko vrijeme, prije nego to me Posejdon priznao,
spavao sam u Hermesovu bungalovu. Luke se sprijateljio sa mnom... a onda me pokuao ubiti.
Sad su Hermesov bungalov predvodili Travis i Connor Stoll. Nisu blizanci, ali toliko su nalik
jedan na drugog da to nije ni vano. Nikako ne mogu zapamtiti koji je stariji. Obojica su
visoki i mravi, upave sme e kose koja im pada u o i. Nosili su naran aste majice s
natpisom KAMP MJEANACA izvu ene iz vre astih hla a, a lica su im bila pomalo
vilenja ka kao i u sve Hermesove djece: Obrve okrenute prema gore, sarkasti ni osmijeh, sjaj
u o ima kad god bi te pogledali - kao da ti se spremaju ubaciti petardu pod koulju. Oduvijek
mi je bilo smijeno to bog lopova ima djecu koja se prezivaju Stoll (eng. stole = ukrasti), ali
taj jedini put kad sam to rekao Travisu i Connoru, obojica su tupo zurila u mene kao da nisu
shvatili alu.
im su uli posljednji kamperi, poveo sam Tysona prema sredini paviljona. Razgovori su
zamirali. Glave su se okretale. "Tko je to pozvao?" promrmljao je netko za Apolonovim
stolom.
Oinuo sam pogledom u tom smjeru, ali nisam doznao tko je prozborio.
S ela stola razvukao se poznati glas: "Vidi, vidi, pa to je Peter Johnson. Sad mi je uljepano
tisu lje e."
Zakrgutao sam zubima. "Percy Jackson... gospodine."
Gospodin D je pijuckao svoju Colu bez e era. "Da. Pa, kako bi mladi danas rekli: Aha,
svejedno."
Nosio je svoju uobi ajenu havajsku koulju s uzorkom leopardova krzna, kratke hla e,
tenisice i crne arape. S tim izbo enim trbuhom i crvenim licem sli io je turistu u Las Vegasu
koji je predugo ostao u kasinu. Iza njega je nervozni satir gulio koicu s grozdova i jednog po
jednog ih dodavao gospodinu D-u.
Pravo ime gospodina D-a je Dioniz. Bog vina. Zeus ga je postavio za upravitelja kampa kako
bi se sto godina trijeznio - ne bi li ga tako kaznio to je progonio neke umske nimfe koje nije
smio.
Do njega, na mjestu gdje je prije sjedio Hiron (ili stajao, u svom kentaurskom obliku), bio je
netko koga nikad prije nisam vidio - blijedi, grozno mravi mukarac u ofucanom
naran astom zatvoreni kom kombinezonu. Nad depom kombinezona bio je broj 0001. Imao
je podo njake, prljave nokte i loe odrezanu sivu kosu, kao da je posljednje ianje obavio
kosilicom. Zurio je u mene; bio sam nervozan od tog pogleda. Izgledao je... rascijepljeno. Kao
da je ljutit i frustriran i gladan, sve odjedanput.
"Na ovog dje aka", rekao mu je Dioniz, "mora osobito paziti. Posejdonovo dijete, zna."
"Aha!" rekao je zatvorenik. "To je taj."
Po njegovu tonu bilo je sasvim jasno da su Dioniz i on o meni ve mnogo razgovarali.
26

GIGA
"Ja sam Tantal", rekao je zatvorenik hladno se smjekaju i. "Na posebnom sam zadatku ovdje
sve dok, pa, sve dok gospodar Dioniz ne odlu i da me ne treba. A od tebe, Perzeju Jacksone,
ekujem da se suzdri od daljnjeg stvaranja problema."
"Problema?" zanimalo me.
Dioniz je pucnuo prstima. Na stolu su se pojavile novine - na-slovnica dananjeg New York
Posta. Na njoj je bila moja fotografija iz godinjaka Meriwetherove kole. Nisam mogao
pro itati naslov, ali otprilike mi je bilo jasno to bi moglo pisati. Neto u stilu: Trinaestogodinji lu ak spalio sportsku dvoranu.
"Da, problema", zadovoljno je rekao Tantal. "Prologa ljeta si ih izazvao mnogo, koliko
ujem."
Bio sam previe ljutit da bih ita rekao. Kao da sam ja kriv zbog toga to medu bogovima
samo to nije izbio gra anski rat?
Satir se malo primakao i nervozno pred Tantala spustio tanjur mesa s rotilja. Novi upravitelj
aktivnosti oblizao je usne. Pogledao je svoj prazni pehar i rekao: "Pivo od umbira. Posebna
zaliha Barqa. 1967."
aa se sama napunila pjenastim sokom. Tantal je oklijevaju i pruio ruku, kao da se boji da
je pehar vru .
"Hajde, stari moj", rekao mu je Dioniz s neobi nim sjajem u o ima. "Moda sad uspije."
Tantal je posegnuo za aom, no ona mu se izmakla prije nego Sto ju je uspio taknuti. Prolilo
se nekoliko kapi soka, koje je Tantal pokuao pokupiti prstima, ali kapi su se otkotrljale poput
ive prije nego to ih je uspio taknuti. Zareao je i okrenuo se tanjuru s mesom. Uzeo je vilicu
i pokuao nabosti prsa, ali tanjur je skliznuo niza stol i odletio s njega, ravno u eravnik.
"Sto mu muka!" promrmljao je Tantal.
"Ah, eto", rekao je Dioniz glasom iz kojeg je jednostavno kapalo lano suosje anje. "Moda
jo koji dan. Vjeruj mi, drue stari, rad u ovom kampu ve e ti sam po sebi biti muka.
Siguran sam da e ta tvoja stara kletva s vremenom nestati."
" S vremenom", promrmljao je Tantal, zure i u Dionizovu Colu bez e era. "Znate li vi koliko
se ovjeku osui grlo u tri tisu e godina?"
"Vi ste duh s Poljane kazni", rekao sam. "Onaj koji stoji s vo kom nad glavom, ali ne moe
jesti ni piti."
Tantal mi se nacerio. "Ma pravi si profesor, ha, dje e?"
"Sigurno ste u inili neto grozno dok ste bili ivi", rekao sam, pomalo impresioniran. "Sto?"
Tantalove o i su se suzile. Iza njega su satiri odmahivali glavom, pokuavaju i me upozoriti.
"Dobro u pripaziti na tebe, Percy Jacksone", rekao je Tantal. "Ne elim nikakve probleme u
svom kampu."
"U vaem kampu ve ima problema... gospodine."
"Ma idi sjedni, Johnsone", uzdahnuo je Dioniz. "Mislim da je onaj stol tvoj, onaj za koji nitko
drugi nikad ne eli sjesti."
Lice mi se zaarilo, ali znao sam da mu se ne smijem usprotiviti. Dioniz je bio obi no veliko
derite, ali besmrtno, supermocno veliko derite. Rekao sam: "Do i, Tysone."
"A, ne", rekao je Tantal. " udovite ostaje ovdje. Moramo odlu iti to emo s tim."
"S njim", obrecnuo sam se. "Zove se Tyson."
Novi upravitelj za aktivnosti podigao je obrvu.
"Tyson je spasio kamp", tvrdio sam. "Polomio je te bron ane bikove. Ina e bi sve ovo spalili."
"Da," uzdahnuo je Tantal, "a kakva bi to tek teta bila."
Dioniz se zahihotao.
"Ostavi nas", rekao je Tantal, "da odlu imo o sudbini tog stvorenja."
Tyson me pogledao sa strahom u svom jednom velikom oku, ali znao sam da ne mogu ne
posluati izravnu zapovijed upravitelja kampa. Bar ne otvoreno.
"Bit u ovdje, ljudino", obe ao sam mu. "Bez brige. Ve eras emo ti na i neko dobro mjesto
27

GIGA
za spavanje."
Tyson je kimnuo. "Vjerujem ti. Prijatelj si mi."
Zbog toga sam osjetio jo ve u krivnju.
Odvukao sam se do Posejdonova stola i pogrbio se na klupi. umska nimfa donijela mi je
olimpsku pizzu s maslinama i kobasicom, ali nisam bio gladan. Danas su me dvaput zamalo
ubili. Uspio sam kolsku godinu okon ati potpunom katastrofom. Kamp mjeanaca bio je u
velikim problemima, a Hiron mi je rekao da u tom pogledu nita ne poduzimam.
Nisam osje ao osobitu zahvalnost, ali sam odnio svoju ve eru, kao sto je obi aj, do eravnika
i sastrugao jedan dio u plamen.
"Posejdone," promrmljao sam, "prihvati ovaj dar."
/ poalji mi neku pomo , kad smo ve kod toga, pomolio sam se u sebi. Molim te.
Dim od spaljene pizze pretvorio se u neto aromati no - miris istog morskog povjetarca
pomijean s mirisom divljeg cvije a - ali nisam imao pojma zna i li to da me otac zaista slua.
Vratio sam se na svoje mjesto. Nisam mislio da se situacija moe jo puno pogorati. Ali tad
je Tantal jednom satiru rekao da puhne u koljku kako bi nam skrenuo panju da posluamo
njegovu obavijest.
"Da, dakle", rekao je Tantal kad je amor zamro. "Jo jedan ukusan obrok! Bar mi tako kau."
Dok je govorio, ruku je polako pomicao prema ponovno napunjenom tanjuru, kao da hrana
moda ne e primijetiti to on radi, ali primijetila je. Jurnula je niza stol im joj se pribliio na
dvadeset centimetara.
"Sada, svog prvog dana na ovom poloaju autoriteta," nastavio je, "elio bih re i kakva je
ugodna kazna boravak ovdje. Tijekom ljeta se nadam prilici da mu im, ovaj, da se povezem
sa svima vama, djeco. Izgledate tako dobro da bi vas ovjek pojeo."
Dioniz je pristojno zapljeskao, to je i satire ponukalo da mlako zaplje u. Tyson je jo stajao
za glavnim stolom i vidjelo se da mu je nelagodno, ali Tantal bi ga povukao natrag svaki put
kad bi pokuao mugnuti iz centra panje.
"A sad neke promjene!" Tantal je iskrivio usta u nestani osmijeh. Ponovno emo uvesti utrke
ko ija!"
Za svim stolovima nastao je amor - uzbu enje, strah, nevjerica.
"Da, znam", nastavio je Tantal povisivi glas, "da su te utrke ukinuli prije nekoliko godina
zbog nekih, hm, tehni kih problema."
"Tri mrtva i dvadeset estero osaka enih", doviknuo je netko s Apolonova stola.
"Da, da!" rekao je Tantal. "Ali znam da ete svi zajedno sa mnom pozdraviti povratak te
tradicije ovog kampa. Zlatnu lovoriku dodjeljivat emo pobjedni kim ko ijaima svakoga
mjeseea. Ekipe se mogu prijaviti ujutro! Prvu utrku odrat emo za tri dana. Oslobodit emo
vas ve ine redovitih dunosti kako biste pripremili ko ije i odabrali konje. O, jesam li
spomenuo da bungalov pobjedni ke ekipe ne e morati nita raditi taj mjesec u kojem
pobijedi?"
Eksplozija uzbu enog razgovora - cijeli mjesec bez pomaganja u kuhinji? Bez i enja tala?
Je li to ala?
Usprotivila se zadnja osoba od koje bih to o ekivao.
"Ali, gospodine!" rekla je Clarisse. Vidjelo se da je nervozna, ali je ustala da bi mu se obratila
s Aresova stola. Neki kamperi su se zakikotali kad su joj na le ima vidjeli natpis NA
MUUUCI SE POZNAJU JUNACI. "Sto je s patrolnim zaduenjima? Mislim, ako sve to
ostavimo kako bismo pripremili ko ije"
"A, naa dananja junakinja", usklikne Tantal. "Hrabra Clarisse koja je sama svladala
bron ane bikove!"
Clarisse je mirnula, a onda pocrvenjela. "Ovaj, nisam"
"I k tome skromna." Tantal se nacerio. "Bez brige, duo! Ovo je ljetni kamp. Ovdje smo kako
bismo uivali, ne?"
28

GIGA
"Ali stablo"
"A sad," rekao je Tantal dok je nekoliko cimera iz njezina bungalova povuklo Clarisse natrag
na stolicu, "prije nego to odemo pjevati uz logorsku vatru, moramo rijeiti sitni problem u
svom doma instvu. Percy Jackson i Annabeth Chase nali su za shodno, iz nekog razloga, ovo
dovesti ovamo." Tantal je mahnuo rukom prema Tvsonu.
Me u kamperima je nastao nelagodan amor. Mnogi su me pogledali iskosa. Dolo mi je da
ubijem Tantala.
"E sad, naravno," rekao je, "Kiklopi su poznati kao krvoedna udovita vrlo malenog
intelektualnog kapaciteta. U normalnim uvjetima pustio bih ovu zvijer u umu i poslao vas u
lov bakljama i iljatim tapovima. Ali tko zna? Moda ovaj Kiklop nije grozan kao ostatak
njegove bra e. Dok ne dokae da je vrijedan unitenja, moramo ga negdje drati! Najprije
sam pomislio na tale, ali od njega bi se konji uznemirili. Moda u Hermesovu bungalovu?"
Muk za Hermesovim stolom. Travisa i Connora Stolla iznenada je jako po eo zanimati
stolnjak. Nisam im mogao zamjeriti. Hermesov bungalov uvijek je bio pun kao ipak kotica.
Nema anse da mogu primiti jo i dvometrakog Kiklopa.
"Ma dajte", ukorio ih je Tantal. " udovite e vam mo i obavljati neke nie poslove. Imate li
kakav prijedlog u kakvu bismo ku icu mogli smjestiti ovakvu zvijer?"
Iznenada se za uo grupni uzdah.
Tantal se iznena eno odmaknuo od Tysona. Ja sam samo u nevjerici gledao arko zeleno
svjetlo koje e mi promijeniti ivot zasljepljuju u hologramsku sliku koja se pojavila nad
Tysonovom glavom.
S mu nim gr em u elucu sjetio sam se to je Annabeth rekla za Kiklope: Djeca su duhova
prirode i bogova... Dobro, naj e e jednog boga...
Nad Tysonovom glavom okretao se svjetle i zeleni trozubac - isti simbol koji se pojavio nad
mojom glavom kad me Posejdon priznao kao svog sina.
Na trenutak je zavladao okirani muk.
Takvo priznavanje je rijetkost. Neki kamperi to uzalud ekaju cijeli ivot. Kad je Posejdon
mene priznao prologa ljeta, svi su s potovanjem kleknuli. Ali sad su slijedili Tantalov
primjer, a Tantal se po eo grohotom smijati. "Aha! Mislim da sad znamo kamo emo I tom
zvijeri! Bogova mi, vidim obiteljsku sli nost!"
Svi su se nasmijali, svi osim Annabeth i jo nekolicine mojih drugih prijatelja.
Tyson to kao da nije primje ivao. Bio je previe zbunjen i pokuavao rukom otjerati svjetle i
trozubac koji je po eo blijedjeti nad njegovom glavom. Bio je previe neduan da bi shvatio
koliko se svi sprdaju s njim, koliko su ljudi okrutni.
Ali meni je bilo jasno.
Dobio sam novog cimera. Dobio sam udovite za polubrata.

29

GIGA

6. Napad demonskih golubova


Idu ih nekoliko dana bili su prava muka, to je Tantal i htio.
Najprije se Tyson uselio u Posejdonov bungalov. Svakih petnaestak sekundi kihotao se sebi u
brk i govorio: "Percy je moj brat?", kao da je upravo dobio na lutriji.
"Ma, Tysone", rekao bih mu. "Nije to ba tako jednostavno."
Ali tko bi njemu to mogao objasniti! Bio je u sedmom nebu. A ja... koliko god mi je ta ljudina
bila draga, ipak mi je bilo neugodno. Sramio sam se. Eto, priznao sam.
Moj otac, svemo ni Posejdon, zagledao se u neku duicu prirode i posljedica toga je sad
Tyson. Mislim, itao sam mitove o Kiklopima. ak sam se sjetio i da su oni esto
Posejdonova djeca. Ali nikad nisam zbrojio dva i dva i shvatio da to zna i da su mi... obitelj.
Sve dok se na krevet do moga nije doselio Tyson.
A onda jo svi ti komentari drugih kampera. Iznenada vie nisam bio Percy Jackson, kuler
koji je prologa ljeta Zeusu vratio njegov ukradeni gromovnik. Postao sam Percy Jackson,
jadnik koji za brata ima runo udovite.
"Nije mi pravi brat!" pobunio bih se svaki put kad Tyson ne bi bio uz mene. "Prije bi se reklo
da mi je polubrat s udovine strane obitelji. Kao... polubrat iz drugog koljena ili tako neto."
Na to nitko nije nasjedao.
Priznajem - bio sam ljut na svog tatu. Sad mi se inilo kako je sprdnja biti njegov sin.
Annabeth me pokuala razvedriti. Predloila mije da se udruimo za utrku ko ija ne bismo li
tako skrenuli misli sa svih tih problema.
Nemojte me pogreno shvatiti - oboje smo mrzili Tantala i bili smo strano zabrinuti za kamp
- ali nismo znali to bismo mogli U initi to se toga ti e. Sve dok ne smislimo neki briljantan
plan za spaavanje Talijina stabla, zaklju ili smo da je bolje uklju iti se u Utrku. Na koncu
konca, Annabethina mama Atena je smislila ko iju, I moj tata je stvorio konje. Udruenima
nitko nam se ne e mo i ni pribliiti.

Jednog dana Annabeth i ja sjedili smo pokraj jezera crtaju i nacrte za ko iju kad su neki
aljivci iz Afroditina bungalova doli do nas i pitali me treba li mi olovka za o i... "O, oprosti,
za oko."
Dok su smiju i se odlazili od nas, Annabeth je progun ala: "Ignoriraj ih, Percy. Nisi ti kriv
to ti je brat udovite." uNije mi brat!" obrecnuo sam se. "A nije ni udovite!" Annabeth je
podigla obrve. "Hej, pa ne ljuti se na mene! I po definiciji on ipak jest udovite."
"Pa, ti si mu dopustila da u e u kamp."
"Jer sam ti samo tako mogla spasiti ivot! Pa mislim... ao mi je, Percy, ali nisam o ekivala
da e ga Posejdon priznati. Kiklopi su najprevarantskija, najizdajni kija"
"On nije! Ma to ti uop e ima protiv Kiklopa?"
Annabeth su pocrvenjele ui. Nekako mi se inilo da mi neto taj i - neto loe.
"Ma zaboravi", rekla je. "Dakle, osovina za tu ko iju"
"Ponaa se prema njemu kao da je nekakvo grozno stvorenje", rekao sam. "Spasio mi je
ivot."
Annabeth je bacila olovku i ustala. "Onda bi moda ko iju trebao dizajnirati s njim!"
"Moda i bih."
"Dobro!"
"Dobro!"
Ljutito je odmarirala i ostavila me jo nesretnijeg nego to sam bio.

30

GIGA

du a dva dana trudio sam se ne razmiljati o svojim problemima.


Silena Beauregard, jedna od ljubaznijih cura iz Afroditina bungalova, odrala mi je prvu
lekciju o pegazima. Objasnila mi je da postoji samo jedan besmrtni krilati konj imenom Pegaz
koji jo slobodno luta nebom te koji je svih tih godina napravio mnogo potomaka koji nisu
ba tako brzi i juna ki, ali koje sve zovu imenom toga prvoga i najve ega.
Kao sin boga mora, nikad nisam volio letjeti. Moj tata i Zeus veliki su suparnici, pa se to je
mogu e vie trudim kloniti teritorija boga neba. Ali jahanje na krilatom konju posve je
druk ije. Na njemu se nisam osje ao ni priblino nervozno kao u avionu. Moda zato to je
moj tata konje stvorio od morske pjene, tako da su pegazi zapravo bili nekakav... neutralni
teritorij. Razumio sam im misli. Ne bih se iznenadio kad bi moj pegaz odgalopirao iznad
kroanja ili otjerao jato galebova u oblak.
Problem je bio u tome to je i Tyson htio jahati na "pile em poniju", ali pegazi bi se
uznemirili svaki put kad bi im priao. Telepatski sam im rekao da im Tyson ne e nita, ali ba
mi nisu povjerovali. Tyson se zbog toga rasplakao.
Jedini u kampu kojemu Tyson nije nimalo smetao bio je Beckendorf iz Hefestova bungalova.
Bog kova a uvijek je radio s Kiklopima u svojoj kova nici, pa je Beckendorf odveo Tysona u
oruarnicu kako bi ga podu io metalurgiji. Rekao je da e dok trepne nau iti Tysona
izra ivati magi ne predmete poput pravog majstora.
Poslije ru ka vjebao sam u areni s Apolonovim bungalovom. Ma evanje mi je oduvijek bilo
ja a strana. Govorili su da sam u tome bolji od bilo kojeg kampera u posljednjih sto godina,
osim moda Lukea. Stalno me uspore uju s Lukeom.
Lako sam razbio Apolonove de ke. Trebao sam se okuavati s Aresovim i Ateninim
bungalovom jer su ondje bili najbolji ma evaoci, ali nisam se dobro slagao s Clarisse i
njezinima, a poslije one sva e nisam htio gledati ni Annabeth.
Otiao sam na sat streli arstva, iako sam u tome bio grozan, a i to nije bilo dobro kad ne
podu ava Hiron. Na satu rukotvorina po eo sam izra ivati Posejdonovo poprsje od mramora,
ali po ela je sli iti Sylvesteru Stalloneu pa sam odustao. Popeo sam se na vrh zida za penjanje
u uvjetima lave i potresa. A uve er sam iao u grani nu patrolu. Iako je Tantal inzistirao na
tome da se ne trudimo tititi kamp, neki kamperi su to potajno nastavili raditi, a raspored smo
odre ivali u slobodnom vremenu.
Sjedio sam na vrhu Breuljka mjeanaca i gledao kako drijade dolaze i odlaze, pjevaju i
venu em boru. Satiri su dolazili s frulama Od trske i svirali skladbe prirodne magije, a
nakratko se inilo da se borove iglice malo oporavljaju. Cvije e na breuljku mirisalo je slade,
a trava izgledala zelenija. No im bi glazba prestala, u zraku bi se opet osjetila bolest. Cijeli
breuljak kao da je patio od toga, kao da je umirao od otrova koji je potonuo u korijenje
stabla. to sam vie sjedio ondje, to sam bio lju i.
Luke je to u inio. Prisjetio sam se njegova lukavog osmijeha, oiljka od zmajeve kande na
licu. Pretvarao se da mi je prijatelj, a eijelo vrijeme je bio najvaniji Kronov sluga.
Otvorio sam aku i pogledao dlan. Oiljak koji sam prolog ljeta zaradio od Lukea polako je
blijedio, ali jo sam ga vidio - bijelu ranu u obliku zvjezdice ondje gdje me ubo njegov
korpion.
Pomislio sam na ono to mi je Luke rekao neposredno prije nego to me pokuao ubiti:
Zbogom, Percy. Dolazi novo Zlatno doba. Ne e sudjelovati u njemu.
No u sam i dalje sanjao Grovera. Katkad bih samo uo kako vjetar povremeno donosi njegov
glas. Jedanput sam uo kako kae: Ovdje je. Drugi put: Voli ovce.
Pomislio sam na to da te snove ispri am Annabeth, ali bilo bi mi glupo. Pa mislim: Voli ovce?
31

GIGA
Mislila bi da nisam normalan.
No prije utrke Tyson i ja dovrili smo svoju ko iju. Bila je opako kul. Tyson je metalne
dijelove izradio u kova nici oruarnice. Ja sam izbrusio drvo i sklopio gornji dio kola. Bila su
plava i bijela, s valovitim ukrasima sa strane i trozupcem naslikanim sprijeda. Poslije sveg tog
truda inilo mi se potenim da mi Tyson bude suvoza , iako sam znao da konjima to ne e biti
drago te da e nas dodatna Tysonova teina usporiti.
Dok smo se pripremali za spavanje, Tyson me pilao: "Ljut si?"
Shvatio sam da se mrtim. "A-a. Nisam ljut."
Legao je na svoj leaj i utio u mraku. Tijelo mu je bilo preduga ko za taj krevet. Kad bi
povukao pokriva , virila bi mu stopala. " udovite sam."
"Ne govori to."
"Nema veze. Bit u dobro udovite. Onda se ne e morati ljutiti."
Nisam znao to bih rekao. Zurio sam u strop i osje ao se kao da polako umirem, zajedno s
Talijinim stablom.
"Ali... nikad nisam imao polubrata." Pokuao sam sprije iti da mi glas pukne. "Ovo mi je jako
teko. I zabrinut sam za kamp. I jedan moj drugi prijatelj, Grover... mogao bi biti u opasnosti.
Stalno se osje am kao da bih neto trebao u initi kako bih pomogao, ali ne znam to."
Tyson nita nije rekao.
"ao mi je", rekao sam mu. "Nisi ti kriv. Ljut sam na Posejdona. Osje am se kao da me eli
osramotiti, kao da nas pokuava usporediti ili tako neto, a nije mi jasno zato."
Za uo sam duboki, tutnjavi zvuk. Tyson je hrkao.
Uzdahnuo sam. "Laku no , ljudino."
I ja sam zamirio.
U mom snu Grover je nosio vjen anicu.
Nije mu dobro pristajala. Haljina je bila preduga ka, a rub je bio uprljan skorenim blatom.
Izrez mu je stalno spadao s ramena. Poderani veo mu je prekrivao lice.
Stajao je u vlanoj pilji, osvijetljenoj samo bakljama. U jednom kutu bio je leaj, a u drugom
staromodni tkala ki stan, u ijem je okviru bila napola istkana tkanina. Zurio je ravno u mene,
kao da sam TV-emisija koju je ekao. "Bogovima hvala!" zaciktao je. " uje li me?"
Moje snovito ja sporo je reagiralo. Jo sam se osvrtao, primje uju i strop sa stalaktitima,
smrad ovaca i koza, rezanje i mumljanje i blejanje koje kao da je odzvanjalo iza stijene
veli ine hladnjaka koja je blokirala jedini izlaz iz prostorije, kao da je iza njega mnogo ve a
spilja.
"Percy?" rekao je Grover. "Molim te, nemam snage za bolju projekciju. Mora me uti!"
ujem te", rekao sam. "Grovere, to se doga a?"
S druge strane stijene za uo se monstruozni glas: "Duice! Jesi li zavrila?"
Grover se trecnuo. Odvratio je falsetom: "Nisam jo, najdrai! Jo nekoliko dana!"
"Ha! Zar nisu ve prola dva tjedna?"
"N-nisu, najdrai. Samo pet dana. Ostaje ih jo dvanaest."
udovite je utihnulo, moda pokuavaju i to izra unati. Matematika mu je vjerojatno ila
gore nego meni jer je rekao: "Dobro, ali pouri se! elim VIDJETIII to je ispod vela, he-hehe."
Grover se opet okrenuo meni. "Mora mi pomo i! Nema vremena! Zaglavio sam u ovoj pilji.
Na otoku u moru."
"Gdje?"
"Ne znam to no! Otiao sam na Floridu i skrenuo lijevo."
"Molim? Kako si"
"To je klopka!" rekao je Grover. "Zato se nijedan satir nikad nije vratio iz ove potrage. On je
pastir, Percy! I ima ono. Njegova prirodna magija tako je jaka da mirie gotovo kao veliki bog
32

GIGA
Pan! Satiri do u ovamo misle i da su nali Pana, a onda upadnu u klopku i pojede ih
Polifem!"
"Poli-tko?"
"Kiklopi!" rekao je Grover razdraeno. "Zamalo da nisam pobjegao. Doao sam sve do St
Augustinea."
"Ali slijedio te", rekao sam, prisje aju i se svog prvog sna. "1 ulovio te u salonu vjen anica."
"Tako je", rekao je Grover. "Onda je i moja prva empati ka veza proradila. uj, jo sam iv
samo zahvaljuju i ovoj vjen anici. Dobro mu miriem, ali rekao sam mu da je to samo parfem
s mirisom koze.
Sre a moja da slabo vidi! Oko mu je jo napola slijepo od posljednjeg puta kad su mu ga
izboli. Ali ubrzo e shvatiti tko sam. Dao mi je samo dva tjedna da dovrim lep i ve postaje
nestrpljiv!"
ekaj malo! Kiklop misli da si"
"Da!" zajaukao je Grover. "Misli da sam Kiklopica i eli se oeniti mnome!"
U nekim drugim okolnostima moda bih se po eo glasno smijati, ali Grover je zvu ao smrtno
ozbiljno. Tresao se od straha.
"Do i u te spasiti", obe ao sam. "Gdje si?"
"U Moru udovita, naravno!"
"Moru ega?"
"Rekao sam ti! Ne znam to no gdje je! I uj, Percy... ovaj, zbilja mi je ao zbog toga, ali ova
empati ka veza... zna, nisam imao izbora. Sad su nae emocije povezane. Ako umrem..."
"Nemoj mi re i, i ja u umrijeti."
"O, pa moda ne e. Mogao bi jo godinama ivjeti u vegetativnom stanju. Ali, ovaj, bilo bi
bolje da me izvu e odavde."
"Duice!" zaurlikalo je udovite. "Ve era! Mljac, mljac ov etina!"
Grover je zajecao. "Moram i i. Pouri se!"
ekaj! Rekao si da je 'to' ondje. to to?"
Ali Groverov glas ve je po eo blijedjeti. "Ugodni snovi! Ne daj da umrem!"
San se rasprio i naglo sam se probudio. Bilo je rano jutro. Tyson je odozgo zurio u mene, a u
tom jednom sme em oku vidio sam koliko je zabrinut.
"Jesi li dobro?" pitao me.
Najeio sam se od njegova glasa jer je zvu ao gotovo isto kao udovite koje sam uo u snu.
Jutro utrke bilo je vru e i vlano. Magla se spustila nisko do tla, poput pare u sauni. Milijuni
ptica smjestili su se na stablima - debeli sivo--bijeli golubovi koji nisu gugutali kao obi ni
golubovi. Proizvodili su iritantan metalni kripavi zvuk koji me podsjetio na podmorni ki
radar.
Trkalite je bilo sagra eno na travnatoj poljani izme u strelita i ume. Hefestov bungalov
iskoristio je bron ane bikove, koji su bili posve pitomi nakon to su im razbili glavu, kako bi
u samo nekoliko minuta preorali ovalnu stazu.
Redovi kamenih stuba bili su postavljeni za gledatelje - Tantala, satire, nekoliko drijada i sve
kampere koji nisu sudjelovali. Gospodin D se nije pojavio. Nikad nije ustajao prije deset sati.
"U redu!" najavio je Tantal kad su se ekipe po ele okupljati. Najada mu je donijela veliki
tanjur pun slatkia i, dok je govorio, Tantalova desna ruka lovila je okoladni ekler po
suda kom stolu. "Svi znate pravila. etiristometarska staza. Dva kruga za pobjedu. Dva konja
po ko iji. U svakoj ekipi su voza i borac. Oruje je doputeno. Prljavi trikovi se o ekuju. Ali
potrudite se da nikoga ne ubijete!" Tantal nam se svima nasmijeio kao da smo nestana
djeca. Svako ubojstvo rezultirat e strogom kaznom. Tjedan dana zabrane pe enja hrenovki
na logorskoj vatri! Pripremite ko ije!"
Beckendorf je poveo Hefestovu ekipu na stazu. Imali su super ko iju od bronce i eljeza - ak
33

GIGA
i konje koji su zapravo bili magi ni strojevi poput kolhidskih bikova. Nisam nimalo sumnjao
u to da njihova ko ija ima svakakve mehani ke klopke i vie opcija od potpuno opremljenog
Maseratija.
Aresova ko ija bila je krvavocrvena i vukla su je dva jezovita konjska kostura. Clarisse se
popela na ko iju s nekoliko kopalja, iljatih kugla, eli nih aka i drugih gadnih igra aka.
Apolonova ko ija bila je vrlo lijepa i graciozna i posve zlatna, a vukla su je dva prekrasna
palomina. Njihov borac bio je naoruan lukom, premda je obe ao da suparni ke voza e ne e
ga ati pravim iljatim strijelama.
Hermesova ko ija bila je zelena i izgledala nekako staro, kao da je godinama nisu vadili iz
garae. Nije izgledala nita posebno, ali u njoj su bila bra a Stoll i nisam se usudio ni
razmiljati o prljavim trikovima koje su oni smislili.
Ostale su jo dvije ko ije: jednom je upravljala Annabeth, drugom ja.
Prije po etka utrke pokuao sam se pribliiti Annabeth i ispri ati joj svoj san.
Zainteresirala se kad sam spomenuo Grovera, ali nakon to sam joj ispri ao to mi je rekao,
opet se distancirala od mene i postala sumnji ava.
"Pokuava me omesti", zaklju ila je.
"Molim? Ne!"
"Ma da ne bi! Grover je sasvim slu ajno naiao na jedinu stvar koja moe spasiti ovaj kamp."
"Kako to misli?"
Zakolutala je o ima. "Vrati se svojoj ko iji, Percy."
"Nisam to izmislio. U opasnosti je, Annabeth."
Oklijevala je. Vidio sam da pokuava odlu iti vjeruje li mi ili ne. Unato naim povremenim
sva ama, mnogo smo toga proli zajedno. I znao sam da nikad ne bi dopustila da se Groveru
dogodi neto loe.
"Percy, empati ku vezu je jako teko posti i. Mislim, puno je vjerojatnije da si to samo
sanjao."
"Proro ite", rekao sam. "Moemo pitati Proro ite."
Annabeth se namrtila.
Prologa ljeta, prije moje potrage, posjetio sam neobi ni duh koji ivi na tavanu Velike ku e i
proro anstvo tog duha obistinilo se onako kako uop e nisam o ekivao. Od tog iskustva sam se
jeio jo mjesecima poslije. Annabeth je znala da ne bih predloio ponovno odlazak onamo
kad ne bih bio posve ozbiljan.
Prije nego to je stigla odgovoriti, puhnuli su u koljku.
"Ko ijai!" viknuo je Tantal. "Na mjesta!"
"Razgovarat emo poslije," rekla je Annabeth, "nakon to pobijedim."
Hodaju i prema svojoj ko iji, primijetio sam da je na stablima sad bilo mnogo vie golubova krestali su kao ludi i od njih je utala cijela uma. Koliko sam vidio, nitko drugi nije obra ao
panju na njih, ali mene je malo primila nervoza. Kljunovi su im se neobi no presijavali. O i
kao da su im bile svjetlucavije nego obi nim pticama.
Tyson je imao problema s obuzdavanjem naih konja. Dugo sam morao razgovarati s njima
prije nego to su se smirili.
udovite je, gospodaru! alili su mi se.
Posejdonov sin je, rekao sam im. Ba kao... pa, ba kao ja.
Nije! inzistirali su. udovite! Konjoder! Ne vjerujemo mu!
Dat u vam kocke e era poslije utrke, rekao sam.
Kocke e era?
Vrlo velike kocke e era. I jabuke. Jesam li ve spomenuo jabuke?
Na kraju su mi ipak dopustili da im stavim uzde.
E sad, ako nikad niste vidjeli gr ku ko iju, na injena je za brzinu, a ne sigurnost i udobnost.
To je u biti drvena koara otvorena straga, postavljena na osovinu izme u dva kota a. Ko ija
34

GIGA
je cijelo vrijeme na nogama i osjetite svaku neravninu na cesti. Dio u kojem se stoji na injen
je od tako lagana drveta da ete se, ako prebrzo u ete u zavoj s bilo koje strane staze,
najvjerojatnije prevrnuti zajedno s njom. To je jo bolja brija od skejtborda.
Primio sam uzde i poveo konje do startne crte. Tysonu sam dao trometarsku motku i rekao mu
da mu je zadatak odgurnuti drugu ko iju ako nam se previe priblii, te odbiti sve ime bi nas
mogli jadati.
"Nema udaranja ponija tapom", inzistirao je.
"Nema", sloio sam se. "Ni ljudi, ako to ikako moe izbje i, Odvozit emo potenu utrku.
Samo odbijaj svakoga tko nam bude smetao i pusti me da se koncentriram na vonju."
"Pobijedit emo!" rekao je sav ozaren.
Totalno emo izgubiti, pomislio sam, ali morao sam pokuati. Htio sam ostalima pokazati...
zapravo ni sam nisam znao to. Da Tyson nije ba tako lo momak? Da se ne sramim iza i s
njim u javnost? Moda da me nisu povrijedili svim tim alama i vrije anjem?
Dok su se ko ije namjetale na crtu, u umi se okupilo jo vie svjetlucavookih golubova.
Kretali su tako glasno da su kamperi na tribinama to po eli primje ivati i bacati nervozne
poglede na stabla, koja su se tresla pod teinom ptica. Tantal nije izgledao zabrinuto, ali
morao je glasno govoriti kako bi ga uli od silne graje.
"Ko ijai!" viknuo je. "Priprema!"
Mahnuo je rukom i signal za start se spustio. Ko ije su zatutnjale i krenule. Kopita su
gromovito udarala o tlo. Publika je klicala.
Gotovo odmah uo sam glasan tres! Okrenuo sam se i vidio kako se Apolonova ko ija
prevr e. Hermesova ko ija se zabila u nju - moda slu ajno, a moda ne. Putnici su ispali iz
nje, ali njihovi uspani eni konji odvukli su zlatnu ko iju dijagonalno po stazi. Hermesova
ekipa, Travis i Connor, smijali su se to im se tako posre ilo, ali samo nakratko. Apolonovi
konji zaletjeli su se u njihove, pa se i Hermesova ko ija prevrnula, ostavljaju i za sobom u
praini hrpu slomljenog drva i etiri propinju a konja.
Dvije ko ije ispale su u prvih est metara. Volim ovaj sport!
Opet sam se usredoto io na ono to je preda mnom. Dobro smo napredovali i prestizali Aresa,
ali Annabethina ko ija je bila daleko ispred nas. Ve se okretala oko prvog stupa, a njezin
kopljanik nam se nacerio i mahnuo nam, vi i: "Vidimo se!"
I Hefestova ko ija nas je po ela sustizati.
Beckendorf je pritisnuo gumb i sa strane njegove ko ije otvorila su se klizna vrataca.
"Oprosti, Percy!" viknuo je. Tri lanca s kuglama poletjela su ravno prema naim kota ima.
Skrili bismo se da ih Tyson nije odbio u stranu brzim potezom motke. Snano je odgurnuo
Hefestovu ko iju, koja je od toga zateturala u stranu dok smo joj mi po eli odmicati.
"Bravo, Tysone!" viknuo sam.
"Ptice!" vrisnuo je.
"Molim?"
Jurili smo tako brzo da je bilo teko ita uti i vidjeti, ali Tyson je pokazao prema umi i
shvatio sam to ga brine. Golubovi su uzletjeli sa stabala. Spiralno su kruili kao veliki
tornado, kre i se prema stazi.
Nita strano, rekao sam si. To su samo golubovi.
Pokuao sam se koncentrirati na utrku.
Uli smo u prvi okret, kota i su kripali pod nama, ko ija se naginjala i prijetila prevrtanjem,
ali nali smo se samo tri metra iza Annabeth. Kad bili se samo jo malo primakao, Tyson bi
mogao Upotrijebiti motku...
Annabethin borac vie se nije smjekao. Izvukao je koplje iz svoje zbirke i naciljao u mene.
Taman se spremio baciti ga kad smo za uli vrisku.
Sve je vrvjelo od golubova - tisu e njih pikirale su me u gledatelje na tribinama i napadale
druge ko ijae. Beckendorf je bio posve okruen. Njegov borac pokuavao je otjerati ptice, ali
35

GIGA
nita nije vidio. Ko ija je skrenula sa staze i sjurila se u polje jagoda, vu ena zadimljenim
mehani kim konjima.
U Aresovoj ko iji Clarisse je zareala zapovijed svom borcu koji je odmah preko ko ije
prebacio kamuflanu mreu. Ptice su se nagomilale oko njih, kljucaju i i grebu i mu prste
kojima se trudio drati mreu, ali Clarisse je samo stisnula zube i nastavila. Njezini kosturski
konji kao da su bili imuni na takve smetnje. Golubovi su bez rezultata kljucali njihove prazne
ne upljine i prolijetali izme u rebara, dok su pastusi nastavili tr ati.
Gledatelji nisu bili te sre e. Ptice su se obruavale na svaki komadi nepokrivene koe,
izazivaju i op u paniku. Sad kad su se plice toliko pribliile, postalo je jasno da nisu obi ni
golubovi. O i su im bile sitne i zle. Imali su bron ani kljun i, sude i prema jaucima kampera,
sigurno je bio otar poput britve.
"Stimfalske ptice!" viknula je Annabeth. Usporila je i primakla mi se s boka. "Sve e
proklju ati do kostiju ako ih ne otjeramo!"
"Tysone," rekao sam, "vra amo se."
"Idemo u pogrenom smjeru?" pitao je.
"Uvijek", progun ao sam, ali okrenuo sam konje prema tribinama.
Annabeth je vozila uz mene. Viknula je: "Junaci, k oruju!" Ali nisam siguran je li ju itko
mogao uti od kretanja ptica i op eg kaosa.
Uzde sam primio jednom rukom, a drugom sam uspio izvu i Brzac kad mi se u lice zaletio val
ptica, kljocaju i metalnim kljunovima. Sjekao sam ih u letu i eksplodirale su u prah i perje,
ali jo ih je bilo na milijune. Jedna mi se zaletjela u stranjicu i zamalo da nisam isko io iz
ko ije.
Ni Annabeth nije prolazila nita bolje. to smo se vie pribliavali tribinama, to je oblak ptica
bio gu i.
Neki gledatelji su se pokuali braniti. Atenini kamperi su dozivali i traili titove. Strijelci iz
Apolonova bungalova donijeli su lukove i strijele, spremni za ubijanje napasnika, ali ptice su
se pomijeale s kamperima i nisu ih smjeli ga ati.
"Previe ih je!" viknula je Annabeth. "Kako ih se moemo rijeiti?"
Probola je goluba noem. "Heraklo se posluio bukom! Bron anim zvonima! Uplaio ih je
najgroznijim zvukom koji je uspio"
Razroga ila je o i. "Percy... Hironova zbirka!"
Odmah sam shvatio. "Misli da e upaliti?"
Predala je uzde svom borcu i iz svoje ko ije usko ila u moju kao da je to neto
najjednostavnije na svijetu. "U Veliku ku u! To nam je jedina ansa!"
Clarisse je upravo prola ciljnom crtom, nimalo neometana, i inilo se da je tek sad shvatila
koliko je ozbiljan taj problem s pticama.
Kad nas je vidjela kako se udaljavamo, povikala je: "Bjeite! Bitka je ovdje, kukavice!"
Isukala je ma i jurnula prema tribinama.
Potaknuo sam konje u galop. Ko ija je zatutnjala kroz polja jagoda, preko odbojkakog
pijeska i naglo se zaustavila pred Velikom ku om. Annabeth i ja utr ali smo unutra i jurnuli
hodnikom do Hironova stana.
Mini-linija je jo bila na polici uz krevet. Kao i njegovi omiljeni CD-i. Zgrabio sam
najuasniji koji sam vidio, a Annabeth je uzela mini-liniju i zajedno smo istr ali natrag van.
Ko ije na stazi bile su u plamenu. Ranjeni kamperi tr ali su na sve strane, dok su im ptice
trgale odje u i vukle ih za kosu, a Tantal hvatao kola e po tribinama, svako malo vi i: "Sve
je pod kontrolom! Bez brige!"
Stali smo kod ciljne crte. Annabeth je pripremila liniju. Molio sam se da baterije nisu krepale.
Stisnuo sam tipku pa je po eo omiljeni Hironov disk - Najve i hitovi Deana Martina. Zrak su
iznenada ispunile violine i mukarci koji zavijaju na talijanskom.
Demonski golubovi su poizili. Po eli su letjeti u krug i zalijetali se jedni u druge, kao da si
36

GIGA
me usobno ele izbiti mozak. A onda su posve napustili trkalite i poletjeli put neba u
golemome mra nom valu.
"Sad!" viknula je Annabeth. "Strijelci!"
Kad su im se mete tako lijepo otvorile, Apolonovi strijelci nisu mogli promaiti. Ve ina njih
mogla je odjedanput ispaliti pet ili est strijela. U roku od samo nekoliko minuta tlo su prekrili
mrtvi bron anokljuni golubovi, a preivjeli su bili jo samo udaljeni trag dima na obzorju.
Kamp je bio spaen, ali tetu nije bilo lijepo vidjeti. Ve ina ko ija bila je posve unitena.
Gotovo svi su bili ranjeni i krvarili iz viestrukih rana od kljucanja. Djeca iz Afroditina
bungalova vritala su jer su im frizure bile pokvarene i odje a pokakana.
"Bravo!" rekao je Tantal, ali nije gledao mene ni Annabeth. " I mamo prvog pobjednika!"
Doao je do ciljne crte i dodijelio zlatnu lovoriku za pobjedu u utrci okiranoj Clarisse.
A onda se okrenuo i meni i nasmijeio se. "A sad kazna smutljivcima koji su omeli utrku."

37

GIGA

7. Prihva am neznan eve darove


Onako kako je to Tantal vidio, stimfalske ptice samo su gledale svoja posla u umi i ne bi nas
napale da ih Annabeth, Tyson i ja nismo omeli svojim loim upravljanjem ko ijama.
To je bilo tako nepoteno da sam Tantalu rekao da to objesi ma ku o rep, to ga nije nimalo
oraspoloilo. Osudio nas je na kuhinjsku patrolu - struganje tava i tanjura cijelo poslijepodne
u podzemnoj kuhinji s ista kim harpijama. Harpije su prale lavom umjesto vode, ne bi li tako
posu e bilo posebno isto i sjajno te ne bi li pobile devedeset devet cijelih devet posto svih
bakterija, tako da smo Annabeth i ja morali nositi azbestne rukavice i prega e.
Tysonu to nije smetalo. Gurnuo je gole ruke ravno unutra i po eo strugati, ali Annabeth i ja
smo propatili puno sati vru eg, opasnog rada, osobito zato to smo imali tonu dodatnih
tanjura. Tantal je naru io poseban sve ani banket kako bi proslavili Clarisseinu pobjedu u
utrci - obrok od nekoliko jela koji je uklju ivao i prenu stimfalsku pticu smrti.
Jedino dobro u toj kazni bilo je to to smo Annabeth i ja sad imali zajedni kog neprijatelja i
mnogo vremena za razgovor. Nakon to je opet posluala moj san o Groveru, inilo se da bi
mi napokon mogla po eti vjerovati.
"Ako ga je on zbilja naao," promrmljala je, "i ako ga uspijemo donijeti"
ekaj malo", rekao sam. "Ponaa se kao da je to... to god da je Grover naao jedino to
moe spasiti kamp. Sto je uop e to?"
"Malo u ti pomo i. to dobije kad oguli ovna?"
"Bljak?"
Uzdahnula je. "Runo. Ovnova dlaka zove se runo. A ako taj ovan slu ajno ima zlatnu vunu"
"Zlatno runo. ali se?"
Annabeth je sastrugala tanjur pun kostiju ptice smrti u lavu. "Percy, sje a li se Sivih sestara?
Rekle su da znaju gdje je ono to trai. I spomenule su Jazona. Prije tri tisu e godina njemu
su rekle gdje e na i Zlatno runo. Poznata ti je pri a o Jazonu i Argonautima, nadam se?"
"Aha", rekao sam. "Onaj stari film s glinenim kosturima."
Annabeth je zakolutala o ima. "O, bogova mu, Percy! Ti si zbilja nemogu !"
"Ma to je sad?" pitao sam.
"uti i sluaj. Prava pri a o Runu: bilo jednom dvoje Zeusove djece, Kadmo i Europa, dobro?
Spremali su se ponuditi ih kao ljudske rtve, ali oni su se pomolili Zeusu da ih spasi. I tako je
Zeus poslao tog magi nog lete eg ovna zlatnog runa koji ih je pokupio u Gr koj i odnio skroz
u Kolhidu u Maloj Aziji. Zapravo, odnio je Kadma. Europa je na putu pala i poginula, ali to
nije vano."
"Njoj je to vjerojatno bilo vano."
"Poanta je u tome da je Kadmo nakon dolaska u Kolhidu rtvovao zlatnog ovna bogovima i
izvjesio Runo na stablo usred tog kraljevstva. Runo je cijeloj zemlji donijelo blagostanje.
ivotinje vie nisu obolijevale. Biljke su bolje rasle. Seljacima su usjevi ra ali kao ludi.
Poasti su ih zaobilazile. Zato je Jazon poelio Runo. Ono moe okrijepiti zemlju u koju ga
donese. Lije i bolesti, osnauje prirodu, isti one i enje"
"Moglo bi izlije iti Talijino stablo."
Annabeth je kimnula. "I totalno bi u vrstilo granice Kampa mjeanaca. Ali, Percy, Runo je
nestalo prije mnogo stolje a. Gomila junaka ga je neuspjeno traila."
"Ali Grover ga je naao", rekao sam. "Otiao je u potragu za Panom, ali je umjesto toga naao
Runo jer oboje zra e magijom prirode. To ima smisla, Annabeth. Moemo ga spasiti i
istodobno obraniti kamp. To je savreno!"
Annabeth je oklijevala. "Malo previe savreno, ne ini ti se? to ako je to klopka?"
Prisjetio sam se kako je prologa ljeta Kron izmanipulirao nau potragu. Zamalo nas nije na
prevaru naveo da mu pomognemo izazvati rat koji bi unitio zapadnja ku civilizaciju.
38

GIGA
"Pa zar imamo izbora?" pitao sam. "Ho e li mi pomo i da spasim Grovera ili ne e?"
Pogledala je Tysona, kojega je na razgovor prestao zanimati i sad je u lavi veselo izra ivao
brodi e od alica i lica.
"Percy," rekla je u pol glasa, "morat emo se boriti s Kiklopom. S Polifemom, najgorim
Kiklopom. A njegov otok moe biti samo na jednome mjestu. U Moru udovita."
"Gdje je to?"
Zurila je u mene kao da misli da se pravim glup. "More udovita. Isto ono more kojim je
plovio Odisej i Jazon i Eneja i svi drugi."
"Misli, Sredozemno?"
"Ne. Mislim, da... ali ne."
"Jo jedan jasan odgovor. Hvala."
uj, Percy, More udovita je more kojim svi junaci plove u svojim pustolovinama. Nekad je
bilo na Mediteranu, da. Ali, kao sve drugo, mijenja lokaciju kako se mijenja sredite mo i
Zapada."
"Kao to je sad Olimp iznad Empire State Buldinga", rekao sam. "A Had ispod Los
Angelesa."
"Tako je."
"Ali cijelo more puno udovita - kako moe skriti neto takvo? Ne bi li smrtnici primijetili
da se doga aju udne stvari... da im netko jede brodove i sve to?"
"Naravno da primje uju. Ne razumiju, ali znaju da se neto udno doga a u tom dijelu
oceana. More udovita je sad blizu isto ne obale SAD-a, sjeveroisto no od Floride. Smrtnici
imaju ime za njega."
"Bermudski trokut?"
"To no."
Pri ekao sam da mi se to slegne. Pa valjda to i nije nita udnije od mnogih stvari koje sam
doznao nakon dolaska u Kamp mjeanaca. "Dobro... onda bar znamo gdje moramo traiti."
"To je svejedno golemo podru je, Percy. Potraga za sitnih otokom u moru koje vrvi
udovitima"
"Hej, pa ja sam sin boga mora. To je moj teritorij. To ne moe bili ba tako teko."
Annabeth se namrtila. "Morat emo razgovarati s Tantalom i traiti odobrenje za potragu.
Odbit e nas."
"Ne e ako mu to kaemo ve eras uz logorsku vatru, pred svima. Cijeli kamp e uti. Izvrit e
pritisak na njega. Ne e mo i odbiti."
"Moda." U Annabethin glas uvukao se tra ak nade. "Onda operimo ove tanjure do kraja.
Dodaj mi trcaljku lave, molim te."
Te ve eri kod logorske vatre pjevanje je predvodio Apolonov bungalov. Pokuali su nas sve
obodriti, ali to nije bilo lako poslije dananjeg napada ptica. Svi smo sjedili u polukrugu na
kamenim stubama, pjevaju i s pola srca i gledaju i kako vatra bukti, dok su Apolonovi
prebirati po gitarama i pikali po lirama.
Otpjevali smo sve standardne logorske pjesme: Na Egejskom plavom alu, Vlastiti sam prapra-pra-pradjed, Ovo je zemlja Minosova. Logorska vatra je arobna, tako da je sve via to
vie pjevate i mijenja boju i vrelinu u skladu s raspoloenjem gomile. Za dobrih ve eri vidio
sam kako se die est metara u zrak, arkoljubi asta, toliko vrela da bi se zapalio cijeli prvi
red hrenovki. Ve eras je bila visoka samo jedan metar, jedva da je bila i topla, a plamen je bio
bljedunjav.
Dioniz je rano otiao. Nakon to je propatio nekoliko pjesama, promrmljao je neto u stilu da
je ak i kartanje s Hironom uzbudljivije od ovog. Tad je s neodobravanjem pogledao Tantala i
krenuo natrag prema Velikoj ku i.
Na kraju zadnje pjesme, Tantal je rekao: "Pa to je bilo krasno!"
39

GIGA
Iskora io je s hrenovkom na tapu i pokuao je skinuti s njega, Onako, leerno. Ali prije nego
to ju je uspio taknuti, odletjela je sa tapa. Tantal je posrnuo prema njoj, ali hrenovka je
po inila samoubojstvo skokom u vatru.
Tantal se opet okrenuo nama i hladno se osmjehnuo. "Dakle! Nekoliko najava u vezi sa
sutranjim rasporedom."
"Gospodine", rekao sam.
Tantalu je zatitralo oko. "Na mali od kuhinje ima neto re i?"
Neki Aresovi kamperi su se zacerekali, ali odlu io sam da nikome ne u dopustiti da me
posrami i uutka. Ustao sam i pogledao Annabeth. Hvala bogovima, i ona je ustala.
Rekao sam: "Imamo ideju kako spasiti kamp."
Mrtvi muk, ali znao sam da sam svima privukao panju jer je logorska vatra dobila arkoutu
boju.
"Doista", rekao je Tantal. "Pa, ako ima ikakve veze s ko ijama"
"Zlatno runo", rekao sam. "Znamo gdje je."
Plamen je dobio naran astu boju. Prije nego to me Tantal stigao uutkati, brzo sam ispri ao
svoj san o Groveru i Polifemovu otoku. Annabeth se umijeala i sve ih podsjetila na to to sve
Zlatno runo moe u initi. Iz njezinih usta to je zvu alo uvjerljivije.
"Runo moe spasiti kamp", zaklju ila je. "Sigurna sam u to."
"Glupost", rekao je Tantal. "Ne treba nas spaavati."
Svi su zurili u Tantala, sve dok se nije po elo initi da mu je nelagodno.
"Uostalom," brzo je dodao, "More udovita? To se ne bi moglo nazvati to nom lokacijom.
Ne biste znali ni gdje morate traiti."
"Znao bih", rekao sam.
Annabeth me pogledala i proaptala: "Znao bi?"
Kimnuo sam jer je Annabeth aktivirala neto u mom sje anju kad me podsjetila na nau
vonju u taksiju Sivih sestara. U tom trenutku informacija koju su mi dale nije imala smisla.
Ali sad...
"Trideset, trideset jedan, sedamdeset pet, dvanaest", rekao sam.
"Aaaa-haa", rekao je Tantal. "Hvala to si s nama podijelio te besmislene brojeve."
"To su pomorske koordinate'1, rekao sam. "Duina i irina. To sam, ovaj, nau io na satu
zemljopisa."
ak je i Annabeth izgledala impresionirano. "Trideset stupnjeva, trideset jedna minuta
sjeverno, sedamdeset pet stupnjeva, dvanaest minuta zapadno. Ima pravo! Sive sestre su nam
dale koordinate. To bi bilo negdje u Atlantiku, blizu floridske obale. More udovita.
Trebamo potragu!"
ekajte malo", rekao je Tantal.
Ali kamperi su prihvatili skandiranje. "Trebamo potragu! Trebamo potragu!"
Plamen se jo vie digao.
"To nije potrebno!" inzistirao je Tantal.
"TREBAMO POTRAGU! TREBAMO POTRAGU!"
"Dobro!" viknuo je Tantal, o iju zaarenih od ljutnje. "Vi derita elite da vas poaljem u
potragu?"
"DA!"
"Onda dobro", sloio se. "Odobrit u junaku da po e na to pogibeljno putovanje, da na e
Zlatno runo i donese ga u kamp. Ili da umre pokuavaju i."
Srce mi je posko ilo od uzbu enja. Nisam imao namjeru dopustiti da me Tantal zastrai.
Morao sam to u initi. Spasit u Grovera i kamp. Nita me ne e zaustaviti.
"Dopustit u naem prvaku da konzultira Proro ite!" najavio je tantal. "I odabere dvoje
suputnika na tom putovanju. A mislim da je odabir prvaka o it."
Tantal je mene i Annabeth pogledao kao da nam eli ivima oderati kou. "Prvak mora biti
40

GIGA
netko tko je zasluio potovanje kampa, tko se dokazao snalaljivim u utrkama ko ijom te
pokazao hrabrost u obrani kampa. Ti e povesti potragu... Clarisse!"
Vatra je zapalucala tisu ama boja. Aresov bungalov po eo je nabijati nogama i skandirati:
"CLARISSE! CLARISSE!"
Clarisse je ustala oamu ena izraza. A onda je progutala knedlu, nadiu i prsa od ponosa.
"Prihva am potragu!"
ekajte!" viknuo sam. "Grover je moj prijatelj. Ja sam to sanjao."
"Sjedni!" viknuo je neki od Aresovih kampera. "Ti si svoju priliku dobio prologa ljeta!"
"Aha, samo bi opet htio biti u centru panje!" rekao je drugi.
Clarisse me oinula pogledom. "Prihva am potragu!" ponovila je. "Ja, Clarisse, k i Aresa,
spasit u kamp!"
Aresovi kamperi po eli su jo glasnije skandirati. Annabeth se pobunila, s onda su joj se
pridruili i ostali Atenini kamperi. Ubrzo su i svi drugi po eli zauzimati strane - vikati i
sva ati se i ga ati hrenovkama. Pomislio sam da e se to pretvoriti u pravi rat hrenovkama, ali
tad je Tantal viknuo: "Tiina, derita!"
Njegov ton okirao je ak i mene.
"Sjednite!" zapovjedio je. "Ispri at u vam stranu pri u."
Nisam znao to je naumio, ali svi smo se nevoljko vratili na svoja mjesta. Zla aura kojom je
Tantal zra io bila je jednako jaka kao i bilo koje udovite s kojim sam se suo io.
"Bio jednom jedan smrtni kralj, miljenik bogova!" Tantal je stavio ruku na prsa i stekao sam
dojam da govori o sebi.
"Taj kralj", rekao je, " ak se smio gostiti na Gori olimpskoj. Ali kad je pokuao odnijeti malo
nektara i ambrozije na Zemlju kako bi doznao recept - samo jedan paketi ostataka, znate bogovi su ga kaznili. Zauvijek su ga otjerali iz svojih dvora! Njegovi vlastiti ljudi po eli su
mu se rugati! Djeca su ga prezrela! I, o da, kamperi moji, imao je groznu djecu. Djecu - ba poput - vas!"
Uperio je kvrgavim prstom u nekoliko djece me u nama, uklju uju i mene.
"Znate li to je u inio svojoj nezahvalnoj djeci?" blagim je glasom pitao Tantal. "Znate li
kako se bogovima osvetio za njihovu okrutnu kaznu? Pozvao je Olimpljane na gozbu u svoju
pala u, kako bi im pokazao da im nita ne zamjera. Nitko nije primijetio da mu nema djece. A
kad je bogovima posluio ve eru, dragi moji kamperi, to mislite da je bilo u varivu?"
Nitko se nije usudio odgovoriti. Tamnoplavi odsjaj vatre zlokobno je plesao po Tantalovu u
grimasu iskrivljenom licu.
"O, bogovi su ga kaznili u zagrobnom ivotu", prokrkljao je Tantal. "Itekako jesu. Ali doivio
je on svoj trenutak zadovoljtine, nije li? Njegova djeca nikad vie nisu bila drska prema
njemu ni dovela u pitanje njegov autoritet. I znate li to? Govori se da duh toga kralja sad ivi
ba u ovom kampu i eka priliku da se osveti nezahvalnoj, buntovnoj djeci. Dakle... ima li jo
prituba prije nego to poaljemo Clarisse u potragu?"
Muk.
Tantal je kimnuo prema Clarisse. "Proro ite, duo. Idi."
Nelagodno se promekoljila, kao da ak ni ona ne eli slavu po cijenu toga da bude Tantalova
ljubimica. "Gospodine"
"Idi!" zareao je.
Nevoljko se naklonila i pourila u smjeru Velike ku e.
"A to je s tobom, Percy Jacksone?" pitao je Tantal. "Na pera suda nema nikakav
komentar?"
Nita nisam rekao. Nisam mu htio omogu iti zadovoljstvo da me ponovno kazni.
"Dobro", rekao je Tantal. "I da vas sve podsjetim - nitko ne smije iz ovog kampa bez mog
doputenja. Svatko tko to pokua... pa, ako preivi taj pokuaj, bit e zauvijek izba en, ali to
se ne e ni dogoditi. Harpije e odsad nadzirati potujete li policijski sat, a one su uvijek
41

GIGA
gladne! Laku no , kamperi moji. Ugodni snovi."
Jednim zamahom Tantalove ruke vatra se ugasila, a kamperi su se u mraku odvukli do svojih
bungalova.
Tysonu nita nisam mogao objasniti. Znao je da sam tuan. Znao je da elim oti i na put i da
mi Tantal to ne da.
"Ho e li svejedno oti i?" pitao me.
"Ne znam", priznao sam. "To bi bilo teko. Vrlo teko."
"Pomo i u."
"Ne. Ja - ovaj, ne bih to mogao traiti od tebe, ljudino. Preopasno je."
Tyson je spustio pogled prema komadima metala koje je slagao u krilu - oprugama i
zup anicima i tankim icama. Beckendorf mu je dao neto alata i rezervnih dijelova, pa je
Tyson sad svaku no provodio pr kaju i po tome, iako mi nije jasno kako njegove goleme
ake mogu raditi s tako krhkim komadi ima.
"Sto izra uje?" pitao sam ga.
Tyson nije odgovorio. Umjesto toga je zajecao negdje duboko iz grla. "Annabeth ne voli
Kiklope. Ti... ne eli da idem s vama?"
"O, ma ne, nije to", rekao sam mlako. "Annabeth si drag. Zbilja."
U kutu oka skupile su mu se suze.
Sjetio sam se da Grover, kao svi satiri, moe itati ljudske emocije. Zapitao sam se imaju li
Kiklopi istu sposobnost.
Tyson je svoju pr kariju umotao u krpu. Legao je na svoj krevet i prigrlio sveanj kao da je
pliani medvjedi . Kad se okrenuo prema zidu, vidio sam udne oiljke na njegovim le ima,
kao da ga je netko preorao traktorom. Milijunti put sam se zapitao kako se ozlijedio.
"Tatica se uvijek brinuo za me-mene", promrcao je. "Sad... sad mislim da je bio zao kad je
dobio kiklopskog sina. Nisam se trebao ni roditi."
"Ne govori to! Posejdon te priznao, nije li? Dakle... sigurno mu je stalo do tebe... jako..."
Glas mi je polako blijedio kad sam se prisjetio svih onih godina u kojima je Tyson ivio na
ulicama New Yorka u kartonskoj kutiji od hladnjaka. Kako je Tyson mogao misliti da je
Posejdonu stalo do njega? Kakav tata doputa da se to doga a njegovu djetetu, pa makar to
dijete i bilo udovite?
"Tysone... kamp e ti biti dobar dom. Ostali e se naviknuti na tebe. Obe avam."
Tyson je uzdahnuo. ekao sam da neto kae. A onda sam shvatio da ve spava.
Legao sam i pokuao sklopiti o i, ali nisam mogao.
Bojao sam se da u opet sanjati Grovera. Ako je empati ka veza stvarna... i ako se Groveru
neto dogodi... ho u li se ikad vie probuditi?
Puni mjesec obasjavao me kroz prozor. U daljini sam uo tutnjavu valova. Osjetio sam topli
miris polja jagoda i uo smijeh drijada koje ganjaju sove po umi. Ali neto nije bilo kako
treba ove no i - bolest Talijina stabla irila se dolinom.
Moe li Clarisse spasiti Kamp mjeanaca? Pomislio sam da su i moje anse da od Tantala
dobijem nagradu za najboljeg kampera ve e od toga.
Ustao sam iz kreveta i navukao neku odje u. Zgrabio sam prostirku za plau i paket sa est
Cola ispod kreveta. Cola je zabranjena. U kamp ne smijemo unositi hranu i pi e izvana, ali
ako biste razgovarali s pravom osobom u Hermesovu kampu i platili mu nekoliko zlatnih
drahma, prokrijum ario bi gotovo sve to elite iz oblinje trgovine.
I iskradanje van kad na snagu stupi policijski sat je zabranjeno. Ako me ulove, bit u u velikoj
frci ili e me pojesti harpije. Ali htio sam vidjeti ocean. Ondje sam se uvijek osje ao bolje.
Misli su mi bile bistrije. Izaao sam iz bungalova i krenuo prema alu.

42

GIGA
Prostirku sam spustio blizu valova i otvorio Colu. Iz nekog razloga e er i kofein uvijek umire
moj hiperaktivni mozak. Pokuao sam smisliti to bih mogao u initi da spasim kamp, ali nita
mi nije padalo na pamet. Poelio sam da mi se Posejdon obrati, da mi da neki savjet ili neto
takvo.
Nebo je bilo bistro i zvjezdano. Traio sam zvije a koja mi je Annabeth pokazala - Strijelac,
Heraklo, Sjeverna kruna - kad netko re e: "Lijepe su, zar ne?"
Zamalo mi je gazirani sok izletio na nos.
Pokraj mene je stajao tip u najlonskim kratkim hla ama za tr anje i majici s natpisom
Njujorki maraton. Bio je vitak i u dobroj formi, prosijede kose i lukava osmijeha. Nekako mi
je bio poznat, ali nisam se mogao sjetiti zato.
Najprije sam pomislio da je otiao na pono no tr anje i slu ajno proao granice kampa. To ne
bi smjelo biti mogu e. Obi ni smrtnici ne mogu u i u dolinu. Ali moda se nekako mogao
uvu i sad kad slabi magija stabla? Ali usred no i? I u blizini nije bilo ni ega osim krmi i
zati ene prirode. Odakle bi taj tip dotr ao?
"Smijem li ti se pridruiti?" pitao me. "Ve godinama nisam sjeo."
Dobro, znam - neznanac usred no i. Razumna reakcija: trebao sam potr ati, pozvati pomo i
tako dalje. Ali tip je bio tako smiren da se nikako nisam uspijevao uplaiti.
Rekao sam: "Aha, naravno."
Nasmijeio se. "Tvoja gostoljubivost ti slui na ast. O, i Coca-Cola! Slobodno?"
Sjeo je na drugi kraj prostirke, otvorio limenku i otpio. "Aa... to mi je fino leglo. Mir i tiina,
nap"
Zazvonio mu je mobitel u depu.
Trka je uzdahnuo. Izvukao je mobitel, a ja sam razroga io o i jer je svjetlucao plavicasto.
Kad je izvukao antenu, oko njega su se po ela migoljiti dva stvorenja - zelene zmije, ne ve e
od glista.
Trka kao da to nije ni primijetio. Pogledao je LCD ekran i opsovao. "Moram se javiti. Samo
tren..." A onda u slualicu: "Halo?"
Sluao je. Mini-zmije su plazile uz i niz antenu, pokraj njegova uha.
"Aha", rekao je trka . " ujte - znam, ali... ma briga me to je lancima vezan za liticu i to mu
strvinari jedu jetru, ako nema broj poiljke, ne mogu joj u i u trag... Dar ovje anstvu,
sjajno... Znate li vi koliko mi takvih dostavimo - ma nema veze. ujte, spojite ga s Eridom u
slubi za korisnike. Moram i i."
Prekinuo je. "Oprosti. Posao ekspresnih dostava cvate. Nego, kao to sam rekao..."
"Imate zmije na telefonu."
"Molim? A, te ne grizu. Recite Zdravo, George i Martha."
Zdravo, George i Martha, rekao je hrapavi glas u mojoj glavi.
Ne budi sarkasti an, rekao je enski glas.
Zato ne bih? htio je znati George. Pa ja obavljam sav pravi posao.
"Ma nemojmo sad opet o tome!" Trka je vratio telefon u dep. "A sad, gdje smo ono... A, da.
Mir i tiina."
Prekriio je glenjeve i podigao pogled prema zvijezdama. "Odavno nisam imao priliku
opustiti se. Otkako su smislili telegraf -juri, juri, juri. Ima li omiljeno zvije e, Percy?"
Jo su mi se po glavi motale zelene zmijice koje je ugurao u dep trka kih hla iea, ali rekao
sam: "Ovaj, svi a mi se Heraklo."
"Zato?"
"Pa... zato to ba nije imao sre e. Jo manje nego ja. Od toga mi je nekako lake."
Trka se zasmijuljio. "A ne zato to je bio jak i slavan i sve to?"
"Ne."
"Zanimljiv si ti mladi . I tako, to sad?"
Odmah sam shvatio to me pita. to sam odlu io poduzeti to se ti e Runa?
43

GIGA
Prije nego to sam stigao odgovoriti, iz njegova depa za uo se prigueni Marthin glas.
Demetra mi je na drugoj liniji.
"Ne mogu sad", rekao je trka . "Neka ostavi poruku."
To joj ne e biti drago. Kad joj se proli put tako nisi javio, uvenulo nam je sve cvije e u
odjelu cvjetne dostave.
"Ma reci joj da sam na sastanku!" Trka je zakolutao o ima. "Oprosti jo jedanput, Percy.
Htio si re i..."
"Ovaj... tko ste vi, zapravo?" "Jo nisi pogodio, tako pametan mladi ?" Pokai mu! zamoljaka
Martha. Mjesecima ve nisam bila u punoj veli ini.
Ne sluaj je! rekao je George. Samo se eli praviti vana!
ovjek opet izvadi mobitel. "Izvorni oblik, molim."
Telefon je zasvijetlio blistavoplavim svjetlom. Izduio se u jednometarski drveni tap s ijeg
su vrha strila golublja krila. George i Martha, sad zelene zmije u punoj veli ini, bile su
sklup ane zajedno oko njegove sredine. Bio je to kaducej, simbol bungalova broj jedanaest.
Stegnulo mi se grlo. Shvatio sam na koga me trka podsjetio tim vilenja kim crtama lica,
vragolastim sjajem u o ima...
"Vi te Lukeov otac", rekao sam. "Hermes."
Bog je napu io usne. Zabio je kaducej u pijesak poput tapa suncobrana. "Lukeov otac. Ina e
to nije prvo to ljudi kau kad me predstavljaju. Bog lopova, to da. Bog glasnika i putnika,
ako ba ele biti ljubazni."
Bog lopova je meni OK, rekao je George.
Ma ne sluaj Georgea. Martha je zapalucala jezikom prema meni. Samo je ogor en jer sam ja
Hermesu najdraa.
Nisi!
Jesam!
"Budite pristojni vas dvoje," upozorio ih je Hermes, "ina e u vas opet pretvoriti u mobitel i
namjestiti na vibraciju! Percy, jo mi nisi odgovorio na pitanje. Sto e u initi u vezi s
potragom?"
"Ja - nemam doputenje da po em."
"Zaista nema. Ho e li te to sprije iti?"
"elim po i. Moram spasiti Grovera."
Hermes se nasmijeio. "Poznavao sam nekad jednog dje aka... puno mla eg od tebe. Bio je
jo beba, zapravo."
Evo ga opet, re e George. Stalno govori o sebi.
uti! odbrusila mu je Martha. eli da te namjesti na vibraciju?
Hermes ih je ignorirao. "Jedne no i, kad majka tog dje aka nije gledala, iskrao se iz njihove
pilje i ukrao stoku koja je pripadala Apolonu."
"Je li ga raznio u komadi e?" pitao sam.
"Hmmm... nije. Zapravo je sve zavrilo prili no dobro. Kako bi se iskupio za kra u, dje ak je
Apolonu dao instrument koji je sam izmislio - liru. Apolona je toliko o arala glazba da je
zaboravio ljutnju."
"I koja je pouka?"
"Pouka?" pitao je Hermes. "Svega mi, pa govori kao da je to bajka. To je istinita pri a. Ima li
istina pouku?"
"Pa..."
"Moe li ovo: kra a nije uvijek loa."
"Ne vjerujem da bi se ta pouka svidjela mojoj mami."
takori su ukusni, predloio je George.
Kakve to veze ima s pri om? zanimalo je Marthu.
Nikakve, odgovori George. Ali sam gladan.
44

GIGA
"Znam", rekao je Hermes. "Mladi ljudi ne ine uvijek ono to im se kae, ali ako to zavri
uspjeno i ako tako u ine neto krasno, katkad izbjegnu kaznu. Kako to zvu i?"
"Kaete da bih svejedno trebao po i," rekao sam, " ak i bez doputenja."
Hermesu je zasvjetlucalo oko. "Martha, dodaj mi prvi paket, molim te."
Martha je otvorila usta... i nastavila ih otvarati dok se nisu razjapila koliko mi je duga ka
ruka. Podrignula je kanistar od nehrdaju eg elika - staromodnu termosicu kao iz kutije za
ru ak s crnim plasti nim poklopcem. Termosica je sa strane bila ukraena crveno-utim
prizorima iz stare Gr ke - junak ubija lava; junak podie Kerbera, troglavog psa.
"To je Heraklo", rekao sam. "Ali kako"
"Nikad se ne raspituj o darovima", ukorio me Hermes. "Ovo je kolekcionarski primjerak iz
'Heraklo razbija glave', prva sezona."
"Heraklo razbija glave?"
"Sjajna serija." Hermes je uzdahnuo. "Iz vremena prije nego to je TV-Hefest po eo emitirati
samo reality serije. Naravno, termosica bi vrijedila puno vie da imam cijeli komplet za
ru ak"
Ili da nije bila Marthi u ustima, dodao je George.
Platit e mi za to. Martha ga je po ela ganjati po kaduceju.
ekajte malo", rekao sam. "Ovo je dar?"
"Jedan od dva", rekao je Hermes. "Hajde, uzmi je."
Zamalo mi je ispala iz ruke jer je s jedne strane bila ledeno hladna, a s druge vrela. udno je
bilo to to je, kad bih okretao termosicu, ona strana koju bih okrenuo prema oceanu - sjeveru uvijek bila hladna...
"To je kompas!" rekao sam.
Hermes je izgledao iznena eno. "Vrlo pronicavo. To mi nikad nije palo na pamet. Ali zapravo
je na injena u malo dramati nije svrhe.
Kad je otvori, iz nje e iza i vjetrovi sa sve etiri strane svijeta koji e ubrzati tvoje
putovanje. Ne sad! I molim te, kada do e vrijeme, poklopac odvrni samo malo. Vjetrovi su
pomalo poput mene - uvijek nemirni. Kad bi sva etiri pobjegla odjedanput... a, ma znam ja
da e biti oprezan. A sad moj drugi dar. George?"
Dodiruje me, poalio se George dok su on i Martha gmizali oko tapa.
"Uvijek te dodiruje", rekao mu je Hermes. "Isprepleteni ste. A ako ne prestane, opet ete se
zapetljati!"
Zmije su se prestale hrvati.
George je razjapio eljust i ispljuvao plasti nu bo icu punu vitamina za vakanje.
"Ma alite se", rekao sam. "Jesu li to one u obliku Minotaura?"
Hermes je uzeo bo icu u ruke i protresao je. "Ove od limuna jesu. Ove od gro a su furije,
ini mi se. Ili su hidre? U svakom slu aju, jake su. Nemoj ih piti osim kad ti zbilja, zbilja
zatrebaju."
"Kako u znati trebam li ih zbilja, zbilja?"
"Znat e, vjeruj. Devet klju nih vitamina, minerali, amino-kiseline... ma sve to ti treba kako
bi se opet osnaio."
Dobacio mi je bo icu.
"Ovaj, hvala", rekao sam. "Ali, gospodaru Hermese, zato mi pomaete?"
Melankoli no se osmjehnuo. "Moda zato to se nadam da e u ovoj potrazi spasiti mnogo
ljudi, Percy. Ne samo svog prijatelja Grovera."
Zurio sam u njega. "Ne mislite valjda... Lukea?"
Hermes nije odgovorio.
ujte", rekao sam. "Gospodaru Hermese, mislim, hvala i sve, ali moda bi bilo bolje da vam
vratim ove darove. Lukea ne mogu spasiti. ak i kad bih ga naao... rekao mi je da eli sruiti
Olimp, kamen po kamen. Izdao je sve koje poznajem. On - vas osobito mrzi."
45

GIGA
Hermes se zagledao u zvijezde. "Dragi moj mladi ro e, ako sam svih ovih tisu lje a ita
nau io, onda je to da ne moe di i ruke od svoje obitelji, bez obzira na to koliko ti ona da
povoda. Nije vano mrzi li te obitelj ili sramoti ili jednostavno ne cijeni tvoju genijalnost koja
je smislila internet"
"Vi ste smislili internet?"
To je bila moja ideja, re e Martha.
takori su ukusni, re e George.
"To je bila moja ideja!" rekao je Hermes. "Mislim, internet, ne takori. Ali i nije stvar u tome.
Percy, shva a li to sam ti rekao za obitelj?"
"Nisam - nisam ba siguran."
"Jednog dana e shvatiti." Hermes ustane i strese pijesak s nogu. "Ali ja sad moram po i."
Ima ezdeset neodgovorenih poziva, re e mu Martha.
I tisu u trideset osam mejlova, doda George. I to ako ne ra unamo ponude diskontnih cijena
ambrozije.
"A ti, Percy," re e Hermes, "ima kra i rok nego to misli za tu potragu. Tvoji prijatelji bi se
trebali pojaviti upravo... sad."
uo sam kako me Annabeth doziva s pje anih dina. I Tyson je vikao s neto ve e
udaljenosti.
"Nadam se da sam vam sve spakirao", rekao je Hermes. "Nisam ba neiskusan to se ti e
putovanja."
Pucnuo je prstima i ispred nogu mi se pojave tri ute platnene vre e. "Vodonepropusne,
naravno. Ako ga lijepo zamoli, tvoj otac vam moda pomogne da do ete do broda."
"Kojeg broda?"
Hermes je uperio prstom. I zaista, veliki kruzer prolazio je tjesnacem Long Islanda, isto kan
bijelo-utim svjetlima koja su sjajila nad tamnom vodom.
ekajte", rekao sam. "Ne shva am nita od ovog. ak nisam ni pristao po i!"
"Na tvome mjestu bih se odlu io u idu ih pet minuta", savjetovao mi je Hermes. "Tad e te
harpije do i pojesti. A sad, laku no , ro e i, usu ujem li se re i? Bogovi s tobom!"
Rastvorio je aku i kaducej mu uleti u nju.
Sretno, re e mi Martha.
Donesi mi takora, re e George.
Kaducej se pretvori u mobitel i Hermes ga ugura u dep.
Otr ao je niza alo. Dvadesetak koraka dalje zatreperio je i nestao, ostavljaju i me sama s
termosicom, bo icom vitamina za vakanje i pet minuta da donesem nemogu u odluku.

46

GIGA

8. Ukrcavamo se na "Princezu Andromedu"


Zurio sam u valove kad su me Annabeth i Tyson nali.
"to se doga a?" upita Annabeth. " ula sam kako doziva upomo ."
"I ja!" rekao je Tyson. " uo sam kako vi e: Napadaju me gadni stvorovi!"
"Nisam vas zvao, ljudi", rekao sam. "Dobro sam."
"Ali tko je onda..." Annabeth primijeti tri ute platnene vre e, a onda termosicu i bo icu
vitamina za vakanje koje sam drao. "to"
"Samo me sluajte", rekao sam. "Nemamo puno vremena."
Prepri ao sam im svoj razgovor s Hermesom. Kad sam zavrio, uo sam kretanje u daljini patrolne harpije su nas nanjuile.
"Percy," re e Annabeth, "moramo po i u potragu."
"Izbacit e nas, zna. Vjeruj, stru njak sam za to."
"Pa? Ako ne uspijemo, ionako vie ne e biti kampa u koji bismo se mogli vratiti."
"Da, ali obe ala si Hironu"
"Obe ala sam mu da u pripaziti na tebe, a to mogu samo ako po em s tobom! Tyson moe
ostati i re i im"
"elim po i", rekao je Tyson.
"Ne!" Annabeth je zvu ala gotovo kao da pani ari. "Mislim... Percy, daj. Zna da to nije
mogu e."
Opet sam se zapitao to ona ima toliko protiv Kiklopa. Neto mi je sigurno tajila.
Ona i Tyson su me gledali, ekaju i odgovor. U me uvremenu se kruzer sve vie i vie
udaljavao.
Stvar je bila u tome to jednim dijelom nisam htio da Tyson pode. Posljednja tri dana proveo
sam u njegovoj blizini, zafrkavali su me i rugali mi se tisu u puta na dan, stalno me podsje ali
u kakvom smo nas dvojica odnosu. Trebalo mi je malo odmora od njega.
Usto, nisam znao koliko bi nam on mogao pomo i ni koliko u mo i paziti na njega. Istina,
jak je, ali Tyson je u kiklopskim razmjerima jo klinac, mentalno moda sedmoosmogodinjak. Mogao sam ga lako zamisliti kako se isprepada i raspla e dok se pokuavamo
prouljati pokraj udovita ili neto sli no. Zbog njega emo svi poginuti.
S druge pak strane, zvuk harpija je bio sve glasniji...
"Ne moemo ga ostaviti", odlu io sam. "Tantal e njega kazniti zato to smo mi otili."
"Percy," rekla je Annabeth, trude i se ostati smirena, "idemo na Polifemov otok. Polifem je ci-c... k-i-k..." Frustrirano je lupila nogom o zemlju. Koliko god bila pametna, Annabeth je
tako er bila disleksi na. Mogli smo ondje cijelu no ekati dok ona pokuava proslovkati
rije kiklop. "Ma zna to mislim!"
"Tyson moe s nama," inzistirao sam, "ako to eli."
Tyson je pljesnuo rukama. "eli!"
Annabeth me pogledala urokljivim okom, ali o ito je shvatila da se ne u predomisliti. Ili je
jednostavno shvatila da nemamo vremena za raspravu.
"Dobro", rekla je. "Kako emo do i do tog broda?"
"Hermes je rekao da e nam moj otac pomo i."
"Onda, Valoumni? to eka?"
Nikad mi nije bilo lako prizivati oca, ili moliti se, ili kako god to ve elite zvati, ali zagazio
sam u valove.
"Ovaj, tata?" povikao sam. "Kako je?"
"Percy!" proaptala je Annabeth. "uri nam se!"
"Trebamo tvoju pomo !", viknuo sam malo glasnije. "Moramo do i do tog broda, ono, prije
nego to nas pojedu i sve, pa..."
47

GIGA
Isprva se nita nije dogodilo. Valovi su se razbijali o obalu kao ina e. Harpije smo uli kao da
su bile odmah iza dina. A onda su se, slotinjak metara od obale, na povrini pojavile tri bijele
crte. Brzo su se kretale prema obali, kao kande koje grebu ocean.
Kad su se pribliile obali, pjena je prsnula i iz valova su se izdigle glave tri bijela pastuha.
Tysonu je zastao dah. "Riblji poniji!"
Imao je pravo. Kad su ta stvorenja izala na alo, vidio sam da su samo s prednje strane konji;
stranji dio bilo je srebrnasto tijelo ribe, sa svjetlucavom krljuti i repnom perajom koja se
presijavala duginim bojama.
"Hipokampi!" rekla je Annabeth. "Prekrasni su."
Najblii je zarzao u znak zahvalnosti i njukom dodirnuo Annabeth.
"Poslije emo im se diviti", rekao sam. "Idemo!"
"Eno ih!" zakrijetao je netko iza nas. "Zlo esta djeca izvan bungalova! Zalogaj za sretne
harpije!"
Njih pet je plahutalo iznad dina - debeljukaste malene rospije stisnutih lica i kanda i
pernatih krila premalenih za njihovo tijelo. Sli ile su kriancu minijaturnih starih konobarica i
ptice dodo. Nisu ba brze, bogovima hvala, ali gadne su ako te ulove.
"Tysone!" rekoh. "Zgrabi vre u!"
Jo je zurio u hipokampe, irom razjapljenih usta.
"Tysone!"
"Ha?"
"Hajde!"
Pokrenuo sam ga uz Annabethinu pomo . Pokupili smo vre e i zajahali atove. Posejdon je
ito znao da je Tyson jedan od putnika jer je jedan hipokamp bio mnogo ve i od druga dva ba koliki treba da bi ponio Kiklopa.
iha!" rekao sam. Moj hipokamp se okrenuo i zaronio u valove. Annabethin i Tysonov su ga
odmah slijedili.
Harpije su nas proklinjale i zvale svoje zalogaj e da im se vrate, ali hipokampi su po
povrini jurnuli brzo kao skuteri. Harpije su zaostale za njima, a ubrzo je od Kampa
mjeanaca ostala samo mra na mrlja. Pitao sam se ho u li ga ikad vie vidjeti. Ali u tom
trenutku sam imao drugih problema.
Kruzer se sad nadvio pred nama - na prijevoz do Floride i Mora udovita.
Na hipokampima je bilo jo lake jahati nego na pegazima. Fijukali smo s vjetrom u lice,
jure i po valovima tako glatko i ujedna eno da jedva da smo se uop e morali drati.
Tek kad smo se pribliili kruzeru, shvatio sam koliko je golem. Bilo mi je kao da gledam
neboder na Manhattanu. Bijeli trup bio je visok sigurno deset katova, na vrhu ega je bilo jo
desetak paluba sa arko osvijetljenim balkonima i prozorima. Naziv broda bio je napisan
odmah iznad pram ane crte, crnim slovima, osvijetljen reflektorom. Trebalo mi je nekoliko
sekunda da ga deifriram:
PRINCEZA ANDROMEDA
Na krmu je bila pri vr ena golema figura - tri kata visoka ena s bijelim gr kim hitonom,
izrezbarenim tako da izgleda kao da je lancima privezana za prednji dio broda. Bila je mlada i
lijepa, duge valovite kose, ali imala je posve prestravljen izraz lica. Zato bi itko na pramcu
svog izletni kog broda htio imati vrite u princezu, to mi nije bilo jasno.
Sjetio sam se mita o Andromedi, kako su je vlastiti roditelji lancima vezali za stijenu kao
rtvu morskom udovitu. Moda je u koli imala previe jedinica ili neto sli no. No dobro,
moj imenjak Perzej ju je u zadnji as spasio, a udovite okamenio Meduzinom glavom.
Taj Perzej je uvijek pobje ivao. Zato me mama nazvala po njemu, iako je on bio Zeusov, a ja
sam Posejdonov sin. Izvorni Perzej jedan je od rijetkih gr kih junaka koji je sretno zavrio.
48

GIGA
Drugi su poginuli -izdani, izmla eni, osaka eni, otrovani ili bi ih prokleli bogovi. Moja mama
se nadala da u naslijediti Perzejevu sre u. Sude i po tome to mi se dosad sve izdoga alo,
nisam ba pucao od optimizma.
"Kako emo se popeti?" viknula je Annabeth nadvikuju i se s valovima, ali inilo se da
hipokampi shva aju to trebamo. Doplovili su do desnog boka broda, lako plutaju i na
golemoj brazdi koju je ostavljao za sobom te se pribliili servisnim ljestvama prikovanim za
trup.
"Ti prva", rekao sam Annabeth.
Prebacila je vre u preko ramena i primila prvu pre ku. Nakon to je stala na ljestve, njezin
hipokamp je zarzao u znak pozdrava i zaronio pod vodu. Annabeth se po ela penjati. Pustio
sam da se malo popne, a onda poao za njom.
U vodi je ostao jo samo Tyson. Njegov hipokamp uveseljavao ga je okretima od tristo
ezdeset stupnjeva i skokovima unatrag, a Tyson se smijao tako histeri no da je taj zvuk
odjekivao od brodskog trupa.
"Tysone, !" rekao sam. "Do i, ljudino."
"Ne moemo povesti i Dugu?" pitao je dok mu je osmijeh polako blijedio.
Zurio sam u njega. "Dugu?" Hipokamp je zarzao kao da mu se svi a novo ime. "Ovaj,
moramo po i", rekao sam. "Duga... se ne moe penjati po ljestvama."
Tyson je zamrcao. Zabio je glavu u hipokampovu grivu. "Falit e mi, Dugo!"
Hipokamp je proizveo frktavi zvuk koji je jako sli io pla u.
"Moda emo ga opet jednom vidjeti", predloio sam.
"O, molim te!" rekao je Tyson, odmah ivnuvi. "Sutra!"
Nisam mu nita obe ao, ali na kraju sam ga ipak uspio nagovoriti da se pozdravi s njim i
primi ljestve. Zadnjim tunim rzajem hipo-kamp Duga izveo je salto unatrag i zaronio u more.
Ljestve su vodile do servisne palube na kane utim amcima za spaavanje. Naili smo na
zaklju ana vrata koja je Annabeth uspjela otvoriti uz pomo svog noa i nekoliko biranih
kletvi na starom gr kom.
Mislio sam da emo se morati uljati uokolo, s obzirom na to da smo slijepi putnici i sve to,
ali nakon to smo proli nekoliko hodnika i provirili preko ruba balkona na golemu sredinju
promenadu obrubljenu zatvorenim trgovinama, po eo sam shva ati da se nemamo od koga
kriti. Mislim, znam, bilo je gluho doba no i, ali proli smo brod cijelom duinom i nikog
nismo sreli. Proli smo pokraj vrata etrdeset-pedeset kabina, i iza nijednih nismo uli nita.
"Ovo je brod duhova", promrmljao sam.
"Nije", rekao je Tyson, pr kaju i po naramenici svoje torbe. "Smrad."
Annabeth se namrtila. "Ja nita ne osje am."
"Kiklopi su kao satiri", rekao sam. "Mogu nanjuiti udovita. Je li tako, Tysone?"
Nervozno je kimnuo. Sad kad smo se udaljili od Kampa mjea-naca, Magla mu je ponovno
izobli ila lice. Osim kad bih se jako koncentrirao, inilo mi se da ima dva oka, a ne jedno.
"Dobro", rekla je Annabeth. "to si to no nanjuio?"
"Neto loe", odgovorio je Tyson.
"Ma super", zagun ala je Annabeth. "Onda je sve jasno."
Izali smo van na palubi s bazenom. Ondje su bili redovi lealjki i bar zatvoren lan anom
zavjesom. Voda u bazenu presijavala se jezovito, gibaju i se naprijed-natrag s naginjanjem
broda.
Iznad nas, sprijeda i straga, bilo je jo paluba - zid za penjanje, maleni teren za golf, rotiraju i
restoran, ali nije bio znaka ivota.
A ipak... osjetio sam neto poznato. Neto opasno. inilo mi se da bih, da nisam tako umoran
i iscrpljen od naleta adrenalina ove duge no i, mogao jasno prepoznati to nije u redu.
"Moramo na i neko skrovite", rekao sam. "Neko sigurno mjesto za spavanje."
49

GIGA
"Spavanje", umorno se sloila Annabeth.
Istraili smo jo nekoliko hodnika, prije nego to smo naili na praznu sobu na devetoj razini.
Vrata su bila otvorena, to mi se u inilo udnim. Na stolu je bila koara s okoladnim
delicijama, ohla ena boca pjenuave jabukova e na no nom stoli u i okoladica na jastuku, s
porukom: Uivajte u krstarenju!
Prvi put smo otvorili torbe i vidjeli da je Hermes zaista mislio na sve rezervna odje a, toaletne
potreptine, porcije hrane, vakuumirana vre ica puna novca, kona torbica puna zlatnih
drahma. ak je uspio spakirati Tysonovu kova ku prega u s njegovim alatom i metalnim
dijelovima te Annabethinu kapu nevidljivosti, zbog ega im je oboma odmah bilo lake.
"Bit u iza tih vrata", rekla je Annabeth. "Vi nemojte nita piti ni jesti."
"Misli da je ovaj brod za aran?"
Namrtila se. "Ne znam. Neto nije u redu. Samo... se uvajte."
Zaklju ali smo vrata.
Tyson se zavalio na kau . Nekoliko minuta je pr kao po svome metalurkom projektu - koji
mi jo nije htio pokazati - ali ubrzo je po eo zijevati. Smotao je prega u i obeznanio se.
Legao sam na krevet i pogledao kroz prozor . U inilo mi se da sam u hodniku uo glasove,
kao da netko ap e. Znao sam da to nije mogu e. Proli smo cijeli brod i nikog nismo vidjeli.
Ali zbog tih glasova nisam mogao zaspati. Podsjetili su me na moje putovanje u Podzemlje na to kako su due umrlih zvu ale dok su lebdjele unaokolo.
Napokon me moja iscrpljenost svladala. Zaspao sam... i usnuo najgori san dosad.
Stajao sam u pilji, na rubu goleme jame. To mjesto mi je bilo ilekako poznato. Ulaz u Tartar.
Prepoznao sam i ledeni smijeh koji je odjekivao u tami ispod mene.
Nije li to na mladi junak? Glas je zvu ao kao otrica noa koja strue po kamenu. Na putu do
jo jedne velike pobjede.
Htio sam viknuti Kronu da me pusti na miru. Htio sam izvu i Brzac i sasje i ga. Ali nisam se
mogao pomaknuti. A ak i da jesam, kako bih mogao ubiti neto to je ve uniteno rasjeckano na komade i ba eno u vje nu tamu?
Ali ne daj se smetati, rekao je Titan. Moda se ovaj put, kad ne uspije, zapita isplati li se biti
sluga bogovima. Kako ti je to tvoj otac u posljednje vrijeme pokazao svoju naklonost?
Njegov smijeh ispunio je pilju i prizor se iznenada promijenio.
Bio sam u drugoj pilji - Groverovoj zatvoreni koj spava oj sobi u Kiklopovoj jazbini.
Grover je sjedio za tkala kim stanom u prljavoj vjen anici, manijakalno raspredaju i
nedovreni vjen ani lep.
"Duice!" viknulo je udovite s druge strane stijene.
Grover je ciknuo i po eo opet utkivati niti.
Prostorija se zatresla kad se stijena pomakla u stranu. Na ulazu se nadvio Kiklop toliko golem
da je opako io Tysona po vertikali. Imao je iljate ute zube i grube dlanove veli ine mog
cijelog tijela. Nosio je izblijedjelu ljubi astu majicu s natpisom SVJETSKA IZLOBA
OVACA 2001. Bio je visok najmanje pet metara, ali najnevjerojatnije na njemu bilo je to
golemo bjeli asto oko, puno oiljaka i pau inasto od katarakta. Ako i nije bio posve slijep,
nije ni jako daleko od toga.
"Sto radi?" pitalo je udovite.
"Nita!" rekao je Grover falsetom. "Samo tkam svoj svadbeni lep, kao to vidi."
Kiklop je ugurao ruku u sobu i mahao njome dok nije napipao tkala ki stan. Opipao je
tkaninu. "Nije nimalo dui!"
"O, ma jest, najdrai. Vidi? Dodala sam jo bar tri centimetra."
"Previe odga anja!" zaurlalo je udovite. A onda je onjuilo zrak. "Lijepo mirie! Kao
koze!"
"O", Grover se natjerao na slabano kikotanje. "Svi a ti se? To je Eau de Chevre. Namirisala
sam se samo za tebe."
50

GIGA
"Mmmm!" Kiklop je pokazao otre zube. "Za prste polizat!"
"O, ma koji si ti laskavac!"
"Dosta odga anja!"
"Ali, dragi, nisam zavrila!"
"Sutra!"
"Ne, ne. Jo deset dana."
"Pet!"
"O, dobro, onda sedam. Ako ba inzistira."
"Sedam! To je manje od pet, je li?"
"Naravno. O, da."
udovite je zarealo, i dalje nezadovoljno pogodbom, ali ostavilo je Grovera za tkala kim
stanom te gurnulo stijenu natrag na mjesto.
Grover je zamirio i drhtavo uzdahnuo, pokuavaju i se smiriti. "Pouri se, Percy",
promrmljao je. "Molim te, molim te, molim te!"
Probudili su me brodska pitaljka i glas preko interkoma - neki tip s australskim naglaskom
koji je zvu ao pretjerano veselo.
"Dobro jutro, putnici! Danas emo cijeli dan biti na moru. Sjajno vrijeme za mambo-zabavu
pokraj bazena! Ne zaboravite milijunski bingo u Krakenovu baru u jedan sat, a za nae
posebne goste, vjeba va enja utrobe na Promenadi!"
Sjeo sam u krevetu. "to je rekao?"
Tyson je zastenjao, jo napola u snu. Leao je licem prema dolje na kau u, stopala toliko
preko ruba da su bila u kupaonici. "Veseli ovjek je rekao... vjeba va enja torbe?"
Ponadao sam se da ima pravo, ali tad je netko uurbano pokucao na naa vrata. Annabeth je
ugurala glavu u nau sobu - plave kose raskutrane kao da je pti je gnijezdo. "Vjeba va enje
utrobe?"
Obukli smo se i poli u obilazak broda, pri emu smo se iznenadili vidjevi druge ljude.
Desetak umirovljenika bilo je na putu prema doru ku. Tata je vodio djecu na jutarnje plivanje
u bazenu. lanovi posade u besprijekornim bijelim uniformama etkali su palubom dodiruju i
kapu u znak pozdrava putnicima.
Nitko nije pitao tko smo mi. Nitko nije obra ao panju na nas. Ali neto nije bilo u redu.
Kad je obitelj pliva a prolazila pokraj nas, tata je rekao: "Na krstarenju smo. Zabavljamo se."
"Da", istodobno je reklo njegovih troje djece, bezizraajna izraza lica. "Ludo se zabavljamo.
Plivat emo u bazenu."
I odoe.
"Dobro jutro", rekao nam je lan posade zacakljenih o iju. "Svi Uivamo na Princezi
Andromedi. Ugodan vam dan elim." Otiao je svojim putem.
"Percy, ovoje udno", apnula je Annabcth. "Svi su u nekakvom transu."
Tad smo proli pokraj restorana i vidjeli prvo udovite. Bio je to pakleni pas traga - crni
mastif s prednjim apama na anku, njuke zabijene u kajganu. Vjerojatno je bio mlad jer je u
usporedbi s drugima bio malen - ne ve i od grizlija. Svejedno, krv mi se sledila u ilama.
Jedan takav zamalo me ubio.
udno je bilo to to je sredovje ni par stajao u redu za vedski stol to no iza demonskog psa,
strpljivo ekaju i svoj red da do u do jaja. Nije se inilo da primje uju ita neobi no.
"Vie nisam gladan", promrmljao je Tyson.
Prije nego to smo Annabeth ili ja stigli odgovoriti, iz hodnika se za uo reptilski glas: "Jo
esssstero ih je dolo ju er."
Annabeth je uznemireno pokazivala najblie skrovite - enski zahod - i svi troje smo
mugnuli unutra. Sve to me toliko okiralo da mi nije stiglo biti neugodno zbog toga.
Neto - ili, prije, dva ne eg - progmizalo je pokraj ulaza u zahod, proizvode i zvuk poput
51

GIGA
mirgl-papira na tepihu.
"Sssssjajno", rekao je drugi reptilski glas. "Sssssve ih privla i. Ubrzo emo biti sssssnani."
Stvorovi su ugmizali u restoran, pra eni hladnim siktanjem koje je moda bio zmijski smijeh.
Annabeth me pogledala. "Moramo oti i odavde."
"Misli da elim biti u enskom zahodu?"
"Mislim s broda, Percy! Moramo oti i s broda!"
"Smrdi", sloio se Tyson. "I psi jedu sva jaja. Annabeth ima pravo. Moramo oti i iz zahoda i s
broda."
Najeio sam se. Ako se Annabeth i Tyson u ne em slau, onda sam zaklju io da ne bi bilo
loe posluati ih.
A onda sam vani uo jo jedan glas - koji me sledio vie od glasa bilo kojeg udovita.
"samo pitanje vremena. Ne guraj me, Agrije!"
Bio je to Luke, bez ikakve sumnje. Njegov glas nikad ne u mo i zaboraviti.
"Ne guram te!" zareao je taj drugi tip. Njegov glas je bio dublji i ak jo lju i od Lukeova.
"Samo kaem, ako se ovaj rizik ne isplati"
"Isplatit e se", obrecne se Luke. "Zagrist e mamac. Do i, moramo oti i provjeriti lijes u
admiralskoj sobi." Glasovi su im se polako stiavali niz hodnik. Tyson je zajecao. "Idemo
sad?" Annabeth i ja smo se pogledali i sloili se u tiini. "Ne moemo", rekao sam Tysonu.
"Moramo doznati to Luke planira", sloila se Annabeth. "Ako je ikako mogu e, pretu i emo
ga, vezati lancima i odvu i na Olimp."

52

GIGA

9. Imam najgore mogu

obiteljsko okupljanje

Annabeth se javila da po e sama jer ima kapu nevidljivosti, ali uvjerio sam je da je to
preopasno. Ili emo svi troje i i zajedno ili ne e nitko.
"Nitko!" rekao je Tyson. "Molim te?"
Ali na kraju je poao s nama, nervozno va i svoje goleme nokte. U kabini smo se zadrali
tek toliko da uzmemo svoje stvari. Zaklju ili smo da, to god da se dogodi, ne emo provesti
vie nijednu no na kruzeru zombija, pa neka i imaju bingo za milijun dolara. Provjerio sam je
li Brzac u depu i Hermesovi vitamini i termosica na vrhu torbe. Nisam htio da Tyson ita
nosi, ali inzistirao je, a Annabeth mi je rekla da se ne brinem. Tyson je preko ramena mogao
nositi tri platnene vre e jednako lako kao to ja mogu nositi ruksak.
Prouljali smo se hodnicima, prate i brodske oznake OVDJE STE do admiralske sobe.
Annabeth je ila u nevidljivu izvidnicu. Krili smo se kad god bi netko naiao, ali ve ina ljudi
na koje smo naili bili su zombijski putnici staklasta pogleda.
Kad smo se stubama popeli na palubu trinaest, na kojoj bi trebala biti admiralska soba,
Annabeth je prosiktala: "Sakrijte se!" i ugurala nas u ostavu.
uo sam kako hodnikom dolaze dva tipa.
"Jesi li vidio etiopskog drakona u skladinom prostoru?" pitao je jedan.
Drugi se nasmijao. "Aha, super je."
Annabeth je jo bila nevidljiva, ali jako mi je stisnula ruku. Nekako mi se inilo da bih trebao
prepoznati glas drugog tipa.
uo sam da e do i jo dva", rekao je poznati glas. "Ako nastave ovako pristizati, o, ovje e
- pa ne e imat' anse!"
Glasovi su se udaljili niz hodnik.
"To je bio Chris Rodriguez!" Annabeth je skinula svoju kapu nevidljivosti. "Sje a ga se - iz
dvanaestog bungalova."
Nekako sam se maglovito sje ao Chrisa od prolog ljeta. Bio je jedan od onih neodre enih
kampera koji zavre u Hermesovu bungalovu jer ga njegovi olimpski mama ili tata nikad nisu
priznali. Kad sam malo bolje promislio, shvatio sam da Chrisa uop e ovog ljeta nisam vidio u
kampu. "to jo jedan mjeanac radi ovdje?"
Annabeth je odmahnula glavom, o ito zabrinuta.
Nastavili smo niz hodnik. Vie mi nisu trebale upute kako bih shvatio da sam sve blie Lukeu.
Osje ao sam neto hladno i neugodno prisutnost zla.
"Percy." Annabeth je naglo stala. "Gledaj."
Stajala je pred staklenim zidom i gledala dolje u viekatni kanjon u srednjem dijelu broda. U
dnu je bila Promenada - ulica puna trgovina - ali nije to zapelo Annabeth za oko.
Skupina udovita okupila se pred prodavaonicom slatkia: dvanaest lestrigonskih divova
poput onih koji su me napali loptama, dva paklena traga a i nekoliko jo udnijih stvorenja humanoidnih ena s dva repa u obliku zmije umjesto nogu.
"Skitske dracaenae", apnula je Annabeth. "Zmajske ene."
udovita su stala u polukrug oko mladog tipa u gr kom oklopu koji je ma em mlatio lutku
od slame. U grlu mi se stvorila knedla kad sam vidio da je na lutki naran asta majica s
natpisom Kamp mjeanaca. Dok smo mi gledali, tip je probo lutku i rasparao je prema gore.
Slama je poletjela na sve strane. udovita su navijala i zavijala.
Annabeth se odmakla od prozora. Bila je posve blijeda.
"Do i", rekao sam joj, trude i se da zvu im hrabrije nego to sam osje ao. "Sto prije na emo
Lukea, to bolje."
Na kraju hodnika su bila dvokrilna vrata od hrastovine koja su izgledala kao da bi mogla
voditi u neku vanu prostoriju. Kad smo im prili na deset metara, Tyson je rekao: "Glasovi
53

GIGA
unutra."
uje tako daleko?" pitao sam ga.
Tyson je zatvorio oko kao da se silno koncentrira. A onda mu se glas promijenio, pretvaraju i
se u hrapavu aproksimaciju Lukeova. "to proro anstvo mi sami. Budale ne e znati to ih je
snalo."
Prije nego to sam uspio reagirati, Tysonov glas se opet promijenio, postao dublji i grublji,
poput glasa onog drugog tipa kojeg smo uli s Lukeom pred restoranom. "Zbilja misli da je
stari konja zauvijek otiao?"
Tyson se nasmijao Lukeovim smijehom. "Ne mogu mu vjerovati. Ne kad znaju kakve tajne on
uva. Trovanje stabla bila je kap koja je prelila au."
Annabeth je zadrhtala. "Prestani, Tysone! Kako to radi? To je jezivo!"
Tyson je otvorio oko i izgledao zbunjeno. "Samo sluam."
"Nastavi", rekao sam. "to jo kau?"
Tyson je opet sklopio oko.
Prosiktao je glasom grubog mukarca: "Tiho!" A onda Lukeov glas, ap i: "Jesi li siguran?"
"Jesam", rekao je Tyson grubim glasom. "Pred vratima su."
Prekasno sam shvatio to se doga a.
Imao sam tek toliko vremena da viknem: "Bjeite!" prije nego to su se vrata sobe naglo
otvorila i na njima se pojavio Luke, s po jednim dlakavim divom sa svake strane, naoruanim
kopljima iji je bron ani vrh bio uperen u naa prsa.
"Oho", rekao je Luke, podrugljivo se osmjehuju i. "Nije li to mojih dvoje najdraih ro aka.
Slobodno u ite."
Kabina je bila prekrasna i bila je uasna.
Lijepi dio: golemi prozori u zakrivljenom stranjem zidu s pogledom na stranji dio broda.
Zeleno more i plavo nebo protezali su se do ruba horizonta. Perzijski tepih prekrivao je pod.
Dvije udobne sofe zauzimale su sredinji dio sobe, dok je u jednom kutu bio krevet s
baldahinom, a u drugom jeda i stol od mahagonija. Stol |e bio pretrpan hranom: kutijama od
pizza, bocama gaziranog soka i hrpom sendvi a s govedinom na srebrnom tanjuru.
Uasni dio: na barunastom postolju u stranjem dijelu sobe leao je trometarski zlatni lijes.
Sarkofag, izrezbaren starogr kim prizorima gradova u plamenu i grozomornim smrtima
junaka. Unato lome to je kroz prozore ulazilo sun ano svjetlo, soba je zbog lijesa djelovala
hladno.
"Onda", rekao je Luke, ponosno ire i ruke. "Malo ljepe od bungalova jedanaest, ha?"
Promijenio se od prolog ljeta. Umjesto kratkih hla a i majice nosio je koulju, kaki hla e i
kone mokasinke. Plava kosa, ina e uvijek raskutrana, sad je bila kratko oiana. Bio je nalik
na zlog manekena koji pokazuje to pomodni sveu ilini zlikovac ove godine nosi na
Harvardu.
Jo je imao oiljak pod okom - urezanu bijelu crtu od borbe sa zmajem. A na sofu je bio
naslonjen njegov magi ni ma , Onaj koji grize s le a, svjetlucaju i neobi no s tom napola
eli nom, napola boanski bron anom otricom koja moe ubijati smrtnike i udovita.
"Sjednite", rekao nam je. Mahnuo je rukom i tri stolca su doska-kutala do sredine sobe.
Nitko od nas nije sjeo.
Lukeovi krupni prijatelji jo su drali koplja uperena u nas. Sli ili su blizancima, ali nisu bili
ljudska bi a. Bili su visoki oko dva i pol metra, prije svega, a i nosili su samo traperice,
vjerojatno zato to su im golema ple a ve bila prekrivena tepihom gustog, smedeg krzna.
Imali su pande umjesto noktiju, stopala poput apa. Nosovi su im bili nalik na njuke, a svi
zubi otri o njaci.
"Ma ba sam nepristojan", rekao je Luke ugla eno. "Ovo su moji pomo nici, Agrij i Orej.
Moda ste uli za njih."
54

GIGA
Nita nisam rekao. Unato kopljima uperenim u mene, nisam se bojao medvje ih blizanaca.
Zamiljao sam ponovni susret s Lukeom mnogo puta nakon to me prologa ljeta pokuao
ubiti. Zamiljao sam se kako mu se hrabro suprotstavljam i izazivam ga na dvoboj. Ali sad
kad smo se nali licem u lice, jedva da sam uspijevao zadrati ruke da se ne tresu.
"Ne znate pri u o Agriju i Oreju?" pitao je Luke. "Njihova majka... to je, zapravo, ba tuno.
Afrodita je mladoj eni zapovjedila da se zaljubi. ena je to odbila i odjurila Artemidi po
pomo . Artemida joj je dopustila da postane jedna od njezinih djevi anskih lovaca, ali
Afrodita joj se osvetila. Za arala je mladu enu da se zaljubi u medvjeda. Kad je Artemida to
doznala, s ga enjem je otjerala djevojku. Tipi no za bogove, slaete se? Bore se me usobno,
a stradaju jadni ljudi. Djevoj ini blizanci, Agrij i Orej, nimalo ne vole Olimp. Ali vole
mjeance..."
"Za ru ak", zareao je Agrij. Njegov grubi glas uli smo prije u razgovoru s Lukeom.
"He-he! He-he!" Njegov brat Orej se nasmijao, oblizuju i svoje krznom obrubljene usne.
Nastavio se smijati kao da ima napadaj astme sve dok ga Luke i Agrij nisu pogledali.
"uti, idiote!" zareao je Agrij. "Idi se kazni!"
Orej je zajecao. Odvukao se u kut sobe, pogrbio se na stolcu i po eo nabijati elom o jeda i
stol, od ega je zveckalo srebrno posu e.
Luke se drao kao da je to potpuno normalno ponaanje. Udobno se smjestio na sofi i digao
noge na stoli . "Onda, Percy, pustili smo te da preivi jo jednu godinu. Nadam se da si
uivao. Kako tvoja mama? Kako kola?"
"Otrovao si Talijino stablo."
Luke uzdahne. "Odmah na stvar, ha? Dobro, jesam, otrovao sam stablo. Pa to?"
"Kako si mogao?" Annabeth je zvu ala tako ljutito da sam mislio da e eksplodirati. "Talija ti
je spasila ivot! Svima nama! Kako si mogao tako obe astiti njezinu"
"Nisam je obe astio!" obrecne se Luke. "Bogovi su je obe astili, Annabeth! Da je Talija
iva, bila bi na mojoj strani."
"Lae!"
"Kad biste znali to se sprema, shvatili biste"
"Shva am da eli unititi kamp!" viknu ona. " udovite si!"
Luke odmahne glavom. "Bogovi su te oslijepili. Ne moe zamisliti ivot bez njih, Annabeth?
Koje koristi od te drevne povijesti koju prou ava? Tri tisu e godina suvine prtljage! Zapad
je truo do sri. Treba ga unititi. Pridrui mi se! Moemo stvoriti novi svijet. Dobro bi nam
dola tvoja inteligencija, Annabeth."
"Zato to je ti nema!"
i su mu se suzile. "Poznajem te, Annabeth. Zasluuje neto bolje od beznadne potrage
kako bi spasila kamp. Kamp mjeanaca e U roku od mjesec dana preplaviti udovita. Junaci
koji preive mo i e nam se pridruiti ili emo ih pohvatati i pobiti. Zbilja eli biti na
gubitni koj strani... u ovakvom drutvu?" Luke je pokazao Tysona.
"Hej!" rekao sam.
"Putuje s Kiklopom!" ukori je Luke. "Ne znam tko je obe astio uspomenu na Taliju!
Iznena uje me, Annabeth. Bar ti od svih ljudi"
"Prestani!" viknula je.
Nisam znao o emu on govori, ali Annabeth je zabila lice u ruke kao da se sprema zaplakati.
"Pusti je na miru", rekao sam. "I ne mijeaj Tysona u ovo."
Luke se nasmijao. "O da, uo sam. Tvoj otac ga je priznao."
ito sam izgledao iznena eno jer se Luke nasmijeio. "Da, Percy, znam sve o tome. I o
vaem planu da na ete Runo. Kako ono idu koordinate... trideset, trideset jedan, sedamdeset
pet, dvanaest? Vidi, jo imam prijatelje u kampu koji mi sve javljaju."
"pijune, misli."
Slegnuo je ramenima. "Koliko o evih uvreda moe podnijeti, Percy? Misli da ti je
55

GIGA
zahvalan? Misli da je Posejdonu do tebe stalo ita vie nego do tog udovita?"
Tyson je stisnuo ake i zareao duboko u grlu.
Luke se samo zacerekao. "Bogovi te totalno iskoritavaju, Percy. Ima li ti uop e pojma to te
eka ako navri esnaest godina? Je li ti Hiron ikad rekao to kae proro anstvo?"
Htio sam se Lukeu unijeti u lice i sve mu odbrusiti, ali, kao uvijek, znao me izbaciti iz
ravnotee.
esnaesti ro endan?
Mislim, znao sam da je Hiron prije mnogo godina uo proro anstvo. Znao sam da se jedan dio
odnosi na mene. Ali, ako navri esnaest godina? Nije mi se svi alo kako to zvu i.
"Znam to moram znati", uspio sam izustiti. "Recimo, znam tko su mi neprijatelji."
"Onda si budala."
Tyson je najbliu stolicu razbio u iverke. "Percy nije budala!"
Prije nego to sam ga uspio zaustaviti, jurnuo je na Lukea. ake su mu se po ele sputati
prema Lukeovoj glavi - dvostruki udarac odozgo koji bi probio rupu i u titanu - ali medvje i
blizanci su mu presjekli put. Svaki je primio po jednu Tysonovu ruku, zaustavljaju i ga na
mjestu. Gurnuli su ga natrag i Tyson je posrnuo. Na tepih je pao tako snano da se paluba
zatresla.
"Ba teta, Kiklope", rekao je Luke. " ini se da su moji grizlijski prijatelji zajedno prejaki za
tebe. Moda bih im trebao dopustiti"
"Luke", ubacio sam se. "Sluaj me. Poslao nas je tvoj otac."
Pocrvenio je kao paprika. "Nemoj ga ak ni - spominjati."
"On nam je rekao da do emo na ovaj brod. Mislio sam, samo zbog prijevoza, ali poslao nas je
da te na emo. Rekao mi je da ne e di i ruke od tebe, ma koliko ti bio ljut."
"Ljut?" zaurlao je Luke. "Di i ruke od mene? Ostavio me, Percy! elim unititi Olimp! Svaki
tron razbijen u komade! Reci ti Hermesu da e se to i dogoditi. Sa svakim novim mjeancem
koji nam se pridrui, Olimpljani su sve slabiji, a mi sve ja i. On je sve ja i." Luke je pokazao
zlatni sarkofag.
Jeio sam se od tog sanduka, ali odlu io sam mu to ne pokazati. "Pa?" pitao sam. "to je tako
posebno..."
A onda sam shvatio to bi moglo biti u sarkofagu. Temperatura u sobi kao da je naglo pala
dvadeset stupnjeva. "Hej, ne misli valjda"
"Ponovno dobiva oblik", rekao je Luke. "Malo-pomalo prizivamo njegovu ivotnu energiju iz
jame. Svakim regrutom koji nam prisegne na vjernost pojavi se novi komadi "
"To je odvratno!" rekla je Annabeth.
Luke joj se nakesio. "Tvoja majka se rodila iz Zeusove razbijene lubanje, Annabeth. Zato
radije uti. Ubrzo emo imati dovoljno dijelova gospodara Titana da bismo ga mogli oivjeti.
Na init emo mu novo tijelo, djelo dostojno kova nica Hefestovih."
"Ti nisi normalan", rekla je Annabeth.
"Pridruite nam se i bit ete nagra eni. Imamo mo ne prijatelje, pokrovitelje dovoljno bogate
da kupe ovaj brod i jo mnogo toga. Percy, tvoja majka vie nikad ne e morati raditi. Mo i
e joj kupiti pala u. Moe imati mo , slavu - to god eli. Annabeth, moe ti se ostvariti
san da bude arhitektica. Mo i e sagraditi spomenik koji e stajati tisu u godina. Hram
gospodarima novog doba!"
"Idi u Tartar", rekla mu je.
Luke je uzdahnuo. "teta."
Uzeo je neto nalik na daljinski od televizora i pritisnuo crvenu tipku. Nekoliko sekunda
poslije vrata sobe su se otvorila i ula su dvojica uniformiranih lanova posade naoruana
palicama. Imali su isti staklasti pogled kao i drugi smrtnici koje sam vidio, ali nekako mi se
inilo da zbog toga ne e biti nimalo bezopasniji u borbi.
"A, ba dobro, osiguranje", rekao je Luke. "Bojim se da imamo slijepe putnike."
56

GIGA
"Da, gospodine", rekli su kao u snu.
Luke se okrenuo Oreju. "Vrijeme je da nahranimo etiopskog drakona. Odvedi ove budale
dolje i pokai im kako se to radi."
Orej se glupavo nacerio. "Hehe! Hehe!"
"Daj da i ja po em", promumljao je Agrij. "Moj brat je nesposoban. Taj Kiklop"
"Nije prijetnja", rekao je Luke. Opet je bacio pogled na zlatni lijes, kao da ga opet neto mu i.
"Agrije, ostani ovdje. Moramo razgovarati o nekim vanim stvarima."
"Ali"
"Oreje, nemoj me razo arali. Ostani dolje sve dok se ne uvjeri da se drakon propisno
nahranio."
Orej nas je podbo svojim kopljem i izgurao nas iz sobe, pra en dvojicom ljudskih straara.
Dok sam hodao hodnikom, trpe i Orejevo podbadanje s le a, razmislio sam o onome to je
Luke rekao - da su medvje i blizanci zajedno jaki koliko i Tyson. Ali moda svaki za sebe...
Izali smo iz hodnika na sredini broda i poli palubom obrubljenom amcima za spaavanje.
Brod sam poznavao dovoljno dobro da bi mi bilo jasno kako je ovo moda posljednja prilika
da vidimo sunce. Kada do emo na drugu stranu, dizalom emo oti i do teretnog prostora i to
e biti to.
Pogledao sam Tysona i rekao: "Sad."
Bogovima hvala, razumio je. Okrenuo se i opalio Oreja koji je odletio deset metara unatrag u
bazen, usred obitelji turisti kih zombija.
"A!" viknue djeca jednoglasno. "Ne zabavljamo se ludo u bazenu!"
Jedan od straara izvukao je palicu, ali Annabeth mu je izbila zrak iz plu a dobro plasiranim
udarcem nogom. Drugi straar otr ao je do najblieg alarma.
"Zaustavi ga!" viknula je Annabeth, ali bilo je prekasno.
Trenutak prije nego to sam ga opalio lealjkom po glavi, aktivirao je alarm.
Upalila su se crvena svjetla. Sirene su zavijale.
amac za spaavanje!" viknuo sam.
Potr ali smo prema najbliem.
Kad smo skinuli ceradu s njega, udovita i jo ljudi iz osiguranja preplavili su palubu,
odguravaju i turiste i konobare s pladnjevima punim tropskih pi a. Tip u gr kom oklopu
izvukao je ma i jurnuo, ali se poskliznuo u lokvi pina colade. Lestrigonski strijelci postavili
su se na palubu iznad nae, namjetaju i strijele u svoje goleme lukove.
"Kako se ovo izbacuje?" vrisnula je Annabeth.
Pakleni traga sko io je na mene, ali Tyson ga je odbacio u stranu aparatom za gaenje
poara.
"Upadajte!" viknuo sam. Otvorio sam Brzac i odbio prvi val strijela u zraku. Jo koja sekunda
i nadja ali bi nas.
amac za spaavanje visio je preko ruba broda, visoko iznad vode. Annabeth i Tyson nikako
ga nisu uspijevali otkva iti.
Usko io sam u amac s njima.
"Drite se!" viknuo sam i prerezao uad.
Kia strijela fijukala nam je nad glavama dok smo padali prema oceanu.

57

GIGA

10. Ukrcavamo se junja kim vojnicima


"Termosicu!" vrisnuo sam dok smo padali prema vodi.
"Molim?" Annabeth je sigurno pomislila da sam poludio. Svim silama se drala za uad
amca, a kosa joj je strila ravno u zrak, kao baklja.
Ali Tyson je shvatio. Uspio je otvoriti moju torbu i izvu i Hermesovu magi nu termosicu i
dalje dre i Annabeth i amac.
Strijele i koplja zvidali su oko nas.
Zgrabio sam uturicu i nadao se da e ispasti dobro. "Drite se!"
"Drim se!" viknula je Annabeth.
vr e!"
Zakva io sam noge ispod klupe na napuhavanje u amcu i, dok je Tyson mene i Annabeth
drao za stranji dio koulje, odvrnuo poklopac etvrtinu okreta.
Iz termosice je odmah prsnuo bijeli pramen vjetra te nas pogurao u stranu, pretvaraju i na
okomiti pad u prinudno slijetanje pod kutom od etrdeset pet stupnjeva.
inilo mi se da se vjetar smije dok izlije e iz termosice, kao da je sretan to je slobodan. Kad
smo tresnuli na ocean, odsko ili smo jedanput, dvaput, poskakuju i kao oblutak, a onda smo
nastavili juriti kao gliser, sa slanom morskom prainom u licu i ni im osim mora pred sobom.
uo sam gnjevne povike s broda iza nas, ali ve smo bili izvan dometa oruja. Princeza
Andromeda smanjila se do veli ine bijele igra ke u daljini, a onda i potpuno nestala.
*

Dok smo tako jurili morem, Annabeth i ja pokuali smo poslati Iris-poruku Hironu. Zaklju ili
smo da nekome moramo dojaviti to Luke radi, a nismo znali kome drugom moemo
vjerovati.
Vjetar iz termosice stvarao je lijepu morsku prainu u kojoj se na sun anom svjetlu stvarala
duga - savrena za Iris-poruku - ali veza je svejedno bila loa. Kad je Annabeth bacila zlatnu
drahmu u izmaglicu i pomolila se boici duge da nam pokae Hirona, vidjeli smo njegovo
lice, ali u pozadini je blijetalo nekakvo stroboskopsko svjetlo i tretao je neki rock, kao da je
bio u disku.
Ispri ali smo mu za iskradanje iz kampa i Lukea i Princezu Andromedu i zlatni sanduk za
Kronove ostatke, ali uz tu buku kod njega i vjetar i vodu s nae strane, nisam ba siguran to
je uo.
"Percy," viknuo je Hiron, "mora paziti na"
Glas mu se izgubio u glasnom vikanju iza njega - nekoliko glasova kri alo je kao ratnici
Koman a.
"to?" viknuh.
"Prokleti ro aci!" Hiron se sagnuo, a tanjur mu je preletio preko glave i razbio se negdje izvan
naeg pogleda. "Annabeth, nisi Percyju smjela dopustiti da iza e iz kampa! Ali ako na ete
Runo"
"To, mala!" viknu netko iza Hirona. "U-huuuu!"
Poja ali su glazbu, a subwooferi su bili tako glasni da nam je amac podrhtavao.
"Miami", vikao je Hiron. "Pokuat u paziti na"
Na magli asti ekran se razbio kao da je s druge strane netko bacio bocu u njega i Hiron je
nestao.
Jedan sat poslije vidjeli smo kopno - duga ku plau na kanu neboderskim hotelima. Na
vodi je nastala guva od ribarica i tankera. Gliser Obalne strae proao nam je zdesna, a onda
58

GIGA
se vratio kao da eli jo jedanput pogledati. Pretpostavljam da ne vi aju ba svaki dan kako
uti amac za spaavanje bez motora juri sto vorova na sat, a njime upravlja troje djece.
"To je Virginia Beach!" re e Annabctli kad smo se primakli obali. "O, bogovi, kako je
Princeza Andromeda dola tako daleko preko no i? To je"
"Petsto trideset nauti kih milja", rekao sam.
Zabuljila se u mene. "Kako si to znao?"
"Pa - ni sam ne znam."
Annabeth se na trenutak zamislila. "Percy, gdje smo sad?"
"Trideset est stupnjeva, etrdeset etiri minute sjeverno, sedamdeset est stupnjeva, dvije
minute zapadno", odmah sam ispalio. A onda odmahnuo glavom. " ovje e. Kako to znam?"
"Zbog tvog tate", pogodila je Annabeth. "Uvijek to no zna gdje si kad si na moru. To je
totalno fora."
Ja ba nisam bio tako siguran u to. Nisam htio biti nekakav ljudski GPS. Ali prije nego to
sam ita stigao re i, Tyson me potapao po ramenu i rekao: "Dolazi druga brodica."
Osvrnuo sam se. Gliser Obalne strae sad nas je pratio. Upalili su svjetla i ubrzali.
"Ne smiju nas uloviti", rekao sam. "Previe e nas ispitivati."
"Nastavi prema zaljevu Chesapeake", rekla je Annabeth. "Znam gdje se moemo skriti."
Nisam je pitao to joj to zna i ni kako to da tako dobro poznaje ovaj kraj. Riskirao sam i jo
malo odvrnuo poklopac termosice, a novi nalet vjetra strelovito nas je pogurao oko sjevernog
vrha Virginia Beacha i u zaljev Chesapeake. Gliser Obalne strae je sve vie zaostajao za
nama. Nismo usporili sve dok nam se obale zaljeva nisu pribliile s obje strane, kad sam
shvatio da smo uli u rije no u e.
Osjetio sam prijelaz iz slane u slatku vodu. Iznenada sam osjetio umor i iscrpljenost, kao da
mi se naglo sputa e er. Vie nisam znao gdje sam ni u kojem smjeru bismo trebali po i.
Dobro je da mi je Annabeth govorila to da radim.
"Ondje", rekla je. "Iza onog pje anog pruda."
Uplovili smo u mo varno podru je zagueno visokom travom. Nasukao sam amac u
podnoju golemog empresa.
Nad nama su se nadvila penja icama prekrivena stabla. Insekti su zujali u umi. Zrak je bio
zaguljiv i vru , a s rijeke se uvijala para. Ukratko, to nije bio Manhattan i nimalo mi se nije
svidjelo.
"Hajdemo", re e Annabeth. "To je malo nie niz obalu."
"to?" pitao sam.
"Samo me prati." Zgrabila je platnenu vre u. "I trebali bismo prekriti amac ne im. Nemojmo
privla iti pozornost."
Nakon to smo amac za spaavanje prekrili granama, Tyson i ja poli smo za Annabeth niz
obalu, gaze i duboko u crveno blato. Zmija je skliznula pokraj moje cipele i nestala u travi.
"Nedobro mjesto", re e Tyson. Mlatnuo je komarce koji su mu se na ruci poslagali kao da
stoje u redu za vedski stol.
Poslije nekoliko minuta, Annabeth re e: "Ovdje."
Vidio sam samo grmlje kupina. A tad je Annabeth razmaknula isprepleteni krug grana, poput
vrata, i shvatio sam da gledam u kamuflirano sklonite.
Unutranjost je bila dovoljno velika za troje, ak i ako je Tyson taj tre i. Zidovi su bili pleteni
od biljnog materijala, kao kolibe ameri kih Indijanaca, ali izgledali su prili no
vodonepropusno. U kutu je bilo sve to ovjeku treba za kampiranje - vre e za spavanje,
pokriva i, ledenica i kerozinska lampa. Bilo je i stvari za polubogove - bron anih iljaka za
koplja, tobolac pun strijela, rezervni ma i kutija ambrozije. Sklonite je imalo pomalo
pljesniv miris, kao da u njemu dugo nije bilo nikoga.
"Sklonite za mjeance." Zadivljeno sam pogledao Annabeth. "Ti si ovo na inila?"
"Talija i ja", tiho je rekla. "I Luke."
59

GIGA
To mi nije trebalo smetati. Mislim, znao sam da su Talija i Luke pazili na Annabeth kad je
bila mala. Znam da su njih troje zajedno bili bjegunci, da su se krili od udovita i sami
uspijevali preivjeti prije nego to ih je Grover naao i pokuao odvesti u Kamp mjeanaca.
Ali svaki put kad bi Annabeth govorila o tom vremenu provedenom s njima, obuzimala bi
me... ne znam. Nelagoda?
Ne. To nije dobra rije .
Dobra rije bila bi ljubomoru.
"Onda..." rekoh. "Ne misli da e nas Luke pratiti ovamo?"
Odmahnula je glavom. "Na inili smo dvanaest ovakvih sklonita. Ne vjerujem da se Luke
uop e sje a gdje su. Ni da ga je briga."
Bacila se na pokriva e i po ela kopati po svojoj torbi. Govorom tijela jasno je dala do znanja
da ne eli razgovarati.
"Ovaj, Tysone?" rekao sam. "Moe li malo iza i i istraiti okolinu? Ono, zna potrai neku
trgovinu u divljini ili neto."
"Trgovinu?"
"Da, moramo neto prigristi. Poe erene krafne ili neto."
"Poe erene krafne", entuzijasti no ponovi Tyson. "Potrait u poe erene krafne u divljini."
Izaao je i po eo dozivati: "Ovamo, krafne!"
Kad je izaao, sjeo sam nasuprot Annabeth. "Hej, ao mi je to smo, zna, vidjeli Lukea."
"Nisi ti kriv." Izvukla je no i po ela istiti otricu krpom.
"Prelako nas je pustio da pobjegnemo", rekao sam.
Nadao sam se da mi se to samo u inilo, ali Annabeth je kimnula. "I ja sam to zaklju ila. Ono
to smo uli da je rekao o riskiranju i zagrist e mamac... mislim da se to odnosilo na nas."
"Runo je mamac? Ili Grover?"
Prou avala je otricu noa. "Ne znam, Percy. Moda eli Runo za sebe. Moda se nada da
emo mi obaviti tei dio posla, a onda nam ga eli ukrasti. Jednostavno ne mogu vjerovati da
je otrovao stablo."
"to je htio re i", pitao sam, "kad je rekao da bi Talija bila na njegovoj strani?"
"Grijei."
"Ne zvu i ba sigurno u to."
Annabeth me oinula pogledom, a ja sam poalio to sam je po eo ispitivati o tome dok ima
no u ruci.
"Percy, zna li na koga me najvie podsje a? Na Taliju. Toliko ste sli ni da se jeim od toga.
Mislim, bili biste najbolji prijatelji ili biste zadavili jedno drugo."
"Ostanimo na najboljim prijateljima."
"Talija se znala ljutiti na svog tatu. Kao i ti. Bi li se ti okomio na Olimp zbog toga?"
Pogledao sam tobolac sa strijelama u kutu. "Ne bih." "Onda dobro. Ne bi ni ona. Luke
grijei." Annabeth je zabila no U zemlju.
Htio sam je pitati za proro anstvo koje je Luke spomenuo i kakve veze ono ima s mojim
esnaestim ro endanom. Ali zaklju io sam da mi ona to ne bi rekla. Hiron je sasvim jasno
rekao da ga ne smijem uti sve dok bogovi ne odlu e suprotno.
"A to je Lukeu zna ilo ono o Kiklopima?" pitao sam. "Rekao je da bi bar ti od svih ljudi"
"Znam to je rekao. Govorio je... o pravom razlogu Talijine smrti."
ekao sam, ne znaju i to bih rekao.
Annabeth je drhtavo uzdahnula. "Nikad ne moe vjerovati Kiklopu, Percy. Prije est godina,
kad nas je Grover vodio u Kamp mjeanaca"
Stala je jer su vrata sklonita zakripala i otvorila se. Tyson se uvukao unutra.
"Poe erene krafne!" ponosno je rekao pokazuju i kutiju s poslasticama.
Annabeth je zurila u njega. "Odakle ti to? Usred divljine smo. Nema ni eg u krugu od"
"Petnaest metara", rekao je Tyson. " udovina prodavaonica krafna - odmah iza brda!"
60

GIGA
"Ovo nije dobro", promrmljala je Annabeth.
urili smo se ispod stabla i zurili u prodavaonicu krafna usred divljine. Izgledala je kao
ispod eki a, sa arko osvijetljenim prozorima, parkiralitem i cesticom koja vodi dublje u
umu, ali u blizini nije bilo nikoga i na parkiralitu nije bio nijedan auto. Vidjeli smo jednog
zaposlenika kako za pultom ita asopis. To je bilo sve. Na nadstrenici prodavaonice,
golemim crnim slovima koje sam ak i ja mogao pro itati, pisalo je:
UDOVINE KRAFNE
Nacrtani ogar zagrizao je O u rije i UDOVINE. Iz prodavaonice se irio ugodan miris,
poput svjee prenih okoladnih krafna.
"Ovo ne bi smjelo biti ovdje", rekla je Annabeth. "Ovo je loe." "Ma to?" rekao sam. "To je
prodavaonica krafna." "!"
"Zato ap e? Tyson je uao i kupio dvanaest komada. Nita mu se nije dogodilo."
"On je udovite."
"Ma daj, Annabeth! udovine krafne ne moraju imati veze s udovitima! Tako se zove
cijeli lanac. Imamo ih i u New Yorku."
"Lanac", sloila se. "Nije ti udno to se trgovina pojavila nakon to si Tysonu rekao da ode
potraiti krafne? Ovdje, usred ume?"
Malo sam razmislio o tome. Istina, to jest malo udno, ali pa mislim zaista, prodavaonice
krafna ba nisu visoko na mom popisu zlo udnih sila.
"To bi moglo biti gnijezdo", objasnila je Annabeth.
Tyson je zacvilio. Ne vjerujem da je ita bolje od mene shvatio o emu Annabeth govori, ali
uplaio se ve od samog njezina tona. Prodro je ve est krafna iz kutije i lice mu je bilo
umrljano e erom u prahu.
"Gnijezdo ega?" pitao sam.
"Nikad se nisi zapitao kako se franize pojave tako odjedanput?" pitala me. "Jedan dan nita, a
onda drugi dan - bum, novi hambur-geraj ili kavana ili to ve . Prvo jedna prodavaonica, a
onda dvije, pa etiri - identi ne kopije koje se ire po cijeloj zemlji?"
"Ovaj, ne. Nikad nisam razmiljao o tome."
"Percy, neki lanci se mnoe tako brzo zato to su sve njihove lokacije magi no povezane sa
ivotnom energijom udovita. Neka Hermesova djeca shvatila su kako se to radi 1950-ih
godina. Uzgajaju"
Uko ila se.
"to?" htio sam znati. "to uzgajaju?"
"Bez iznenadnih - pokreta", rekla je Annabeth, kao da joj ivot ovisi o tome. "Vrlo polako se
okreni."
A onda sam uo: zvuk struganja, kao da neto teko vu e trbuh po li u.
Okrenuo sam se i vidio stvora veli ine nosoroga kako se kre e kroza sjenu stabala. Siktao je,
a prednji dio migoljio se u svim smjerovima. U po etku mi nije bilo jasno to vidim. A onda
sam shvatio da stvor ima nekoliko vratova - najmanje sedam, a na vrhu svakog je bila siktava
reptilska glava. Koa joj je bila ilava poput stavljene, a pod svakom glavom je bio plasti ni
oprnjak s natpisom: VOLIM UDOVINE KRAFNE!
Izvukao sam olovku, ali Annabeth me prikovala pogledom. Ne jo.
Shvatio sam. Mnoga udovita imaju grozan vid. Mogu e je da e Hidra samo pro i pokraj
nas. Ali kad bih sad izvukao ma , bron ani odsjaj bi joj svakako privukao panju.
ekali smo.
Hidra je bila na samo metar od nas. Kao da je njuila tlo i stabla U potrazi za ne im. A onda
sam primijetio da dvije glave kidaju na komade uto platno -jednu nau vre u. Taj stvor je ve
bio u naem sklonitu. Pratio je na miris.
61

GIGA
Srce mi je jako tuklo. U kampu sam vidio prepariranu glavu Hidre, ali to me nimalo nije
pripremilo za ovaj susret uivo. Svaka glava bila je u obliku dijamanta, kao kod egrtue, ali
usta su bila obrubljena otrim zubima kao u morskog psa.
Tyson se tresao. Zakora io je unatrag i slu ajno slomio gran icu. Svih sedam glava odmah se
okrenulo prema nama i zasiktalo.
"Briimo!" viknu Annabeth. Bacila se udesno.
Ja sam se otkotrljao ulijevo. Jedna Hidrina glava pljunula je zelenu teku inu koja mi je
proletjela pokraj ramena i zatrcala brijest. Stablo se zadimilo i po elo razgra ivati. Cijelo
drvo po elo je padati na Tysona, koji se jo nije pomaknuo, skamenjen od straha zbog
udovita koje je sad stajalo pred njim.
"Tysone!" Bacio sam se na njega svom snagom i sruio ga u stranu ba kad je Hidra jurnula
prema njemu i kad je stablo palo na dvije njezine glave.
Hidra je zateturala unatrag, izvla i glave i urlaju i Ijutito na srueno stablo. Svih sedam
glava pljunulo je kiselinu i brijest se istopio u zadimljenu ljigavu lokvu.
"Hajde!" rekao sam Tysonu. Otr ao sam u jednu stranu i skinuo poklopac s Brzaca, nadaju i
se da u tako privu i pozornost udovita.
Upalilo je.
Boanska bronca mrska je ve ini udovita. im se moja blistava otrica pojavila, Hidra je
pohitala naprijed sa svim glavama, sik i i pokazuju i zube.
Dobra vijest: Tyson je trenuta no bio izvan opasnosti. Loa vijest: jo malo i istopit u se u
ljigavu lokvu.
Jedna glava je eksperimentalno jurnula prema meni. Bez razmiljanja sam zamahnuo ma em.
"Ne!" viknula je Annabeth.
Prekasno. Glatko sam odsjekao Hidrinu glavu. Otkotrljala se travom, a iza nje je ostao samo
razmahani bartljak koji je odmah prestao krvariti i po eo bubriti kao balon.
U samo nekoliko sekunda ranjeni vrat rascijepio se na dva vrata, a na kraju svakog je narasla
nova glava normalne veli ine. Sad sam se suo io s osmoglavom hidrom.
"Percy!" ukorila me Annabeth. "Upravo si negdje otvorio jo jednu prodavaonicu udovinih
krafna!"
Izmaknuo sam se mlazu kiseline. "Samo to me nije ubila, a tebe to brine? Kako emo ubiti
tog stvora?"
"Vatra!" viknu Annabeth. "Treba nam vatra!"
im je to rekla, sjetio sam se pri e. Hidrine glave prestanu se razmnaati samo ako spalimo
batrljak prije nego to izrastu. Bar je Heraklo to tako u inio. Ali nismo imali vatru.
Uzmaknuo sam prema rijeci. Hidra me pratila.
Annabeth mi je dola slijeva i pokuala privu i pozornost jedne glave, brane i se noem od
njezinih zuba, ali druga glava zamahnula je sa strane poput malja i odbacila je u blato.
"Ne udaraj mi prijatelje!" Tyson je dojurio i postavio se izme u Hidre i Annabeth. Dok je
Annabeth ustajala, Tyson je glave po eo mlatiti akama, brzo kao to to ine boksa i kad
udaraju onu vise u vre u. Ali ak ni Tyson nije mogao vje no zadravati Hidru.
Nastavili smo se polako povla iti, izmi i se trcajima kiseline i odbijaju i glave bez
odsijecanja, ali znao sam da samo odga am nau smrt. Kad-tad emo u initi pogrean korak i
taj stvor e nas ubiti.
A onda sam za uo udan zvuk - dum-dum-dum za koji sam najprije pomislio da je moje srce.
Zvuk je bio tako jak da se obala rijeke tresla.
"Kakva je to buka?" viknu Annabeth, ne skidaju i pogled s Hidre.
"Parni stroj", re e Tyson.
"Molim?" Sagnuo sam se i Hidrina kiselina mi je preletjela preko glave.
A onda je s rijeke iza nas poznati glas doviknuo: "Ondje! Pripremite petnaestokila!"
Nisam se usudio skrenuti pogled s Hidre, ali ako je to iza nas bio onaj tko sam mislio da jest,
62

GIGA
zaklju io sam da sad imamo neprijatelje na dvije fronte.
Duboki muki glas je rekao: "Preblizu su, milostiva!"
"Prokleti bili junaci!" re e djevojka. "Punom parom naprijed!"
"Na zapovijed, milostiva."
"Slobodna paljba, kapetane!"
Annabeth je djeli sekunde prije mene shvatila to se doga a. Viknula je: "Na zemlju!" i
bacili smo se na tlo kad je s rijeke odjeknuo zemljotresni BUUM. Vidjeli smo bljesak i dimni
trag, a onda je Hidra eksplodirala to no pred nama, zapljusnuvi nas gadnom zelenom ljigom
koja je isparila im nas je pogodila, kao to je ina e slu aj s utrobom udovita.
"Fuj!" vrisnu Annabeth.
"Parobrod!" viknu Tyson.
Ustao sam, kalju i od barutnog dima koji se valjao preko obale.
Prema nama je rijekom puckao naj udniji brod koji sam ikad vidio. Leao je nisko u vodi
poput podmornice, a paluba je bila poplo ena eljezom. U sredini je bio trapezoidni kazamat s
otvorima za topove sa svih strana. Na vrhu se vijorila zastava - divlji vepar i koplje na
krvavocrvenoj pozadini. Na palubi su bili na kani zombiji u sivim uniformama - mrtvi
vojnici s treperavim licima koja su im samo djelomi no prekrivala lubanju, poput utvara
kakve straare u Hadovoj pala i u Podzemlju.
Brod je bio oklopnja a. Bojna krstarica iz Gra anskog rata. Jedva sam razabrao ime napisano
mahovinom prekrivenim slovima na pramcu: Birmingham.
A pokraj zadimljenog topa koji nas je zamalo ubio, u punom gr kom bojnom oklopu, stajala
je Clarisse.
"Luzeri", nacerila se prezirno. "Ali pretpostavljam da se od mene o ekuje da vas spasim.
Penjite se."

63

GIGA

11. Clarisse sve die

zrak

"U velikoj ste frci", re e Clarisse.


Upravo smo dovrili obilazak broda koji nismo htjeli, kroz mra ne prostorije prepune mrtvih
mornara. Vidjeli smo spremnik ugljena, kotlove i pogonski stroj koji je puhao i stenjao kao da
je stalno na rubu eksplozije. Vidjeli smo ku icu pilota, skladite baruta i topovsku palubu (ta
je Clarisse najdraa) s dva Dahlgrenova topa glatkih cijevi s lijeve i desne strane i
Brookeovim 9-in nim uljebljenim topovima sprijeda i straga - svi prera eni za ispaljivanje
kugla od boanske bronce.
Kamo god da smo ili, mrtvi vojnici Konfederacije zurili su u nas, s tim sablasnim bradatim
licima koja su im treperila preko lubanje. Prihvatili su Annabeth jer im je rekla da je iz
Virginije. I ja sam im bio zanimljiv jer se prezivam Jackson - poput junja koga generala - ali
tad sam sve upropastio rekavi im da sam iz New Yorka. Svi su zasiktali i mrmljaju i kleli
Jenkije.
Tyson se prestravio. Cijelo vrijeme obilaska inzistirao je na tome da ga Annabeth dri za
ruku, to nju nije posebno oduevilo.
Na kraju su nas doveli na ve eru. Kapetanska soba na Birming-hamu bila je veli ine
smo nice, ali svejedno mnogo ve a od bilo koje druge prostorije na brodu. Stol je bio
postavljen s bijelim stolnjacima i porculanom. Sendvi e s maslacem od kikirikija i eleom,
ips i gazirane sokove posluivali su kosturski lanovi posade. Nisam htio jesti nita to
posluuju duhovi, ali glad je nadvladala moj strah.
"Tantal vas je doivotno izbacio", zadovoljno nam je rekla Clarisse. "Gospodin D je rekao da
e vas, ako se opet pojavite u kampu, pretvoriti u vjeverice i pregaziti svojim terencem."
"Oni su li dali brod?" pitao sam.
"Naravno da nisu. Moj otac mi ga je dao."
"Ares?"
Clarisse se prezirno naceri. "Misli da samo tvoj tatica ima mo i na moru? Duhovi gubitnika
iz svih ratova duguju danak Aresu. To je njihovo prokletstvo zbog poraza. Molila sam se ocu
za plovilo i evo ga. Ovi tipovi e u initi sve to im kaem. Je li tako, kapetane?"
Kapetan je stajao iza nje, uko en i ljutit. Njegove svjetlucave zelene o i prikovale su me
gladnim pogledom. "Ako to zna i kraj ovog paklenog rata, gospo ice, napokon mir, onda
emo sve u initi. Unititi bilo koga."
Clarisse se osmjehnu. "Unititi bilo koga. To mi se svi a."
Tyson je progutao knedlu.
"Clarisse", re e Annabeth. "I Luke je moda u potrazi za Runom. Vidjeli smo ga. Zna
koordinate i ide na jug. Ima kruzer pun udovita"
"Dobro! Raznijet u ga."
"Ne shva a", re e Annabeth. "Moramo se udruiti. Daj da ti pomognemo"
'"Ne!" Clarisse lupi akom po stolu. "Ovo je moja potraga, parnetnjakovi ko! Napokon ja
mogu biti junakinja i vas dvoje mi ne ete oduzeti tu priliku."
"'Gdje su ti pomo nici?" pitao sam. "Nisi li imala pravo povesti dvoje prijatelja?"
"'Oni nisu... ostavila sam ih ondje. Da tite kamp."
"' ak ni ljudi iz tvog bungalova ti nisu htjeli pomo i?"
"'uti, mali Perice! Ne trebam ih! Ni vas!"
"'Clarisse," rekoh joj, "Tantal te iskoritava. Nije ga briga za kamp. Bilo bi mu drago kad bi
ga netko unitio. Uvalio te u ovo kako bi zakazala."
"'Ne! Nije me briga to Proro ite" Zaustavila se.
"'to?" pitao sam. "to ti je Proro ite reklo?"

64

GIGA
"Nita." Clarisseine ui pocrvenie. "Vama je dovoljno znali da u dovriti ovu potragu, a vi
mi ne ete pomo i. S druge pak strane, ne mogu vas pustiti..."
"Zna i, zarobljenici smo?" pitala je Annabeth.
"Gosti. Zasad." Clarisse podigne noge na platneni stolnjak i otvori jo jednu limenku soka.
"Kapetane, odvedite ih dolje. Dodijelite im lealjke u sidritu. Ne budu li pristojni, pokaite
im to radimo neprijateljskim pijunima."
San je doao im sam zaspao.
Grover je sjedio za tkala kim stanom i o ajni ki rasplitao svadbeni lep, kad se stijena-vrata
odvaljala u stranu i udovite zaurlalo: "Aha!"
Grover je zacvilio. "Duo! Nisam - bio si tako tih!"
"Raspli e!" zadere se Polifem. "Dakle, u tome je problem!"
"O, ne. Nisam"
"Do i!" Polifem zgrabi Grovera oko pasa i napola ga odnese, napola odvu e piljskim
tunelima. Grover se trudio zadrati cipele visokih potpetica na svojim kopitima. Veo mu se
naginjao na glavi, prijete i otpadanjem.
Kiklop ga je odvukao u pilju veli ine skladita, ukraenu ov jom kramom. Ondje je bio
vunom prekriveni udobni naslonja i vunom obloeni televizor, grube police natrpane ov jim
predmetima -alicama u obliku ov jeg lica, gipsane figurice ovaca, drutvene igre s temom
ovaca i slikovnice i akcijske figurice. Pod je bio prekriven gomilama ov jih kostiju i nekih
drugih kostiju koje ba nisu bile nalik na ov je - kostiju satira koji su doli na otok u potrazi
za Panom.
Polifem je Grovera spustio tek toliko da pomakne jo jednu golemu stijenu. Spilju je
preplavilo danje svjetlo, a Grover je zajecao od udnje. Svje zrak!
Kiklop ga je odvukao van, na vrh brda s pogledom na najljepi otok koji sam ikad vidio.
Bio je donekle oblika sedla napola presje ena sjekirom. S obje strane bila su gusto obrasla
brda, a u sredini iroka dolina, razdvojena golemim rascjepom, premo enim mostom od
uadi. Lijepi potoci kotrljali su se nizbrdo do ruba kanjona i padali s ruha u obliku slapova
duginih boja. Papige su leprale medu kronjama. Rui asto i ljubi asto svije e cvalo je u
grmovima. Stotine ovaca pasle su na livadama, a njihova se vuna neobi no presijavala poput
bakrenih i srebrnih nov a.
Na sredini otoka, odmah pokraj mosta od ueta, bio je golem iskrivljeni hrast na ijoj je
najnioj grani neto svjetlucalo.
Zlatno runo.
ak i u snu mogao sam osjetiti njegovu energiju koja se iri otokom, a od koje je trava
zelenija, cvije e ljepe. Gotovo sam mogao nanjuiti magiju prirode na djelu. Mogu samo
zamisliti koliko jako satir osje a taj miris.
Grover je zacvilio.
"Da", ponosno e Polifem. "Vidi ono? Runo je najdragocjeniji predmet u mojoj zbirci!
Davno sam ga ukrao junacima i otad -besplatna hrana! Satiri dolaze sa svih strana svijeta, kao
no ni leptiri na plamen. Satiri fina papica! A sad"
Polifem je u ruku uzeo opake bron ane kare za strienje.
Grover je jauknuo, ali Polifem je samo podigao najbliu ovcu kao da je pliana igra ka i
ostrigao joj runo. Tu paperjastu gomilicu dao je Groveru.
"Stavi to na vreteno!" ponosno e on. "Magi no. Ne moe se rasplesti."
"O...pa..."
"Jadna moja duice!" naceri se Polifem. "Loa tkalja. Ha ha! Bez brige. Ta nit e rijeiti
problem. Dovri lep do sutra!"
"To je ba... lijepo od tebe."
"Hehe."
65

GIGA
"Ali-ali, duo," proguta Grover knedlu, "to ako netko spasi -mislim, napadne ovaj otok?"
Grover pogleda ravno u mene i shvatio sam da to pita kako bih ja to uo. "Sto bi ih sprije ilo
da do u ravno u tvoju pilju?"
"enica uplaena! Ba slatko! Nema brige. Polifem ima suvremeni zatitni sustav. Morat e
pro i pokraj mojih ljubimaca."
"Ljubimaca?"
Grover je bacio pogled po otoku, ali nije vidio nita osim ovaca koje mirno pasu na livadi.
"A onda", zarea Polifem, "moraju pro i pokraj mene!" Opalio je akom po najblioj stijeni,
koja napukne i prepolovi se. "A sada do i!" viknu. "Natrag u pilju."
Grover je izgledao kao da je na rubu suza - tako blizu slobode, a tako beznadno daleko. Suze
su mu orosile o i, kad je stijena opet prekrila ulaz, zatvaraju i ga opet u smrdljivu, bakljama
osvijetljenu tamu Kiklopove pilje.
Probudio me alarm koji se oglasio po cijelom brodu.
Za uo se kapetanov duboki glas: "Svi na palubu! Na ite gospu Clarisse! Gdje je ta djevojka?"
A onda se njegovo sablasno lice pojavilo nada mnom. "Dii se, Jenki. Tvoji prijatelji su ve
gore. Pribliavamo se ulazu."
"Ulazu u to?"
Lubanja se osmjehnula. "U More udovita, naravno."
Svojih nekoliko stvari koje su preivjele Hidru ugurao sam u mornarsku platnenu vre u i
prebacio je preko ramena. Imao sam neki predosje aj da, kako god okrene, na Birminghamu
ne u provesti vie nijednu no .
Bio sam na putu gore kad sam se od ne eg uko io. Neka prisutnost u blizini - neto poznato i
neugodno. Iz istog mira dolo mi je da se s nekim potu em. Htio sam udariti mrtvog
konfederalista. Posljednji put kad me obuzela takva ljutnja...
Umjesto da se popnem gore, douljao sam se do ruba ventilacijske reetke i provirio dolje u
kotlovnicu.
Clarisse je stajala to no ispod mene i razgovarala s prikazom koja je treperila u pari iz kotla mii avim mukarcem u crnoj konoj bajkerskoj odje i, vojni ki oiane kose, sun anih
nao ala s crvenim staklima i noem pri vr enim na bok.
Stisnuo sam ake. To je bio moj najneomiljeniji Olimpljanin: Ares, bog rata.
"Ne elim izgovore, curice!" zareao je.
"D-dobro, o e", promumljala je Clarisse.
"Ne eli da se razbjesnim, je li tako?"
"Ne, o e."
"Ne, o e", oponaao ju je Ares. "Otuna si. Trebao sam jednom od svojih sinova dopustiti da
po e u ovu potragu."
"Uspjet u!" obe ala je Clarisse drhtavim glasom. "Ponosit e se mnome."
"I bolje bi ti bilo", upozorio ju je. "Traila si da te poaljem u ovu potragu, curice. Ako
dopusti da ti Runo preotme onaj ljigavi mali Jackson"
"Ali Proro ite je reklo"
"NE TI E ME SE TO JE REKLO!" Ares je zaurlao tako silovito da je njegov lik zatreperio.
"Uspjet e. A ako ne uspije..."
Podigao je aku. Iako je bio samo lik u pari, Clarisse je ustuknula.
"Jesmo li se razumjeli?" zarei Ares.
Opet se aktivirao alarm. uo sam kako mi se pribliavaju glasovi, kako asnici zapovijedaju
da se pripreme topovi.
Polako sam se oduljao od ventilacijske reetke i popeo se gore kako bih se pridruio
Annabeth i Tysonu na gornjoj palubi.
"Sto nije u redu?" pitala me Annabeth. "Opet si sanjao?"
66

GIGA
Kimnuo sam, ali nita nisam rekao. Nisam znao to bih mislio o onome to sam dolje vidio.
To me mu ilo gotovo koliko i moj san o Groveru.
Clarisse se popela uza stube odmah poslije mene. Trudio sam se ne gledati je.
Zgrabila je dalekozor od zombijskog asnika i zagledala se u obzorje. "Napokon. Kapetane,
punom parom naprijed!"
Pogledao sam u istome smjeru, ali nisam vidio nita posebno. Nebo je bilo obla no. Zrak je
bio magli ast i vlaan, poput isparavanja s pegle. Kad sam jako stisnuo o i, vidio sam
nekoliko tamnih, mutnih mrlja u daljini.
Moj nauti ki osje aj rekao mi je da smo negdje blizu obale sjeverne Floride, tako da smo
no u prevalili dalek put, dalji nego to bi ijedan smrtni ki brod trebao mo i ploviti.
Pogonski stroj je zastenjao kad smo ubrzali.
Tyson je nervozno promumljao: "Previe optere uju klipove. Nije za duboku vodu."
Nisam znao odakle to zna, ali sam postao nervozan.
Poslije nekoliko minuta tamne mrlje su se pred nama izotrile. Na sjeveru se iz mora izdizala
golema stijena - otok s liticama visokim bar trideset metara. Osamstotinjak metara juno od
toga, ona druga mrlja pretvorila se u nadolaze u oluju. Nebo i more zajedno su klju ali kao
jedna bijesna masa.
"Uragan?" pitala je Annabeth.
"Ne", odgovori joj Clarisse. "Haribda."
Annabeth je problijedjela. "Jesi li ti normalna?"
"To je jedini ulaz u More udovita. Ravno izme u Haribde i njezine sestre Scile." Clarisse
pokae vrh litice, a mene obuzme osje aj da ondje ivi neto to ne elim upoznati.
"Kako to misli, jedini ulaz?" pitao sam. "Pu ina je irom otvorena! Zaobi i ih."
Clarisse je zakolutala o ima. "Zbilja nita ne zna? Kad bih ih pokuala zaobi i, samo bi mi se
opet nale na putu. Ako eli u i u More udovita, mora uploviti izme u njih."
"A Sudaraju e stijene?" pitala je Annabeth. "I to je ulaz. Jazon je tako uao."
"Svojim topovima ne mogu raznijeti stijene", re e Clarisse. " udovita, s druge strane..."
"Zbilja jesi luda", zaklju i Annabeth.
"Gledaj i u i, mudrice." Clarisse se okrene kapetanu. "Odredite kurs prema Haribdi!"
"Na zapovijed, milostiva."
Pogonski stroj je zastenjao, eljezne plo e su zavibrirale, a brod je po eo ubrzavati.
"Clarisse," rekao sam, "Haribda usisava more. Ne ide li pri a tako?"
"I opet ga ispljune, da."
"A Scila?"
"ivi u pilji na onim liticama. Ako se previe pribliimo, njezine zmijaste glave e se spustiti
i po eti pobirati mornare s broda."
"Onda odaberi Scilu", rekao sam. "Svi emo si i u potpalublje i propu kati pokraj nje."
"Ne!" inzistirala je Clarisse. "Ako Scila ne dobije laki obrok, moda podigne cijeli brod.
Uostalom, previsoko je da bi bila laka meta. Moj top ne moe pucati ravno uvis. Haribda se
smjestila usred svog vira. Plovit emo ravno prema njoj, naciljati je topovima, raznijeti je i
poslati u Tartar!"
Rekla je to s toliko poleta da sam joj gotovo poelio vjerovati.
Stroj je brujao. Kotlovi su se toliko zaarili da sam pod nogama osjetio kako se paluba
zagrijava. Iz dimnjaka je kuljalo. Crvena Aresova zastava vijorila se na vjetru.
Kako smo se pribliavali udovitima, sve glasnije smo uli Haribdin zvuk - groznu mokru
riku koja je zvu ala kao da je netko pustio vodu u najve em zahodu u galaksiji. Svaki put kad
bi Haribda uzela zrak, brod bi se zatresao i naglo jurnuo naprijed. Svaki put kad bi ga
ispustila, podigli bismo se na vodi i zapljusnuli bi nas trimetarski valovi.
Pokuao sam mjeriti vrijeme vira. Koliko sam izra unao, Haribdi su trebale oko tri minute da
usisa i uniti sve to joj do e na osamsto metara. Da bismo je izbjegli, morali bismo pro i
67

GIGA
blizu Scilinih litica. A koliko god gadna Scila bila, te litice su mi izgledale prili no
prihvatljivo.
Nemrtvi mornari mirno su obavljali svoju dunost na gornjoj palubi. Pretpostavljam da im
ovo nije bila prva gubitni ka bitka, pa se nisu ba previe uzrujavali. Ili ih pomisao na to da e
biti uniteni nije osobito uznemirivala jer su ve pokojni. Nijedna od tih pomisli nije me
nimalo primirila.
Annabeth je stala do mene, vrsto se dre i za ogradu. "Jo ima svoju termosicu punu
vjetra?"
Kimnuo sam. "Ali bilo bi preopasno da je otvorim kod ovakvog vira. Jo ja i vjetar samo bi
pogorao situaciju."
"A to je s kontrolom vode?" pitala me. "Posejdonov sin si. Ve si to radio."
Imala je pravo. Zamirio sam i pokuao smiriti more, ali nisam se mogao koncentrirati.
Haribda je bila previe glasna i mo na. Valovi me nisu posluali.
"Ne-ne mogu", rekao sam sav jadan.
"Trebamo pomo ni plan", re e Annabeth. "Ovo ne e upaliti."
"Annabeth im pravo", re e Tyson. "Stroj nije dobar."
"Kako to misli?" upita ga ona.
"Tlak. Treba popraviti klipove."
Prije nego to je stigao objasniti, kozmi ki zahod propustio je vodu uz mo ni raaaaaal Brod
je naglo jurnuo naprijed i pao sam na palubu. Upali smo u vir.
"Punom snagom unatrag!" vrisnula je Clarisse preko sve te buke. More se pjenilo oko nas, a
valovi zapljuskivali palubu. eljezne plo e sad su bile tako vrele da su se zadimile. "Dovedi
nas na domet! Pripremi desne topove!"
Mrtvi konfederalisti ustr ali su se po palubi. Propeler je zatektao unatrag, pokuavaju i
usporiti brod, ali svejedno smo nastavili kliziti prema sredini vrtloga.
Zombijski vojnik izjurio je iz potpalublja i pohitao prema Clarisse. Siva uniforma mu se
dimila. Brada mu je gorjela. "Kotlovnica se pregrijava, gospo ice! Eksplodirat e!"
"Pa idi onda dolje i popravi to!"
"Ne mogu!" viknu vojnik. "Isparavamo na toj vru ini."
Clarisse je udarila o kazamat. "Trebam jo samo nekoliko minuta! Tek toliko da do emo na
domet!"
"Kre emo se prebrzo", re e kapetan smrknuto. "Pripremite se za smrt."
"Ne!" zaurlao je Tyson. "Ja to mogu popraviti."
Clarisse ga je sumnji avo pogledala. "Ti?"
"Kiklop je", re e Annabeth. "Otporan je na vatru. I razumije se u mehaniku."
"Idi!" viknu Clarisse.
"Tysone, nemoj", zgrabio sam ga ruku. "Preopasno je!"
Potapao me po ruci. "To je jedini na in, brate." Imao je odlu an pogled - ak samopouzdan.
Nikad ga prije nisam vidio takvog. "Popravit u to. Brzo se vra am."
Dok sam ga gledao kako se sputa za zadimljenim vojnikom, obuzeo me straan predosje aj.
Poelio sam potr ati za njim, ali brod je opet jurnuo naprijed - a onda sam ugledao Haribdu.
inilo se da je samo nekoliko stotina metara od nas, kroz izmaglicu i dim i vodu. Najprije sam
primijetio greben - crnu nakupinu koralja na ijem se vrhu dralo stablo smokve, neobi no
umiruju prizor usred sveg tog vrtlozenja. Posvuda oko njega voda je kruila u lijevak poput
svjetlosti oko crne rupe. A onda sam vidio grozotu usidrenu za greben tik ispod razine mora golema usta ljigavih usana i mahovinom prekrivenih zuba veli ine amaca. to je jo gore, na
zubima je bio zubni aparat, okvir od hr avog, sluzavog metala izme u kojeg je bilo
zaglavljenih komada riba i dasaka i doplutalog sme a.
Haribda je bila no na mora svakog zubara. Bile su to samo goleme crne ralje pune iskrivljenih
zuba i s velikim predgrizom, a stotinama godina nije prala zube nakon jela. Dok sam gledao,
68

GIGA
cijelo more oko nje bilo je usisano u tu prazninu, morski psi, jata riba, gigantska lignja.
Shvatio sam da e za nekoliko sekunda Birmingham biti sljede i na redu.
"Gospo Clarisse", viknu kapetan. "Desni i prednji topovi na dometu!"
"Paljba!" zapovjedi Clarisse.
Ispalili su tri kugle u ralje udovita. Jedna je raznijela rub sjekuti a. Druga joj je nestala u
drijelu. Tre a je pogodila Haribdin aparat i odbila se prema nama, otkidaju i Aresovu
zastavu sa ipke.
"Opet!" zapovjedi Clarisse. Topnici su opet napunili topove, ali znao sam da je to uzaludno.
Morali bismo udovite pogoditi jo stotinu puta da bismo izazvali bilo kakvu tetu, a toliko
vremena nismo imali. Prebrzo nas je usisavalo.
A tad su se vibracije na palubi promijenile. Brujanje pogonskog stroja postalo je snanije i
ujedna enije. Brod se zatresao i po eli smo se udaljavati od usta.
"Tyson je uspio!" re e Annabeth.
ekajte!" re e Clarisse. "Moramo ostati blizu!"
"Poginut emo!" rekoh joj. "Moramo se udaljiti."
vrsto sam primio ogradu dok se brod borio s usisnom silom. Strgnuta Aresova zastava
proletjela je pokraj nas i zaglavila se u Haribdinu aparatu. Nismo mnogo napredovali, ali bar
smo se dobro drali. Tyson nam je nekako dao ba dovoljno snage da nas ona ne moe usisati.
Usta su se iznenada zatvorila. Nastala je potpuna bonaca. Voda je prekrila Haribdu.
A onda, jednako tako naglo kao to su se zatvorila, usta su se eksplozivno otvorila, ispljunuvi
vodeni zid i sve to je bilo nejestivo, uklju uju i nae kugle, od kojih je jedna pogodila
Birmingham, proizvevi ding kao u nekoj igri u lunaparku.
Unatrag nas je odbacio val koji je bio visok sigurno petnaest metara. Iskoristio sam svu snagu
volje kako bih sprije io prevrtanje broda, ali i dalje smo se nekontrolirano vrtjeli i jurili prema
liticama sa suprotne strane tjesnaca.
Jo jedan zadimljeni vojnik izjurio je na palubu. Naletio je na Clarisse, zamalo ih oboje
sruivi u more. "Pogonski stroj samo to nije eksplodirao!"
"Gdje je Tyson?" pitao sam.
"Jo je dolje", re e vojnik. "Nekako sve to uspijeva odrati, ali ne znam koliko e jo tako
mo i."
Kapetan re e: "Moramo napustiti brod."
"Ne!" viknu Clarisse.
"Nemamo izbora, milostiva. Trup se ve raspada! Ne e mo i"
Nije dospio zavrili re enicu. Munjevitom brzinom neto se sme e i zeleno sru ilo s neba,
epalo kapetana i povuklo ga u zrak. Na brodu su ostale samo njegove kone izme.
"Scila!" viknu mornar dok se jo jedan stup reptilske koe stutio s neba i podigao ga. To se
dogodilo tako brzo da je vie sli ilo laserskoj zraci nego udovitu. ak nisam vidio ni lice
tog stvora, samo bljesak zuba i ljusaka.
Od epio sam Brzac i pokuao zasjeci udovite dok je podizalo idu eg mornara, ali nisam bio
ni priblino dovoljno brz.
"Svi dolje!" viknuo sam.
"Ne moemo!" Clarisse je isukala svoj ma . "Potpalublje je u plamenu."
amci za spaavanje!" re e Annabeth. "Brzo!"
"Ne e se mo i odvojiti od litica", re e Clarisse. "Sve e nas pojesti."
"Moramo pokuati. Percy, termosica."
"Ne mogu napustiti Tysona!"
"Moramo pripremiti amce!"
Clarisse je posluala Annabethinu zapovijed. Ona i nekoliko njezinih neumrlih vojnika
razotkrili su jedan od dva amca za spaavanje dok su Sciline glave pljustale s neba poput
zubate meteorske kie, hvataju i jednog po jednog konfederalista.
69

GIGA
"Pripremi drugi amac." Bacio sam termosicu Annabeth. "Idem po Tysona."
"Ne moe!" viknula je. "Vru ina e te ubiti!"
Nisam je posluao. Pojurio sam prema ulazu u kotlovnicu, a tad moje noge iznenada vie nisu
doticale palubu. Letio sam ravno u zrak, vjetar mi je zvidao u uima, a rub litice mi je bio
nekoliko centimetara od lica.
Scila me nekako zagrizla za ruksak i podizala me u svoju jazbinu. Bez razmiljanja sam
zamahnuo ma em iza sebe i ubo stvora u sitno uto oko. Zastenjala je i ispustila me.
I sam pad bio bi ve dovoljno gadan, kad se uzme u obzir da sam bio trideset metara u zraku.
Ali, dok sam padao, ispod mene je Birmingham eksplodirao.
BABUUUUM!
Strojarnica je otila u zrak, alju i krhotine oklopnja e u svim smjerovima, poput plamenih
krila.
"Tysone!" viknuo sam.
amci za spaavanje uspjeli su se odmaknuti od boda, ali ne predaleko. Plamene krhotine
padale su posvuda. Clarisse i Annabeth bit e zgnje ene ili spaljene ili e ih tonu a olupina
povu i za sobom, a to su sve bile optimisti ne opcije koje su ovisile o tome da prije toga
pobjegnu Scili.
A onda sam uo druk iju eksploziju - zvuk prejakog otvaranja Hermesove magi ne termosice.
Bijeli pramenovi vjetra zapuhali su u svim smjerovima, ratrkali amce, podigli me iz
slobodnog pada i odbacili me oceanom.
Nita nisam vidio. Okretao sam se u zraku, dobio udarac u glavu ne im tvrdim i pao u vodu
tako snano da bi mi sve kosti pukle da nisam sin boga mora.
Zadnje ega se sje am jest tonjenje u goru e more, znaju i da Tysona vie nema i ele i da se
zaista mogu utopiti.

70

GIGA

12. Dolazimo

Kikin wellness centar

Probudio sam se u amcu sa sklepanim jedrom na injenim od saivenih sivih uniformi.


Annabeth je sjedila do mene i okretala ga prema vjetru.
Pokuao sam sjesti i odmah mi se zavrtjelo.
"Odmori se", rekla je. "Trebat e ti."
"Tyson...?"
Odmahnula je glavom. "Percy, jako mi je ao."
utjeli smo dok su nas valovi dizali i sputali.
"Moda je preivio", rekla je mlako. "Ho u re i, vatra ga ne moe ubiti."
Kimnuo sam, ali nisam imao razloga za optimizam. Vidio sam kako ta eksplozija kida eljezo.
Ako je Tyson bio u kotlovnici, nema anse da je preivio.
Dao je ivot za nas, a ja sam se uspijevao prisjetiti samo situacija u kojima sam ga se sramio i
nijekao da smo nas dvojica u rodu.
Valovi su zapljuskivali amac. Annabeth mi je pokazala neke stvari koje je spasila iz
potopljenog broda - Hermesovu termosicu (sad praznu) i vakuumiranu vre u punu ambrozije,
dvije mornarske majice i bocu gaziranog pi a. Upecala me iz vode i nala je moj ruksak, koji
je Scila pregrizla napola. Ve ina mojih svari je otplutala, ali jo sam imao Hermesovu bo icu
multivitamina i, naravno, imao sam Brzac. Olovka bi se uvijek nala u mom depu, bez obzira
na to gdje bih je izgubio.
Satima smo plovili. Sad kad smo uli u More udovita, voda je svjetlucala intenzivnijom
zelenom bojom, poput Hidrine kiseline. Vjetar je mirisao svjee i slano, ali osjetio se i snaan
metalni miris - kao da se pribliava olujno nevrijeme. Ili neto jo opasnije. Znao sam u
kojem smjeru moramo i i. Znao sam da smo to no stotinu trinaest nauti kih milja zapadnosjeverozapadno od svog odredita. Ali zbog toga se nisam osje ao nita manje izgubljeno.
Bez obzira na to u kojem smjeru bismo se okrenuli, sunce kao da mi je stalno ilo u o i.
Naizmjence smo pijuckali gazirani sok, sklanjaju i se iza jedra to smo bolje mogli. I
razgovarali smo o mom posljednjem snu o Groveru.
Prema Annabethinoj procjeni imali smo manje od dvadeset etiri sata za nalaenje Grovera,
pod pretpostavkom da je moj san bio precizan te da se Polifem nije predomislio i odlu io se
ranije oeniti Groverom.
"Aha", rekoh ogor eno. "Nikad ne moe vjerovati Kiklopu."
Annabeth je zurila u pu inu. "ao mi je, Percy. Pogrijeila sam to se ti e Tysona, dobro?
Voljela bih da mu to mogu re i."
Pokuao sam se i dalje ljutiti na nju, ali to mi nije bilo lako. Mnogo smo toga proli zajedno.
Puno puta mi je spasila ivot. Bilo bi glupo da joj ita zamjeram.
Pogledao sam to malo stvari to nam je ostalo - praznu termosicu vjetrova, bo icu
multivitamina. Prisjetio sam se Lukeova gnjeva kad sam pokuao s njim razgovarati o
njegovu ocu.
"Annabeth, koje je Hironovo proro anstvo?"
Napu ila je usne. "Percy, ne bih smjela"
"Znam da je Hiron bogovima obe ao da mi ne e re i. Ali ti nisi obe ala, je li tako?"
"Nije uvijek dobro sve znati."
"Tvoja majka je boica mudrosti!"
"Znam! Ali svaki put kad junak dozna svoju budu nost, pokua je promijeniti, a to nikad ne
upali."
"Bogovi se brinu zbog ne ega to u u initi kad jo malo odrastem", rekoh. "Neto kad
navrim esnaest godina."
Annabeth je rukama premetala svoju kapu Yankeesa. "Percy, ne znam cijelo proro anstvo, ali
71

GIGA
ono upozorava na mjeansko dijete jednog od Velike Trojke - idu e koje doivi esnaestu
godinu. Zbog toga su Zeus, Posejdon i Had prisegnuli na sporazum poslije Drugog svjetskog
rata da vie ne e raditi djecu. Idu e dijete Velike Trojke koje navri esnaest godina bit e
opasno oruje."
"Zato?"
"Jer e taj junak odlu iti o sudbini Olimpa. On ili ona donijet e odluku koja e spasiti Doba
bogova ili ga okon ati."
Pustio sam da mi se to slegne. Ina e nemam morsku bolest, ali tad mi je iznenada pozlilo.
"Zato me Kron prologa ljeta nije ubio."
Kimnula je. "Mogao bi mu biti vrlo koristan. Ako te pridobije za sebe, bogovi e biti u velikoj
opasnosti."
"Ali ako sam ja taj iz proro anstva"
"To emo znati samo ako poivi jo tri godine. To bi moglo biti predugo za Kamp
mjeanaca. Kad je Hiron prvi put uo za Taliju, pomislio je da je ona ta iz proro anstva. Zato
ju je tako o ajni ki elio dovesti u sigurnost kampa. A tad je ona poginula u borbi i
pretvorena je u bor i vie nitko nije znao to bi mislio. Dok se ti nisi pojavio."
S nae lijeve strane iljata zelena le na peraja duga ka oko pet metara provirila je iz vode i
nestala.
"Dijete iz tog proro anstva... on ili ona ne bi mogli biti Kiklop?" pitao sam. "Velika Trojka
ima puno udovine djece."
Annabeth je odmahnula glavom. "Proro ite je reklo mjeanac. To uvijek zna i polu ovjekpolubog. To zbilja ne bi mogao biti nitko iv osim tebe."
"Zato mi onda bogovi uop e doputaju da ivim? Bili bi sigurniji da me ubiju." "Ima
pravo." "Ba ti hvala."
"Percy, ne znam. Pretpostavljam da bi te neki bogovi rado ubili, ali vjerojatno se ne ele
zamjeriti Posejdonu. Drugi bogovi... moda te jo promatraju, pokuavaju odrediti kakav e
junak biti. Na koncu, mogao bi biti i oruje njihova spasa. Pravo je pitanje... to e u initi za
tri godine? to e odlu iti?"
"Je li proro anstvo dalo kakvu natuknicu?"
Annabeth je na trenutak oklijevala.
Moda bi mi rekla jo neto, ali ba u tom trenutku galeb se stutio niotkuda i sletio na nae
priru no jedro. Annabeth je iznena eno gledala pticu koja je u njezino krilo ispustila hrpicu
li a.
"Kopno", rekla je. "U blizini je kopno!"
Uspravno sam sjeo. Zaista, u daljini se vidjela plavo-sme a crta. Minutu poslije mogao sam
razabrati otok s malenom planinom u sredini, bljetavobijelim ku ama, plaom na kanom
palmama i luku punu neobi nih brodica.
Struja je na amac na vesla vukla prema ne em nalik na tropski raj.
"Dobro doli!" re e gospoda s fasciklom.
Izgledala je poput doma ice u avionu - plavo poslovno odijelo, savrena minka, kosa svezana
u rep. Rukovala se s nama kad smo stupili na mol. Nasmijeila nam se tako blistavo da bi
ovjek pomislio kako smo sili s Princeze Androme e, a ne s izubijanog amca na vesla.
A opet, na amac na vesla nije bio naj udnije plovilo u luci. Uz nekoliko luksuznih jahta
ondje je bila i ameri ka vojna podmornica, nekoliko kanua i staromodni jedrenjak s tri
jarbola. Vidio sam i helidrom na kojem je bio helikopter s natpisom, Peti program, Fort
Lauderdale te kratku pistu na kojoj su bili Learjet i propelerski avion koji je sli io lovcu iz
Drugog svjetskog rata. Moda su to bile replike za turiste ili neto sli no.
"Prvi put ste kod nas?" pitala je gospo a s fasciklom.
Annabeth i ja smo izmijenili poglede. Annabeth je rekla: "Ovaaaj..."
"Prvi-put-u-wellness-centru", rekla je gospo a piu i neto na papir. "Da vidimo..."
72

GIGA
Kriti ki nas je odmjerila. "Mhm. Biljni oblozi za po etak za mladu damu. I, naravno, potpuna
promjena izgleda za mladoga gospodina."
"Molim?" upitah.
Bila je prezauzeta zapisivanjem da bi mi odgovorila.
"U redu!" rekla je prpono se osmjehuju i. "Sigurna sam da e Kiki osobno htjeti razgovarati
s vama prije luaua. Do ite, molim vas."
E sad, stvar je u sljede em. Annabeth i ja navikli smo na klopke, a te klopke naj e e u
po etku izgledaju kao neto dobro. Tako da sam svaki as o ekivao da se ena s fasciklom
pretvori u zmiju ili demona ili neto sli no. A opet, s druge strane, ve i dio dana plutali smo
amcem. Bilo mi je vru e, bio sam umoran i gladan, a kad je ta gospo a spomenula luau,
eludac mi se uspravio na stranje noge i po eo moliti poput psa.
"Pa valjda ne moe koditi", ispod glasa e Annabeth.
Naravno da moe, ali svejedno smo poli za njom. Ruke sam drao u depovima, a tamo sam
stavio svoja jedina magi na obrambena sredstva - Hermesove multivitamine i Brzac - ali to
smo dublje ulazili u centar, to sam manje mislio na njih.
Sve je bilo fantasti no. Kud god bih se okrenuo, bijeli mramor i plava voda. Terase su se
penjale uz planinu, s bazenima na svakoj razini, povezanim toboganima i slapovima i
podvodnim tunelima kroz koje se moe plivati. Fontane su izbacivale vodu u zrak, stvaraju i
nemogu e oblike, poput orlova u letu i konja u galopu.
Tyson je volio konje i znao sam da bi mu se fontane svidjele.
Gotovo sam se okrenuo kako bih mu vidio izraz lica, ali tad sam se
sjetio: Tysona vie nema.
"Jesi li dobro?" upita me Annabeth. "Problijedio si."
"Dobro sam", slagao sam joj. "Samo... nita, hajdemo."
Proli smo pokraj raznih pripitomljenih ivotinja. Morska kornja a drijemala je na gomilici
ru nika za plau. Na dasci za skokove ispruio se usnuli leopard. Go e centra - samo mlade
ene, koliko sam vidio - izleavale su se na lealjkama, pile vo ne smoothieje ili itale
asopise dok im se na licu suila biljna ljiga, a manikerke u bijelim kutama im sre ivale
nokte.
Na putu prema stubama koje su vodile u, kako se inilo, sredinju zgradu, uo sam enski
pjev. Glas se razlijegao zrakom poput uspavanke. Rije i nisu bile na starogr kom, ali jesu na
nekom podjednako starom jeziku - moda minojskom ili nekom sli nom. Shva ao sam o
emu pjeva - mjese ini u kronjama maslina, bojama sutona. I magiji. Neto o magiji. Njezin
glas kao da me podizao sa stuba i nosio k njoj.
Uli smo u veliku prostoriju u kojoj je cijeli prednji zid bio u prozorima. Stranji zid bio je
prekriven zrcalima, pa se inilo da je prostorija beskrajno velika. Uokolo je bilo skupog
bijelog namjetaja, a na stolu u jednom kutu bio je i ani kavez za ku nog ljubimca. Nekako
mi se inilo da kavezu ondje nije mjesto, ali nisam previe razmiljao o tome jer sam tad vidio
enu koja to pjeva... i ovje e.
Sjedila je za tkala kim stanom veli ine televizora s velikim ekranom i rukama fantasti no
vjeto tkala arene niti. Tapiserija je treperila kao da je trodimenzionalna - prizor sa slapom
tako stvaran da sam gotovo mogao vidjeti kako voda te e i oblaci plove po istkanom nebu.
Annabeth je zastao dah. "Prekrasno je."
ena se okrenula. Bila je jo ljepa od tkanine. Dugu crnu kosu zlatnim je nitima vezala u
pletenicu. Imala je prodorne zelene o i i nosila svilenkastu crnu haljinu s oblicima koji kao da
su se pomicali u tkanini: sjenama ivotinja, crnim na crnome, poput srna u no nom trku kroz
umu.
"Svi a ti se tkanje, duo?" upita ena.
"O, da, gospodo!" re e Annabeth. "Moja majka je"
Zaustavila se. Ne moe tek tako bilo kome objaviti da ti je mama Atena, boica koja je
73

GIGA
izmislila tkala ki stan. Ve ina ljudi zatvorila bi te u gumom obloenu sobu.
Naa doma ica samo se nasmijeila. "Ima ukusa, duo. Drago mi je to ste doli. Ja sam
Kiki."
ivotinje u kutnom kavezu po ele su skvi ati. Po zvuku mi se inilo da bi to mogli biti
zamorci.
Predstavili smo se Kiki. Odmjerila me s blagim neodobravanjem, kao da sam pao na
nekakvom ispitu. Odmah sam se po eo loe osje ati. Iz nekog razloga sam jako htio udovoljiti
toj eni.
"Ajoj", uzdahnu ona. "Zbilja treba moju pomo ."
"Gospo o?" rekoh.
Kiki je dozvala gospodu u poslovnom kostimu. "Hila, povedi Annabeth u obilazak, molim te.
Pokai joj to sve ovdje nudimo. Trebat e novu odje u. I frizuru, nebesa mu. Imat emo
konzultaciju o potpunoj promjeni imida nakon to porazgovaram s mladim gospodi em."
"Ali..." Annabeth je zvu ala povrije eno. "to fali mojoj frizuri?"
Kiki se blago nasmijei. "Duo, draesna si. Zbilja! Ali uop e ne isti e sebe i svoje talente.
Toliko neiskoritenog potencijala!"
"Neiskoritenog?"
"Pa ne e mi valjda re i da si zadovoljna sobom ovakvom kakva jesi! Nebesa mu, pa to nitko
nije. Ali bez brige. U ovom centru moemo svakoga poboljati. Hila e ti pokazati to elim
re i. Ti, duo moja, mora otkriti svoje pravo ja!"
Annabethine o i su se udno zaarile. Nikad nisam vidio da tako ostane bez teksta. "Ali... to
je s Percyjem?"
"O, svakako", re e Kiki tuno me gledaju i. "Percy zahtijeva moju osobnu pozornost. Na
njemu treba raditi mnogo vie nego na tebi."
Naljutio bih se da mi je to rekao bilo tko drugi, ali samo sam se rastuio kad je Kiki to rekla.
Razo arao sam je. Morao sam se nekako popraviti.
Zamorci su skvi ali kao da su gladni.
"Pa..." re e Annabeth. "Valjda da..."
"Ovuda, duo", re e joj Hila. Annabeth joj se prepustila da je povede u slapovima ukraen vrt
wellness centra.
Kiki me primila za ruku i odvela do zida sa zrcalima. "Vidi, Percy... ako eli ostvariti svoj
puni potencijal, trebat e veliku pomo . Prvi korak jest da prizna kako nisi zadovoljan
sobom ovakvim kakav jesi."
Promekoljio sam se pred zrcalom. Mrzio sam razmiljati o svom izgledu - na primjer o
prvom pritu koji mi se pojavio na nosu prvi dan kolske godine ili injenici da moja dva
prednja dva zuba nisu savreno ravna ili tome kako moja kosa nikako ne eli ostati
po eljana.
Kikin glas me natjerao da razmislim o svemu tome, kao da me stavila pod mikroskop. I moja
odje a nije bila kulerska. To sam znao.
Ma koga je briga? razmiljao je jedan dio mene. Ali stoje i tako pred Kikinim zrcalom, bilo
mi je teko vidjeti ita dobro na sebi.
"No, no", tjeila me Kiki. "to kae na to da probamo... ovo."
Pucnula je prstima i na zrcalo se spustila nebeskoplava zavjesa. Treperila je kao i tkanina na
njezinu tkala kom stanu.
"to vidi?" upita me Kiki.
Pogledao sam plavu tkaninu, ne shva aju i to no to me pita. "Ne vidim"
A onda je promijenila boju. Vidio sam sebe - odraz, ali ne odraz. Na tkanini je treperila
kulerskija verzija Percyja Jacksona - s odje om kakva treba biti, sa samopouzdanim
smijekom na licu. Zubi su mi bili ravni. Nije bilo priti a. Savren ten. Sportskije gra en.
Moda nekoliko centimetara vii. To sam bio ja bez ikakvih mana.
74

GIGA
"A-u!" To je sve to sam uspio izustiti.
"eli li to?" upita me Kiki. "Ili da pokuam druk iji"
"Ne", rekoh. "To je... fantasti no. Moete li zbilja"
"Mogu ti posve promijeniti izgled", obe ala je Kiki.
"U emu je kvaka?" pitao sam. "Moram, ono... jesti neto posebno?"
"O, ma to je sasvim lako", re e Kiki. "Puno svjeeg vo a, blagi reim vjebanja i, naravno...
ovo."
Otila je do svog bara i napunila au vodom. A tad je otvorila vre icu mjeavine za pi e i
usula neki crveni prah. Mjeavina je po ela svjetlucati. Nakon to je sjaj izblijedio, pi e je
sli ilo frapeu od jagoda.
"Po jedna aa umjesto redovitog obroka", re e Kiki. "I jam im ti trenutni rezultat." "Kako je
to mogu e?"
Nasmijala se. " emu sumnja? Mislim, ne eli li odmah vidjeti savrenog sebe?"
Neto me po elo kopkati negdje u primozgu. "Zato ovdje nema mukaraca?"
"O, ma ima ih", razuvjeri me Kiki. "Ubrzo e ih upoznati. Samo popij ovu mjeavinu. Vidjet
e."
Pogledao sam plavu tapiseriju, taj odraz sebe koji nisam ja.
"Daj, Percy", ukori me Kiki. "Najtei dio procesa promjene izgleda jest to preputanje
kontrole. Mora odlu iti: eli li vjerovati svojoj procjeni toga to bi trebao biti ili mojoj
procjeni?"
Grlo mi se osuilo. uo sam samog sebe kako kaem: "Vaoj procjeni."
Kiki se nasmijeila i pruila mi au. Prinio sam je usnama.
I okus je bio onakav kako je izgledala - po frapeu od jagoda. Gotovo odmah mi se elucem
proirila toplina: u po etku ugodna, a onda bolno vru a, pre a, kao da je mjeavina u meni
uzavrela.
Presavio sam se i ispustio pehar. "Sto ste mi... to se doga a?"
"Bez brige, Percy", re e mi Kiki. "Bol e pro i. Gledaj! Kao to sam obe ala. Trenutni
rezultat."
Neto je bilo strano loe.
Zavjesa je pala i u zrcalu sam vidio kako mi se ruke smanjuju, kvr e, dobivaju duge tanke
kande. Dlaka je po ela rasti na mom licu, pod majicom, na svakom nezgodnome mjestu koje
moete zamisliti. Zubi su mi postali preteki u ustima. Odje a mije postala prevelika, ili je
Kiki po ela rasti - ne, ja sam se smanjivao.
U groznom bljesku potonuo sam u pilju tamne tkanine. Bio sam zakopan pod vlastitom
majicom. Pokuao sam pobje i, ali zgrabile su me ruke - ruke velike koliko i ja. Pokuao sam
zavritati upomo , ali iz grla mije izalo samo: "Skviii, skviii, skviii!"
Gigantske ruke stisnule su me u sredini i podigle me uvis. Borio sam se i koprcao rukama i
nogama koje su mi se u inile previe zdepastima, a onda sam prestravljeno shvatio da zurim u
golemo Kikino lice.
"Savreno!" re e ona gromovitim glasom. Uznemireno sam se uskoprcao, ali ona je samo jo
poja ala stisak oko mog dlakavog trbuha. "Vidi, Percy? Oslobodio si svoje pravo ja!"
Pribliila me zrcalu, a od onog to sam vidio toliko sam se uplaio da sam vrisnuo: "Skviii,
skviii, skviii!" Vidio sam Kiki, lijepu i nasmijeenu, kako dri dlakavo, zubato stvorenje
sitnih kanda i bijelo-naran astog krzna. Kako bih se ja mekoljio, tako bi se mekoljilo
stvorenje u zrcalu. Postao sam... Postao sam...
"Zamorac", re e Kiki. "Nisi li krasan? Mukarci su svinje, Percy Jacksone. Nekad sam ih i
pretvarala u svinje, ali bili su preveliki i presmrdljivi i preteki za odravanje. Dakle, i nije
bila neka razlika. Sa zamorcima je puno lake! Do i upoznati druge mukarce."
"Skviii!" prosvjedovao sam pokuavaju i je ogrebati, ali Kiki me stisnula tako jako da sam se
zamalo onesvijestio.
75

GIGA
"Ne emo tako, maleni," karala me, "ina e u tobom nahraniti sove. Udi lijepo u kavez kao
pristojan ljubimac. Sutra u te, ako bude dobar, pustiti. Uvijek negdje nekim u enicima treba
novi zamorac."
Mozak mi je radio brzo koliko i moje sitno srdace. Morao sam se vratiti do svoje odje e, koja
je leala na hrpi na podu. Kad bi mi to uspjelo, mogao bih izvu i Brzac iz depa i... I to? Ne
bih mogao skinuti poklopac s olovke. ak i kad bih mogao, ne bih mogao drati ma .
Bespomo no sam se koprcao dok me Kiki nosila do kaveza sa zamorcima i otvorila i ana
vrataca.
"Upoznaj moje nedisciplinirane mukarce, Percy", upozorila me. "Nikad ne e biti dobre
ivotinjice za kolu, ali moda te nau e pristojnom ponaanju. Ve ina ih je u tom kavezu
tristo godina. Ako ne eli vje no ostati s njima, savjetujem ti da"
Za uo sam Annabethin glas. "Gospo o Kiki?"
Kiki je opsovala na starom gr kom. Ispustila me u kavez i zatvorila vrataca. Skvi ao sam i
grebao reetke, ali uzalud. Gledao sam kako Kiki uurbano utira moju odje u pod tkala ki
stan ba u trenutku kad je Annabeth ula.
Jedva sam je prepoznao. Imala je haljinu bez rukava nalik na Kikinu, samo to je njezina bila
bijela. Njezina plava kosa bila je svjee oprana i po eljana i vezana u pletenicu zlatnim
nitima. Najgore od svega, bila je naminkana, to sam mislio da Annabeth ni u ludilu ne bi
inila. Mislim, izgledala je dobro. Jako dobro. Vjerojatno bi mi se spleo jezik da sam mogao
re i ita osim skviii, skviii, skviii. Ali u svemu tome neto je bilo i jako pogreno. To
jednostavno nije bila Annabeth.
Osvrnula se po sobi i namrtila. "Gdje je Percy?"
Skvi ao sam kao lud, ali ne bi se reklo da me ula.
Kiki se osmjehnula. "Na jednom od mojih tretmana je, duo. Ne brini se. Krasna si! Kako ti se
svidio obilazak?"
Annabeth su se o i zasvjetlucale. "Vaa knjinica je fantasti na!"
"Doista jest", re e Kiki. "Najkvalitetnije znanje protekla tri tisu lje a. Sve to eli
prou avati, sve to eli biti, duo."
"Arhitektica?"
"Ma!" re e Kiki. "Ti bi, zlato, mogla biti arobnica. Kao ja."
Annabeth je zakora ila unatrag. " arobnica?"
"Da, duo." Kiki je podigla ruku. Plamen se pojavio na njezinu dlanu i zaplesao joj po
vrcima prstiju. "Moja majka je Hekata, boica magije. Odmah prepoznam Ateninu k er kad
je vidim. Nismo ba tako razli ite, ti i ja. Obje elimo znanje. Obje znamo cijeniti veli inu.
Nijedna od nas ne mora stajati u sjeni mukarca."
"Ne-ne shva am."
Opet sam zaskvi ao iz svega glasa, ne bih li privukao Annabethinu pozornost, ali ona me nije
ula ili nije mislila da su ti zvukovi koje uje vani. U me uvremenu su drugi zamorci izali
iz ku ice i po eli me odmjeravati. Nisam znao da zamorci mogu izgledati opako, ali ovi jesu.
Bila su estorica, prljava krzna, okrhnutih zuba i sitnih crvenih o iju. Bili su prekriveni
piljevinom i smrdjeli kao da su zaista ondje tristo godina, bez ijednog i enja krzna.
"Ostani sa mnom", govorila je Kiki Annabeth. "U i od mene. Moe se pridruiti naem
osoblju, postati arobnica, tjerati druge da se pokoravaju tvojoj volji. Postat e besmrtna!"
"Ali"
"Previe si inteligentna, duo", re e Kiki. "Dobro zna da ne moe vjerovati tom aavom
kampu za junake. Koliko velikih juna kih mjeanki moe nabrojiti?"
"Ovaj, Atalanta, Amelia Earhart"
"Ma! Mukarci pokupe svu slavu." Kiki zatvori aku i ugasi magi ni plamen. "ene do mo i
mogu do i samo magijom. Medeja, Kalipso, to su bile mo ne ene! I ja, naravno. Najve a od
svih."
76

GIGA
"Ti...Kiki...Kirka!"
"Da, duo."
Annabeth je po ela uzmicati, a Kirka se nasmijala. "Ne mora se brinuti. Ne u ti nita."
"to ste u inili Percyju?"
"Samo sam mu pomogla da dobije svoj pravi oblik."
Annabeth je o ima prola prostorijom. Napokon je vidjela kavez i mene kako grebeni po
reetkama, dok me ostali zamorci okruuju. irom je razroga ila o i.
"Zaboravi ga", re e joj Kirka. "Pridrui mi se i otkrij svijet magije."
"Ali"
"Dobro emo se pobrinuti za tvog prijatelja. Poslat emo ga u dobar dom na kopnu. Djeca u
vrti u e ga oboavati. Ti e, u me uvremenu, biti mudra i mo na. Imat e sve to si ikad
htjela."
Annabeth je jo zurila u mene, ali lice joj je poprimilo sneni izraz. Izgledala je onako kako
sam ja izgledao kad me Kirka za arala da popijem zamora ki frape. Skvi ao sam i grebao u
pokuaju da je trgnem iz toga, ali bio sam potpuno bespomo an.
"Dajte da razmislim o tome", promrmlja Annabeth. "Samo... ostavite me minutu nasamo. Da
se oprostim od njega."
"Naravno, duo", zagugu e Kirka. "Jednu minutu. O... da biste bili posve nasamo..." Mahnula
je rukom i na prozorima su se spustile eljezne reetke. Odjezdila je iz prostorije i uo sam
kako se vrata zaklju avaju za njom.
Sneni izraz istopio se s Annabethina lica.
Dotr ala je do mog kaveza. "Koji si ti?"
Zaskvi ao sam, ali su i drugi zamorci. Annabeth je pala u o aj. Bacila je pogled po sobi i
vidjela presavijenu nogavicu mojih traperica koje su virile ispod tkala kog stana.
To!
Pourila se do njih i po ela kopati po depovima.
Ali umjesto da izvu e Brzac, nala je bo icu multivitamina i po ela petljati po poklopcu.
Poelio sam joj viknuti da nije vrijeme za uzimanje vitaminskih dodataka prehrani! Morala je
izvu i ma !
vaknula je tabletu s limunom, ba kad se Kirka vratila u prostoriju u drutvu dviju svojih
pomo nica u poslovnim kostimima.
"Ma zbilja," uzdahne Kirka, "kako vrijeme leti. to si odlu ila, duo?"
"Ovo", re e Annabeth i isu e svoj bron ani no.
arobnica je ustuknula, ali iznena enje joj je brzo prolo. Prezirno se nacerila. "Zbilja, curice,
no protiv moje magije? Je li to mudro?"
Kirka je pogledala svoje pomo nice, koje su se nasmijeile. Podigle su ruke kao da se
spremaju baciti ini.
Bjei! htio sam re i Annabeth, ali mogao sam proizvoditi samo glodavske zvukove. Drugi
zamorci skvi ali su od straha i rastr ali se po kavezu. I meni je dolo da se uspanicim i
skrijem, ali morao sam neto smisliti! Ne bih mogao podnijeti kad bih i Annabeth izgubio,
kao to sam Tysona.
"A u to emo pretvoriti Annabeth?" pitala se Kirka. "U neto maleno i zlo esto. Znam... u
rovku!"
Plavi plamen zavijugao joj je iz prstiju i poput zmija omotao Annabeth.
Gledao sam, uasnut, ali nita se nije dogodilo. Annabeth je i dalje bila Annabeth, samo jo
lju a. Sko ila je naprijed i pritisnula vrh noa na Kirkin vrat. "A da me umjesto toga pretvori
u panteru? Onu koja je kandama primila tvoj vrat!"
"Kako?" zajeca Kirka.
Annabeth pokae bo icu vitamina arobnici.
Kirka frustrirano zaurla. "Proklet bio Hermes i njegovi vitamini! To je samo pomodna
77

GIGA
novotarija! Nimalo ne pomau."
"Pretvori Percyja opet u ljudsko bi e, ina e..." re e Annabeth.
"Ne mogu!"
"Onda si ovo sama traila."
Kirkine pomo nice su pohitale naprijed, ali im je njihova gospodarica rekla: "Ne pribliavajte
se! Imuna je na magiju sve dok ne pro e djelovanje tih prokletih tableta."
Annabeth je dovukla Kirku do kaveza sa zamorcima, skinula poklopac i istresla ostatak
tableta u njega.
"Ne!" vrisnu Kirka.
Prvi sam doao do vitamina, ali i ostali zamorci su dotr karali vidjeti kakva je to nova hrana.
Jedan griz i ve sam osje ao vatru u sebi. vakao sam vitamin sve dok mi nije prestao
izgledati tako golem, a kavez je bio sve manji i onda iznenada, burni Kavez se razletio. Sjedio
sam na podu, opet ljudsko bi e - nekako opet u svojoj odje i, hvala bogovima - sa estoricom
drugih tipova koji su bili posve dezorijentirani. mirkali su i istresali piljevinu iz kose.
"Ne!" vrisnu Kirka. "Ne shva a! Ti su najgori!"
Jedan mukarac je ustao - golemi tip duge, slijepljene, poput ugljena crne brade i zuba iste
boje. Bio je aroliko odjeven u vuneno--konu odje u, izme do koljena i klempavi fllcani
eir. Drugi mukarci su bili odjeveni jednostavnije - u hla e i umrljane bijele koulje. Svi su
bili bosi.
"Arrrr!" zagrmio je krupni mukarac. "to m'to u 'ni vitica?"
"Ne!" zajaukala je Kirka.
Annabeth je zinula. "Znam tko si ti! Edward Teach, sin Aresov?"
"Jes' seko", zareao je grmalj. "Iako me ve ina zove Crnobradi! A evo arobn'ce koja nas
zarobi, momci. Probod'te je, a ja idem na ' vel'ku zdjelu celera! Arrrrr!"
Kirka je vrisnula. Ona i njezine pomo nice pobjegoe iz prostorije, progonjene gusarima.
Annabeth vrati no u korice i oine me pogledom.
"Hvala..." zamucao sam. "Zbilja mi je ao"
Prije nego to sam smislio kako bih se ispri ao za to to sam tako glup, zasko ila me velikim
zagrljajem, a onda se jednako brzo povukla. "Drago mi je to nisi zamorac."
"I meni." Nadao sam se da mi lice nije bilo onako crveno kao to sam osje ao da jest.
Rasplela je zlatne niti u kosi.
"Do i, Valoumni", re e. "Moramo pobje i dok je Kirka zauzeta."
Potr ali smo nizbrdo preko terasa, pokraj uzvritalih djelatnika wellness centra i gusara koji
su harali uokolo. Crnobradini ljudi lomili su baklje za luau, bacali biljne preparate u bazen i
prevrtali stolove s ru nicima za saunu.
Gotovo da sam poalio to sam oslobodio zlo este gusare, ali zaklju io sam da su zasluili
neto zabavnije od tr anja po kota u nakon to su tri stolje a bili zato eni u kavezu.
"Koji brod?" upita Annabeth kad smo doli do luke.
ajni ki sam se osvrnuo unaokolo. Nikako nismo mogli uzeti svoj amac na vesla. Brzo smo
morali pobje i s otoka, ali to smo jo mogli upotrijebiti? Podmornicu? Mlanjak? Nisam
mogao upravljati njima. A onda sam ugledao ono.
"Tamo", rekoh.
Annabeth je iznena eno trepnula. "Ali"
"Znam ja s tim."
"Kako?"
Nisam joj mogao objasniti. Jednostavno sam nekako znao da je stari jedrenjak najbolje
rjeenje za mene. Zgrabio sam Annabeth za ruku i povukao je prema trojarbolcu. Na provi je
bilo napisano ime koje sam deifrirao tek poslije: Osveta kraljice Anne.
"Arrrr!" povikao je Crnobradi negdje iza nas. "Ti mut'kae mi se penju ubrod! Dr'te ih,
momci!"
78

GIGA
"Ne emo krenuti na vrijeme!" viknu Annabeth kad smo se popeli na palubu.
Pogledao sam tu zbrku jedara i uadi. Brod je bio u odli nom stanju, s obzirom na to da je star
tristo godina, ali posadi od pedeset ljudi trebalo bi nekoliko sati da ga pokrene. Nismo imali
nekoliko sati. Vidio sam gusare kako jure niza stube, s bakljama i celerom u ruci.
Zamirio sam i usredoto io se na valove koji su zapljuskivali trup broda, oceanske struje,
vjetrove oko nas. Iznenada mi se u glavi javio traeni pojam. "Krmeni jarbol!" viknuh.
Annabeth me pogledala kao da nisam normalan, ali ve u idu em trenutku zrak su ispunili
zvidavi zvukovi vrsto pritegnute uadi, platna to se razmotava i kripanja drvenih kolotura.
Annabeth se sagnula kad joj je ue proletjelo pokraj glave i omotala se oko pram anog
jarbola. "Percy, kako..."
Nisam joj znao odgovoriti, ali osjetio sam kako brod reagira na mene kao da je dio mog
vlastitog tijela. Snagom volje podigao sam jedra, jednako lako kao to bih napeo mii .
Snagom volje sam okrenuo kormilo.
Osveta kraljice Anne naglo se odvojila od mola i kad su gusari doli do ruba vode, mi smo ve
krenuli, plove i u More udovita.

79

GIGA

13. Annabeth pokuava otplivati ku


Napokon sam otkrio neto to mi jako dobro ide.
Osveta kraljice Anne reagirala je na svaku moju komandu. Znao sam koje ue treba povu i,
koje jedro podi i, i kojem smjeru treba okretati kormilo. Orali smo valove brzinom koju sam
procijenio na deset vorova. ak sam i shva ao koliko je to brzo. Prili no brzo, kad se zna da
smo na jedrenjaku.
Sve je bilo savreno - vjetar na mom licu, valovi koji su zapljuskivali provu.
Ali sad kad vie nismo bili u opasnosti, mogao sam misliti samo na to koliko mi nedostaje
Tyson i koliko sam zabrinut za Grovera.
Nikako si nisam mogao oprostiti to sam tako gadno zabrljao na Kirkinu otoku. Da nije bilo
Annabeth, jo bih bio glodavac i krio se u ku ici sa slatkih dlakavim gusar icima. Razmiljao
sam o onom to je Kirka rekla: Vidi, Percy? Oslobodio si svoje pravo ja!
Jo sam se osje ao promijenjeno. I to ne samo zato to mi se iznenada jela salata. Bio sam sav
nekako usplahiren, kao da je taj instinkt uplaene ivotinjice zauvijek postao dio mene. Ili je
moda oduvijek bio prisutan. To me najvie zabrinjavalo.
Jedrili smo cijelu no .
Annabeth mi je pokuala pomo i drati strau, ali jedrenje joj nije ba najbolje odgovaralo.
Nakon to smo se neko vrijeme ljuljali naprijed-natrag, lice joj je poprimilo boju pinata i
otila je dolje prile i u vise u vre u.
Gledao sam obzorje. Vie puta sam vidio udovita. Mlaz vode vii od nebodera prsnuo je na
mjese ini. Red zelenih bodlji promigoljio je preko valova - neto duga ko tridesetak metara,
reptilsko. Zaista nisam htio vidjeti to.
Jedanput sam vidio Nereide, svjetlucave enske morske duhove. Pokuao sam im mahnuti, ali
nestale su u dubini, a ja nisam bio siguran jesu li me vidjele ili nisu.
U neko doba poslije pono i Annabeth je dola na palubu. Upravo smo bili prolazili pokraj
zadimljenog vulkanskog otoka. More se pjenilo i dimilo u krugu oko otoka.
"Jedna od Hefestovih kova nica", re e Annabeth. "U kojima izra uje svoja metalna
udovita."
"Kao to su bron ani bikovi?"
Kimnula je. "Zaobi i ga. U irokom luku."
To mi nije trebala ponoviti. Drali smo se podalje od otoka koji se ubrzo pretvorio u crvenu
izmaglicu iza nas.
Pogledao sam Annabeth. "Razlog zbog kojega toliko mrzi Kiklope... pravi razlog Talijine
smrti. to se dogodilo?"
U mraku nisam mogao razabrati izraz njezina lica.
"Pa pretpostavljam da ima pravo znati", naposljetku je rekla. "Te no i kad nas je Grover
vodio u kamp, zbunio se i nekoliko puta pogreno skrenuo. Sje a se da ti je to ispri ao?"
Kimnuo sam.
"Najgore pogreno skretanje bilo je kad smo naili na Kiklopovu jazbinu u Brooklynu."
"U Brooklynu ima Kiklopa?" pitao sam.
"Ne bi vjerovao koliko, ali to sad nije bitno. Kiklop nas je nasamario. Uspio nas je razdvojiti u
labirintu hodnika u nekoj staroj ku i u Flatbushu. I mogao je zvu ati kao bilo tko, Percy. Ba
kao to je Tyson zvu ao na Princezi Andromedi. Namamio nas je jedno po jedno. Talija je
mislila da je pohitala spasiti Lukea. Luke je mislio da je uo moj poziv u pomo . A ja... bila
sam sama u mraku. Imala sam sedam godina. Ni izlaz nisam mogla na i."
Maknula je kosu s lica. "Sje am se da sam naila na dnevni boravak. Posvuda po podu bilo je
kostiju. I ondje su bili Talija i Luke, vezani i za epljenih usta, visjeli su sa stropa kao pruti.
Kiklop je palio vatru nasred sobe. Izvukla sam no, ali me uo. Okrenuo se i nasmijeio.
80

GIGA
Progovorio je i nekako znao glas mog tate. Pretpostavljam da ga je pokupio iz mog uma.
Rekao je: "De, Annabeth, ne brini se. Volim te. Moe ostati ovdje sa mnom. Moe ostati
zauvijek."
Zadrhtao sam. Kako je ona to prepri avala - ak i sad, est godina poslije - uplaio sam se vie
nego od bilo koje strane pri e koju sam ikad uo. "Sto si u inila?"
"Ubola sam ga u stopalo."
Zurio sam u nju. "ali se? Imala si sedam godina i ubola si odraslog Kiklopa u stopalo?"
"O, pa ubio bi me. Ali sam ga iznenadila. Dobila sam taman toliko vremena da dotr im do
Talije i prereem ue kojim su joj bile vezane ruke. Dalje je sve u inila sama."
"Ma da, ali svejedno... to je bilo prili no hrabro, Annabeth."
Odmahnula je glavom. "Jedva smo izvukli ivu glavu. Jo imam no ne more o tome, Percy.
Kako je taj Kiklop progovorio glasom mog oca. Zbog njega tako dugo nismo stigli u kamp.
Sva ta udovita koja su nas lovila dobila su priliku sti i nas. To je pravi razlog zbog kojeg je
Talija poginula. Da nije bilo tog Kiklopa, jo bi bila iva."
Sjedili smo na palubi i gledali kako se na no nom nebu die zvije e Herakla.
"Idi dolje", rekla mi je Annabeth poslije nekog vremena. "Mora se malo odmoriti."
Kimnuo sam. O i su mi se sklapale. Ali kad sam siao i naao vise u vre u, dugo mi je
trebalo da zaspim. Razmiljao sam o Annabethinoj pri i. Pitao sam se bih li ja na njezinu
mjestu imao hrabrosti po i u ovu potragu, uploviti ravno u jazbinu jo jednog Kiklopa?
Nisam sanjao o Groveru.
Umjesto toga sam se opet naao u Lukeovoj sobi na Princezi Andromedi. Zavjese su bile
razmaknute. Vani je bila no . Zrak je bio uzvrtloen od sjena. Posvuda oko mene aptali su
glasovi - duhovi mrtvih.
uvaj se, aptali su. Klopke. Prijevare.
Kronov zlatni sarkofag blijedo je svjetlucao - jedini izvor svjetla u prostoriji.
Uplaio me hladan smijeh. inilo se da dolazi odnekud kilometrima ispod broda. Nisi
dovoljno hrabar, mladi u. Ne moe me zaustaviti.
Znao sam to moram u initi. Moram otvoriti taj lijes.
Skinuo sam poklopac s Brzaca. Duhovi su se uskovitlali oko mene kao tornado. uvaj se!
Srce mi je tutnjilo. Nisam mogao pokrenuti stopala, ali morao
sam zaustaviti Krona. Morao sam unititi to to je u tom sanduku.
A onda je neka cura prozborila u mojoj blizini. "Onda, Valoumni?"
Okrenuo sam se, o ekuju i da u vidjeti Annabeth, ali ta cura nije bila Annabeth. Imala je
pankersku odje u sa srebrnim lan ima na zape u. Imala je zailjenu crnu kosu, crnom
olovkom obrubljene olujnoplave o i i pjegice na nosu. Izgledala mi je poznato, ali nisam znao
zato.
"Onda?" upita me. "Ho emo li ga zaustaviti ili ne emo?"
Nisam joj mogao odgovoriti. Nisam se mogao ni pomaknuti.
Cura je zakolutala o ima. "Dobro. Prepusti to meni i Egidi."
Potapala se po zape u i njezini srebrni lan i su se preobrazili - spljotili se i rairili u
golemi tit. Bio je srebrn i bron an, a na sredini je bila ispup ena Meduzina glava. Sli ila je
posmrtnoj masci, kao da je gorgonina prava glava bila utisnuta u metal. Nisam znao je li to
istina ni moe li me tit zaista skameniti, ali skrenuo sam pogled. Sledio sam se od straha ve
samim time to sam mu blizu. Nekako mi se inilo da bi u borbi bilo gotovo nemogu e
pobijediti onog tko ima taj tit. Svaki razuman neprijatelj bi se okrenuo i pobjegao.
Cura je izvukla ma i krenula prema sarkofagu. Providni duhovi su joj se razmaknuli, bjee i
pred stranom aurom tita.
"Ne", pokuao sam je upozoriti.
Ali nije me posluala. Dola je ravno do sarkofaga i maknula zlatni poklopac.
Na trenutak je samo stajala ondje, zure i u to sto je u sanduku. Lijes je po eo svijetliti. "Ne."
81

GIGA
Glas joj je zadrhtao. "To nije mogu e." Kron se iz oceanskih dubina po eo smijati tako glasno
da se cijeli brod tresao.
"Ne!" Cura je vrisnula kad ju je sarkofag preplavio bljeskom zlatnog svjetla.
"A!" Naglo sam uspravno sjeo u lealjci.
Annabeth me tresla. "Percy, ima no nu moru. Mora se probuditi."
"-to je?" Protrljao sam o i. "to se dogodilo?"
"Kopno", re e ona smrknuto. "Pribliavamo se otoku sirena."
Jedva da sam vidio otok pred nama - samo tamnu mrlju u magli.
"U ini mi uslugu", re e Annabeth. "Ubrzo... emo biti na dometu pjesme sirena."
Prisjetio sam se pri a o sirenama. Pjevale su tako lijepo da bi za arale mornare i namamile ih
u smrt.
"Nema problema", umirio sam je. "Moemo jednostavno za epiti ui. Dolje je velika ba va
puna p elinjeg voska"
"elim ih uti."
Iznena eno sam trepnuo. "Zato?"
"Kau da sirene pjevaju istinu o onome za im zbilja udi. Kau ti neke stvari o tebi kojih ni
sam nisi svjestan. To i jest toliko o aravaju e. Ako preivi... postanes mudriji. elim ih uti.
Koliko esto imam priliku za to?"
To ne bi imalo smisla da sam to uo od ve ine ljudi. Ali budu i da je Annabeth takva kakva
jest - mislim, ako moe itati knjige o arhitekturi stare Gr ke i uivati u dokumentarcima na
History Channelu, onda pretpostavljam da bi joj i sirene trebale biti zanimljive.
Rekla mi je to je isplanirala. Nevoljno sam joj pomogao da se pripremi.
im smo mogli razabrati stjenovitu obalu otoka, zapovjedio sam jednom uetu da se omota
oko Annabethina pasa i privee je za jarbol.
"Nemoj me odvezati", rekla mi je, "bez obzira na to to se dogodi ili koliko te ja molila da to
ini. Poeljet u sko iti preko ruba palube i utopiti se."
"eli me dovesti u iskuenje?"
"Ha, ha!"
Obe ao sam joj da e ostati vezana. A onda sam uzeo dvije gvalje p elinjeg voska, oblikovao
ih u epi e i ugurao u ui.
Annabeth je sarkasti no kimnula, ne bi li mi dala do znanja da su epi i krasan modni detalj.
Izbeljio sam joj se i okrenuo prema kormilu.
Tiina je bila jeziva. Nisam uo nita osim tutnjanja krvi u glavi. Kako smo se pribliavali
otoku, iz magle su izranjale otre hridi. Snagom volje sam Osveti kraljice Anne rekao da ih
zaobi e. Kad bismo se jo pribliili, te hridi bi nam samljele trup kao otrice miksera.
Osvrnuo sam se. U po etku je Annabeth izgledala potpuno normalno. A onda je iznenada
izgledala zbunjeno. O i su joj se rairile.
Po ela se koprcati. Dozivala me - to sam vidio itaju i joj usne. Izraz njezina lica bio je jasan:
morala je pobje i odande. To je bilo pitanje ivota i smrti. Morao sam je odvezati istog trena.
Izgledala je tako o ajno da mi je bilo teko ne osloboditi je.
Natjerao sam se da skrenem pogled. Ponukao sam Osvetu kraljice Anne da ubrza.
I dalje nisam vidio puno od otoka - samo maglu i hridi - ali u vodi su plutali komadi drveta i
fiberglasa, ostaci starih nasukanih brodova, ak i avionski prsluci za spaavanje.
Kako glazba moe nagnati toliko ljudi da skrenu s puta? Mislim, dobro, da, ima nekih
pjesama s top-liste od kojih mi do e da se bacim na glavu, ali svejedno... O emu bi to sirene
mogle pjevati?
U jednom opasnom trenutku shvatio sam Annabethinu znatielju. Doao sam u kunju da
izvadim epi e, samo da bih na trenutak uo kakva je to pjesma. Osje ao sam glasove sirena
kako vibriraju u brodskim daskama, pulsiraju zajedno s bubnjanjem krvi u mojim uima.
Annabeth me prcklinjala. Suze su joj se slijevale niz obraze. Pokuala se iskoprcati iz uadi
82

GIGA
kao da je ona spre ava da do e do svega to je ikad htjela.
Kako moe biti tako okrutan? kao da me pitala. Mislila sam da si mi prijatelj.
Zurio sam u magloviti otok. Poelio sam otklopiti svoj ma , ali nisam se imao protiv ega
boriti. Kako se moe boriti protiv pjesme?
Trudio sam se ne gledati Annabeth. To mi je uspjelo pet minuta.
I to mi je bila velika pogreka.
Kad to vie nisam mogao izdrati, okrenuo sam se, pogledao i vidio... hrpicu prerezanog
ueta. Pusti jarbol. Annabethin bron ani no leao je na palubi. Nekako se uspjela
promigoljiti i uzeti ga u ruku. Uop e mi nije palo na pamet da je razoruam.
Otr ao sam do ograde i vidio je kako suludo mlati rukama na putu do otoka, dok su je valovi
nosili ravno na hridi.
Vrisnuo sam njezino ime, ali, ako me uop e ula, nije pomoglo. Bila je op injena i plivala u
smrt.
Pogledao sam kormilo i viknuo: "Mjesto!"
I tad sam sko io preko ruba.
Zarezao sam vodu i zapovjedio strujama da se savinu oko mene, tvore i tako mlaz koji me
odbacio prema naprijed.
Izronio sam na povrinu i vidio Annabeth, ali tad ju je zahvatio val i odnio izme u dva
stjenovita o njaka otra poput ileta. Nisam imao izbora. Zaronio sam za njom.
Proao sam ispod trupa potopljene jedrilice i vijugao izme u metalnih kugla koje su plutale na
lancima, za koje sam tek poslije shvatio da su mine. Morao sam iskoristiti svu svoju mo nad
vodom kako se ne bih nabio na stijene i kako bih izbjegao mree od bodljikave ice rairene
tik ispod povrine.
Suknuo sam izme u dva stjenovita o njaka i naao se u zaljevu u obliku polumjeseca. Voda je
bila prepuna stijena i ostataka brodova i plutaju ih mina. alo je bilo od crnog vulkanskog
pijeska.
ajni ki sam pogledom traio Annabeth.
I vidio je ondje.
Na sre u ili na nesre u, sjajna je pliva ica. Uspjela je izbje i sve mine i stijene. Bila je
nadomak crnog ala.
A onda se magla razila i vidio sam ih - sirene.
Zamislite jato strvinara veli ine ljudi - s prljavim crnim perjem, sivim kandama i naboranim
rui astim vratom. A sad na vrhu tog vrata zamislite ljudsku glavu, ali ta ljudska glava se
stalno mijenja.
Nisam ih mogao uti, ali sam vidio da pjevaju. Dok su im se usta pomicala, lica su im se
pretapala u ljude koje poznajem - moju mamu, Posejdona, Grovera, Tysona, Hirona. Sve ljude
koje sam arko elio vidjeti. Umirujuce su se smjekali i pozivali me da pri em. Ali bez
obzira na to koji oblik zauzele, usta su im bila masna i puna skorenih ostataka prethodnih
obroka. Poput strvinara su jele licima, a ne bi se reklo da su se gostile udovinim krafnama.
Annabeth je plivala prema njima.
Znao sam da je moram sprije iti da iza e iz vode. More je bila moja jedina prednost. Uvijek
me titilo, ovako ili onako. Jurnuo sam naprijed i zgrabio je za gleanj.
im sam je taknuo, cijelo tijelo mi se streslo od oka i vidio sam sirene onako kako ih
Annabeth sigurno vidi.
Troje ljudi sjedilo je na dekici za piknik u Central Parku. Pred njima je bila prostrta gozba.
Prepoznao sam Annabethina tatu s fotki koje mi je pokazivala - sportski gra en, plavokosi tip
etrdesetih godina. Drao se za ruku sa enom koja je jako sli ila Annabeth. Bila je odjevena
leerno - plave traperice i koulja od trapera i gojzerice - ali iz te ene je nekako isijavala
mo . Znao sam da gledam boicu Atenu. Kraj njih je sjedio mladi ... Luke.
Cijeli prizor bio je okupan toplim, mekim svjetlom. Njih troje je razgovaralo i smijalo se, a
83

GIGA
kad su vidjeli Annabeth, lice im se ozarilo od oduevljenja. Annabethini mama i tata ispruili
su ruke prizivaju i je. Luke se nasmijeio i pokazao Annabeth da sjedne do njega - kao da je
nije izdao, kao da joj je jo prijatelj.
Iza stabala Central Parka uzdizali su se neboderi. Zastao mi je dah jer je to bio Manhattan, ali
ne Manhattan. Sve je bilo ponovno sagra eno od bijelog mramora, ve e i monumentalnije
nego ikad sa zlatnim prozorima i krovnim vrtovima. Bilo je ljepe od New Yorka. Bilo je
ljepe od Olimpa.
Odmah sam shvatio da je sve to projektirala Annabeth. Bila je arhitektica cijelog novog
svijeta. Ponovno je ujedinila roditelje. Spasila je Lukea. Postigla je sve to je ikad htjela.
vrsto sam zamirio. Kad sam opet otvorio o i, vidio sam samo sirene - ofucane strvinare s
ljudskim licem koji se spremaju nahraniti se novom rtvom.
Povukao sam Annabeth natrag u valove. Nisam je mogao uti, ali vidio sam da vriti. utnula
me u lice, ali nisam je putao.
Snagom volje struji sam zapovjedio da nas odvede u zaljev. Annabeth me udarala rukama i
nogama, to mi je oteavalo koncentraciju. Toliko se bacakala da smo zamalo naletjeli na
plutaju u minu. Nisam znao to u. Znao sam da se iv ne u vratiti na brod ako se ona nastavi
opirati.
Potonuli smo i Annabeth se prestala braniti. Na licu joj se vidjela zbunjenost. A onda su nam
se glave nale na povrini i opet se po ela boriti.
Voda! Zvuk ne putuje kroz vodu. Ako je zaronim dovoljno dugo, prekinut u magi ni utjecaj
pjesme. Naravno, Annabeth ne e mo i disati, ali u tom trenutku to mi se inilo manjim
problemom.
Zgrabio sam je oko pasa i zapovjedio valovima da nas povuku dolje.
Jurnuli smo u dubinu - tri metra, est metara. Znao sam da moram biti oprezan jer mogu
izdrati mnogo ve i tlak nego Annabeth. Borila se i koprcala za kisikom dok su se oko nas
dizali mjehuri i.
Mjehuri i.
Obuzeo me o aj. Morao sam Annabeth odrati na ivotu. Zamislio sam sve mjehuri e u moru
- kako stalno klju aju, diu se. Zamislio sam ih kako se spajaju i idu prema meni.
More me poslualo. Uskomeala se bjelina, osjetio sam golicanje po cijelom tijelu, a kad mi
se vid razbistrio, vidio sam da se oko mene i Annabeth stvorio veliki zra ni mjehur. Samo su
nam noge strile u vodu.
Duboko je uzdahnula i zakaljala. Tresla se cijelim tijelom, ali kad me pogledala, shvatio sam
da se otela aroliji.
Po ela je jecati - mislim na grozne, neutjene jecaje. Stavila je glavu na moje rame i zagrlio
sam je.
Oko nas su se okupile ribe -jato barakuda, nekoliko znatieljnih sabljarki.
Crta! rekao sam im.
Otplivale su, ali vidio sam da to ine nerado. Kunem se da sam shvatio to ele. Pole su
morem iriti glasine o Posejdonovu sinu i nekoj curi na dnu sirenskog zaljeva.
"Vratit u nas na brod", rekao sam joj. "U redu je. Samo se dri."
Annabeth je kimnula kako bi mi pokazala da je sad bolje, a onda je promrmljala neto to
nisam uo od voska u uima.
Naveo sam struju da nau udnu malu zra nu podmornicu progura izme u stijena i bodljikave
ice te natrag do trupa Osvete kraljice Anne, koja je odravala ujedna eni spori kurs dalje od
otoka.
Ostali smo pod vodom i slijedili brod, sve dok nisam procijenio da smo izvan dometa zvuka
sirena. Tad sam izronio, a na zra ni mjehur je prsnuo.
Zapovjedio sam ljestvama od ueta da se spuste i popeli smo se na palubu.
Ui sam jo imao za epljene, za svaki slu aj. Plovili smo dok nam otok nije potpuno nestao iz
84

GIGA
vida. Annabeth je sjedila na prednjoj palubi, umotana u dekicu. Napokon je podigla pogled,
oamu ena i tuna i usnama oblikovala: Moe.
Od epio sam ui. Nisam uo pjesmu. Predve erje je bilo tiho, osim zvuka razbijanja valova o
trup. Magla se rasprila i otkrila nam plavo nebo, kao da otok sirena nikad nije ni postojao.
"Jesi dobro?" pitao sam. im sam to rekao, shvatio sam koliko to blesavo zvu i. Naravno da
nije dobro. "Nisam ni znala", promrmljala je. "to?"
i su joj bile boje magle koja je prekrivala otok sirena. "Koliko bi jaka bila ta kunja."
Nisam htio priznali da sam vidio ono to su joj sirene obe ale. Osje ao sam se kao uljez. Ali
zaklju io sam da to dugujem Annabeth.
"Vidio sam kako si ponovno izgradila Manhattan", rekao sam joj. "I Lukea i tvoje roditelje."
Pocrvenjela je. "Vidio si to?"
"Ono to ti je Luke rekao na Princezi Andromedi o ponovnom po etku od nule... to te zbilja
privuklo, ha?"
Jo je blie privukla dekicu. "Moja kobna mana. To su mi sirene pokazale. Moja kobna mana
je hubris."
Iznena eno sam trepnuo. "Ono sme e to mau na vege sendvi e?"
Zakolutala je o ima. "Ne, Valoumni. To je humus! Hubris je gori od toga."
"to moe biti gore od humusa?"
"Hubris zna i smrtonosni ponos, Percy. Kad misli da sve moe bolje od bilo koga drugog...
ak i od bogova."
"Ti to misli?"
Spustila je pogled. "Ti nikad ne razmilja o tome, tipa, to ako je svijet zbilja u totalnoj
komi? Sto bi bilo kad bismo mogli sve to po eti ispo etka? Da nema vie rata. Da nitko nije
besku nik. Da vie nema ljetne lektire."
"Sluam."
"Mislim, Zapad predstavlja mnoge od najboljih stvari koje je ovje anstvo ikad u inilo - zato
taj oganj jo gori. Zato Olimp jo postoji. Ali katkad jednostavno vidi i rune stvari, zna? I
po ne razmiljati kao Luke: Kad bih sve to sruio, mogao bih na initi neto bolje. Ti to nikad
ne osje a? Kao da bi ti mogao initi puno bolje stvari kad bi upravljao svijetom?"
"Pa... ne. Bila bi no na mora kad bih ja upravljao svijetom." "Onda ima sre u. Hubris nije
tvoja kobna mana." "Nego to je?"
"Ne znam, Percy, ali svaki junak je ima. Ako je ne otkrije i ne nau i je kontrolirati... pa, ne
zovu je uzalud kobnom."
Razmislio sam o tome. I to me ba nije oraspoloilo.
A i primijetio sam da Annabeth nije spominjala osobne stvari koje bi promijenila - kao sto je
zajedni ki ivot njezinih roditelja ili spaavanje Lukea. Shva ao sam to. Nisam htio priznati
koliko sam puta ja sanjao o tome da opet spojim svoje roditelje.
Zamislio sam svoju mamu, samu u naem stanu. Pokuao sam u sje anje prizvati miris
njezinih plavih vafla u kuhinji. To mi se inilo jako dalekim.
"Onda, je li se isplatilo?" pitao sam Annabeth. "Osje a li se... mudrije?"
Zurila je u daljinu. "Nisam sigurna. Ali moramo spasiti kamp. Ako ne zaustavimo Lukea..."
Nije morala dovriti. Ako Lukeovo razmiljanje ak i Annabeth moe dovesti u kunju, onda
tko zna koliko bi mu se jo mjeanaca moglo pridruiti.
Pomislio sam na svoj san o djevojci i zlatnom sarkofagu. Nisam ba bio siguran to bi trebao
zna iti, ali inilo mi se da mi je neto promaknulo. Neki straan dio Kronova plana. Sto je
djevojka vidjela kad je maknula poklopac lijesa?
Annabeth iznenada irom otvori o i. "Percy."
Okrenuo sam se.
Pred nama je bila nova mrlja kopna - otok u obliku sedla s poumljenim brdima i bijelim
alima i zelenim livadama - kakav sam vidio u snovima.
85

GIGA
Moje nauti ko osjetilo je to i potvrdilo. Trideset stupnjeva, trideset jedna minuta sjeverno,
sedamdeset pet stupnjeva, dvanaest minuta zapadno.
Doli smo do Kiklopova doma.

86

GIGA

14. Nailazimo na ubojite ovce


Kad vam na pamet padne pojam otok udovita, pomislite na iljate stijene i kosti na alu kao
na otoku sirena.
Kiklopov otok uop e nije bio takav. Mislim, dobro, imao je most od uadi preko ponora, to
nije bio dobar znak. To je kao da je netko postavio oglasnu plo u s natpisom OVDJE IVI
NETO ZLO. Ali ako to zanemarimo, otok je izgledao kao da gledate razglednicu s Kariba.
Imao je zelena polja i tropske vo ke i bijela ala. Dok smo plovili prema obali, Annabeth je
udisala slatki zrak. "Runo", rekla je.
Kimnuo sam. Jo nisam vidio Runo, ali osje ao sam njegovu mo . Lako sam mogao zamisliti
da moe izlije iti sve, ak i Talijino otrovano stablo. "Ako ga odnesemo, ho e li otok
uvenuti?"
Annabeth je odmahnula glavom. "Izblijedjet e. Vratit e se u normalu, kakva god ona bila."
Bilo mi je malo krivo to emo upropastiti ovaj raj, ali podsjetio sam samog sebe da nemamo
izbora. Kamp mjeanaca je u opasnosti. A Tyson... Tyson bi jo bio iv da nismo poli u ovu
potragu.
Po livadi u podnoju litice hodalo je nekoliko desetaka ovaca. Izgledale su sasvim
miroljubivo, ali bile su goleme - veli ine nilskih konja. Odmah iza njih bila je staza to vodi u
brda. Na vrhu staze, blizu ruba kanjona, bio je masivni hrast koji sam vidio u snovima. Neto
zlatno svjetlucalo je u kronji.
"Ovo je prelako", rekao sam. "Mogli bismo se jednostavno popeti i uzeti ga."
Annabeth su se suzile o i. "Trebao bi biti nekakav uvar. Zmaj ili ."162
Tad je iz grma izaao jelen. Dokaskao je na livadu, vjerojatno u potrazi za travom koju bi
brstio, kad su sve ovce zablejale kao jedna i sjurile se prema njemu. To se dogodilo tako brzo
da je jelen posrnuo i ubrzo nestao u moru vune i kopita.
Trava i uperci krzna letjeli su u zrak.
Sekundu poslije sve ovce su se odmaknule i vratile se mirnom tumaranju. Na mjestu na kojem
je bio jelen sad je bila samo hrpica istih bijelih kostiju.
Annabeth i ja smo se pogledali.
"Poput piranja su", rekao sam.
"Piranja s runom. Kako emo"
"Percy!" propenta Annabeth i primi me za ruku. "Gledaj."
Pokazala je prema alu, odmah ispod livade s ovcama, gdje je bila nasukana malena brodica...
drugi amac sa spaavanje s Birminghama.
Zaklju ili smo da ne moemo pro i pokraj ljudoderskih ovaca. Annabeth se htjela nevidljiva
prikrasti stazom i ukrasti Runo, ali na kraju sam je uspio uvjeriti da bi neto sigurno polo po
zlu. Ovce bi je nanjuile. Pojavio bi se jo neki uvar. Neto. A ako bi se to dogodilo, bio bih
predaleko da joj pomognem.
Uostalom, prvi zadatak nam je bio na i Grovera i onoga tko je pristao tim amcem - pod
uvjetom da je proao ovce. Bio sam previe uzrujan da bih naglas rekao emu se potajno
nadam... da bi Tyson jo mogao biti iv.
Usidrili smo Osvetu kraljice Anne sa stranje strane otoka, gdje su se litice uzvisivale dobrih
ezdeset metara. Zaklju io sam da e ondje brod biti manje upadljiv.
Litice su izgledale kao da bi se po njima moglo penjati - bile su teke poput zida od lave u
kampu. Na njima bar nije bilo ovaca. Nadao sam se da Polifem ne uzgaja mesoderske
divokoze.
Doveslali smo amcem do ruba stijena i po eli se penjati, polako. Annabeth je pola prva jer
je bila bolja penja ica.
87

GIGA
Samo smo est-sedam puta bili na rubu smrti, to mi se i nije inilo lako loim. Jedanput mi se
poskliznula ruka i ostao sam visjeti s ruba izbo ine na jednoj ruci, petnaest metara iznad
valovima okruenih stijena. Ali uspio sam se primiti za drugu izbo inu i nastavio se penjati.
Minutu poslije Annabeth je naila na sklisku mahovinu i poskliznula joj se noga. Sre om,
napipala je neto o to se moe uprijeti. Nesre om, to neto bilo je moje lice.
"Oprosti", promumljala je.
"Sve pet", prostenjao sam, iako me nikad nije previe zanimalo kakav okus ima Annabethina
tenisica.
Napokon, kad su mi prsti ve bili kao istopljeno olovo, a mii i na rukama se tresli od
iscrpljenosti, prebacili smo se preko ruba litice i sruili se.
"Uf", rekoh.
"Ajoj", zajaukala je Annabeth.
"Aaaaa!" zaurlao je tre i glas.
Da nisam bio tako umoran, sko io bih jo ezdeset metara. Naglo sam se okrenuo, ali nisam
vidio tko je to rekao.
Annabeth mi je stavila ruku na usta. Pokazala je prstom.
Vrh litice na kojem smo bili bio je ui nego to sam mislio. Padao je strmo na drugu stranu i
odatle je doao glas - to no ispod nas.
"Borbena si!" zaurlao je dublji glas.
"Izazovi me!" Clarissein glas, nema sumnje. "Vrati mi moj ma i borit u se s tobom!"
udovite se grohotom nasmijalo.
Annabeth i ja smo dopuzali do ruba. Bili smo to no iznad ulaza u Kiklopovu pilju. Ispod nas
su stajali Polifem i Grover, koji je jo bio u vjen anici. Clarisse je bila vezana i visjela glavom
prema kotlu uzavrele vode. Napola sam se nadao da u dolje ugledati i Tysona. ak i kad bi
bio u opasnosti, znao bih da je iv. Ali nije mu bilo ni traga.
"Hmmm", zamislio se Polifem. "Da lajavu curu pojedem odmah ili da ekam svadbenu
gozbu? to misli moja mlada?"
Okrenuo se Groveru, koji je ustuknuo i zamalo pao preko svog dovrenog lepa. "O, ovaj,
nisam sad gladna, duo. Moda"
"Rekao si mlada'!" pitala je Clarisse. "Tko - Grover?"
Pokraj mene je Annabeth proaptala: "uti. Mora uutjeti."
Polifem je mrko pogleda. "Kakav Grover?"
"Satir!" viknu Clarisse.
"O!" zacvili Grover. "Jadnici je mozak prokuhao od te vrele vode. Spusti je, duo!"
Polifemova vje a suzila se nad njegovim zlokobnim bjeli astim okom, kao da pokuava bolje
razaznati Clarisse.
Kiklop je uivo bio jo strasniji prizor nego u mojim snovima. Djelomi no zato to sam sad
osjetio njegov truli smrad. Djelomi no zato to je bio u svadbenoj odje i - grubo ivenom
kiltu i pledu saivenom od puno svijetloplavih smokinga, kao da je svukao cijelu svadbenu
povorku.
"Koji satir?" upita Polifem. "Satiri su fini za jelo. Donijela si mi satira?"
"Ma ne, idiote!"zaurla Clarisse. "Taj satir! Grover! Taj u vjen anici!"
Dolo mi je da zavrnem iju Clarisse, ali bilo je prekasno. Mogao sam samo gledati kako se
Polifem okre e i povla i Groverov lep -otkrivaju i njegovu kovr avu kosu, njegovu
paperjastu adolescentsku bradu, njegove sitne rogove.
Polifem je teko disao, suzdravaju i se od bijesa. "Ne vidim dobro", zareao je. "Ne jo
odonda davno kad mi je onaj junak probio oko. Ali TI-NISI-KIKLOPICA!"
Kiklop je primio Groverovu vjen anicu i poderao je. Ispod nje se pojavio onaj stari Grover, u
trapericama i majici. Zajaukao je i sagnuo se, a udovina ruka prohujala mu je nad glavom.
"Stani!" molio ga je Grover. "Nemoj me pojesti sirovog! Znam dobar recept!"
88

GIGA
Posegnuo sam za ma em, ali Annabeth je prosiktala: " ekaj!"
Polifem je oklijevao sa stijenom u ruci, spreman zgnje iti svoju nesu enu mladu.
"Recept?" upita Grovera.
"O, d-da! Ne valja ti mene pojesti sirovog. Dobit e E. coli i botulizam i jo svakakve druge
grozote. Imam puno bolji okus kad me polako vrti nad laganom vatrom. S mango
chutneyjem! Odmah moe oti i po mango dolje u umu. ekat u te ovdje."
udovite je razmislilo o tome. Srce mi je tuklo kao da e probiti grudni ko. Znao sam da u
poginuti ako napadnem. Ali nisam mogao dopustiti udovitu da ubije Grovera.
"Pe eni satir s mango chutneyjem", razmiljao je Polifem. Opet je pogledao Clarisse iznad
uzavrelog kotla. "Jesi li i ti satir?"
"Nisam, balegaru jedan!" viknula je. "Djevojka sam! K i Aresova! Odvei me da ti mogu
i upati ruke!" "I upati mi ruke", ponovi Polifem. "I nagurati ti ih u grlo." "Ima petlju."
"Spusti me!"
Polifem je zgrabio Grovera kao da je zlo esti psi . "Moram povesti ovce na pau. Vjen anje
se odga a do ve eras. A satira emo pojesti kao glavno jelo!"
"Ali... svejedno e se oeniti?" Grover je zvu ao povrije eno. "Tko je mlada?"
Polifem je pogledao prema uzavrelom kotlu.
Clarisse je zajecala. "O, ne! Ma ali se. Nisam ja"
Prije nego to smo Annabeth i ja ita mogli u initi, Polifem ju je ubrao s ueta kao da je zrela
jabuka i nju i Grovera ubacio duboko u pilju. "Raskomotite se! Vra am se u sumrak za veliki
doga aj!"
Tad je Kiklop zazvidao i mijeano stado ovaca i koza - manjih od onih ljudodera nahrupilo je iz pilje i prolo pokraj svoga gospodara. Kako su izlazile na pau, Polifem je
neke od njih tapao po ramenu i nazivao ih imenom - Runoslav, Kozeta, Meekdonald i tako
dalje.
Nakon to se i zadnja ovca izgegala, Polifem je stijenu dokotrljao natrag na ulaz jednako lako
kao to bih ja zatvorio vrata hladnjaka, isklju ivi tako zvuk Clarisseina i Groverova vritanja
iznutra.
"Mango", promrmlja Polifem sebi u bradu. "to je mango?"
Odetao se niz planinu u svojem svijetloplavom svadbenom odijelu, ostavivi nas nasamo s
kotlom klju ale vode i stijenom tekom est tona.
*

* *

Pokuavali smo valjda satima, ali nije pomagalo. Stijena se nije htjela pomaknuti. Vikali smo
u pukotine, lupkali po stijeni, inili sve to nam je palo na pamet kako bismo signalizirali
Groveru, ali nismo znali je li nas uo.
ak i kad bismo nekim udom uspjeli ubiti Polifema, to nam ne bi puno pomoglo. Grover i
Clarisse umrli bi u zape enoj pilji. Tu stijenu moemo maknuti samo ako to u ini Kiklop.
Totalno frustriran, pokuao sam probiti stijenu Brzacem. Poletjele su iskre, ali nita drugo se
nije dogodilo. Velika stijena nije neprijatelj protiv kojeg se moe boriti magi nim ma em.
Annabeth i ja sjeli smo na hrbat u o aju i gledali svijetloplavo kiklopsko obli je kako se kre e
po svom stadu. Mudro je odijelio normalne ivotinje od ljudoderskih ovaca, tako to je svako
stado stavio s po jedne strane goleme pukotine koja je dijelila otok na dvije polovice. Jedini
put preko bio je most od ueta, a razmak me u daskama bio je prevelik za ov ja kopita.
Gledali smo kako Polifem odlazi u posjet mesoderskim ovcama s druge strane. Na alost,
nisu ga pojele. tovie, uop e ga nisu dirale. Davao im je komade neidentificiranog mesa iz
goleme pletene koare, to je u meni samo dodatno poja alo nagon koji sam osje ao otkako
me Kirka pretvorila u zamorca - a taj je da je moda vrijeme da se pridruim Groveru i
postanem vegetarijanac.
89

GIGA
"Trik", re e Annabeth. "Ne moemo ga svladati silom, pa emo morati pribje i triku."
"Dobro", rekoh. "Kojem triku?"
"To jo nisam smislila."
"Ma super."
"Polifem e morati pomaknuti stijenu da bi pustio ovce unutra."
"U sumrak", rekoh. "A tad e se oeniti Clarisse i pojesti Grovera za ve eru. Ne znam to mi
je ve i fuj."
"Ja bih mogla u i", re e ona. "Nevidljiva."
"A ja?"
"Ovce", re e Annabeth zamiljeno. Pogledala me onim pogledom od kojeg sam odmah na
oprezu. "Koliko voli ovce?"
"Samo ne putaj!" re e Annabeth, hodaju i nevidljiva negdje meni zdesna. Lako je to njoj bilo
re i. Nije ona visjela naopako, dre i se ovci za trbuh.
E sad, priznajem da to nije ba tako teko kao to sam mislio. I prije sam ve puzao pod
mamin auto da bih promijenio ulje, a to je bilo sli no ovom. Ovcama je bilo svejedno. ak i
najmanja Kiklopova ovca bila je dovoljno velika da izdri moju teinu i sve su imale gusto
runo. Samo sam ga oblikovao u drke za ruke, omotao noge oko ov jih bedrenih kostiju i to je
bilo to - osje ao sam se kao mladun e klokana, jau i tako dre i se za ov ja prsa,
izbjegavaju i da mi runo ide u usta i nos.
Ako ste se slu ajno pitali, donji dio ovce ne mirie ba najbolje. Zamislite zimsku vestu koju
ste provukli kroz blato i tjedan dana ostavili u koari s prljavom odje om. Tako nekako.
Sunce je zalazilo.
im sam se dobro namjestio, Kiklop je zagrmio: "Oj! Kozice! Ov ice!"
Stado je posluno polo uzbrdo prema pilji.
"To je to!" apnu mi Annabeth. "Bit u u blizini. Bez brige."
Tiho sam si obe ao da, ako ovo preivimo, moram Annabeth re i da je genijalka. Najstranije
je bilo to sam znao da e me bogovi drati za to obe anje.
Moj ov ji taksi po eo se pentrati uzbrdo. Poslije sto metara ruke i noge su me po ele boljeti
od dranja. Jo vr e sam zgrabio ov je runo, a ivotinja je od toga gun avo zablejala. Znao
sam kako joj je. Ni ja ne bih volio da se meni netko pentra po kosi. Ali ako se ne budem
drao, znao sam da u pasti to no pred udovite.
"Hasenpfeffer!" re e Kiklop, tapu i jednu ovcu ispred mene. "Einsteine! Mrduo - ej,
Mrduo!"
Polifem potapa moju ovcu i zamalo me srui na tlo. "Nabacila si malo ov etine, ha?"
O-o, pomislio sam. Evo ga.
Ali Polifem se samo nasmijao i pljusnuo ovcu po stranjici, poguravi nas naprijed. "Hajde,
debela! Jo malo i Polifem e te pojesti za doru ak!"
I tad sam se, tek tako, naao u pilji.
Vidio sam kako ulaze i posljednje ovce. Ako mu Annabeth ubrzo ne skrene panju...
Kiklop se spremio gurnuti stijenu na mjesto, kad odnekud izvana Annabeth povi e: "Hej,
runi!"
Polifem se uko i. "Tko je to rekao?"
"Nitko!" viknu Annabeth.
To je izazvalo to no onakvu reakciju kakvoj se nadala. udovitu je lice pocrvenjelo od
gnjeva.
"Nitko!" odviknu joj Polifem. "Sje am te se!"
"Preglup si ti da bi ti u sje anju itko ostao", nastavi ga izazivati Annabeth. "A kamoli Nitko!"
Molio sam se bogovima da se ve pokrenula kad je to rekla jer je Polifem bijesno zaurlao,
zgrabio najbliu stijenu (koja je sasvim slu ajno bila ona kojom prekriva vrata) i bacio je u
90

GIGA
smjeru Annabethina glasa. uo sam kako se stijena lomi u tisu u komada.
Jedan straan trenutak nastao je tajac. A onda je Annabeth viknula: "A nisi i nita bolje nau io
ga ati!"
Polifem po e rikati. "Do i ovamo! Do i da te ubijem, Nitko!"
"Ne moe me ubiti ako sam Nitko, tele glupo", izazivala ga je. "Do i i na i me!"
Polifem se sjurio nizbrdo prema njezinu glasu.
E sad, to s tim imenom Nitko nikome ne bi imalo previe smisla, ali Annabeth mi je rekla da
je to ime Odisej upotrijebio kako bi prevario Polifema prije mnogo stotina godina, prije nego
to mu je probio oko velikim uarenom kolcem. Annabeth je zaklju ila da e Polifem i dandanas ljutito reagirati na to ime i imala je pravo. Toliko je gorio od elje da na e svog starog
neprijatelja da je potpuno zaboravio zatvoriti ulaz u pilju. tovie, nije ak ni zastao i
razmislio o tome da je Annabethin glas enski, dok je prvi Nitko bio mukarac. S druge pak
strane, htio se oeniti Groverom, tako da o ito nije bio ba previe bistar to se ti e tih mukoenskih pitanja.
Nadao sam se samo da Annabeth moe preivjeti i nastaviti mu odvra ati pozornost sve dok
ne na em Grovera i Clarisse.
Spustio sam se sa svog prijevoznog sredstva, potapao Mrduu po glavi i ispri ao joj se.
Pretraio sam glavnu prostoriju, ali nije bilo traga Grovcru ni Clarisse. Progurao sam se kroz
gomilu ovaca i koza do stranjeg dijela pilje.
Premda sam je sanjao, nije mi se bilo lako sna i u tom labirintu. Tr ao sam hodnicima
prepunim kostiju, pokraj prostorija s tepisima od ov je koe i ovcama od cementa u prirodnoj
veli ini, to sam prepoznao kao Meduzino djelo. Vidio sam zbirke majica s likom ovaca;
velike ba ve s lanolinskom kremom; i vunene kapute, arape i eire s ovnovim rogovima.
Napokon sam naao tkala ku sobu, u kojoj se Grover stisnuo u kutu i pokuavao karama
prerezati uad kojim je Clarisse bila vezana.
"Ne pomae", re e Clarisse. "Ovo ue je kao od eljeza!"
"Jo koju minutu!"
"Grovere", jauknula je ozloje eno. "Ve satima pokuava!"
A onda su me vidjeli.
"Percy?" re e Clarisse. "Trebao si stradati u eksploziji!"
"I meni je drago to vidim tebe. A sad se ne mi i dok"
"Perrrrcy!" zablejao je Grover i zgnje io me jar evskim zagrljajem. " uo si me! Doao si!"
"Jesam, stari", rekoh mu. "Naravno da jesam."
"Gdje je Annabeth?"
"Vani", rekoh. "Ali nemamo vremena za razgovor. Clarisse, ne mi i se."
Otklopio sam Brzac i prerezao njezinu uad. Uko eno je ustala, trljaju i zape e. Na trenutak
me mrko gledala, a onda je spustila pogled i promrmljala: "Hvala."
"Nema na emu", rekoh. "Je li s tobom u amcu bio jo tko?"
Clarisse me iznena eno pogleda. "Nije. Samo ja. Svi drugi na Birminghamu... pa, nisam znala
ni da ste se vi izvukli."
Spustio sam pogled, ne ele i vjerovati da mi je zadnja nada da bi Tyson jo mogao biti iv
upravo ugaena. "Dobro. Hajdemo onda. Moramo pomo i"
Spiljom je odjeknula eksplozija, nakon ega smo uli vrisak koji mi je dao do znanja da smo
moda ve zakasnili. Bio je to Annabethin vrisak straha.

91

GIGA

15. tko dobije Runo? Nitko


"Nitko mi nije pobjegao!" nasla ivao se Polifem.
Douljali smo se do ulaza u pilju i vidjeli Kiklopa kako se zlo udno ceri i dri zrak.
udovite je prodrmalo aku i bejzbolska kapa je pala na tlo. I vidjeli smo Annabeth kako visi
naglavce.
"Ha!" re e Kiklop. "Gadna nevidljiva cura! Ve sam odabrao sr anu za enu. To zna i da u i
tebe ispe i s mango chutneyjem!"
Annabeth se koprcala, ali izgledala je oamu eno. Imala je runu posjekotinu na elu. O i su
joj bile staklaste.
"Napast u ga", apnuh Clarisse. "Na brod je s druge strane otoka. Ti i Grover"
"Nema anse", rekli su istodobno. Clarisse se naoruala rijetkim kolekcionarskim primjerkom
koplja od ovnova roga iz Kiklopove pilje. Grover je naao ov ju bedrenu kost, kojom nije
bio ba najzadovoljniji, ali ju je drao kao batinu, spreman za napad.
"Zajedno emo ga srediti", zareza Clarisse.
"Aha", re e Grover. A onda je iznena eno trepnuo, kao da ne moe vjerovati da se u ne em
sloio s Clarisse.
"Dobro", rekoh. "Napad Makedonija."
Kimnuli su. Svi smo proli istu obuku u Kampu mjeanaca. Znali su o emu govorim.
Douljat e se svatko s jedne strane i napasti Kiklopa s bokova, dok mu ja privla im
pozornost sprijeda. To je vjerojatno zna ilo samo da emo umrijeti svi, a ne samo ja, ali bilo
mi je drago to e mi pomo i.
Podigao sam ma i viknuo: "Hej, runi!"
Div se okrenuo prema meni. "Jo jedan? Tko si ti?"
"Spusti moju prijateljicu. Ja sam te uvrijedio."
"Ti si Nitko?"
"Tako je, kanto smrdljivih mrklji!" To ba nije zvu alo dobro kao Annabethine uvrede, ali
samo mi je to palo na pamet. "Nitko sam i ponosim se time! A sad je spusti i do i ovamo!
elim ti opet izbiti oko!"
"RAAAAA zaurlao je.
Dobra vijest: ispustio je Annabeth. Loa vijest: u padu je glavom udarila o stijenu i ostala
leati nepomi no kao krpena lutka.
Druga loa vijest: Polifem je jurio prema meni, petsto smrdljivih kiklopskih kilograma kojima
u se morati suprotstaviti vrlo malenim ma em.
"Za Pana!" Grover se sjurio zdesna. Bacio je ov ju kost koja se bezopasno odbila od ela
udovita. Clarisse je jurnula slijeva i uprla koplje o zemlju ba u pravom trenutku da Kiklop
nagazi na njega. Zajaukao je od bola, a Clarisse se bacila u stranu kako je ne bi zgazio. Ali tad
je Kiklop samo i upao koplje kao da je veliki iverak i nastavio prema meni.
Napao sam Brzacem.
udovite je posegnulo za mnom. Otkotrljao sam se u stranu i ubo ga u bedro.
Nadao sam se da e se rasplinuti, ali to udovite bilo je previe veliko i mo no.
"Pokupi Annabeth!" viknuo sam Groveru.
Pojurio je naprijed, zgrabio njezinu kapu nevidljivosti i pokupio je dok smo Clarisse i ja
nastojali zadrati Polifemovu pozornost.
Moram priznati, Clarisse je hrabra. Neumorno je napadala Kiklopa. Udarao je po zemlji,
pokuavao je zgaziti, zgrabiti, ali bila je prebrza. A im bi ga ona napala, ja bih ubo udovite
u noni prst, gleanj ili ruku.
Ali nismo mogli vje no tako. Prije ili poslije bismo se umorili ili bi se udovitu posre ilo pa
bi nas zahvatio. Jedan udarac bio bi dovoljan da nas ubije.
92

GIGA
Kraji kom oka vidio sam kako Grover nosi Annabeth preko mosta od ueta. Meni to ba i ne
bi bio prvi izbor, s obzirom na ljudoderske ovce s druge strane, ali u tom trenutku je to
izgledalo bolje od ove strane ponora i to mi je dalo ideju.
"Povuci se!" rekao sam Clarisse.
Otkotrljala se i Kiklopova aka smrskala je stabla maslina pokraj nje.
Potr ali smo prema mostu, s Polifemom za petama. Bio je sav razrezan i epao je od silnih
uboda, ali time smo ga samo malo usporili i razbjesnili.
"Samljet u vas u hranu za ovce!" obe ao je. "Tisu u puta proklet Nitko!"
"Bre!" rekao sam Clarisse.
Sjurili smo se nizbrdo. Most nam je bio jedina ansa. Grover je upravo doao na drugu stranu
i sputao Annabeth na zemlju.
I mi smo morali prije i preko prije nego to nas div sustigne.
"Grovere!" viknuh mu. "Uzmi Annabethin no!"
Razroga io je o i kad je vidio Kiklopa iz nas, ali kimnuo je kao da je shvatio. Dok smo
Clarisse i ja miljeli mostom, Grover je po eo rezati uad.
Puf, pukla je prva nit.
Polifem se strmoglavio za nama i od njega se cijeli most estoko ljuljao.
Uad je sad ve bila napola prerezana. Clarisse i ja bacili smo se na vrsto tlo i sletjeli pokraj
Grovera. Naslijepo sam mahnuo ma em i prerezao preostalu uad.
Most je pao u ponor, a Kiklop je zaurlao... od oduevljenja jer je stajao pokraj nas.
"Nije uspio!" veselo je viknuo. "Nitko nije uspio!"
Clarisse i Grover su ga napali, ali odbacio ih je rukom kao muhe.
Gnjev u menije proklju ao. Nisam mogao vjerovati da sam doao ovako daleko, izgubio
Tysona, toliko propatio, samo da bi zakazao -da bi me zaustavilo veliko, glupo udovite u
svijetloplavom sve anom kiltu. Nitko ne e tako mlatiti moje prijatelje! Mislim... nitko, ne
Nitko. Ma znate to mislim!
Snaga mi je prostrujala tijelom. Podigao sam ma i napao, zaboravljaju i da sam beznadno
slabiji. Ubo sam Kiklopa u trbuh. Kad se presavio, opalio sam ga drkom ma a po nosu.
Rezao sam i utirao i udarao i idu e ega sam bio svjestan bila je injenica da Polifem lei
izvaljen na le ima, da oamuceno stenje, dok ja stojim nad njim i drim ma podignut nad
njegovim okom.
"Jaooooo", jaukao je Polifem.
"Percy!" propenta Grover. "Kako si"
"Molim te, nemooooj!" jaukao je Kiklop, otuno zure i u mene. Krvario mu je nos. Suza se
skupila u kraji ku njegova napola slijepog oka. "M-m-moje ov ice me trebaju. Samo sam htio
zatititi ov ice!"
Po eo je jecati.
Pobijedio sam. Jo sam samo morao ubosti - jedan brzi zamah.
"Ubij ga!" vikala je Clarisse. "to eka?"
Kiklop je zvu ao tako neutjeno, ba kao... kao Tyson.
"Kiklop je!" upozorio me Grover. "Ne vjeruj mu!"
Znao sam da ima pravo. Znao sam da bi mi to i Annabeth rekla.
Ali Polifem je jecao... i prvi put sam zapravo shvatio da je i on Posejdonov sin. Kao i Tyson.
Kao i ja. Kako bih ga mogao tek tako, hladnokrvno ubiti?
"Samo elimo Runo", rekao sam udovitu. "Ho e li nas pustiti da ga uzmemo?"
"Ne!" viknu Clarisse. "Ubij ga!"
udovite promrca. "Moje lijepo Runo. Najljepi predmet moje zbirke. Uzmi ga, okrutni
ljudski stvore. Uzmi ga i idi s mirom."
"Polako u se odmaknuti", rekao sam udovitu. "Jedan pogrean potez..."
Polifem kimne kao da je shvatio.
93

GIGA
Zakora io sam unatrag... a Polifem me, brzo kao kobra, odalamio tako da sam odletio do ruba
litice.
"Glupi smrtnice!" zaurlao je ustaju i na noge. "Uzeo bi moje Runo? Ha! Prije u te pojesti!"
Razjapio je golema usta i znao sam da su njegovi truli kutnjaci zadnje to u ikad vidjeti.
A onda je nad mojom glavom neto prozujalo, vuu, i za uo se bum.
Stijena veli ine koarkake lopte uletjela je Polifemu u grlo -krasna trica, a da nije ni
dodirnula obru . Kiklop se po eo guiti, pokuavaju i progutati neo ekivanu tabletu.
Zateturao je unatrag, ali nije imao kamo teturati. Peta mu se poskliznula, rub litice se smrvio,
a veliki Polifem mahao je rukama kao koko krilima, to mu nije pomoglo da poleti dok je
padao u provaliju.
Okrenuo sam se.
Na pola puta do ala, netaknut usred stada ubojitih ovaca, stajao je stari prijatelj.
"Zlo esti Polifem", re e Tyson. "Nisu svi Kiklopi tako dobri kao to izgledamo."

Tyson nam je ispri ao skra enu verziju: hipokamp Duga - koji nas je o ito pratio jo od Long
Islanda, ekaju i da se Tyson igra s njim - naiao je na Tysona dok je tonuo pod ostacima
Birminghama i izvukao ga na sigurno. On i Tyson otad su pretraivali More udovita u
potrazi za nama, sve dok Tyson nije nanjuio ovce i naao ovaj otok.
Poelio sam zagrliti velikog blesana, ali stajao je okruen ubojitim ovcama. "Tysone, hvala
bogovima! Annabeth je ozlije ena!"
"Zahvaljuje bogovima to je ozlije ena?" upita me zbunjeno.
"Ne!" kleknuo sam do Annabeth i nasmrt se zabrinuo onim to sam vidio. Rana na njezinu
elu bila je gora nego to sam mislio. Rub kose bio je slijepljen od krvi. Koa joj je bila
blijeda i vlana.
Grover i ja nervozno smo se pogledali. A tad mi je na pamet pala ideja. "Tysone, Runo.
Moe li mi ga donijeti?"
"Koje?" upita Tyson, gledaju i te stotine ovaca.
"Na stablu!" rekoh mu. "Ono zlatno!"
"O. Lijepo je. Da."
Tyson se odgegao onamo, paze i da ne nagazi koju ovcu. Da se tko od nas pokuao pribliiti
Runu, ive bi nas pojele, ali Tyson je o ito imao isti miris kao Polifem jer ga ovce nisu ni
pipnule. Samo su mu se dole maziti i privreno blejati, kao da o ekuju ov je poslastice iz
velike pletene koare. Tyson je posegnuo i skinuo Runo s kronje.
Li e na stablu odmah je pouljelo. Tyson se po eo probijati prema meni, ali viknuo sam mu:
"Nema vremena! Baci ga!"
Zlatna ovnova koa zajedrila je zrakom kao neki svjetlucavi upavi frizbi. Zastenjao sam kad
sam ga ulovio. Bilo je tee nego to sam o ekivao - tridesetak kilograma dragocjene zlatne
vune.
Rairio sam ga preko Annabeth, pokrivaju i sve osim njezina lica, i u sebi se pomolio svim
bogovima koji su mi pali na pamet, ak i onima koji mi nisu dragi.
Molim vas. Molim vas.
Boja joj se vratila u lice. Vje e su joj zatreperile i podigle se. Rana na elu po ela se zatvarati.
Vidjela je Grovera i slabanim glasom ga pitala: "Nisi... se oenio?"
Grover se nacerio. "Nisam. Moji prijatelji su me odgovorili od toga."
"Annabeth," rekoh, "lei i ne mi i se."
Ali unato naim prosvjedima, sjela je i primijetio sam da je porezotina na njezinu licu gotovo
potpuno zacijeljela. Izgledala je mnogo bolje. tovie, svjetlucala je od dobrog zdravlja, kao
da joj je netko dao injekciju sjajila.
U me uvremenu je Tyson ipak upao u probleme s ovcama. "Dolje!" rekao im je dok su se
94

GIGA
pokuavale popeti na njega u potrazi za hranom. Njih nekoliko njuilo je u naem smjeru.
"Ne, ov ice. Ovuda! Ovamo!"
Posluale su ga, ali bilo je jasno da su gladne i bilo im je sve jasnije da im Tyson nije donio
nikakve poslastice. Ne e se mo i vje no suzdravati uza sve to meso u blizini.
"Moramo po i", rekao sam. "Na brod je..." Osveta kraljice Anne bila je vrlo daleko odande.
Najkra i put bio bi preko provalije, a upravo smo unitili jedini most. Preostao je samo prolaz
kroza stado ovaca.
"Tysone," doviknuh mu, "moe li stado odvesti to je dalje mogu e?"
"Ovce ele hranu."
"Znam! ele se hraniti ljudima! Samo ih odvedi dalje od staze. Daj nam vremena da do emo
do ala. A onda nam se pridrui."
Tyson me je sumnji avo pogledao, ali onda je zazvidao. "Do ite, ov ice! Ljudi za jelo su
ovdje!"
Otr karao je na livadu, a ovce su se dale u potjeru za njim.
"Dri Runo oko sebe", rekoh Annabeth. "Za slu aj da jo nisi posve iscijeljena. Moe li stati
na noge?"
Pokuala je, ali je opet problijedjela u licu. "O. Nisam jo potpuno iscijeljena."
Clarisse se spustila do nje i opipala joj prsa, od ega je Annabeth naglo ostala bez daha.
"Slomljena rebra", re e Clarisse. "Zarastaju, ali slomljena su."
"Kako zna?" pitah je.
Clarisse me oine pogledom. "Jer sam ih slomila nekoliko, goljo! Morat u je ponijeti."
Prije nego to sam se stigao pobuniti, Clarisse je podigla Annabeth kao vre u brana i ponijela
je prema alu. Grover i ja poli smo za njom.
im smo doli do ruba vode, koncentrirao sam se na Osvetu kraljice Anne. Snagom volje sam
joj zapovjedio da digne sidro i do e k meni. Nekoliko nervoznih minuta poslije vidio sam
kako brod dolazi iza ruba otoka.
"Stiu!" viknu Tyson. Jurio je niza stazu kako bi nam se pridruio, ovce pedesetak metara iza
njega, frustrirano bleje i jer je njihov kiklopski prijatelj pobjegao a nije ih nahranio.
"Vjerojatno nas ne e slijediti u vodu", rekao sam ostalima. "Moramo samo doplivati do
broda."
"S Annabeth ovakvom?" pobuni se Clarisse.
"Moemo mi to", inzistirao sam. Opet sam po eo osje ati samopouzdanje. Opet sam bio na
doma em terenu - na moru. "Kada do emo do broda, izvu i emo se."
I zamalo smo uspjeli.
Ba smo gacali pokraj ulaza u klanac kad smo za uli stranu riku i vidjeli Polifema,
izgrebenog i natu enog, ali jo itekako ivog, u poderanom svijetloplavom svadbenom
odijelu, kako pljaska za nama s po jednom stijenom u svakoj ruci.

95

GIGA

16. Tonem brodom


"Pa kad e mu vie ponestati kamenja?" promrmljao sam.
"Plivajte!" re e Grover.
On i Clarisse bacili su se u vodu. Annabeth se drala Clarisse za vrat i pokuala plivati
jednom rukom, to joj je mokro Runo dodatno oteavalo.
Ali udovite nije gledalo Runo.
"Ti, mladi Kiklope!" zaurlao je Polifem. "Izdajico svoje vrste!"
Tyson se uko io.
"Ne sluaj ga", molio sam ga. "Do i."
Povukao sam Tysona za ruku, ali to je bilo kao da vu em planinu. Okrenuo se prema starijem
Kiklopu. "Nisam izdajica."
"Slui smrtnicima!" viknuo je Polifem. "Kradljivim ljudima!"
Polifem je bacio prvu stijenu. Tyson ju je akom odbio u stranu.
"Nisam izdajica", rekao je Tyson. "A ti i ja nismo iste vrste."
"Smrt ili pobjeda!" Polifem jurne u vodu, ali stopalo mu je i dalje bilo ranjeno. Odmah se
spotaknuo i pao na lice. To bi bilo smijeno da se odmah nije po eo dizati, pljuju i slanu vodu
i reu i.
"Percy!" vikne Clarisse. "Do i!"
Runo su donijeli ve gotovo do broda. Ako udovitu jo malo zadrim pozornost...
"Idi", re e mi Tyson. "Ja u zadrati Velikog Runog."
"Nemoj! Ubit e te." Ve sam jedanput izgubio Tysona. Nisam ga htio opet izgubiti. "Zajedno
emo se boriti s njim."
"Zajedno", sloio se Tyson.
Isukao sam ma .
Polifem se oprezno pribliavao, epaju i gore nego ikad. Ali ruka kojom je bacao bila je
potpuno zdrava. Hitnuo je drugu stijenu. Bacio sam se u stranu, ali svejedno bi me zgnje ila
da je Tyson nije smrskao akom.
Zapovjedio sam moru da se digne. estometarski val se uzdigao i ponio me na svome vrhu.
Na njemu sam dojahao do Kiklopa i utnuo ga u oko, preska i njegovu glavu kad ga je val
sruio na al.
"Unitit u te", propljuvao je Polifem. "Runokradico!"
"Ti si ukrao Runo!" viknuo sam. "Njime si namamljivao satire u smrt."
"Pa? Satiri su ukusni!"
"Runo se mora koristiti za iscjeljivanje! Pripada djeci bogova!"
"Ja sam dijete bogova!" Polifem je zamahnuo prema meni, ali zakora io sam u stranu. "O e
Posejdone, baci prokletstvo na ovog lopova!" Sad je jako mirkao, kao da jedva vidi i shvatio
sam da cilja ravnaju i se po mom glasu.
"Posejdon ne e baciti prokletstvo na mene", rekao sam, uzmi i unatrag, nakon ega je
Kiklop opet zagrabio samo zrak. "I ja sam njegov sin. A on nijednom djetetu ne daje
prednost."
Polifem je zarikao. I upao je stablo masline koje je raslo iz litice i razbio ga u komade na
mjestu na kojem sam stajalo trenutak prije. "Ljudi nisu isti! Gadni, pokvareni, laljivi!"
Grover je pomagao Annabeth da se popne na brod. Clarisse mi je mahnito mahala,
signaliziraju i mi da do em.
Tyson je polako zaobilazio Polifema, pokuavaju i mu pri i s le a.
"Ti mladi!" dozivao ga je stariji Kiklop. "Gdje si? Pomozi mi!"
Tyson je stao.
"Nisu te dobro odgojili!" zavijao je Polifem, tresu i svoju palicu od stabla masline. "Jadni
96

GIGA
brate, siro e! Pomozi mi!"
Nitko se nije pomaknuo. Muk, osim oceana i mog srca. A onda je Tyson istupio naprijed,
podiu i ruke u obrani. "Nemoj se tu i, kiklopski brate. Spusti"
Polifem se okrenuo prema zvuku njegova glasa.
"Tysone!" viknuo sam.
Stablo ga je udarilo tolikom silinom da bi mene pretvorilo u pizzu s Percyjem i dodatnim
maslinama. Tyson je odletio unatrag, oru i brazdu u zemlji. Polifem je jurnuo za njim, ali ja
sam viknuo: "Ne!" i zamahnuo Brzacem istegnuvi se to sam vie mogao. Nadao sam se
Polifema ubosti u stranji dio butine, ali uspio sam ga zahvatiti malo vie.
"Beeee!" zableja Polifem ba kao njegove ovce i zamahne prema meni stablom.
Bacio sam se na tlo, ali svejedno me po le ima zahvatilo desetak otrih odlomljenih grana.
Krvario sam i bio izudaran i iscrpljen. Zamorac u meni poelio je pobje i. Ali progutao sam
strah.
Polifem je opet zamahnuo stablom, ali ovaj put sam bio spreman. Zgrabio sam granu u
prolazu, ignoriraju i bol u rukama kad me podigla put neba i dopustio Kiklopu da me digne u
zrak. Na vrhu luka sam pustio granu i sletio to no divu na lice - do ekavi se objema nogama
na njegovo ve ote eno oko.
Polifem je zaje ao od bola. Tyson mu se bacio u noge i sruio ga. Do ekao sam se pokraj njih
- s ma em u ruci, nadohvat udovistova srca. Ali tad sam pogledao Tysona u o i i shvatio da
to ne mogu u initi. To jednostavno nije bilo u redu.
"Pusti ga", rekao sam Tysonu. "Bjei."
Tyson je za kraj jo jedanput snano gurnuo proklinju eg starijeg Kiklopa dalje od nas i
potr ali smo prema vodi.
"Zgnje it u vas!" vikao je Polifem, presavijen od bola. Oko je prekrio golemim akama.
Tyson i ja bacili smo se u valove.
"Gdje ste?" vritao je Polifem. Podigao je batinu od stabla i bacio je u vodu. Pljusnula je u
vodu nama zdesna.
Prizvao sam struju da nas ponese i po eli smo ubrzavati. Ve sam pomislio da bismo mogli
do i do broda, kad je Clarisse po ela vikati s palube: "To, Jacksone! Eto ti na, Kiklope!"
uti, dolo mi je da joj viknem.
"Raaa!" Polifem je podigao stijenu. Bacio ju je prema zvuku Clarisseina glasa, ali nije
doletjela do nje, nego zamalo da nije pogodila Tysona i mene
"Aha, aha!" izazivala ga je Clarisse. "Baca kao papak! Tako ti i treba kad si se htio oeniti
mnome, budalo!"
"Clarisse!" viknuo sam jer vie nisam mogao izdrati. "Za epi!"
Prekasno. Polifem je bacio jo jednu stijenu i ovaj put sam bespomo no gledao kako leti
preko moje glave i probija trup Osvete kraljice Anne.
Ne biste vjerovali koliko brzo brod moe potonuti. Osveta kraljice Anne zakripala je i
zastenjala i nagnula se kao da se sprema spustiti niz tobogan u parki u.
Opsovao sam i rekao moru da nas bre pogura, ali brodski jarboli su ve po eli tonuti.
"Zaroni!" rekao sam Tysonu. Dok nam je jo jedna stijena letjela nad glavom, zaronili smo
pod povrinu.
Moji prijatelji su brzo tonuli i pokuali plivati, neuspjeno, u zapjenjenom viru tonu eg broda.
Malo ljudi zna da brod kada tone stvara vir koji za sobom povla i sve u blizini. Clarisse je
snana pliva ica, ali ak ni ona nije napredovala. Grover je mahnito mlatarao kopitima.
Annabeth se drala za Runo, koje je na vodi svjetlucalo kao val svjee iskovanih nov a.
Plivao sam prema njima, shva aju i da moda ne u biti dovoljno jak da izvu em prijatelje iz
toga. Sto je jo gore, oko njih su kruile brodske daske; nikakva moja mo nad vodom ne e
im pomo i ako me greda opali u glavu.
Trebamo pomo , pomislio sam.
97

GIGA
Da. Tysonov glas, jasan i glasan u mojoj glavi.
Iznena eno sam ga pogledao. Nereide i drugi vodeni duhovi prije su mi se ve obra ali pod
vodom, ali nije mi palo na pamet... Tyson je Posejdonov sin. Moemo tako komunicirati.
Duga, re e Tyson.
Kimnuo sam, a onda zamirio i koncentrirao se, dodaju i svoj glas Tysonovu: DUGO!
Trebamo te!
Istog trena u tami pod nama zatreperili su neki oblici - tri konja ribljih repova koji su prema
nama galopirali bre od dupina. Duga i njegovi prijatelji pogledali su u naem smjeru i inilo
se da nam itaju misli. Otisnuli su se me u ostatke broda i trenutak poslije jurnuli prema
povrini u oblaku mjehuri a - Grover, Annabeth i Clarisse drali su se za vratove hipokampa.
Duga, najve i, nosio je Clarisse. Dojurio je do nas i dopustio Tysonu da ga primi za grivu.
Njegov prijatelj koji je nosio Annabeth to je isto u inio za mene.
Probili smo se na povrinu i brzo se po eli udaljavati od Polifemova otoka. Iza sebe smo uli
kako Kiklop trijumfalno urla: "Uspio sam! Nitko se napokon nije izvukao!"
Nadao sam se da nikada ne e doznati da grijei.
Tako smo klizili morem, dok se otok iza nas najprije smanjio u to ku, a onda nestao.
"Uspjeli smo", iscrpljeno je promrmljala Annabeth. "Mi..."
Spustila se na hipokampov vrat i istog trena zaspala.
Nisam znao koliko daleko nas hipokampi mogu odnijeti. Nisam znao ni kamo idemo. Samo
sam pridravao Annabeth da ne padne, pokrio je Zlatnim runom koje smo dobili nakon toliko
muka i u sebi se zahvalno pomolio.
Sto me podsjetilo... jo sam dugovao bogovima.
"Genijalka si", tiho sam rekao Annabeth.
Tad sam naslonio glavu na Runo i zaspao prije nego to sam ita vie stigao pomisliti.

98

GIGA

17. Do ekuje nas iznena enje na Miami Beachu


"Percy, probudi se."
Slana voda zapljusnula mi je lice. Annabeth me tresla za rame.
U daljini je sunce zalazilo za gradske nebodere. Vidio sam autocestu usporedno s plaom,
obrubljenu palmama, trgovine bljetave od crveno-plavog neona, luku punu jedrilica i
kruzera.
"Miami, ini mi se", re e Annabeth. "Ali hipokampi se udno ponaaju."
I zaista, nai ribasti prijatelji su usporili, hrzali i plivali u krug, njue i vodu. Nije se inilo da
su ba presretni. Jedan od njih je kihnuo. Znao sam to misle.
"Dalje nas ne e odvesti", rekoh. "Previe ljudi. Previe one i enja. Morat emo sami
doplivati do obale."
Nitko od nas nije bio oduevljen tom idejom, ali zahvalili smo Dugi i njegovim prijateljima
to su nas donijeli. Tyson je malo zaplakao. Otkop ao je priru ne bisage koje je na inio za
svoj alat i jo neke stvari koje je uspio spasiti s Birminghama. Zagrlio je Dugu oko vrata, dao
mu nagnje eni mango koji je uzeo s otoka i oprostio se s njim.
Nakon to su bijele grive hipokampa nestale pod morem, zaplivali smo prema obali. Valovi su
nas pogurali naprijed i ubrzo smo se opet nali u svijetu smrtnika. Tumarali smo pokraj
kruzera, proguravajuci se kroz gomilu ljudi koji su doli na praznike. Nosa i su jurcali
uokolo, guraju i kolica s prtljagom. Taksisti su se sva ali na panjolskom i pokuavali se
ubaciti u red kako bi to prije doli do muterija. Ako nas je tko i primijetio - petero do koe
promo enih klinaca koji izgledaju kao da su se upravo borili s udovitem - nije nam to dao
do znanja.
Sad kad smo se vratili me u smrtnike, Tysonovo jedno oko zamutila je Magla. Grover je
stavio kapu i navukao tenisice. ak se i Runo od ov je koe preobrazilo u crveno-zlatnu
srednjokolsku konatu jaknu na ijem je depu arkim slovima pisalo Omega.
Annabeth je otila do najblieg kioska i pogledala datum na Miami Heraldu. Opsovala je.
"Osamnaesti lipnja! Deset dana smo izbivali iz kampa!"
"To nije mogu e!" re e Clarisse.
Ali znao sam da jest. Vrijeme ide druk ijim tijekom u udovinim klimama.
"Talijino stablo sigurno je ve cijelo sasueno", zajau e Grover. "Moramo Runo onamo
odnijeti ve eras."
Clarisse se sruila na plo nik. "Ma kako emo to?" Glas joj je podrhtavao. "Stotinama
kilometara smo odande. Nemamo novca. Nemamo prijevoz. Sve je ba kao to je Proro ite
reklo. Ti si kriv, Jacksone! Da se nisi umijeao"
"Percy je kriv?" prasnula je Annabeth. "Clarisse, kako to moe re i? Najve a si"
Clarisse je zabila lice u dlanove. Annabeth udari nogom o tlo od silne frustracije.
Naime, u emu je stvar: gotovo sam zaboravio da je ta potraga trebala biti Clarisseina. Na
jedan straan trenutak sve sam to vidio iz njezine perspektive. Kako bih se ja osje ao da su mi
se neki drugi junaci umijeali i da sam zbog njih ja ispao lo?
Prisjetio sam se onoga to sam uo u kotlovnici Birminghama - kako se Ares izderavao na
Clarisse, upozoravao je da ne smije zakazati. Aresa nimalo nije briga za kamp, ali ako ga
Clarisse osramoti...
"Clarisse," rekao sam, "to ti je to no Proro ite reklo?"
Podigla je pogled. Mislio sam da e me otpiliti, ali umjesto toga je duboko uzdahnula i
izrecitirala proro anstvo:

99

GIGA

S ratnicima od kosti e ploviti


Na i e to trai, za sebe to posvojiti
Al zato ena u kamenu, o ajna e dvojiti
Sama odletjeti i bez prijatelja nita ne osvojiti.
"Ajoj", progun a Grover.
"Ne", rekoh. "Ne... ekaj malo. Znam."
Prekopao sam depove trae i novac i naao samo zlatnu drahmu. "Ima li tko to novca?"
Annabeth i Grover smrknuto su odmahnuli glavom. Clarisse je iz depa izvukla mokri
konfederacijski dolar i uzdahnula.
"Novac?!" upita Tyson oklijevaju i. "Misli... zeleni papir?"
Pogledao sam ga. "Aha."
"Kao ono iz platnenih vre a?"
"Da, ali vre e smo davno izg-g-g"
Zamucao sam i uutio dok je Tyson pr kao po bisagama i iz njih izvukao vakuumirani paket
pun nov anica koji je Hermes uklju io u nae zalihe.
"Tysone!" rekao sam. "Kako si"
"Mislio sam da je to hrana za Dugu", rekao je. "Naao sam to kako pluta u moru, ali unutra je
samo papir. ao mi je."
Dao mi je novac. Petaci i ceneri, najmanje tristo dolara.
Dotr ao sam do rubnika i zgrabio taksi iz kojeg je upravo izala obitelj na putu za kruzer.
"Clarisse", viknuo sam. "Do i. Ide na aerodrom. Annabeth, daj joj Runo."
Teko je bilo re i koja je bila iznena enija kad sam konu jaknu s Runom uzeo od Annabeth,
ugurao novac u dep jakne i stavio je Clarisse u ruke.
Clarisse je rekla: "Dao bi mi"
"To je tvoja potraga", rekao sam joj. "Imamo dovoljno novca samo za jednu kartu. Uostalom,
ne mogu putovati zrakom. Zeus bi me raznio na milijun komadi a. To je proro anstvo
zna ilo: bez prijatelja ne e uspjeti, zna i da treba nau pomo , ali mora sama odletjeti ku i.
Mora uvati Runo i odnijeti ga onamo."
Vidio sam kako joj mozak radi - u po etku sumnji avo, pitaju i se kakvu sam podvalu
smislio, a onda ipak zaklju uju i da to zaista mislim.
Usko ila je u taksi. "Moete ra unati na mene. Ne u zakazati."
"Nezakazivanje ne bi bilo loe."
Taksi je odjurio u dimu iz auspuha. Runo je krenulo.
"Percy," rekla je Annabeth, "to je bilo"
"Velikoduno?" ponudio je Grover.
"Suludo", ispravila ga je Annabeth. "ivot svih u kampu uloio si na to da e Clarisse sigurno
sti i s Runom do ve eras?"
"To je njezina potraga", rekao sam. "Zasluila je priliku."
"Percy je dobar", rekao je Tyson.
"Percy je previe dobar", progun a Annabeth, ali nisam mogao ne primijetiti da je ipak malo,
moda bar malo impresionirana. U svakom slu aju, iznenadio sam je. A to nije lako.
"Do ite", rekao sam svojim prijateljima. "Na imo neki drugi prijevoz ku i."
Tad sam se okrenuo i vidio da mi je u grlo uperen ma .
"Zdravo, ro o", re e Luke. "Dobro doao natrag u Ameriku."
Sa svake strane pojavio se po jedan njegov ovjek-medvjed. Jedan je zgrabio Annabeth i
Grovera za ovratnik majice. Drugi je pokuao zgrabiti Tysona, ali ga je Tyson odbacio na
gomilu prtljage i zarikao na Lukea.
"Percy," smireno je rekao Luke, "reci svom divu da se povu e, ina e e Orej razbiti glave
100

GIGA
tvojih prijatelja jednu o drugu."
Orej se nacerio i podigao Annabeth i Grovera, koji su mahali nogama i vritali.
"to eli, Luke?" zareao sam.
Nasmijeio se, od ega mu se naborao oiljak na licu.
Gestikulirao je prema kraju mola i primijetio sam ono to je trebalo biti o ito. Najve i brod u
luci bio je Princeza Andromeda.
"Ali, Percy," rekao je Luke, "svakako vam elim ponuditi svoje gostoprimstvo."
*

Medvjedoliki blizanci su nas pogurali prema Princezi Andromedi. Bacili su nas na prednju
palubu, pred bazen sa svjetlucavim fontanama koje su rasprivale vodu uvis. Dvanaest
Lukeovih probranih razbija a - ljudi-zmija, Lestrigonaca, polubogova u bojnom oklopu okupilo se kako bi vidjeli kako nam on prua "gostoprimstvo".
"Dakle, Runo", re e Luke. "Gdje je?"
Pretraio nas je, pipaju i vrhom ma a moju majicu, bodu i Groverove traperice.
"Hej!" viknu Grover. "To je pravo jar je krzno ispod toga!"
"Oprosti, prijatelju stari", nasmijei se Luke. "Samo mi daj Runo i pustit u te da se vrati u tu
svoju malenu, hm, prirodnu potragu."
"Bee-he-he!" pobuni se Grover. "Ti si mi neki stari prijatelj!"
"Moda me niste uli." Lukeov glas bio je opasno smiren. "Gdje--je-Runo?"
"Nije ovdje", rekoh. Vjerojatno mu nisam nita trebao re i, ali bilo mi je veliko zadovoljstvo
baciti mu tako istinu u lice. "Poslali smo ga da stigne prije nas. Zabrljao si."
Luke stisne o i. "Lae. Nisi mogao..." Lice mu je pocrvenjelo kad mu je na pamet pala
grozna pomisao. "Clarisse?"
Kimnuo sam.
"Povjerio si... dao si..."
"Aha."
"Agrije!"
Medvjedoliki ovjek se trgnuo. "D-da?"
"Idi dolje i pripremi mog ata. Dovedi ga na palubu. Moram odletjeti na aerodrom, brzo!"
"Ali, gazda"
"Hajde!" vrisne Luke. "Ina e u tobom nahraniti drakona!"
Medvjedoliki ovjek progutao je knedlu i odgegao se niza stube. Luke je kora ao pred
bazenom, psovao na starom gr kom, stiskao ma tako vrsto da su mu zglobovi na prstima
pobijeljeli.
Ostatku Lukeove posade kao da je bilo nelagodno. Moda nikad prije svog efa nisu vidjeli
tako uznemirenog.
Po eo sam razmiljati... Ako uspijem iskoristiti Lukeov gnjev, navesti ga da govori kako bi
svi uli koliko su suludi njegovi planovi...
Pogledao sam bazen, fontane koje su u zrak izbacivale finu vodenu prainu, stvaraju i dugu u
sutonu. I iznenada mi je sinula ideja.
"Cijelo vrijeme si se poigravao nama", rekao sam. "Htio si da ti donesemo Runo i pritedimo
ti muke da sam ode po njega."
Luke se namrgodi. "Ma naravno, idiote! A ti si sve pokvario!"
"Izdajico!" iskopao sam zadnju drahmu iz depa i bacio je na Lukea. Kao to sam o ekivao,
lako joj se izmaknuo. Nov je uletio u izmaglicu vode duginih boja.
Nadao sam se da e biti prihva ena i moja ne ujna molitva. Iz sveg srca sam pomislio: O,
boice, prihvati moj dar.
"Sve si nas prevario!" vikao sam na Lukea. " ak i DIONIZA u KAMPU MJEANACA!"
101

GIGA
Iza Lukea je fontana po ela treperiti, ali htio sam da svi gledaju mene, pa sam otklopio Brzac.
Luke se samo prezirno nacerio. "Sad nije vrijeme za juna enje, Percy. Baci taj svoj bezvezni
ma , ina e u im morati naloiti da te ubiju neto ranije."
"Tko je otrovao Talijino stablo, Luke?"
"Ja, naravno", zareao je. "To sam ti ve rekao. Upotrijebio sam otrov pitona iz dubina
Tartara."
"Hiron nije imao nita s tim?"
"Ha! Zna da on to nikad ne bi u inio. Ta stara budala nije dovoljno hrabra."
"Ti to zove hrabro u? Izdaju prijatelja? Ugroavanje cijelog kampa?"
Luke podigne svoj ma . "Ne shva a ti ni pola pri e. Prepustio bih ti Runo... nakon to ja
inim ono za to mi treba."
Zbog toga sam na trenutak oklijevao. Zato bi mi dao Runo? Sigurno je lagao. Ali nisam si
mogao dopustiti gubitak njegove pozornosti.
"Htio si iscijeliti Krona", rekao sam.
"Da! Magija Runa udeseterostru ila bi brzinu njegova oporavka. Ali nisi nas zaustavio, Percy.
Samo si nas malo usporio."
"I tako si otrovao stablo, izdao Taliju, prevario nas - sve to kako bi Kronu pomogao da uniti
bogove."
Luke je zargutao zubima. "Zna sve to! Zato me toliko ispituje?"
"Zato to elim da to uju svi u publici."
"Kojoj publici?"
A onda su mu se o i suzile. Osvrnuo se, a to su u inili i njegovi nasilnici. Oteo im se
iznena eni uzdah i zakora ili su unatrag.
Iznad bazena, trepere i u vodenoj izmaglici, vidjeli su Iris-verziju Dioniza, Tantala i cijelog
kampa okupljenih u paviljonu. Sjedili su u okiranoj tiini i gledali nas.
"Dakle," re e Dioniz suho, "ovo je zbilja neplanirana zabava uz ve eru."
"Gospodine D, uli ste ga", rekoh. "Svi ste uli Lukea. Hiron nije kriv za trovanje stabla."
Gospodin D je uzdahnuo. " ini se da nije."
"Iris-poruka bi mogla biti trik", predloi mu Tantal, ali ve i dio panje usmjerio je na
cheeseburger koji je objema rukama pokuavao stjerati u kut.
"Bojim se da nije", re e gospodin D, s ga enjem gledaju i Tantala. " ini se da u Hironu
morati vratiti status upravitelja za aktivnosti. Pomalo mi nedostaje kartanje sa starim konjem."
Tantal je zgrabio cheeseburger. Nije mu isko io iz ruke. Podigao ga je s tanjura i
zaprepateno zurio u njega, kao da je najve i dijamant na svijetu. "Jesam ga!" graknuo je.
"Vie nam nisu potrebne tvoje usluge, Tantale", objavi gospodin D.
Tantal ga je okirano pogledao. "Molim? Ali"
"Moe se vratiti u Podzemlje. Otputen si."
"Ne! Ali - Neeeeeeeeee!"
Dok se rasplinjavao u izmaglicu, prstima je stisnuo cheeseburger u nastojanju da ga primakne
ustima. Ali bilo je prekasno. Nestao je, a cheeseburger je pao natrag na tanjur. Kamperi su
prasnuli u oduevljenu graju.
Luke je gnjevno zaurlikao. Zamahnuo je ma em kroz fontanu i poruka je nestala, ali teta je
ve bila u injena.
Osje ao sam se prili no zadovoljan samim sobom, sve dok me Luke nije pogledao kao da me
eli ubiti o ima.
"Kron je imao pravo, Percy. Nepouzdano si oruje. Moramo te zamijeniti."
Nisam ba bio siguran to eli re i, ali nisam imao vremena razmiljati o tome. Jedan njegov
ovjek puhnuo je u limenu pitaljku i otvorila su se vrata na palubi. Kroz njih je izletjelo jo
dvanaest ratnika, tvore i nakostrijeeni krug mjedenih kopljanih vrhova oko nas.
Luke mi se nasmijeio. "Ne e iv oti i s ovog broda."
102

GIGA

18. Ulije

partijanerski poniji

"Ti i ja", izazvao sam Lukea. " ega se boji?"


Luke je napu io gornju usnu. Vojnici koji su nas se spremali ubiti su zastali, o ekuju i
njegovu zapovijed.
Prije nego to je ita stigao re i, Agrij, ovjek-medvjed, istr ao je na palubu vode i lete eg
konja. Bio je to prvi posve crni pegaz kojeg sam ikad vidio, s krilima poput onih divovskog
gavrana. Pegaka kobila propinjala se i hrzala. Razumio sam njezine misli. astila je Agrija i
Lukea tako runim imenima da bi joj Hiron zbog toga isprao usta voskom za poliranje sedla.
"Gospodine!" vikne Agrij, izbjegavaju i pegazovo kopito. "Va at je spreman!"
Luke nije skretao pogled s mene.
"Rekao sam ti prologa ljeta, Percy", Luke e. "Ne moe me isprovocirati na borbu."
"I stalno je izbjegava", primijetih. "Boji se da e tvoji vojnici vidjeti kako dobiva batine?"
Luke je pogledao svoje ljude i shvatio da sam ga ulovio u klopku. Kad bi se sad povukao,
ispalo bi da je slabi . Ako se bude borio sa mnom, izgubit e dragocjeno vrijeme u potjeri za
Clarisse. Sto se mene ti e, nadao sam se samo da u mu panju odvratiti dovoljno dugo da bih
prijateljima omogu io bijeg. Ako itko moe smisliti plan bijega odande, onda je to svakako
Annabeth. Ali loe je bilo to to sam znao koliko je Luke dobar ma evalac.
"Brzo u te ubiti", odlu io je i podigao svoje oruje. Onaj koji grize s le a bio je trideset
centimetara dui od mog ma a. Otrica mu je svjetlucala zlo udnom, sivo-zlatnom svjetlo u
na mjestu na kojem se smrtni ki elik spojio s boanskom broncom. Gotovo sam mogao
osjetiti kako se ma bori sam sa sobom, poput dvije suprotstavljene magnetne sile. Nisam
znao kako je ta otrica iskovana, ali naslu ivao sam neku tragediju. Netko je umro u tom
procesu. Luke je zazvidao jednom svom ovjeku, koji mu je dobacio kruni kono-bron ani
tit.
Opako mi se nacerio.
"Luke," rekla je Annabeth, "daj mu bar tit."
"alim, Annabeth", rekao je. "Na ovaj tulum sam donosi svoju opremu."
tit je bio problem. Dvoru nim dranjem ma a dobivate na snazi, ali jednoru nim dranjem
ma a i titom imate bolju zatitu i ve u raznovrsnost. Imate vie poteza, vie opcija, vie
na ina ubijanja. Pomislio sam na Hirona, koji mije rekao da bez obzira na sve ostanem u
kampu i u im se boriti. Sad u platiti to to ga nisam posluao.
Luke je napao i zamalo me ubio u prvom pokuaju. Ma mu je proao ispod moje ruke,
poderavi mi majicu i okrznuvi mi rebra.
Odsko io sam unatrag i poao u protunapad Brzacem, ali Luke je titom odbio moju otricu.
"Jao, Percy", prekori me Luke. "Malo si ispao iz tosa."
Opet me napao, ovaj put zamahnuvi prema glavi. Obranio sam se i pokuao uzvratiti
ubodom. Lako je zakora io u stranu.
Rana na rebrima me pekla. Srce mi je ubrzano tuklo. Kad je Luke opet napao, sko io sam
unatrag u bazen i osjetio nalet snage. Okrenuo sam se u vodi, stvorivi neku vrstu podvodnog
tuljca koji me iz dubljeg kraja bazena izbacio ravno Lukeu u lice.
Snaga mlaza ga je sruila, zakaljanog i zaslijepljenog. Ali prije nego to sam stigao napasti,
otkotrljao se u stranu i opet se naao na nogama.
Napao sam i odrezao mu rub tita, ali to ga nije ak ni usporilo. Spustio se u
anj i ma
ispruio prema mojim nogama. Bedro mi je iznenada planulo bolom, tako snanim da sam se
sruio. Traperice su mi bile razrezane iznad koljena. Bio sam ozlije en. Nisam znao koliko
teko. Luke je zamahnuo prema dolje, ali sam se otkotrljao iza lealjke. Pokuao sam ustati,
ali noga nije mogla izdrati moju teinu.
"Perrrrcy!" zablejao je Grover.
103

GIGA
Opet sam se otkotrljao dok je Lukeov ma sjekao lealjku napola, metalne cijevi i sve.
Otpuzao sam do bazena, trude i se svim silama ostati pri svijesti. Nikad ne bih stigao do
njega. I Luke je to znao. Polako se pribliavao, smjekaju i se. Otrica njegova ma a bila je
crvena.
"elim da neto vidi prije nego to umre, Percy." Pogledao je ovjeka-medvjeda Oreja koji
je jo drao Annabeth i Grovera za vrat. "Sad moe pojesti svoju ve eru, Oreje. U slast!"
"He-he! He-he!" ovjek-medvjed podigao je moje prijatelje i pokazao zube.
A tad je Had odnio alu. Vuu!
Strijela s crvenim perima proklijala je iz Orejevih usta. Iznena ena izraza na dlakavu licu
stropotao se na palubu.
"Brate!" zajau e Agrij. Popustio je stisak na konjskim uzdama dovoljno dugo da bi ga crni at
opalio u glavu i slobodan odletio preko zaljeva Miamija.
Na trenutak su Lukeovi straari bili previe zate eni da bi u inili ita drugo osim gledali kako
se tijela medvje ih blizanaca rasplinjuju.
A onda smo za uli divlje ratne pokli e i gromoglasni zvuk topota kopita na metalu. Dvanaest
kentaura nasrnulo je iz glavnog izlaza na palubu.
"Poniji!" oduevljeno je viknuo Tyson.
Moj mozak teko je procesuirao sve to sam vidio. Hiron je bio me u njima, ali njegovi
ro aci mu gotovo nimalo nisu sli ili. Bilo je kentaura s tijelima crnih arapskih pastuha, s
krznom zlatnih palom ina, s naran astim i bijelim to kama, kao na konjima iz lunaparka. Neki
su imali majice arkih boja s fluorescentnim natpisom PARTIJANERSKI PONIJI:
JUNOFLORIDSKA PODRUNICA. Neki su bili naoruani lukom i strijelom, neki palicom
za bejzbol, neki pukama za paintball. Jedan je lice obojio ratnim bojama Koman a i mahao
velikom naran astom akom od spuve iji je kaiprst pokazivao Broj 1. Drugi je bio goloprs
i posve obojen u zeleno. Tre i je imao nao ale s izbuljenim o ima koje su skakutale uokolo na
mekanim oprugama i jednu od onih bejzbolskih kapa koje sa svake strane imaju dra za
limenku i slamku.
Prasnuli su na palubu tako estoko i areno da je na trenutak ak i Luke ostao zate en. Nije
bilo potpuno jasno jesu li doli slaviti ili napasti.
Oboje, ini se. Kad je Luke podigao ma kako bi okupio svoju trupu, kentaur je ispalio
posebno izra enu strijelu na vrhu koje je bila kona boksa ka rukavica. Opalila je Lukea u
lice i odbacila ga u bazen.
Njegovi ratnici su se razbjeali. Potpuno ih shva am. Ve je dovoljno strano kad se suo ite s
kopitima propetog pastuha, a kad je jo k tome rije o razularenom kentauru s kapom na
slamku, naoruanom lukom i strijelom, i najhrabriji ratnik bi se povukao.
"Do ite po porciju!" vikao je jedan partijanerski poni.
Zapucali su iz puaka za paintball. Val plavo-ute boje zasuo je Lukeove ratnike,
zasljepljuju i i boje i ih od glave do pete. Pokuavali su pobje i, ali su se samo sklizali i
padali.
Hiron je galopirao prema Annabeth i Groveru, elegantno ih pokupio s palube i posadio sebi na
le a.
Pokuao sam ustati, ali moja ranjena noga kao da je jo gorjela.
Luke se izvla io iz bazena.
"Napadnite, budale!" zapovjedio je svojim vojnicima. Negdje u potpalublju zaje ao je glasni
alarm.
Znao sam da bi nas svakog trena moglo preplaviti Lukeovo poja anje. Njegove ratnike ve je
polako prolazilo po etno iznena enje i krenuli su prema kentaurima naoruani isukanim
ma evima i kopljima.
Tyson je odalamio petoricu-estoricu i bacio ih preko ograde u zaljev Miamija. Ali uza stube
je dolazilo jo ratnika. "Povucimo se, bra o!" viknu Hiron.
104

GIGA
"Ne e se izvu i, konjau!" vikne Luke. Podigao je ma , ali je opet dobio u lice strijelom s
boksa kom rukavicom, nakon ega je uz tresak sjeo na lealjku.
Palomino kentaur podigao me na svoja leda. "Stari, pozovi svog velikog prijatelja."
"Tysone!" viknuo sam. "Do i!"
Tyson je ispustio dvojicu ratnika koje se spremao vezati u vor i potr ao za nama. Sko io je
kentauru na le a.
"Stari!" zastenja kentaur, zamalo se sruivi pod Tysonovom teinom. "Zna i li tebi to fraza
niskokalori na dijeta?"
Lukeovi ratnici posloili su se u falangu. Ali kad su bili spremni za napad, kentauri su ve
odgalopirali do ruba palube i neustraivo presko ili ogradu kao da su u utrci sa zaprekama, a
ne deset katova iznad tla. Bio sam siguran da emo poginuti. Strmoglavo smo padali prema
molu, ali kentauri su se na beton do ekali gotovo bez trzaja i nastavili galopirati, vi i i
izazivaju i one na Princezi Andromedi dok smo jurili u sredite Miamija.

Nemam pojma to su Miamljani mislili dok smo galopirali pokraj njih.


Ulice i zgrade vidjeli smo kao kroz izmaglicu kako su kentauri sve vie ubrzavali. Osje ao
sam se kao da se prostor zgunjava - kao da nas svaki korak kentaura nosi kilometre i
kilometre. Za tren oka je grad ostao daleko iza nas. Jurili smo mo varnim poljima visoke
trave, pokraj jezeraca i krljavih stabala.
Na kraju smo se zaustavili u kampu prikolica na rubu jezera. Sve prikolice bile su na injene
za konjsku vu u, s dodatkom televizora, mini-hladnjacima i mreama za komarce. Stigli smo
u kamp kentaura.
"Stari!" re e jedan partijanerski poni dok je skidao svoju opremu. "Jeste li vidjeli onog
medvje eg lika? Ono, frajer je sloio facu, tipa: Hej, imam strijelu u ustima!"
Kentaur s izbuljenim nao alama se nasmije. "To je bila ludnica! To no u vu-gla!"
Ta dva kentaura tad su se punom brzinom zaletjela jedan u drugog i sudarila se glavama,
nakon ega je svaki otiao svojim putem blesavo se cere i.
Hiron je uzdahnuo. Spustio je Annabeth i Grovera na deku za piknike pokraj mene. "Zbilja bi
mi bilo drago da se moji ro aci ne sudaraju glavama. Nije ba da imaju vika modanih
stanica."
"Hirone", rekao sam, jo u oku zbog injenice da je on ovdje. "Spasio si nas."
Napola se osmjehnuo. "E pa sad, nisam mogao pustiti da pogine, osobito nakon to si sprao
ljagu s mog imena."
"Ali kako si znao gdje smo?" upitala je Annabeth.
"Planskim razmiljanjem, dragi moj. Zaklju io sam da morate iza i na obalu Miamija ako se
ivi izvu ete iz Mora udovita. Gotovo sve udno na povrinu ispliva blizu Miamija."
"Je li, ba ti hvala", re e Grover.
"Ne, ne", re e Hiron. "Nisam mislio... Ma nema veze. Stvarno mi je drago to te vidim, mladi
moj satiru. elim re i, uspio sam prislukivati Percyjevu Iris-poruku i doznao odakle stie
signal. Iris i ja smo ve stolje ima prijatelji. Zamolio sam je da mi dojavi za svaku vanu
komunikaciju na ovom podru ju. Poslije toga nisam trebao dugo ro ake nagovarati da vam
odjaemo u pomo . Kao to vidite, mi kentauri moemo vrlo brzo putovati kad to elimo. Za
nas udaljenosti nisu iste kao za ljude."
Pogledao sam prema logorskoj vatri, gdje su partijanerski poniji podu avali Tysona kako se
radi s pukom za paintball. Nadao sam se da znaju u to se uputaju.
"I to sad?" pitao sam Hirona. "Pustit emo Lukea da otplovi? Na tom brodu je Kron. Ili bar
neki njegovi dijelovi."
Hiron klekne, paljivo savijaju i prednje noge pod sobom. Otvorio je medicinsku torbicu na
svom remenu i pozabavio se mojim ranama. "Bojim se, Percy, da je dananji dan zavrio
105

GIGA
nekako nerijeeno. Nije nas bilo dovoljno da bismo zauzeli taj brod. Luke nije bio dovoljno
organiziran da bi poao za nama. Nitko nije pobijedio."
"Ali mi imamo Runo!" re e Annabeth. "Clarisse je sad s njim na putu u kamp."
Hiron je kimnuo, iako se inilo da mu je jo nelagodno. "Svi ste vi pravi junaci. I im
skrpamo Percyja, morate se vratiti na Brdo mjeanaca. Kentauri e vas ponijeti."
"I vi idete?" pitao sam.
"O, da, Percy. Laknut e mi kad se vratim ku i. Moja bra a ovdje jednostavno ne cijene
glazbu Deana Martina. Uostalom, moram razgovarati s gospodinom D-om. Treba isplanirati
ostatak ljeta. I treba mnogo trenirati. I elim vidjeti... zanima me Runo."
Nisam znao to to no eli re i, ali tad sam se zabrinuo zbog ne eg to je Luke rekao:
Prepustio bih ti Runo... nakon to ja u inim ono za to mi treba.
Je li samo lagao? Ve sam nau io da Kron uvijek ima planove unutar planova. Gospodara
Titana nisu uzalud zvali jo i Pokvareni. Znao je ljude navesti da u ine ono to on eli, a da
oni ne bi ni shvatili njegove prave namjere.
Tyson je pokraj logorske vatre zapucao iz puke za paintball. Plavi projektil razlio se po
jednom kentauru i odbacio ga u jezero. Kentaur je izaao cere i se, prekriven blatom i plavom
bojom, te pokazao Tysonu oba palca gore.
"Annabeth," re e Hiron, "moda ne bi bilo loe da Grover i ti odete nadzirati Tysona i moje
ro ake prije nego to me usobno nau e jo neke loe navike."
Annabeth ga pogleda u o i. Tim pogledom su o ito neto razmijenili.
"Dobro, Hirone", re e Annabeth. "Do i, jar u."
"Ali ne volim paintball."
"Aha, voli." Podigla je Grovera na kopita i povela ga prema vatri.
Hiron mi je previo nogu do kraja. "Percy, razgovarao sam s Annabeth na putu ovamo. O
proro anstvu."
O-o, pomislio sam.
"Nije ona kriva", rekoh mu. "Natjerao sam je da mi kae."
Na trenutak me iritirano pogledao. Bio sam siguran da u dobiti jezikovu juhu, ali tad me
pogledao samo umorno. "Pa vjerojatno ne bih vje no mogao uvati tu tajnu."
"Dakle, ja jesam taj iz proro anstva?"
Hiron je zavoje ugurao natrag u torbicu. "To bih volio znati. Jo nema esnaest godina. Zasad
te moramo obu avati najbolje to moemo i budu nost prepustiti Su enicama."
Su enice. Dugo nisam pomislio na te stare dame, ali neto mi je sinulo im ih je Hiron
spomenuo.
"To je to zna ilo", rekao sam.
Hiron se namrtio. "To je to zna ilo?"
"Prologa ljeta. Znamenje Su enica, kad sam vidio kako reu ne iju nit. Mislio sam da to
zna i da u odmah umrijeti, ali to je neto jo gore. To ima nekakve veze s vaim
proro anstvom. Ta smrt koju su nagovijestile - dogodit e se kad navrim esnaest godina."
Hironov rep nervozno je oinuo po travi. "Dje e moj, ne moe biti siguran u to. ak i ne
znamo govori li proro anstvo o tebi."
"Ali ne postoji nijedan drugi mjeanac Velike trojke!"
"Za kojeg mi znamo."
"A Kron ja a. Unitit e Olimp!"
"Pokuat e", sloio se Hiron. "I zajedno s njim zapadnja ku civilizaciju, ako ga ne
zaustavimo. Ali ho emo ga zaustaviti. Ne e biti osamljen u toj borbi."
Znao sam da me pokuava umiriti, ali sjetio sam se to mi je Annabeth rekla. Sve e ovisiti o
jednom junaku. O jednoj odluci koja e spasiti ili unititi Zapad. I bio sam siguran da su me
Su enice nekako upozorile na to. Neto grozno dogodit e se meni ili nekome tko mi je jako
blizak.
106

GIGA
"Ja sam samo dijete, Hirone", rekoh sav jadan. "Sto moe jedan ugavi junak protiv ne ega
kao to je Kron?"
Hiron se uspio nasmijeiti. "Sto moe jedan ugavi junak? Joshua Lawrence Chamberlain me
jednom pitao neto sli no, neposredno prije nego to je sam samcat promijenio tijek vaega
Gra anskog rata."
Iz tobolca je izvukao strijelu i njezin kao ilet otar vrh okrenuo tako da hvata odsjaj vatre.
"Boanska bronca, Percy. Oruje besmrtnika. Sto bi se dogodilo da njome pogodi smrtnika?"
"Nita", rekoh. "Prola bi kroz njega."
"Tako je", rekao je. "Ljudi ne ive na istoj razini kao besmrtnici. ak im ni nae oruje ne
moe nauditi. Ali ti, Percy - ti si napola bog, napola ovjek. ivi u oba svijeta. Mogu ti
nauditi oba i moe utjecati na oba. Zbog toga su junaci tako posebni. Ti nade ovje anstva
prenosi u svijet besmrtnika. udovita nikad ne umiru. Ponovno se ra aju iz kaosa i
barbarizma koji uvijek klju aju ispod povrine civilizacije, a iz toga i Kron crpi snagu.
Moramo ih stalno pobje ivati i drati na odmaku. Junaci su oli enje te borbe. Ti bijes bitke
koje ovje anstvo mora dobivati u svakom narataju kako ne bi izgubilo ovje nost.
Razumije?"
"Pa... ne znam."
"Mora pokuati, Percy. Bio ti ili ne bio taj iz proro anstva, Kron misli da bi mogao biti.
Poslije ovoga danas napokon e odustati od pokuaja da te privu e na svoju stranu. To i jest
jedini razlog zbog kojeg te jo nije ubio, zna. im bude siguran da te ne e mo i iskoristiti,
unitit e te."
"Govorite kao da ga poznajete."
Hiron napu i usne. "Poznajem ga."
Zurio sam u njega. Katkad bih smetnuo s uma koliko je Hiron zapravo star. "Zato vas je
gospodin D optuio kad je stablo bilo otrovano? Zato ste rekli da vam neki ne vjeruju?"
"Uistinu."
"Ali, Hirone... mislim, zbilja! Zato bi uop e i pomislili da biste pomogli Kronu i izdali
kamp?"
Hironove o i bile su vrlo tamnosme e, ispunjene tisu ama godina tuge. "Percy, sjeti se svoje
obuke. Sjeti se svojih lekcija iz mitologije. Kako sam ja povezan s gospodarom Titana?"
Pokuao sam se prisjetiti, ali stalno mi se mijeala sva ta mitologija. ak i sad, kad je sve to
bilo tako stvarno i vano za moj vlastiti ivot, teko sam povezivao, sva ta imena i injenice.
Odmahnuo sam glavom. "Ti, ovaj, duguje Kronu neku uslugu i neto takvo? Potedio ti je
ivot?"
"Percy", re e Hiron nemogu e mekim glasom. "Titan Kron je moj otac."

107

GIGA

19. Utrka ko ija zavrava praskom


Na Long Island smo stigli ubrzo nakon Clarisse, zahvaljuju i putnoj mo i kentaura. Jahao
sam na Hironovim le ima, ali nismo mnogo razgovarali, osobito ne o Kronu. Znao sam da
Hironu nije bilo lako re i mi to. Nisam ga htio gnjaviti dodatnim pitanjima. Mislim, upoznao
sam mnogo neugodnih roditelja, ali Kron, zli gospodar Titana koji eli unititi zapadnja ku
civilizaciju? Takvog tatu ne alje u kolu na roditeljski sastanak.
Kad smo stigli u kamp, kentauri su s nestrpljenjem htjeli upoznati Dioniza. uli su da
organizira lude tulume, ali razo arali su se. Bog vina nije bio raspoloen za proslavu i cijeli
kamp se okupio na Breuljku mjeanaca.
Kamp je proivio dva teka tjedna. Bungalov u kojem smo u ili izradu rukotvorina izgorio je
do temelja u napadu Draco Aioniusa (to, ako sam dobro shvatio, na latinskom zna i neto u
stilu "jako-veliki-guter-s-dahom-kojim-moe-sve-razvaliti"). Sobe u Velikoj ku i bile su
pretrpane ranjenicima. Klinci iz Apolonova bungalova, najbolji iscjelitelji, radili su
prekovremeno pruaju i prvu pomo . Svi su izgledali umorno i izudarano kad smo se okupili
oko Talijina stabla.
im je Clarisse prebacila Zlatno runo preko najnie grane, mjese ina kao da je postala
svjetlija, prelaze i sa sive na boju teku eg srebra. Osvjeavaju i povjetarac utao je u
kronjama i mrekao travu sve do doline. Sve kao da se nekako izotrilo - svjetlucanje
krijesnica dolje u umi, miris polja jagoda, zvuk valova na alu.
Polako, sme e iglice na boru po ele su zelenjeti.
Svi su veselo povikali. To se doga alo polako, ali nije bilo sumnje - magija Runa uvla ila se u
stablo, ispunjavaju i ga novom snagom i izbacuju i otrov.
Hiron je zapovjedio da se na breuljak postavi danono na straa, bar dok ne na e prikladno
udovite koje e uvati Runo. Rekao je da e odmah dati oglas u Olimpskom tjedniku.
U me uvremenu su Clarisse njezini cimeri na ramenima odnijeli do amfiteatra, gdje su joj
odali po ast lovorovim vijencem i velikom proslavom oko logorske vatre.
Nitko nije ni pogledao Annabeth i mene. Kao da cijelo to vrijeme nigdje nismo ni bili. Na
neki na in, to je i bila najbolja zahvala koju smo mogli dobiti jer, da su javno priznali da smo
se iuljali iz kampa kako bismo poli u potragu, morali bi nas otjerati. A i zaista vie nisam
htio privla iti pozornost. Za promjenu mi je bilo drago biti kamper kao svatko drugi.
Kasnije te no i, dok smo pekli hrenovke i sluali kako nam bra a Stoll pri aju stranu pri u o
zlom kralju kojeg su ivog pojela demonska lisnata peciva koje je dobio za doru ak, Clarisse
me gurnula s le a i apnula mi u uho: "To to si jedanput ispao kuler ne zna i da ti je Ares
oprostio. Jo ekam pravu priliku da te smlavim."
Usiljeno sam se nasmijeio.
"to je?" pitala me.
"Nita", odgovorio sam. "Samo mi je drago to sam se vratio ku i."
Idu ega jutra, nakon to su partijanerski poniji poli natrag na Floridu, Hiron nas je sve
iznenadio obavije u: utrka ko ija odrat e se kako je i planirano. Svi smo mislili da od toga
ne e biti nita sad kad je Tantal otiao, ali ipak se inilo nekako u redu odrati ih, osobito sad
kad se Hiron vratio i kad je kamp opet izvan opasnosti.
Tyson poslije naeg prethodnog iskustva ba nije bio oduevljen idejom povratka na ko iju,
ali razveselila ga je moja ideja da se udruim s Annabeth. Ja u upravljati, Annabeth e nas
braniti, a Tyson e raditi u naem boksu. Dok sam ja radio s konjima, Tyson je popravio
Ateninu ko iju i modificirao je s puno posebnih dodataka.
Idu a dva dana trenirali smo kao ludi. Annabeth i ja smo se dogovorili da e, ako pobijedimo,
nagrada potede od rada biti ravnomjerno podijeljena izme u naa dva bungalova. Budu i da
108

GIGA
je Atena imala vie kampera, dobit e najvie slobodnog vremena, protiv ega nisam imao
nita. Nije me bilo briga za nagradu. Samo sam htio pobijediti.
No prije utrke dokasno sam ostao u staji. Razgovarao sam s naim konjima, zadnji put ih
etkao, kad mi netko iza le a re e: "Dobre ivotinje, konji. Da sam ih bar ja smislio."
Sredovje ni tip u potarskoj uniformi oslonio se na vrata staje. Bio je vitak, kovr ave crne
kose pod bijelom kacigom za safari, potarske torbe preba ene preko ramena.
"Hermes?" zamucao sam.
"Zdravo, Percy. Nisi me prepoznao bez dogerske odje e?"
"Ovaj..." Nisam bio siguran trebam li kleknuti ili kupiti marke od njega ili to ve . A tad mi je
palo na pamet zato bi mogao biti ovdje. "O, ujte, gospodaru Hermese, to se ti e Lukea..."
Bog je podigao obrve.
"Ovaj, da, vidjeli smo ga," rekoh, "ali"
"Nisi ga uspio urazumiti?"
"Pa, nekako je ispalo da smo jedan drugoga pokuali ubiti u dvoboju na smrt."
"Aha. Zna i, iao si na diplomatski pristup."
"Zbilja mi je ao. Mislim, dali ste nam one sjajne darove i sve. I znam da ste htjeli da se Luke
vrati. Ali... postao je zao. Jako zao. Kae da se osje a kao da ste ga napustili."
ekao sam da se Hermes naljuti. Pomislio sam da e me pretvoriti u hr ka ili neto sli no, a
zaista nisam vie htio nimalo vremena provesti kao glodavac.
Umjesto toga je samo uzdahnuo. "Osje a li se ti kada kao da je tvoj otac napustio tebe,
Percy?"
O, ovje e.
Dolo mi je da kaem: "Samo nekoliko stotina puta na dan." S Posejdonom nisam razgovarao
od prolog ljeta. ak nisam nikad bio U njegovoj podvodnoj pala i. A onda jo i sve to s
Tysonom - bez upozorenja i objanjenja. Samo bum, ima brata. ovjek bi pomislio da to
zasluuje bar kratki telefonski poziv upozorenja ili neto sli no.
to sam vie razmiljao o tome, bio sam sve lju i. Shvatio sam da elim priznanje za uspjeno
obavljenu potragu, ali ne drugih kampera. Htio sam da moj tata neto kae. Da me primijeti.
Hermes je namjestio torbu na ramenu. "Percy, kad si bog, najtee je to esto mora reagirati
neizravno, osobito kad su u pitanju vlastita djeca. Kad bismo se umijeali svaki put kad nae
dijete ima problem... pa, to bi samo stvorilo jo vie problema i jo vie bi nam zamjerali. Ali
vjerujem da e, ako malo razmisli, primijetiti da ti Posejdon jest obra ao pozornost. Usliio
je tvoje molitve. Mogu se samo nadati da e Luke to jednoga dana shvatiti o meni. Bez obzira
na to mislio ti da si uspio ili ne, podsjetio si Lukea na to tko je. Razgovarao si s njim."
"Pokuao sam ga ubiti."
Hermes slegne ramenima. "Obitelji su zaguljene. Besmrtne obitelji su vje no zaguljene.
Katkad je najbolje to uop e moemo u initi to da se me usobno podsjetimo da smo u rodu, u
dobru i zlu... i pokuamo smanjiti ubijanje i saka enje na najmanju mogu u mjeru."
To ba nije zvu alo kao recept za idealnu obitelj. A opet, kako sam se prisje ao svoje potrage,
shvatio sam da Hermes moda ima pravo. Posejdon je poslao hipokampe da nam pomognu.
Dao mi je mo nad morem za koju prije nisam ni znao. A onda jo i Tyson. Je li nas Posejdon
namjerno spojio? Koliko puta mi je Tyson spasio ivot ovog ljeta?
U daljini je netko puhnuo u koljku, ozna avaju i po etak policijskog sata.
"Trebao bi po i u krevet", re e Hermes. "Ovoga ljeta sam ti ve dovoljno pomogao da se
uvali u probleme. Zapravo sam ti samo doao donijeti poiljku."
"Poiljku?"
"Pa ja ipak jesam glasnik bogova, Percy." Izvukao je elektroni ku plo u za potpise iz torbe i
dao mi je. "Potpii se ovdje, molim."
Uzao sam pisalicu prije nego to sam shvatio da je oko nje omotan par sitnih zelenih zmija.
"A!" Ispustio sam plo u.
109

GIGA
Joj, rekao je George.
Ma zbilja, Percy, ukorila me Martha. Bi li tebi bilo drago da te netko ispusti na zemlju u
konjskoj staji?
"Ovaj, mislim, oprostite. Nisam ba volio dirati zmije, ali podigao sam plo u i pisalicu.
Martha i George migoljili su mi se pod prstima, tvore i tako drak za pisalicu kakvim me moj
itelj tjerao da se koristim u drugom razredu za djecu s posebnim potrebama."
Jesi li mi donio takora? upita me George.
"Nisam..." rekoh. "Ovaj, nismo nali nijednog."
A zamorca?
George! ukori ga Martha. Ne zafrkavaj de ka.
Potpisao sam se i vratio plo u Hermesu.
Zauzvrat mi je uru io morski plavu kuvertu.
Prsti su mi se tresli. I prije nego to sam je otvorio, bilo mi je jasno da je to od mog oca.
Mogao sam osjetiti njegovu mo na hladnom plavom papiru, kao da je sama kuverta bila
zapravo smotani oceanski val.
"Sretno sutra", re e Hermes. "Ima dobre konje, iako mi ne e zamjeriti to u navijati za
Hermesov bungalov."
I nemoj se previe obeshrabriti kad to pro ita, malia, re e mi Martha. Duboko u dui misli
samo na ono to je najbolje za tebe.
"Kako to misli?" pitao sam.
Ma pusti nju, re e mi George. I idu i put ne zaboravi, zmije rade za napojnicu.
"Dosta, vas dvoje", re e Hermes. "Zbogom, Percy. Zasad."
Malena bijela krila niknula su mu iz kacige. Po eo je svijetliti, a ja sam o bogovima znao
dovoljno da bih skrenuo pogled prije nego to otkrije svoje pravo boansko obli je. Nestao je
uza snaan bljesak, a ja sam ostao sam s konjima.
Zurio sam u plavu kuvertu u rukama. Adresa je bila napisana vrstim, ali elegantnim
rukopisom koji sam ve vidio na paketu koji mi je Posejdon poslao prolog ljeta.
Percy Jackson
Kamp mjeanaca
Farm Road 3.141
Long Island, New York 11954
Pravo pismo od mog oca. Moda me eli pohvaliti za donoenje Runa. Objasnit e mi za
Tysona ili se ispri ati to mi se prije nije javio. Mnogo je toga to sam poelio pro itati u tom
pismu.
Otvorio sam kuvertu i rastvorio papir.
Dvije jednostavne rije i bile su napisane na sredini papira:
Dri se
Idu ega jutra svi su uzbu eno zamorili o utrci, iako su stalno nervozno pogledavali u nebo,
kao da o ekuju vidjeti kako se okupljaju stimfalske ptice. Nije bilo nijedne. Bio je to lijep
ljetni dan, s plavim nebom i mnogo sunca. Kamp je po eo izgledati onako kako bi i trebao:
livade su bile zelene i bujne; bijeli stupovi blijetali su na gr kim gra evinama; drijade su se
veselo igrale u umi.
A ja sam bio sav jadan. Cijelu no sam leao budan i razmiljao o Posejdonovu upozorenju.
Dri se.
Pa, mislim, tko si jo da truda napisati pismo i onda napie samo dvije rije i?
Zmija Martha mi je rekla da se ne smijem razo arati. Moda Posejdon ima razloga za takvu
110

GIGA
neodre enost. Moda i ne zna to no na to me upozorava, ali je osjetio da se sprema neto
veliko - neto to bi me moglo oboriti s nogu ako ne budem spreman. To mi je bilo teko, ali
pokuao sam misli preusmjeriti na utrku.
Dok smo se Annabeth i ja vozili prema trkalitu, nisam mogao ne diviti se svemu to je Tyson
inio na Ateninoj ko iji. Ko ija je svjetlucala bron anim poja anjima. Kota i su bili
namjeteni na magi ne opruge, tako da smo jedva imalo truckali. Konjsko rudo bilo je tako
dobro izbalansirano da bi oni skretali i na najmanje pomicanje uzda.
Tyson nam je na inio i dva koplja, s po tri tipke na drku. Prva tipka aktivirala bi koplje da
eksplodira pri udaru, pri emu bi se oslobodila otra mrea koja bi omotala i razrezala kota
suparnika. Druga tipka aktivirala bi tupi (ali svejedno vrlo bolan) bron ani vrak koji bi trebao
izbaciti ko ijaa iz ko ije. Na tre u tipku izlazila bi kuka kojom bismo se mogli pribliiti
suparni koj ko iji ili je odgurnuti od sebe.
inilo mi se da smo dobro opremljeni za utrku, ali Tyson me svejedno upozorio da se uvam.
I drugi ko ijai su krili puno trikova pod togama.
"Izvoli", rekao je prije samog po etka utrke.
Dao mi je ru ni sat. Ni po emu nije bio poseban - obi an bijelo--srebrni broj anik s crnim
konim remenom - ali im sam ga vidio, shvatio sam da je to bilo ono to sam vidio kako radi
cijelo ljeto.
Ina e ne volim nositi sat. Koga je briga koliko je sati? Ali Tysona nisam mogao odbiti.
"Hvala, ovje e." Stavio sam ga i odmah vidio da je iznena uju e lagan i udoban. Jedva da
sam i osjetio da ga nosim.
"Nisam ga dovrio na vrijeme za putovanje", promumljao je Tyson. "Oprosti, oprosti."
"Hej, ovje e. Ma nema veze."
"Ako ti u utrci zatreba zatita," savjetovao mi je, "stisni gumb."
"A, dobro." Nije mi bilo jasno kako e mi gledanje na sat ba puno pomo i, ali dirnulo me to
je Tyson toliko zabrinut. Obe ao sam mu da u se sjetiti sata. "I, hej, ovaj, Tysone..."
Pogledao me.
"Htio sam re i, mislim..." Pokuao sam se dosjetiti kako bih mu se ispri ao to mi je prije
potrage bilo neugodno, to sam svima govorio da mi nije pravi brat. Nije mi bilo lako na i
prave rije i.
"Znam to e mi re i", rekao je Tyson, djeluju i posramljeno. "Posejdon je ipak pazio na
mene."
"A, pa"
"Poslao je tebe da mi pomogne. to sam i traio."
Iznena eno sam trepnuo. "Od Posejdona si traio... mene?"
"Prijatelja", rekao je Tyson, guvaju i majicu akama. "Mladi Kiklopi odrastaju sami na ulici
i nau e izra ivati stvari od svega to na u. Nau e preivjeti."
"Ali to je preokrutno!"
Zduno je odmahnuo glavom. "Zbog toga nau imo cijeniti blagoslove i ne postanemo zli i
pohlepni i debeli kao Polifem. Ali uplaio sam se. udovita su me esto lovila, katkad bi me
zakva ila pandama"
"Oiljci na tvojim le ima?"
U oku mu se pojavila suza. "Sfinga u Sedamdeset drugoj ulici. Strana nasilnica. Molio sam
se tati za pomo . Ubrzo poslije nali su me ljudi iz Meriwethera. Upozno tebe. Najve i
blagoslov ikad. ao mi je to sam reko da je Posejdon zao. Poslao mi je brata."
Zurio sam u sat koji mi je Tyson na inio.
"Percy!" pozvala me Annabeth. "Do i!"
Hiron je stajao na startu, spreman puhnuti u koljku.
"Tysone..." rekao sam.
"Idi", rekao je Tyson. "Pobijedit e!"
111

GIGA
"Ja - aha, dobro, ljudino. Pobijedit emo za tebe." Popeo sam se u ko iju i namjestio je
trenutak prije nego to je Hiron puhnuo za start.
Konji su znali to moraju. Jurnuli smo stazom tako brzo da bih ispao iz ko ije da mi oko ruku
nisu bile omotane kone uzde. Annabeth se vrsto drala za ogradu. Kota i su krasno klizili.
U prvi zavoj uli smo punu duinu ko ije prije Clarisse, koja je bila zauzeta obranom od
koplja kojim su je napala bra a Stoll u Hermesovoj ko iji.
"Imamo ih!" viknuo sam, ali prerano sam se ponadao.
uvaj!" viknula je Annabeth. Pretvorila je koplje u kuku i njome odbila mreu s olovnim
utezima koja bi nas oboje smotala. Apolonova ko ija nam je dola s boka. Prije nego to se
Annabeth stigla opet naoruati, Apolonov ratnik je bacio koplje u na desni kota . Koplje se
slomilo, ali tek nakon to nam je potrgalo nekoliko bica. Naa ko ija je posko ila i
zateturala. Bio sam siguran da e se kota raspasti, ali nekako smo ipak nastavili.
Ponukao sam konje da odre tu brzinu. Sad smo bili rame uz rame s Apolonom. Hefest nam je
bio za petama. Ares i Hermes su po eli zaostajati, jure i bok uz bok, dok su Clarisse i Connor
Stoll imali ma evala ko-kopljani ki obra un.
Znao sam da emo se prevrnuli ako na kota pretrpi jo jedan udarac.
"Moji ste!" viknuo je Apolonov ko ija. Njemu je to bila prva godina u kampu. Nisam mu se
mogao sjetiti imena, ali svakako je bio pun samopouzdanja.
"Aha, da ne bi!" uzvrati mu Annabeth.
Uzela je svoje drugo koplje - prili no rizi no, s obzirom na to da nas je ekao jo jedan puni
krug - i bacila ga na Apolonova ko ijaa.
Savreno je naciljala. Na vrhu koplja je izaao teki vrh ba u trenutku kad je pogodilo
ko ijaa u prsa, odbivi ga na njegova kolegu i izbacuju i ih obojicu iz ko ije saltom unatrag.
Konji su osjetili da su uzde popustile i razularili se, jurnuvi ravno prema gledateljima.
Kamperi su se razbjeali u zaklon kad su konji presko ili rub tribina, a zlatna ko ija se
prevrnula. Konji su odgalopirali natrag u staju, vuku i prevrnutu ko iju.
Ja sam odrao kontrolu nad naom ko ijom u drugom krugu, unato stenjanju desnog kota a.
Proli smo ciljnu ravninu i zatutnjali u zadnji krug.
Osovina je kripala i zavijala. Zbog teturavog kota a gubili smo brzinu, iako su konji reagirali
na svaku moju komandu i tr ali poput dobro podmazanog stroja.
Hefestova ekipa nas je i dalje sustizala.
Beckendorf se nacerio i stisnuo tipku na upravlja koj konzoli. eli ni kabeli izletjeli su iz
prednjeg dijela njegovih mehani kih konja i omotali se oko nae stranje ograde. Naa ko ija
se stresla kad je proradio Beckendorfov ekrk - povla i nas unatrag dok se Beckendorf
probijao naprijed.
Annabeth je proklela i izvukla no. Mlatila je po kabelima, ali bili su predebeli.
"Ne mogu ih prerezati!" viknula je.
Hefestova ko ija sad je bila opasno blizu, njihovi konji samo to nas nisu pregazili.
"Zamijenimo se!" rekoh Annabeth. "Preuzmi uzde!"
"Ali"
"Vjeruj mi!"
Dola je naprijed i primila uzde. Okrenuo sam se, paze i da ne izgubim ravnoteu i otklopio
Brzac.
Zamahnuo sam i kabeli su pukli kao uzica balona. Trznuli smo se naprijed, ali Beckendorfov
ko ija samo se probio s nae lijeve strane i naao se bok uz bok s naom ko ijom.
Beckendorf je isukao ma . Zamahnuo je prema Annabeth, ali ja sam mu parirao.
Pribliavali smo se zadnjem zavoju. Vidio sam da ne emo uspjeti. Morao sam onesposobiti
Hefestovu ko iju i maknuti je s puta, ali morao sam i tititi Annabeth. To to je Beckendorf
dobar tip ne zna i da nas ne e oboje poslati u bolnicu ako nam samo na trenutak popusti
koncentracija.
112

GIGA
Sad smo bili bok uz bok, a s le a se primicala i Clarisse, nadokna uju i izgubljeno vrijeme.
"Vidimo se, Percy!" vikne Beckendorf. "Evo ti mali oprotajni dar!"
Bacio je konu vre icu u nau ko iju. Odmah se zalijepila za pod i iz nje je po eo kuljati
zeleni dim.
"Gr ka vatra!" vikne Annabeth.
Prokleo sam. itao sam o tome to gr ka vatra moe. Zaklju io sam da imamo oko deset
sekundi prije nego to eksplodira.
"Rijei je se!" viknula je Annabeth, ali nisam mogao. Hefestova ko ija jo je bila uz nau,
ekaju i do zadnjeg trenutka kako bi se uvjerili da je njihov mali dar eksplodirao. Beckendorf
me i dalje zadravao napadima ma em. Kad bih se na trenutak prestao braniti kako bih se
pozabavio gr kom vatrom, zarezao bi Annabeth i svejedno bismo se prevrnuli. Pokuao sam
nogom izbaciti konu vre icu, ali nisam uspio. vrsto se zalijepila.
A onda sam se sjetio sata.
Nisam znao kako bi mi on mogao pomo i, ali stisnuo sam gumb na njemu. Sat se iste sekunde
po eo mijenjati. Rairio se, metalni rub spiralno se rastvorio poput blende starog fotoaparata,
oko ruke mi se omotao koni remen i iznenada sam drao okrugli ratni tit promjera jednog
metra, unutranjosti od meke koe i vanjskom stranom od ugla ane bronce, ukraene slikama
koje nisam imao vremena prou iti.
Znao sam samo ovo: Tyson se iskazao. Podigao sam tit i Beckendorfov ma je udario po
njemu. Otrica mu se razmrskala.
"Molim?" viknuo je. "Kako"
Nije imao vremena re i nita vie jer sam ga opalio u prsa svojim novim titom, od ega je
ispao iz ko ije i nastavio se okretati u praini.
Kanio sam Brzacem zarezati ko ijaa, kad je Annabeth viknula: "Percy!"
Iz gr ke vatre letjele su iskre. Gurnuo sam vrh ma a pod konu vre icu i podigao je kao
pahtlom. Vatrena bomba se odvojila i odletjela pod noge ko ijaa Hefestove ko ije.
Zacvilio je.
Ko ija je u djeli u sekunde donio ispravnu odluku: isko io je iz ko ije, koja se zateturala
dalje od nas i eksplodirala u zelenom plamenu. U metalnim konjima kao da je nastao kratki
spoj. Okrenuli su se i odvukli plamene ostatke prema Clarisse i bra i Stoll, koji su se morali
izmaknuti da bi ih izbjegli.
Annabeth je povukla uzde za zadnji okret. Drao sam se, uvjeren da emo se prevrnuti, ali
nekako nas je ipak izvukla i potakla konje da ubrzaju prema ciljnoj ravnini. Publika je urlala.
Nakon to smo stali, preplavili su nas prijatelji. Po eli su skandirati naa imena, ali Annabeth
je viknula glasnije od sve te buke: " ekajte! Sluajte! To nismo u inili samo mi!"
Gomila nije htjela utihnuti, ali Annabeth ju je nadglasala: "Ne bismo uspjeli bez jo nekoga!
Ne bismo pobijedili u ovoj utrci ni donijeli Zlatno runo ni spasili Grovera ni ita! ivot
dugujemo Tysonu, Percyjevom..."
"Bratu!" rekao sam dovoljno glasno da me svi uju. "Tysonu, mome mla em bratu."
Tyson je pocrvenio. Gomila nas je pozdravljala. Annabeth mi je stisnula pusu u obraz. Gomila
je od toga postala jo glasnija. Cijeli Atenin bungalov podigao je mene i Annabeth i Tysona
na ramena i ponio nas prema pobjedni koj platformi, gdje je Hiron ekao da nam uru i
lovorove vijence.

113

GIGA

20. Magija Runa pomae iznad svih

ekivanja

To poslijepodne bilo je jedno od najljepih koje sam ikad proveo u kampu, to samo pokazuje
da nikad ne moete znati kad e vam se cijeli svijet okrenuti naglavce.
Grover je objavio da e mo i provesti ostatak ljeta s nama prije nego to nastavi svoju potragu
za Panom. Njegovi efovi u Vije u starijih kopitara bili su toliko impresionirani injenicom
da nije poginuo te da je otvorio put budu im traga ima da su mu odobrili dvomjese ni odmor
i dali mu novu frulu od trske. Jedina loa vijest: Grover je inzistirao na tome da cijelo
poslijepodne svira tu frulu, a njegova glazbeni ka vjetina nije mnogo napredovala. Odsvirao
je YMCA i jagode su po ele gubiti glavu, po ele su nam se omatati oko nogu kao da nas ele
zadaviti. Pa nije da ih ne shva am.
Grover mi je rekao da moe ukinuti empati ku vezu me u nama sad kad smo tako blizu, ali
rekao sam mu da bi mi bilo drae da je odri, ako mu ne smeta. Spustio je frulu i zabuljio se u
mene. "Ali, ako opet upadnem u nevolje, bit e u opasnosti, Percy! Mogao bi umrijeti!"
"Ako opet upadne u nevolje, elim to znati. I opet u ti do i pomo i, G. Ne prihva am nita
drugo."
Na kraju je pristao ne prekinuti vezu. Nastavio je svirati YMCA jagodama. Nije mi trebala
empati ka veza s biljkama da bih znao to one osje aju zbog toga.
*

* *

Poslije, na satu streljatva, Hiron me odvukao u stranu i rekao mi da je sredio moj problem s
Meriwetherom. kola vie nije krivila mene za unitenje sportske dvorane. Policija me vie
nije traila.
"Kako vam je to uspjelo?" pitao sam.
Hironu je zasvjetlucalo oko. "Samo sam im sugerirao da su smrtnici toga dana vidjeli neto
drugo - eksploziju pe i za koju nisi ti kriv."
"To ste im rekli i tek tako su povjerovali?"
"Manipulirao sam Maglu. Jednoga dana, kad bude spreman, pokazat u ti kako se to radi."
"Mislite, idu e kolske godine mogu se vratiti na Meriwether?"
Hiron je podigao obrve. "O ne, svejedno si izba en. Tvoj ravnatelj, gospodin Bonsai, rekao je
da - kako se ono izrazio? - ima ubediranu karmu koja ometa kolsku obrazovnu auru. Ali
nema nikakvih problema sa zakonom, to je olakanje tvojoj majci. O, kad smo kod tvoje
majke..."
Otkva io je mobitel s tobolca i dao mi ga. "Ve bi bilo vrijeme da je nazove."
Najgori je bio po etak - ono Percy-Jacksone-gdje-ti-je-bila-pamet-zna--li-ti-koliko-sam-sebrinula-iuljao-si-se-iz-kampa-i-otiao-u-opasnu--potragu-premrla-sam-od-straha.
Ali onda se ipak malo primirila. "O, ma samo mi je drago to si dobro!"
To je dobro kod moje mame. Nikako ne moe dugo ostati ljuta. Pokuava, ali jednostavno to
nema u sebi.
"Oprosti, mama", rekoh. "Ne u te nikad vie tako uplaiti."
"Ne obe avaj mi to, Percy. Dobro zna da e se to samo jo pogorati." Trudila se zvu ati
smireno zbog toga, ali uo sam da je prili no uznemirena.
Poelio sam joj re i neto ime bih je umirio, ali znao sam da ima pravo. Kao mjeanac,
stalno u initi neto ime u je plaiti. A kako budem odrastao, opasnosti e biti sve ve e.
"Mogao bih nakratko do i ku i", predloio sam.
"Ne, ne. Ostani u kampu. Treniraj. ini to mora. Ali vratit e se ku i za idu u kolsku
godinu?"
114

GIGA
"Aha, naravno. Ako postoji kola koja e me primiti."
"O, ma na i emo neku, duo", uzdahnula je moja mama. "Negdje gdje nas jo ne poznaju."
Sto se Tyvsona ti e, kamperi su se prema njemu ponaali kao prema junaku. Bilo bi mi drago
da mi zauvijek ostane cimer u bungalovu, ali te ve eri, dok smo sjedili na pje anoj dini s
pogledom na tjesnac Long Islanda, rekao mi je neto to me potpuno iznenadilo.
"Sino je tata poslao san", rekao je. "eli da ga posjetim."
Mislio sam da se ali, ali Tyson se zbilja ne zna aliti. "Posejdon ti je poslao poruku u snu?"
Tyson je kimnuo. "eli da ostatak ljeta provedem pod vodom. Da u im raditi u kova nicama
Kiklopa. To je nazvao sta-sta"
"Stairanje?"
"Da."
Pri ekao sam da mi se to malo slegne. Priznajem, bio sam malo ljubomoran. Posejdon mene
nikad nije pozvao u podmorje. Ali onda sam pomislio: Tyson odlazi? Tek tako?
"Kad mora po i?" pitao sam.
"Odmah."
"Odmah. Misli... odmah odmah?"
"Odmah."
Zurio sam u valove tjesnaca. Voda je na zalasku svjetlucala crvenkastim odsjajem.
"Drago mi je zbog tebe, ljudino", uspio sam re i. "Zbilja."
"Teko je ostaviti novog brata", rekao je drhtavim glasom. "Ali elim svata izra ivati. Oruje
za kamp. Trebat e vam."
Na alost, znao sam da ima pravo. Runo nije rijeilo sve probleme kampa. Luke je jo iv i
skuplja vojsku na Princezi Andromedi. Kron se jo polako oblikovao u svom zlatnom
kov egu. Prije ili poslije morat emo se boriti s njima.
"Izradit e najbolja oruja ikad", rekao sam Tysonu. Ponosno sam podigao sat. "A siguran
sam i da e pokazivati to no vrijeme."
Tyson je mrcnuo. "Bra a pomau jedan drugom."
"Brat si mi", rekao sam. "Nema sumnje."
Potapao me po le ima tako snano da sam se zamalo sruio niz pje anu dinu. A tad je
obrisao suzu s obraza i ustao kako bi poao. "Dobro upotrebljavaj tit."
"Ho u, ljudino."
"Nekad e ti spasiti ivot."
To je rekao kao da je injenica koju zna i zapitao sam se vidi li to njegovo kiklopsko oko
budu nost.
Spustio se do ala i zazvidao. Hipokamp Duga probio je valove. Gledao sam kako njih
dvojica zajedno jau u Posejdonovo carstvo.
Nakon to su otili, pogledao sam svoj novi ru ni sat. Stisnuo sam tipku i tit se spiralno
rastvorio do pune veli ine. U broncu su eki em bili urezani prizori u stilu stare Gr ke, prizori
iz nae ovoljetne pustolovine. Vidio sam Annabeth kako ubija lestrigonskog igra a grani ara,
sebe kako se borim s bikovima na Breuljku mjeanaca, Tysona kako na Dugi jae prema
Princezi Andromedi, kako Birmingham puca iz topova na Haribdu. Rukom sam preao preko
slike Tysona kako se bori s Hidrom dok u zraku dri kutiju udovinih krafna.
Nisam mogao ne rastuiti se. Znao sam da e se Tyson super zabavljati na dnu oceana. Ali
nedostajat e mi sve u vezi s njim - njegova fascinacija konjima, sposobnost popravljanja
ko ija i mrvljenja metala golim rukama ili vezanja zlikovaca u vor. ak e mi nedostajati i
njegovo cjelono no zemljotresno hrkanje na susjednom krevetu.
"Hej, Percy."
Okrenuo sam se.
Annabeth i Grover stajali su na vrhu dine. Vjerojatno mi je u o i ulo malo pijeska jer sam
puno treptao.
115

GIGA
"Tyson..." rekao sam im. "Morao je..."
"Znamo", tiho je rekla Annabeth. "Hiron nam je rekao."
"Kiklopske kova nice." Grover se stresao, " ujem da im je hrana u menzi grozna! Ono, uop e
nemaju enchilade."
Annabeth je ispruila ruku. "Do i, Valoumni. Vrijeme je za ve eru." Zajedno smo otili do
paviljona, samo nas troje, kao nekad.
Te no i bjesnjela je oluja, ali ne i nad Kampom mjeanaca, kao to to ina e biva. Munje su
blijetale na obzorju, valovi su mlatili po obali, ali u nau dolinu nije pala ni kap. Zahvaljuju i
Runu, opet smo bili zati eni, sigurni unutar svojih magi nih granica.
Ali ipak sam imao nemirne snove. uo sam kako me Kron izaziva iz dubina Tartara: Polifem
slijepo sjedi u svojoj pilji, mladi juna e vjeruju i da je izvojevao veliku pobjedu. Zavarava
li se ti ila manje od njega? Titanov ledeni smijeh ispunio je tamu.
A onda se moj san promijenio. Slijedio sam Tysona na dno mora, na Posejdonov dvor. Bila je
to blistava dvorana ispunjena plavim svjetlom, poda poplo ena biserima. A ondje je, na
koraljnom tronu, sjedio moj otac, odjeven kao skromni ribar, u kratke kaki-hla e i izblijedjelu
majicu. Pogledao sam to suncem opaljeno, grubo lice, njegove tamnozelene o i, a on je
izgovorio dvije rije i: Dri se.
Prenuo sam se iz sna.
Netko je lupao na vrata. Grover je uletio unutra bez doputenja. "Percy!" zamucao je.
"Annabeth... na breuljku... ona..."
U njegovim o ima vidio sam da se dogodilo neto jako loe. Annabeth je te no i straarila,
uvala Runo. Ako se to dogodilo.
Strgnuo sam pokriva sa sebe, dok mi je krv kolala ilama kao ledena rijeka. Nabacio sam
neku odje u na sebe dok se Grover i dalje trudio sloiti suvislu re enicu, ali bio je previe
okiran, previe zadihan. "Lei ondje... samo lei..."
Istr ao sam i potr ao preko sredinjeg trga, s Groverom za petama. Zora je upravo rudila, ali
inilo se da se cijeli kamp budi. Glasina se irila. Dogodilo se neto golemo. Neki kamperi
ve su krenuli prema breuljku, satiri i nimfe i junaci u udnoj mjeavini oklopa i pidama.
uo sam topot kopita i sustigao nas je smrknuti Hiron.
"Je li to istina?" pitao je Grovera.
Grover je uspio samo kimnuti, oamu ena izraza lica.
Pokuao sam pitati to se doga a, ali Hiron me samo zgrabio za ruku i bez pol muke podigao
me na svoja leda. Zajedno smo zatutnjali do vrha breuljka, gdje se ve po ela okupljati
gomilica.
ekivao sam vidjeti da je netko ukrao Runo s bora, ali i dalje je bilo ondje i svjetlucalo na
prvim zracima zore. Oluja je prola i nebo je bilo krvavocrveno.
"Proklet bio gospodar Titana", re e Hiron. "Opet nas je prevario i dao si novu priliku da
kontrolira proro anstvo."
"Kako to mislite?" pitao sam.
"Runo", rekao je. "Runo je svoj posao obavilo iznad svih o ekivanja."
U galopu smo se probili naprijed, a svi su nam se micali s puta. U podnoju stabla leala je
onesvijetena djevojka. Do nje je kle ala jedna druga djevojka u gr kom oklopu.
Krv mi je bubnjala u uima. Nisam mogao bistro razmiljati. Netko je napao Annabeth? Ali
zato je Runo onda jo ovdje?
Samo stablo izgledalo je sasvim dobro, itavo i zdravo, natopljeno esencijom Zlatnog runa.
"Izlije ilo je stablo", rekao je Hiron gnjevnim glasom. "Ali nije izbacilo samo otrov."
Tad sam shvatio da to na zemlji ne lei Annabeth. Ona je bila ta u oklopu koja je kle ala
pokraj onesvijetene djevojke. Kad nas je Annabeth vidjela, dotr ala je do Hirona. "To...
ona... iznenada se pojavila..."
116

GIGA
i su joj bile pune suza, ali ja jo nisam shva ao. Previe me sve to streslo da bi mi ita bilo
jasno. Sko io sam s Hironovih leda i potr ao prema onesvijetenoj djevojci. Hiron je rekao:
"Percy, ekaj!"
Kleknuo sam pokraj nje. Imala je kratku crnu kosu i pjegice po nosu. Bila je gra ena kao
trka ica na duge staze, gipka i snana, a odje a joj je bila neto izme u panka i gotha - crna
majica, crne poderane traperice i kona jakna puna bedeva s nazivima bendova za koje nikad
nisam uo.
Nije bila kamperica. Nisam je vi ao ni u jednom bungalovu. A ipak sam imao udan osje aj
da sam je negdje ve vidio...
"Istina je", re e Grover, teko diu i od trke uzbrdo. "Ne mogu vjerovati..."
Nitko drugi se nije pribliio djevojci.
Stavio sam joj ruku na elo. Koa joj je bila hladna, ali vrci prstiju zapeckali su me kao da
gore.
"Treba nektar i ambroziju", rekao sam. O ito je bila mjeanka, bila kamperica ili ne. To sam
osjetio ve u tom jednom dodiru. Nije mi bilo jasno zato su svi drugi bili tako uplaeni.
Primio sam je za ramena i podigao u sjede i poloaj, oslanjaju i joj glavu na svoje rame.
"Hajde!" viknuo sam na ostale. "to je vama? Odnesimo je u Veliku ku u."
Nitko se nije pomaknuo, ak ni Hiron. Svi su bili u prevelikom oku.
A onda je cura drhtavo uzdahnula. Nakaljala se i otvorila o i.
Zjenice su joj bile fantasti no plave - elektri no plave.
Djevojka me zbunjeno gledala, uzdrhtala, razroga enih o iju. "Tko"
"Ja sam Percy", rekao sam. "Sad si na sigurnom."
udan san..."
"U redu je."
"Kako umirem."
"Ne", umirio sam je. "Dobro si. Kako se zove?"
I tad sam znao. I prije nego to mi je to rekla.
Djevojka je zurila u mene tim plavim o ima i shvatio sam pravu svrhu potrage za Zlatnim
runom. I trovanja stabla. Svega. Kron je sve to u inio kako bi u igru uveo jo jednog pijuna jo jednu priliku da kontrolira proro anstvo.
ak su i Hiron, Annabeth i Grover, koji su sad trebali slaviti, bili u prevelikom oku i
razmiljali o tome to bi to moglo zna iti za budu nost. A ja sam drao nekoga kome je bilo
su eno da mi postane najbolji prijatelj, a moda i najgori neprijatelj.
"Ja sam Talija", rekla je djevojka. "K i Zeusova."

117

GIGA

118

GIGA

Obiljeja:
Bajkerski konjak. Harley Davidson, tamne nao ale i nabrijano ponaanje.
Sad:
Moete ga vidjeti kako vozi Harley predgra ima L. A.-a. ledan od onih bogova koji bi se
uspjeli potu i u praznoj sobi.
Nekad:
Nekada davno taj sin Zeusa i Here nije se odvajao od tita i kacige. Borio se na strani
Trojanaca u Trojanskom ratu i, ako emo pravo, bio je umijean u svaki manji sukob jo
otkako je Zlatokosa trima medvjedima rekla da su im kreveti malko neudobni.

119

GIGA

Obiljeja:
Odijelo na prugice, uredno potkresana siva brada, olujni pogled i vrlo velik, opasan
gromovnik.
Sad:
Za olujnih dana ga moete zate i kako zamiljeno sjedi na svom tronu na Gori olimpskoj,
iznad Empire State Buildinga u New Yorku. Katkad svijetom putuje preruen, zato budite
ljubazni prema svima! Nikad ne znate ima li netko koga ste tek upoznali u depu munju
nebesku.
Nekad:
U stara vremena 7eus je vladao svojom razularenom obitelji Olimpljana dok su se oni sva ali
i borili i bili ljubomorni jedni na druge. 7apravo, tako je i danas. Zeus je oduvijek obi avao
baciti oko na lijepu enu. zbog ega je esto imao frku sa svojom enom Herom. Taj ne ba
boanski uzor o instva, jedanput je Herina sina Hefesta bacio s vrha Olimpa zato to je beba
bila preruna!

120

GIGA

Obiljeja:
Havajska koulja, kratke hla e, japanke i trozubac.
Sad:
Posejdon se e e floridskim plaama, katkad se zaustavljaju i na razgovor s ribarima ili da bi
se slikao s turistima. Kad je loe volje, stvara uragane.
Nekad:
Posejdon je oduvijek bio mui av. Dobrih dana radio je tosne stvari, kao to je stvaranje
konja od morske pjene. Loih dana stvarao je manje probleme unitavanjem gradova
potresom ili potapanjem cijelih flota brodova. Ali, hej, pa valjda se bog s vremena na vrijeme
ima pravo malo i naljutiti!

121

GIGA

Obiljeja:
Zli osmijeh, kaciga tame (od koje postane nevidljiv, tako da mu ne vidite zli osmijeh), crne
halje saivene od dua prokletih. Sjedi na tronu od kostiju.
Sad:
Had rijetko izlazi iz Podzemlja, vjerojatno zbog prometne guve na autocesti kroz Asfodelove
poljane. Nadzire sve ve u populaciju umrlih i ima puno kadrovskih problema sa svojim
utvarama i prikazama. Zbog toga je ve inu vremena mrzovoljan.
Nekad:
Had je najpoznatiji po tome kako je romanti no privukao svoju enu, Perzefonu. Oteo ju je.
Ali, mislim, zbilja, biste li se vi htjeli udati za nekoga tko iz dana u dan ivi u mra noj pilji
okruen zombijima?

122

GIGA

Obiljeja:
Tamna kosa, dojmljive sive o i, leerna, ali vrlo pomodna odje a (osim kad ide u bitku, tad je
u oklopu od glave do pete). Atenu uvijek prati najmanje jedna sova, njezina sveta (i, sre om,
izdresirana) ivotinja.
Sad:
Lako vam se moe dogoditi da Atenu primijetite na ameri kim sveu ilitima, na predavanjima
o vojnoj povijesti ili tehnologiji. Zatitnica je ljudi koji smiljaju korisne stvari i katkad im se
ukae kako bi im darovala magi ne darove ili korisne savjete (recimo, kae im brojeve koje
e izvu i na lutriji). Zato se bacite na dizajniranje tog revolucionarnog novog reza a kruha!
Nekad:
Atena je neko bila boica koja se najvie uplitala u ivot ljudi. Pomogla je Odiseju, bila
pokroviteljica cijeloga grada Atene i osigurala Grcima pobjedu u Trojanskom ratu. Mane su
joj prevelik ponos i kratak fitilj. Pitajte samo Arahnu, koju je pretvorila u pau u jer je svoju
vjetinu u vezenju usudila usporediti s Ateninom. Dakle, NI U KOJEM SLU AJU nemojte
tvrditi da zahode popravljate bolje od Atene. Tko zna u to bi vas tad mogla pretvoriti!

123

GIGA

Obiljeja:
Jako je, jako zgodna.
Sad:
Ljepa je od Angeline Jolie.
Nekad:
Ljepa je od Helene trojanske.

124

GIGA

Obiljeja:
Dogerska odje a i krilate tenisice, mobitel koji se pretvara u kaducej, simbol njegove mo i
krilati tap oko kojeg su omotane dvije zmije, George i Martha.
Sad:
Hermesu je teko u i u trag jer je stalno u trku. Kad ne isporu uje poruke bogova, upravlja
telekomunikacijskom tvrtkom, slubom ekspresne dostave i svim drugim poslovima koje
moete zamisliti, a koji uklju uju putovanje. Zanimaju vas neke njegove aktivnosti kao boga
lopova? Ostavite poruku. Javit e vam se za koje tisu lje e.
Nekad:
Hermes je od najmanjih nogu stvarao probleme. Kad je imao tekjedan dan, iuljao se iz
kolijevke i ukrao neku stoku svom bratu Apolonu. Apolon bi malog vr u vjerojatno raznio u
komade da ga Hermes nije primirio darovavi mu instrument koji je upravo bio izmislio, liru.
Apolonu se toliko svidjela da je potpuno zaboravio na krave. Zahvaljuju i liri, Apolon je
postao vrlo popularan me u enama, to ba ne bi mogao re i za stoku.

125

GIGA

Obiljeja:
Koulja s leopardovim uzorkom, kratke hla e, ljubi aste arape i sandale, op enito bljedunjav
ten nekoga tko je tulumario do zore.
Sad:
Dioniz je osu en na sto godina rehabilitacije u svojstvu upravitelja Kampa mjeanaca. Jedino
to bog vina ovih dana smije piti jest Cola bez e era, to ga nimalo ne veseli. Naj e e ga
moete na i kako igra belot s uplaenim satirima na trijemu Velike ku e. Ako im se elite
priklju iti, budite spremni na velike uloge.
Nekad:
Dioniz je izmislio vino, to se njegova oca Zeusa toliko dojmilo da ga je pretvorio u boga.
Tipa koji je izmislio sok od suhih ljiva, s druge strane, poslali su da pati vje ne muke u
Tartaru. Dioniz je vrijeme u staroj Gr koj naj e e provodio tulumare i, ali jedanput su ga
neki mornari napali jer su mislili da je bog previe pijan da bi se mogao braniti. Dioniz ih je
pretvorio u dupine i bacio ih u more. Pouka te pri e: ne zafrkavajte se s bogom, ak ni s
pijanim.

126

GIGA

Obiljeja:
Jedno veliko oko posred ela, ov ji zadah, moderna piljska odje a, loa zubna higijena.
Sad:
Div Polifem ima gajbu u pilji na pustom otoku, gdje uzgaja ovce i uiva u jednostavnim
pastoralnim uicima, kao sto je prodiranje pokojega gr kog junaka koji slu ajno pro e
onuda.
Nekad:
Div Polifem imao je gajbu u pilji na pustom otoku, gdje je uzgajao ovce i uivao u
jednostavnim pastoralnim uicima, kao sto je prodiranje pokojega gr kog junaka koji bi
slu ajno proao onuda. (Neka udovita nikad ne nau e lekciju.)

127

GIGA

Obiljeja:
Super frizura, krasne haljine, o aravaju i pjeva ki glas, smrtonosni tapi skriven u rukavu.
Sad:
Kirka upravlja mondenim wellness centrom na otoku u Moru udovita. Navratite ako si malo
elite promijeniti izgled, ali upozorenje! Moda s otoka ne odete kao ista osoba, ak ni kao
ista vrsta.
Nekad:
Kirka je voljela ugo avati mornare. Srda no bi ih do ekala, dobro nahranila i onda pretvorila
u svinje. Odisej ju je zaustavio u tome tako sto je pojeo magi nu travu i prislonio carobnici
no na grlo, prisilivi je da pusti njegovu polimorfiziranu posadu. Kirka se odmah nakon toga
zaljubila u Odiseja. Pa ti sad budi pametan!

128

GIGA

Obiljeja:
Runo tijelo, lica strvinara, krasan pjeva ki glas. (Hej, pa to zvu i kao moja u iteljica zbornog
pjevanja iz osnovne kole...)
Sad:
Sirene nastanjuju More udovita, gdje mornare alju u smrt mame i ih slatkom pjesmom,
neto u stilu radijskog programa koji puta samo pjesme iz 80-ih, ali jo gore.
Nekad:
U ona davna vremena sirene su bile velika prijetnja gr koj trgova koj mornarici. A onda je
izvjesni lukavi Odisej shvatio da si ui moete za epiti voskom i pro i pokraj sirena a da nita
ne ujete. udno, Odiseja ina e pamte po drugim uspjesima, ali ne i kao izumitelja voska u
uima.

129

GIGA
PERCYJEVA SVJEDODBA IZ LJETNOG KAMPA
Dragi Percy Jacksone,
slijedi tvoja svjedodba koju emo poslati tvojim roditeljima. Drago nam je izvijestiti te
da su ti ocjene prolazne te da te zasad ne emo baciti kao hranu harpijama.
Molim te, pro itaj i potpii se.
Srda no,
Hiron, upravitelj aktivnosti
Dioniz, upravitelj kampa
Aktivnost
Ocjena
Komentar
Saka enje udovita
5
Percy pokazuje izrazit dar za odsijecanje udova.
Obrana
4
Percy je ovoga ljeta nekoliko puta zamalo poginuo.
Bravo! Mora se usredoto iti na svoju okolinu i na to da
ga ne ujedaju otrovni korpioni.
Ma evanje
5+
Percvjeva ma evala ka vjetina je sjajna. No ipak, bilo bi
bolje kad se prije svake borbe ne bi morao politi slanom
vodom.
Timski duh
3
Percy se povremeno potu e s drugim kamperima. Voljeli
bismo ga podsjetiti na injenicu da Clarisseinoj glavi nije
mjesto na ranju.
Gr ki
3
Percyjev starogr ki se popravlja.
Na alost, na zavrnom ispitu je Veliki Ahilej dobi bitku
preveo Hamburger mog djeda je grozan. Nastavi se
truditi.
Utrke ko ijama
5
U zadnjoj trci Percy nije samo pobijedio nego je ve inu
drugih ko ija ostavio za sobom u plamenu. Bravo!
Tr anje
-3
Mora se popraviti. Percy je jo sporiji od nimfa, i to kad
su u drvenom obliku.
Streli arstvo
-3
Mora se popraviti. Dobro je to to mu sad manje strijela
leti nekontrolirano. Ve tjednima nije pogodio nijednog
kampera.
Bacanje koplja
4
Percy je vjebao! Njegovo zadnje koplje zamalo je
pogodilo metu. Istina, prerezao je glavu bron anom biku,
ali to se lako da popraviti.
Penjanje po stijenama 5
Percy je sjajan penja . Moda zato to mu se nimalo ne
upada u lavu pri dnu stijene.
Potpis: Percy Jackson

130