I POLITIKA Kad autoru zafali Cinjenica MOZE LI CENGIC IZDRZATI POLEMIKU SA SOBOM Jezi¢k registar iz kojeg Mustafa Cengié zahvata svoje floskule poznat je dobro svima koji su Zivjeli u komunistiékom dobu, takav jezik ne poziva na misijenje veé na vjerovanje, Na to je prinuden, jer iza njega ne stoji Zinjeniénost vee ideoloska konstrukcija, pa éak i cista ideoloSka laz Pige: Elis BEKTAS Jeljko Grahovac, zenitki pjesnik i knjizevni kritigar, jednom je prilikom ublehu oznagio kao nticku kriminalizaciiy Ova Sintagta,izretenapesnickim jerikom, nema jasnocn dfiniije i mote zvutat kao pretjeran, ali smo do trenutka tojem se éovjeksusretne sckatantaim Primjcrom ublohe. Odnedarao se pred bcm ovdatnjejavnost Rocopert jedan takay pravoraskotan primjerublche Rijs je Fajat Mustafe Cengica Aja Ieeegoisjahat apoio and mira Preada je cbteho potreban goles intelekeulai napor da bis eda ka uo preko 400 stranica pepuna ime. 2a, citata,porivanja na dokument itd, podvaplaKrtic « Cengievim djelom To nije sluts) gretku ce potini sake opristne na Cengicey poki da sebe prikaze kao slobodnountnog mislie 1 Reovisnog krtiara drustvene stvarno- $i: Kao sto ce srk posint ona} Koj lopast da mu obim Cengicevog dela elite informacija a ajemu eamagl Potled na sustinu, Ne treba, dae, po: Rinisirats Cengicevom knligom, do- volno fe pustit Cong da polemizra Sam sa Sebom. Nezalvalno je ulazti uw namjere i rotive koji st autora voli da se wpe S11 psanjeovog dela jr bi nas to od- {elo labitine pretposta ki nagadania, Cotgicera ojiga resnorava jee prot roljng) interpre Cnjeaica, odn0- Sho na poluisinama, pat porpunita Aeistinama No, autor ofite rama da e, uslijed demencije i kognitivne insu- fieijeneie, ciljanoj publie to promadi Neka nas toe Cu, Cengis dobro ma da njegova publika ne trazi kategorije poput znanja i istine, ona €e se zadovo- [jiti bilo ime Sto se uklapa u njihove predrasude i kruta vierovanja, A Sia su te poluistine i la2i na kojima je zasnovana ova kajiga? U demu se ogle- dda ubleha Mustafe Cengica? Ogleda se u njegovom vierovanju u valjanost vlastitih ‘ocjena drustvene stvarnosti i u gradenju. argumentacijske piramide na tom teme- Iju. Cengic ispaljuje rafale kvalifikacija o prirodi Izetbegoviceve litnosti i njegove vladavine, proglafavajuéi ih za nazadne, reakcionare, greine po svakoj osnovi Cengiéevo je pravo da vjeruje u to, pai da u javnost izade sa svojim vierovanji- ‘ma. Problem je Sto on ta svoja vjerovania argumentira dekontekstualiziranim, pa Nezahvalno je ulaziti u namjere i motive koji su autora vodili da se upusti u pisanje ovog djela, jer bi nas to odvelo u labirint pretpostavki i nagadanja. Knjiga Mustafe Cengi¢a “Alija Izetbegovié, jahaé apokalipse ili andeo mira” zasnovana je na Proizvoljnoj interpretaciji Einjenica, odnosno na poluistinama, pa ina potpunim neistinama ak: izmijenjenim citatima. Cengié potom sebe nui za ulogu proroka i prosyjetitelia koji se prvi drzmuo da kriticki progovori o Lzetbegovicu, pred zaslijeplienim narodom kkoji2iviusmrtnom strahu pred pogledom slike ocs nacije koja visi na svakom zidu, (Ovo je veé priliéno bezobrazna az i bezo’- ‘na manipulacija - dovoljno je pogledati koliginu dosadasnjih kritickih osyria na Izetbegovicevo politicko djelovanje, od kojih su mnogi dolaili od Izetbegovigevih najblizih saradnika, a nije mali broj onih koji Ge se sjetti da je i sam Alija zao go- voriti o poginjenim gretkama, ne bjezect od drustvene i povijesne odgovornosti Sto se tige kulta Alije Izetbegoviéa medu Bosnjacima, dovolino je baciti ovlaian pogled na ovdainje medi, obi- Gi Skole i posjetiti kulturne i sportske ‘manifestacie, pa to uporediti smedijima, Skolama i manifestacijama u drustvima uu kojima se odista njeguje kult vode. Na kraju krajeva, ne treba igi po svijetu u potrazi za tom usporedbom, dovol}- no je prisjetiti se vremena koje Cengié idealizira kao dzenetsko. Uostalom, ako ‘medu Bosnjacima i postoji trag te potre- be za kultom vode, krivei za to su Brozi njegovi lokalni satrapi, poput Hamdije Pozderca, koji su nekoliko decenija uti- skivali taj kult u svaku poru Zivota, Ne- pogredivi voda i marSal znatno je duze i snaZnije Zivio medu Hrvatima i Srbima kroz Tudmana i Milogeviea, nego medu Bosnjacima kroz Izetbegovica, kojem bi, umjesto optuzbi za njegovanje kul- ta lignosti, valjalo urueiti zahwalnost za doprinos odumiranju tog kulta. ‘Spomenutog Hamdije Pozderca do- tide se i Cengié u svojoj knjizi, poredeci 44 anvaorestavga 5 Tzetbegoviéem. Nasu- prot mraénim tonovima ko- jima je oslikan ovaj potonii, ‘kao tragalac za identitarnim razlikama, Pozderac je prika~ zan kao vizionar i éudotvorac, ‘ujedinitelj satkan od zlatnih, iti dobrote i plemenitosti. Jevitki registar iz kojeg Cen- ‘gié zahvata svoje floskule do- bro je poznat svima koji su vjeli w komunistizkom dobu, takav jezik ne poziva na mi- Aljenje veé na vjerovanje. Na to je prinuden, jer iza njega ne stoji Einjeninost, ve¢ ide- oloska konstrukeija, pa éak i Gista ideolodka Jaz. Moze do u beskonatnost Cengié navodi prednosti Pozderca u odnosu na Tretbegovia, i prvog proglasa- vati za Guvara mira, a drugom na pleéa stavijati straini teret ‘odgovornosti za rat pokole, ali stvamnost malo drugagije raspo- reduje zasluge i odgovornosti Rat nije zaéet s dolaskom na- cionalnih stranaka za vlast veé mnogo ranije, on je plod upravo tih komunisti¢kih iziednaéava- aja iidentitarnih manipulacija Ovakvim zamjenama teza, poéesto upravo sumanutim, Cen- giceva knjiga obiluje. Ali najza- imbjivia je njindikatvnija ‘ona koja se proteze kroz éitavu knjigu i kroz Cengiceve javne istupe. On, kao biv$i komunist, ali ne proleter veé dobro ubljebljeni sineku- +ac, koji je i dan-danas ostao vjeran ide- alima titoistitkog marksizma, optuzuje Izetbegoviéa za nedemokratiénost. O gretkama u Izetbegovigevor djelovanju ‘moze se i mora govoriti, to je potrebno prije svega Bosnjacima. Ali kada ga za nedemokratignost optuzuje sljedbenik ideologije koja na vlast moze doci samo s oruzjem, a na njoj se odréati samo bez izbora, tada pred sobom imamo potvrdu valjanosti Grahovéevog poimanja uble~ he kao onticke kriminalizacije. Jedno- stavno regeno, vrijeda pamet kad jedan komunist nudi svoju vizuru politi¢ke stvarnosti kao lijek i kao civilizacijski naprednu opeiju. To ito se u vrijeme Cengigeve mladosti nije pucalo i sto su se igrala kozaratka kola nije argument ni za Sta drugo osim za postojanje évr- ste ruke vlasti koja je zarad kratkoros- ne dobiti pod éilim gurala bitne proble- ‘me. Koji pod tim ilimom nisu nestali, vyeé su truhnuli i postajali jos maligniji i otrovniji i koji su buknuli dim je va- Ijalo pomaknuti Gilim da se kuca ofisti i preuredi Vane) Tea aE aC hLe JAHAC Ne) ¢ 8 Ue i To Sto se u vrijeme €engiéeve miadosti nije pucalo i Sto su se igrala kozaraéka kola nije argument ni za Sta drugo osim za postojanje évrste ruke viasti koja je zarad kratkoroéne dobiti pod éilim gurala bitne probleme Vrhunac Cengicevog ideoloskog be- zobrazluka i ublebarenja nalazimo u nje- govoj izjavi za Slobodnu Bosnu, u kojoj ‘on na sljede¢i natin atributira Stranku demokratske ackije kao Izetbegovicey monopolski Jegat: njen nedemokratski i antiliberaini karakter; politicki vehab zam; autokratijau vodenju stranke; isla- mizacija i stvaranje islamskog drustva i sredine kao osnovai politigki ciljs ideo- logku izgradnju pojedinca u islamskom dubu i promjenu nacionalnog identite- ta; kulturni fundamentalizams patoloski ANDEO MIRA antikomunizam...Cengié ovim kkvalifikacijama savrseno preci- ‘zo opisuje komunisticku par- tiju kojoj fe pripadao i njenog vodu, dovoljno je samo rijeé islam zamijeniti rijeéju komu- nizam. Intelektualna sloboda dopusta nagadanje o tome sta je Izetbegovic intimno Zelio u politic. No ginjenice govoreo sljedegem ~sve za sta Cengié optuzuje Izetbegovica ostalo jencostvareno i nedoreéeno, ddogim je to nekadasnja Cen- gigeva partija u potpunosti ispunila i otjelotvorila Mode se, dakle, govoriti politidkim greskama i za- bludama Ali Izetbegoviéa, ali to valja €initi na racionae Ian, neostraéten natin koji uuvazavati sve aspekte stvar- nosti i sve €injenice, 2 ne samo one koje se uklapajuy uu unaprijed zadati misaoni i ideoloski okvit. Ali ovdie pred sobom imamo jednog razmazenog komunistié- og sinekurca i ublehase koji sebi dopusta sumanu- te ocjene poput one da je Tretbegovié na sudu zahti- jevao ostriju osudu za sebe nego za Omera Behmena samo da bi zadobio poziciju vode. Treba bit ili naroéi- tom malicioznoiéu motiviran ili narodi- tom malignoséu kontaminiren pa na ta) natin tumaéiti ponaéanje éovjeka pred sudijom, i to u jednom od posljednjih ‘montiranih politigkih procesa u Evropi. Sve u svemu, ne treba dramaticno dozivljavati ovu knjigu, to je tek jed- na u nizu ubleba ovdainje publicistike. Indikativno je, medutim, usmjeravanje painje javnosti na ovo djelo. To moze biti uyjetovano vulgarnim senzaciona- Jizmom kojim je ono nabijeno, ali moze biti i potvrda posliednjeg ritanja nog: ‘ma one maéinerije koja je htjela malo drugaéiji rasplet povijesnih dogadaja, ne samo bez Alije Izetbegoviea vec i bez Bosnjaka i Bosne i Hercegovine. Ukoli- ko takva matinerija postoji, red je da je neko obavijesti da njeno vrijeme lagano istive ida joj je mudrije svoje posliednje dane provoditi w miru i pomirenju sa svijetom, nego u besmislenom trosenju energije na ritanje. A Mustafi Cengicu valjalo bi dati savjet da napite knjigu 0 svom ideoloskom vodi - marSalu Titu. Argumentaciju moze prepisati iz kajige 0 Alij Izetbegovicu, ali ée u Titovom slu- aju ta argumentacija barem biti aénai valjana, 7 16