You are on page 1of 19

SVEUILITE JOSIPA JURJA STROSSMAYERA

PRAVNI FAKULTET U OSIJEKU

SEMINARSKI RAD IZ PREDMETA GRAANSKO PRAVO 1 :


Pobojni ugovori

Student : Neboja Bulka

Mentor : Davorin Pichler

Osijek, studeni, 2009.

SADRAJ :

I. Uvod...........2
1. Pojam pobojnih ugovora.....2
1.1. Razlozi pobojnosti ugovora......2
1.2. Mane volje kod sklapanja ugovora.....4
1.3. Prijetnja i zabluda kao razlozi pobojnosti..........................5
1.4. Prijevara kao razlog pobojnosti .....7
1.5. Ostali razlozi pobojnosti ugovora........8
2.

Ponitenje ugovora....9

2.1. Pravne posljedice ponitenja ugovora...10


2.2. Odgovornost za ponitenje ugovora...11
2.3. Prestanak prava na ponitenje ugovora....12
2.4. Pobijanje dunikovih pravnih radnji13
2.5. Zakljuak.16
II. Literatura.....18

I. Uvod

1. POJAM POBOJNIH UGOVORA


U ovom seminarskom radu govorit emo o Pobojnim ugovorima. Navest emo i razradit sve
temeljne razloge pobojnosti ugovora, njegovo ponitenje i pravne posljedice ponitenja kao i
druga vana pitanja koja se u svezi sa pobojnou javljaju u praksi. Prije svega valja
napomenuti kako termin Pobojni ugovori oznaava ''relativno'' nitave ugovore.Za razliku od
nitavih, pobojni ugovori pa tako i pravni poslovi proizvode pravne uinke kao i valjani, ali se
mogu, iz propisima predvienih razloga i u predvienom roku, ponititi. Izraz ''ponititi'' ZOO
upotrebljava u znaenju koje ima klasini termin ''pobijati''. Do ponitenja takvi se ugovori po
svojim uincima ne razlikuju od valjanih, a ako protekne rok za njihovo ponitenje, oni
postaju valjani, konvalidiraju. Ako pobojan ugovor bude poniten, posljedice ponitenja,
jednako kao i kod nitavih ugovora, nastupaju ex tunc, to znai od dana njegova sklapanja.
Ono to je bitno napomenuti je da sud ne pazi na pobojnost po slubenoj dunosti kao to to
ini kod nitavosti ugovora, ve samo na zahtjev ovlatene osobe, a to e, u pravili, biti ona
strana u ijem je interesu pobojnost ustanovljena. To se obrazlae injenicom da se pobojnost
kao sankcija nevaljanosti ustanovljuje prvenstveno u svrhu zatite interesa ugovornih strana, a
ne opih drutvenih interesa kao kod nitavih pravnih poslova. Iz ovog jasno proizlazi da
pobojnost odnosno relativna nitavost ne nastupa ex lege. Mora se podii tuba na pobijanje,
tzv. querella nullitatis.1
1.1. RAZLOZI POBOJNOSTI UGOVORA
Prema l.111. ZOO-a, ugovor je pobojan kad ga je sklopila strana ogranieno poslovno
sposobna, kad je pri njegovu sklapanju bilo mana u pogledu volje, te kad je to zakonom ili
posebnim propisima odreeno. Razlozi pobojnosti zbog kojih se ugovor moe ponititi su:
ograniena poslovna sposobnost, postajanje nedostataka prave volje ugovaratelja pri
sklapanju ugovora, te kada je to ZOO-om ili drugim posebnim propisom predvieno. 2
1

Vedri-Klari: Graansko pravo, Narodne Novine, Zagreb, 2006., str. 145.


Mladen Pavlovi: Pobojnost ugovora i njegovo ponitenje, HPR, 12/2001., str. 41.

Prema l.56. ZOO-a za sklapanje pravovaljanog ugovora potrebno je da ugovaratelj ima


poslovnu sposobnost koja se trai za zakljuenje tog ugovora. Ogranieno poslovna sposobna
osoba moe bez odobrenja svojeg zakonskog zastupnika sklapati samo one ugovore koje joj je
zakonom dozvoljeno zakljuivati. Ostali ugovori takvih osoba ako su sklopljeni bez odobrenja
zakonskog zastupnika su pobojni, ali mogu biti osnaeni njegovim naknadnim odobrenjem.
Dakle, za valjanost ugovora zahtijeva se da ugovaratelji budu poslovno sposobni, a to je
svojstvo da svojim vlastitim oitovanjem svoje volje stjeu prava i obveze. Ako je jedna
ugovorna strana poslovno nesposobna ili ima kakvih ogranienja u poslovnoj sposobnosti,
ugovor e samo pod odreenim uvjetima proizvoditi pravne uinke. Pri tome treba naglasiti
da se poslovna sposobnost fizike pravne osobe moe stupnjevati, dok kod pravne osobe
stupnjevanja poslovne sposobnosti nema. Tako, npr. kada ogranieno poslovna osoba sklopi
ugovor bez potrebnog odobrenja zakonskog zastupnika ili kada se takvo odobrenje ne
zahtijeva pojavljuje se u sluaju kada djeca s navrenih 15 godina ivota sklope ugovor o
radu, mogu slobodno raspolagati svojom zaradom odnosno plaom, s time da doprinose
svojem uzdravanju. Prema l. 57. ZOO-a, suugovaratelj poslovno nesposobne osobe, koji
nije znao za njezinu poslovnu nesposobnost, moe odustati od ugovora to ga je sklopio s
njom bez odobrenja njezinog zakonskog zastupnika. Isto pravo ima i suugovaratelj poslovno
nesposobne osobe koji je znao za njezinu poslovnu nesposobnost, ali ga je ona prevarila da
ima odobrenje svojeg zakonskog zastupnika. To se pravo gasi nakon isteka roka od trideset
dana od saznanja za poslovnu nesposobnost druge strane, odnosno za izostanak odobrenja
zakonskog zastupnika, ali i prije ako zakonski zastupnik bude odobrio ugovor prije nego to
taj rok protekne. Osim prava na odustanak od ugovora suugovaratelju osobe sa ogranienom
poslovnom sposobnou omogueno je i pravo da u sluaju sklapanja ugovora bez odobrenja
zakonskog zastupnika istog pozove da se izjasni da li odobrava tako sklopljeni ugovor. Ako se
zakonski zastupnik ne izjasni u roku od trideset dana od ovog poziva da ugovor odobrava,
smatrat e se da je odbio dati odobrenje(l. 58. ZOO-a). Prema l. 59. ZOO-a poslovno
sposobna osoba moe zahtijevati da se poniti ugovor koji je bez potrebnog odobrenja
sklopila za vrijeme svoje ograniene poslovne sposobnosti, samo ako je tubu podnijela u
roku od tri mjeseca od dana stjecanja potpune poslovne sposobnosti.1
1.2. MANE VOLJE KOD SKLAPANJA UGOVORA
1

Mladen Pavlovi, loc. cit

Za valjani pravni posao, pa tako i ugovor, potrebno je da oitovanje oba suugovaratelja bude u
skladu s njihovom izraenom voljom. To znai da njihova volja mora biti prava, odnosno da
unutranji sadraj volje mora odgovarati izraenom oitovanju. esto u praksi oitovanje
jedne strane ili obiju strana nije sukladno njihovoj izraenoj volji, pa dolazi do nesklada
izmeu volje i oitovanja, a to nazivamo manama volje. To znai da se izjave suugovaratelja
trebaju podudarati, tj. da postoji suglasnost izmeu onoga to su suugovaratelji htjeli i onoga
to su oitovali (izjasnili se). Da ne postoji podudarnost izmeu volje i oitovanja moe se
ustanoviti onda kada se ispita i utvrdi kakva je bila stvarna volja suugovaratelja, to se
utvruje u postupku pred sudom. Pri tome treba utvrditi je li do nekslada dolo svjesno lil
nesvjesno, oitovanjem jednog ili oba suugovaratelja. Dakle, nevaljalo je svako oitovanje
volje koje nije uinjeno ozbiljno i slobodno, te kad postoje i drugi oblici nesuglasnosti izmeu
volje i oitovanja, to znai da oitovanja ugovornih strana meusobno nisu suglasna. Pri
tome imamo dva osnovna nesklada i to svjesni nesklad i nesvjesni nesklad. Svjesni nesklad
izmeu volje i oitovanja postoji u onim sluajevima kad stranka namjerno oituje ono to
uistinu ne ali. Takve mane volje kod kojih se radi o svjesnom neskladu izmeu volje i
oitovanja predstavljaju sluajevi: kolskog primjera, ale, simulacije, mentalne rezervacije i
prijetnje. Nesvjesni sklad postoji u onim sluajevima kada stranka nesvjesno oituje ono to
uistinu ne eli, a tipini primjeri su za to: zabluda, neznanje, nesporazum i prijevara. Sve
nabrojene mane volje, osim mentalne rezervacije izazivaju nevaljanost ugovora. Meutim,
neke od njih izazivaju nitavost ugovora, a neke pobojnost ugovora. U one koje izazivaju
pobojnost prema spomenutom l.111. ZOO-a spadaju: prijetnja, zabluda i prijevara. U one
koje izazivaju nitavost ugovora ubrajaju se ve spomenuti kolski primjer, ala, simulacija i
nesporazum. Kod mentalne rezervacije imamo svjestan nesklad izmeu volje i oitovanja, tj.
kad jedna strana prilikom sklapanja ugovora svjesno oituje kao svoju volju neto to ona
uistinu nee, a druga, odnosno protivna strana za to ne zna. Pod nazivom mana volje u
l.60.do 66. ZOO-a zakonodavac je nastojao urediti glavne pojavne oblike mana volje to se
razmatra u posebnim radovima o razlozima nitavosti i pobojnosti ugovora.1

1.3. PRIJETNJA I ZABLUDA KAO RAZLOZI POBOJNOSTI

Ibid

O prijetnji kao razlogu pobojnosti govori se kad jedna strana ili netko trei, stavljanjem u
izgled nekog zla, izazove opravdani strah kod druge strane zbog ega ova sklopi odreeni
pravni posao. Ako je ugovorna strana ili netko trei nedoputenom prijetnjom izazvao
opravdani strah kod druge strane tako da je ona zbog toga sklopila ugovor, druga strana moe
zahtijevati da se ugovor poniti. Strah se smatra opravdanim ako se iz okolnosti vidi da je
ozbiljnom opasnou ugroen ivot, tijelo ili drugo znaajno dobro ugovorne strane ili tree
osobe. Drugo znaajno dobro bit e npr. ugled, ast, imovina, zaposlenje i sl. Ugovor
sklopljen uporabom sile prema ugovornoj strani nitetan je. U teoriji, ali i pravu razlikujemo
psihiku prisilu od fizike. Fizika sila podrazumijeva izvravanje akata nasilja nad nekom
osobom u trenutku oitovanja i radi iznuivanja oitovanja volje. Npr. netko prisili drugoga
da potpie ugovor nasilnim voenjem njegove ruke pri potpisivanju. U tom sluaju rije je o
grubljem nainu izazivanja nesklada izmeu prave, unutarnje volje subjekta i njezina
oitovanja kao vanjske manifestacije. ZOO nema izravnih odredbi o fizikoj prisili kao obliku
mane volje. Dodue, praksa se u ovom sluaju moe pomoi i pozvati na odredbu st. 2. l. 28
ZOO-a, a prema kojoj izjava volje mora biti uinjena slobodno, to oigledno nije sluaj s
oitovanjem iznuenim uporabom sile. Meutim, pitanje je radi li se u sluaju fizike prisile o
nitavosti i pobojnosti pravnog posla. U teoriji se zastupa i jedno i drugo miljenje. Oni koji
smatraju da se tu radi o pobojnosti polaze od toga da je oitovanje volje pod fizikom
prisilom nevaljano dok oni koji se opredjeljuju za nitavost obrazlau da osoba koja je
prisiljena na oitovanje nema svoju samostalnu volju odnosno da se radi o potpunom
nedostatku volje. Po njihovom miljenu u tom sluaju ugovor uope ne nastaje. Prema
odredbama ZOO-a nam se ini da se u praksi stajalite o pobojnosti moe uspjenije braniti.1
to se tie zablude, nju definiramo kao pogrenu predodbu o nekoj okolnosti. Ako
apstrahiramo ostala podruja ivota i ograniimo se na pravno podruje, ovjek moe imati
pogrenu predodbu o raznim okolnostima pravnim pravilima, injenicama, stanjima,
pravnim poslovima itd. Ovisno o okolnostima na koje se zabluda odnosi, razlikujemo vie
vrsta zablude : zabluda o pravu (error iuris), zabludu o injenicama (error facti), zabludu u
motivu (error in motivo) i dr. Ovo je razlikovanje vano s gledita uinaka pojedinih vrsta
zablude. Tako se zabluda o pravu u pravilu ne uvaava, a zabluda o injenicama uvaava.
Error juris nocet, error facti non nocet. Zabluda u motivu se u pravilu ne uvaava. Zabluda se
smatra manom volje, jer volja izjavljena zbog zablude nije u skladu s pravom, unutarnjom
voljom subjekta. U trenutku oitovanja osoba nije svjesna nepodudarnosti volje i oitovanja
1

Vedri-Klari, op.cit. str. 2.

stoga to je oitovanje izazvano pogrenom predodbom o nekoj okolnosti. Zabludu zato


uvrtavamo u oblike nesvjesnog nesklada izmeu volje i oitovanja. Zabluda koja se odnosi
na elemente ili sastojke pravnog posla, iznimno i na motive preuzimanja obveze, moe se
nazvati pravnoposlovnom zabludom ( o elementima pravnog posla). Pravnoposlovnu zabludu
u teoriji neki autori dijele na dvije vrste: zabludu u oitovanju i poslovnu zabludu u uem
smislu. Da bi uzrokovala pobojnost zabluda mora biti bitna (novi ZOO naputa neskrivljenost
zablude kao pretpostavku pobojnosti). Zabluda je bitna ako se odnosi na objekt ugovora (error
in corpore), bitna svojstva objekta ugovora (error in qualitate i error in substantia), na osobu s
kojom se sklapa ugovor ako se sklapa s obzirom na tu osobu (error in persona), a i na
okolnosti koje se po obiajima u prometu ili po namjeri strana smatraju odlunim, a strana
koja je u zabludi ne bi inae sklopila takav ugovor. U sluaju ponitaja ugovora zbog zablude
druga savjesna strana ima pravo zahtijevati naknadu pretrpljene tete bez obzira na to to
strana koja je u zabludi nije kriva za svoju zabludu. Strana koja je u zabludi ne moe se na nju
pozivati ako je druga strana spremna ispuniti ugovor kao da zablude nije bilo.1 Kod
besplatnog ugovora bitnom se zabludom smatra i zabluda o pobudi koja je bila odluna za
preuzimanje obveze (error in motivo). Pod bitnim svojstvima objekta ugovora misli se na
bitna svojstva stvari kao objekta inidbe davanja. Pr. netko je uvjeren da kupuje originalnu
sliku Mona Lise, a ustvari se radi o boljoj reprodukciji.Zabluda o osobi s kojom se sklapa
pravni posao bitna je jedino ako se ugovor sklapa s obzirom na tu osobu. To se odnosi na
besplatne ugovore pr. darovanje. Naplatni se ugovori u pravilu ne sklapaju s obzirom na
odreenu osobu, ali i tu je mogue da osobine suugovaratelja budu bitne drugoj strani, pr.
naruujem cipele kod odreenog ustera, a napravi ih egrt. Bitna e biti i zabluda koja se
odnosi na okolnosti koje se po obiajima u prometu ili po namjeri ugovornih strana smatraju
odlunim. Odreivanje bitnosti zablude s obzirom na okolnosti ima u biti znaenje generalne
klauzule koja u sebi sadri dva kriterija: a) objektivni kriterij prema kome e zabluda biti
bitna ako se odnosi na okolnosti koje se prema shvaanjima u prometu smatraju odlunim
(zabluda u objektivno bitnoj okolnosti).
b) subjektivni kriterij prema kome e zabluda biti
bitna ako obuhvaa okolnosti koje su po namjeri strana bile presudne za sklapanje ugovora
(zabluda u subjektivno bitnoj okolnosti). Zabluda u motivu-pobuda (error in motivo)
sklapanja pravnog posla u pravilu ne izaziva njegovu nevaljanost. Kod besplatnog ugovora
bitnom zabludom se smatra i zabluda o pobudi koja je bila odluna za preuzimanje obveze.
Pr. Anita daruje Marku
1

skupocjenog psa pogreno vjerujui da je ovaj ljubitelj pasa.

Ibid

Besplatni ugovor nema pravni uinak i kad drugi ugovaratelj nije znao, ni morao znati da je
nedoputena pobuda bitno utjecala na odluku njegova suugovaratelja. Zabluda osobe preko
koje je strana izjavila svoju volju smatra se zabludom u vlastitom oitovanju volje. to se tie
uinka zablude treba napomenuti da u sluaju ponitaja ugovora zbog zablude druga savjesna
strana ima pravo zahtijevati naknadu pretrpljene tete bez obzira na to to strana koja je u
zabludi nije kriva za svoju zabludu.Strana koja je u zabludi ne moe se na nju pozivati ako je
druga strana spremna ispuniti ugovor kao da zablude nije bilo.

1.4. PRIJEVARA KAO RAZLOG POBOJNOSTI

Prijevara postoji kad jedna strana izazove zabludu kod druge strane ili je odrava u zabludi s
namjerom da je time navede na sklapanje pravnog posla. Naziva se jo i kvalificirana zabluda
(lukavstvo); ne trai se da kod prijevare zabluda bude bitna. Moe se uiniti aktivnim
ponaanjem, pr. prodavatelj pozlaene narukvice uvjeri kupca da mu prodaje zlatnu
narukvicu kakvu on i eli kupiti, te pasivnim dranjem, pr. prodavatelj ne upozori kupca da je
graevinsko zemljite koje mu prodaje radi izgradnje obiteljske kue namijenjeno izgradnji
ulice. Ne smatraju se prijevarom reklama i drugi oblici ponekad pretjerane hvale odreene
robe, ako su uobiajeni u prometu i ne uzimaju se suvino ozbiljni, pr. RED BULL daje ti
krila!! Ako jedna strana izazove zabludu kod druge strane ili je odrava u zabludi u namjeri
da je time navede na sklapanje ugovora, druga strana moe zahtijevati ponitaj ugovora i onda
kad zabluda nije bitna.1 Strana koja je sklopila ugovor pod prijevarom ima pravo zahtijevati
ponitaj ugovora, a ima i pravo na naknadu pretrpljene tete. Ako prijevaru uini trea osoba
ima se pravo zahtijevati ponitaj ako je druga ugovorna strana znala ili morala znati ta
prijevaru u vrijeme sklapanja ugovora; kod besplatnih se ugovora uvijek moe zahtijevati
ponitaj zbog prijevare tree osobe bez obzira da li je druga ugovorna strana za nju znala.
Jedno od temeljnih naela obveznog prava je naelo jednake vrijednosti inidaba kojeg su
stranke dune potovati prilikom sklapanja naplatnih ugovora. Za naruavanje tog naela
predviene su odreene prane posljedice. Te posljedice se mogu sastojati od nitetnosti
ugovora, pr. kod zelenakih pravnih poslova, mogunosti raskida ugovora, pr. kod
odgovornosti za materijalne i pravne nedostatke ispunjenja ili u pobojnosti ugovora.
Posljednja je mogunost predviena u odredbama instituta prekomjernog oteenja. Nastaje
kad u vrijeme sklapanja pravnog posla postoji oiti nesrazmjer izmeu inidbe i protuinidbe.
1

Ibid

Oteena strana moe zahtijevati ponitaj ako u vrijeme sklapanja ugovora nije znala niti je
morala znati za pravu vrijednost inidbe. Ponitaj se moe zahtijevati u roku od godine dana
od sklapanja ugovora.1

1.5. OSTALI RAZLOZI POBOJNOSTI UGOVORA


Zakon o obveznim odnosima u vie odredaba navodi da se pojedini ugovori mogu ponititi
kao npr. kod prekomjernog oteenja u l.139. i 140. ZOO-a, zatim da svaki vjerovnik moe
pobijati pravnu radnju svojeg dunika koja je poduzeta na tetu vjerovnika (l.280. do 285.
ZOO-a), a postoje odredbe i posebnih propisa koji doputaju pobojnost odreenog ugovora
kao npr. u Zakonu o braku i obiteljskim odnosima, Zakonu o nasljeivanju, a ovom prilikom
posebno valja napomenuti odredbe Steajnog zakona u dijelu koji govori o pobijanju pravnih
radnji steajnog dunika (l. 127. do 144.). Razlozi pobijanja se temelje na osnovnom naelu
iz l.15. ZOO-a koje govori o jednakoj vrijednosti prestacija kojeg su stranke dune potivati
prilikom sklapanja naplatnih ugovora. Smisao tog naela se oituje na nain da u razmjeni
dobara i usluga osigura ekvivalentnost inidbe i protuinidbe, odnosno da ta odstupanja ne
prelaze zakonom propisanu mjeru. Zbog toga su za povredu tog naela predviene i odreene
pravne posljedice koje ovise o intenzitetu ugroenosti. One se mogu odraziti u nitavosti
ugovora, kao npr. kod odgovornosti za materijalne i pravne nedostatke i ispunjenja ili pak u
pobojnosti ugovora. Tako prema l.139. st.1. ZOO-a, ako je izmeu obaveza ugovornih strana
u dvostranom ugovoru postojao u vrijeme sklapanja ugovora oiti nesrazmjer, oteena strana
moe zahtijevati ponitenje ugovora, ako za pravu vrijednost tada nije znala niti je morala
znati. Pri tome napominjemo da bi pobijanje dunikovih radnji izvan steaja i u steaju
predstavljalo posebnu temu razrade.2

2. PONITENJE UGOVORA

1
2

Vedri-Klari: Graansko pravo, Narodne Novine, Zagreb, 2006., str. 164.


Mladen Pavlovi: Pobojnost ugovora i njegovo ponitenje, HPR, 12/2001., str. 42.

Prema l.112. ZOO-a, ugovorna strana u ijem je interesu pobojnost ustanovljena moe traiti
da se ugovor poniti, ali suugovaratelj te strane moe od nje traiti da se u odreenom roku,
ali ne kraem od trideset dana izjasni da li ostaje pri ugovoru ili ne ostaje jer e se u
protivnom smatrati da je ugovor poniten. Ako se pozvana ugovorna strana u ostavljenom
roku ne izjasni ili izjavi da ne ostaje pri ugovoru, smatrat e se da je ugovor poniten
(presumptio iuris). Kod nitavih ugovora svaka zainteresirana osoba moe zahtijevati
utvrenje nitavosti ugovora prema l.109. ZOO-a jer se takvim ugovorom povreuju pravila
pravnog poretka, odnosno javnih interesa.U sluaju pobojnosti ugovora, prema l.112. st.1.
ZOO-a , krug osoba koje mogu traiti ponitenje ugovora je daleko ui. Ovo stoga to su
pobojnim ugovorom najee povrijeeni pravni interesi samih stranaka ili pak drugih
zakonom odreenih osoba. Stoga e ugovor iz razloga pobojnosti navedenih u l.111. ZOO-a
moi pobijati ugovaratelj, tj. onaj koji je u trenutku sklapanja ugovora bio ogranieno
poslovno sposoban, a po prestanku tog ogranienja ili pak njegov zakonski zastupnik za
vrijeme trajanja njegove poslovne nesposobnosti (l.56. i dr.ZOO-a). U sluaju pobojnosti
ugovora zbog mana volje ponitenje ugovora moi e traiti onaj suugovaratelj ija volja je
imala nedostataka u trenutku sklapanja ugovora. Ponitenje pobojnog ugovora mogu traiti i
univerzalni nasljednici osobe koja je sklopila pobojni ugovor, jer pravo na pobijanje kao dio
njihove imovine prelazi na nasljednike. Ponitenje pobojnog ugovora moi e traiti i
vjerovnik osobe koja je sklopila pobojni ugovor, ako to ujedno predstavlja pravnu radnju
poduzetu na tetu vjerovnika (l.280. st.1.ZOO-a ). Dakle pravo pobijati ugovor imaju osobe
u ijem interesu je pobojnost ustanovljena , kao i osobe u ijem interesu je pobojnost kao
sankcija predviena., kao to su npr. nasljednici-pravni slijednici, vjerovnici i zakonski
zastupnici. Suugovaratelju koji nije ovlaten pobijati ugovor, da ne bi bio u neizvjesnosti hoe
li protivna strana ili nee pobijati ugovor, daje se mogunost da od nje trai izjanjenje u
odreenom roku, ali ne kraem od mjesec dana, da se decidirano izjasni, da li ostaje ili ne
ostaje kod ugovora. Ako se pozvani suugovaratelj u navedenom roku ne izjasni, smatrat e se
da je ugovor poniten. Meutim, ako osoba koja je ovlatena na pobijanju ugovora dade
pozitivan odgovor, pobojni ugovor doivljava svoju konvalidaciju, tj. osnaenje, to znai
osiguranje da se nee pobijati. 1 Za valjanost konvalidacije potrebno je da su ispunjene
odreene pretpostavke, a to su izjava, potvrda i sl. mora proistei od osobe koja je ovlatena
na pobijanje ugovora, da uzrok zbog kojega je ugovor pobojan u trenutku davanja izjave mora
postojati npr. malodobnik je postao punoljetan (l.59. ZOO-a), prijetnja je prestala postojati
(l.60. ZOO-a) i dr. Meutim, ako bi npr. poslovna nesposobnost, mana volje i dr. i dalje
1

Mladen Pavlovi: Pobojnost ugovora i njegovo ponitenje, HPR, 12/2001., str. 43.

postojale, konvalidacija ne bi bila pravovaljana. Osnaenje ugovora moe biti izraeno izriito
u pismenom ili bilo kojem drugom jasnom obliku, ali i preutno, tako npr. kad osoba
ovlatena na pobijanje ugovora sazna za uzrok pobijanja, pa usprkos tome ipak ispuni ugovor
u cijelosti ili djelomino. Potrebno je naglasiti da konvalidacija u stvari predstavlja
jednostrani pravni akt i za njezinu valjanost se ne trai suglasnost druge strane koja nije
ovlatena na pobijanje ugovora i koja je inae vezana takvim ugovorom. Zato konvalidacija
ne predstavlja novi ugovor, budui da ne zahtjeva novu izjavu obaju ugovaratelja. Znaajno
je, da ista ima retroaktivni uinak, budui je pobojni ugovor koji je osnaen valjan od samog
poetka, a to nije tako kod nitavog ugovora (l.107. st.2. ZOO-a). Pobojnost kao nitavost
ne nastupa po samom zakonu, ve je potrebno podnijeti tubu za ponitenje ugovora, te sud o
tome treba donijeti odluku. Ako sud usvoji tubeni zahtjev na ponitenje ugovora donijeti e
konstitutivnu presudu kojom e utvrditi da je ugovor poniten i pravni uinak takve odluke
djeluje od samog sklapanja ugovora (ex tunc), a pravne posljedice ponitenja su sline kao i
kod utvrenja nitavosti ugovora (usporedi l.113. sa l.104. st.1. ZOO-a).
2.1. PRAVNE POSLJEDICE PONITENJA UGOVORA
Ako je na temelju pobojnog ugovora koji je poniten neto bilo ispunjeno, ima se izvriti
vraanje, a ako to nije mogue ili se priroda onog to je ispunjeno protivi vraanju, ima se dati
odgovarajua naknada u novcu. Naknada u novcu se daje prema cijenama u vrijeme vraanja,
odnosno donoenja sudske odluke (l.113. ZOO-a). Iz naih ranijih izlaganja smo uoili da su
razlike izmeu nitavih i pobojnih ugovora oite. Sve dok pobojni, tj. relativno nitavi ugovor
ne bude i poniten on proizvodi pravne uinke kao i valjani ugovor. Meutim, kad konano
isti bude poniten nastupaju u pravilu iste pravne posljedice kao i kod nitavosti ugovora.
Tako kad usporedimo l.113. sa l.104. st.1. ZOO-a uoavamo da su pravne posljedice
ponitenja iste u pogledu obveze vraanja primljenog. 1 Cilj je da se restitucijom uspostavi
ranije stanje, odnosno odgovarajua naknada u novcu ako restitucija nije mogua da bude
adekvatna zamjena za tu restituciju. Takoer nema razlike izmeu djelomine nitavosti i
djelomine pobojnosti ugovora iako o tome nema izriite zakonske odredbe koja bi se
odnosila na djelominu pobojnost. Zato se po prirodi stvari na djelominu pobojnost ugovora
per analogiam ima primijeniti odredba l.105. ZOO-a. To znai da pobojnost neke odredbe
ugovora ne povlai pobojnost itavog ugovora ako on moe opstati i bez pobojne odredbe.
Takoer, odredbe odgovornosti za tetu kod nitavosti i pobojnosti ugovora sadravaju iste
1

Ibid

10

razloge, a razlike koje se odnose na vrstu odgovornosti vie su teoretskog, nego praktinog
karaktera. U oba sluaja je predvieno da je ugovaratelj, na ijoj je strani uzrok nitavosti ili
pobojnosti, odgovoran svojem suugovaratelju za tetu koju trpi zbog nitavog ili pobojnog
ugovora ako ovaj nije znao ni mogao znati za postojanje uzroka nitavosti ili pobojnosti.
Vraanje ispunjenog na temelju pobojnog ugovora obavlja se po pravilima vraanja steenog
bez osnove, odnosno neosnovanog obogaenja po l. 211. do 216. ZOO-a, prema pravilima o
ispunjenju dvostrano obveznih ugovora iz l. 121. do 140. ZOO-a, te konano opih pravila o
ispunjenju obveza. U sluaju ponitenja ugovora zbog ograniene poslovne sposobnosti
jednog ugovaratelja prema l.114. ZOO-a, suugovaratelj takve osobe moe zahtijevati
vraanje samo onog dijela ispunjenja koji se nalazi u imovini ogranieno poslovno sposobne
osobe ili je upotrijebljen u njezinu korist, a i onog to je namjerno uniteno i otueno. Pored
prava na ovakvo ogranieno pravo vraanja suugovaratelju, ogranieno poslovno sposobna
osoba ima pravo i na naknadu tete, ali i ogranieno poslovno sposobna osoba odgovara za
tetu nastalu suugovaratelju, ako je suugovaratelja lukavstvom uvjerila da je poslovno
sposobna (l.116. ZOO-a). S druge strane ogranieno poslovno sposobna osoba ima pravo od
svojeg suugovaratelja zahtijevati povrat onoga to je ovaj od nje primio. to se tie poslovne
sposobnosti pravne osobe, ona je jedinstvena, te kod pravne osobe nema stupnjevanja
poslovne sposobnosti, koje svojstvo prati samo fizike osobe.1

2.2. ODGOVORNOST ZA PONITENJE UGOVORA


Prema odredbi l.115. ZOO-a ugovaratelj na ijoj je strani uzrok pobojnosti odgovoran je
svojem suugovaratelju za tetu koju ovaj trpi zbog ponitenja ugovora, ako ovaj nije znao ni
morao znati za postojanje uzroka pobojnosti ugovora. Dakle pored restitucije u smislu l.113.
ZOO-a moe se postaviti i zahtjev za nadoknadu tete koji predstavlja daljnju pravnu
posljedicu ponitenja pobojnog ugovora. Svrha toga je da se savjesnom ugovaratelju
nadoknadi teta koju je ovaj pretrpio zbog ponitenja pobojnog ugovora, bilo radi toga to
ugovor nije ispunjen onako kako glasi, bilo zbog radnji savjesne strane koje radnje je
poduzimala u uvjerenju da je ugovor valjan. U tom smislu i odredba l.108. ZOO-a o
odgovornosti za tetu kod nitavog ugovora ima isto znaenje. Dakle, iz ovoga bi se moglo
zakljuiti da se za odgovornost za tetu kod nitavih ugovora zahtijeva krivnja ugovaratelja
(l.108. ZOO-a) pri sklapanju nitavog ugovora, dok se prema l.115. ZOO-a govori o
1

Ibid

11

odgovornosti ugovaratelja na ijoj strani je uzrok pobojnosti, to bi znailo da se ne zahtijeva


krivnja. Stoga smatramo da je zakonodavac za odgovornost za tetu kod sklapanja nitavog
ugovora utvrdio kriterij subjektivne odgovornosti, dok je za odgovornost za tetu zbog
ponitenja pobojnog ugovora prihvatio kriterij objektivne odgovornosti.U pravnoj teoriji
smatra se da odgovornost za naknadu tete u nekim sluajevima postoji i kad ugovaratelj na
ijoj je strani uzrok pobojnosti nije kriv za pobojnost ugovora. Tako npr. kao to smo ve
spomenuli prethodno kod zablude druga svjesna strana ima pravo zahtijevati naknadu
pretrpljene tete bez obzira to strana u zabludi nije kriva za svoju zabludu (l.61.
st.3.ZOOa).1
2.3. PRESTANAK PRAVA NA PONITENJE UGOVORA
Prema l.117. ZOO-a, pravo zahtijevati ponitenje pobojnog ugovora prestaje istekom roka od
jedne godine od saznanja za razlog pobojnosti, odnosno od prestanka prinude (subjektivni
rok). To pravo u svakom sluaju prestaje istekom roka od tri godine od dana sklapanja
ugovora (objektivni rok). Da se pravo na isticanje nitavosti nitavog ugovora ne gasi (l.110.
ZOO-a), to se pravo kod ponitenja pobojnog ugovora moe ostvarivati samo u rokovima
predvienim zakonom. To znai ako se u tim rokovima ne podnese tuba, nastupa
konvalidacija pobojnog ugovora i takav ugovor proizvodi pravne uinke od trenutka njegova
sklapanja (ex tunc). To znai da postaje perfektan, unato nedostacima koje i dalje sadrava.
Kod ugovora koji su pobojni zbog ograniene poslovne sposobnosti rok za pobijanje poinje
tei od dana stjecanja potpune poslovne sposobnosti i traje svega tri mjeseca, to znai da se i
tu radi o objektivnom roku iz l.59. ZOO-a. Pravo zahtijevati ponitenje pobojnog ugovora
zbog prekomjernog oteenja prestaje istekom roka od godine dana od sklapanja ugovora
prema l.139. st.2. ZOO-a, to znai da se i ovdje radi o objektivnom roku. Svi navedeni
rokovi su prekluzivne naravi na koje sud pazi po slubenoj dunosti, a ne kako se ponekad
pogreno u praksi smatra da se radi o zastarnim rokovima koji se mogu prekidati ili
obustaviti, te na koje sud ne pazi po slubenoj dunosti. Pojedini navedeni raletivno kratki
prekluzivni rokovi ograniavaju vrijeme neizvjesnosti o sudbini pobojnog ugovora. Pored
toga, kako smo naveli, i sam suugovaratelj strane koja nije legitimirana na tubu za ponitenje
pobojnog ugovora moe doprinijeti izvjesnosti glede valjanosti ugovora ako se poslui
ovlatenjem iz l.112. st.2. ZOO-a. Pri razmatranju subjektivnog i objektivnog roka u kojem
se moe zahtijevati ponitenje pobojnog ugovora potrebno je naglasiti da se razlozi pobojnosti
1

Ibid

12

iz l.117. st.1.mogu iskoristiti samo u okviru odreenog objektivnog roka jer nas na to
upuuje odredba st.2. l.117. ZOO-a kad kae da to pravo u svakom sluaju prestaje istekom
roka od tri godine od sklapanja ugovora (op.a.).1
2.4. POBIJANJE DUNIKOVIH PRAVNIH RADNJI
Dugotrajna (uglavnom socijalistiko-samoupravna) ''diktatura dunika'' (shvaena, ak i bez
navodnika, kao ustupci dunicima svih vrsta i tipova) zbog vie je razloga nametnula obvezu
pojaanja pravnog poloaja vjerovnika. Pobijanje dunikovih pravnih radnji valja organizirati
tako da, s jedne strane, bude vano i efikasno sredstvo u punoj realizaciji trabine vjerovnika i
da, s druge strane, ne preraste u nekriterijski progon (savjesnih) treih koji su od vjerovnikova
dunika stekli odreenu imovinu ili imovinsku korist. Pobijanje dunikovih pravnih radnji
djeluje, mogue, i kao previe ''kompliciran'' pravni mehanizam. Tu se javlja neki trei
subjekt, naputa se tradicionalni kriterij relativnosti obveznopravnih odnosa (jer s tim trei
vjerovnik, kojeg elimo zatititi, nije u nikakvom ugovornopravnom odnosu), treba dokazati
vie postupovno teko dokazivih tvrdnji i ukupan iznos postupka je doista neizvjestan. No, ta
''kompliciranost'' ne bi smjela biti razlogom izbjegavanja razmatranja problema, odnosno
njegova postavljanja u puni pravni optjecaj kao poznatog (i priznatog) sredstva
graanskopravne zatite vjerovnika. Sankcija za neispunjavanje graanskopravnih obveza je
samo imovinska i to je naelo graanskog prava jo od pretorskog (rimskog) prava, dakako,
na snazi i danas. Postojanje (samo) imovinske sankcije pretpostavlja postojanje imovine
dunika. Bez imovine dunik nema ime platiti (ispuniti obvezu), a vjerovnik nema se iz ega
namiriti. Vjerovnik moe (za svoju trabinu) ishoditi pravomonu (i ovrnu) sudsku presudu,
ali mu to puno ne pomae jer se presuda nema iz ega realizirati. Presudom se moe ''vrebati''
dunika neko vrijeme (10 godina, l.379. ZOO), ali i to moe biti bezuspjeno. 2 Vjerovnik
mora biti svjestan rizika koji za njega nosi svaki pravni posao. Nema posla bez rizika, iako,
naravno, u svakom poslu intenzitet pravnog rizika nije jednak. Neki se rizici mogu ublaiti
prikladnim sredstvima pojaanja ugovora (zalog, ugovorna kazna, poruanstvo i sl.), ali
''miran san'' vjerovniku zapravo u potpunosti nita ne moe osigurati. Mogunost da dunik
nema imovine potrebne za naplatu vjerovnikove trabine , moe biti rezultat djelovanja
razliitih okolnosti. U situaciji kada nije koriteno bilo koje sredstvo pojaanja ugovora i kada
zbog doista objektivnog spleta razloga koje dunik nije skrivio vjerovnik ne moe namiriti
1

Ibid
Aldo Radolovi: Pobijanje dunikovih pravnih radnji, Zbornik Pravnog fakulteta u Rijeci, br.2/1999.

13

svoju trabinu, jo se, gledano sasvim pravnopolitiki, i moe tolerirati krajnji rezultat da se
vjerovnik nema iz ega naplatiti. Vjerovniku tada preostaje da s postignutom pravomonom
ovrnom presudom strpljivo eka da neto ''kapne'' u dunikovu imovinsku masu. Mogue je i
to da sam dunik proradi na svojoj insolventnosti. Mogue je da tu nae ''ortaka'' (treeg), bez
kojeg zapravo on svoj plan o izigravanju (svog) vjerovnika ne moe provesti. Pobijanje
dunikovih pravnih radnji proizlazi iz propisa, ne iz ugovora izmeu vjerovnika i dunika.
Drava (Zakon) vjerovnika preputa mnogim rizicima, nudi mu (kao mogunost, ne kao
obvezu) razna sredstva pojaanja ugovora. No moguim fraudoloznim postupcima dunika
drava vjerovnika ipak ne eli i ne smije izloiti. Odredbe o pobijanju dunikovih pravnih
radnji stoga nuno predstavljaju prinudne propise koji postoje u interesu vjerovnika, ali i u
opem interesu. Cilj svakog propisa je pravna sigurnost. Ako taj cilj (ovdje: namiriti
vjerovnika) dolazi u pitanje, onda treba drugi (prinudni) propis koji e izigravanje sprijeiti.
Prostora za druga (i drukija) ugovorna tumaenja ovdje ne moe biti. 1 Za uspjeno pobijanje
nuno je ispunjenje odreenih pretpostavki, a to su : a) dospjelost vjerovnikove trabine i b)
izvrenje pravne radnje dunika na tetu vjerovnika.Trabina se smatra dospjelom od trenutka
kad je vjerovnik ovlaten zahtijevati njezino ispunjenje, a ako je novana onda od trenutka
kad je ovlaten zahtijevati njezinu isplatu. Pod radnjom treba razumjeti najprije pravne
poslove, jednostrane i dvostrane, naplatne i besplatne, ali i razliite druge radnje i proputanja.
Od ugovora najee e to biti besplatni ugovori, pr. darovanje i beskamatni zajam.2 Od
jednostranih pravnih poslova besplatnog karaktera moemo navesti odricanje od nasljedstva.
Ugovori mogu biti i naplatni, kao npr. ugovori kojima se preuzimaju obveze, zasniva zalono
pravo, prenosi pravo vlasnitva. Od proputanja moemo spomenuti neisticanje prigovora
zastare, neprijavljivanje trabine u steajnu masu, nepodizanje mjeninog protesta itd. Tuba
kojom se pobija radnja dunika na tetu vjerovnika naziva se paulijanskom tubom (actio
pauliana). Razlikujemo 4 paulijanske tube. Kao prvu navest emo Doloznu paulijansku
tubu. Posebna pretpostavka za podizanje dolozne paulijane je namjera dunika da poduzetom
radnjom oteti vjerovnika. ZOO je to ublaio pa zahtjeva umjesto namjere oteenja
vjerovnika, znanje odnosno svijest dunika da poduzetim raspolaganjem nanosi tetu svojim
vjerovnicima. Namjeru ini volja i znanje. Prema tome, ako dunik zna da e svojim
raspolaganjem tetiti vjerovniku pa to i poduzme onda je ostvario i volju i znanje kao 2 bitna
elementa namjernog postupanja. Takoer se zahtijeva da je protivniku pobijanja bilo poznato
da dunik zna da sklapanjem pravnog posla teti vjerovniku i da se radi o naplatnom pravnom
1
2

Ibid
Vedri-Klari: Graansko pravo, Narodne Novine, Zagreb, 2006., str. 167.

14

poslu ili naplatnom raspolaganju. Tuba se podie u roku 1 god. od dana sklapanja pravnog
posla odnosno poduzimanja radnje ili dana kada je trebalo poduzeti proputenu radnju. Druga
je Kulpozna paulijanska tuba koja se podie kad dunik nije znao, ali je u trenutku
poduzimanja radnje mogao znati da poduzetim raspolaganjem teti vjerovniku. To e biti kad
nije postupao panjom dobrog domaina, dobrog privrednika ili strunjaka. Njegovo neznanje
je skrivljeno.1 Tu je rije o obinoj nepanji (culpa levis). Takoer je predviena za pobijanje
naplatnih pravnih poslova i raspolaganja. Rok za podizanje tube je isti, dakle godinu dana od
sklapanja pravnog posla, odn poduzimanja radnje ili dana kad je trebalo poduzeti radnju
koja je proputena. Trea je Obiteljska paulijanska tuba koja je predviena je za sluaj kad
dunik sklopi pravni posao ili poduzme raspolaganje u korist svog branog druga ili srodnika,
a na tetu vjerovnika. Ako je trea osoba dunikov brani drug, ili krvni srodnik u ravnoj
liniji, ili u pobonoj liniji do etvrtog stupnja, ili po tazbini do istog stupnja, smatra se da joj
je bilo poznato da dunik poduzetim raspolaganjem nanosi tetu vjerovniku, osim ako dokae
suprotno. Posebne pretpostavke obiteljske paulijane su: naplatan pravni posao, rok podizanja
tube je 3 godine. Rok se rauna od sklapanja pravnog posla, odn poduzimanja radnje ili
dana kad je trebalo poduzeti radnju koja je proputena. etvrta Kvazipaulijanska tuba
namijenjena je pobijanju besplatnih pravnih poslova i radnji kojima je izvreno besplatno
raspolaganje u korist tree osobe. Npr.ugovor o darovanju, beskamatni zajam, oprotaj duga.
Iskljueni su od pobijanja uobiajeni prigodni darovi, nagradni darovi i darovi iz zahvalnosti.
Neoborivo se presumira da je dunik znao i morao znati da nanosi tetu vjerovniku. Rok
pobijanja 3 god., a rauna se od sklapanja pravnog posla, odn poduzimanja radnje ili dana
kad je trebalo poduzeti radnju koja je proputena. ZOO kao da nema dileme da u sporu radi
pobijanja dunikovih pravnih radnji na pasivnoj strani treba stajati ''trei'', onaj kojem je
dunik prenio svoju imovinu (st.2. l.283.).2 To je po prilici stav i pravne teorije koja jo
jedinome pod ''treim'' vidi i njegove univerzalne, odnosno singularne nasljednike. Duniku i
treem mora se dokazati namjera oteivanja vjerovnika (st.1. l.281.). Ovo drugo se
presumira ako su dunik i trei u srodstvu (st.2). Kod besplatnih raspolaganja presumira se
dunikovo znanje, a sto se uope ne zahtjeva kod treeg (st.3.). Vidi se, dakle, da je otrijem
reimu izloeno besplatno raspolaganje, a kod naplatnog raspolaganja pozicija vjerovnika je
olakana ako su trei srodnici vjerovnika. ini se da je ZOO postupovne terete dokazivanja
pravilno rasporedio i da u tom smislu realizacija paulijanskih zahtjeva ne bi smjela trpjeti
veih tekoa. Takva se logika razmiljanja prenosi i na rokove za podizanje tube: jedna
1
2

Ibid
Aldo Radolovi, op. cit. str. 13.

15

godina za naplatna, tri godine za besplatna raspolaganja (st.1. l.285. ZOO, st.2. l.141.
Steajnog zakona). Rok se rauna od dana kada je poduzeta pobijana radnja odnosno od dana
kada je trebalo poduzeti proputenu radnju (st.2. l.285. ZOO.). Nema u praksi mnogo
sporova zbog pobijanja dunikovih pravnih radnji. ak i suci sa staom od vie desetljea e
na prste jedne ruke nabrojiti parnice tog tipa. Neto moda vie suci trgovakih sudova, ali ne
bitno vie. Pobijanje dunikovih pravnih radnji stvarno treba staviti u funkciju pune i vee
zatite vjerovnika. Rasprava o tome nikad ne smije biti definitivno zakljuena, jer je poraz
vjerovnika uvijek i poraz kompletnog privatnog prava, pa i prava uope. Ovog trenutka stanje
je takvo da podosta zabrinjava. Kratki socioloko-pravni ekskurs pokazao je i nama neke
ponore koje nismo ni slutili. Daleko smo od toga da bi uspjena terapija bila samo u
pribjegavanju paulijanskoj zatiti vjerovnika, ali bi zasigurno i to bio znaajan doprinos tim
nastojanjima. Dakle, ne smijemo biti ravnoduni prema stanju u praksi. Ta socioloko-pravna
razina je nama dosta strana i toga se moramo osloboditi. Paulijanska zatita vjerovnika ne
smije biti pretvorena u ''nesmiljeno'' kanjavanje treih kojima su dunici otuili svoju
imovinu. Ovog je trenutka, dodue, vjerovnik ugroena strana, ali moramo brinuti i o
razumnim i opravdanim interesima treih. Zakonski propisi su u tom smjeru prilino dostatni,
treba ih samo primjenjivati. Zakon o obveznim odnosima, Steajni zakon i ostali propisi
objektivno omoguuju postizanje eljenih ciljeva.1 Time moemo zakljuiti kako je
Paulijanska tuba doista sloen ustroj, ali nije nemogu u svojoj izvedbi.

2.5. ZAKLJUAK

U prethodnoj materiji ovoga seminara govorili smo o pobojnosti ugovora. Iz dosadanjih


razmatranja moemo zakljuiti kako je institut pobojnosti ustanovljen radi zatite javnih
interesa samih ugovornih strana, dok je npr. nitavost ustanovljena radi zatite javnih interesa.
To su dva pojma koja sa sobom povlae identine naravi, ali i bitne razlike. U praksi se esto
mijeaju ovi pravni instituti, jer se dovoljno ne uoavaju i ne razlikuju pravne pretpostavke
koje odreuju njihove karakteristike i to je jedan od temeljnih problema ove dileme. Te
pravne pretpostavke su uvjetovane zakonskim propisima koje treba potivati, da bi se tono
znalo kada se radi o nitavosti, a kada o pobojnosti ugovora s obzirom na postojee injenino
stanje. Formulacija l.111. ZOO-a bi nas upuivala na zakljuak da bi primjerice mane volje
uvijek uzrokovale pobojnost ugovora. Meutim, vidjeli smo da to nije uvijek tako jer pojedine
1

Ibid

16

mane volje opet uzrokuju nitavost, a druge opet pobojnost ugovora. Dakle, premda pravni
instituti nitavosti i pobojnosti ugovora imaju zajednikih dodirnih znaajki i toliko su oni i
razliiti posebno po svojim pravnim pretpostavkama koje odreuju njihove karakteristike.
Zato upravo respektirajui te pretpostavke treba uoiti pravno relevantne injenice koje utjeu
na ocjenu da li se radi o nitavom ili pobojnom ugovoru jer se radi o dvije razliite kategorije
nevaljanosti koje utjeu ne samo na opredjeljenje tubenog zahtjeva, nego i na traenje
adekvatne pravne zatite stranaka u sporu.

II. Literatura :

1. Vedri-Klari: Graansko pravo, Narodne Novine, Zagreb, 2006.


2. Mladen Pavlovi: Pobojnost ugovora i njegovo ponitenje, HPR,12/2001.

17

3. Aldo Radolovi: Pobijanje dunikovih pravnih radnji, Zbornik Pravnog fakulteta u


Rijeci, br.2/1999.

18