You are on page 1of 100

UVOD U TEORIJU SKUPOVA

Vlasta Matijevic
Prirodoslovno-matematicki fakultet Sveucilita u Splitu

ii

Sadrzaj
Uvod

vii

1 Aksiomi Zermelo-Fraenkelove teorije skupova

1.1

Aksiomi (ZF 1)

(ZF 3) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

1.2

Aksiomi (ZF 4)

(ZF 6) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

1.2.1

Kartezijev produkt, presjek i razlika skupova . . . . . . .

1.2.2

Relacije i funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

1.3

Aksiomi (ZF 7)

(ZF 9) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

10

Izgradnja brojeva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

19

Aksiom izbora (ZF 10) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

21

1.3.1
1.4

2 Usporeivanje brojnosti skupova

27

2.1

Ekvipotentni skupovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

27

2.2

Konacni i beskonacni skupovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

31

2.3

Prebrojivi i neprebrojivi skupovi . . . . . . . . . . . . . . . . . .

37

2.4

Aritmetika kardinalnih brojeva . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

46

3 Ureeni skupovi

53

3.1

Potpuno ureeni skupovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

53

3.2

Dobro ureeni skupovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

68

3.3

Zermelov teorem . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

79

4 Redni i kardinalni brojevi

83

iii

iv

SADRZAJ

Predgovor
Ovaj materijal namijenjen je studentima preddiplomskog studija matematike na
Prirodoslovno-matematickom fakultetu Sveucilita u Splitu. Njegova je svrha
pomoci studentima da to lake i uspjenije usvoje propisani sadrzaj kolegija
Uvod u teoriju skupova, koji se slua u 4. semestru studija. Buduci da se radi
o uvodnom kolegiju na nizoj godini studija; uz oskudna predznanja iz logike;
pristup je malo "meki"; te se striktno ne provodi strogi aksiomatski pristup.
Ponekad je; zbog nuzne ogranicenosti materijala; strogost svjesno zrtvovana
(primjerice; izgradnja skupova Z; Q i R napravljena je gotovo ovla); a dana
je prednost nastojanju da se uvoenje novih aksioma i pojmova bolje motivira
i objasni.
U pisanju ovog materijala, kao glavni izvor, koriteni su sljedeci udzbenici:
[1] D. Goldrei, Classic Set Theory, Chapmann & Hall, 1996.
[2] P. Papic, Uvod u teoriju skupova, HMD, Zagreb, 2000.
[3] M. Vukovic,Teorija skupova, PMF-Matematicki odjel, predavanja,
www.math.hr/~vukovic.
Navedeni udzbenici su (lako) dostupni studentima, pa ovaj materijal sluzi
kao svojevrsni orijentir i vodic kroz njih. Nadam se da ce posluziti svojoj svrsi.

U Splitu, lipnja 2013.

Vlasta Matijevic

vi

PREFACE

Uvod
Teorija skupova danas se smatra jednom od temeljnih matematickih grana.
Stoga je, donekle, zacuujuca cinjenica da se radi o relativno mladoj matematickoj grani, koja se, uz to, razvijala mukotrpno, uz velike pocetne otpore i nerazumijevanje. Osnivac teorije skupova je njemacki matematicar Georg Cantor.
Svoje najznacajnije radove o beskonacnim skupovima i kardinalnim brojevima
objavio je u razdoblju od 1871-1883. Cantor je dao i deniciju skupa, koja se
zasnivala na intuitivnoj, nedovoljno jasnoj predodzbi o skupovima, a uz to je,
za gradnju skupova, koristio neka vrlo opcenita nacela. Uskoro se pokazalo
da takvo preiroko i nedovoljno precizno shvacanje pojma skupa dovodi do
potekoca. Otkrivena su lako uocljiva proturjecja, takozvani paradoksi (antinomije).
Prvi takav paradoks uocio je Bernard Russell 1901. godine. Pojava paradoksa
navela je matematicare na zakljucak da se teorija skupova ne moze graditi ostajuci iskljucivo na podrucju intuicije, vec se kao i svaka druga matematicka
teorija mora graditi ponajprije zadavanjem odreenih aksioma. Prvi prijedlog
aksiomatizacije dao je Ernst Zermelo 1908. godine. Izravan povod tomu bio je
njegov teorem o dobrom ureenju. 1904. godine Zermelo je objavio rad u kojem
je dokazao teorem da se svaki skup moze dobro urediti. Taj je teorem bio samo
egzistencijalnog, ali ne i konstruktivnog tipa. Naime, teorem je tvrdio da postoji dobar ureaj na svakom skupu, ali nije davao nikakvu preciznu konstrukciju
ili pravilo kako taj ureaj denirati. Stoga je Zermelov teorem bio primljen s
ci bolje fundirati svoj teorem
prilicnom podozrivocu i brojnim kritikama. Zele
Zermelo je odlucio strogo popisati aksiome koje je koristio u njegovom dokazu.
Zermelov popis iz 1908. sadrzavao je 7 aksioma. 1922. Abraham Fraenkel precizirao je Aksiom specikacije, a zatim su nezavisno jedan o drugome Abraham
Fraenkel i Thoralf Skolem predlozili Aksiom zamjene kao novi aksiom. Konacno, 1925. John von Neumann eksplicira Aksiom regularnosti, uvodi pojam
klase i denira redne brojeve. Time je potpuno zasnovan sustav od 10 aksioma
(ZF 1)

(ZF 10) kojeg danas nazivamo Zermelo-Fraenkelov aksiomatski sustav.

Vratimo se pojmu skupa. Cantor je denirao skup kao mnotvo koje shvacamo
vii

viii

UVOD

kao jedno. Intuitivno zamiljamo da je skup mnozina, kolekcija nekih objekata,


svojih elemenata. Skup je potpuno odreen svojim elementima. Ako je X kolekcija objekata x koji imaju svojstvo P uobicajeno je pisati X = fx : P (x)g : U
svoj intuitivnoj "naivnoj" teoriji skupova Cantor je koristio sljedece opce nacelo
tzv. Princip komprehenzije (obuhvata, dosega) koje glasi:
Za svako svojstvo P postoji skup kojem su elementi ba oni objekti x koji imaju
svojstvo P; tj. kolekcija fx : P (x)g je skup.

Uocimo da Princip komprehenzije ne pretpostavlja nikakve polazne ogranicavajuce uvjete na objekte x (x moze biti bilo to); pa se ponekad govori o Cantorovom nerestriktivnom principu komprehenzije. Upravo je ovakvo iroko nacelo
dovelo do paradoksa. Paradoks je tvrdnja koja nuzno vodi kontradikciji, njen
je dokaz logicki neupitan, ali je sama tvrdnja upitna. Navedimo sada Russellov
paradoks.
Propozicija 0.0.1 Kolekcija X = fx : x je skup i x 2
= xg nije skup.
Dokaz. Pretpostavimo suprotno tvrdnji, tj. X je skup. Kako je skup potpuno
odreen svojim elementima, mora vrijediti ili X 2 X ili X 2
= X: Pretpostavimo

X 2 X: Tada X ima svojstvo koje imaju svi elementi skupa X; te mora vri-

jediti X 2
= X: Dobivena je kontradikcija, pa mora nastupiti drugi slucaj, tj.
X 2
= X: No, X je skup i X 2
= X; pa X zadovoljava oba uvjeta koja moraju

imati elementi skupa X: Dakle, X 2 X, cime je opet dobivena kontradikcija.


Zakljucujemo da je polazna pretpostavka bila pogrena, to znaci da kolekcija

X = fx : x je skup i x 2
= xg nije skup.

Russell je dao prvi primjer kolekcije koja nije skup. Stoga cemo u daljnjem svaku
kolekciju fx : P (x)g zvati klasom. Posebno, ako su x1 ; x2 ; : : : ; xn svi objekti s

trazenim svojstvom piemo samo fx1 ; x2 ; : : : ; xn g : Svaki skup je klasa. Prim-

jerice, ako je X skup, dovoljno je za svojstvo P uzeti "biti element skupa X", pa

ce skup X biti nita drugo doli klasa fx : x 2 Xg : Russellov primjer pokazuje


da postoje prave klase tj. klase koje nisu skupovi. Grubo govoreci, klase su ve-

like kolekcije skupova, a klasa je skup ako postoji neka druga klasa kojoj je ona
element. Vidimo da Princip komprehenzije ne vrijedi opcenito, to pokazuje
da nemamo dobru intuiciju to je skup, a time niti to moraju biti kriteriji,
denicijski uvjeti za gradnju skupova. Zakljucujemo da ne smijemo graditi nove
skupove pomocu neizgraenih skupova. Preciznije, skupovi se moraju graditi
po nivoima, za gradnju novog skupa smijemo koristiti samo vec ranije izgraene
skupove na nizim nivoima. Pri tome, svaki se skup mora naci na nekom nivou
(to je tzv. von Neumannova kumulativna hijerarhija). Naravno, postavlja se
pitanje: to je na prvom, najnizem nivou? (Ne)ocekivano to je prazni skup,

ix
skup koji ne sadrzi niti jedan element. Prazni skup je osnovna "pocetna cigla",
ocito dalje nedjeljiva, pomocu koje cemo izgraditi univerzum svih skupova.
Uobicajena je navika i nepisano pravilo skup oznacavati velikim slovima, a
njegove elemente malim slovima. Buduci da cemo mi promatrati samo skupove
kojima su elementi takoer skupovi, ocito ne mozemo dosljedno i sustavno potovati takvo pravilo. Nacin zapisa skupa i njegovih elemenata ovisit ce uvijek o danom kontekstu. Nadalje, kako bismo razlikovali deniciju nekog skupa
(velicine) od skupovne jednakosti (jednakosti velicina), za deniciju koristimo
simbol :=.
Na kraju, kao podstrek i motivaciju za ucenje teorije skupova, navodimo
cuvenu recenicu Davida Hilberta: Nitko nas nece istjerati iz raja teorije skupova
kojeg je za nas izgradio Georg Cantor.

UVOD

Poglavlje 1

Aksiomi
Zermelo-Fraenkelove teorije
skupova
U aksiomatskoj teoriji skup je temeljni pojam i on se ne denira, a ne denira
se ni temeljna relacija "biti element". Temeljni pojmovi zadovoljavaju odreeni
sustav aksioma. Aksiomi su birani tako da se njima izrazavaju odreena svojstva i odnosi meu temeljnim pojmovima koja su u skladu s naim intuitivnim
shvacanjem tih pojmova. Pomocu temeljnih pojmova i aksioma deniraju se
izvedeni pojmovi. Time su stvoreni temelji teorije skupova, koja se dalje izgrauje potpuno apstraktno ne pozivajuci se i ne oslanjajuci se vie na intuiciju. Zermelo-Fraenkelova aksiomatska teorija skupova zasniva se na 10 aksioma
(ZF 1)

(ZF 10); koji su vecinom sljedeceg oblika:

Ako je X skup, onda svojstvo P ili operacija F primijenjeni na elemente skupa


X opet daju (novi) skup.
Aksiomi (ZF 1)

(ZF 3) osiguravaju postojanje praznog skupa i barem jednog

nepraznog skupa, (ZF 4)


(ZF 7)

(ZF 6) postojanje konacnih n-clanih skupova, a

(ZF 9) postojanje "po volji velikih" beskonacnih skupova i izgradnju

kumulativne hijerahije. Aksiom izbora (ZF 10), zbog svoje vaznosti i delikatnosti, razmatra se zasebno.

1.1

Aksiomi (ZF 1)

(ZF 3)

Prvi aksiom iskazuje kad su dva skupa jednaka.


1

2POGLAVLJE 1. AKSIOMI ZERMELO-FRAENKELOVE TEORIJE SKUPOVA


(ZF 1) Aksiom rasprostranjenosti (ekstenzionalnosti)
Dva su skupa jednaka ako i samo ako imaju iste elemente.
(8x)(8y)(x = y , (8z)(z 2 x () z 2 y))
Aksiom rasprostranjenosti koristimo za dokazivanje skupovnih identiteta. Primjerice, posebno vrijedi jednakost sljedecih skupova: fa; bg = fb; ag ; f3; 2; 1g =
f1; 2; 1; 3; 2; 1; 2g :

Drugi aksiom osigurava postojanje barem jednog skupa, onog osnovnog "atoma"
za graenje skupova.
(ZF 2) Aksiom praznog skupa
Postoji skup koji ne sadrzi niti jedan element.
(9x)(8y)(y 2
= x)
Iz Aksioma rasprostranjenosti slijedi da je takav skup x jedinstven. Naime, u
suprotnom bi postojao skup x0 s navedenim svojstvom i x 6= x0 : No, to bi znacilo
da barem jedan od skupova x ili x0 ima element koji nije sadrzan u onom drugom

skupu, to je u suprotnosti s cinjenicom da x i x0 nemaju elemenata. Dakle, x


je jedinstven, pa cemo ga oznaciti s ; i zvati praznim skupom.
(ZF 3) Aksiom para
Za svaka dva skupa x i y postoji skup kojem su x i y jedini elementi.
(8x)(8y)(9z)(8u)(u 2 z () (u = x _ u = y))
Iz Aksioma rasprostranjenosti slijedi da je takav skup z jedinstven, pa cemo ga
oznaciti s fx; yg i zvati (neureenim) parom s elementima x i y: Ovaj aksiom

omogucuje tvorbu novog skupa od polaznih (ne nuzno razlicitih) skupova x i y:


Posebno, za svaki skup x postoji skup fx; xg i vrijedi fx; xg = fxg ; te x 6= fxg :
Kako po Aksiomu praznog skupa postoji prazan skup ;; onda Aksiom para os-

igurava postojanje skupa f;g ; dakle nepraznog skupa kojem je ; jedini element.
Koristeci Aksiom praznog skupa i Aksiom para mozemo dalje od skupova, ; i
f;g ; graditi sljedece parove, sve meusobno razlicite dvoclane skupove:
f;; f;gg ; f;; f;; f;ggg ; ff;g ; f;; f;ggg ; : : :

Uz prazni skup osigurali smo postojanje (barem jednog) nepraznog skupa i to s


najvie dva elementa.
Neka su x i y skupovi. Tada su fxg i fx; yg skupovi, pa je i ffxg ; fx; ygg

skup. Stoga uvodimo sljedecu deniciju.

Denicija 1.1.1 Neka su x i y skupovi. Skup ffxg ; fx; ygg nazivamo ure-

enim parom s prvom koordinatom (komponentom) x i drugom koordinatom


(komponentom) y i oznacavamo ga s (x; y) :

1.2. AKSIOMI (ZF 4)

(ZF 6)

O jednakosti ureenih parova govori sljedece propozicija.


Propozicija 1.1.2 Neka su x; y; u i v skupovi. Ureeni par (x; y) jednak je
ureenom paru (u; v) ako i samo ako je x = u i y = v:
Dokaz. Neka je (x; y) = (u; v); tj ffxg ; fx; ygg = ffug ; fu; vgg : Iz Aksioma
rasprostranjenosti slijedi da mogu nastupiti sljedeca dva slucaja:
1. fxg = fug

Tada je x = u: S druge strane je fx; yg = fug ili fx; yg = fu; vg : Ako je

fx; yg = fug ; onda je y = u; pa je fug = fu; vg : Dakle, u = v; pa vrijedi y = v:


Ako je pak fx; yg = fu; vg ; onda je y = u ili y = v: U slucaju y = u slijedi
u = v; pa je opet y = v: Dakle, uvijek je x = u i y = v:
2. fxg = fu; vg

Tada je u = x i v = x; tj. u = v; pa je ffug ; fu; vgg = ffxg ; fxgg =


ffxg ; fx; ygg : Dakle, y = x; pa opet vrijedi x = u i y = v:

Obratno, ako je x = u i y = v; onda je ocito ffxg ; fx; ygg = ffug ; fu; vgg ;

tj. (x; y) = (u; v):

Uocimo da iz Aksioma rasprostranjenosti slijedi da je (x; y) = ffxg ; fx; ygg =


6
fx; yg ; pa od polaznih skupova x i y mozemo izgraditi, opcenito, razlicite
dvoclane skupove: fx; yg ; (x; y) i (y; x):

1.2

Aksiomi (ZF 4)

(ZF 6)

Prije navoenja sljedeceg aksioma uvedimo pojam podskupa danog skupa.


Denicija 1.2.1 Neka su x i y skupovi. Kazemo da je y podskup skupa x (ili
da je y sadrzan u x) i piemo y

x; ako je svaki element skupa y ujedno i

element skupa x:
y

x () (8z)(z 2 y ) z 2 x)

Iz denicije podskupa i Aksioma rasprostranjenosti slijedi da za proizvoljne


skupove x; y i z vrijedi sljedece:
1: x
2: (x
3: (x

x;
y^y

y^y

x) ) x = y;

z) ) x

z:

Primijetimo da uvijek vrijedi ;

x: Naime, u suprotnom bi postojao z 2 ;

takav da z 2
= x: No, to je nemoguce, jer ; nema elemenata. Nadalje, ako je
z 2 x; onda je ocito fzg

x:

(ZF 4) Aksiom speci kacije (izbora podskupova)

4POGLAVLJE 1. AKSIOMI ZERMELO-FRAENKELOVE TEORIJE SKUPOVA


Ako je x skup i P neko zadano svojstvo, onda je klasa svih z 2 x koji imaju

svojstvo P takoer skup.

(8x)(9y)(8z)(z 2 y () (z 2 x ^ P (z))
Aksiom specikacije tvrdi da je klasa y = fz 2 x : P (z)g skup, tj. y je podskup
od x kojeg tvore oni i samo oni elementi od x koji imaju svojstvo P: Ponekad

se umjesto Aksioma specikacije govori o Shemi aksioma specikacije, jer tu


zapravo za svako svojstvo P imamo po jedan aksiom. Nadalje, na Aksiom
specikacije mozemo gledati kao na Restriktivni princip komprehenzije, buduci
da se svojstvo P primjenjuje na elemente nekog danog skupa, te se tako prijeci
pojava paradoksa poput Russellovog.
Propozicija 1.2.2 Klasa X = fx : x je skupg nije skup, tj. svi skupovi tvore
pravu klasu.

Dokaz. Pretpostavimo suprotno tvrdnji, tj. neka je klasa X skup. Tada


primjenom Aksioma specikacije slijedi da je klasa y = fz 2 X : z 2
= zg skup.
No, to znaci da je klasa fz : z je skup i z 2
= zg skup, to je u kontradikciji s
Russellovim paradoksom.

Prava klasa X = fx : x je skupg se ponekad naziva univerzum skupova i oznacava s V:

(ZF 5) Aksiom partitivnog skupa


Ako je x skup, onda je klasa svih njegovih podskupova takoer skup.
(8x)(9y)(8z)(z 2 y () z

x)

Aksiom partitivnog skupa tvrdi da je klasa y = fz : z

x)g skup i taj je skup

jedinstven po Aksiomu rasprostranjenosti. Nazivamo ga partitivni skup skupa x


i oznacavamo s P(x): Primijetimo da je P(x) 6= ;; jer je ;; x 2 P(x); i x 6= P(x):
Primjer 1.2.3 Neka je x neprazan skup. Promatrajmo klasu fftg : t 2 xg :
Kako za svaki t 2 x vrijedi ftg

x; tj. ftg 2 P(x); to iz Aksioma partitivnog

skupa i Aksioma specikacije slijedi da je klasa fftg : t 2 xg skup.

Iz dosad navedenih aksioma ne mozemo dokazati postojanje trojki, tj. za


dane razlicite skupove a; b; c ne mozemo dokazati postojanje skupa fa; b; cg.
(ZF 6) Aksiom unije
Ako je x skup, onda je klasa koju tvore svi elementi svih elemenata skupa x
takoer skup.
(8x)(9y)(8z)(z 2 y () (9a)(z 2 a ^ a 2 x))

1.2. AKSIOMI (ZF 4)

(ZF 6)

Aksiom unije tvrdi da je klasa y = fz : (9a)z 2 a ^ a 2 xg skup. Taj je skup

jedinstven po Aksiomu rasprostranjenosti, pa ga nazivamo unija skupa x i ozS


S
nacavamo s x: Posebno, ako je x = fa; bg ; obicno se umjesto fa; bg pie
S
a [ b: Ako je x = fag ; onda je, ocito, fag = a: Opcenito, ako je a 2 x; onda
S
S
S
S
je a
x; tj. a 2 P( x): Iz toga slijedi da je x P( x); tj. x 2 P(P( x)):
Aksiom unije omogucuje gradnju trojki. Neka su a; b; c skupovi. Trostrukom

primjenom Aksioma para postoji skup ffa; bg ; fcgg ; a onda primjenom Aksioma
S
unije i skup ffa; bg ; fcgg ; tj. skup fa; b; cg : Sada za dane skupove a; b; c; d
mozemo dokazati postojanje skupa fa; b; c; dg primjenjuci Aksiom unije na skup
ffa; b; cg ; fdgg : Opcenito, za proizvoljne skupove a1 ; a2 ; : : : ; an ; n

1; postoji

(jedinstveni) skup fa1 ; a2 ; : : : ; an g kojem su oni jedini elementi. Dakle, zasad

mozemo dokazati postojanje n-clanih skupova. Valja primijetiti da jo nismo


denirali to su to 1; 2; : : : ; n; : : : pa navedenu tvrdnju treba uzeti s "rezervom".

1.2.1

Kartezijev produkt, presjek i razlika skupova

Aksiomi (ZF 3)

(ZF 6) omogucili su tvorbu novih skupova od polaznog skupa

(ili skupova): par, ureeni par, partitivni skup, uniju skupa. Koristeci dosad
uvedene aksiome denirat cemo nove operacije na skupovima: Kartezijev produkt skupova, presjek skupa i razliku dvaju skupova. Dakle, tvorba nekih novih
skupova moguca je i bez uvoenja dodatnih novih aksioma.
Kartezijev produkt skupova. Neka su X i Y skupovi, te z = (x; y) ureeni
par, gdje je x 2 X i y 2 Y: Primjenom Aksioma unije je X [ Y skup, pa je

dvostrukom primjenom Aksioma partitivnog skupa i P(P(X [Y )) skup. Buduci


da je fxg ; fx; yg 2 P(X [ Y ); slijedi da je ffxg ; fx; ygg

P(X [ Y ): Dakle,

(x; y) = ffxg ; fx; ygg 2 P(P(X [ Y )): Primjenom Aksioma specikacije slijedi

da je klasa

Z = fz 2 P(P(X [ Y )) : (9x 2 X)(9y 2 Y )z = (x; y)g = f(x; y) : x 2 X; y 2 Y g


skup. Stoga ima smisla sljedeca denicija.

Denicija 1.2.4 Neka su X i Y skupovi. Skup f(x; y) : x 2 X ^ y 2 Y g naziva


se Kartezijev (ili direktan) produkt skupova X i Y i oznacava s X

Y:

(8X)(8Y )(9Z)(8z)(z 2 Z () (9x)(9y)(x 2 X ^ y 2 Y ^ z = (x; y))


Sada za proizvoljne skupove X1 ; X2 ; : : : ; Xn ; n
rati skup X1

Xn = (X1

Xn

1)

3; mozemo (rekurzivno) deniXn ; koji se naziva Kartezijev

(direktan) produkt skupova X1 ; : : : ; Xn ; a njegovi elementi ureene n-torke.


Napomenimo da je Kartezijev produkt X

Y skupova X i Y prazan skup ako

i samo ako je barem jedan od skupova X i Y prazan skup.

6POGLAVLJE 1. AKSIOMI ZERMELO-FRAENKELOVE TEORIJE SKUPOVA


Presjek skupa. Neka je x skup. Promatrajmo klasu y = fz : z 2 t za svaki t 2 xg :
S
Ako je z takav da je z 2 t za svaki t 2 x; onda je ocito z 2 x: Po Aksiomu unije
S
je x skup, pa po Aksiomu specikacije slijedi da je klasa fz : z 2 y za svaki y 2 xg
skup. tovie, po Aksiomu rasprostranjenosti taj je skup jedinstven. Sada
uvodimo sljedecu deniciju.
Denicija 1.2.5 Neka je x skup. Presjekom skupa x nazivamo skup fz : z 2 t za svaki t 2 xg
T
i oznacavamo ga s x:
(8x)(9y)(8z)(z 2 y () (8t)(z 2 t ^ t 2 x))

T
Ako je x = fa; bg ; obicno se umjesto fa; bg pie a \ b: Ako je x = fag ; onda je
T
T
T
S
ocito fag = a: Opcenito, ako je a 2 x; onda je x a: Nadalje, x
x:
S
Ako su elementi skupa x neprazni skupovi, onda je i x takoer neprazan skup,
T
ali je moguce da x bude prazan skup. Ako je a \ b = ;; onda kazemo da su a
i b disjunktni skupovi.

Razlika skupova. Neka su x i y skupovi. Promatrajmo klasu u = fz : z 2 x ^ z 2


= yg :
Po Aksiomu specikacije slijedi da je klasa fz : z 2 x ^ z 2
= yg skup, a po Aksiomu rasprostranjenosti da je taj skup jedinstven.

Denicija 1.2.6 Neka su x i y skupovi. Skup fz : z 2 x ^ z 2


= yg nazivamo
razlikom skupova x i y i oznacavamo ga s x n y: Posebno, ako je y

x; onda se

skup x n y naziva jo i komplement skupa y (s obzirom na x) i oznacava s yxc :


(8x)(8y)(9u)(z 2 u () (z 2 x ^ z 2
= y))

Propozicija 1.2.7 Neka je x skup. Klasa fz : z 2


= xg nije skup.
Dokaz. Pretpostavimo suprotno tvrdnji, tj. neka je klasa fz : z 2
= xg skup i
oznacimo ga s y: Prema Aksiomu unije x [ y je skup. Neka je z proizvoljan
skup. Tada je ili z 2 x ili z 2
= x: To znaci z 2 x [ y; a time i V

x [ y:Slijedi

V = x [ y;tj univerzum V je skup, to je u kontradikciji s Propozicijom 1.2.2.

Iz prethodne propozicije slijedi da ne postoji skup koji bi bio "apsolutni komplement" skupa x:

1.2.2

Relacije i funkcije

Relacije. Pokazali smo da je za dane skupove X i Y; njihov Kartezijev produkt


opet skup. Stoga ima smisla promatrati podskupove od X

Y:

1.2. AKSIOMI (ZF 4)

(ZF 6)

Denicija 1.2.8 Neka su X i Y skupovi. Dvoclana (ili binarna) relacija iz


skupa X u skup Y je svaki podskup R

Y: Ako je X = Y i R

X;

onda kazemo da je R dvoclana (binarna) relacija na skupu X:


Uobicajeno je umjesto (x; y) 2 R pisati xRy i citati "x je u relaciji R s y".
Uocimo da se na Kartetijevom produktu X

Y moze denirati onoliko razlicitih

relacija R koliko ima elemenata u partitivnom skupu P(X

Y ): Posebno je

prazan skup ; dvoclana relacija.

Neka je R

Y: Promatrajmo klase D1 (R) = fx 2 X : (9y) xRyg i D2 (R) =

fy 2 Y : (9x) xRyg : Iz Aksioma specikacije i Aksioma rasprostranjenosti slijedi da su D1 (R) i D2 (R) jedinstveni skupovi s navedenim svojstvima i nazivaju

se redom domena relacije R i slika relacije R: Neka je X skup i promatrajmo


skup

= f(x; x) : x 2 Xg :

dijagonala skupa X
Neka su R
f(x; z) 2 X

je dvoclana relacija na skupu X; koja se naziva

X: Nadalje, D1 (

Y i S

X)

= D2 (

X)

= X:

Z proizvoljne relacije. Promatrajmo klasu

Z : (9y)(xRy ^ ySz)g : Aksiom specikacije i Aksiom rasprostran-

jenosti osiguravaju da je ta klasa jedinstveni skup s navedenim svojstvom, pa


ga nazivamo kompozicija relacija R i S i oznacavamo S

R: Uocimo da je

D1 (S

R = ;: Posebno,

R)

D1 (R) i D2 (S

R)

D2 (S); a moguce je S

R 6= ; ako i samo ako je D2 (R) \ D1 (S) 6= ;:

Neka je R

X Y proizvoljne relacija. Promatrajmo klasu f(y; x) 2 Y

X : xRyg :

Aksiom specikacije i Aksiom rasprostranjenosti osigurava da je ta klasa jedinstveni skup s navedenim svojstvom, pa ga nazivamo inverzna relacija za relaciju
R i oznacavamo s R
Ako su R
(T
(S

R)

=R

:.

Y; S

S) R = T
1

(S
1

Z iT

W; onda vrijedi

R)
1

Denicija 1.2.9 Neka je R

X dvoclana relacija na skupu X: Kazemo

da je R
1: reeksivna, ako je
2: simetricna, ako je R

X
1

R;
= R;

3: tranzitivna, ako je R R

R;

4: antisimetricna ako je R \ R

X;

5: ireeksivna ako je R \

Ako je relacija R

X ireeksivna i tranzitivna, onda je ona nuzno i

6: asimetricna, ako je R \ R
X

= ;;

= ;:

asimetricna. Naime, pretpostavimo da je R ireeksivna, tranzitivna, te, pro-

8POGLAVLJE 1. AKSIOMI ZERMELO-FRAENKELOVE TEORIJE SKUPOVA


tivno tvrdnji, nije asimetricna.To znaci da postoje x; y 2 X takvi da je xRy i
yRx: Tada iz tranzitivnosti slijedi xRx, to se protivi ireeksivnosti.
Denicija 1.2.10 Neka je R

X dvoclana relacija na skupu X: Kazemo

da je R
1: relacija ekvivalencije, ako je reeksivna, simetricna i tranzitivna;
2: relacija (slabog) parcijalnog ureaja, ako je reeksivna, antisimetricna i tranzitivna;
3: relacija strogog parcijalnog ureaja, ako je ireeksivna i tranzitivna.
Neka je R

X X relacija ekvivalencije. Za svaki x 2 X, primjenjujuci Aksiom

specikacije, mozemo promatrati skup fy 2 X : xRyg : Taj se skup naziva klasa

(ili razred ) ekvivalencije elementa x: i oznacava s [x]. Ako su x; x0 2 X; onda


su klase ekvivalencije [x] ; [x0 ] skupovi koji su ili jednaki ili disjunktni. Kako je
[x] 2 P(X) , to je klasa f[x] : x 2 Xg skup, koji se naziva kvocijentni skup po

relaciji ekvivalencije R i oznacava s X /R :

Funkcije. Sada cemo promatrati neke posebne dvoclane relacije.


Denicija 1.2.11 Neka su X i Y skupovi, te f

Y dvoclana relacija:

Kazemo da je f funkcija (ili preslikavanje) s domenom X i kodomenom Y; ako


vrijedi:
(i) Za svaki x 2 X postoji y 2 Y takav da je (x; y) 2 f ;
(ii) Ako je (x; y) 2 f i (x; y 0 ) 2 f; onda je y = y 0 :

(8x)(x 2 X ) (9y)(y 2 Y ^ (x; y) 2 f ^ (8y 0 )((x; y 0 ) 2 f ) y = y 0 ))))


Drugim rijecima, funkcija f

Y je skup ureenih parova takvih da je

D1 (f ) = X i za svaki x 2 X postoji jedinstveni y 2 Y tako da je (x; y) 2 f:


Uobicajeno je umjesto (x; y) 2 f ili xf y pisati y = f (x); umjesto f

Y pisati f : X ! Y; a sliku D2 (f ) funkcije f oznacavati s f (X): Opcenito,


ako je A

X , skup ff (a) : a 2 Ag

je dijagonala

Y oznacavamo s f (A): Primijetimo da

X funkcija, koja se naziva identiteta na skupu X i

oznacava s idX : X ! X: Ako je X skup, A

je relacija f(a; y) : a 2 A ^ (a; y) 2 f g

X i f : X ! Y funkcija, onda

f funkcija s domenom A i kodomenom

Y; koja se naziva restrikcija funkcije f i oznacava s f jA : A ! Y

Nadalje, prazan skup ; takoer funkcija. Naime, ako je X = ; i Y proizvol-

jan, onda ;

Y udovoljava uvjetima iz denicije funkcije (kazemo da su

uvjeti (i) i (ii) prazno ispunjeni). Nasuprot tome, ako je X neprazan skup i
Y = ;; onda ne postoji funkcija s domenom X i kodomenom ;; jer vec uvjet (i)
ne moze biti ispunjen.

1.2. AKSIOMI (ZF 4)

(ZF 6)

Primjer 1.2.12 Neka su f : X ! Y i f 0 : X 0 ! Y 0 funkcije, te f i f 0 jednaki

skupovi. Iz denicije fukcije odmah slijedi X = X 0 i f (X) = f 0 (X 0 ); ali, opcenito, Y 6= Y 0 : Stoga, posebno deniramo da su funkcije f : X ! Y i f 0 : X 0 ! Y 0
jednake, ako je X = X 0 ; Y = Y 0 , te f i f 0 jednaki podskupovi od X

jerice, neka je X

Y: Funkcija f(x; x) 2 X

Y: Prim-

Y : x 2 Xg naziva se inkluzija

skupa X u skup Y i oznacava s i : X ,! Y: Ako je X

Y i X 6= Y; onda su

identiteta idX : X ! X i inkluzija i : X ,! Y razlicite funkcije.


Neka su X i Y skupovi. Promatrajmo klasu

F := ff : f je funkcija s domenom X i kodomenom Y g : Ako je f 2 F; onda


je f

Y; pa je f 2 P(X

Y ): Prema Aksiomu partitivnog skupa je

P(X

Y ) skup, pa Aksiom specikacije osigurava da je klasa F skup kojeg

onda oznacavamo s Y X :
Propozicija 1.2.13 Neka je f

X Y; g

Z; te g f

X Z kompozicija

relacija f i g: Ako su f i g funkcije, onda je i relacija g f funkcija.


Dokaz. Pokazimo da relacija g

f udovoljava uvjetima (i) i (ii) u deniciji

funkcije:
(i) Neka je x 2 X: Buduci je f funkcija postoji y 2 Y tako da je (x; y) 2 f:

Nadalje i g je funkcija, pa postoji z 2 Z tako da je (y; z) 2 g: Sada slijedi


(x; z) 2 g f .

(ii) Neka su (x; z) 2 g

f i (x; z 0 ) 2 g

f . Tada postoje y; y 0 2 Y takvi da je

(x; y) 2 f i (y; z) 2 g; te (x; y 0 ) 2 f i (y 0 ; z 0 ) 2 g: Buduci da je f funkcija mora


biti y = y 0 ; a onda jer je i g funkcija slijedi z = z 0 :

Ako su f : X ! Y i g : Y ! Z funkcije, onda funkciju g f : X ! Z nazivamo

kompozicija funkcija f i g: Ako je (x; z) 2 g f; onda je z = (g f )(x) = g(f (x)):


Za proizvoljnu funkciju f : X ! Y vrijedi f

idX = f i idY

f = f:

Denicija 1.2.14 Neka je f : X ! Y funkcija. Kazemo da je f

1: injekcija, ako iz (x; y) 2 f i (x0 ; y) 2 f slijedi x = x0 ;

2: surjekcija, ako za svaki y 2 Y postoji x 2 X tako da je (x; y) 2 f; tj.


D2 (f ) = Y;

3: bijekcija, ako je f injekcija i surjekcija.


Ocito je idX : X ! X bijekcija, a inkluzija i : X ,! Y injekcija. Ako je

relacija ekvivalencije na skupu X i Y = f[x] : x 2 Xg pripadni kvocijentni skup


X / , onda je funkcija p : X ! Y dana s p(x) = [x] ; x 2 X; surjekcija.

Ako su funkcije f : X ! Y i g : Y ! Z injekcije (surjekcije), onda je i

f : X ! Z injekcija (surjekcija). Obratno, ako je g

f : X ! Z injekcija,

10POGLAVLJE 1. AKSIOMI ZERMELO-FRAENKELOVE TEORIJE SKUPOVA


onda je f : X ! Y injekcija. Ako je g f : X ! Z surjekcija, onda je g : Y ! Z
surjekcija.

Propozicija 1.2.15 Neka je f : X ! Y funkcija i f


1

relacija za f: Relacija f

X inverzna

je funkcija ako i samo ako je f bijekcija.


1

Dokaz. Neka je inverzna relacija f

X funkcija. Pokazimo da je f
0

injekcija i surjekcija. Neka su (x; y) 2 f i (x ; y) 2 f: Tada su (y; x) 2 f


0

i (y; x ) 2 f

: Buduci da je f

funkcija slijedi x = x0 ; to pokazuje da f


1

injekcija. Neka je y 2 Y: Kako je f

(y; x) 2 f

funkcija, postoji x 2 X tako da je

; pa je (x; y) 2 f: Dakle, f je surjekcija.

Obratno, neka je f bijekcija. Pokazimo da inverzna relacija f

udovoljava

uvjetima (i) i (ii): Neka je y 2 Y: Buduci da je f surjekcija postoji x 2 X tako


da je (x; y) 2 f: Dakle, (y; x) 2 f
0

Neka su (y; x); (y; x ) 2 f

, to pokazuje da je ispunjen uvjet (i):

: No, tada su (x; y); (x0 ; y) 2 f; pa zbog injektivnosti

funkcije f slijedi x = x0 : Time je pokazano da f


je inverzna relacija f

funkcija funkcije f: Nadalje, vrijedi f


f

udovoljava i uvjetu (ii); pa

funkcija.

Ako je f : X ! Y bijekcija, onda se funkcija f


1

: Y ! X naziva inverzna

f = idX i f

= idY ; a uz to je i

bijekcija.

1.3

Aksiomi (ZF 7)

(ZF 9)

Pomocu dosad navedenih aksioma ne mozemo dokazati postojanje beskonacnog


skupa. U tu svrhu trebamo novi aksiom. No, prije toga uvedimo pojam sljedbenika skupa.
Denicija 1.3.1 Neka je x skup. Sljedbenikom skupa x; u oznaci x+ ; nazivamo
skup x [ fxg :
Uocimo da iz Aksioma unije slijedi da je sljedbenik x+ skupa x doista skup.
Nadalje, ocito je x

x+ ; no jo uvijek ne znamo da li su skupovi x i x+ nuzno

razliciti, tj. da li je za neki skup x moguce x 2 x:

Postupak odreenja sljedbenika se moze nastaviti. Sljedbenika (x+ )+ =

x [ fx+ g skupa x+ oznacavamo s x++ ; zatim sljedbenika (x++ )+ skupa x++

oznacavamo s x+++ i tako redom dalje. No, iz dosadanjih aksioma ne slijedi

da se ova konstrukcija moze nastaviti u beskonacnost.


Denicija 1.3.2 Za skup x kazemo da je induktivan, ako sadrzi prazan skup i
sljedbenika svakog svog elementa.

1.3. AKSIOMI (ZF 7)

(ZF 9)

11

Sljedeci aksiom osigurava postojanje barem jednog induktivnog skupa.


(ZF 7) Aksiom beskonacnosti
Postoji induktivan skup.
(9x)(; 2 x ^ (8s)(s 2 x ) s+ 2 x))
Lema 1.3.3 Neka je y neprazan skup ciji su elementi induktivni skupovi. Tada
T
je y induktivan skup.
Dokaz. Pokazimo da

y sadrzi prazan skup i sljedbenika svakog svog elementa.


T
T
Kako je ; 2 x za svaki x 2 y; slijedi ; 2 y: Neka je z 2 y: To znaci da je
z 2 x za svaki x 2 y: Buduci da je svaki x 2 y induktivan skup, to je z + 2 x za
T
svaki x 2 y: Dakle, z + 2 y:
Teorem 1.3.4 Postoji najmanji induktivan skup, tj. postoji induktivan skup !

koji je podskup svakog drugog induktivnog skupa.


Dokaz. Neka je x proizvoljan induktivan skup. Takav postoji po Aksiomu
beskonacnosti. Promotrimo klasu z = fy : y 2 P(x) i y je induktivan skupg : Iz

Aksioma partitivnog skupa i Aksioma specikacije slijedi da je klasa z skup.


T
Nadalje, z je neprazan skup, jer je x 2 z: Oznacimo s ! presjek z skupa z:
Prema Lemi 1.3.3 ! je induktivan skup. Tvrdimo da je ! najmanji induktivan

skup. Neka je a proizvoljan induktivan skup. Prema Lemi 1.3.3 a \ x je induktiT


van skup i a \ x x: Dakle, a \ x je element skupa z; pa je ! = z a \ x a:
Skup ! naziva se proireni skup prirodnih brojeva. Napisat cemo redom nekoliko
elemenata skupa ! i dati im uobicajene oznake.
0 := ;

1 := 0+ = 0 [ f0g = ; [ f;g = f;g = f0g

2 := 1+ = 1 [ f1g = f0g [ f1g = f0; 1g = f;; f;gg

3 := 2+ = 2 [ f2g = f0; 1g [ f2g = f0; 1; 2g = f;; f;g ; f;; f;ggg


..
.

Skup ! n f0g naziva se skup prirodnih brojeva i oznacava s N: .


Korolar 1.3.5 (Princip matematicke indukcije) Neka je S podskup skupa ! sa
sljedecim svojstvima:
1: 0 2 S:

2: Ako je n 2 S; onda je i n+ 2 S:

Tada je S = !:

12POGLAVLJE 1. AKSIOMI ZERMELO-FRAENKELOVE TEORIJE SKUPOVA


Dokaz. Iz svojstava 1. i 2. slijedi da je S induktivan skup. Kako je ! najmanji
induktivan skup, to je !

S: Po pretpostavci je S

!; pa slijedi S = !:

Napomenimo da Princip matematicke indukcije vrijedi i za skup N; pri cemu


prvi uvjet glasi 1 2 S:
Primjer 1.3.6 Koristeci Princip matematicke indukcije pokazimo da svaki n 2
N sadrzi 0: Neka je S = fn 2 N : 0 2 ng : Kako je 1 = f0g ; slijedi 1 2 S:

Pretpostavimo da je n 2 S i pokazimo n+ 2 S: Buduci da je n+ = n [ fng i


0 2 n; dobivamo 0 2 n+ ; pa je n+ 2 S: Dakle, S = N.

Analogno, koristeci Princip matematicke indukcije pokaze se da za svaki

n 2 N postoji m 2 ! tako da je n = m+ :
Denicija 1.3.7 Za skup X kazemo da je tranzitivan, ako je svaki element
elementa skupa X i sam element skupa X; tj.
(8a)(8x)(a 2 x 2 X ) a 2 X)
Primjer 1.3.8 1. Skup X = 3 = f0; 1; 2g = f;; f;g ; f;; f;ggg je tranzitivan.
2. Skup Y = f1g = ff;gg nije tranzitivan, jer 0 = ; 2
= Y:

3. Skup Z = f0; 2g = f;; f;; f;ggg nije tranzitivan, jer 1 = f;g 2


= Z:
Sljedeci teorem karakterizira tranzitivne skupove.
Teorem 1.3.9 Neka je X skup. Tada su sljedece tvrdnje ekvivalentne.
(i) X je tranzitivan skup.
(ii) Svaki element skupa X je ujedno i podskup skupa X; tj.
(8x)(x 2 X ) x

(iii) X

X):

P(X):

Dokaz. (i) ) (ii): Neka je X tranzitivan skup i x 2 X: Pokazimo da je x

Neka je a 2 x: Kako je X tranzitivan i a 2 x 2 X; to je a 2 X: Dakle, x


(ii) ) (iii): Neka je x 2 X: Prema (ii) je x
X

P(X):

X: Buduci da je a 2 x i x

je X tranzitivan skup.

X:

X; pa je x 2 P(X): Dakle,

(iii) ) (i): Neka je a 2 x i x 2 X: Prema (iii) je X


x 2 P(X); tj. x

X:

P(X); pa slijedi

X; to je a 2 X; to pokazuje da

Teorem 1.3.10 Svaki element skupa ! je tranzitivan skup.


Dokaz. Dokaz provodimo matematickom indukcijom. Neka je S

! skup svih

elemenata skupa ! koji su tranzitivni skupovi. Prema Teoremu 1.3.9 (iii) 0 = ;

je tranzitivan skup, pa je 0 2 S: Pretpostavimo da je n 2 S i pokazimo da

je n+ 2 S: Prema Teoremu 1.3.9 (ii) dovoljno je pokazati da za svaki x 2 n+

1.3. AKSIOMI (ZF 7)


vrijedi x

(ZF 9)

n+ : Neka je x 2 n+ = n [ fng : Ako je x 2 n; onda je x

n tranzitivan skup. Slijedi da x


x

13

n [ fng : Ako je x = n; onda je x

n [ fng : Dakle, u oba slucaje je x

n; jer je
n; pa je

n : Sada po Principu matematicke

indukcije slijedi da je S = !; tj. svaki element skupa ! je tranzitivan skup.


Teorem 1.3.11 Skup ! je tranzitivan.
Dokaz. Pokazat cemo da za svaki n 2 ! vrijedi n

svih n 2 ! za koje vrijedi n


+

!: Neka je S

! skup

!: Ocito je 0 2 S; jer je 0 2 ! i 0 = ;

!: Neka

je n 2 S i pokazimo n 2 S: Trebamo pokazati da je n = n [ fng


da je n 2 S; to je n
+

n = n [ fng

!: Nadalje, n 2 !; pa je fng

!: Buduci

!: Zakljucujemo da je

!; pa je n 2 S: Po Principu matematicke indukcije slijedi da

je S = !; tj. ! je tranzitivan skup.

Korolar 1.3.12 Svaki prirodan broj je skup ciji je svaki element ili prirodan
broj ili 0:
Dokaz. Neka je n 2 ! proizvoljan prirodan broj i x 2 n bilo koji element skupa
n: Kako je ! tranzitivan, to je x 2 !; pa je x ili 0 ili neki prirodan broj.

Neka su m; n 2 !: Ako je m 2 n; onda je m \ n = m: Doista, ako je x 2 m;

onda zbog tranzitivnosti skupa n i pretpostavke m 2 n; slijedi x 2 n: Dakle,


m

m \ n, pa je m \ n = m:

Primjer 1.3.13 Ako je m 2 n; onda je m+ 2 n+ : Tvrdnju cemo dokazati


matematickom indukcijom. Neka je S = fn 2 N : m+ 2 n+ za svaki m 2 ng :
Kako je 0+ = 1 2 2 = 1+ ; slijedi da je 1 2 S: Neka je n 2 S i m 2 n+

proizvoljan. Tada je m 2 n [ fng. Ako je m 2 n; onda je po induktivnoj


pretpostavci m+ 2 n+ ; pa je m+ 2 n+ [ fn+ g = (n+ )+ : Ako je m = n; onda je

m+ = n+ ; pa je opet m+ 2 n+ [ fn+ g = (n+ )+ : Dakle, n+ 2 S:


Navodimo jo jednu karakterizaciju tranzitivnih skupova.
Teorem 1.3.14 Skup X je tranzitivan ako i samo ako je
Dokaz. Neka je X tranzitivan skup i a 2

X:

X: Tada postoji x 2 X takav da je


S
a 2 x: No, onda je a 2 X; to pokazuje da je X X:
S
Obratno, neka je X X: Pokazimo da je X tranzitivan. Neka je a 2 x i
S
x 2 X: To znaci da je a 2 X; pa je a 2 X: Dakle, X je tranzitivan.
Korolar 1.3.15 Neka je X tranzitivan skup. Tada je

X + = X:

S
S
S
Dokaz. Kako je X + = X [ fXg ; to je X + = (X [ fXg) = ( X) [
S
S
S
S
( fXg): Prema prethodnom teoremu je X X; a fXg = X; pa je ( X)[
S
S
( fXg) = X: Dakle, X + = X:

14POGLAVLJE 1. AKSIOMI ZERMELO-FRAENKELOVE TEORIJE SKUPOVA


Teorem 1.3.16 Skup ! ima sljedeca svojstva.
(i) 0 2 !:

(ii) Ako je n 2 !; onda je n+ 2 !:

(iii) Ne postoji niti jedan x 2 ! takav da je x+ = 0:


(iv) Ako je S

! takav da je 0 2 !; te iz n 2 S slijedi n+ 2 S; onda je S = !:

(v) Ako su m i n elementi skupa ! takvi da je m+ = n+ ; onda je m = n:


Dokaz. Svojstva (i) i (ii) slijede iz cinjenice da je ! tranzitivan.
(iii). Za svaki x 2 ! je x+ = x [ fxg neprazan skup, pa je x+ 6= 0:
Svojstvo (iv) je Princip matematicke indukcije.

(v) Neka su m i n elementi od ! takvi da je m+ = n+ : Prema Teoremu 1.3.10 m


S
S
i n su tranzitivni skupovi, pa po Korolaru 1.3.15 slijedi m+ = m i n+ = n:
S
S
Kako je m+ = n+ ; to je m+ = n+ ;pa dobivamo m = n:

Funkcija f : ! ! N dana s f (n) = n+ ; n 2 !; je bijekcija. Naime, po (v) u

prethodnom teoremu f je injekcija, a ranije smo pokazali da je svaki prirodni


broj sljedbenik nekog elementa iz !:
Napomenimo da se svaka funkcija f kojoj je domena skup ! (ili N) a kodomena skup Y naziva niz (u Y ).
Koristeci Aksiom beskonacnosti dobili smo skup N: Sada mozemo viestruko
uzastopno primijenjivati Aksiom partitivnog skupa, te dobiti sljedece skupove:
N; P(N); P(P(N)); P(P(P(N))); : : :Dosad uvedenim aksiomima ne mozemo dokazati
da je klasa X = fN; P(N); P(P(N)); P(P(P(N))); : : :g skup.
Uvedimo oznake
X0 := N;

X1 := P(N);

X2 := P(P(N));

X3 := P(P(P(N))); : : :

i denirajmo pridruzivanje n 2 ! 7! '(n) = Xn 2 X: Time je svakom prirod-

nom broju n 2 ! pridruzen jedinstveni skup Xn ; te je klasa X jednaka klasi


f'(n) : n 2 !g : To nas motivira da uvedemo novi aksiom, koji se intuitivno

moze izreci ovako:

Ako je na skupu A denirano pridruzivanje ' tako da je svakom a 2 A njemu


pridruzeni '(a) jedinstveni skup, onda je i klasa f'(a) : a 2 Agskup.

Uocimo da govorimo o pridruzivanju '; a ne o funkciji '. Naime, kodomena


svake funkcije je nuzno skup, a upravo to je ovdje problem kojeg razmatramo.
Na pridruzivanje ' se moze gledati kao na "funkciju meu klasama".
(ZF 8) Aksiom zamjene (supstitucije)

Neka je x skup i neka je P dano svojstvo pri cemu za svaki element a 2 x postoji

jedinstveni skup b tako da ureeni par (a; b) ima svojstvo P: Tada je klasa y;
koju tvore svi skupovi v za koje postoji u 2 x tako da ureeni par (u; v) ima
svojstvo P; takoer skup.

1.3. AKSIOMI (ZF 7)

(ZF 9)

15

(8x)(9y)(8v)(v 2 y () (9u)(u 2 x ^ P (u; v))):


Aksiom zamjene osigurava da se, u danim uvjetima, moze denirati funkcija
f : x ! y stavljajuci f (u) = v: Time se u ureenom paru (u; v); koji ima
svojstvo P; moze supstituirati v = f (u); to objanjava i njegovo ime. Ponekad

se umjesto o Aksiomu zamjene govori o Shemi aksioma zamjene, jer tu, zapravo,
za svako svojstvo P imamo po jedan aksiom. Primijetimo da se svojstvo P
"ponaa kao funkcija". Zahtjev, da za svaki element a 2 x postoji jedinstveni
skup b tako da ureeni par (a; b) ima svojstvo P; jamci jedinstvenost skupa y:

Primjer 1.3.17 Neka je F neki skup kojem su elementi funkcije. Oznacimo s

X klasu fx : (9f ) f 2 F ^ x je domena od f g: Primjenom Aksioma zamjene

proizlazi da je klasa X skup. Naime, za svojstvo P mozemo uzeti sljedece: U

ureenom paru (f; v); f 2 F; v je domena od f: Analogno se pokaze da je klasa

Y := fy : (9f ) f 2 F ^ y je kodomena od f g skup. Sada primjenom Aksioma


S
S
unije dobivamo da su X := X i Y := Y skupovi.
S
Oznacimo s F skup F i pretpostavimo da F ima sljedece dodatno svojstvo:
za svake dvije funkcije f; g 2 F vrijedi ili f

g ili g

f: Lako je provjeriti da

je F funkcija s domenom X i kodomenom Y:


(i) Neka je z 2 X: Tada postoji x 2 X takav da je z 2 x: Buduci da je x 2 X;
x je domena neke funkcije f : x ! y koja pripada skupu F: Stoga postoji t 2 y
tako da je (z; t) 2 f: Slijedi t 2 Y i (z; t) 2 F:

(ii) Neka su (z; t); (z; t0 ) 2 F: Tada postoje f; g 2 F tako da je (z; t) 2 f i


(z; t0 ) 2 g: Po pretpostavci je ili f

mozemo pretpostaviti f
je g funkcija.

g ili g

f: Bez smanjenja opcenitosti

g: Tada su (z; t); (z; t ) 2 g; pa mora biti t = t0 ; jer

Napomena 1.3.18 Oznacimo s A klasu svih funkcija, tj. A := ff : f je funkcijag :

Tvrdimo da je A prava klasa. Pretpostavimo suprotno, tj. A je skup. Prim-

jenom Aksioma specikacije slijedi da je klasa B = fidx : x je skupg skup. Sada,


po gornjem primjeru, proizlazi da je klasa koju tvore domene svih funkcija iz B

skup. No, to znaci da je klasa fx : x je skupg skup, pa je dobivena kontradikcija.


Jedna od vaznih posljedica Aksioma zamjene je Dedekindov Princip rekurzije
Teorem 1.3.19 (Princip rekurzije) Neka je y0 proizvoljni element skupa Y i
neka je h : !

Y ! Y proizvoljna funkcija. Tada postoji jedinstvena funkcija

f : ! ! Y tako da je
f (0) = y0;

f (n+ ) = h(n; f (n)); za sve n 2 !:

16POGLAVLJE 1. AKSIOMI ZERMELO-FRAENKELOVE TEORIJE SKUPOVA


Dokaz. Funkciju fn : n+ ! Y zvat cemo n-funkcijom, n 2 ! , ako za nju
vrijedi:

fn (0) = y0 ;
fn (i+ ) = h(i; fn (i)); i 2 n:

Uocimo sljedece. Ako n-funkcija fn : n+ ! Y postoji, onda je ona nuzno


jedinstvena funkcija s trazenim svojstvima. Indukcijom cemo pokazati da n-

funkcija fn postoji za svaki n 2 !: Neka je S = fn 2 ! : postoji n-funkcija fn g :


Uocimo da je 0 2 S; jer funkcija f0 = f(0; y0 )g ima sva trazena svojstva. Neka
je n 2 S i pokazimo n+ 2 S: Kako je n 2 S postoji n-funkcijom fn : n+ ! Y:

Sada denirajmo fn+ := fn [ f(n+ ; h(n; fn (n))g : Funkcija fn+ : n++ ! Y je


n+ -funkcija, buduci da je
fn+ (0) = fn (0) = y0 ;
fn+ (i+ ) = fn (i+ ) = h(i; fn (i)) = h(i; fn+ (i)) za i 2 n,
fn+ (n+ ) = h(n; fn (n)) = h(n; fn+ (n)):

Dakle, n+ 2 S; pa je S = !: Time smo dobili klasu funkcija ffn : n 2 !g tako da


vrijedi f0

f1

fn

: Naime, cim je m 2 n, onda je m \ n = m; pa

zbog jedinstvenosti m-funkcije vrijedi fm = fn jm+

fn : Primjenom Aksioma

zamjene slijedi da je klasa ffn : n 2 !g skup. Za svojstvo P mozemo uzeti

sljedece: U ureenom paru (n; g); n 2 !; g je n-funkcija. Prema Primjeru 1.3.17


S
S
postoji funkcija f := ffn : n 2 !g s domenom fn+ : n 2 !g i kodomenom
S
S
fY g, tj. f = ffn : n 2 !g : ! ! Y: Tvrdimo da f ima trazena svojstva.
Buduci da je fn (0) = y0 za svaki n 2 !; slijedi f (0) = y0 : Neka je n 2 !

proizvoljan. Tada je f (n+ ) = fn+ (n+ ) = h(n; fn+ (n)) = h(n; f (n)): Preostaje
dokazati jedinstvenost funkcije f: Neka je f 0 : ! ! Y jo jedna funkcija s

trazenim svojstvima i neka je S := fn 2 ! : f 0 (n) = f (n)g : Ocito je 0 2 S; jer


je f (0) = y = f 0 (0): pretpostavimo da je n 2 S: Tada je f (n+ ) = h(n; f (n)) =
h(n; f 0 (n)) = f 0 (n+ ), pa je n+ 2 S: Dakle, S = !; a time i f = f 0 :

Princip rekurzije omogucuje da se na skupu ! deniraju operacije zbrajanja i


mnozenja + : !

! ! !; : !

! ! ! na sljedeci nacin.

Neka je m 2 ! proizvoljan , ali ksiran. Zelimo


denirati m + n za svaki

n 2 !: Neka je y0 = m i neka je h : ! ! ! ! funkcija denirana sa h(x; y) = y + :


Prema Principu rekurzije postoji jedinstvena funkcija fm : ! ! ! tako da je

fm (0) = y0 i fm (n+ ) = h(n; fm (n)); n 2 !: To znaci fm (0) = m i fm (n+ ) =


(fm (n))+ ; n 2 !: Stavimo fm (n) := m + n: Sada dobivamo
m + 0 = m;
m + n+ = (m + n)+ ; n 2 !;
cime je deniran zbroj m + n za svaki n 2 !:

1.3. AKSIOMI (ZF 7)

(ZF 9)

17

Uocimo da je m + 1 = m + 0+ = m+ ; to objanjava uobicajenu oznaku m + 1


za sljedbenika m+ ; m 2 !:

Analogno, za proizvoljni, ali ksirani m 2 ! zelimo denirati m n za svaki

n 2 !: Neka je y0 = 0 i neka je h : !

! ! ! funkcija denirana sa h(x; y) =

y + m: Prema Principu rekurzije postoji jedinstvena funkcija gm : ! ! ! tako

da je gm (0) = y0 i gm (n+ ) = h(n; gm (n)); n 2 !: To znaci gm (0) = 0 i gm (n+ ) =


gm (n) + m; n 2 !: Stavimo gm (n) := m n; pa dobivamo
m 0 = 0;

m n+ = (m n) + m; n 2 !;

cime je deniran umnozak m n za svaki n 2 !:

Napomena 1.3.20 Cesto


se kaze: Skup (funkciju) cemo denirati induktivno.
No, pravilno je reci: Skup (funkciju) cemo denirati rekurzivno. Naravno, Princip rekurzije se zasniva na Principu matematicke indukcije, ali ipak je dobro
pamtiti da se dokazi vre indukcijom, a denicije rekurzijom.

(ZF 9) Aksiom regularnosti (dobre utemeljenosti)


Svaki neprazan skup x ima barem jedan element y tako da je x \ y = ;; tj. x i
y nemaju zajednickog elementa.

(8x)(x 6= ; ) (9y)(y 2 x ^ x \ y = ;)):


Sada, koristeci Aksiom regularnosti, mozemo pokazati da za svaki skup x vrijedi
x2
= x i x+ 6= x: Vrijedi sljedeca propozicija.
Propozicija 1.3.21 Vrijede sljedece tvrdnje.
1: Neka je x proizvoljan skup. Tada x 2
= x:
2: Za svaki skup x je x+ 6= x:

3: Ne postoje skupovi x i y takvi da vrijedi x 2 y i y 2 x:


Dokaz. 1: Kako je x skup to je i fxg skup. Prema Aksiomu regularnosti
postoji y 2 fxg tako da je y \ fxg = ;: Kako je y 2 fxg ; to je y = x; pa je onda

x \ fxg = ;: Dakle, x 2
= x:

2: Pretpostavimo suprotno tvrdnji, tj. x+ = x: To znaci x [ fxg = x; pa mora


biti x 2 x; to se protivi tvrdnji 1.

3: Pretpostavimo suprotno tvrdnji, tj. neka su x i y skupovi tako da vrijedi

x 2 y i y 2 x: Promotrimo skupove x \ fx; yg i y \ fx; yg : Tada vrijedi y 2

x \ fx; yg i x 2 y \ fx; yg : Po Aksiomu regularnosti postoji z 2 fx; yg tako da

je z \ fx; yg = ;; pa je z = x ili z = y: Bez smanjenja opcenitosti pretpostavimo


z = x: To znaci da je x \ fx; yg = ;: No to je u kontradikciji s y 2 x \ fx; yg :

18POGLAVLJE 1. AKSIOMI ZERMELO-FRAENKELOVE TEORIJE SKUPOVA


Primjer 1.3.22 Neka je x proizvoljan skup.

Postavlja se pitanje da li je

moguce P(x) 2 x; tj. moze li x sadrzavati svoj partitivni skup kao svoj el-

ement. Pretpostavimo da za neki skup x vrijedi P(x) 2 x: Kako uvijek vrijedi


x 2 P(x); dobivamo P(x) 2 x i x 2 P(x); to je u kontradikciji s tvrdnjom 3
prethodne propozicije.

Na skupu ! deniramo binarnu relaciju < na sljedeci nacin:


m < n ako i samo ako je m 2 n:
Iz prethodne propozicije slijedi n

n za svaki n 2 !; pa je < ireeksivna

relacija. Nadalje, ako je m < k i k < n; onda je m < n; jer je n tranzitivan

skup, pa je < i tranzitivna relacija. Dakle, < je relacija strogog ureaja na !:


Sad mozemo reci da je svaki n 2 N skup kojeg tvore prirodni brojevi manji od
njega, ukljucujuci i 0; tj. n = fm 2 ! : m < ng :

Napomena 1.3.23 Neka su m; n 2 !: Tvrdimo da vrijedi tocno jedna od

sljedece tri relacije n < m, n = m ili m < n: Jedinstvenost je posljedica


prethodne propozicije. Pokazimo da za proizvoljni, ali ksni m 2 ! i svaki

n 2 ! vrijedi ili n 2 m ili n = m ili m 2 n: Dokaz provodimo matematickom

indukcijom. Neka je S = fn 2 ! : n 2 m ili n = m ili m 2 ng : Ako je m = ;;

onda je m = 0: Ako je m 6= ;; onda je 0 2 m: Dakle, 0 2 S: Pretpostavimo da

je n 2 S i pokazimo da je n+ 2 S: Buduci da je n 2 S; to je n 2 m ili n = m ili

m 2 n: Ako je m 2 n; onda je m 2 n [ fng = n+ , pa je n+ 2 S: Ako je n = m;


onda je opet m 2 n [ fng = n+ ; pa je n+ 2 S: Ako je n 2 m; onda je m 6= ;; pa
je m sljedbenik nekog k 2 !; tj. m = k + : Dobivamo, n 2 k [ fkg ; pa je n 2 k

ili n = k: Ako je n 2 k; onda je n+ 2 k + ; tj. n+ 2 m: Ako je n = k; onda je


n+ = k + = m: Dakle, u oba slucaja je n+ 2 S: Zakljucujemo da je S = !.

Propozicija 1.3.24 Ne postoji skup x = fxn : n 2 !g takav da je xn+1 2 xn


za svaki n 2 !:

Dokaz. Pretpostavimo suprotno, tj. neka postoji skup x = fxn : n 2 !g takav


da je xn+1 2 xn za svaki n 2 !: Prema Aksiomu regularnosti postoji n 2 ! takav

da je xn \ x = ;: No, to je u kontradikciji s cinjenicom da je xn+1 2 xn \ x:

Prethodna propozicija osigurava da proizvoljan neprazan skup ne moze sadrza-

vati tzv. beskonacan silazan 2-lanac : : : 2 xn+1 2 xn 2 : : : 2 x2 2 x1 2 x0 :

Neka je x0 proizvoljan element skupa x: Ako je x0 neprazan, mozemo izabrati

barem jedan x1 2 x0 : Ponovo, ako je x1 neprazan mozemo izabrati x2 2 x1 i

tako redom. Zbog prethodne propozicije takav silazan lanac mora biti konacan,
tj. mora postojati n 2 ! tako da je xn 2 : : : 2 x2 2 x1 2 x0 i xn = ;:

1.3. AKSIOMI (ZF 7)

(ZF 9)

19

Dakle, svaki se skup gradi pocevi od praznog skupa. Mozemo reci da aksiomi
(ZF 1)

(ZF 9) omogucuju da se univerzum V svih skupova moze konstruirati

iterativnim procesom pocevi od praznog skupa ; i zatim uzastopno tvoreci

partitivne skupove i unije skupova. Taj proces, kojim se gradi tzv. kumulativna
hijerarhija skupova, pocima ovako rekurzivnom denicijom:
V0 = ;;

Vn+ = P(Vn ); za n 2 !;

a zatim se za skup fVn : n 2 !g napravi

fVn : n 2 !g :

Uocimo da Aksiom zamjene osigurava da je klasa fVn : n 2 !g skup, pa Aksiom


S
fVn : n 2 !g skup. Taj skup poznacimo s X i zapocnimo isti pro-

unije da je

ces, tj. X; P(X); P(P(X)); P(P(P(X))); : : :Dobivamo skup

fX; P(X); P(P(X)); P(P(P(X))); : : :g ; a onda i skup

fV0 ; V1 ; V2 ; : : : ; X; P(X); P(P(X)); P(P(P(X))); : : :g ; te uniju


S
fV0 ; V1 ; V2 ; : : : ; X; P(X); P(P(X)); P(P(P(X))); : : :g : Taj novi skup oznacimo
s Y i opet ponovimo postupak, radeci njegove uzastopne partitivne skupove,

zatim unije s ranije dobivenim skupovima i uniju tako dobivenog skupa i tako
redom. Moze se pokazati da se svaki skup vremenom mora pojaviti kao clan u
toj hijerarhiji skupova. Uocimo da bi bilo prikladno kad bismo skupove
X; P(X); P(P(X)) : : : ; Y; P(Y ); P(P(Y )); : : : mogli indeksirati na slican nacin
kao i polazne Vn : To ce biti moguce uvoenjem rednih brojeva (ordinala).

1.3.1

Izgradnja brojeva

Izgradnju brojeva cemo prikazati samo pregledno, uz najnuznije pojmove i bez


dokaza. Koristeci Princip rekurzije na skupu ! denirali smo operacije zbrajanja
i mnozenja. Moze se pokazati da za tako denirane operacije vrijedi komutativnost, asocijativnost, te distributivnost mnozenja prema zbrajanju. tovie,
ako je m < k; onda je m + n < k + n i m n < k n za svaki n 2 !. Nadalje, !

je monoid obzirom na zbrajanje i mnozenje (za 1 2 ! vrijedi m 1 = m za svaki


m 2 !); ali nije grupa obzirom na te operacije. Stoga cemo skup ! "proiriti" na

prikladan nacin tako da dobijemo grupnu strukturu obzirom na obje operacije.


Cijeli brojevi. Neka je (m; n) 2 !

! takav da je m > n: Tada postoji k 2 !

takav da k+n = m: to napraviti ako je (m; n) 2 ! ! takav da je m < n? Naje

cilj "denirati negativne prirodne brojeve" tj. odrediti skup X sa svojstvom da

za svaki ureeni par (m; n) 2 !

!; m < n; postoji x 2 X tako da je x + n = m:

Pri tome zbrajanje x + n treba ovisiti samo o zbrajanju na skupu !: Stoga se

javlja dodatna tekoca to x + n = m povlaci x + (n + k) = m + k za svaki k 2 !:

No, za ureene parove (m; n) i (m + k; n + k) vrijedi m + (n + k) = n + (m + k):


To nas motivira da na skupu !

! deniramo binarnu relaciju

na sljedeci

20POGLAVLJE 1. AKSIOMI ZERMELO-FRAENKELOVE TEORIJE SKUPOVA


nacin
(m1 ; n1 )

(m2 ; n2 ) ako i samo ako je m1 + n2 = n1 + m2 :

Nije teko provjeriti da je


f[(m; n)] : (m; n) 2 !
!

relacija ekvivalencije na !

!. Skup

!g svih klasa ekvivalencije ureenih parova (m; n) 2

! naziva se skup cijelih brojeva i oznacava s Z: . Svakom m 2 ! mozemo

pridruziti jedinstvenu klasu [(m; 0)] 2 Z. To je pridruzivanje injektivno, pa se

identikacijom prirodnog broja m s klasom [(m; 0)] skup ! smatra podskupom


od Z: Sada zelimo denirati zbrajanje, mnozenje i ureaj na Z, ali tako da te
operacije i ureaj proiruju ranije denirane operacije i ureaj na !, te da Z
postane grupa obzirom na zbrajanje. Stavljamo
[(m1 ; n1 )] + [(m2 ; n2 )] = [(m1 + m2 ; n1 + n2 )] ;
[(m1 ; n1 )] [(m2 ; n2 )] = [(m1 m2 + n1 n2 ; m1 n2 + n1 m2 )]
[(m; n)] = [(n; m)]
[(m1 ; n1 )] < [(m2 ; n2 )] ako i samo ako je m1 + n2 < n1 + m2 :
Pokazuje se da ovako denirane operacije i ureaj ne ovise o reprezentantu
klase, proiruju ranije denirane operacije i ureaj na !; te imaju sva trazena
svojstva. Dakle, Z je grupa obzirom na zbrajanje. Primijetimo da je Z monoid
obzirom na mnozenje ([(1; 0)] je neutralni element za mnozenje), ali nije grupa
obzirom na mnozenje. Stoga cemo skup Z "proiriti" novim elementima tako da
dobijemo grupnu strukturu i s obzirom na zbrajanje i s obzirom na mnozenje i
to usklaenu s ureajem.
Racionalni brojevi. Cijeli broj p = [(m; n)] smo denirali kao skup ureenih parova prirodnih brojeva za koje je "razlika" prve i druge koordinate
konstantna. Analogno, racionalne brojeve cemo denirati kao skupove ureenih
parova (p; q) 2 Z

Z; q 6= 0; takvih da je "kvocijent" prve i druge koordinate

konstantan. Naravno, to se svojstvo mora izreci u terminima mnozenja na skupu


Z. Stoga na skupu Z
(p1 ; q1 )

(Z n f0g ) deniramo binarnu operaciju

(p2 ; q2 ) ako i samo ako je p1 q2 = q1 p2 :

Lako je provjeriti da je
(p; q) 2 Z

sa:

relacija ekvivalencije na Z

(Z n f0g ). Skup f[(p; q)] :

(Z n f0g) svih klasa ekvivalencije ureenih parova (p; q) 2 Z

(Z n

f0g) naziva se skup racionalnih brojeva i oznacava s Q: . Svakom z 2 Z mozemo


pridruziti jedinstvenu klasu [(z; 1)] 2 Q. To je pridruzivanje injektivno, pa se

identikacijom cijelog broja p s klasom [(p; 1)] skup Z smatra podskupom od Q:


Tradicionalno; ureeni se par (p; q) 2 Z
valencije

; oznacava sa

p
q

Z; q 6= 0; razmatran u relaciji ekvi-

i naziva razlomak ; pa smijemo reci da su racionalni

brojevi klase ekvivalencije razlomaka. Posebno; cijeli brojevi se identiciraju s


klasama ekvivalencije razlomaka p1 : Sada zelimo denirati zbrajanje, mnozenje i
ureaj na Q, ali tako da te operacije i ureaj proiruju ranije denirane operacije

1.4. AKSIOM IZBORA (ZF 10)

21

i ureaj na Z, te da Qn f0g postane grupa obzirom na mnozenje. Stavljamo


[(p1 ; q1 )] + [(p2 ; q2 )] = [(p1 q2 + p2 q1 ; q1 q2 )] ;
[(p1 ; q1 )] [(p2 ; q2 )] = [(p1 p2 ; q1 q2 )]
[(p; q)] = [( p; q)]
[(p; q)]

= [(q; p)] ; p; q 2 Z n f0g

[(p1 ; q1 )] < [(p2 ; q2 )] ako i samo ako je p1 q2 < p2 q1 :


Pokazuje se da ovako denirane operacije i ureaj ne ovise o reprezentantu
klase, proiruju ranije denirane operacije i ureaj na Z; te imaju sva trazena i
ocekivana svojstva.
Realni brojevi. Iako skup Q ima bogatu ureajnu i algebarsku strukturu (Q
je ureeno polje), ipak ureaj na Q ima i odreene manjkavosti. Primjerice,
ako je A

Q takav da je omeen odozgo tj. postoji bar jedan q0 2 Q tako

da je a < q0 za svaki a 2 A, moguce je da meu gornjim meama q0 za A


nema najmanje. Stoga cemo skupu Q dodati nove elemente na sljedeci nacin.
Neka su A; B

Q podskupovi od Q takvi da je A [ B = Q; A \ B = ; i

a < b za svaki a 2 A; b 2 B: U tom slucaju ureeni par (A; B) naziva se prerez


skupa Q: Ako je prerez (A; B) takav da A nema najveci element (tj. za svaki

a 2 A postoji a1 2 A tako da je a < a1 ), onda skup A nazivamo realnim


brojem. Skup svih realnih brojeva oznacavamo s R: Svaki racionalni broj q 2 Q
odreuje prerez (Aq ; Bq ), gdje je Aq = fa 2 Q : a < qg i Bq = fb 2 Q : b

qg :

Pridruzivanje q 7! Aq je injektivno, pa identikacijom racionalnog broja q s

realnim brojem Aq skup Q smatra podskupom od R: Na R se mogu denirati


operacije zbrajanja i mnozenja, i ureaj tako da te operacije i ureaj proiruju
ranije denirane operacije i ureaj na Q. Primjerice:
A + A0 = fa + a0 : a 2 A; a0 2 A0 g

A < A0 ako i samo ako je A $ A0 :


Ovako je potpuno ureeno polje realnih brojeva R izgradio Dedekind. Napomenimo
da je Cantor je izgradio R pomocu klasa ekvivalencije Cauchyjevih nizova racionalnih brojeva.

1.4

Aksiom izbora (ZF 10)

Aksiom izbora izrice se na razlicite (ekvivalentne) nacine. Sam Zermelo, koji ga


je i uveo, koristio je nekoliko njegovih inacica.
(ZF 10) Aksiom izbora
Neka je X skup kojem su elementi meusobno disjunktni neprazni skupovi. Tada
postoji skup Y sa svojstvom da je Y \ x jednoclan skup za svaki x 2 X:

22POGLAVLJE 1. AKSIOMI ZERMELO-FRAENKELOVE TEORIJE SKUPOVA


Aksiom izbora tvrdi da je moguce iz svakog clana x 2 X izabrati tocno po jedan

element i od njih oformiti novi skup Y: Aksiom osigurava postojanje takvog

skupa Y; ali ne daje nikakvo pravilo (algoritam) kako ga konstruirati. Upravo


je ta cinjenica uzrokovala brojne kritike i sumnje u valjanost Aksioma izbora.
Naime, ako ne znamo kojim postupkom je Y dobiven, cesto ne mozemo ita
suvislo reci o njegovim svojstvima. Ta manjkavost posebno dolazi do izrazaja
kad su i X i njegovi elementi x beskonacni skupovi. Navodimo sljedeci primjer.
Primjer 1.4.1 Neka je A

R jedinicni segment realnih brojeva, tj. A =

[0; 1] : Na A deniramo binarnu relaciju stavljajuci a


a

a0 2 Q: Lako se provjeri da je

kvocijentni skup po relaciji

a0 ako i samo ako je

relacija ekvivalencije na A: Oznacimo s X

: Elementi od X su meusobno disjunktni skupovi

x = [a] ; a 2 A; pa iz Aksiom izbora slijedi da postoji skup Y koji sadrzi tocno

po jedan element iz svake klase ekvivalencije. Taj se skup naziva Vitalijev skup.
Iako se radi o podskupu dobro poznatog skupa [0; 1] o Vitalijevom skupu ne
znamo gotovo nita. Ne znamo koji su njegovi elementi, pa ne mozemo nita
reci o njegovim svojstvima (primjerice; kolika mu je duljina):
Neka je X = ff1g ; f2g ; f1; 2gg : Tada ocito ne postoji skup Y takav da je Y \ x
jednoclan skup za svaki x 2 X: Ovaj jednostavan primjer pokazuje da je uvjet

da su elementi x skupa X meusobno disjunktni nuzan u Aksiomu izbora.

Sad cemo navesti neke tvrdnje koje su ekvivalentne Aksiomu izbora. U tu svrhu
trebamo deniciju funkcije izbora i Kartezijevog produkta familije skupova.
Denicija 1.4.2 Neka je X skup kojem su elementi neprazni skupovi. Za
S
funkciju f : X ! X kazemo da je funkcija izbora za skup X; ako je f (x) 2 x
za svaki x 2 X:

Funkcija izbora za skup X svakom nepraznom skupu x 2 X pridruzi neki njegov


S
element. Buduci da je N = ! i 0 2 n za svaki prirodan broj n, to je funkcija
f : N ! ! dana s f (n) = 0 funkcija izbora za skup N:

Denicija 1.4.3 Neka su X i I skupovi. Familijom elemenata xi 2 X iz skupa

X; u oznaci (xi ; i 2 I); nazivamo funkciju f : I ! X pri cemu je funkcijska

vrijednost f (i) oznacena s xi : Ako je I neprazan skup, kazemo da je familija


(xi ; i 2 I) neprazna.
Ako je (xi ; i 2 I) familija elemenata xi iz skupa X; onda se I naziva indek-

snim skupom, pa se jo kaze da je familija (xi ; i 2 I) indeksirana skupom I:


Ponekad se sama funkcija f : I ! X naziva indeksna funkcija. Moguce je za

razlicite indekse i; j 2 I biti xi = xj ; pa familiju (xi ; i 2 I) treba razlikovati

1.4. AKSIOM IZBORA (ZF 10)

23

od skupa f (I) = fxi : i 2 Ig : Ipak, prirodno se unija i presjek familije skupova


S
T
(xi ; i 2 I), u oznaci
xi i
xi redom, deniraju upravo pomocu f (I) stavli2I

jajuci
S

i2I
T

xi :=
xi :=

i2I

i2I

fxi : i 2 Ig
fxi : i 2 Ig :

Ako je (Xi ; i 2 I) familija podskupova Xi

X skupa X; tj. f : I ! P(X);

govorimo o familiji skupova. Uocimo da se svaka familija (yi ; i 2 I) elemenata

yi 2 Y iz skupa Y moze shvatiti kao familija skupova. Naime, dovoljno je staviti


S
X=
yi :
i2I

Ako je A

X proizvoljan neprazan podskup skupa X; onda elementi a skupa

A odreuju familiju (a; a 2 A) elemenata u X uzimajuci za indeksni skup I sam

skup A; a za indeksnu funkciju inkluziju i : A ,! X (odnosno idX : X ! X ako


je A = X): Stoga obicno kazemo da se svaki skup moze indeksirati samim sobom
S
S
T
T
(injektivnom indeksnom funkcijom). Nadalje,
a= Ai
a = A:
a2A

a2A

Neka je (Xi ; i 2 I) neka familija skupova. Promatrajmo klasu Y svih funkcija


S
S
f :I!
Xi sa svojstvom f (i) 2 Xi za svaki i 2 I: Buduci da je ( Xi )I skup,
i2I

i2I

primjenom Aksioma specikacije slijedi da je Y skup, pa ima smisla sljedeca


denicija.

Denicija 1.4.4 Neka je (Xi ; i 2 I) familija skupova. Skup


S
ff 2 ( Xi )I : (8i) f (i) 2 Xi g naziva se Kartezijev produkt familije (Xi ; i 2 I)
i2I
Q
skupova Xi i oznacava s
Xi :
i2I

Neka je I = f1; 2; : : : ; ng

N i promotrimo Kartezijev produkt

(Xi ; i 2 f1; : : : ; ng) skupova Xi : Iako su skupovi

n
Q

Xi i X1

n
Q

Xi familije

i=1

Xn potpuno

i=1

razliciti; ipak se mogu; na odreeni nacin; meusobno identicirati; buduci da


n
Q
postoji bijekcija meu njima (npr: funkcija ' :
Xi ! X1
Xn dana
i=1

pravilom '(f ) = (f (1); : : : ; f (n)) je bijekcija):

Ako je (Xi ; i 2 I) proizvoljna neprazna familija nepraznih skupova Xi ; iz


Q
aksioma (ZF 1) (ZF 9) ne slijedi da je
Xi 6= ;: Vrijedi sljedeci teorem.
i2I

Teorem 1.4.5 Sljedece tvrdnje su ekvivalentne.


(i) Aksiom izbora.
(ii) Za svaki skup X kojem su elementi neprazni skupovi postoji funkcija izbora.
Q
(iii) Ako je (Xi ; i 2 I) neprazna familija nepraznih skupova Xi ; onda je
Xi 6=
i2I

;:

24POGLAVLJE 1. AKSIOMI ZERMELO-FRAENKELOVE TEORIJE SKUPOVA


Dokaz. (i) ) (ii): Neka je X skup kojem su elementi neprazni skupovi.

Opcenito, elementi od X nisu meusobno disjunktni skupovi, to je nuzan uvjet


u Aksiomu izbora. Stoga za svaki x 2 X formirajmo skup x

jenom Aksioma zamjene slijedi da je klasa Z := fx

fxg : Prim-

fxg : x 2 Xg skup. Ele-

menti od Z su ocito neprazni skupovi, a tvrdimo da su i meusobno disjunktni


skupovi. Pretpostavimo protivno, tj. neka su x
elementi od Z i (x

(u; v) 2 (x
ix

fxg) \ (y

fxg) \ (y

fxg) = y

fxg ; y

fyg 2 Z razliciti

fyg) 6= ;: To znaci da postoji ureeni par

fyg); pa slijedi v = x i v = y: Dakle, x = y; a onda

fyg ; pa je dobivena kontradikcija. Sada primijenimo Aksiom

izbora na skup Z: Postoji skup Y takav da je Y \ (x fxg) jednoclan za svaki


S
x fxg 2 Z. Denirajmo funkciju f : X ! X pravilom f (x) = u; gdje je
u 2 x jedinstveni element od x sa svojstvom Y \ (x

fxg) = f(u; x)g : Ocito je

f funkcija izbora za skup X buduci da je f (x) = u 2 x za svaki x 2 X:

(ii) ) (iii): Neka je (Xi ; i 2 I) neprazna familija nepraznih skupova Xi :

Oznacimo s X skup fXi : i 2 Ig : Prema (ii) postoji funkcija izbora za skup


S
S
X; tj. postoji funkcija g : X ! X(=
Xi ) sa svojstvom g(Xi ) 2 Xi za
i2I
S
svaki i 2 I: Denirajmo f : I !
Xi pravilom f (i) = g(Xi ); i 2 I: Tada je
i2I
Q
Q
f (i) 2 Xi za svaki i 2 I; pa je f 2
Xi : Dakle,
Xi 6= ;:
i2I

i2I

(iii) ) (i): Neka je X skup kojem su elementi meusobno disjunktni neprazni

skupovi x: Promotrimo familiju (x; x 2 X): Buduci da se ta neprazna familija


Q
sastoji od nepraznih skupova, po (iii) slijedi da je
x 6= ;: Dakle, postoji
x2X
S
funkcija f : X !
x takva da je f (x) 2 x za svaki x 2 X: Uocimo da je f
x2X

funkcija izbora za skup X: Neka je Y := ff (x) : x 2 Xg : Kako je f (x) 2 Y \ x;


to je svaki skup Y \ x neprazan. Preostaje pokazati da je Y \ x jednoclan skup

za svaki x 2 X: Pretpostavimo protivno tvrdnji, tj. neka postoji x 2 X takav

da Y \ x, uz f (x); sadrzi jojedan element y 2 Y \ x takav da je y 6= f (x): No,


onda postoji x0 2 X takav da je y = f (x0 ) 2 Y \x: Buduci da je f (x) 6= f (x0 ) i f

funkcija, slijedi x 6= x0 i f (x0 ) 2 x \ x0 : No, to je u kontradikciji s pretpostavkom


da su elementi skupa X meusobno disjunktni skupovi.

Vrlo cesto se, za dani neprazan skup X; promatra skup Z kojem su elementi neki
njegovi neprazni podskupovi; tj. Z

P(X)

f;g : Zatim se kaze: U svakom

skupu x 2 Z odaberimo proizvoljni y 2 x i neka je Y podskup skupa X kojem

su elementi tako odabrani y: Uocimo da se tu radi o funkciji izbora za skup Z;


to znaci da za takav postupak, opcenito, trebamo Aksiom izbora.
Napomena 1.4.6 Neka je (Xi ; i 2 I) neprazna familija skupova, gdje je svaki
Q
Q
Xi jednak nepraznom skupu X: Tada je
Xi = X I ; pa je
Xi neprazan
i2I

i2I

1.4. AKSIOM IZBORA (ZF 10)

25

skup. Dakle; u ovom posebnom slucaju ne trebamo Aksiom izbora kako bismo
Q
pokazali da je
Xi 6= ;:
i2I

Napomena 1.4.7 Neka je f : X ! Y injekcija. Oznacimo s Y 0 skup f (X) =


ff (x) : x 2 Xg

Y: Tada je f : X ! Y 0 bijekcija i pri tome nismo koristili

Aksiom izbora. S druge strane, neka je f : X ! Y surjekcija. Oznacimo s Z :=


f

(fyg) : y 2 Y

Kako je f

klasu svih vlakana f

(fyg) = fx 2 X : f (x) = yg ; y 2 Y:

(fyg) 2 P(X); iz Aksioma specikacije slijedi da Z je skup: tovie,

buduci da je f surjekcija, elementi od Z su neprazni i meusobno disjunktni


skupovi. Sada, primjenom Aksiom izbora slijedi da postoji skup X 0 takav da
je X 0 \ f
bijekcija.

(fyg jednoclan za svaki y 2 Y: Tada je X 0

X i f : X 0 ! Y je

26POGLAVLJE 1. AKSIOMI ZERMELO-FRAENKELOVE TEORIJE SKUPOVA

Poglavlje 2

Usporeivanje brojnosti
skupova
U ovom poglavlju cemo izloziti neke od glavnih rezultata naivne teorije skupova;
to znaci da cemo samo mjestimicno napomenuti potrebu koritenja Aksioma
izbora ili nekog drugog od aksioma (ZF 1)

(ZF 9): No; naravno; valja imati na

umu da su upravo ta mjesta izazvala prijepore i kritiku naivne teorije skupova;


te dovela do aksiomatskog zasnivanja teorije skupova.

to znaci usporeivati brojnost skupova? Zelimo


formalizirati intuitivni pojam da je neki skup "veci; brojniji" odnosno da "ima vie elemenata" od nekog
drugog skupa. Pokazat ce se da necemo denirati sam pojam brojnosti nekog
skupa; ali cemo brojnost skupova moci usporeivati na odreeni nacin. Dok
ce za konacne skupove to odgovarati naoj intuitivnoj predodzbi o tome to je
"veci" skup; za beskonacne skupove to nece vrijediti. Naime; moguce je da neki
skup ima istu brojnost kao i njegov pravi podskup.

2.1

Ekvipotentni skupovi

Denicija 2.1.1 Kazemo da su skupovi X i Y ekvipotentni i piemo X

Y;

ako postoji bijekcija f : X ! Y:


Primjer 2.1.2 1: Skupovi ! i N su ekvipotentni, buduci da je funkcija f : ! !

N dana s f (n) = n+ ; n 2 !; bijekcija.

2: Skupovi 1 = f0g i 2 = f0; 1g nisu ekvipotentni, jer ne postoji niti jedna

bijekcija f : 1 ! 2:

3: Skupovi X
Y

Y iY

X su ekvipotentni, buduci da je funkcija f : X

X dana pravilom f (x; y) = (y; x); (x; y) 2 X


27

Y; bijekcija.

Y !

28

POGLAVLJE 2. USPOREIVANJE BROJNOSTI SKUPOVA

4: Ranije smo pokazali da meu skupovima


n
Q

bijekcija. Dakle; skupovi

n
Q

Xi i X1

X2

Xn postoji

i=1

Xi i X1

X2

Xn su ekvipotentni. Posebno;

i=1

ako je svaki skup Xi ; i = 1; : : : ; n; jednak skupu X; onda je

n
Q

Xi = X f1;2;:::;ng ;

i=1

pa slijedi da je X f1;2;:::;ng ekvipotentan n-terostrukom Kartezijevom produktu


X

X:

Denicija 2.1.3 Kazemo da skupovi X i Y imaju isti kardinalni broj i


piemo kX = kY; ako su X i Y ekvipotentni.
1

Buduci da je identiteta idX bijekcija, inverzna funkcija f

bijekcije f bijekcija

i kompozicija bijekcija slijedi:


kX = kX:
Ako je kX = kY; onda je kY = kX:
Ako je kX = kY i kY = kZ; onda je kX = kZ:
Uocimo da nismo denirali pojam kardinalnog broja skupa, vec pojam "imati
isti kardinalni broj". "Imati isti kardinalni broj" samo je na drugaciji nacin
receno da se radi o ekvipotentnim skupovima. Nadalje, "imati isti kardinalni
broj" ima svojstva relacije ekvivalencije na klasi svih skupova. No, to nije
relacija ekvivalencije buduci da je klasa svih skupova prava klasa, a ne skup.
Denicija 2.1.4 Kazemo da je kardinalni broj skupa X manji ili jednak
kardinalnom broju skupa Y i piemo kX

kY; ako postoji injekcija f : X !

Y:

kY ako i samo ako postoji podskup Y 0

Ocito je kX

Y takav da su X i Y 0

ekvipotentni: Naime, ako je f : X ! Y injekcija, onda stavljanjem Y 0 := f (X)


dobijemo bijekciju f : X ! Y 0 : Obratno, ako postoji bijekcija g : X ! Y 0
na neki podskup Y 0

Y; onda je ig : X ! Y; gdje je i : Y 0 ,! Y inkluzija,

trazena injekcija. Posebno, za svaki skup X vrijedi k;


ekvipotentan ;

X:

Primjer 2.1.5 Ako je X

Y; ocito je kX

kX; buduci da je ;

kY: Posebno je kX

kX + :

Imajuci u vidu da je svaka bijekcija ujedno i injekcija, te da je kompozicija


injekcija injekcija, dobivamo sljedece tvrdnje.
Ako je kX = kY; onda je kX
Ako je kX

kY i kY

kY: Posebno je kX

kZ; onda je kX

kX:

kZ:

Pokazat cemo da "imati manji ili jednaki kardinalni broj" ima svojstva
relacije parcijalnog ureaja na klasi svih skupova. Preostaje pokazati antisimetricnost. U tu svrhu prvo dokazimo sljedece leme.

2.1. EKVIPOTENTNI SKUPOVI

29

Lema 2.1.6 (Knaster-Tarskijev teorem o ksnoj tocki) Neka je X skup i F :


P(X) ! P(X) funkcija sa svojstvom
(8a; b
Tada postoji a0

X) a

b ) F (a)

F (b):

X tako da je F (a0 ) = a0 ; tj a0 je ksna tocka za F:

Dokaz. Stavimo a0 :=

fa 2 P(X) : a

neprazan, buduci da je ; 2 P(X) i ;

F (a)g : Uocimo da je skup fa 2 P(X) : a

F (;): Nadalje, a0

a0 ksna tocka za F: Neka je b 2 fa 2 P(X) : a


pretpostavci slijedi F (b)

i to za svaki b 2 fa 2 P(X) : a
slijedi F (a0 )
F (a0 )

X: Tvrdimo da je

F (a)g : Tada je b

F (a0 ): Buduci da je b

a0 ; pa po

F (b); dobivamo b

F (a)g : Zakljucujemo da je a0

F (F (a0 )); pa je F (a0 ) 2 fa 2 P(X) : a

F (a)g

F (a0 )

F (a0 ): Sada

F (a)g : No, onda je

a0 ; a time i F (a0 ) = a0 :

Lema 2.1.7 (Banachova lema) Neka su f : X ! Y i g : Y ! X proizvoljne


funkcije. Tada postoji podskup A

X takav da je X A = g(Y

f (A)):

Dokaz. Denirajmo F : P(X) ! P(X) pravilom


F (a) = X g(Y
Neka su a; b 2 P(X) i a
onda i g(Y

f (a))

a time i F (a)

f (a));

b: Tada je f (a)

g(Y

a 2 P(X):
f (b); pa je Y

f (a)

f (b)): Konacno dobivamo X g(Y

f (a))

f (b); a
X g(Y

F (b): Sada iz Knaster-Tarskijevog teorema slijedi da postoji

a0

X tako da je F (a0 ) = a0 tj. X g(Y

g(Y

f (a0 )); pa stavimo A := a0 :

f (a0 )) = a0 : Dakle, X a0 =

Teorem 2.1.8 (Cantor-Bernsteinov teorem) Ako je kX

kY i kY

kX;

onda je kX = kY; tj. ako postoje injekcije f : X ! Y i g : Y ! X; onda postoji


i bijekcija h : X ! Y:

Dokaz. Po Banachovoj lemi postoji podskup A


g(Y

f (A)): Uocimo da su f : A ! f (A) i g jY


0

bijekcije. Stavimo g := (g jY

f (A) )

X takav da je X A =

f (A) : Y

f (A) ! g(Y

: Buduci da je X A = g(Y

slijedi da je domena od g skup X A; a kodomena Y

f (A))
f (A)),

f (A): Time je dobivena

bijekcija g (
: X A ! Y f (A): Konacno, denirajmo h : X ! Y pravilom
f (x); x 2 A;
h(x) =
g 0 (x); x 2 X A:
h je trazena bijekcija, jer je derana pomocu dvije bijekcije na disjunktnim
skupovima A i X A; te h(X) = Y .
Korolar 2.1.9 Ako je kX

kY

kZ i kX = kZ; onda je kX = kY = kZ:

f (b));

30

POGLAVLJE 2. USPOREIVANJE BROJNOSTI SKUPOVA

Primjer 2.1.10 Neka su X; Y i Z skupovi za koje vrijedi X

Z: Ako je

kX = kZ; onda je kX = kY = kZ: Primjerice; promotrimo sljedece podskupove


skupa R : Y = [0; 1] [ h2; 3] i Z = [0; 3]: Tvrdimo da su Y i Z ekvipotentni.
Dovoljno je uociti da je [0; 1]

[0; 1][h2; 3]

bijekcija.

[0; 3] i f : [0; 1] ! [0; 3]; f (x) = 3x;

Teorem 2.1.11 Neka je X proizvoljni skup. Tada je partitivni skup P(X)


ekvipotentan skupu 2X svih funkcija f : X ! f0; 1g ; tj. kP(X) = k2X :

Dokaz. Prvo razmotrimo trivijalni slucaj kad je X = ;: Tada je P(;) = f;g : S

druge strane, jedina funkcija f : ; ! f0; 1g je prazna funkcija ;; tj. 2; = f;g :

Slijedi da su P(;) i 2; ekvipotentni skupovi, pa je tvrdnja dokazana. Sada


pretpostavimo da je X 6= ;: Za svaki podskup A
njegova karakteristicna funkcija; tj.
(
A (x)

Uocimo da je
sa

konstanta 0; a

F (A) =

1;
0;

X neka je

: X ! f0; 1g

x 2 A;

x 2 X A:

konstanta 1: Denirajmo F : P(X) ! 2X


A;

X:

Tvrdimo da je F bijekcija.
Neka su A; B 2 P(X) i A 6= B: To znaci da postoji x 2 A B ili x0 2 B A:
Bez smanjenja opcenitosti pretpostavimo da je x 2 A B: Tada je
i

B (x)

= 0; pa je

injekcija.

6=

B:

A (x)

=1

Dakle, F (A) 6= F (B); pa zakljucujemo da je F

Neka je f 2 2X : Denirajmo A := fx 2 X : f (x) = 1g = f

(f1g): Tada je

Neka su X i Y skupovi. Kazemo da je kardinalni broj skupa

X manji od

= f; pa je F (A) = f: Dakle, F je surjekcija.

kardinalnog broja skupa Y i piemo kX < kY; ako je kX


Posebno, za svaki neprazan skup X; vrijedi k; < kX:

kY i kX 6= kY:

Teorem 2.1.12 (Cantorov teorem) Za svaki skup X vrijedi kX < kP(X):


Dokaz. Ako je X = ;; onda je P(X) = f;g ; pa je kX < kP(X): Pretpostavimo
da je X 6= ;: Tada je funkcija f : X ! P(X) dana s f (x) = fxg ; x 2 X;
injekcija. Dakle, kX

kP(X): Preostaje pokazati kX 6= kP(X): No, prije

cemo dokazati sljedecu tvrdnju.

Tvrdnja. Ne postoji niti jedna surjekcija F : X ! 2X :


X

Pretpostavimo suprotno tvrdnji, tj. neka postoji neka surjekcija F : X !

2 : Za svaki x 2 X oznacimo s fx := F (x) 2 2X i denirajmo funkciju f :

2.2. KONACNI
I BESKONACNI
SKUPOVI
X ! f0; 1g pravilom f (x) = 1

31

fx (x): Tada je f 2 2X ; pa, zbog surjektivnosti

od F; postoji x 2 X tako da je F (x) = f: Slijedi fx = f; pa onda, posebno,

i f (x) = fx (x): No, to je u kontradikciji s denicijom funkcije f; buduci da


f (x) = 1

fx (x): Time je tvrdnja dokazana.

Pokazimo sada da je kX 6= kP(X): Pretpostavimo suprotno tvrdnji, tj. neka

postoji bijekcija f : X ! P(X): Po prethodnom teoremu, postoji bijekcija g :

P(X) ! 2X ;pa je i gf : X ! 2X bijekcija. Posebno; gf : X ! 2X je i surjekcija,


to je u kontradikciji s prije dokazanom tvrdnjom. Dakle, kX 6= kP(X):
Iz Cantorovog teorema proizlazi sljedece

kX < kP(X) < k(P(P(X))) < k(P(P(P(X))) <


Dakle, za svaki skup Y; postoji skup Z tako da je kY < kZ: Dovoljno je uzeti
Z = P(Y ): To posebno znaci da ne postoji skup koji bi imao "najveci kardinalni

broj".

2.2

Konacni i beskonacni skupovi

Uvedimo oznaku Nk za skup f1; 2; : : : ; kg = k +

f0g

N:

Denicija 2.2.1 Kazemo da je skup X konacan, ako je prazan ili postoji k 2 N

takav da je X ekvipotentan skupu Nk : Ako skup X nije konacan, kazemo da je


beskonacan.
Primjer 2.2.2 Ocito je svaki Nk konacan. Nadalje, svaki k 2 ! je konacan

skup. Doista, ako je k = 0; onda je k konacan, jer je prazan. Ako je k 2 N;


onda je f : k ! Nk ; f (n) = n+ ; n 2 k; bijekcija.

Teorem 2.2.3 Neka je k 2 N proizvoljan. Svaka injekcija f : Nk ! Nk je i


surjekcija.

Dokaz. Dokaz provodimo matematickom indukcijom po k 2 N: Neka je S

skup svih prirodnih brojeva k 2 N sa svojstvom da je svaka injekcija f : Nk ! Nk

ujedno i surjekcija. Pokazimo da je 1 2 S: Buduci da je N1 = f1g ; jedina

funkcija f : N1 ! N1 je identiteta, pa je trazeno svojstvo ocito ispunjeno.


Pretpostavimo da je k 2 S i pokazimo da je k + = k + 1 2 S: Neka je f : Nk+1 !

Nk+1 proizvoljna injekcija. Treba pokazati da je f surjekcija. Razlikujemo dva

slucaja:
(i) f (k + 1) = k + 1;
(ii) f (k + 1) 2 Nk :

32

POGLAVLJE 2. USPOREIVANJE BROJNOSTI SKUPOVA

(i) Ako je f (k + 1) = k + 1; onda je nuzno f (Nk )

Nk jer je f injekcija. No,

onda je i f jNk : Nk ! Nk injekcija, pa zbog k 2 S slijedi da je f jNk : Nk ! Nk

surjekcija, a time i f (Nk ) = Nk : Dakle, f (Nk+1 ) = Nk+1; pa je f surjekcija.

(ii) Neka je f (k + 1) 2 Nk i oznacimo s m := f (k + 1) 2 Nk : Prvo pokazimo da

postoji n 2 Nk takav da je f (n) = k + 1: Pretpostavimo protivno tvrdnji, tj. za


svaki n 2 Nk takav da je f (n) 6= k + 1: Tada je f (Nk+1 )
f (Nk )

Nk ; pa je pogotovo

Nk : Dakle, f jNk : Nk ! Nk je injekcija, a onda, po induktivnoj

pretpostavci, i surjekcija. Stoga postoji m0 2 Nk takav da je f (m0 ) = m:


Dobivamo f (m0 ) = f (k + 1) i m0 6= k + 1; to se protivi pretpostavci da je f

injekcija. Time smo pokazali da mora postojati n 2 Nk takav da je f (n) = k +1:


Denirajmo g : Nk ! Nk na sljedeci nacin
(
f (i);
i 6= n;
g(i) =
m = f (k + 1); i = n:

Funkcija g je injekcija, jer je f injekcija. Po induktivnoj pretpostavci je g


surjekcija, pa je g(Nk ) = Nk : Kako je f (Nk+1 ) = ff (i) : i 2 Nk+1 g = g(Nk ) [

ff (n)g = Nk [ fk + 1g = Nk+1 ; slijedi da je f surjekcija. Dakle, S = N; pa je

svaka injekcija f : Nk ! Nk ujedno i surjekcija.

Korolar 2.2.4 Neka su k; m 2 N i k 6= m: Tada Nk i Nm nisu ekvipotentni.


Dokaz. Pretpostavimo protivno tvrdnji, tj. Nk i Nm su ekvipotentni. Bez
smanjenja opcenitosti pretpostavimo k < m i neka je i : Nk ,! Nm inkluzija.
Kako su Nk i Nm ekvipotentni, postoji bijekcija f : Nm ! Nk i stavimo g :=
f i : Nk ! Nk : Kako je Nk $ Nm ; to je g(Nk ) $ Nk : Dakle, g : Nk ! Nk je
injekcija koja nije surjekcija. No, to se protivi prethodnom teoremu.

Iz prethodnog korolara proizlazi da ima smisla sljedeci dogovor. Za svaki konacan skup X stavljamo kX = m; ako je X ekvipotentan skupu Nm i kazemo da
X ima m elemenata. Posebno stavljamo k; = 0:
Sada cemo karakterizirati beskonacne skupove.
Teorem 2.2.5 Neka je X neprazan skup. Tada su sljedece tvrdnje ekvivalentne.
(i) X je beskonacan.
(ii) Postoji injekcija f : N ! X:

(iii) Postoji injekcija g : X ! X koja nije surjekcija.

(iv) X je ekvipotentan nekom svom pravom podskupu.


Dokaz. (i) ) (ii): Prvo cemo "indukcijom po k 2 N" denirati injekcije
fk : Nk ! X sa svojstvom fk jNk

= fk

1:

Buduci da je X beskonacan,

sigurno je neprazan pa postoji x1 2 X: Denirajmo f1 : N1 ! X sa f1 (1) = x1 :

2.2. KONACNI
I BESKONACNI
SKUPOVI

33

Pretpostavimo da je fk : Nk ! X injekcija sa trazenim svojstvom. Tada je

X fk (Nk ) 6= ;: Naime, u protivnom bi vrijedilo X = f (Nk ); pa bi X bio

ekvipotentan skupu Nk ; a time i konacan. Dakle, postoji xk+1 2 X fk (Nk );

pa mozemo denirati fk+1 : Nk+1 ! X stavljajuci


(
fk (i); i 2 Nk ;
fk+1 (i) =
xk+1 ; i = k + 1:
Funkcija fk+1 ima trazena svojstva, jer je fk+1 injekcija i proiruje fk . Uocimo

da je konstrukcijom osigurano fn jNk = fk ; za svaki n > k: Sada denirajmo


f : N ! X pravilom

f (k) = fk (k); k 2 N:

Tvrdimo da je f injekcija. Neka su m; n 2 N i m 6= n: Bez smanjenja opcenitosti


pretpostavimo da je m < n: Tada je fn (n) 6= fn (m), jer je fn injekcija. Nadalje,
fn (m) = fm (m); pa je f (n) = fn (n) 6= fm (m) = f (m):Time je pokazano da je

f injekcija.

(ii) ) (iii): Po pretpostavci postoji injekcija f : N ! X: Oznacimo s

xn := f (n); n 2 N: Tada je xn 6= xm cim je n 6= m; buduci da je f injekcija. Denirajmo


g : X ! X pravilom
(
x;
x 2 X f (N);
:
g(x) =
xn+1 ; x = xn 2 f (N):
Funkcija g je injekcija. Dovoljno je uociti da su funkcije g jX f (N) = idX

f (N)

g jf (N) : f (N) ! f (N) injekcije. Nadalje, g nije surjekcija, jer je x1 2 X g(X):


(iii) ) (iv): Neka je g : X ! X injekcija koja nije surjekcija. Tada je

g(X) $ X; tj. g(X) je pravi podskup od X; pa je g : X ! g(X) bijekcija skupa

X na njegov pravi podskup. Dakle, X je ekvipotentan svom parvom podskupu.


(iv) ) (i) Neka je Y pravi podskup od X i f : X ! Y bijekcija. Tvrdimo da

je X beskonacan. Pretpostavimo suprotno, tj. neka je X konacan. Tada postoji


k 2 N i bijekcija g : Nk ! X: No, onda je i inverzna funkcija g

bijekcija; pa je g
vrijedilo g

tako da je g

(Y ) pravi podskup od Nk ; tj. g

: X ! Nk

(Y ) & Nk : Naime, kad bi

(Y ) = Nk ; onda bi za proizvoljni x1 2 X Y mogli pronaci x2 2 Y


1

(x1 ) = g

Denirajmo h := g

(x2 );to je u kontradikciji s bijektivnocu funkcije g

f g : Nk ! Nk : Funkcija h je injekcija, jer je kompozicija

injekcija, ali nije surjekcija. Naime,


h(Nk ) = g

(f (g(Nk )) = g

(Y ) $ Nk : Time smo doli u kontradikciju s tvrd-

njom Teorema 2.2.3.


Iz Teorema 2.2.5 (iii) dobivamo sljedecu karakterizaciju konacnih skupova.
Korolar 2.2.6 Skup X je konacan ako i samo ako je svaka injekcija g : X ! X
ujedno i surjekcija.

34

POGLAVLJE 2. USPOREIVANJE BROJNOSTI SKUPOVA

Korolar 2.2.7 Neka je A

X: Ako je A beskonacan, onda je i X beskonacan.

Ako je X konacan, onda je i A konacan.


Dokaz. Neka je A beskonacan. Tada postoji injekcija f : N ! X: Neka je
i : A ,! X inkluzija, pa je kompozicija if : N ! X injekcija. Dakle, X je
beskonacan.

Neka je X konacan. Tvrdimo da je A konacan. Pretpostavimo suprotno, tj.


A je beskonacan. Tada po prvoj dokazanoj tvrdnji slijedi da je X beskonacan,
pa je dobivena kontradikcija.
Primjer 2.2.8 Prema Teoremu 2.2.5 skup N je beskonacan, jer je idN : N !

N injekcija. Sada, po prethodnom korolaru, slijedi da su njegovi nadskupovi


!; Z; Q i R beskonacni.
Primjer 2.2.9 Neka su X i Y ekvipotentni skupovi. Ako je X konacan (beskonacan);
onda je i Y konacan (beskonacan). Doista, neka je X beskonacan. Tada postoji injekcija f : N ! X: S druge strane postoji bijekcija g : X ! Y; pa je

gf : N ! Y injekcija. Slijedi da je i Y beskonacan. Neka je X konacan.


Tvrdimo da je i Y konacan. Pretpostavimo protivno tvrdnji, tj. neka je Y

beskonacan. Tada; po prethodno dokazanoj tvrdnji; slijedi da je i X beskonacan;


pa je dobivena kontradikcija.
Neprazne konacne skupove smo denirali kao one koji su ekvipotentni nekom
(i to tocno jednom) od skupova Nk ; k 2 N: Sad cemo pokazati da je neprazan

skup konacan ako i samo ako postoji surjekcija sa tog skupa na neki od skupova
Nk ; k 2 N; to je; formalno; slabiji zahtjev.

Teorem 2.2.10 Neprazan skup X je konacan ako i samo ako postoji k 2 N i

surjekcija f : Nk ! X:

Dokaz. Ako je X konacan, onda postoji k 2 N i bijekcija f : Nk ! X; pa je


nuznost ocita.

Obratno, pretpostavimo da postoji k 2 N i surjekcija f : Nk ! X: Tada

postoji neprazan podskup A

Nk tako da je f jA : A ! X bijekcija. Kako je

A podskup konacnog skupa Nk , to je A i sam konacan skup. Dakle, postojii


m 2 N i bijekcija g : Nm ! A: Zakljucujemo da je X ekvipotentan skupu Nm ;

pa je konacan.

Iako izgleda da smo pri dokazu prethodnog teorema nuzno trebali Aksiom izbora,
skup A

Nk se moze tocno opisati. No, prvo uvedimo sljedecu oznaku. Za

n; m 2 ! stavljamo m
zahtjevu m

n ako je m < n ili m = n: Uocimo da je to ekvivalentno

n: Opiimo sada skup A: Iz svakog vlakna f

(fxg) mozemo

2.2. KONACNI
I BESKONACNI
SKUPOVI
izabrati m(x) 2 Nk tako da je m(x)
A := fm(x) : x 2 Xg :

35

i za svaki i 2 f

(fxg); pa stavimo

Propozicija 2.2.11 Neka su X i Y konacni skupovi. Tada je i X [ Y konacan


skup.

Dokaz. Ako je barem jedan od skupova X i Y prazan, tvrdnja ocito vrijedi.


Pretpostavimo da su skupovi X i Y neprazni. Razlikujemo dva slucaja.
1: X \ Y = ;:

Neka je kX = n i kY = m: To znaci da postoje bijekcija f : X ! Nn i bijekcija

g : Y ! Nm : Neka je l = n + m i denirajmo funkciju h : X [ Y ! Nl sa


h(x) =

f (x);
n + g(x);

x2X

x2Y

Funkcija h je bijekcija, jer je na disjunktnim podskupovima X i Y bijekcija i uz


to vrijedi h(X [ Y ) = Nl : Dakle, X [ Y je konacan skup.
2: X \ Y 6= ;

Neka je Z = Y

X: Buduci da je Y konacan skup, onda je i Z konacan skup.

Nadalje, X i Z su disjunnktni skupovi i vrijedi X [ Z = X [ Y: Sada, prema


prvom slucaju, slijedi da je X [ Z konacan skup. Dakle, X [ Y konacan skup.

Neka je (Xi ; i 2 I) familija skupova. Ako je I konacan skup, onda kazemo

da je familija (Xi ; i 2 I) konacna. Posebno, ako je I = Nn , uobicajeno je pisati

(Xi ; i = 1; : : : ; n):

Korolar 2.2.12 Neka je (Xi ; i = 1; : : : ; n) konacna familija skupova, gdje je


n
S
svaki skup Xi ; i = 1; : : : ; n; konacan. Tada je i
Xi konacan skup.
i=1

Dokaz. Dokaz provodimo indukcijom po n 2 N: Ako je n = 1; onda je

1
S

Xi =

i=1

X1 ; pa je tvrdnja istinita. Pretpostavimo da je tvrdnja istinita za prirodan broj


n i promatrajmo familiju (Xi ; i = 1; : : : ; n + 1), gdje je svaki Xi ; i = 1; : : : ; n + 1;
n+1
n
n
S
S
S
S
konacan skup. Buduci da je
Xi = ( Xi ) Xn+1 ; te ( Xi ) i Xn+1
i=1

i=1

konacni skupovi, primjenom prethodne propozicije slijedi da je

i=1
n+1
S

Xi konacan

i=1

skup:

Propozicija 2.2.13 Neka su X i Y konacni skupovi. Tada je i X


skup.

Y konacan

36

POGLAVLJE 2. USPOREIVANJE BROJNOSTI SKUPOVA

Dokaz. Prvo dokazimo sljedecu tvrdnju.


Tvrdnja. Neka su n; m 2 N: Tada je Nn

Nm konacan skup

Za svaki i = 1; : : : ; n denirajmo skup Xi := f(i; j) : j 2 Nm g = fig

Nm :

Ocito je funkcija fi : Xi ! Nm dana s fi (i; j) = j; (i; j) 2 Xi ; bijekcija, pa je


n
S
Xi konacan skup. Buduci da je Nn Nm =
Xi ; po Korolaru 2.2.12 slijedi
i=1

da je Nn

Nm konacan skup. Time je tvrdnja dokazana.

Po pretpostavci su skupovi X i Y konacni. Ako je bar jedan od tih skupova


prazan; onda je i X

Y = ;; a time i konacan. Pretpostavimo da su X i Y

neprazni skupovi i neka su f : X ! Nn i g : Y ! Nm bijekcije. Denirajmo


funkciju h : X

Y ! Nn

Nm sa

h(x; y) = (f (x); g(y));

(x; y) 2 X

Y:

Funkcija h je bijekcija. Buduci da je Nn Nm konacan skup, slijedi da je i X

konacan.
Korolar 2.2.14 Neka su X1 ; X2 ; : : : ; Xn ; n
Kartezijev produkt X1

2; konacni skupovi. Tada je i

Xn konacan skup.

Dokaz. Dokaz provodimo indukcijom po n


skupovi, onda je i X1

2: Ako su X1 i X2 konacni

X2 konacan skup po prethodnoj propoziciji. Pret-

postavimo da je je tvrdnja istinita za prirodan broj n i promotrimo konacne


skupove X1 ; X2 ; : : : ; Xn ; Xn+1 : Buduci da je X1
Xn )

Xn+1 ; zakljucujemo da je X1

Xn
Xn

Xn+1 = (X1

Xn+1 konacan skup kao

Kartezijev produkt dva konacna skupa.


Propozicija 2.2.15 Neka je (Xi ; i 2 I) neprazna familija nepraznih skupova.
S
Q
Ako je barem jedan od skupova Xi beskonacan, onda su i skupovi
Xi i
Xi
i2I

i2I

beskonacni.

Dokaz. Neka za indeks i0 2 I vrijedi da je Xi0 beskonacan skup. Ako je I =


S
fi0 g tvrdnja je ocita. Zato pretpostavimo da je I 6= fi0 g : Kako je Xi0
Xi ;
i2I
S
odmah slijedi da je i
Xi beskonacan skup. Neka je f : N ! Xi0 injekcija.
Q i2I
Q
Buduci da je
Xi 6= ;; mozemo odabrati g 2
Xi ; tj. postoji
i2I fi0 g
i2I fi0 g
S
funkcija g : I fi0 g !
Xi tako da je g(i) 2 Xi ; i 2 I fi0 g : Za svaki
i2I fi0 g
S
n 2 N oznacimo s xn funkciju xn : I !
Xi zadanu pravilom
i2I

xn (i) =

f (n);

i = i0

g(i);

i 6= i0

2.3. PREBROJIVI I NEPREBROJIVI SKUPOVI


Uocimo da je xn (i) 2 Xi ; za svaki i 2 I; pa je xn 2

37
Q

Xi : Nadalje, ako

i2I

je n 6= m; onda je xn 6= xm , jer je xn (i0 ) = f (n) =


6 f (m) = xm (i0 ): Sada
Q
denirajmo funkciju F : N !
Xi stavljajuci F (n) = xn ; n 2 N: Funkcija F
Q i2I
je injekcija, pa slijedi da je
Xi beskonacan skup.
i2I

Uocimo da smo u dokazu prethodne propozicije koristili Aksiom izbora.

2.3

Prebrojivi i neprebrojivi skupovi

Denicija 2.3.1 Kazemo da je skup X prebrojiv, ako je ekvipotentan skupu N.


Primjer 2.3.2 Skupovi N i ! su prebrojivi.
Uobicajeno je kN oznaciti s @0 (i citati alef-nula). Dakle, skup X je prebrojiv
ako i samo ako je kX = @0 :

Primijetimo da je svaki prebrojiv skup X beskonacan, buduci da je X ekvipotentan beskonacnom skupu N.


Propozicija 2.3.3 1: Neka je X beskonacan skup. Tada X sadrzi prebrojiv
podskup.
2: Neka je X prebrojiv skup i A

X podskup od X: Tada je A ili konacan ili

prebrojiv.
Dokaz. 1: Buduci da je skup X beskonacan, postoji injekcija f : N ! X:
Oznacimo s Y := f (N)

X: Tada je f : N ! Y bijekcija, pa je Y prebrojiv

podskup od X: Posebno, za svaki beskonacni skup X vrijedi @0


2: Neka je A podskup prebrojivog skupa X: Tada je kA

kX:

@0 : Skup A je ili

konacan ili beskonacan. Ako je A konacan, tvrdnja je dokazana. Pretpostavimo


da je A beskonacan. Po prvoj tvrdnji, A sadrzi prebrojiv podskup, pa je @0

kA: Sada iz Cantor-Bernsteinovog teorema slijedi kA = @0 ; tj. A je prebrojiv.

Napomena 2.3.4 1: Neka je X prebrojiv skup. Tada postoji bijekcija f : N !

X; pa stavimo xn := f (n); n 2 N: Vrijedi X = fxn : n 2 Ng = fx1 ; x2 ; : : : ; xn ; : : :g ;


pa kazemo da smo "X zapisali u obliku niza":

2: Analogno; ako je X koncan skup; postoji k 2 N i bijekcija f : Nk ! X; pa


stavimo xn := f (n); n 2 Nk : Tada je X = fx1 ; x2 ; : : : ; xk g :

Vazno je uociti da su; u oba slucaja; svi elementi xi meusobno razliciti i


"iscrpljuju" skup X:
Vidjeli smo da je jedno od svojstava koje karakterizira beskonacne skupove ono
da je takav skup ekvipotentan svom pravom podskupu. Dakle, beskonacnom

38

POGLAVLJE 2. USPOREIVANJE BROJNOSTI SKUPOVA

skupu se mogu "dodavati novi elementi" i da tako nastali novi skup ima isti
kardinalni broj kao i polazni skup. Postavlja se pitanje da li se u tom procesu
dodavanja novih elemenata, a bez promjene kardinalnog broja polaznog beskonacnog skupa, moze dodati po volji mnogo novih razlicitih elemenata. Odgovor
daje sljedeci teorem.
Teorem 2.3.5 Neka je X beskonacan skup, a Y konacan ili prebrojiv skup.
Tada je k(X [ Y ) = kX:
Dokaz. Prvo uocimo da je tvrdnja trivijalno ispunjena, ako je Y = ;: Stoga
pretpostavimo da je Y 6= ;: Razlikujemo dva slucaja.
1: X \ Y = ;; tj. skupovi X i Y su disjunktni.

Po pretpostavci je skup X beskonacan, pa sadrzi prebrojiv podskup A: Neka je


A = fx1 ; x2 ; : : : ; xn ; : : :g

X:

Ako je Y konacan, tj. Y = fy1 ; y2 ; : : : ; yn g za neki n 2 N; denirajmo

f : X ! X [ Y pravilom

8
>
>
< x; x 2 X A
f (x) =
yi ; x = xi ; i = 1; : : : ; n :
>
>
: x ; x=x
k
n+k ; k 2 N

Ako je Y prebrojiv, zapiimo ga u obliku Y = fy1 ; y2 ; : : : ; yn ; : : :g i denira-

jmo f : X ! X [ Y pravilom
8
>
x2X A
>
< x;
:
f (x) =
xn ; x = x2n ; n 2 N
>
>
: y ; x=x
n
2n 1 ; n 2 N

U oba slucaja funkcija f je injekcija, te vrijedi f (X A) = X A i f (A) = A[Y:


Stoga zakljucujemo da je u oba slucaja funkcija f bijekcija. Time je tvrdnja
dokazana u ovom posebnom slucaju.
2: X \ Y 6= ;:

Neka je Z := Y

Y: Ako je Y konacan, onda je i Z konacan po Koro-

laru 2.2.7. Ako je Y prebrojiv, onda je Z ili konacan ili prebrojiv po gornjoj propoziciji. Dakle, u oba slucaja je Z ili konacan ili prebrojiv. Nadalje,
X [ Z = X [ (Y

X) = X [ Y i X \ Z = ;: Sada, prema slucaju 1:; slijedi da

je k(X [ Z) = kX; a time i k(X [ Y ) = kX:

Korolar 2.3.6 Neka je (Xi ; i = 1; : : : ; n) konacna familija skupova, gdje je


n
S
svaki skup Xi ; i = 1; : : : ; n; prebrojiv. Tada je i
Xi prebrojiv skup.
i=1

2.3. PREBROJIVI I NEPREBROJIVI SKUPOVI

39

Dokaz. Dokaz provodimo indukcijom po n 2 N: Ako je n = 1; onda je

1
S

Xi =

i=1

X1 ; pa je tvrdnja istinita. Pretpostavimo da je tvrdnja istinita za prirodan broj


n i promatrajmo familiju (Xi ; i = 1; : : : ; n + 1), gdje je svaki Xi ; i = 1; : : : ; n + 1;
n
n
n+1
S
S
S
S
Xi = ( Xi ) Xn+1 ; te ( Xi ) i Xn+1 preprebrojiv skup. Buduci da je
i=1

i=1

i=1

n+1
S

brojivi skupovi, primjenom Teorema 2.3.5 slijedi k(

Xi ) = k(

i=1

n+1
S

Xi je prebrojiv skup.

n
S

Xi ): Dakle,

i=1

i=1

Neka je (Xi ; i = 1; : : : ; n) konacna familija skupova, gdje je svaki skup Xi ; i =


n
S
1; : : : ; n; ili konacan ili prebrojiv. Tada je i
Xi konacan ili prebrojiv. Ako su
svi Xi ; i = 1; : : : ; n; konacni, onda je i

i=1

n
S

Xi konacan po Korolaru 2.2.12. Ako

i=1

meu skupovima Xi ima bar jedan beskonacan skup, onda je

n
S

Xi prebrojiv

i=1

skup po prethodnom korolaru i Teoremu 2.3.5(ako meu skupovima Xi ima i


bar jedan konacan):
Lema 2.3.7 Skup N

N je prebrojiv.

Dokaz. Denirajmo f : N

N ! N pravilom

f (m; n) = 2m 3n ;

(m; n) 2 N

Pokazimo da je f injekcija. Neka su (m; n); (k; l) 2 N

N:
N ureeni parovi prirod-

m n

nih brojeva tako da vrijedi f (m; n) = f (k; l); tj. 2 3 = 2k 3l : Bez smanjenja
k: Tada je 3n = 2k

opcenitosti mozemo pretpostaviti m


neparan broj, a za k

m > 0 broj 2k

m l

3 : Buduci da je 3n

m l

3 paran, slijedi da mora biti k

m = 0:

Dakle, m = k; a onda je i n = l: Zakljucujemo da je (m; n) = (k; l); to pokazuje


da je funkcija f injektivna. Ovim je pokazano da je k(N
strane, funkcija g : N ! N
Dakle, @0

da je k(N

k(N

N)

@0 : S druge

N dana s g(n) = (n; 1); n 2 N; je takoer injekcija.

N): Sada, primjenom Cantor-Bernsteinovog teorema slijedi

N) = @0 ; tj. N

N je prebrojiv.

Teorem 2.3.8 Neka su X i Y prebrojivi skupovi. Tada je i X

Y prebrojiv

skup.
Dokaz. Buduci da su X i Y prebrojivi skupovi, postoje bijekcije f : N ! X i

g : N ! Y: Denirajmo h : N

N!X

Y pravilom

h(n; m) = (f (m); g(n));

(m; n) 2 N

N:

Funkcija h je bijekcija, jer su koordinatne funkcije f i g bijekcije. Dakle, k(N


N) = k(X

Y ): Po prethodnoj lemi je k(N

prebrojiv skup.

N) = @0 ; pa slijedi da je X

40

POGLAVLJE 2. USPOREIVANJE BROJNOSTI SKUPOVA

Korolar 2.3.9 Neka su X1 ; X2 ; : : : ; Xn ; n


Kartezijev produkt X1

2; prebrojivi skupovi. Tada je i

Xn prebrojiv skup.

Dokaz. Dokaz provodimo indukcijom po n


skupovi, onda je i X1

2: Ako su X1 i X2 prebrojivi

X2 prebrojiv skup po prethodnom teoremu. Pret-

postavimo da je je tvrdnja istinita za prirodan broj n i promotrimo prebrojive skupove X1 ; X2 ; : : : ; Xn ; Xn+1 : Buduci da je X1
(X1

Xn )

Xn+1 ; zakljucujemo da je X1

Xn
Xn

Xn+1 =

Xn+1 prebro-

jiv skup kao Kartezijev produkt dva prebrojiva skupa.


Primjer 2.3.10 Neka je (Xi ; i 2 f1; : : : ; ng) konacna familija skupova. Buduci
n
Q
da je skup
Xi ekvipotentan skupu X1
Xn vrijedi sljedece. Ako je svaki
i=1

skup Xi konacan, onda je


beskonacan, onda je
je i

n
Q

n
Q

n
Q

Xi konacan: Ako je barem jedan od skupova Xi

i=1

Xi beskonacan. Ako je svaki skup Xi prebrojiv, onda

i=1

Xi prebrojiv. Posebno, skup X f1;2;:::;ng je konacan, ako je X konacan,

i=1

a prebrojiv, ako je X prebrojiv.


Neka je (Xi ; i 2 I) familija skupova. Ako je I prebrojiv skup; onda kazemo

da je familija (Xi ; i 2 I) prebrojiva.

Teorem 2.3.11 Neka je (Xn ; n 2 N) prebrojiva familija skupova, gdje je svaki


S
skup Xn ; n 2 N; prebrojiv. Tada je i
Xn prebrojiv skup.
n2N

Dokaz. Razlikujemo dva slucaja.

1: Skupovi Xn su u parovima disjunktni.


Za svaki n 2 N oznacimo s B(Xn ; N)

NXn skup svih bijekcija f : Xn ! N:

Uocimo da je svaki B(Xn ; N) neprazan skup. Tada je klasa fB(Xn ; N) : n 2 Ng


skup po Aksiomu zamjene, pa po Aksiomu izbora postoji funkcija izbora za taj

skup. Dakle, postoji skup ffn : n 2 Ng ; gdje je fn : Xn ! N neka bijekcija


S
iz skupa B(Xn ; N) za svaki n 2 N: Denirajmo funkciju f :
Xn ! N N
n2N

pravilom f (x) = (n; fn (x)); x 2 Xn : Uocimo da je f dobro denirana funkcija,


S
buduci da za svaki x 2
Xn postoji jedinstveni n 2 N tako da je x 2 Xn :
n2N
S
Xn i f (x) = f (x0 ): Tada postoje
Funkcija f je bijekcija. Neka su x; x0 2
n2N

jedinstveni n; m 2 N tako da je x 2 Xn i x0 2 Xm ; pa slijedi (n; fn (x)) =

(m; fm (x0 )): Iz jednakosti ureenih parova dobivamo n = m, a time i fn (x) =


fn (x0 ): Funkcija fn je bijekcija, pa nuzno mora vrijediti x = x0 ; to dokazuje
injektivnost funkcije f: Neka je (n; k) 2 N

N: Kako je fn bijekcija, postoji

x 2 Xn tako da je fn (x) = k; a time i f (x) = (n; fn (x)) = (n; k): Dakle, f je i

2.3. PREBROJIVI I NEPREBROJIVI SKUPOVI

41

S
surjekcija. Zakljucujemo da su
Xn i N N ekvipotentni skupovi, a onda po
n2N
S
Lemi 2.3.7 slijedi da je
Xn prebrojiv skup.
n2N

2: Skupovi Xn nisu u parovima disjunktni.

nS1
Rekurzivno denirajmo Y1 = X1 i Yn = Xn
Xi ; n
2: Uocimo da je
i=1
S
S
Yn =
Xn ; skupovi Yn su u parovima disjunktni i svaki Yn je konacan
n2N

n2N

(moguce prazan skup) ili prebrojiv. Oznacimo s N0 := fn 2 N : Yn 6= ;g


0

N:

Skup N je neprazan, jer je 1 2 N ; te je ili konacan ili prebrojiv. Ako je N0


S
S
S
S
konacan; onda je
Yn prebrojiv skup; pa je i
Xn =
Yn =
Yn
n2N0

n2N

n2N

n2N0

prebrojiv skup i tvrdnja je dokazana. Neka je N0 prebrojiv skup. Buduci da


je N ekvipotentan skupu N0 ; bez smanjenja opcenitosti mozemo pretpostaviti
da je N0 = N: Za svaki n 2 N oznacimo s I(Yn ; N)

NYn skup svih injekcija

f : Yn ! N: Skupovi I(Yn ; N) su neprazni. Tada je klasa fI(Yn ; N) : n 2 Ng skup

po Aksiomu zamjene; pa; po Aksiomu izbora; postoji funkcija izbora za taj skup.
Dakle; postoji skup ffn : n 2 Ng ; gdje je fn : Yn ! N injekcija za svaki n 2 N:
S
Denirajmo funkciju f :
Yn ! N N pravilom f (x) = (n; fn (x)); x 2 Yn :
n2N

Funkcija f je dobro denirana, jer su skupovi Yn u parovima disjunktni. Nadalje,


S
funkcija f je injekcija. Ovim je pokazano da je k(
Yn ) @0 : S druge strane,
n2N
S
S
S
X1
Yn ; pa je @0 k(
Yn ): Dakle, skup
Yn je prebrojiv, a time je
n2N
n2N
S n2N
ujedno pokazano da je i
Xn prebrojiv.
n2N

Primjer 2.3.12 Skup X =

m
n

: m; n 2 N

maka. Za svaki k 2 N oznacimo s Xk :=


fk : N ! Xk denirana s fk (m) =

m
k ;m

Xk ; k 2 N; prebrojiv skup. Nadalje; X =


prethodnom teoremu.

naziva se skup pozitivnih razlo-

m
k

: m 2 N : Buduci da je funkcija

2 N; bijekcija, slijedi da je svaki


S
Xk ; pa je X prebrojiv skup po

k2N

Korolar 2.3.13 Neka je (Xn ; n 2 N) prebrojiva familija skupova, gdje je svaki


S
skup Xn ; n 2 N; konacan ili prebrojiv. Tada je i
Xn konacan ili prebrojiv
n2N

skup.

Dokaz. Za svaki n 2 N stavimo Yn := N [ Xn : Prema Teoremu 2.3.5 skupovi


S
Yn su prebrojivi, a po prethodnom teoremu je i
Yn prebrojiv skup. Buduci
n2N
S
S
S
da je
Xn
Yn ; slijedi da je
Xn ili konacan ili prebrojiv skup.
n2N

n2N

n2N

Neka je X neprazan skup. Svaka funkcija f : f1; 2; : : : ; ng ! X; n 2 N; naziva se

konacan niz od n elemenata u skupu X. Skup X f1;2;:::;ng svih konacnih nizova


od n elemenata u skupu X je prebrojiv, ako je skup X prebrojiv.

42

POGLAVLJE 2. USPOREIVANJE BROJNOSTI SKUPOVA

Korolar 2.3.14 Neka je X prebrojiv skup. Tada je skup svih konacnih nizova
u skupu X prebrojiv.
Dokaz. Za svaki n 2 N oznacimo s Yn skup Yn := X f1;2;:::;ng : Po Aksiomu
S
S
zamjene; klasa fYn : n 2 Ng je skup; pa je onda i
Yn skup.
Yn je skup
n2N

n2N

svih konacnih nizova u skupu X: Buduci da je svaki Yn prebrojiv; onda je i


S
Yn prebrojiv skup po Teoremu 2.3.11.
n2N

Pokazali smo da vrijedi kX < kP(X) za svaki skup X: Ako je X beskonacan;


onda je skup F svih konacnih podskupova od X pravi podskup od P(X):
Pokazat cemo da je moguce kX = kF.

Teorem 2.3.15 Neka je X prebrojiv skup. Tada je skup F


acnih podskupova od X prebrojiv.

P(X) svih kon-

Dokaz. Zapiimo X u obliku niza; tj. X = fx1 ; x2 ; : : : ; xn ; : : :g : Neka je Y


S f1;2;:::;ng
skup svih konacnih nizova u skupu X; tj. Y =
X
: Svakom nn2N

clanom skupu A = fxi1 ; xi2 ; : : : ; xin g 2 F jednoznacno je pridruzena n-torka


(xj1 ; xj2 ; : : : ; xjn ); gdje je fi1 ; i2 ; : : : ; in g = fj1 ; j2 ; : : : ; jn g i j1 < j2 <
Time je skupu A na jednoznacan pridruzen i konacan niz fA 2 X

f1;2;:::;ng

< jn :

zadan

s fA (k) = xjk ; k 2 f1; 2; : : : ; ng : Sada deniramo funkciju g : F !Y pravilom


g(A) = fA : Ocito je funkcija g injekcija; pa je kF
po Teoremu 2.3.14, pa je kF

kY . Skup Y je prebrojiv

@0 : S druge strane funkcija h : X ! F dana

pravilom h(x) = fxg ; x 2 X; je injekcija, pa je kX

kF = @0 :

kF; tj. @0

kF: Slijedi;

Promotrimo sada skupove brojeva.

Propozicija 2.3.16 Skupovi Z i Q su prebrojivi.


Dokaz. Oznacimo s N
Funkcija f : N ! N
N

:= f n : n 2 Ng skup svih negativnih cijelih brojeva.

dana pravilom f (n) =

n; n 2 N; je bijekcija, pa je skup

prebrojiv. Kako je Z = ! [ N ; po Teoremu 2.3.5 slijedi da je kZ = k!:

Dakle, Z je prebrojiv.

Oznacimo s Q+ := fq 2 Q : q > 0g skup svih pozitivnih racionalnih brojeva

i pokazimo da je Q+ prebrojiv. Kako je N

Q+ ; vrijedi @0

kQ+ . Za svaki

q 2 Q+ postoje jedinstveni m; n 2 N; koji su relativno prosti; i q =


+

Stoga je funkcija f : Q

! N

N dana s f (

) = (m; n) dobro denirana

@0 ; pa slijedi da je Q+ prebrojiv. Funkcija

i, ocito, injekcija. Dakle, kQ


f : Q+ ! Q

m
n

m
n

dana pravilom f (q) =


+

q; q 2 Q; je bijekcija, pa je i skup Q

prebrojiv. Buduci da je Q = (Q [ f0g) [ Q ; po Teoremu 2.3.5 slijedi da je


kQ = kQ+ : Dakle; Q je prebrojiv.

2.3. PREBROJIVI I NEPREBROJIVI SKUPOVI

43

Propozicija 2.3.17 Skup R realnih brojeva ekvipotentan je proizvoljnom intervalu ha; bi

R:

Dokaz. Denirajmo f : h 1; 1i ! R na sljedeci nacin


f (x) = tg x; x 2 R:
2
Dobro je poznato da je funkcija f strogo uzlazna surjekcija, a time i bijekcija.
Dakle, kR = k h 1; 1i : Neka je ha; bi

R proizvoljan interval. Denirajmo

g : h 1; 1i ! ha; bi pravilom
g(x) =

1
(b
2

1
a)x + (b + a); x 2 h 1; 1i :
2

Funkcija g je, takoer; strogo uzlazna surjekcija; a time i bijekcija. Slijedi da je


k h 1; 1i = k ha; bi : Dakle, kR = k ha; bi :

Uocimo da gornja propozicija, takoer, dokazuje da je skup R beskonacan.


Nadalje, svaki interval ha; bi

R je beskonacan skup, pa su i njegovi nadskupovi

ha; b] ; [a; bi i [a; b] beskonacni skupovi.

Denicija 2.3.18 Za skup X kazemo da je neprebrojiv, ako je beskonacan i


nije prebrojiv.
Sljedeci teorem pokazuje da postoje neprebrojivi skupovi
Teorem 2.3.19 (Cantorov dijagonalni postupak) Skup R je neprebrojiv.
Dokaz. Vec smo pokazali da je R beskonacan. Pokazimo da R nije prebrojiv.
Pretpostavimo suprotno tvrdnji, tj. neka je R prebrojiv. Tada je i interval
h0; 1i

R prebrojiv, buduci da je ekvipotentan skupu R: Zapiimo h0; 1i u

obliku niza i neka je h0; 1i = fx1 ; x2 ; : : : ; xn ; : : :g : Svaki x 2 h0; 1i moze se

na jedinstveni nacin prikazati u obliku decimalnog broja s beskonacno mnogo


decimala razlicitih od 0: Stoga su u takvom zapisu dva realna broja iz h0; 1i
razlicita cim se razlikuju u barem jednoj decimali. Zapiimo na takav nacin

sve elemente skupa h0; 1i : Preciznije; neka je svaki xn 2 h0; 1i zapisan u obliku
0; xn1 xn2 xn3

xnn

; gdje je beskonacno mnogo decimala xnj razlicito od 0:

Time je dobiven niz


x1 = 0; x11 x12 x13

x1n

x2 = 0; x21 x22 x23


..
.

x2n

xn = 0; xn1 xn2 xn3


..
.

xnn

44

POGLAVLJE 2. USPOREIVANJE BROJNOSTI SKUPOVA

Za svaki n 2 N neka je
an =

xnn + 1;
xnn

xnn 2 f0; 1; 2; : : : ; 7g

1;

xnn 2 f8; 9g

Uocimo da je an 6= 0; 9; xnn za svaki n 2 N: Stavimo a := 0; a1 a2

an

: Broj

a ima sve (a time i beskonacno mnogo) decimale razlicite od 0: Nadalje, buduci


da je svaki ann 6= 0; 9 vrijedi a 2 h0; 1i = fx1 ; x2 ; : : : ; xn ; : : :g : Dakle, postoji
i 2 N tako da je a = xi : No, kako je ai 6= xii ; slijedi a 6= xi ; pa je dobivena
kontradikcija.

Naziv "Cantorov dijagonalni postupak" proizlazi iz cinjenice da je konstrukcija


broja a dobivena promatranjem dijagonale x11 ; x22 ; : : : ; xnn ; : : : u decimalnom
zapisu niza x1 ; x2 ; : : : ; xn ; : : :
Kardinalni broj skupa R oznacava se s c i naziva kontinuum. Ocito je @0 < c:

Nadalje, po Teoremu 2.3.5 slijedi

k ha; bi = k ha; b] = k [a; bi = k [a; b] = c:

Oznacimo s I := R Q skup svih iracionalnih brojeva. Buduci da je Q prebrojiv


i R = I [ Q; po Teoremu 2.3.5 slijedi da je kI = kR = c:
Neka su X; X 0 ; Y i Y 0 skupovi takvi da je X

je X Y

X 0Y : Buduci da je X

X0 i Y

X0 i Y

Y 0 : Pokazimo da

Y 0 postoje bijekcije ' : X ! X 0 i

: Y ! Y 0 : Neka je F : X Y ! X 0Y funkcija dana s


1

F (f ) = 'f

; f 2 XY :

Time je dobiven sljedeci komutativni dijagram


Y0

Y
1

f#
X
Buduci da su ' i

'

# F (f )

X0

bijekcije, lako je vidjeti da je F bijekcija, pa su X Y i X 0Y

ekvipotentni skupovi. Sada ima smisla sljedeca oznaka. Ako je kX = a i kY = b;


onda se k(X Y ) oznacava s ab : Dakle,
def

ab (= kX kY ) = k(X Y ):
Neka je X proizvoljni skup. Pokazali smo da su skpovi P(X) i f0; 1g

ekvipo-

tentni. Dakle; k(P(X)) = 2kX : Nadalje, prema Cantorovom teoremu vrijedi

kX < 2kX : Posebno vrijedi @0 < 2@0 :


n
o
N
Lema 2.3.20 Za skupove X = f 2 f0; 1g : f (n) = 1 za beskonacno mnogo n 2 N
n
o
N
i Y = f 2 f0; 1g : f (n) = 1 za konacno mnogo n 2 N vrijedi kX = 2@0 i
kY = @0 :

2.3. PREBROJIVI I NEPREBROJIVI SKUPOVI

45

Dokaz. Prvo uocimo da je f0; 1g = X [ Y: Nadalje; svaka funkcija f 2 Y


odreuje jedinstveni konacan skup A(f )

n 2 A(f ): Neka je F

N takav da je f (n) = 1 za svaki

P(N) skup svih konacnih podskupova od N: Funkcija

F : Y ! F dana s F (f ) = A(f ); f 2 Y; je dobro denirana i; ocito;bijekcija.


Sada; po Teoremu 2.3.15; slijedi da je Y prebrojiv skup; tj. kY = @0 : No; odatle

onda proizlazi da je X beskonacan skup. Naime; kad bi X bio konacan; onda bi


N

vrijedilo @0 = kY = k(Y [ X) = k(f0; 1g ) = 2@0 ; to je u kontradikciji s @0 <


N

2@0 : Buduci da je X beskonacan; dobivamo kX = k(X [ Y ) = k(f0; 1g ) = 2@0 :

Teorem 2.3.21 c = 2@0 :


Dokaz. Buduci da je Q prebrojiv, vrijedi kP(Q) = 2kQ = 2@0 : Denirajmo
g : R ! P(Q) na sljedeci nacin
g(x) = fy 2 Q : y < xg ; x 2 R:
Pokazimo da je g injekcija. Neka su x; x0 2 R i x 6= x0 : Bez smanjenja opcenitosti
mozemo pretpostaviti da je x < x0 : Tada postoji q 2 Q tako da je x < q < x0 :

Dakle, q 2
= g(x), ali q 2 g(x0 ); pa je g(x) 6= g(x0 ): Time je pokazano da je g

injekcija, a onda n
i c 2@0 :
o
N
Neka je X = f 2 f0; 1g : f (n) = 1 za beskonacno mnogo n 2 N i deni-

rajmo h : X ! h0; 1i na sljedeci nacin

h(f ) = 0; f (1)f (2)

f (n)

; f 2 X:

Buduci da za svaki f 2 X decimalni broj 0; f (1)f (2)

f (n)

ima beskonacno

mnogo decimala razlicitih od 0; odmah slijedi da je h injekcija. Naime; ako je


h(f ) = h(f 0 ); f; f 0 2 X; onda je 0; f (1)f (2)

f (n)

= 0; f 0 (1)f 0 (2)

f 0 (n)

iz cega slijedi f (i) = f (i) za svaki i 2 N: Dakle; h je injekcija i dobivamo

kX

k h0; 1i : Sada iz gornje leme slijedi 2@0

Neka je X
@0

kX

c; a time i c = 2@0 :

R beskonacan podskup skupa realnih brojeva. Tada je ocito

@0

2 : Prirodno je postaviti pitanje da li postoji skup X

R takav

da je @0 < kX < 2@0 : Sam Cantor; a i drugi matematicari; bezuspjeno su


trazili takav skup. Stoga je Cantor postavio hipotezu da takav skup X ne

postoji i nazvao je hipotezom kontinuuma. Na Meunarodnom matematickom


kongresu u Parizu 1900. god. David Hilbert je istaknuo hipotezu kontinuuma kao najvazniji otvoreni problem na kojem matematicari u 20. stoljecu
trebaju raditi. Problem je konacno rijeio americki matematicar Paul Cohen
1963.

i to na, donekle, neocekivani nacin.

On je pokazao da je hipoteza

kontinuuma neovisna o ostalim aksiomima teorije skupova. To znaci da se u

46

POGLAVLJE 2. USPOREIVANJE BROJNOSTI SKUPOVA

Zermelo-Fraenkelovoj teroriji skupova ne moze dokazati niti hipoteza kontinuuma niti njena negacija. Znacajan korak u rjeavanju hipoteze kontinuuma dao
je njemacki matematicar Kurt Gdel 1940. godine. On je pokazao sljedece:
Ako je izlozena teorija skupova neproturjecna, onda ona ostaje neproturjecna
i ako joj se doda hipoteza kontinuuma kao novi aksiom. Odavde slijedi da se
iz aksiomatike teorije skupova ne moze dokazati negacija hipoteze kontinuuma.
Naime, kad bi to bilo moguce, onda bi u neproturjecnoj teoriji skupova vrijedila
istovremeno i tvrdnja (hipoteza kontinuuma) i njena negacija, to je proturjecje.
Doprinos Cohena sastojao se u tome to je pokazao da dodavanjem aksiomima
teorije skupova negacije hipoteze kontinuuma, teorija ostaje neproturjecna. Uz
Gdelov rad to daje tvrdnju da je hipoteza kontinuuma neovisna o ostalim aksiomima teorije skupova.

2.4

Aritmetika kardinalnih brojeva

Iako nismo denirali sam pojam kardinalnog broja skupa; ipak s kardinalnim
brojevima mozemo racunati. Vec smo denirali potenciranje kardinalnih brojeva. Sad cemo denirati zbrajanje i mnozenje kardinalnih brojeva i to polazeci
od skupovnih operacija unije i Kartezijevog produkta.
iY

Neka su X; X 0 ; Y i Y 0 skupovi takvi da je X \ Y = ; = X 0 \ Y 0 ; X


0

Y : Lako se vidi da je X [ Y

X0

X [ Y : Doista, ako su f : X ! X 0 i

g : Y ! Y 0 bijekcije, onda je funkcija h : X [ Y ! X 0 [ Y 0 denirana s


(
f (z); z 2 X
h(z) =
g(z); z 2 Y

takoer bijekcija. Sada ima smisla sljedeca oznaka. Ako je kX = a i kY = b;


onda se k(X [ Y ) oznacava s a + b: Dakle,
def

a + b(= kX + kY ) = k(X [ Y ):
Treba napomenuti da uvjet da su skupovi X i Y disjunktni nije ogranicavajuci.
Naime, ako je X \ Y 6= ;; onda za skupove X 0 = X
X

X;Y

Y te X \ Y = ;:

f0g i Y 0 = Y

Neka su X; X 0 ; Y i Y 0 skupovi takvi da je X


X

X0

funkcija h : X

X0 i Y

f1g vrijedi
Y 0 : Tada je

Y 0 : Doista, ako su f : X ! X 0 i g : Y ! Y 0 bijekcije, onda je


Y ! X0

Y 0 denirana s

h(x; y) = (f (x); g(y)); (x; y) 2 X

Y;

bijekcija. Stoga ima smisla sljedeca oznaka. Ako je kX = a i kY = b; onda se

2.4. ARITMETIKA KARDINALNIH BROJEVA


k(X

47

Y ) oznacava s a b: Dakle,
def

a b(= kX kY ) = k(X

Y ):

Propozicija 2.4.1 Neka je X skup i a = kX: Tada vrijedi


1: a + 0 = a
2: 0 a = 0
3: a0 = 1
4: 1 a = a
5: a1 = a
6: 1a = 1:
Dokaz. Iz skupovnih relacija X [ ; = X; ;
prve tri tvrdnje. Nadalje, f0g

preostale tri tvrdnje.

X; X f0g

X = ; i X ; = f;g odmah slijede


X i f0g

f0g ; pa vrijede i

Teorem 2.4.2 Neka su X; Y i Z skupovi, te a = kX; b = kY i c = kZ: Tada


vrijedi
1: a + b = b + a
2: a + (b + c) = (a + b) + c
3: a b = b a
4: a (b c) = (a b) c
5: a (b + c) = a b + a c
6: ab+c = ab ac
7: (a b)c = ac bc
8: (ab )c = ab c
Dokaz. Prvo primijetimo da, bez smanjenja opcenitosti, mozemo pretpostaviti
da su skupovi X; Y i Z u parovima disjunktni. Naime, u protivnom, promatramo skupove X 0 = X

f0g ; Y 0 = Y

f1g i Z 0 = Z

f2g ; koji su u parovima

disjunktni i ekvipotentni polaznim skupovima X; Y i Z redom. Dakle, u daljnjem pretpostavljamo da su skupovi X; Y i Z meusobno disjunktni. Buduci da
je X [Y = Y [X i (X [Y )[Z = X [(Y [Z) vrijede prve dvije tvrdnje. Nadalje,

48
X

POGLAVLJE 2. USPOREIVANJE BROJNOSTI SKUPOVA


Y

X i (X

Buduci da je X

Y)

Z=X

(Y

(Y [ Z) = (X

Y ) [ (X

vrijedi i peta tvrdnja.

6: Pokazimo da je X Y [Z

Z); pa vrijede naredne dvije tvrdnje.


Z); te (X

Y ) \ (X

Z) = ;;

X Z : Denirajmo F : X Y [Z ! X Y

XY

pravilom

XZ

F (f ) = (f jY ; f jZ ); f 2 X Y [Z :
Buduci da su Y i Z disjunktni, lako je provjeriti da je F bijekcija.
7: Pokazimo da je (X

Y )Z

XZ

Y Z : Denirajmo F : (X

Y )Z ! X Z

pravilom
F (f ) = (p1 f; p2 f ); f 2 (X
gdje su p1 : X

Y ! X i p2 : X

YZ

Y )Z ;

Y ! Y odgovarajuce projekcije. Oznacimo

s f1 := p1 f : Z ! X i f2 := p2 f : Z ! Y: Tada se funkcija F moze zapisati


F (f ) = (f1 ; f2 ) i f1 ; f2 se zovu koordinatne funkcije funkcije f : Z ! X
Z

Ocito za funkcije f; g 2 (X

Y)

Y.

vrijedi f = g ako i samo ako za njihove

koordinatne funkcije vrijedi f1 = g1 i f2 = g2 : Odatle slijedi da je F injekcija.


Ako je ('; ) 2 X Z

Y Z denirajmo f : Z ! X

Y na sljedeci nacin:

f (z) = ('(z); (z)); z 2 Z:


Tada je F (f ) = (f1 ; f2 ) = ('; ); pa je F i surjekcija.
8: Pokazimo da je (X Y )Z

XY

nacin:

: Denirajmo F : (X Y )Z ! X Y

(X Y )Z 7! F (f ) 2 X Y

(F (f ))(y; z)

(f (z))(y); (y; z) 2 Y

Z:

na sljedeci

Uocimo da je F dobro denirana funkcija, buduci da je f (z) 2 X Y ; z 2 Z:


Neka su f; g 2 (X Y )Z i f 6= g: tada postoji z0 2 Z i f (z0 ) 6= g(z0 ): Nadalje,

f (z0 ); g(z0 ) 2 X Y ; pa postoji y0 2 Y tako da je (f (z0 ))(y0 ) 6= (g(z0 ))(y0 ):


Sada slijedi (F (f ))(y0 ; z0 ) = (f (z0 ))(y0 ) 6= (g(z0 ))(y0 ) = (F (g))(y0 ; z0 ); pa je
F (f ) 6= F (g): Time je pokazano da je F injekcija. Neka je h 2 X Y

z 2 Z denirajmo f (z) 2 X

: Za svaki

pravilom

(f (z))(y) = h(y; z); y 2 Y:


Time je denirana funkcija f : Z ! X Y i vrijedi (F (f ))(y; z) = (f (z))(y) =
h(y; z); (y; z) 2 Y

Z; to pokazuje F (f ) = h: dakle, F je i surjekcija.

Korolar 2.4.3 Neka je X beskonacan skup i kX = a: Tada vrijedi


1: a + n = a za svaki n 2 N

2.4. ARITMETIKA KARDINALNIH BROJEVA

49

2: a + @0 = a
Nadalje, vrijedi
3: @0 n = @0 za svaki n 2 N
4: @0 @0 = @0
5: c c = c
6: cn = c za svaki n 2 N:

Dokaz. Prve dvije tvrdnje slijedi iz Teorema 2.3.5. Cetvrta


slijedi iz Teorema
2.3.8.
3: Tvrdnja se dokazuje matematickom indukcijom. Ako je n = 1; onda je
@0 1 = 1 @0 = @0 po Propoziciji 2.4.1. Pretpostavimo da je n 2 N i @0 n = @0 :

Tada je @0 (n + 1) = @0 n + @0 1 = @0 + @0 = @0 primjenom prethodnog

teorema i druge tvrdnje.

5: c c = 2@0 2@0 = 2@0 +@0 = 2@0 = c:


6: Tvrdnja se dokazuje matematickom indukcijom. Ako je n = 1; onda je
c1 = c po Propoziciji 2.4.1. Pretpostavimo da je n 2 N i cn = c: Tada je

cn+1 = cn c1 = c c = c po prethodnom teoremu i petoj tvrdnji.

Teorem 2.4.4 Neka su X; Y i Z skupovi, te a = kX; b = kY i c = kZ: Ako je


a

b; onda je i a + c

b c; ac

b + c; a c

bc ; te ca

cb :

Dokaz. Bez smanjenja opcenitosti pretpostavimo da su X; Y i Z u parovima


disjunktni. Po pretpostavci je a

b; pa postoji injekcija f : X ! Y:

Denirajmo F : X [ Z ! Y [ Z pravilom
(
f (u); u 2 X;
F (u) =
u;
u 2 Z:

Funkcija F je dobro denirana, jer su X i Z disjunktni, i injekcija. Time je


pokazano a + c

b + c:

Denirajmo F : X

Z!Y

Z pravilom

F (x; z) = (f (x); z); (x; z) 2 X

Z:

Buduci da su f : X ! Y i idZ : Z ! Z injekcije, to je i F injekcija, pa je

pokazano a c

b c:

Denirajmo F : X Z ! Y Z pravilom
F (g) = f g; g 2 X Z :

50

POGLAVLJE 2. USPOREIVANJE BROJNOSTI SKUPOVA

Pokazimo da je F injekcija. Neka su g; h 2 X Z i g 6= h: Tada postoji z0 2 Z tako


da je g(z0 ) 6= h(z0 ): Buduci je f injekcija, onda je i f (g(z0 )) 6= f (h(z0 )): Odavde

slijedi (F (g))(z0 ) 6= (F (h))(z0 ); pa je F (g) 6= F (h): Dakle, F je injekcija, to


pokazuje ac

bc :

Buduci da je f : X ! Y injekcija, onda je korestrikcija f : X ! f (X) bijekcija,

pa postoji njena inverzna funkcija g : f (X) ! X; tj. gf = idX i f g = idf (X) :


Odaberimo proizvoljni z0 2 Z i denirajmo F : Z X ! Z Y pravilom
h

(F (h))(y)

Z X 7! F (h) 2 Z Y
(
h(g(y)); y 2 f (X)
z0 ;

y2Y

f (X)

; y 2 Y:

Pokazimo da je F injekcija. Neka su h; h0 2 Z X i h 6= h0 : Tada postoji x0 2 X

tako da h(x0 ) 6= h0 (x0 ): Neka je y0 := f (x0 ) 2 f (X): Tada je (F (h))(y0 ) =

h(g(y0 )) = h(x0 ) 6= h0 (x0 ) = h0 (g(y0 )) = (F (h0 ))(y0 ): Dakle, F (h) 6= F (h0 ); to


pokazuje da je F injekcija, a time i ca

cb :

Korolar 2.4.5 Vrijede sljedece tvrdnje.


1: n c = @0 c = c za svaki n 2 N:
2: n@0 = @@0 0 = c@0 = c za svaki n 2 N
3: nc = @c0 = cc = 2c za svaki n 2 N

f1g :

f1g :

4: n + 2c = @0 + 2c = c + 2c = 2c + 2c = 2c za svaki n 2 N:
Dokaz. 1: Buduci da za svaki n 2 N vrijedi 1
dobivamo 1 c

n c

@0 c

c, mnozenjem s c

@0

c c. Nadalje, vrijedi 1 c = c = c c; pa prva

tvrdnja slijedi primjenom Cantor-Bernsteinovog teorema.


2:Buduci da za svaki n 2 N
dobivamo 2@0

n@0

f1g vrijedi 2

@@0 0

c, potenciranjem s @0

@0

c@0 : Kako je c@0 = (2@0 )@0 = 2@0 @0 = 2@0 = c;

tvrdnja slijedi po Cantor-Bernsteinovom teoremu.


3:Buduci da za svaki n 2 N
c

dobivamo 2

@c0

f1g vrijedi 2
c

n
@0 c

@0

c, potenciranjem s c
@0 c

c : Kako je c = (2 ) = 2

= 2c ; opet tvrdnja

slijedi po Cantor-Bernsteinovom teoremu. Nadalje,


4: Prvo uocimo da je 2c + 2c = 2c 1 + 2c 1 = 2c (1 + 1) = 2c 2 = 2c+1 = 2c :
Nadalje n + 2c = @0 + 2c = 2c slijedi po Korolaru 4.0.8. Za svaki n 2 N vrijedi
1

c + 2c

@0

2c ; pa zbrajanjem s 2c dobivamo 1 + 2c

n + 2c

@0 + 2c

2c : Kako je 1 + 2c = 2c , opet primjenom Cantor-Bernsteinovog teorema

dobivamo trazenu tvrdnju.

2.4. ARITMETIKA KARDINALNIH BROJEVA

51

Vidimo da aritmetika kardinalnih brojeva ima gotovo sva ista svojstva kao
i aritmetika realnih brojeva. Meutim; treba biti oprezan; svojstva nisu posve
identicna. Primjerice; za kardinalne brojeve je moguce b 6= c i a + b = a + c
(primjerice; @0 + n = @0 + @0 ); te a 6= 0; b 6= c i a b = a c (primjerice;

@0 n = @0 @0 ):

52

POGLAVLJE 2. USPOREIVANJE BROJNOSTI SKUPOVA

Poglavlje 3

Ureeni skupovi
3.1

Potpuno ureeni skupovi

Denicija 3.1.1 Neka je X neprazan skup i R

X binarna relacija.

Ako je R reeksivna, antisimetricna i tranzitivna relacija, onda kazemo da je


R (parcijalan, djelomican) ureaj na X i umjesto R piemo

: Ureeni par

(X; ) nazivamo (parcijalno) ureenim skupom.


Za ureeni skup (X; ) kazemo da je potpuno (ili totalno ili linearno) ureen ili
lanac, ako za svaka dva elementa x; x0 2 X vrijedi x

x0 ili x0

x tj. ako su

svaka dva elementa iz X usporediva.

Ako su x; x0 2 X elementi ureenog skupa (X; ) tako da vrijedi x

x0 i

x 6= x0 ; onda piemo x < x0 :

Primjer 3.1.2 Neka je X neprazan skup. Tada je (P(X); ) ureen skup; ali
nije potpuno ureen.
Primjer 3.1.3 Standardan ureaj na skupovima N; Z; Q i R je potpun ureaj.
Primjer 3.1.4 Neka su (X;
l

X)

na Kartezijevom produktu X
(x; y)

Tada je

) ureeni skupovi. Denirajmo relaciju

Y na sljedeci nacin:

(x0 ; y 0 ) () (x <X x0 ) _ (x = x0 ^ (y

ureaj na X

Nadalje, ako su (X;

i (Y;

X)

y 0 ):

Y; kojeg nazivamo leksikografski ureaj na X

i (Y;

) potpuno ureeni skupovi, onda je i (X Y;

Y:
l)

potpuno ureen.
Ako je (X; ) (potpuno) ureen skup i A
(A;

jA

A ) (potpuno) ureen skup.


53

X podskup od X, onda je i

54

POGLAVLJE 3. UREENI SKUPOVI

Denicija 3.1.5 Neka su (X;

X)

i (Y;

) ureeni skupovi. Kazemo da je

funkcija f : X ! Y uzlazna (ili rastuca) ili da cuva ureaj ako vrijedi


(8x; x0 2 X)

Primjer 3.1.6 Identiteta idX : (X;


su (X;

X ); (Y;

) i (Z;

Z)

x0 =) f (x)
X)

! (X;

f (x0 ):

Y
X)

je uzlazna funkcija. Ako

ureeni skupovi, te f : X ! Y i g : Y ! Z

uzlazne funkcije, onda je i kompozicija gf : X ! Z uzlazna funkcija. Naime,


za x

x0 vrijedi f (x)

f (x0 ); a onda i g(f (x))

g(f (x0 )):

Primjer 3.1.7 Neka su f; g : R ! R funkcije dane s f (x) = x2 ; g(x) = x3 ; x 2


R: Uz standardan ureaj na R funkcija g je uzlazna, a f nije uzlazna.
Ako se ureaj

na X smatra poznatim, onda umjesto (X; ) piemo samo X

i krace kazemo da je X ureen skup.


Neka su X i Y ureeni skupovi i f : X ! Y uzlazna funkcija. Ako su

x; x0 2 X i x < x0 ; onda mozemo, opcenito, zakljuciti samo da je f (x)

f (x0 ):

Ako je f i injekcija, smijemo zakljuciti da je f (x) < f (x0 ):

Propozicija 3.1.8 Neka su X i Y ureeni skupovi i f : X ! Y uzlazna surjekcija. Ako je X potpuno ureen; onda je i Y potpuno ureen.

Dokaz. Neka su y; y 0 2 Y proizvoljno odabrani. Kako je f surjekcija, postoje

x; x0 2 X tako da je f (x) = y i f (x0 ) = y 0 : Skup X je potpuno ureen, pa je


x

x0 ili x0

x; a onda, zbog uzlaznosti od f; vrijedi y

y 0 ili y 0

y:

Denicija 3.1.9 Neka su X i Y ureeni skupovi i f : X ! Y uzlazna funkcija.


Kazemo da je f funkcija (ili preslikavanje) slicnosti (ili izomorzam ureenih skupova); ako postoji uzlazna funkcija g : Y ! X tako da je gf = idX
i f g = idY :

Primjer 3.1.10 Neka su X = [0; 1]

R i Y = [0; 2]

R i f : X ! Y funkcija

dana pravilom f (x) = 2x; x 2 X: Uz standardan ureaj na R funkcija f je


uzlazna bijekcija s uzlaznim inverzom g = f
Dakle, f je funkcija slicnosti.

: Y ! X; g(y) =

1
2 y;

y 2 Y:

Propozicija 3.1.11 Neka su X i Y ureeni skupovi i f : X ! Y uzlazna


bijekcija. Ako je X potpuno ureen; onda je f funkcija slicnosti.

Dokaz. Buduci da je f bijekcija, postoji inverzna funkcija g = f


0

Pokazimo da je g uzlazna funkcija. Neka su y; y 2 Y i y


g(y)

: Y ! X:

y : tvrdimo da je

g(y ): Neka su x := g(y) i x := g(y ): Buduci da je X potpuno ureen,

3.1. POTPUNO UREENI SKUPOVI


to je x
x0

x0 ili x0

55

x0 ; tvrdnja vrijedi, pa pretpostavimo da je

x: Ako je x

x: Buduci da je f uzlazna, vrijedi f (x0 )

pa i u ovom slucaju vrijedi g(y)

f (x); tj. y 0

y: Dakle, y = y 0 ;

g(y 0 ):

Primjer 3.1.12 Neka su X i Y potpuno ureeni skupovi. Na X Y deniramo


tzv. antileksikografski ureaj
(x; y)
Tada je (X

Y;

al )

al

al

na sljedeci nacin:

(x0 ; y 0 ) () (y < y 0 ) _ (y = y 0 ^ (x

x0 ):

potpuno ureen skup. Nadalje, funkcija f : X

Y !

X dana s f (x; y) = (y; x) je funkcija slicnosti s potpuno ureenog skupa

(X

Y;

al )

na potpuno ureeni skup (Y

vrijedi i za Kartezijev produkt X1 X2

X;

l ):

Napomenimo da ista tvrdnja

Xn od n; n

2; potpuno ureenih

skupova X1 ; X2 ; : : : ; Xn : Naime, kod leksikografskog ureaja

l na

Kartezijevom

produktu usporeivanje krece od prve koordinate, tj. slijeva prema desnom, a


kod antileksikografskog ureaja

al

od zadnje koordinate, tj. zdesna prema

lijevom.
Denicija 3.1.13 Neka su X i Y ureeni skupovi. Kazemo da su X i Y slicni
i piemo X

Y; ako postoji funkcija slicnosti f : X ! Y:

Primjer 3.1.14 Potpuno ureeni skupovi ! i N su slicni. Naime, funkcija


sljedbenika, f : ! ! N; f (n) = n+ ; je uzlazna bijekcija; a onda i funkcija

slicnosti po Propoziciji 3.1.11.

Primjer 3.1.15 Neka je X (potpuno) ureen skup i y 2 Y proizvoljan element.


Tada je X

fyg (potpuno) ureen sljedecim ureajem :(x; y)

samo ako je x

x0 ; x; x0 2 X: tovie, X i X

se denira (potpun) ureaj na fyg

(x0 ; y) ako i

fyg su slicni. Analogno

X: tovie, X; X

parovima slicni.

fyg i fyg

Teorem 3.1.16 Neka je X ureen skup. Tada postoji ureen skup Y


takav da su X i Y slicni.
Dokaz. Za x 2 X stavimo Xx := fx0 2 X : x0

P(X)

xg : Ocito je Xx 2 P(X) i

Xx 6= ;; buduci da je x 2 Xx : Neka je Y := fXx : x 2 Xg


f : X ! Y pravilom

X su u

P(X) i denirajmo

f (x) = Xx ; x 2 X:

Neka su x1 ; x2 2 X i f (x1 ) = f (x2 ): Tada je Xx1 = Xx2 ; pa vrijedi x1 2 Xx2 i

x2 2 Xx1 . Dakle, x1

x2 i x2

x1 ; a time i x1 = x2 : Ovim je pokazano da je f

injekcija, a surjektivnost od f je ocita. Buduci da je f bijekcija, postoji inverzna

56

POGLAVLJE 3. UREENI SKUPOVI

funkcija g = f
onda je x0

x1

x2 : Ako je x0 2 Xx1 ;

: Y ! X: Neka su x1 ; x2 2 X i x1

x2 ; pa je x0 2 Xx2 : Dakle, f (x1 ) = Xx1

Xx2 = f (x2 );

to pokazuje da je f uzlazna funkcija. Neka su x1 ; x2 2 X i Xx1


x1 2 Xx2 ; pa slijedi g(Xx1 ) = x1

Xx2 : Dakle,

x2 = g(Xx2 ): Ovim je pokazano da je i g

uzlazna funkcija. Zakljucujemo da je f funkcija slicnosti.


Teorem 3.1.16 tvrdi da svaki ureeni skup ima "kopiju" samog sebe u svom
partitivnom skupu.
Denicija 3.1.17 Neka je X ureen skup i x0 2 X: Kazemo da je x0 mini-

malan (maksimalan) element skupa X ako


(8x 2 X)

x0 =) x = x0

(x0

x =) x = x0 ):

Mimimalan (maksimalan) element u ureenom skupu X je onaj element ispred


(iza) kojeg nema drugih elemenata od X.
Primjer 3.1.18 Neka je X neprazan skup i Y = (P(X)

f;g ; ) ureen skup

svih nepraznih podskupova od X: Tada je svaki jednoclani skup fxg ; x 2 X;

minimalan element od Y: Opcenito, ureen skup moze imati vie razlicitih minimalnih (maksimalnih) elemenata.
Denicija 3.1.19 Neka je je X ureen skup i x0 2 X: Kazemo da je x0 minimum (maksimum) skupa X i piemo x0 = min X (x0 = max X) ako vrijedi
(8x 2 X)

x0

(x

x0 ):

Primjer 3.1.20 U ureenom skupu (P(X); ) vrijedi ; = min P(X) i X =


max P(X):

Primjer 3.1.21 Svaki podskup A


1 = min N:

N ima minimum min A 2 A: Posebno,

Neka je X ureen skup. Ako je x0 = min X (x0 = max X); onda se obicno kaze
da je x0 prvi ili najmanji (zadnji ili najveci) element skupa X:
Ako ureen skup ima minimum ili maksimum; onda su oni jedinstveno odreeni.
Primjerice; ako vrijedi x0 = min X i x1 = min X; onda je x0

x1 i x1

x0 ;

pa je x0 = x1 : Nadalje, ako je x0 = min X; onda je x0 minimalan element


od X: Naime; neka je x 2 X i x

x0 : Kako vrijedi x0

x; slijedi x = x0 ;

to pokazuje da je x0 minimalan element. Obrat vrijedi u potpuno ureenim


skupovima. Doista, neka je X potpuno ureen skup i x0 minimalan element od
X: Pokazimo da je x0 = min X: Neka je x 2 X proizvoljan. Buduci da je X

potpuno ureen, vrijedi x


oba slucaja vrijedi x0

x0 ili x0

x: Ako je x

x0 ; onda je x = x0 ; pa u

x: Analogna tvrdnja vrijedi za x0 = max X.

3.1. POTPUNO UREENI SKUPOVI

57

Teorem 3.1.22 Neka je X konacan potpuno ureen skup. Tada X ima x0 =


min X i x1 = max X.
Dokaz. Dokaz provodimo indukcijom po n = kX 2 N. Ako je n = 1; onda je

X = fxg ; pa je x = min X = max X: Pretpostavimo da je tvrdnja istinita za sve

konacne potpuno ureene skupove ciji je kardinalni broj n i neka je kX = n + 1:


Odaberimo x 2 X i neka je A := X

fxg : Tada je A potpuno ureen i kA = n;

pa po induktivnoj pretpostavci postoji a0 = min A i a1 = max A u A: Zbog


potpune ureenosti skupa X vrijedi a0
a0 = min X: Ako je x

x ili x

a0 : Ako je a0

x; onda je

a0 ; onda je x = min X: Dakle, X ima min X: Analogno

se pokaze tvrdnja za a1 = max X:


Ako je X potpuno ureen skup i kX = n; onda je X moguce zapisati u obliku
X = fx1 ; x2 ; : : : ; xn g tako da je x1
x1 = min X; x2 = min(X

x2

xn

fx1 g); x3 = min(X

xn : Doista, stavimo

fx1 ; x2 g); : : : :

Ako su ureeni skupovi slicni; onda su oni i ekvipotentni.

Obrat nije;

opcenito; istinit. Ipak; u slucajevima konacnih, potpuno ureenih skupova obrat


vrijedi; kako pokazuje sljedeci teorem.
Teorem 3.1.23 Neka su X i Y potpuno ureeni; ekvipotenetni; konacni skupovi.
Tada su X i Y slicni.
Dokaz. Dokaz se provodi indukcijom po n = kX = kY 2 N: Ako je n = 1; te
X = fxg i Y = fyg ; onda je f : X ! Y; f (x) = y; jedina funkcija s domenom X

i kodomenom Y: Ocito je f uzlazna bijekcija, pa su X i Y slicni. Pretpostavimo


da je tvrdnja istinita za svaka dva potpuno ureena skupa kardinalnog broja
n: Neka su X i Y potpuno ureeni i kX = kY = n + 1: Po Teoremu 3.1.22
postoji x0 = min X u X i y0 = min Y u Y: Stavimo A := X
Y

fx0 g i B :=

fy0 g : Buduci da je kA = kB = n; po induktivnoj pretpostavci postoji

funkcija slicnosti f : A ! B: Sada deniramo g : X ! Y na sljedeci nacin


g(x) =

y0 ;

x = x0

f (x);

x 2 A:

Kako je f uzlazna bijekcija, slijedi da je i g uzlazna bijekcija, a onda i funkcija


slicnosti po Propoziciji 3.1.11.
Denicija 3.1.24 Neka je X ureen skup, A

X podskup od X i x0 2 X:

Kazemo da je x0 donja (gornja) mea skupa A; ako vrijedi


(8a 2 A)

x0

(a

x0 ):

58

POGLAVLJE 3. UREENI SKUPOVI

Ako je x0 2 X donja (gornja) mea skupa A

X i x0 2 A; onda je ocito

x0 = min A (x0 = max A):

Ako neprazan podskup A

X ima u X bar jednu donju (gornju) meu,

kazemo da je A omeen odozdo (odozgo) u X:


Denicija 3.1.25 Neka je X ureen skup, A

X podskup od X i x0 2 X:

Kazemo da je x0 inmum skupa A (u X) i piemo x0 = inf A; ako je x0


maksimum skupa svih donjih mea skupa A:
Kazemo da je x0 supremum skupa A (u X) i piemo x0 = sup A; ako je x0
minimum skupa svih gornjih mea skupa A:
Ako skup A

X ima inf A ili sup A u X; onda su oni jedinstveno odreeni.

Nadalje, ako je inf A 2 A (sup A 2 A); onda je inf A ujedno i minimum


(maksimum) skupa A: Ako skupovi A i B; A
supremum, onda je inf B

inf A i sup A

X; imaju u X inmum i

sup B:

Primjer 3.1.26 Neka je X = R; uz standardan ureaj, i A = h0; 1] \ Q

X:

Tada je 0 = inf A i 1 = sup A = max A:


Ako je X ureen skup i A

X; ima smisla promatrati supremum od A u

B i supremum od A u X: Oznacimo s b0 := supB A 2 B i x0 := supX A 2 X.


Ocito je x0

b0 ; ako oba postoje. Posebno; ako je x0 2 B; onda je x0 = b0 :

Analogno; za inmum skupa A u B i inmum od A u X vrijedi inf B A

inf X A;

te; posebno, inf B A = inf X A;


n B: Primjerice;
o neka je X = R
n ako je inf Xo A 2
1
n
uz standardan ureaj; A = n+1 : n 2 N [ n+1 : n 2 N i B = h 2; 1] [

h0; 1i [ [2; 3] : Tada je supR A = 1 < 2 = supB A i inf B A =

1 < 0 = inf R A:

Teorem 3.1.27 (Invarijante slicnosti ureenih skupova) Neka su X i Y slicni


ureeni skupovi i f : X ! Y funkcija slicnosti. Tada vrijede sljedece tvrdnje.
1: Ako je A

X lanac u X; onda je f (A) lanac u Y:

2: Ako je x0 2 X minimalan (maksimalan) element skupa X; onda je f (x0 ) 2 Y


minimalan (maksimalan) element skupa Y:

3: Ako je x0 2 X minimum (maksimum) skupa X; onda je f (x0 ) 2 Y minimum


(maksimum) skupa Y:

4: Ako je x0 2 X donja (gornja) mea podskupa A

X; onda je f (x0 ) 2 Y

5: Ako je x0 2 X inmum (supremum) podskupa A

X; onda je f (x0 ) 2 Y

donja (gornja) mea podskupa f (A)

Y:

inmum (supremum) mea podskupa f (A)

Y:

Dokaz. Dokaz cemo samo neke od nevedenih tvrdnji, jer se dokazi preostalih
provode na posve analogan nacin. Oznacimo s g : Y ! X uzlazan inverz od f:
Funkcija g je uzlazna bijekcija i vrijedi gf = idX ; f g = idY :

3.1. POTPUNO UREENI SKUPOVI

59

1: slijedi iz Propozicije 3.1.8.


2: Neka je x0 minimalan element skupa X: Pokazimo da je f (x0 ) minimalan
element skupa Y: Neka je y 2 Y i y

f (x0 ): Tada je g(y)

g(f (x0 )) = x0 :

Buduci da je x0 mimimalan element, slijedi g(y) = x0 ; a onda i y = f (g(y)) =


f (x0 ):
3: Neka je x0 = min X: Pokazimo da je f (x0 ) = min Y: Neka je y 2 Y proizvoljan.
Tvrdimo da je f (x0 )

y: Pretpostavino protivno tvrdnji, tj. y < f (x0 ): Tada

je g(y) < g(f (x0 )) = x0 ; to protuslovi cinjenici da je x0 = min X:


4: Neka je x0 2 X donja mea podskupa A

pa je f (x0 )

X: Tada je x0

a za svaki a 2 A;

f (a) za svaki f (a) 2 f (A): Time je pokazano da je f (x0 ) donja

mea podskupa f (A)

Y:

5: Neka je x0 = inf A: Tada je x0 donja mea skupa A; pa po 4: slijedi da je


f (x0 ) donja mea podskupa f (A)

Y: Preostaje pokazati da je f (x0 ) maksi-

mum skupa svih donjih mea za f (A): Neka je y 2 Y proizvoljna donja mea

podskupa f (A): Buduci da je i g funkcija slicnosti, po 4: vrijedi da je g(y) donja

mea podskupa g(f (A)) = A: Slijedi da je g(y)


y = f (g(y))

x0 ; jer je x0 = inf A: Dakle,

f (x0 ); to je i trebalo pokazati.

Prethodni teorem moze se primijeniti i na uzlaznu injekciju f : X ! Y; koja

nije surjekcija. Tvrdnje 1:-4: ostaju istinite, dok tvrdnja 5: vrijedi za ureeni
skup f (X); a ne Y:

Koristeci invarijante slicnosti ureenih skupova odmah slijedi da skupovi N i


! nisu slicni ni skupu Z niti skupu Q (a meusobno su ekvipotentni): Skup
N

= f n : n 2 Ng nije slican niti jednom od skupova N; !; Z; Q: Nadalje;

ekvipotentni skupovi ha; bi ; ha; b] ; [a; bi ; [a; b]

R nisu; u parovima; slicni.

Denicija 3.1.28 Neka je X potpuno ureen skup. Kazemo da je X gust (u


sebi) ako vrijedi sljedece
(8x1 ; x2 2 X; x1 < x2 ) (9x 2 X)

x1 < x < x2 :

Primjer 3.1.29 Skupovi N i Z nisu gusti, a Q jest. Primjerice, ako su x1 ; x2 2


Q i x1 < x2 ; onda x =

x1 +x2
2

2 Q ima trazeno svojstvo. Ovaj primjer pokazuje

da podskup gustog skupa ne mora biti gust.

Denicija 3.1.30 Neka je X potpuno ureen skup i A

X podskup od X:

Kazemo da je A gust na X ako vrijedi


(8x1 ; x2 2 X; x1 < x2 ) (9a 2 A)

x1 < a < x2 :

Ako je A gust na X; onda su i A i X gusti. Ako je A

X gust; ne mora biti

gust na X: Primjerice; ako je X = N [ A; gdje je A = fx 2 Q : 4

5g ; onda

60

POGLAVLJE 3. UREENI SKUPOVI

je A gust; ali nije gust na X: Ako je A

biti gust na X: Primjerice; za A = fx 2 Q : 4

X i A je gust na B; ne mora A
x

5g ; B = [4; 5] i X = N [ B;

vrijedi da je A gust na B; ali nije gust na X: No; ako je A gust na B i B gust


na X;onda je i A gust na X:
Primjer 3.1.31 Skupovi Q i I su gusti na R:
Denicija 3.1.32 Neka je X potpuno ureen skup. Particija skupa X na dva
neprazna disjunktna podskupa A; B

X sa svojstvom a < b; za svaki a 2 A i

svaki b 2 B; naziva se prerez u X i oznacava s hA; Bi :

Uocimo da je u prerezu hA; Bi u X svaki a 2 A donja mea za B i svaki b 2 B


gornja mea za A:

Ako je hA; Bi prerez u X; onda mogu nastupiti sljedeci slucajevi:


1: A ima maksimum i B ima minimum;

2: A ima maksimum; a B nema minimum;


3: A nema maksimum; a B ima minimum;
4: A nema maksimum i B nema minimum.
Prerez oblika 1. naziva se skok ; za prerez oblika 4: kazemo da denira prazninu;
a za prereze oblika 2: i 3: kazemo da su provedeni elementom skupa X: Naime,
ako je hA; Bi prerez oblika 2: (3:), onda postoji jedinstveni x0 = max A (x0 =
min B); pa kazemo da je x0 granicni element prereza hA; Bi i da je hA; Bi
proveden elementom x0 :

Primjer 3.1.33 Svaki prerez u skupovima N; N ; ! i Z je skok.


U skupovima Q i I postoje prerezi oblika 2:; 3: i 4: Primjerice prerez hA; Bi ;
p
p
gdje je A = x 2 Q : x < 2 i B = x 2 Q : x > 2 denira prazninu u

Q; dok je prerez hC; Di ; gdje je C = fx 2 Q : x

1g i D = fx 2 Q : x > 1g

proveden elementom 1 2 Q. S druge strane; prerez hA0 ; B 0 i ; gdje je A0 =


p
p
p
x2I:x
2 i B 0 = x 2 I : x > 2 je proveden elementom 2 2 I; dok

prerez hC 0 ; D0 i ; gdje je C 0 = fx 2 I : x < 1g i D0 = fx 2 I : x > 1g denira


prazninu u I.

Svaki prerez u R je oblika 2: ili 3:


Propozicija 3.1.34 Neka je X potpuno ureen skup. X je gust ako i samo ako
X nema skokova.
Dokaz. Neka je X gust i pokazimo da nema skokova. Pretpostavimo suprotno
tvrdnji; tj. neka je hA; Bi prerez u X koji je skok. Oznacimo s a := max A i
b := min B: Buduci da je X gust postoji x 2 X tako da je a < x < b: Nadalje;

3.1. POTPUNO UREENI SKUPOVI

61

X = A [ B; pa je x 2 A ili x 2 B: Pretpostavimo x 2 A: Tada je x

a; pa je

dobivena kontradikcija. Analogno se dobije kontradikcija za slucaj x 2 B:

Obratno; neka X nema skokova. Tvrdimo da je X gust. Pretpostavimo

suprotno tvrdnji, tj. neka postoje a; b 2 X takvi da je a < b i ne postoji niti


jedan x 2 X tako da je a < x < b: To znaci da za svaki x 2 X vrijedi x
x

b: Slijedi da skupovi A = fx 2 X : x

ag i B = fx 2 X : b

a ili

xgdeniraju

prerez hA; Bi koji je skok; pa je dobivena kontradikcija.

Denicija 3.1.35 Neka je X potpuno ureen skup. Kazemo da je X neprekidan (u Dedekindovom smislu); ako nema ni skokova ni praznina.
Teorem 3.1.36 Neka je X gust potpuno ureen skup. Tada su sljedece tvrdnje
ekvivalentne.
(i) X je neprekidan.
(ii) Svaki odozgo omeen podskup A
Dokaz. (i) ) (ii): Neka je A

X ima supremum u X:

X omeen odozgo. Ako A ima maksimum, onda

je max A = sup A; to dokazuje tvrdnju. Pretpostavimo da A nema maksimum.


Oznacimo s B := fx 2 X : (8a 2 A) a

xg i C = X B: Skupovi B i C su

disjunktni i neprazni. Uocimo da je B skup svih gornjih mea za A: Nadalje,


A

C; jer A nema maksimum. Neka je c 2 C proizvoljan. Tvrdimo da je c < b

za svaki b 2 B: Naime, u protivnom bi za neki b0 2 B vrijedilo b0


a

c; a time i

c za svaki a 2 A; to povlaci c 2 B: Dakle, mora biti c < b za svaki b 2 B;

pa je dobro deniran prerez hC; Bi u X: Buduci da je X neprekidan postoji

ili c0 = max C ili b0 = min B: Pretpostavimo da postoji c0 = max C 2 C:


Tada je a

c0 za svaki a 2 A; to bi povlacilo c0 2 B: Slijedi da mora postojati

b0 = min B; pa je b0 minimum skupa svih gornjih mea za A: Dakle, b0 = sup A:

(ii) ) (i): Po pretpostavci je X gust; pa nema skokova. Preostaje dokazati

da X nema praznina. Pretpostavimo suprotno tvrdnji; tj. neka prerez hA; Bi


denira prazninu u X: Buduci da je A omeen odozgo; po (ii) postoji sup A 2 X;

pa je sup A 2 A ili sup A 2 B: Ako je sup A 2 A; onda je sup A = max A; pa je


dobivena kontradikcija. Dakle, mora biti sup A 2 B: Tada je sup A

b za svaki

b 2 B, jer je svaki b 2 B gornja mea za A: Slijedi, sup A = min B; pa je opet


dobivena kontradikcija.

Treba napomenuti da je tvrdnja (ii) u prethodnom teoremu ekvivalentna tvrdnji


da svaki odozdo omeen podskup A

X ima inmum u X:

Teorem 3.1.37 (Invarijante slicnosti potpuno ureenih skupova) Neka su X i


Y slicni potpuno ureeni skupovi i f : X ! Y funkcija slicnosti. Tada vrijede
sljedece tvrdnje.

62

POGLAVLJE 3. UREENI SKUPOVI

1: Ako je X gust; onda je i Y gust.


2: Ako je A gust na X; onda je f (A) gust na Y:
3: Ako je hA; Bi prerez u X; onda hf (A); f (B)i prerez u Y i to istog oblika kao

i hA; Bi :

Dokaz. 1: i 2: lako slijede iz cinjenice da je f uzlazna bijekcija s uzlaznim


inverzom.
3. Buduci da je f bijekcija, vrijedi Y = f (X) = f (A [ B) = f (A) [ f (B) i

f (A) \ f (B) = ;; a zbog uzlaznosti i f (a) < f (b) za svaki a 2 A i svaki b 2 B:


Ovim je pokazano da je hf (A); f (B)i prerez u Y: tovie, primjenom Teorema
3.1.27 3: slijedi da je hf (A); f (B)i istog oblika kao i hA; Bi :

Prethodni teorem moze se primijeniti i na uzlaznu injekciju f : X ! Y; koja


nije surjekcija. No; onda sve tvrdnje teorema vrijede za potpuno ureeni skup
f (X); a ne Y:
Buduci da je Q gust; a Z nije; iz prethodnog torema slijedi da Q i Z nisu
slicni. Nadalje; R i I nisu slicni; jer I ima praznine; a R nema.
Denicija 3.1.38 Neka su X i Y slicni potpuno ureeni skupovi. Tada kazemo

da X i Y imaju isti redni tip i piemo tX = tY:


Uocimo da nismo denirali pojam rednog tipa; vec pojam "imati isti redni
tip". Ocito vrijedi:
tX = tX
Ako je tX = tY; onda je tY = tX:
Ako je tX = tY i tY = tZ; onda je tX = tZ:
Vidimo da "imati isti redni tip" ima svojstva relacije ekvivalencije na klasi svih
potpuno ureenih skupova. Ubuduce; kad kazemo redni tip ; to ce znaciti da
postoji potpuno ureen skup X takav da smo tX oznacili s ; tj. tX = :
Prema Teoremu 3.1.23 svaka dva konacna potpuno ureena ekvipotentna
skupa su slicna; pa imaju isti redni tip. Stoga se redni tip potpuno ureena
skupa s n elemenata; n 2 N; oznacava s n; tj. identicira s njegovim kardinalnim

brojem. Posebno, tn = n i t; = 0: Redni tip skupa N oznacava se s ! i vrijedi


t! = tN = !: Nadalje, tN
! 6= ! ;

:= ! ; tQ :=

6= !; ! i tZ 6= !; ! ; : Nadalje,

Sada cemo karakaterizirati redne tipove

i tR :=

: Dosad smo pokazali

6= t ha; b] ; t [a; bi ; t [a; b] :


i .

Teorem 3.1.39 Neka su X i Y potpuno ureeni skupovi sa sljedecim svojstvima


1: nemaju minimum ni maksimum;
2: gusti su;
3: prebrojivi su.
Tada su X i Y slicni.

3.1. POTPUNO UREENI SKUPOVI

63

Dokaz. Buduci da su skupovi X i Y prebrojivi; mozemo ih zapisati u obliku


niza; pa neka je
X

= fx1 ; x2 ; : : : ; xn ; : : :g

(1)

= fy1 ; y2 ; : : : ; yn ; : : :g

(2)

Trazenu uzlaznu bijekciju f : X ! Y cemo konstruirati induktivno. Denirajmo


c1 := x1 i f (c1 ) := y1 . Neka je j > 1 najmanji prirodni broj sa svojstvom da je xj

u istom poretku prema c1 kao to je y1 prema y2 : Oznacimo s c2 := xj i stavimo


f (c2 ) := y2 : Pretpostavimo da smo denirali (uzlaznu bijekciju) f na skupu
Cn = fc1 ; : : : ; cn g

X i oznacimo sa di = f (ci ); i = 1; : : : ; n: Valja napomenuti

da elementi skupa Cn nisu; opcenito; zapisani u rastucem rasporedu; tj. za i < j


ne vrijedi; opcenito; ci < cj :Nadalje; za elemente ci ; cj 2 Cn ; ci < cj ; kazemo da

su susjedni ako ne postoji ck 2 Cn takav da je ci < ck < cj : Sada cemo odrediti


cn+1 2 X i dn+1 = f (cn+1 ) 2 Y: Razlikujemo dva slucaja.
1: n je paran; tj. skup Cn ima paran broj elemenata.

Oznacimo sa cn+1 element s najmanjim indeksom iz skupa X Cn ; tj. cn+1 :=


xj ; gdje je j = min fi 2 N : xi 2 X Cn g ; a f (cn+1) 2 Y

f (Cn ) odredimo na

sljedeci nacin.

Ako je cn+1 manji od svih elemenata iz skupa Cn ; onda ce f (cn+1 ) biti element
s najmanjim indeksom iz skupa Y

f (Cn ) koji je manji od svih elementa iz

skupa f (Cn ): Dakle; ako je cn+1 < ci ; i = 1; : : : ; n; stavljamo f (cn+1 ) := yk ;


gdje je k = min fj 2 N : yj < f (ci ); i = 1; : : : ; ng : Uocimo da takav k postoji;
jer Y nema minimuma.

Ako je cn+1 veci od svih elemenata iz skupa Cn ; onda ce f (cn+1 ) biti element s najmanjim indeksom iz skupa Y

f (Cn ) koji je veci od svih elementa

iz skupa f (Cn ): dakle, Ako za cn+1 vrijedi ci < cn+1 ; i = 1; : : : ; n; onda stavljamo f (cn+1 ) := yk ; gdje je k = min fj 2 N : f (ci ) < yj ; i = 1; : : : ; ng : Takav k
postoji; jer Y nema maksimuma.

Ako cn+1 "lezi" izmeu susjednih elemenata ci i cj ; ci < cj ; iz Cn ; onda ce


f (cn+1 ) biti element s najmanjim indeksom iz skupa Y

f (Cn ) koji lezi izmeu

f (ci ) i f (cj ): Preciznije; ako vrijedi ci < cn+1 < cj ; gdje su ci i cj susjedni elementi u Cn ; onda stavljamo f (cn+1 ) := yk ; gdje je k = min fj 2 N : f (ci ) < yj < f (ci+1 )g :
Takav k postoji, jer je Y gust.

Grubo govoreci; za n paran; "iscrpljuje se" skup X biranjem "prvog nepotroenog"


elementa cn+1 iz niza (1); a njegova slika dn+1 = f (cn+1 ) se odreuje tako da
poredak dn+1 prema elementima skupa f (Cn ) bude isti kao i poredak cn+1
prema elementima skupa Cn i pritom je dn+1 element s najmanjim indeksom iz
skupa Y

f (Cn ) s tim svojstvom.

64

POGLAVLJE 3. UREENI SKUPOVI

2: n je neparan; tj. skup Cn ima neparan broj elemenata.


Oznacimo sa dn+1 element s najmanjim indeksom iz skupa Y
yj ; gdje je j = min fi 2 N : yi 2 Y

dn+1 ; odredimo na sljedeci nacin.

f (Cn ); tj. dn+1 :=

f (Cn )g ; a njegovu prasliku cn+1 2 X Cn ; f (cn+1 ) =

Ako vrijedi dn+1 < f (ci ); i = 1; : : : ; n; onda stavljamo cn+1 := xk ; gdje je


k = min fj 2 N : xj < ci ; i = 1; : : : ; ng : Takav k postoji, jer X nema minimuma.
Dakle; ako je dn+1 manji od svih elemenata iz skupa f (Cn ); biramo za cn+1

element s najmanjim indeksom iz skupa X Cn koji je manji od svih elementa


iz skupa Cn :
Ako vrijedi f (ci ) < dn+1 ; i = 1; : : : ; n; onda stavljamo cn+1 := xk ; gdje je k =
min fj 2 N : ci < xj ; i = 1; : : : ; ng : Takav k postoji; jer X nema maksimuma.

Dakle; ako je dn+1 veci od svih elemenata iz skupa f (Cn ); biramo za cn+1

element s najmanjim indeksom iz skupa X Cn koji je veci od svih elementa iz


skupa Cn :
Ako vrijedi f (ci ) < dn+1 < f (cj ); gdje su f (ci ) i f (cj ) susjedni elementi u f (Cn );
onda stavljamo cn+1 := xk ; gdje je k = min fj 2 N : ci < xj < cj g : Takav k

postoji; jer je X gust. Dakle; ako dn+1 "lezi" izmeu susjednih elemenata f (ci )
i f (cj ); f (ci ) < f (cj ); iz f (Cn ); onda ce cn+1 biti element s najmanjim indeksom
iz skupa X Cn koji lezi izmeu ci i cj :
Grubo govoreci; za n neparan; "iscrpljuje se" skup Y biranjem "prvog nepotroenog"
elementa dn+1 iz niza (2); a njegova praslika cn+1 ; dn+1 = f (cn+1 ); se odreuje
tako da poredak cn+1 prema elementima skupa Cn bude isti kao i poredak dn+1
prema elementima skupa f (Cn ) i pritom je cn+1 element s najmanjim indeksom
iz skupa X Cn s tim svojstvom.
Ovim je proveden i induktivan korak.
Kako; po konstrukciji; za parne n 2 N; biramo prvi nepotroeni xj iz niza (1);
ovim induktivnim postupkom je denirana uzlazna injekcija f : X ! Y: S druge
strane; za neparne n 2 N; biramo prvi nepotroeni yj iz niza (2); pa je funkcija
f i surjekcija. Dakle; X i Y su slicni potpuno ureeni skupovi.

Korolar 3.1.40 (Ureajna karakterizacija skupa Q) Neka je X potpuno ureen


skup. Tada su sljedece tvrdnje ekvivalentne.
(i) X je slican skupu Q; tj. tX = :
(ii) X nema minimum ni maksimum, gust je i prebrojiv.
Dokaz. (i) ) (ii): Buduci da Q nema minimum ni maksimum, gust je i pre-

brojiv, po Teoremima 3.1.27 i 3.1.37 slijedi da i X ima navedena svojstva.


(ii) ) (i). iz prethodnog teorema.

3.1. POTPUNO UREENI SKUPOVI

65

Vidimo da; do na slicnost; postoji jedan jedini potpuno ureeni skup koji nema
minimum ni maksimum; gust je i prebrojiv; a to je skup Q:
Teorem 3.1.41 Neka su X i Y potpuno ureeni skupovi sa sljedecim svojstvima
1: nemaju minimum ni maksimum;
2: imaju prebrojiv podskup koji je na njima gust;
3: neprekidni su.
Tada su X i Y slicni.
Dokaz. Neka je A

X prebrojiv i gust na X; te neka je B

Y prebrojiv

i gust na Y: Prvo uocimo da su A i B gusti. Tvrdimo da A i B nemaju ni


minimum ni maksimum. Neka je a 2 A: Kako X nema minimuma, postoji

x 2 X tako da je x < a; a onda zbog gustoce od A na X postoji a0 2 A tako

da je x < a0 < a: Dakle, A nema minimum. Analogno se pokaze da A nema


maksimum, a isto zakljucivanje vrijedi i za skup B: Slijedi da A i B udovoljavaju

uvjetima Teorema 3.1.39, pa postoji funkcija slicnosti f : A ! B: Denirajmo


F : X ! Y na sljedeci nacin

F (x) = sup ff (a) : a

x; a 2 Ag ; x 2 X:

Tvrdnja 1: F je dobro denirana funkcija.


Pokazimo da je ff (a) : a

x; a 2 Ag neprazan i odozgo omeen. Kako X nema

Dakle, f (a0 ) 2 ff (a) : a

x; a 2 Ag : Buduci da X nema maksimuma postoji

00

minimum postoji x tako da je x00 < x; pa postoji a0 2 A tako da je x00 < a0 < x:
0

x 2 X tako da je x < x ; pa postoji a0 2 A tako da je x < a0 < x0 : Neka je a 2 A


tako da je a

x: Tada je a < a0 ; pa je f (a) < f (a0 ); jer je f funkcija slicnosti.

Dakle, f (a0 ) je gornja mea skupa skupa ff (a) : a

dan, pa po Teoremu 3.1.36 postoji sup ff (a) : a


F dobro denirana funkcija.

x; a 2 Ag : Y je nepreki-

x; a 2 Ag ; to pokazuje da je

Tvrdnja 2: F proiruje f; tj. F jA = f:

Neka je a0 2 A proizvoljan. Pokazimo da je F (a0 ) = sup ff (a) : a


f (a0 ): Ako je a 2 A i a
mea skupa ff (a) : a

a0 ; onda je f (a)

skupa ff (a) : a

i F (a0 ) = f (a0 ):

f (a0 ); pa je f (a0 ) gornja

a0 ; a 2 Ag : Neka je y 2 Y proizvoljna gornja mea

tog skupa, tj. neka vrijedi f (a)


Tada je posebno i f (a0 )

a0 ; a 2 Ag =

y; za svaki a 2 A sa svojstvom a

a0 :

y; pa je f (a0 ) minimum skupa svih gornjih mea

a0 ; a 2 Ag : Slijedi sup ff (a) : a

a0 ; a 2 Ag = f (a0 ); a time

Tvrdnja 3: F je uzlazna injekcija, tj. (8x; x0 2 X) x < x0 =) F (x) < F (x0 ):

Prvo razmotrimo slucaj a0 2 A; x0 2 X i a0 < x0 : Neka je a0 2 A takav da


je a0 < a0 < x0 :Tada je f (a0 ) < f (a0 ) i vrijedi sup ff (a) : a

a0 ; a 2 Ag

66

POGLAVLJE 3. UREENI SKUPOVI

sup ff (a) : a

x0 ; a 2 Ag ; tj. F (a0 ) < F (a0 )

F (x0 ): Slijedi F (a0 ) < F (x0 ):

Analogno se pokaze da je F (x) < F (a0 ); cim je x < a0 ; a0 2 A: Naime, tada


postoji a 2 A tako da je x < a < a0 ; pa je F (x)

F (a) < F (a0 ): Neka za

x; x0 2 X vrijedi x < x0 : Postoji a 2 A tako ad je x < a < x0 ; pa je, prema


prethodnom, ispunjeno F (x) < F (a) < F (x0 ); tj F (x) < F (x0 ):
Tvrdnja 4: Za svaki neprazan podskup D

X vrijedi F (sup D) = sup F (D):

Oznacimo s x0 := sup D: Vec znamo; koristeci invarijante slicnosti ureenih


skupova; da je F (x0 ) supremum skupa F (D) u skupu F (X)

Y: No; pokazat

cemo da je F (x0 ) = sup F (D) u Y: Neka je x 2 D: Tada je x


F (x)

x0 ; pa je

F (x0 ); tj. F (x0 ) je gornja mea skupa F (D): Tvrdimo da je F (x0 )

mimum skupa svih gornjih mea skupa F (D): Pretpostavimo protivno tvrdnji.
Tada postoji gornja mea y 2 Y skupa F (D) sa svojstvom y < F (x0 ): Zbog
gustoce skupa B na Y postoji b 2 B tako da je y < b < F (x0 ): Neka je a 2 A

takav da b = f (a) = F (a): Buduci da je F uzlazna injekcija, mora biti a < x0 :


Odaberimo proizvoljni x 2 D: Tada je F (x)

y < F (a) < F (x0 ); a onda i

x < a < x0 : Dakle, a je gornja mea od D i a < x0 = sup D; pa je dobivena

kontradikcija.
Tvrdnja 5: F je surjekcija.
Neka je y 2 Y: Promatrajmo skup C = fb 2 B : b

yg

B: Uocimo da je C

neprazan, jer Y nema minimuma i B je gust na Y: Nadalje; y = sup C: Doista, y


je gornja mea za C i to najmanja od svih gornjih mea. Neka je y 0 2 Y gornja

mea za C i pretpostavimo y 0 < y: Tada postoji b 2 B tako da je y 0 < b < y:


Buduci da je b 2 C dobivena je kontradikcija. Oznacimo s D := f

(C)

A:

Skup D je neprazan i pokazimo da je odozgo omeen. Naime, postoji y 2 Y

tako da je y < y 0 ; a onda i b0 2 B tako da je y < b0 < y 0 : Neka je a0 2 A takav

da je b0 = f (a0 ): Odaberimo proizvoljni a 2 D: Tada je f (a)

y < f (a0 ); pa je

a < a0 : Zakljucujemo da je a0 gornja mea skupa D i neka je x0 = sup D: Slijedi


da F (x0 ) = sup F (D) = sup f (D) = sup f (f

(C)) = sup C = y:

Pokazali smo da je F uzlazna bijekcija; a time i funkcija slicnosti.


Korolar 3.1.42 (Ureajna karakterizacija skupa R) Neka je X potpuno ureen
skup. Tada su sljedece tvrdnje ekvivalentne.
(i) X je slican skupu R; tj. tX = :
(ii) X nema minimum ni maksimum, ima prebrojiv podskup gust na njemu i
neprekidan je.
Dokaz. (i) ) (ii): Buduci da R nema minimum ni maksimum; neprekidan je i

R je prebrojiv i gust na R; po Teoremima 3.1.27 i 3.1.37 slijedi da i X ima

navedena svojstva.

3.1. POTPUNO UREENI SKUPOVI

67

(ii) ) (i). iz prethodnog teorema.

Vidimo da; do na slicnost; postoji jedan jedini potpuno ureeni skup koji nema

minimum ni maksimum; ima prebrojiv podskup gust na njemu i neprekidan je;


a to je skup R:
Aritmetika rednih tipova. Pokazimo da se moze racunati i s rednim tipovima;
tj. za redne tipove

mogu se denirati redni tipovi

+ ;

; n 2 N:

Denicija 3.1.43 Neka su X i Y disjunktni potpuno ureeni skupovi. Redna


unija u oznaci hX [ Y i je potpuno ureen skup X [ Y s ureajem koji je deni-

ran na sljedeci nacin: X i Y zadrzavaju svoj ureaj i u uniji, a uz to je x < y


za svaki x 2 X i svaki y 2 Y:

Grubo govoreci; redna unija hX [ Y i je potpuno ureeni skup dobiven tako


da iza kopije potpuno ureenog skupa X dolazi kopija potpuno ureenog skupa
skupa Y; pri cemu rijec "iza" sugerira ureaj. Time uvjet da su X i Y disjunktni
prestaje biti nuzan. Nadalje; uocimo da je u rednoj uniji hX [ Y i prirodno
istaknut prerez hX; Y i :

Neka su X; X 0 ; Y i Y 0 potpuno ureeni skupovi takvi da je X \ Y = ; =

X 0 \ Y 0; X

X0 i Y

Y 0 : Lako se vidi da je tada hX [ Y i

ima smisla sljedeca oznaka. Ako je tX =


oznacava s

+ : Dakle,
+

hX 0 [ Y 0 i. Stoga

i tY = ; onda se redni tip t hX [ Y i

:= t hX [ Y i :

Sad mozemo odrediti tZ: Buduci da je Z = hN [ !i ; slijedi da je tZ = ! +!: Za


zbrajanje rednih tipova vrijedi asocijativnost; buduci da za meusobno disjunk-

tne potpuno ureene skupove X; Y; Z vrijedi hhX [ Y i [ Zi = hX [ hY [ Zii :


No, za zbrajanje rednih tipova ne vrijedi komutativnost kao to pokazuju sljedeci
primjeri.
! + 1 = t hN [ f0gi = t f1; 2; : : : ; n; : : : ; 0g =
6 tN; jer hN [ f0gi ima maksimum
0, a N nema maksimum. Dakle, ! + 1 6= !: S druge strane vrijedi

1 + ! = t hf0g [ Ni = t f0; 1; 2; : : : ; n; : : :g = t! = !; cime je pokazano ! + 1 6=


1 + !: Nadalje,

! + ! = t hN [ !i = tZ i

!+!

= t h! [ N i = t f0; 1; : : : ; n; : : : ; : : : ; n; : : : ; 2; 1g 6= ! + !; jer

h! [ N i ima minimum 0 i maksimum

1;a Z nema ni minimum ni maksimum.

Uocimo da vrijedi

! + ! = t hN [ Ni = t f1; 2; : : : ; n; : : : ; 1; 2; : : : ; n; : : :g =
6 tN; buduci da svaki el-

ement u N ima samo konacno mnogo prethodnika, a u hN [ Ni postoje elementi;

cak beskonacno mnogo njih; koji imaju beskonacno mnogo prethodnika. Nadalje;

68

POGLAVLJE 3. UREENI SKUPOVI

hN [ Ni ima prerez hN; Ni koji je oblika 3:; dok N ima samo skokove. Dakle,

! + ! 6= !:

Neka su X; X 0 ; Y i Y 0 potpuno ureeni skupovi takvi da je X


X i Y0

Neka su Kartezijevi produkti Y

produkta Y

i tY =

X 0 potpuno ureeni skupovi ureeni

; onda se redni tip t(Y

X s leksikografskim ureajem oznacava s


:= t(Y

Uocimo da je

= t(X

Y;

al ):

Y 0:

X i Y 0 X 0 slicni, pa ima smisla sljedeca

leksikografskim ureajem. Tada su Y


oznaka. Ako je tX =

X0 i Y

X;

X) Kartezijevog
: Dakle,

l ):

Za mnozenje rednih tipova vrijedi asocija-

tivnost, a ne vrijedi komutativnost. Primjerice,


! 2 = t(f0; 1g N) = t f(0; 1); (0; 2); : : : (0; n) : : : ; (1; 1); (1; 2); : : :g = t(hN [ Ni =
! + !; ali

2 ! = t(N

f0; 1g) = t f(1; 0); (1; 1); (2; 0); (2; 1); : : : ; (n; 0); (n; 1); : : :g = tN =

!; pa je ! 2 6= 2 !:

Uocimo da za

= tX vrijedi

2 = t(f0; 1g

X) = t hX [ Xi =

+ ;

pa pokazimo da za redne tipove ne vrijedi ni distributivnost mnozenja zdesna


prema zbrajanju.
(! + 1) 2 = (! + 1) + (! + 1) = ! + (1 + !) + 1 = ! + ! + 1 = ! 2 + 1 =
t hN [ N [ f0gi ; dok je ! 2 + 1 2 = ! 2 + 2 = t hN [ N [ f0; 1gi. Buduci da

hN [ N [ f0gi i hN [ N [ f0; 1gi nisu slicni, jer hN [ N [ f0gi nema niti jedan

element ciji bi skup prethodnika bio tipa ! 2 + 1; slijedi (! + 1) 2 6= ! 2 + 1 2.


Navedimo sada neka svojstva koja vrijede za redne tipove ; ; :
0+
1

( + )

Ako je
Neka je

=
+

+ ; onda je

= :

redni tip potpuno ureenog skupa X i n 2 N: S

redni tip Kartezijevog produkta X

oznacavamo

X svih ureenih n-torki s koor-

dinatama iz X potpuno ureenog antileksikografskim ureajem. Vrijedi


n+1

3.2

Dobro ureeni skupovi

Denicija 3.2.1 Neka je X ureen skup. Kazemo da je X dobro ureen


skup, ako svaki neprazni podskup A

X u X ima min A.

3.2. DOBRO UREENI SKUPOVI

69

Ako je X dobro ureen skup; onda je i potpuno ureen. Naime, ako su x; x0 2 X


proizvoljno odabrani, onda skup fx; x0 g ima minimum, pa vrijedi x
x0

x0 ili

x: Nadalje; svaki podskup A dobro ureenog skupa X je dobro ureen

obzirom na restrikciju polaznog.


Primjer 3.2.2 Svaki konacan potpuno ureen skup je dobro ureen. Posebno;
prazan skup ; je dobro ureen. Beskonacni skupovi N i ! su dobro ureeni;
dok skupovi N ; Z; Q i R nisu dobro ureeni.

Denicija 3.2.3 Neka je X potpuno ureen skup. Kazemo da je X regresija


; ako je X slican skupu N ; tj. ako je tX = ! :
Uocimo da je svaka regresija X prebrojiv skup; ima maksimum max X; a nema
minimum min X:
Teorem 3.2.4 (Karakterizacija dobro ureenog skupa) Neka je X potpuno ureen skup. X je dobro ureen ako i samo ako ne sadrzi regresiju.
Dokaz. Neka je X dobro ureen i pokazimo da X ne sadrzi regresiju. Pretpostavimo suprotno, tj. neka je A

X regresija. Tada je A neprazan podskup

od X koji nema minimum, to se protivi cinjenici da je X dobro ureen.


Neka X ne sadrzi regresiju i pokazimo da je dobro ureen. Pretpostavimo
suprotno. To znaci da postoji neprazan podskup A

X koji nema minimum.

Indukcijom cemo konstruirati niz (xn ) u A tako da je xn+1 < xn za svaki


n 2 N: Buduci da je A neprazan postoji x1 2 A: Pretpostavimo da smo odredili

elemente x1 ; x2 ; : : : ; xn skupa A sa svojstvom xn < xn


postoji xn+1 2 A

<

< x2 < x1 : Tada

fx1 ; x2 ; : : : ; xn g tako da je xn+1 < xn : Naime; u protivnom

bi xn bio minimum skupa A: Time je proveden i korak indukcije. Stavimo


B := fxn : n 2 Ng

X i neka je f : N ! B funkcija denirana pravilom

f ( n) = xn ; n 2 N: Funkcija f je uzlazna bijekcija, pa je B regresija u X; to


je u kontradikciji s pretpostavkom.

Korolar 3.2.5 Neka su X i Y slicni ureeni skupovi. Ako je X dobro ureen;


onda je i Y dobro ureen.
Dokaz. Neka je X dobro ureen i neka je f : X ! Y funkcija slicnosti. Prvo

uocimo da je Y potpuno ureen; po Propoziciji 3.1.8. Tvrdimo da je Y dobro


ureen. Pretpostavimo suprotno tvrdnji. Tada; po prethodnom teoremu; Y
sadrzi regresiju A

Y: Kako je i restrikcija f jA : A ! f (A) funkcija slicnosti;

slijedi da je f (A) regresija u X: No; to je u kontradikciji s pretpostavkom da je


X dobro ureen.

70

POGLAVLJE 3. UREENI SKUPOVI

Denicija 3.2.6 Neka je X dobro ureen skup i x0 2 X: Skup fx 2 X : x < x0 g


naziva se pocetni komad skupa X odreen elementom x0 i oznacava s

pX (x0 ):
Uocimo da x0 2
= pX (x0 ) i pX (x0 ) = ;; ako je x0 = min X: Nadalje; neka je
A

X i x0 2 A: Buduci da je i A dobro ureen, mozemo promatrati i pocetni

komad pA (x0 ) skupa A odreen s x0 : Ocito vrijedi pA (x0 )

pX (x0 ): Ako je; pak;

A i sam neki pocetni komad skupa X; tj. A = pX (x1 ) za neki x1 2 X; x0 < x1 ;

onda vrijedi ppX (x1 ) (x0 ) = pX (x0 ): Grubo govoreci; pocetni komad pocetnog
komada skupa X i sam je pocetni komad skupa X:
Primjer 3.2.7 Za svaki n 2 N vrijedi p! (n) = f0; 1; : : : ; n

1g = n = pk (n); k >

n: Ako je A = 2N skup svih parnih prirodnih brojeva; onda je pA (2) = ; i

pA (2k) = f2; 4; 6; : : : ; 2k

2g za k > 1:

Primjer 3.2.8 Ako je X dobro ureen i x0 ; x1 2 X; x0 < x1 ; onda je pX (x1 ) pX (x0 ) =

fx 2 X : x0

x < x1 g ; pa se pX (x1 ) moze smatrati svojevrsnim "produljen-

jem" od pX (x0 ) u X: Uocimo da produljenje "zapocinje" elementom x0 :

Teorem 3.2.9 Neka je X dobro ureen skup. Tada je skup Y = fpX (x) : x 2 Xg
svih pocetnih komada u X; ureen inkluzijom; dobro ureen i slican skupu X:

Dokaz. Skup (Y; ) je ureen. Nadalje; Y je potpuno ureen. Doista; neka


su pX (x0 ) i pX (x1 ) dva pocetna komada u X. Kako je X dobro ureen; vrijedi
x0

x1 ili x1

x0 : Dakle; pX (x0 )

pX (x1 ) ili pX (x1 )

pX (x0 ); pa je Y

potpuno ureen. Denirajmo f : X ! Y sa f (x) = pX (x): Buduci da za

x0 < x1 vrijedi pX (x0 ) $ pX (x1 ); f je uzlazna injekcija; a surjektivnost od f je

ocita. Dakle; f je uzlazna bijekcija; a time i funkcija slicnosti. Kako je X dobro


ureen; to je i Y dobro ureen; po Korolaru 3.2.5.
Uz dobro ureene skupove vezan je tzv. Princip transnitne indukcije.
Teorem 3.2.10 (Princip transnitne indukcije) Neka je X dobro ureen skup
iA

X podskup od X koji ima sljedece svojstvo


(8x 2 X)

pX (x)

A =) x 2 A:

( )

Tada je A = X:
Dokaz. Pretpostavimo suprotno; tj. A 6= X: Tada je X A 6= ;; pa postoji

x0 = min (X A) : Neka je x 2 pX (x0 ): Tada je x < x0 ; pa je x 2 A: Dakle;


pX (x0 )

A; pa po svojstvu skupa A slijedi x0 2 A: No, to je u kontradikciji s

cinjenicom da je min (X A) = x0 2 X A:

3.2. DOBRO UREENI SKUPOVI

71

Buduci da je ! dobro ureen skup; prirodno se postavlja pitanje koja je veza


izmeu Principa transnitne indukcije i Principa matematicke indukcije. U
sljedecem poglavlju cemo pokazati da Princip transnitne indukcije =) Princip
matematicke indukcije i Princip matematicke indukcije =) Princip transnitne
indukcije za dobro ureen skup !:
Sad nam je cilj detaljnije prouciti pocetne komade dobro ureenog skupa.
Za tu svrhu vrlo je korisna sljedeca cinjenica.
Teorem 3.2.11 Neka je X dobro ureen skup i f : X ! X uzlazna injekcija.

Tada vrijedi x

f (x) za svaki x 2 X:

Dokaz. Pretpostavimo suprotno tvrdnji; tj. neka je x0 2 X takav da je x0 >


f (x0 ): Stavimo A := fx 2 X : x > f (x)g : Ocito je A 6= ;; jer je x0 2 A: Kako je

X dobro ureen postoji x1 = min A minimum skupa A: Tada je x1 > f (x1 ); pa


zbog uzlaznosti i injektivnosti od f vrijedi f (x1 ) > f (f (x1 )): Dakle, f (x1 ) 2 A:
Buduci da je x1 > f (x1 ); dobili smo kontradikciju s cinjenicom da je x1 = min A:

Teorem 3.2.12 Neka su X i Y slicni dobro ureeni skupovi. Tada postoji


jedinstvena funkcija slicnosti f : X ! Y:
Dokaz. Pretpostavimo da je; uz f; i g : X ! Y funkcija slicnosti. Tada

je i inverz g

: Y ! X od g funkcija slicnosti; pa je i kompozicija g

X ! X funkcija slicnosti. Posebno; g


po prethodnom teoremu; vrijedi x

(g

f (x); x 2 X: Analogno se pokaze; x

f :

f : X ! X je uzlazna injekcija; pa;

f )(x); za svaki x 2 X: Slijedi; g(x)

(f

g)(x); tj. f (x)

Zakljucujemo da je f (x) = g(x) za svaki x 2 X; a time i f = g:

g(x); x 2 X:

Korolar 3.2.13 Jedina funkcija slicnosti dobro ureenog skupa X na samog


sebe je identiteta idX :
Primjer 3.2.14 Neka su X i Y dobro ureeni skupovi; A

X; B

Y; te

f : A ! B i g : X ! Y funkcije slicnosti. Ako je g(A) = B; onda je f (x) = g(x)


za svaki x 2 A: Doista; i restrikcija g jA : A ! B je funkcija slicnosti; pa; po

Teoremu 3.2.12; mora biti g jA = f: Dakle; g je proirenje od f i to jedinstveno.


Teorem 3.2.15 Neka je X dobro ureen skup. Tada X nije slican niti jednom
svom pocetnom komadu.
Dokaz. Pretpostavimo suprotno tvrdnji; tj. neka postoje x0 2 X; i funkcija
slicnosti f : X ! pX (x0 ): Neka je i : pX (x0 ) ,! X inkluzija. Tada je if :
X ! X uzlazna injekcija. Za svaki x 2 X vrijedi (if )(x) = f (x) 2 pX (x0 ); tj.

72

POGLAVLJE 3. UREENI SKUPOVI

(if )(x) < x0 : Posebno; za x0 2 X vrijedi (if )(x0 ) < x0 ; to se protivi tvrdnji
Teorema 3.2.11.

Teorem 3.2.16 Neka je X dobro ureen skup; te pX (x1 ) i pX (x2 ) razliciti


pocetni komadi skupa X: Tada pX (x1 ) i pX (x2 ) nisu slicni.
Dokaz. Pretpostavimo suprotno tvrdnji; tj. pX (x1 ) i pX (x2 ) su slicni. Buduci
da je pX (x1 ) 6= pX (x2 ); slijedi x1 6= x2 ; pa je x1 < x2 ili x2 < x1 : Bez smanjenja

opcenitosti pretpostavimo x1 < x2 : Tada za dobro ureen skup A = pX (x2 )


vrijedi pA (x1 ) = pX (x1 ): Po pretpostavci su pX (x1 ) i pX (x2 ) slicni; pa slijedi
da je skup A slican svom pocetnom komadu pA (x1 ); to je u kontradikciji s
Teoremom 3.2.15.
Propozicija 3.2.17 Neka su X i Y dobro ureeni skupovi; f : X ! Y funkcija

slicnosti i pX (x) pocetni komad u X odreen elementom x: Tada je f (pX (x))


pocetni komad u Y odreen elementom f (x); tj. f (pX (x)) = pY (f (x)):
Dokaz. Ako je x0 < x; onda je f (x0 ) < f (x); iz cega slijedi da je f (pX (x))
pY (f (x)): Neka je f

: Y ! X inverz od f i y < f (x):Buduci da je i f

funkcija slicnosti; vrijedi f

(y) < f

(f (x)) = x; pa je f

y 2 f (pX (x)): Time je pokazano pY (f (x))

f (pX (x)):

(y) 2 pX (x):Dakle;

Neka su X; Y i Z dobro ureeni skupovi. Ako je X slican pocetnom komadu od


Y; a Y slican pocetnom komadu od Z; onda; po prethodnoj propoziciji; proizlazi
da je i X slican pocetnom komadu od Z:
Teorem 3.2.18 Neka su X i Y dobro ureeni skupovi. Tada vrijedi tocno jedna
od sljedecih tvrdnji.
1: X i Y su slicni.
2: Postoji jedinstveni x0 2 X takav da su pX (x0 ) i Y slicni.

3: Postoji jedinstveni y0 2 Y takav da su pY (y0 ) i X slicni.

Dokaz. Ako je X = Y = ; onda vrijedi tvrdnja 1: Ako je X 6= ; i Y = ;; onda


za x0 = min X dobivamo pX (x0 ) = ; = Y pa vrijedi tvrdnja 2: Analogno; za

X = ; i Y 6= ; vrijedi tvrdnja 2: Pretpostavimo da je X 6= ; =


6 Y: Denirajmo

skupove A

X iB

Y na sljedeci nacin

A := fx 2 X : (9y 2 Y ) pX (x)

B := fy 2 Y : (9x 2 X) pX (x)

pY (y)g
pY (y)g.

Primijetimo da su A i B neprazni skupovi. Naime; x1 = min X 2 A i y1 =

min Y 2 B; buduci da je pX (x1 ) = ; = pY (y1 ): Skupovi A i B su dobro ureeni


i tvrdimo da su slicni. Denirajmo f : A ! B na sljedeci nacin:
x 2 A 7! f (x) = y 2 B; gdje je pX (x)

pY (y):

3.2. DOBRO UREENI SKUPOVI

73

Prvo uocimo da je f dobro denirano preslikavanje. Naime; za svaki x 2 A

postoji jedinstveni y 2 B takav da je pX (x)


0

jedilo pY (y)

pY (y); jer bi u protivnom vri-

pY (y ) za razlicite y; y 2 Y: Nadalje; po deniciji skupova A

i B proizlazi da je f surjekcija. Pokazimo da je f uzlazna injekcija. Neka su


x; x0 2 A i x < x0 : Tada je je pX (x) & pX (x0 ): Po deniciji preslikavanja f
vrijedi pX (x)

pY (f (x)) i pX (x0 )

pY (f (x0 )): Neka je g : pX (x0 ) ! pY (f (x0 ))

funkcija slicnosti. Buduci da je pX (x) = ppX (x0 ) (x); to po Propoziciji 3.2.17; pos-

toji y 2 pY (f (x0 )) tako da je g(pX (x)) = ppY (f (x0 )) (y): Uocimo da je y < f (x0 ) i
ppY (f (x0 )) (y) = pY (y); pa je restrikcija g jpX (x) funkcija slicnosti skupova pX (x)
i pY (y): Dakle; pX (x)

pY (f (x)) i pX (x)

pY (y); pa slijedi y = f (x); a time

i f (x) < f (x ): Dakle; f : A ! B je uzlazna bijekcija.


Dokazimo sada sljedecu tvrdnju.

Tvrdnja 1. Ako je x0 2 A i x < x0 ; onda je i x 2 A:

Kako je x0 2 A; to je pX (x0 )
f (x0 ); tako da je pX (x)

pY (f (x0 )) i x 2 pX (x0 ): Stoga; postoji y 2 Y; y <

pY (y): Slijedi x 2 A i y = f (x):

Tvrdnja 2. Vrijedi A = X ili postoji jedinstveni x0 2 X tako da je A = pX (x0 ):


Ako je A = X; tvrdnja je ispunjena. Pretpostavimo A $ X: Tada je X A

neprazan podskup dobro ureenog skupa X; pa postoji x0 = min(X A) 2

X A: Tvrdimo da je A = pX (x0 ): Ocito je pX (x0 )

A: Naime; u suprotnom

bi postojao x < x0 i x 2
= A; to je u kontradikciji sa x0 = min(X A): S druge
strane; vrijedi A

pX (x0 ); jer bi u protivnom postojao x 2 A takav da je

x > x0 : No; onda; po Tvrdnji 1; slijedi x0 2 A; pa je dobivena kontradikcija.

Analogno; zakljucujemo da je B = Y ili postoji jedinstveni y0 2 Y tako da je


B = pY (y0 ): Iz toga slijedi da mogu nastupiti sljedeca 4 slucaja:
1: A = X i B = Y
2: A = X i postoji y0 2 Y takav da je B = pY (y0 )

3: B = Y i postoji x0 2 X takav da je A = pX (x0 )

4: Postoji x0 2 X i y0 2 Y takvi da je A = pX (x0 ) i B = pY (y0 ):

Primijetimo da je slucaj 4: nemoguc. Doista; kad bi vrijedilo A = pX (x0 ) i B =


pY (y0 ); onda bi; zbog A

B; slijedilo pX (x0 )

pY (y0 ); a time i x0 2 A: No;

to znaci x0 2 pX (x0 ); to daje kontradikciju. Dakle; mogu nastupiti slucajevi


1:; 2: i 3: tovie; moze nastupiti samo jedan od ta tri slucaja; buduci da dobro
ureen skup ne moze biti slican svom pocetnom komadu. Time je teorem u
potpunosti dokazan.
Korolar 3.2.19 Neka je X dobro ureen skup i A

X proizvoljan podskup od

X: Tada je A ili slican X ili je A slican nekom pocetnom komadu od X:


Dokaz. Skup A je dobro ureen; pa je, po prethodnom teoremu, ili A slican X
ili je A slican nekom pocetnom komadu od X ili je X slican nekom pocetnom

74

POGLAVLJE 3. UREENI SKUPOVI

komadu od A: Tvrdimo da X nije slican niti jednom pocetnom komadu od A:


Pretpostavomo suprotno tvrdnji, tj. neka je a 2 A takav da je X

pA (a): Neka

je f : X ! pA (a) funkcija slicnosti. Tada je if : X ! X uzlazna injekcija; gdje


je i : pA (a) ,! X inkluzija. Slijedi (if )(a) = f (a) < a; to je u kontradikciji s
tvrdnjom Teorema 3.2.11.

Denicija 3.2.20 Neka je X dobro ureen skup i

= tX: Tada kazemo da je

redni broj skupa X:


Primjer 3.2.21 0; n; ! su redni brojevi; a ! ;

nisu redni brojevi.

Denicija 3.2.22 Neka su X i Y dobro ureeni skupovi; te


brojevi redom. Kazemo da je

manji od

i piemo

<

njihovi redni

; ako je X slican

nekom pocetnom komadu skupa Y:


Prema Teoremu 3.2.18 slijedi da za proizvoljne redne brojeve
vrijedi tocno jedna od sljedece tri relacije:
redne brojeve

< ;

<

= tY;

: Nadalje; za

deniramo
def

()
Ako je X dobro ureen; Y
slijedi

= ;

= tX i

: Ako je

X;
i

ili

= tX i

< :
= tY; onda po Korolaru 3.2.19

; onda je

: Naime; u protivnom bi

za dobro ureen skup X; tX = ; vrijedilo da je slican nekom svom pocetnom


komadu. Nadalje, ako je

; onda je

: Ovim je pokazano da je

svaki skup A; ciji su elementi redni brojevi; potpuno ureen relacijom

U daljnjem; kad kazemo redni broj ; to znaci da postoji dobro ureen skup
X ciji smo redni broj tX oznacili s : Za redni broj
W ( ) := f :
Ako je

je redni broj manji od g :

6= 0; onda je W ( ) neprazan skup. Nadalje;, Tada je W (0) = ; = 0;

W (n) = f0; 1; : : : ; n
ako je

oznacimo s

redni broj i

1g = n za n 2 N; W (!) = f0; 1; : : : ; n; : : :g = !: Nadalje;


< ; ocito je W ( ) & W ( ):

Teorem 3.2.23 Neka je

redni broj. Tada je W ( ) dobro ureen skup i

tW ( ) = :
Dokaz. Neka je X dobro ureen skup za koji je tX =
da je W ( ) potpuno ureen. Odaberimo proizvoljan
jedinstveni x 2 X tako da je

: Vec smo pokazali

2 W ( ): Tada postoji

= tpX (x): Sada mozemo denirati funkciju

f : W ( ) ! X pravilom f ( ) = x; gdje je

= tpX (x): Za ;

2 W ( );

< ;

3.2. DOBRO UREENI SKUPOVI


neka su x; x0 2 X takvi da je

75

= tpX (x) i

= tpX (x0 ): Uvjet

<

znaci da je

tpX (x) slican nekom pocetnom komadu od pX (x ): Dakle; postoji x0 2 pX (x0 )

tako da je pX (x) slican ppX (x0 ) (x0 ): Buduci da je ppX (x0 ) (x0 ) = pX (x0 ); slijedi da
je pX (x) slican pX (x0 ); pa mora biti x = x0 ; a time i x < x0 ;Ovim je pokazano
da je f uzlazna injekcija; a surjektivnost od f je ocita. Dakle, f je funkcija
slicnosti. Kako je X dobro ureen i tX = ; slijedi da je i W ( ) dobro ureen
skup i tW ( ) = :

Prisjetimo se da smo redni tip tn od n oznacili s n; a redni tip t! od ! s !: To je


u skladu s prethodnim teoremom. Naime; tn = t f0; 1; : : : ; n

1g = tW (n) = n;

te t! = t f0; 1; : : : ; n; : : :g = tW (!) = !:
Ako za redne brojeve

vrijedi

< ; onda je W ( ) = pW ( ) ( ); pa je W ( )

"produljenje" od W ( ):
Korolar 3.2.24 Neka je X proizvoljni skup ciji su elementi redni brojevi. Tada
je X dobro ureen.
Dokaz. X je potpuno ureen; pa pokazimo da svaki neprazan podskup A
ima min A: Neka je
postavimo da

2 A: Ako je

= min A; minimum je pronaen. Pret-

nije minimum od A: To znaci da postoji

motrimo skup W ( ) \ A: Buduci da je

2Ai

< : Pro-

2 W ( ) \ A; to je W ( ) \ A neprazan

podskup dobro ureenog skupa W ( ) \ A; pa postoji

= min(W ( ) \ A):

Tvrdimo da je

= min A: Pretpostavimo suprotno, tj. neka je

je

< : Tada je

= min A <

< ; pa je

pa je dobivena kontradikcija.

2 W( )\A i

2 A takav da

< min(W ( ) \ A);

Sada mozemo odgovoriti na pitanje da li svi redni brojevi tvore skup; preciznije;
da li je klasa svih rednih brojeva skup.
Teorem 3.2.25 (Burali-Fortijev paradoks) Klasa f :

je redni brojg nije skup.

Dokaz. Pretpostavimo suprotno tvrdnji; tj. neka je klasa X = f :

je redni brojg

skup. Tada je X dobro ureen po prethodnom korolaru i neka je tX = : Kako


je

redni broj; slijedi da je

2 X: Nadalje; W ( ) = pX ( ): Prema Teoremu

3.2.23 vrijedi tpX ( ) = tW ( ) = ; pa zakljucujemo da je X slican svom pocetnom komadu pX ( ); to je kontradikcija.


Teorem 3.2.26 Neka je
izmeu
h ;

redni broj. Tada je

+ 1 redni broj veci od

; a

+ 1 nema niti jednog rednog broja, tj.

+ 1i = f :

je redni broj;

<

<

+ 1g = ;:

Dokaz. Neka je X dobro ureen skup sa svojstvom tX =

i neka je X +

sljedbenik skupa X; tj. X + = X [ fXg : Oznacimo s Y := hX [ fXgi rednu

76

POGLAVLJE 3. UREENI SKUPOVI

uniju disjunktnih skupova X i fXg : Ocito je Y dobro ureen i tY =

Dakle;

+ 1 je redni broj i

da za redni broj

<

vrijedi

<

Ako je y = X; onda je

= tpX (y) < : Dakle; h ;


Neka je

+ 1; buduci da je X = pY (X): Pretpostavimo

+ 1: Tada postoji y 2 Y takav da je

+ 1:

= tpY (y):

: Ako je y 2 X; onda je pY (y) = pX (y); pa je

+ 1i = ;:

dobro ureen skup i (X ; 2 ) familija dobro ureenih u


S
parovima disjunktnih skupova. Na uniji
X deniramo ureaj na sljedeci
2

nacin: svaki X zadrzava u uniji svoj ureaj, te stavljamo


(
x; x0 2 X i x x0 u X ;
0 def
x x ()
x 2 X ; x0 2 X 0 i < 0 :
S
Ureeni skup (
X ; ) nazive se redna unija familije (X ;
2

ureenih skupova X ; po dobro ureenom skupu


Propozicija 3.2.27 Redna unija h

S
2

skupova X po dobro ureenom skupu

i oznacava sa h

X i familije (X ;

2
S
2

) dobro
X i:

2 ) dobro ureenih

je dobro ureen skup.

Dokaz. Prvo uocomo da je redna unija h

S
2

X i potpuno ureen skup; jer su

i svaki X potpuno ureeni skupovi. Preostaje pokazati da svaki neprazni


S
S

podskup A
X ima min A 2 A: Cim
je A
X neprazan skup; postoji
2

takav da je A \ X 6= ;: Denirajmo

Uocimo da takav

postoji, jer je

Tada je x0 = min A:

:= min f 2

: A \ X 6= ;g :

dobro ureen. Neka je x0 = min(A \ X 0 ):

Neka je dobro ureen skup i neka je za svaki 2 dan redni broj


:
P
Zelimo denirati redni broj
: Za svaki 2 neka je X dobro ureen
skup za koji je tX =

Prvo primijetimo da je

: Tada deniramo

:= th

S
2

X i:

redni broj po prethodnoj propoziciji. Nadalje,


S
P
buduci da za svaki 0 2 vrijedi X 0
X ; slijedi 0
: Posebno,
2
S
P 2
ako je X 0 $
X ; onda je 0 <
:
2

Teorem 3.2.28 Neka je X proizvoljni skup ciji su elementi redni brojevi. Tada
postoji redni broj

takav da je X

W ( ): Nadalje; ili je X = W ( ) ili je X

slican nekom pocetnom komadu od W ( ):


Dokaz. Skup X je dobro ureen i stavimo
:= za svaki 2 X: Oznacimo
P
P
s :=
=
: Tada je
za svaki 2 X: Onda je ocito < + 1
2X

2X

3.2. DOBRO UREENI SKUPOVI


za svaki

2 X; pa za redni broj

77

:= + 1 vrijedi X

W ( ). Preostala tvrdnja

slijedi po Korolaru 3.2.19.

Denicija 3.2.29 Za redni broj


broj

takav da je

kazemo da je prve vrste ako postoji redni

+ 1: Ako je redni broj

razlicit od 0 i nije prve vrste,

druge vrste ili da je granicni redni broj.

onda kazemo da je

Primjer 3.2.30 Svaki n 2 N je redni broj prve vrste. Redni brojevi !; ! + !


i ! 2 su druge vrste, dok je ! + 4 prve vrste.

Teorem 3.2.31 (Karakterizacija granicnog rednog broja) Neka je


i

redni broj

6= 0: Tada su sljedece tvrdnje ekvivalentne.

(i)

je granicni redni broj.

(ii) Za svaki redni broj

<

vrijedi

+1< :

(iii) Za svaki redni broj

>

vrijedi

= sup W ( ) u skupu W ( ):

Dokaz. (i) =) (ii): Ocito; po deniciji granicnog rednog broja.


(ii) =) (iii): Skup W ( )
Pokazimo da je

W ( ) je neprazan i

2 W ( ) mu je gornja mea.

najmanja gornja mea tog skupa. Pretpostavimo suprotno

tvrdnji, tj. neka postoji redni broj


< : Tada je po (ii)

<

koji je gornja mea skupa W ( ) i

+ 1 < ; pa mora biti

+1

(iii) =) (i): Pretpostavimo suprotno tvrdnji, tj.


Tada postoji redni broj
vrijedi

takav da je

ili

mea skupa skupa W ( ) i

< ; pa je

je redni broj prve vrste.

= + 1: Kako je

= sup W ( ) u W ( + 1): Neka je

< : Tada je

; to daje kontradikciju.
<

<

+ 1; po (iii)

proizvoljni redni broj takav da je


: Slijedi da je

< ; to je u kontradikciji s

2 W ( + 1) gornja

= sup W ( ):

Aritmetika rednih brojeva. Vec smo vidjeli kako se racuna s rednim tipovima.
Prirodno se postavlja sljedece pitanje: Ako su
tipovi + ;

ureene skupove hX [ Y i i (X
je h

i=1

redni brojevi, jesu li redni

redni brojevi? Pokazuje se da je odgovor pozitivan. Neka su

X i Y dobro ureeni skupovi takvi da je

2
S

= tX i

= tY: Promatrajmo potpuno


2
S
Y; al ): Uocimo da je hX [ Y i = h Xi i; gdje
i=1

Xi i redna unija familije (Xi ; i 2 f1; 2g) dobro ureenih skupova X1 = X;

X2 = Y po dobro ureenom skupu f1; 2g : Stoga je redni tip

broj. Nadalje; i (X

Y;

al )

je dobro ureen. Neka je Z

takoer redni

Y neprazan

skup. Skup Y0 = fy : (9x)(x; y) 2 Zg je neprazan podskup od Y; pa postoji


y0 = min Y0 : No; onda je i skup X0 = fx : (x; y0 ) 2 Zg neprazan podskup

od X; pa postoji x0 = min X0 : Sad se lako provjeri da je (x0 ; y0 ) = min Z:


Zakljucujemo da je i

redni broj; a onda i

; n 2 N:

78

POGLAVLJE 3. UREENI SKUPOVI


Sada za redne brojeve

zelimo denirati redni broj

: Neka je x0 =

min X i neka je f : Y ! X funkcija. Skup fy 2 Y : f (y) > x0 g naziva se nosac


d
Y podskup skupa X Y kojem
funkcije f i oznacava s suppf . Oznacimo s X

su elementi sve funkcije f : Y ! X s konacnim nosacem. Uocimo da je


d
d
Y ; c(y) = x ; jedina funkcija iz skupa X
Y kojoj je
konstantna funkcija c 2 X
0
d
Y ; f 6= c; nazivamo max suppf 2 Y .
nosac prazan skup. Rangom funkcije f 2 X
d
Y i promotrimo skup fy 2 Y : f (y) 6= g(y)g : Buduci da je
Neka su f; g 2 X

fy 2 Y : f (y) 6= g(y)g

suppf [ suppg; slijedi da je skup fy 2 Y : f (y) 6= g(y)g


d
Y deniramo
konacan; pa postoji y0 = max fy 2 Y : f (y) 6= g(y)g : Na skupu X
ureaj

na sljedeci nacin:

def

g () (f = g)_(f (y0 ) < g(y0 ); gdje je y0 = max fy 2 Y : f (y) 6= g(y)g):


d
Y:
Lako se provjeri (promatrajuci rangove) da je
potpun ureaj na X

d
Y ; ) dobro ureen. Ako je X
tovie; pokazuje se da je (X
0Y 0
d
[
Y ; ) i (X
onda su (X
; ) slicni; pa deniramo

X0 i Y

Y 0;

d
Y; )
:= t(X

d
Y = XY :
Treba naglasiti sljedecu stvar. Ako je Y konacan; onda je ocito X
Posebno; ako je Y = n; onda su dobro ureeni skupovi (X n ; ) i n-terostruki
Kartezijev produkt (X
Stoga se ureaj

X;

al )

slicni; pa ih mozemo identicirati.

moze smatrati svojevrsnim poopcenjem antileksikografskog

ureaja.
cN : Pokazali smo da je NN neprebrojiv skup. No; N
cN je
Promotrimo skup N
cN ; koje imaju rang n 2 N; ekvipotentan
prebrojiv. Naime; skup svih funkcija iz N

cN moze prikazati kao unija


N; pa se N
cN prebrojiv
prebrojive familije prebrojivih skupova. Iz toga slijedi da je N
\
N
Promotrimo 2! ; redni broj skupa f0; 1g ; kojem su elementi nizovi sastavljenih
\N
od nula i konacno mnogo jedinica. Ranije smo pokazali da je f0; 1g prebrojiv
je s n-terestrukim produktom N

skup. Zapiimo njegove pocetne elemente vodeci racuna o ureaju:

(0; 0; 0; : : :) < (1; 0; 0; : : :) < (0; 1; 0; : : :) < (1; 1; 0; : : :) < (0; 0; 1; 0; : : :) <
< (1; 0; 1; 0; : : :) < (0; 1; 1; 0; : : :) < (1; 1; 1; 0; : : :) < (0; 0; 0; 1; 0; : : :) <
< (1; 0; 0; 1; 0; : : :) < (0; 1; 0; 1; 0; : : :) < (0; 0; 1; 1; 0; : : :) < (1; 0; 1; 1; 0; : : :) <
< (0; 1; 1; 1; 0; : : :) < (1; 1; 1; 1; 0 : : :) <
Uocimo da mozemo uspostaviti uzlaznu bijekciju ovog skupa i skupa !; pa je
2! = !:
\
hN[f0gi
Promatrajmo 2!+1 ; redni broj skupa f0; 1g
koji se sastoji od nizova

zapisanih; na prirodan nacin; u obliku (x1 ; x2 ; : : : ; xn ; : : : ; x0 ); a sastavljenih od

nula i konacno mnogo jedinica. Zapiimo neke elemente tog skupa vodeci racuna
o ureaju.

3.3. ZERMELOV TEOREM

79

(0; 0; 0; : : : ; 0) < (1; 0; 0; : : : ; 0) < (0; 1; 0; : : : ; 0) < (1; 1; 0; : : : ; 0) < (0; 0; 1; 0; : : : ; 0) <
< (1; 0; 1; 0; : : : ; 0) < (0; 1; 1; 0; : : : ; 0) < (1; 1; 1; 0; : : : ; 0) < (0; 0; 0; 1; 0; : : : ; 0) <
< (1; 0; 0; 1; 0; : : : ; 0) < (0; 1; 0; 1; 0; : : : ; 0) < (0; 0; 1; 1; 0; : : : ; 0) < (1; 0; 1; 1; 0; : : : ; 0) <
< (0; 1; 1; 1; 0; : : : ; 0) < (1; 1; 1; 1; 0 : : : ; 0) <
(0; 0; 0; : : : ; 1) < (1; 0; 0; : : : ; 1) < (0; 1; 0; : : : ; 1) < (1; 1; 0; : : : ; 1) < (0; 0; 1; 0; : : : ; 1) <
< (1; 0; 1; 0; : : : ; 1) < (0; 1; 1; 0; : : : ; 1) < (1; 1; 1; 0; : : : ; 1) < (0; 0; 0; 1; 0; : : : :1) <
< (1; 0; 0; 1; 0; : : : ; 1) < (0; 1; 0; 1; 0; : : : ; 1) < (0; 0; 1; 1; 0; : : : ; 1) < (1; 0; 1; 1; 0; : : : ; 1) <
< (0; 1; 1; 1; 0; : : : ; 1) < (1; 1; 1; 1; 0 : : : ; 1) <
Vidimo da je 2!+1 = ! + ! = 2! + 2! = 2! 2:
cN : Pokazali
Promatrajmo redni broj ! ! : To je redni broj ureenog skupa N
cN je prebrojiv. Naime; skup svih funkcija
smo da je NN neprebrojiv skup;no N
cN ; koje imaju rang n 2 N; ekvipotentan je s n-terestrukim produktom
iz N
cN moze prikazati kao unija prebrojive familije prebrojivih
N
N; pa se N

cN prebrojiv Z
skupova. Iz toga slijedi da je N

NN svih nizova prirodnih

brojeva gdje je konacno mnogo clanova niza razlicito od 1: Prema Teoremu ??


Z je takoer prebrojiv. Popiimo njegove pocetne elemente vodeci racuna o
ureaju:
(1; 1; 1; : : :) < (2; 1; 1; : : :) < (3; ; 1; 1; : : :) <

< (n; 1; 1; : : :) <

< (1; 2; 1; 1; : : :) < (2; 2; 1; 1; : : :) < (3; 2; 1; 1; : : :) <


< (1; 3; 1; 1; : : :) < (2; 3; 1; 1; : : :) < (3; 3; 1; 1; 0; : : :) <
<

<

< (n; 2; 1; 1; : : :) <


< (n; 3; 1; 1; : : :) <

<

< (1; 1; 2; 1; : : :) < (2; 1; 2; 1; : : :) <

< (n; 1; 2; 1; : : :) <

< (1; 2; 2; 1; : : :) <

<
Ocito je da ovaj skup nije slican skupovima ! i ! + !; pa je 2! 6= ! ! 6= 2!+1 :

3.3

Zermelov teorem

Proucavajuci dobro ureene skupove vidjeli smo da ti skupovi imaju neka lijepa
posebna svojstva. Stoga se postavlja pitanje moze li se svaki skup dobro urediti;
tocnije: Ako je X proizvoljan skup; postoji li ureaj

na X takav da je (X; )

dobro ureen.
Da bismo odgovorili na to pitanje, prvo, bez dokaza, navedimo Zornovu
lemu.
Zornova lema. Neka je X ureen skup u kojem svaki lanac ima gornju meu.
Tada X ima barem jedan maksimalan element.
Zornovu lemu je stvarno dokazao K. Kuratowski 1922 god., a vaznost ove tvrdnje
u dokazima mnogih tvrdnji teorije skupova pokazao je Zorn 1935 god. U dokazu
Zornove leme koristi se Aksiom izbora; pa vrijedi implikacija: Aksiom izbora

80

POGLAVLJE 3. UREENI SKUPOVI

=) Zornova lema. Sad cemo pokazati implikaciju: Zornova lema =) Zermelov


teorem.
Teorem 3.3.1 (Zermelo) Svaki skup se moze dobro urediti.
Dokaz. Neka je X proizvoljan skup. Ako je X = ;; X je dobro ureen.

Pretpostavimo da je X 6= ; i oznacimo s A skup kojeg tvore svi dobro ureeni


podskupovi od X: Skup A je neprazan; buduci da su ; i svi jednoclani skupovi
fxg ; x 2 X; elementi od A: Na A uvedimo ureaj

na sljedeci nacin:

def

B () (A = B) _ (A je pocetni komad skupa B).

S ovako deniranim ureajem A je ureen skup; ali ne i potpuno ureen.


Primjerice; vec razliciti jednoclani podskupovi od X nisu usporedivi u ureaju
. Primijetimo sljedece. Ako su A i B razliciti elementi od A; A

ureaj na A i
dudara s
ureaja

B dobar

ureaj na B; onda se restrikcija ureaja

A ; tj. dobar ureaj

s podskupa A

skupova A

iA

1;

2 ;

6=

2;

L ima gornju meu u A. Razlikujemo dva slucaja.


Tada je; ocito; A

na A po-

2 g neki lanac

jedan od dobro ureenih

pocetni komad drugog ili je; pak; A

1: L ima maksimum; tj. postoji

A dobar

se moze smatrati "produljenjem" dobrog

B na B: Neka je L = fA 2 A :

u A: To znaci da je; za proizvoljne

B;

tako da je A

= A 2 . Tvrdimo da
A

za svaki

gornja mea za L u A:

2: L nema maksimum; tj. za svaki 2 postoji 0 2 tako da je A 0 > A :


S
Oznacimo s L :=
A . Uocimo da za svaka dva elementa x; x0 2 L postoji
0

tako da je x; x0 2 A : Naime; postoje

x 2 A 2 : Buduci da je A

ili A

Sad se na L prirodno denira relacija


gdje je x; x0 2 A : Relacija
onda je A

ili A

Lako se provjeri da je

L na

1;

tako da je x 2 A

slijedi x; x 2 A

sljedeci nacin: x

ili x; x 2 A 2 :

0 def

x0 ;

x () x

je dobro denirana. Doista; ako su x; x0 2 A 0 ;

A ; pa je x

x0 ako i samo ako je x

potpun ureaj na L: tovie; tvrdimo da je

x0 :

dobar

ureaj. Pretpostavimo suprotno tvrdnji; tj. neka postoji regresija x1 >L x2 >L
>L xn >L

u L: Tada postoji

tako da je x1 2 A : No; onda je

svaki xn 2 A : Naime; pretpostavimo da postoji neki clan xn regresije tako da


je xn 2 A
A

i xn 2
= A : Tada postoji A

tako da je xn 2 A

A 0 : Buduci da je A pocetni komad od A 0 ; x1 2 A

slijedi x1 >

i; ocito; vrijedi

i x1 >L xn ;

xn ; pa je xn 2 A i dobivena je kontradikcija. Dakle; svi clanovi

regresije su elementi skupa A ; pa vrijedi x1 > x2 >

> xn >

uA :

No; time je dobivena regresija u dobro ureenom skupu A ; to je kontradikcija.


Ovim je pokazano da je L dobro ureen skup; tj. L 2 A. Tvrdimo da je L gornja

3.3. ZERMELOV TEOREM


mea lanca L; tj. A
postoji

L za svaki

tako da je A

postoji x0 2 A

81

2 : Neka je A proizvoljno izabran. Tada

> A ; pa je A pocetni komad od A 0 : Dakle;

tako da je A = pA 0 (x0 ): To znaci x <

a time i x <L x0 ; za svaki x 2 A : Odavde slijedi A


x 2 pL (x0 ); tj. x <L x0 : No; onda postoji A

Ako je A
A

00
00

A ; onda je x <
0

pL (x0 ): Obratno, neka je

tako da je x; x0 2 A

00

ix<

00

x0 :

x0 : Dakle, i u ovom slucaju vrijedi

x 2 pA 0 (x0 ) = A : Ovim je pokazano pL (x0 )


time i A

x0 ; za svaki x 2 A ;

x0 ; iz cega slijedi x 2 pA 0 (x0 ) = A : Ako je

; onda je i x 2 A ; pa je je x <
0

00

A : Slijedi A = pL (x0 ); a

L: Zakljucujemo da je L gornja mea za L: Sada; po Zornovoj lemi;

slijedi da A ima barem jedan maksimalan element M 2 A: Prvo uocimo da je M

dobro ureen. Tvrdimo da je M = X: Pretpostavimo suprotno tvrdnji; tj. neka


je X M 6= ;: Tada postoji x0 2 X M: Nadalje; redna unija A = hM [ fx0 gi

dobro ureen skup; pa je A 2 A. Nadalje; M je pocetni komad od A; pa je


M

A i M 6= A; to je kontradikcija s cinjenicom da je M maksimalan element

od A. Dakle; M = X; pa je X dobro ureen.

Teorem 3.3.2 Sljedece tvrdnje su ekvivalentne.


(i) Aksiom izbora.
(ii) Zornova lema
(iii) Zermelov teorem:
Dokaz. Preostaje dokazati samo (iii) =) (i): Neka je X skup kojem su eleS
menti meusobno disjunktni neprazni skupovi X: Neka je Z =
X: Prema
X2X

Zermelovom teoremu skup Z se moze dobro urediti. Buduci da je svaki X 2

X neprazan podskup od Z; postoji mX = min X 2 X: Tada skup Y :=


fmX : X 2 X g

Z ima svojstvo da je Y \ X jednoclan; za svaki X 2 X :

82

POGLAVLJE 3. UREENI SKUPOVI

Poglavlje 4

Redni i kardinalni brojevi


Ranije smo denirali kad za dva skupa kazemo da imaju isti kardinalni broj;
te kad za dva potpuno ureena (dobro ureena) skupa kazemo da imaju isti
redni tip (redni broj). No; same pojmove kardinalnog broja skupa i rednog tipa
(rednog broja) potpuno ureenog (dobro ureenog) skupa nismo denirali. Bez
obzira na tu cinjenicu uspjeli smo "racunati" s kardinalnim brojevima i rednim
tipovima (brojevima); te iskazati mnogo vaznih cinjenica o tim objektima ne
poznavajuci njihovu stvarnu prirodu. Sad cemo; konacno; denirati te pojmove.
Denicija 4.0.3 Neka je X neprazan skup i R

X relacija na X: Ako je

R ireeksivna i tranzitivna relacija, onda kazemo da je R strogi ureaj na X i


umjesto R piemo < : Ureeni par (X; <) nazivamo strogo ureenim skupom.
Ako je (X; ) ureeni skup, onda je pravilom
def

x < x0 () (x

x0 ) ^ (x 6= x0 );

x; x0 2 X;

deniran strogi ureaj na X: Time je ureenom skupu (X; ) na jedinstveni


nacin pridruzen strogo ureeni skup (X; <): Vrijedi i obratno. Ako je (X; <)
strogo ureeni skup, onda je pravilom
x

def

x0 () (x < x0 ) _ (x = x0 );

x; x0 2 X;

deniran ureaj na X: Time je strogo ureenom skupu (X; <) na jedinstveni


nacin pridruzen ureeni skup (X; ): Mozemo reci da su (X; ) i (X; <); ovako
pridruzeni, razlicita lica istog objekta. Svi pojmovi koje smo uveli za ureene
skupovi, sada se mogu na prirodan nacin denirati i za strogo ureene skupove.
Primjerice, za strogi ureaj na X kazemo da je potpun ako za svaka dva razlicita
elementa x; x0 2 X vrijedi x < x0 ili x0 < x: Nadalje, za x0 2 X kazemo da je
83

84

POGLAVLJE 4. REDNI I KARDINALNI BROJEVI

minimum strogo ureenog skupa X ako je x0 < x za svaki x 2 X

fx0 g : Za

strogo ureeni skup X kazemo da je dobro ureen, ako svaki neprazan podskup
A

X ima minimum. Sve tvrdnje koje smo izrekli za ureene skupove imaju

analognu verziju za strogo ureene skupove.


Primjer 4.0.4 Promatrajmo skup X = f;; f;g ; ff;ggg i relaciju 2 : Aksiom

regularnosti osigurava da je 2 ireeksivna relacija, no (X; 2) nije strogo ureeni


skup. Naime, ; 2 f;g 2 ff;gg, ali ; 2
= ff;gg :

Ako je X skup ciji su elementi tranzitivni skupovi, onda je (X; 2) strogo ureen.
Doista, ako su x; y; z 2 X takvi da je x 2 y i y 2 z; onda je x 2 z; buduci da je
z tranzitivan skup.

Denicija 4.0.5 Za skup X kazemo da je redni (ili ordinalni) broj; ako je


X tranzitivan skup i ako je strogo ureeni skup (X; 2) dobro ureen.
U deniciji rednog broja dovoljno je zahtijevati da je skup X tranzitivan i da
je strogo ureeni skup (X; 2) potpuno ureen. Naime; Aksiom regularnosti

osigurava da X ne sadrzi regresiju po Propoziciji ??; pa dobra ureenost slijedi

po Teoremu ?? (za strogi ureaj).


Primjer 4.0.6 0 i svaki prirodni broj n 2 N su redni brojevi. Skup ! je redni

broj.

Skup f;; f;g ; ff;ggg je tranzitivan, ali nije redni broj.


Uobicajeno je redne brojeve oznacavati slovima grckog alfabeta.
Neka je

redni broj i x 2 : Promotrimo pocetni komad p (x) dobro ure-

enog skupa ( ; 2) odreen elementom x: Vrijedi p (x) = fx0 2

: x0 2 xg

Teorem 4.0.7 (Princip transnitne indukcije za redne brojeve) Neka je


broj i A
1: min

podskup od
2 A:

2: Ako je x 2

ix

Tada je A = :

redni

koji ima sljedece svojstva:

A; onda je i x 2 A:

Dokaz. Buduci da je ( ; 2) dobro ureen; dovoljno je dokazati da podskup


A

udovoljava uvjetu navedenom u Principu transnitne indukcije. Neka je

x 2

takav da je p (x)

je x

A: Neka je y 2 x: Buduci da je y 2 x 2

p (x) = ;
y 2

A i pokazimo da je x 2 A: Za x = min

vrijedi

A; a po 1. slijedi x 2 A: Neka je x 6= min : Prvo pokazimo da


i

tranzitivan; slijedi da je

: Dakle; y 2 p (x); a time i y 2 A: Sada po 2: dobivamo da je x 2 A:

Prema Principu transnitne indukcije slijedi A = :

85
Uocimo da Princip matematicke indukcije slijedi iz Principa transnitne indukcije za redni broj !: Naime, neka je A

! podskup od ! sa sljedecim svojstvima:

0 2 A i iz n 2 A slijedi n 2 A: Tada je ocito 0 = min ! 2 A: Nadalje; neka je


n2! in

A: Pokazimo da je n 2 A: Ako je n = 0; tvrdnja vrijedi, pa pret-

postavimo da je n > 0: Buduci da je n = f0; 1; : : : ; n


pa po svojstvu skupa A slijedi (n

1)

1g

A; to je n

1 2 A;

= n 2 A: Sada; po gornjem teoremu;

slijedi A = !: Dakle; Princip transnitne indukcije =) Princip transnitne


indukcije za redne brojeve =) Princip matematicke indukcije.

S druge strane Princip matematicke indukcije =) Princip transnitne indukcije za redni broj !: Doista, neka je A

! podskup od ! sa svojstvom

da je min ! = 0 2 A i za n 2 ! sa svojstvom n

A slijedi n 2 A: Tvrdimo

da je A = !: Neka je n 2 A i promotrimo n : Prvo uocimo da i za svaki


k < n vrijedi k 2 A: Pretpostavimo suprotno tvrdnji; tj. neka postoji k < n

takav da k 2
= A i neka je k najmanji s tim svojstvom. Ocito je k > 0; pa je
k = f0; 1; : : : ; k

1g

A: Sada; po svojstvu skupa A slijedi k 2 A; pa je do-

bivena kontradikcija. Slijedi n+ = f0; 1; : : : ; ng

A; a onda i n+ 2 A: Sada po

Principu matematicke indukcije proizlazi A = !: Konacno; Princip transnitne

indukcije za redne brojeve =) Princip transnitne indukcije za dobro ureene


skupovi koji su redni brojevi. Neka je
sa svojstvom da za svaki x 2
da je A =

redni broj i A

za koji je p (x)

podskup od

A slijedi x 2 A: Tvrdimo

: U tu svrhu dovoljno je dokazati da A ima svojstva navedena u

Principu transnitne indukcije za redne brojeve. Neka je x = min : Tada je


p (x) = ;
p (x)

A; pa slijedi min

2 A: Neka je x 2

ix

A: Pokazimo da je

A: Odaberimo proizvoljni y 2 p (x): To znaci y 2 x; pa je i y 2 A:

Buduci da je p (x)

A; slijedi x 2 A: Ovim je pokazano da A udovoljava uvje-

tima u Principu transnitne indukcije za redne brojeve; pa dobivamo A = :


Neka su

redni brojevi. Tada deniramo


<

def

()

2 :

Zelimo
pokazati da za svaka dva razlicita redna broja
od relacija:

<

ili

Lema 4.0.8 Neka je


:
Dokaz. Kako je

vrijedi tocno jedna

< :
redni broj i

2 : Tada je

tranzitivan skup i

redni broj i vrijedi p ( ) =

; slijedi da je

: Stoga je

( ; 2) dobro ureen kao podskup dobro ureenog skupa ( ; 2): Pokazimo da je


tranzitivan skup. Neka je x 2 y 2 : Buduci da je

slijedi da je y 2 ; a onda i x 2 : Dakle, x; y;

na ; pa dobivamo x 2 : Ovim je pokazano da je i

tranzitivan i y 2

2 ;

i 2 je tranzitivna relacija
redni broj.

86

POGLAVLJE 4. REDNI I KARDINALNI BROJEVI


Pokazimo da je p ( ) = : Neka je x 2 p ( ): To znaci x 2

p ( )

: Obratno, neka je x 2 : Buduci da je

da je x 2 ; a time i x 2 p ( ):

i x 2 : Dakle,

tranzitivan, slijedi

Sad cemo pokazati da su slicni redni brojevi nuzno jednaki.

Lema 4.0.9 Neka su


skupovi; onda je

redni brojevi. Ako su

slicni dobro ureeni

= :

Dokaz. Neka je f :

funkcija slicnosti. Prema Teoremu 3.2.12 f je

jedinstvena funkcija koja je uzlazna bijekcija s uzlaznim inverzom. Tvrdimo da


je f identiteta; tj. f = id : Pretpostavimo suprotno, tj. neka je x0 2

da je f (x0 ) 6= x0 i oznacimo s X := fx 2

takav

: x 6= f (x)g : Buduci da je x0 2 X;

X je neprazan podskup dobro ureenog skupa ( ; 2); pa ima minimum. Neka


je a = min X: To posebno znaci da je a 6= f (a); pa je a f (a) 6= ; ili je
f (a) a 6= ;: Neka je y 2 a f (a): Buduci da je a 2

i y 2 a; slijedi y 2

Kako je f uzlazna bijekcija i y 2 a; vrijedi f (y) 2 f (a): Nadalje, buduci da


je a = min X i y 2 a; mora biti f (y) = y; pa smo dobili y 2 f (a): No, to je

u kontradikciji s pretpostavkom y 2 a f (a): Dakle, mora biti f (a) a 6= ;:


Pretpostavimo da je y 2 f (a) a: Buduci da je y 2 f (a) i f (a) 2
y 2

: Funkcija f je surjekcija, pa postoji x 2

; slijedi

tako da je f (x) = y: Time

smo dobili da je f (x) 2 f (a); pa mora biti x 2 a; jer je i inverz f

uzlazna

bijekcija. Buduci da je a = min X i x 2 a; zakljucujemo da je f (x) = x: Kako

je y = f (x) = x i x 2 a; slijedi y 2 a; pa je opet dobivena kontradikcija. Dakle,


mora biti

= :

Teorem 4.0.10 Neka su


sljedece tri tvrdnje:

<

i
ili

redni brojevi.
=

ili

Tada vrijedi tocno jedna od

< :

Dokaz. Po deniciji rednog broja skupovi ( ; 2) i ( ; 2) su dobro ureeni, pa


po Teoremu 3.2.18 slijedi da vrijedi tocno jedna od sljedece tri tvrdnje:
1:

2:

je slican nekom pocetnom komadu od :

3:

je slican nekom pocetnom komadu od :

Ako su

su slicni dobro ureeni skupovi.

slicni, onda je

pocetnom komadu p ( ) od
4.0.8,

po Lemi 4.0.9. Ako je

odreenim elementom

2 ; onda je, po Lemi

redni broj i vrijedi p ( ) = : Dakle, redni brojevi

po Lemi 4.0.9 mora biti

= : Time smo dobili

slucaj se dokazuje analogno drugom slucaju.

je slican nekom
i

2 ; a onda i

su slicni, pa

< : Treci

Korolar 4.0.11 Neka je X skup ciji su elementi redni brojevi. Tada je (X; 2)
dobro ureen. Nadalje, ako je X tranzitivan skup, onda je X redni broj.

87
Dokaz. Dovoljno je pokazati da je (X; 2) strogo ureen i to potpuno. Neka
su redni brojevi
slijedi

; ;

2 X;

te

2 : Buduci da je

tranzitivan skup,

: Nadalje, po prethodnom teoremu je (X; 2) je potpuno ureen.

Druga tvrdnja je ocita.

Lema 4.0.12 Neka je X dobro ureen skup. Tada za svaki x 2 X postoji redni

broj

takav da je pocetni komad pX (x) slican

Dokaz. Oznacimo s A := fx 2 X : postoji redni broj

tako da je pX (x)

g:

Tvrdimo da je A = X: Ako je X = ;; onda je i A = ;; pa tvrdnja vrijedi.


Pretpostavimo da je X 6= ;: Transnitnom indukcijom pokazat cemo da je
A = X: Pokazimo da A ima sljedece svojstvo: Za svaki x 2 X za koji je
pX (x)

A; vrijedi x 2 A: Razmotrimo prvo slucaj kad je x = min X: Tada

je pX (x) = ;; pa je x 2 A buduci da je ; redni broj 0: Neka je x 6= min X

A: Buduci da je x 6= min X; slijedi da za svaki x0 2 X;

i neka je pX (x)

x0 < x; postoji redni broj

tako da je pX (x0 )

: tovie, redni broj

je jedinstveno odreen po Lemi 4.0.9.Time je svakom x0 2 pX (x) pridruzen

jedinstveni skup ; pa primjenom Aksioma zamjene proizlazi da je klasa Y :=


f :

je redni broj i postoji x0 < x tako da je pX (x0 )

denirati funkciju f : pX (x) ! Y pravilom


f (x0 ) =

gdje je pX (x0 )

g skup. Sada mozemo

; x0 < x:

Funkcija f je dobro denirana surjekcija. Pokazimo da je f uzlazna injekcija.


Neka su x00 < x0 < x; te pretpostavimo da je pX (x0 )
00

00

i pX (x00 )

: Tada

je pX (x ) & pX (x ); pa su pX (x ) i pX (x ) razliciti pocetni komadi skupa X:


Za redne brojeve vrijedi tocno jedna od tvrdnji:

ili

<

Buduci da razliciti pocetni komadi nisu slicni, slijedi da ne moze biti

Pretpostavimo da je

< : To znaci da je

<

ili

2 ; pa, po Lemi 4.0.8, slijedi da

je p ( ) = : Dakle, pX (x ) je slican nekom pocetnom komadu skupa ; a time


i nekom pocetnom komadu skupa pX (x00 ): Buduci da je pX (x00 ) = ppX (x0 ) (x00 );
slijedi da je pX (x0 ) slican nekom podskupu svog pocetnog komada, to protuslovi
Teoremu 3.2.15. Dakle, mora biti

< ; tj. f (x00 ) < f (x0 ): Ovim je pokazano

da je f uzlazna injekcija, a time i preslikavanje slicnosti. Pokazimo da je Y


redni broj. Prema Korolaru 4.0.11 dovoljno je pokazati da je Y tranzitivan
skup. U tu svrhu pokazimo da za svaki
i y 2

: Buduci da je

2 Y vrijedi

g : pX (x ) !

2Y

redni broj, po Lemi 4.0.8 slijedi da je y redni broj

i p (y) = y. Nadalje, postoji x0 < x tako da je pX (x0 )


0

Y: Neka je

00

: Oznacimo s

funkciju slicnosti i neka je x < x < x takav da je g(x00 ) = y:

Tada je i restrikcija g jpX (x00 ) : pX (x00 ) ! p (y) funkcija slicnosti, pa je redni

88

POGLAVLJE 4. REDNI I KARDINALNI BROJEVI

broj y slican pocetnom komadu pX (x00 ): Dakle, y 2 Y; to dokazuje da je

Y:

Ovim je u potpunosti pokazano da je f : pX (x) ! Y funkcija slicnosti pocetnog


komada pX (x) na redni broj Y; pa je x 2 A: Sada, po Principu transnitne
indukcije slijedi da je A = X; pa je tvrdnja teorema dokazana.

Teorem 4.0.13 (Teorem enumeracije) Neka je X dobro ureeni skup. Tada


postoji jedinstveni redni broj

takav da su X i

slicni.

Dokaz. Promotrimo sljedbenika X + = X [ fXg i neka je Y = hX [ fXgi : Y

je dobro ureen skup i vrijedi pY (X) = X: Prema prethodnoj lemi postoji redni
broj

tako da je pY (X) slican

rednog broja

: Dobivamo da je X slican

; a jedinstvenost

slijedi iz Leme 4.0.9.

Teorem enumeracije omogucuje nam da ,konacno, mozemo denirati pojam


rednog broja dobro ureenog skupa.
Denicija 4.0.14 Neka je X dobro ureeni skup. Jedinstveni redni broj
da su X i
Ako je

takav

slicni naziva se redni broj skupa X i oznacava sa tX:


redni broj, onda je, po Lemi 4.0.9; t = : To objanjava zato smo

ranije uveli oznake tn = n i t! = !:


Denicija 4.0.15 Neka je
<

skupovi

redni broj sa svojstvom da za svaki redni broj

nisu ekvipotentni. Tada kazemo da je

kardinalni broj.

Uocimo da je svaki konacni redni broj kardinalni broj; ! je kardinalni broj. S


druge strane ! + n; n 2 N; i ! + ! nisu kardinalni brojevi. Nadalje; svaki
beskonacni kardinalni broj je granicni redni broj.

Denirajmo sada i pojam kardinalnog broja skupa.


Denicija 4.0.16 Neka je X proizvoljan skup. Najmanji redni broj

koji je

ekvipotentan skupu X naziva se kardinalni broj skupa X i oznacava sa kX:


Primijetimo da je, za svaki skup X; redni broj kX zapravo kardinalni broj.
Naime, u suprotnom bi postojao redni broj

< kX takav da su

i kX ekvipo-

tentni. No, to je u kontradikciji s denicijom kardinalnog broja skupa X: Ako


je

kardinalni broj, onda je k

: Posebno je kn = n; n 2 N; i k! = !:

S druge strane; k(! + n) = k(! + !) = !: Vidimo da su @0 i ! oznake za isti

kardinalni broj; no ipak ih je korisno razlikovati zavisno o kontekstu (primjerice;


k(! ! ) = @0 = !; ali @@0 0 je neprebrojivi kardinalni broj).

Indeks
dva skupa, 5

Aksiom

familije skupova, 23

beskonacnosti, 11
izbora, 21

klasa, viii

para, 2

klasa (razred) ekvivalencije, 8

partitivnog skupa, 4

komplement skupa, 6

praznog skupa, 2

kompozicija
funkcija, 9

rasprostranjenosti (ekstenzionalnosti),

relacija, 7

regularnosti (dobre utemeljenosti), 17 kontinuum, 44


specikacije (izbora podskupova), 3
unije, 4
zamjene (supstitucije), 14

lanac, 53
Lema
Banachova, 29
Zornova, 79

broj
redni (ordinalni), 84

maksimum, 56
domena relacije, 7

mea
donja, 57

element
maksimalan, 56

gornja, 57
mimimum, 56

minimalan, 56
niz
familija, 22
funkcija

konacan, 41
nosac funkcije, 77

inverzna, 10
izbora, 22

par
neureeni, 2

slicnosti, 54

ureeni, 2

funkcija (preslikavanje), 8

Paradoks
hipoteza kontinuuma, 45

Burali-Fortijev, 75
Russelov, viii

identiteta, 8
inmum, 58
inkluzija, 9

pocetni komad, 69
praznina , 60
prerez, 60
proveden elementom, 60

kardinalni broj skupa, 28


Kartezijev produkt

presjek, 6

89

90

INDEKS
familije skupova, 23

kvocijentni po relaciji ekvivalencije,


8

Princip
komprehenzije, viii

neprebrojiv, 43

matematicke indukcije, 11

neprekidan, 61

rekurzije, 15

omeen odozdo, 58

transnitne indukcije, 70

omeen odozgo, 58

za redne brojeve, 84
proireni skup prirodnih brojeva, 11

partitivni, 4
potpuno ureen, 53
prebrojiv, 37

razlika skupova, 6

prirodnih brojeva, 11

redna unija

racionalnih brojeva, 20

familije dobro ureenih skupova, 76

realnih brojeva, 21

potpuno ureenih skupova, 67

tranzitivan, 12

redni broj
druge vrste , 77
prve vrste, 77
skupa, 74

ureen, 53, 83
Vitalijev, 22
skupovi
disjunktni, 6

redni tip, 62

ekvipotentni, 27

regresija, 69

slicni, 55

relacija

slika relacije, 7

(slabog) parcijalnog ureaja, 8

sljedbenik skupa, 10

antisimetricna, 7

supremum, 58

asimetricna, 7
dvoclana (binarna), 7
ekvivalencije, 8
inverzna, 7
ireeksivna, 7
reeksivna, 7
simetricna, 7
strogog parcijalnog ureaja, 8
tranzitivna, 7
restrikcija funkcije, 8

Teorem
Cantor-Bernsteinov, 29
Cantorov, 30
eneumeracije, 88
Knaster-Tarskijev o ksnoj tocki, 29
Zermelov, 79
unija, 5
familije skupova, 23
univerzum skupova, 4
ureaj, 53

skok, 60
skup

antileksikografski, 55
leksikografski, 53

beskonacan, 31
cijelih brojeva, 20
dobro ureen, 68
gust (u sebi), 59
gust na, 59
induktivan, 10
konacan, 31

strog, 83

You might also like