You are on page 1of 137

KALENDAR SVIJETA

Petko Nikolić Viduša

Kitchener, On, Canada, 2016.

1
KALENDAR SVIJETA

Petko Nikolić Viduša

Kitchener, On, Canada, 2016.

2
Copyright © 2016. by Petko Nikolić

Ova publikacija u cjelini ili u dijelovima ne smije se umnožavati,
preštampavati ili prenositi u bilo kojoj formi ili bilo kojim sredstvom bez
dozvole autora, niti može biti na bilo koji drugi način ili bilo kojim drugim
sredstvom distribuirano ili umnožavano bez odobrenja autora. Sva prava
za objavljivanje ove publikacije zadržava autor.

3
Sadržaj
Uvod 5
Riječi u Božijem stvaranju svijeta 6
Eder (eter) 16
Ed, ved, veda, voda 21
Ob 25
Stvaranje Sunca 32
Gerkul (Herkules) 36
Pomjer za 91 dan 37
Pomijeranje Zemljinog ekvatora 39
Piramida vremena 47
Velika sfinga – spomenik stvaranju svijeta 50
Neke prepotopske kulture 54
Dahin, Daha i Dahana 69
Redizajnirani Adam 79
Neke prepotopske civilizacije 81
Nekoliko riječi prepotopskog jezika 85
Divovi na Zemlji 95
Hronologija od Adama do potopa 97
Nojeva lađa 98
Potop 100
Raseljenje naroda iz Sumera 104
Od potopa do Egzodusa 105
Od Egzodusa do cara Davida 106
Boginja Dahana (Dana) nakon potopa 108
Laži o ledenom dobu 120
Vanzemaljci u Americi 122
Srbi i Mlada Nedjelja 124
Istorija Vavilona do Potopa 128
Isus i crkva 131
Epilog 134
Bibliografija 135
O Autoru 136

4
UVOD
Svrha ove knjižice je najsažetiji hronološki prikaz istorije kulturno-
duhovnog vremena od postanja ovog svijeta do današnjih dana, dana koji
su po nekim pokazateljima znak kraja ovog svijeta, odnosno pokazatelji neke
vrste preobraženje svijeta u neki viši egzistencijalni nivo.

Osvrnućemo se na duhovno-vjerski kontinuitet od vremena Božijeg
stvaranja čovjeka prije 12.000 godina i vremena početaka najstarijih kultura
počev od kulture Lepenskog vira pa preko vinčanske kulture u ranom i
srednjem prepotopskom dobu preko potopskog i postpotopskog doba do
naših dana. Pokazaćemo stanje savremenog srbskog duhovno-vjerskog
nivoa, a sve za nauk i popravak kako pojedinaca tako i sveukupnog naroda,
ne samo srbskog, nego svih ljudi dobre volje. Na Zemlji smo svi sa istim
zadatkom: snagom ljubavi i djelima ljubavi obožiti svoje duše kako bi se u
svoje suđeno vrijeme mogle uznijeti u rajske nebeske sfere.

U kanadskom Kičineru
na srbski vedski Mitrovdan 2016. godine.

Autor

5
RIJEČI U BOŽIJEM STVARANJU SVIJETA

Sl. 1. Stariji od dana (akvarel, William Blake, 1793.)

6
1-2. Značenja riječi JEDAN i DVA

Sl. 2. Dva u jednom (dualizam).

“U početku stvori Bog nebo i zemlju. A zemlja bješe bez obličja i pusta,
i bješe tama nad bezdanom; i duh Božji dizaše se nad vodom. I reče Bog:
Neka bude svetlost. I bi svetlost. I vide Bog svjetlost da je dobra; i rastavi
Bog svetlost od tame. I svetlost nazva Bog dan, a tamu nazva noć. I bi veče
i bi jutro, dan PRVI." (Stvaranje,1,1-5)

Dan PRVI = dan JEDAN

ED, EDAN, EDAR (u fizici ETAR) je nebeska voda, prazemlja = JEDAN =
POČETNA TVAR, POČETAK.

DVA = DUA = DUALIZAM (duhovno i materijalno koji su povezani = DUH i
VODA, NEBO I ZEMLJA, SVJETLOST I TAMA, DAN I NOĆ (arapsko “du’ā“
znači poziv na molitvu).

Ovdje vidimo da se u JEDNOM nalaze DVA, tj. u JEDNOM je DUALIZAM.
Riječ JEDAN ima metafizičko-filozofski smisao.

Riječ JEDAN = JE DAN = SVJETLOST = VID = ZNANJE.
Riječ DVA znači DVOJNOST, DUALIZAM JEDNOG.

7
3. Značenje riječi TRI
“Opet reče Bog: Neka pusti zemlja iz sebe travu, bilje, što nosi sjeme,
i drvo rodno, koje rađa rod po svojim vrstama, u kome će biti seme njegovo
na zemlji. I bi tako. I pusti zemlja iz sebe travu, bilje, što nosi sjeme po svojim
vrstama, i drvo, koje rađa rod, u kome je sjeme njegovo po njegovim
vrstama. I vide Bog da je dobro. I bi veče i bi jutro, dan TREĆI.”
(Stvaranje,1,11-13)

Dan TREĆI = dan TRI

Sl. 3. Trina (bilje)

Srbsko TRINA znači TRAVA, BILJE. Starobrigijsko TRE je DRVO; u srbskom
TRISKA (ik.), TRESKA (ek.) ili TRIJESKA (ijek.); u engleskom TREE.
TRI > TRINA

8
Riječ TRI znači BILJE.

4. Značenje riječi ČETIRI
“Potom reče Bog: Neka budu vidjela na svodu nebeskom, da dijele dan
i noć, da budu znaci vremenima i danima i godinama; I neka svijetle na svodu
nebeskom, da obasjavaju zemlju. I bi tako. I stvori Bog dva vidjela velika:
vidjelo veće da upravlja danom, i vidjelo manje da upravlja noću, i zvijezde.
I postavi ih Bog na svodu nebeskom da obasjavaju zemlju. I da upravljaju
danom i noću, i da dijele svetlost od tame. I vidje Bog da je dobro. I bi veče
i bi jutro, dan ČETVRTI.” (Stvaranje,1,14-19)

Sl. 4. Sunčev sistem je kuća Sunca i planeta.

Dan ČETVRTI = dan ČETIRI

Sanskritsko CHATVARA ( छत्त्वर ) znači KUĆA; u srbskom ČATRLJA je
MALA KUĆA, KUĆERAK.

9
Stvaranjem Sunca stvoren je Sunčev sistem, koji je KUĆA svih planeta
Sunčevog sistema, pa i planete Zemlje. Sve planete čine ČETU (družinu,
porodicu, rod) planeta i sve borave u jednoj KUĆI. Tako ČETIRI znači KUĆA
(STAN).

5. Značenje riječi PET
“Potom reče Bog: Neka vrve po vodi žive duše, i ptice neka lete iznad
zemlje pod svod nebeski. I stvori Bog kitove velike i sve žive duše što se
miču, što provrvješe po vodi po vrstama svojim, i sve ptice krilate po vrstama
njihovim. I vidje Bog da je dobro; I blagoslovi ih Bog govoreći: Rađajte se i
množite se, i napunite vodu po morima, i ptice neka se množe na zemlji. I bi
veče i bi jutro, dan PETI.” (Stvaranje,1,20-23)

Dan PETI = dan PET

Sl. 5. Petlja beskonačnosti

PET = PETLJA, ZAPETA = KOPČA, SPONA, SPOJ. Broj PET povezuje
DVA JEDNAKO VAŽNA DIJELA u jednu cjelinu od DESET.

Sva bića su SPONA, SPOJ elemenata zemlje, vode, vazduha i vode. Kitovi
žive u vodi i dišu na pluća i to je samo jedna od tih SPOJNIH PETLJI.
10
Riječ PET znači SPOJ, SPONA, PETLJA, VEZA.
…………………..……………………….
6. Značenje riječi ŠEST

Sl. 6. Šestarenje svijeta

11
“Potom reče Bog: Neka zemlja pusti iz sebe duše žive po vrstama
njihovim, stoku i sitne životinje i zvijeri zemaljske po vrstama njihovim. I bi
tako. I stvori Bog zvijeri zemaljske po vrstama njihovim, i stoku po vrstama
njenim, i sve sitne životinje na zemlji po vrstama njihovim. I vide Bog da je
dobro. Potom reče Bog: Da načinimo čovjeka po svom obličju, kao što smo
mi, koji će biti gospodar od riba morskih i od ptica nebeskih i od stoke i od
cele zemlje i od svih životinja što se miču po zemlji. I stvori Bog čoveka po
obličju svom, po obličju Božjem stvori ga; muško i žensko stvori ih.”
(Stvaranje,1,24-27)

"Tada pogleda Bog sve što je stvorio, i gle, dobro bješe veoma. I bi
veče i bi jutro, dan ŠESTI." (Stvaranje,1,31)

Dan ŠESTI = dan ŠEST

Finalno zatvoreni i OŠESTARENI krug stvaranja svijeta u dan ŠESTI. Nakon
stvaranja svijeta u dan ŠESTI sve bijaše DOBRO: u narodnom govoru
Dalmacije i danas SKLADNO, UREDO I DOBRO nazivaju ŠESTNO!

ŠEST = PUNOĆA RADA = krug vaseljene kao potpuno zaokruženo
(OŠESTARENO) djelo Božijeg stvaranja.

7. Značenje riječi SEDAM
“I svrši Bog do sedmog dana djela svoja, koja učini; i počinu u sedmi
dan od svih djela svojih, koja učini; I blagoslovi Bog sedmi dan, i posveti ga,
jer u taj dan počinu od svih djela svojih, koja učini.” (Stvaranje, 2, 2-3)

"Sjećaj se dana od odmora da ga svjetkuješ. Šest dana radi, i svršuj
sve poslove svoje. A SEDMI je dan odmor Gospodu Bogu tvom; tada nemoj
raditi nijedan posao, ni ti, ni sin tvoj, ni kći tvoja, ni sluga tvoj, ni sluškinja
tvoja, ni živinče tvoje, ni stranac koji je među vratima tvojim. Jer je za šest
dana stvorio Gospod nebo i zemlju, more i šta je god u njima; a u sedmi dan
počinu; zato je blagoslovio Gospod dan od odmora i posvetio ga."
(2.Mojs.20,8-11).

Dan SEDMI = dan SEDAM

Sanskritsko SEDHA ( सेध ) znači ZABRANJENO.

12
SEDAM = SJEDAM = POČIVAM = ODMARAM = ODMOR (horizontalna
crtica sa vertikalom broja SEDAM od iskona označava KRST, te je tako broj
SEDAM obilježen svetim danom na koji se ne radi). Sumersko SUB (1) ima
isto značenje kao i NUN: SJAJAN, VELIČANSTVEN.

Sl. 7. Sedam

SUB-BOTHA > SUBOTHA > SUBOTA

Keltsko (gaelik) SUB, SUBHA (2) znači UŽIVANJE, ZADOVOLJSTVO,
RAZDRAGANOST, VESELOST, dok keltsko BOTHA (3) znači ŠATOR,
KOLIBA, KUĆA (p.32)

U kanariskom (Canarese, Kanarese ili Kannada) jeziku SU (4) je
prefiks koji upucuje na značenje DOBAR, VRIJEDAN, UŽIVANJE, ZADO-
VOLJSTVO. Kanarisko SUBA (5) je OBLAST, PROVINCIJA. Kanarisko
SUBHAGA (6) je krasno mjesto, LJEPOTA ZA GLEDANJE, VOLJE, DRAG.
Kanarisko SUBHOGA (7) je VRHUNSKO UŽIVANJE.

Sanskritsko SU ( सु ) je DOBRO, PRAVO, UŽIVANJE, VRIJEDNO,
VOLJENO, ODLIČNO, KRASNO, LAKO. Sve su to odlike sedmog dana (su-
bote).
…………………..

13
8. Značenje riječi OSAM
Sanskritsko OSA ( ओष ) znači SVJETLOSNI, SJAJNI, BLJESTEĆI,
GOREĆI, PLAMTEĆI, OGNJEVITI, a sanskritsko OSAM ( ओषम् ) znači SA
ŽAROM, SA ŽESTINOM, STRASNO, GOREĆE, BRZO.

Sl. 8. Razvojni put znaka broja osam.

OSAM = OS SAM = OSA SVIJETA JESAM = OSOVINA SVIJETA JESAM =
DRŽAČ SVIJETA JESAM = OGNJEVITI I BRZI DRŽAČ SVIJETA JESAM.

Riječ OSAM znači BESKONAČNOST, BESMRTNOST I VASKRSENJE.

9. Značenje riječi DEVET

Sl. 9. Broj devet

Sanskritsko DEVA ( दे व ) znači BOG.
Riječ DEVET znači BOŽANSKI, BOŽIJI BROJ.
14
10. Značenje riječi DESET

Sl. 10. Skladni poredak vlasti

Velško DES (8) znači SKLAD, RED, POREDAK, VLAST.

Od riječi DES, kao osnove, u srbskom jeziku izvedena su sljedeća lična
imena: DESA (m.r.), DESANKA, DESA (z. r.), DESIMIR.

Ruka DESNA je ona kojom drzimo VLAST nad stvarima. Vladar je DESPOT
i on se brine za SISTEM VLASTI, za SKLAD, RED I POREDAK.

Riječ DESET znači: SKLADNI POREDAK VLASTI.

…………………..
…………………..
………………….
…………………..
(1) John Dyneley Prince, Materials for a Sumerian Lexicon, Part I, J.
C. Hinrichs’sche Buchhandlung, Leipzig, 1907. p. 296.
(2) R. A. Armstrong, A. M.Gaelic Dictionary in Two parts: I. Gaelic and
English. II. English and Gaelic, London, Printed for James Duncan, 37,
Paternoster Row; 1825, p. 531.
(3) Ib. p.32.
(4) Rev. W. Reeve, A Dictionary, Canarese and English, Revised,
Corrected and Enlarged by Daniel Sanderson, Wesleyan Mission Press,
Bangalore, 1858, p. 954.
(5) Ib. p. 959.
(6) Ib.
(7) Ib.
(8) Ellis Jones, A new pocket dictionary of the Welsh and English
languages: Geiriadur llogell cymreig a seisonig; Cearnarfor, Cyhoeddwid
Gan William Potter & Co, 1840, pg. 107.
……………………

15
EDER (ETER)

Sl. 11. “U početku stvori Bog nebo i zemlju. A zemlja bješe bez obličja
i pusta, i bješe tama nad bezdanom.“ (Stvaranje,1,1-2)
Šta vidimo u POČETKU? Ne vidimo ama baš ništa, jer stvoreno U
POČETKU nema obličja, nema vidljivog oblika, nema tijela, sve je pusta
praznina. Stvoreno postoji, ali nema vidljivog oblika i pusto je. To je PO-
ČETAK stvaranja svijeta.
POČETAK je uvijek PRVI, PRVI JE uvijek broj JEDAN:

“I reče Bog: Neka bude svjetlost. I bi svetlost. I vidje Bog svjetlost da je
dobra; i rastavi Bog svjetlost od tame. I svjetlost nazva Bog dan, a tamu
nazva noć. I bi veče i bi jutro, DAN PRVI.“ (Stvaranje,1,3-5)

PRVI je JEDAN, JEDAN je EDEN. U riječi EDEN, korijen je ED- i -EN
je riječca koja potvrđuje svojstvo EDA. Kakvo svojstvo označava riječ ED?
Pogledajmo:

16
ON EDE = ON JEDE = on uzima DOBRO KOJE DAJE ENERGIJU
POTREBNU ZA ŽIVOT.

Sanskritsko MEDHA je SRŽ, SUŠTINA, JEZGRO, SUPA.
Srbsko MED = SUŠTINA, SRŽ, JEZGRO, SOK CVIJETA.

ED JE SUŠTINA, SRŽ, JEZGRO, SOK POSTOJANJA, POČETAK,
OSNOVNI I PRVI ELEMENT STVARANJA, JEDAN IZ KOJEG JE STVO-
RENO SVE OSTALO.

Sl. 12. Drvo života: “U POČETKU stvori Bog nebo i zemlju.“ (Stvaranje,1,1)
Šta je suština nebeskog EDA, to će nam kazati sanskrit: sanskritsko
VEDHATE (VED) znači DRHTANJE, TITRANJE, TREPERENJE. Svako
DRHRANJE, TITRANJE ILI TREPERENJE ima svoje amplitude koje se

17
neprekidno ponavljaju i to je FREKVENCIJA ELEKTROMAGNETNIH TALA-
SA i ELEKTRO-MAGNETNI TALASI SUŠTINA SU EDA.

ED je SUŠTINA, SILA, SNAGA, JEZGRO, ENERGIJA ELEKTRO-
MAGNETNIH TALASA. ED JE SRŽ POSTOJANJA, NEBESKA VODA,
NEBESKA SUPA U PROSTORU I VREMENU BEZ OBLIČJA.

ELEKTROMAGNETNI TALASI se KREĆU. Da bi se nešto KRETALO
moraju postojati dva uslova i to su PROSTOR I VRIJEME. ELEKTRO-
MAGNETNI TALASI (ED) i zajedno sa PROSTOROM I VREMENOM čine
EDER (ETER).

Šta je ER u EDERU (ETERU)? ER je UZROK JER je postao skupa
sa EDOM. ER je PROSTOR SA VREMENOM u kojem postoji ED, te su ED
i ER NEODVOJIVI i jedan bez drugog ne mogu POSTOJATI. To su drevni
mudraci simbolično prikazali kao JING I JANG i oba čine POČETAK.

Sanskritsko ETHATE (ETH) znači NESTAŠAN, NEMIRAN, ONAJ
KOJI SE STALNO VRTI. MIČE, KREĆE i to je TITRANJE, VIBRACIJA,
TREPERENJE, FREKVENCIJA ELEKTROMAGNETNIH TALASA. To je ED
u ERU i skupa su EDER (ETER).

Srbsko PRIPOVED, je PRIČA, PRIČA je GOVOR, GOVOR su REČI,
REČI su GLASOVI, a VED je KRETANJE, TOK sa korijenom ED (iza svega
stoji UM).

Sanskritsko EDHATE (EDH) je IZDUŽENJE, ŠIRENJE, PROST-
RANSTVO, RAST, UVEĆANJE i to je ODLIKA ELEKTROMAG-NETNIH
TALASA.

Gdje su ELEKTROMAGNETNI TALASI, tu je ENERGIJA; gdje je
ENERGIJA, tu je MASA, gdje je MASA, tu je TEŽINA: EDER (ETER) IMA
MASU I TEŽINU bez obzira što NEMA VIDLJIVI OBLIK i ŠTO JE PUST
(ljudska duša teška je 21 gram).

EDER (ETER) JE SUŠTINA U PROSTORU I VREMENU, NEBESKA
VODA IZ KOJE JE BOŽIJOM RIJEČJU KAO VIBRACIJOM, FREKVEN-
CIJOM, ELEKTROMAGNETNIM TALASOM STVORENA SVJETLOST, tj.
NEBESKA VATRA. EDER je SVAR (sanskrit) sa NEBESKOM SVARGOM
(ŠVARGLOM), tj. NEBESKOM VODOM.

18
ED je RED. Svaki RED je DUŽINA sa ŠIRINOM i VISINOM. DUŽINA,
ŠIRINA I VISINA SU PROSTOR, a za postojanje DUŽINE, ŠIRINE I VISINE
mora postojati PROSTOR I VRIJEME. Tako vidima da je EDER (ETER)
ujedno PROSTOR, VRIJEME u kojima su DUŽINA, ŠIRINA I VISINA
ELEKTROMAGNETNIH TALASA, a sve je to NEBESKA VODA.

EDER (ETER) VIBRIRA, TREPTI, TITRA, KREĆE SE. TO JE
POČETAK STVARANJA SVIJETA: NEBESKA VODA:

“Jer navalice neće da znadu da su nebesa bila otprije i zemlja iz vode i
usred vode Božijom riječi.“ (2.Pet.3,5)

Sve je postalo iz NEBESKE VODE, iz EDRA (ETRA), Božijom riječju,
tj, ELEKTROMAGNETNIM TALASIMA BOŽIJIH RIJEČI: BOG KAŽE I
BUDE!

„Potom reče Bog: neka bude svod posred vode, da rastavlja vodu od
vode. I stvori Bog svod, i rastavi vodu pod svodom od vode nad svodom; i bi
tako. A svod nazva Bog nebo. I bi veče i bi jutro, dan drugi.“ (Stvaranje,1,6-
8)

SVOD koji rastavlja ZEMALJSKU od NEBESKE VODE EDRA (ETRA)
je NEBO. NEBO je skup svih slojeva ATMOSFERE oko ZEMALJSKE VODE.

„Potom reče Bog: Neka se sabere voda što je pod nebom na jedno
mesto, i neka se pokaže suvo. I bi tako. I suvo nazva Bog zemlja, a zborišta
vodena nazva mora; i vidje Bog da je dobro.“ (Stvaranje,1,9-10)

U prostoru nebeskog atmosferskog omotača bio je dio NEBESKE
VODE, DIO EDRA (ETRA) Atmosferski omotač sažeo je, skratio, zbio je
dužinu velikih amplituda ELEKTROMAGNETNIH TALASA PROSTORA I
VREMENA EDRA (ETRA), te se pojavljuje ZEMALJSKA VODA. Prvo je
postala GASOVITI OBLAK da bi iz OBLAKA pritiskom nebeska voda dobila
TEČNO ZEMALJSKO STANJE. Tako i gas, kad se pritiskom zbije, postane
tečan.

Pošto je pritisak neujednačen i u atmosferi je različit od pritiska na
površini, a pritisak na površini je mnogo različitiji od pritiska u centru Zemlje,
voda je u središtu Zemlje pretvorena u ZEMALJSKU VATRU koja izlazi iz
VULKANA. Tako je SILA KOJA GRABI (GRAB TA SILA > GRAVITACIJA)

19
svojim pritiskom ispod atmosfere pretvorila NEBESKU VODU EDERA (ETE-
RA) u ovo što danas vidimo kao vodu i kopno na Zemlji. Sve je iz vode i kroz
vodu postalo.

EDER (ETER) je provodnik SVJETLOSTI. Ajnštajnova Specijalna
teorija relativnosti tvrdi da za putovanje svjetlosti nije potreban medijum kao
provodnik svjetlosti, što je glupost nad glupostima, jer NEMA KRETANJA
AKO NEMA PROSTORA I VREMENA, te ako EDER (ETER) NE PO-
STOJI, OTKUD PROSTOR I VRIJEME POTREBNI ZA KRETANJE SVJET-
LOSTI?

„NIŠTA“, KAO FIZIČKI SUBJEKT, NE POSTOJI I SVJETLOST SE NE BI
MOGLA KRETATI KROZ ONO ŠTO NE POSTOJI, NEGO SE KREĆE
KROZ EDER (ETAR), A EDER (ETER) JE NEBESKA VODA KOJU ČINE
ELEKTROMAGNETNI TALASI U PROSTORU I VREMENU.
Da nema EDERA (ETRA), ni PROSTORA KAO DALJINE IZMEĐU
NEBESKIH TIJELA NE BI BILO I SVE BI SE STOPILO U JEDNU TAČKU.
Riječ POČETAK složena je od dvije riječi:

1) PO (prijedlog)
2) ČETAK.

Riječ ČETAK nastala je od KET, koje je izvedeno od KED, a ovo od ED.
ED je SUŠTINA, SRŽ, JEZGRO:

ED > KED > KET

PO-KET > POČET
PO-KET-AK > POČETAK
KET znači STAJANJE, MIROVANJE; KETITI znači DUGO STAJATI U
MIROVANJU (kao kad nekog ili nešto čekaš).

POČETAK je POČETNO KRETANJE IZ STANJA MIROVANJA, PRVI
POKRET:

“Tada Mu govorahu: Ko si ti? I reče im Isus: POČETAK, kako vam i
kažem.“ (Jn.8,25)

Jevanđelista Jovan kaže:

20
„U POČETKU bješe Logos, i Logos bješe u Boga, i Bog bješe Logos.
On bješe u početku u Boga. Sve je kroz Nega postalo, i bez Njega ništa nije
postalo što je postalo. U Njemu bješe život, i život bješe svjetlost ljudima“
(Jn.1,1-5)

POČETAK je POKRETOM POKRETAČ EDERA (ETERA).
……………………………………………………………………………………
ED > VED > VEDA > VODA
ED je SUŠT, SUŠTA POČETNA TVAR od koje je stvoren svijet i to su
fizičari nazivali ETER. Riječ ETER izvedena je od EDER, što znači
SUŠTINSKI, SUŠTINA. Podsjetimo se na biblijski početak stvaranja svijeta:

"U početku stvori Bog nebo i zemlju. A zemlja bješe bez obličja i pusta,
i bješe tama nad bezdanom; i duh Božji dizaše se nad vodom."
(Stvaranje,1,1-2)

U ovom citatu vidimo da zemlja postoji, ali oblika nema, a pošto nema oblika,
ona je nevidljiva, sve je tama, sve je CRNO. Ali tu je VODA.

U tumačenju etimološkog porijekla riječi VIDRA (Lutrinae, lat.) Petar
Skok pretpostavlja da je postanak ove riječi povezan sa hipotetičkim
korijenom *UED, što znači MOKRITI (1). Skok je vrlo blizu tačnog odgovora,
jer je riječ VIDRA indirektno izvedena od korijena VED, što znači U SUŠTINI,
jer je V = U, a ED je SUŠT(INA), a ta suština je VODA. I tako je išlo:

VED > VEDA > VODA
VED > S VED > SVET > SVETOM (D iz ED prešlo je u T).

Sanskritsko VODHR znači NOSITI, LEŽIŠTE, NOSAČ, a to je ED kao
SUŠTA TVAR.

Mi i danas kažemo: „SVEDI krov na dvije vode.“

SVED je dalo SVOD = nebeski SVOD koji je oko Zemlje SVEDEN.
Sanskritsko VEDA je SVETO ZNANJE: S VEDAK > SVEZAK = PISMO =
ZNANJE.

"I reče Bog: Neka bude svjetlost. I bi svetlost. I vidje Bog svetlost da je
dobra; i rastavi Bog svjetlost od tame. I svjetlost nazva Bog dan, a tamu
nazva noć. I bi veče i bi jutro, dan prvi." (Stvaranje,1,3-5)
21
ED > V ED > VED > VEDA > VODA
S VED > SVET
S VEDLO > SVETLO

SVETLO ovog svijeta je postalo od i iz VEDA, tj. OD i IZ VODE, a svemu je
suština ED.

Sl. 13. VEDRO za vodu.

ED > V ED > VED > VEDRO
VEDRO je DRŽAČ VODE, POSUDA ZA VODU.

"Potom reče Bog: Neka bude svod posred vode, da rastavlja vodu od
vode. I stvori Bog svod, i rastavi vodu pod svodom od vode nad svodom; i bi
tako. A svod nazva Bog nebo. I bi veče i bi jutro, dan drugi." (Stvaranje,1,6-
8)

ED > V ED > VED
S VED > SVED > SVOD = DRŽAČ VODE

"Potom reče Bog: Neka se sabere voda što je pod nebom na jedno
mesto, i neka se pokaže suvo. I bi tako." (Stvaranje,1,9)

Nebesko plavetnilo mi nazivamo VEDRO, a bukvalno značenje ove riječi je
DRŽAČ VODE, NOSAČ VODE. Nebo je VEDRO koje DRŽI VODU ZEMLJE.
BEDRO je čovjekov dio tijela u kojem se stvara čovjekovo sjeme, sperma
koja je suštinski prenosnik začeća, stvaranja, rađanja i života:

22
"I kad uđe u kuću svog boga, ubiše ga onde mačem koji iziđoše iz
bedara njegovih." (2.Dn.32,21)

"Prorok dakle budući, i znajući da mu se Bog kletvom kle od roda
bedara njegovih po tijelu podignuti Hrista, i posaditi Ga na prestolju
njegovom." (Dj.2,30)

Sl. 14. Nebo je VEDRO za vodu Zemlje.

Nosilac značenja riječi BEDRO je ED, što je SUŠTA TVAR, VEDA, VODA.
Uzmimo za primjer i riječ RETKO:

ED > RED > REDKO > RETKO = TEČNO STANJE

23
ED je SUŠT, SUŠTA TVAR, SUŠTINA, SRŽ, ŽIVOTNI SOK. Iz čega je
izvedena riječ SOK? Pogledajmo: S OG.

OG je OGANJ, OGANJ je BOG. Dakle je sve nastalo S OGOM, tj. S
BOGOM.

Sanskritsko i srbsko VID je ZNANJE, VIDOVITOST. Kako je od VED
nastalo VID? Srbski korijen ID- dao je riječ IDE, a to je KRETANJE, IDENJE.
VEDA je VODA i VODA se KREĆE, ona se VODA, tj. TEČE, KRUŽI.

V ID > VID
V=U
ID = IDENJE

VID = U IDENJU (čovjek uči dok je živ, znanje se prenosi s koljena na
koljeno, dakle je tok znanja uvijek u IDENJU, U KRETANJU). Od BOGA,
izvora znanja, znanje TEČE ka čovjeku. Zašto kažemo da je neko kao
VIDRA? Zato jer je umno ili tjelesno OKRETAN, BISTAR.

Po svemu ovome da se zaključiti da je EDER (ETER) SUŠTINA TVARI
od koje je STVOREN SVIJET i da kao TVAR služi kao prenosnik svjetlosnih
čestica FOTONA kroz vasionu. Nikola Tesla bio u pravu kad je tvrdio da je
osnovna boja svjetlosti CRNA, jer je SVJETLOST postala iz EDERA
(ETERA) koji je CRN. Tako još vidimo da Ajnštajnova tvrdnja da za putovanje
fotona kroz kosmos nije potreban nikakav prenosnik nije tačna, jer ETER
zaista postoji i PROVODI SVJETLOST.

………………….

………………….

………………….

………………….

………………….
(1) P. Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Knjiga
III, JAZU, Zagreb, 1973, str. str. 587.

24
OB
Opisujući značenje i etimološko porijeklo riječi OBA Skok kaže:

“[Riječ je ie. (*ambholul) i baltoslavenska : gr. αμφω ‘beide’, awesta
uwa-, lit. abu, got. bai m, ba n, gen. baddjē, engi. both, stvnjem. beide,
bedė].” (1)

Za porijeklo riječi OBA Skok izmišlja nepostojeću indoevropsku (ie.) riječ
“ambholul” i tako svoje neznanje pokriva hipotetičkom fantazijom. Nakon ove
gluposti Skok prelazi na drugu glupost i kaže:

“-óba, sveslav. sufiks za tvorenje imenskih i pridjevskih apstrakta, koji
mogu postati i imenice za lica : grd > grdoba, hudòba, gnusoba, rugoba,
tjeskoba, zloba, utroba, čaroba.” (2)

Neće biti da je ovo OBA sufiks, jer se u navedenim složenicama nalaze se
dva pojma: prvi kazuje OSOBINU, drugi OBLIK:

GRD + OB = GRDAN OBLIK > GRDOBA
HUD + OB = JADAN OBLIK > HUDOBA
GNUS + OB = GNUSAN OBLIK > GNUSOBA
RUG + OB = RUŽAN OBLIK > RUGOBA
ZLO + OB = ZLI OBLIK > ZLOBA
UTR + OB = UNUTRAŠNJI OBLIK > UTROBA
ČAR + OB = ČAROBNI OBLIK > ČAROBA(N)

OB je zajednička imenica, osnovna mnogih izvedeni riječi: DOB, OBAL,
OBALA, OBLIK, OBLAK, OBLOG, OBZOR, OBIL, OBRUČ, OBED, OBOR,
OBRAD, OBRADA, OBNOVA, SOBA, DOBAR, OBA, itd.

Sanskritsko OBA (ओब ) znači SKUP. Šta je zadatak OBRUČA, nego
da sve duge kace ili bureta drži u SKUPU: OB RUKU > OBRUK > OBRUČ.

U biblijskoj Knjizi stvaranja ovako piše:

“U početku stvori Bog nebo i zemlju. A zemlja bješe bez obličja i pusta,
i bješe tama nad bezdanom; i duh Božiji dizaše se nad vodom ...”
(Stvaranje,1,1-2)

25
Sl. 15. Eder (eter)
Ako nešto postoji a nema OBLIČJE, ono je nevidljivo i nedodirljivo. Ako nešto
postoji nevidljivo i nedodirljivo, suština toga su elektromegnetni talasi (kao
talasi daljinskog upravljača: postoje, ali ih ne vidimo). Nebeska voda (eder ili
eter) nije materija, već elektromagnetni talasi i kao takva nevidljive je i neo-
pipljive suštine. Kao takvu Sunčeva svjetlost ne može je obasjati i zato je
crna (slika 15): mrak ispunjen nevidljivom “materijom”.

Biblija nastavlja:

“I reče Bog: Neka bude svetlost. I bi svetlost. I vide Bog svetlost da je
dobra; i rastavi Bog svetlost od tame. I svetlost nazva Bog dan, a tamu nazva
noć. I bi veče i bi jutro, dan prvi.” (Stvaranje,1,3-5)

Dnevna svjetlost je vidljiva, ima vidljivi oblik koji dopire do Zemlje, svjesni
smo njenog postojanja, ali je ne možemo dotaći ni opipati (slika 16). Dakle

26
ni svjetlost nije materija u bukvalnom smislu, već je od elektromagnetni
talasa.

Sl. 16. Izgled tek stvorene svjetlosti.
Pa kaže Biblija:

“Potom reče Bog: “Neka bude svod posred vode, da rastavlja vodu od
vode. I stvori Bog svod, i rastavi vodu pod svodom od vode nad svodom; i bi
tako. A svod nazva Bog nebo. I bi veče i bi jutro, dan drugi.” (Stvaranje,1,6-
8)

Sad imamo dva razgraničena prostora: nebo i zemlju. I napokon bijaše ovo:

“Potom reče Bog: Neka se sabere voda što je pod nebom na jedno
mesto, i neka se pokaže suvo. I bi tako. I suvo nazva Bog zemlja, a zborišta
vodena nazva mora; i vide Bog da je dobro.” (Stvaranje,1,9-10)

27
Sl. 17. Voda pod nebom skupljena u jedno mjesto.
I konačno: elektromagnetni talasi ispod neba SKUPLJANJEM bivaju pre-
obraženi u vidljivu i opipljivu materiju: voda pod nebom se SKUPILA (san-
skritsko OBA znači SKUP) prvo u vodu, a onda se iz vode pojavilo suvo tlo
(zemlja, kopno).
Gledajući sa neba prva stvorena Zemlja bila je velika lopta vode u
atmosferi ispod neba (slika 17). To je prvo vidljivo i opipljivo OBLIČJE
zemaljske stvorene materije i to je OB, jedna od riječi nebeskog jezika (u
nekoliko milenija kasnijem latinskom ubacivanjem R dobijeno je ORB).

Iz vode i kroz vodu nastalo je suvo, a suvo i čvrsto tlo okruženo vodom
nazivamo KOPNO (slika 18). Riječ KOPNO nastala je od prefiksa K- i riječi
OB: K-OB.

28
Sl. 18. Kopno (KOB).
Nakon stvaranja Mjeseca najbliže Zemljinom OBU pojavio se i
Mjesečev OB. To su sad DVA OBA, DVA TIJELA (slika 19). Riječ OBA je
množina (SKUP) od OB i danas kod Srba ima značenje broja DVA: “Nas dva
brata OBA ratujemo…”

U bukvalnom smislu OB je OBLIK, prvo KRUŽNI OBLIK opipljive ma-
terije vodene Zemlje, a kasnije se od OB izvode riječi sa opisima raznih
OBLIKA.

Englesko COB znači OKRUGLA IZRASLINA, GRUMEN, GLAVA (3). Velško
COB znači BOKOR, ČUBA, ISPUPČENJE, VRH; PRIRODNI GRAĐEVIN-
SKI MATERIJAL (4).

29
Sl. 19. Zemlja i Mjesec: dva OBA.

I gle:
COB = KOB > GOB > GOBEL > GOBELJ (dio točka drvenih zaprežnih kola).
Pogledajmo jedan GOBELJ i njegovo ISPUPČENJE (slika 20).
KOB – ISTE > KOBIŠTE > KOPIŠTE > KAPIŠTE (svetilište na brežuljku
obilježeno kamenjem).

U srbskom TJESKOBA javlja se KOBA kao duži odlik od OB: TIJESNA
KOBA = TIJESNI PROSTOR.

Srbski KOPA = GOMILATI, GRADITI, PLAST, STOG, GOMILA, (njemački:
Getreideschober, Holzhaufe).

Od KOB postaje KUP tako što glas O iz KOB prelazi u glas U, a onda B
prelazi u P: KOB > KUB > KUP (GOMILA, HRPA = KUPA).

KOBA > KUBA > KUPA.

30
Sl. 20. Kolo sa dužinom jednog GOBELJA.

Keltsko (gaelik) COB = IZOBILNO, MNOŠTVO (5), jer KOPNO RAĐA.
Keltsko (gaelik) CHOBHAIR = OSLOBOĐENJE, OLAKSANJE, IZBAV-
LJENJE (6), jer je za razliku od velike vode KOPNO JE SIGURNOST.
Keltsko (gaelik) COBHARTACH = IMOVINA NA OBALI, IMOVINA NA
KOPNU (7).

31
KOBTI > KOBTI > KOPTI = SABIRE, SKUPLJA
ZAKOBTITI > ZAKOPTITI = UMNOŽITI

I tako u riječi OB imamo da je O je simbol kruga, B je BUK, a BUK je
TALAS, oscilacija, dio frekvencije i amplituda elektromagnetnog talasa. U
bukvalnom smislu OB je VIDLJIVO U PROSTORU SA OPIPLJIVIM
OBLIKOM.

...........................
(1) P. Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Knjiga
II, JAZU, Zagreb, 1972, str. 534.
(2) Ib.
(3) Walter William Skeat, An Etymological Dictionary of the English
Language, Second edition, Oxford: The Clarendon Press, New York:
Mccmillan & Co., 1893, pg. 118.
(4) William Richards, Welsh and English Dictionary (Geiriadur Cym-
raeg a Saeseneg), Caerfyrddin, 1832. p. 65.
(5) Neil M’Alpine, A Pronouncing Gaelik Dictionary, Second Edition,
Published by Stirling & Kenney, Edinburgh, 1833, pg. 80.
(6) Ib.
(7) Ib.
…………………..
STVARANJE SUNCA
Evolucionisti tvrde da je Sunce staro oko 4,6 milijardi godina. Biblija
kaže da su Sunce, Mjesec i zvijezde stvoreni u četvrtom danu Stvaranja, a
Velika piramida svjedoči da su stvoreni u četvrtom danu 10.000 godina prije
nove ere. Po Bibliji Bog je stvorio svijet za šest dana. Dužina biblijskog dana
Stvaranja nije određena. Po Piramidi početak Stvaranja bio je 10.000 godina
prije nove ere i svjedoči Piramda da su Sunce, Mjesec i zvijezde stvoreni u
četvrtom danu biblijskog Stvaranja, 10.000 godina prije nove ere.

Zbog tkz. precesije ekvinocija, izazvane čigrastim gibanjem Zemlje pri
rotaciji, u odnosu na zvijezde zodijaka Sunce mijenja svoje mjesto na nebu.
Godišnje pomijeranje Sunca je 0,0139694 stepeni (50,29 lučnih sekundi). To
je opšta ili generalna precesija i dešava se na Sunčevoj putanji (ekliptici).

32
33
Sl. 22. Vrijeme i mjesto stvaranja Sunca.

Tako se za 71,58503586 godina (orijentaciono se zaokružuje na 72 godine)
Sunce pomjeri 1 stepen.
Na mapi neba (slika 21) u tački A prikazano je mjesto stvaranja Sunca
10.000 godina prije hrišćanske ere (10.000 BC). Takođe je obilježeno i
mjesto Sunca na ljetnu dugodnevnicu u naše vrijeme (summer solstice, 2000
AC). Sad možemo matematikom astronomskih mjera pokazati koliko je
Suncu bilo potrebno vremena da od tačke A (10.000 god. stare ere) dođe u
tačku C (2000. god. hrišćanske ere).
Od tačke C (2000. god. n. ere) do početka stvaranja svijeta proteklo je
12.000 godina (tako je zapisano u mjerama Piramide):

34
12.000 godina = dužina vremena od tačke A do tačke C. Pomijerajući se
godišnje po 0,0139694 stepeni za proteklih 12.000 godina Sunce je svojom
putanjom prešlo 167,6328 stepeni (dužina krive putanje AC, slika 21).
Od tačke A do tačke B je 72,4859005 stepeni, a od tačke B do tačke
C je 90 stepeni. Da bi Sunce iz tačke A došlo u tačku B bilo je potrebno
5188,602673 godina. U tački B bio je prvi dan ljeta (summer solstice)
4442,62917 god. stare ere (sredina 4443. god. stare ere).
U prvoj godini hrišćanske ere prvi dan ljeta (ljetni solsticij) bio je u tački
1 AD (1. god. nove ere).
I tako dolazimo do zaključka da je tačna ona biblijska tvrdnja da su
Sunce, Mjesec i zvijezde znaci vremenima, danima i godinama (Stvara-
nje,1:14). Sve priče o milionima i milijardama godina starosti kosmosa i Zem-
lje jesu laži savremenih manipulatora ljudskim rodom, laži onih protiv kojih
mnogi trube kad su nauka, ratovi i pare u pitanju, a vjeruju im kad su u pitanju
njihove laži o starosti svijeta i Zemlje. Zašto mnogi vjeruju u te laži? Jedni su
zavedeni, drugi obezboženi, treći zli i pokvareni.
Kad su tek stvoreni Sunce, Mjesec i zvijezde počeci godišnjih doba
bili su na sljedeće datume (računajući po sideralnom, julijanskom kalendaru):
• proljeće: 10. juni,
• ljeto: 10. septembar,
• jesen: 10. decembar,
• zima: 10. mart
Mi ne znamo da li su u ono vrijeme postojale atmosferske razlike
između godišnjih doba (sudeći po svemu nisu, ili su bile vrlo male), ali znamo
kad su počinjala godišnja doba.

35
GERKUL (HERKULES)

Sl. 22. Sazviježđe Herkules i mjesto stvaranja Sunca.
O mitološkom Herkulesu poznato je mnogo priča, ali je nepoznato
porijeklo tog mita. Otkud sve te priče o velikom junaku Herkulesu?
Herkules je ime sazviježđa u kojem je 10. septembra 10.000 god. stare
ere. stvoreno Sunce. U to davno vrijeme na taj dan bio je prvi dan ljeta, ljetna
dugodnevnica, Vidovdan (ljetni solsticij). Gerkul (Herkules) je dakle ime tek
stvorenog Sunca.
Kako je došlo do imena Herkules? Ime Herkules nastalo je od tračkog
imena Gerkul, jer je tračko "ger" korijen riječi "germa" što znači "toplota":
Ger-kul > Gerkul > Herkul (grčki). Od korijena "ger-" je ime tračkog boga
Germana i kasnijeg boga Sunca Gerovita. "Kul" je "kulen, visok".

36
Od korijena "ger-" je i me Hermesa: Ger-mes > Germes > Hermes.
"Ger-kul" u latinskom je postalo "Merkur"). Hermes je poznat pod četiri
imena: Hermes, Krioforos i Argeiphontes. Pogledajmo ime "Kriophoros".

Omah iznad prvobitne tačke ljetnog solsticija u sazviježđu Herkulesa je
zvijezda Korneforos (Kornephoros, Korunephoros, Herculis β). Danas
govore da ime te zvijezde dolazi od grčkog "nosač batine", ali to nije to, lažu
da bi sakrili!

Govore da je ime Korneforos (Kornephoros) izvedeno od grčkog
Korunephoros i to po njima znači "batine nosač". Kažu da je riječ "phoros"
od grčkog "foreas (φορέας)" sto znači "nosač", ali ne objašnjavaju šta znača
prva riječ u imenu. Gle: Korune + foros?

Prva riječ u imenu "Koruneforos" je “koruna” i to je imenica u genitive
koja danas glasi "krune". Tako ime Koruneforos znači "krune nosač".
Naravno da se radi o Sunčevoj kruni vremena, jer je tu stvoreno Sunce na
prvi dan ljeta u vrijeme stvaranja svijeta.

Sunce nebom leti i zato što leti Sunce je Léto. Najjače vrijeme Sunca je
leto, jer je tada Léto u najvećoj snazi. Hermes je glasnik bogova i leti, dakle
opet metafora Sunca. Svojom mitologijom stari grčki lažovi prikrili su i zatrli
drevno znanje kosmogonije.

POMJER ZA 93,6 DAN
Početak stvaranja svijeta bio je 10.000 god. st. ere. Sunce,Mjesec i
zvijezde stvoreni su u četvrtom vijeku (biblijski četvrti dan Stvaranja).
Zbog tkz. precesije ekvinocija (uzrokovane čigrastim gibanjem Zemlje
pri rotaciji) u odnosu na zvijezde Sunce mijenja svoj položaj na nebu, a to
isto čini i Zemljina osa u odnosu na sjeverni nebeski pol. Godišnje
pomijeranje Sunca po njegovoj ekliptici je 0,0139694 stepeni. Za 1 stepen
pomjera potrebno je da prođe 71,58503586 godina (orijentaciono se
zaokružuje na 72 godine).

Sjeverni nebeski pol je u centru sazviježđa Zmaja (Draco). Sa -10000
godina obilježena je nebeska tačka prema kojoj je u početku stvaranja svijeta
bio usmjeren pravac Zemljine ose (slika 23). U tački +2000 (2000. god.
hrišćanske ere) je 12.000 godina od početka Stvaranja i trenutno je

37
Sl. 23. Na mapi je predstavljeno kretanje pravca Zemljine ose na
sjevernom nebu od vremena stvaranja svijeta do 2000. god. n. ere.
osa Zemlje usmjerena ka toj tački i još nije poklopila sa Polarnom zvijezdom.
Tačno poravnanje biće 2053. godine. Da li je i ovo znak o kraju ovog svijeta?

Isak Njutn je nekim svojim proračunima tvrdio da je kraj ovog svijeta
oko 2060. godine, a Velika piramida svojim mjerama pokazuje vrijeme
između 2035-2070. godine.

Početno mjesto Sunca u vrijeme njegovog stvaranja bilo na oko 12,65
stepeni u znaku Lava. To je mjesto tadašnjeg proljetnog ekvinocija, prvi dan
proljeća (proljetna ravnodnevnica). Znajući da se Sunce svakih 128 godina
kroz jullijanski kalendar pomjeri za jedan dan (opet zbog precesije
ekvinocija), možemo u kalendaru odrediti na koji dan ondašnjeg početnog
kalendara je stvoreno Sunce.

Dakle ovako: rekli smo da je od početka stvaranja svijeta do 2000. g. n.
ere 12.000 godina. Godišnja razlika između sunčane (tropske) i zvjezdane

38
(sideralne) godine je 11,23333333 minuta (opet zbog precesije ekvinocija).
Za 12.000 godina po 11,23333333 minuta je 134.800 minuta ili 2246,666666
časova, tj. 93,61111108 dana (94. dan).

Dakle su u vrijeme stvaranja Sunca godišnja doba bila pomjerena
unazad za cijelo jedno godišnje doba u odnosu na današnje datume (u to
vrijeme Mitrovdan je bio u sred ljeta). Nakon Njutna, Velike piramide i
poklapanja Zemljine ose sa Polarnom zvijezdom (Polarisom), da li je ovo
četvrti znak o kraju ovog svijeta?
………………..
………………..
POMIJERANJE ZEMLJINOG EKVATORA

Sl. 24. Tačka B: mjesto prvog dana proljeća (vernal equinox) 4443. g. st.
ere.

39
Zbog tkz. precesije ekvinocija Sunce mijenja svoj položaj u odnosu na
zvijezde i sazviježđa, a tome je uzrok Zemljino gibanje Zemlje pri rotaciji.
Tako je prvi dan proljeća prije 6500 godina bio u mjestu gdje je danas prvi
dan ljeta: u tački B između Blizanaca i Bika (slika 24). Tim pravcem istok-
zapad prije 6500 godina pružao se nebeski ekvator i tu bilo 0º (danas je tu
+23,5).

Za proteklih 6459 godina tačka prvog dana proljeća iz tačke B
pomijerala se u tačku A (slika 25). Krajem 20. i početkom 21. vijeka proljetni
ekvinocij je u tački A. To je liniji nebeskog ekvatora između Riba i Vodolije
(0º DEC). Razlika po deklinaciji (visini) između tačke B i tačke A je 23,5, a
po desnom pomaku (horizontalni pravolinijski put) je 6 sati ili (90º RA). Tako
se precesija ekvinocija ogleda na nebu, a kako je na Zemlji?

Sl. 25. Prvi dan proljeća (proljetni ekvinocij) krajem 20. i početkom 21.
vijeka je u tački A (0º).
Kao što se zbog precesije ekvinocija linija nebeskog ekvatora spustila
nebom za 23,5º, tako se pomjerila i linija Zemljinog ekvatora na sadašnjih
0º. Prije sadašnje nulte pozicije ekvator zapadne Zemljine polulopte bio je
na -23,5º geografske širine, a na sjevernoj +23,5º . To znači da je položaj
Zemlje prije 6443 godina drugačiji nego što je danas, tj. tačke njenih polova
nisu bile na mjestima gdje se danas nalaze, nego su bile pomjerene za 23,5º
u odnosu na današnje tačke (slike pokazuju mjesto ekvatora i polova prije
6459 godina).

Prva fiksna tačka na kojoj je ekvator bio fiksiran je tačka u kojoj je
meridijan Velike piramide presijecao ekvator. Ta tačka i danas se nalazi na
40
istom mjestu. Druga fiksna taka je na suprotnom kraju zemlje u srednjem
Pacifiku (i ta tačka je danas na istom mjestu). Kanada tada pila na sjevernom
polarnom polu. Kako se polovina ekvatora južne Zemljine hemisfere penjala
sjeverno, tako se i sjeverni pol je pomijerao sjevernije. Sunce išlo sve
sjevernije i tako se polarni led po Kanadi otapao i danas imamo stanje kakvo
jest.

Mi ne znamo kakav je bio odnos kontinetata prije 6443 godina, ne
znamo da li je to bilo sve u jednoj cjelini ili se to razdijelilo u kataklizmi velikog
biblijskog potopa 2656 godina prije nove ere, ali liniju ekvatora i tačke polova
možemo orijentaciono predstaviti.

Sl. 26. Linija ekvatora nekad i danas sa centralnom fiksnom tačkom u
centralnoj Africi.
Kao što se zbog precesije ekvinocija linija nebeskog ekvatora spustila
nebom za 23,5º, tako se pomjerila i linija Zemljinog ekvatora na sadašnjih
41
0º. Prije sadašnje nulte pozicije ekvator zapadne Zemljine polulopte bio je
na -23,5º geografske širine, a na sjevernoj +23,5º. To znači da je položaj
Zemlje prije 6443 godina drugačiji nego što je danas, tj. tačke njenih polova
nisu bile na mjestima gdje se danas nalaze, nego su bile pomjerene za 23,5º
u odnosu na današnje tačke (slike 29. i 32. pokazuju mjesto ekvatora i polova
prije 6459 godina).

Sl. 27. Linija ekvatora nekad i danas sa centralnnim fiksnom tačkom u
centralnom Pacifiku.

Prva fiksna tačka na kojoj je ekvator bio fiksiran je tačka u kojoj je
meridijan Velike piramide presijecao ekvator. Ta tačka i danas se nalazi na
istom mjestu. Druga fiksna taka je na suprotnom kraju zemlje u srednjem
Pacifiku (i ta tačka je danas na istom mjestu). Kanada tada pila na sjevernom
polarnom polu. Kako se polovina ekvatora južne Zemljine hemisfere penjala

42
sjeverno, tako se i sjeverni pol je pomijerao sjevernije. Sunce išlo sve
sjevernije i tako se polarni led po Kanadi otapao i danas imamo stanje kakvo
jest.

Mi ne znamo kakav je bio odnos kontinetata prije 6443 godina, ne
znamo da li je to bilo sve u jednoj cjelini ili se to razdijelilo u kataklizmi velikog
biblijskog potopa 2656 godina prije nove ere, ali liniju ekvatora i tačke polova
možemo orijentaciono predstaviti.

Sl. 28. Fiksna tačka ekvatora i pozicija Velike piramide.

Velika piramida je napravaljena prije oko 5200 godina. Kad je ono
napravljena, bila je udaljena od ekvatora isto kao i danas: +30º, a od linije
Tropic Cancer +6,5 stepeni. I kako je bilo onda, tako je i danas. Fiksna tačka
ekvatora južno od Piramidinog meridijana ostala na istom mjestu na kojem
je bila prije 6443 godine.
43
Sl. 29. Pomijeranje tačke sjevernog pola.

Pošto je do početka 21. vijeka tačka proljetnog ekvinocija od one tačke
B da današnje tačke A prešla punih 23,5º, tačke Zemljinih polova takođe su
se pomijerale. Tačka sjevernog pola pomjerila se ka sjeveru. Samim tim i
Zemljin ekvator po istoj geografskoj širini penjao se sjevernije, te je i Sunce
išlo sve sjevernije i topilo led preko Kanade i sjevernog pola (zvanično lažu
da je tome uzrok globalno zagrijavanje).

44
Sl. 30. U ovom dijelu Zemlje ekvator se penje ka sjeveru.

Sl. 31. U ovom dijelu Zemlje ekvator se spušta ka jugu.

45
Sl. 32. Pomijeranje južnog pola of 4443. g. st. ere.

Južni pol pomijerao se preko Antartika ka južnom vrhu Južne Amerike.
Pomijeranjem južnog pola u pomenutom pravcu izazivao je da ekvator od
danasnje linije Tropic Cancer padao sve južnije ka Indoneziji pada sve
južnije, jer ga južni pol vukao, a sjeverni gurao.

……………………

46
PIRAMIDA VREMENA

Sl. 33. Piramida vremena.

Ljudi su stvoreni u šestom danu stvaranja svije-ta: 571,8 godina od
početka stvaranja (jedan dan biblijskog stvaranja svijeta po Velikoj piramidi
trajao je 100 godina):

“Potom reče Bog: Da načinimo čovjeka po svom obličju, kao što smo
mi, koji će biti gospodar od riba morskih i od ptica nebeskih i od stoke i od
cijele zemlje i od svih životinja što se miču po zemlji.
I stvori Bog čovjeka po obličju svom, po obličju Božjem stvori ga;
muško i žensko stvori ih.
I blagoslovi ih Bog, i reče im Bog: Rađajte se i množite se, i napunite
zemlju, i vladajte njom, i budite gospodari od riba morskih i od ptica nebeskih
i od svega zvjerinja što se miče po zemlji.
I još reče Bog: Evo, dao sam vam sve bilje što nosi sjeme po svoj
zemlji, i sva drveta rodna koja nose sjeme; to će vam biti za hranu.
A svim zvijerima zemaljskim i svim pticama ne-beskim i svemu što
se miče na zemlji i u čemu ima duša živa, dao sam svu travu da jedu. I bi
tako.
Tada pogleda Bog sve što je stvorio, i gle, dobro bješe veoma. I bi
veče i bi jutro, dan šesti.” (Stvaranje,1,26-31)

47
• A = početak stvaranja svijeta (A-1 = prva hiljada godina trajanja svijeta).
Adam je kreiran 5718 godina od početka stvaranja svijeta,
• A - F = 7374,882 godina (od početka stvaranja do Nojevog potopa),
• F - 8 = 625,118 godina,
• F - E = 4625,118 godina,
• A - E = 12.000 godina = od početka stvaranja svijeta do 2000 godina
hrišćanske ere.
U šestom danu stvoreni su i čovjek i žena istovremeno. Mi ne znamo
da li su stvoreni samo njih dvoje kao muško i žensko, ili je stvoreno više
parova, možda i mnoštvo njih, jer pominjanje samo jednog muškog i jednog
ženskog kao para može biti simbolika za više ili za mnoštvo parova. Jedno
je jasno: u prvoj glavi Knjige Stvaranja tvrdi se da su čovjek i žena stvoreni
isto-vremeno i to prije završetka šestog dana stvaranja:
“I stvori Bog čovjeka po obličju svom, po obličju Božjem stvori ga; muško i
žensko stvori ih.” (Stvaranje,1,27)
Međutim, ima u Bibliji se pominje stvaranje čovjeka bez žene:
“A stvori Gospod Bog čovjeka od praha ze-maljskog, i dunu mu u
nos duh životni; i posta čovjek duša živa. I nasadi Gospod Bog vrt u Edemu
na istoku; i ondje namjesti čovjeka, kog stvori.” (Stvaranje,2,7-8)
Ovaj čovjek kojeg “Bog stvori” i namjesti da živi u Edenu nema ženu:
“I Adam nadjede ime svakom živinčetu i svakoj ptici nebeskoj i svakoj
zvijeri poljskoj; ali se ne nađe Adamu drug prema njemu.” (Stvaranje,2,20)
U prvoj glavi Stvaranja rečeno je da je Bog stvori čovjeka i ženu istovremeno,
a ovaj čovjek, nazvan Adam, nema ženu. I gle:
“I reče Gospod Bog: Nije dobro da je čovjek sam; da mu načinim
druga prema njemu.”
(Stvaranje,2,18)
Ovaj “Bog” naknadno stvara Adamu ženu i to gene-tikom: daje Adamu
anesteziju od koje Adam pada u san, vadi Adamu rebro i od od tog rebra
stvara ženu:
“I Gospod Bog pusti tvrd san na Adama, te zaspa; pa mu uze jedno
rebro, i mjesto popuni mesom;
I Gospod Bog stvori ženu od rebra, koje uze Adamu, i dovede je k
Adamu.” (Stvaranje,2,21,22)

48
O čemu se ovdje radi? Radi se o nečijem naknadnom stvaranju čovjeka, radi
se o nečijem redizajniranju čo-vjeka koji dobija ime Adam i genetskim
kloniranjem od Adama stvorena je Adamova žena Eva. Podsjetimo se na
prvo Božije stvaranje čovjeka i žene:
“I stvori Bog čovjeka po obličju svom, po obličju Božjem stvori ga;
muško i žensko stvori ih.” (Stvaranje,1,27)
Sve što je od Boga stvoreno, stvoreno je u trenu i to je kazano trenutno
svršenim oblikom aorista: stvori ga, stvori ih. Tu nema opisivanja toka
stvaranja, jer je bilo trenutno. U Drugoj glavi Stvaranja nije tako:
“I reče Gospod Bog: Nije dobro da je čovjek sam; da mu načinim druga
prema njemu.” (Stvaranje,2,18)
U Drugoj glavi Stvaranja žena je načinjena, tj. napravljena, a nije
trenutno stvorena. Od “puštanja sna“ na Adama, tj. od momenta kad
anestezija baca Adama u san, “Bog” vadi rebro iz Adama, prazno mjesto
popunjava mesom i od rebra pravi Adamovu ženu. Ovdje se ne radi o trenu,
ovo je niz nabrojanih radnji u vremenskom procesu kloniranja. Jedino ostaje
pitanje: ko je taj “Bog” koji redizajnira čovjeka i klonira ženu od čovjekovog
tijela, a svrha ovog čovjekovog redizajna i potom kloniranja je jasna:
“I uzevši Gospod Bog čoveka namjesti ga u vrtu edemskom, da ga radi
i da ga čuva.” (Stvaranje,2,15)
Ovom “Bogu” treba radna snaga u vrtu (možda je to vrt njegove vikendice ili
eksperimentalna baza Vanze-maljaca), trebaju mu radnici koji će da rade u
vrtu i da vrt čuvaju od nekoga. Kako Adam i Eva da rade u vrtu kad su svijest
i znanje dobili tek nakon jedenja ploda zabranjenog drveta znanja dobra i
zla? I kako da čuvaju vrt i od koga treba da ga čuvaju ako su jedino njih dvoje
na svijetu? Okolina edemskog vrta bijaše puna zlata i dragog kamenja:
“I zlato je one zemlje vrlo dobro; onde ima i bde-la i dragog kamena i
oniha.” (Stvaranje,2,12).
Bio je neki “Bog” koji je volio zlato i drago kamenje, neki Vanzemaljac ili
grupa njih koji glume Boga.

49
VELIKA SFINGA – SPOMENIK STVARANJU SVIJETA

Sl. 34. Sfinga je simbol sazviježđa Lava.

Po hronologiji Velike piramide početak stvaranja svijeta je 10.000
godina prije stare ere.

"Potom reče Bog: Neka budu vidjela na svodu nebeskom, da dijele dan
i noć, da budu znaci vremenima i danima i godinama; I neka svijetle na svodu
nebeskom, da obasjavaju zemlju. I bi tako. I stvori Bog dva vidjela velika:
vidjelo veće da upravlja danom, i videlo manje da upravlja noću, i zvijezde. I
postavi ih Bog na svodu nebeskom da obasjavaju zemlju i da upravljaju
danom i noću, i da dijele svetlost od tame. I vidje Bog da je dobro. I bi veče
i bi jutro, dan četvrti." (Knjiga stvaranja,1,14-19)

50
Sl. 35. Simbol dana ljetne dugodnevnice na Vidovdan u vrijeme
neposredno nakon stvaranja Sunca (8632. god. st. ere). U znak tog
događaja izgrađena je sfinga u Gizi.

51
Po Velikoj piramidi Sunce, Mjesec i zvijezde stvoreni su u četvrtom
vijeku stvaranja (biblijski četvrti dan). Sve ovo svjedoči sfinga u Gizi, koja je
napravljena kao spomenik tom vremenu.

Sl. 36. Na Velikoj sfingi još je vidljiv simbol zvijezde Regulus, najsjajnije
zvijezde sazviježđa Lava.

Pošto je sfinga simbol sazviježđa Lava, jasno je da je Velika sfinga
građena kao spomenik vremenu stvaranja svijeta i stvaranju Sunca, dakle i
vremenu stvaranja Mjeseca i zvijezda. Kako to možemo znati?

Piramida pokazuje da su Sunce, Mjesec i zvijezde stvoreni 10.000
godina prije hrišćanske ere. U čast stvaranja Sunca, Mjeseca i zvijezda, tad
je napravljena Velika sfinga: 8632. god. st. ere.

Jedna od najsjajnijih zvijezda uopšte i najsjajnija zvijezda u sazviježđu
Lava je Regulus (α Leonis, α Leo). Latinsko “Regulus” znači “kraljev sin,
princ”. Pogledamo li mjesto Sunca na ljetnu dugodnevnicu hiljadu godina
nakon stvaranja svijeta, shvatićemo zašto se Regulus zove “Kraljev sin”: to
je aluzija na Sunce na prestolu u sazviježđu Corona Borealis 8632. god. st.
ere (Corona Borealis je simbol prestola).

52
Sl. 37. Zvijezda Regulus u sazviježđu Lava je mjesto prvog dana proljeća
8632. god. st. ere, a prvi dan ljeta je u sazviježđu Corona Borealic.

"Gdje si ti bio kad ja osnivah zemlju? Kaži, ako si razuman! Ko joj je
odredio mjere? Znaš li? Ili ko je rastegao uže preko nje? Na čem su podnožja
njena uglavljena? Ili ko joj je metnuo kamen ugaoni kad pjevahu zajedno
zvijezde jutarnje i svi sinovi Božiji klikovahu." (Jov,38,4-7)

“Nebesa kazuju slavu Božiju, i djela ruku Njegovih glasi svod nebeski.
Dan danu dokazuje, i noć noći javlja. Nema jezika, niti ima govora, gdje se
ne bi čuo glas njihov. Po svoj zemlji ide kazivanje njihovo i riječi njihove na
kraj vaseljene. Suncu je postavio stan na njima; I ono izlazi kao ženik iz
ložnice svoje, kao junak veselo teče putem. Izlazak mu je nakraj neba, i hod
mu do kraja njegovog; i niko nije sakriven od toplote njegove.” (Ps.19,1-6)

“Potom reče Bog: Neka budu vidjela na svodu nebeskom, da dijele dan
i noć, da budu znaci vremenima i danima i godinama.” (Stvaranje,1,19)

53
Sl. 38. Godine 8632. stare ere Sunce je na prestolu nad Sjevernom krunom
(Corona Borealis). Od tog vremena traje znak kakav vidimo i na grbu Ilirije
(desno). Znak Sjeverne krune simbol je Nebeske Majke.

NEKE PREPOTOPSKE KULTURE
Sve istorijske kulture starije od 2700 godina pripadaju prepotopskom
vremenu. Ove kulture zvanična istoriografija svrstava u tkz. “kameno doba”.
“Kameno doba” prvi put u istoriji izmišljaju 1836. godine. Pored kamenog tad
su osmislili i bronzano i željezno doba kao “tri doba praistorije”. Od 1865.
godine kameno doba počinju da dijele na starije (paleolitik) i mlađe (neolitik),
da bi 1872. god. izmislili i srednje kameno doba (mezolitik).
Starijem kamenom dobu određuju vrijeme od oko 2,5 - 2 miliona godina
do 10.000 godina stare ere, dakle taman do vremena kad je stvoren svijet.
Srednjem kamenom dobu određuju period od 10.000 - 6,500 godina stare
ere, a mlađem vrijeme od 6,500 - 3500 godina st. ere, a tada, kažu, u nekim
dijelovima svijeta počinje prvo bakarno doba (eneolitik). Sve su to lažive
bajke prethodnika ovih današnjih tajnih grupa iz demokratsko-liberalnog
establišmenta pobornika “ljudskih prava”, koji svojom bezbožnošću sav svijet

54
na Zemlji u muku, zlo, oganj i krv pretvoriše, lažive bajke onih što u svojoj
nezasitoj pohlepi kamilu proždiru, a komarca cijede.

Sl. 39. Vrijeme ljetnog solsticija u Coroni Borealis obilježeno je na
kamenom stupu svetilišta Gobekli Tepe (8600. god. st. ere).

Sl. 40. Simbol početka ljeta u Coroni Borealis traje milenijumima (lijevo je
znak na sinajskom manastiru, a desno znak na stećku ranog 17. vijeka.

55
Sl. 41. Skoro 12.000 godina na prvi dan ljeta Sunce se pojavljuje na vrhu
Treskavca nasuprot Lepenskog vira. Gledali su to i slavili drevni Lepenci
još od onih dana kad je Bog stvorio ljude 9429. god. st. ere.

56
Sl. 42. Oko ognjišta okomito su pobijene kamene ploče da dočaraju zrake
izlazećeg Sunca na Treskavcu (8500-6800 god. st. ere).
Kuće Lepenaca imaju oblik brda Treaskavac na lijevoj, suprotnoj obali
Dunava. U svakoj kući na ulazu ispred ognjišta kamenom je iscrtan Treska-
vac. Ognjišta u tim kućama simbolično predstavljaju vatru izlazećeg Sunca
na tom brdu rano jutrom na dan ljetnog solsticija (ljetne dugodnevnice i prvog
dana ljeta). Ognjište sa vatrom u kući svakog Lepenca simbolično predstav-
lja vatru Sunca Boga na njegov najduži i najsunčaniji dan godine.

57
Sl. 43. Oči i usta idola kulture Lepenskog vira nisu modelirani po izgledu
ribe, nego po izgledu Mjeseca.

Sunce je Lepencima bilo zaštita, kuća, porodica, život uopšte. Zato su
gradili kuće u obliku brda Treskavac na kojem se Sunce pojavljivalo na prvi
dan ljeta kad je na svojoj najvišoj nebeskoj tački. Ognjišta u kućama
Lepenaca bila su posvećena zrakastoj vatri Sunca.

U vrhu ognjišta stajali su idoli Mjeseca. Zašto Mjesec? Mjesec je drugo,
noćno vidjelo. Lepenci su ribolovci, a noćni ribolov mnogo je uspješniji od
ribolova danju, a uz mjesečinu je najbolji. Od svjetlosti Sunca riba se skriva u
dubini pod kamenjem ili uz obalu u žilama drveća. U noćima bez mjesečine
riba se ne grupiše i svuda se raštrka, dok se po mjesečini grupiše u jata
sklanjajući se u sjenu pri vrhu vode i tako su Lepenci odabirali najbolja
mjesta za noćni lov.

58
Sl. 44. Mjesec se rađa na zapadu i sa zapada raste u četiri faze (znak Ʌ).
Kad postane pun, prelazi na istočno nebo i opada kroz četiri faze (znak V).

Sl. 45. Vatra na ognjištu je Sunce, a uz ognjište su Mjesec (lijevo) i
Nebeska Majka Danica.

59
Sl. 46. Antropomorfni prikaz Sunčevog vremena godine sa četiri godišnja
doba u kulture Gobekli Tepe (8600-7000 god. st. ere, slika iznad) i simbol
godine u kulturi Catalhuyuk (7500-5700 god. st. ere).

60
Sl. 47. Ploča iz Gradešnica sa znakom sazviježđa Gerkul (Herkules).

Poznata ploča iz Gradešnice (današnja zapadna Bugarska) pripada
tkz. Varna kulturi koja je datirana na oko 5000 god. st. ere. Na ploči je
nacrtano sazviježđe Gerkul (Herkules) sa mjestom na kome je 9632. god. st.
ere bilo Sunce. Varna kultura možda i jeste bila oko 5000. god. st. ere, ali
ova ploča je nekoliko hiljada godina starija. Iznad znaka Λ ucrtan je znak V i
to je kao znak X (sredina na desnoj strani ploče kod žute linije). Tačno
sredinom između vrhova ovih znakova bila je u to vrijeme linija nebeskog
ekvatora (na sadašnjoj mapi neba tu je +30 stepeni deklinacije).

Tačka NP (slika 47) označava tadašnju polaznu tačku nebeskog sjever-
nog pola Zemlje (-10.000, slika 48).

61
Sl. 58. Na ploči iz Garešnice obilježen je sjeverni nebeski pol Zemlje u
vremenu 10.000 god. st. ere (tačka -10000).
Zvanična datiranja prepotopskih kultura razlikuju se od autora do autora
te su razlike ponekad i preko hiljadu godina. Razlike u datiranjima svjedoče
da arheolozi nemaju jedinstven i precizan način datiranja, već se radi po
subjektivnoj procjeni pojedinih arheologa. Savremeni metod datiranja radio-
karbonom (14 C) osmišljen je početkom 1950. godine, a praktično se koristi
tek od 1960. godine. Arheolozi nisu jednoglasni po pitanju tačnosti ovog
metoda, jer se datiranja radiokarbonskim metodom često pokazuju da je
nešto hiljadama godina starije od datirane procjene arheologa:

62
Sl. 59. Kalendar na obrednom hljebu (Starčevo, 6500 – 5000 god. st. ere).

“U nekim područjima, međutim, bilo je svojevrsnih šokova. Na primjer, u
neolitiku Britanije radiokarbonsko datiranje pokazalo je hiljadama godina
starije od onog što je bilo prihvatljivo. Jedan uvaženi profesor arheologije
naziva to ‘arheološki neprihvatljivim’. Na Balkanu, takođe, radiokarbonsko
datiranje za neolitik i bakreno doba tumulusa na rijeci Dunav kod u Vinče
slično je pokazalo milenijum godina ranije. To je uzrokovalo da uvaženi
profesor praistorije Vladimir Milojčić posumnja u sve rezultate radiokar-
bonskog metoda.” (1)

……………………
(1) Colin Renfrew, Prehistory (The Making of the Human Mind),
Random House - Modern Library Edition, New York, 2008, p. 41.
ISBN: 978-0-679-64097-4

63
Sl. 50. Sazviježđe Herkules i simboli na oltaru vinčanske kulture.

64
Sl. 51. Sunce u sazviježđu Gerkul (Herkules) i slova G vinčanskog pisma.

65
Sl. 52. Znak u sazviježđu Gerkul (grčki: Herkul), vinčanska slova G (Г),
egipatski hieroglif sa značenjem “zaštita, stanište, šator, kuća”, isti su
simbolima na vinčanskoj figurini golubice i vinčanskom oltaru. Dole desno
je antropomorfno-zoomorfna figurina vinčanske boginje.

66
Prepotopska riječ za KUĆA je GAJBA. Sa značenjem KUĆA riječ
GAJBA i dan-danas nalazi se u srbskom jeziku, mada su je državni cenzori

Sl. 53. Sazviježđe Gerkul i artefakt Vadastra kulture (današnja Rumunija,
5500-4800 god. st. ere). Glava golubice je svjedoči da je Vadastra kultura
dio kulture Vinče.
proglasili žargonom. GAJBA je nalazi u još nekim savremenim jezicima,
samo joj je značenje suženo na “kuća za ptice”, tj. dato joj je značenje turske
rijeci “kafes” (kavez). Pogledajmo: gàbia (katalonski), gaiola (galicijski),
gabbia (talijanski), gaġġa (malteski), gaiola (portugalski), gaibe (prezijski).

Srbski GAJBA (perzijski: gaibe) znači KUĆA, a gdje je GAJBA tu je
GERA, a GERA je postala ŽERA. ŽERA je VATRA, VATRA je TOPLINA.
Tračko GERMA je TOPLINA. GERMA i danas postoji u srbskom jeziku.
Korijen riječi GERMA je GER, ista riječ koja je sa KUL (vis, visina, kulen)
dala ime GERKUL. Bukvalno značenje imena GER KUL je ŽERNI KUL
(ŽERNI KULEN, ŽERNI VIS) i zato su vinčanske figurine obilježene slovom
G i Г: to znači GER (ŽER).

67
………

Sl. 54. Oko 4443. god. st. ere proljeće je nastajalo u znaku Bika. ce
……

Sl. 55.. Početak proljeća u znaku Bika oko 4443. god. st. ere ovako su
obilježili pripadnici tripoljsko-kukuteni kulture.
……………………

68
DAHIN, DAHA I DAHANA
Sanskritsko DᾹHIN ( दाहिन् ) znači OGNJEVITI, ŽARNI, ŽARKI,
UŽARENI, PLAMTEĆI, BUKTEĆI, GOREĆI, SJAJNI, BLJEŠTAVI, JARKI,
CRVENI, VATRENI, VRELI, VRUĆI, TOPLI.

Sl. 56. Dahin i Dahana kao kumiri vinčanske kulture: dvije glave, jedno
tijelo (kasniji slovenski Bog Rod i Boginja Roda).

Sanskritsko DᾹHA ( दाि ) znači OGNJEVITA, ŽARNA, ŽARKA,
UŽARENA, PLAMTEĆA, BUKTEĆA, GOREĆA, SJAJNA, BLJEŠTAVA,
JARKA, CRVENA, VATRENA, VRELA, VRUĆA, TOPLA. Bog je udahnuo
DUŠU u čovjeka. Bog je DAHIN, duša je od Božijeg DAHA (patrijarhatom
preokrenuto u muški rod: DAH).

Sanskritsko DAHANA ( दिन ) znači GOLUBICA. Ona je drevna
vinčanska boginja DAHANA (keltsko i etrursko THANA i danasnje srbsko
DANA). I ona je OGNJEVITA, ŽARNA, ŽARKA, UŽARENA, PLAMTEĆA,
BUKTEĆA, GOREĆA, SJAJNA, BLJEŠTAVA, JARKA, CRVENA, VATRE-
NA, VRELA, VRUĆA, TOPLA.

69
Sl. 57. Vinčanska boginja Dahana (kasnija keltska i etrurska Thana).
Dahana je Nebeska Majka. Na vinčanskim kumirima prikazana je sa u
ljudskom tijelu sa stilizovanom glavom golubice i obojena crveno-crnim
bojama. Crna boja predstavlja crnu boju nebeske vode (edera ili etera) i noć,
dok crvena označava vatrenu boju svjetlosti, Sunca, Mjeseca i zvijezda, jer
je iz nebeske vode (crna boja etera) stvorena svjetlost (crvena boja). Ona je
dakle rodila sina Sunce. Na njenoj desnoj ruci su četiri linije kao znaci za
četiri fizičke sile koje održavaju poredak vaseljene, četiri elementa Zemlje i
četiri godišnja doba.

70
Sl. 58. Dahana (Dana, Zora), Nebeska Majka sa sinom Suncem (ovaj motiv
majke sa sinom trajao je kroz milenije i usao je u hrišćanstvo u kojem je
Isus novorođeno Sunce Pravde).
Svakog jutra Sunce sin sine sa istoka:
SINAJ
SINJAJEVINA
SINISA

"SINI, jarko, sa istoka sunce,
Pa obasjaj moje blijedo lice..."
(Lirska narodna pjesma)

71
Sl. 59. Dahana (boginja ljubavi, plodnosti, napretka i pobjede) rano jutrom.

Sl. 60. Golubica Dahana sa očima divlje grlice iz golubijeg roda
Streptopelia Turtur (lat.).
Poslije ćemo Dahanu sresti u alegorijskoj priči na Nojevoj lađi kad
donosi Noju grančicu masline, srešćemo je postpotopskim civilizacijama i
kulturama: u civilizaciji Sumera je Inanna, kod Akađana je Ištar, u Egiptu Izis,
u Mikenskoj kulturi je antropomorfna golubica, u bronzanom dobu Dupljaje i
Glasinca opet kao golubica, kod Grka je Afrodita, kod Rimljana Venus, kod
Kelta i Rasena je Thana, a u patrijarhalnoj hrišćanskoj crkvi je Bogorodica,
Kraljica Neba koja je rodila Sunce Pravde Isusa Hrista.

72
Dahanu nalazimo i u Kukutensko-tripoljskoj i Gumelnita-karanovskoj
kulturi. U globalu sve pripada vremenu Vinčanske kulture.

Sl. 61. Golubica Dahana iz tripoljske kulture.

Sl. 62. Vinčanska (lijevo) i butmirska Dahana.

73
Sl. 63. Ova vinčanska Dahana ima po šest prstiju na rukama: šest mjeseci
jeseni i zime i šest mjeseci proljeća i ljeta.

74
Sl. 64. Golubica Sjedeća Venera - Velika Mater sa ptičijom glavom (4000
god. st. ere, Lengyel kultura, Šurany, zapadna Slovačka).

75
Sl. 65. Golubica Dahana u “ predinastičom Egiptu” oko 3500 god. st. ere.

76
Sl. 66. Prepotopska golubica Dahana iz “egipatskog predinastičkog
perioda” 3000 god. st. ere.

77
Sl. 67. Žrtvenik tripoljsko-kukuteni kulture sa prikazom istočne i zapadne
nebeske kapije vremena, a sa strana su simboli Dahina i Dahine..
Na žrtveniku tripoljsko-kukuteni kulture (slika 71) su simboli DAHINA i
DAHINE, mnogo kasnije od Kineza prozvani Yin-Yang simbolima. Po
sanskritskom mogli bismo ih zvati Jankom i Janom, jer sanskritsko JANᾹ
( जना ) znači NEROĐENA i ROĐENJE. Sve je rođeno od njih i kroz njih.
Vremenom je SUNCE postalo oličenje Boga DAHINA, a oličenje MAJKE
DAHANE primila je zvijezda DANA (DANICA).

………………….
………………….
………………….

78
REDIZAJNIRANI ADAM
Da onaj što je kreirao Adama i Evu nije Bog svjedoči Biblija kad kaže:

“I nasadi Gospod Bog vrt u Edemu na istoku; i ondje namjesti čovjeka,
kojega stvori. I učini Gospod Bog, te nikoše iz zemlje svakojaka drveta lijepa
za gledanje i dobra za jelo, i drvo od života usred vrta i drvo od znanja dobra
i zla.” (Stvaranje,2,8-9)

Među ostalim drvećem koje je “Bog” nasadio (učinio, posijao sjeme) u
Edenu je i drvo života. Kome ono treba i zašto? Treba li istinskom Bogu da
jede sa drveta života da bi ostajao besmrtan? Ne, to drvo treba ovom “Bogu”
i njegovoj ekipi, jer bez jedenja ploda sa drveta života njihova tijela bi gubila
snagu sve do smrti.To je smrtni bog i od smrti ga spasava jedenje sa drveta
života.

Jeste taj “Bog” rekao Adamu da smije jesti sa svakog drveta u vrtu,
samo sa drveta znanja dobra i zla ne smije (ovo je rekao samo Adamu,
vjerovatno dok još nije ni bilo Eve). Ali shvatimo intelektualni nivo Adamov i
Evin: znanjem su oni kao mala djeca i ne znaju ama baš ništa. Oni ne znaju
za stid i hodaju goli. To je dječji rani umni uzrast. “Bog” im pokazuje drvo
znanja dobra i zla, ali oni ne znaju ni šta je znanje ni šta je dobro, niti znaju
šta je zlo. “Bog” njima govori riječi čije značenje oni ne znaju, ne znaju šta
su pojmovi koje te riječi spominju. Pojma oni nemaju šta znači umrijeti. Zna
li dvogodišnje dijete šta znači riječ “umrijeti”? Naravno da ne zna!

Ovaj “Bog” postupa isto kao nerazuman čovjek koji malom djetetu daje
šibicu, ali ga upozorava da je ne kreše jer će zapaliti kuću. Da li je ovaj “Bog”
toliko naivan da ne zna s kim ima posla, šta radi, šta i kome govori? Ne, nije
on naivan, već sve svjesno radi. Ne znajući išta, Adam i Eva po savjetu
nekog “reptiloida” (ili “zmije”) prvo jedu sa drveta znanja dobra i zla. Da su
imali razumno znanje i pojam o životu, prvo bi jeli sa drveta života, pa tek
onda sa drveta znanja dobra i zla. Ali rekosmo: znanje je njihovo bilo na
nivou znanja male djece.

Čak i nakon jedenja sa drveta znanja dobra i zla Adam i Eva nisu znali
šta znači riječ “umrijećete”, jer da su znali, istog trena bi otrčali do drveta
života i jeli s njega kako ne bi umrli. Ni tada oni nisu znali ni šta je život, ni
šta je smrt.

79
I vraća se “Bog” u Eden i traži Adama i Evu, a njih nema jer ih je stid
što su goli pa su se sakrili. Onda im “Bog” sašije odjeću od životinjske kože.
Otkud sad odjednom životinjska koža? Pa od ranije ubijenih životinja,
naravno, od životinja koje je “Bog” u lovu ubio.

Dakle taj “Bog” koji je kreirao Adama i Evu nikako ne može biti Bog
Stvoritelj svijeta, već neki smrtni Vanzemaljac velikog znanja, od one grupe
Vanzemaljaca koji ćelije svog organizma regenerišu jedući plod drveta života
i tako sebi produžuju život.

Plod drveta znanja dobra i zla omogućava prijem znanja, jer znanje
dolazi iz kosmičkog etera, a u eter dolazi zračećim Božijim duhom. Jede-
njem sa ovog drveta Adam, Eva i njihovi potomci stiču sposobnost primanja
nebeskog znanja isto kao što su ga primali i njihovi kreatori “bogovi”.

Ali desila se i negativna posljedica toga: jedenjem ploda sa drveta
znanja dobra i zla duše Adama i Eve izgubile su dio svoje prvobitne snage i
tako su snagom svoje energije oslabile. Snaga duše je ljubav. Primanjem
znanja, ljubav slabi i što više znanja, sve je manje ljubavi. Rezultat toga bio
je da ljubavlju nejake duše pokojnika nisu mogle da se uznesu u božanske
nebeske sfere, nego su padale u podnebesje zvano Ad (po mitologiji mnogih
drevnih naroda Ad je u Zemlji).

I šta se desilo poslije? Da ne bi jeo sa plod sa drveta života, Adam je
istjeran iz eksperimentalnog centra u Edenu. Nedostatak ljubavi u duši
uzrokovao je da prvi Adamov i Evin sin Kain iz zavisti ubije svog mlađeg
brata Avelja. Nad Adamovim neljubavnim potomstvom zavladalo je zlo:
odmah su se odali tjelesnim strastima ženeći se sa više žena. Posjedujući
znanje postali su nemilosrdni i silni, te jedne prilike Kainov potomak Lameh
kaže: “…ubiću čoveka za ranu svoju i mladića za masnicu svoju.”
(Stvaranje,4,23)

Kainov potomak Tubalkain počinje da prerađuje rudu i kuje bronzu i
gvožđe. Adamovo potomstvo raširilo se ondašnjim svijetom i izmiješalo se
sa ljudima koje je mnogo ranije Bog stvorio. Iz tih bračnih veza rađalo se
potomstvo neljubavnih duša koje su nakon tjelesne smrti padale u Ad. U isto
vrijeme neki od onih “bogova” što su učestvovali u kreiranju Adama i Eve
takođe su počeli da se žene sa ljudskim kćerima i iz tih veza rađani su zli
divovi. Ad se punio, a Zemljom se rairšilo zlo, a rezultat toga bio je opšti
potop.

80
NEKE PREPOTOPSKE CIVILIZACIJE

Sl. 68. Tri piramide Gize izgrađene su u prepotopskoj civilizaciji Egipta oko
3250 - 3200. od. st. ere.
Nakon kreacije redizajniranog čovjeka Adama 5718. godina od početka
svijeta (4282. god. st. ere) i njegovog izgona iz Edena, njegovo potomstvo
brzo se umnožilo i izmijšalo sa mnogo ranije stvorenim ljudima i krenulo je u
osvajanje vlasti. Upućeni u mnoga znanja počeli su topiti rudu, kovati bronzu
i gvožđe. Za sebe su gradili kamene palate i malo po malo počeli obilježavati
Tako su nastajale prve apsolutističke kraljevine i nad dotadasnjim rodovskim
matrijarhatom počeo je da preovladava adamski patrijarhat. U svemu tome
Adamovim potocima pomažu Vanzemaljci koji su učestvovali u kreiranju
Adama i Eve, oni isti što su počeli da se žene kćerima ljudskim koje su iz tih
brakova rađale potomke divove.

Prve prepotopske civilizacije javile su se u područjima Egipta, Sumera
isjeverozapadne Indije. Plodno područje oko delte Nila (današnja Giza i
Kairo) bilo je centar prepotopske egipatske civilizacija. Oko 3200. god. st.

81
ere iznad raskošnih palata sa zelenim cvjetnim baštama, izgrađene su tri
piramide Gize. Projektant je bio Set, treći sin Adamov, a u svemu pomagali
su mu Vanzemaljci “anđeli”. Nakon Setove smrti 3240. god. st. ere, staranje
nad gradnjom piramida preuzima njegov sin Enos. Oko 3200. god. st. ere
sve tri piramide Gize bile su završene.

U južnom “ventilacionom” kanalu Kraljeve odaje Velike piramide 26.
maja 1837. godine engleski pukovnik Richard William Howard Vyse (1784 -
1853) čišćenjem ovog kanala pronašao je gvozdenu ploču 26 x 8,6 cm i
debljine oko 0,4 cm. Ploča je teška 750 grama. Vyse je tada rekao: “Ovo je
nastariji poznati poznati komad gvožđa. Godine 1989. uzeto je parče ove
ploče za analizu i rezultat je pokazao da gvožđe nije meteorskog porijekla,
već je napravljeno na Zemlji (članak o tome objavljen je pod naslovom
"Metallurgical investigation of an iron plate found in 1837 in the Great
Pyramid at Gizeh, Egypt", Journal of the Historical Metallurgy Society, Vol.
23 No. 2, 1989, pp. 75-83).

Sl. 69. Egiptolozi s kraja 19. i početka 20. vijeka o vremenu prvih 19
egipatskih dinastija: razlike u datiranju idu i preko 1500 godina.

82
Kad je 1872. godine istraživač Vejnman Dikson (Waynman Dixon),
kuckajući čekićem po zidovima Kraljičine odaje, primijetio je na dva
specifična mjesta zvuk kucanja posebno odjekuje. Riješio je da tu proštema
dio zida ne bi li nešto otkrio. I tako su otkrivena dva uska kanala koji se pod
određenim uglovima penju negde u Piramidu (ni jedan od ovih kanala nema
izlaz napolje). Tad su u sjevernom kanalu nađene granitna kugla i mala
bronzana dvokuka. Pošto se za te kanale nikad ranije nije znalo, dakle su
kugla i dvokuka tu ostavljeni direktno od graditelja Piramide. Eto vremena
kad počinju tkz. “bronzano i gvozdeno doba”: od vremena Adamovih sinova
i gradnje piramida u Gizi.

Sl. 70. Bronzana dvokuka iz kanala Kraljičine odaje.

Stari Egipaćni nisu hronološki bilježili svoju istoriju, te egiptolozi ne mo-
gu da se snađu u datiranju pojedinih dinastija i njihovih vladara. Među nekim
autorima razlike u datiranjima ponekad se razlikuju i po 1500 godina (slika
69). Pošto sva zvanična elita egiptologa pripada evolucionističkoj školi, svi
zanemaruju veliki biblijski potop, te prepotopske i postpotopske dinastije
računaju u jednom hronološkom nizu. Istu grešku prave pri datiranju ostalih
prepotopske i postpotopskih civilizacija.

83
Uporedo sa Egipatskom prepotopskom civilizacijom nastale su i
prepotopske Sumerska i

Sl. 71. Rekonstrukcija kraljevske grobnice sumerske prepotopske
civilizacije u gradu Ur: robovi i i životinje žrtvovani su pri pokopu umrlog
silnika kako bi i na drugom svijetu imao robove da mu služe.
Pra-indijska civilizacija sa svojim utvrđenim gradovima. Na tim su mjestima,
a po lociranju Noja i njegovih sinova, nakon potopa sagrađeni novi gradovi
sa starim prepotopskim imenima. O nivou znanja u prepotopskim civili-
zacijama i genetičkom inžinjeringu piše ovdje:

“I njihove sudije i vladari poželješe kćeri čovječije i uzimahu ih silom po
svojoj volji od muževa njihovih, i sinovi ljudski u ovo vrijeme otimahu od krava
zemaljskih, uzimahu životinje sa pašnjaka i ptice leteće, pa kroz miješanja
jedne vrste životinja sa drugom izazivahu Gospoda; I Bog vidje cijelu zemlju
iskvarenu, svako tijelo pokvari svoj put na zemlji, svi ljudi i sve životinje.”
(Book of Jasher,4,16-18)
Sve civilizacije sa svojim kraljevima od zvaničnih istoriografa datirane
na vrijeme prije ili oko 2600. god. st. ere pripadaju prepotopskom vremenu.

84
NEKOLIKO RIJEČI PREPOTOPSKOG JEZIKA

Sl. 72. Kanta

Keltsko (gaelik) CANN = POSUDA, REZERVOAR = KANTA

85
Sl. 73. Jaram ((egipatski hieroglif: L. A. Waddell, Egyptian civilization of
Sumer origin & real Chronology, Luzak & CO, London, 1930, Plate XXXI).
Uče nas da je u staroslovenskom lična zamjenica prvog lica jednine
glasila AZ (азъ), a Bugari i danas tako govore (Makedonci izgovaraju JAS).
U slovenskoj grupi jezika AZ odgovara današnjem obliku JA i bukvalno znači
JESAM, BIVAM, POSTOJIM.

Na nekim srednjevijekovnim stećcima piše: “AZ PISAH”, “ASE LEŽI”,
“ASE POČIVAET”, ili “ASE PIŠE” ili “ASE USIJEČE”: AZ pisah = JA pisah,
ASE leži = OVDJE leži, ASE piše = OVO piše, ASE počivaet = OVDJE
počiva, ASE usiječe = OVO usiječe.

86
Sl. 74. Astal (egipatski hieroglifi: L. A. Waddell, Egyptian civilization of
Sumer origin & real Chronology, Luzak & CO, London, 1930, Plate XXXI).
AZ = JA = JESAM, BIVAM, POSTOJIM
AZ > ASE
ASE = OVDJE, OVO, OVAJ

87
I pogledajmo sad ovo:

a) egipatsko AS, AS-T znači STAN, BORAVIŠTE, GRAĐEVINA,
SVETILIŠTE (1)
b) egipatsko AS, AS-T znači MJESTO, STANIŠTE, SJEDIŠTE,
PRESTOL (2)
c) keltsko (gaelik) ASTAIL znači MJESTO, BORAVITŠE, ZGRADA (3)

Egipatske riječi AS, AS-T i keltsko ASTAIL imaju isto značenje kao i srbsko
srednjevijekovno i današnje bugarsko AZ, odnosno kao srednjevijekovno
srbsko ASE.

Pogledajmo srbske riječi: ASTAL, STALAK, STALAN. STALAŽA,
STALOŽEN. Sve ove riječi označavaju STOJNO MJESTO. Tako je od
ASTAL preko oblika STAL dobijeno STOL, STO, STOLICA. Tako vidimo da
je ASTAL starije od STO(L).

Od ASTAL preko ASTOG izveden je oblik STOG, a od STOG preko
STOGER dobijeno je STOŽER. I ŠTALA je od ASTAL, a sve je od AS, tj. od
AZ.

ASTAL je u engleskom STOOL, na gaeliku STÓL, velški STÔL, irski
STÓL, holandski STOEL, islandski STOLL, švedski STOL, gotski STOL,
litvanski STALAS, poljski STOLEK.

AS (AZ) označava MJESTO POSTOJANJA, te imamo BASTATI,
OBASTATI, BAŠTA, BAŠTINA, BASTION, BAZEN (< BASEN), BAZA (<
BAS).

AZ (AS) je riječ nebeskog jezika: keltsko (gaelik AS) znači IZ, OD (4).
Od osnove AS (AZ) nastalo je ASTAR (5) što znači ZVIJEZDA (latinski:
astrum). Gaelik ASTARAICH znači PUTOVANJE. Od riječi AZ (AS) preko
oblika ASTAR izvedene su riječi ASTROLOGIJA i ASTRONOMIJA:

a) ASTRO + LOGA = ZVIJEZDA STANIŠTE
b) AS + TRON > ASTRON + OM > ASTRONOM + IJA >
ASTRONOMIJA = ZVIJEZDA ZAKON (grčko: νόμος = zakon)

AS (AZ) je PRAISKONSKA RIJEČ VJEČNOSTI.

88
Sl. 75. Sunce sa svojom simbolom.

Šta je bukvalno značenje riječi AZ (AS):

“AS je jedna od titula Sunca i povezana je sa VATROM: ponekad je
umnožena sama sobom kao ASAS i AZAZ prikazana od Grka kao Αζαζος, i
Αζιζος.” (6)

“Računajuci po Suetoniusu ǢSAR je rasenska riječ koja znači ‘Bog’.
Pošto “ǣsar” takođe na irskom znači ‘Bog’, Suetoniusov izvještaj je pomak
kao dokaz da su Kelti od Rasena.” (7)

“ǢSAR, ime od ‘Deum,’ Bog Rasena računajući po Suetoniusu; i A’iσoi,
‘ǢSI’ označava Θεoi, bogovi, nad Tirencima, računajući po Hesikiusu.- K.
O. Müler i Donaldson povezuju obe titule, i s pravom, sa skandinavskim AS,
‘deus,’ mn. ǢSIR” (8)

89
"Riječ AS ili ASA (mn. ASER) kod drevnih Skandinavaca pojavljuje se
kao bliski sinonim riječi GOSPOD." (9)

Vedski Bog je ASURA:

“Nosim naprijed pjesmu za mudrog pjesnika, vrijedne priznanja, slavne,
iskonske. Ljubljeni Asura sjedi u sjaju, držalac imanja, nosilac blagostanja,
je Agny.” (Rig Veda, 5.15.1 , Himna Agniju)

“U ranim himnama Rig Vede, epitet Asura je masovno korišten za
prethodno vrhovno božanstvo Varunu zajedno sa drugim božanstvima kao
Mitra, Agni, Rudra, Pushan, Marut, Soma i Savitri. Iznenađujuće je da Rig
Veda (7.65,2) čak opisuje Mitra-Varunu kao ‘Devanam Asura’ Bogove od
Asura.” (10)

“ASURA je vrhovni bog vedskog panteona. Riječ ÁSURA je izvedena
od ‘ásu-’ i znači ‘posjedovati asu’. Ásu- znači ‘životna sila’.” (11)

Asirski Bog je ASSUR. AS je BOG, a SUR je NEBO, SVJETLOST i
VRIJEME.

Sanskritsko ASTE ( आस्ते ) ili kraće AS ( आस् ) znači POSTOJATI,
ŽIVJETI, a takoče znači SJESTI što ima veze sa egipatskim TRON i srbskim
ASTAL.

Sanskritsko ASU (असु ) znači ŽIVOT, a osnova riječi ASU je AS (AZ)
što na srbskom, bugarskom i makedonskom znači JA: JESAM, BIVAM,
POSTOJIM i to je BOG.

DIAS je stara riječ sa značenjem BOG. Sastoji se od dvije proste riječi:
DI-AS tj. DI-AZ.

Značenje riječi AS (AZ) objasnili smo u prethodnim temama (znači
BOG). A šta znači riječ DI?

Zapadni etimolozi tvrde da DI znači DAN, jer ono DI vide u
sanskritskom DINA, irskom DIA, latinskom DIES. Ali, ovo DI može da potiče
iz srbske riječi DI(H), DIHANJE (DISANJE), što je istog značenja kao i riječ
ŽIVOT. Tako DIAS ima dva bliska povezana značenja:

1. DAN JESAM, SVJETLOST JESAM, SUNCE JESAM = BOG
90
2. DISANJE JESAM, tj. ŽIVOT JESAM = BOG

Sl. 76. Lasa

“Lazi lazi Lazare!
Naš sileni Jarilo!
Oj Jarilo božilo!
Naš prestrašni rabrilo!”
(Srbska narodna obredna pjesma, odlomak)

Sanskritsko LAS, LASA znači SJAJNI, BLJEŠTAVI i svakako je vezano
za svjetlost, a svjetlost ima veze i sa PROLJEĆEM. Otuda ime ptici LASTA,
jer njen dolazak označava početak SJAJNOG, BLJEŠTAVOG proljeća,
Sunca Jarilovog.

91
Keltsko (gaelik) LAS (12) znači SJAJ, SVJETLOST, PLAM, VATRA.
Osnova riječi LAZ je riječ AS (AZ).

Rasensko (etrursko) LASA znači SJAJ i taj prvobitni epitet Sunca
prenesen je kasnije i na neke rasenske boginje (npr. LASA, boginja sudbine).

Biblijsko ime ELEAZAR ili LAZARUS je istog značenja: ELEAZAR (EL-
EA-ZAR) znači BOŽJI ZAR, tj. BOŽJI SJAJ, a to isto znači i ime LAZARUS
što je poteklo od LAS-ARUS. Dakle je tu korijen riječi sanskritsko LAS
(LASA).

Pošto sanskritsko i gaelik LAS, LASA znači SJAJ, BLJEŠTAVOST,
VATRA i PLAM jasno je da se smisao imena LAZAR odnosi na SJAJ i
BLJEŠTAVOST SUNCA. Pogledajmo:

LAS - ZAR > LASZAR = BLJEŠTAVI SJAJ

Tako biva jasno da su narodne obredbe pjesme LAZARICE posvećene
SUNCU PROLJEĆA i BOGU SUNCA, te da svojim sadržajem nemaju ništa
sa kosovskim Lazarom, niti sa smrću biblijskog Lazara, jer su narodni običaji
LAZARICA veseli i puni svijetle mladalačke životne radosti. Pjesme
LAZARICE pjevaju raskošno obučene SJAJNE djevojke, sestre Sunca, koje
će udajom rađati, kao sto rađa sama Majka Zemlje u SJAJNO BLJEŠTAVO
proljeće, u vrijeme Sunca boga Jarila Jurja. LAZAR JE SJAJNI, BLJEŠTAVI
JARILO (JURAJ).

Pogledajmo porijekla srbske riječi LASKAT (korijen je sanskritsko LAS-
ili prasrbsko LъSKъ):

“laskat, pridjev na -at (17. v., jedna potvrda) ‘svijetao’, proširena na -ьп
laskatan ‘isto’, poimeničen u maskulinumu laskat (17. v.) ‘sijevanje, munja’,
denominal na -ati laskàtati, -ãm pored -ćem (17. v., također slov.). Osnova
lask- nalazi se još u laskati, -ãm (čakavac, 17. v.) ‘laskatati’. Zbog
homonimije sa laskati ‘adulări’, taj je djelomice propao. Očuvao se u
Vodicama (Istra) laskati se (za-} ‘sijevati bez groma, wetterleuchten’. Tu ne
postoji laskati ‘adulări’. U Krnici, Marčani (Istra) i hrvatskim kolonijama u
južnoj Italiji proširen na -itati: laskítati. U svim slavinama nalazi se pf. lasnuti,
-em (skn > sri) ‘sinuti’. Vokal a je nastao iz poluglasa ь, koji prema samoglasu
a, što slijedi, varira sa ъ. Upor.bug. laskam, slov. Ieskati se, leséi (Cres), rus.
lošk, polj. lśnić się, stpolj. Iszczeć. Praslav. je korijen *lъskъ. Sa prijevojem
duljine ъ > и > у > i upor. stcslav. úlyskati se: liskati, -ãm ‘blijeskati’, liskàtnuti,
92
liskatnêm (16. v., Dubrovnik), lisketati, -cem (Belostenec) = liskatati (16. v.),
liskati se (ugarski Hrvati). Deminutiv na -ьс lašćac, gen. -аса (Istra, čakavski)
‘(metafora) oko’. Od osnove lask- neologizmi: laštilo ‘biks < Wichs’, lastina
politura^ Inhoativ na -éti: lašćati se (Vrančić) = laštiti (se), -im ‘sjati se’ = (sa
umetnutim r poslije st upor. protrica ŽK prema štokavskom proštać) lustriti
se (18. v.) = lastet, -im (Kosmet) pored IjāStlt = lešcet se, lešcī (Cres) = lisciti
(prijevoj у > г) (ugarski Hrvati). Praslav. *hskì nastalo je od *Hk- raširenjem
s pomoću inhoativnog sufiksa -sk. Isti se korijen nalazi još u luča, luna i lisast
(v.); *Hk- je niži prijevojni štěpen tih riječi. Upor. lot. laistīties ‘sjati se’ i lit. lipst
‘gori’.” (13)

I tako na primjerima vidimo da srbsko narodno ime LAZAR nije od
hebrejskog LAZARUS (ELEAZAR), već je nastalo je od srbskog (keltskog) i
sanskritskog LAS, LASA što znači SVIJETAO, BLJEŠTAV, a odnosi se na
sunce proljetnog vremena u koje se pjevaju prehrišćanske lazaričke pjesme
lazarice sa lazaričkim običajima. Imenu LAZAR osnova je riječ AZ.

Sl. 77. Lasa = Light

AS = BOG
LASA (etrurski) = SJAJ = SVJETLOST = LIGHT (en.)

93
Sl. 78. AZ (AS) = BOG. Četiri C (S) je vrijeme godine u četiri godišnja
doba. Sad je jasno zašto neki tvrde da je to znak sa Nojeve lađe.
...........................
(1) L. A. Waddell, Egyptian civilization of Sumer origin & real Chrono-
logy, Luzak & CO, London, 1930, Plate XXXI.
(2) Ib..
(3) Neil M’Alpine, A Pronouncing Gaelik Dictionary, Second Edition,
Published by Stirling & Kenney, Edinburgh, 1833, p. 20.
(4) R. A. Armstrong, A. M.Gaelic Dictionary in Two parts: I. Gaelic and
English. II. English and Gaelic, London, Printed for James Duncan, 37,
Paternoster Row; 1825, p. 36.
(5) Ib. p. 37.
(6) William Holwell, Mythological, Etymological And Historical Dictio-
nary, London, Printed for C. Dilly, In The Poultry, 1793, pg.
(7) Ib. p. 144.
(8) Alex. Earl of Crawford & Balcarlles, Etruscan Inscriptions, John
Murray, London, 1872. p. 250.
(9) Grenville Pigott, A Manual of Scandinavian Mythology, William
Pickering, London, 1839, p. 21.
(10) Sanjay Sonawani, Origins of the Vedic Religion: And Indus-
Ghaggar Civilisation, Booktango, Blumington, In, 2015.
ISBN: 978-1-4689-5713-6 (e-book)
(11) Wash Edward Hale, Ásura - in Early Vedic Religion, Motilal Ba-
narsidass Publishers, Delhi, 1999, p. 9. ISBN: 81-208-0061-3
(12) R. A. Armstrong, A. M.Gaelic Dictionary in Two parts: I. Gaelic and
English. II. English and Gaelic, London, Printed for James Duncan, 37,
Paternoster Row; 1825, p. 344.
(13) Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika,
Knjiga I, JAZU, Zagreb, 1971. str. 272.

94
DIVOVI NA ZEMLJI

Sl. 79. Otisak divovskog stopala u granitu (Mpulzi region, Južna Afrika)
daje visinu “čovjeka” od oko 8,5-9 metara.
I kaže Biblija:

“A bješe tada divova na zemlji; a i poslije, kad se sinovi Božiji sastajahu
sa kćerima čovečijim, pa im one rađahu sinove; to bjehu silni ljudi, od starine
na glasu.” (Stvaranje,6,4)

Dvije su vrste ovih “sinova Božijih”. U prvoj grupi su potomci
redizajniranog Adama i klonirane Eve, jer i Adama Biblija imenuje kao sina
Božjeg. Druga vrsta “sinova Božijih” su Vanzemaljci, tjelesni Vanzemaljci koji
polno opšte sa svojim ženama Zemljankama, a kao biološki rezultat su
njihova djeca koja izrastaju u divove (tako i “Knjiga Enohova” tvrdi). Znači da
su Vanzemaljci porijeklom iz nekom svijeta u kojem je gravitacija bila mnogo
veća od ondašnje gravitacije na Zemlji i da su biološki uslovi na Zemlji bili
pogodniji od uslova na planeti Vanzemaljaca, te su djeca sa genetskim
predispozicijama Vanzemaljaca dobijala divovski rast. I zbog tog i drugih
zala došao je potop na svu Zemlju.
95
Sl. 80. Div iz Trapanija (Giant of Trapani, Italy) bio je visko preko 9 m.
………………….
…………………….

96
HRONOLOGIJA OD ADAMA DO POTOPA
Od vremena stvaranja Adama do velikog Nojevog potopa (po kazivanju
masoretske varijante Biblije), proteklo je 1656 godina. To saznajemo prateći
genealogiju od Adama do Noja, jer je potop počeo onda kad je Noje navršio
šest stotina godina života.

Adam je stvoren 5718. godine od početka stvaranja sveta. Kad je imao
130 godina, Adam je dobio sina Seta. Tako ćemo nabrajati životnu dob
svakog praoca (brojevi u zagradi) i godinu rođenja njegovog prvog sina
onako kako to belježi Biblija:

Adam = 5718. g. (+130) = 5848. g. rođen je Seth;
Seth: 5848. g. (+105) = 5953. g. rođen je Enos;
Enos: 5953. g. (+90) = 6043. g. rođen je Kenan;
Kenan: 6043. g. (+70) = 6113. g. rođen je Mahalalel;
Mahalalel: 6113. g. (+65) = 6178. g. rođen je Jared;
Jared: 6178. g. (+162) = 6340. g. rođen je Enoh;
Enoh: 6340. g. (+65) = 6405. g. rođen je Matusala;
Matusala: 6405. g. (+187) = 6592. g. rođen je Lameh;
Lameh: 6592. g. (+182) = 6774. g. rođen je Noje.

I tako saznajemo da je od početka stvaranja svijeta do Nojevog rođenja
proteklo 6774 godine, a od vremena stvaranja Adama do Nojevog rođenja je
1056 godina. I kad se Noju navršilo šest stotina godina života, došao je
Potop na zemlju:

“Kad je bilo Noju šest stotina godina, te godine drugog mjeseca,
sedamnaesti dan toga meseca, taj dan razvališe se svi izvori velikog
bezdana, i otvoriše se ustave nebeske. I udari dažd na zemlju za četrdeset
dana i četrdeset noći”. (Stvaranje,7,11)

Vidjeli smo da je Noje rođen 1056. godine od vremena stvaranja Adama, a
potop je usledio kad je Noje navršio šesto godina života:

1056 + 600 = 1656 punih godina od vremena stvaranja Adama do
potopa. A sad pogledajmo kako je u mjerama Velike piramide kodirano
vrijeme Nojevog potopa.

97
Dužina prve Piramidine baze (to je baza koja ide po prirodnoj kamenoj
podlozi na kojoj počiva Piramida), duga je 365,242 svetih lakata. Rekli smo
da je u dužini jednog svetog lakta kodirano 20,19176875 godina, te je u ovih
365,242 svetih lakta kodirano 7374,882 godina, odnosno 7374 godine, 10
mjeseci i 17,77511066 dana. To bi uobičajenim pisanjem datuma izgledalo
ovako: 18. 10. 7375. godine i to je vrijeme trajanja potopa.

Pogledajmo opet zapis Biblije:

“Kad je bilo Noju šest stotina godina, te godine drugog mjeseca,
sedamnaesti dan toga mjeseca, taj dan razvališe se svi izvori velikog
bezdana, i otvoriše se ustave nebeske. I udari dažd na zemlju za četrdeset
dana i četrdeset noći”.

Biblija kaže da je Potop počeo one godine kad je Noje napunio šesto godina
života, sedamnaestog dana drugog mjeseca te godine
…………………..
NOJEVA LAĐA I ZEMLJA

Sl. 81. Izgled Nojeve lađe (kovčega).

“Načini sebi kovčeg od drveta gofera, i načini pregratke u kovčegu; i
zatopi ga smolom iznutra i spolja. I načini ga ovako; u dužinu neka bude
trista lakata, u širinu pedeset lakata, i u visinu trideset lakata. Pusti dosta
svjetlosti u kovčeg; i krov mu svedi ozgo od lakta; i udari vrata kovčegu sa
strane; i načini ga na tri boja: donji, drugi i treći. Jer evo pustiću potop na
zemlju da istrijebim svako tijelo u kome ima živa duša pod nebom; šta je god
na zemlji sve će izginuti”. (1. Moj. 6,14-17)

98
Nojeva lađa imala je oblik kovčega, a ne oblik klasičnih drvenih lađa,
kako ilustratori Biblije predstavljaju ovu po Božijem planu Nojevu
rukotvorenu građenu lađu. Dimenzije Nojevog kovčega su:
• dužina = 300 svetih lakata = 7500 inči
• širina 50 svetih lakata = 1250 inči
• visina = 30 lakata = 750 inči
• visina krova = 1 sveti lakat = 25 inči

Skupa sa krovnim dijelom kovčega zapremina ovih mjera je
7.148.437.500 kubnih inči, što je 117.141.987,5 litara. Kovčeg je bio
sagrađen od čempresa. Specifična težina čempresovog drveta je 0,51 g/cm³.
I vidimo sad ovo: 117.141.987,5 litara po 0,51 g/cm³ = 59.742.413,6 kg.

I gle: težina Zemlje: 59.742.413.600.000.000.000.000.000.000 kg.
Volumen Nojevog kovčega sa specifičnom težinom čempresovog drveta
srazmjeran je dio Zemljine mase: Nojeva lađa simbol je Zemlje.

99
……………..…
POTOP

Sl. 82. Na nadmorskoj visini do 150 m nastale su pješčane naslage na
Fruškoj gori (jezero Beli kamen, Bešenovo, Sremska Mitrovica).

“Kad je bilo Noju šest stotina godina, te godine drugog mjeseca,
sedamnaesti dan toga meseca, taj dan razvališe se svi izvori velikog
bezdana, i otvoriše se ustave nebeske. I udari dažd na zemlju za četrdeset
dana i četrdeset noći”. (Stvaranje,7,11)
• početak potopa: 17. dan drugoga mjeseca: 17. febru-ar 2626. god. st. ere;

100
“I udari dažd na zemlju za četrdeset dana i četr-deset noći.”
(Stvaranje, 7:12)
• kiša pada 40 dana: 17. februara do 9. aprila 2626. godine;
“I stajaše voda povrh zemlje sto pedeset da-na.” (Stvaranje, 7:24)
• voda je stajala po zemlji: 17. februar - 17. juli 2626. godine.
“Te se ustavi kovčeg sedmog mjeseca dana sedamnaestog na
planini Araratu.” (Stvaranje, 8:4)
• sedmi mjesec potopa je 17. septembar 2626. godine;
“I voda opadaše sve većma do desetog mje-seca; i prvog dana
desetog meseca pokazaše se vrho-vi od brda.” (Stvaranje, 8:5)
• deseti mjesec potopa je 1. decembar 2626. godine;
“A posle četrdeset dana otvori Noje prozor na kovčegu, koji beše
načinio; I ispusti gavrana, koji jed-nako odletaše i doletaše dokle ne
presahnu voda na zemlji. Pa pusti i golubicu da bi video je li opala voda sa
zemlje. A golubica ne našavši gde bi stala nogom svojom vrati se k njemu u
kovčeg, jer još beše voda po svoj zemlji; i Noje pruživši ruku uhvati je i uze
k sebi u kovčeg.” (Stvaranje, 8:8-9)
• Noje otvara prozor na kovčegu i ispušta gavrana i golubicu: 9. januar 2626.
god. st. ere, četiri dana pred kraj te godine (pocetak nove 2625. godine je na
dan prvog dana zime 13. januara).
“I počeka još sedam dana, pa opet ispusti golubicu iz kovčega. I pred
veče vrati se k njemu golu-bica, i gle, u kljunu joj list maslinov, koji beše
otkinula; tako pozna Noje da je opala voda sa zemlje.” (Stva-ranje, 8:10-11)
• golubica donosi grančicu masline: 16. januar 2625. godine;
“Ali počeka još sedam dana, pa opet ispusti golubicu, a ona mu se
više ne vrati.” (Stvaranje, 8:12)
• golubica ponovo odlijeće i ne vraća se: 23. ja-nuar 2625. god. st. ere;
“Šest stotina prve godine veka Nojevog prvi dan prvog meseca
usahnu voda na zemlji; i Noje otkri krov na kovčegu, i ugleda zemlju suvu.”
(Stvaranje, 8:13)
• zemlja postaje suva: 1. februar 2625 god. st. ere (Noje navršio 601
godinu života i počinje prvi mjesec njegove 602. godine života).

101
“A drugog meseca dvadeset sedmog dana bješe sva zemlja suva.”
(Stvaranje, 8:14)
• suva sva zemlja: 27. mart 2625. godine;
“I iziđe Noje i sinovi njegovi i žena njegova i žene sinova njegovih s
njim.” (Stvaranje, 8:18)
• Noje izlazi na zemlju drugog mjeseca nakon njegovog 602. rođendana =
27. mart, 2625 = 2624,867 god. st. ere = 1657,13 godina od stvaranja Adama
= 7375.13 godina od početka stvaranja svijeta.

Sl. 83. Delibltska pješčara ostala je iza opšteg potopa. Fosili školjki i drugih
morskih životinja kao i fosili listova drveća koje po Vojvodini nalaze, nisu od
izmišljenog Panonskog mora, već su tu fosilizirani u kataklizmi biblijskog
potopa. Ljušture morskih školjki i puževa (ne samo fosile) nalaze planinari i
po hercegovačkim planinama na nadmorskim visinama preko 1100 m
(primjer toga su planine Ljubuša i Vran kod Duvna).

102
Sl. 84. Fosilizovani list sa Fruške gore.

Sl. 85. Osoba je na momenat zastala pogledom tražeći spas od potopa
(planina Visočića, BiH, foto: Kemal Čolak).…………………

103
RASELJENJE NARODA IZ SUMERA
“A bijaše na cijeloj zemlji jedan jezik i jednake riječi. A kad otidoše od
istoka, nađoše ravnicu u zemlji Senarskoj, i naseliše se ondje. Pa rekoše
među sobom: Hajde da pravimo ploče i da ih u vatri pečemo. I bjehu im
opeke mjesto kamena i smola zemljana mjesto kreča. Poslije rekoše: Hajde
da sazidamo grad i kulu, kojoj će vrh biti do neba, da stečemo sebi ime, da
se ne bismo rasijali po zemlji. A Gospod siđe da vidi grad i kulu, što zidahu
sinovi čovječiji. I reče Gospod: Gle, narod jedan, i jedan jezik u svih, i to
počeše raditi, i neće im smetati ništa da ne urade šta su naumili. Hajde da
siđemo, i da im pometemo jezik, da ne razumeju jedan drugog šta govore.
Tako ih Gospod rasu odande po svoj zemlji, te ne sazidaše grada.”
(Stvaranje,6,1-8)

Sl. 86. Gradnja vavilonske kule.

U vrijeme 2525. godine stare ere rođen je Falek (100 godina od kraja
potopa). U vrijeme njegovog rođenja srušena je vavilonska kula od

104
zemljotresa koji je razdijelio zemlju (kopno) na kontinete (tada je potopljena
Atlantida):

“A Everu se rodiše dva sina: jednom bješe ime Falek, jer se u njegovo
vrijeme razdijeli zemlja,….” (Stvaranje,10,25)

Ono što je zanimljivo u biblijskom razlogu gradnje i rušenja vavilonske
kule je sljedeće: ljudi su mislili da kulu mogu sazidati do neba. Ako
pretpostavimo da tadašnji ljudi nisu znali šta je atmosfera i šta je nebo, ta
naivna ljudska namjera može biti zanemarena. Ali i Bog se boji da će ljudi
ovom kulom doseći nebo. Je li moguće da ni Bog ne zna da kula, ma koliko
visoka bila, nikad ne može doprijeti do neba? Kakav je to Bog i o čemu se
ovdje radi? Moguć je samo jedan odgovor: to nije bio Bog, nego neko ko
glumi Boga, a na nekoj visini u vazduhu bio je ili kosmički brod ili neka
zvjezdana kapija odakle su “bogovi” silazili na Zemlju. Kulu je srušio kata-
klizmički zemljotres pri kojem su pod morem potopljeni nestali mnogi dijelovi
Zemlje i zemljino kopno razdijelilo se na kontinente.

Kao najstarija ljudska civilizacija računa se Sumerska civilizacija, koja je
nastala neposredno nakon biblijskog potopa. Sve što na tom ili nekom
drugom područu arheolozi nađu da je starije od tog vremena to je iz vremena
prepotopskog svijeta.

OD POTOPA DO EGZODUSA
Poslije potopa Nojevi sinovi sa svojim ženama počinju da rađaju djecu
i tako se ljudski rod ponovo širi zemljom. Biblija nabraja potomke Nojevog
sina Sema, te ćemo prateći koljena Semovog potomstva nastaviti da
brojimo vrijeme od potopa ka hrišćanskoj eri.

Prvi Semov sin, koji se rodio druge godine poslije potopa, dakle
2624. g. st. ere, bio je Arfaksad. I onda oduzimamo godine njegovog života
kad on dobija sina i tako od koljena do koljena sve do Josifa:

Arfaksad: 2624. g. st. ere. (-35) = 2589. g. rođen je Sala;
Sala: 2589. g. (-30) = 2559. g. rođen je Ever;
Ever: 2559. g. (-34) = 2525 g. rođen je Falek;
Falek: 2525 g. (-30) = 2495 g. = rođen je Ragav;

105
Ragav: 2495. g. (-32) = 2463. g. rođen je Seruh;
Seruh: 2463. g. (-30) = 2433. g. rođen je Nahor;
Nahor: 2433. g. (-29) = 2404. g. rođen je Tara;
Terah: 2404. g. (-70) = 2334. g. rođen je Avram;
Avram: 2334 g. (-100) = 2234 g. rođen je Isak;
Isak: 2234. g. (-60) = 2174. g. rođen je Jakov;
Jakov: 2174. g. (-90) = 2084. g. rođen je Josif

Kad je imao 17 godina Josifa su braća prodala u Egipat: 2084 – 17
= 2067. g. st. ere. To je vreme Josifovog dolaska u Egipat. Kad je imao 30
godina Josif izlazi pred faraona da faraonu tumači san o sedam rodnih i
sedam gladnih godina. Bilo je to 2054. g. st. ere. Sedam rodnih godina
navršeno je 2047. g. st. ere. Potom od 2046. godine nastupa sedam gladnih
godina. Kad je imao 130 godina starosti Jakov sa ostalim članovima
porodice i poslugom odlazi u Egipat. Bilo je to 2044. g. st. ere, u trećoj godini
gladi. Od Josifovog dolaska u Egipat 2067. g. st. ere računa se boravak
naroda Izrailja u Egiptu. Tu su, računajući dakle od Josifovog dolaska,
proveli 430 godina.

OD EGZODUSA DO CARA DAVIDA
Biblijski egzodus trajao je 40 godina: počeo je 1637-1597. godine. Pred
sam ulazak u obećanu zemlju, Mojsije umire na planini Nebo, a nasljeđuje
ga Isus Navin kao prvi sudija naroda. Evo spiska sudija od Isusa Navina do
kralja Davida:

Isus Navin (1657-1547. g. st .ere): bio je sudija 50 godina (1597-1547);
Husan-Risatajim car Mesopotamski (Sud. 3,8): sudio 8 godina;
Gotonil (Sud. 3,11): sudio 40 godina;
Eglon, car Moavski (Sud. 3,14): sudio 18 godina;
Aod (Sud. 3,20-30) sudio 80 godina;
Javin, car Kananski (Sud. 4,2): sudio 20 godina, Devora (Sud. 5,31):
sudila 40 godina;
vlast Madijana (Sud. 6,1): vladali 7 godina;
Gideon (Sud. 8,28): sudio 40 godina;
Avimeleh (Sud. 9,22): sudio 3 godine;
Tola (Sud. 10,2): sudio 23 godine, Jair (Sud. 10,30: sudio 22 godine;

106
vlast Amonaca (Sud. 10,8): vladali 18 godina;
Jeftaj (Sud. 12,8): sudio 6 godina;
Avesan (Sud. 12,8): sudio 7 godina;
Elon (Sud. 12,11): sudio 10 godina;
Avdon (Sud. 12,13-14): sudio 8 godina;
vlast Filisteja (Sud. 13,1): vladali 40 godina (20 godina tog
vremena sudija je bio Samson);
Ilije (1. Sam. 4,18): sudio 40 godina;
Samuil i njegovi sinovi bili su sudije 45 godina

Od sudije Isusa Navina (postao sudija 1597. god.), do Samuila i
njegovih sinova po biblijskoj hronologiji prošlo je 525 godina, dakle bi
vrijeme Samuila i njegovih sinova moralo biti završeno 1072. g. st. ere.
Međutim, to nije tako, jer je Samuil kao prvosveštenik i sudija pomazao
Saula za cara 1050. godine. Dakle je Samuil bio sudija i te 1050. godine,
što je prema hronologijji “Knjige o sudijama” razlika od 22 godine. Kako to?
Vrlo jednostavno: ovih 22 godine nakupile su se kao vrijeme između kraja
jednog i biranja drugog sudije. Biblija je zabilježila jedan takav slučaj:

“U ono vrijeme ne bijaše cara u Izrailju; svaki činjaše što mu bješe
drago.”(Sud.21,25)
Normalno biranje sudije često je bilo ometano ratom, epidemijama ili
plemenskim neslogama. Tako se na onih 525 godina nakupilo međuvrijeme
od 22 godine.
Saul je poginuo 1010. g. st. ere, a na njegovo mjesto zacario se
David. On je vladao 40 godina. Njega nasljeđuje Solomon koji je 967. g. u
Jerusalimu počeo da zida hram.
Sve ove događaje Biblije navodimo kao dokaze da Velika piramida i
Biblija (Mazoretik tekst), pokazuju istu dužinu vremena od početka stvaranja
svijeta do hrišćanske ere i od početka Stvaranja do kraja vremena ovog
svijeta. Naravno da dan i čas tog kraja niko ne zna do Bog Otac, ali Piramida
i Biblija daju orijentaciono vreme tog kraja.

……………………..

…………………….……………………..

107
BOGINJA DAHANA (DANA) NAKON POTOPA

Sl. 87. Vinčanska Majka Dahana sa glavom grlice golubice.

Prepotopsko znanje i vjerovanje prenijelo se i na ljude nakon potopa.
Nije Noje sačuvao samo članove svoje porodice i životinje, nego je sačuvao
i znanje (knjige) prenio ih potomstvu nakon potopa. Tako se i obožavanja

108
Nebeske Majke Dahane (Dane) prenijelo iz prepotopskog u postpotopsko
vrijeme, te od vremena kulture Lepenskog vira preko vinčanske kulture, u
raznim varijantama traje, takoreći, sve do današnjih vremena.

Sl. 88. Golubica Dahana sa sinom Suncem (mikenska kultura,
1600-1100 god. st. ere).

109
Sl. 89. Dupljajska golubica Dahana na nebeskoj kolesnici (1500 god. st.

“Raduj se, zvijezdo koja objavljuje Sunce!” (Ikos 1)
“Raduj se, jer si na neiskazan način rodila Svjetlost!” (Ikos 2)
“Raduj se, Majko Nezalazne Zvijezde!
Raduj se, zoro tajanstvenoga Dana!” (Ikos 5)
“Raduj se, presveta kolesnice Onoga koji počiva na Heruvimima!” (Ikos 8)
“Raduj se, zraku Duhovnog Sunca!
Raduj se, blistanje Nezalazne Svetlosti!” (Ikos 11)
(Pravoslavni “Akatista Presvetoj Bogorodici”, odlomak)

110
Sl. 90. Dupljajska Dahana ukrašena svastikama i simbolima Sunca.
“…O, premilostiva i svečudna Carice umne svejtlosti, Ti si nam rodila
Cara – Hrista Boga našeg, Životodavca svih, Tebe što je nebesko slavi, i
što je zemljasko hvali. Ume anđelski; zvijezdo svetozarna; najsvetija među
svetima; carice caricâ; vladarko svih tvari; …” (Pravoslavna “Molitva Pre-
svetoj Bogorodici”, odlomak)

111
Sl. 91. Hananska boginja Aštarta (Ashera), supruga Boga Ela (999-600
god. st. ere). Ime joj je od AZ+GERAH = JESAM ŽERA, JESAM VATRA,
JESAM SJAJ.

112
Sl. 92. Hananska boginja Aštarta (1950-1750 god. st. ere). Na aukciji
antikviteta 8. juna 2012 (New York, Rockefeller Plaza) prodana za 242.500
$US. Desno je boginja Dahana tripoljsko-kukuteni kulture (5000-3000 god.
st. ere).
113
Sl. 93. Boginja Dahana kao Ištar, Parvati i Danica sa vilnim krstom.

114
Sl. 94. Sumerska Inanna i srbska Dana (stećak, Gornje Bare, Kalinovik).

Sl. 95. Imena i simboli iste boginje u drevnim religijama (Elizabeth E.
Goldsmith, Life Symbols as Related to Sex Symbolism, G. P. Putnam’s
Soms, New York & London, 1924. p. 98).

115
Sl. 96. Egipatska boginja Izis sa sinom Horusom, bogom Sunca
(332–30 god. st. ere).

116
Sl. 97. Dana (Dahana) na stećku (19. vijek, Šumarice, Kraljevo; foto:
Nenad Milenković).

117
Sl. 98. Dahana (Dana) sa sinom Suncem kao figurine vinčanske i
mikenske kulture, a ispod je Dana sa sinom na stećaku u Boljunima kod
Stoca.

118
Sl. 99. Bogorodica sa Isusom Hristom, Suncem Pravde.

“Djevice bogolika; nevjesto čista; palato Presvetog Duha; ognjeni
prestole Cara nevidljivog; kivote nebeski; nositeljko Logosa Božijeg;
kolesnice plamenolika; počivalište živoga Boga; neizrecivi sastave tijela
Hristova; gnijezdo Orla nebeskog; grlice bogoglasna; golubice krotka,
tiha i nezlobiva;…” (Pravoslavna “Molitva Presvetoj Bogorodici”, odlomak)

119
LAŽI O LEDENOM DOBU
Čudna je savremena nauka: sva se predala ideologiji Novog svjetskog
poretka, izmišlja svoje teorije i kroz teorije (koje su samo nečije pretpostavke)
postave svoje zvanične dogmate koji važe za istinu, a u stvari su
improvizacija nekih mogućnosti i zamišljenih proračuna. Tako se i “ledenim
dobima” i "zadnjem ledenom dobu" pišu knjige i ispredaju priče u ovom stilu:

"Kraj ledenih doba karakteriše povećanje temperature i povlačenje
glečera i ledenog pokrivača. Uz ta dva procesa takođe dolazi do podizanja
nivoa mora i nastajanja ostrva i zaliva. Danas se uzima da se završetak
poslednjeg ledenog doba odigrao otprilike 10.000 godina pre nove ere. Tada
se led povukao u svoje sadašnje granice i formirali su se klimatsko-
vegetacijski pojasevi kakve danas poznajemo. Nakon pleistocena nastupio
je holocen u kojem i danas živimo." (Wikipedia)

Sl. 100. Oblasti ledenog pokrivača nakon opšteg potopa.

Gle slučajnosti: kažu da je zadnje ledeno doba završeno prije 12.000
hiljada godina, a po hronologiji Velike piramide tad je bilo stvaranje svijeta.
Da li je to slučajnost? Ne, nije, jer tad se na Zemlji pojavio čovjek, a oni su
to pretvorili u kraj "zadnjeg ledenog doba".

Po Piramidi je od početka stvaranja svijeta do biblijskog potopa proteklo
7374 godine, a 7375. godine bio je potop. To je bilo 2626 godina prije nove

120
ere. Kataklizma velikog potopa na dijelu Zemlje bliže polovima
prouzrokovala je naglo smrzavanje i stvaranje ledenih kapa. Mi ne možemo
znati kako i zašto se to desilo, ali se desilo munjevitombrzinom, jer se u
sibirskom raskravljenom tlu pronalaze smrznuti čitavi mamuti sa zelenom
travom u ustima i stomaku.

Ako pogledamo geografske karte sjeverne Zemljine polulopte, vidimo
južne granice tog "zadnjeg ledenog doba". To je granica oko 50-tog stepena
sjeverne geografske širine. U današnje vrijeme polarna oblast leda je na 66.
stepenu sjeverno od ekvatora.
Potop je trajao godinu dana. Noje sa porodicom izlazi iz lađe na Aratatu
i spuštaju se u toplije krajeve Sumera i tu nastaje sumerska civilizacija, prva
postpotopska civilizacija. Tada nije bilo mnogo ljudi na zemlji. Prvi car tog
vremena Nino Belov (Nebrod) imao je vojsku od 450 vojnika i sa tih 450
vojnika rođaka i saplemenika osvojio je sav tadašnji svijet (“Book of Jasher”,
Pod Ninovim rukovodstvom ljudi grade vavilonsku kulu, koju Bog ruši i za
kaznu raseljava narode iz Sumera.

Potomci Nojevih sinova krenuli su prema svojim zemljama. To je bilo
oko 2426-2400 g. st.ere, u vrijeme rođenja Simovog potomka Falega:

“Eberu su se rodila dva sina: jednomu bješe ime Faleg, jer se u njegovo
vrijeme razdijeli zemlja. Njegom je bratu bilo ime Joktan.” (Postanak, 10, 25)

I kako je vrijeme prolazilo, ljudi i narodi su se množili, ali se i led otapao.
Sa postepenim otapanjem leda narodi su se širili prema od leda oslobođenim
prostorima. Od završetka Nojevog potopa led se neprekidno topi. Savremeni
političari proglasiše to globalnim zagrijavanjem uzrokovanim prevelikom
emisijom industrijskih gasova. Kažu da je zbog “globalnog zagrijavanja” od
1860. godine temperatura vazduha porasla za nekih 0,75 – 1,06° C. Naravno
da će stalnim topljenjem i smanjenjem ledenog omotača prema polovima
temperatura na Zemlji da raste. Osim toga, Zemljino magnetno polje ne-
prekidno slabi i sve više Sunčeve svjetlosti dopire u atmosferu što doprinosi
porastu temperature atmosfere, okeana i mora, te se zato u naše vrijeme led
brže topi. Topljenju leda doprinosi i povećanje temperature Zemljinog jezgra
što uzrokuje povećanje temperature vode okeana (tkz. El Nino). Zbog
povećane toplote vode led se brzo topi samo na sjevernom polu, jer je sav
na vodi, dok je na južnom polu led na zemlji i tu se ne otapa.

121
VANZEMALJCI U AMERICI
Kroz vrijeme potopa konfiguracija Zemljinog tla na mnogim mjestima je
promijenjena. Potopska kataklizma progutala je mnoge prethodne površine
kroz zemljotrese, vulkansku lavu, padanje velikih meteora i zatrpavanjem
nanosima pijeska. Brzo zatrpavanje zivih organizama i nagle promjene
temperature izazvalo je fosiliziranje mnogih zatrpanih stvorenja i biljaka, a
potonule šume pretvorene su u ugalj. Tokom isušivinja potopske vode Ze-
mljino kopno je izdijeljeno na kontinente. Nastale su nove planine, pojavile
se nove nizije i ledeni pokrivači prema polovima. Zemlja je opustila.

Nenaseljenost Zemlje iskoristili su Vanzemaljci da nakon potopa daleko
od očiju ondašnjih ljudi na Zemlji sagrade objekte za svoje potrebe. To su
megalitska kamena zdanja na oba američka kontinenta.

Sl. 101. Piramidu Sunca u Meksiku sagradili su “reptiloidni” Vanzemaljci.

Naučnici ne kriju da američki Indijanci nisu poznavali gvožđe, ali ni
jedan od nije pokušao da objasni otkud megalitska kamena zdanja po
Centralnoj i Južnoj Americi. To oni kriju!

122
Sl. 102. Kiklopska kamena zdanja u Centralnoj i Južnoj Americi gradili su
“reptiloidni” Vanzemaljci (oni su i danas tajni gospodari Amerike i Zapada, a
Rusiju čuva arhanđel Mihailo sa svojim vojskama).

123
SRBI I MLADA NEDJELJA

Sl. 103. Sumerski piktografski znak Ր znači PAR (L. A. Waddell, The Aryan
Origin of the Aphabeth, Luzak & Co, London, 1927, p. 180) i znak Ր oko
krsta na stećku u Zelenom Polju kod Rogatice (Marian Wenzel,Ukrasni
motivi na stećcima, Veselin Masleša, Sarajevo, 1965. str. 101).

124
Čujemo danas među Srbima vatrene zagovornike tvrdnji da su Srbi
direktni tjelesni potomci drevnih Lepenaci i Vinčanaca. Opjanjeni
evolucionističkom otrovnom mišlju o nepostojanja Boga i biblijskog potopa,
mnogi Srbi broje Suncu i Zemlji milione i milijarde godina, a starost ljudskom
rodu mjere stotinama hiljada godina. Da Srbi što dalje odlutaju od istine i
Boga pomažu potplaćeni profesori i kroz medijska sredstva “intelektualna
elita” iz loža tajnih mistično–ezoterijskih društava. Opjanili se Srbi lažima te
niti žele niti vole istinu. Opjanjeni opijumom slatkih laži Srbi su predali razum
krilima mašte, a u stvarnosti sunovraćuju se u duboki ponor.
Isus kaza: “Duh je ono što oživljava; tijelo ne pomaže nista.” (Jvn.6,63),
Kakav je bio duh negdašnjih Srba mogli smo se uvjeriti po fotografijama
ovdje postavljenim: od vremena kulture Lepenskog vira i vinčanske kulture
pa kroz sve milenije do kraja 19. i sredine 20. vijeka vjerska duhovna nit Srba
bila je očuvana. Očuvana je bila suština vjere drevnih srbskih predaka u
duhovnom biću Srbinovom. Kroz svoju praktičnu životnu vjeru čuvali su Srbi
svete Božije simbole od postanja svijeta i običaje drevnih vremena.

Dok se čuvao tradicionalni duh predaka, čuvao se i jezik predaka, čuvale
se riječi tog jezika, a kad se hristijanizacijom duh počeo mijenjati i riječi jezika
se mijenjaju. Silu prehriscanskog duha zamjenjuje drugi, strani duh nove
religije. Tako je drevnu srbsku riječ AZ, preko oblika JAS, izbacio iz jezika
duh judaistickke religije, jer se drevno srbsko AZ izgubilo pred judaističkim
JA, a to JA je prva riječ u imenu avramskog Boga JAHVE-a. To nije bila samo
zamjena prve riječi drugom riječju, već je to zamjena prvog Boga Aza tuđim
bogom Jahveom.To je preokret u duši i vjerska revolucija odstupanjem od
prvog Boga i u svoju i opštu narodnu dušu useljavanje duha drugog “Boga”.
I kao što postoji duh koji oživljava, tako postoji i tuđ duh koji ubija.
Sad ćemo pokazati kako se promjenom jedne riječi iz pobožnosti
prelazi u neosjetnu bežbonost. Za primjer uzećemo staru srbsku riječ ASTAL
koja je složena od dvije riječi: AZ + STAL. Već smo rekli da riječ AZ znači
BOG, a riječ STAL znači MJESTO, STANIŠTE (83-90. strana). STAL je čista
srbska riječ, jer umanjenica ove riječi je STALAK. Sa AZ-STAL riječ ASTAL
znači AZOVO MJESTO, AZOVO STANIŠTE, tj. BOŽIJE MJESTO, BOŽIJE
STANIŠTE. Zašto je ASTAL BOŽIJE STANIŠTE? Zato jer je na ASTALU
hrana darovana od BOGA AZA, njegova energija je u hrani. U
svakodnevnom jeziku današnjih Srba umjesto riječi ASTAL govori se
STO(L). Tu nema BOGA, zaboravilo smo da je hrana OD BOGA AZA i da je
Božija energija u hrani.

125
Od početka 20. vijeka, naročito od kraja Prvog svj. rata, iskonski duh
Srbstva ubrzano nestaje. Potpuno nestajanje srbskog duhovnog bića počinje
sa sedamdesetim godinama 20. vijeka kroz školski sistem, industralizaciju
gradova, elektrifikaciju i potom napuštanje sela, te kroz jaku antisrbsku
državno-crkvenu propaganda milenijumskih srbskih neprijatelja. Uvođenjem
vjeronauke u škole od 2000. godine i svejeretičkim ekumenizmom
svetosavske grkoortodoksne SPC, sve je više globalističkog grčko-
vatikanskog duha u Srbima, naročito u lažnim pravoslavljem fanatizovanoj
omladini. Napuštaju se i zaboravljaju tradicionalni srbski običaji i sve se svodi
samo na puku formu badnjaka i krsne slave. Duh današnjih Srba iz korijena
se mijenja i za sljedećih 15-20 godina u Srbima neće biti duha njihovih
predaka.

Sl. 104. Preistorijski solarni simboli.
A bili su Srbi svojom vjerom milenijumski čuvari nebeskog duhovnog
drveta života, ali su zagrizli otrovni duhovni plod lažne vjere ekumenske
svetosavske romejsko-papističke crkve napuštajući dvovjerno krstjanstvo
svojih predaka. Odrekli su se Srbi Svetovida, Peruna i Mlade Nedjelje radi
zakona Antihristove grčko-papske crkve, odbacili su Srbi prirodnu Božiju
vjeru sa zakonima savjesti u dušama ljudskim, a sve radi vjere po zakonima
knjige od tuđina za njih napisanoj.

126
Srbi su bili divno čudo među narodima: bili smo narod jedinstvene
vjerei i znanja u svijetu sve dok nam se nemanjićko vampirsko
grkoortodoksno hrišćanstvo ne zakači za krvne žile kucavice. Pogledajmo
sliku sa motivom na stećku u Zelenom polju kod Rogatice (slika 100):
sumersko PAR je osnova u keltkom (gaelik) PARAS što znači NEBO. Srbsko
PARA je NEBESKA VODA. Srbi su poznavali staro sumersko piktografsko
pismo. Drevne knjige starostavne (knjige pisane na uštavljenoj koži, tj. na
pergamentu). Te knjige uništila je romejsko-rimska crkva počevši sa
Nemanjinim spaljivanjem krstjanskih knjiga.
Ali opet je obični narod srbski čuvao pradjedovsku vjeru najsvetiju u
svijetu. Zamislimo samo naše narodne obredne običaje sa obrednim
pjesmama kroz sva godišnja doba. To su bile srbske narodne crkvene
službe, obredi srbske narodne Crkve u kojima su činodejstvovale djevojke,
boginje svjetlosti i čistote.
Uz određene kalendarske dane i uz različite vremenske (ne)prilike
širom srbske zemlje po svim srbskim selima djeve boginje, ogrnute bijelim
plaštevima čistote i svetačkog morala, obavljale su obrede drevnih srbskih
misterija. Tus u i mnogi drugi srbski prehrišćanski običaji kojih se ni po koju
cijenu ni Srbin hrišćanin nije htio odreći pa je bio dvovjerac, a sebe je zvao
dobrim krstjaninom. Srbskom zemljom ne pjevaju više dodole, ali sve češće
i sve jače pjevaju oluje!

Srbska narodna Crkva živjela je u srbskom narodu. U svakoj kući
Srbinovoj i u svakom selu srbskom kroz srbske običaje obavljala je ta Crkva
crkvene liturgije bilo slavom u kući, običajem na njivi, na livadi ili u gaju pod
hrastom. Tako se ostvarivala i čuvala direktna duhovna veza ovog i onog
svijeta, veza zemlje i neba, fizička i metafizička veza srbskog zemaljskog
naroda i srbskog nebeskog svijeta Boga Oca i Nebeske Majke, svijeta
srbskih bogova, upokojenih predaka, rodbine i saplemenika.

Tukli su Srbe dušmani, ali bilo je Srba i ostajalo; gazio je Srbe latinski
Rim, satirala grčka Vizantija i krvavi Stefan Nemanja; gazili su Srbe divlji
Turci; genocidima istrijebljivali papski križari i ustase, ali i to Srbi nadživje-
še. A danas? Danas Srbi misle da su Srbende i svojim zlom i propašću
svojom Srbuju.…

…………………….

127
ISTORIJA VAVILONA DO POTOPA
Berosus (Berossus) vavilonski pisac i sveštenik boga Bela Marduka,
početkom trećeg vijeka stare eru piše u svom djelu “Vavilonika” o početku
istorije Vavilona:

“Prvi kralj bio je Aloros Vavilonski, Hajdejac sa kojim ništa nije povezano
osim da je od božanstva lično bio izabran da bude pastir ljudima. Vladao je
deset šarova, što je godinama 36.000 godina; jedan šar je 3600 godina,
jedan ner je 600 godina i sos je 60 godina.” (1)

Na prvi pogled vavilonsko (asirsko) “šar” je broj 3600 i tako ga bukvalno
tumače ne shvatajući suštinu te riječi. Berosus navodi da je od stvaranja
svijeta do Alorosa proteklo 259.200 godina, a od stvaranja do Potopa
691.200 godina. Dužina ovog vremena totalno je zbunila arheologe i
istoričare, jer po svim arheološkim nalazima i istorijskim dokazima tolika
dužina vremena je prosto nemoguća i ovo vrijeme ostalo je neriješena tajna
istorije. I naš Miloš Milojević bukvalno je riječ “šar” ili “sar” shvatio kao broj
od 3600 godina (2). Šta je vavilonsko “šar (sar)” saznaćemo iz sljedećih
primjera:
a) “šar = riječ sumnjivog značenja, vidi naročito riječ ‘sar’ ” (3),
b) “sa-ar = šatâru ‘šarati’ (pisati), prodrijeti unutra, svjetlosno uzras-
tanje, prosvjetljenje” (4)

“Šar” znači šarati, tj. pisati. Pisanje se sastoji od slova, a svako slovo je znak,
a svaki znak je šara ili šar. Tako broj 3600 godina kao jedan šar u sebi sadrži
znak (šar) nečega, sadrži kod, šifru. U tom jednom šaru od 3600 godina po
vavilonskom smislu riječi "šar" treba prodrijeti unutar tog broja da bismo
riješili kodiranu poruku, a to se može postići samo onostranim, metafizičkim
prosvjetljenjem.

Berosus kaže: 1 šar = 3600 godina. Godina ima 365,242 dana, a 3600
godina = 1,314.871,2 dana.

Sad idemo do kodova Velike piramide. Po jednom kodu dužina
vremena može da bude predstavljena mjerama dužine i obratno: 1 dan =
2,466586266 cm:

1,314.871,2 dana po 2,466586266 = 3,243.243,243 cm = 32.432,43243 m
= 32,43243243 km = dužina svake strane kvadrata ABCDA.

128
Sa stranama dugim po 32,43243243 km površina kvadrata ABCDA je
1051,862674 km². Krug T ima istu toliku površinu, a prečnik kruga T je
36,59609655 km (slika 105).

Sl. 105.

Tako je 1 šar od 3600 godina pretvoren u geometriju po kodu Velike
piramide i dobili smo prečnik kruga dužine 36,59609655 km = 36.596,09655
m = 3,659.609,655 cm.

Rekli smo da je šar kodirani znak. Pošto je po Piramidinom kodu 1 dan
= 2,466586266 cm, tako je 3,659.609,655 cm = 1 sar ili 3600 godina. Šta
ćemo dobiti ako dužinu od 3,659.609,655 cm podijelimo sa 3600?
Pogledajmo:
3,659.609,655 : 3600 = 1016,558238 cm . Koliko je dana u ovih
1016,558238 cm? Izračunajmo:
1016,558238 : 2,466586266 = 412,1316378 dana. I evo nas unutra u
Velikoj piramidi: broj 412,1316378 je broj dužine Kraljeve odaje (u inčima).
Broj 412,1316378 je kodni znak (šar) za pretvaranje onih 3600 i 36.000
godina u stvarno vrijeme:

3600 godina = 1,314.871,2 dana

1,314.871,2 : 412,1316378 = 3190,415584 dana = 8,735073141 godina.

129
Prvi vavilonski kralj Aloros vladao je 10 šarova: 10 x 8,735073141 =
87,35073141 godina vlasti kralja Alorosa. Nakon Alorosa Berosus po redu
nabraja sljedećih devet kraljeva i ukupno vrijeme svih kraljeva bilježi u
432.000 godina = 157,784.544 dana:

157,784.544 : 412,1316378 = 382.849,8701 dana = 1048,208777 godina
trajanja vlasti deset vavilonskih kraljeva od prvog Alorusa do biblijskog
potopa.

Berosus takođe kaže da je od stvaranje svijeta do Alorusa proteklo 259.200
godina = 94,670.726,4 dana:

94,670.726,4 : 412,1316378 = 229.709,9221 dana = 628,9252662 godina
od stvaranja svijeta do Alorusa.
Po Berosusu od stvaranja svijeta do Potopa je 691.200 godina =
252,455.270,4 dana:
252,455.270,4 : 412,1316378 = 612.559,7922 dana = 1677,134043
godina (628,9252662 od stvaranja svijeta do Alorusa i od Alorusa do Potopa
1048,208777 godina).

Tako nam Berosus, vavilonski pisac i sveštenik boga Bela Marduka,
početkom trećeg vijeka stare ere po svojim izvorima otkriva da je od
stvaranja svijeta do Potopa proteklo 1677,134043 godina. Po Bibliji
Septuaginti proteklo je 2242 godine, po Bibliji Mazori je 1656 godina, a po
Velikoj piramidi od stvaranja Adama do Potopa je 1656,882 godina. Dakle
se Aloros, kao prvi prepotopski vavilonski (sumerski) kralj, ustoličio oko
3675-3600 prije hrišćanske ere.

…………………
(1) History of Egypt, Chaldea, Syria, Babylonia, and Assyria, by G. Maspero,
Volume III, Edited by A. H . Sayce, translated by M. L. McClure; The Grolier
Society, London, 1901?-1906, p. 42-43.
(2) M. Milojević, Odlomci iz istorije Srba, Sveska I, Državna štamparija u
Beogradu, 1872, str. 61-62.
(3) John Dyneley Prince, Materials for a Sumerian Lexicon, Part I, J. C.
Hinrichs’sche Buchhandlung, Leipzig, 1907. p. 310.
(4) Ib. p. 283.

130
ISUS I CRKVA
Isus kojeg svjedoči Velika piramida nije Isus hrišćanske crkve, jer je Isus
hrišćanske crkve politički ideolog koji se svim mogućim sredstvima i svim zlima
bori da prisvoji i sva carstva zemaljska. Isus hrišćanske crkve želi da postane
svjetovni vladar ovoga svijeta, a nebeski svijet samo je njegova obmana kojom vara
ljude. Isus hrišćanske crkve ušao je u crkvu kroz usta antihrista Petra satane, Pavla
lažova i ubice njihovih javnih i tajnih nasljednika. Od prvih dana hrišćanske crkve
oni se trude da uspostave antihristov Novi svjetski poredak i apsolutnu crkvenu i
svjetovnu vlast njihovog crkvenog Isusa. Njihov moto je: “Cilj opravdava sredstvo!”
Oni za Boga ne znaju, milosti i ljubavi nemaju.

I pošto je Isus hrišćanske crkve preko svojih podanika i fanatičnih vjernika
krvavi ubica ljudi, činio je zlo po svijetu od početka svoje vlasti. I da kroz istoriju
ne nabrajamo njegova zla i bežbozna djela, ovdje ćemo se osvrnuti na zla koja je
preko svoje crkve i svojih vjernika počinio u logoru Jasenovac, u kojem je za vrijeme
II svjetskog rata ubijeno preko 700.000 ljudi, a među njima bilo je preko 100.000
djece.

Srpska Pravoslavna crkva je jasenovačke žrtve proglasila novomučenicima i
u kalendaru ove crkve Dan jasenovačkih novomučenika obilježava se 13. (31)
septembra. Kažu da je taj dan odabran jer je 13. septembra 1984. godine izvršeno
osvećenje novog jasenovačkog Hrama Svetog Jovana, podignutog na temeljima
hrama kojeg su 1941. godine srušili fanatični vjernici Isusa hrišćanske crkve. Datum
13. septembar takđe je blizu datuma otvaranja logora Jasenovac (15-20. avgust 1941.
godine). Ali, da 13. septembar nije odabran po ljudskoj volji, nego po volji nebeskoj,
pokazaće nam sljedeća dva primjera.

Primjer prvi
Od početka hrišćanske ere do podneva 13. septembra 1941. godine proteklo
je 1941,700891 godina ili 709.190,7168 dana. Po Piramidinom kodu jedan dan je je
isto kao 2,466586509 cm, te ovih 709.190,7168 dana daje 17,49280254 km. Sad
ćemo vidjeti geometriju ovog broja!

131
Sl. 106. Geometrija broja 17,49280254

Stranice kvadrata ABCDA duge su po 17,49280254 km, a površina kvadrata je
305,9981409 km². Tolika je površina i kruga T, a poluprečnik kruga je
9,869261151km. I gle:

√9,869260178 = 3,141538023 = u četiri decimale tačna vrijednost broja Pi. Zar
to nije čudno?

Primjer drugi

Sl. 107. Geometrija broja 647,374316

Strane kvadrata ABCDA duge su po 182,621 cm. Dvije strane zajedno daju
365,242 cm (pošto jedna godina ima 365,242 dana, dakle se radi o simboličnom
značenju brojeva). Površina kvadrata ABCDA je 33350,42964 cm². Toliku površinu

132
ima i krug T, a prečnik kruga je je 206,0658189 cm (ovo je u inčima broj dužine
Kraljeve odaje u Piramidi). Obim kruga T je 647,374316 cm.

Pošto je po Piramidinom kodu 1 dan = 2,466586509 cm, ovih 647,374316 cm
isto je kao 262,4576018 dana. Vratimo se podnevu 13. septembra i odbrojmo
262,4575759 prema početku godine: 12,5 dana septembra, 31 dan avgusta, 31 dan
jula, 30 dana juna, 31 dan maja, 30 dana aprila, 31 dan marta, 28 dana februara i 31
dan januara. Ukupno je tu 255,5 dana od podneva 13. septembra do početka godine.
Koliko dana je preteklo kao višak od onih 262,4576018 dana? Evo koliko:

262,4576018 – 255,5 = 6,95757594 dana

Šta ćemo sa razlikom ovih dana? Oduzećemo ih od dana decembra, jer decembar
prethodi januaru. Pošto decembar ima 31 dan, od njegovih dana oduzećemo ostatak
od 6,95757594 dana:

31 - 6,95757594 = 24,04242406 dana decembra = 25. decembar

Ovaj 25. decembar gregorijanskog kalendara je dan na koji Rimokatolička
crkva slavi rođenje svog Isusa, onog Isusa što kroz 2000 godina muči, žari, pali i
ubija širom svijeta radeći na tome da kroz svoju crkvu osvoji svu vlast na planeti
Zemlji i sto je u Jasenovcu pobio preko 750.000 ljudi, a ot toga je oko 120.000 djece.

I tako 13. septembar kao Dan jasenovačkih novomučenika Piramidinim
kodovima svjedoči da crkveni Isus, taj nemilosrdni čovjekomrzitelj, mučitelj i
krvnik ljudski nije čovjekoljubivi Isus milosti, ljubavi i praštanja.

A šta je sa Isusom Ortodoksne crkve? Od vremena antihrista Petra satane i
lažova Pavla ubice crkva je bila jedna, dakle je bio i jedan crkveni Isus. Cijelo vrije-
me papi je priznavano prvenstvo po časti sve do crkvenog raskola 1054. godine. A
onda, u borbi za zemaljsku slavu i vlast, podijeliše se. Danas se opet ujedinjuju i
većina ortodoksnih crkava slavi rođenje crkvenog Isusa skupa sa Rimokatoličkom
crkvom, a manjina koja još ne slavi tog dana, svim silama se trudi da se ujednači sa
većinom.

133
EPILOG
“I šta nam je činiti?” upitaće neko. Evo odgvora za sve ljude svih vjera:
jačajte duše svoje ljubavlju kroz djela ljubavi prema bližnjem svom bez obzira
kakve on boje kože bio, kojem narodu i vjeri pripadao. Evinim i Adamovim
jedenjem ploda sa drveta znanja dobra i zla ljudi su dobili otvoreni put ka
znanju, ali kad je duša prošla kroz kapiju znanja, ljubav prema Bogu i
bližnjem onemoćala je u duši ljudskoj.

Nakon smrti zemaljskog tijela ni jedna duša bez ljubavi ne može u
rajske prostore. Zaludu sva ljudska religijska mudrovanja o načinu vječnog
spasenja, zaludu sve vjerske knjige i njihovi “recepti spasenja” i zakoni,
zaludu sve crkve, sinagoge, džamije, pagode, svi hramovi i sve bogomolje
ako prema svemu što je na Zemlji ljubavlju kroz dobra djela svoju dušu nisi
hranio i ojačao.

"Sve dakle što želite da vama čine ljudi, činite i vi tako njima; jer je to
zakon i proroci."

Upita neki mladić Isusa: “Učitelju blagi! Kakvo dobro da učinim da imam
život vječni?”

A Isus mu odgovori: “Što me zoveš blagim? Niko nije blag osim jednog
Boga. A ako želiš ući u život, drži zapovijesti.”

Reče Mu: “Koje?”

A Isus reče: “Da ne ubiješ; ne činiš preljube; ne ukradeš; ne svjedočiš
lažno; Poštuj oca i mater; i ljubi bližnjeg svog kao samog sebe.”

I upita jedan zakonik zakonik Isusa: “Učitelju! Koja je zapovest najveća
u zakonu?”

A Isus reče mu: “Ljubi Gospoda Boga svog svim srcem svojim, i svom
dušom svojom, i svom mislju svojom. Ovo je prva i najveća zapovijest. A
druga je kao i ova: Ljubi bližnjeg svog kao samog sebe. O ovima dvjema
zapovijestima visi sav zakon i proroci.”

I to je sva nauka vječnog spasenja! Sve drugo što vam govore mimo ovoga
ne igra bitnu ulogu, sporedno je ili je ljudska obmana, prevara i laž!

134
Bibliografija
Albert Churchward, The Arcana of Freemasonry, London: George Allen
& Unwin LTD, 1915.
Alexander Crawford Lindsay Earl of Crawford, Etruscan Inscription,
John Murray, London, 1872.
C. H. W. Johns, Ancient Babylonia, Chapter VIII, University Press,
Cambridge, 1913.
Đ. Daničić, Rječnik iz starina srpskih, Dio treći, Državna štamparija,
Beograd, 1864.
Elizabeth E. Goldsmith, Life Symbols as Related to Sex Symbolism, G.
P. Putnam’s Soms, New York & London, 1924.
Frank C. Higgins, The Cross of the Magy, New York, Roger Brothers,
1912.
G. Maspero, History of Egypt, Chaldea, Syria, Babylonia, and Assyria,
Volume III, Edited by A. H . Sayce, translated by M. L. McClure; The Grolier
Society, London, 1901?-1906.
James George Roche Forlong, Rivers of Life, Or, Sources and Streams
of the Faiths of Man in all Lands, Volume 2, London, 1883.
John Dyneley Prince, Materials for a Sumerian Lexicon, Part I, J. C.
Hinrichs’sche Buchhandlung, Leipzig, 1907.
L. A. Waddell, The Aryan Origin of the Aphabeth, Luzak & Co, London,
1927.
P. Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Knjiga I,
JAZU, Zagreb, 1971.
Radivoje Pešić, Vinčansko pismo i drugi gramatološki ogledi, Pešić i
sinovi, Beograd, 1995.
R. A. Armstrong, Gaelic Dictionary in Two parts: I. Gaelic and English.
II. English and Gaelic, London, Printed for James Duncan, 37, Paternoster
Row; 1825.
Rev. Dr Norman Macleod, A Dictionary of The Gaelic Language in two
parts, Glasgow and London, W. R. M’Phun & Son, 1866.
Sir James George Frazer, The Golden Bough: A Study in Magyc and
Religion, first published 1890, Reprinted at Oxford University Press, New
York, 1998.
Thomas Inman, Ancient pagan and modern Christian symbolism,
Second edition, New York, J. W. Bouton, 1875.
William Holwell, Mythological, Etymological And Historical Dictionary,
London, Printed for C. Dilly, In The Poultry, 1793.…

135
…….
O AUTORU

Petko Nikolić Viduša rođen je na Viduši kod Kaknja (srednja Bosna)
na dan Sv.Petke 27. (14.) oktobra 1951. godine. Onovnu školu pohađao je
Modrinju (opština Kakanj) i u Perinom Hanu kod Zenice, a srednju u Zenici.
Studirao u Sarajevu. Kao provjetni radnik radio u zeničkim osnovnim
školama. U Kanadi živi i radi od 1993. godine. Autor je nekoliko knjiga o
Velikoj piramidi. U izdanju Izdavačke kuće “Pešić i sinovi” u Beogradu 2014.
g. objavljena mu je knjiga “Stećci laž i bogumili”, a bavio se i poezijom:
knjiga “Nebeski glasonoša”, Književni klub “Studenac”, Tešanj, 1996, te e-
knjiga poezije ”Pjesme iz progonstva”. U elektronskom izdanju objavio je
zbirke ogleda iz srbske etnologije, mitologije, simbologije, etimologije i
istorije. To su e-knjige “Perunovi zapisi”, “Zabranjeno znanje”, “Božija slova”,
“Peroglifi i steći”, “Pepel i opelo”, “Tragom istine” i “Vrata vremena.”

136
137