You are on page 1of 43

SPECIJALNE INENJERSKE GRAEVINE

2 PREDAVANJE
2.

Ljuske

LJUSKE SADRAJ PREDAVANJA (1.dio)

Openito
Osnovni pojmovi
Zakrivljenost ljuske
Prstenovi

Teorija ljusaka:
Kirchoff-Love teorija
Flgge-Byrne teorija
Geometrijska analiza ljusaka

Tipovi i vrste ljuski


Kupole
Hiperbolini paraboloid
Cilindrina ljuska
Konoidna ljuska
Ljuske oblika mjehura od sapunice
Ljuske slobodnih oblika
Ploaste i tapne ljuske
Ojaane kupole

Smjernice za oblikovanje i proraun

Generiranje (nastajanje) ljuski

Eliptine plohe
Hiperboline plohe
Paraboline plohe

Pravaste plohe
Rotacijske ljuske
Translacijske ljuske

Primjer natkrivanja kvadratnog


tlocrta
Fizikalno definirane ljuske

OPENITO OSNOVNI POJMOVI

Ljuska je zakrivljena plona konstrukcija koja preuzima vanjska


djelovanja primarno membranskim djelovanjem

tlanim, vlanim i posminim naprezanjima unutar plohe,


to znai da je konstruktivna visina jednaka debljini ljuske

Debljina ljuske h je mala u odnosu na druge dimenzije i u odnosu


na glavni radijus zakrivljenosti (max h/R < 1/20).

Srednja povrina ljuske je povrina koja dijeli ljusku na dvije


ljuske jednake debljine u svakoj toki.
toki

Odreuje oblik i debljinu h u svakoj toki ljuske.

Analiza ljuske se sastoji od sljedeih koraka:

uspostavi ravnotee diferencijalnog elementa ljuske


ispunjenje uvjeta kompatibilnosti deformacija tako da svaki element ostane u
kontinuitetu sa svim susjednim elementima nakon deformacije ljuske

OPENITO ZAKRIVLJENOST

Zakrivljenost ljuske je definirana odnosom ravnine koja tangira


ljusku prema plohi ljuske

Jednostruka zakrivljenost:

ako ravnina dodiruje plohu po ravnoj liniji


ako prereemo plohu ravninom okomitom na liniju dodira dobit emo
zakrivljeni popreni presjek
razvijene plohe - mogu se razviti od ravnih ploha

ravnina

tangentna linija

OPENITO ZAKRIVLJENOST

Zakrivljenost ljuske je definirana odnosom ravnine koja tangira


ljusku prema plohi ljuske

Dvostruka zakrivljenost:

postoje barem dvije meusobno okomite ravnine,

koje prolaze dodirnom tokom,


koje su okomite na tangentnu ravninu,
a presjek s plohom im je krivulja

plohe dvostruke zakrivljenosti ne mogu se razviti


tangentna toka

ravnina

OPENITO ZAKRIVLJENOST

Postoje dva tipa ploha dvostruke zakrivljenosti:

SINKLASTIKE:

lei s jedne strane


tangentne ravnine
moe biti konveksna ili
konkavna
ima pozitivnu Gaussovu
zakrivljenost

ravnina

tangentna toka

ANITKLASTIKE:

Ploha se nalazi djelomino


j
s
jedne strane tangentne
ravnine, a djelomino s druge
strane u blizini dodirne toke
negativna Gaussova
zakrivljenost
tangentna
toka

OPENITO ZAKRIVLJENOST

Dvostruka zakrivljenost:

krivulje presjeka plohe s dvije ortogonalne ravnine, okomite na tangentnu


ravninu na mjestu dodirne toke lee na suprotnim stranama tangentne ravnine
osim za p
posebne orijentacije
j
j kod kojih
j dvije
j krivulje
j degeneriraju
g
j u pravce
p

hiperbolini paraboloid ovakve plohe obino nazivamo sedlaste

ploha jedne ljuske moe biti sloena od kombinacije sinklastikih i antiklastikih


dijelova, ali ako sadri i ravninske dijelove, ti dijelovi obino moraju preuzeti
savijanje

OPENITO PRSTENOVI

Zatvorene konveksne krivulje

esto se koriste kod prostornih struktura ili kao rubni elementi ili kod nekih
poprenih presjeka
prsten je
p
j u konstruktivnom smislu posebni
p
tip
p funikularnog
g oblika za skup
p
uravnoteenih sila u ravnini, tako da je u istom vlaku ili istom tlaku

prsten u vlaku

prsten u tlaku

Funikularni oblik sile na rasponu je oblik koji poprima element bez fleksijske krutosti
(ue ili lanac) pod zadanim optereenjem, objeen preko raspona izmeu fiksnih
oslonaca
Funikularni oblik je iskljuivo funkcija optereenja

TEORIJA LJUSAKA

Teorija ljusaka obuhvaa u najjednostavnijem sluaju

Ove jednadbe omoguavaju dostatan opis ponaanja

direktno rjeavanje navedenih jednadbi.

Jednostavnost rezultira iz injenice da su unutarnje sile u tankoj


ljusci (u odreenom smislu) statiki odreene,

gotovo svih ljusaka koje se pojavljuju kao konstrukcije u


graditeljstvu.

Najee je mogue

rjeavanje parcijalne diferencijalne jednadbe drugog reda.

odnosno mogue ih je odrediti bez uzimanja u obzir elastinih (ili


plastinih) osobina materijala od kojih su nainjene.

Kod velikog broja ljusaka geometrija je bitna

za preuzimanje optereenja.

TEORIJA LJUSAKA
Kirchhoff-Love teorija Prva aproksimacija ljusaka

PRETPOSTAVKE PRORAUNA:

1. debljina ljuske je mala u odnosu na


manji radijus zakrivljenosti srednje
ravnine ljuske

2. deformacije i pomaci su mali u

POSLJEDICE PRETPOSTAVKI:

teorija vrijedi samo za tanke ljuske

normale na srednju povrinu ostaju


ravne i okomite na srednju povrinu
nakon deformacije srednje ravnine

hipoteza iskljuuje pojavu poprenih


posminih deformacija odnosno
nema promjene pravog kuta izmeu
normale i bilo kojeg pravca na
povrini

nije primjenjiva za opis ponaanja u


blizini koncentriranih sila ili uz rubove
ljuske (pretpostavka (4) ne vrijedi u
blizini koncentriranih poprenih sila)

odnosu na debljinu ljuske

3. toke koje su prije deformiranja bile


na pravcu okomitom na srednju
povrinu ljuske nalaze se i poslije
deformiranja
j na p
pravcu okomitom na
deformiranu srednju povrinu
(analogno Navier-ovoj hipotezi za
grede)

4. normalna naprezanja okomito na


srednju povrinu su tako mala da se
mogu zanemariti

TEORIJA LJUSAKA
Flgge-Byrne teorija Druga aproksimacija ljusaka

PRETPOSTAVKE PRORAUNA:

Usvojena je samo pretpostavka 2

2 deformacije
2.
d f
ij i pomacii su malili u odnosu
d
na d
debljinu
blji ljljuske
k

Smatra se aproksimacijom vieg reda Kirchhoff-Love pretpostavki

Klasifikacija ljusaka prema glavnoj jednadbi geometrije:

rotacijski paraboloid
rotacijski hiperboloid
kruni cilindar
eliptini paraboloid
hiperbolini paraboloid
kruni stoac

TEORIJA LJUSAKA
Geometrijska analiza ljusaka

Obuhvaa sljedee parametre:

Ortogonalni krivocrtni koordinatni sustav


Glavni radijusi zakrivljenosti (rx i ry )
Gaussova zakrivljenost:

1 1

rx ry

K > 0 : Sinklastike ljuske:


Eliptine plohe (kuglaste kupole, eliptini paraboloidi)

K < 0 : Antiklastike ljuske


Hiperboline plohe (hiperbolini paraboloidi)

K = 0 : Ljuske jednostruke zakrivljenosti (ili rx = ili ry = ):


Paraboline plohe (cilindri i stoci)

TEORIJA LJUSAKA
ELIPTINE PLOHE

Pozitivna Gaussova zakrivljenost K > 0 (sinklastika zakrivljenost)

jer oba glavna radijusa zakrivljenosti lee s iste strane tangentne plohe

Primjeri: kuglaste kupole, eliptini paraboloidi

Ovako formirane ljuske ne mogu mijenjati oblik bez deformiranja srednje


plohe, te su zbog toga vrlo krute.

Pretpostavka za to je dodue da su na rubovima oslonjene sukladno


membrani, to znai da su na rubovima potrebni posebni rubni elementi za
odranje oblika ljuske.

TEORIJA LJUSAKA
HIPERBOLINE PLOHE

Negativna Gaussova zakrivljenost K < 0 (antiklastika zakrivljenost)

jer glavni radijusi zakrivljenosti lee na razliitim stranama tangentne plohe

Primjer: hiperbolini paraboloid

Kod ovakvih ploha su zbog pravastih generatora mogua savijanja bez


uzdunih deformacija tj. bez izduenja ili skraenja srednje plohe.

Hiperboline ljuske zbog toga nisu tako krute kao eliptine ljuske i
potrebni su rubni ukrutni elementi za stabilizaciju njihovog oblika.

TEORIJA LJUSAKA
PARABOLINE PLOHE

Gaussova zakrivljenost K = 0

jer je jedan od glavnih radijusa zakrivljenosti neizmjerno velik

Primjeri: cilindrine i stoaste (konoidne) ljuske

rubna
ukruta
vlani tap
zabatni zid

Te plohe s pravastim generatorima su jednostavno zakrivljene i za razliku


od ostalih ploha daju se razviti.

Mogua su savijanja srednje plohe bez uzdunih deformacija, obzirom da


se samo savojna krutost suprotstavlja tom uinku.

Tako formirane ljuske moraju imati vezne diskove da bi zadrale svoj oblik.

TEORIJA LJUSAKA
Generiranje (NASTAJANJE) ljuski

geometrija ljusaka odnosno njihovi razliiti oblici mogu se


generirati na razliite naine:

zakrivljena ploha moe se generirati

pomicanjem jedne krivulje uzdu druge krivulje ili uzdu para krivulja
pomicanjem pravca uzdu krivulje
pomicanjem krivulje uzdu pravca

TEORIJA LJUSAKA
Generiranje (NASTAJANJE) ljuski

PRAVASTE PLOHE

ROTACIJSKE LJUSKE

generira se pomicanjem pravca preko dviju


krivulja
cilindrine i konoidne ljuske
j
su posebni
p
sluajevi ovakvih ploha
ove plohe mogu biti jednostruke
(cilindrine) i dvostruke zakrivljenosti (npr.
hiperbolini paraboloid)

dobivaju se rotacijom krivulje oko krunice,


npr. sferne i konine ljuske

TRANSLACIJSKE LJUSKE

dobivaju se translacijom krivulje po drugoj


krivulji
cilindrine ljuske su primjer translacijskih
ljusaka s pravcem kao generatorom

TEORIJA LJUSAKA
ROTACIJSKE LJUSKE

Nastaju pomicanjem (zaokretanjem) pravca ili proizvoljne meridijalne


krivulje (generatora) oko jedne, najee vertikalne, osi (direktrise).

Tako se mogu razviti

cilindrine
i stoaste ljuske,
hipari,
kuglaste,
zailjene
i paraboloidne ljuske,
prstenaste (torus) ljuske
i drugi oblici ljusaka.

Slomljeni skup pravaca

generatori
rotacijske
ljuske
Pravac nagnut prema osi

Kruni luk

TEORIJA LJUSAKA
TRANSLACIJSKE LJUSKE

Nastaju paralelnim ili gotovo paralelnim pomicanjem generatora (krivulje


ili pravca) uzdu dviju direktrisa.

Valovita ljuska

Konoid

Translacijska kupola

Hipar

Translacijske ljuske
Luna ljuska

TEORIJA LJUSAKA
TRANSLACIJSKE LJUSKE

Hiperbolini paraboloid
(koji je svojim graevinama uinio poznatim Felix Candela),
moe se kombinirati sa dodatnim hiparima uzdu generatora pravaca.

Obzirom da su i direktrise i generatori pravci za izvedbu nije potrebna


zakrivljena oplata.

Kombiniranjem isjeaka ljusaka mogu se dobiti zanimljive zvjezdaste ljuske

Ljuske sastavljene od hipara


- plohe sudarene uzdu
pravastih generatora
nad pravokutnim tlocrtom

10

TEORIJA LJUSAKA
Primjer natkrivanja kvadratnog prostora

VARIJANTA 1 PRIMJENA
REDUCIRANE SFERNE KUPOLE:
primjena reducirane sferne kupole
kojoj
j j se vertikalnim ravninama rubovi
prostora odreu tako se nad rubovima
dobivaju kruni lukovi

VARIJANTA 2 GENERACIJA
TRANSLACIJSKE KUPOLE:
translacijom krunog luka po
identinom luku,, okomitom na
translatirani luk, generira se kupola
vrlo slina reduciranoj sfernoj kupoli

RAZLIKE SU U RUBNIM
LUKOVIMA

kod reducirane sfere polumjer tih


lukova manji je od polumjera sfere, a u
vertikalnoj projekciji ti polumjeri su
koncentrini

kod translacijske kupole polumjer


rubnih lukova jednak je polumjeru bilo
koje vertikalne ravnine paralelne s
rubovima

TEORIJA LJUSAKA
Fizikalno definirane ljuske

U novije vrijeme rado se izvode fizikalno definirane ljuske. Njihov oblik izveden je iz:

pod optereenjem od:

membrana (lim, guma, sapunica, tkivo) ili mrea,


vlastite teine,
sloja gipsa,
utezanja ili
pritiska plina
ili tekuine.

Ljuska oblika kapi tekuine


(konstatno
povrinsko
naprezanje)

Oblik ljuske izveden iz gumene


krpe ispunjene vodom
Plastino
deformirana
membrana od lima (svugdje jednaka naprezanja)

Fizikalno definirani i
slobodni oblici ljusaka

Elegantne
kupolaste
ljuske
Heinza Islera na
pojedinanim
osloncima

11

TIPOVI I VRSTE LJUSKI - KUPOLE

struktura dvostruke zakrivljenosti

ljuska obino konveksne zakrivljenosti

koja prekriva prostor priblino regularnog oblika

kruni, poligonalni

rebra

isjeak kupole

sila u rebru

prstenovi
posmine sile
(nesimetrino
optereenje)
sila u prstenu

TIPOVI I VRSTE LJUSKI - KUPOLE

SFERNA KUPOLA

s plohom koja je dio kugle (sfere)


sferna kupola moe preuzeti sva optereenja membranskim djelovanjem, osim
koncentriranih sila koje
j mogu
g izazvati lokalno savijanje
j j
za razliku od funikularnih oblika, oblik zakrivljene plohe nije funkcija
optereenja
do lokalnog savijanja dolazi u tzv. zoni smetnje u okolini rubova, gdje uvjeti
oslanjanja nisu kompatibilni s membranskim djelovanjem
u sfernoj kupoli za simetrino optereenje sile u prstenima se mijenjaju od
tlanih pri vrhu do vlanih kod dna (osim za plitke kupole)

rebra

isjeak kupole

sila u rebru

prstenovi
posmine sile
(nesimetrino
optereenje)
sila u prstenu

12

TIPOVI I VRSTE LJUSKI - KUPOLE

konstruktivna visina kupole je cijela visina kupole

odnos konstruktivne visine prema rasponu je u granicama

od baze do tjemena
od za plitke kupole
do za visoke kupole

uobiajeni optimalni odnosi konstruktivne visine prema rasponu


iznose

0,2 - 0,25

TIPOVI I VRSTE LJUSKI - KUPOLE

vlak je uzrokovao mnoge probleme kod povijesnih kupola od


kamena, koje ga nisu mogle preuzeti

ako je oblik meridijalno poloenih rebara funikularni oblik za


vanjsko djelovanje,

sile u prstenima nestaju,


jer se puna ravnotea ostvaruje samo rebrima

13

TIPOVI I VRSTE LJUSKI - KUPOLE

kupole se esto oslanjaju na vertikalne zidove ili stupove

ako se smjer pruanja oslonca razlikuje od tangente na meridijalna rebra


potrebni su posebni prsteni na razini oslonaca za preuzimanje
koncentracije vlanih ili tlanih sila prstenasta greda ili rubni prsten

prsten preuzima horizontalnu reakciju, koja nastaje od razlike smjera


tangente na plohu kupole i vertikale

ako je vertikalni oslonac u odnosu na tangentu zaokrenut prema


unutranjosti kupole (standardni sluaj) sila u prstenastoj rubnoj gredi je
vlana
tlani
vlastita teina
prstenovi

vlani
prstenovi

sile u
prstenovima

rubni prsten (u vlaku)

TIPOVI I VRSTE LJUSKI - KUPOLE

prstenasta rubna greda nije potrebna

ako su stupovi ili zidovi nagnuti u smjeru tangente meridijalnih rebara

kupola bez
prstenaste
rubne grede

14

TIPOVI I VRSTE LJUSKI - KUPOLE

kupole mogu biti i drugih oblika, npr. konine


konina kupola je

jednostruke zakrivljenosti
no prenosii sile
il direktnim
di kt i (membranskim)
(
b
ki ) djelovanjem,
dj l
j
slino
li
kao
k k
kod
dk
kupola
l
dvostruke zakrivljenosti

sile u prstenima ne mijenjaju predznak

(tlane pri vrhu, vlane pri dnu)

konina kupola

TIPOVI I VRSTE LJUSKI HIPERBOLINI PARABOLOID

ploha koja se dobije pomicanjem parabole u jednoj (vertikalnoj)


ravnini uzdu hiperbole u drugoj (horizontalnoj) ravnini

jednostavnije: ploha generirana


pomicanjem pravca po dva pravca
koji nisu u istoj ravnini

15

TIPOVI I VRSTE LJUSKI HIPERBOLINI PARABOLOID

vrsta ljuske vrlo pogodna za izradbu u betonu


geometrijska svojstva hipara:

proizvoljna linija paralelna s granicom je pravac

hipar sadri dva ortogonalna skupa


pravaca nad pravokutnim tlocrtom
zato nije potrebna zakrivljena oplata

ploha je antiklastika (sedlasta)

vertikalna ravnina koja po dijagonali povezuje suprotne


donje uglove sijee plohu po konveksnoj paraboli

druga dijagonala ini konkavnu parabolu

uobiajena dispozicija hipara je s konstruktivnom


visinom (strelicom odnosno provjesom) od ukupne
visine, a najmanja konstruktivna visina ne bi smjela biti
manja od 1/10 raspona

horizontalne ravnine sijeku plohu po hiperbolama koje


se asimptotski pribliavaju donjim granicama

hiperbole
asimptote

TIPOVI I VRSTE LJUSKI HIPERBOLINI PARABOLOID

unutarnje sile hipara za jednoliko rasporeeno optereenje daju se


jednostavno proraunati

jedan skup parabola plohe su konveksne, tj. lukovi (tlak),


a drugi
g skup
p konkavne parabole,
p
, tj.
j kabeli (vlak)
(
)
u smjerovima paralelnim s dijagonalama ne postoje posmine sile; to su tzv.
glavne osi

Element u
vlaku

Sile u rubnim
elementima
hipara

Element u
tlaku

16

TIPOVI I VRSTE LJUSKI HIPERBOLINI PARABOLOID

na rubovima (granicama) sijeku se

vlane sile od konkavnih dijagonala i


vlane sile od konveksnih dijagonala s rezultantom u smjeru rubnog elementa

ako je hipar prikladno oslonjen u rubnom elementu javljaju se samo

uzdune sile, vlane, tlane ili dijelom vlane a dijelom tlane, ovisno o
usvojenom poloaju rubnog elementa

Sile u rubnim elementima hipara

Primjer toka sila u rubnom elementu

TIPOVI I VRSTE LJUSKI HIPERBOLINI PARABOLOID

barem jedan kraj rubnog elementa mora se fiksirati i u horizontalnom


smjeru

optimalna dispozicija dobije se tako


da se horizontalne komponente susjednih rubnih elementa meusobno
ponitavaju,
ime se postie da na stupove djeluju samo vertikalne sile
horizontalne
sile se
ponitavaju

horizontalne
sile se
ponitavaju

ali ne i ovdje

potrebazavl.tapom
vlani tap

uinak pridranja na sile u rubnim elementima

17

TIPOVI I VRSTE LJUSKI HIPERBOLINI PARABOLOID

GEOMETRIJA:

kod hipara se sredita zakrivljenosti nalaze sa razliitih strana plohe (hiperbolina,


antiklastika ili negativna Gauss. zakrivljenost)

Hipar ima ravne izvodnice u dva smjera

Pogodan je za prekrivanje pravokutnih ili romboidnih tlocrta

Kada je koordinatni sustav x, y paralelan sa izvodnicama, jednadba hipara glasi:

z k x y

k = konstanta

2 z
x y
x y

Ta ista ploha sa koordinatnim sustavom u smjeru dijagonala odnosno linija glavne


zakrivljenosti
j
opisana
p
je
j sljedeom
j
jednadbom:
j

2
2 r1

2
2 r2

presjeci vertikalnih ravnina paralelnih sa osima , su parabole sa radijusima


zakrivljenosti r1 odnosno r2
horizontalni presjeci su hiperbole

TIPOVI I VRSTE LJUSKI HIPERBOLINI PARABOLOID

Hipar pod jednolikim


kontinuiranim plonim
optereenjem (vl. te. + snijeg):

a) Kvadratni tlocrt

b1) i b2) dijagonalni presjeci sa


zategom koja spaja oba donja ugla

c1) i c2) dijagonalni presjeci s


tlanim tapom koji spaja oba gornja
ugla

d) Rastavljanje sila na jednom rubu

e) Oslanjanje na dva upornjaka na


donjem uglu u smjeru rezultante R iz
dvije rubne grede

18

TIPOVI I VRSTE LJUSKI HIPERBOLINI PARABOLOID

Popreni presjeci ravnih rubnih greda

Oslanjanje hipara

P j j ruba
Pojaanje
b u udolini
d li i jedne
j d
zvjezdaste ljuske

Rubne grede hipara

TIPOVI I VRSTE LJUSKI CILINDRINE LJUSKE

generiramo ih pomicanjem krivulje paralelne samoj sebi uzdu pravca ili


obrnuto pomicanjem pravca uzdu krivulje,
to pokazuje da se radi o plohi jednostruke zakrivljenosti

rubna
ukruta
generiranje cilindrine ljuske

vlani tap
zabatni zid

zahtijevaju za oslanjanje krute zabatne zidove,


da bi zadrale oblik i da se osigura membransko djelovanje

slobodne rubove treba ojaati


da se izbjegne lokalno izboavanje i savijanje

19

TIPOVI I VRSTE LJUSKI CILINDRINE LJUSKE

cilindrina ljuska moe izgledati slino svodu, ali je njeno ponaanje


potpuno drugaije

SVOD

CILINDRINA LJUSKA

ravninska struktura funikularnog oblika

ploha jednostruke zakrivljenosti

nosi po irini s oslanjanjem po uzdunim


rubovima

nosi u smjeru duljine

oslanjanje na krute zabatne zidove

zabati nisu potrebni

raspon
raspon

TIPOVI I VRSTE LJUSKI KONOIDNE LJUSKE

generiramo ih pomicanjem pravca


na jednom kraju po krivulji
a na drugom kraju po pravcu

20

TIPOVI I VRSTE LJUSKI KONOIDNE LJUSKE

ove ljuske su vrlo uinkovite za konzolne konfiguracije jer


konstruktivna visina raste od

najmanje vrijednosti na slobodnom rubu


do najvee vrijednosti na upetom rubu,
rubu gdje su i momenti savijanja najvei

upeti kraj npr. zabatni zid preuzima momente savijanja ljuske pa mora imati
i krutost u ravnini
i krutost na savijanje (bonu krutost)

TIPOVI I VRSTE LJUSKI KONOIDNE LJUSKE

Primjeri natkrivanja konoidnim ljuskama

21

TIPOVI I VRSTE LJUSKI


LJUSKE OBLIKA MJEHURA OD SAPUNICE

imaju oblik koji bi se realizirao kad bi se iani model granica prostora


uronio u sapunicu

ove plohe se nazivaju i minimalnim plohama, jer se njima ostvaruje


najmanja povrina ploha za zadanu granicu

vlak u bilo kojem smjeru bilo kojeg elementa ovakve ljuske je konstantan

ove plohe prikladne su za sloene granice prostora, a mogu se modelirati i


na raunalu, s dodatnom prednosti mogunosti modifikacije plohe za
proizvoljna funkcionalna ogranienja

TIPOVI I VRSTE LJUSKI LJUSKE SLOBODNIH OBLIKA

plohe koje se ne mogu prikazati kao matematike funkcije

mogu se oblikovati temeljem fizikalnih modela ili generirati na raunalu


primjenom optimizacijskih postupaka za proizvoljna ogranienja, kao to
su:
granice prostora,
mjesta oslanjanja,
traeni gabariti i sl.

22

TIPOVI I VRSTE LJUSKI PLOASTE I TAPNE LJUSKE

zamjena glatke plohe bilo koje ljuske sa:

ili mreom zglobno spojenih tapnih elemenata (tapna ljuska)

ili mreom zglobno spojenih ploa (ploasta ljuska)

TIPOVI I VRSTE LJUSKI PLOASTE I TAPNE LJUSKE

Geometrijsku krutost:

zakrivljene mree zglobno spojenih tapnih elemenata (tapne


ljuske) moe se ostvariti samo ako mreu ine trokuti

zglobno spojenih ploa (ploaste ljuske) ostvaruje se tako da se


u pojedinom voru sijeku barem tri ruba susjednih ploa

23

TIPOVI I VRSTE LJUSKI PLOASTE I TAPNE LJUSKE

Elementi tapnih ljusaka preuzimaju samo normalne


sile,

a elementi ploastih ljusaka djeluju kao membrane


to ukljuuje i posmine sile u ravnini ploe.
ploe

tapne ljuske od elinih elemenata su mnogo tanje od betonskih ljusaka.

Osnovni mehanizmi otkazivanja nosivosti su

razne vrste izvijanja odnosno izboavanja (problem stabilnosti vitkih


elemenata),
),
izvijanje tapova,
lokalno snapthrough izboavanje
ili globalno izboavanje.

Kod velikih raspona zakrivljenost je esto vrlo mala.

Zbog netonosti izvedbe moe doi do lokalne nestabilnosti, to se obino


izbjegava primjenom dvoslojnih konfiguracija.

TIPOVI I VRSTE LJUSKI


OJAANE KUPOLE (BRACED DOMES)

danas najea vrsta kupola za velike raspone

ukupna teina im je od 4080 kg/m2, zajedno s pokrovom

postoji vie geometrijskih oblika takovih kupola koje se razlikuju po


diskretizaciji plohe kupole

rebraste ljuske nastaju formiranjem plohe od mree meridijalnih rebara i


prstenova
rebrasta kupola

rebra
prstenovi

dijagonale

24

SMJERNICE ZA OBLIKOVANJE I PRORAUN LJUSAKA


1. Primarni nosivi sustav je membransko djelovanje.
2. Oblik i dimenzije ljuske potrebno je prilagoditi optereenju.
3 Debljinu ljuske je teorijski mogue odrediti prema naprezanjima u ljusci
3.
ljusci.
4. Membranska naprezanja uslijed vlastite teine su neovisna o debljini ljuske
kada je debljina ljuske konstantna.
5. Membrana treba imati membranske oslonce, odnosno sile na osloncima
trebaju biti uzdune sile i posmine sile smjetene u ravnini ljuske.
6. Rubne uvjete je potrebno paljivo odrediti prema obliku ljuske, kako bi se
uope mogao ostvariti membranski prijenos sila.
sila
7. Ljuske se najee dimenzioniraju samo na jednoliko kontinuirano
optereenje vlastitom teinom i snijegom.
8. Membranska ljuska je konstrukcija sa unutarnjim statiki odreenim
sustavom.
9. Tanke ljuske je potrebno konstruirati kao krute konstrukcije.

SMJERNICE ZA OBLIKOVANJE I PRORAUN LJUSAKA


1. Primarni nosivi sustav je membransko djelovanje.
Ljuska je zakrivljena plona konstrukcija koja preuzima optereenja
primarno membranskim djelovanjem

(na infinitezimalnom dijelu ljuske djeluju normalne i posmine sile)

25

SMJERNICE ZA OBLIKOVANJE I PRORAUN LJUSAKA


2. Oblik i dimenzije ljuske potrebno je prilagoditi optereenju.
Ako djeluju koncentrirane sile, potrebno je podebljati ljusku ili
predvidjeti rebra za prijenos naprezanja

Pantheon, Rim
16911765

SMJERNICE ZA OBLIKOVANJE I PRORAUN LJUSAKA


3. Debljinu ljuske je teorijski mogue odrediti prema naprezanjima u ljusci.
jer naprezanja od vanjskog optereenja ne ovise o debljini ljuske.
Ova tvrdnja je ograniena jer je membransko stanje naprezanja
poremeeno dimenzijama ljuske, a ne samo nejednolikim
optereenjima
Membranska
naprezanja u
hiperbolinom
paraboloidu

26

SMJERNICE ZA OBLIKOVANJE I PRORAUN LJUSAKA


4. Membranska naprezanja uslijed vlastite teine su neovisna o debljini ljuske
kada je debljina ljuske konstantna.
Debljinu je mogue smanjivati sve dok ljuska moe prenijeti vanjska
optereenja sa dostatnom sigurnou protiv izboavanja.
izboavanja

Izboavanje
elementa

Lokalno izboavanje
na spoju

Ope izboavanje
cijele konstrukcije

SMJERNICE ZA OBLIKOVANJE I PRORAUN LJUSAKA


5. Membrana treba imati membranske oslonce, odnosno sile na osloncima
trebaju biti uzdune sile i posmine sile smjetene u ravnini ljuske.
Sile na osloncima okomite na ravninu ljuske uzrokuju savijanja na
rubovima
rubovima.
Stoga se ljuske esto oslanjanju na tangencijalne pendl-stupove ili
koso na postavljene pomine leajeve (prenose samo silu u smjeru
tangente na ljusku.)
Ako je mogue samo vertikalno preuzimanje sila, potrebno je ojaati
rub ljuske prstenom ili na neki drugi nain kako bi se preuzeo
horizontalni posmik uslijed membranskog prijenosa sile.
Deformacija
j rubova ljuske
j
je
j pritom
p
sprijeena
p j
to uzrokuje
j dodatne
posmine sile u ljuski.

27

SMJERNICE ZA OBLIKOVANJE I PRORAUN LJUSAKA


6. Rubne uvjete je potrebno paljivo odrediti prema obliku ljuske, kako bi se
uope mogao ostvariti membranski prijenos sila.
Ako to nije ispunjeno tada ljuska prenosi sile kao savijena ploa.
Oslonce je potrebno odabrati tako da se pri svakom moguem sluaju
optereenja ostvari kruto membransko stanje, a ne samo pri pojedinim
kombinacijama i sluajevima optereenja.
Stoga je slobodni rub rotacijske ljuske potrebno ojaati prstenom i
kada se pretpostavlja da na tom rubu teoretski nema sila.
Kada rub ne bi bio ojaan mogue su velike deformacije i momenti
savijanja
ij j pod
d lokalnim
l k l i djelovanjem
dj l
j
optereenja.
t j

SMJERNICE ZA OBLIKOVANJE I PRORAUN LJUSAKA


7. Ljuske se najee dimenzioniraju samo na jednoliko kontinuirano
optereenje vlastitom teinom i snijegom.
Optereenje vjetrom se zadaje kontinuiranim plonim optereenjem.
Ispitivanja u vjetrovnom tunelu su pokazala znatne razlike u
naprezanjima uslijed lokalnih utjecaja na ljuskama velikih raspona.
Mogua je nejednoliko optereenje snijegom uslijed ienja krova ili
pada dijela snijega sa krova.
Stoga je ljusku potrebno dimenzionirati metodom konanih elemenata
za lokalna i nejednolika optereenja.

28

SMJERNICE ZA OBLIKOVANJE I PRORAUN LJUSAKA


8. Membranska ljuska je konstrukcija s unutarnjim statiki odreenim
sustavom.
Ne posjeduje rezervu nosivosti kao zidovi kod kojih je mogua
plastifikacija i duktilno ponaanje
ponaanje.
Stoga je iznimno vano provesti detaljnu i tonu analizu silu.

SMJERNICE ZA OBLIKOVANJE I PRORAUN LJUSAKA


9. Tanke ljuske je potrebno konstruirati kao krute konstrukcije.
Posebnu panju je potrebno posvetiti izboavanju i silama na
deformiranom sustavu.

29

LJUSKE SADRAJ PREDAVANJA (2.dio)

Teorija i primjeri prorauna

Analiza polukugle
Membranska analiza ljusaka
Problematika lokalnog izboavanja
Analiza sferne ljuske
Analiza cilindrine ljuske
Analiza i prednapinjanje cilindrinog rezervoara
Pravila primjene membranska teorija
Granice primjene membranske teorije

TEORIJA PRORAUNA
ANALIZA POLUKUGLE

kugla je konstantne debljine t pod djelovanjem vlastite teine

oslonjena je po itavom slobodnom rubu

reakcija je jednoliki kontinuirani pritisak

iz ravnotee sila

lijeva strana izraza je suma reakcije po opsegu kruga


desna strana izraza je teina ljuske

sreivanjem izraza

t (2 a ) t (2 a 2 )

jedinina teina materijala


tlana naprezanja

tlana naprezanja na osloncima


ne ovise o debljini ljuske

30

TEORIJA PRORAUNA
MEMBRANSKA ANALIZA LJUSAKA

u membranskoj analizi ljusaka primjerenije je promatrati

stoga se vlastita teina w specificira kao

rezultantu naprezanja N,
a ne naprezanja

teina po jedininoj povrini [kN/m2]

rezultanta membranskih naprezanja

N wa

iima dimenziju
di
ij sila
il / duljina
d lji [kN/m]
[kN/ ]
dobivena je sumiranjem naprezanja po debljini ljuske

na infinitezimalnom dijelu ljuske djeluju normalne i posmine sile

TEORIJA PRORAUNA
PROBLEMATIKA LOKALNOG IZBOAVANJA

vrlo tanke ljuske mogu se lokalno izboiti


problem lokalnog izboavanja je znaajan za ljuske velikog raspona,
a kod ljusaka manjeg raspona taj problem nije toliko izraen

lokalno izboavanje vrlo tankih ljusaka nastaje kod naprezanja:

cr k E

k
R
t
E

t
R

konstanta 0,25
radijus zakrivljenosti ljuske
debljina ljuske
modul elastinosti

31

TEORIJA PRORAUNA
ANALIZA SFERNIH LJUSAKA

Sferna ljuska konstantne debljine pod djelovanjem vlastite teine:


sfera ima jednostavnu geometriju to dovodi do jednostavne jednadbe

a sin r

slika lijevo prikazuje meridijan radijusa a


toke na meridijanu definirane su kutom
toka na meridijanu je na udaljenosti r od vertikalne osi sfere

TEORIJA PRORAUNA
ANALIZA SFERNIH LJUSAKA

element se moe zapisati s dva


kuta:

granice izrezanog infinitezimalnog


elementa ljuske su
dva meridijana i dva paralelna
kruga

po meridijanu
po krunici

na element djeluje samo vlastita


teina W

w dA w r d a d
N N w a cos

32

TEORIJA PRORAUNA
ANALIZA SFERNIH LJUSAKA

Vlastita teina izraena preko teine po jedininoj


povrini:
2

W 2 w a (1 cos )

Ravnotea rezultante membranskih naprezanja u smjeru meridijana i vlastite teine:

N mijenja predznak
kod kuta 51,82

N 2 r sin W 0
Pojedine rezultante membr. naprezanja:

w a
1 cos

N w a
cos
1 cos

TEORIJA PRORAUNA
ANALIZA CILINDRINE LJUSKE

cilindrina ljuska se
moe definirati kao
zakrivljena ploa koja je
izrezana iz cilindra

ploa je omeena s

dva ravna
longitudinalna ruba
paralelna sa uzdunom
osi cilindra i
dva zakrivljena
poprena ruba u ravnini
okomitojj na uzdunu os

ploa je zakrivljena
samo u jednom smjeru

cilindrina ljuska je
kruna kada je
zakrivljenost konstantna

33

TEORIJA PRORAUNA
ANALIZA CILINDRINE LJUSKE

rezultante naprezanja u
cilindrinim ljuskama
ovise o 10 nepoznanica:
(Nx , N , Nx , N x)
(Qx , Q )
(Mx , M , Mx , M x)

pa je problem statiki
neodreen

kod veine ab cilindrinih


ljuski Mx i Qx su male
vrijednosti, a

Mx , M x su zanemarivi

pa ostaje 6 nepoznanica
(Nx , N , Nx , N x)
(Q , M )

linijska optereenja: linijske sile


nanose se du slobodnih rubova

TEORIJA PRORAUNA
ANALIZA CILINDRINE LJUSKE

Razredba (klasifikacija) cilindrinih ljusaka


prema duljini

Dugake ljuske

linijsko optereenje uzrokuje znaajne Q i M , a membranske sile postaju beznaajne


naprezanja se mogu procijeniti primjenom klasine gredne teorije
ljuska se smatra gredom zakrivljenog poprenog presjeka izmeu krajnjih oslonaca
pretpostavka: relativni pomaci u svakom poprenom presjeku su zanemarivi

Srednje ljuske

0 5
0,5

Kratke ljuske

L
0,5
r

L
2,5
25
r

L
2,5
25
r

linijske sile uzrokuju unutarnje sile u blizini uzdunih rubova


najvei dio ljuske se ponaa kao membrana

34

TEORIJA PRORAUNA
ANALIZA CILINDRINOG REZERVOARA

Prstenasta (radijalna) sila (n) je proporcionalna


horizontalnom pomaku toaka stjenke uslijed
savijanja (w).

Rezervoar sa temeljnom ploom pod hidrostatskim pritiskom vode

Optereenje vodom na stjenke


rezervoara:
p = p0 (h x) / h

Kod membranskog stanja


naprezanja sile se preuzimaju
prstenastim silama
n =pr

p0 hidrostatski pritisak vode


na dnu rezervoara

h visina rezervoara i vode


u rezervoaru

x udaljenost promatrane
toke od dna rezervoara

r radijus cilindrinog
rezervoara

Radijalni pomak iznosi:


w=p/C

C = E d / r2

TEORIJA PRORAUNA
ANALIZA CILINDRINOG REZERVOARA

deformacijska linija stjenke rezervoara pokazuje upetost

ljuske u temelj
uslijed upetosti pojavljuju se u zidovima momenti savijanja
mx, i poprene sile qx

Rezervoar sa temeljnom ploom pod hidrostatskim pritiskom vode

Optereenje vodom na stjenke


rezervoara:
p = p0 (h x) / h
Optereenje p se rastavlja na
dva dijela
pB + pR = E I wIV + C w =
p
pri emu se posmine deformacije
kao to je uobiajeno kod ljusaka
zanemaruju:

dio optereenja koje se prenosi


savijanjem
ij j
uzduna
d armatura:
t

pB = mxII = E I wIV

dio optereenja koje e se preuzeti


prstenastom horizontalno
poloenom armaturom:

pR = C w

Rjeavanje diferencijalne
jednadbe

35

TEORIJA PRORAUNA
ANALIZA CILINDRINOG REZERVOARA

Tijek sila u stjenkama vodospremnika cilindrinog oblika:


a) zglobni spoj stjenke i temeljne ploe

TEORIJA PRORAUNA
ANALIZA CILINDRINOG REZERVOARA

Tijek sila u stjenkama vodospremnika cilindrinog oblika:


b) stjenka upeta u temeljnu plou

36

TEORIJA PRORAUNA
ANALIZA CILINDRINOG REZERVOARA

Tijek sila u stjenkama vodospremnika cilindrinog oblika:


c) utjecaj ojaanja stjenke na dnu cilindra

TEORIJA PRORAUNA
ANALIZA CILINDRINOG REZERVOARA

Gore otvorena
(nepridrana)
cilindrina ljuska na
elastinoj podlozi je
vrlo mekana na
horizontalne sile.

Neravnomjerno
seslijee i prema
vrhu sve vie mijenja
oblik u poprenom
smjeru bez uzdunih
deformacija.

a) ljuska bez ukrute


na vrhu

To se mijenja ako se
na gornjem rubu
ugradi kruti, no
okomito na svoju
ravninu na savijanje
mekani disk, ili
alternativno izvede
ojaanje ruba,

odnosno ako je
ljuska povezana s
krutom podlogom.

b) ljuska sa ukrutom
na vrhu

Kod neukruenog valjka javljaju se manje uzdune sile nego ukruenog,

to ponekad moe biti povoljno (diferencijalna slijeganja tla),


no kod periodiki rastuih djelovanja (npr. udari vjetra) postoji opasnost od aerodinamike
nestabilnosti treperenja (flutter) i sloma ljuske od savijanja.

37

TEORIJA PRORAUNA
PREDNAPINJANJE CILINDRINOG REZERVOARA

naprezanja od prednapinjanja su u
ravnotei s unutarnjim pritiskom tekuine

stijenka praznog rezervoara pod


djelovanjem sile prednapinjanja Z

Unutarnji pritisak tekuine p preuzima se prednapinjanjem natega na silu:


Z=pr

Silu prednapinjanja Z je potrebno poveati zbog puzanja i skupljanja betona ime


se osigurava vodonepropusnost i spreava raspucavanje betona:
Z = p r + 0 d
0 rezerva tlanih naprezanja; = 0,50 do 1 MPa

TEORIJA PRORAUNA
PREDNAPINJANJE CILINDRINOG REZERVOARA

Dominantan prijenos sila ostvaruje se prstenastim vlanim silama

38

TEORIJA PRORAUNA
PRAVILA PRIMJENE MEMBRANSKE TEORIJE

Membranska teorija vrijedi za odreene klase ljusaka kod kojih su


rezultirajui momenti savijanja reda veliine manji od rezultanti normalnih i
posminih naprezanja u ravnini, a poprena posmina naprezanja su
jednako tako mala i mogu se zanemariti u ravnotei sila

ravnoteno stanje ljuske moe se ostvariti samo ravninskim silama ljuske

pretpostavka vrijedi samo ako je barem jedan radijus zakrivljenosti


konaan (ravne ploe su iskljuene iz preuzimanja poprenih djelovanja
na opisani nain)

sukladno je stanje naprezanja u ljuski potpuno odreeno jednadbama


ravnotee
t odnosno
d
ljuska
lj k je
j statiki
t tiki odreena
d

rubni uvjeti moraju

osigurati prijenos rubnih sila proraunatih jednadbama ravnotee

dopustiti i pomake rubova ljuske (translacije i rotacije) koji su


proraunati iz sila prema membranskoj teoriji

TEORIJA PRORAUNA
GRANICE PRIMJENE MEMBRANSKE TEORIJE

U pojedinim sluajevima membranska teorija nije prikladna za


opis prijenosa optereenje kod ljusaka:

a. nedovoljno ukruene ljuske kod kojih je mogua


deformacija srednje ravnine ljuske bez izduenja

b. lokalna optereenja ili optereenja iji se intenzitet mijenja


po sinusnoj funkciji malog perioda

c. nekompatibilnost membranskih deformacija s rubnim


uvjetima

d. nejednolikost membranskih deformacija unutar povrine


ljuske uslijed nejednolike raspodjele optereenja ili
nejednolike geometrije ljuske, npr. promjene debljine
ljuske

e. kkoncentrirane
e
ti
sile
il membrana
b
ne moe
preuzeti
ti
f. membrana ne moe preuzeti linijsko optereenje osim
linijsko optereenje zadano po rubovima

g. oslanjanje ljuske koje ne odgovara membranskim uvjetima


h. podruja u kojima ljuska nema zakrivljenost, takozvane
ravne toke

i. diskontinuiteti u membranskim silama unutar konstantnog


(pravilnog) hipara

39

TEORIJA PRORAUNA
GRANICE PRIMJENE MEMBRANSKE TEORIJE

U pojedinim sluajevima membranska teorija nije prikladna za


opis prijenosa optereenje kod ljusaka:

a. nedovoljno ukruene ljuske kod kojih je mogua


deformacija srednje ravnine ljuske bez izduenja

b. lokalna optereenja ili optereenja iji se intenzitet mijenja


po sinusnoj funkciji malog perioda

c. nekompatibilnost membranskih deformacija s rubnim


uvjetima

d. nejednolikost membranskih deformacija unutar povrine


ljuske uslijed nejednolike raspodjele optereenja ili
nejednolike geometrije ljuske, npr. promjene debljine
ljuske

e. kkoncentrirane
e
ti
sile
il membrana
b
ne moe
preuzeti
ti
f. membrana ne moe preuzeti linijsko optereenje osim
linijsko optereenje zadano po rubovima

g. oslanjanje ljuske koje ne odgovara membranskim uvjetima


h. podruja u kojima ljuska nema zakrivljenost, takozvane
ravne toke

i. diskontinuiteti u membranskim silama unutar konstantnog

mogue je
preuzeti
djelovanja
samo
membranskim
silama
pri emu se
savijanje javlja
samo uslijed
nekompatibilnosti
deformacija

(pravilnog) hipara

TEORIJA PRORAUNA
GRANICE PRIMJENE MEMBRANSKE TEORIJE

U pojedinim sluajevima membranska teorija nije prikladna za


opis prijenosa optereenje kod ljusaka:

a. nedovoljno ukruene ljuske kod kojih je mogua


deformacija srednje ravnine ljuske bez izduenja

b. lokalna optereenja ili optereenja iji se intenzitet mijenja


po sinusnoj funkciji malog perioda

c. nekompatibilnost membranskih deformacija s rubnim


uvjetima

d. nejednolikost membranskih deformacija unutar povrine


ljuske uslijed nejednolike raspodjele optereenja ili
nejednolike geometrije ljuske, npr. promjene debljine
ljuske

e. kkoncentrirane
e
ti
sile
il membrana
b
ne moe
preuzeti
ti
f. membrana ne moe preuzeti linijsko optereenje osim
linijsko optereenje zadano po rubovima

g. oslanjanje ljuske koje ne odgovara membranskim uvjetima


h. podruja u kojima ljuska nema zakrivljenost, takozvane

Nemogua je
ravnotea sila bez
momenata
savijanja

ravne toke

i. diskontinuiteti u membranskim silama unutar konstantnog


(pravilnog) hipara

40

TEORIJA PRORAUNA
GRANICE PRIMJENE MEMBRANSKE TEORIJE

Kada je mogue uspostaviti ravnoteu samo sa membranskim silama,

dimenzioniranje ljuske je osigurano je prema 1. teoremu teorije


plastinosti - statiki teorem (kritino optereenje je konana i jedinstvena
vrijednost
ij d
t)

im nastanu pukotine uslijed momenata savijanja,

opada savojna krutost na promatranom mjestu do pojave plastinog


zgloba

Porast momenata savijanja u odnosu


na membranske sile je mali.

Ljuska se primarno ponaa kao


konstrukcija bez savojne krutosti
sve do pojave sloma,

ukoliko je osigurana dostatna duktilnost

NEKI PRIMJERI LJUSKI

Restoran Los Manantiales u


Xochimilco, (1958)

Kapelica Lomas de Cuernavaca


(1958)

41

NEKI PRIMJERI LJUSKI

Drveni krov Park Paraiso,


San Blas (Madrid)

NEKI PRIMJERI LJUSKI

krov tvornice ruma Bacardi (1960)

Hiperbolina nesimetrina ljuska

42

SPECIJALNE INENJERSKE GRAEVINE


SLJEDEE PREDAVANJE

Vlane strukture

43

You might also like