9.

II. Ozaljska inaica hrvatskog knjievnog baroka

- ozaljski knjievni krug: knjievnici se tako nazivaju prema sreditu njihova djelovanja
(Ozalj), jer su se oko Petra Zrinskog, Frana Krste Frankopana i leksikografa Ivana Belostenca
(1594./5.-1675.; pavlin iji je rjenik Gazophylacium tiskan tek 1740. pod imenom pavlina
Orlovia) okupili i neki drugi pisci (Ana Katarina Frankopan Zrinska, Juraj Rattkay
Velikotaborski 1612.-1666; najprije bio isusovac a kasnije svjetovni sveenik; borio se s
P.Zrinskim protiv Turaka; zbog leernijeg dnosa prema moralu /posebice se misli na ene/ bile
mu uskraene sve crkvene asti; napisao je djelo Memoria regum... /Uspomena na kraljeve.../
u kojemu pie protiv Maara i Nijemaca);
-jezik kojim piu potvruje dodirivanje triju dijalekata (akavskog, kajkavskog i tokavskog),
pa se u odnosu na ovaj kriterij u ozaljski barokni knjievni krug svrstava i Pavao Ritter
Vitezovi, iako ivotom i radom nije vezan uz Ozalj (roen je u Senju);
- dosta minijaturna pojava, jer se svodi na knjievnu djelatnost dvojice velikaa: Petra
Zrinskog i Frana Krste Frankopana
- meu njima ne postoji neka vra sinteza, pa bi se moglo rei da je ova knjievnost skup
knjievnih djela s razliitim vrsnim i stilskim obiljejima;
-dva se ozaljska pisca razliito odnose prema ostalim knjievnostima hrvatskih regija 17.st. :
- P.Zrinski prevodei s maarskog Opsidu sigetsku (koja je glavni dio spjeva
Adrianskog mora sirena, 1660) svoga brata Nikole pribliio se stihom i strofom (12-teraki
katreni s etverostrukom rimom na kraju stihova) kajkavskim piscima (M.Magdaleni,
Zvonac), koji su takoer bili pod maarskim utjecajem;
- Zrinski dodaje i unutarnju etverostruku rimu (utjecaj dubrovako-dalmatinski)
- Zrinski eli u prvom redu informirati, te je stoga Opsida dobrim dijelom ostala
astilistina, pa onda i liena baroka;
- F.K.Frankopan u odnosu na tematska i stilska obiljeja bio je blii junim
utjecajima, i to u obliku metrikog eksperimentiranja (meu talijanskim pjesnicima to je
zastupao Gabriele Chiabrere);
- u njegovoj se lirici elementi baroka javljaju na marginama dviju njezinih vrlo estih
tema: uz temu ljubavi i enske ljepote, ali i uz temu prolaznosti (vidljivo u prvom dijelu
Frankopanova stvaralatva);
1

- u drugom dijelu Frankopanova stvaralatva (pjesme na narodnu) javlja se otpor

prema baroknoj stilizaciji, te je stoga Frankopanova lirika nehomogena;
- elementi baroknoga stila u ovom knjievnom krugu upozorava da je on barem marginalno
sudjelovao u aktualnim knjievnim baroknim modama;

PETAR ZRINSKI
(Vrbovec, 1621. Beko Novo Mjesto, 30. 4. 1671.)
- ivotopis: pripada obitelji vodeih hrvatskih velikaa (obitelj Zrinskih dala je 4 bana: Nikolu
Sigetskog, Jurja /djeda Nikole i Petra/, te brau Nikolu i Petra Zrinskog), koja je svoju prvu
zadau vidjela u organizaciji otpora protiv Turaka, ali koja se brinula i o razvoju privrede i
kulture; na feudalnim dvorcima Zrinskih (Ozalj, akovec) razvija se knjievna djelatnost;
- roen je 1621. godine, a njegov stariji brat Nikola 1620. godine (autor maarske
Sirene); nakon oeve pogibije 1626. godine o njihovu odgoju brine ostrogonski biskup Petar
Pazmany, to im osigurava prvorazredno obrazovanje (Gradac, Trnava), putuju Italijom,
upoznaju seentiste, posebice Marina; poznaju nekoliko jezika (latinski, talijanski, njemaki,
maarski); nakon povratka iz Italije Petar ivi u Ozlju a Nikola u akovcu; Petar se oenio
Anom Katarinom, kerkom karlovakog generala Vuka Frankopana Trakog (1641.);
- sudjeluje u uroti protiv bekoga dvora (protuhabsburka urota), koji se sve manje
angaira oko ratovanja s Turcima i sve manje brine o ovim naim prostorima; na elu urote je
bio Nikola, koji nesretno stradava u lovu (1664.), a banska ast pripada Petru; pomo od
Francuza nije stigla, savez s Turcima nije sklopljen, te su voe urote uhapeni (Petar Zrinski i
njegov urjak Fran Krsto Frankopan) i nakon jednogodinjeg tamnovanja smaknuti
odsijecanjem glave 30.4. 1671. u Bekom Novom Mjestu;
- bibliografija Petra Zrinskog:
- Adrijanskoga mora Sirena (1660.)
- rukopis Sibila (ili Knjiga gatalica), sluila Petrovoj eni Ani Katarini za razbibrigu;
rukopis ima 47 listova, tj. 12 poglavlja, a svako ima 37 strofa (12-eraki katreni jednostavnih
rima); rukopis je objavljen 2007. godine nastojanjam J.Bartolia
- rije je o prijevodu s maarskoga i predstavlja knjigu gatalicu, tj. anr koji je bio
omiljen u srednjem vijeku, a na jugu Hrvatske bliske su joj Jeupke (npr. Pelegrinovieva);
- tematika pronai put prema lagodnome ivotu, analizira se brani ivot (i uz
lascivne izraze), tei se ali i razonodi;
2

- Petrova se bibliografija dovodi u svezu s knjievnim stvaralatvom godinu dana

starijeg brata Nikole, koji je 1651. u Beu objavio na maarskom jeziku spjev Adriai
Tengernek Syrenaia (Adrijanskog mora sirena)
- kontekst nastanka Petrove Adrijanskog mora sirene bitan je njegov brat Nikola i njegova
maarska Sirena
- Nikola Zrinski (1620.-1664.), Adriai Tengernek Syrenaia (Adrijanskog mora sirena, Be
1651.)
- maarska i hrvatska Sirena: Nikolin je tekst u maarskoj knjievnosti najvanije djelo svoga
doba (baroka), dok Petrov tekst (prerada) u hrvatskoj knjievnosti nije, jer postoje i bolji
barokni epovi; u interpretacijama Sirene se, uglavnom, govorilo o temi teksta i o podrijetlu
teme
- na nastanak ovoga spjeva na maarskom jeziku potaknula je Nikolu Zrinskoga injenica da
je njegov pradjed, Nikola Zrinski Sigetski (ili Nikola ubi Zrinski), bio hvaljen kao branitelj
Sigeta (1566.), da se o njemu pisalo i da ga se slavilo
- u odnosu na obradu sigetske bitke u hrvatskoj knjievnosti situacije je sljedea:
- Ferenc rnko opisuje sigetsku bitku u obliku kronike pod nazivom Podsjedanje i osvojenje
Sigeta
- rnkovi rukopisi nisu sauvani u originalu nego u brojnim prijepisima i prijevodima,
a obino se donose prema obradi dr. Stjepana Ivia iz 1918.
- bio komornik Nikole ubia Zrinskoga i jedan od preivjelih u sukobu s Turcima Ferenc rnko1, opisao je u obliku kronike, glagoljicom, posljednje trenutke svoga gospodara
Mikloua Zrinskog i samoga grada
- kronika Podsjedanje i osvojenje Sigeta zapoinje ''Na 15. dan unija'' (unije=lipanj), opisuje
dolazak turske vojske pod Siget, izgradnju mosta na Dravi kod Osijek koji bi zgotovljen za
deset dana, navalu Turaka, poar u gradu, a zavrava s ''Dne 9. rujna''2 godine 1566, odnosno
zavrava opisom banova neposredna sukoba s brojano nadmonijom turskom vojskom,
1 O Ferencu rnku u literaturi je zapisano i to da je on ''jedan od petorice ili estorice
branilaca Sigeta koji su uspjeli preivjeti zavrnu bitku i kasnije tursko zarobljenitvo.''
(Ratkovi, 1971a: VIII)
2 Ovaj dan kroniar opisuje ovako: ''Dne 9. rujna, u ponedjeljak rano ujutru, poalje Mehmed-paa Sokolovi,
sultanov zet i veliki vezir, glavu gospodina kneza Zrinjskoga u Budim svomu bratu Mustafi Sokoloviu,
budimskomu pai, a ovaj je, kad je dobije, zamota odmah u svilu i pokrije tankim platnom pa je po dva seljaka
otpravi u ur u cesarov oko.'' (rnko, 1971: 24)

opisom njegove smrti i naknadnog odrubljivanja glave, njezina naticanja na kolac i

promatranje od strane Turaka
- nakon to je preivio sukob, rnko je proveo neko vrijeme u turskom zarobljenitvu, odakle
ga je otkupio Juraj Zrinski, sin Nikole Zrinskog: ''Opis o podsjedanju i padu Sigeta napisao je
vjerojatno na poticaj svoga novoga gospodara, Jurja, poznatog mecene, kojemu neki hrvatski
knjievnici, na primjer Zadranin Brne Karnaruti i Dubrovanin Dinko Zlatari, posveuju
svoja knjievna djela.'' (Ratkovi, 1971b: 27)
- kronika je ubrzo bila prevedena na latinski i njemaki.
- Ivan Pergoi (?-1592.) svoj Decretumu (1574.; zbirka propisa iz srednjovjekovnog
graanskog i javnog prava)

posveuje Jurju Zrinskome, sinu Nikole ubia Zrinskog,

sigetskog junaka, a pradjedu Nikole i Petra Zrinskog

- Brne Karnaruti (1515/20.-1573?), Vazetje Sigeta grada, koje je sauvano u izdanju iz
1584. godine i u kojemu se Karnaruti dri upravo teksta rnkove kronike
- govori se o borbi protiv istonih vukova, tj. Turaka (I.Frange) u koju se ukljuio i
Nikola Zrinski; opisana je herojska borba i junaka smrt hrvatskoga bana pod Sigetom 1566.
godine (ma. Sziget otok3; Szigetvr gradi u jugozapadnoj Maarskoj) koja je tako
postala temom brojnih hrvatskih, maarskih pa i njemakih knjievnih i povijesnih djela.
- zrinski motiv (motiv pogibije Nikole Zrinskog Sigetskog) u nau knjievnost unio Karnaruti
ije Vazetje Sigeta grada ima proznu posvetu upuenu sinu sigetskoga junaka Mikloua
Zrinskoga - Prisvitlomu i uzvienomu gospodinu Jurju Zrinskomu, momu gospodinu, nakon
ega slijede etiri Dila
- Pavao Ritter Vitezovi (1652.-1713.), Odiljenje sigetsko (Linz, 1684.)
- Andrija Kai Mioi (1704.-1760.), Razgovor ugodni naroda slovinskoga (1756.)
- narodne pjesme
- Hugo Badali (1851.-1900.) napisao libreto za Zajevu operu Nikola ubi Zrinjski (1876.)

3 U literaturi je to objanjeno ovako: ''Od malog vitekog dvorca iz XV stoljea, sagraenog

usred movare kojom je protjecao potok Alma, nastao je do sredine XVI stoljea izvanredno
utvren kraljevski castrum, koji je ugroavao Turcima prijelaz preko Drave kod Osijeka i
osiguravao put prema Budimu. Sastojao se od vanjskog i unutranjeg grada te stare i nove
varoi, smjetenih u pravcu sjever-jug i odijeljenih gotovo sa svih strana movarom ili
jarkom. Bile su to, u stvari, etiri utvrde spojene mostovima.'' (idak, 1971: 205)
4

- Marijan Matkovi (1915.-1985.) napisao povijesnu dramu General i njegov lakrdija

(1969.)
repel, Milivoj, 1902. Sigetski junak u povjesti hrvatskoga pjesnitva, Rad JA, knj.
148, Zagreb, str. 81.-173. pregled knjievnih obrada sigetske bitke kod nas
- izvori za maarsku Sirenu: da bi napisao svoj spjev o povijesnim dogaajima (sigetska
bitka), Nikola je marljivo istraivao stare dokumente i rijetke kronike o sigetskom dogaaju
(rnko, Karnaruti, maarske zapise o tim dogaajima, ali i hrvatsku narodnu poeziju);
- Nikola je imao vee ambicije od Zadranina Karnarutia, jer je htio stvoriti pravu
epopeju po uzoru na Homera i Vergilija, a slijedio je, uglavnom, Tassov Osloboeni
Jeruzalem; najvidljivije je to u:
- likovima dvaju turskih poslanika koji su doli u Siget da Zrinskom ponude
kraljevsku krunu ako im preda Siget;
- u bijegu Delimana s bojita u Stolni Biograd kako bi se susreo s carskom
kerkom Kumilom;
- u dvoboju izmeu Deli Vida i Demirhana to se zbog nastale noi imao
nastaviti sutradan;
- maarski jezik:

postavlja se pitanje zato Nikola, Hrvat i hrvatski ban pie djelo na

maarskom jeziku? - zbog maarske Sirene Nikola se i ispriao svojim itateljima, rekavi
da se tim inom nije odrodio i da je svjestan da je Hrvat; izabirui maarski jezik kao sredstvo
izraavanja svoje pjesnike poruke Nikola je stavio na znanje Maarima da se njegov predak
borio i rtvovao za obranu njihove, hrvatske zemlje; iz te tvrdnje proizlazi i usporedba da je i
on, Nikola, potomak sigetskog junaka, spreman na isto;
- rodoljublje: temeljna funkcija spjeva je rodoljubno-obrambena, jer on treba nadahnjivati
itatelje herojskim primjerima u obrani domovine i u obrani vjere;
Petar Zrinski, Adrijanskog mora sirena, 1660.
- to je hrvatska inaica bratovljeve maarske Sirene; i dok je brat Nikola svoju maarsku
Sirenu zgotovio samo za jednu zimu, brat Petar je na hrvatskom prijevodu/preradbi radio vrlo
sporo i teko, jer je od prvih pokuaja prevoenja neposredno nakon objavljivanja maarske
Sirene 1651. pa do objavljivanja hrvatske inaice 1660. godine proao dobar niz godina;
Petar je dva puta poimao prevoditi Sirenu iz poetka: prvi puta je od 15 poglavlja preveo
prvih 8, a drugi je puta krenuo iz poetka i sve preveo i objavio u Mlecima 1660.;

- Petar je bratovljevo djelo pohrvatio gdje god je mogao, iskazujui pri tome
neprikriveno mrnju prema Nijemcima
- kompozicija: hrvatska Sirena se sastoji od posvete/predgovora, nekoliko samostalnih
pjesama, koje prethode ili slijede iza sredinjega dijela, koji ima naslov Obsida sigecka (15
pjevanja); knjiga ima dakle lirski okvir (pjesme prethode i slijede nakon sredinjeg dijela
Obside), a posveta nije neposredno prije Obside, nego prije lirskih pjesam, to znai da
Sirenu treba itati kao cjelinu; navedene sastavnice imaju sljedee naslove:
- Junakom vse hrvacke i primorske krajine pozdravljenje predgovor u kojemu Petar uljudno
uzdie djelo brata Nikole (Mikloua), a omalovaava sebe kao pjesnika;
-objanjava smisao svoga prijevoda i kae da: svijet treba vidjeti kakve unuke ima ova
zemlja, koja je od mnogih zaputena; da se itatelj ugleda u ove junake i njihova djela; da se
potomci sigetskih junaka ponose svojim junakim podrijetlom;
- objanjava sadraj Sirene i kae da se pored prie o sigetskoj bitci ovdje nalaze i
neke ljubavne pjesme, i to stoga to nita ''tako ne veseli junaka kao ljuba, konj i oruje'';
- Pisma I. u kojoj se spoita okornost Viole 56 tercina s trostrukom rimom na kraju stiha i na
kraju prvog polustiha (aaa); tuni zvirar (lovac) cijeli dan slijedi ranjenu koutu zbog okrutne
Viole; opisuje se okrutnost
- Pisma II., u kojoj se spoznaje tuba zvirara jedanaesteraki katreni s etverostrukom
rimom na kraju stiha u kojima se i dalje govori o zviraru i hladnoj Violi;
- Obside sigecke
- Pla Arijane (govori o Arijadni i Tezeju)
- [Eho] (standardna igrarija s ponavljanjem zadnjih slogova rijei)
- alost Orfeua za Euridice
- Orfeu k Plutonu za Euridice
- Epigramata
- Vzdihavanje k Odkupitelju na kriu raspetomu
- Ispivanje
- navedeni dijelovi Adrijanskog mora Sirene pokazuju da nisu sluajno tako komponirani:
djelo zapoinje ljubavnim pjesmama (Viola, zvirar) koje se nadovezuju na zavrne stihove iz
posvete u kojima se ljubav povezuje s ratom, jer u mirno doba mukarac, zvirar (lovac), krati
vrijeme lovom i govori o svojim osjeajima (Venera Mars):
V iaku Marenomu uinie gnjezdo golubi,
Da se zna, nainom kim Venus Mara ljubi.
6

(P.Zrinski, Adrijanskog mora sirena, SPH, 18, Zagreb 1957, str. 20)
iak ljem, kaciga; Mar/Mars bog rata; Venus/Venera starorimska
boica ljubavi i ljepote
- na kraju kada je pria o Sigetu gotova, pjeva se drukije, elegino, jer u svim pjesmama s
kraja Sirene govori se o nekom gubitku (Arijadna je izgubila Tezeja, Orfej Euridiku, odnosno
svaki je zaljubljenik osuen na patnju); u to se uklapaju i nadgrobnice, jer ratnici koji su
nekada ratovali i ljubili, sada su u vjenosti, a sve je bilo pisano za vojnike i asnike, Nikola
je pisao za maarske, a Petar za hrvatske vojnike
- Obside sigecke Del prvi sredinji dio Adrijanskog mora Sirene, koji je u cijelosti ispjevan
u sloenoj shemi rimovanja, u 12-erakim katrenima s etverostrukom rimom na kraju stiha i
unutar stiha (dvostruka rima; unutarnju rimu nema maarski izvornik); to se loe odrazilo na
jezik spjeva; ima 15 pjevanja (Del prvi Del petnajsti), kojima prethodi Hitorija;
- govori se protiv Turaka - opisuje se tijek sigetske bitke, od odluke sultana Sulimana
da, potaknut paklenim silama, pokrene vojsku do pogibije Nikole ubia Zrinskog i njegovih
junaka; njih je pjesnik prikazao kao one koji su pali kao rtve za otkupljenje grijeha to su ih
poinili Ugri, ogluivi se o Boje zapovijedi
- preradba u prevoenju bratovljeve Obside Petar Zrinski je znatno odstupio od
originala, zbog ega i govorimo o preradbi; to potvruje i metriki oblik koji je sloeniji u
odnosu na izvornik (koji nema unutarnju rimu); Petar je hrvatskoj verziji dodao vlastitih 137
hrvatskih strofa, ispustio 41 maarsku, a preradio 21 strofu; svoju preradbu Petar prilagoava
domaim prilikama (inzistira na hrvatstvu sigetskih junaka, izraenija mrnja prema
Nijemcima)
- na koji se nain tradicija pojavljuje u Obsidi (P.Pavlii) na tri naina:
a) klasino knjievno nasljee, i to eksplicitno i imlicitno
- eksplicitno kada se izravno poziva na tradiciju, spominje antika boanstva
i legendarne osobe (od Orfeja, Ikara do Hektora bana Zrinskog naziva sigetskim Hektorom);
takvim postupkom Zrinski daje do znanja da rauna s itateljstvom kojemu su antike
reminiscencije poznate (jer se nalaze u svakom pjevanju, u dosta velikom broju, a itateljstvo
je najvjerojatnije njegova vojska, koja dolazi i iz plemenitakih obitelji koje dre i do
obrazovanja)

- implicitno (tehniki) odnosi se na nain gradnje teksta, obradu pojedinih

motiva najee po uzoru na Vergilija (Eneida): uobiajeno je u ratnom sukobu
individualizirati junake (imenuje se pobjednik i poraen, tko je koga ubio, koliko), pjevanja
zapoimati nekim opim razmatranjem (Zrinski lamentira o promjenljivosti ljudske sree, o
dosegu Boje pravde, o nekoj ljudskoj osobini, pa i onda kada to nije radnjom motivirano;
uostalom, i poetak epa je vezan uz Boju odluku da se kazne Ugri napadom Turaka, to nije
zbiljska motivacija, nego antika motivacijska dosjetka - Zrinski uvodi Boga, koji alje
arhanela da odrijei furiju Alekti, kako bi ona nagovorila sultana na rat protiv Maara; pred
kraj djela uvode se opet demoni kao ratnici na strani Turaka, to je nefunkcionalno, jer je
jasno da su branitelji potpuno iscrpljeni i na kraju snaga, te da Turcima vie nisu potrebni
nikakvi demoni da bi pobijedili; - ono to je nefunkcionalno je zabavno i svodi se uglavnom
na ljubavne prizore i angairanje nadnaravnih sila
b) renesansna tradicija u odnosu na fabularne linije i pojedinane motive
- u odnosu na fabulu misli se na priu o Kumili i Delimanu i njihovoj velikoj
ljubavi (11. i 12. pjevanje) i traginom kraju: Deliman ubije Rustana, careva zeta, zamjeri se
caru, bjei iz tabora, susree se s Kumilom u Stolnom Biogradu, priznaju si ljubav, kratko su
sretni, jer ona pije vodu iz somaka (=drka maa) u kojoj je ostala kaplja krvi nekakva
zmaja (pozoj=zmaj) to ga je Deliman prije ubio; o tome zmaju i Delimanovu viteku ivotu
nema podataka u prii;
- svrha ove umetnute epizode uiniti fabulu zanimljivijom
- u odnosu na pojedinane motive ima ih podosta: Alderanovo aranje
korespondira s arobnjacima u Ariosta i Tassa, motiv ene-ratnice koja u vitekoj odjei kree
u pomo muu (Julijanka ide pomoi Deli Vidu), viekratni dvoboj (s odgodama) Deli Vida i
Demirhana
c) tradicija starije hrvatske knjievnosti prisutna je kao opi i posebni signali: prvi se
odnosi na stih dvostruko rimovani 12-erac s etverostrukom rimom (na kraju prvog polustiha i
na kraju stiha), koja je vrlo teka i podsjea na Marulia; drugi se, pojedinani signali odnose
posebice na Karnarutievo Vazetje (simultano opisivanje zbivanja na bojnom polju), koje opet
podsjea na Juditu;
- kako se zbilja javlja u Obsidi, koliko se pripovjeda pridrava i koliko odstupa od
historijskih injenica (P.Pavlii)

- Obsida se naslanja na Vazetje, a Vazetje na rnkovu kroniku, iz ega proizlazi velika

oslonjenost na povijesne injenice
- povijesna se zbilje u epu pojavljuje na tri naina: u opisu dogaaja, u nabrajanju
njihovih sudionika, u prikazu krajnjega ishoda
- Zrinski opisuje, uglavnom, samo one dogaaje koji su se i u zbilji dogodili, uz
dodatak vlastitih interpretacija, npr. Siget je pao ali sigetski su junaci ipak junaci, jer su ih
aneli odnijeli u raj, pa je to i odstupanje od zbilje (car Sulejman je u zbilji umro za vrijeme
opsjedanja Sigeta, ali su Turci preutjeli carevu smrt i mrtvo carevo tijelo izloili u sveanoj
odori na naslonjau kako bi sauvali moral vojnika; Petar Zrinski to drugaije opisujeSulejman je umro od posljedica paninoga bijega pred Zrinskim i to u vrijeme zavrnoga
juria, a ne u toku opsade, kako je bilo u zbilji)
- odnos zbilje i tradicije proizlazi da se zbilja uvijek tumai uz pomo tradicije i u
odnosu na glavne i u odnosu na sporedne motive;
- glavni motiv boj za Siget: opisi ratnih operacija donijeti su prema proceduri koju je
ozakonio Vergilije (nasljedujui Homera), a to znai u odnosu na vojnike postrojbe
spominje se njihovo podrijetlo, odjea i oruje, u odnosu na pojedince navode se njihova
imena i imena onih koje su pogubili i na koji nain (iako to pripovjeda nije mogao znati)
- uz pomo tradicije opisani su i osjeaji: ljubav (Delimana i Kumile opisan je petrarkistiki),
ast (i kranski i turski vojnici opisani su na viteki nain kao u tradiciji; potvruje to vie
puta odgaani dvoboj Deli Vida i Demirhana Demirhan je silno nesretan to se turska vojska
umijeala u dvoboj i tako dovela u pitanje regularnost dvoboja, ali i problematizirala njegovu
ast) zakljuak: i turski pojam dunosti, hrabrosti i vitetva isti je kao u krana, samo to se
Turci bore za islam
- stilizacija zbilje je prisutnija u opisu turske strane, dok se u opisu kranske strane
pripovjeda vie dri povijesnih injenica; na turskoj strani je prikazano Alderanovo aranje,
Kumilina smrt, to su konvencije ovoga anra, ali takvih izleta na kranskoj strani nema, jer
itatelj tu stranu bolje poznaje i vjerojatno bi tee podnio takvo udaljavanje od zbilje
- anakronizam Obside (anakronizam zastarjelost, nesuvremenost, podravanje zastarjelih
nazora i postupaka) - Bog je dao poetni impuls za otpoinjanje rata (radi to i Tasso), jer su
Ugri grijeni, a kad vidi da su se Ugri popravili, odluuje da bitka zavri; takvo razmiljanje
vie nije svojstveno 17. st. (da se Bog izravno mijea u svjetska zbivanja; potvruje to i
Osman koji zapoinje razmiljanjem o promjenljivosti ljudske sree, o vanosti politike, a
9

toga u Obsidi nema; Obsida svojim uvaavanjem viih, nebeskih sila i ovisnost zemaljskog
ivota o njihovim odlukama vie pripada renesansnom vremenu)
- u Obsidi nema demonstracije baroknoga ingenija (zadiviti itatelja bogatom i
neobinom metaforikom, pjesnikim vjetinama, baroknim slikama) zbog ega djeluje
pomalo konzervativno, ali to je dobrim dijelom odreeno i itateljima kojima je namijenio
svoju Obsidu, a to su vojnici i asnici Petra Zrinskog;

- izbor iz literature u kojoj se obrauje tema urote (i sigetski junak) u knjievnim tekstovima:
Tomo Mati, Urota P. Zrinskoga i F. K. Frankopana u prigodnim hrvatskim pjesmama
njihova doba, Graa za povijest knjievnosti hrvatske, JAZU, knjiga 28, Zagreb, 1962.;
Divna Zeevi, Odjek pogibije Petra Zrinskoga i Frana Krste Frankopana u pukim
pjesmama njihova doba, "Narodna umjetnost", IX, Zagreb, 1972.;
Milivoj repel, Sigetski junak u povijesti hrvatskoga pjesnitva, Rad 148, Zagreb, 1902., str.
81-173.; Vidjeti: Literatura u pretisku knjige Ferde iia, Zavjera Zrinsko-Frankopanska,
prvotisak, Zagreb 1926., pretisak Zagreb s.a.1991.

10