You are on page 1of 2

Prianje broj 27: LUKA, DIMITRIJA, IVKO

-Proli put si priajui o majstoru Novaku u stvari priala o


umijeu izrade krovne konstrukcije i drvenih vrata. Hoe li opet o
nekom umijeu?
Pa ela sam ispriat nekolko anegdota u kojima su moji slivljani bili
duoviti i ije su dosjetke ostale zapamenje.
-Da ujemo!
PRVO.
Odma posle Drugog svjetskog rata narodna vlast je krenla u obnovu
opustoene i siromane zemlje. Jedna od tekie obaveza poljoprivrednog
naroda bila je da dadne to ima od rane. U naem kraju rane je falilo i za
domae stanovnitva, ali opet se morala davat obaveza, trebalo je ranit
vojsku, rudare, radnike u novim fabrikama. Narod je ivio u tom ambijentu
nametnutie tekie obaveza i davanja.
Istovremeno se nastojalo da se poljoprivredna proizvodnja unaprijedi kako
bi se proizvelo dovoljno rane za sve. U tom unapredjivanju planiranje i
procjena kolko se more proizvest bila je novina u mom slivu. I tako
jednom ide seoski aktivista Stevo Lazi sa napravljenim pravougaonikom
od jednog kvadratnog metera da procjenjuje kolki e bit prinos enice.
Stavi toji pravougaonik u tek poniklu enicu, izbroji kolko je niklo
strukova, to pomnoi sa prosjenim brojem zrna u klasu i tako cijeni kolki
bi mogo bit prinos.
Taman to je poeo svoj eksperiment u enici Luke Dujkovia, pojavi se
pred njega domain-Luka. A poto je bila oskudica u svemu i Luka je bio
zaista jadno obuen, sve na njemu poderano, jedva se more re da je
obuen. Pita on:
A jel kume Stevo ta to radi?
Stevo da bude malo duovit, da bude to bliskiji sa kumom Lukom i da
unese malo entuzijazma, prijeko potrebnog za svaki napredak, pone
onako komesarski da objanjava:
Procjenjujemo kuma-Luka kolko e enice dobit sa ove njive:
Ijer to ini kuma- Stevo
Pa oemo, kuma-Luka, da unaprijedimo proizvodnju. 'Oemo da vie ne
nosa take dronjke na sebi.
Zar ete i ovo otet dragi kuma-Stevo?!
Prolazi taj isti Luka, jednom prilikom isto posle rata, pored kole i vodi
pae na lancu.
Pita ga neko: es to ti Luka bio sa argom. Vodio ga na pelcovanje i
upis. Kakav upis. Ne smije se njemu vie govorit argo. Sad se on
zove Dujkovi Luke argo. Eno upisano kod Doma
DRUGO.
Dimitrija Risti imo neto goveda a medju njima i jednu kravicu buu.
Krave bue su inae male i veinom mrave. Ali ova je bila ampion u
tome. Bila je vie nego mrava, prava raga, jedva ide, kau. Nije se telila
nekolko godina, ne muze se a uvijek je sva prljava od balege, imala je
probavne tegobe. Pored svega ela je ubost. Nije dala sebi pri.

Jedne nedlje dodje kod Dimitrije, kao i obino, njegov zet Milorad Popovi.
Sjede oni u avliji i vide nedaleko goveda. Vidi Milorad i tu kravicu, a zna da
od nje nema nikave vajde ve godinama. Pitae Dimitriju:
to ba Dimitrija, ne proda ovu kravicu. Stara je i nema neke vajde od
nje. Ne muze se, oe ubosti, ne teli se
Ma mislio sam ja o tome, zete, mislio. Ama nikad nijesam bio brez krave.
Nemerem bit brez krave. A kad kupim drugu, bojim se da ne naletim na
kakvog sojsuza!!!
TREE.
Jedan od najduovitijije ljudi u mom slivu u svoje vrijeme bio je ivko aji.
Za njega je vezano mnogo anegdota.
Jednom on doo u mjesnu ambulantu u Zadrunom domu kod ljekara.
Unidje, sa skinutom kapom vrsto stisnutom u obije ruke, pozdravi i stojei
eka. Doktor zagledan u neke artije i ne gledajui ga, kae:
Izvoli.
Pa eto doktore, ja bi .
Dobro, dobro, evo ti recept. Bijele tablete tri puta po jednu, a ove sitne
svakih est sati po jednu posle jela. Nek ti Milo ovo potvrdi. Sledei.
ivko uzme recepte ali i dalje stoji i kapu stiska i dri u samo jednoj ruci (u
drugoj su recepti). Pogleda ga doktor pa pita:
ta je, to ne ide. Treba jo neto?
Doktore bil ba mogo propisat lijekove i za Bosiljku.
Koju Bosiljku?
Moju enu Bosiljku.
Pa gdje je Bosiljka?
Koje.
Kako da joj propiem lijekove kad nije tu.
Isto, doktore, ko i meni. Nisi ni mene ni pregledo, ni pogledo ni bilo ta
pito. Pa velim, kad more tako men more i Bosiljki, da ne klapara niz cijelu
Ljubiau.
-Ba ti hvala. Zaista tri interesantne priice, anegdote.
More bit da e ti Potencijalni ispriat jo koju ovakvu priicu pa unesi u
zapisnik naknadno.
-Da.