Uvod

Otpad je svaka tvar koja ima svojstva zbog kojih se vlasnik mora ili želi riješiti. Nastaje kao
rezultat raznih ljudskih aktivnosti: u domaćinstvima, u raznim privrednim djelatnostima te
posebno u industriji.
Prema Zakonu o upravljanju otpadom u Bosni i Hercegovini koji glasi: "Otpad znači sve
materije koje vlasnik (pravno ili fizičko lice) odlaže, namjerava odložiti ili se traži da budu
odložene u skladu sa jednom od kategorija otpada navedenoj u listi otpada i utvrđenoj u
provedbenom propisu".
Prema mjestu nastanka razlikuju se dvije osnovne vrste otpada:
• komunalni otpad
• industrijski (tehnološki) otpad.
Komunalni otpad – je kruti otpad koji nastaje u stambenim naseljima, a
uključuje smeće iz domaćinstava, industrije i obrtništva, vrtni i tržišni
otpad, razni komadni otpad, građevinski otpad, ostatke od obrade
komunalnih otpadnih voda. U principu, komunalni otpad spada u
nadležnost komunalnih poduzeća.
PODJELA OTPADA
Prema mjestu nastajanja (porijeklu):
Komunalni otpad:
- razni kućni otpad (smeće, kućni komadni otpad)
- vrtni otpad
- tržnički otpad
- kancelarijski otpad
- otpad s javnih površina (smeće)
Tehnološki otpad:
- otpad iz raznih industrijskih pogona
- otpad iz raznih uslužnih i obrtničkih djelatnosti
Bolnički otpad
Poljoprivredni i stočarski otpad
Građevinski otpad
Rudarski otpad
Specijalni (posebni) otpad:
- radioaktivni otpad
- eksplozivni otpad
Prema svojstvima:
Inertni otpad
- ne sadrži ili sadrži vrlo malo tvari koje podliježu fizikalnoj, kemijskoj i biološkoj razgradnji;
- ne ugrožava okoliš.

Opasni otpad - ima jedno od svojstava: eksplozivnost, zapaljivost, reaktivnost, toksičnost,
nagrizanje, nadražljivost, infektivnost, karcinogenost, mutagenost, svojstvo ispuštanja
otrovnih plinova kemijskom reakcijom ili biološkom razgradnjom.
Prema mogućnosti transformiranja u okolišu:
Materijali koji su biološki transformabilni
- organski dio otpada (papir, karton, hrana)
Materijali koji su kemijski transformabilni
- metalni dijelovi i neki kemijski proizvodi koji se u okolišu mogu transformirati procesom
oksidacije
(priroda degradira materijale, ali je proces veoma spor)
Materijali koji su fizički transformabilni
- staklo, keramika, šljaka (proces je vrlo spor i zbiva se pod djelovanjem atmosferskih
utjecaja: kiša, vjetar, sunce
Materijali koji nisu transformabilni
- plastika koja nije biorazgradiva
DEPONIJA
Deponija predstavlja mjesto za odlaganje otpadnih materijala, obično tako što se otpad skuplja
na jednu lokaciju i zatrpava (što je najstariji način odlaganja otpada).
Na nekim deponijama može da se vrši selekcija i reciklaža otpada. Obično se u današnje
vrijeme vrši kategorizacija (klasifikacija) otpada prema tipu otpada koji se na njima odlaže.
Potom se izdvajaju one kategorije otpada koje se mogu reciklirati, a ostatak se zatrpava na
deponiji.
U sadašnjem obliku i načinu postupanja s otpadom, privremene deponije ne zadovoljavaju
osnovne uslove za zbrinjavanje otpada, te ih je potrebno sanirati i konačno zatvoriti za rad.
Pretpostavka je da je organizovana regionalna deponija otpada. Tokom sanacije, na deponiji
otpada može se odlagati otpad, koji se svakodnevno stvara na analiziranom području, te će se
dovesti otpad s okolnih „divljih“ deponija. Sav otpad koji će se dalje stvarati na analiziranom
području, nakon zatvaranja deponije odlagao bi se na regionalnu deponiju otpada.
Sanacija deponije obuhvata prostor na kojem je odlagan otpad i devastiranu sredinu. Za
pravilan rad vrlo je bitan redoslijed popunjavanja deponije. Otpad se odlaže u etažama koje se
postavljaju radi oblikovanja deponije kao prirodnog brežuljka ili kaskadno zatvaranjem jarka.
Otpad i prekrivni materijal trebaju biti dobro izravnati i nabijeni kako bi se izbjeglo erodiranje
uslijed utjecaja padavina.
Sanitarna deponija je sanitarno-tehnički prostor na kome se odlaže čvrsti otpad koji se ne
može iskoristiti (reciklirati, kompostirati, koristiti kao gorivo). To je potpuno zatvoren i
kontrolisan sistem i podrazumijeva:

Izgradnju posebne podloge u cilju zaštite tla od procijednih voda,

Sakupljanje i tretman procijednih i oborinskih voda,

Sakupljanje i zbrinjavanje deponijskog gasa uz poštivanje propisa o količini
zagađivača (lebdeće čestice, hloridi, floridi, teški metali, SO2, NOx).

Deponija se zatvara u slučaju:
- popunjavanja tijela deponije;
- kada emisije zagađujućih materija prelaze propisane vrijednosti, a sanacijom i operativnim
metodama se ne može smanjiti negativan uticaj na zdravlje ljudi i životnu sredinu.
Plan zatvaranja deponije sadrži mjere:
- za održavanje stabilnosti deponije;
- koje će se sprovesti za tehničku i biološku rekultivaciju prostora deponije;
- koje će se preduzeti za praćenje uticaja deponije na životnu sredinu nakon njenog zatvaranja.