Professional Documents
Culture Documents
Vlasta Matijevic
Prirodoslovno-matematicki fakultet Sveucilita u Splitu
ii
Sadrzaj
Uvod
vii
1.1
Aksiomi (ZF 1)
(ZF 3) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
1.2
Aksiomi (ZF 4)
(ZF 6) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
1.2.1
1.2.2
Relacije i funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
1.3
Aksiomi (ZF 7)
(ZF 9) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
10
Izgradnja brojeva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
19
21
1.3.1
1.4
27
2.1
Ekvipotentni skupovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
27
2.2
31
2.3
37
2.4
46
3 Ureeni skupovi
53
3.1
53
3.2
68
3.3
Zermelov teorem . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
79
83
iii
iv
SADRZAJ
Predgovor
Ovaj materijal namijenjen je studentima preddiplomskog studija matematike na
Prirodoslovno-matematickom fakultetu Sveucilita u Splitu. Njegova je svrha
pomoci studentima da to lake i uspjenije usvoje propisani sadrzaj kolegija
Uvod u teoriju skupova, koji se slua u 4. semestru studija. Buduci da se radi
o uvodnom kolegiju na nizoj godini studija; uz oskudna predznanja iz logike;
pristup je malo "meki"; te se striktno ne provodi strogi aksiomatski pristup.
Ponekad je; zbog nuzne ogranicenosti materijala; strogost svjesno zrtvovana
(primjerice; izgradnja skupova Z; Q i R napravljena je gotovo ovla); a dana
je prednost nastojanju da se uvoenje novih aksioma i pojmova bolje motivira
i objasni.
U pisanju ovog materijala, kao glavni izvor, koriteni su sljedeci udzbenici:
[1] D. Goldrei, Classic Set Theory, Chapmann & Hall, 1996.
[2] P. Papic, Uvod u teoriju skupova, HMD, Zagreb, 2000.
[3] M. Vukovic,Teorija skupova, PMF-Matematicki odjel, predavanja,
www.math.hr/~vukovic.
Navedeni udzbenici su (lako) dostupni studentima, pa ovaj materijal sluzi
kao svojevrsni orijentir i vodic kroz njih. Nadam se da ce posluziti svojoj svrsi.
Vlasta Matijevic
vi
PREFACE
Uvod
Teorija skupova danas se smatra jednom od temeljnih matematickih grana.
Stoga je, donekle, zacuujuca cinjenica da se radi o relativno mladoj matematickoj grani, koja se, uz to, razvijala mukotrpno, uz velike pocetne otpore i nerazumijevanje. Osnivac teorije skupova je njemacki matematicar Georg Cantor.
Svoje najznacajnije radove o beskonacnim skupovima i kardinalnim brojevima
objavio je u razdoblju od 1871-1883. Cantor je dao i deniciju skupa, koja se
zasnivala na intuitivnoj, nedovoljno jasnoj predodzbi o skupovima, a uz to je,
za gradnju skupova, koristio neka vrlo opcenita nacela. Uskoro se pokazalo
da takvo preiroko i nedovoljno precizno shvacanje pojma skupa dovodi do
potekoca. Otkrivena su lako uocljiva proturjecja, takozvani paradoksi (antinomije).
Prvi takav paradoks uocio je Bernard Russell 1901. godine. Pojava paradoksa
navela je matematicare na zakljucak da se teorija skupova ne moze graditi ostajuci iskljucivo na podrucju intuicije, vec se kao i svaka druga matematicka
teorija mora graditi ponajprije zadavanjem odreenih aksioma. Prvi prijedlog
aksiomatizacije dao je Ernst Zermelo 1908. godine. Izravan povod tomu bio je
njegov teorem o dobrom ureenju. 1904. godine Zermelo je objavio rad u kojem
je dokazao teorem da se svaki skup moze dobro urediti. Taj je teorem bio samo
egzistencijalnog, ali ne i konstruktivnog tipa. Naime, teorem je tvrdio da postoji dobar ureaj na svakom skupu, ali nije davao nikakvu preciznu konstrukciju
ili pravilo kako taj ureaj denirati. Stoga je Zermelov teorem bio primljen s
ci bolje fundirati svoj teorem
prilicnom podozrivocu i brojnim kritikama. Zele
Zermelo je odlucio strogo popisati aksiome koje je koristio u njegovom dokazu.
Zermelov popis iz 1908. sadrzavao je 7 aksioma. 1922. Abraham Fraenkel precizirao je Aksiom specikacije, a zatim su nezavisno jedan o drugome Abraham
Fraenkel i Thoralf Skolem predlozili Aksiom zamjene kao novi aksiom. Konacno, 1925. John von Neumann eksplicira Aksiom regularnosti, uvodi pojam
klase i denira redne brojeve. Time je potpuno zasnovan sustav od 10 aksioma
(ZF 1)
Vratimo se pojmu skupa. Cantor je denirao skup kao mnotvo koje shvacamo
vii
viii
UVOD
Uocimo da Princip komprehenzije ne pretpostavlja nikakve polazne ogranicavajuce uvjete na objekte x (x moze biti bilo to); pa se ponekad govori o Cantorovom nerestriktivnom principu komprehenzije. Upravo je ovakvo iroko nacelo
dovelo do paradoksa. Paradoks je tvrdnja koja nuzno vodi kontradikciji, njen
je dokaz logicki neupitan, ali je sama tvrdnja upitna. Navedimo sada Russellov
paradoks.
Propozicija 0.0.1 Kolekcija X = fx : x je skup i x 2
= xg nije skup.
Dokaz. Pretpostavimo suprotno tvrdnji, tj. X je skup. Kako je skup potpuno
odreen svojim elementima, mora vrijediti ili X 2 X ili X 2
= X: Pretpostavimo
X 2 X: Tada X ima svojstvo koje imaju svi elementi skupa X; te mora vri-
jediti X 2
= X: Dobivena je kontradikcija, pa mora nastupiti drugi slucaj, tj.
X 2
= X: No, X je skup i X 2
= X; pa X zadovoljava oba uvjeta koja moraju
X = fx : x je skup i x 2
= xg nije skup.
Russell je dao prvi primjer kolekcije koja nije skup. Stoga cemo u daljnjem svaku
kolekciju fx : P (x)g zvati klasom. Posebno, ako su x1 ; x2 ; : : : ; xn svi objekti s
jerice, ako je X skup, dovoljno je za svojstvo P uzeti "biti element skupa X", pa
like kolekcije skupova, a klasa je skup ako postoji neka druga klasa kojoj je ona
element. Vidimo da Princip komprehenzije ne vrijedi opcenito, to pokazuje
da nemamo dobru intuiciju to je skup, a time niti to moraju biti kriteriji,
denicijski uvjeti za gradnju skupova. Zakljucujemo da ne smijemo graditi nove
skupove pomocu neizgraenih skupova. Preciznije, skupovi se moraju graditi
po nivoima, za gradnju novog skupa smijemo koristiti samo vec ranije izgraene
skupove na nizim nivoima. Pri tome, svaki se skup mora naci na nekom nivou
(to je tzv. von Neumannova kumulativna hijerarhija). Naravno, postavlja se
pitanje: to je na prvom, najnizem nivou? (Ne)ocekivano to je prazni skup,
ix
skup koji ne sadrzi niti jedan element. Prazni skup je osnovna "pocetna cigla",
ocito dalje nedjeljiva, pomocu koje cemo izgraditi univerzum svih skupova.
Uobicajena je navika i nepisano pravilo skup oznacavati velikim slovima, a
njegove elemente malim slovima. Buduci da cemo mi promatrati samo skupove
kojima su elementi takoer skupovi, ocito ne mozemo dosljedno i sustavno potovati takvo pravilo. Nacin zapisa skupa i njegovih elemenata ovisit ce uvijek o danom kontekstu. Nadalje, kako bismo razlikovali deniciju nekog skupa
(velicine) od skupovne jednakosti (jednakosti velicina), za deniciju koristimo
simbol :=.
Na kraju, kao podstrek i motivaciju za ucenje teorije skupova, navodimo
cuvenu recenicu Davida Hilberta: Nitko nas nece istjerati iz raja teorije skupova
kojeg je za nas izgradio Georg Cantor.
UVOD
Poglavlje 1
Aksiomi
Zermelo-Fraenkelove teorije
skupova
U aksiomatskoj teoriji skup je temeljni pojam i on se ne denira, a ne denira
se ni temeljna relacija "biti element". Temeljni pojmovi zadovoljavaju odreeni
sustav aksioma. Aksiomi su birani tako da se njima izrazavaju odreena svojstva i odnosi meu temeljnim pojmovima koja su u skladu s naim intuitivnim
shvacanjem tih pojmova. Pomocu temeljnih pojmova i aksioma deniraju se
izvedeni pojmovi. Time su stvoreni temelji teorije skupova, koja se dalje izgrauje potpuno apstraktno ne pozivajuci se i ne oslanjajuci se vie na intuiciju. Zermelo-Fraenkelova aksiomatska teorija skupova zasniva se na 10 aksioma
(ZF 1)
kumulativne hijerahije. Aksiom izbora (ZF 10), zbog svoje vaznosti i delikatnosti, razmatra se zasebno.
1.1
Aksiomi (ZF 1)
(ZF 3)
Drugi aksiom osigurava postojanje barem jednog skupa, onog osnovnog "atoma"
za graenje skupova.
(ZF 2) Aksiom praznog skupa
Postoji skup koji ne sadrzi niti jedan element.
(9x)(8y)(y 2
= x)
Iz Aksioma rasprostranjenosti slijedi da je takav skup x jedinstven. Naime, u
suprotnom bi postojao skup x0 s navedenim svojstvom i x 6= x0 : No, to bi znacilo
da barem jedan od skupova x ili x0 ima element koji nije sadrzan u onom drugom
igurava postojanje skupa f;g ; dakle nepraznog skupa kojem je ; jedini element.
Koristeci Aksiom praznog skupa i Aksiom para mozemo dalje od skupova, ; i
f;g ; graditi sljedece parove, sve meusobno razlicite dvoclane skupove:
f;; f;gg ; f;; f;; f;ggg ; ff;g ; f;; f;ggg ; : : :
Denicija 1.1.1 Neka su x i y skupovi. Skup ffxg ; fx; ygg nazivamo ure-
(ZF 6)
Obratno, ako je x = u i y = v; onda je ocito ffxg ; fx; ygg = ffug ; fu; vgg ;
1.2
Aksiomi (ZF 4)
(ZF 6)
element skupa x:
y
x () (8z)(z 2 y ) z 2 x)
x;
y^y
y^y
x) ) x = y;
z) ) x
z:
takav da z 2
= x: No, to je nemoguce, jer ; nema elemenata. Nadalje, ako je
z 2 x; onda je ocito fzg
x:
(8x)(9y)(8z)(z 2 y () (z 2 x ^ P (z))
Aksiom specikacije tvrdi da je klasa y = fz 2 x : P (z)g skup, tj. y je podskup
od x kojeg tvore oni i samo oni elementi od x koji imaju svojstvo P: Ponekad
x)
(ZF 6)
primjenom Aksioma para postoji skup ffa; bg ; fcgg ; a onda primjenom Aksioma
S
unije i skup ffa; bg ; fcgg ; tj. skup fa; b; cg : Sada za dane skupove a; b; c; d
mozemo dokazati postojanje skupa fa; b; c; dg primjenjuci Aksiom unije na skup
ffa; b; cg ; fdgg : Opcenito, za proizvoljne skupove a1 ; a2 ; : : : ; an ; n
1; postoji
1.2.1
Aksiomi (ZF 3)
(ili skupova): par, ureeni par, partitivni skup, uniju skupa. Koristeci dosad
uvedene aksiome denirat cemo nove operacije na skupovima: Kartezijev produkt skupova, presjek skupa i razliku dvaju skupova. Dakle, tvorba nekih novih
skupova moguca je i bez uvoenja dodatnih novih aksioma.
Kartezijev produkt skupova. Neka su X i Y skupovi, te z = (x; y) ureeni
par, gdje je x 2 X i y 2 Y: Primjenom Aksioma unije je X [ Y skup, pa je
P(X [ Y ): Dakle,
(x; y) = ffxg ; fx; ygg 2 P(P(X [ Y )): Primjenom Aksioma specikacije slijedi
da je klasa
Y:
Xn = (X1
Xn
1)
T
Ako je x = fa; bg ; obicno se umjesto fa; bg pie a \ b: Ako je x = fag ; onda je
T
T
T
S
ocito fag = a: Opcenito, ako je a 2 x; onda je x a: Nadalje, x
x:
S
Ako su elementi skupa x neprazni skupovi, onda je i x takoer neprazan skup,
T
ali je moguce da x bude prazan skup. Ako je a \ b = ;; onda kazemo da su a
i b disjunktni skupovi.
x; onda se
x [ y:Slijedi
Iz prethodne propozicije slijedi da ne postoji skup koji bi bio "apsolutni komplement" skupa x:
1.2.2
Relacije i funkcije
Y:
(ZF 6)
Y: Ako je X = Y i R
X;
Y ): Posebno je
Neka je R
fy 2 Y : (9x) xRyg : Iz Aksioma specikacije i Aksioma rasprostranjenosti slijedi da su D1 (R) i D2 (R) jedinstveni skupovi s navedenim svojstvima i nazivaju
= f(x; x) : x 2 Xg :
dijagonala skupa X
Neka su R
f(x; z) 2 X
X: Nadalje, D1 (
Y i S
X)
= D2 (
X)
= X:
R: Uocimo da je
D1 (S
R = ;: Posebno,
R)
D1 (R) i D2 (S
R)
D2 (S); a moguce je S
Neka je R
X : xRyg :
Aksiom specikacije i Aksiom rasprostranjenosti osigurava da je ta klasa jedinstveni skup s navedenim svojstvom, pa ga nazivamo inverzna relacija za relaciju
R i oznacavamo s R
Ako su R
(T
(S
R)
=R
:.
Y; S
S) R = T
1
(S
1
Z iT
W; onda vrijedi
R)
1
da je R
1: reeksivna, ako je
2: simetricna, ako je R
X
1
R;
= R;
3: tranzitivna, ako je R R
R;
4: antisimetricna ako je R \ R
X;
5: ireeksivna ako je R \
Ako je relacija R
6: asimetricna, ako je R \ R
X
= ;;
= ;:
da je R
1: relacija ekvivalencije, ako je reeksivna, simetricna i tranzitivna;
2: relacija (slabog) parcijalnog ureaja, ako je reeksivna, antisimetricna i tranzitivna;
3: relacija strogog parcijalnog ureaja, ako je ireeksivna i tranzitivna.
Neka je R
Y dvoclana relacija:
X , skup ff (a) : a 2 Ag
je dijagonala
X i f : X ! Y funkcija, onda
jan, onda ;
uvjeti (i) i (ii) prazno ispunjeni). Nasuprot tome, ako je X neprazan skup i
Y = ;; onda ne postoji funkcija s domenom X i kodomenom ;; jer vec uvjet (i)
ne moze biti ispunjen.
(ZF 6)
skupovi. Iz denicije fukcije odmah slijedi X = X 0 i f (X) = f 0 (X 0 ); ali, opcenito, Y 6= Y 0 : Stoga, posebno deniramo da su funkcije f : X ! Y i f 0 : X 0 ! Y 0
jednake, ako je X = X 0 ; Y = Y 0 , te f i f 0 jednaki podskupovi od X
jerice, neka je X
Y: Funkcija f(x; x) 2 X
Y: Prim-
Y : x 2 Xg naziva se inkluzija
Y i X 6= Y; onda su
Y; pa je f 2 P(X
P(X
onda oznacavamo s Y X :
Propozicija 1.2.13 Neka je f
X Y; g
Z; te g f
X Z kompozicija
funkcije:
(i) Neka je x 2 X: Buduci je f funkcija postoji y 2 Y tako da je (x; y) 2 f:
f i (x; z 0 ) 2 g
idX = f i idY
f = f:
f : X ! Z injekcija,
relacija za f: Relacija f
X inverzna
X funkcija. Pokazimo da je f
0
i (y; x ) 2 f
: Buduci da je f
(y; x) 2 f
udovoljava
funkcija.
: Y ! X naziva inverzna
f = idX i f
= idY ; a uz to je i
bijekcija.
1.3
Aksiomi (ZF 7)
(ZF 9)
(ZF 9)
11
2: Ako je n 2 S; onda je i n+ 2 S:
Tada je S = !:
S: Po pretpostavci je S
!; pa slijedi S = !:
n 2 N postoji m 2 ! tako da je n = m+ :
Denicija 1.3.7 Za skup X kazemo da je tranzitivan, ako je svaki element
elementa skupa X i sam element skupa X; tj.
(8a)(8x)(a 2 x 2 X ) a 2 X)
Primjer 1.3.8 1. Skup X = 3 = f0; 1; 2g = f;; f;g ; f;; f;ggg je tranzitivan.
2. Skup Y = f1g = ff;gg nije tranzitivan, jer 0 = ; 2
= Y:
(iii) X
X):
P(X):
P(X):
X: Buduci da je a 2 x i x
je X tranzitivan skup.
X:
X; pa je x 2 P(X): Dakle,
X:
P(X); pa slijedi
X; to je a 2 X; to pokazuje da
! skup svih
(ZF 9)
13
n; jer je
n; pa je
!: Neka je S
! skup
!: Ocito je 0 2 S; jer je 0 2 ! i 0 = ;
!: Neka
n = n [ fng
!: Nadalje, n 2 !; pa je fng
!: Buduci
!: Zakljucujemo da je
Korolar 1.3.12 Svaki prirodan broj je skup ciji je svaki element ili prirodan
broj ili 0:
Dokaz. Neka je n 2 ! proizvoljan prirodan broj i x 2 n bilo koji element skupa
n: Kako je ! tranzitivan, to je x 2 !; pa je x ili 0 ili neki prirodan broj.
m \ n, pa je m \ n = m:
X:
X + = X:
S
S
S
Dokaz. Kako je X + = X [ fXg ; to je X + = (X [ fXg) = ( X) [
S
S
S
S
( fXg): Prema prethodnom teoremu je X X; a fXg = X; pa je ( X)[
S
S
( fXg) = X: Dakle, X + = X:
X1 := P(N);
X2 := P(P(N));
X3 := P(P(P(N))); : : :
Neka je x skup i neka je P dano svojstvo pri cemu za svaki element a 2 x postoji
jedinstveni skup b tako da ureeni par (a; b) ima svojstvo P: Tada je klasa y;
koju tvore svi skupovi v za koje postoji u 2 x tako da ureeni par (u; v) ima
svojstvo P; takoer skup.
(ZF 9)
15
se umjesto o Aksiomu zamjene govori o Shemi aksioma zamjene, jer tu, zapravo,
za svako svojstvo P imamo po jedan aksiom. Primijetimo da se svojstvo P
"ponaa kao funkcija". Zahtjev, da za svaki element a 2 x postoji jedinstveni
skup b tako da ureeni par (a; b) ima svojstvo P; jamci jedinstvenost skupa y:
g ili g
f: Lako je provjeriti da
mozemo pretpostaviti f
je g funkcija.
g ili g
f : ! ! Y tako da je
f (0) = y0;
fn (0) = y0 ;
fn (i+ ) = h(i; fn (i)); i 2 n:
f1
fn
fn : Primjenom Aksioma
proizvoljan. Tada je f (n+ ) = fn+ (n+ ) = h(n; fn+ (n)) = h(n; f (n)): Preostaje
dokazati jedinstvenost funkcije f: Neka je f 0 : ! ! Y jo jedna funkcija s
! ! !; : !
! ! ! na sljedeci nacin.
(ZF 9)
17
n 2 !: Neka je y0 = 0 i neka je h : !
m n+ = (m n) + m; n 2 !;
x \ fxg = ;: Dakle, x 2
= x:
Postavlja se pitanje da li je
moguce P(x) 2 x; tj. moze li x sadrzavati svoj partitivni skup kao svoj el-
tako redom. Zbog prethodne propozicije takav silazan lanac mora biti konacan,
tj. mora postojati n 2 ! tako da je xn 2 : : : 2 x2 2 x1 2 x0 i xn = ;:
(ZF 9)
19
Dakle, svaki se skup gradi pocevi od praznog skupa. Mozemo reci da aksiomi
(ZF 1)
partitivne skupove i unije skupova. Taj proces, kojim se gradi tzv. kumulativna
hijerarhija skupova, pocima ovako rekurzivnom denicijom:
V0 = ;;
Vn+ = P(Vn ); za n 2 !;
fVn : n 2 !g :
unije da je
zatim unije s ranije dobivenim skupovima i uniju tako dobivenog skupa i tako
redom. Moze se pokazati da se svaki skup vremenom mora pojaviti kao clan u
toj hijerarhiji skupova. Uocimo da bi bilo prikladno kad bismo skupove
X; P(X); P(P(X)) : : : ; Y; P(Y ); P(P(Y )); : : : mogli indeksirati na slican nacin
kao i polazne Vn : To ce biti moguce uvoenjem rednih brojeva (ordinala).
1.3.1
Izgradnja brojeva
na sljedeci
relacija ekvivalencije na !
!. Skup
Lako je provjeriti da je
(p; q) 2 Z
sa:
relacija ekvivalencije na Z
(Z n
; oznacava sa
p
q
21
Q podskupovi od Q takvi da je A [ B = Q; A \ B = ; i
qg :
1.4
a0 2 Q: Lako se provjeri da je
po jedan element iz svake klase ekvivalencije. Taj se skup naziva Vitalijev skup.
Iako se radi o podskupu dobro poznatog skupa [0; 1] o Vitalijevom skupu ne
znamo gotovo nita. Ne znamo koji su njegovi elementi, pa ne mozemo nita
reci o njegovim svojstvima (primjerice; kolika mu je duljina):
Neka je X = ff1g ; f2g ; f1; 2gg : Tada ocito ne postoji skup Y takav da je Y \ x
jednoclan skup za svaki x 2 X: Ovaj jednostavan primjer pokazuje da je uvjet
Sad cemo navesti neke tvrdnje koje su ekvivalentne Aksiomu izbora. U tu svrhu
trebamo deniciju funkcije izbora i Kartezijevog produkta familije skupova.
Denicija 1.4.2 Neka je X skup kojem su elementi neprazni skupovi. Za
S
funkciju f : X ! X kazemo da je funkcija izbora za skup X; ako je f (x) 2 x
za svaki x 2 X:
23
jajuci
S
i2I
T
xi :=
xi :=
i2I
i2I
fxi : i 2 Ig
fxi : i 2 Ig :
Ako je A
a2A
i2I
Neka je I = f1; 2; : : : ; ng
n
Q
Xi i X1
n
Q
Xi familije
i=1
Xn potpuno
i=1
;:
fxg : Prim-
(u; v) 2 (x
ix
fxg) \ (y
fxg) \ (y
fxg) = y
fxg ; y
fyg 2 Z razliciti
i2I
Vrlo cesto se, za dani neprazan skup X; promatra skup Z kojem su elementi neki
njegovi neprazni podskupovi; tj. Z
P(X)
i2I
25
skup. Dakle; u ovom posebnom slucaju ne trebamo Aksiom izbora kako bismo
Q
pokazali da je
Xi 6= ;:
i2I
(fyg) : y 2 Y
Kako je f
(fyg) = fx 2 X : f (x) = yg ; y 2 Y:
X i f : X 0 ! Y je
Poglavlje 2
Usporeivanje brojnosti
skupova
U ovom poglavlju cemo izloziti neke od glavnih rezultata naivne teorije skupova;
to znaci da cemo samo mjestimicno napomenuti potrebu koritenja Aksioma
izbora ili nekog drugog od aksioma (ZF 1)
2.1
Ekvipotentni skupovi
Y;
bijekcija f : 1 ! 2:
3: Skupovi X
Y
Y iY
Y; bijekcija.
Y !
28
n
Q
Xi i X1
X2
Xn postoji
i=1
Xi i X1
X2
Xn su ekvipotentni. Posebno;
i=1
n
Q
Xi = X f1;2;:::;ng ;
i=1
X:
bijekcije f bijekcija
Y:
Ocito je kX
Y takav da su X i Y 0
X:
Y; ocito je kX
kX; buduci da je ;
kY: Posebno je kX
kX + :
kY i kY
kY: Posebno je kX
kZ; onda je kX
kX:
kZ:
Pokazat cemo da "imati manji ili jednaki kardinalni broj" ima svojstva
relacije parcijalnog ureaja na klasi svih skupova. Preostaje pokazati antisimetricnost. U tu svrhu prvo dokazimo sljedece leme.
29
X) a
b ) F (a)
F (b):
Dokaz. Stavimo a0 :=
fa 2 P(X) : a
F (;): Nadalje, a0
i to za svaki b 2 fa 2 P(X) : a
slijedi F (a0 )
F (a0 )
X: Tvrdimo da je
F (a)g : Tada je b
F (a0 ): Buduci da je b
a0 ; pa po
F (b); dobivamo b
F (a)g : Zakljucujemo da je a0
F (a)g
F (a0 )
F (a0 ): Sada
a0 ; a time i F (a0 ) = a0 :
X takav da je X A = g(Y
f (A)):
f (a))
a time i F (a)
f (a));
b: Tada je f (a)
g(Y
a 2 P(X):
f (b); pa je Y
f (a)
f (a))
f (b); a
X g(Y
a0
g(Y
f (a0 )) = a0 : Dakle, X a0 =
kY i kY
kX;
bijekcije. Stavimo g := (g jY
f (A) )
X takav da je X A =
f (A) : Y
f (A) ! g(Y
: Buduci da je X A = g(Y
f (A))
f (A)),
bijekcija g (
: X A ! Y f (A): Konacno, denirajmo h : X ! Y pravilom
f (x); x 2 A;
h(x) =
g 0 (x); x 2 X A:
h je trazena bijekcija, jer je derana pomocu dvije bijekcije na disjunktnim
skupovima A i X A; te h(X) = Y .
Korolar 2.1.9 Ako je kX
kY
f (b));
30
Z: Ako je
[0; 1][h2; 3]
bijekcija.
Uocimo da je
sa
konstanta 0; a
F (A) =
1;
0;
X neka je
: X ! f0; 1g
x 2 A;
x 2 X A:
X:
Tvrdimo da je F bijekcija.
Neka su A; B 2 P(X) i A 6= B: To znaci da postoji x 2 A B ili x0 2 B A:
Bez smanjenja opcenitosti pretpostavimo da je x 2 A B: Tada je
i
B (x)
= 0; pa je
injekcija.
6=
B:
A (x)
=1
(f1g): Tada je
X manji od
kY i kX 6= kY:
2.2. KONACNI
I BESKONACNI
SKUPOVI
X ! f0; 1g pravilom f (x) = 1
31
broj".
2.2
f0g
N:
slucaja:
(i) f (k + 1) = k + 1;
(ii) f (k + 1) 2 Nk :
32
Nk ; pa je pogotovo
Iz prethodnog korolara proizlazi da ima smisla sljedeci dogovor. Za svaki konacan skup X stavljamo kX = m; ako je X ekvipotentan skupu Nm i kazemo da
X ima m elemenata. Posebno stavljamo k; = 0:
Sada cemo karakterizirati beskonacne skupove.
Teorem 2.2.5 Neka je X neprazan skup. Tada su sljedece tvrdnje ekvivalentne.
(i) X je beskonacan.
(ii) Postoji injekcija f : N ! X:
= fk
1:
Buduci da je X beskonacan,
2.2. KONACNI
I BESKONACNI
SKUPOVI
33
f (k) = fk (k); k 2 N:
f injekcija.
f (N)
bijekcija; pa je g
vrijedilo g
tako da je g
: X ! Nk
(x1 ) = g
Denirajmo h := g
(f (g(Nk )) = g
34
skup konacan ako i samo ako postoji surjekcija sa tog skupa na neki od skupova
Nk ; k 2 N; to je; formalno; slabiji zahtjev.
surjekcija f : Nk ! X:
pa je konacan.
Iako izgleda da smo pri dokazu prethodnog teorema nuzno trebali Aksiom izbora,
skup A
n; m 2 ! stavljamo m
zahtjevu m
(fxg) mozemo
2.2. KONACNI
I BESKONACNI
SKUPOVI
izabrati m(x) 2 Nk tako da je m(x)
A := fm(x) : x 2 Xg :
35
i za svaki i 2 f
(fxg); pa stavimo
f (x);
n + g(x);
x2X
x2Y
Neka je Z = Y
(Xi ; i = 1; : : : ; n):
1
S
Xi =
i=1
i=1
i=1
n+1
S
Xi konacan
i=1
skup:
Y konacan
36
Nm konacan skup
Nm :
da je Nn
Y ! Nn
Nm sa
(x; y) 2 X
Y:
konacan.
Korolar 2.2.14 Neka su X1 ; X2 ; : : : ; Xn ; n
Kartezijev produkt X1
Xn konacan skup.
2: Ako su X1 i X2 konacni
Xn+1 ; zakljucujemo da je X1
Xn
Xn
Xn+1 = (X1
i2I
beskonacni.
xn (i) =
f (n);
i = i0
g(i);
i 6= i0
37
Q
Xi : Nadalje, ako
i2I
2.3
prebrojiv.
Dokaz. 1: Buduci da je skup X beskonacan, postoji injekcija f : N ! X:
Oznacimo s Y := f (N)
kX:
@0 : Skup A je ili
38
skupu se mogu "dodavati novi elementi" i da tako nastali novi skup ima isti
kardinalni broj kao i polazni skup. Postavlja se pitanje da li se u tom procesu
dodavanja novih elemenata, a bez promjene kardinalnog broja polaznog beskonacnog skupa, moze dodati po volji mnogo novih razlicitih elemenata. Odgovor
daje sljedeci teorem.
Teorem 2.3.5 Neka je X beskonacan skup, a Y konacan ili prebrojiv skup.
Tada je k(X [ Y ) = kX:
Dokaz. Prvo uocimo da je tvrdnja trivijalno ispunjena, ako je Y = ;: Stoga
pretpostavimo da je Y 6= ;: Razlikujemo dva slucaja.
1: X \ Y = ;; tj. skupovi X i Y su disjunktni.
X:
f : X ! X [ Y pravilom
8
>
>
< x; x 2 X A
f (x) =
yi ; x = xi ; i = 1; : : : ; n :
>
>
: x ; x=x
k
n+k ; k 2 N
jmo f : X ! X [ Y pravilom
8
>
x2X A
>
< x;
:
f (x) =
xn ; x = x2n ; n 2 N
>
>
: y ; x=x
n
2n 1 ; n 2 N
Neka je Z := Y
laru 2.2.7. Ako je Y prebrojiv, onda je Z ili konacan ili prebrojiv po gornjoj propoziciji. Dakle, u oba slucaja je Z ili konacan ili prebrojiv. Nadalje,
X [ Z = X [ (Y
39
1
S
Xi =
i=1
i=1
i=1
n+1
S
Xi ) = k(
i=1
n+1
S
Xi je prebrojiv skup.
n
S
Xi ): Dakle,
i=1
i=1
i=1
n
S
i=1
n
S
Xi prebrojiv
i=1
N je prebrojiv.
Dokaz. Denirajmo f : N
N ! N pravilom
f (m; n) = 2m 3n ;
(m; n) 2 N
N:
N ureeni parovi prirod-
m n
nih brojeva tako da vrijedi f (m; n) = f (k; l); tj. 2 3 = 2k 3l : Bez smanjenja
k: Tada je 3n = 2k
m > 0 broj 2k
m l
3 : Buduci da je 3n
m l
m = 0:
da je k(N
k(N
N)
@0 : S druge
N) = @0 ; tj. N
N je prebrojiv.
Y prebrojiv
skup.
Dokaz. Buduci da su X i Y prebrojivi skupovi, postoje bijekcije f : N ! X i
g : N ! Y: Denirajmo h : N
N!X
Y pravilom
(m; n) 2 N
N:
prebrojiv skup.
N) = @0 ; pa slijedi da je X
40
Xn prebrojiv skup.
2: Ako su X1 i X2 prebrojivi
postavimo da je je tvrdnja istinita za prirodan broj n i promotrimo prebrojive skupove X1 ; X2 ; : : : ; Xn ; Xn+1 : Buduci da je X1
(X1
Xn )
Xn+1 ; zakljucujemo da je X1
Xn
Xn
Xn+1 =
Xn+1 prebro-
n
Q
n
Q
n
Q
i=1
i=1
i=1
41
S
surjekcija. Zakljucujemo da su
Xn i N N ekvipotentni skupovi, a onda po
n2N
S
Lemi 2.3.7 slijedi da je
Xn prebrojiv skup.
n2N
nS1
Rekurzivno denirajmo Y1 = X1 i Yn = Xn
Xi ; n
2: Uocimo da je
i=1
S
S
Yn =
Xn ; skupovi Yn su u parovima disjunktni i svaki Yn je konacan
n2N
n2N
N:
n2N
n2N
n2N0
po Aksiomu zamjene; pa; po Aksiomu izbora; postoji funkcija izbora za taj skup.
Dakle; postoji skup ffn : n 2 Ng ; gdje je fn : Yn ! N injekcija za svaki n 2 N:
S
Denirajmo funkciju f :
Yn ! N N pravilom f (x) = (n; fn (x)); x 2 Yn :
n2N
m
n
: m; n 2 N
m
k ;m
m
k
: m 2 N : Buduci da je funkcija
k2N
skup.
n2N
n2N
42
Korolar 2.3.14 Neka je X prebrojiv skup. Tada je skup svih konacnih nizova
u skupu X prebrojiv.
Dokaz. Za svaki n 2 N oznacimo s Yn skup Yn := X f1;2;:::;ng : Po Aksiomu
S
S
zamjene; klasa fYn : n 2 Ng je skup; pa je onda i
Yn skup.
Yn je skup
n2N
n2N
f1;2;:::;ng
< jn :
zadan
kY . Skup Y je prebrojiv
kF = @0 :
kF; tj. @0
kF: Slijedi;
n; n 2 N; je bijekcija, pa je skup
Dakle, Z je prebrojiv.
Q+ ; vrijedi @0
kQ+ . Za svaki
Stoga je funkcija f : Q
! N
N dana s f (
m
n
m
n
q; q 2 Q; je bijekcija, pa je i skup Q
43
R:
g : h 1; 1i ! ha; bi pravilom
g(x) =
1
(b
2
1
a)x + (b + a); x 2 h 1; 1i :
2
sve elemente skupa h0; 1i : Preciznije; neka je svaki xn 2 h0; 1i zapisan u obliku
0; xn1 xn2 xn3
xnn
x1n
x2n
xnn
44
Za svaki n 2 N neka je
an =
xnn + 1;
xnn
xnn 2 f0; 1; 2; : : : ; 7g
1;
xnn 2 f8; 9g
an
: Broj
je X Y
X 0Y : Buduci da je X
X0 i Y
X0 i Y
Y 0 : Pokazimo da
F (f ) = 'f
; f 2 XY :
Y
1
f#
X
Buduci da su ' i
'
# F (f )
X0
ab (= kX kY ) = k(X Y ):
Neka je X proizvoljni skup. Pokazali smo da su skpovi P(X) i f0; 1g
ekvipo-
45
n 2 A(f ): Neka je F
Dakle, q 2
= g(x), ali q 2 g(x0 ); pa je g(x) 6= g(x0 ): Time je pokazano da je g
injekcija, a onda n
i c 2@0 :
o
N
Neka je X = f 2 f0; 1g : f (n) = 1 za beskonacno mnogo n 2 N i deni-
f (n)
; f 2 X:
f (n)
ima beskonacno
f (n)
= 0; f 0 (1)f 0 (2)
f 0 (n)
kX
Neka je X
@0
kX
c; a time i c = 2@0 :
@0
R takav
On je pokazao da je hipoteza
46
Zermelo-Fraenkelovoj teroriji skupova ne moze dokazati niti hipoteza kontinuuma niti njena negacija. Znacajan korak u rjeavanju hipoteze kontinuuma dao
je njemacki matematicar Kurt Gdel 1940. godine. On je pokazao sljedece:
Ako je izlozena teorija skupova neproturjecna, onda ona ostaje neproturjecna
i ako joj se doda hipoteza kontinuuma kao novi aksiom. Odavde slijedi da se
iz aksiomatike teorije skupova ne moze dokazati negacija hipoteze kontinuuma.
Naime, kad bi to bilo moguce, onda bi u neproturjecnoj teoriji skupova vrijedila
istovremeno i tvrdnja (hipoteza kontinuuma) i njena negacija, to je proturjecje.
Doprinos Cohena sastojao se u tome to je pokazao da dodavanjem aksiomima
teorije skupova negacije hipoteze kontinuuma, teorija ostaje neproturjecna. Uz
Gdelov rad to daje tvrdnju da je hipoteza kontinuuma neovisna o ostalim aksiomima teorije skupova.
2.4
Iako nismo denirali sam pojam kardinalnog broja skupa; ipak s kardinalnim
brojevima mozemo racunati. Vec smo denirali potenciranje kardinalnih brojeva. Sad cemo denirati zbrajanje i mnozenje kardinalnih brojeva i to polazeci
od skupovnih operacija unije i Kartezijevog produkta.
iY
Y : Lako se vidi da je X [ Y
X0
X [ Y : Doista, ako su f : X ! X 0 i
a + b(= kX + kY ) = k(X [ Y ):
Treba napomenuti da uvjet da su skupovi X i Y disjunktni nije ogranicavajuci.
Naime, ako je X \ Y 6= ;; onda za skupove X 0 = X
X
X;Y
Y te X \ Y = ;:
f0g i Y 0 = Y
X0
funkcija h : X
X0 i Y
f1g vrijedi
Y 0 : Tada je
Y 0 denirana s
Y;
47
Y ) oznacava s a b: Dakle,
def
a b(= kX kY ) = k(X
Y ):
X; X f0g
f0g ; pa vrijede i
f0g ; Y 0 = Y
f1g i Z 0 = Z
disjunktni i ekvipotentni polaznim skupovima X; Y i Z redom. Dakle, u daljnjem pretpostavljamo da su skupovi X; Y i Z meusobno disjunktni. Buduci da
je X [Y = Y [X i (X [Y )[Z = X [(Y [Z) vrijede prve dvije tvrdnje. Nadalje,
48
X
X i (X
Buduci da je X
Y)
Z=X
(Y
(Y [ Z) = (X
Y ) [ (X
6: Pokazimo da je X Y [Z
Y ) \ (X
Z) = ;;
X Z : Denirajmo F : X Y [Z ! X Y
XY
pravilom
XZ
F (f ) = (f jY ; f jZ ); f 2 X Y [Z :
Buduci da su Y i Z disjunktni, lako je provjeriti da je F bijekcija.
7: Pokazimo da je (X
Y )Z
XZ
Y Z : Denirajmo F : (X
Y )Z ! X Z
pravilom
F (f ) = (p1 f; p2 f ); f 2 (X
gdje su p1 : X
Y ! X i p2 : X
YZ
Y )Z ;
Ocito za funkcije f; g 2 (X
Y)
Y.
Y Z denirajmo f : Z ! X
Y na sljedeci nacin:
XY
nacin:
: Denirajmo F : (X Y )Z ! X Y
(X Y )Z 7! F (f ) 2 X Y
(F (f ))(y; z)
(f (z))(y); (y; z) 2 Y
Z:
na sljedeci
z 2 Z denirajmo f (z) 2 X
: Za svaki
pravilom
49
2: a + @0 = a
Nadalje, vrijedi
3: @0 n = @0 za svaki n 2 N
4: @0 @0 = @0
5: c c = c
6: cn = c za svaki n 2 N:
b; onda je i a + c
b c; ac
b + c; a c
bc ; te ca
cb :
b; pa postoji injekcija f : X ! Y:
Denirajmo F : X [ Z ! Y [ Z pravilom
(
f (u); u 2 X;
F (u) =
u;
u 2 Z:
b + c:
Denirajmo F : X
Z!Y
Z pravilom
Z:
pokazano a c
b c:
Denirajmo F : X Z ! Y Z pravilom
F (g) = f g; g 2 X Z :
50
bc :
(F (h))(y)
Z X 7! F (h) 2 Z Y
(
h(g(y)); y 2 f (X)
z0 ;
y2Y
f (X)
; y 2 Y:
cb :
f1g :
f1g :
4: n + 2c = @0 + 2c = c + 2c = 2c + 2c = 2c za svaki n 2 N:
Dokaz. 1: Buduci da za svaki n 2 N vrijedi 1
dobivamo 1 c
n c
@0 c
c, mnozenjem s c
@0
n@0
f1g vrijedi 2
@@0 0
c, potenciranjem s @0
@0
dobivamo 2
@c0
f1g vrijedi 2
c
n
@0 c
@0
c, potenciranjem s c
@0 c
c : Kako je c = (2 ) = 2
= 2c ; opet tvrdnja
c + 2c
@0
2c ; pa zbrajanjem s 2c dobivamo 1 + 2c
n + 2c
@0 + 2c
51
Vidimo da aritmetika kardinalnih brojeva ima gotovo sva ista svojstva kao
i aritmetika realnih brojeva. Meutim; treba biti oprezan; svojstva nisu posve
identicna. Primjerice; za kardinalne brojeve je moguce b 6= c i a + b = a + c
(primjerice; @0 + n = @0 + @0 ); te a 6= 0; b 6= c i a b = a c (primjerice;
@0 n = @0 @0 ):
52
Poglavlje 3
Ureeni skupovi
3.1
X binarna relacija.
: Ureeni par
x0 ili x0
x tj. ako su
x0 i
Primjer 3.1.2 Neka je X neprazan skup. Tada je (P(X); ) ureen skup; ali
nije potpuno ureen.
Primjer 3.1.3 Standardan ureaj na skupovima N; Z; Q i R je potpun ureaj.
Primjer 3.1.4 Neka su (X;
l
X)
na Kartezijevom produktu X
(x; y)
Tada je
Y na sljedeci nacin:
(x0 ; y 0 ) () (x <X x0 ) _ (x = x0 ^ (y
ureaj na X
i (Y;
X)
y 0 ):
i (Y;
Y:
l)
potpuno ureen.
Ako je (X; ) (potpuno) ureen skup i A
(A;
jA
X podskup od X, onda je i
54
X)
i (Y;
X ); (Y;
) i (Z;
Z)
x0 =) f (x)
X)
! (X;
f (x0 ):
Y
X)
ureeni skupovi, te f : X ! Y i g : Y ! Z
x0 vrijedi f (x)
f (x0 ):
Propozicija 3.1.8 Neka su X i Y ureeni skupovi i f : X ! Y uzlazna surjekcija. Ako je X potpuno ureen; onda je i Y potpuno ureen.
x0 ili x0
y 0 ili y 0
y:
R i Y = [0; 2]
R i f : X ! Y funkcija
: Y ! X; g(y) =
1
2 y;
y 2 Y:
: Y ! X:
y : tvrdimo da je
x0 ili x0
55
x: Ako je x
f (x); tj. y 0
y: Dakle, y = y 0 ;
g(y 0 ):
Y;
al )
al
al
na sljedeci nacin:
(x0 ; y 0 ) () (y < y 0 ) _ (y = y 0 ^ (x
x0 ):
Y !
(X
Y;
al )
X;
l ):
Xn od n; n
2; potpuno ureenih
l na
Kartezijevom
al
lijevom.
Denicija 3.1.13 Neka su X i Y ureeni skupovi. Kazemo da su X i Y slicni
i piemo X
samo ako je x
x0 ; x; x0 2 X: tovie, X i X
(x0 ; y) ako i
X: tovie, X; X
parovima slicni.
fyg i fyg
P(X)
xg : Ocito je Xx 2 P(X) i
X su u
P(X) i denirajmo
f (x) = Xx ; x 2 X:
x2 2 Xx1 . Dakle, x1
x2 i x2
56
funkcija g = f
onda je x0
x1
x2 : Ako je x0 2 Xx1 ;
: Y ! X: Neka su x1 ; x2 2 X i x1
Xx2 = f (x2 );
Xx2 : Dakle,
x0 =) x = x0
(x0
x =) x = x0 ):
minimalan element od Y: Opcenito, ureen skup moze imati vie razlicitih minimalnih (maksimalnih) elemenata.
Denicija 3.1.19 Neka je je X ureen skup i x0 2 X: Kazemo da je x0 minimum (maksimum) skupa X i piemo x0 = min X (x0 = max X) ako vrijedi
(8x 2 X)
x0
(x
x0 ):
Neka je X ureen skup. Ako je x0 = min X (x0 = max X); onda se obicno kaze
da je x0 prvi ili najmanji (zadnji ili najveci) element skupa X:
Ako ureen skup ima minimum ili maksimum; onda su oni jedinstveno odreeni.
Primjerice; ako vrijedi x0 = min X i x1 = min X; onda je x0
x1 i x1
x0 ;
x0 : Kako vrijedi x0
x; slijedi x = x0 ;
x0 ili x0
x: Ako je x
x0 ; onda je x = x0 ; pa u
57
x ili x
a0 : Ako je a0
x; onda je
x2
xn
xn : Doista, stavimo
fx1 ; x2 g); : : : :
Obrat nije;
fx0 g i B :=
y0 ;
x = x0
f (x);
x 2 A:
X podskup od X i x0 2 X:
x0
(a
x0 ):
58
X i x0 2 A; onda je ocito
X podskup od X i x0 2 X:
inf A i sup A
X; imaju u X inmum i
sup B:
X:
inf X A;
1 < 0 = inf R A:
X; onda je f (x0 ) 2 Y
X; onda je f (x0 ) 2 Y
Y:
Y:
Dokaz. Dokaz cemo samo neke od nevedenih tvrdnji, jer se dokazi preostalih
provode na posve analogan nacin. Oznacimo s g : Y ! X uzlazan inverz od f:
Funkcija g je uzlazna bijekcija i vrijedi gf = idX ; f g = idY :
59
g(f (x0 )) = x0 :
pa je f (x0 )
X: Tada je x0
a za svaki a 2 A;
Y:
mum skupa svih donjih mea za f (A): Neka je y 2 Y proizvoljna donja mea
nije surjekcija. Tvrdnje 1:-4: ostaju istinite, dok tvrdnja 5: vrijedi za ureeni
skup f (X); a ne Y:
x1 < x < x2 :
x1 +x2
2
X podskup od X:
x1 < a < x2 :
5g ; onda
60
X i A je gust na B; ne mora A
x
5g ; B = [4; 5] i X = N [ B;
1g i D = fx 2 Q : x > 1g
61
a; pa je
b: Slijedi da skupovi A = fx 2 X : x
ag i B = fx 2 X : b
a ili
xgdeniraju
Denicija 3.1.35 Neka je X potpuno ureen skup. Kazemo da je X neprekidan (u Dedekindovom smislu); ako nema ni skokova ni praznina.
Teorem 3.1.36 Neka je X gust potpuno ureen skup. Tada su sljedece tvrdnje
ekvivalentne.
(i) X je neprekidan.
(ii) Svaki odozgo omeen podskup A
Dokaz. (i) ) (ii): Neka je A
X ima supremum u X:
xg i C = X B: Skupovi B i C su
c; a time i
b za svaki
X ima inmum u X:
62
i hA; Bi :
:= ! ; tQ :=
6= !; ! i tZ 6= !; ! ; : Nadalje,
i tR :=
63
= fx1 ; x2 ; : : : ; xn ; : : :g
(1)
= fy1 ; y2 ; : : : ; yn ; : : :g
(2)
f (Cn ) odredimo na
sljedeci nacin.
Ako je cn+1 manji od svih elemenata iz skupa Cn ; onda ce f (cn+1 ) biti element
s najmanjim indeksom iz skupa Y
Ako je cn+1 veci od svih elemenata iz skupa Cn ; onda ce f (cn+1 ) biti element s najmanjim indeksom iz skupa Y
iz skupa f (Cn ): dakle, Ako za cn+1 vrijedi ci < cn+1 ; i = 1; : : : ; n; onda stavljamo f (cn+1 ) := yk ; gdje je k = min fj 2 N : f (ci ) < yj ; i = 1; : : : ; ng : Takav k
postoji; jer Y nema maksimuma.
f (ci ) i f (cj ): Preciznije; ako vrijedi ci < cn+1 < cj ; gdje su ci i cj susjedni elementi u Cn ; onda stavljamo f (cn+1 ) := yk ; gdje je k = min fj 2 N : f (ci ) < yj < f (ci+1 )g :
Takav k postoji, jer je Y gust.
64
Dakle; ako je dn+1 veci od svih elemenata iz skupa f (Cn ); biramo za cn+1
postoji; jer je X gust. Dakle; ako dn+1 "lezi" izmeu susjednih elemenata f (ci )
i f (cj ); f (ci ) < f (cj ); iz f (Cn ); onda ce cn+1 biti element s najmanjim indeksom
iz skupa X Cn koji lezi izmeu ci i cj :
Grubo govoreci; za n neparan; "iscrpljuje se" skup Y biranjem "prvog nepotroenog"
elementa dn+1 iz niza (2); a njegova praslika cn+1 ; dn+1 = f (cn+1 ); se odreuje
tako da poredak cn+1 prema elementima skupa Cn bude isti kao i poredak dn+1
prema elementima skupa f (Cn ) i pritom je cn+1 element s najmanjim indeksom
iz skupa X Cn s tim svojstvom.
Ovim je proveden i induktivan korak.
Kako; po konstrukciji; za parne n 2 N; biramo prvi nepotroeni xj iz niza (1);
ovim induktivnim postupkom je denirana uzlazna injekcija f : X ! Y: S druge
strane; za neparne n 2 N; biramo prvi nepotroeni yj iz niza (2); pa je funkcija
f i surjekcija. Dakle; X i Y su slicni potpuno ureeni skupovi.
65
Vidimo da; do na slicnost; postoji jedan jedini potpuno ureeni skup koji nema
minimum ni maksimum; gust je i prebrojiv; a to je skup Q:
Teorem 3.1.41 Neka su X i Y potpuno ureeni skupovi sa sljedecim svojstvima
1: nemaju minimum ni maksimum;
2: imaju prebrojiv podskup koji je na njima gust;
3: neprekidni su.
Tada su X i Y slicni.
Dokaz. Neka je A
Y prebrojiv
x; a 2 Ag ; x 2 X:
00
minimum postoji x tako da je x00 < x; pa postoji a0 2 A tako da je x00 < a0 < x:
0
x; a 2 Ag : Y je nepreki-
x; a 2 Ag ; to pokazuje da je
a0 ; onda je f (a)
skupa ff (a) : a
i F (a0 ) = f (a0 ):
a0 ; a 2 Ag =
y; za svaki a 2 A sa svojstvom a
a0 :
a0 ; a 2 Ag = f (a0 ); a time
a0 ; a 2 Ag
66
sup ff (a) : a
Y: No; pokazat
x0 ; pa je
mimum skupa svih gornjih mea skupa F (D): Pretpostavimo protivno tvrdnji.
Tada postoji gornja mea y 2 Y skupa F (D) sa svojstvom y < F (x0 ): Zbog
gustoce skupa B na Y postoji b 2 B tako da je y < b < F (x0 ): Neka je a 2 A
kontradikcija.
Tvrdnja 5: F je surjekcija.
Neka je y 2 Y: Promatrajmo skup C = fb 2 B : b
yg
B: Uocimo da je C
(C)
A:
y < f (a0 ); pa je
(C)) = sup C = y:
navedena svojstva.
67
Vidimo da; do na slicnost; postoji jedan jedini potpuno ureeni skup koji nema
+ ;
; n 2 N:
X 0 \ Y 0; X
X0 i Y
+ : Dakle,
+
hX 0 [ Y 0 i. Stoga
:= t hX [ Y i :
! + ! = t hN [ !i = tZ i
!+!
= t h! [ N i = t f0; 1; : : : ; n; : : : ; : : : ; n; : : : ; 2; 1g 6= ! + !; jer
Uocimo da vrijedi
! + ! = t hN [ Ni = t f1; 2; : : : ; n; : : : ; 1; 2; : : : ; n; : : :g =
6 tN; buduci da svaki el-
cak beskonacno mnogo njih; koji imaju beskonacno mnogo prethodnika. Nadalje;
68
hN [ Ni ima prerez hN; Ni koji je oblika 3:; dok N ima samo skokove. Dakle,
! + ! 6= !:
produkta Y
i tY =
Uocimo da je
= t(X
Y;
al ):
Y 0:
X0 i Y
X;
X) Kartezijevog
: Dakle,
l ):
2 ! = t(N
f0; 1g) = t f(1; 0); (1; 1); (2; 0); (2; 1); : : : ; (n; 0); (n; 1); : : :g = tN =
!; pa je ! 2 6= 2 !:
Uocimo da za
= tX vrijedi
2 = t(f0; 1g
X) = t hX [ Xi =
+ ;
hN [ N [ f0gi i hN [ N [ f0; 1gi nisu slicni, jer hN [ N [ f0gi nema niti jedan
( + )
Ako je
Neka je
=
+
+ ; onda je
= :
oznacavamo
3.2
X u X ima min A.
69
x0 ili
<
70
pX (x0 ):
Uocimo da x0 2
= pX (x0 ) i pX (x0 ) = ;; ako je x0 = min X: Nadalje; neka je
A
onda vrijedi ppX (x1 ) (x0 ) = pX (x0 ): Grubo govoreci; pocetni komad pocetnog
komada skupa X i sam je pocetni komad skupa X:
Primjer 3.2.7 Za svaki n 2 N vrijedi p! (n) = f0; 1; : : : ; n
1g = n = pk (n); k >
pA (2k) = f2; 4; 6; : : : ; 2k
2g za k > 1:
fx 2 X : x0
Teorem 3.2.9 Neka je X dobro ureen skup. Tada je skup Y = fpX (x) : x 2 Xg
svih pocetnih komada u X; ureen inkluzijom; dobro ureen i slican skupu X:
x1 ili x1
x0 : Dakle; pX (x0 )
pX (x0 ); pa je Y
pX (x)
A =) x 2 A:
( )
Tada je A = X:
Dokaz. Pretpostavimo suprotno; tj. A 6= X: Tada je X A 6= ;; pa postoji
cinjenicom da je min (X A) = x0 2 X A:
71
Tada vrijedi x
f (x) za svaki x 2 X:
je i inverz g
(g
f :
(f
g(x); x 2 X:
X; B
Y; te
72
(if )(x) < x0 : Posebno; za x0 2 X vrijedi (if )(x0 ) < x0 ; to se protivi tvrdnji
Teorema 3.2.11.
(y) < f
(f (x)) = x; pa je f
f (pX (x)):
(y) 2 pX (x):Dakle;
skupove A
X iB
Y na sljedeci nacin
A := fx 2 X : (9y 2 Y ) pX (x)
B := fy 2 Y : (9x 2 X) pX (x)
pY (y)g
pY (y)g.
pY (y):
73
jedilo pY (y)
pY (f (x)) i pX (x0 )
funkcija slicnosti. Buduci da je pX (x) = ppX (x0 ) (x); to po Propoziciji 3.2.17; pos-
toji y 2 pY (f (x0 )) tako da je g(pX (x)) = ppY (f (x0 )) (y): Uocimo da je y < f (x0 ) i
ppY (f (x0 )) (y) = pY (y); pa je restrikcija g jpX (x) funkcija slicnosti skupova pX (x)
i pY (y): Dakle; pX (x)
pY (f (x)) i pX (x)
Kako je x0 2 A; to je pX (x0 )
f (x0 ); tako da je pX (x)
A: Naime; u suprotnom
bi postojao x < x0 i x 2
= A; to je u kontradikciji sa x0 = min(X A): S druge
strane; vrijedi A
B; slijedilo pX (x0 )
X proizvoljan podskup od
74
pA (a): Neka
manji od
i piemo
<
njihovi redni
; ako je X slican
< ;
<
= tY;
: Nadalje; za
deniramo
def
()
Ako je X dobro ureen; Y
slijedi
= ;
= tX i
: Ako je
X;
i
ili
= tX i
< :
= tY; onda po Korolaru 3.2.19
; onda je
: Naime; u protivnom bi
; onda je
: Ovim je pokazano da je
U daljnjem; kad kazemo redni broj ; to znaci da postoji dobro ureen skup
X ciji smo redni broj tX oznacili s : Za redni broj
W ( ) := f :
Ako je
W (n) = f0; 1; : : : ; n
ako je
oznacimo s
redni broj i
tW ( ) = :
Dokaz. Neka je X dobro ureen skup za koji je tX =
da je W ( ) potpuno ureen. Odaberimo proizvoljan
jedinstveni x 2 X tako da je
2 W ( ): Tada postoji
f : W ( ) ! X pravilom f ( ) = x; gdje je
= tpX (x): Za ;
2 W ( );
< ;
75
= tpX (x) i
<
znaci da je
tako da je pX (x) slican ppX (x0 ) (x0 ): Buduci da je ppX (x0 ) (x0 ) = pX (x0 ); slijedi da
je pX (x) slican pX (x0 ); pa mora biti x = x0 ; a time i x < x0 ;Ovim je pokazano
da je f uzlazna injekcija; a surjektivnost od f je ocita. Dakle, f je funkcija
slicnosti. Kako je X dobro ureen i tX = ; slijedi da je i W ( ) dobro ureen
skup i tW ( ) = :
1g = tW (n) = n;
te t! = t f0; 1; : : : ; n; : : :g = tW (!) = !:
Ako za redne brojeve
vrijedi
< ; onda je W ( ) = pW ( ) ( ); pa je W ( )
"produljenje" od W ( ):
Korolar 3.2.24 Neka je X proizvoljni skup ciji su elementi redni brojevi. Tada
je X dobro ureen.
Dokaz. X je potpuno ureen; pa pokazimo da svaki neprazan podskup A
ima min A: Neka je
postavimo da
2 A: Ako je
2Ai
< : Pro-
2 W ( ) \ A; to je W ( ) \ A neprazan
= min(W ( ) \ A):
Tvrdimo da je
je
< : Tada je
= min A <
< ; pa je
pa je dobivena kontradikcija.
2 W( )\A i
2 A takav da
Sada mozemo odgovoriti na pitanje da li svi redni brojevi tvore skup; preciznije;
da li je klasa svih rednih brojeva skup.
Teorem 3.2.25 (Burali-Fortijev paradoks) Klasa f :
je redni brojg
; a
+ 1i = f :
je redni broj;
<
<
+ 1g = ;:
i neka je X +
76
Dakle;
+ 1 je redni broj i
da za redni broj
<
vrijedi
<
Ako je y = X; onda je
+ 1:
= tpY (y):
+ 1i = ;:
S
2
i oznacava sa h
X i familije (X ;
2
S
2
) dobro
X i:
2 ) dobro ureenih
S
2
podskup A
X ima min A 2 A: Cim
je A
X neprazan skup; postoji
2
takav da je A \ X 6= ;: Denirajmo
Uocimo da takav
postoji, jer je
Tada je x0 = min A:
:= min f 2
: A \ X 6= ;g :
Prvo primijetimo da je
: Tada deniramo
:= th
S
2
X i:
Teorem 3.2.28 Neka je X proizvoljni skup ciji su elementi redni brojevi. Tada
postoji redni broj
takav da je X
2X
2 X; pa za redni broj
77
:= + 1 vrijedi X
W ( ). Preostala tvrdnja
takav da je
onda kazemo da je
redni broj
(i)
<
vrijedi
+1< :
>
vrijedi
= sup W ( ) u skupu W ( ):
W ( ) je neprazan i
2 W ( ) mu je gornja mea.
<
+1
takav da je
ili
< ; pa je
= + 1: Kako je
< : Tada je
; to daje kontradikciju.
<
<
+ 1; po (iii)
< ; to je u kontradikciji s
2 W ( + 1) gornja
= sup W ( ):
Aritmetika rednih brojeva. Vec smo vidjeli kako se racuna s rednim tipovima.
Prirodno se postavlja sljedece pitanje: Ako su
tipovi + ;
ureene skupove hX [ Y i i (X
je h
i=1
2
S
= tX i
broj. Nadalje; i (X
Y;
al )
takoer redni
Y neprazan
; n 2 N:
78
: Neka je x0 =
fy 2 Y : f (y) 6= g(y)g
na sljedeci nacin:
def
d
Y ; ) dobro ureen. Ako je X
tovie; pokazuje se da je (X
0Y 0
d
[
Y ; ) i (X
onda su (X
; ) slicni; pa deniramo
X0 i Y
Y 0;
d
Y; )
:= t(X
d
Y = XY :
Treba naglasiti sljedecu stvar. Ako je Y konacan; onda je ocito X
Posebno; ako je Y = n; onda su dobro ureeni skupovi (X n ; ) i n-terostruki
Kartezijev produkt (X
Stoga se ureaj
X;
al )
ureaja.
cN : Pokazali smo da je NN neprebrojiv skup. No; N
cN je
Promotrimo skup N
cN ; koje imaju rang n 2 N; ekvipotentan
prebrojiv. Naime; skup svih funkcija iz N
(0; 0; 0; : : :) < (1; 0; 0; : : :) < (0; 1; 0; : : :) < (1; 1; 0; : : :) < (0; 0; 1; 0; : : :) <
< (1; 0; 1; 0; : : :) < (0; 1; 1; 0; : : :) < (1; 1; 1; 0; : : :) < (0; 0; 0; 1; 0; : : :) <
< (1; 0; 0; 1; 0; : : :) < (0; 1; 0; 1; 0; : : :) < (0; 0; 1; 1; 0; : : :) < (1; 0; 1; 1; 0; : : :) <
< (0; 1; 1; 1; 0; : : :) < (1; 1; 1; 1; 0 : : :) <
Uocimo da mozemo uspostaviti uzlaznu bijekciju ovog skupa i skupa !; pa je
2! = !:
\
hN[f0gi
Promatrajmo 2!+1 ; redni broj skupa f0; 1g
koji se sastoji od nizova
nula i konacno mnogo jedinica. Zapiimo neke elemente tog skupa vodeci racuna
o ureaju.
79
(0; 0; 0; : : : ; 0) < (1; 0; 0; : : : ; 0) < (0; 1; 0; : : : ; 0) < (1; 1; 0; : : : ; 0) < (0; 0; 1; 0; : : : ; 0) <
< (1; 0; 1; 0; : : : ; 0) < (0; 1; 1; 0; : : : ; 0) < (1; 1; 1; 0; : : : ; 0) < (0; 0; 0; 1; 0; : : : ; 0) <
< (1; 0; 0; 1; 0; : : : ; 0) < (0; 1; 0; 1; 0; : : : ; 0) < (0; 0; 1; 1; 0; : : : ; 0) < (1; 0; 1; 1; 0; : : : ; 0) <
< (0; 1; 1; 1; 0; : : : ; 0) < (1; 1; 1; 1; 0 : : : ; 0) <
(0; 0; 0; : : : ; 1) < (1; 0; 0; : : : ; 1) < (0; 1; 0; : : : ; 1) < (1; 1; 0; : : : ; 1) < (0; 0; 1; 0; : : : ; 1) <
< (1; 0; 1; 0; : : : ; 1) < (0; 1; 1; 0; : : : ; 1) < (1; 1; 1; 0; : : : ; 1) < (0; 0; 0; 1; 0; : : : :1) <
< (1; 0; 0; 1; 0; : : : ; 1) < (0; 1; 0; 1; 0; : : : ; 1) < (0; 0; 1; 1; 0; : : : ; 1) < (1; 0; 1; 1; 0; : : : ; 1) <
< (0; 1; 1; 1; 0; : : : ; 1) < (1; 1; 1; 1; 0 : : : ; 1) <
Vidimo da je 2!+1 = ! + ! = 2! + 2! = 2! 2:
cN : Pokazali
Promatrajmo redni broj ! ! : To je redni broj ureenog skupa N
cN je prebrojiv. Naime; skup svih funkcija
smo da je NN neprebrojiv skup;no N
cN ; koje imaju rang n 2 N; ekvipotentan je s n-terestrukim produktom
iz N
cN moze prikazati kao unija prebrojive familije prebrojivih
N
N; pa se N
cN prebrojiv Z
skupova. Iz toga slijedi da je N
<
<
<
Ocito je da ovaj skup nije slican skupovima ! i ! + !; pa je 2! 6= ! ! 6= 2!+1 :
3.3
Zermelov teorem
Proucavajuci dobro ureene skupove vidjeli smo da ti skupovi imaju neka lijepa
posebna svojstva. Stoga se postavlja pitanje moze li se svaki skup dobro urediti;
tocnije: Ako je X proizvoljan skup; postoji li ureaj
na X takav da je (X; )
dobro ureen.
Da bismo odgovorili na to pitanje, prvo, bez dokaza, navedimo Zornovu
lemu.
Zornova lema. Neka je X ureen skup u kojem svaki lanac ima gornju meu.
Tada X ima barem jedan maksimalan element.
Zornovu lemu je stvarno dokazao K. Kuratowski 1922 god., a vaznost ove tvrdnje
u dokazima mnogih tvrdnji teorije skupova pokazao je Zorn 1935 god. U dokazu
Zornove leme koristi se Aksiom izbora; pa vrijedi implikacija: Aksiom izbora
80
na sljedeci nacin:
def
ureaj na A i
dudara s
ureaja
B dobar
s podskupa A
skupova A
iA
1;
2 ;
6=
2;
na A po-
2 g neki lanac
A dobar
B na B: Neka je L = fA 2 A :
B;
tako da je A
= A 2 . Tvrdimo da
A
za svaki
gornja mea za L u A:
x 2 A 2 : Buduci da je A
ili A
ili A
Lako se provjeri da je
L na
1;
tako da je x 2 A
slijedi x; x 2 A
sljedeci nacin: x
ili x; x 2 A 2 :
0 def
x0 ;
x () x
A ; pa je x
x0 :
dobar
ureaj. Pretpostavimo suprotno tvrdnji; tj. neka postoji regresija x1 >L x2 >L
>L xn >L
u L: Tada postoji
i xn 2
= A : Tada postoji A
tako da je xn 2 A
slijedi x1 >
i; ocito; vrijedi
i x1 >L xn ;
> xn >
uA :
L za svaki
tako da je A
postoji x0 2 A
81
Ako je A
A
00
00
A ; onda je x <
0
tako da je x; x0 2 A
00
ix<
00
x0 :
x0 ; za svaki x 2 A ;
; onda je i x 2 A ; pa je je x <
0
00
A : Slijedi A = pL (x0 ); a
82
Poglavlje 4
X relacija na X: Ako je
x < x0 () (x
x0 ) ^ (x 6= x0 );
x; x0 2 X;
def
x0 () (x < x0 ) _ (x = x0 );
x; x0 2 X;
84
fx0 g : Za
strogo ureeni skup X kazemo da je dobro ureen, ako svaki neprazan podskup
A
X ima minimum. Sve tvrdnje koje smo izrekli za ureene skupove imaju
Ako je X skup ciji su elementi tranzitivni skupovi, onda je (X; 2) strogo ureen.
Doista, ako su x; y; z 2 X takvi da je x 2 y i y 2 z; onda je x 2 z; buduci da je
z tranzitivan skup.
broj.
: x0 2 xg
podskup od
2 A:
2: Ako je x 2
ix
Tada je A = :
redni
A; onda je i x 2 A:
x 2
takav da je p (x)
je x
A: Neka je y 2 x: Buduci da je y 2 x 2
p (x) = ;
y 2
A i pokazimo da je x 2 A: Za x = min
vrijedi
tranzitivan; slijedi da je
85
Uocimo da Princip matematicke indukcije slijedi iz Principa transnitne indukcije za redni broj !: Naime, neka je A
1)
1g
A; to je n
1 2 A;
S druge strane Princip matematicke indukcije =) Princip transnitne indukcije za redni broj !: Doista, neka je A
! podskup od ! sa svojstvom
da je min ! = 0 2 A i za n 2 ! sa svojstvom n
A slijedi n 2 A: Tvrdimo
takav da k 2
= A i neka je k najmanji s tim svojstvom. Ocito je k > 0; pa je
k = f0; 1; : : : ; k
1g
A; a onda i n+ 2 A: Sada po
redni broj i A
za koji je p (x)
podskup od
A slijedi x 2 A: Tvrdimo
A; pa slijedi min
2 A: Neka je x 2
ix
A: Pokazimo da je
Buduci da je p (x)
def
()
2 :
Zelimo
pokazati da za svaka dva razlicita redna broja
od relacija:
<
ili
< :
redni broj i
2 : Tada je
tranzitivan skup i
; slijedi da je
: Stoga je
tranzitivan i y 2
2 ;
i 2 je tranzitivna relacija
redni broj.
86
p ( )
da je x 2 ; a time i x 2 p ( ):
i x 2 : Dakle,
tranzitivan, slijedi
= :
Dokaz. Neka je f :
da je f (x0 ) 6= x0 i oznacimo s X := fx 2
takav
: x 6= f (x)g : Buduci da je x0 2 X;
i y 2 a; slijedi y 2
; slijedi
uzlazna
= :
<
i
ili
redni brojevi.
=
ili
< :
2:
3:
Ako su
slicni, onda je
pocetnom komadu p ( ) od
4.0.8,
odreenim elementom
je slican nekom
i
2 ; a onda i
su slicni, pa
< : Treci
Korolar 4.0.11 Neka je X skup ciji su elementi redni brojevi. Tada je (X; 2)
dobro ureen. Nadalje, ako je X tranzitivan skup, onda je X redni broj.
87
Dokaz. Dovoljno je pokazati da je (X; 2) strogo ureen i to potpuno. Neka
su redni brojevi
slijedi
; ;
2 X;
te
2 : Buduci da je
tranzitivan skup,
Lema 4.0.12 Neka je X dobro ureen skup. Tada za svaki x 2 X postoji redni
broj
tako da je pX (x)
g:
i neka je pX (x)
tako da je pX (x0 )
gdje je pX (x0 )
; x0 < x:
00
i pX (x00 )
: Tada
ili
<
Pretpostavimo da je
< : To znaci da je
<
ili
: Buduci da je
2 Y vrijedi
g : pX (x ) !
2Y
Y: Neka je
00
: Oznacimo s
88
Y:
takav da su X i
slicni.
je dobro ureen skup i vrijedi pY (X) = X: Prema prethodnoj lemi postoji redni
broj
rednog broja
: Dobivamo da je X slican
; a jedinstvenost
takav
skupovi
kardinalni broj.
koji je
< kX takav da su
i kX ekvipo-
: Posebno je kn = n; n 2 N; i k! = !:
Indeks
dva skupa, 5
Aksiom
familije skupova, 23
beskonacnosti, 11
izbora, 21
klasa, viii
para, 2
partitivnog skupa, 4
komplement skupa, 6
praznog skupa, 2
kompozicija
funkcija, 9
rasprostranjenosti (ekstenzionalnosti),
relacija, 7
lanac, 53
Lema
Banachova, 29
Zornova, 79
broj
redni (ordinalni), 84
maksimum, 56
domena relacije, 7
mea
donja, 57
element
maksimalan, 56
gornja, 57
mimimum, 56
minimalan, 56
niz
familija, 22
funkcija
konacan, 41
nosac funkcije, 77
inverzna, 10
izbora, 22
par
neureeni, 2
slicnosti, 54
ureeni, 2
funkcija (preslikavanje), 8
Paradoks
hipoteza kontinuuma, 45
Burali-Fortijev, 75
Russelov, viii
identiteta, 8
inmum, 58
inkluzija, 9
pocetni komad, 69
praznina , 60
prerez, 60
proveden elementom, 60
presjek, 6
89
90
INDEKS
familije skupova, 23
Princip
komprehenzije, viii
neprebrojiv, 43
matematicke indukcije, 11
neprekidan, 61
rekurzije, 15
omeen odozdo, 58
transnitne indukcije, 70
omeen odozgo, 58
za redne brojeve, 84
proireni skup prirodnih brojeva, 11
partitivni, 4
potpuno ureen, 53
prebrojiv, 37
razlika skupova, 6
prirodnih brojeva, 11
redna unija
racionalnih brojeva, 20
realnih brojeva, 21
tranzitivan, 12
redni broj
druge vrste , 77
prve vrste, 77
skupa, 74
ureen, 53, 83
Vitalijev, 22
skupovi
disjunktni, 6
redni tip, 62
ekvipotentni, 27
regresija, 69
slicni, 55
relacija
slika relacije, 7
sljedbenik skupa, 10
antisimetricna, 7
supremum, 58
asimetricna, 7
dvoclana (binarna), 7
ekvivalencije, 8
inverzna, 7
ireeksivna, 7
reeksivna, 7
simetricna, 7
strogog parcijalnog ureaja, 8
tranzitivna, 7
restrikcija funkcije, 8
Teorem
Cantor-Bernsteinov, 29
Cantorov, 30
eneumeracije, 88
Knaster-Tarskijev o ksnoj tocki, 29
Zermelov, 79
unija, 5
familije skupova, 23
univerzum skupova, 4
ureaj, 53
skok, 60
skup
antileksikografski, 55
leksikografski, 53
beskonacan, 31
cijelih brojeva, 20
dobro ureen, 68
gust (u sebi), 59
gust na, 59
induktivan, 10
konacan, 31
strog, 83