DOMOVINSKI RAT

Marinko Ogorec
GEOSTRATE[KI I VOJNO-POLITI^KI POLOAJ
KARLOVCA U DOMOVINSKOM RATU
1. UVOD
Karlovac je nastao i razvijao se kao vojna utvrda i vojni grad - u tome je njegova prednost i njegovo prokletstvo. Zbog turbulentne vojno-politi~ke situacije
na razdjelnici civilizacija u XVI. stolje}u, na osnovi vojno-politi~ke odluke iz
o`ujka 1578, podignuta je sna`na vojna utvrda u vrijeme kada je Austrijsko
Carstvo i zapadnu Europu trebalo braniti od turskih prodora na sjever. Lokaciju je osobno odabrao nadvojvoda Karlo Habsbur{ki, prvenstveno vo|en
zakonitostima i pravilima gra|enja tada{njih vojnih fortifikacija, te geostrate{kim polo`ajem budu}e tvr|ave, koja se sa sjeverne i isto~ne strane oslanjala na
me|urje~je Kupe i Korane, dok je zapadnu stranu {titila znatno starija utvrda
Dubovac.1 Za godinu dana gradnje tvr|ava je ve} mogla primiti 300 pje{aka i
400 husarskih konjanika, ~ime zapo~inje razvoj grada, jer osim vojni~ke posade i ~asnika s obiteljima, u gradu se nastanjuju i civili, prvo stanovnici obli`njeg
Dubovca, a zatim i obrtnici koji u tvr|avi nalaze posla za sebe i svoje obitelji.
Sukladno tome, mo`e se argumentirano zaklju~iti da nije bilo vojske i vojne
potrebe, vjerojatno ne bi bilo niti grada Karlovca.
Istovremeno (upravo zbog primarno vojne namjene), grad susti`e i njegovo
prokletstvo stalni ratovi i sukobi u kojima se nalazi na prvoj borbenoj crti.
Turci su ukupno sedam puta opsjedali Karlovac, ali ga nisu uspjeli zauzeti (posljednja osmanlijska opsada dogodila se 1672. godine, da bi nakon povijesnog
poraza turskih snaga pod Siskom 1593. njihova vojna prevlast i strate{ka inicijativa definitivno bila izgubljena, unato~ povremenim reidovima na sjever).
1 Dubovac je manja utvrda izgra|ena na umjetnom humku iznad desne obale rijeke Kupe, a prvi put se spominje u crkvenim spisima iz 1339. godine, me|utim, arheolo{ka istra`ivanja pokazuju da je ovdje hrvatsko
srednjovjekovlje u osnovi naslijedilo raspored rimske antike; dubova~ki humak je bio utvr|eni polo`aj
povrh puta od naselja u Sv. Petru na Mre`nici do Azelije, naselja kraj dana{njeg Ozlja. U svakom slu~aju,
sredinom XVI. stolje}a, kada je donijeta odluka o gradnji Karlovca, utvrda Dubovac vi{e nije mogla samostalno pru`ati odgovaraju}u za{titu od prodora Turaka, zbog svog takti~kog polo`aja i relativno malog
garnizona kojeg je svojim smje{tajnim kapacitetima mogla prihvatiti. Njezina obrambena uloga mogla se
sa~uvati jedino u fortifikacijskoj uvezanosti sa znatno ja~im utvr|enim garnizonom, kakav je trebao biti
Karlovac. U tom kontekstu, mogla je vrlo u~inkovito {tititi zapadni sektor cijelog fortifikacijskog sustava.

Geostrate{ki i vojno-politi~ki polo`aj Karlovca u Domovinskom ratu

129

Iako je nakon prestanka opasnosti od osmanlijskih osvajanja Karlovac nastavio daljnji razvoj kao trgova~ki, zanatlijski i kasnije industrijski grad, njegova
vojna komponenta i strate{ki polo`aj uvijek }e biti od posebne va`nosti, te
vi{e ili manje odre|ivati njegovu sudbinu. Prije svega, u gradu je tijekom cijele
njegove povijesti stacioniran vrlo sna`ni vojni garnizon, razmje{ten u velikom
broju vojarni. Gra|anstvo je bilo `ivotno vezano uz vojnu posadu, tako da je
svaka aktivnost vojske duboko utjecala na zbivanja u gradu i anga`man civilnog pu~anstva.
Tijekom I. svjetskog rata, sam grad nije bio u zahvatu boji{nice, me|utim vojnici njegovog garnizona ostavljali su svoje kosti prakti~no na svim austro-ugarskim rati{tima od Galicije, preko Drine do So~e, {to je u velikoj mjeri utjecalo na cjelokupno pu~anstvo grada. U II. svjetskom ratu, Karlovac ponovo
ima veliki strate{ki zna~aj - sjedi{te je jakog talijanskog, a kasnije i njema~kog
garnizona, te je do kraja rata slu`io kao polazna osnova za operacije protiv
partizanskih snaga na Kordunu, Gorskom kotaru i Banovini.
Nakon II. svjetskog rata Karlovac se gospodarski i demografski obnavlja, me|utim veliki priljev ruralnog stanovni{tva, uglavnom iz Korduna, znatno mijenja navike, mentalitet i dru{tveno-socijalnu strukturu grada, {to u velikoj mjeri
utje~e na marginalizaciju njegove urbane strukture i svojevrsnu op}u ruralizaciju grada. Posljedice tih promjena ostavile su traga do dana{njih dana.

2. Strate{ki polo`aj Karlovca

Grad je smje{ten u me|urje~ju Korane, Kupe, Mre`nice i Dobre (koje same
po sebi ~ine strate{ki va`an prostor) i na tom zna~ajnom hidrografskom ~voru Karlovac ima osobiti prometno-geografski zna~aj. Doline Kupe, Dobre i
Mre`nice olak{avaju prometne veze prema goransko-li~kom podru~ju i Jadranu. Iz doline Kupe, sjeverno od Ozlja, najpogodnija je veza za dolinu Krke i
Ljubljansku kotlinu. Kupom nizvodno i starim putem podno Plje{ivice vezan
je Karlovac s Posavinom. U tom kontekstu, mo`e se utvrditi kako je Karlovac
zbog svog polo`aja najpogodnije raskr{}e puteva koji vode iz Bosne, Slovenije
i sredi{nje Hrvatske na Kvarner (uloga Karlovca u povezivanju sjeverne Hrvatske, Slavonije, Vojvodine, a dijelom i Bosne sa sjevernim Jadranom ilustrira
~injenica da svi izgra|eni putevi prema moru u XVIII. i XIX. stolje}u polaze
od njega kao ishodi{ne to~ke). Drugim rije~ima, sve komunikacije koje spajaju
kontinentalnu Hrvatsku s priobaljem prolaze kroz Karlovac.

a) Gospodarska orijentacija
Upravo zahvaljuju}i takvom polo`aju i komunikacijskoj infrastrukturi, a ujedno neposrednom dodiru sa Zagrebom, Karlovac je razvijan kao zna~ajno industrijsko sredi{te, u prvom redu za metalnu, kemijsku i ko`arsku industriju, {to
je dodatno oja~alo njegov strate{ki zna~aj. Naime, veliki dio te industrije bio
je svojevremeno usmjeren na proizvodnju za potrebe jugoslavenskih oru`anih

130

Marinko Ogorec

snaga, a pojedina velika poduze}a i sama su imala strate{ku va`nost.2 Naravno,

strate{ku va`nost imala je i industrija primarno orijentirana na civilnu proizvodnju, ali s vrlo jednostavnom i brzom mogu}no{}u prelaska na ratni kolosijek (kao npr. tvornica alata i pribora za jelo Kordun, kemijska industrija
KIK Karlovac), te prehrambena industrija (PPK, itoproizvod).
U svakom slu~aju, prilikom nabrajanja karlova~kih poduze}a, daleko vi{e
moglo bi se navesti onih koja su imala va`nost za potrebe vojno-industrijskog
kompleksa, od poduze}a isklju~ivo namijenjenih civilnom pu~anstvu.

b) Nacionalna struktura i me|unacionalni odnosi

Prakti~no od nastanka Karlovac je bio multietni~ka sredina, {to je bilo za o~ekivati od vojnog grada. Uspostava Vojne krajine i velike migracije pu~anstva
nastale pod utjecajem {irenja Otomanskog Carstva definirale su nacionalnu
strukturu Karlovca i njegove okolice tijekom povijesti, pri ~emu u gradu prevladava hrvatsko stanovni{tvo, ali je nazo~an i veliki udio drugih nacionalnosti,
u prvom redu srpske. Do II. svjetskog rata nacionalna slika Karlovca i njegove okolice oblikovala se na dominantnom hrvatskom pu~anstvu i zna~ajnoj
srpskoj manjini, te malom broju ostalih nacionalnosti i vjeroispovjesti. Takva
nacionalna struktura vrlo malo se mijenjala do stvaranja socijalisti~ke Jugoslavije, kada zapo~inje postupno smanjivanje udjela hrvatskog nacionalnog korpusa i pove}avanje srpske manjine (dijagram br. 1).

Dijagram 1:3
Usporedni prikaz nacionalne strukture karlovakog puanstva
80
70

% od ukupnog puanstva

60
50
40
30
20
10
0

1953.

1961.

1971.

1981.

1991.

Hrvati

69,72

69,3

69,27

67,78

61,42

63,79

Srbi

27,6

27,65

27,74

26,63

23,2

26,73

0,38

0,35

2,48

11,96

3,4

Hrvati

2,68

2,67

2,64

3,11

3,42

6,08

Srbi

Jugoslaveni
Ostali

1948.

Godina popisa

Jugoslaveni
Ostali

2 Jedno od strate{ki najva`nijih poduze}a bila je Jugoturbina koja je proizvodila dijelove strojeva za vojnu
tehniku (po nekim pokazateljima i do 35% cjelokupne produkcije odnosilo se na namjensku proizvodnju
za potrebe JNA), me|utim u jugoslavenski vojno-industrijski kompleks bila su inkorporirana i druga, manja poduze}a specijalizirane proizvodnje, kao {to je bila tvornica sanitetskog materijala Ivo Lola Ribar
ili tvornica vatrogasnih cijevi i tehni~kih tkanina Konteks.
3 Izvor: Narodnosni i vjerski sastav stanovni{tva Hrvatske 1880 1991. Dr`avni zavod za statistiku, Zagreb 1998.

Geostrate{ki i vojno-politi~ki polo`aj Karlovca u Domovinskom ratu

131

Iz navedenog dijagrama vidljivo je stalno smanjivanje dijela hrvatskog pu~anstva u Karlovcu, dok pokazatelji udjela srpske manjine u odre|enoj mjeri osciliraju, prvenstveno pod utjecajem dominantnih politi~kih procesa. Konkretnije, mo`e se uo~iti da je stalni rast udjela srpskog pu~anstva prekinut padom
od 1,11% u popisu iz 1971. godine, {to se treba tuma~iti tada{njim naglim ja~anjem hrvatskih nacionalnih te`nji oblikovanih u tzv. Hrvatsko prolje}e, koje
su mogle utjecati na izja{njavanje srpskog pu~anstva u popisu stanovni{tva.
Svojevrsna potvrda tog zaklju~ka je i neuobi~ajeno veliki porast onih koji su
se nacionalno opredijelili kao Jugoslaveni (2,48%, dok se prethodnih godina
njihov udjel u cjelokupnoj nacionalnoj strukturi kretao oko marginalnih 0,35
0,38%). Nema sumnje da je na takvo nacionalno izja{njavanje veliki utjecaj imao porast broja mije{anih brakova i djece ro|ene u tim brakovima, te
permanentni proces unitarizacije i centralizacije jugoslavenskog dru{tva. Me|utim, tako nagli porast broja Jugoslavena mo`e se ipak tuma~iti odre|enim
kalkulacijama jednog dijela srpskog pu~anstva u novim okolnostima.
Poja~ana unitarizacija i stigmatizacija svega nacionalnog u Hrvatskoj nakon
sloma Hrvatskog prolje}a, neposredno su se odrazili na nacionalnu strukturu
Karlovca u godinama koje su uslijedile, zbog ~ega je na popisu stanovni{tva
iz 1981. godine neprirodno pove}an udjel Jugoslavena (na ~ak 11,96%), pri
~emu je evidentan pad hrvatski opredijeljenog pu~anstva, ali u gotovo istoj
mjeri i srpske manjine. S druge strane, popis iz 1991. u odre|enoj mjeri pokazuje povratak slobode nacionalnog izja{njavanja, pri ~emu 3,4% nacionalno
opredijeljenih kao Jugoslaveni, uglavnom predstavljaju mije{ane obitelji. Ve}i
udjel srpske nacionalnosti u cjelokupnom pu~anstvu Karlovca i u`e okolice u
odnosu na hrvatski prosjek4), znatno je usmjerio dru{tveno-ekonomske i politi~ko-socijalne procese regije, {to je osobito do{lo do izra`aja u Domovinskom
ratu.
Unato~ proklamiranom federalizmu, SFRJ je u stvari izgra|ivana kao centralizirana, etatisti~ka zajednica, {to je u praksi dovelo do dubokog nesklada
izme|u deklarativnih na~ela o ravnopravnosti naroda u jugoslavenskoj zajednici
i njihovog stvarnog statusa. Pri tome, najvi{e je me|unacionalnih tenzija stvoreno zbog razli~itih kriterija u odre|ivanju statusa pojedinih naroda, bolje re~eno,
nametanja kriterija jednog naroda (u ovom slu~aju srpskog) ostalim narodima
na podru~ju zajedni~ke dr`ave, ali i granica pojedinih teritorija.5) Izgradnja etatisti~kog centralizma i{la je na ruku prvenstveno srpskom narodu, kako zbog
toga {to je sva politi~ko-upravna i gospodarsko-financijska mo} bila usredoto~e4)

Sukladno popisu pu~anstva iz 1991. godine, nacionalnu strukturu Hrvatske ~inilo je 78% Hrvata, 12%
Srba oko 1% Muslimana, te oko 9% ostalih nacionalnih manjina.

5)

Na primjer, jednu od takvih me|unacionalnih tenzija stvorili su i permanentno dr`ali aktualnom srpski
komunisti postaviv{i zahtjeve o uklju~ivanju Bosne i Hercegovine u Srbiju sa statusom autonomne pokrajine, te zahtijevaju}i stvaranje autonomne oblasti na teritoriju Hrvatske (u Lici i na Kordunu), gdje je
`ivjelo mije{ano hrvatsko i srpsko stanovni{tvo. Na taj na~in, o~igledno su nastojali nastaviti velikosrpsku
politiku iz razdoblja Kraljevine Jugoslavije.

132

Marinko Ogorec

na u Beogradu, tako i zbog toga {to je bio najbrojniji (u jugoslavenskim okvirima), pa su Srbi sve vi{e zauzimali dominantne polo`aje u dr`avnoj administraciji
(osobito u povjerljivim slu`bama - Slu`bi dr`avne sigurnosti, vojsci, policiji, diplomaciji i sl.) i partijskom aparatu (tabela br. 1).

Tabela 1:6)
Nacija
Srbi
Hrvati
Crnogorci
Jugoslaveni
Slovenci
Albanci
Ostali

Udjel u administraciji u %
73,6
6,0
7,2
4,8
4,2
0,8
3,4

Udjel u pu~anstvu u %
36,3
19,8
2,6
6,7
7,8
7,7
19,1

Me|utim, osim etatisti~kog centralizma, nesklad u ravnopravnosti naroda uzrokovan je i prikrivenim velikosrpskim te`njama ve}eg dijela srpskog ~elni{tva, {to
je dovelo do favoriziranja srpskog, a diskriminaciju ostalih naroda u upravljanju
dr`avom. To nije bila pojava samo na saveznoj, ve} i na republi~kim, a osobito
lokalnim razinama, {to nije mimoi{lo niti Karlovac. Neprijeporno je Srbima u
Jugoslaviji omogu}eno (vi{e nego ijednom drugom konstitutivnom narodu) da
globalne interese i dr`avnu politiku poistovijete i prilagode svom nacionalnom
prosperitetu, iako su u politi~kom i dr`avno-pravnom smislu formalno izgubili
hegemonisti~ki polo`aj kakav su imali u Kraljevini Jugoslaviji.7) Zbog sve evidentnije nacionalne neravnopravnosti i me|urepubli~kih suprotnosti, nezadovoljstvo rje{avanja nacionalnog pitanja federalisti~kim poretkom postajalo je
sve ve}e, pa je skidano s dnevnog reda politi~kom represijom.

c) Dru{tveno-politi~ki i socijalni polo`aj JNA u Karlovcu

JNA je u jugoslavenskom dru{tvu u`ivala izuzetno velike privilegije, jer je progla{ena bitnim kohezivnim ~imbenikom Jugoslavije i zna~ajnom branom svim
pojavama i snagama usmjerenim na njezino slabljenje. Na to je utjecalo stalno
prikazivanje JNA kao ~uvara vanjskih granica i unutra{njeg poretka, te stalne
tvrdnje kako je jedino ona prava svenacionalna institucija. Me|utim, tijekom
vremena JNA je sve vi{e postajala eksponent dominacijskih te`nji jednog naroda u zajednici koja je gubila smisao svog postojanja, zbog ~ega je stvorena realna
opasnost za njezino sve otvorenije policijsko djelovanje. Izra`ena nacionalna
neravnopravnost unutar vojne organizacije (tabela br. 2), omogu}ila je postupno udaljavanje JNA od dru{tvenog tkiva nekih dijelova Jugoslavije (uglavnom
6)

Istra`ivanje je proveo Centar za marksisti~ko obrazovanje Beograd u 1982. godini, a podatke je koristio
F. Tu|man u knjizi Nacionalno pitanje u suvremenoj Europi. Objavljeni podaci odnose se na dr`avnu
administraciju, bez vojske i policije.

7)

Detaljnije u M. Ogorec: Vojna sila biv{e Jugoslavije, str. 78 - 90

Geostrate{ki i vojno-politi~ki polo`aj Karlovca u Domovinskom ratu

133

onih ~ija nacionalna struktura nije bila razmjerna nacionalnoj strukturi postrojbi
JNA razmje{tenih na tom podru~ju, a me|u koje spada i Karlovac). Osim toga,
eskalacija ekonomske krize u Jugoslaviji u ve}oj mjeri utjecala je negativno i na
njezine oru`ane snage.8)

Tabela 2:9)
Nacionalnost

% pu~anstva SFRJ

% ~asni~kog kadra JNA

Srbi

36,3

63,2

Hrvati

19,8

12,6

Slovenci

7,8

2,8

Muslimani

8,9

2,4

Makedonci

6,0

6,3

Crnogorci

2,6

6,2

Albanci

7,7

0,6

Jugoslaveni

6,7

3,6

Ma|ari

1,9

0,7

Ostali

2,3

1,6

Kako su dezintegracijski procesi u Jugoslaviji krajem osamdesetih godina postajali sve evidentniji, a samim time i neminovni raspad SFRJ, tako je bilo
o~igledno da }e JNA vrlo brzo postati vojska bez dr`ave, a kada su dru{tveni
procesi izmakli kontroli najvi{eg vojnog vodstva i po njegovom mi{ljenju dobili
ne`eljeni smjer, General{tab JNA na{ao se pozvanim zaustaviti ih i modelirati dru{tvo po svom ukusu i potrebama. Prema tome, jedan od najzna~ajnijih
~imbenika jugoslavenske krize u zadnjih nekoliko godina, bila je upravo JNA,
bolje re~eno njezin vi{i, velikosrpski orijentiran, ~asni~ki kadar.
Nakon II. svjetskog rata Karlovac je i dalje ostao jaki vojni garnizon, u kojem
je JNA locirala zna~ajne snage. U prvom redu, grad je zbog svog polo`aja
i 4 rijeke izabran za in`enjerijski centar JNA u kojem su bile smje{tene sve
{kolske ustanove tog roda vojske (od [kole rezervnih oficira, do specijalizacije
8)

Politi~ki ustroj SFRJ dozvoljavao je stvaranje odre|enog sloja ljudi, koji su zahvaljuju}i monopolu na
politi~koj i dru{tvenoj mo}i sebi dodjeljivali velike povlastice i privilegije, omogu}avaju}i si i vi{e nego
luksuzan `ivot (uglavnom se radilo o uskom krugu najvi{ih politi~kih, partijskih i vojnih du`nosnika).
Tijekom niza godina takvog `ivota, kada su pojedinci maksimalno uzimali i tro{ili, a za uzvrat nisu pru`ali
ni{ta, stvorena je cijela klasa ljudi koji su bili nesposobni za bilo kakav produktivni rad, te su ih direktno
ugro`avali novi dru{tveni procesi.

9)

U vi{enacionalnoj zajednici kakva je bila FNRJ/SFRJ, ravnopravnost naroda i narodnosti bila je zajam~ena na formalno-pravnoj razini, pa niti oru`ane snage od toga nisu bile izuzete, me|utim, u praksi
diskriminacija je bila nazo~na u raznim oblicima, vi{e ili manje prikrivena. Osobito je bila evidentna u nacionalnom sastavu ~asni~kog zbora, kao {to se mo`e vidjeti iz tabele, iako se u razdoblju od kraja rata do
sredine osamdesetih godina, deklarativno zastupalo na~elo nacionalne uravnote`enosti profesionalnog
sastava. Izvor - T. Ger{ak: Kdo dr`i v rokah jugoslavansko armado, Revija obramba, br. 4/1991.

134

Marinko Ogorec

Vojne akademije kopnene vojske), te ve}a in`enjerijska postrojba. Osim toga,

u gradu je bilo zapovjedni{tvo 6. pje{a~ke divizije, s pristo`ernim postrojbama i
ja~e snage iz sastava te divizije, kao i cijeli niz vojnih skladi{ta i drugih objekata
vojne infrastrukture (zemljovid br. 1).

Zemljovid 1:10)

10)

Crne to~ke ozna~avaju najva`nije vojne objekte JNA u samom gradu i u njegovoj neposrednoj okolici. Ti
objekti su imali zna~ajnu ulogu u prvoj fazi Domovinskog rata predstavljaju}i velike probleme hrvatskim
braniteljima, ali s druge strane, njihovim zauzimanjem do{lo se do zna~ajne koli~ine oru`ja, streljiva i
druge vojne opreme potrebne za u~inkovito daljnje vo|enje ratnih operacija.

Geostrate{ki i vojno-politi~ki polo`aj Karlovca u Domovinskom ratu

135

Pripadnici JNA imali su u Karlovcu jednak socijalni i dru{tveno-politi~ki status

kao i u drugim garnizonima na prostoru biv{e Jugoslavije, me|utim, njihov
utjecaj na dru{tveni `ivot grada i lokalnu samoupravu bio je nesrazmjerno visok u usporedbi s dru{tvenim i socijalnim polo`ajem pripadnika JNA u drugim dijelovima Hrvatske, prije svega zbog njihovog velikog broja. Tako sna`ni
garnizon kakav je bio u Karlovcu zahtijevao je veliki broj profesionalnih djelatnika oru`anih snaga (u biv{oj JNA to su isklju~ivo bili ~asnici i do~asnici,
te gra|anske osobe na slu`bi u oru`anim snagama) koji su u gradu `ivjeli sa
svojim obiteljima. Po zavr{etku djelatne vojne slu`be znatni broj umirovljenih
pripadnika oru`anih snaga ostao je `ivjeti u Karlovcu zbog obiteljskih ili osobnih razloga (naj~e{}e je bilo u pitanju zaposlenje bra~nog partnera, {kolovanje
djece, povoljno rije{eno stambeno pitanje i sl.), ostaju}i vi{e ili manje aktivni
u dru{tvenom i socijalnom `ivotu grada. Drugim rije~ima, pripadnici oru`anih
snaga i ~lanovi njihovih obitelji ~inili su veliki (i vrlo utjecajni) dio gra|anskog
korpusa Karlovca na kojeg se moralo ra~unati u dru{tvenom `ivotu grada, jer
su mogli nametati svoje interese lokalnoj samoupravi bez ve}ih problema.

3. Vojno-politi~ki ~imbenici agresije

Podru~je Korduna i Banovine, a osobito karlova~kog zale|a, zbog svojih je
specifi~nosti trebalo biti jedno od polazi{ta agresije na Hrvatsku i zale|e snaga
tzv. SAO Krajine iz vi{e razloga, od kojih su svakako najzna~ajniji:
velika koncentracija stanovni{tva srpske nacionalnosti;
partizanske tradicije tih krajeva, uz koje je bila vezana ~ak i osnovna egzistencija respektabilnog dijela stanovni{tva;11)
Karlovac predstavlja klju~nu strate{ku to~ku Hrvatske, jer bi njegovim osvajanjem Hrvatska bila presje~ena na dva dijela s obzirom da je najkra}a udaljenost izme|u granica Slovenije i BiH upravo na crti Ozalj - Karlovac - Vojni} - Velika Kladu{a i na toj crti je potkova hrvatskog teritorija najtanja;
podru~je Korduna centar je nekada{nje Vojne Krajine, a s kninskom regijom, Likom i Banijom ~inio je najve}i dio tzv. SAO Krajine;
na podru~ju Karlovca, Korduna i Like bile su stacionirane najve}e snage
jugo-vojske, a poligon Slunj je oduvijek bio predvi|en za ratno zapovjedno
mjesto 5. armije, kasnije 5. vojne oblasti;
na tom prostoru su bile koncentrirane velike zalihe vojnog materijala, znatne
strate{ke pri~uve jugo-vojske;

11)

Nakon II. svjetskog rata ti krajevi su na temelju revolucionarne, partizanske reputacije u`ivali prili~no visoke privilegije (gotovo svaka obitelj je imala barem jednu tzv. bora~ku mirovinu, velika su materijalna
sredstva ulo`ena za razvoj tih krajeva, smanjeni su porezi i drugi razni doprinosi na simboli~ki minimum
i sl.), a promjena dru{tvenog sustava te povlastice ozbiljno je ugrozila.

136

Marinko Ogorec

mogu}nost oslonca na logisti~ku podr{ku iz BiH bila je vrlo povoljno rije{ena

komunikacijama Biha} - Slunj - Krnjak - Karlovac i Velika Kladu{a - Vojni}
- Vrginmost - Sjeni~ak;
geografski povezana cjelina Banovine s Kordunom zaokru`ila bi i pro{irila
prostor tzv. SAO Krajine i
neposredna blizina Zagreba do kojeg vode takti~ki najpovoljniji pravci.
Zbog razmjerno visokog udjela stanovni{tva srpske nacionalnosti na ovim prostorima, te njihovoj strate{koj raspore|enosti, veliki dio Banovine i Korduna
bio je okupiran ve} u tzv. fazi sukoba niskog intenziteta, odnosno od samih
po~etaka balvan-revolucije. Psiholo{ko-promid`bena aktivnost usmjerena
prema srpskom stanovni{tvu u Hrvatskoj uspjela je iznad o~ekivanja, pa su
relativno brzo stvoreni uvjeti za nastavak tzv. specijalnog rata12). Gotovo sve
teroristi~ke aktivnosti srpskih ekstremista bile su pra}ene demonstracijom sile
jugo-vojske, koja im je pru`ala i materijalnu potporu, obavljala obavje{tajne
zada}e i sl. Kako su se ustani~ka podru~ja sve vi{e {irila, tako je pomicana i
tampon-zona jugo-vojske. Na taj na~in je, prakti~no bez ve}ih ratnih sukoba,
znatan dio Banovine i Korduna otet ingerenciji slu`benih hrvatskih vlasti i na
njemu je prestalo djelovanje pravne dr`ave, a uspostavljen je radikalni, velikosrpski okupacijski re`im (zemljovid br. 2).
Tzv. strategijom posrednog prila`enja13) srpske snage stvorile su veliki okupirani prostor i polaznu osnovicu za nastavak agresije na samim prilazima Karlovca (zemljovid br. 3), odakle su nastojali produ`iti borbena djelovanja do
potpunog ovladavanja Karlovcem, ~ime bi ostvarili sve ciljeve agresije. Ovladavanje Karlovcem presjeklo bi Republiku Hrvatsku na dva odvojena dijela, bez komunikacijske povezanosti, a izbijanjem na crtu kanala Kupa-Kupa,
agresoru bi se otvorile mogu}nosti za brz prodor kroz ravni~arsko zemlji{te
prema Zagrebu. Time bi bila odlu~ena i sudbina Republike Hrvatske.

12)

Po definiciji, specijalni rat je skup organiziranih i koordiniranih politi~kih, gospodarskih, psiholo{kopromid`benih, obavje{tajnih, a ~esto i vojno-policijskih aktivnosti, koje jedna ili vi{e dr`ava poduzimaju
protiv druge zemlje, separatisti~kog pokreta, dru{tveno-politi~ke organizacije ili socijalne strukture radi
nametanja svojih interesa mije{anjem u postoje}e gospodarske, politi~ke i dru{tvene odnose. Na~elno se
za vo|enje rata koristi cijeli spektar nasilnih mjera i metoda, zaklju~no s ograni~enom uporabom vojne
sile i to obi~no specijalnih ili paravojnih snaga. Sukladno tome, specijalni rat je prikriveni oblik agresije
ili uvod u oru`anu agresiju (gotovo uvijek prethodi vojnoj intervenciji).

13)

Pod strategijom posrednog prila`enja podrazumijevaju se mjere i aktivnosti kojima se nastoji izbje}i
direktna konfrontacija s protivnikom u elementima u kojima je najsna`niji i u kojima je najbolje pripremljen. Svojevremeno je takvu strategiju vrlo u~inkovito prakticirala nacisti~ka Njema~ka tijekom II.
svjetskog rata stvaranjem tzv. pete kolone u ciljanim zemljama, te vo|enjem intenzivne psiholo{kopromid`bene i gospodarske kampanje prije zapo~injanja otvorene vojne agresije. Poslije II. svjetskog
rata metodama strategije posrednog prila`enja izazivane su umjetne ili stvarne gospodarske, politi~ke,
etni~ke ili vjerske krize, kako bi destabilizirale ciljani prostor i time stvorile preduvjete za vojnu intervenciju. Njezine teoretske okvire dao je britanski vojni teoreti~ar Basil Liddell-Hartu svom djelu The
Strategy of Indirect Approach, London 1941.

Geostrate{ki i vojno-politi~ki polo`aj Karlovca u Domovinskom ratu

137

Zemljovid 2:

Kao {to se mo`e vidjeti, na zemljovidu je posebno ozna~ena enklava ve}inskog

srpskog pu~anstva na prostoru Gorskog kotara, koja je tijekom Domovinskog
rata zadr`ala lojalnost demokratski izabranoj vlasti Republike Hrvatske, me|utim, u Domovinskom ratu (osobito u samim po~etcima) mogla se percipirati kao svojevrsna latentna ugroza. Naime, o~igledno je ta enklava prostorno
bila dosta udaljena od `ari{ta pobune na Kordunu i Banovini, {to bi ote`avalo
logistiku eventualnim ustanicima, a teritorijalno ograni~eni prostor mogao
bi relativno brzo biti izoliran od hrvatskih oru`anih snaga i neutralizirana pobuna. S druge strane, da je kojim slu~ajem pobunjenicima s Korduna uspjelo
izvr{iti zna~ajniji prodor smjerom Slunj - O{tarije - Ogulin - Vrbovsko, s ciljem
presijecanja komunikacije Rijeka - Karlovac u podru~ju Moravica i izbijanja
na slovensko-hrvatsku granicu, veliko je pitanje kako bi se doga|aji dalje razvijali.