You are on page 1of 8

Ikon

ografija
socrealizma u opusu

Antuna Augustinčića
Ljiljana Kolešnik
Institut za povijest umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu
Izvorni znanstveni rad - U D K

7 3 A u gustinčić, A.

73.041.5(497.5)" 19"
73.044(497.5)" 19"
'5. lipnja 1995.

Na priinjenc poslijeratnog opusa Antuna Auyistinčića, predstazviika socrealizma nakon II . s vjetskog rata, autorica izdvaja
osnoviie ikonografske teme koje se pojavj
luju u spomeničkoj
skulpturi (1945.-1952.). Izdvaja tri tematska kncga: portreti voda
i heroja revohccije, prizori bitaka i narodnog otpora, te simboličke
figure boraca i radnika, koja Auyistiiičić usz>aj a tij ekonz svojega

dvogodišnjeg boravka u SSSR-u (1945.-1946.) i koristi se njima
kao predloškoin svih svojih poslijeratnih spomeničkih ostvczrenja.
U njihovu se obli/'ovaijiu oslanja na iješenja historijsl-og spomenika druge polovice XIX s tojleća, kao i većina sovjetskih icmjetnika. Po veličini zahvata i p o l itičkoin značaj u Augustiiičićevi
projekti više bi se mogli mjeriti s djeliina Vicčetića, Manizera ili
Merkcirova no sa spomeniciina domaćih autora iz istog razdobjla.
Prediinenzioniranost, prejterana narativnost, obijle političkih metafora i j eftiiie sinzbolike, prihvaćanje koncepcjie umjetnosti kao
sredstvaideološke propagande, obij
ležavaju većinu Augustinčićevih
spomenika tijekom 60-ih i 70-ih godina, kada je ideološki pritisak
na unjzetnost bio već znatno oslabjlen.

Faza socijalističkog realizma u H r v atskoj tr aje r elativno kratko — od godine 1945. do otprilike 1952. No, sve
ono što se d o gađalo d o g o d ine 1952. dugo će u t j ecati
n a h r v atsku u m j e t n o st , n a p os e n a ki p a r s tvo, a u

spomenika revolucije"' prof. M. Prelog može samo kon-

spomeničkoj plastici određeni elementi socrealističke

nih površina koje "često liče na malograđanske vrtiće"-'.
Prate ih u gotovo jednakome broju i veliki spomenički
projekti koji pak neodoljivo podsjećaju na "dobro poznate generalske ili državničke spomenike prošlog stoljeća"-'.

doktrine održavaju se još t ijekom i dućih godina. Uzmemo li kao dokaz njezine perzistencije, monumentalni dio

Augustinčićeva poslijeratnog opusa, bili bismo nepravedni ako pri tom ne bismo rekli da nije riječ o usamljenu
primjeru. Kako je upravo spomenička plastika desetljećima

statirati i n flaciju n einventivnih, koncepcijski i

o b l i k ovno

anakronih herojskih poprsja postavljenih "na malenim,
banalnim postoljima-pijedestalima" unutar obveznih zele-

s matrana najvažnijim zadatkom k i p arstva, nastao je, u z

Augustinčićeve, niz što većih što manjih spomenika koji,
sve do kraja šezdesetih, naseljavaju javne prostore. Svako
naselje, čak svaka mjesna zajednica, držala je potrebnim
' PRELOG, M., Dva vida spomenika Revolucije, Arhitektura, Zagreb, br.
podići spomenik, ako ne određenom događaju, ono bar
1961.
heroju revolucije koji j e n a b il o k oj i način vezan uz '1/2,
N. dj., str. 6.

njezin teritorij. Tako u članku iz godine 1961. "Dva vida

' Isto

169

Određeni oblik nadzora zadržao se i dalje. odnosno onoga koji će i z nj e s lijediti. visoki postament.. prema A. Kako bitne partijske direktive koje se tiču umjetnosti uvijek dolaze od njezinih viđenih ideologa.1994 (169-176) skulptura XIX. čitljivim i u uzrocima aktualnih zbivanja. Sabrana dela II. relativno se dugo održavaju na razini usamljenih naporaoni su g otovo neka vrsta čežnje za uspostavljanjem kontinuiteta sa zbivanjima u širemu civilizacijskom krugu kojem se prije rata. Refleksi djelovanja nekolicine umjetnika i umjetničkih grupa koje nastoje na uvođenju suvremenoga likovnog govora. st oljeća. stoljeća. za nju pogibeljni politički pritisci.. samo su potvrđeni rezultati liberalizacije koji su nas do toga trenutka već dobrano usmjerili ka europskoj sceni. na čvrstu unutrašnju logiku. preuzeta je i oblikovna norma akademskog realizma druge polovice XI X. Funkcija označavanja . Kao što se u p ovijesnom nizu događaji međusobno oslanjaju i o snažuju. Rigidna i u oblikovnom i u ikonografskom smislu. stoljeća. uzrok su. E. MIT Press.i nterpretacije događaja bitnih upravo za t o m j esto il i o ni h k oje j e m o guće predstaviti samo njime. zbiva se u trenutku kada su polemike oko apstraktne umjetnosti već u punom jeku i kada se. o dnosno nemoć. E.. istup Edvarda Kardelja u Ljubljani godine 1949. očekuje očitovanje Partije o tom pitanju. čini je bitno prostorno determiniranom. Repertoar elemenata nadopunjuje katkad obelisk. svjetonazorski pretekst historijskog spomenika XIX. čineći dio (u b it i u vijek istog) povijesnog mehanizma zasnovanog na nepromjenljivim zakonitostima. ideološki pritisak na u mjetnost nikada nije potpuno izgubio. Odabir značenjski najpregnantnije epizode koja sažima cjelinu povijesno-narativnog toka koji joj prethodi. "nemoći da vlastitu sliku. ' Vidi: KRAUSS. stvaranje komiteta i strukovnih udruga radi nadzora nad likovnom produkcijom. u slikarstvu primjerice. ustanovljeni su kao relativno stabilni sustavi samo zahvaljujući tehnologiji našega vremena. Northwestem University Press. str. nastavlja se vrtjeti u krug. R. koji je u osnovi ovakvih realizacija. Sljedeći Kardeljev nastup godine 1954. R. često isticano kao paradoks totalitarnih društava XX. uniformiranje likovnog jezika. da se otvorene intervencije do kojih je povremeno dolazilo ograniče i provedu uza Qo manje buke tako da su nastajale "crn". najčešće. koja je i d a lje bila pod budnim okom dežurne ideologije. podložna još sporijim promjenama. stoljeća. pa tako pri najvišim saveznim tijelima postoje ideološke komisije kojih je zadatak praćenje zbivanja u umjetnosti i kulturi.". ne znači da mi moramo propisivati bilo tematiku.Lj. stoljeća.. o c j elini zbivanja. koja predstavlja historijski jasno određenu kategoriju oslonjenu. Pa kada i p reuzmu neke od metoda iz prakse modernih avangardi. Instrumentalizaciju umjetnosti propisivanjem jasnih oblikovnih i t e matska pravila. Zatvoreni u k r u g ideoloških. naglašava se čvrsta veza unutrašnje strukture i v anjske pojavnosti forme. onda je to odluka vođena prije svega političkom logikom koja u umjetnostiprepoznaje samo snažno propagandno sredstvo. već početkom pedesetih počela emancipirati u s mjeru suvremenih europskih zbivanja. Wittkoweru.. Ova postaje još čvršća.. 1989. Na oblikovnoj pak r a zini. ne g ovore. . u kojem se nalazi izjava:"Nije na nama komunistima da se opredjeljujemo za umjetničke pravce. Pazilo se. Kada bismo i htjeli. Svi totalitarni režimi XX . Kolešnik: IKONOGRAFIJA SOCREALIZMA U P O SLIJERATNOM P reuzimanjem socrealizma kao programa. Ideološki. Hildebrandt u djelu "Problemi forme" (1 893). Iako se partijski. "The Originality of Avant-Garde and other Modem Myths". bilo formu kulturnogtvaranja. "Crftical essays". Bakićev Bik n a ulasku u Jugoslavenski paviljon Venecijanskog Biennala 1 956. I dok se hrvatska umjetnost na nekim drugim područjima. spomenička plastika. kao i u s lučaju bilo koje druge konvencije. stoljeća.. ' Prvi znakovi liberalizacije izravna su posljedica Rezolucije Informbiroa (1948. a u oblikovnome smislu nužno realističkom i narativnom. sliku onoga što bi htjeli imati. baldahin ili slavoluk uz koji se figuralni prikazi vezuju bilo fizički bilo metaforično. klasnih ili rasnih isključivosti totalitarizmi se ne mogu prepoznati u kozmopolitskoj kulturi i u estetski pluralnoj umjetnosti XX. "sive' i "bijele knjige" podobnih i nepodobnih umjetnika. prema R. ima svoje relativno jednostavno objašnjenje. Evanson. koji bi odgovarao naporu Partije da pronađe autentični politički put čitavoga društva. stvore neovisno o onome što žele uništit" 4 . same sredine da pluralizam na likovnoj sceni prihvati kao normalno i poželjno stanje stvari. ' BARTHES. 1972. Prodor u suvremeno najsporije se zbiva na područjima kao što je j avna skulptura. ' Sve ove odlike skulpture možda je najkonciznije obrazložio A. kako se vjeruje. presudnu ulogu u promjeni situacije. koju socrealizam preuzima kao obrazac. čeda XIX. upoznala je i hrvatska umjetnost. najčitanijoj i najutjecajnijoj teorijskoj raspravi o skulpturi kraja XIX. kongresu Saveza književnika Jugoslavije. pripadalo. ne bismo ništa s postigli.) i političkog udaljavanja izmedu SFRJ i SSSR-a. 42. Barthesu. MA. jasna obrisna linija i jedinstveno očište iz kojeg se oblici ne mogu pročitati drukčije do kao podređeni dijelovi veće narativne cjeline'. Beograd. složeni je r acionalistički konstrukt povijesti kao narativnog niza susljednih događaja6. koji su. Pojave koje svjedoče o postupnoj liberalizaciji na p o dručju likovne produkcije. relativno su brzo slabili'. međutim. Podrazimijevao je tek upozorenje da se umjetnici i likovni kritičari moraju potruditi kako bi pronašli autentični izraz jugoslavenske umjetnosti. To je stvar kulturnog stvaranja . u biti j e n e odvojiva od l ogike spomenika skulpture postavljene na određenu mjestu koja svojim simboličkim jezikom govori o z načenju i u p orabi tog mjesta. stoga je sama bit njegove ikonografske koncepcije. na koji je usmjerena posebna pažnja novih estetičara. ideološki i povijesno gledano. te upozoravanje na "negativne pojave". Preuzimanje akademskog realizma u funkciji formalnog uzora. Njegovim izlaganjem (vidi KARDELJ. ne kazuje ništa o j oš živim polemikama oko apstraktne umjetnosti i j ednako je usamljen kao "crne slike" Gattinae koje nastaju iste t e g o dine. stoljeća. na određeni način. odigrala je m oć. Njihov nedvojbeni konzervativizam i konstantna okrenutost prema prošlosti u kojoj pronalaze mjeru vlastitih postignuća. međutim. (SlovenskaAkademija znanosti i umjetnosti) možemo smatrati prvim nagovještajem promjene. ali ovakvi. 1967). na III.. ako se u formalnome smislu vezuje uz model potpuno ispražnjen od p rvotnoga značenja. tako se i u k o ncepciji spomenika ikonografija oslanja na tradicijske kompozicijske elemente .kombinaciju pune plastike i r e ljefa vezane uz. javna 170 PERISTIL 37 .

Kumrovec.Lj. Augustinčić. 1947. Batina. Stajlingrad. Spomenik Titu. Augustinčić.-47. 4. 1948 2. Spomenik zahvalnosti Crvenoj armiji. l b 1. Grupa autora. Spomenik P objedi. 1946. de- taj lrejlefa 171 .1994 (169-176) • g/ Cšl . Kolešnik: IKONOGRAFIJA SOCREALIZMA U P O SLIJERATNOM PERISTIL 37 . A. A.

detaj lrejlefa sa Spomenika palim Krajišnicima. 5.Lj. A. 1937. A. Š ehitluci 1948.Skica za spomenik Stajlinu. • . kanal Volga-Don. 7. Augustinčić. 1948. Augustinčić. 3. Vuchetic. detalj Spomenika palim Krajišnicima. Pobjednik.. Kolešnik: IKONOGRAFIJA SOCREALIZMA U P O SLIJERATNOM PERISTIL 37 .60. Šehitluci. E.1994 (169-176) .-60.

slikarstvo je imalo zadatak ponuditi uvjerljivu. u slijedećem koraku. MSU. portreti Tita pripadaju uglavnom kategoriji oficijelnih poprsja.1994 (169-176 nove socijalističke umjetnosti trebao prije svega pripremiti za kiparske zadatke koji ga tek očekuju. Uz obavljanje o dređenih diplomatskih dužnosti.1960. Beograd. t e radnika. Klasični skulptorski žanrovi kao što su individualni potret ili akt.redovito predimenzioniranih. Gotovo impresionistička obrada površine. iscrpljuju se u relativno malome broju stereotipnih obrazaca . individualno. godine. 89 ' Za razliku od skulpture koja se uglavnom trebala koncentrirati na spomenik i službeni portret. Tek poslije. . oblikovala u sovjetskoj umjetnosti u jasnoj tematskoj hijerahiji. tada vodećih sovjetskih kipara.. te se potruditi da se u djela unese ponešto romantičnog zanosa kojim se ovo gradi. PORTRETI VOĐE P očevši od prvog iz godine 1943. Na prvome mjestu su svakako portreti vođa i heroja revolucije. međutim. politics and the avant-garde". izraza lica. prije svega metalaca i rudara'. pa sve do p o sljednjeg iz 1977. B. Sama lokacija prilično je sretno odabrana. jer. Dodatna specifičnost te. str.plakatnu . Kao i skulpturi ponuđen mu je kao uzor akademski realizam XIX. Trebalo se pritomčuvati naturalizma. u međuratnom razdoblju pošteđen epiteta državnog umjetnika. jer uključuje spomenik u cjelini unutar koje se njezin ikonografski pretekst precizno. prema B. bila je i relativno mali broj umjetnika sposobnih ostvariti ovako zamišljene. S tom je smhom i ideološka komponenta znatno utišana.od umjetničkih do političkih.".boraca i m o r nara. 1993). svakog realnog pokazivanja nimalo ružičastog života novoga društva. koncentrirana u psihološkom portretu i z amišljenu izrazu lica. odlazak u partizane u jesen godine 1943. pokušaju prilagoditi novim ideološkim sadržajima. u kasnijim godinama i s u l judnim odbijanjem određenih projekata. i stoga opasno naslijeđe kapitalizma. Kada ih. Augustinčić je malo toga mogao naučiti od Vučetića. PERISTIL 37 . a n e k i p arskim prikazom ideološko-političkog simbola. te k u beznačajnim detaljima prilagođeni osobenostima nacionalne situacije. kao pripadnik one struje kiparske umjetnosti koja. k ada j e jednom prihvatio ovako postavljenu tematsku hijerarhiju i oblikovne matrice koje ju prate. a njegova oblikovna rješenja preuzimaju poput neke vrste ready-madea.. "Socrealizam očitava portret kao previše privatno. s izuzetkom Spomenika Titu u Kumrovcu koji se po mnogočemu razlikuje i od sličnih Augustinčićevih djela. 1978. sve do odabira i načina oblikovanja odjećemjerilo je mnogo humanije i usklađenije sa zahtjevima mjesta na koje je skulptura postavljena. Prijeratni u g le d j e d i nog d o stojnog n a sljednika Meštrovićeva monumentalizma. a slijede ih simboličke figure njezinih anonimnih stupova . odbacuju krhku intelektualnu osnovu historijskog spomenika XI X s t oljeća i zamjenjuju je katekizmom totalitarne ideologije.o d i m postacije lika. protukolektivno. svijetlu i radosnu . nago ljudsko tijelo jedino može uvjerljivo očitovati rasnu pripadnost (vidi u HEWlTT. učinile su Augustinčića osobom predodređenom za ulogu najvećeg i najvažnijeg kipara u poraću. stoljeća"' i već sasvim izgrađeni umjetnik. suptilno razvijena i p o d vrgnuta kompleksnome simboličkome značenju prostornog konteksta. "Fascist modemism: aesthetics. suočavajući se katkad. "Skulptura građanskog razdoblja u Hrvatskof u katalogu izložbe "Jugoslovenska skulptura 1870. ali relativno nenametljivo ostvaruje. više nikada nije uspio o sloboditi njezinih ograničenja. ako ne i jedini.. Svaku od o vi h t e ma obrađivat će do kraja karijere. Gagri. isto tako prijeratna lijeva politička orijentacija. A.. Jedan od najvećih problema Augustinčićeva pos lijeratnog opusa upravo je u t o m e št o se. ideološki prikladnih rješenja. arogantno nametnutih okolišu. dakle. Uvjereni realist s izrazitom vokacijom za m o numentalnu plastiku. preopterećenih n aracijom. grandiozne kiparsko-političke zadatke. umjetnicima se nude i oblikovni uzorci koje je preporučljivo konzultirati. protuklasno. sedam metara visoko uvećanje istog djela. U nas su o ni preuzeti u glavnom i z s o vjetskih izvora. Socrealistički spomenički surogati. Poputbinu s kojom se vraća čini stoga niz ikonografskih. bezobzirno usmjereni k otvorenoj ideološkoj propagandi. sebe vide kao jedini pravi početak povijesti. pa do te. iz njezine vizure. on bi se u t o j M e k i ' GAGRO. Kako ne b i došlo do "zastranjivanja". jer su čak i za ukus nove vlasti postali previše konzervativni. koja su se od 1932. te umjetnikov naglašeno emocionalni pristup temi . No. Kumrovečki Tito izdvaja se stoga ne samo iz cjeline Augustinčićeva opusa nego mu pripada i jedinstveno mjesto među bezbrojnim portertima vođe koji nastaju u t i jeku i dućih četrdeset godina. stoljeća crpe formalnu uvjerljivost. Upravo potonje upućuje na zanimljivu razliku između socrealističke i nacističke umjetnosti u čijoj tematskoj hijerarhiji akt zauzima vrlo značajno mjesto. već nakon nešto više od pola godine provedene s partizanima. nastaje narušavanje estetske prirode predloška. a nago ljudsko tijelo kao hedonističku subverziju koja želi prikriti bitno socijalno određenje osobe. nacionalne situacije.sliku stvarnosti. potom dolaze prizori bitaka i narodnog otpora. atrofija postamenta i postavljanje skulptiue "na razinu pješaka". postavljeno na 173 . i gotovo istodobni ulazak u sam p artijski vrh. u koliziji su s proklamiranim vrijednostima novoga društva i dolaze tek na posljednje mjesto ili i h g otovo uopće nema'". 1945. Augustinčić se dojmljivo nametnuo kao jedan od malobrojnih. njegovo krivotvorenje i ukidanje izvora iz kojeg spomenička plastika XIX. Kolešnik: IKONOGRAFIJA SOCREALIZMA U P O SLIJERATNOM Ideolozi socrealizma koji. Merkurova ili Fedjakova. Iako je njegov predložak preuzet izravno iz sovjetske umjetnosti .Lj. označuje "kulminaciju realizma započetog 70-ih godina XIX. Stanford: Stanford University Press. buržujsko. gotovo samo zahvaljujući činjenici što ga je v eć mnogo prije ponio i u v j erljivo nosio M eštrović.r e zultiraju vrlo uspjelim portretom osobe. stoljeća. Augustinčić biva poslan u Moskvu. koji je mogao zadovoljiti sve kriterije .

. do k j e S p omenik zahvalnosti Crvenoj armiji u Batini načinjen u vrijeme kada je to bio i jedini mogući pristup (1946. I d o k n a S p omeniku Crvenoj armiji nije uspio dovoljno utišati glas Pobjede kako bi se jasno čuo zvuk komunisti čkog broda koji nas nosi u svijetlu budućnost. grandiozni spomenik vođi. simbolički likovi boraca i radnika.Lj. da bi nakon svega..uglavnom na reljefima uklopljenim u velike spomeničke cjeline u kojima nose svu težinu fabuliranja. 1990. S velikim oscilacijama u kvaliteti. zamijeni nekom mješavinom odlučnosti i odsutnosti svake emocije. U o d nosu prema grupi Pieta iz 1937. Kolešnik: IKONOGRAFIJA SOCREALIZMA U P O SLIJERATNOM jedan od trgova u Velenju (1977. Prelog". London. povijesno vezan uz izvorno biblijski prikaz ove teme. kvaliteta prijeratne kompozicije Pieta potisnuta je pokušajem da se izraz boli i dostojanstva na licima protagonista. M. Možda seupravo u njemu ogleda neki naknadni pokušaj da se podigne jedan "pravi". pokušavajući svoje viđenje klasične kiparske teme (u p rvoj "šleskoj". " Kao kod A. iako prave predstavnike ovog temata u n jegovu opusu čini ni z v arijacija na temu Nošenja ranjenika što započinje 1944. Vidi u GOLOMSTOCK. medutim. susrećemo tako đer u čitavu Augustinčićevu poslijeratom opusu . dj. U p o trazi za adekvatnim predlošcima iz domaćih kiparskih radionica. kod kojeg se relacija prema kontekstu i ambijentu posve izgubila. borbom i p a t njom ulaze u p o vijest iz stanja posvemašnje povijesne neartikuliranosti. koji Augustinčić nikada nije doista uspio ili htio realizirati. Metoda povezivanja cjeline varijacijom istovjetnog motiva praćena je u ovom slu čaju i dosljedno provedenom formalnom stilizacijom. čime se Augustinčić drastično približio sovjetskim kolegama. Nakon Šehitluka. nižu se verzije tročlane skulpturalne grupe. kompozicija Nošenje ranjenika donekle je izmijenjena dodavanjem još jednog lika.. znatno su skromnijih dimnezija. nikome zasmetala. Kako j e u ra n ome poslijeratnom razdoblju novo društvo imalo potrebu ostaviti budućim naraštajima jasnu sliku povijesnih događaja. U k ompoziciji. a završava godine 1965. prividno bogati detaljima.. pod i stim il i m a l o izmijenjenim nazivom. naručiteljem spomenika.-1947.). do pojedinosti što je povezuju s lokalnom zajednicom. Neizbježna asocijacija nije. Ostena. bilo da se radi o punoj plastici ili visokom reljefu. u činile su je gotovo metaforom spomenika posvećenih "palim borcima". n. Spomenik palim Krajišnicima u Šehitlucima započet 1948. jer se njezino tematsko opravdanje uvijek moglo pronaći u sovjetskoj umjetnosti. o neophodnom ustupku ideološkim zahtjevima trenutka koji ne mogu prikriti činjenicu da je u kiparskom smislu u zor našeg kipara daleko viši. podjednako često u slikarstvu. Collins-Harvill. Povorke naših naroda koje revolucijom. mulirati M. manje narativni. Već na spomeniku u Batini može se uočiti Augustinčićeva potreba da svakoj velikoj spomeničkoj cjelini osigura snažno metaforično značenje koje bi n adišlo zna čenja pojedinačnih narativnih nizova. Izrazito narativni. Radilo se. a zapravo opterećeni bezbrojnim ponavljanjima jedne te iste geste i istovjetnih kompozicijskih odnosa u kadru. koncepcijski vrlo bliske rješenju Pieta (Šleska mati) s a S p omenika šleskom ustanku. Iako nije posve izgubljena. vodi lik Pobjednika koji se više puta javlja na bočnim reljefima. dovršen je tek godine 1962. međutim. koja u pojedinim prizorima gotovo prelazi u grotesku ne štedeći ni pobjednika n i p o b ijeđenog. . rana poslijeratna likovna kritika često će posegnuti i za prijeratnim ostvarenjima. do Spomenika Seljačkoj buni (1973). ovi reljefi ne označuju Augustin čićevu kiparsku invenciju. što je na određeni način posljedica pojave mlade generacije kipara koja pokušava dosljedno provesti ideju "spomenika-znaka" onako kako je nastoji for.."PRELOG. u kojoj se ova tema pojavljuje o dmah nakon II . razlikuje se od prethodne u ponekom detalju . da bi se postupno počeo transformirati u s pomenike konkretnim osobama .od spola likova. "Totalitarian art". BITKE I N A R ODNI OTPOR PERISTIL 37 . razvio zastavu iznad ulaza u mauzolej. kao i u s k ulpturi". Vučetićevih ili M erkurovljevih. oni su morah biti ispričani obiljem pojedinosti koje ništa ne prepuštaju zaboravu ili s lučaju i u tom k o n tekstu. mnogo je bliže oficijelnim sovjetskim spomenicima iz 40-ih i 50-ih godina. Augustinčić je posve u skladu sa zahtjevima vremena. kao i u svim potonjim realizacijama) prilagoditi potrebama vremena dodavanem prigodnih. te nadopunjena narativnim pojedinostima koji je situiraju u prostor i u v rijeme. dekorativnih detalja. Fijevskog ili P.metaforičkim predstavnicima određene socijalne skupine. a osobnu vezanost za tu temu autor je iskazao i njezinim izborom za svoj nadgrobni spomenik".). prisutan je u hrvatskom kiparstvu do godine 1950.shvaćanjem spomenika istodobno kao metafore i proleterske Biblie pauperum. na primjer. ograničeni na kombinaciju jednostavnih simbola i prigodnog teksta. pa će se među njima naći i Augustin čićev Rudar iz godine 1939. Više od deset inačica "Nošenja ranjenika" postavljenih u brojnim gradovima širom Hrvatske". I. poput Manizerovih. kao i u izduženoj (manirističkoj) proporciji Augustin čić se bez sumnje poveo za M i ch ela ngelovom Pietd Rondanini. u Šehitlucima je pokušao biti mnogo doslovniji. Svaka od i dućih verzija. svi Augustinčićevi spomenici. svjetskog rata. Drugi temat koji smo približno odredili kao prizore bitaka i narodnog otpora.1994 (169-176) SIMBOLIČKI L I K OVI Treći tematski krug. u pravoj Brekerovskoj maniri.. No.

Ni tada. larpurlartizam . na prvo mjesto staviti likovni. Augustinčić radi i k o mornu plastiku.naučio je još tridesetih godina. tamo negdje od godine 1950.Lj. 175 . Neposredno nakon rata A u gustinčić je i m ponirao novim vlastodršcima i svojom umjetničkom i s vojom partijskom reputacijom. lijevo od ulaza Galerije Antuna Augustinčića u Klanjcu. Što je to državna narudžba. Sisku. Likovna kritika ne štedi pohvala ističući ga kao primjer progresivnog umjetnika kojemu su strani svaki formalizam i mo. kada je potonje u odre đenoj mjeri postalo moguće i u suvremenoj hrvatskoj umjetnosti. Augustinčićeva dosljednost svojem Moskovskom iskustvu počela je.. ąrnberg. iznevjerio estetski integritet umjetnosti. u kojima su njihovi neuki naručitelji prepoznavali onakvu "modernost" kakvu je trebao novi politički projekt liberalizacije umjetnosti.čega se Augustinčić morao odreći. pripadnik nove društvene elite . koji je u ime ideologije. a kada i u kojoj je mjeri moguće. negdje od Šehitluka. Kao portretista Maršala bio je preodređen za "državnog" kipara. voditelj strukovnih udruženja. A. u Stubici.državni umjetnik broj jedan.. ovaj dio njegove produkcije izlazi iz okvira problema kojima se ovom prilikom bavi- PERISTIL 37 . Livnu. Glasnik.ukratko . Kolešnik: IKONOGRAFIJA SOCREALIZMA U P O SLIJERATNOM Usporedo sa spomenicima. Postao je autor najzahtjevnijih državnih narudžbi. Zagrebu. ni poslije. 1937. U pravo p r e m a t o m "novom k u r su " i d e o l o gije. postavljen u parku. ipak. Augustinčić je u p rvim poslijeratnim godinama doista uzor-kipar socijalističke Jugoslavije. Pledoaje za "spomenik-znak" zaglušen je nizovima kvaziapstraktnih betonskih rugoba bez smisla i razloga. Uma s Augustinčićevim posmrtnim ostacima smještena je u postament "Nošenja ranjenika" (odljev prema verziji iz 1948.1994 (169-176) UZOR-KIPAR SOCI JALIZMA Podređujući u potpunosti formu sadržaju. nabrojmo samo verzije postavljene u Imotskom. Zašto7 To pitanje zahtijeva vrlo složen odgovor koji najvjerojatnije nikada neće biti posve to čan ili posve po volji vremenu koje ga postavlja. Bez namjere da ih spomenemo sve ili da uspostavimo neki kronološki red. drastično ograničavanje vlastite umjetnosti na sredstvo ispunjavanja određena političko-propagandnog programa obilježilo ga je kao miljenika jednog sustava. No. ionako su se u djelima njihovih epigona vrlo brzo pretvorile u ispraznu maniru. 14... bez volje da išta radikalnije promijeni. Breker. u čijoj herojskoj koncepciji ima više duga socrealizmu nego metafori Pramajke. godine). sklonost eksperimentu nije nešto 6. Krapinskim Toplicama. Klanjcu.dva najveća grijeha "dekadentne" umjetnosti Zapada. a ne ideološki sadržaj . Uostalom. portrete i aktove. vanje političkih sadržaja problem s kojim se tek sada prvi put susreće. niti je kiparsko oblikopelinovog pojla. Augustinčić i dalje inzistira na svojoj sovjetskoj lekciji. poput Bakića ili Džamonje. biti neželjeni anakronizam kojem se i zašlo u s u sret jo š s amo j ednom Spomenikom seljačkoj buni iz godine 1973. Izuzmemo li veliki Brijunski akt iz godine 1948. prema idealima komunističkog socrealizma. Drvaru . Iako m u j e t a k o p r užena možda jedina mogućnost da nastavi raditi i ostane vjeran svojoj vokaciji. ne upuštajući se u istraživanja. 13. skulptura predviđena za tribinu Zep. zašto bi od njega trebalo očekivati da svoj relizam "iz uvjerenja" zamijeni neuvjerljivom apstrakcijom7 Inovacije koje je u spomeničku plastiku unijela mlađa generacija kipara.

adding details specific of the Croatian scene. as did the majority of Soviet artists. is a paradigm of the prevailing iconography of monumental sculpture produced during that brief and quite traumatic period of Croatian art. Large dimensions. Augustinčić. detailed.Lj. Augustinčić adopted these themes and styles during his two-year stay in the USSR (i 945-6). all this marks the majority ofAugustinliš's monumental sculpture which must be seen as a series of unconvincing political slogans of questionable artistic merit. R Osten. Constructing his monuments (statues) he relies on the formal-compositional characteristics of nineteenth-century historical monuments.1994 (169-176) 9. 1944. scenes from the Resistance Movement. and the symbolic figures of fighters and workers as anonymous weapons of political propaganda and the "building" of socialist society. 176 . Manizer or Merkurov than to corresponding monuments made by Croatian sculptors at this period. Ljiljana Kolešnik SOCIALIST-REALISTICONOGRAPHY IN ANTUN AUGUSTINČlć'S SCULPTURES The work of Antun Augustinčić. Kolešnik: IKONOGRAFIJA SOCREALIZMA U 8. Drugovi. a surfeit of political metaphors and cheap symbolism. the deliberate use of art as political propaganda. skica za Nošenje ranjenika. the most representative practitioner of socialist realism in Croatian sculpture after World War II. P O SLIJERATNOM PERISTIL 37 . A. He continued to use these themes even in the Sixties and Seventies when the ideological pressure on art was already considerably weakened in the name of "liberalization". In it three thematic circles seem particularly important: the portraits of the Leaders and Heroes of the Revolution. In their scope and political message Augustinliš's projects are closer to the works of Vuletiš.1948. even excessive narration.