You are on page 1of 4

Sintaksa i sintaktički odnosi

SINTAKSA
Sintaksa je dio gramatike koji proučava odnose među:
o riječima u rečenici
o surečenicama (u složenim rečenicama)
o rečenicama u tekstu
Sintaksa
proučava
dva
1. sintagmatske (vodoravni odnosi među riječima u rečenici)

glavna

odnosa:

o odnosi kombinacije i razmještanja riječi u rečenici
o važno je da se riječi slažu u gramatičkim kategorijama (rodu, broju, padežu
itd.)
2. paradigmatske (okomiti odnosi među riječima koje stoje u rečenici i onih koje bi mogle
stajati umjesto tih koje stoje)

odnosi odabira riječi – biramo riječi ovisno o poruci koju želimo izraziti.

OBAVIJESNO USTROJSTVO REČENICE
Jezik je sredstvo komunikacije. U tom smislu rečenice služe za prenošenje obavijesti
sugovorniku.
Postoje
dva
tipa
obavijesti
u
rečenicama:
tema
i
rema.
Tema je dio koji je iz konteksta otprije već poznat, dakle obavijesno je zalihostan; ne nosi
nikakve
nove
informacije
već
ponavlja
stare.
Rema je dio koji nije poznat; dio je iskaza koji nosi novu obavijest.
Mama:
Tko
Tata: Marko je došao kući.

je

→ Marko je rema, je došao kući je tema.
SINTAKTIČKA SLUŽBA RIJEČI U REČENICI

došao

kući?

Tako možemo govoriti o službi: predikata. poimeničeni pridjev ili zamjenica). Zavisni tagmemi su grad. a takvi su prijedlozi. Primjer: grad Vinkovci. U sintagmi doći kući doći je određenica. predikata. a zavisni su tagmemi fini. 3. Glavni se tagmem naziva određenicom. masna. oblačno nebo. sestra i puž i po vrsti riječi su imenice pa su to onda imenske odredbenice. ODNOSI MEĐU TAGMEMIMA Postoje 1. a kući odrednica. glagoli. broju i padežu. PUNOZNAČNICE I NEPUNOZNAČNICE Punoznačne riječi (punoznačnice) mogu biti u službi subjekta. samostalni rečenični članovi te mogu biti u sužbi atributa i apozicije. veznici. objekta. juha. Tagmemi mogu biti glavni ili zavisni. Vinkovci. Primjer: fini sendvič. sendvič je određenica. a zavisni tagmem mora biti pridjev ili imenica. Sročnost To je odnos među tagmemima od kojih glavni tagmem mora biti imenska riječ (imenica.udobna i oblačno. Takve se odredbenice nazivaju pridjevskima. atributa i apozicije. objekta i priložne oznake. a to su nesamostalni rečenični članovi. fotelja i nebo. ali to nije jedini oblik sročnosti. Nepunoznačne riječi (nepunoznačnice) ne mogu biti niti u jednoj od navedenih službi jer se radi o vrstama riječi koje nemaju leksičkog značenja. Punoznačne riječi su imenice. jer je zavisni tagem pridjev. a zavisni odrednicom. Tako na primjer u sintagmi doći kući imamo dva tagmema. Sročnost može biti potpuna i nepotpuna. topli čaj. 2. pridjevi. Sastavnice koje ulaze u sintagmu nazivaju se tagmemima. topli. čaj. Pridruživanje tri tipa odnosa Sročnost Upravljanje među tagmemima: (kongruencija) (rekcija) 1. U sintagmi fini sendvič. one prema prirodi toga odnosa dobivaju svoju određenu službu. udobna fotelja. prilozi i brojevi. a to su. Sara i golać glavni su tamemi. prilozi. Glavni su tagmemi sendvič. a fini je odrednica. uzvici. SINTAGMA Spoj najmanje dviju punoznačnih riječi naziva se sintagmom. subjekta. čestice i pomoćni glagoli. Pridjevi su riječi koje mogu biti u bilo kojem rodu. sestra Sara. puž golać. masna juha. jednom riječju. priložne oznake. U ovim primjerima zavisne riječi su imenice. ovisno o imenici uz koju . nego imaju samo gramatičko značenje. jedem fini sendvič imamo tri tagmema itd. Potpuna sročnost podrazumijeva slaganje u rodu.Budući da se u rečenici riječi uvijek nalaze u nekom odnosu s drugim riječima.

Grad Vinkovci ne slaže se u broju. potajno (prilozi). a slabo je upravljanje ono u kojem glavna sastavnica samo po značenju određuje koja se zavisna sastavnica može naći uz nju (važno je samo značenjsko podudaranje). trenirati hokejem. grad je u jednini. U sročnosti glavni je tagmem na drugome mjestu (Vinkovci). Ne možemo reći trenirati hokeja. Možemo razgovarati s nekim (instrumental). ali nema smisla). stati plakati. a Vinkovci su u množini. Kada je glavni tagmem imenica. korica kruha. Slično je i kada je glavni tagmem glagolska imenica ili samo imenica. primjeri upravljanja (komad torte) sliče na već navedeni odnos sročnosti (grad Vinkovci). Za razliku od sročnosti gdje je glavni tagmem na drugome mjestu (a kada bi bio na prvome to bi bilo stilski obilježeno. a možemo razgovarati i brzo. sporo. svirati violinu. jesti doručak. Vinkovci. Razlikovati ih možemo po tome gdje se nalazi glavni tagmem. ne možemo razgovarati nakon računala i slično. Primjer: prati posuđe. Važno je napomenuti da postoje dvije vrste upravljanja: jako i slabo upravljanje. upozoriti nekoga viknuvši. nakon nečega (genitiv).dolaze pa su oni obično i potpuno sročni što smo vidjeli u prvome primjeru. ne možemo upotrijebiti nijedan drugi padež osim akuzativa. ali može biti i glagolska imenica ili pak obična imenica. grad). jedenje doručka. ostaje važno značenjsko podudaranje. Ne možemo razgovaratisa stolom (iako je gramatički to ispravno. Dakle glagol razgovarati ne određuje strogo gramatički oblik svoje dopune. lice). padež. Međutim u drugom primjeru imamo primjer nesročnosti. o nečemu (dativ). a u odnosu upravljanja glavni je tagmem na prvome mjestu (komad). 3. Tako je primjer jakog upravljanja glagol trenirati. Pridruživanje Radi se o odnosu u kojem službu zavisnog tagmema vrši riječ koja je po vrsti nepromjenjiva (prilozi. sviranje violine. Primjer: pranje posuđa. npr. smijati se plačući. ali naravno. Upravljanje To je odnos u kojem je glavni tagmem najčešće glagol. glagolski prilozi sadašnji i prošli te infinitiv). O jakom upravljanju govorimo onda kada glavna sastavnica određuje gramatički oblik u kojem će se pojaviti zavisna sastavnica (određuje joj rod. Primjer je slabog upravljanja je glagol razgovarati. Primjer: potajno razgovarati. komad torte. 2. ovdje je glavni tagmem na prvome mjestu. broj. Tako je često kada je zavisni tagmem imenica. tiho. U ovim je primjerima glagol glavni tagmem i on upravlja zavisnim tagmemom. Taj glagol zahtijeva objekt isključivo u akuzativu (trenirati hokej). VRSTE SPOJEVA RIJEČI .

brzo trčati. topli čaj. oblačno nebo. sporo govoriti. ali mogu uključivati i odnos upravljanja. Spojevi se nazivaju okolnosnima jer se radi o okolnostima vršenja neke radnje.. Odredbeni spojevi riječi – oni u kojima zavisni tagmem po nekom svojstvu određuje glavni tagmem (zavisni je tagmem stoga pridjev ili neka imenska riječ). Dopunski spojevi riječi – rezultat su odnosa upravljanja u kojemu je glavni tagmem glagol. pjevati na playback. a ako se radi o upravljanju. ž. komad torte. udobna fotelja. trčati kroz šumu. svirati violinu. jd.Dosad smo spominjali samo tipove odnosa među tagmemima u sintagmi. masna juha.). U ovome ćemo dijelu naučiti kakva je služba zavisnog tagmema u odnosu prema glavnome i prema prirodi te službe dijelimo spojeve riječi na vrste: odredbeni spoj riječi. r. Primjeri koje smo naveli su: prati posuđe. Primjeri su: potajno razgovarati. r. Okolnosni spojevi riječi – rezultat su upravljanja ili pridruživanja. dopunski spoj i okolnosni spoj riječi (tagmema). odredbeni spojevi riječi sadrže odnose poput sročnosti. Razlika je u tome što ako se radi o sročnosti. m. tagmemi se moraju podudarati u rodu. . Kao što vidimo. malo misliti (primjeri pridruživanja). to nije slučaj (korica – N. Navedimo već spomenute primjere: fini sendvič. a zavisni imenica. broju i padežu. (primjeri upravljanja). jesti doručak. jd. kruha – G. primjerice: korica kruha. Ovi se spojevi riječi nazivaju dopunskima jer se zavisni tagmem ponaša kao dopuna glavnome tagmemu.