You are on page 1of 44

Gimnazija «Matija Mesić»

Slavonski Brod
Fizičari Eksperimentatori

Učenik: Ivan Voras, 4.H, prirodoslovno-matematička gimnazija

Mentor: Marina Gojković, prof.
Slavonski Brod, 20. studeni, 2000.

Ivan Voras

Istraživanje determinističkog kaosa

Strana 2

Zahvaljujem se akad. Vladimiru Paaru na ustupljenoj stručnoj literaturi i podršci
pri realizaciji ovoga rada.

Ivan Voras

Istraživanje determinističkog kaosa

Strana 3

1. Sažetak
Prvi cilj ovog eksperimentalnog rada je realizacija jednog od prvih eksperimenata u
izučavanju determinističkog kaosa – eksperimenta sa "kapajućom slavinom" kojeg je
prvi izveo R. S. Shaw[1]. Cilj eksperimenta je pokazati složeni dinamički ustroj kojega
grade kapljice tekućine, najčešće vode, dok kaplju sa modela "slavine" kroz koju se
propušta voda različitom snagom toka. Mjerena veličina je vremenski razmak između
pada dvije kapljice. Sa dva takva vremenska razmaka (između prve i druge, te druge i
treće kapljice) moguće je ucrtati točku u koordinatnoj ravnini. Analogno, sa tri uzorka
vremenskih razmaka moguće je ucrtati točku u trodimenzionalnom koordinatnom
sustavu. Za većinu vrijednosti brzine istjecanja, kapanje je posve monotono.
Međutim, uočavaju se područja kada kapljice padaju u parovima po dvije (bifurkacije) ili više, ili naoko posve nepravilno. Ti su
slučajevi zanimljivi.
Ucrtavanjem za mnogo uzoraka, mogu se dobiti fascinantni likovi iz naoko posve jednoličnog kapanja vode kao i za naoko
posve nepravilnog kapanja.
U radu je dan prikaz eksperimentalnih uređaja i metoda.
Drugi dio rada posvećen je vlastitom istraživanju pojave kaotičnih struktura
unutar zvučnog zapisa, odnosno glazbe. Osnova za metodu analize je upravo ona
primijenjena u analizi "kapajuće slavine". U digitalnom zapisu zvuka mjeri se razlika
među zabilježenim susjednim amplitudama zvučnog vala, te se na već spomenuti
način, ali i sa njegovim varijacijama, ucrtava u koordinatni sustav.
Usporedna analiza pokazuje veliku sličnost dobivenih grafičkih prikaza, što upućuje na zaključak o stvarnoj kaotičnoj
prirodi analiziranih uzoraka.

Ivan Voras

Istraživanje determinističkog kaosa

Strana 4

2. Ciljevi istraživanja

Upoznati se sa pojmovima determinističkog kaosa te ovladati nekim matematičkim metodama potrebnima za
izučavanje ove teme

Ostvariti povijesni pokus R. Shawa "kapajuće slavine" te proučiti moguće načine modifikacije

Ostvariti vlastito istraživanje u području determinističkog kaosa – "Kaos u glazbi" te provesti odgovarajuću analizu

Istražiti mogućnost usporedbe dvaju eksperimenata

Teorija i pojam determinističkog kaosa je relativno nova pojava u znanosti, koja, iako među najmlađima, ima velikoga
utjecaja na sve dijelove suvremene znanosti, pa tako i na fiziku.
Ovo sam istraživanje izabrao jer me inspirirala knjiga J. Gleicka – "Kaos: rađanje nove znanosti" te zainteresirala za ovu
tematiku, kao i zbog toga što volim glazbu.

Ivan Voras

Istraživanje determinističkog kaosa

Strana 5

Slike, u poretku smjera kazaljke na satu, prikazuju razne stope
uvećanja Hennonovog atraktora (prikazan u sredini)

Ivan Voras

Istraživanje determinističkog kaosa

Strana 6

3. Deterministički kaos u fizici
"Takva inteligencija... u jednoj bi formuli obuhvatila gibanja najvećih tijela u svemiru, kao i
onih najmanjeg atoma; zbog toga, ništa ne bi bilo nesigurno, pa bi budućnost, kao i prošlost, bila
otvorena njenim očima..." – Laplace [1]
"Fizika u dvadesetom stoljeću će biti zapamćena po svega tri, ali tri najveća otkrića – teoriji
relativnosti, koja je srušila Newtonovski apsolutni prostor, kvantnoj teoriji, koja je srušila
Newtonovsku upravljivost mjerenjima, te teoriji kaosa, koja je ukinula Laplaceovski
determinizam." - (Anonimni fizičar) [1]
Otkriće determinističkog kaosa u fizici je unijelo neka sasvim nova shvaćanja i nove poglede na mnoge pojave i probleme sa
kojima se znanost već bavila, te otvorilo neke sasvim nove mogućnosti.

3.1. Harmonijski oscilatori
Jednostavni harmonijski oscilator je predstavljen tijelom određene mase koje je elastičnim predmetom zanemarive mase
vezan za neku čvrstu točku, učvršćen tako da se može gibati samo u jednoj dimenziji, bez gubitka energije. Važnost izučavanja
ovakvih sustava leži u tome da se jednadžbe oblika sličnoga onima kojima se oni opisuju pojavljuju kad god se tijelo giba kroz
prostor čiji potencijal ima jedan ili više lokalnih minimuma – njihala, kretanje elektrona oko jezgre, LCR strujni krugovi,
kretanje planeta i satelita. Mnoge ovdje izučavane pojave u izučavanju determinističkog kaosa imaju svoje ishodište u analogiji sa
oscilirajućim sustavima (odvajanje kapi vode od igle i njen pad u kolektor za vodu).

3.2. Atraktori, periodi i bifurkacije
Jedan od najpoznatijih i najviše izučavanih kaotičnih sustava je sustav logističke jednadžbe

x n  rxn 1 1  xn1 

(1)

Jednadžba se koristi u biologiji za jednostavno modeliranje brojčanog stanja populacije te se još zove i populacijska
jednadžba. Izračunava se rekurzivno, pri čemu je x0 prethodna vrijednost funkcije, a r zamišljenu stopu rasta populacije.
U proučavanju ove funkcije uopćeno postoje tri slučaja, koja ovise o parametru r. Ako je r vrijednost manja od tri, rezultati
jednadžbe će tijekom iteracija, za isti r konvergirati jednom broju, i svako daljnje iteriranje funkcije za rezultat će dati niz
identičnih brojeva. Ovo je jedan od najjednostavnijih atraktora – jer vrijednost "privlači" određenom broju. Za brojeve
neposredno veće od tri rezultat iteracija jednadžbe se stabilizira na dva broja, što je poznato kao bifurkacija, sa periodom 2.
Bifurkacija se potom ponavlja, te se za još veće parametre vrijednost stabilizira oko četiri broja – period 4, pa na osam i nastavlja
rasti. Bifurkacije se događaju sve brže i brže, sa sve manjim razmacima među njima 1 (što je vidljivo na grafičkom prikazu).

1

Udaljenost među susjednim bifurkacijama se smanjuje geometrijskom proporcionalnošću, omjer razlika udaljenosti se približava
konstantnoj vrijednosti, poznatoj kao Feigenbaumova konstanta, F  4.6692016...

Ivan Voras

Istraživanje determinističkog kaosa

Strana 7

Za vrijednosti r > 3.6 nastupa kaotični režim. Konačni "fazni" graf za logističku jednadžbu izgleda ovako:

Na osi x prikazan je parametar r, na y-osi je prikazana vrijednost funkcije, x.
Nakon što r dostigne 4, vrijednosti počinju divergirati.
Logistička jednadžba nipošto nije usamljena u takvom ponašanju. Bifurkacijama i kaosu teže mnoge funkcije koje postoje u
sličnom, rekurzivnom obliku. Primjer je:

f ( x)  sin x0   c

(2)

3.3. Neobični atraktori
Nova teorija determinističkog kaosa pokazuje da je pravilnost više iznimka nego pravilo. Hennonov atraktor je rezultat
preslikavanja

f : x, y   ( Ay,1  x  By 2 )

(3)

x  [-0.4046, +0.4010]
x  [0.1500, 0.2500]
y  [-1.3490, +1.3370]
y  [0.2600, 0.3600]
Graf 161.
161. – Hennonov atraktor
Lik koji "privlači" točke na grafu u vidljivu strukturu je atraktor – "neobični" atraktor. Pri proučavanju neobičnih atraktora
najviše se ispoljava jedno od glavnih i karakterističnih svojstava determinističkog kaosa – osjetljivost o početnim uvjetima.

Ivan Voras

Istraživanje determinističkog kaosa

Strana 8

3.4. Osjetljivost o početnim uvjetima
Sustavi koje proučava teorija determinističkog kaosa poznati su kao nelinearni dinamički sustavi, i, osim što su po definiciji
(matematički) vrlo zahtjevan predmet izučavanja, veliki broj njih posjeduje osobinu velike osjetljivosti o početnim uvjetima. Ma
za koliko mali numerički iznos izmijenimo početne uvjete, rezultati će se nakon mnogih iteracija bitno razlikovati. Najzorniji
primjer ove osobine je "leptirov učinak".

3.4.1. Leptirov učinak
Možda najznačajnija posljedica teorije kaosa je poznata pod uobičajenim nazivom "leptirov učinak". Naziv potječe iz prvih
istraživanja determinističkog kaosa koja je provodio E. Lorenz [1]. Kako je E. Lorenz bio meteorolog, njega je zanimao tijek
vremenskih parametara. Uvidjevši iz svojih proračuna veliku osjetljivost o početnim uvjetima, uopćeno je konstatirao da, npr.
da li će kiša padati u New Yorku ovisi o tome kako je prije tjedan dana leptir zamahnuo krilima u, recimo, Pekingu.
Osim toga, naziv koji se odnosi na "leptira" ima još jedno opravdanje:

Slika 1. – Lorenzov atraktor, dvodimenzionalna projekcija
Vrlo sličan način koji je R. Shaw upotrebio pri vizualizaciji svojih podataka, prije njega je koristio i E. Lorenz. Razvio je
sustav (izvorno meteorološki, no pokazao se analognim mnogim drugim sustavima u prirodi) kojega su opisivale tri nelinearne
jednadžbe sa tri varijable. Iterativnim rješavanjem jednadžbi varijable se mijenjaju u naoko nepovezane brojeve. No,
ucrtavanjem triju vrijednosti u trodimenzionalni koordinatni sustav, dobiva se slika zadivljujućeg ustroja. Spajanjem točaka
dobiva se neprekinuta, beskonačna krivulja. Osobina krivulje je da se nikad ne ponavlja, što znači da se nikad ne presijeca.
Ovo je prva slika determinističkog kaosa.

3.5. Fraktali – slika kaosa
3.5.1. Cantorova prašina
Promatranjem kaotičnog dijela grafa logističke jednadžbe, ali i mnogih drugih fraktalnih sustava (kao što je prikazani
Hennonov sustav), uočava se fina struktura gusto poredanih, ali ničim povezanih točaka. Točke su grupirane, i u konačnici
oblikuju prepoznatljive vidljive strukture. Takav oblik nastale strukture naziva se Cantorova prašina [10],[1], i svojstven je za
fraktale nastale iteriranjem određenih radnji nad geometrijskim oblicima ili afinog preslikavanja, poznatih i pod imenom
Iterated Function Systems, IFS. (Jednostavni način dobivanja Cantorove prašine je podjela dužine na tri dijela, od kojih
uklonimo srednji i potom operaciju ponavljamo na svakom preostalom dijelu, u beskonačnost). Oblik fraktalne slike
"Cantorova prašina" prisutan je i u ovom istraživanju.

Ivan Voras

Istraživanje determinističkog kaosa

Strana 9

3.5.2. Samosličnost
Jedno od osnovnih svojstava fraktala (uz fraktalnu dimenziju) je samosličnost, odnosno osobina da se nakon određenog
uvećanja određenog dijela grafa fraktala mogu uočiti strukture koje su slične ili jednake polaznom obliku.

3.5.3. Fraktalna dimenzija
Uz pojavu samosličnosti veže se i pojava fraktalne dimenzije. Jedan 2 jednostavan način za izračun fraktalne dimenzije,
baziran na svojstvu samosličnosti je

D  lim
n 

ln rn
ln N n

(4)

Formula se primjenjuje za fraktale nastale iteracijom jednostavne operacije dodavanja ili oduzimanja na osnovnom
obliku/segmentu. U tome slučaju je n broj iteracije, r je broj dijelova/segmenata u koji je osnovni oblik podijeljen, a N broj
dijelova/segmenata koji su zadržani ili dodani osnovnom segmentu.
Na primjeru za trokut Sierpinskog: osnovni jednakostranični trokut je podijeljen na četiri njemu slična trokuta: r=4;
zadržana su tri “vanjska” trokuta: N=3; fraktalna dimenzija je ln(4)/ln(3)=1.2619…)

Slika 2. – Trokut Sierpinskog
Takvu je necjelobrojnu dimenziju, jedan od pionira istraživanja ovakvih matematičkih oblika B. Mandelbrot, nazvao
fraktalnom, a dobivene likove fraktalima.
Dimenzija Euklidske površine, "punog kvadrata" je 2; dimenzija pravca, "dužine" je 1. Dimenzija trokuta Sierpinskoga je,
prema tome, između dimenzije pravca i ravnine – on "pokriva" malo veću "površinu" od pravca.
Broj r je također i faktor povećanja kod kojega svaki od rubnih trokuta postaje identičan cjelini. Nastavi li se ovakvo
oduzimanje dijelova trokutu, krajnji rezultat biti će Cantorova prašina.

2
U matematici postoji više definicija dimenzije kao osobine; ovaj izraz za određivanje dimenzije izveden je iz Hausdorff-Besicovitch
definicije dimenzije, koja se koristi za definiranje lika kao fraktala ("fraktal je ono čija je Hausdorff-Besicovitchova dimenzija strogo veća od
topološke dimenzije")

Ivan Voras

Istraživanje determinističkog kaosa

Strana 10

Kaos je osobina prirode – u poretku smjera kazaljke na satu
prikazana su različita uvećanja fraktala lista paprati

Ivan Voras

Istraživanje determinističkog kaosa

Strana 11

4. Shawov eksperiment
4.1. Povijesni pokus
1985. Robert Stetson Shaw sa Santa Cruz kampusa u sastavu Kalifornijskog sveučilišta zamislio je i ostvario jedan od
najjednostavnijih i najupečatljivijih pokusa u proučavanju kaosa. Ispitivao je protjecanje vode kroz vrlo zategnutu slavinu –
njeno kapanje. Za izvor podataka uzeo je vremenski razmak između pada dvije uzastopne kapi. Ono što je genijalno kod tako
jednostavnog pokusa je izbor načina predstavljanja i obrade zabilježenih podataka. Po analogiji sa harmonijskim oscilatorima,
umjesto jednostavnog, jednodimenzionalnog histograma, koji prikazuje samo vremenski razmak između niza kapi, načinio je
dvodimenzionalni grafikon faznog prostora. Kapljice su grupirane u grupe po četiri. Na apscisi grafikona predstavljen je
vremenski razmak između prve dvije kapi, na ordinati između druge dvije kapi.
Kada je voda protjecala sporo, kapanje je bilo pravilno kao u vodenog sata [1], a grafikon bi bio sastavljen od jedne točke u
koordinatnom sustavu, malo "zamagljene" bukom u mjerenju. Povećanjem brzine toka vode sustav je prolazio kroz bifurkaciju
– udvostručenje perioda, jer kapi bi padale u parovima. Umjesto jedne točke na grafikonu sada su postojale dvije. No pravi test
za sustav bio je stvaranje kaotičnog režima. Da su podaci bili istinski nasumični, točke bi bile raštrkane po cijelom grafikonu i ne
bi se mogao pronaći nikakav odnos između jednog razmaka i drugoga. Ali ako u podacima postoji neobični atraktor, dobivamo
red unutar nereda. Naročito kada je metoda bila proširena na tri dimenzije pojavili su se uzorci – tragovi povezanih područja
gdje su se točke češće okupljale nego na drugim mjestima.
Osim R. Shawa, kontrolirano izvođenje ovoga pokusa i opsežnu analizu provela je i grupa znanstvenika u Sao Paulu,
Brazil[3].
Jedan od ciljeva rada je ponovno eksperimentalno izvesti ovaj eksperiment te upotrijebiti ga kao osnovu za moje, jednim
dijelom vrlo slično, istraživanje "kaosa u glazbi".

4.2. Idejno rješenje eksperimenta
Jedan od ciljeva rada je re-kreirati povijesni Shawov eksperiment sa kapanjem vode. Eksperiment će biti načinjen vrlo slično
načinu na koji je realiziran u povijesnom eksperimentu. Cjelokupna originalna aparatura za izvršavanje originalnog
eksperimenta se sastoji od:






2 Spremnika vode
Gumenih cijevi koji povezuju spremnike vode
Ventila za održavanje stalnog nivoa vode
Ventila s kojeg će se puštati kapljice vode
Laserske diode, upravljene prema fotoćeliji
Fotoćelije, za registriranje prekida svjetlosnog zraka uslijed prolaska kapljice kroz njega.
Računala, s kojim će biti povezana fotoćelija
Ventil za održavanje razine vode

Spremnik vode 1
Računalo
Spremnik vode 2

Laserska dioda

Fotoćelija
Slika 3. – Eksperimentalna aparatura

Ivan Voras

Istraživanje determinističkog kaosa

Strana 12

Slika 4. – Uređaj u radu
Načinjen je i računalni program za obradu tako sakupljenih podataka kao i za njihovu analizu i grafički prikaz, koji će još biti
nadograđen prema uvjetima eksperimenta.
Računalo registrira trenutak kada kapljica presječe svjetlosnu zraku, te kada ju napusti, te se tako dobiju informacije o
trenutku pada kapljica, tj. o važnijem parametru – vremenskom razmaku između dviju kapljica. Računanjem iz vremenskog
razmaka za koji kapljica prođe svjetlosni zrak registrira se i brzina kapljice.
Prisutna su dva spremnika vode zbog potrebe održavanja stalnog nivoa vode u posudi iz koje će voda istjecati putem kapljica
(tj. održavanja stalnog tlaka vode).
Ventil za održavanje stalne razine vode izrađen je od prerađenog ventila automobilskog rasplinjača (karburatora):
Najvažniji dio je plovak, koji, s obzirom na nivo vode - otvara ili zatvara ventil, osiguravajući time stalnu razinu vode.

Ventil

Plovak

Slika 5. – Ventil za održavanje razine vode

Ivan Voras

Istraživanje determinističkog kaosa

Strana 13

4.2.1. Alternativna aparatura
Zbog jednostavnosti, kao još jedan sustav koji će održavati stalnu razinu vode se koristio originalni medicinski sustav za
infuziju. Sustav se sastoji od boce za tekućinu, sustava za regulaciju stalnog protoka, te regulatora jačine toka tekućine.
Iako u teoriji ovakav sustav može biti i vrlo precizan – naposljetku, koristi se u medicinskim ustanovama, ipak se pokazao
nepreciznim i nepraktičnim. Vrlo je teško dobiti sustav da radi u višekratnoj uporabi – često dolazi do oštećenja i/ili začepljenja
ventila, a uslijed relativno male količine vode koje sadrži, te zatvorenosti sustava (boca), dolazi često do neispravnog i/ili
neodgovarajućeg rada.

4.3. Eksperiment
Svi su pokusi vršeni u što je bilo moguće sličnim uvjetima, sa vodom na sobnoj temperaturi koja je držana na istoj razini.
No, i uz proizvoljno precizne uvjete eksperimentiranja, eksperiment – zbog osjetljivosti o početnim uvjetima, odnosno učinka
leptira – nikada nije moguće potpuno jednako ponoviti.

4.3.1. Proračuni pada kapljice
Ukupna visinska razlika između razine vode u spremniku iz kojeg voda otječe prema igli i igle je 1m. Prema
p  hg

(5)

tlak vode na vrhu igle iznosi 9.8kPa. Udaljenost od vrha igle do senzorskog sustava je 1.5cm, te je prema
v

(6)

2 gh

brzina kapljice pri ulasku u područje senzorskog sustava 0.294m/s. Uzimajući da je aktivno područje senzora promjera
3mm, kapljica kroz njega prođe za 0.11s. To je ujedno i granica osjetljivosti senzora.

4.3.2. Elektronička aparatura
Načinjena je jednostavna elektronička aparatura čiji su glavni dijelovi infracrvena fotodioda te fotootpornik osjetljiv na
infracrvenu svjetlost. Fotodioda i fotootpornik su postavljeni nasuprot jedno drugome i montirani na probušenu daščicu tako
da su smješteni sa strana otvora. Na daščicu je također postavljen i stalak koji ima ulogu držati iglu iz koje kaplje iznad otvora i
između fotodiode i fotootpornika. Takva daščica je postavljena na posudu za prikupljanje vode.
Otvor

Prema računalu

Daščica

Prema izvoru električne
energije (bateriji)

Elektoničke komponente

IC Fotodioda

Snop IC svjetlosti

IC Fotootpornik

Slika 6. – Pojednostavljeni shematski tlocrt daščice sa "detektorom kapljica"
Put vode od početka pa do pada u posudu za prikupljanje vode je:
Prvi spremnik,
na visini od oko 1.5m

ventil

Ventil za održavanje
razine vode

Drugi spremnik,
na visini od oko 1m

ventil

Igla iz koje kaplje
voda

Fotootpornik je, nakon pojačanja signala priključenom baterijom, izravno spojen na mikrofonski ulaz zvučne kartice
računala.

Ivan Voras

Istraživanje determinističkog kaosa

Strana 14

4.3.3. Računalna obrada
Programom za snimanje i obradu zvuka (CoolEdit 2000) sniman je signal sa mikrofonskog ulaza (kao da se radi o zvučnom
signalu kojega u normalnoj uporabi daje mikrofon). Pojavio se problem u tome što se uz prilično jasan signal kada kapljica
poremeti tok infracrvene zrake, uvijek snimi velika količina šuma ("brownovski šum"):

Korisni signali; detektirane
kapljice
Slika 7. – Izvorni signal
Isprva se činilo vrlo teško riješiti računalno prepoznavanje ovakvog signala sa smetnjama, obzirom da na razini podataka
program mora raditi sa pojedinačnim vrijednostima snimljenih uzoraka (razinama napona):

Slika 8. – Uvećanje zapisanog uzorka: prikaz snimka samo jedne kapljice
Kao velika pomoć pokazali su se – filtri za obradu zvuka. Konkretno, upotrijebljen je filtar koji omogućuje selektivnu
manipulaciju nad propuštanjem određene frekvencije (nominalno, zvučne) u snimku. Filtar je iskorišten sa postavkama tako da
iz uzorka ukloni sve frekvencije više od 45Hz (izbor od 45 Hz načinjen je zato jer je već 50Hz šum koji proizvodi električna
mreža, a padanje kapljica neće biti veće frekvencije od ove) te da se pojača signal. Rezultat je potpuno uništenje originalnog
signala, ali sa vrlo izraženim zapisom pada kapljice!

Slika 9. – Pročišćeni signal
Iako se vidi da i ovaj signal svakako sadrži druge signale osim onih padanja kapljice, on je puno lakši za daljnju obradu.
Načinjeni računalni program sada samo detektira "vrhove" iznad određene razine signala.

Ivan Voras

Istraživanje determinističkog kaosa

Strana 15

4.3.4. Novi detektorski uređaj
U svrhu pokušaja dobivanja što preciznijih mjerenja, eliminiranja šuma i jednostavnijeg rukovanja, uređaj je ozbiljnije
prerađen. Osnovu uređaja još čine fotodioda kao emiter IC svjetlosti, i fototranzistor kao detektor IC svjetlosti, no elektronički
dio je potpuno iznova načinjen. Sada se radi o sklopu koji je zadužen za eliminiranje eksperimentalnog šuma i koji računalu
predaje u osnovi digitalni signal. Uređaj se sada sa računalom povezuje putem komunikacijskog, paralelnog sklopa. Program
koji očitava vrijednosti sada izravno očitava binarnu vrijednost na ulaznom paralelnom sklopu ("LPT port"), koja je "1" ako je
kapljica unutar dometa senzora (dakle presjekla je snop IC svjetlosti), ili "0" (ništa ne ometa svjetlosni sklop).

Slika 10.
10. – Novi uređaj
Ovdje se pokazao problem iznimno preciznog mjerenja signala, pa čak i njegovog očitavanja. Moderni operativni sustavi
računala (Windows NT, djelomično Windows 95) ne dozvoljavaju izravan pristup sklopovima računala. Windows 95 sustav tu
je manje restriktivan, ali još uvijek ne dovoljno – dozvoljava očitavanje signala, ali ne i izravan pristup sklopu računalnog sata,
zbog čega je onemogućeno precizno mjerenje vremenskih intervala. Zbog svega toga, načinjen je još jedan poseban program koji
će vršiti mjerenja iz osnovnog DOS operativnog sustava. Preciznost mjerenja je sada otprilike 0.3 mS.

Ivan Voras

Istraživanje determinističkog kaosa

Strana 16

4.4. Rezultati pokusa
Iz jednog snimljenog zapisa može se izraditi nekoliko analiza. Prva od njih je originalna dvodimenzionalna analiza kakvu je
koristio i R. Shaw. Na jednu koordinatnu os se nanosi vremenski razmak između pada prve dvije kapljice; na drugu os se nanosi
vremenski razmak između druge i treće kapljice i tako za sve dostupne uzorke. Već ova analiza daje vrlo uočljive i vizualno
atraktivne rezultate. Pri radu analiza mogu se mijenjati redoslijedi kapljica i koordinatnih osi (da, npr. razmak između druge i
treće bude x-os, druge i prve y-os itd.), no na taj način se uglavnom dobivaju slike koje su zrcalno simetrične u odnosu na neku
koordinatnu os, ili su samo slične varijacije na osnovnu sliku. Analogijom se mogu postići trodimenzionalne slike. Vremenski
razmak između prve dvije kapljice može se nanijeti na x-os, druge i treće na y-os, treće i četvrte na z-os). Ono što je zanimljivo
kod ovakvog prikaza je da se osnovni oblik ne mijenja– samo postaje prostoran.
Detaljni opisi svih mogućnosti analiza nalazi se u 5. poglavlju.

4.5. Prvi rezultati – medicinski infuzijski sustav
Medicinski sustav za infuziju poslužio je za prve pokuse. Iako se pokazao neprimjerenim za stalnu uporabu, izrazito je
praktičan za rad.
Jedan od prvih rezultata je ovaj:

Graf 162.
162. – Prva analiza
Desna slika je (veliko) uvećanje lijeve. Radi se o relativno pravilnom kapanju (y=x), no kapanje je težilo usporavanju što se
očituje u tome da rezultat nije točka, nego crta (dio pravca y=x).

Graf 163.
163. – Bifurkacije
Unatoč sličnosti, gornje dvije slike su nastale iz različitih mjerenja. Razdvajanje na dva "kraka" tumačim kao bifurkaciju.
Također je vrlo uočljiv (više na drugoj slici) pravac y=x (kapanje je usporavalo). Ovakvo usporavanje (iako uglavnom neželjeno)
ovdje pokazuje i svoju dobru stranu. Ovdje se (desna slika) vidi slika nastala za razne prosječne frekvencije kapanja! Tako se
uočava da se pri određenoj frekvenciji pojavljuje bifurkacija, koja se nastavlja isprepleteno sa pravilnim kapanjem. Sve ovo se
vrlo dobro uočava pri trodimenzionalnoj analizi.

Ivan Voras

Istraživanje determinističkog kaosa

Strana 17

Ova 3D slika trodimenzionalni je prikaz istih uzoraka kao i prethodna desna slika.

Ovo je 3D projekcija 2D podataka za isto mjerenje kao i lijeva od prethodne dvije slike bifurkacije (2). Uočava se da je oblik
konstantan kroz vrijeme (crvena os). To mjerenje je sretno "uhvatilo" baš određeni niz (pojas) frekvencija pri kojoj se događa
bifurkacija.

4.6. Rezultati dobiveni izvornim eksperimentalnim modelom

Graf 164.
164. – Zvonasta struktura 1
Nakon više neuspjelih pokušaja dobivanja rezultata, dok je aparatura još bila u razvoju, 13. mjerenje je donijelo vrlo
zanimljive rezultate. Osim glavne točke, u kojoj je, čini se, završila većina uzoraka, može se raspoznati još 20 točaka – atraktora
središta okupljanja, a mogu se pretpostaviti (uzevši u obzir simetričnost uzorka) postojanje i lokacije još oko 3-5 takvih
atraktora. Prosječna srednja frekvencija padanja kapljica u ovom uzorku je 13.9Hz.

Ivan Voras

Istraživanje determinističkog kaosa

Strana 18

Kod ovog uređaja, na koordinatnim osima su prikazana relativna vremena, u odnosu na frekevnciju uzorkovanja kojom je
sniman signal koji uređaj predaje računalu. U osnovi, ovdje su važni relativni položaji kapljica, više nego samo vrijeme padanja,
koje se može dobiti iz poznate prosječne frekvencije kapanja.
Posebno je zanimljiv trodimenzionalni prikaz ovog uzorka:

Graf 165.
165. – Trodimenzionalni prikaz
Fini trodimenzionalni dojam može se dobiti vjerojatno samo izravnim korištenjem računalnog programa s kojim je prikaz
generiran, no i promatranjem iz raznih uglova:

Graf 166.
166. – Pogled iz različitih uglova

Ivan Voras

Istraživanje determinističkog kaosa

Strana 19

Slijedeći rezultat, sa prosječnom frekvencijom kapanja od 8.51Hz ima vrlo zanimljivu strukturu:

Graf 167.
167. – Spiralna struktura
Ovakva struktura podsjeća na izgled npr. kućice morskog puža, ili dio strukture koja se pojavljuju pri rastu nekih dijelova
biljaka (korjenje, jednostavne biljke i gljivice). Trodimenzionalni prikaz potvrđuje sličnost:

Graf 168.
168. – Trodimenzionalni prikaz spiralne strukture
Slijedeće prikazano mjerenje kao da podsjeća na jedno od prijašnjih:

Graf 169.
169. – Zvonasta struktura 2

Ivan Voras

Istraživanje determinističkog kaosa

Strana 20

Ovaj lik vrlo sliči prvom predstavljenom uzorku, osim što je frekvencija ovog uzorka puno veća: 23.24 Hz.
Trodimenzionalni prikaz otkriva još veću sličnost:

Graf 170.
170. – Trodimenzionalni prikaz druge zvonaste strukture
Oblik se sastoji od jedne trokutaste strukture čiji su vrhovi "povezani" točkama. "Iznad" nje se nalazi jedna velika nakupina
točaka iz koje se pružaju dva jasno vidljiva kraka, i treći u naznakama. Kut između tih krakova je oko 120°.
Unatoč relativno dobrim mjerenjima, uređaj s kojima su dosadašnja mjerenja rađena ne zadovoljava zbog velike količine
šuma koji nastaje zbog same njegove konstrukcije i načina uporabe/obrade signala. Slijedeća mjerenja nastala su novim uređajem
(opisan u 4.3.4.).

4.6.1. Mjerenja izvršena novim detektorom kapljica

Graf 171.
171. – Mjerenje novim detektorskim uređajem
Novi uređaj i računalni program odmah pokazuju veliku preciznost u mjerenju – ovakvo mjerenje nije bilo moguće
prijašnjim metodama. Jasno se vidi prikaz gotovo potpuno pravilnog kapanja. No, svi prikazi pokazuju i očiti "trokutasti" izgled
ove "točke". Prosječna frekvencija kapanja je 7.14 kapi u sekundi.
Kod mjerenja ovim novim detektorskim uređajem na koordinatnim osima su vrijednosti između pada kapljica u
milisekundama, što je mnogo preciznije u odnosu na prijašnja mjerenja.

Ivan Voras

Istraživanje determinističkog kaosa

Strana 21

Graf 172.
172. – Drugo mjerenje novim detektorskim uređajem
Ovo mjerenje također prikazuje potpuno pravilno kapanje, frekvencije 8.33 Hz. Ovdje je još malo izraženo usporavanje
sustava u vidu blagog "pomicanja" točke u smjeru pravca y=x; no to nije uzrok rijetke nakupine točaka "iznad" glavne točke; one
su uzrokovane relativno kratkotrajnom nestabilnošću sustava pri započinjanju snimanja.

Graf 173.
173. – Bifurkacija
Iako također sa puno "eksperimentalnoga šuma", ovo mjerenje ipak jasno pokazuje efekt podvostručenja – bifurkacije.

4.7. Osvrt na primijenjene eksperimentalne metode
Analizom povijesnog Shawovog pokusa i njegovom rekonstrukcijom (prema [1], [3], [4]) načinjen je eksperimentalni
uređaj sa dvije inačice dotoka vode (medicinski infuzijski sustav kao alternativno rješenje, te sa izvornim modelom uređaja
prema Shawu).
Uz eksperimentalni uređaj načinjeni su prateći računalni programi za potrebe analize. Ovi se programi koriste i pri
izučavanju kaosa u glazbi.
Uporaba medicinskog infuzijskog sustava se pokazala, iako vrlo praktična, nepodobna za dulje i ponavljane eksperimente jer
je ubrzo dolazilo do raznih kvarova na sustavu ventila. Prikazana su dva analizirana uzorka dobivena ovom inačicom uređaja.
Kao vrlo važno eksperimentalno svojstvo pokazuje se "čekanje" dok se sustav stabilizira. Nakon postavljanja svih ventila na
željene vrijednosti, prvo se uočava vrijeme nestabilnosti kapanja koje traje samo nekoliko kapljica. Nakon toga slijedi uočljivo
dulje vrijeme od 15 do 30 minuta kada sustav – usporava. Na mnogim prvotnim mjerenjima se pokazuje uočljiv trend
usporavanja kapljica (te ona nisu, zbog duljine prikaza, uvrštena u rad).
Od niza učinjenih mjerenja sa obje inačice uređaja i oba elektronička sustava, iskustvo je pokazalo kako je vrlo mali broj
upotrebljivih, zbog samih karakteristika ciljeva eksperimentalnog rada. Od ukupno izvršenih 40 mjerenja (prosjek trajanja
jednog mjerenja je 30 minuta), samo je mali broj mjerenja pri analizi pokazao zadovoljavajuće ponašanje.
Usporedba ovih rezultata i onih dostupnih u literaturi 3 ([3], [4]) ukazuju na zadovoljavajuću korelaciju.
Dobiveni rezultati odgovaraju očekivanima i pokazuju prisutnost determinističkog kaosa.

3

Zbog duljine ovog rada nisu uvršteni rezultati tih radova.

Ivan Voras

Istraživanje determinističkog kaosa

Strana 22

5. Kaos u glazbi
U izboru objekta mjerenja, ovaj pokus se potpuno razlikuje od opisanog Shawovog povijesnog pokusa, no povezuje ih način
organizacije i predstavljanja podataka. Objekt proučavanja je digitalni računalni zapis zvuka – glazbe.

5.1. Digitalni zapis zvuka
Digitalni zapis zvuka se sastoji od niza "uzoraka" (engl. "sample") prikupljanih određenom "frekvencijom uzorkovanja" koji
predstavljaju intenzitet signala dobivenog od analogno-digitalnog pretvaračkog sklopa u računalu. To je niz diskretnih
vrijednosti pri čemu najveća vrijednost predstavlja najveće ispupčenje membrane mikrofona, odnosno zvučnika, a najmanja
najveće udubljenje.

Slika 11.
11. – Digitalni zapis zvuka
Pri prvim eksperimentalnim analizama uzet je 1-kanalni ("mono"), 8-bitni (sa 28=256 mogućih diskretnih "stanja", razina
amplitude) format uzorka frekvencije uzorkovanja od 8000Hz. Kako se ovaj format pokazao nedovoljno preciznim, sve daljnje
analize načinjene su u 16-bitnom formatu (2 16=65536 "stanja") sa frekvencijom uzorkovanja od 44100 Hz, što je uobičajena,
"puna" kvaliteta zvučnog zapisa koja se upotrebljava u npr. audio-CD zapisu.

5.2. Eksperimentalne metode
Za početna mjerenja bili su prikupljeni određeni uzorci iz raznih skladbi, različitih "žanrova", sa različitim ugođajima i
dinamikom, te je načinjen računalni program za njihovu obradu. Način obrade sakupljenih digitalnih zapisa ima svoj idejni
začetak u eksperimentu Roberta Shawa – za koordinatne osi grafikona uzete su razlike između dva susjedna uzorka.
Prikupljeni su uzorci slijedećih glazbenih djela: "Callas Went Away" (Enigma), "Killer Queen" (Queen), "Marche Funebre"
(F. Chopin). Prikupljeni su i uzorci nekih računalno generiranih elektroničkih šumova: pink noise, white noise, brown noise.
Uzorci su redom imenovani: enigma1, queen1, chopin1, chopin2, pinknoise, whitenoise, brownnoise.
Za digitalnu obradu zvuka, kao i za dio grafičkih prikaza zvučnih uzoraka korišten je računalni program "Cool Edit 2000",
©1999. Syntrillium corp. Ostale analize i prikazi načinjeni su sa programima koje sam posebno kreirao za ovu namjenu.

5.2.1. Šumovi
Kao određeni referentni uzorci, ali i kao "poseban slučaj" glazbe generirani (računalno) su zapisi nekih vrsta šumova
poznatih u elektronici: "white noise" predstavlja šum kod kojega je slijed amplituda u uzorku posve slučajno izabran,
rezultirajući u zvuku koji sadrži čistu buku svih frekvencija (šum koji se čuje sa radija ili televizija kada se postave na frekvenciju
radio-valova na kojoj nema stanice, "bijeli šum"); "brown noise", poznat još i kao "Brownian noise", zbog svoje veze sa
Brownovim gibanjem, sadrži osnovni signal "ometan" bukom u vidu naglih slučajnih varijacija u amplitudama, intenzitet kojih
je određen normalnom/Gaussovom raspodjelom; "pink noise" se pokazuje kao nestabilna varijacija Brownovog šuma kod
kojega "buka" gotovo potpuno ometa signal. Više o "ružičastom šumu" nalazi se u Dodatku 2 – "Druga vrsta kaosa u glazbi".

Ivan Voras

Istraživanje determinističkog kaosa

White noise

Brown noise
Slika 12.
12. – Šumovi

Strana 23

Pink noise

Šumovi posjeduju neke fraktalne osobine – ponajprije statističku samosličnost, tj. pod različitim mjerilima/uvećanjima
dijelova zapisa šumova pokazuje se statistički jednak uzorak amplituda (white noise) odnosno "pomaka" amplituda (brown
noise).

10s

1s

Slika 13.
13. – Prikaz generiranog signala Brownovog šuma, u različitim mjerilima

0.2s

5.2.2. Prvotne analize
Ovo su bile preliminarne analize koje su trebale potvrditi ili negirati ukupnu mogućnost uspješnog provođenja ideje. Iako
su se načini analize i izbor karakteristika zvučnog zapisa pokazali neadekvatni, analize su ipak potvrdile ispravnost pretpostavki
na kojima se oslanja ovaj rad.

5.2.2.1. Prva analiza – tripleti uzoraka
Pri prvoj analizi prikupljeni uzorci su dijeljeni u triplete – grupe od po tri uzoraka. Razlika između vrijednosti drugog i
prvog uzorka daje vrijednost na x-osi, razlika trećeg i drugog vrijednost na y-osi. Slijede rezultirajući grafovi.

Enigma

Queen

pinknoise

whitenoise

Chopin

brownnoise

Graf 174.
174. – Grafovi dobiveni početnom analizom zvučnih uzoraka
Uobičajeno zaključujući, očekivani bi rezultat bio gotovo nasumični graf, osobito prilikom analize šumova – no, dobiveni
grafovi se ne ponašaju na očekivani način. Prije svega je uočljiv nagib dobivenih slika od 45° stupnjeva.

Ivan Voras

Istraživanje determinističkog kaosa

Strana 24

5.2.2.2. Druga analiza – zrcalna simetrija
Slijedeća analiza je načinjena tako da je za y-koordinatu uzeta razlika trećeg i prvog uzorka u tripletu.
Rezultati su slike sa zrcalno simetričnim izgledom u odnosu x-os:

Graf 175.
175. – Graf dobiven zamjenom komponenata u analizi
Ovakvi rezultati naveli su me na ideju da je "nagnutost" grafa u ovom slučaju možda uvjetovana dvostrukim pojavljivanjem
istoga podatka unutar računa za koordinate.

5.2.2.3. Treća analiza – kvarteti uzoraka
Slijedeći korak je bila promjena načina izračuna parametara. Uzeta je podjela na četiri uzorka – kvarteti – pri čemu x-os
predstavlja razliku drugog i prvog uzorka, a y-os razliku četvrtog i trećeg uzorka. Zbog jednostavnosti zapisa, koordinate će biti
u tekstu prikazane kao (2-1,4-3). Dobiveni su grafikoni :

Graf 176.
176. – whitenoise. Ova raspodjela je ona koja je izvorno
očekivana za bijeli šum – potpuno slučajna i jednolična
raspodjela razlika amplituda među uzorcima.

Graf 177.
177. – pinknoise. Ovo je već neočekivani uzorak.
Nakon dobivanja slobodne raspodjele za whitenoise, nisam
očekivao pojavu kuta, koji više nije 45°. Ova slika nema
sličnosti sa prvotnom slikom pinknoise uzorka.

Graf 178.
178. - queen1. Ovo je još veće iznenađenje. Ovaj zapis
vrlo sliči prvotnom (tri uzorka, y=3-2) dobivenom uzorku.
No, samo vizualno. Diferencija između dvije slike je
prikazana na desnoj strani:

Graf 179.
179. - (crna boja znači poklapanje) Poklapanje u
središnjem dijelu je zbog nedostatne razlučivosti pri kojoj je
rađena analiza.

Ovaj se izbor komponenata koordinata pokazao vrlo uspješnim, te će se, ako nije drugačije navedeno, s takvim izborom
raditi sve daljnje analize.

Ivan Voras

Istraživanje determinističkog kaosa

Strana 25

5.2.2.4. Prikaz i karakteristike digitalnih zapisa

whitenoise – "bijeli šum" je karakteristični šum u kojem je niz
brownnoise – za razliku od bijelog šuma, ovdje je svako
uzoraka nasumičan. Promatranjem prikaza može se
odstupanje između dva uzorka unutar određenih granica, što
zaključiti da je u ovom slučaju vjerojatno riječ o slučajnim
se i vidi na grafu razlika među uzorcima koji je izrazito
brojevima sa Gaussovom/normalnom raspodjelom.
točkastog izgleda, centriran u sredini koordinatnog sustava.
Graf 180.
180. – Prikaz digitalnog zapisa

5.2.3. Nove analize
Slijedeći krug istraživanja započet je pažljivim izborom zvučnih zapisa za analizu. Idealni zapisi pronađeni su u kolekciji
uzoraka (sampleova) instrumenata za reproduciranje računalnih tzv. MIDI zapisa, preuzeti sa Interneta, sa stranica
www.midiworld.com, "GUS patches".
Pomoću tih uzoraka kreirana je jednostavna glazbena sekvenca – MIDI zapis - koja se sastoji od četiri glazbene note: C, D, E,
F, koja je reproducirana sa različitim instrumentima. Korišteni instrumenti su koncertni klavir ("Grand Piano"), harfa
("Harph"), kalimba ("Calimba"), violina ("Violin"), orkestralna zvona ("Tubular Bells"), gitara ("Clear Guitar").

5.2.3.1. Jedna nova metoda analize
U potrazi za adekvatnijim metodama analize, učinio sam pomak od originalnog načina analize, baziranog na eksperimentu
dr. Shawa i drugih.[1], [3], [4] Umjesto da se razlika vrijednosti uzoraka izravno upotrijebi kao koordinata u koordinatnom sustavu,
ona će biti upotrijebljena kao vektor. Tako će pri ovoj analizi para (2-1,4-3) razlika 1. i 2. uzorka biti vektor na x-osi, a 3. i 4.
vektor na y-osi, određujući tako koordinate nove točke. Kao prva točka (iz koje se ovakvim "vektorima" dobivaju ostale)
stavljeno je ishodište koordinatnog sustava. Smatram da je ova metoda originalna jer u dostupnoj literaturi nisam našao sličnih
ideja.

Graf 181.
181. – Graf dobiven "vektorskom" metodom analize, uz korištenje komponenata (2-1,4-3) – uzorak klavira
Dobivene slike ponekad imaju vizualno vrlo sličan oblik slikama dobivenim eksperimentima sa kapajućom slavinom [3].
Slijedeća tablica ukratko usporedno prikazuje slike dobivene prvotnom i novom, "vektorskom" metodom analize, na istim
uzorcima pod istim parametrima analize:

Ivan Voras

Instrument

Istraživanje determinističkog kaosa

Prvotna analiza

Strana 26

Vektorska analiza

Koncertni
klavir

Orkestralna
zvona

Violina

Graf 182.
182. – Usporedni prikaz početne i vektorske analize glazbe

5.2.3.2. Usporedne analize različitih izbora parova točaka
Radi boljeg razumijevanja načina na koji se stvara konačna slika, u ovisnosti o izabranim uzorcima, promatran je "izgled"
dobiven uporabom raznih varijacija osnovne analize, sa točkama dobivenim ne samo putem razlike 2. i 1. uzorka (za x-os) te 4. i
3. (za y-os), tj. (2-1,3-4) već i druge kombinacije dobivanja koordinata, npr. (1-2,3-4), (1-3,4-2) itd. na istom zvučnom zapisu
(ovdje brojevi 1-4 označavaju redni broj uzorka unutar jednog kvarteta uzoraka nad kojim se radi analiza), da bi se proučile
korelacije među generiranim slikama, te možda pomoću nekog drugačijeg prikaza bolje uočili neki bitni detalji.
Slike čije koordinate sadrže jednako udaljene uzorke (udaljenost unutar kvarteta), bez obzira na kojoj osi je koja razlika
uzoraka, pokazuju razlike u smislu rotacija i zrcaljenja cjelokupne slike oko koordinatnih osi i/ili središta sustava, uzrokovanih
zamjenom koordinata. Slike ispoljavaju osobinu statističke samosličnosti.

Ivan Voras

Istraživanje determinističkog kaosa

Graf 183.
183. – Graf doiven uporabom koordinata (1-2,3-4)

Strana 27

Graf 184.
184. – Graf dobiven uporabom koordinata (2-1,4-3)

Slike čije su koordinate sa drugačijim razmakom među koordinatama pokazuju i neke druge osobine. Npr. slike dobivene
uporabom koordinata čije su komponente udaljene za 1 uzorak daju slike kojima je karakterističnost više "spljošten", "tanak"
izgled, približavajući se pravcu. To je još i više izraženo sa udaljenošću između komponenata od 2 uzorka.

Graf 185.
185. – Graf dobiven uporabom koordinata (1-3,2-4)

Graf 186.
186. – Graf dobiven uporabom koordinata (1-4,2-3)

Primijećeno je da općeniti izgled ovakvog grafa (vizualno promatrano) ne ovisi o zvučnom uzorku. Prikazani su grafovi od
uzorka klavira. Karakteristična "nagnutost" grafova, za 45° u prvome kvadrantu govori o tome da se međusobno bliski uzorci ne
razlikuju puno po vrijednosti jer je pružanje grafa u smjeru pravca y=x.
Takvi zaključci ne vrijede za "vektorsku" analizu:

Graf 187.
187. – Graf vektorske analize sa koordinatama (2-1,4-3) –
kvarteti uzoraka, klavir

Graf 188.
188. – Graf vektorske analize sa koordinatama (2-1,3-2) –
tripleti uzoraka, klavir

Iako se i ovdje mogu raspoznati sličnosti, one više nisu tako očite, već i time što je desna slika u puno većem mjerilu. Razlike
su sve manje očite što je uzorak složeniji:

Graf 189.
189. – Graf vektorske analize sa koordinatama (2-1,4-3) –
uzorak svih instrumenata istodobno

Graf 190.
190. – Graf vektorske analize sa koordinatama (2-1,3-2) –
uzorak svih instrumenata istodobno

Pokazuje se da se samom izmjenom korištenih koordinata može dobiti praktično beskonačan broj različitih uzoraka! Radi
bolje mogućnosti kompariranja uzoraka, osim ako nije drugačije navedeno, sve analize su rađene sa koordinatama (2-1,4-3) –
analizom kvarteta uzoraka.

Ivan Voras

Istraživanje determinističkog kaosa

Strana 28

5.2.4. 3D Analiza
Kreirao sam mogućnost izrade dvije vrste 3D prikaza podataka. U prvoj se vrsti jednostavno uzimaju vrijednosti 2D analize i
projiciraju u 3D prostor označavanjem jedne koordinate kao vremensku. Konkretno, 2D koordinate (x, y) mapiraju se na (y,z), a
x koordinata predstavlja redni broj takvog 2D uzorka. Dobiveni grafovi imaju ovaj izgled:

Graf 191.
191. - 3D prikaz normalne analize, projiciranjem 2D koordinata u 3 dimenzije – uzorak klavira
Ovaj način prikaza je zoran za istraživanje 3D predstave 2D analize. Tako se npr. uočava da je karakterističan izgled
alternativne analize za uzorak klavira dobiven tako da svaki ton čini jednu od grupacija točaka – atraktora.
U 3D prikazima, x-os je označena crvenom, y-os zelenom, a z-os plavom bojom. Ponekad, zbog lakšeg snalaženja, sa dva
kvadrata označena je x-z ravnina, prvi kvadrat vrhovima dodiruje osi na koordinatama (x,1000), a drugi na (x,10000). Ovi
brojevi, kao i koordinate točaka se odnose na "sampleove", odnosno digitalne uzorke.
Drugim načinom, analogijom prema načinima analize u kojima se vremenski razmaci između pada četiri kapljica (u 2 para)
prikazuju u dvodimenzionalnom koordinatnom sustavu, uzimanjem razmaka između 6 kapljica (3 para) dobiju se prikazi u
trodimenzionalnom sustavu, "prava" 3D analiza:

Graf 192.
192. – 3D prikaz normalne analize, sa sve tri koordinate izvedenih iz uzorka – uzorak klavira
Naročito je zanimljiv, opet, 3D prikaz "vektorske analize":

Graf 193.
193. – 3D prikaz vektorske analize, uporabom 6 uzoraka za konstruiranje 3 komponente vektora – uzorak klavira

5.2.5. "Dimenzionalna samosličnost"
Prilikom uspoređivanja dvodimenzionalnih i trodimenzionalnih zapisa vektorske analize, uočeno je zanimljivo svojstvo
"dimenzionalne samosličnosti", osobito kod nekih zapisa. Uočava se da unatoč drugačijoj podjeli i predstavljanju uzoraka
(trodimenzionalni grafovi koriste jednu koordinatu više, dakle analiziraju više uzoraka nego dvodimenzionalni) pokazuju

Ivan Voras

Istraživanje determinističkog kaosa

Strana 29

ponekad vrlo izrazitu sličnost dvodimenzionalnom prikazu istog zapisa (ako imamo dojam da u dvodimenzionalnoj analizi
razaznajemo određeni lik, on će biti više ili manje uočljiv i u trodimenzionalnom prikazu, kao prostorni lik).

Graf 194.
194. – "Dimenzionalna samosličnost"

5.2.6. Rezultati analiza
Ovdje su prikazani usporedni rezultati različitih vizualnih analiza po instrumentima te je dana analiza pojedinačnih i
skupnih uzoraka.

5.2.6.1. Uzorak 1 – Orkestralni
klavir
A

D

Graf 195.
195. – Prikazi za uzorak klavira

B

C

E

F

Legenda:
A : Prikaz zvučnog zapisa i uvećanje dijela
B : Normalna analiza
C : Vektorska analiza
D : 3D projekcija normalne 2D analize
E : 3D normalna analiza
F : 3D Vektorska analiza

Kao referentni uzorak za izradu analiza, zapis klavira je i najviše
proučavan. Uvećanje dijela (A) zvučnog zapisa (prikazani dio je 0.005s)
pokazuje malu razliku između susjednih uzoraka, što se i vidi na normalnoj
analizi (B). Međutim, neočekivano se na vektorskoj analizi (C) pokazuju
zanimljive strukture. Strukture se pojedinačno pokazuju slične glavnoj
strukturi kod normalne analize, te odgovaraju pojedinačnim tonovima u
zvučnom zapisu što je vidljivo osobito u 3D projekciji 2D vektorske analize
(D). 3D analiza (E) pokazuje nešto drugačiji ustroj strukture. Vrlo zanimljiva je 3d vektorska projekcija (F) u kojoj uzorak
izgleda kao da "skreće" pod oko 90°.

Ivan Voras

Istraživanje determinističkog kaosa

Strana 30

5.2.6.2. Uzorak 2 – Violina

Graf 196.
196. – Uzorak violine
Kod zapisa violine uočava se kako su velike razlike između snimljenih uzoraka – pri originalnoj analizi (B) se vidi velika
"raspršenost" točaka oko osnovnog pravca y=x., što se uočava na vektorskoj analizi – dok je prikazani dio kod klavira u intervalu
x   1.4 10 3 ,1.4 10 3 , violina je prikazana u intervalu x   2.2 10 4 ,2.2 10 4 . Trodimenzionalni prikaz
alternativne analize otkriva zanimljive uzorke.

5.2.6.3. Uzorak 3 – Harfa

197.
197. – Uzorak harfe
Iako na prikazu normalne analize izgleda prilično homogeno u pravcu y=x, što se može i pretpostaviti iz uvećanog dijela
zvučnog zapisa, vektorska analiza otkriva obilje strukture. Uočavaju se odvojeni dijelovi, koji kao da čine spiralne strukture.
Trodimenzionalna vektorska analiza otkriva područja veće učestalosti točaka.

Ivan Voras

Istraživanje determinističkog kaosa

Strana 31

5.2.6.4. Uzorak 4 – Kalimba

Graf 198.
198. – Uzorak kalimbe
Ovaj instrument ima vrlo zanimljiv izgled uvećanog zvučnog zapisa, iz kojega bi se moglo zaključiti da će normalna analiza
imati raspršen izgled, no nije tako. Vektorska analiza prikazana dvodimenzionalno ne izgleda strukturno bogata, ali
trodimenzionalna vektorska analiza je vizualno vrlo atraktivna. Uočava se sličnost sa slikom (Slika 4) dobivenom analizom pada
kapljica!

5.2.6.5. Uzorak 5 – Gitara

Graf 199.
199. – Uzorak gitare
Uzorak gitare je vjerojatno najzanimljiviji od svih analiziranih. Zvučni zapis ima osobit izgled, a slika dobivena originalnom
analizom vrlo je raspršena, gotovo kružnog oblika. Najveće iznenađenje je dvodimenzionalna vektorska analiza, koja kao da
ocrtava neku putanju, poput uvećanja dijela slike Hennonovog atraktora. Trodimenzionalna analiza pokazuje skupine veće
učestalosti točaka koji sežu vrlo široko kroz 3d prostor.

Ivan Voras

Istraživanje determinističkog kaosa

Strana 32

5.2.6.6. Uzorak 6 – Svi instrumenti zajedno

Graf 200.
200. – Uzorak svih instrumenata istovremeno
Ovaj zvučni zapis dobiven je digitalnim "miksanjem", interferencijom svih komponentnih zvučnih zapisa. Uvećani zapis
govori o tome da će originalna analiza biti prilično raspršeni graf, i da će se vektorska analiza "prostirati" kroz veliki dio
dvodimenzionalne plohe koordinatnog sustava. Alternativna analiza izgleda kao da prikazuje npr. oblačiće dima...

5.2.6.7. Uzorak 7 – Glas

Graf 201.
201. – Uzorak glasa
Ovaj uzorak snimljen je izravno u "kućnoj radinosti", sa mikrofonom koji se ne može pohvaliti velikom kvalitetom, ali i to
ima i svoje dobre strane! Slika originalne analize prikazuje artefakte nastale neadekvatnim mikrofonom – svojevrsnu
"kockastost" izgleda. Vektorska analiza izgleda vrlo slično u dvodimenzionalnom i trodimenzionalnom prikazu.

Ivan Voras

Istraživanje determinističkog kaosa

Strana 33

5.2.6.8. Uzorak 8 – Glazba

Graf 202.
202. – Uzorak glazbe
Ovaj uzorak je snimak jednog stvarnog glazbenog djela (riječ je o početnom dijelu glazbene teme djela "2001 – Odiseja u
svemiru", skladba "Tako je govorio Zarathustra"). Prikaz dvodimenzionalne vektorske analize se gotovo potpuno razlikuje od
trodimenzionalne, koja otkriva vrlo finu strukturu.

5.2.6.9. Uzorak 9 – Sinusni val

Graf 203.
203. – Uzorak sinusoidnog vala f=440Hz
Ovaj uzorak je računalno generirani sinusoidni signal od 440Hz (ton "A"). Kao što se i očekuje, prikaz vala, njegovog
uvećanja i normalne analize (2D i 3D) pokazuju veliku pravilnost (3D prikaz normalne analize je na slici malo distortiran zbog
perspektive; elipsa koju opisuje je pravilna, sa središtem u ishodištu koordinatnog sustava). Vektorska dvodimenzionalna
analiza izgleda malo "nečitko", dok se vrlo zanimljivom pokazuje trodimenzionalna analiza.

Ivan Voras

Istraživanje determinističkog kaosa

Strana 34

5.3. Osvrt na primijenjenu eksperimentalnu metodu
Načinjeno je više od 200 različitih analiza izučavanja kaosa u glazbi, od kojih je ovdje prikazano 94.
Uzorci koji su uzeti u obzir predstavljaju spektar različitih kategorija izvora zvuka:

Šumovi ("White noise", "Brown noise", "Pink noise")

Uzorci glazbe ("Callas Went Away" (Enigma), "Killer Queen" (Queen), "Marche Funebre" (Chopin), "Tako je govorio
Zarathustra" (Strauss) )

Glazbala (orkestralni klavir, violina, harfa , kalimba , gitara, skup svih glazbala)

Ljudski glas

Metode analize imaju svoj korijen u analizama povijesnog Shawovog pokusa, a mogu se svrstati u:

Osnovnu analizu

Vektorsku analizu

Načinjene su, radi veće zornosti i bolje vizualizacije, dvodimenzionalni i trodimenzionalni grafički prikazi za svaku analizu.
Dobiveni rezultati upućuju na opravdanost analiza i dokazuju prisutnost determinističkog kaosa u analiziranim zvučnim
zapisima.

Ivan Voras

Istraživanje determinističkog kaosa

Strana 35

6. Zaključak
Otkriće determinističkog kaosa u fizici je unijelo neka sasvim nova shvaćanja i nove poglede na mnoge pojave i probleme sa
kojima se znanost već bavila, te ujedno otvorilo i neke sasvim nove mogućnosti.
U ovom radu prikazane su eksperimentalne metode izučavanja kaotičnosti sustava padajućih kapljica i kaotičnosti
analiziranih zvučnih zapisa.
Ostvareni Shawov eksperiment sa kapajućom slavinom jedan je od prvih eksperimenata u ovom području, koji je pokazao
da se deterministički kaos može promatrati i u naoko najjednostavnijim sustavima. Sa vrlo inovativnim, a jednostavnim
načinom obrade zapisa kapanja takvog sustava mogu se dobiti vrlo impresivni rezultati.
Analizom povijesnog Shawovog pokusa rekonstruirana je potrebna aparatura u dvije inačice – prema izvornoj aparaturi i
kao alternativna aparatura medicinskog sustava za infuziju, koja se pokazala neadekvatnom. Radi postizanja veće točnosti i
eliminiranja šuma, korištena su dva elektronička sklopa. Primjena drugog elektroničkog sklopa omogućila je postizanje
osjetljivosti u milisekundama. Uz eksperimentalni uređaj, za potrebe analize načinjeni su prateći računalni programi. Ovi se
programi koriste i pri izučavanju kaosa u glazbi.
Od niza učinjenih mjerenja sa obje inačice uređaja, iskustvo je pokazalo da je samo vrlo mali broj upotrebljivih zbog samih
karakteristika ciljeva eksperimentalnog rada. Dobiveni rezultati odgovaraju očekivanima (prema stručnoj literaturi) i pokazuju
prisutnost determinističkog kaosa.
Pri izučavanju kaosa u glazbi, načinjeno je više od 220 različitih analiza, od kojih je ovdje prikazano 100. Uzorci koji su uzeti
u obzir predstavljaju spektar različitih kategorija izvora zvuka.
Metode analize imaju svoj korijen u analizama povijesnog Shawovog pokusa, a mogu se svrstati u osnovnu i vektorsku
analizu. Radi veće zornosti i bolje vizualizacije, načinjeni su dvodimenzionalni i trodimenzionalni grafički prikazi za svaku od
ovih analiza.
Dobiveni grafički rezultati ukazuju na uspješnost primijenjene eksperimentalne metode izučavanja kaotičnosti "padajućih
kapljica" kao i kaosa u glazbi i dokazuju prisutnost determinističkog kaosa u analiziranim uzorcima.

Ivan Voras

Istraživanje determinističkog kaosa

Strana 36

7. Dodatna istraživanja
7.1. Dodatak 1 – Više o digitalnom zapisu zvuka
Na ovom općem principu se baziraju gotovo svi normalni zapisi glazbe. Radi se o nizu "uzoraka", engl. "sample"-ova
prikupljanih određenom frekvencijom. Uzorci predstavljaju intenzitet koji je detektiran pomoću analogno-digitalnog
pretvarača u zvučnom sklopu u računalu.
Ovo su prikazi djelića nekih glazbenih djela korištenih u eksperimentu, u heksadecimalnoj notaciji brojeva (8-bitni uzorci).
Zapis tišine:
80 80 80 80 80 80 80 80 80 80 80 80 80 80 80 80
Zapis bijelog šuma:
82 94 A0 79 AE 63 37 4D 7C 95 5E B9 A2 A1 78 53
Zapis Brownovog šuma (brownnoise):
7F 80 80 81 7F 80 80 81 82 83 82 82 81 81 80 80
Zapis "ružičastog" šuma (pinknoise)
A5 A5 A8 8A 88 C0 C7 B1 C7 A0 B0 B2 C3 A2 A2 8C
Zapis djela "Killer Queen":
84 80 82 7E 82 7D 7F 7B 81 7F 81 80 83 81 82 7E
Na zapisima signala se mogu uočiti neke njihove karakteristike (recimo, potpunu slučajnost amplituda whitenoise uzorka,
blaga sličnost u razlikama amplituda u pinknoise uzorku i zapisu glazbenog djela).
Gornji nizovi su prikazi samo jako malih dijelova datoteka koji sadrže glazbu. Svi uzorci u ovom istraživanju su bili
frekvencije uzorkovanja od 8kHz (što je premala frekvencija za puni glazbeni doživljaj, ali dovoljno za ovaj eksperiment). Gore
prikazano je po 16 uzoraka, dakle 16/8000-ti dio sekunde. Upravo ove brojke čine dobivene grafikone.
U ovom načinu zapisivanja 80h (heksadecimalno) daje tišinu. 80h je pola od FFh, tj. u koordinatnom sustavu pravac y=80h
bi bio pravac x. Sve iznad 80h bi bilo iznad osi x, sve manje – ispod. Ali ukupno se zapis može uzeti kao jedno neprekidno
područje od 00h do FFh, jer ova analiza bilježi samo razliku uzoraka.

7.2. Dodatak 2 – Druga vrsta kaosa u glazbi
Osim analize diskretnih uzoraka zapisa zvučnog vala glazbe, glazba se može promatrati i na višem nivou – nivou tonova,
odnosno nota koji je tvore. Već su provedena neka istraživanja koja su orijentirana na ispitivanje fraktalne strukture glazbe.
Pokazuje se da se i ovdje mogu uočiti zanimljive pojave. Osim "namjerne" samosličnosti u glazbi (J.S. Bach, moderna
eksperimentalna glazba[11]) postignutom (kod Bacha) uporabom polifonije u kojima određeni glasovi ponavljaju dionicu u
drugim tonalitetima i/ili različitom tempu ili eksperimentiranjem sa različitim neklasičnim tonskim ljestvicama, i "nenamjerno"
načinjena glazba pokazuje fraktalne odlike (neka izvanredno brza Mozartova djela su prepoznatljiva i kada se npr. sviraju samo
svaka 2., 4., 8. itd. nota).
Osim traženja fraktalnosti u "gotovoj" glazbi, moguć je i obrnuti razvoj – slušati kaos kao glazbu. Kako su istraživanja
pokazala zanimljive korelacije između glazbe koja je "ugodna za slušanje" i određenih fraktala, pojavila se ideja da se vrijednosti
funkcija koje uobičajeno služe za grafički prikaz upotrebe za stvaranje "zvučnog prikaza" notama – tonovima instrumenata.
I ovdje veliku ulogu imaju istraživanja triju već navedenih tipova šumova – bijeli, "smeđi" (Brownovski), te "ružičasti"
("Pink" noise). Dok je "bijeli šum" previše slučajan, a "smeđi" previše pravilan, "ružičasti" se pokazao vrlo ugodnim za slušanjem.

Ivan Voras

Istraživanje determinističkog kaosa

Strana 37

Naime, analize frekvencijskog spektra "ugodne" glazbe (npr. J.S. Bach – "Brandenburški koncerti", A. Vivaldi – "Četiri godišnja
doba" itd.) pokazale su se gotovo identičnima spektralnoj analizi ovog šuma, čija je snaga po frekvenciji predstavljena funkcijom:

P f  

1
fa

(7)

gdje je f frekvencija, a parametar blizak 1 (te se šum u literaturi naziva još i "1/f šum") [12]. Pojavila se mogućnost da se
vrijednosti koje daju jednadžbe izravno interpretiraju putem računala kao tonovi određenog glazbala.
Odličan primjer za doživljaj ovakve glazbe je program "FractMus 2000" [12], koji omogućuje slušanje raznih sustava –
logističke jednadžbe, Lorenzovog sustava i drugih, te čak i "komponiranje" glazbe u smislu postavljanja redoslijeda i parametara
uporabe funkcija kaotičnih sustava. Takva glazba, uvjetovana matematičkim jednadžbama determinističkog kaosa se ponekad,
posebno na primjerima koji dolaze uz program, ne može razlikovati od one koju je "komponirao" čovjek.

7.3. Dodatak 3 – Jedna primjena metode analize
U radu sa analizama načinjenima pomoću Shawove metode, koja je vrlo jednostavna, a daje vrlo dobre rezultate, razmišljao
sam i o primjeni te analize na razne druge sustave. Uz malu preradu računalnog programa za analizu i kreiranje malog
pomoćnog programa koji će stvoriti podatke, načinio sam grafičku analizu – logističke jednadžbe (1). Ideja je da se niz brojeva
koje "producira" logistička jednadžba tretira kao i vrijednosti amplituda zapisa zvučnog vala. Rezultat su ovi grafovi:

Graf 204.
204. – Grafička analiza logističke jednadžbe
Grafovi prikazuju 1000 točaka "generiranih" logističkom jednadžbom za vrijednost parametra r=3.9, i početnom vrijednošću
x=0.1. Iako i statične slike dobro dočaravaju složenu ljepotu uzoraka, vrlo je zanimljivo promatrati razvoj takvog lika kroz
vrijeme, kako se mijenja (povećava) vrijednost parametra "r".

7.4. Dodatak 4 – Utjecaji kodiranja podataka na analize
Sve analize izvršene su sa zvučnim zapisima koji nisu bili ni na koji način filtrirani ili re-kodirani. Kako se u računalnoj
industriji u posljednje vrijeme puno obraća pozornost na razne načine kodiranja u svrhu smanjenja veličine zapisa, postavlja se
pitanje kako ti načini kodiranja utječu na ovakve analize zvučnih zapisa. Općenito, kodiranja možemo podijeliti na ona bez
gubitaka, tzv. "loseless" i one s gubicima, "lossy" (treći uobičajeni način smanjenja veličine je smanjenje stope uzorkovanja signala
i smanjenje dinamičkog raspona snimka). Prva se temelje na nalaženju efikasnijeg načina zapisa zvuka kao bilo kojeg podatka u
memorije računala i ona, po definiciji, ne utječu na podatke koje spremaju. Takve metode su se pokazale vrlo neadekvatne za
spremanje zvuka (i slika i bilo kojih drugih signala nastalih "prirodno"). Sa druge strane razvile su se lossy metode koje polaze od
nekih pretpostavki o podacima koje obrađuju i općenito rade na načinu "gubljenja" dijela informacija proglašenih "nevažnima",
u svrhu postizanja vrlo velikih stopa (čak varijabilnih, u odnosu kvaliteta/veličina) sažimanja zapisa. Najpoznatija takva metoda
je "Audio MPEG Layer 3" ili kraće "MP3". MP3 je široko priznat i upotrebljavan format, no osim njega postoje i drugi, od kojih
su neki obrađeni. Slijede grafovi dobiveni analizom zvuka kodiranog u nekima od dostupnih metoda (prikazana je vektorska
analiza):

Ivan Voras

Istraživanje determinističkog kaosa

Originalni zapis, uzorak skupa svih
instrumenata zajedno

MP3 zapis, pri najkvalitetnijoj postavci
sažimanja
Graf 205.
205. – Originalni zapis, te zapisi MP3 kodiranja

Strana 38

MP3 zapis, pri najmanje kvalitetnoj postavci
sažimanja

Već se na prvi pogled uočava potpuna razlika između originalnog zapisa i onog kodiranog MP3 metodom pri
najkvalitetnijoj postavci sažimanja (kvaliteta se odnosi na audio "vjernost" zvuka – najvalitetniji znači i najveći zapis). Sa jedne je
strane vrlo zanimljiv treći obrađeni zapis, MP3 kodiranje sa najmanjom kvalitetom sažimanja. Ovaj zapis vrlo sliči "normalnoj"
metodi analize, iako je nastao upotrebom vektorske analize!

Zapis kodiran ACELP.net metodom

Zapis kodiran MS-ADPCM metodom

Zapis sa smanjenom stopom uzorkovanja na
8000 Hz (sa 44100Hz)
Graf 206.
206. – Zapisi ACELP.net, MS-ADPCM, i zapisa sa smanjenom stopom uzorkovanja

Zapisi ACELP.net i MS-ADPCM metode pokazuju blagu vizualnu sličnost, što može govoriti o donekle sličnoj metodi
kodiranja, dok je zapis sa (naknadno) smanjenom stopom uzorkovanja različit od svih ostalih.
Čak i ovako neopsežna ispitivanja pokazuju koliko je ljudsko uho sa jedne strane savršen (jer su svi ovi zapisi sasvim
prepoznatljivi pri slušanju), a sa druge strane nesavršen (jer gotovo svi zapisi zvuče jednako) organ, te koliko sa slušnog stajališta
nebitne promjene utječu na sasvim drugu (doslovno) sliku samog zvučnog zapisa.
Nakon ovih istraživanja, možda bi se moglo postaviti pitanje nalaženja "što čistijeg" zapisa zvuka, koji u nijednoj svojoj fazi
"produkcije" nije bio na neki način filtriran, ali to ne bi imalo smisla, jer već samim snimanjem bilo kakvog uzorka on se bilo
kako neznatno mora promijeniti. Cilj rada nije analizirati percepciju zvuka, niti njegovu čistoću, već pokušati pronaći kaotične
strukture u prirodi samog zapisa zvuka.

7.5. Dodatak 5 – O programima upotrebljenim za analize
Za snimanje zapisa signala dobivenih elektroničkim detektorom kapljica upotrebljen je standardni program za snimanje i
obradu zvuka, "CoolEdit 2000" (tvrke Syntrilium Co.) koji je također korišten i za rudimentarnu obradu signala. Tako snimljen
i obrađen zapis dalje je predan na obradu vlastitom programu "Detektor Kapljica v3", koji analizira zapis te detektira, obrađuje i
zapisuje vremena kada je detektiran pad kapljica na način pogodan za daljnju analizu u slijedećem vlastitom programu.
Za potrebe analiziranja glazbenih zapisa i zapisa padanja kapljica kreirano je nekoliko programa, na kraju sjedinjenih u jedan
veći program – "PCM Analiza v3".
Dva glavna dijela programa su 2D i 3D analiza. Iako je program specifično namijenjen za moju analizu unutar ovog rada,
smatram da je dovoljno jasan za uporabu da ga i možebitno zainteresirane osobe mogu koristiti i uvjeriti se u (ili jednostavno
ponoviti) dobivene rezultate. Program služi za obje analize: zapisa kapljica i zvučnog zapisa.

Ivan Voras

Istraživanje determinističkog kaosa

Strana 39

Prozor 3D analize je siromašniji opcijama jer svoje podatke preuzima iz glavnog prozora.

Slika 14.
14. – Glavni prozor programa za analizu

Slika 15.
15. – Prozor trodimenzionalnog prikaza analiza
Program je vrlo lagan za korištenje. U glavnom prozoru se odabire datoteka koja će se analizirati (.wav – zvučni zapis, ili .dta
– zapis padanja kapljica).Potom se može odrediti interval zapisa koji se želi analizirati, te parametre analize. Postoji još i dodatna
opcija, kojom se mogu definirati dodatni (uglavnom tehnički) parametri prikaza:

Slika 16.
16. – Dodatne opcije prikaza
Nakon postavljanja željenih opcija može se odabrati naredba "Analiziraj" koja će u skladu sa postavljenim parametara
analizirati zapis i iscrtati dvodimenzionalni prikaz.
Sa glavnog prozora se također ulazi i u dio programa zaduženog za trodimenzionalni prikaz podataka. Zadavanjem naredbe
za 3D prikaz pojaviti će se novi prozor u kojem će se prikazati početni prikaz, a do njega i prozor za određivanje opcija prikaza.
Unutar 3D prikaza može se navigirati pogledom putem tastature te tako uistinu istražiti trodimenzionalnu strukturu uzorka.
Uz ovaj program, načinjen je i čitav niz drugih programa (oko 10-tak), bilo kao svojevrsne preteče ovog programa, bilo kao
pomoćni programi za obradu i analizu raznih signala i analiza.

Slika 17.
17. – Program za izravnu detekciju kapljica (za novi uređaj za detektiranje)
Program je dostupan na Internet adresi http://eskola1.hfd.hr/~ivoras/dload/kaosprog.zip.

Ivan Voras

Istraživanje determinističkog kaosa

Strana 40

Ivan Voras

Istraživanje determinističkog kaosa

Strana 41

8. Literatura
1. James Gleick
"Kaos – rađanje nove znanosti"
Izvori, Zagreb, 1996.
2. Akad. Vladimir Paar
"Fizika 4"
Školska knjiga, Zagreb, 1999.
3. J. C. Sartorelli, W. M. Gonçalves, R. D. Pinto
"Crisis and intermittence in a leaky-faucet experiment"
Physical Review E, vol. 49, Nr. 5, 1994. (3963-3975)
4. Xiomao Wu, Z. A. Schelly
"The effects of surface tension and temperature on the nonlinear dynamics of the dripping faucet"
Physica D 40; Elsevier Science Publishers B.V., 1989.
5. Kathleen T. Alligood, Tim D. Sauer, James A. Yorke
"Chaos – An Introduction to Dynamical Systems"
Springer, 1996.
6. Jean-François Gouyet
"Pyhsics and Fractal Structures"
Masson-Springer, 1996.
7. M. Laković
"Nelinearne pojave u fizici: od nelinearnih valova do fizike kaosa"

http://www.hfd.hr/ljskola/97/latkovic/latkovic.html

8. Glenn Elert
"The Chaos Hypertextbook"
http://www.hypertextbook.com/chaos/default.htm

9. Stone Soup Group
Dokumentacija uz "FractInt" program

http://spanky.triumf.ca/pub/fractals/programs/

10. Grupa autora
"Fractals and fractal geometry"
http://library.advanced.org/~3493/noframes/fractal.html

11. Gerald Bennet
"Chaos, Self-Similarity, Musical Phrase and Form"

http://www.computermusic.ch/files/articles/Chaos,Self-Similarity/Chaos.html

12. Gustavo Diaz-Jerez
Dokumentacija uz program "FractMus 2000"
http://www.geocities.com/SiliconValley/Haven/4386

Zahvaljujem se i ing. Zoranu Feriću iz "Falcon elektronike" te Adamu Bašiću za pomoć pri realizaciji elektroničkog sklopa
eksperimentalnog uređaja.

Ivan Voras

Istraživanje determinističkog kaosa

Strana 42

9. Biografija
Ivan Voras učenik je četvrtog razreda prirodoslovno-matematičke gimnazije "Matija Mesić" u Slavonskom Brodu. Od
početaka srednjoškolske edukacije sudjeluje u brojnim natjecanjima i skupovima u područjima fizike i informatike. U prvom
razredu dijeli treće mjesto na Državnom natjecanju iz fizike sa radom "Neobična vrtnja tekućine u magnetskom polju". U
drugom razredu istražuje "Alternativne izvore energije", a sudjeluje na državnom natjecanju sa radom "Termička i električna
svojstva drva pri eksperimentalnoj provjeri i analizi" te u trećem razredu sa radom "Eksperimentalni dokaz i primjena
elektrofotografije", a surađivao je i u radu "Eksperimentalni dokaz dvojnog loma svjetlosti u magnetskom polju". U drugom
razredu sudjeluje i na Državnom susretu iz informatike, a u trećem je nagrađen za rad "NT+ - Internet Serveri".

Ivan Voras
J. Hlišića 30, 35000 Slavonski Brod
ivoras@eskola.hfd.hr

Adresa škole:
Gimnazija "Matija Mesić"
Slavonija 1, 35000 Slavonski Brod
Tel/fax:: 035 446 251
gimn.m.mesic@sb.tel.hr

Ivan Voras

Istraživanje determinističkog kaosa

Strana 43

10. Sadržaj
1. Sažetak............................................................................................................................................................................................................. 3
2. Ciljevi istraživanja........................................................................................................................................................................................... 4
3. Deterministički kaos u fizici........................................................................................................................................................................... 6
3.1. Harmonijski oscilatori............................................................................................................................................................................ 6
3.2. Atraktori, periodi i bifurkacije............................................................................................................................................................... 6
3.3. Neobični atraktori.................................................................................................................................................................................. 7
3.4. Osjetljivost o početnim uvjetima........................................................................................................................................................... 8
3.4.1. Leptirov učinak.............................................................................................................................................................................. 8
3.5. Fraktali – slika kaosa............................................................................................................................................................................... 8
3.5.1. Cantorova prašina.......................................................................................................................................................................... 8
3.5.2. Samosličnost.................................................................................................................................................................................. 9
3.5.3. Fraktalna dimenzija........................................................................................................................................................................ 9
4. Shawov eksperiment...................................................................................................................................................................................... 11
4.1. Povijesni pokus...................................................................................................................................................................................... 11
4.2. Idejno rješenje eksperimenta................................................................................................................................................................. 11
4.2.1. Alternativna aparatura.................................................................................................................................................................. 13
4.3. Eksperiment.......................................................................................................................................................................................... 13
4.3.1. Proračuni pada kapljice................................................................................................................................................................. 13
4.3.2. Elektronička aparatura................................................................................................................................................................. 13
4.3.3. Računalna obrada........................................................................................................................................................................ 14
4.3.4. Novi detektorski uređaj................................................................................................................................................................ 15
4.4. Rezultati pokusa.................................................................................................................................................................................. 16
4.5. Prvi rezultati – medicinski infuzijski sustav......................................................................................................................................... 16
4.6. Rezultati dobiveni izvornim eksperimentalnim modelom................................................................................................................. 17
4.6.1. Mjerenja izvršena novim detektorom kapljica............................................................................................................................ 20
4.7. Osvrt na primijenjene eksperimentalne metode.................................................................................................................................. 21
5. Kaos u glazbi................................................................................................................................................................................................. 22
5.1. Digitalni zapis zvuka............................................................................................................................................................................. 22
5.2. Eksperimentalne metode...................................................................................................................................................................... 22
5.2.1. Šumovi.......................................................................................................................................................................................... 22
5.2.2. Prvotne analize............................................................................................................................................................................. 23
5.2.3. Nove analize.................................................................................................................................................................................. 25
5.2.4. 3D Analiza................................................................................................................................................................................... 28
5.2.5. "Dimenzionalna samosličnost"..................................................................................................................................................... 28
5.2.6. Rezultati analiza.......................................................................................................................................................................... 29
5.3. Osvrt na primijenjenu eksperimentalnu metodu................................................................................................................................. 35
6. Zaključak....................................................................................................................................................................................................... 36
7. Dodatna istraživanja..................................................................................................................................................................................... 37
7.1. Dodatak 1 – Više o digitalnom zapisu zvuka........................................................................................................................................ 37
7.2. Dodatak 2 – Druga vrsta kaosa u glazbi............................................................................................................................................... 37
7.3. Dodatak 3 – Jedna primjena metode analize........................................................................................................................................ 38
7.4. Dodatak 4 – Utjecaji kodiranja podataka na analize........................................................................................................................... 38
7.5. Dodatak 5 – O programima upotrebljenim za analize......................................................................................................................... 39
8. Literatura...................................................................................................................................................................................................... 41
9. Biografija....................................................................................................................................................................................................... 42
10. Sadržaj......................................................................................................................................................................................................... 43

Ivan Voras

Istraživanje determinističkog kaosa

Strana 44