You are on page 1of 8

Ivan Bratović

:

Djela za esej na višoj razini Mature iz hrvatskog jezika
Književna ispitna djela za školski esej u školskoj godini 2015./2016. za višu razinu ispita jesu:
1. Andrić, Ivo: Prokleta avlija
2. Camus, Albert: Stranac
3. Cihlar Nehajev, Milutin: Bijeg
4. Dostojevski, Fjodor Mihajlovič: Zločin i kazna
5. Držić, Marin: Dundo Maroje
6. Kafka, Franz: Preobrazba
7. Krleža, Miroslav: Gospoda Glembajevi
8. Krleža, Miroslav: Povratak Filipa Latinovicza
9. Marinković, Ranko: Kiklop
10. Novak, Vjenceslav: Posljednji Stipančići
11. Salinger, Jerome David: Lovac u žitu
12. Shakespeare, William: Hamlet
13. Sofoklo: Antigona
14. Šimić, Antun Branko: Preobraženja

1. Prokleta Avlija - kasni modernizam (1940.-1970.)
1.1 Uvod u esej
Ivo Andrić hrvatski je pisac razdoblja kasnog modernizma, koje traje od 1940. do 1970. godine.
Smatra se jednim od najvećih hrvatskih pisaca što dokazuje i Nobelova nagrada za književnost koju je
primio. Nakon 1914. godine piše na ekavici, kojom je napisan i roman Prokleta avlija.
1.2 O djelu
Andrić u kraćem romanu Prokleta avlija prikazuje povijesnu građu, događaje u carigradskom zatvoru za
vrijeme Turskoga Carstva. S Bosnom ga veže lik bosanskog franjevca fra Petra koji je jednom, potpuno
nedužan, dospio u najveći carigradski zatvor – Prokletu avliju (Deposito). U njemu su zatvorenici iz
različitih krajeva Osmanskog Carstva. Nad svima njima lik je upravitelja – Latif-aga zvani Karađoz (po
liku iz turskog kazališta; znači i lakrdijaš).
Prokleta avlija metafora je surove stvarnosti u kojoj je život sveden na puko tamnovanje, što Andrić
uzdiže na razinu univerzalnog općeljudskog osjećaja. Prikazan je nemoćni i ponizni čovjek u rukama viših
sila (Ćamil).
U središtu romana je priča i pričanje; djelo problematizira umjetničko stvaranje. U ulozi pripovjedača
izmjenjuje se više osoba: fra Rastislav priča o fra Petru, fra Petar o Prokletoj avliji, Haim priča o Ćamilu,
Ćamil o Džem-sultanu. Zato možemo reći da djelo ima prstenastu kompoziciju. U obliku je koncentričnih
krugova, a u svakome je krugu drugi pripovjedač čija je priča obuhvaćena širim krugom.
Pisca zanimaju vječne teme: odnos vlasti prema pojedincu i pojedinac sam u odnosu prema svijetu i
samome sebi.
Stil pisanja preuzet je iz starih franjevačkih kronika; klasičan je i star, objektivan, precizan, slikovit i
simboličan.
Andrić piše i na temelju vlastitog iskustva robijaških dana u Splitu, Šibeniku i Mariboru tijekom 1914. i
1915. gdje je robovao zbog svojih jugoslavenskih, odnosno prosrpskih stavova.
Likom Ćamila ovaj roman stječe obilježja političkog. Andrić oslikava ozračje apsolutizma u kojem je osoba
vladara, diktatora neporešiva. Bezazlena zabava ili znanstveno istraživanje mogu poprimiti vid urote. Tako
Ćamil proučava povijest Turskog Carstva, točnije sukob dva brata oko prijestolja – Bajazita II i Džemsultana. Džem-sultan biva poražen te nakon što potraži utočište na otoku Rodosu, kao zarobljenik i rob
putuje između raznih europskih vladara, pa čak i samog pape. Ćamil se poistovjećuje s Džem-sultanom.
Njegovo istraživanje bilo je sumnjivo vlastima pa biva zatvoren.

Ivan Bratović
djela za esej na višoj razini Mature iz hrvatskog jezika 2015./2016.

2. Stranac - kasni modernizam (1940.-1970.)
2.1 Uvod u esej
Albert Camus francuski je pisac koji djeluje u kasnom modernizmu, razdoblja koje u europskoj
književnosti traje od 1940. do 1970. godine. Njegov roman Stranac smatra se njegovim najboljim djelom. U
njemu se bavi temom čovjekove otuđenosti te besmislenosti i apsurdnosti života uopće.

2.2 O djelu
Stranac je roman apsurda, roman lika i roman ideja. Započinje i završava smrću (smrt majke – smrt
glavnog junaka Mersaulta). Pisan je u prvom licu, ali kao da je u trećem zbog ravnodušnosti glavnog
junaka. Na primjeru života jednog malog čovjeka pisac je mogao pokazati apsurdnost svakodnevnog života.
Djelo se sastoji od 2 dijela: 1. dio – Mersault kao slobodan čovjek i 2. dio – zatvor, suđenje i pogubljenje.
Glavni junak otuđen je od okoline, doživljava život kao besmisleno postojanje kojim vlada slučaj,
ravnodušan je prema svim njegovim institucijama, ne prihvaća društvene norme, ne mari za tuđe postupke i
osjećaje, okrutno je iskren, osjeća, ali ne zna to iskazati, stranac je sebi i drugima, često mu tjelesne
potrebe potiskuju osjećaje (npr. ne plače za majkom jer mu je vruće).
Djelo je pisano tzv. telegrafskim stilom – jasne, precizne, kratke rečenice. Da bi prikazao Mersaultov
psihički život, Camus se koristi tehnikom redukcije – svodi njegov psihički život na elementarno, tj. na
osjetilne dojmove.
Pouka djela: budi kao i drugi ili se barem pretvaraj da jesi.

3. Bijeg - hrvatska moderna (1892. ili 1895.-1914. ili 1916.)
3.1 Uvod u esej
Milutin Cihlar Nehajev hrvatski je pisac razdoblja moderne, koja traje od 1892. do 1914. godine.
Bijeg ili Povijest jednog našeg čovjeka roman je lika, psihološki roman i društveni roman u središtu kojega
je Đuro Andrijašević, nadareni, ali preosjetljivi književnik. Ovaj roman smatra se najboljim romanom
hrvatske moderne

3.2 O djelu
Ovaj roman je roman lika (u središtu je Đuro Andrijašević, nadareni, ali pasivni, depresivni i preosjetljivi
književnik, intelektualac koji završava tragično u sukobu sa sredinom, ali i sa samim sobom) u kojem je
prikazan život glavnog junaka od djetinjstva do smrti, psihološki roman i društveni roman (Nehajev
iznosi svoje viđenje društva koje ga okružuje na početku 20.st.).
Moderan je roman jer fabula nije primarna, nego je to psihološka analiza i unutrašnji monolog (njegova
unutrašnja analiza i traženje odgovora na pitanje što ga je dovelo do kraja) te se pripovijedanje na mnogim
mjestima prekida pismima i ulomcima iz dnevnika.
Andrijašević je tip suvišnog čovjeka (ruski romani iz 19.st.). Roman započinje i završava njegovim
bijegom – na početku bijeg od školskih obaveza, a na kraju bijeg od života utapanjem.

Ivan Bratović
djela za esej na višoj razini Mature iz hrvatskog jezika 2015./2016.

4. Zločin i kazna - europski realizam (1830.-1870.)
4.1 Uvod u esej
Fjodor Mihajlovič Dostojevski ruski je pisac i predstavnik visokog ruskog realizma. Realizam u
europskoj književnosti traje od 1830. do 1870. godine. Njegov najpoznatiji roman, Zločin i kazna, nije
klasičan primjer realističkog djela, već se može smatrati pretečom modernih psiholoških romana i romana
toka svijesti.

4.2 O djelu
Zločin i kazna monološko-asocijativni je tip romana, što znači da fabula i karakter gube prioritet nad
reproduciranju svijesti glavnog junaka te sama radnja romana traje 9 dana. Također je i socijalni, društveni,
psihološki, filozofski, kriminalistički (netipičan jer odmah znamo krivca) i roman ideja (raspravlja o
problemima zločina i kazne, prava i pravde, grijeha i ispaštanja)
Glavni lik – Raskoljnikov, siromašni je petrogradski student. On razvija teoriju od nižim (običnim) i višim
(neobičnim) ljudima (F. Nietzche). Niži ljudi služe samo produživanju ljudske vrste, dok viši ljudi imaju
pravo počiniti zločin i proći nekažnjeno ako pred sobom imaju viši cilj. Sebe je smatrao neobičnim
čovjekom i zato je ubio lihvaricu Aljonu Ivanovnu i slučajnog svjedoka – njenu nedužnu sestru Lizavetu.
Raskoljnikov je altruist – novcem kojeg je vratio ubojstvom želi pomoći obitelji Marmeladov, svojoj
sestri Dunji i drugim ljudima.
Raskoljnikov shvaća da nije dovoljno iznimna ličnost kad nije u stanju bez duševnog potresa podnijeti svoj
postupak; ne može podnijeti teret ubojstva, razboli se, psihički se slama, ima halucinacije... Svejedno se ne
kaje zbog ubojstva. Policijski inspektor Porfirij Petrović steže "psihološki obruč" oko njega.
Služi kaznu u Sibiru, s njim odlazi i Sonja Marmeladov, okreće ga vjeri i natjera ga da se pokaje.

5. Dundo Maroje
5.1 Uvod u esej
Marin Držič najveći je hrvatski komedijograf rođen u Dubrovniku. Djeluje u razdoblju renesanse,
koja u hrvatskoj književnosti traje od kraja 15. tijekom 16. stoljeća. Neke od njegovih najpoznatijih
komedija su Skup, Novela od Stanca, Pomet te Dundo Maroje. Dundo Maroje eruditna je komedija pisana u
5 činova s 2 prologa, ali njen završetak nije sačuvan.

5.2 O djelu
Dundo Maroje je eruditna komedija (učena komedija) koja se temelji na prikazivanju ljudskih mana i
poroka pomoću tipičnih likova te pomoću govorne karakterizacije. Ima 2 prologa i 5 činova. U prvom
prologu negromant Dugi Nos iznosi alegorijski pogled suvremenog društva te utopijsku sliku društva u
kojem je sve opće i svak je gospodar svega. Iznosi i tezu o ljudima nazbilj (dobri ljudi, puk) i ljudima
nahvao (aristokrati). U drugom prologu Držić upozorava dubrovačke očeve da ne daju novac rasipnim
sinovima jer će im se dogoditi isto što i Dundu Maroji.
Radnja komedije odvija se u Rimu i temelji se na nizu antiteza: bogati-siromašni, stari-mladi, gospodarsluga, otac-sin, škrtost-rasipnost, mudrost-nesposobnost...
Glavni pokretač radnje je Pomet Trpeza. On je homo novus, idealni renesansni čovjek, čovjek nazbilj.
Inteligentan je, razuman, darovit, mudar, strpljiv pojedinac koji svojom sposobnošću uspijeva okrenuti
fortunu (sreću) u svoju korist. Njegova životna filozofija je da u životu treba biti pacijent (strpljiv), mudar i
podnijeti teškoće da bi se kasnije u životu uživalo u svom uspjehu. Treba znati sreću preokrenuti u svoju
korist. Ni bogatstvo, ni snaga, ni talent... nisu presudni za uspjeh u životu. Hedonist je, voli novac jer mu je
sredstvo za životne užitke: hranu, piće, žene...

Ivan Bratović
djela za esej na višoj razini Mature iz hrvatskog jezika 2015./2016.

6. Preobrazba - avangarda u europskoj književnosti (prva 3 desetljeća 20. stoljeća)
6.1 Uvod u esej
Franz Kafka austrijski je pisac češkoga podrijetla, rođen u Pragu. Djeluje u razdoblju avangarde u
europskoj književnosti, koja se javlja početkom 20. stoljeća i traje do 30-ih godina 20. stoljeća. Pripovijetka
Preobrazba jedno je od rijetkih djela koja je objavio za svoga života.

6.2 O djelu
Preobrazba je pripovijetka koja započinje pretvorbom trgovačkog putnika Gregora Samse u kukca, koji je
do tada skrbio o svojoj obitelji kojoj je podredio sav svoj život. Kroz djelo pratimo njegovu postupnu
preobrazbu (čovjek-kukac; kukac-čovjek): gubi govor, vid, sluh, ali do kraja je zadržao nešto ljudsko – on
osjeća, ima emocije, razmišlja. Uz njegovu, pratimo i preobrazbu obitelji – Kafka otkriva da u njoj sve
funkcionira na bazi interesa, a ne ljubavi; sve manje se brinu za Gregora, boje ga se, gade se na njega...
Vlada kafkijanska atmosfera: turobna, mračna, puna straha i nerazumijevanja.
Fantastično je isprepleteno s realnim, što na čitatelja djeluje šokantno. Nerealan čin preobrazbe u kukca
ispripovijedan je mirno, kao da je riječ o uobičajenoj situaciji.
Simbolika preobrazbe u kukca: ljudski život je bezvrijedan, pojedinac ne znači ništa jer lako može biti
zamijenjen i zaboravljen. Slabiji su uvijek iskorištavani, podređeni, ne cijeni ih se. Gregor je kukac i prije
preobrazbe – bio je nezamijećen, tih, nenametljiv, nebitan, podređen... Obitelj i društvo od njega su već
napravili radnu životinju. Fizički ga ranjava otac pogodivši ga jabukom u oklop, a duhovnu mu bol nanose
majka i sestra Greta.
Simbolika oklopa: otuđenost, izoliranost, začahurenost, nemogućnost komunikacije...
Avangardno u djelu: miješanje realnoga i fantastičnoga, bizarnost, paradoksalnost (kukac-čovjek),
ekspresionizam (strah, gađenje, usamljenost).

7. Gospoda Glembajevi - hrvatska književnost od 1914.-1952.
7.1 Uvod u esej
Miroslav Krleža smatra se jednim od najboljih hrvatskih pisaca. Djeluje u razdoblju hrvatske
književnosti od 1914. do 1952. godine. Drama Gospoda Glembajevi dio je dramske trilogije o obitelji
Glembaj. Moderna je psihološka drama u 3 čina nastala u psihološkoj fazi Krležina stvaralaštva.

7.2 O djelu
Gospoda Glembajevi drama je u tri čina. Dio je dramske trilogije o obitelji Glembaj (Gospoda Glembajevi,
U agoniji, Leda). Ovo je moderna psihološka drama: težište se stavlja na sukobe unutar likova samih iako
ima i njihovih međusobnih sukoba.
Likovi: Ignjat (Naci) Glembaj, bankar, glava obitelji; barunica Castelli-Glembaj, njegova druga žena,
sumnjiva morala i nepoznata podrijetla (prva žena mu se ubila); Leone Glembaj, Ignjatov sin iz prvog
braka, slikar; sestra Angelika, udovica Glembajevog pokojnog sina Ivana; Silberbrandt, svećenik i
baruničin ljubavnik.
Prvi čin prikazuje događaje nakon svečane večere povodom 50. obljetnice postojanja firme Glembaj. U
drugom činu prikazan je verbalni i fizički sukob oca i sina, Leonea i Ignjata Glembaja te očeva smrt. Treći
čin donosi moralnu i financijsku propast Glembajevih te smrt barunice Castelli.
Tema drame je uspon i pad bogate zagrebačke patricijske obitelji Glembaj, koja je potekla od međimurskih
seljaka, a zločinima i prijevarama se popela na vrh društvene ljestvice. Slomom Glembajevih Krleža je
ukazao na slom Austro-Ugarske Monarhije.
U središtu dramske radnje je Leone, preosjetljiv umjetnik, razapet između osjećaja i razuma, koji se nakon
11 godina vraća kući da bi raščistio sam sa sobom i s drugima pitanje svog podrijetla – želi dokazati da u
sebi nema glembajevske, već daniellievske (majčina obitelj) krvi. U podlozi drame je barboczyjevska
legenda po kojoj su svi Glembajevi varalice i ubojice, a njihovi su potomci opterećeni obiteljskim
nasljeđem i otkrivaju animalnu, grabežljivu prirodu.
Naturalistička obilježja: biološka motiviranost likova, zbivanja u prirodi najabljuju sukobe u kući.
Realistička obilježja: sukob oca i sina, Ignjatova smrt, financijska propast, smrt barunice
Simbolistički elementi: simbolika ženskih likova (ukazuju na Leoneovu unutarnju podvojenost).

Ivan Bratović
djela za esej na višoj razini Mature iz hrvatskog jezika 2015./2016.

8. Povratak Filipa Latinovicza - hrvatska književnost od 1914.-1952.
8.1 Uvod u esej
Miroslav Krleža smatra se jednim od najboljih hrvatskih pisaca. Djeluje u razdoblju hrvatske
književnosti od 1914. do 1952. godine. Ovaj roman, Povratak Filipa Latinovicza, prvi je moderni roman u
hrvatskoj književnosti. Monološko-asocijativni je, analitičko-psihološki, roman lika te roman umjetnika i
umjetnosti.

8.2 O djelu
Povratak Filipa Latinovicza prvi je moderni roman u hrvatskoj književnosti. Vrsta romana: monološkoasocijativni, analitičko-psihološki, roman lika, roman umjetnika i umjetnosti.
Radnja romana premještena je u svijest glavnog lika, čine je njegova sjećanja, emocije, razmišljanja,
unutrašnja proživljavanja i podsvijest. Postoji simultanost vremenskog tijeka, miješaju se prošlost i
sadašnjost – retrospekcija. Krleža se koristi tehnikom unutarnjeg monologa i toka svijesti te raznim
opisima i komentarima glavnog lika. Vanjski podražaji (vizualni, auditivni, olfaktivni, taktilni) potiču
sjećanja na prošlost – proustovski roman.
Krleža miješa lirske, dramske i esejističke dijelove.
Tema je povratak – u zavičaj (fizički) i u djetinjstvo (sjećanjem).
Nakon 23 godine izbivanja Filip Latinovicz se vraća u Zagreb u potrazi za vlastitim identitetom: želi
konačno doznati tko mu je otac (na kraju je to Silvije pl. Liepach), tko je zapravo njegova majka, želi se
osjećati ukorijenjeno, svojim na svome. On je slikar i već duže vrijeme gubi inspiraciju i ne može stvarati. U
susretu s poznatim prostorima, mirisima i zvukovima vraća se u djetinjstvo. U Kostanjevcu nailazi na majku
i brodolomnike slične sebi: Bobočka (fatalna žena), Baloczansky (zbog Bobočke uništava svoju obitelj;
njime vladaju animalni nagoni – ubija Bobočku), Kiryales (Grk s Kavkaza; Filipov alter-ego, predstavlja
njegovu podsvijest).
U sadržaju se mogu razlikovati dva dijela: u prvom dijelu dominira retrospekcija, povratak u djetinjstvo, a u
drugom se prikazuje kostanjevačka sredina te je pripovijedanje linearno.
Filipova majka Kazimiera radila je u trafici.
U romanu je prikazan isti onaj svijet kao u dramskoj trilogiji o Glembajevima – propadanje klase koja je već
posve trula.

9. Kiklop - druga moderna (1952.-1969.)
9.1 Uvod u esej
Ranko Marinković hrvatski je pisac koji djeluje u razdoblju druge moderne. Druga moderna u
hrvatskoj književnosti traje od 1952. do 1969. godine. U romanu Kiklop, Marinković tematizira tjeskobnu
atmosferu u Zagrebu uoči nadolazećeg rata.

9.2 O djelu
Kiklop je roman lika i egzistencijalistički roman. Pisan je na tri tematska plana.
Društveni plan: Zagreb pred 2.svj.rat i atmosfera općeg straha i izgubljenosti. Prikazuje se svijest
intelektualaca, umjetnika i boema (Ugo, Maestro, don Fernando; Fredi, Vivijana) koji vode isprazne
razgovore po gradskim krčmama (Dajdam i Ugodni kutak), prepuštaju se tjelesnim užitcima, izmišljaju
sulude teorije (don Fernandova teorija preventivne dehumanizacije).
Psihološki plan: glavni lik Melkior Tresić (trese se, kukavica, boji se rata), novinar i kazališni kritičar
smišlja način kako se izvući od mobilizacije (izgladnjava se, hini ludilo). Osjeća panični strah pred
nadolazećim ratom - ljudožderom Kiklopom, opsjednut je njime (izmišlja dramu o brodolomnicima s broda
Menelaj na otočju Tongo gdje ih jednog po jednog jedu ljudožderi). Luta ulicama u očajničkoj potrazi za
smislom i identitetom.
Egzistencijalistički plan: Melkior predstavlja modernog intelektualca koji, suočen sa strahom, sagledava
strahovitu budućnost čovjekove egzistencije. Na kraju romana predaje se u ruke nadolazećem Kiklopu, puže
nazad u izbezumljeni grad, Zoopolis koji simbolično prikazuje pad čovjeka u animalnost. Poruka djela je,
dakle, da bi opstao u dehumaniziranom svijetu, čovjek se spušta na razinu životinje, sposobne samo za golo
i brutalno preživljavanje.
Tri prostorna plana: Zagreb, vojarna (realni prostori) te otočje Tongo (fikcionalni prostor)

Ivan Bratović
djela za esej na višoj razini Mature iz hrvatskog jezika 2015./2016.

10. Posljednji Stipančići - hrvatski realizam (1881.-1892. ili 1895.)
10.1 Uvod u esej
Vjenceslav Novak hrvatski je pisac rođen u Senju. Najplodniji je pisac hrvatskog realizma te stvara u
senjskom tematskom krugu. Realizam se u hrvatskoj književnosti javlja krajem 19. stoljeća, a trajao je samo
oko 10 godina. Posljednji Stipančići roman je koji se bavi društvenim i moralnim propadanjem jedne
sennjske patricijske obitelji.

10.2 O djelu
Posljednji Stipančići ili Povijest jedne patricijske obitelji je socijalni roman, roman sredine, obiteljski
roman. Tema romana je društveno i moralno propadanje senjske patricijske obitelji. Unutar te teme
uklopljena je tema patrijarhalnog odgoja i patrijarhalnih odnosa u obitelji.
Kompozicija romana je uokvirena. Na početku su prikazane Valpurga i Lucija, nakon toga pripovijedaju se
događaji iz prošlosti, a u posljednjim poglavljima nastavlja se pripovijedanje iz sadašnjosti. (sadašnjostprošlost-sadašnjost)
Likovi: otac Ante, po svaku cijenu se želi progurati među plemiće te trošeći imetak uništava svoju obitelj;
Juraj, od djetinjstva nadaren, školuje se u Beču, ali samo troši do kraja ono što otac nije uspio, odnarodio se
(promijenio ime i prezime u mađarsko: György Istvánffy), izdao obitelj i domovinu; majka Valpurga,
mučenica koja živi u muževoj sjeni i koja strpljivo podnosi svoju patnju, vidi nepravdu koju Ante nanosi
kćeri; Lucija, jedina se usudila suprotstaviti ocu, prezire Jurjevo nepoštenje, bori se za ljubav, za mladost i
život, za slobodu i jednaka prava kao i brat, simbol je žrtve i bunta. Nakon očeve smrti živi s majkom u
maloj sirotinjskoj sobici. Nesretna ljubav prema Jurjevu prijatelju Alfredu dovodi je do konačnog sloma.
Umire bolesna i razočarana nakon što otkrije da su Alfredova pisma bila lažna (pisao ih je Martin Tintor)
Najuspjeliji je Novakov lik, njome ukazuje na nepravedan odnos prema ženama u društvu.
Roman završava Valpurginom smrću na ulici, ali i stihovima: Još Horvatska ni propala... (Ljudevit Gaj)

11. Lovac u žitu - kasni modernizam (1940.-1970.)
11.1 Uvod u esej
Jerome David Salinger američki je pisac. Djeluje u razdoblju kasnog modernizma u svjetskoj
književnosti. Kasni modernizam traje od 40-ih do 70-ih godina 20. stoljeća. Njegovo najpoznatije djelo,
Lovac u žitu, prvi je roman proze u trapericama, koju je Salinger utemeljio.

11.2 O djelu
Lovac u žitu moderni je roman proze u trapericama (jeans proze). Glavni lik je 17-godišnji Holden
Caulfield, koji je pobjegao iz privatne srednje škole Pencey Prep nakon što je pao iz svih predmeta osim
engleskog jezika. On luta ulicama New Yorka u predbožićno vrijeme prisjećajući se posljednjeg dana
boravka u bivšoj školi. Dosađuje se pa posjećuje barove, ide u kino, sastaje se sa bivšom djevojkom Sally
Hayes... Na kraju završi u bolnici zbog tuberkuloze (ali i kako bi smirio živce), gdje i počinje njegovo
sjećanje na bijeg iz škole. Fizički je odrastao, natprosječno je inteligentan za svoju dob, ali emocionalno je
nezreo i nesposoban da se prilagodi životu. Ne može se pomiriti s činjenicom da mora živjeti po pravilima
koje zadaje društvo. On još ima čistu, neiskvarenu sliku o uzvišenoj ljubavi te odbacuje tradicionalnu
američku kulturu blještavila.
Holden potječe iz imućne obitelji: njegovi osjetljivi roditelji, njegov stariji brat D.B. te njegova mlađa sestra
Phoebe. Dio njegove obitelji nekada je bio dvije godine mlađi Allie, koji je preminuo. Njegova bejzbolska
rukavica motiv je koji se pojavljuje kroz cijelo djelo.
Djeca su za Holdena jedina neiskvarena i srcem dobra, on prezire svijet odraslih koji je licemjeran, lažljiv i
prevarantski. Naslov romana tako postaje metafora za Holdenovu djetinjastu misao kako mora spasiti djecu
koja padom u provaliju odrastanja gube čistoću i nevinost.
Glavna radnja traje 3 dana, ali isprepletena je Holdenovim mislim i njegovom prošlošću. Holden
Kompozicija romana je uokvirena, započinje i završava Holdenom u sadašnjosti, dok je glavna radnja
romana u prošlosti. (sadašnjost-prošlost-sadašnjost)

Ivan Bratović
djela za esej na višoj razini Mature iz hrvatskog jezika 2015./2016.

12. Hamlet - renesansa (15. i 16.st.)
12.1 Uvod u esej
William Shakespare engleski najznačajniji je i najveći engleski dramatičar. Djeluje u razdoblju
renesanse, koja u europskoj književnosti traje od kraja 14. do početka 17. stoljeća. Tragedija Hamlet pripada
drugoj fazi njegova stvaralaštva. Mjesto je radnje dvorac Elsinore u Danskoj.

12.2 O djelu
Hamlet je tragedija u 5 činova. Pripada drugoj fazi Shakespareova stvaralaštva (1600.-1608.).
Radnja tragedije događa se u dvorcu Elsinore u Danskoj. Danski kraljević Hamlet osamljen je i tužan nakon
smrti svoga oca Hamleta (zovu se isto), danskog kralja, kojeg je volio i cijenio. Brzo nakon očeve smrti
majka Gertruda udala se za strica Klaudija koji je zasjeo na kraljevsko mjesto.
1. čin: Danska je u opasnosti jer mladi Fortinbras želi vratiti zemlju koju je njegov otac osvojio. Na zidine,
gdje su dva časnika, dolazi Horacije te im se ukazuje duh Hamletova oca. U dvorcu Klaudije slavi brak s
Gertrudom. Hamlet na zidinama priča s Duhom, koji mu govori da je njegov otac zapravo ubijen iako svi
misle da ga je ujela zmija. Ubio ga je Klaudije ulivši mu otrov u uho. Hamlet Horaciju najavljuje svoje
čudno ponašanje.
2. i 3. čin: Klaudije istražuje uzroke Hamletova čudna ponašanja. S Polonijem, svojim savjetnikom,
dogovara prisluškivanje razgovora Hamleta i Ofelije (misle kako je Hamlet poludio zbog ljubavi). Hamlet
želi dokazati očevo ubojstvo, glumi ludilo te od putujućih glumaca traži da pred kraljem prikažu predstavu
Mišolovku, u kojoj je scena slična ubojstvu njegova oca. Na predstavi se uvjerio kako mu je otac ubijen.
Hamlet ubija Polonije, koji je sakriven iza zavjese, misleći da je Klaudije.
4. čin: Kralj šalje Hamleta u Englesku s pismom u kojem se od eng. kralja traži Hamletova smrt. Ofelija je
poludjela, a njen brat Laert istražuje smrt Polonija, svog oca. Ofelija se utopila.
5. čin: Hamlet se vraća u Dansku na dan Ofelijina pogreba. Na groblju ga Laert izaziva na dvoboj. Laertova
je oštrica otrovana. Laert rani Hamleta, zatim zamijene mačeve pa Hamlet rani Laerta. Gertruda pije iz
pehara s otrovanim vinom i pada mrtva. Hamlet mačem probada Klaudija i na samrti traži od Horacija da
svijetu kaže istinu i Dansku preda Fortinbrasu.
Hamletovo je djelovanje tiho, neodlučno i nesigurno, ali moralna snaga vodi ga vlastitom kraju, ali i
raspletu situacije. On je tipični renesansni čovjek: sumnjičav je, sve želi sam provjeriti, istinoljub je i
kritčan. Njegova slabost i neodlučnost rezultat je proturječnosti između stvarnosti i njegovih ideala. Svjestan
je svojih slabosti, neprestano se preispituje, ne vjeruje u sebe i ne zna što hoće; neprestano odgađa osvetu.

13. Antigona - antika (9.st.pr.Kr. - 5.st.)
13.1 Uvod u esej
Sofoklo je dramatičar koji uz Eshila i Euripida spada u navjeće grčke tragičare. Djeluje u razdoblju
antičke književnosti, koja traje od 9.stoljeća prije Krista do 5. stoljeća nove ere. Uzimajući građu iz
mitologije, napisao je tragediju Antigona. Ona se sastoji od sedam činova, a tema joj je tragična sudbina
glavne junakinje Antigone.

13.2 O djelu
Ovo djelo je tragedija u 7 činova. Radnja Antigone nastavlja se na radnju Sofoklove tragedije Kralj Edip.
Nakon smrti kralja Edipa, njegovi sinovi Eteoklo i Polinik ubili su jedan drugoga u borbi za vlast, pa vlast
u Tebi preuzima njihov ujak Kreont. On naređuje da se Eteoklo svečano pokopa, a da se Polinikovo tijelo
baci i ostavi strvinarima. Kreontovoj se naredbi suprotstavlja Antigona.
U prvom činu Antigona pokušava nagovoriti svoju sestru Izmenu da joj pomogne pri pokopu Polinika, ali
se Izmena boji kazne koja bi uslijedila. Drugi čin: Antigona sama odlazi i posipa tijelo svoga brata i biva
uhvaćena. U trećem činu je dijalog Antigone i Kreonta - temeljni dramski sukob. Tu vidimo Antigoninu
hrabrost i motiviranost ljubavlju prema svome bratu. Također, vidimo i Kreontovu agresivnost, motiviranost
mržnjom, svojeglavost, nepopustljivost... Antigona biva kažnjena zajedno s Izmenom koja želi podijeliti
krivicu. U četvrtom činu dijalog je Hemona, Antigonina zaručnika i Kreontova sina, i Kreonta. Hemon
brani Antigonu, ali ne zato jer mu je ona zaručnica, već jer i on smatra kako je moralno ispravno ono što je
Antigona napravila. U petome činu Antigona se jada bogovima dok ju odvode u grobnicu u stijeni. U šestom
činu prorok Tiresija Kreontu proriče propast. Kreont ide osloboditi Antigonu, no sada je već prekasno. U
sedmom činu tragični je završetak - Antigona se objesila u grobnici, a Kreont ostaje bez sina Hemona i žene
Euridike, koji su također počinili samoubojstvo.

Ivan Bratović
djela za esej na višoj razini Mature iz hrvatskog jezika 2015./2016.

14. Preobraženja - hrvatska književnost od 1914. do 1952. / hrvatski ekspresionizam (1914.-1929.)
14.1 Uvod u esej
Antun Branko Šimić najznačajniji je hrvatski ekspresionist. Hrvastki ekspresionizam
književnopovijesno je razdoblje koje traje od 1914. do 1929. godine. Preobraženja su zbirka od 40-ak
pjesama kojom Šimić uvodi slobodan stih u hrvatsko pjesništvo. U njoj se pojavljuju ekspresionistički
motivi poput straha, nemira, nesklada, boli te gradske teme.

14.2 O djelu
Preobraženja su zbirka od 40-ak pjesama kojom Šimić uvodi slobodan stih u hrvatsko pjesništvo.
Započinje dvjema programatskim pjesmama: Pjesnici i Moja preobraženja. Završava pjesmom Budući
kojom se Šimić obraća nekom imaginarnom čitatelju. Središnji dio zbirke čine pjesma različitih tema ljubav, smrt, tijelo, pjesništvo i odnos prema Bogu. Najćešće teme su ipak ljubav i smrt. Javljaju se i
klasični ekspresionistički motivi: osjećaj straha, nemira, nesklada u životu, bol i gradske teme.
Šimić odbacuje interpunkciju, kombinira stihove različite duljine, odbacuje deskripciju, izraz mu je
pojednostavljen, stihovi su grafički oblikovani (npr. kalež, vaza, cvijet, čovjek...). Više je misaon nego
emocionalan pjesnik.
Dvije su dominantne boje: plava - izrazito nebeska, hladna, duhovna boja i žuta - izrazito zemaljska, topla,
tjelesna boja.