You are on page 1of 1

Ako se u cijeloj Bosni i Hercegovini trazi grad koji je prosao kroz najteze, ljudskom umu

nezamislive muke, cije su stanovnike zlocinci krvavih ruku u kilometrima dugoj koloni
mrtvih tijela otpremili s ovoga svijeta, grad kojemu su ubili dusu i pretvorili ga u pustinju,
onda tu mora biti spomenut Prijedor. Ovaj grad u kojemu je samo prije koju godinu (1991.)
zivjelo 49.454 Bosnjaka (44%) danas nema vise nista bosnjacko, osim masovnih grobnica u
kojima su pokopani njegovi nekadasnji stanovnici, njih 30.000.
U njemu nema vise onih sto su posljednje jezero - skoro vec samo lokva - od sanjanog ili
stvarnog nekadasnjeg Mora Ljudi!... A tesko onoj vodi sto ostane odvojena kada se njeno
More povuce! Spasa joj niotkuda nece biti!... Ali, neka se ta voda sjeti da je ona More u
svakoj svojoj kapi! A nema te jare koja moze isusiti jedno More, i nema tog blata koje moze
More progutati!
Koncentracioni logori koje su Srbi formirali na podrucju prijedorske opcine najgrozomorniji su od svih
mucilista koje je svijet ikada vidio. U njima su zatocene Bosnjake klali kao zvijeri; gulili im kozu; zive ih
spaljivali. Bosnjakinje su u njima silovali do smrti, a potom ih masakrirali. Srpski su im zlocinci nozem
djecu vadili iz utroba i na njihove ih oci komadali.
Prijedorska mucilista su bila prva koja je svijet u Bosni i Hercegovini otkrio, a slike iz njih uzasnule su i
najtvrdja srca.