You are on page 1of 6

UDK 2-1:165.721:17.021.

2
Izvorni znanstveni rad
Primljeno 11/08

VJERA I FILOZOFIJA
(s ovu i onu stranu uma)
Branko DESPOT
Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Ivana Lučića 3, 10 000 Zagreb

Sažetak
Svrha izlaganja jest: podsjetiti na bliskost i bitnu razliku vjere i filozofije, s ovu i s onu
stranu uma, a u opreci spram jedinstva i tek stupanjske (spoznajne) razlike između
jedne i druge u »sferi« uma. Štoviše, pokazuje se, da kritičnost i autonomija uma vode
nužno do nemogućnosti kako vjere tako i filozofije, koja nemogućnost slijedi iz slobode
uma (volje i moći) kao bitstva nihilizma. I kao što se Bog i čovjek nahode u nihilizmu u
istoj nemogućnosti, tako se, s obzirom na bitstvo nihilizma, to jest, s ovu i s onu stranu
»apsolutnoga uma«, vjera i filozofija susreću u njihovoj bliskosti (neizbježnosti) i bitnoj
različitosti.
Ključne riječi: Fides et ratio, filozofija, nihilizam, autonomija.

Poštovano slušateljstvo!
»Fides et ratio«, kaže Enciklika u naslovu, »de necessitudine inter fidem et
philosophiam«, kaže se u zaključku (br. 100). Jesu li ratio (um sam i um kao
razum) i filozofija zaista jedno te isto? Nisu li, vjera i filozofija, upravo bez
uma, s ovu i s onu stranu uma, istom u takovoj mogućoj unutrašnjoj svezi, da
se mogu, svaka na svoj način, tek tu izvorno odazvati svome pozivu (vocatio)
i ponovno uspostaviti svoje dostojanstvo (dignitas)?
»Duplicem esse ordinem cognitionis«, kaže Pastoralna konstitucija Gaudium et spes (59,3), citirajući Vaticanum Primum, a Enciklika to isto preuzima:
dvostruki je red spoznaje, naime, red vjere i red uma. Jedinstvo pak (unitas)
741

u jednoj intentio obliqua. koja. tako i natprirodnome svjetlu. Enciklika stoga može reći: »Unitas veritatis est iam fundamentalis postulatus humanae rationis. Ukoliko se ovo živo ne dekoncentrira. usredotoči u svome bitstvu. q. Ovaj bitni sebeodnos i sveodnos jest »filozofijsko mišljenje« (philosophica cogitatio. jedini. Despot. sustavno. Jedan. princip ovoga reda je principium non contradictionis (br. transcendirajući iskusive stvari. umu. prirodne i objavljene (unitas veritatis. br. . br. u racionalnoj čistoći 1 742 Toma AKVINSKI. znanstveno znatljivog. umu kao čovječjem umu. objelodanjivanje (svjedočenje) objavljenoga temelja istine (fundamentum veritatis. princip finaliteta i osobnosti –. suboravljenje. spram umskosti (rationalitas). neproturječno obrazovana u cjelinu. br. Jedinstvo pak istine. omogućujući njegovu mogućnost. XXV. ono se odnosi spram sebe sama te istodobno. tj. Princip principâ – iz kojega istom slijede princip dostatnog razloga. VI. – kako se čini. Vjera i filozofija (s ovu i onu stranu uma) ove dvostrukosti dvostrukoga reda spoznaje leži u načelnoj jednosti i jednostavnosti reda onoga biti samog (ordo essendi). omogućuje i utemeljuje principium non contradictionis. taj princip omogućuje kako prirodnome svjetlu. Ens kao ens rationis. jest umska znanost (scientia) svega. subiti. 4). 6). koncentrira. nego se sabere. cogito od co=com+agito) s – načelom neproturječja omogućenom – racionalnošću svega u svemu. jest princip mogućnosti (possibilitas) onoga biti. Omogućujući mogućnost onoga biti. qui principio non-contradictionis exprimitur« (br. i sljedno. iznošenje na vidjelo onoga biti u njegovoj istovetnosti sa sobom samim kao istine (veritas). ne rasprši i izgubi u bezbitnosti gotovo beskonačnih mogućnosti promašivanja svoje životnosti. Ovaj princip vlada onim biti (esse) svakog mogućeg bijućeg (ens).B. Svrha ovoga mišljenja je umska spoznaja. »umljivosti« (rationabilitas) svega što jest i može biti. princip kauzaliteta. Ens kao ens reale. ujedno. umsko biti »jest od«. Čovjek je bitstvom svojim umsko živo (animal rationale). kroz taj sebeodnos. 4) ili umska suradnja (suvršenje. i. vjeri. Kao znanost (čovječjega) uma raščlanjuje se filozofija nužno u tri discipline koje odgovaraju trima bitnim mogućnostima bijućeg (ens) toga umskoga biti (esse rationale). ono ne-biti i ništa. Conclusio. onemogućujući njegovu nemogućnost (impossibilitas). neposredno evidentni –. 34). iznosi. iznosi na vidjelo (obistinjuje ga) u cjelini njegovih mogućnosti Logica ili philosophia rationalis. kao načelo proturječja. pripada bitstvu čovjeka. Imajući u vidu ovo jedinstvo. naturalis et revelatae. 34). a s obzirom na čovječji um. pars 1a. njegovu osvjetljivost i spoznatljivost. Summa theologica. a. Toma Akvinski kaže: »esse rationale est de essentia hominis«1. Vjera (fides) i um (ratio) razlikuju se u ovom dvostrukom redu spoznaje tek po stupnju.

evon. e. Ima li tu. transcendentalne karaktere onoga bijućeg. traži od uma da bude »kritičan« i u svojoj oblasti (provincia) »autonoman«. naime grčki. na vidjelo Metaphysica. na najvišu razinu filozofijskoga mišljenja uzdiže se istom ontologija (metaphysica generalis). ako se objavi Onaj bijući. causa i effectus. može izraziti tek kao ens supertranscendens.. i filozofijsko mišljenje uma i ono vjerovano vjere nadilazeće. Kritika uma nužno je kritika čistoga uma kroz sve tri potencije uma samog kao teoretičkog. nešto (aliquid). i to onda. rasvjetljava Ethica ili philosophia moralis. u njegovu biti uzetog kao jedno (unum). u vidokrugu jedinstva istine vjere i uma. niti njemu protustavljeno ništa (proturječno). da je jedno te isto reći: bijuće. na razini Onog bijućeg. vol. Metafizika sama u sebi raščlanjuje se. Elementa Philosophiae aristotelico-thomisticae. izvornim. kao iskonska kaža filozofije same. Diels. osvjetljava. stvar. koji za sebe kaže »Ja jesam. zbog nedostatka »člana«.) 4. istinito (verum) i dobro (bonum). potentia i actus. u skladu s bitnim mogućnostima realiteta. na izmaku (racionalne) mislivosti i zborivosti. iskrsava ono. Ens kao ens agibile. gdje se čini. 743 . a koje aristotelovsko-tomistička neoskolastika.n. nužno je predpostavljeno i onda. o. još uvijek prirodnim svjetlom. 6. 1. na razini transcendentalnog konvertibiliteta. razlučiti sebe od svega ne-. No. već svojim iskonskim obiljem bitivosti svim ovim razlikovanjima prethodi. koji jesam«. kaže se to. Rezultat ove 2 3 Iosephus GREDT. još mjesta racionabilitetu i kontradicibilitetu. 78 (2008. tj. takoreći materinjim jezikom filozofije. uspijeva označiti kao entis conceptus supertranscendentalis. nešto (»rječno«. svojim još uvijek racionalnim sredstvima. ipak. sebe raz-suditi u svojoj čistoj umskosti. stvar (res). filozofijsko mišljenje. II. u filozofiju Boga kao najviše i najpunije stvarnosti (theologia rationalis). filozofiju svijeta kao cjeline stvorenih stvari (cosmologia rationalis) i filozofiju duše kao bitstva. praktičkog i poietičkog (produktivnog). recivo).i pod-umskog. to. Enciklika. te svojom moći samome sebi suditi. fr. kada s onu stranu realnih specifikacija u Boga. čak i s onu stranu svojih vlastitih razlikovanja onoga biti bijućeg kao essentia i existentia. 618.n. na sliku i priliku Stvoritelja stvorenog stvorenja (psychologia rationalis). ono ozbiljivo putem umski utemeljene slobodne volje. lučiti. niti aliquid. Kako tome i bilo. uskraćena svemu afilozofijskome. to može biti problem samo još za to tzv. i još izvornije. to će reći. Coroll. Pa kako stvar stoji s mogućom kritičnošću uma i njegovom autonomijom? Prava kritičnost uma pretpostavlja kritiku uma samog. 741-746 realiteta samog.mmenai3. 1. niti ens rationis niti ens agibile. koje nije niti ens reale. PARMENID. svijet i čovjeka. 121958. nešto. Barcelona. principium i principiatum. koje latinski. Um sam mora moći sebe sama kritizirati. Ono bijuće ili Ono bijućim biti. nad. o` w.2 Ono. I tek tu.Bogoslovska smotra.

wozu es die Fichtesche Philosophie so wenig bringt. nego u njegovoj. kao apsolutni um. tj. Um. osvjetljujući ovu našu »temu« Fides et ratio. ako sam možeš. i. biti istinski Bog. hoće reći. neće reći da je on tek zadat (aufgegeben). upravo »predkritički« uvid uma samog. ne više u njegovoj pukoj. Čisti um zahtijeva od sebe i od svega što bi uopće moglo biti. A 613. so sehr die Jacobische sie darum verabscheut. za kritički um. koji ne može biti stvoritelj sebe sama. aber woher bin ich denn?«5 Na ovo »odakle«.B. kao apsolutno Ništa.. kojim se sebe-samo-ozakonjivanjem um konstituira kao apsolutni um. razlog svoje razložnosti.). I. Tu se. Prop.)./87. Vjera i filozofija (s ovu i onu stranu uma) sebekritike uma jest sebespoznaja uma. was bloss durch meinen Willen etwas ist. da može samo sebi samome dati zakon svojega biti. niti prirodni. 1928.«4 Da princip svijeh istina nije dat (nicht gegeben). teologičkoj razini Kritike čistoga uma (1781. Na najvišoj. kako to shvaćaju Fichte i sve verzije neokantovstva. absolute primum. Bog kaže »takoreći sam sebi«: »Ich bin von Ewigkeit zu Ewigkeit. iz svoga uma. da bude samo sebi svoj vlastiti princip. hoće i može proizvesti kao apsolutni um. tek negativno-kritičkoj čistoći. da um sam mora moći kao um biti temelj jedinstva svega umskog i istinitog. Sama pak kritika čistoga uma pretpostavlja negativni. um sam. catholicon. od svega neumskog apsolviranoj. to je um kao Ništa svakog mogućeg Nešto. Sectio I. svoje volje i moći. Apsolutni um nije više niti Božji. sebe sama kroz sebe sama kao Boga proizvesti. kroz njega samog apsolutiziranoj moći. razotkriva sebe sama u svojoj apsolutnoj umskosti. nego – i time je već impliciran pozitivni rezultat kritike –. kroz sebekritiku. Leipzig. ohne das. pred sudom kritike čistoga uma nije opravdan.«6 Spekulativno pak spoznavši apsolutno 4 5 6 744 Immanuel KANT. nije i ne može. Autonomija je pravi karakter ozakonjivanja čistoga uma. na samome početku kaže: »Veritatum omnium non datur principium UNICUM. Bog. Erste Druckschriften. niti čovječji um. 327. ausser mir ist nichts. kritički um daje Bogu samome da dođe do riječi. B 641. koji sebe zna. s obzirom na principium contradictionis. sebebivati i obistinjavati se. daje odgovor: Ti možeš biti samo. kako je on došao do riječi u Kantovoj disertaciji Principiorum primorum cognitationis metaphysicae nova dilucidatio (1755. Despot. Georg Wilhelm Friedrich HEGEL. Hegel stoga. može reći: »Das Erste der Philosophie aber ist. učinak sebe sama. . das absolute Nichts zu erkennen. na razini »vjerovanja i znanja« (Glauben und Wissen). Principiorum primorum cognitationis metaphysicae nova dilucidatio. uzrok svoje uzročnosti. koje Ništa sebe sama u svojoj autonomiji konstituira kao Jedno-Sve. kroz cjelinu svih triju kritika. da um i istina nisu posredovani ničim vanumskim.

apsolutnoga uma.rwj. kako to podcjenjivanje dolazi. 90). sebeafirmiranje. prirodnosti prirode i bitstvenosti onoga biti.a nahode se. nije tek humanitatis hominis ipsius negatio (br. nečovječni znanstveno-tehničko-kibernetički totalitet. onom mudrom (to. Fides i filosofi. moći i slobode. progredirajući. Filozofija pak nije niti slobodna niti porobljiva. ili – nedostojno sebe –. nego je. s druge strane. sebeproizvođenje apsolutnoga Ništa. i. Um može služiti – sebe dostojno – teologiji. utrnjiv. i. s takozvanim »današnjim svijetom« ne dolazi u obzir. Ondje gdje se radi o bitnome. Apsolutna znanost jest sebeobjava bitstva/ nebitstva nihilizma. upravo infantilne riječi »globalizacija«. protuprirodni. istodobno. čak niti bitstvom nihilizma uništivoj filozofičnosti. u nihilizmu. No filozofija nije stvar uma. ovaj demon istinoljubivosti jest. i uopće nije nikakova puka negacija. niti mudar niti slijep. nije tek negacija božanskosti Boga. apsolutne slobode (uz ostalo kao autonomije). njegove volje. ukidajući filozofijski sebe samu kao filozofiju (»Liebe zum Wissen«). ali neuništiv. A iskrenosti. u seberealizaciji. philosophia nullius rei (br. demon. postaje apsolutna znanost apsolutnog Ništa. njegova uma. ispod naivne.Bogoslovska smotra. Kao prava ljubav filozofija jest sloboda koja robuje onome što je ljubavi i slobode dostojno. 741-746 Ništa. Probudljiv. niti dobar niti zao. 80). Bog i čovjek nahode se u nihilizmu u istoj nemogućnosti. mogu možda smoći snage i odvažnosti za neodgodivi. filozofija prestaje biti znanost puko čovječjega uma. i vjera. poštenju i čestitosti kako vjere tako i filo745 . ona ostavlja iza sebe sve puko logičko. koji nije niti bog niti čovjek. kako kaže Enciklika. doctum silentium. 46). budu na visini zadatka. ali on može i slobodno sam sobom vladati. Pri tome najveća opasnost leži u podcjenjivanju neprijatelja. »pozitivnoj« znanosti.a u filozofiji. i sabrati se u svojoj. takoreći. okršaj s bitstvom nihilizma. Zadatak jest: skršiti nihilizam u njegovu bitstvu. tj. metafizičko i etičko. kao ljubav rođena u križu i uskrsnućem preporođena. do izražaja u neosnovanoj samouvjerenosti koja govori o deceptio autonomiae (br. apsolutnoga duha. odazivajući se svome pozivu (vocatio) i reintegrirajući svoje dostojanstvo (dignitas). koji sebe sama autonomno proizvodi kao bezbožni. kao plodonosna ljubav nerođene mudrosti. sofo. bjelodano upućene jedna na drugu (necessitudo). Nihilizam nije tek. Nije deceptio (prevara. Stvar je u tome da. Filozofija. uz ostalo. 78 (2008.n). progresivni nihilizam.) 4. nego je obično sebe-samo-obmanjivanje. kroz sve-negiranje. mora se vratiti k samoj sebi. tu nikakova kolaboracija. tehnici i kibernetici. Do odluke u ovome »mogu možda« preostaje nam učeni muk. s jedne strane. jedino nužni. ništenje svega. Filozofija. kao stvar uma ionako već ukinuta u apsolutnoj znanosti. filosofi. »iluzija«). ne vidjeti samu stvar. Ova ljubav je e.

vučena tihoća. it is becoming evident that criticism and autonomy of the mind necessarily lead to the impossibility of faith and philosophy alike. impossibility that follows from the freedom of the mind (will and power) as the core of nihilism. with regard to the core of nihilism.B. 746 . u nerodivome duhu živućem Marijanu Cipri. Summary FAITH AND PHILOSOPHY (FROM THIS SIDE AND FROM THAT SIDE OF THE MIND) The purpose of this presentation is to remind us of the closeness and fundamental difference between faith and philosophy from this side and from that side of the mind in contrast to unity and the gradual realisable difference between one and the other in the mind’s »sphere«. faith and philosophy meet in their (unavoidable) closeness and essential difference. from this side and from that side of the »absolute mind«. Key words: Fides et ratio. nihilism. Moreover. philosophy. učena šutljivost. kako bi naši stari rekli. ili. Ako sam uspio ovdje izreći išta stvari vjere i filozofije primjereno. Despot. And just how God and man in nihilism are faced with the same impossibility so. Vjera i filozofija (s ovu i onu stranu uma) zofije odgovara pri tome izvrština. koja bi da se imenuje docta taciturnitas. neka to bude posvećeno mom netom preminulome prijatelju. autonomy. virtus.