You are on page 1of 4

Albert Camus, Stranac

im me ugledao, pripodigao se i turio ruku u dep pa sam, naravno, stegnuo Raymondov


revolver u epu nakaputu. Zatim se on ponovo izvalio, ali nije izva io ruke iz epa.
Bio sam prilino aleko o njega, esetak
metara. Na mahove
sam nazrijevao njegov pogle, izmeu napola sklopljenih vjea. Ali uglavnom je njegov
liktitrao u uarenom zraku prea mnom, umor je valova bio jo tromiji i spokojniji nego
u pone. Isto ono sunce,isto ono svjetlo na istom onom pijesku to se protezao
i ovje. Ved va sata an nije omicao, ved va sata bio je usiren u oceanu usijana
metala. Na obzorju je proao, jean broid, nazreo sam krajikom oka samo crnu
mrlju jer sam netremice gledao Arapina.Pomislih da treba samo da se okrenem pa da se
ovo
svri. Ali na lea mi se bio navalio cijeli al ustreptao o sunca. Uinih nekoliko koraka
prema izvoru. Arapin se nije ni pomaknuo. Ipak je jo bio prilino aleko. Mo azbog
sjene na licu uinilo mi se a se smije. ekao sam. Obrazi su mi gorjeli o sunca i
osjedao sam kako mi se
kapljice znoja sakupljaju u obrvama. Sunce je peklo isto onako kao i onoga dana kad smo
pokopali mamu i, isto
onako kao i ona, najvie me boljelo elo i sve su mi ile na njemu u isti mah kucale
ispo koe. Zbog toga ara
koji
vie nisam mogao ponositi, koraknuo sam naprije. Znao sam a je to glupo, a se
nedu izbaviti o suncaako se pomaknem za jean korak. Ipak, preao sam je an korak,
samo jean korak. A taa, ne priiudi se,Arapin izvai no i pokaza mi ga na suncu.
Svjetlo sijevnu na eliku i kao a me uga svjetlucava otrica pogo iu elo. U isti mah
znoj nakupljen u obrvama potee mi ojenom niz kapke i zastre ih mlakim i gustim
velom.Taj zastor o suza i soli zasjeni mi oi. Osjedao sam samo cimbale sunca na elu i,
nekako nejasno, blistavi mauperen iz noa svejenako u mene. Taj uareni ma palio mi
je trepavice i kopao bolne oi. Taa sve zaigraprea mnom. Zapahnu me teak i vreo
ah mora. Uini mi se a se nebo irom otvorilo a pusti ognjenu kiu.
Napeh se s
vim svojim bidem i ruka mi se zgri na revolveru. Otpona popusti, otaknuh glatki trbuh
rka i taasve poe, usre praska koji bijae u isto vrijeme rezak i zagluan.
Stresoh sa sebe znoj i sunce. Pojmih a samporemetio ravnoteu ana, izvanre nu
tiinu
ala na kojem sam bio sretan. Zatim opalih jo etiri puta unepomino tijelo u koje se
meci zabijahu a a se nita nije opaalo. Bijahu to kao etiri kratka u arca
kojimsampokucao na vrata nesrede.
SMJERNICE
1.
Smjestite ulomak u kontekst romana.

2.
Kako se
zove glavni lik i kakav je njegov odnos prema ivotu?
3.
Osjea li glavni junak mrnju prema Arapinu?
4.
to je izazvalo da puca na njega?
5.
Je li to bilo ime motivirano?
6.
U ulomku svjetlost kljunu ulogu. Obrazloite.
7.
Glavni junak ivi ravnoduno. U to vjeruje? Zato je roman naslovljen Stranac?
8.
Po emu moete zakljuiti da roman pripada suvremenoj knjievnosti?
9.
Koje je simbolino znaenje posljednje reenice ulomka?
10.
Koji enski lik u romanu istie Mersaultov karakter?
11.
to sve doznajemo o Mersaultu iz razgovora sa sveenikom?
12.
Je li Mersaultov nain ivota iroko prihvaden u drutvu? U emu je bit filozofije
egzistencijalizma uskladu s kojom ivi Mersault?

NOVO
Albert Camus istaknuti je francuski pisac filozofije egzistencijalizma. Jedno od
njegovih najznaajnijih djela jedvodijelni roman Stranac u kojemu glavni lik Mersault
predstavlja prvu fazu Camusovo stvaralatva; fazu apsurda.Objanjena je u njegovom
eseju Mit o Sizifu, objavljenom iste godine kada i Stranac, 1942. Camus govori kako je
ovjek, odvojen od prirode,izgubljen u dogaajima moderne civilizacije koji ga obasipaju, a
koji su zapravo potpuno apsurdni i protiv kojih je on bespomoan. Tu fazu Camus negira
krajem ivota kada
prelazi u fazu pobune, gdje govori o ovjeku koji se buni protiv apsurda oko sebe i oslobaa.
Predstavaljanje romana

U romanu nema sloenih tematskih sklopova, nema irine zahvata u


oblikovanju, nema ni eksperimentalne upotrebe razliitih stilova,
ponajmanje pak modernistikih tehnikih postupaka. To je relativno
mirno i jednostavno ispriana pria o ovjeku kojem je umrla majka, koji
je postao sluajni ubojica i koji je zbog tog ubojstva osuen na smrt.Od
utjecaja velikih modernih romanopisaca u njemu se osjea jedino neto
utiska koji ostavlja Kafkina proza, ali i to vie zbog neke slinosti u
"doivljavanju svijeta" nego zbog upotrebe istih ili slinih knjievnih
sredstava.
ZAKLJUAK
Djelo mi se svidjelo jer pisac svojim bojama oslikava opu zajedniku
situaciju svih ljudi; osvijetljenje koje on baca na dogaaje obasjava
svakog od nas pojedinano.Kao i srea ivot je varljiv. Jer tako je malo
potrebno da budemo sretni, a tako esto nam to malo nedostaje.Zato
smatram da je Camus ovim romanom pruio okrutnu, ali istinitu sliku o
ovjekovom poloaju u svijetu. Stranac sadri priu o ovjeku koji se naao
u situaciji zloinca i osuenika na smrt, a da nita od toga ne shvaa. Odnosno,
on je izgubljen, ivi u svom svijetu, a za druge ne brine to me se posebno
dojmilo, kao i odgovori na pitanja: to je ivot? to je svijet? ivot i svijet su
apsurdni: apsurd proizlazi iz sukoba izmeu iracionalnosti i nostalgije za smislom i
skladom. Meutim, mi ipak ivimo, mislimo da postoji neki interes da ivimo.
Jedno privilegirano iskustvo ipak otkriva vrijednost: to je pobuna, a upravo tu
vrijednost Mersault nije elio iskoristiti to je veoma udno. Ljudi ive u apsurdu,
u kugi, dok se Mersault u potpunosti slagao s tim negativnim smislom ivota.
Budui da Camus predstavlja filozofiju apsurda, prikazanu kroz lik
Mersaulta, moemo ga smatrati modernim Sizifom, tako povlaei
paralelu s antikim mitom u kojem Sizif uzbrdo gura teki kamen koji mu
se redovito strovaljuje niz padinu. Unato apsurdnosti ivotnog
djelovanja, koje ne rezultira konanim uspjehom, Camus istie kako
''nema sudbine koja se ne nadmauje prezirom'' te kako je ''svo njegovo
kraljevstvo ovozemaljsko'', mislei, pritom, na vrhunce i uspjehe koji su
jedini razlog vrijedan ovjekova postojanja.
O DJELU
Svi ti dogaaji ispriani su u obliku ispovjedi glavnog junaka, koji u
tamnici s podjednakim mirom i ravnodunou govori o proteklim
zbivanjima kao i o smrti koja mu preostaje. Djelo je pisano izvanrednim
stilom, a iskaz je dan u jasnim, preciznim i kratkim reenicama. Stranac
se razlikuje od drugih suvremenih romana i po tematici koja ne govori o
politici, o ratu, o gospodarskim i kulturno-psiholokim razlozima, ve
govori o neem posve drugom, govori o privatnim stvarima, zgodama i
nezgodama jednog mladia, Mersaulta.
MERSAULT
On je u stvari jedva ekao da se sve ovo rjei, da moe dalje nastaviti ivjeti kako
je i obiavao u monotoniji vlastite svakidanjice. Na samoj sahrani on se ponaa

ponovno neuobiajno; pije bijelu kavu, pui, i kao kruna svemu tome sljedeeg
dana odlazi u kino sa prijateljicom Marijom gledati komediju. Kroz cijeli roman
Mersault je ravnoduan po pitanju postojanja, djelovanja, te ivota
openito. Cijeli ivot on ide linijom manjeg odbora (kao da ga je
dananja mlade savjetovala kako da koraa ivotom), a njegovi pogledi
dolaze do izraaja kad biva optuen za ubojstvo, a za kaznu mu porota
izglasa smrt i onu fiziku, ali ga pritom i moralno osudi na smrt
izvrgnuvi ga javnom ruglu. Za Mersaulta je Bog, kao i ljudsko
postojanje, jo samo jedan u nizu apsurda, jer nije od ovog svijeta, nije
opipljiv i vidljiv ljudskim oima. Smrt je jedina stvar u Mersaultovu
ivotu koja nije besmislena i jedina ona ima smisao da uniti
jednolinost ljudskog ivota i postojanja. Mersault se moe
okarakterizirati kao antijunak, budui da skonava tragino, osjeajui
se prilino usamljeno u duhovnom postojanju i traganju za vlastitom
slobodom. Teze kao to su smisao, cilj ivota, ljubav ili boanstvo, u
potpunosti su mu nepoznate i neprihvatljive, to se vidi u odbijanju
sveenikove prisutnosti. Nije u stanju uspostaviti normalnu
komunikaciju s okolinom niti se integrirati u drutvo na pravilan nain.
glavni junak romana koji je ujedno i pripovjeda djela. Neobian mladi
ovjek, sitni inovnik koji ivi ispraznim i jednostavnim ivotom. ivi mirnim,
izoliranim i otuenim ivotom. Nije emotivan i smatra da se nikako ne moe
oduprijeti sudbini pa joj se samo preputa, bez imalo brige oko nastalih
dogaaja. Nita ne moe probuditi njegovu emotivnost, ni bol, ni ljubav,
a ni prijateljstvo, kao ni zloin i osuda na smrt. ivi ustaljenim ivotom i ne
eli primijeniti nikakve promjene. Tako vidimo da ne eli napredovati u poslu, ne
eli promijeniti svoj samaki ivot, a ljubav prema Marie primjeuje tak iz fizike
bliskosti. Iako obavlja se forme koje su drutveno nametnute, njemu se
predbacuje da ih ne obavlja s dovoljnom dozom emocija. Iz tog razloga, zbog
takve neemotivnosti, on je i osuen zbog ubojstva koje je uinio u samoobrani.
Njegov lik je upravo osuda ovjeka koji ivi u suvremenom ivotu i kojem
je najvea bol ta da on ne osjea ni bol ni ljepotu ivota i da je
ravnoduan.

NETO NJ OVAKO
Pitanje na koje Camus trai odgovor jest kako opravdati postojanje u
svijetu bez smisla, tj. kako prihvatiti vlastitu bespomonost u ivotu koji
je nita drugo nego niz apsurda.