You are on page 1of 647

“ARHIVSKA PRAKSA” 19

“ARCHIVAL PRACTICE” 19

Izdavači:
Arhiv Tuzlanskog kantona
Društvo arhivskih zaposlenika
Tuzlanskog kantona

Publisher:
Arhiv Tuzlanskog kantona
Društvo arhivskih zaposlenika
Tuzlanskog kantona

Za izdavače:
mr. Omer Zulić

For Publisher:
mr. Omer Zulić

Organizacioni odbor:
mr. Omer Zulić (predsjednik), dr. Izet Šabotić,
Ešefa Begović, Hatidža Fetahagić, dr. Walter
Brunner, Marijana Galušić, mr. Mirjana MarinkovićLepić, Tunjo Đordić, dr. Azem Kožar, dr. Peter
Pavel Klasinc, Saneta Adrović, dr. Sead Selimović,
Selma Isić, Adnan Tinjić, Asija Filan,
Spomenka Pelić.

Organisational Board:
mr. Omer Zulić (president), dr. Izet Šabotić, Ešefa
Begović, Hatidža Fetahagić, dr. Walter Brunner,
Marijana Galušić, mr. Mirjana Marinković-Lepić,
Tunjo Đordić, dr. Azem Kožar, dr. Peter Pavel
Klasinc, Saneta Adrović, dr. Sead Selimović,
Selma Isić, Adnan Tinjić, Asija Filan,
Spomenka Pelić.

Redakcija:
dr. Izet Šabotić (predsjednik), mr. Sejdalija Gušić,
dr. Živana Heđbeli, Selma Isić, dr. Azem Kožar,
dr. Miroslav Novak, dr. Sead Selimović, mr. Omer
Zulić, dr. Peter Wiesflecker

Editors:
dr. Izet Šabotić (president), mr. Sejdalija Gušić,
dr. Živana Heđbeli, Selma Isić, dr. Azem Kožar,
dr. Miroslav Novak, dr. Sead Selimović, mr. Omer
Zulić, dr. Peter Wiesflecker

Odgovorni urednik:
dr. Izet Šabotić

Editor-in-Chief:
dr. Izet Šabotić

Urednik:
dr. Azem Kožar

Editor:
dr. Azem Kožar

Lektor:
Hatidža Fetahagić
mr. Alma Hasukić

Lektor:
Hatidža Fetahagić
mr. Alma Hasukić

Korektori:
Selma Isić
mr. Jasmin Jajčević

Proff Readers:
Selma Isić
mr. Jasmin Jajčević

Prevod na engleski jezik:
Adnan Tinjić

English Translation:
Adnan Tinjić

Prevod sa slovenačkog jezika:
Maksida Hajdarević

Slovenian Translation:
Maksida Hajdarević

Štampa:
“OFF-SET”

Print:
“OFF-SET”

Za štampariju:
Sadika Murić

For “OFF-SET”
Sadika Murić

Časopis je indeksiran
u C.E.E.O.L.

The journal is
indexed in C.E.E.O.L.

Tiraž:
500 primjeraka

Edition:
500 copies

Saglasnost za izdavanje Časopisa dalo je
Ministarstvo za obrazovanje, nauku, kulturu i sport
Tuzlanskog kantona pod brojem 10/1-452-20-2/98,
od 08.05.1998. godine.

Ministry of Education, Culture and Sport of Tuzla
Podrinje Canton has given approval No 10/1-45220-2/98, on May 8.1998. to publish this magazine.

Sjedište Redakcije je u Arhivu Tuzlanskog kantona,
Franje Ledera 1, 75000 Tuzla,
Tel/fax: ++387 35 252 620
e-mail: arhiv.tk@bih.net.ba

Sead of the Editorial Board Archives Canton Tuzla,
Franjo Leder 1, 75000 Tuzla,
Tel/fax + +387 35 252 620
e-mail: arhiv.tk@bin.net.ba

UDK 930.25

ISSN 1512-5491

ARHIVSKA PRAKSA
ARCHIVAL PRACTICE

19

ARHIVSKA PRAKSA, GOD. 19/2016, STR.1-638, TUZLA 2016.

SADRŽAJ
UMJESTO PREDGOVORA .................................................................................... 1
INSTEAD OF THE FOREWORD ........................................................................... 5

I ARHIVISTIKA I ARHIVSKA SLUŽBA
Selma ISIĆ,
Pregled arhivskih fondova i zbirki Arhiva Tuzlanskog kantona ............................. 11
Mr. Mirjana KAPISODA, Stevan RADUNOVIĆ,
Pregled stanja registraturske i ahivske građe u Državnom arhivu Crne Gore ...... 29
Mr. sc. Marijana TODOROVIĆ BILIĆ,
Pregled stanja arhivske i dokumentarne građe u ministarstvima Vlade Republike
Srpske ...................................................................................................................... 41
Ilija VUČUR,
Pregled arhivskoga gradiva Republike Srpske Krajine u Hrvatskom memorijalnodokumentacijskom centru Domovinskog rata i državnim arhivima Republike
Hrvatske .................................................................................................................. 50
Dr. sc. Nada BULIĆ, Ivana POSEDI,
Objava arhivskog gradiva – potreba ili suvišak ..................................................... 58
Maja KOVAČEVIĆ KUZMANIĆ,
Utjecaj sređenosti gradiva u arhivima na dostupnost i korisničku funkciju u
suvremenom informatičkom okruženju ................................................................... 69
Vladimir JEKIĆ,
Uticaj sređenosti registraturske i arhivske građe Ureda za zaštitu jugoslovenske
imovine u inostranstvu na korisničku funkciju ....................................................... 81
Sadika MASLAK,
Uticaj sređenosti arhivske građe pravosudne provenijencije u arhivima na
korisničku funkciju iste – iskustvo Arhiva USK-a ................................................... 89
Marija TODOROVIĆ,
Registraturska sređenost arhivske građe u nastajanju u funkciji njenog korišćenja .... 96
Dr. sc. Jasna POŽGAN,
Korištenje arhivskog gradiva iz oblasti gospodarstva – mogućnosti i perspektive .... 106

Olivera SOLDATOVIĆ,
Nesređenost arhivske građe i druge prepreke slobodnom pristupu informacijama u
Arhivu Republike Srpske ....................................................................................... 117
Prof. dr. Alenka ŠAUPERL, prof. dr. Polona VILAR, prof. dr. Izet ŠABOTIĆ, dr.
Zdenka SEMLIČ RAJH, Luka MEZEK, Hatidža FETAHAGIĆ,
Profil korisnika koji treba Arhiv za ostvarivanje građanskih prava ..................... 123
Hatidža FETAHAGIĆ,
Arhivski fondovi i zbirke u službi korisnika – iskustvo Arhiva Tuzlanskog kantona ... 135
Dr. sc. Miroslav NOVAK,
Količina, obim i medij kao elementi upravljanja arhivskom građom ................... 148
Žarko ŠTRUMBL, mag. Gašper ŠMID,
Upotreba arhivskog gradiva s osjetljivim podacima u Republici Sloveniji i nekim
državama Evropske unije ...................................................................................... 161
Mr. Jasmin JAJČEVIĆ,
Značaj i korištenje arhivskih zbirki i njihova tehničko-tehnološka zaštita – iskustva
Arhiva Tuzlanskog kantona ................................................................................... 174
Nina GOSTENČNIK,
Obrada arhivskog gradiva nesređenih fondova .................................................... 192
Snežana PETROV,
Stanje preventivne zaštite arhivske i registraturne građe u Srbiji ........................ 205
Слободанка ЦВЕТКОВИЋ,
Етички кодекс архивиста у Србији – познавање, проблеми, примена ........... 218
Mr. sc. Omer ZULIĆ,
Zakonski aspekti preuzimanja arhivalija od fizičkih lica i njihov značaj za
korištenje – iskustva Arhiva Tuzlanskog kantona ................................................. 235
Dr. sc. Aco ANGELOVSKI,
Osvrt na neka pitanja odraza pravne regulative na stanje arhivske i registraturne
građe u Republici Makedoniji .............................................................................. 247
Prof. dr. Azem KOŽAR,
Kaznene odredbe u arhivskom zakonodavstvu Bosne i Hercegovine ................... 258

Devleta FILIPOVIĆ,
Filmski arhiv - stanje i perspektive zaštite audiovizuelne baštine Bosne i
Hercegovine .......................................................................................................... 270
Aleksander LAVRENČIČ,
Arhiva TV Slovenija i rad na portalu EUscreenXL .............................................. 279
Adnan TINJIĆ,
Zaštita audio-vizuelne građe u VHS formatu – iskustva Arhiva Tuzlanskog kantona ... 286
Siniša DOMAZET,
Digitalna fotografija u Arhivu Bosne i Hercegovine – pristup u praksi ............... 294
Josipa MARAS KRALJEVIĆ,
Uporaba i značaj digitalne baze fotografija na primjeru Hrvatskog memorijalnodokumentacijskog centra Domovinskog rata ........................................................ 307
Omer BAJIĆ,
Specifičnosti sređivanja Zbirke fotografija i razglednica Historijskog arhiva
Sarajevo ................................................................................................................ 314
Ksenija LONČARIĆ, prof. dr. Hrvoje STANČIĆ,
Mogućnost interoperabilnosti elektroničkih usluga tijela državne uprave na
međunarodnoj razini ............................................................................................. 322
Josip MIHALJEVIĆ,
Mrežne stranice arhivskih ustanova kao suvremeni informacijski izvor i podrška za
poslovanje ............................................................................................................. 330
Mr. sc. Mirjana MARINKOVIĆ-LEPIĆ,
Savremeni komunikacijski kanali u arhivima Hrvatske i Bosne i Hercegovine ... 347
Mr. sc. Ljerka VUK, Kristijan KARAJIĆ,
Kulturna politika i menadžment arhiva u funkciji predstavljanja arhiva javnosti .... 366
Saneta ADROVIĆ,
Arhivske izložbe kao oblik unapređenja međuarhivske i međunarodne saradnje –
iskustva Arhiva Tuzlanskog kantona ..................................................................... 390
Dr. Tatjana KIKIĆ, Tatjana JOVANOVIĆ,
Uloga i funkcija arhivske biblioteke – iskustva Arhiva Srbije .............................. 404

Valentina PETAROS JEROMELA,
Arhivi italijanske manjine na području Republike Slovenije – Da li su zaista
potrebni? ............................................................................................................... 410
Dr. sc. Peter PAVEL KLASINC,
Privatni arhivi u arhivskoj teoriji i praksi ............................................................ 425
Jugoslav VELJKOVSKI,
Mesto i uloga arhivske zgrade u sistemu zaštite arhivske građe – sa osvrtom na
novu zgradu Istorijskog arhiva Grada Novog Sada ............................................. 435
II

IZ DRUGIH ČASOPISA

Natalija GLAŽAR,
Arhivi u digitalnom dobu – stanje država članica EU-a i arhiva Europske komisije .... 449

III IZ GRAĐE
Prof. dr. Senaid HADŽIĆ,
Između jugoslavenstva i hrvatstva: Bosna i Bošnjaci u ideologiji ilirizma .......... 471
Prof. dr. Izet ŠABOTIĆ,
Uzurpacija zemljišnih posjeda u Bosni i Hercegovini u svjetlu agrarne legislative
od austrougarske uprave do 1948. godine ............................................................ 495
Prof. dr. Sead SELIMOVIĆ,
Obnova naselja Tuzlanskog okruga porušenih u Drugom svjetskom ratu ........... 514
Mr. Vedran MUIĆ,
Problematičan korisnik, problematično gradivo: povjesničar i istraživanje
dokumentacije oružanih snaga Nezavisne Države Hrvatske ................................ 527

IV PRIKAZI
Ešefa Begović,
„Arhivski zapisi“, Časopis za arhivsku teoriju i praksu, godina XXII/2015, broj 1,
Cetinje, 2016. ........................................................................................................ 543

Saneta ADROVIĆ,
„Glasnik arhiva i Arhivističkog udruženja Bosne i Hercegovine“, broj XLV/2015,
Sarajevo 2015, 375. .............................................................................................. 546
Mr. sc. Danijel JELAŠ,
Marta Mihaljević, Milica Mihaljević, Hrvoje Stančić, “Arhivistički rječnik:
englesko hrvatski: hrvatsko-engleski”. Zagreb: Zavod za informacijske studije
Odsjeka za informacijske znanosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu,
2015, 183. ............................................................................................................. 548
Mr. Jasmin JAJČEVIĆ,
„Historijska misao (Historical Thought)“, god. I, br. 1, Društvo historičara
Tuzlanskog kantona i Odsjek za historiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Tuzli,
Tuzla 2015, 312. .................................................................................................... 551
Prof. dr. Sead SELIMOVIĆ,
Tomislav Išek, „Mjesto i uloga Hrvatskog kulturnog društva Napredak u
društvenom životu Hrvata Bosne i Hercegovine između dva svjetska rata (1918–
1941)”, Izdavač: Institut za istoriju, Sarajevo 2015, 581. .................................... 557
Dr. Senija MILIŠIĆ, naučni savjetnik,
Danijel Vojak, Bibijana Bapo, Alen Tahiri, “Stradanje Roma u Nezavisnoj Državi
Hrvatskoj 1941–1945”, Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, Romsko nacionalno
vijeće, Zagreb 2015, 414. ...................................................................................... 562
Dr. Safet BANDŽOVIĆ, naučni savjetnik,
“Potka srpskog identiteta: antizapadnjaštvo, rusofilstvo, tradicionalizam”,
Helsinški odbor za ljudska prava u Srbiji, Beograd 2016, 242............................. 568
Prof. dr. Izet ŠABOTIĆ,
Mr. Šefko Sulejmanović, Monografija “Tuzlanski džemati”, Tuzla 2016, 486. .... 575
Adnan HADŽIABDIĆ,
Senada Jusić, “Žuta zgrada pored Miljacke”, JU Srednja škola poljoprivrede,
prehrane, veterine i uslužnih djelatnosti Sarajevo, Historijski arhiv Sarajevo,
Sarajevo 2015, 108. ............................................................................................. 580

V IZVJEŠTAJI
Mr. Jasmin JAJČEVIĆ,
Kulturno-obrazovna djelatnost Arhiva Tuzlanskog kantona u periodu od jula 2015.
do jula 2016. godine ............................................................................................. 587
Ešefa BEGOVIĆ,
Zapisnik o toku 28. međunarodnog savjetovanja „Arhivska praksa 2015“, Tuzla, 1.
i 2. oktobar 2015. godine (Hotel „Tuzla“) ........................................................... 601
Milena GAŠIĆ,
Konferencija „Arhivi Slavenskih država“, Kratak pregled konferencija održanih u
periodu od 2010. do 2015. godine ........................................................................ 609
Mr. sc. Mersiha IMAMOVIĆ,
Izvještaj o održanoj Međunarodnoj naučnoj konferenciji „Odnosi Bosne i
Hercegovine sa susjedima kroz historiju“, Tuzla 18-19. novembra 2015. ........... 612
Adnan TINJIĆ,
Izvještaj sa Okruglog stola “Memoarska građa i usmena predaja – značaj za
naučna istraživanja”, Tuzla, 15. decembar 2015. godine .................................... 616
Mr. Zenita FAZLIĆ, Saneta ADROVIĆ,
Naučni skup „Dokumentaciona osnova ratnih zbivanja u Bosni i Hercegovini
1992–1995“, Tuzla, 5. decembar 2015. ................................................................ 618
Selma ISIĆ,
Izvještaj sa Međunarodne konferencije “Arhivi i tržište”, 11. i 12. maj 2016. godine
Jezero Modrac – Lukavac ..................................................................................... 621

UMJESTO PREDGOVORA
Skoro dva desetljeća časopis Arhivska praksa je prisutan u stručnoj i
naučnoj javnosti, pobuđujući veliki interes, prije svega arhivske, ali i ukupne naučne
javnosti kako u Bosni i Hercegovini, tako i zemljama okruženja. Njegovo trajanje
je potvrda njegove potrebnosti, kvalitete i istrajnosti na planu unapređenja arhivske
struke i nauke. Naime, časopis Arhivska praksa svojim sadržajima daje nemjerljiv
doprinos unapređenju arhivske struke, a posebno njene praktične komponente, jer
je u koncepciji časopisa akcenat dat na pragmatičnu funkciju raznovrsnih pitanja
arhivske struke. Po tome se Arhivska praksa u dobroj mjeri razlikuje od drugih
časopisa arhivske provenijencije. Koncepcijska postavka časopisa Arhivska praksa
je rezultat potrebe da se ovakvim stručnim i naučnim sadržajima pokuša utjecati na
važne segmente razvoja arhivske struke i nauke u Bosni i Hercegovini. Nadamo se
da se u tome uspjelo i da časopis daje važan doprinos ukupnom razvoju arhivistike.
Časopis je dio prepoznatljivog projekta “Arhivska praksa”, koji od početka
prati međunarodno savjetovanje pod istovjetnim nazivom, na kojem se okupljaju
eminentni arhivski, informatički, te stručnjaci drugih profila iz više zemalja
okruženja. Na stranicama dosadašnjih brojeva časopisa (sa ovim ih je 19) svoja
stručna i naučna znanja i promišljanja predstavilo je više stotina vrsnih arhivskih i
informatičkih znalaca, prezentujući brojna i raznovrsna iskustva sa kojima se susreće
arhivska struka i nauka u svom složenom i kompleksnom razvoju. Svaki broj časopisa
Arhivska praksa je imao svoju posebnost, sadržanu u činjenici otvaranja i tretiranja
novih i najaktualnijih arhivskih pitanja, s ciljem da se pomogne u davanju adekvatnih
odgovora na neka složena pitanja, te utječe na valjano usmjeravanje razvoja arhivske
struke u Bosni i Hercegovini. U svojim nastojanjima težili smo ispoštovati izazove
savremenog doba, koji su utjecali na dinamičnost razvoja arhivistike, kako u Bosni i
Hercegovini tako i okruženju.
U 19. po redu časopisu Arhivska praksa nastavljena je takva pozitivna praksa,
sadržana prije svega u potrebi da se prezentiranim sadržajima u časopisu da doprinos
u rješavanju brojnih osjetljivih i složenih pitanja sa kojim se susreće arhivska struka
u Bosni i Hercegovini. Stoga je u ovom broju časopisa, u stručnom arhivističkom
pogledu, uredništvo smatralo važnim otvoriti neka od aktualnih i osjetljivih pitanja
arhivske teorije i prakse. U strukturalnom i konceptualnom pogledu časopis je ostao
isti kao i prethodnih nekoliko brojeva, prezentujući sadržaje kroz pet ustaljenih
poglavlja: Arhivistika i arhivska služba, Iz drugih časopisa, Iz građe, Prikazi i
ocjene i Izvještaji.
Osnovno poglavlje časopisa je, bez sumnje, Arhivistika i arhivska služba.
Isto daje stručni i naučni ton časopisu i čini više od dvije trećine ukupno prezentiranih
sadržaja, a odnosi se na saopćenja prezentovana na 29. međunarodnom savjetovanju
“Arhivska praksa 2016”. Ovo poglavlje shodno dosadašnjoj pozitivnoj praksi tretira
tri važne stručne tematske cjeline, i to: Uticaj sređenosti registraturne i arhivske
građe u registraturama i arhivima na korisničku funkciju, zatim Pregled stanja
1

registraturne i arhivske građe (u registraturama i arhivima), te Aktualna pitanja
arhivske teorije i prakse, gdje je posebna pažnja posvećena pitanjima iz domena
elektronskih informacija i utjecaja informacijskih tehnologija na razvoj arhivistike.
Važan segment uspješnosti arhivske djelatnosti predstavlja zaštita
registraturne i arhivske građe i stavljanje iste u funkciju za raznovrsne potrebe,
od onih naučnih, kulturoloških, pa do onih koje su najneposrednije vezane za
ostvarivanje brojnih građanskih i ljudskih prava po raznovrsnim osnovama. Iz tih
razloga, u časopisu su otvorena zanimljiva pitanja koja prate navedenu problematiku,
poput: značaja pregleda stanja arhivske i registraturne građe i pregleda arhivskih
fondova i zbirki za korištenje arhivske građe, utjecaj sređenosti arhivske građe na
njeno korištenje, odraz pravne regulative na sređenost i korištenje arhivske građe,
te iskustva u procesu sređivanja i korištenja arhivske građe u različitim oblastima.
Navedena pitanja su pokazala opravdanost otvaranja ove za arhivsku struku
važne teme, koja u svom strukturalno-sadržajnom pogledu sublimira najbitnija i
najsloženija pitanja arhivske teorije i prakse. Stoga, držimo otvaranje ovog pitanja
potrebnim i opravdanim, najviše zbog složenog stanja u ovoj oblasti arhivske struke
Bosne i Hercegovine i potrebom iznalaženja funkcionalnijih rješenja na tom planu.
Drugo, u ovom poglavlju postavljeno pitanje u vezi je sa zaštitom filmske i
druge nekonvencionalne građe. Riječ je o važnom i izuzetno kompleksnom pitanju
sa kojim se suočava arhivska struka u Bosni i Hercegovini. Stoga, svaki sadržaj
prezentovan na ovu temu u ovom broju časopisa ima posebnu važnost, jer se istim
pokušava napraviti pomak na planu adekvatnije zaštite i tretiranja nekonvencionalne
arhivske građe. Garant tome su zanimljiva pitanja i promišljanja koja su otvorena
u časopisu na ovu temu, poput: filmski arhiv, stanje i perspektive zaštite u Bosni
i Hercegovini, iskusta Arhiva TV Slovenije u zaštiti filmskih sadržaja, zaštita
nekonvencionalne građe u Arhivu Bosne i Hercegovine, sređivanje fotografija
i razglednica i druga važna pitanja iz domena zaštite nekonvencionalne građe. O
ovim pitanjima u časopisu promišljaju arhivski stručnjaci iz: Hrvatske, Slovenije
i Bosne i Hercegovine. Smatramo da promišljanja data na ovaj način predstavljaju
važan iskorak ka sveobuhvatnijem i uspješnijem rješavanju nagomilanih problema u
oblasti zaštite nekonvencionalne građe.
Treća tematska grupa pitanja odnosi se na raznovrsnu arhivsku i informatičku
problematiku. Svoje mjesto u ovom poglavlju našla su raznovrsna pitanja, neka
od njih su inovativna, poput: mrežne stanice arhivskih ustanova kao savremeni
informacijski izvori, mogućnost interoperabilnosti elektronskih servisa tijela državne
uprave na međunarodnoj razini, količina, obim i oblik medija kao element upravljanja
arhivskom građom, savremeni komunikacijski kanali u arhivima, kao i niz drugih
važnih pitanja arhivske teorije i prakse. Svakako, ovako odabrani i predstavljeni
stručni i naučni sadržaji garant su važnog doprinosa boljem razumijevanju arhivske
struke i praćenju utjecaja informacijskih tehnologija na istu, što može doprinijeti
poboljšanju stanja elektronskih informacija ne samo u Bosni i Hercegovini, već i
šire.
2

U rubrici Iz drugih časopisa, predstavljen je rad dr. Natalije Glažar iz
Arhiva Republike Slovenije, pod nazivom “Arhivi u digitalnom dobu –stanje država
članica Evropske komisije”, objavljen u Arhivskom vjesniku, br. 58, Zagreb 2015.
Rad predstavlja pregled najvažnijih razvojnih događaja na području arhivske službe
u okviru članica EU i isti može biti veoma poučan i koristan za arhivsku službu
Bosne i Hercegovine.
U rubrici Iz građe u ovom broju časopisa predstavljena su ukupno četiri rada
koja tretiraju nekoliko važnih historijskih pitanja, posvećenih važnim događajima i
procesima, kakvi su: Bošnjaci u ideologiji ilirizma, uzurpacija zemljišnih posjeda
u Bosni i Hercegovini u svjetlu agrarnih propisa od 1878. do 1948. godine, obnova
naselja na Tuzlanskom okrugu porušenih u toku Drugog svjetskog rata, te utjecaj
ideologije na interpretaciju historijske istine na primjeru događaja i procesa vezanih
za period egzistiranja tzv. NDH. Prezentovani radovi u dobroj mjeri predstavljaju
novinu u oblasti tretiranja nacionalne historije, a njihov značaj je sadržan u tome
što su izvedena naučna stajališta zasnovana na konsultovanju historijskih izvora
prvog reda, što predstavlja značajan doprinos razvoju bosanskohercegovačke
historiografije.
U rubrici Prikazi i ocjene predstavljeno je desetak zanimljivih arhivističkih
i historijskih publikacija, objavljenih u Bosni i Hercegovini i zemljama okruženja u
posljednje dvije godine. One omogućavaju upoznavanje sa rezultatima i dostignućima
u ove dvije važne naučne oblasti.
U rubrici Izvještaji dat je opširan i iscrpan pregled kulturno-izdavačkih
sadržaja Arhiva TK realiziranih u protekloj godini, na osnovu kojeg je uočljiva
izuzetna dinamičnost ove ustanove u navedenom segmentu rada. Isto tako, dat je
opširan izvještaj o realizaciji 28. međunarodnog savjetovanja “Arhivska praksa
2015”, te više izvještaja sa nekoliko naučnih i stručnih konferencija održanih u
protekloj godini u Bosni i Hercegovini i zemljama okruženja. Navedeni izvještaji
nam daju pregled najznačajnijih zbivanja iz domena arhivistike i historijske nauke
realiziranih u Bosni i Hercegovini i zemljama okruženja.
Po osnovu prezentovanih sadržaja, možemo zaključiti, da 19. po redu
broj časopisa Arhivska praksa predstavlja zanimljivo i veoma raznovrsno stručno
i naučno arhivističko i historiografsko štivo, koje ima zadatak da pruži doprinos
unapređenju arhivistike i historijske nauke. Garant tome jesu predstavljeni sadržaji,
njihova ukupnost, aktualnost, te posebno naučni i stručni domet, što je snažan pomak
i potvrda doprinosa časopisa Arhivska praksa razvoju arhivske struke i nauke.
Vjerujemo da će i ovaj, 19. po redu, broj časopisa Arhivska praksa, pobuditi interes
arhivske, ali i ukupne stručne i naučne javnosti, kako u Bosni i Hercegovini, tako
i u okruženju. Isto tako, svjesni smo činjenice da nam dosadašnja stručna i naučna
reprezentativnost časopisa daje obavezu da istrajemo u pogledu daljeg unapređivanja
istog, a za dobrobit arhivske struke i nauke.
Redakcija
3

    

INSTEAD OF THE FOREWORD

Almost two decades of journal “Archival practice is present in professional
and scientific circles, evoking great interest, especially among the archival, scientific
community in Bosnia and Herzegovina and neighboring countries. Its duration is
confirmation of its necessity, quality and perseverance in improving the archival
profession and science. The journal Archival practice with their contents gives an
immeasurable contribution to the advancement of the archival profession, especially
its practical component, because the concept of the journal emphasizing on pragmatic
function of various issues of archival profession. After that, the archival practice
largely differs from other journals of archival provenance. “Archival practice” is
a result of the need to take such a professional and scientific facilities and try to
influence the important parts of the development of the archival profession and
science in Bosnia and Herzegovina. We hope to accomplish that and that journal
makes an important contribution to the overall development of archival science.
The journal is part of a recognizable project “Archival Practice”, which from
the beginning accompanied international conference under the same title, which
gathers eminent archivists, IT, and other experts from several countries in the region.
On the pages of past issues of the journal (19 issues) professional and scientific
knowledge and thinking presented of excellent archival and IT experts is presenting
numerous and varied experiences faced by archival profession and science in
their complicated and complex development. Each issue of the journal “Archival
practice” had his specialty, featured in the fact of opening and treating new and most
current archive issues, with the aim of assisting in providing adequate responses to
some complex issues, and influences properly guide the development of the archival
profession in Bosnia and Herzegovina. In their efforts, we sought to comply with
the challenges of modern times, which influenced the dynamics of development of
archival science, as in Bosnia and Herzegovina and the region.
After 19 consecutive journal “Archival practice” set such positive practices,
contained primarily in the need to be presented in content to contribute to solving
a number of sensitive and complex issues faced by archival profession in Bosnia
and Herzegovina. Therefore, in this issue, in terms of professional archival science,
editorial board considered important to open some of the topical and sensitive issues
of archival theory and practice. The structural and conceptual terms magazine has
remained the same as in the previous few numbers, presenting the content through
five established chapters: Archives and archival service, from other magazines, from
the material, reviews and reports.
Basic section of the journal is, without doubt, Archives and archival
service. It provides technical and scientific tone of the journal and makes more than
two-thirds of the presented content, and refers to the papers presented at the 29th
International Conference “Archival Practice 2016”. This section is in accordance
with good practice so far treated three important technical topics, such as: Impact
5

of records arrangement in registry offices and archives on the user-defined function,
then Listing of current records at registry offices and archives), and Current Issues
in archival theory and practice, where special attention is given to the issues in the
field of electronic information and the impact of information technology on the
development of archival science.
An important segment of the performance of archiving activity is the
protection of registry and archival material and using them for a variety of purposes,
ranging from scientific, cultural, and to those who are most directly related to the
achievement of a number of civil and human rights on various grounds. For these
reasons, the journal opens interesting questions that accompany this issue, such as:
character of current records and review of archival funds and collections for the use
of archival material, arrangement of archival material along with the impact on its
use, a reflection of the legal regulations on the order and use of archival material
and experiences in the process of arranging and use of archive materials in different
areas. These issues have shown the justification for opening the archives profession
important topic, which in its structural-content regarding sublimates the most
important and most complex issues of archival theory and practice. Therefore, we
keep open the issue required and justified, mostly because of the complex situation
in this field archival profession of Bosnia and Herzegovina and the need for finding
functional solutions in this area.
Secondly, in this section asked about the protection of film and other
unconventional materials. This is an important and very complex issue facing the
archival profession in Bosnia and Herzegovina. Therefore, any content presented
on this topic in this issue is of special importance, because the same tries to make
a step forward in terms of adequate protection and treatment of non-conventional
archival material. This guarantees interesting questions and reflections that are
open in the journal on the subject, such as: Film Archive, state and prospects of
protection in Bosnia and Herzegovina, experiences, Archive of TV Slovenia in the
protection of film content, the protection of unconventional materials in the Archives
of Bosnia and Herzegovina, arranging photos and postcards and other important
issues concerning the protection of unconventional materials. These subjects in the
journal reflect archival experts from Croatia, Slovenia and Bosnia and Herzegovina.
We believe that the consideration given in this way is an important step towards a
more comprehensive and successful resolution of the accumulated problems in the
field of unconventional materials.
The third thematic group of questions relates to the variety of archival and
IT issues. His place in this chapter are found various issues, some of which are
innovative, such as: network stations archival institutions as modern information
sources, the interoperability of electronic services of state administration bodies
at the international level, the amount, scope and forms of media as an element of
management of archival materials, modern communication channels in the archives
as well as a number of other important issues of archival theory and practice. Of
6

course, this selected and presented technical and scientific facilities guarantee
the important contribution to better understanding of the archival profession and
monitoring the impact of information technology on the same, which can contribute
to improving the state of electronic information not only in Bosnia and Herzegovina,
but also beyond.
The section From the other journals, presented the work of Natalia Glažar
from the Archives of the Republic of Slovenia, called “Archives in the digital
age- status among the Member States of the European Commission”, published
in “Arhivski Vijesnik”, no. 58, Zagreb, 2015. The paper presents an overview of
the most important developmental events in the field of archive services within EU
states and it can be very instructive and useful for archival service of Bosnia and
Herzegovina.
The section from the material in this issue represented a total of four works
that treat a number of important historical questions, dedicated to important events
and processes, such as: Bosniaks in the ideology of the Illyrian movement, usurpation
of land holdings in Bosnia and Herzegovina in the light of the agrarian legislation
of 1878 to 1948, the reconstruction of settlements in the Tuzla district of destroyed
during the Second World war, and the impact of ideology on the interpretation of
historical truth in the case of events and processes related to the period of existence
of the so-called. NDH. Presented papers are largely a novelty in the field of treatment
of national history, and their significance is contained in the fact that they carried
out a scientific point of view based on the consultation of historical source of
the first order, which is a significant contribution to the development of Bosnian
historiography.
The section displays and ratings presented a dozen of interesting archival
and historical publications, published in Bosnia and Herzegovina and neighboring
countries in the past two years. They provide information on the findings and
developments in these two important scientific fields.
The board’s reports given a comprehensive and detailed overview of the
cultural and publishing content Archive TK realized in the previous year, on the basis
of which is visible exceptional dynamism of this institution in this segment of work.
Also, give a comprehensive report on the implementation of the 28th international
conference “Archival practice in 2015”, and more reports of several scientific and
professional conferences held over the past year in Bosnia and Herzegovina and
neighboring countries. These reports give us an overview of the most important
developments in the field of archival and historical studies realized in Bosnia and
Herzegovina and neighboring countries.
On the basis of the presented content, we conclude that the 19th consecutive
issue of “Archival practice” is interesting and very diverse professional and
scientific archival and historiographical reading, which has the task to contribute to
the improvement of archival and historical studies whether they presented facilities,
their totality, timeliness, and particularly scientific and professional range, which
7

is a powerful shift and confirmation of contributions journal “Archival practice”
developing the archival profession and science. We believe that this, the 19th in
a row, the number of journal “Archival practice”, arouse interest in archives, but
the overall technical and scientific community, both in Bosnia and Herzegovina,
as well as abroad. Also, we are aware of the fact that our current professional and
scientific representativeness of the journal is obliged to persevere in terms of further
improving the same, for the benefit of the archival profession and science.
 The Editorial Staff

8

I
ARHIVISTIKA I
ARHIVSKA SLUŽBA

Selma ISIĆ
Arhiv Tuzlanskog kantona

naučni rad

PREGLED ARHIVSKIH FONDOVA I ZBIRKI
ARHIVA TUZLANSKOG KANTONA
Apstrakt: Arhivi kao moderni informacioni centri društva dužni su svoj
rad i djelovanje u određenoj mjeri prilagoditi korisnicima i omogućiti svima
zainteresovanima što jednostavnije korištenje arhivske građe. Najbolji i najefikasniji
način da se to uradi je da se tačno utvrdi šta sve od arhivske građe jedan arhiv
posjeduje. Najbolji način da se to uradi je pripremanje, izrada i objavljivanje
informativno-obavještajnih sredstava: pregleda, vodiča, inventara fondova i zbirki,
regesta, raznih popisa i drugih, što je ujedno i jedan od osnovnih zadataka arhivskih
ustanova.
U radu ćemo se osvrnuti na fundus arhivske građe Arhiva Tuzlanskog
kantona, odnosno na pregled arhivskih fondova i zbirki. Pri tome se neće govoriti
o pregledu arhivskih fondova i zbirki, kao klasičnom obavještajnom sredstvu, nego
kao pregledu fondova i zbirki koje Arhiv Tuzlanskog kantona ima u svojim depoima.
Taj pregled fundusa građe koju Arhiv baštini urađen je na osnovu objavljenog
Vodiča arhivskih fondova i zbirki Arhiva Tuzlanskog kantona iz 2012. godine, kao i
evidencija Arhiva i dopunjenog izdanja spomenutog Vodiča (koji je u vrijeme pisanja
rada još u izradi). Vodiči su posebno važna informativno-obavještajna sredstva,
koji najčešče predstavljaju pregled sadržaja arhivskog fundusa jednog arhiva, tj.
specifikaciju arhivskih fondova i zbirki arhiva sa osnovnim podacima o istim. Oni
na najjednostavniji način pomažu korisnicima da se upoznaju sa arhivskom građom,
odnosno fondovima i zbirkama jednog arhiva.
U radu je prikazana komparacija Vodiča arhivskih fondova i zbirki Arhiva
Tuzlanskog kantona i njegove još neobjavljene dopunjene verzije, istovjetnosti i
razlike u njihovoj strukturi i metodologiji izrade, ako ih ima, te analize razlika u
količini građe. S tim u vezi, u radu su dati i novi podaci o količini arhivskih fondova
i zbirki.
Ključne riječi: Pregled arhivskih fondova i zbirki, arhivska informativna
sredstva, vodič, međunarodni standardi, Arhiv Tuzlanskog kantona, arhivski fond,
arhivska zbirka.

11

Selma ISIĆ

REVIEW OF ARCHIVAL FONDS AND COLLECTION IN THE
ARCHIVES OF TUZLA CANTON
Abstract: Archives as modern information centers of society are obliged to
their work and act in a certain extent, to the users and allow all interested parties as
simple as the use of archival material. The best and most effective way to do this is
to identify exactly what it is that all of the archival material which one archive have.
The best way to do this is the preparation, drafting and publication of information
and mass media: review, guide, inventory holdings and collections, regeste, various
lists and other, which is also one of the main tasks of archival institutions.
In this paper we will look at the holdings of archives Archive of Tuzla
Canton, and the review of archival fonds and collections. In doing sowe will not talk
about the review of archival fonds and collections, as a classic intelligence asset,
rather than as a review of the funds and collections of Archives of Tuzla Canton
has in its depots. The review of the holdings of material we Arhiv heritage has been
based on the published Guide archive holdings and collections of the Archives of
Tuzla Canton in 2012, as well as the records of the Archives and additional release
Guide is in time of this work still in progress. Guides are particularly important
information and intelligence resources, which are most often view as the contents
of archival holdings of one archive, ie. the specification of groups of archives and
collections of archives with basic details of the same. They are the simplest way to
help users to get acquainted with archival materials, or fonds one archive have.
This paper presents a comparison of the Guide of archive holdings and
collections of the Archives in Tuzla Canton and his unpublished amended versions,
the identity and the differences in their structure and methodology of development,
if any, of this analysis, the difference in the quantity of material. In this work in this
regard of that are given a new data on the amount of archival fonds and collections.
Keywords: View archival fonds and collections, archival finding aids,
guide, international standards, Archives of Tuzla Canton, fonds, archive.
Uvod
Značaj arhiva kao informacionih centara i važnih baza podataka koje su
neophodne društvu i državi, raste svakodnevno u savremenom društvu. Pri tome
posebno na značaju dobija korisnička funkcija arhiva. Da bi u potpunosti odgovorili
zahtjevima tržišta i samih korisnika, arhivi posebnu pažnju posvećuju utvrđivanju
stanja arhivskih fondova i zbirki koje posjeduju, kao i izradi informativnoobavještajnih sredstava koji olakšavaju i pojednostavljuju korištenje arhivske građe.
Objavljivanje informativno-obavještajnih sredstava: pregleda, vodiča, inventara
fondova i zbirki, regesta je od posebnog značaja za arhive i ujedno jedna od njegovih
12

Pregled arhivskih fondova i zbirki Arhiva Tuzlanskog kantona

osnovnih obaveza. Od osnivanja, arhivi su u svom radu ukazivali na značaj ovog
pitanja, te mu posvećivali značajnu pažnju, a sve s ciljem stvaranja jasne slike stanja
arhivskih fondova i njihove adekvatne zaštite, te da se učine izvjesnijim za potrebe
struke i društva u cjelini. To je podrazumijevalo čitav spektar složenih stručnih,
tehničko-tehnoloških i organizacionih procesa, provođenih u kontinuitetu s ciljem
uspostave održivog sistema adekvatne zaštite arhivske građe.
Na tom planu, arhivi provode opsežne, sveobuhvatne i sistematične stručne
procese, na osnovu kojih je bilo neophodno pored kvantiteta, upoznati se i sa stanjem
i strukturom arhivskih fondova i zbirki u arhivima. Riječ je o procesima od velike
važnosti, jer ukupno stanje i struktura arhivskih fondova i zbirki u velikoj mjeri
utječe na usmjeravanje ukupnih procesa i tokova razvoja arhivske djelatnosti. Stoga
je danas za definisanje ukupnih odnosa i stanja u arhivskoj djelatnosti, neophodno
imati jasnu sliku stanja i strukture arhivskih fondova i zbirki u arhivima.1 Za to su
najbolja informativno-obavještajna sredstva, među kojima posebnu važnost imaju
pregledi arhivskih fondova i zbirki i vodiči arhiva.
Vodiči predstavljaju specifikaciju arhivskih fondova i zbirki arhiva sa nekim
najvažnijim podacima i karakteristikama o svakom fondu i zbirci ponaosob, s ciljem
jednostavnijeg upoznavanja sa istim od strane korisnika. Iz tog razloga, izrada vodiča
arhivskih fondova i zbirki je za arhive tradicionalno iznimno važna radnja.
„Svrha vodiča svakako nije da detaljno informiše istraživača o svim bitnim
podacima sadržanim u arhivskoj građi, što je uostalom praktično i nemoguće, nego
prvenstveno da da osnovne upute i smjernice ka daljem istraživanju. Na taj način,
istraživač je korak bliže ka podacima i informacijama koje ga interesuju.“2
Iskustva Arhiva Tuzlanskog kantona na izradi informativnih obavještajnih
sredstava
Imajući u vidu značaj i važnost stanja arhivskih fondova i zbirki za ukupnu
arhivsku djelatnost Arhiv Tuzlanskog kantona se, u skladu sa kadrovskim i drugim
mogućnostima, u nekoliko navrata bavio pitanjem stanja i strukture arhivskih
fondova i zbirki koje posjeduje. Zato je posebnu pažnju u svom radu posvećivao i još
uvijek posvećuje ovom pitanju, a sve s ciljem stvaranja jasne slike stanja arhivskih
fondova, ali i s ciljem adekvatne zaštite arhivske građe, kao i s namjerom da iste
učini pristupačnim za korištenje, kako za potrebe struke, tako i društva u cjelini. To
je, naravno, podrazumijevalo i čitav niz složenih stručnih i organizacionih poslova,
koji su provođeni s ciljem uspostave sistema adekvatne zaštite arhivske građe.
Svjestan značaja pripremanja i sumiranja stanja arhivske građe koju
posjeduje, Arhiv Tuzlanskog kantona je od svog osnivanja u nekoliko navrata
pripremao i izdavao vodiče i pravio specifikaciju svojih fondova i zbirki, ali i
1 Izet Šabotić, Stanje arhivskih fondova i zbirki u arhivima u Bosni i Hercegovini, Glasnik arhiva i
Arhivističkog udruženja Bosne i Hercegovine, br. 44, Sarajevo 2014, 37-38.
2 Selma Isić, Značaj predstavljanja arhivkih fondova i zbirki i izrade Vodiča – Iskustva Arhiva TK,
Glasnik arhiva i Arhivističkog udruženja Bosne i Hercegovine, Sarajevo 2014, 61.

13

Selma ISIĆ

objavljivao inventare nekih od značajnih fondova, kao pojedinačne publikacije,3
ali i u arhivističkim časopisima.4 Iste su pripremali zaposlenici Arhiva Tuzlanskog
kantona, a posebno je značajno spomenuti da Arhiv posljednjih godina u praksi
sređivanja i obrade arhivske građe, te posebno pripreme opisa arhivske građe radi u
skladu sa međunarodnim arhivskim standardima, posebno ISAD(G) – standardom
za opis arhivske građe.
Što se konkretno tiče izrade vodiča, Arhiv Tuzlanskog kantona je do sada
pet puta izdavao vodiče i pripremao specifikaciju fondova i zbirki u okviru nekih
drugih publikacija, te na taj način prikazao strukturu arhivskog fundusa građe koju
posjeduje:
• Prvi put 1979. godine publikacijom Regionalni istorijski arhiv Tuzla
1954–1979.5
• Drugi put u zajedničkom projektu 1981. godine izdata je publikacija Arhivski
fondovi i zbirke u SFRJ – Arhivski fondovi i zbirke u arhivima i arhivskim
odjeljenjima u Socijalističkoj Republici Bosni i Hercegovini.6 Projekt je
pokrenuo i niz stručnih pitanja te prihvatio u konačnoj realizaciji određena
rješenja koja su bila značajan pomak arhivske teorije i prakse na području
tadašnje SFRJ. U određenome smislu to je bilo prvo normiranje opisa
arhivskoga gradiva na najvišoj razini (fond/zbirka), a istodobno je po prvi
put znanstvena javnost dobila uvid u osnovne podatke o arhivskoj baštini
kao dijelu kulturne baštine naše zemlje.7
3 Nermana Hodžić, Orijentalna zbirka 1578–1936. (analitički inventar), Sarajevo 1990; Nermana
Hodžić, Oblasni narodni odbor Tuzla (OBNOT) 1949–1952. (sumarno-analitički inventar), Tuzla 2006.
4 Pogledaj – Ešefa Begović, Sumarni inventar, Sreski narodni odbor Gračanica 1945–1955, Arhivska
praksa, br. 12, Tuzla 2009. 468-482; Nermana Hodžić, Analitički inventar: Srpsko pjevačko društvo
„Njeguš“ Tuzla, Arhivska praksa, br. 15, Tuzla 2012, 559-567; Ešefa Begović, Sumarni inventar:
Narodni odbor opštine Lukavac (1952–1958), Arhivska praksa, br. 15, Tuzla 2012, 569-574; Selma
Isić, Sumarno-analitički inventar fonda Mitar Trifunović „Učo“ Tuzla, Glasnik arhiva i arhivističkog
udruženja Bosne i Hercegovine, br. 39, Sarajevo 2009; i dr.
5 Publikacija je objavljena povodom 25. godišnjice osnivanja i rada Arhiva. U istoj su na 48 stranica
date neke osnovne karakteristike dotadašnjeg rada Arhiva, navedeni dobitnici priznanja za saradnju
i unaprjeđenje arhivske službe, predstavljen je fundus arhivske građe koju Arhiv posjeduje, te dat
osnovni pregled fondova i zbirki Arhiva. Isti su predstavljeni po oblastima, s tim da je prvo dat pregled
obrađenih fondova i zbirki, a potom neobrađenih. Fondovi i zbirke su predstavljeni na načan da je dat
tačan naziv fonda, granične godine fonda, granične godine građe, za neke i granične godine građe u
serijama, količina građe u broju arhivskih jedinica i m¹, te naznaka postojanja nekog informativnoobavještajnog sredstva (npr. Okružni narodni odbor Tuzla (1944–1949); 1945–1949; knjiga 28, kutija
123; met. 16. Sumarni inventar 1945–1949). Pored toga date su neke osnovne informacije o biblioteci
Arhiva, kao i bibliografija radova zaposlenika Arhiva.
6 U publikaciji su predstavljeni svi fondovi i zbirke svih arhiva i arhivskih odjeljena Bosne i
Hercegovine, pa i tada Regionalnog istorijskog arhiva u Tuzli. Dati su osnovni podaci o samom Arhivu
u kratkim crtama, pa je predstavljeno 60 fondova i zbirki navedenog Arhiva. Date su informacije o
nazivu fonda, graničnim godinama stvaraoca, graničnim godinama građe, količini arhivske građe po
arhivskim jedinicama i dužnim metrima, te postojanje inventara ukoliko je fond obrađen. Interesantno
da je od 60 fondova i zbirki 50 bilo obrađenih.
7 Vida Pavliček, Pregled arhivskih fondova i zbirki Republike Hrvatske. Rad na prikupljanju i obradi
podataka, Arhivski vjesnik, 50, Zagreb 2007, 20-25.

14

Pregled arhivskih fondova i zbirki Arhiva Tuzlanskog kantona

• Treća po redu specifikacija Vodič Regionalnog arhiva u Tuzli, izašao je
kao samostalna publikacija 1989. godine.8 U njemu je u kratkim crtama
predstavljen rad Arhiva do 1989. godine, te fondovi i zbirke Arhiva, tačnije
njih 71, i to na način da je dat tačan naziv fonda/zbirke, signatura sa kraćim
historijatom, naziv tvorca fonda i osnovne osobine građe: stanje (npr.
nepotpuna), količina, vremenski raspon, sačuvanost i sređenost, dostupnost,
jezik u građi i postojanje inventara, ako ga ima. Za pojedine fondove data je
napomena o serijama u fondu, a neki imaju i navedenu literaturu.
• Četvrti put specifikaciju svojih fondova i zbirki Arhiv je pripremio 2005.
godine u sklopu monografije „Pedeset godina Arhiva u Tuzli 1954–2004”,
koja je imala funkciju vodiča. U okviru iste dati su osnovni podaci o 204
fonda i zbirke kroz elemente: naziv fonda/zbirke, granične godine građe,
signatura, te historijat u okviru kojeg je naveden tvorac fonda, sačuvanost
građe, vremenski period, količina građe kroz arhivske jedinice (knjiga,
kutija, povez, registrator i sl.) i informativno-obavještajno pomagalo.9
• Peti put u februaru 2012. godine, objavljen je Vodič kroz arhivske fondove
i zbirke Arhiva Tuzlanskog kantona.10 Riječ je o stručnom i naučnoobavještajnom sredstvu koji je po prvi puta u Bosni i Hercegovini urađen
u skladu sa savremenom metodologijom izrade ovakvih publikacija i
koja se izdvaja kao dobar primjer primjene međunarodnih standarada,
tačnije standarda ISAD(G) i ISDIAH. Vodič je dao preglednu i jasnu
sliku ukupnog stanja i strukture fondova Arhiva Tuzlanskog kantona kroz
značajne tekstualne i brojčane opise svih važnih elemenata svakog fonda i
zbirke ponaosob. Time je izvršena normizacija najvažnijih elemenata opisa
arhivskih fondova i zbirki posebno u segmentu identifikacijskih oznaka i
izrade normiranog opisa stvaraoca.
8 Vodič Regionalnog istorijskog arhiva Tuzla 1954–1989, autora mr. Azema Kožara, je publikacija
nastala povodom 35 godina rada ove ustanove. Objavljen je 1989. godine u izdanju Regionalnog arhiva
u Tuzla. Pored osnovnih podataka o Arhivu i fondovima i zbirkama predstavljeni su i fondovi i zbirke
u drugim institucijama na području Arhiva, te su data neka objašnjenja o arhivskoj građi kod imalaca.
Pored toga Vodič sadrži i odgovarajući registar signatura, pravilnik o uslovima i načinu korištenja
arhivske građe i knjižnog fonda, bibliografiju radova rađenih na osnovu građe Regionalnog istorijskog
arhiv Tuzla 1945–1989, tabelarni pregled fondova i zbirki, pregled zaposlenog kadra, te izdanja Arhiva.
9 Pedeset godina Arhiva u Tuzli 1954–2004, Tuzla 2005, je monografija u sklopu koje su pored
osnovnih informacija o fondovima i zbirkama dati i podaci o osnivanju, organizaciji i statusnim
promjenama, prostoru, opremi, kadrovima, arhivskoj građi u nastajanju, arhivskim fondovima i
zbirkama, kulturno-obrazovnoj djelatnosti, stručno-arhivističkom i naučno-istraživačkom radom,
biblioteci, stručnoj i institucionalnoj saradnji, radu u ratnim uvjetima 1992–1995. godine. Pored toga u
monografiji su predstavljeni tabelarni prikaz fondova i zbirki, biobibliografski podaci o zaposlenicima,
te naznačene perspektive razvoja Arhiva.
10 Izet Šabotić, Nermana Hodžić, Selma Isić, Vodič arhivskih fondova i zbirki Arhiva Tuzlanskog
kantona, Tuzla 2012. Navedeni Vodič je publikovan u februaru 2012. godine i jedina je ove vrste
publikovana u Bosni i Hercegovini koja se izdvaja kao dobar primjer primjene međunarodnih
standarada, tačnije ISAD(G) i ISDIAH. Sam projekat izrade Vodiča je timski rad zaposlenika Arhiva
Tuzlanskog kantona koji je započeo 2009. godine. Iako je do kraja 2010. publikacija bila spremna za
štampanje, zbog nedostatka sredstava samo publikovanje je bilo odgođeno do februara 2012. kada je
konačna forma Vodiča, dopunjena fondovima i zbirkama preuzetim i tokom 2011. godine, ugledala
svjetlo dana.

15

Selma ISIĆ

Oblasti
Uprava i javne službe

1979.11

1981.

1989. 1995.12 2005.

2012.

10

9

9

10

22

58

Pravosuđe

6

6

4

4

4

15

Obrazovanje, nauka, kultura

7

7

9

30

57

61

Privreda

10

10

6

11

50

99

Društveno-političke organizacije,
društva i udruženja

19

19

26

28

39

42

Vjerske organizacije

2

2

3

4

3

3

Zbirke

7

7

11

17

21

43

Lične i porodične zbirke

/

/

3

5

8

29

61

60

71

109

204

350

Ukupno:

Tabela 1. Specifikacija fondova i zbirki Arhiva TK po utvrđenim oblastima urađena na
osnovu podataka prikazanim u objavljenim publikacijama1112

Na osnovu tabele 1 vidljive su promjene i rast broja fondova i zbirki Arhiva
Tuzlanskog kantona od 1979. do 2012. godine. Primjetno je da 1981. godine imamo
jedan fond manje evidentiran u oblasti uprave i javne službe. Razlog je što je došlo
do objedinjavanja dva fonda u jedan. Daljom analizom vidljivo je da je u 1989.
godini došlo do smanjenja broja fondova sudstva iz istog razloga, jer su dva fonda
su objedinjena u jedan.13 Vidljivo je da u okviru privrede u specifikaciji iz 1989. je
došlo do smanjenja broja fondova sa predhodnih 10 na 6.14 U ostalim grupama je
11 Podaci preuzeti iz poblikacije Regionalni istorijski arhiv Tuzla 1954–1979, 27-36. Navode se samo
podaci o osnovnom pregledu fondova i zbirki. Nakon toga navedeni su podaci za neobrađene fondove
(javne službe 5, privreda i bankarstvo 13, društveno političke organizacije i društva 6, ostalo 8, lični i
porodični fondovi 3, zbirke 13 – ukupno 48). Međutim, detaljnijom analizom tih podataka primjetno
je da veliki broj navedenih fondova i zbirki nije dobro razvrstan, kao i da se veliki broj njih uopće
ne navode kao kasniji fondovi i zbirke. Također je utvrđeno da su pojedini fondovi tada evidentirani
spajani sa drugim fondovima i građom te se u kasnijim popisima i specifikacijama uopće ne navode ili
su mijenjali naziv, te su svakako mijenjali oblast u koju su svrstavani.
12 Podaci preuzeti iz monografije Arhiva autora Azema Kožara Arhiv Tuzla – Regionalni istorijski
arhiv Tuzla (1954–1994), objavljena povodom obilježavanja 40 godina postojanja Arhiva u Tuzli
1995. godine. U posebnom sedmom poglavlju Pregled arhivskih fondova i zbirki dat je tabelarni prikaz
fondova i zbirki sa osnovnim podacima o količini arhivskih jedinica (kutija, fascikli, dokumenata i sl.),
91-98.
13 Došlo je do objedinjavanja fondova i formiranja samo dva i to: Kotarskog suda Tuzla 1887–1943. i
Kotarskog šerijatskog suda Tuzla 1889–1943, umjesto ranija 4 gdje je svaki od navedenih bio podijeljen
na period prije rata 1941. i period rata 1942–1945. godina.
14 Iz nepoznatog razloga nisu evidentirani fondovi: Tvornice sode „Solvay“ Lukavac, Zemaljskog
proizvoda, Trgovinskog preduzeća Tuzla, koji su evidentirani i u specifikaciji iz 2012, kao i dopunjenoj
verziji iz 2016. godine. Još nije evidentiran ni fond Željezničke stanice Kreka nova Tuzla 1886/1955.
u količini 2 kutije, za koju autor rada nema informaciju da je uopće postojao u Arhivu. Pretpostavlja
da je isti prvobitno pogrešno identifikovan, te je kasnije vjerovatno pridružen nekom drugom fondu.

16

Pregled arhivskih fondova i zbirki Arhiva Tuzlanskog kantona

povećan broj preuzetih fondova/zbirki. Tako da je po ovoj specifikaciji Arhiv imao
11 fondova više u odnosu na 1981. godinu. Od slijedeće date specifikacije 1995.
godine pa do 2015. godine vidljivo je konstantano povećenje broja fondova i zbirki.
Tako je 1995. bilo ukupno 38 fondova više u odnosu na 1989, što je uvećanje za
34,86%, a 2005. godine 95 fondova više u odnosu na prethodnu specifikaciju što je
uvećanje za 84,40% u periodu od 10 godina. Po zadnjoj zvaničnoj specifikaciji iz
2012. godine broj fodova i zbirki se povećao za 146 fondova/zbirki ili za 41,71% u
odnosu na pregled iz 2005. godine.
350
300

1979

250

1981

200

1989

150

1995

100

2005
2012

50
0

1979

1981

1989

1995

2005

2012

Slika 1. Dijagram gdje se vidi rast broja fondova i zbirki, urađen na osnovu podataka
dobivenih po godinama kada je rađena specifikacija fondova i zbirki

Trenutno je u izradi dopunjena verzija Vodiča kroz arhivske fondove i zbirke
Arhiva Tuzlanskog kantona, koja će predstavljati presjek stanja fondova i zbirki
zaključno sa 2015. godinom. U toku pisanja rada obavljane su završne radnje na
izradi istog.15
Stanje i struktura arhivskih fondova i zbirki Arhiva TK iz 2016. godine
Do sada najbolju i najpotpuniju strukturu fundusa arhivske građe Arhiva
Tuzlanskog kantona dao je Vodič kroz arhivske fondove i zbirke Arhiva Tuzlanskog
kantona objavljen 2012. godine. Shvativši značaj toga, menadžment ustanove se
odlučio za dopunjavanje istog sa podacima o fondovima i zbirkama preuzetim u
periodu od 2012. do kraja 2015. godine. Pri tome je u potpunosti zadržan opis fondova
i zbirki predstavljen u Vodiču iz 2012. godine koji je rađen po međunarodnom
standardu ISAD(G) i sadrži 14 opisnih jedinica istoimenog standarda i to:
15 Isti još uvijek nije u planu za štampanje, međutim uskoro će svim zainteresovanim biti dostupan
na web stranici Arhiva.

17

Selma ISIĆ

• Naziv arhivskog fonda/zbirke je posljednji naziv koji je stvaralac fonda imao ili
ime pod kojim je najduže djelovao, odnosno pod kojim je najpoznatiji.
• Signatura
fonda/zbirke
je
skraćeni naziv fonda, dat
velikim štampanim slovima
koja označavaju početna slova
riječi države, arhiva i naziva
fonda/zbirke (primjer: Bosna i
Hercegovina, Arhiv Tuzlanskog
kantona Tuzla, Orijentalna zbirka
– BiH – ATKT/OZ). Iako je u
novije pripremljenim vodičima
uglavnom uobičajno da se za
arhivske fondove i zbirke koriste
brojčane signature, u ovom
Vodiču, kao i dopuni to nije
slučaj. Poznato je da u Bosni i
Hercegovini ne postoji jedinstven
sistem označavanja signature,
pa neki arhivi koriste slovne, a
drugi brojne oznake. U Arhivu
Tuzlanskog kantona smo odlučili
da se signature kao identifikacione oznake bilježe slovno, kao što je i ranije slučaj.
Smatrali smo da bi bilo suvišno u potpunosti mijenjati identifikacione oznake
koje nisu usaglašene na nivou države. Mala vjerovatnoća bi bila da u slučaju
kasnijeg stvaranja jedinstvenih oznaka te novostvorene budu zadržane kao
takve bez promjena. Tako bi praktično u potpunosti dva puta mijenjali signature
fondova i zbirki, možda u kratkom periodu, što bi uveliko moglo stvoriti zabune
kako kod korisnika tako i kod samog korištenja fondova u Arhivu. Budući da u
Bosni i Hercegovini nema jedinstvenog načina označavanja ovaj način signature
je za sada zadržan, što ne znači da to u budućnosti nije moguće promijeniti radi
usaglašavanja na nacionalnom nivou.
• Vremenski raspon građe kao što je poznato sadrži godine od prve do posljednje
u kojima je nastajala arhivska građa.
• Količina arhivske građe u Vodiču je izražena dvojako i to prvo u arhivskim
jedinicama (kutija, knjiga, povez, fascikla, registrator i dr.), te u metrima dužnim,
kao utvrđenoj arhivskoj mjeri.
• Sadržaj fonda predstavlja osnovne podatke o vrstama dokumenata koji se nalaze
u fondu, odnosno o samoj arhivskoj građi fonda/zbirke, te o tome na što se ista
odnosi.
• Serije u fondu se odnose na posebne oblasti – područja ili grupe po kojima je
arhivska građa razvrstana unutar fonda, ili koje se ističu u okviru preuzete građe.
18

Pregled arhivskih fondova i zbirki Arhiva Tuzlanskog kantona

• Valorizacija podrazumijeva
cjelovitost i sačuvanost
fonda, mogućnost njegovog
korištenja, te historijsku
vrijednost arhivske građe i
značaj koji ona ima za širu
društvenu zajednicu.
• Jezik u građi označava
vrstu jezika koji se odnosi
na dokumentaciju (npr.
bosanski, srpski, hrvatski,
njemački, turski).
• Pismo u građi se odnosi na
vrstu pisma kojima su pisani
dokumenti (npr. latinica,
ćirilica, arabica, gotica).
• Arhivistička informativna
sredstva pokazuju nam da
li za određeni fond postoje
Primjer opisa iz Vodiča arhivskih fondova i zbirki Arhiva pripremljena
naučnoTuzlanskog kantona preuzet sa web stranice Arhiva
obavještajna pomagala i
koja (analitički inventar
(AI), sumarni inventar (SI), analitičko-sumarni (ASI) ili analitički popis (AP),
sumarni popis (SP)).
• Stepen sređenosti pokazuje da li je arhivska građa arhivistički sređena ili je
nesređena, odnosno samo u stanju registraturne sređenosti.
• Dostupnost ukazuje da li se građa može koristiti bez ograničenja ili sa
ograničenjem.
• Vremenski raspon djelovanja stvaraoca fonda ukazuje na vrijeme djelovanja
stvaraoca fonda.
• Historijat stvaraoca fonda odnosi se na kratak historijski presjek djelovanja
stvaraoca fonda. Za pripremanje historijata stvaraoca fonda korišteni su zapisnici
i dosijei Vanjske službe, službeni listovi, monografske i druge publikacije, te
arhivska građa fondova i zbirki. Ovi podaci su negdje opširni i detaljni, a negdje
su vrlo oskudni, što je u velikoj mjeri zavisilo od stepena sačuvanosti arhivske
građe i stepena sređenosti fondova i zbirki, ali i mogućnosti da se potrebni
podaci pronađu u toku rada na izradi Vodiča. Iz tog razloga kod određenih
fondova ova rubrika je čak ostavljena i prazna, s tim da će se prilikom dopuna i
nastavka unošenja novih informacija sa novim fondovima i zbirkama raditi i na
pokušajima dopune ovog elementa.16
16 Izet Šabotić, Nermana Hodžić, Selma Isić, Vodič arhivskih fondova i zbirki Arhiva Tuzlanskog
kantona, Tuzla 2012, više vidi: ISAD(g) - General International Standard Archival Description – Opšti
međunarodni standard za opis arhivske građe, drugo izdanje, Novi Sad 2006.

19

Selma ISIĆ

Ono što čini posebno važnim ovako pripremljen Vodič jeste to da su
elementi opisa najvažnijih karakteristika fondova i zbirki urađeni jednoobrazno, na
standardiziran način, prema utvrđenoj metodologiji, služeći se iskustvima kolega
arhivista iz okruženja.17
Arhivska građa je u dopunjenom izdanju, kao i u objavljenom primjerku
podijeljena na arhivske fondove i zbirke i razvrstana po oblastima: I. Uprava i javna
služba, II. Pravosuđe, III. Obrazovanje, nauka, kultura, IV. Privreda, V. Društveno
političke organizacije, društva i udruženja, VI. Vjerske organizacije, VII. Zbirke,
VIII. Lične i porodične zbirke.18 Uporednom analizom podataka ove dvije verzije
vodiča vidljive su razlike u količini samih fondova i zbirki, što samo potvrđuje već
ranije utvrđeni konstantni rast preuzimanja fondova i zbirki u Arhiv. Na osnovu
tabele 2 vidljivo je da je Arhiv TK u posljednje 4 godine preuzeo 68 novih fondova.
Tabela 2. Razlika u broju arhivsklih fondova i zbirki Vodiča objavljenog 2012. godine i
dopunjene neobjavljene verzije iz 2016. godine, sa presjekom stanja na dan 31. 12. 2015. godine
oblasti

Vodič iz
Dopunjena
Povećanje odnosa
2012.
verzija iz 2016.
2012/2016.
Broj

Broj

Broj

%

Uprava i javne službe

58

60

2

3,33

Pravosuđe

15

17

2

11,78

Obrazovanje, nauka, kultura

61

76

15

19,73

Privreda

99

133

34

25,56

Društveno-političke organizacije,
društva i udruženja

42

47

5

10,63

Vjerske organizacije

3

3

/

/

Zbirke

43

46

3

6,52

Lične i porodične zbirke

29

39

10

25,64

Ukupno:

350

421 71

16,86

Na osnovu tabele 2 vidljivo je da prema novom stanju u svakoj oblasti, osim
u oblasti Vjerskih institucija, je došlo do povećanja broja fondova i zbirki. Najmanji
broj novih fondova je preuzet u oblastima Uprava i javne službe, Pravosuđe i Zbirke,
premda je taj podatak izražen u procentima bitno različit. Kako je za očekivati najveći
17 Na sličan način vodiče arhivskih fondova i zbirki su posljednih godina uradili i kolege u drugim
arhivima u okruženju: Pokrajinskom arhivu Maribor, Zgodovinskom arhivu Celje, Državnom arhivu
Zagreb, Pokrajinskom arhivu Kopar i drugim.
18 Svaka od osnovnih oblasti je detaljno razrađena s obzirom na karakter i određenje fondova i zbirki.
Po tome Uprava i javne službe je dalje podjeljena na: okružnu i oblasnu, sresku, gradsku, mjesnu i
opštinsku upravu ...

20

Pregled arhivskih fondova i zbirki Arhiva Tuzlanskog kantona

broj novih fondova preuzet je u oblasti Privrede (25,56%), što je i razumljivo ako se u
obzir uzmu tranzicijski procesi i sve veći broj firmi koje idu u stečaj i likvidaciju i za
čiju građu postoji potreba preuzimanja, posebno ako je riječ o privrednim subjektima
koji su imali posebnog uticaja na regiju, kakvih je na prostoru Tuzlanskog kantona,
kao industrijskom središtu prijeratne Bosne i Hercegovine, bilo mnogo. Vidljivo je
da je značajan broj novih fondova preuzet u oblastima Obrazovanja, nauke i kulture,
kao i Ličnim i porodičnim zbirkama. Ono što je posebno potrebno istaći jeste i
činjenica da je u periodu od 2012. do kraja 2015. godine preuzeta i značajna količina
građe fondova koji su već ranije bili obuhvaćeni procesom preuzimanja. Tako je po
novim podacima vidljivo da je samo u oblasti Uprave i javne službe, pored dva već
spomenuta novopreuzeta fonda, u ovom periodu preuzeta građa još osam fondova
koji su već ranije bili evidentirani u Vodiču iz 2012. godine.19 Računajući i te podatke
vidimo da je u 10 fondova ove grupe, tačnije u 16,66% fondova u navedenom periodu
primljena nova građa. Od tih 10 njih 8 su fondovi općina, što znači da je preuzeto
80% arhivske građe općina. Svakako, značajno je spomenuti da je uz organe javne
uprave u navedenom periodu najviše novih fondova/zbirki preuzeto u grupu Privatne
i porodične zbirke, što ukazuje na pojačan rad Arhiva.
Ako uporedimo podatke zadnje specifikacije sravnjene sa krajem 2015.
godine vidimo da se u posljednjih 11 godina, od 2005. do kraja 2015. godine, broj
fondova i zbirki Arhiva TK povećao za 217 fondova i zbirki, odnosno da se taj broj
praktično uduplao ili tačnije uvećao za 106,37%. Ako pak uporedimo dva zadnja
urađena popisa 2012. i 2015. vidimo da se broj preuzetih fondova povećao za 20,29%.
140

120

100

1995

80

2012

2005
2016

60

40

20

0

I

II

III

IV

V

VI

VII

VIII

Slika 2. Dijagram rasta (povećanja) broja fondova i zbirki Arhiva TK po oblastima na
osnovu podataka iz 1995, 2005, 2012. i 2016. godine. Rimskim brojevima u dijagramu
su označene oblasti u osnovnoj strukturi fondova i zbirki Arhiva TK (I. Uprava i javna
služba, II. Pravosuđe, III. Obrazovanje, nauka, kultura, IV. Privreda, V. Društveno političke
organizacije, društva i udruženja, VI. Vjerske organizacije, VII. Zbirke, VIII. Lične i
porodične zbirke)
19 Radi se uglavnom o građi organa upravljanja, tačnije općina: Lukavac, Banovići, Srebrenik, Živinice,
Gradačac, Gračanica, Sapna, te građi Komisija za savremenu građu Tuzlanskog okruga 1992–2001.

21

Selma ISIĆ

Na osnovu dijagrama sa slike 2 vidi se da je posljednjih dvadesetak godina
došlo do ogromnog povećanja broja fondova i zbirki, posebno u pojedinim oblastima,
primjer privrede, gdje je sa 11 fondova iz 1995. godine, u 2005. taj broj porastao
na 50, u 2012. na 99 da bi do 2016. došao do 133 fonda. Primjetno je da je veliki
broj novih fondova preuzet i u oblasti Uprave i javne službe, ali i u svim drugim
oblastima, osim u oblasti Vjerskih institucija, gdje imamo jednu neuobičajenost da
je u odnosu na 1995. došlo do smanjena fondova za jedan. Riječ je o fondu Srpske
pravoslavne crkveno-školske opštine Donja Tuzla, koji je zbog svog istaknutog
vjersko-obrazovnog karaktera prebačena u oblast Obrazovanja. Očigledno je da
osim ove promjene (1995. godine) nije bilo promijena u oblasti fondova Vjerskih
institucija, što znači da još od 1989. godine u Arhiv nije preuzet niti jedan fond
vjerskih institucija. Razlog tome leži u činjenici da su vjerske ustanove prilično
zatvorene i „teške“ za saradnju, posebno po pitanju mogućnosti da Arhiv preuzme
dio građe koju posjeduju. To možda i ne bi bilo tako loše da iste imaju jasnije
definirane i bolje uređene svoje arhive, budući da se zakonima u BiH arhivska
građa vjerskih ustanova tretira privatnom građom i vjerskim ustanovama se ostavlja
mogućnost formiranja specijalnih arhiva.20 Dobra stvar je da se posljednjih nekoliko
godina saradnja Arhiva i vjerkih institucija poboljšala, što potvrđuje činjenica kako
zaposleni na arhivskim poslovima u istim polažu redovno arhivistički ispit, kao i
činjenica da je Arhiv od nekih vjerskih institucija uspio preuzeti dio matičnih knjiga
od kojih je formirana zbirka matičnih knjiga.21 Iste su digitalizovane, a sa projektom
se nastavilo raditi i u 2016. godini.
Nova dopunjena verzija Vodiča bavila se i nekim manjim propustima i
manjkavostima, ili bolje rečeno radilo se na ispravljanju nekih grešaka napravljenih u
staroj verziji Vodiča. Tu se posebno misli na prebacivanje dva fonda koja su u Vodiču
iz 2012. bila stavljena u grupu Privreda – Humanitarne organizacije. Budući da se
radi o organizacijama, odnosna udruženjima, u novoj dopunjenoj elektronskoj verziji
Vodiča stavljeni su u grupu V. Društveno-političke organizacije, društva i udruženja.
Pored toga, nakon analize fondova obrazovanja utvrdili smo da se u slučaju fondova
Prva osnovna škola „Pazar“ Tuzla i Osnovna škola „Džemal Mandžić“ radi o jednoj
školi te je ovaj propust u novoj verziji ispravljen, fond se vodi kao Prva osnovna
škola“Pazar“ u Tuzli, s tim što će u historijatu stvaraoca biti navedena ova promjena
u odnosu na 2012. godinu. Neki fondovi su pretrpjeli reviziju, te je njihova građa
prebačena u nove arhivske kutije zbog čega je došlo do promijena u količini građe.
Osim toga, u dopunjenoj verziji urađene su i neke druge manje ispravke,
naprimjer, dopune elementa serije fonda u nekim fondovima gdje je to propušteno
uraditi u ranijoj verziji. Također su na mjestima dopunjeni elementi: pismo iz građe,
20 I pored toga niti jedan od propisa koje se odnosi na djelatnost vjerskih zajednica Bosne i Hercegovine
ne sadrži bilo kakve odredbe o arhivskoj građi: Zakon o slobodi vjere i pravnom položaju crkve i
vjerskih zajednica u Bosni i Hercegovini, „Službeni glasnik BiH“, br. 5/04; Upustvo o provođenju
Zakona o slobodi vjere i pravnom položaju vjerskih zajednica, „Službeni glasnik BiH“, br. 83/06.
(vidjeti više: Azem Kožar, Arhivska građa vjerskih zajednica zemalja u tranziciji, Atlanti, vol.17, br.12, Trst 2007, 287-295) Ni arhivskim zakonodavstvom BiH nisu detaljnije precizirani način i uslovi
formiranja specijalnih arhiva.
21 Po dopunjenom Vodiču Zbirka sadrži 7 pravoslavnih i islamskih matičnih knjiga.

22

Pregled arhivskih fondova i zbirki Arhiva Tuzlanskog kantona

dostupnost ili količina građe u metrima dužnim, što je posebno bilo propušteno u
oblastima Zbirke i Lične i porodične zbirke.

Dopunjena verzija je ostala vjerna originalnoj u potpunosti što se tiče
osnovnih podataka iz uvodnog dijela u kojem je dat kratak historijat rada Arhiva u
Tuzli od njegovog osnivanja 1954. godine do kraja 2015. godine, kao i uvodni dio
iz štampane verzije Vodiča i novi elektronski oblik uvodnog dijela je usklađen sa
međunarodnim standardom ISDIAH. Kao dopuna i važan dodatak Vodiču urađeno
je uputsvo o njegovom korištenju (Upotreba i dostupnost) u kome je objavljen
Pravilnik o uslugama Arhiva Tuzlanskog kantona i Pravilnik o korištenju arhivske
građe. Dopunjeni su i Registri fondova i zbirki: abecedni i po oblastima kako bi
se pisano kulturno blago koje Arhiva čuva što jednostavnije predstavilo budućim
istraživačima i korisnicima. Također, dopunjene su i skraćenice korištene u Vodiču,
kao olakšica svim korisnicima.
Presjek sadržajno-strukturalnog stanja fondova zaključno sa 31. 12. 2015.
Opća karakteristika fondova i zbirki koji su u Arhiv Tuzlanskog kantona
preuzeti u navedenom periodu jeste njhova obimnost, što se posebno odnosi na
fondove organa uprave, ali i na kompleksne i složene privredne organizacije, koje
su egzistirale u socijalističkom periodu i bile nosioci privrednog razvoja, kako
regije, tako i Bosne i Hercegovine. Nije rijetkost da je pored preuzete arhivske
građe, zbog svog operativnog značaja preuzeta i značajna količina registraturne
građe ovih privrednih subjekata, ugašenih u procesu stečaja i likvidacije. To stvara
dodatne probleme Arhivu, kako zbog nedostatka smještajnog prostora, tako i
zbog manipulisanja i rukovanja glomaznim arhivskim fondovima. Ujedno, zbog
povećanja građe i povećanja zahtjeva korisnika, a smanjenja broja kadrova22 dolazi
do otežanog obavljanja jedne od osnovnih funkcija Arhiva, njegove korisničke
funkcije. Dodatni problem stvara preuzimanje arhivskih fondova koji nisu adekvatno
registraturno sređeni, što otežava rukovanje i korištenje istih. Zbog prisustva
kadrovske reduciranosti u arhivima, ovi fondovi još dugo vremena neće doći na red
za arhivističku obradu. To dodatno usložnjava i otežava proces njihovog korištenja
i stavljanja u funkciju.
Puno je faktora koji su u kompleksnom procesu korištenja arhivske građe
podjednako važni. Broj zaposlenika i ukupna količina preuzete građe su faktori koji
svakako najviše utječu na količinu obrađenih fondova. Međutim, sačuvanost kao i
stepen sređenosti građe preuzete od imalaca i stvaralaca arhivske građe, važan je
faktor koji utječe na dužinu trajanja procesa obrade, ali i na jednostavnost i praktičnost
u procesu korištenja arhivke građe od strane arhivista za potrebe korisnika, kao i
korištenje iste u istraživačke svrhe.23
22 Jedan od stručnih zaposlenika je u navedenom periodu napustio Arhiv, a drugi je zbog bolesti van
radnog procesa, što se odražava na stručni rad.
23 Hatidža Fetahagić, Selma Isić, Važnost obrade arhivskih fondova u istraživačke svrhe, Glasnik
arhiva i Arhivističkog udruženja Bosne i Hercegovine, br. 45, Sarajevo 2015, 18.

23

Selma ISIĆ

Oblasti

Broj
Arhivistički
Registraturno
fondova sređeni fondovi sređeni fondovi
Broj

Broj

%

Broj

%

Nesređeni
fondovi
Broj

%

Uprava i javne službe

60

17

28,33

43

71,66

/

/

Pravosuđe

17

2

11,76

13

76,47

2 11,76

Obrazovanje, nauka,
kultura

76

16

21,05

60

78,94

/

Privreda

133

3

2,26

124

93,23

6

Društveno-političke
organizacije, društva i
udruženja

47

39

82,98

7

14,89

1

2,12

Vjerske organizacije

3

2

66,67

/

/

1

33,33

Zbirke

46

29

63,04

16

34,78

1

2,17

Lične i porodične zbirke

39

15

38,46

24

61,53

/

/

Ukupno:

421

122

28,98

288

68,40

11

2,61

/
4,51

Tabela 3. Tabela sređenosti arhivske građe u Arhivu Tuzlanskog kantona zaključno
sa 31. 12. 2015. godine

Prema podacima iz 2015. godine, koji su vidljivi u tabeli br. 324, sređenost
arhivskih fondova i zbirki u Arhivu Tuzlanskog kantona Tuzla je iznosila 28,98%
arhivistički sređenih, 68,4% registraturno sređenih i 2,61 % nesređenih fondova
i zbirki. Po tome 28,98% arhivistički sređenih arhivskih fondova i zbirki Arhiva
Tuzlanskog kantona ne može se uzeti kao zadovoljavajući broj. Ipak, bitna je činjenica
da je u grupi od 68,4% registraturno sređenih fondova i zbirki različit stepen njihove
sređenosti, što direktno utiče na njihovo korištenje. Pojedini fondovi su jako dobro
registraturno sređeni, posjeduju i djelimične analitičke popise pojedinih dijelova
građe čime je omogućeno lakše snalaženje u građi, a samim tim je pojednostavljeno i
njeno korištenje. Pored toga, preuzimani su i fondovi u ne tako dobrom registraturno
sređenom stanju, ili bolje rečeno u jako niskom stepenu sređenosti, čiji sumarni i
primopredajni popisi ne odgovaraju u potpunosti stvarnom rasporedu građe, što stvara
mnoštvo problema i otežava korištenje građe. Korištenje takve građe je otežano kako
za arhiviste u arhivu, tako i za istraživače, koji često nemaju neka osnovna znanja
pa nerijetko lutaju kroz građu, te nisu u mogućnosti da pronađu tražene dokumente
i potrebne informacije. To ukazuje na značaj preuzimanja registraturno kvalitetno
sređenih fondova čime bi se arhivistima i korisnicima pomoglo i olakšalo korištenje
24 Podaci korišteni u tabeli su iz radne verzije dopunjenog Vodiča kroz arhivske fondove i zbirke
Arhiva Tuzlanskog kantona stoga postoji mogućnost manjeg odstupanja u korištenim podacima u
odnosu na konačnu dopunjenu verziju Vodiča.

24

Pregled arhivskih fondova i zbirki Arhiva Tuzlanskog kantona

arhivske građe, jer bi odmah po preuzimanju sve činjenice i informacije iz građe
bile dostupne. To je jedan od načina da se bar djelimično pojednostavi korištenje
arhivske građe. Iz tabele je vidljivo da je najveći broj, odnosno procenat obrađenih
fondova u oblasti Društveno-političke organizacije, društva i udruženja, čak 82,89%.
Razlog tome leži u činjenici da je u prijašnjem sistemu obrada ove građe imala
svojevrstan prioritet, pa je većina ovih fondova obrađena prije 1995. godine, s tim
što je posljednjih godina na istim vršena revizija. Možemo vidjeti i da je povoljan
i procenat obrađenih zbirki u Arhivu TK 63,04% što je znak da ovoj građi Arhiv
posljednjih godina posvećuje posebnu pažnju, kako u sferi preuzimanja, tako i u
sferi obrade i sređivanja.

50
45
40
30

arhivistički
sređeni
registraturno
sređeni
nesređeni

25

analitički popis

20

sum arni popis

15

sum arno
analitički popis
prim opredajni
popis

35

10
5
0

2016

2016

Slika 3. Dijagram sređenosti arhivskih fondova u oblasti Uprave i javnih službi i njegov
odnos prema informativno-obavještajnim sredstvima, koji postoje za iste

U dijagramu 3 dati su podaci iz oblasti Uprave i javne službe gdje se vidi omjer
arhivistički i registraturno sređenih fondova, te njihova uporedba sa informativno
obavještajnim sredstvima za iste. Iako su 43 fonda registraturno sređena za veliki broj
njih postoje sumarni ili sumarno-analitički popisi koji daju jako dobar uvid u građu
i samim tim omogućuju lakše snalaženje u građi i pronalazak potrebnih informacija.
Tako, od 60 fondova navedene oblasti njih 7 ima analitički inventar ili analitički
popis, 34 sumarno-analitički popis, 3 sumarni popis, a 16 primopredajni popis. Na
osnovu toga vidimo da 54% registraturno sređenih fondova ima popise na osnovu
kojih možemo reći da su zadovoljavajuće registraturno sređeni. Daljom analizom
fondova ove oblasti došlo se do još jednog zanimljivog podatka, da od 60 fondova
ove oblasti njih 36 ima ograničenu dostupnost korištenja, što je u konačnici 60%.
25

Selma ISIĆ

Razlog za ovakav broj leži u činjenici da veliki broj preuzetih fondova ove grupe
sadrži ratnu građu iz perioda agresije 1992–1995, čije je korištenje ograničeno.25
Kod nas i u svijetu, prema odredbama važećih arhivskih propisa neobrađeni
arhivski fondovi i zbirke uglavnom nisu dostupni istraživačima, međutim, ponekad se
istraživačima izlazi u susret omogućavanjem korištenja i ovih fondova, naravno, uz
pojačan nadzor i pomoć arhivista. To u određenoj mjeri utječe na efikasnost obavljanja
korisničke funkcije arhiva. Također, i nesređenost fondova je veliki problem pri
njihovom korištenju, kako u svrhu dokazivanja i ostvarivanja osnovnih ljudskih
prava, tako i u slučajevima njihovog korištenja u okviru istraživačkog procesa.
Samim tim, nesređenost i neobrađenost arhivskih fondova jedan su od uzroka zbog
kojeg arhivi ne mogu odgovoriti svom krajnjem zadatku, a to je stavljanje arhivske
građe u službu korisnicima. Na osnovu analiza strukture i stanja arhivskih fondova
i zbirki vidljivo je da je taj problem prisutan i u Arhivu Tuzlanskog kantona. Da bi
se problem prevazišao potrebno je raditi na osnaživanju službe obrade i sređivanja
arhivskih fondova u arhivu, te na rekonstrukciji arhivskih fondova i zbirki kako bi se,
koliko je moguće, umanjile manjkavosti i dalo što više korisnih informacija o samoj
građi i time pojednostavilo korištenje istih. Pripremanje adekvatnih specifikacija o
stanju i strukturi građe, ali i odgovarajućih informativno-obavještajnih sredstava
svakako je jedan od načina da se to prevaziđe.
Značajno je spomenuti da se do septembra 2016. godine očekuje nova
dopunjena elektronska verzija Vodiča kroz arhivske fondove i zbirke Arhiva
Tuzlanskog kantona na web portalu Arhiva Tuzlanskog kantona, čime će korisnicima
u potpunosti biti dostupni novi podaci specifikacije arhivske građe koju Arhiv baštini.
Isti će davati podatke sa stanjem 31. 12. 2015. godine što će pojednostaviti korištenje
arhivskih fondova i zbirki. Bez dolaska u Arhiv korisnicima će biti dostupne osnovne
informacije o fondima/zbirkama koji ih interesuju, osnovnoj građi koju sadrži
neki fond, serijama, pomagalima kojima se mogu služiti prilikom pregleda građe i
istraživanja, te informaciju da li je fond obrađen i sređen ili ne, kao i da li je njegovo
korištenje na neki način ograničeno ili ne.
Umjesto zaključka
Jedan od osnovnih zadataka arhiva je da utvrde tačno stanje arhivske građe
koju posjeduju, odnosno da tačno znaju šta posjeduju i da imaju osnovne informacije
o tome. Zato je izrada određenih specifikacija arhivskih fondova i zbirki oduvijek bila
iznimno važna za arhive. To se najčešće radilo kroz određene oblike informativnoobavještajnih sredstava. U tome pogledu najpraktičniji su pregledi i vodiči, kao oni
oblici koji daju osnovne podatke o arhivskom fundusu nekog arhiva. U skladu s tim
i Arhiv Tuzlanskog kantona je tom pitanju uvijek poklanjao posebnu pažnju. Izrada
vodiča, kao tradicionalnih informacionih sredstava svakako je jedan od osnovnih
25 Radi se uglavnom o građi kantonalnih i opštinskih organa uprave, ministarstava i građi Komisije
za savremenu građu TK.

26

Pregled arhivskih fondova i zbirki Arhiva Tuzlanskog kantona

načina da arhivi predstave građu koju čuvaju i olakšaju njeno korištenje na način
da daju osnovne upute i smjernice ka željenim informacijama. Njihova svrha nije
da detaljno informišu korisnika, istraživača o svim bitnim podacima sadržanim u
arhivskoj građi, što je uostalom praktično i nemoguće, nego prvenstveno da daju
osnovne upute i smjernice ka daljem istraživanju i korištenju građe.

Arhiv Tuzlanskog kantona je u nekoliko navrata pripremao specifikacije
arhivskih fondova i zbirki. Njihovim poređenjem utvrđuje se razvoj Arhiva i
posvećenost procesima preuzimanja arhivske građe u Arhiv. Godine 2012. godine
publikovan je posljednji Vodič kroz arhivske fondove i zbirke arhiva Tuzlanskog
kantona, urađen metodološki u skladu sa međunarodnim standardima, čime je
načinio iskorak u ovom smjeru u Bosni i Hercegovini. Vodič pripremljen na ovaj
način odlično je sredstvo informisanja, koje svim zainteresovanim korisnicima daje
dovoljno informacija o svim fondovima i zbirkama koje Arhiv posjeduje, ali i samoj
arhivskoj građi. Zbog toga se menadžment Arhiva odlučio za pripremu elektronske
dopune ovog vodiča čime bi bili predstavljeni fondovi i zbirke preuzete u Arhiv do
kraja 2015. godine. Analizom je utvrđen značajan broj fondova i zbirki, u skoro svim
oblastima, preuzetih u periodu od 2012. do 2015. godine. Izuzetak su vjerski fondovi.
Ako pogledamo podatke o ranijim preuzimanjima i uporedimo sa ovim zadnjim
vidljivo je da ni jedan fond u u oblasti vjerskih ustanova nije preuzet od 1989. godine.
Činjenica je da je u zadnjih 20 godina došlo do obimnijeg preuzimanja arhivske
građe u ovaj Arhiv, što potvrđuje i podatak da je od osnivanja 1954. do 1995. godine
u Arhiv preuzeto 109 fondova i zbirki, a od 1995. do 2015. godine 309 fondova i
zbirki. Ako se preuzimanje nastavi ovim intenzitetom, uz iste kadrovske kapacitete,
ustanova će se naći u ozbiljnom problemu, jer će se dovesti u pitanje mogućnosti da
adekvatno odgovori na zahtjeve društva i korisnika. Svakako, postojanje adekvatne i
dobro razrađene specifikacije stanja fondova i zbirki koje Arhiv posjeduje pomoći će
da se ti problemi barem djelimično umanje i na odgovarajući način reaguje u smjeru
obavljanja svoje korisničke funkcije. Ovom pripremom dopunjenog elektronskog
vodiča upravo se to pokušava i napraviti.
Summary
One of the main tasks of the archive is to determine the exact condition of
archives held by them, namely that know exactly what they have and to have basic
information about it. Therefore, the development of certain specifications of archival
fonds and collections have always been extremely important for the archives. This
is usually done through some form of intelligence and information funds. In this
respect the most practical are the reviews and guides, as well as those forms that
give basic information about the archival holdings of an archive. Accordingly the
Archive of Tuzla Canton is the issue always paid special attention. Making Guide, as
well as traditional information resources is certainly one of the main ways to archive
27

Selma ISIĆ

performances in their custody and facilitate its use in a way that gives the basic
instructions and guidelines to the desired information. Their purpose is not to inform
the user in detail, researchers of all relevant information contained in the archives,
which is also almost impossible, but rather to give basic instructions and guidelines
for further study and use of materials.
Archive of Tuzla Canton several times prepared specifications of archival
fonds and collections. Comparing the determined development of Archive and
commitment for processes of obtain archives in the archive. In 2012, was published
the last Guide to archival fonds and collections Archives of Tuzla Canton, done
methodologically in line with international standards, which has made a step forward
in this direction in Bosnia and Herzegovina. Guide prepared in this way an excellent
means to inform that all interested users give enough information about all desire
Fonds that holds Archives, and the archives. Therefore, the management of the
Archives decided to prepare amendments to this electronic guide, which would be
presented holdings and collections taken in the archive by the end of 2015. The
analysis identified a significant number of funds and collections, in almost all areas,
taken in the period from 2012 to 2015. The exceptions are religious funds. Looking
at the data on previous acquisitions, and compare it with the past years, it is evident
that there is a religious fund has taken since 1989. The fact is that in the last 20 years
there has been a more complex obtain of archives in the archive, which is confirmed
by the fact that from the foundation, from 1954 to 1995 in the Archives taken over
109 funds and collections, and from 1995 to 2015 309 funds and collections. If the
obtain continues at this pace, by the same personnel capacities institution will be
in serious trouble compromising the ability to respond adequately to the demands
of society and users. Any existence of adequate and well-designed specifications
state funds and collections of archives possesses will help these problems at least
partially mitigate and respond appropriately in the direction of carrying out their user
functions. This preparation supplemented electronic guide that is exactly what tries
to do it.

28

Mr. Mirjana KAPISODA
Stevan RADUNOVIĆ
Državni arhiv Crne Gore

pregledni naučni rad

PREGLED STANJA REGISTRATURSKE I AHIVSKE GRAĐE
U DRŽAVNOM ARHIVU CRNE GORE
Apstrakt: U radu se govori o institucionalnom razvoju zaštite arhivske
građe u Crnoj Gori; organizacionoj strukturi Državnog arhiva; pregledu stanja
registraturske i arhivske građe po sektorima i odsjecima; statističkim podacima za
arhivsku građu od značaja za državu i lokalnu samoupravu.

Ključne riječi: Arhivska i registraturska građa, stvaralac/držalac, arhivski
fondovi i zbirke.

OVERVIEW OF CURRENT RECORDS AND ARCHIVES
IN THE STATE ARCHIVES OF MONTENEGRO

Abstract: The paper deals with: development of institutional protection
of archives in Montenegro; the organizational structure of the National Archives;
overview of current records and archives divided by sectors and departments;
statistical data for archives of high importance for the state and local government.

Keywords: Archival and current records, the creator/holder, archival
holdings and collections.
Uvodne napomene

Novi način organizacije Državnog arhiva, pažljivo osmišljen i sproveden,
značajno je obezbjedio unapređenje arhivske službe i arhivske djelatnosti s ciljem
da se zaštita arhivske građe sve više nameće kao neophodna u postojećim analizama
i razmišljanjima. To znači da je arhivska služba u Crnoj Gori na odgovarajući način
institucionalno i funkcionalno organizovana i može da odgovori potrebi cjelovite
zaštite arhivske građe u skladu sa očekivanjima građana i ukupnim društvenim
potrebama. Arhivska građa u nastajanju je većinom na odgovarajući način zaštićena
i pod javnim je nadzorom. U sklopu redovnih aktivnosti i realizacije radnih zadataka
Državni arhiv Crne Gore posebnu pažnju poklanja analizi stanja arhivske djelatnosti,
29

Mr. Mirjana KAPISODA, Stevan RADUNOVIĆ

odnosno praćenju stanja arhivske građe u nastajanju. Namjera ovog priloga je da na
osnovu relevantnih podataka analizira i predstavi značaj u postojeće stanje arhivske
građe u Crnoj Gori.
Razvoj arhivske struke na tlu Crne Gore
Arhivi i arhivska služba u Crnoj Gori baštine dugu tradiciju i razvili su se kao
proizvod praktičnih potreba društva da akta koja su nastala radom administrativnog
aparata sistematizuje, kako bi poslužila u dokazne svrhe ili kao izvor za proučavanja
u raznim naučnim oblastima.
Prvi oblici arhivske djelatnosti prisutni su i na dvorovima Nemanjića,
Balšića, Crnojevića.1 Uz dvorske kancelarije paralelno je postojala i mitropolitska
kancelarija koju u kasnijim godinama vode crnogorski mitropoliti iz vladarske
dinastije Petrović-Njegoš.
Reformom iz 1879. godine2, koja predstavlja prekretnicu u organizaciji javne
vlasti i uprave, donosi se naredba, tj. upravne mjere za regulisanje rada državnih i
lokalnih organa i sudova. Kako bi se sačuvala arhivska građa iz proteklog vremena
pristupilo se organizaciji ustanove državnog arhiva. Po nalogu knjaza Nikole I
dvorski bibliotekar Filip Kovačević sastavlja Uputstvo o uređenju Državne Arhive,
kao i Pravilnik za sprovođenje ovog uputstva3 (1895).
Arhivska djelatnost se kroz arhivsku instituciju modernog tipa razvija tek
od 1948. godine. Istina, da bi se sačuvala dvorska arhiva, pri Državnom muzeju
na Cetinju, osnovano je 1926. godine Arhivsko odjeljenje sa zadatkom da sređuje i
čuva arhivsku građu iz prošlosti Crne Gore. U poslijeratnom periodu 1948. godine
se osniva Arhivsko odjeljenje Istorijskog instituta NR CG na Cetinju u kojem se
objedinjuje i smješta sva do tada sačuvana građa države Crne Gore.
Prvi počeci Arhiva kao institucije sežu do 31. 12. 1951. godine, kada je
Državni arhiv NRCG formiran na osnovu Zakona o državnim arhivima, kao matična
ustanova za oblast arhivske službe u Crnoj Gori sa ulogom stručne nadležnosti
nad čitavom Republikom Crnom Gorom. Državni arhiv NRCG je 1963. godine
preimenovan u Arhiv NRCG, 1978. godine u Arhiv Crne Gore, a 1992. godine u
Državni arhiv Crne Gore.
Istina, 30. novembra 1949. godine Vlada NR Crne Gore je donijela Uredbu
kojom se osniva arhiv pod imenom Državni arhiv u Kotoru sa ciljem preuzimanja
i zaštite arhivalija nastalih na području Boke Kotorske od najstarijih vremena do
1918. godine.
1 Jelena Živković, Arhivska djelatnost u Crnoj Gori-Prilog pitanju razvoja arhivske službe u Crnoj
Gori, Arhivski zapisi, br. 1-2, Cetinje 1994, 10-17.
2 Srđan Pejović, Prilozi proučavanju istorijata i razvoja arhivske službe u Crnoj Gori (Prvi dio-do II
svjetskog rata), Arhivski zapisi, br. 1-2, Cetinje 2003, 7- 42.
3 Mirjana Kapisoda, Uputstvo o uređenju Državne arhive, Arhivski zapisi, br. 1-2, Cetinje 1997, 34-45.

30

Pregled stanja registraturske i ahivske građe u Državnom arhivu Crne Gore

Ubrzo pored ova dva arhiva, u pravcu širenja arhivske mreže u Crnoj
Gori formira se 1956. godine Arhiv Herceg Novog, pod nazivom Arhiv i naučna
biblioteka. Osnovan je odlukom NOO Herceg Novi br. 12569 od 11. 11. 1956.
godine. Pod ovim nazivom radi do 1971. godine kada se preimenuje u Arhiv Herceg
Novog, sa dva odjeljenja (arhivsko i bibliotečko). Arhivsko središte Bijelo Polje
osnovao je Državni arhiv NRCG rješenjem br. 500 od 30. septembra 1955. godine,
kao i jednu od svojih organizacionih jedinica sa nadležnošću za srezove: Bjelopoljski
(Opština Bijelo Polje i Mojkovac), Beranski (Opština Berane i Rožaje), Andrijevački
(Opština Andrijevica i Plav) i Pljevaljski (Opština Pljevlja i Žabljak). Arhivski
centar Nikšić osnovan je 1. septembra 1959. godine, kao jedna od organizacionih
jedinica Državnog arhiva NRCG sa teritorijalnom nadležnošću za opštinu Nikšić sa
Grahovom, Velimljem, Plužinama, Šavnikom i Žabljakom. Državni arhiv NRCG je
u ovom periodu u skladu sa svojim ovlašćenjima činio napore na širenju arhivske
mreže u Crnoj Gori. Međutim, većina arhiva se, usljed promjena zakona i načina
finansiranja, organizovala na nivou opštinskih ustanova za kulturu i nauku (centri za
kulturu, zavičajni muzeji, narodni univerziteti itd.).
Širenje arhivske mreže nastavlja se 1959. godine osnivanjem Arhiva za
radnički pokret pri Istorijskom institutu SRCG, zatim Opštinskog arhiva Budva
1976. godine (od 1985. godine, Istorijski arhiv Budva), Opštinskog arhiva Podgorice
1980. godine, Arhiva i muzeja Ivangrada 1982. godine, i Opštinskog arhiva Bar
1986. godine. Treba spomenuti da je pri Arhivu Crne Gore na Cetinju 1973. godine
osnovano Arhivsko odjeljenje za područje opštine Cetinje.
Ipak, dvanaest opština u Crnoj Gori nijesu bile pokrivene mrežom arhivskih
institucija. Na osnovu Zakona o državnoj upravi (1991), Zakona o arhivskoj
djelatnosti (1992) i Pravilnika o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji DACG
(1992) došlo je do reorganizacije arhivskih ustanova u Crnoj Gori i osniva se
Državni arhiv Crne Gore sa sjedištem na Cetinju, koji objedinjava sve postojeće
arhive u Republici i ujedno mijenja njihov status: od samostalnih ustanova iz oblasti
kulture oni postaju arhivska odjeljenja jedinstvene republičke upravne organizacije.
Organizaciono arhivskim odjeljenjima se pokrivaju sve opštine u Crnoj Gori i one
koje do tada nijesu imale na svojoj teritoriji organizovanu brigu o arhivskoj građi
(Kolašin, Danilovgrad, Plužine, Šavnik, Mojkovac, Andrijevica, Plav, Rožaje,
Pljevlja, Žabljak, Ulcinj i Tivat).
Arhivska građa u organizacionim jedinicama Državnog arhiva
Djelatnost Državnog arhiva odnosi se na kontrolu, zaštitu, evidentiranje,
izlučivanje, preuzimanje, sređivanje, obradu i korišćenje arhivske građe koje stvaraju
u svom radu državni organi i ustanove prema kojima Država vrši prava i dužnosti.
Državni arhiv obavlja poslove koji se tiču arhivske građe ustanova, pravnih i fizičkih
lica, koje su od značaja za Crnu Goru, priprema programe razvoja ove djelatnosti, vodi
centralnu evidenciju o građi, brine o zaštiti, ustanovljava jedinstvenu metodologiju
obrade građe, planira usavršavanje arhivskog kadra i niz drugih potreba.
31

Mr. Mirjana KAPISODA, Stevan RADUNOVIĆ

Državni arhiv ima svoje organizacione jedinice u gotovo svim opštinama u
Crnoj Gori i koristi ukupno 6.052m2 prostora. Od toga je 3.698m2 prostor za smještaj
arhivske građe, 1.415m2 kancelarijski prostor, a preostalih 939m2 se odnosi na
konzervatorsku radionicu, čitaonice, izložbeni prostor i ostalo. U vlasništvu Arhiva,
tj. države je 4.140m2 ili 68%. U većini slučajeva veličina i kvalitet prostora koji se
koristi ne zadovoljavaju potrebe za smještaj, čuvanje i korišćenje arhivske građe,
kao ni za rad 150 uposlenih službenika i namještenika.
Problem je toliko složeniji i urgentniji što postoji potreba za stalnim
preuzimanjem arhivske građe od niza stvaralaca/držalaca koja je već prispjela i
pripremljena, a za njen smještaj je preostalo još vrlo malo slobodnog prostora, a u
nekim odsjecima ga više i nema.
Prema novom Pravilniku o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji
Državnog arhiva br. 01-764 od 4. 10. 2013. godine, utvrđene su organizacione
jedinice (dva sektora, dva odjeljenja i Služba za opšte poslove) na sljedeći način:
I-Sektor za arhivsku građu od značaja za Državu sa šest odsjeka:
1. Arhivski odsjek Centralni depo – Cetinje,
2. Arhivski odsjek za sređivanje i obradu arhivske građe do 1945. Cetinje,
3. Arhivski odsjek za sređivanje i obradu arhivske građe od 1945. Cetinje,
4. Arhivski odsjek – Istorijski arhiv Kotor,
5. Arhivski odsjek za istoriju radničkog pokreta – Podgorica,
6. Arhivski odsjek za zaštitu registraturske i arhivske građe van Arhiva.
II-Sektor za arhivsku građu od značaja za jedinice lokalne samouprave sa četrnaest
odsjeka:
1. Arhivski odsjek – Podgorica, za glavni grad Podgorica, sa sjedištem u
Podgorici,
2. Arhivski odsjek – Danilovgrad, za opštinu Danilovgrad, sa sjedištem u
Danilovgradu,
3. Arhivski odsjek – Nikšić, za opštine Nikšić, Plužine i Šavnik, sa sjedištem
u Nikšiću,
4. Arhivski odsjek – Bijelo Polje, za opštinu Bijelo Polje, sa sjedištem u
Bijelom Polju,
5. Arhivski odsjek – Berane, za opštine Berane i Rožaje sa sjedištem u
Beranama,
6. Arhivski odsjek - Andrijevica, za opštine Andrijevica i Plav, sa sjedištem u
Andrijevici,
7. Arhivski odsjek - Pljevlja, za opštine Pljevlja i Žabljak, sa sjedištem u
Pljevljima,
8. Arhivski odsjek - Kolašin, za opštine Kolašin i Mojkovac, sa sjedištem u
Kolašinu,
9. Arhivski odsjek - Ulcinj, za opštinu Ulcinj, sa sjedištem u Ulcinju,
10. Arhivski odsjek - Bar, za opštinu Bar, sa sjedištem u Baru,
32

Pregled stanja registraturske i ahivske građe u Državnom arhivu Crne Gore

11. Arhivski odsjek - Budva, za opštinu Budva, sa sjedištem u Budvi,
12. Arhivski odsjek - Kotor, za opštine Kotor i Tivat, sa sjedištem u Kotoru,
13. Arhivski odsjek - Herceg Novi, za opštinu Herceg Novi, sa sjedištem u
Herceg Novom,
14. Arhivski odsjek - Cetinje, za prijestonicu Cetinje, sa sjedištem na Cetinju.
III-Odjeljenje za naučnu, informativnu i kulturno-prosvjetnu djelatnost.
IV-Odjeljenje za tehničku zaštitu arhivske građe.
V-Služba za opšte poslove.
Grafički prikaz organizacionih jedinica Državnog arhiva iz 2015. godine

33

Mr. Mirjana KAPISODA, Stevan RADUNOVIĆ

Stanje arhivske i registraturske građe iz 2006. godine
Podaci koji su prezentirani temelje se na neposrednom uvidu u stanje na terenu
po odsjecima za 2006. godinu za mjesece (maj–jul), podacima koji su dobijeni na
osnovu sačinjenih upitnika (avgust–septembar), statističkim podacima ARH-1
(septembar) i redovnih mjesečnih izvještaja, te polugodišnjeg i godišnjeg izvještaja
o radu.
U navedenom periodu Služba za zaštitu arhivske građe i registraturskog
materijala van Arhiva, na osnovu zakonskih odredbi, vršila je nadzor kod 1.177
stvaraoca/imaoca, a oni su radom proizveli građu u količini od cca 42.630 dužna
metra.
U okviru postojećih zakonskih ovlašćenja, Državni arhiv ima nadležnost da
sprovodi kontrolu i zaštitu arhivske građe van arhiva, pa je u zadnjih pet godina
obavezu izdvajanja i popisivanja bezvrijednog registraturskog materijala na osnovu
usvojene Liste kategorija izvršilo 80 registratura na republičkom nivou i 548
registratura od značaja za jedinice lokalne samouprave.
Izlučivanje bezvrijednog registraturskog materijala nije izvršeno kod 49
republičkih i 586 lokalnih stvaraoca registraturske građe. To je proizvelo da 49
registratura republičkog nivoa posjeduje u svojim arhivama, depoima i drugim
smještajnim prostorima (često neadekvatnim za odlaganje i čuvanje građe) cca 5.020
dužnih metara građe.
Na nivou dvadeset i jedne lokalne samouprave stanje je slijedeće.
U depoima 586 opštinskih registratura smješteno je cca 37.610 dužna metra
registraturske građe iz koje treba izvršiti odabir, popisivanje arhivske građe i
izlučivanje bezvrijednog registraturskog materijala.
Na drugoj strani, registrature od republičkog značaja su uz pružanje stručne
pomoći predstavnika Državnog arhiva, blagovremeno vršile navedeno izlučivanje,
shodno zakonskim propisima, pa je u Državni arhiv preuzeto i smješteno 363 dužna
metra arhivske građe.
Na isti način, četrnaest arhivskih odsjeka (sa grupama) preuzeli su od 411
registratura 2.428,53 dužna metra arhivske građe.
Radi ukupnog sagledavanja stanja na terenu, odnosno rada Službe na zaštiti
arhivske građe van arhiva, u prikazanoj tabeli su dati pojedinačni podaci za četrnaest
odsjeka, koji pripadaju Sektoru za kontrolu, zaštitu, preuzimanje, smještaj, sređivanje,
obradu i korišćenje arhivske građe od značaja za jedinice lokalne samouprave, sa
stanjem na dan 20. 9. 2006. godine.

34

Pregled stanja registraturske i ahivske građe u Državnom arhivu Crne Gore

Tabelarni prikaz Sektora II – po odsjecima
Broj
registratura
Naziv odsjeka (stručni
nadzor
nad radom
registratura)
1. Andrijevica
2. Bar

Količina
arhivske i
registra. građe
van arhiva
u d/m ( u
registrat.)

Količina
bezvrijednog
regi.materi.
(izlučen u
registraturi) u
d/m

Količina
arhivske
građe
preuzete
u Državni
arhiv

Broj
registratura
koje nijesu
sprovele
izlučivanje

91

952,85

258

86,01

29

78

1.963,60

558

186,30

51

106

1.963,32

384

129,30

78

4. Bijelo Polje

71

2.384,37

243

81,40

58

5. Budva

22

1.457,20

15

4,27

9

6. Danilovgrad

24

919,00

112

25,50

11

7. Kolašin

54

1.640,60

440

147,50

39

8. Kotor

20

4.133,50

1980

662,05

7

9. Nikšić

195

4.235,30

120

38,00

66

82

3.932,60

340

109,00

88

101

9.139,30

1600

509,20

49

12. Ulcinj

47

2.424,00

700

199,40

20

13. H-Novi

58

1.561,30

450

152,60

52

14. Cetinje

47

903,50

300

98,00

29

996

37.610.44

7.500

2.428.53

586

3. Berane

10. Pljevlja
11. Podgorica

Ukupno:

Pored ovih podataka treba naznačiti da se prosječno dva puta u toku godine
vrši kontrola i obilazak svake registrature, o tome sačini zapisnik sa datim nalozima,
činjeničnom stanju, roku za otklanjanje nedostataka i tome slično.
Stanje arhivske i registraturske građe iz 2014. godine
U posjedu Državnog arhiva nalazi se oko 80 % arhivske građe koja je u
javnom vlasništvu i čine je najznačajnije i najvrednije fondovske cjeline iz svih
perioda istorije, sa cijele teritorije Crne Gore, različite provenijencije, jezika i pisma,
koje su se sačuvale do danas.
Danas Državni arhiv raspolaže sa 1.770 arhivskih fondova različite
provenijencije što čini cca 11.056,12 dužinskih metara arhivske građe. Struktura ove
arhivske građe je slijedeća: 585 fondova ili cca 5.263,68 d/m građe se odnosi na
državne organe i organizacije – Sektor 1, a 1.185 fondova ili cca 5.792,44 d/m građe
se odnosi na lokalne organe i organizacije – Sektor 2. Pored toga Arhiv posjeduje
i 117 ličnih ili porodičnih fondova sa cca 50 d/m građe, 142 zbirke sa cca 221 d/m
35

Mr. Mirjana KAPISODA, Stevan RADUNOVIĆ

građe i preko 50.100 bibliografskih jedinica smještenih u njegovim bibliotekama
kao što slijedi:4
Arhivski fondovi prema vremenu nastanka (osim zbirki i ličnih i porodičnih)
Broj fondova

Dužnih metara

Do 1918. godine

280

1.350,18

Od 1919. do 1940. god.

110

504,60

Od 1941. do 1945. god.

22

131,30

Poslije 1945. god.

1.358

9.070,04

Ukupno:

1770

11.056,12

Lični i porodični fondovi
Broj fondova

Dužinskih metara

117

50
Zbirke

Broj zbirki

Dužinskih metara

142

221
Bibliotečki materijal

Broj bibliografskih jedinica

50.100

Kvalitetno obavljanje zaštite registraturske i arhivske građe van arhiva,
umnogome zavisi i od uspješnosti sprovođenja ukupnih funkcija i djelatnosti Državnog
arhiva. Pitanje zaštite arhivske građe van arhiva, prije njenog preuzimanja, zauzima
značajno mjesto, kojemu se posvjećuje posebna pažnja i aktivnost, primjenjujući
zakonsku regulativu. U tom cilju konstantno se sprovodi i prati stanje registraturske
i arhivske građe kod stvaralaca/držalaca što je prikazano kako slijedi:

4 Podaci su prikazani prema statističkim podacima ARH-1 za 2014. godinu.

36

805.03

-

-

43
36
79
99.95
187.05
287
650
380
33
10
43
444
157.50
601.50
830
1.117
85
11
96
550
106
656
691
1.410
57
16
73
307.50 56.70
364.20
370
832
7
27
34
33.55
261.35
294.90
850
2.900
21
6
27
105.50 47.50
153
94
126.74
21
2
23
103.60 9.10
112.70
156.55
1.442.55
103
/
103 941
/
941
715
3.696
19
88
107 511
281
792
987
5.000
24
31
55
187.95 153.80
341.75
717
5.020.40
81
2
83
391
83
474
1.150
2.650
15
4
19
228
71
299
680
2.700
134
16
150 840.50 147
987.50
1.320
2.180
6
9
15
101.20 198.80
300
115
165
1.345 425
1.770 7.516,78 3.539,34 11.056,12 10.525,55 32.619,69
Tabelarni prikaz stanja u arhivskim odsjecima DACG na dan 31. 12. 2014. godine

-

1.030
1.947
2.101
1.202
3.750
220,74
1.599.10
4.411
5.987
5.737.40
3.800
3.380
3.500
280
43.145,24

-

101
81
123
61
31
33
64
62
187
138
265
47
69
54
1.516

805.03

Andrijevica
Bar
Berane
Bijelo Polje
Budva
Danilovgrad
Kolašin
Kotor
Nikšić
Pljevlja
Podgorica
Ulcinj
H. Novi
Cetinje
UKUPNO

185

5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
14
15
16
17
18.

-

-

185

-

IAK Kotor

4.

220
110
264
148
245
56
95
70
600
401.80
540
380
240
110
4.299,80

-

3.

2.

1.

Količina arh.
građe starije od
30 godina kod
stvaralaca/držal.
u d/m
820

Broj
Broj arhivskih fondova i Količina arhivske građe u d/m
Količina arhivske i
stvazbirki
u odsjeku
registraturske građe kod
ODSJEK
ralaca
stvaralaca/držalaca u d/m
držala- Sređeno Nesređeno Svega Sređeno Nesređeno Svega
Arhivska Registratu. Svega
ca
građa
građa
Za zaštitu van 200
1.200
3.000
4.200
Arhiva
Centralni depo 499
160
659 1.347
885.54
2.232.54 Cetinje
IRP Podgorica 12
7
19
520
894
1414
-

Pregled stanja registraturske i ahivske građe u Državnom arhivu Crne Gore

37

Mr. Mirjana KAPISODA, Stevan RADUNOVIĆ

Stanje na terenu, odnosno rad Službe na zaštiti arhivske građe van arhiva
i uopšte stanje arhivske građe u Državnom arhivu, prezentovani su tabelarnim
prikazom sa podaci po odsjecima.

U tabeli su navedeni podaci za period 2007-2014. godinu. Za navedeni
period postepeno se povećao broj registratura tako da je zaključno sa 2014. godinom,
Služba za zaštitu registraturske i arhivske građe van arhiva, na osnovu zakonskih
odredbi, vršila nadzor nad 1.516 registratura, što je u odnosu na stanje iz 2006.
uvećano za 339. Isto tako, povećana je količina registraturske i arhivske građe i
2014. godine je cca 43.145,24 d/m iz koje treba izvšiti odabir i popisivanje arhivske
građe i izlučivanje bezvrijednog registraturskog materijala.

Služba za zaštitu arhivske građe van arhiva je, na osnovu permanentnih
evidencija, utvrdila da se kod registratura nalazi arhivska građa starija od 30 godina
u količini cca 4.299,80 d/m, dok ostalu arhivsku građu čini cca 10.525,55 d/m.
Na drugoj strani, registrature su uz pružanje stručne pomoći predstavnika
Državnog arhiva, blagovremeno vršile izlučivanje bezvrijednog registraturskog
materijala i odabir arhivske građe, shodno zakonskim propisima, pa je od 389
registratura preuzeto cca 1.900 dužinskih metara arhivske građe.
Problem je toliko složeniji i urgentniji što postoji potreba za stalnim
preuzimanjem arhivske građe od niza stvaralaca/držalaca koja je već prispjela i
pripremljena, ali za njen smještaj je preostalo još vrlo malo slobodnog spremišnog
prostora, a u nekim odsjecima ga gotovo više i nema.
Kada govorimo o arhivskoj građi koja se čuva u Državnom arhivu Crne
Gore, moramo reći da se u njegovim depoima nalazi raznorodna arhivska građa,
stepen sređenosti je različit, zavisno od odjeljenja do odjeljenja, od fonda do fonda
ili pak od serije do serije.
Na nivou Državnog arhiva ustanovljena je jedinstvena metodologija
rada na obradi arhivske građe koja se primjenjuje i obuhvata sve fondove, lične
i porodične fondove, zbirke arhivalija, fondovske knjige, memoarsku građu,
fotografije, mikrofilmove, prepise dokumenata, kopije dokumenata, štampane stvari,
fonotečke materijale, kartografske materijale i drugo. Naravno, treba reći da obrada
slijedi nakon sređivanja fondova koje se vrši uz poštovanje principa provenijencije,
odnosno načela prvobitnog reda poretka.
Sređivanje i obrada obuhvata poslove, odnosno radnje i postupke na
arhivskoj građi radi njenog dovođenja u određeni poredak kojim se obezbjeđuje
odgovarajući nivo dostupnosti sadržaju arhivske građe fonda, u zavisnosti od
stanja građe, utvrđenog principa za sređivanje i vrste informativnog sredstva koji
će se raditi. Princip obrade arhivske građe se sastoji u tome da se, ne dirajući u
sređenu građu, pruže istraživaču najraznovrsnije informacije, polazeći od opšteg ka
detaljnijem i samim tim da neprocjenljiva vrijednost nauci i arhivistici.
Arhivi su ustanove zadužene za trajno čuvanje i zaštitu arhivalija, njihovu
stručnu obradu i pružanje informacija iz arhivskih izvora. U kontekstu očuvanja
arhivske građe kao kulturnog dobra od nacionalnog značaja, na nivou Državnog
38

Pregled stanja registraturske i ahivske građe u Državnom arhivu Crne Gore

arhiva, Rješenjem broj 04-55/2 od 12. 6. 2007. godine utvrđeno je za 171 arhivski
fond i zbirku svojstvo pokretnog spomenika kulture.

Veoma je značajno navesti da su, u 2013. godini, Ministarstvo kulture
i Uprava za zaštitu kulturnih dobara, nakon određenih nedostatnosti u prošlosti i 
brojnih višegodišnjih iscrpnih rasprava, uradili Projekat revalorizacije materijalne
i nematerijalne kulturne baštine u Crnoj Gori. Projekat je sa egzaktno i precizno
utvrđenom platformom o stručnom sadržaju i formi neophodnih dokumenata
obuhvatio revalorizaciju 1.363 nepokretna i 598 pokretnih kulturnih dobara. Na
revalorizaciji pokretnog kulturnog dobra u Crnoj Gori učestvovao je i Stručni tim od
16 arhivista, koji su po datim smjernicama implementirali 205 elaborata za arhivske
fondove i zbirke koji se nalaze i čuvaju u Državnom arhivu. Ovo je prvi put da se
vrši sistematičan stručan postupak procjene svih parametara od značaja za kulturno
dobro, kroz pojedinačni elaborat sa 16 poglavlja, za svako pokretno kulturno dobro
Crne Gore.
Zaključak
Arhivska djelatnost nije posebno atraktivna i interesantna građanstvu, a
arhivi su ustanove javnoga karaktera koje posjeduju unikatne dokaze o pojavama i
događanjima iz prošlosti bitne za život ljudi, društva i države.
Arhivski dokument je jedinstven i nezamjenljiv. Ima višestruk značaj: kao
primarni istorijski izvor, dokazno sredstvo, izvor informacija i značajno pokretno
kulturno dobro.
S osnovnim ciljem zaštite arhivske građe, da bi se sačuvao zapis, arhivisti
sređuju i obrađuju arhivsku građu, kako bi tim postupcima zauzela svoje stalno
mjesto, izrađuju naučno-informativna sredstva radi pružanja informacija javnosti iz
arhivskih izvora i njihove lakše dostupnosti.
Svrha i cilj izrade arhivskih naučno-informativnih sredstava, opšteg i užeg
tipa, pored ostalog je da posreduju između arhivske građe i njenih korisnika, služeći
lakšem pronalaženju odgovarajućih činjenica i informacija iz arhivske građe.
Svako društvo ima potrebu i interes da sačuva zapise koje povezuje sa svojim
identitetom, vrijednostima i dostignućima, a isto tako da ih ostavi kao kulturno dobro
i obezbijedi im trajnost.
Summary
Archival activity is not particularly attractive or interesting to the citizens
but the archives are public institutions, which are in a possess of unique proofs of
phenomena and events from the past essential for human life, society and the state.
Archival document is unique and irreplaceable. It is of great significance: as
a primary historical source, an evidence, a source of information and a significant
movable cultural property.
39

Mr. Mirjana KAPISODA, Stevan RADUNOVIĆ

The primary objective of protecting archives is to preserve the record.
Archivists act in this regard, by arranging and processing records and in these
proceedings find them a permanent place. Besides they make finding aids for
providing more information to the researchers and a public, pulled out of the archival
sources and making them easily accessed.
The purpose and goal of making finding aids from archival resources, the
general and specific ones, among other things, is to mediate between the archives
and its customers, serving to find easily the right facts and information from archive
material.
Every society has a need and interest to preserve records connectedto its
identity, its values and achievements, as well as to keep them as cultural property and
ensure their sustainability.

40

Mr. sc. Marijana TODOROVIĆ BILIĆ
Arhiv Republike Srpske - Banjaluka

stručni rad

PREGLED STANJA ARHIVSKE I DOKUMENTARNE GRAĐE
U MINISTARSTVIMA VLADE REPUBLIKE SRPSKE

Apstrakt: Arhivska građa je kulturno nasljeđe od opšteg interesa za Bosnu
i Hercegovinu, pa je tako i njena zaštita od opšteg državnog interesa. Da bismo
naposljetku preuzeli sređenu i očuvanu arhivsku građu organa uprave, potrebno je
kontinuirano vršiti nadzor nad njom i reagovati na eventualne nedostatke u primjeni
zakona i podzakonskih akata kojima su regulisane obaveze organa uprave. Rad će
pokazati pregled stanja sređenosti arhivske i dokumentarne građe ministarstava –
organa republičke uprave, te značaj dokumentacije koja nastaje njihovim radom.
Takođe, osvrnuće se i na rad njihovih arhivara, njihovu stručnost i zainteresovanost
za posao, a govoriće i o problemu smještaja građe ministarstava.

Ključne riječi: Javna arhivska građa, Vlada Republike Srpske, ministarstvo,
arhivari, stručni nadzor.
REVIEW OF THE CONDITION OF ARCHIVAL AND DOCUMENTARY
MATERIALS IN MINISTRIES OF REPUBLIC OF SRPSKA

Abstract: Archival material is a cultural heritage of the general interest for
Bosnia and Herzegovina, so its protection is an administrative task of high priority.
In order to acquire the archival records of government agencies, archivists must
constantly oversee their records management and respond to any deficiencies in
the application of laws and bylaws which regulate duties of these administrative
institutions. This paper gives an overview of the state of arrangement of archival and
documentary materials in the ministries and the importance of the documentation
created by their work. Also, it will reflect on the work of their records managers, their
expertise and interest in the job, and it will talk about the issues of accommodation
of records within these ministries.

Keywords: Public archives, the Government of the Republic of Srpska,
ministry, archivists, records managers, professional supervision.

41

Mr. sc. Marijana TODOROVIĆ BILIĆ

Uvodne napomene
Kancelarijsko poslovanje organa uprave organizuje se i vodi po načelima
obaveznosti, sveobuhvatnosti, urednosti, ekonomičnosti, jednostavnosti, tačnosti,
ekspeditivnosti, racionalnosti i čuvanja vitalne dokumentacije.1 Kancelarijsko
poslovanje republičkih organa uprave uređeno je Uredbom o kancelarijskom
poslovanju organa uprave Republike Srpske2 i Uputstvom o sprovođenju
kancelarijskog poslovanja republičkih organa uprave,3 osim u slučajevima kada su
doneseni posebni propisi o organizaciji i načinu kancelarijskog poslovanja. Prema
ovoj Uredbi, arhiva je sastavni dio pisarnice gdje se čuvaju završeni predmeti,
zapisi na magnetnom, mikrofilmskom i elektronskom mediju, evidencije o aktima,
predmetima i zapisima, kao i ostali dokumentarni materijal do njihove predaje
nadležnom arhivu ili uništenja.
Kada je riječ o kancelarijskom poslovanju organa uprave, predviđeno je da
se osnovna evidencija o aktima i predmetima vodi po sistemu kartoteke i jedinstvenih
klasifikacionih oznaka ili putem elektronske obrade.4 Takođe, organi državne uprave
su obavezni da završene akte i predmete čuvaju u arhivi u odgovarajućim tehničkim
jedinicama pakovanja, uz obezbjeđenje uslova predviđenih propisima o čuvanju
i zaštiti arhivske građe i dokumentarnog materijala van arhiva. Obavezni su i da
sav dokumentarni materijal nastao u radu organa uprave upisuju u arhivsku knjigu.
Prepis arhivske knjige dostavlja se nadležnom arhivu.5
Arhivirani predmeti čuvaju se u arhivi organa uprave do isteka rokova
čuvanja utvrđenih listom kategorija dokumentarne građe sa rokovima čuvanja,
koju utvrđuje stvaralac građe. Obavezna je i klasifikacija akata, koja ima za osnov
sistem obavezne decimalne klasifikacije.6 U skladu sa odobrenom listom kategorija
dokumentarne građe sa rokovima čuvanja, organi uprave treba da vrše redovno
godišnje odabiranje arhivske građe i izdvajanje bezvrijednog materijala u skladu sa
odobrenim listama kategorija.7
Sektor Zaštite arhivske građe van arhiva u Arhivu Republike Srpske
kontinuirano prati kancelarijsko i arhivsko poslovanje republičkih organa uprave.
Prema članu 59 Zakona o republičkoj upravi8, Arhiv Republike Srpske, između
1 Uredba o kancelarijskom poslovanju organa uprave Republike Srpske, član 6, „Službeni glasnik
Republike Srpske“, br. 1/04 i 13/07.
2 „Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 1/04 i 13/07.
3 Uputstvo o sprovođenju kancelarijskog poslovanja republičkih organa uprave, „Službeni glasnik
Republike Srpske“, br. 31/05, 5/06, 10/06, 10/07, 31/09, 43/09, 74/09, 99/09, 98/10, 111/10 i 25/11.
4 Uredba o kancelarijskom poslovanju organa uprave Republike Srpske, član 8, „Službeni glasnik
Republike Srpske“, br. 1/04 i 13/07.
5 Uredba o kancelarijskom poslovanju organa uprave Republike Srpske, član 15 i 16, „Službeni
glasnik Republike Srpske“, br. 1/04 i 13/07.
6 Uredba o kancelarijskom poslovanju organa uprave Republike Srpske, član 17, „Službeni glasnik
Republike Srpske“, br. 1/04 i 13/07.
7 Uredba o kancelarijskom poslovanju organa uprave Republike Srpske, član 18, „Službeni glasnik
Republike Srpske“, br. 1/04 i 13/07.
8 Zakon o republičkoj upravi, član 59, „Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 118/08, 11/09, 74/10
i 86/10.

42

Pregled stanja arhivske i dokumentarne građe u ministarstvima Vlade Republike Srpske

ostalog, daje objašnjenja i stručna uputstva u vezi sa obavezama imalaca i stvaralaca
prema javnoj dokumentarnoj građi, te stručni nadzor sprovođenja mjera zaštite,
čuvanja, odabiranja, sređivanja i evidencije javne dokumentarne građe, i stručno
usavršavanje radnika koji rukuju arhivskom građom.
Prema Zakonu o arhivskoj djelatnosti9, imaoci i stvaraoci javne dokumentarne
i arhivske građe su dužni da obezbijede odgovarajuće prostorije, opremu i kadar za
sprovođenje mjera čuvanja i zaštite građe od oštećenja, uništenja i nestajanja; planiraju
i sprovode mjere zaštite građe; da donesu opšti akt o sistemu svog kancelarijskog
i arhivskog poslovanja i pribave saglasnost Arhiva RS; da donesu listu kategorija
dokumentarne građe sa rokovima čuvanja i pribave saglasnost Arhiva RS; da vode
osnovne evidencije i da stručnim radnicima Arhiva RS omoguće nesmetano vršenje
nadzora nad sprovođenjem mjera zaštite građe.
Javna dokumentarna i arhivska građa je građa od posebnog značaja, te
se i prilikom vršenja stručnog nadzora nad njom, mora biti posebno pažljiv. U 16
ministarstava Vlade Republike Srpske, Arhiv RS vrši stručni nadzor nad stanjem
dokumentarne i arhivske građe. Radnici nadležnih Arhiva imaocima i stvaraocima
dokumentarne i arhivske građe daju detaljna uputstva o sprovođenju pojedinih
mjera zaštite. Veoma je značajno da imaoci građe donesu svoje opšte akte o sistemu
kancelarijskog poslovanja, da bi se decidno uredila pitanja: vođenja kancelarijskog
poslovanja, vođenja evidencija o građi, pitanja obrade i rukovanja dokumentacijom,
odlaganja svršenih akata i njihove predaje u arhivu, tehničkog opremanja,
obilježavanja i odlaganja građe, uslova i načina čuvanja građe, korišćenja građe,
njene valorizacije i izdvajanja bezvrijednog materijala kojem je istekao rok čuvanja.
U prilogu je tabelarni pregled stanja sređenosti građe ministarstava u Vladi
Republike Srpske.
NAZIV
USKLAĐE- ARHIVSKA STEPEN
ARHISTVARAOCA/
NOST SA KNJIGA
SREĐENOSTI VARI
IMAOCA GRAĐE UREDBOM
MINISTARSTVO Usklađeno
PROSVJETE I
KULTURE

Posljednji
prepis
dostavljen
2011.

MINISTARSTVO Usklađeno
PORODICE,
OMLADINE I
SPORTA

Posljednji
prepis
dostavljen
2014.

Građa je u
sređenom
stanju
zaključno sa
2008. godinom
Građa je u
sređenom
stanju
zaključno sa
2012. godinom

IZDVAJANJE
BEZVRIJEDNOG
MATERIJALA
Ima
Izlučivanje
položen izvršeno: 2000.
stručni i 2007. godine.
ispit
Ima
položen
stručni
ispit

POSEBNE
MJERE
ČUVANJA
GRAĐE

Izlučivanje
izvršeno: 2003,
2006, 2012,
2014, 2015.

9 „Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 119/08.

43

Mr. sc. Marijana TODOROVIĆ BILIĆ
MINISTARSTVO Usklađeno
ZA IZBJEGLICE
I RASELJENA
LICA

Posljednji
prepis
dostavljen
2016.

MINISTARSTVO Usklađeno
NAUKE I
TEHNOLOGIJE

Posljednji
prepis
dostavljen
2005.

MINISTARSTVO Usklađeno
ZA EKONOMSKE
ODNOSE I
REGIONALNU
SARADNJU
MINISTARSTVO Usklađeno
UPRAVE I
LOKALNE
SAMOUPRAVE

Posljednji
prepis
dostavljen
2015.

MINISTARSTVO Usklađeno
TRGOVINE I
TURIZMA

Posljednji
prepis
dostavljen
2008.

MINISTARSTVO Usklađeno
SAOBRAĆAJA I
VEZA

Posljednji
prepis
dostavljen
2016.

MINISTARSTVO Usklađeno
PRIVREDE,
ŠUMARSTVA I
VODOPRIVREDE

Posljednji
prepis
dostavljen
2015.

MINISTARSTVO Usklađeno
ZA PROSTORNO
UREĐENJE,
GRAĐEVINARSTVO I
EKOLOGIJU
MINISTARSTVO Usklađeno
UNUTRAŠNJIH
POSLOVA

Posljednji
prepis
dostavljen
2012.

44

Posljednji
prepis
dostavljen
2004.

Posljednji
prepis
dostavljen
2012.

Građa je u
sređenom
stanju
zaključno sa
2014. godinom
Građa je u
sređenom
stanju
zaključno sa
2005. godinom
Građa je u
sređenom
stanju
zaključno sa
2013. godinom
Građa je u
sređenom
stanju
zaključno sa
2003. godinom
Građa je u
sređenom
stanju
zaključno sa
2007. godinom
Građa je u
sređenom
stanju
zaključno sa
2015. godinom
Građa je u
sređenom
stanju
zaključno sa
2010. godinom
Građa je u
sređenom
stanju
zaključno sa
2010. godinom

Ima
položen
stručni
ispit

Izlučivanje
izvršeno: 2008,
2011, 2012,
2013, 2014,
2015, 2016.
Ima
Izlučivanje
položen izvršeno: 2005.
stručni
ispit

Građa je u
sređenom
stanju
zaključno sa
2012. godinom

Ima
položen
stručni
ispit

Izlučivanje
izvršeno: 2008,
2010, 2013,
2015, 2016.

Ima
Izlučivanje
položen izvršeno: 2003,
stručni 2014.
ispit
Ima
Izlučivanje
položen izvršeno 2008.
stručni
ispit
Ima
položen
stručni
ispit

Izlučivanje
izvršeno: 2005,
2006, 2010 ,
2011, 2016.

Ima
položen
stručni
ispit

Izlučivanje
izvršeno: 2011,
2012, 2013,
2015, 2016.

Ima
položen
stručni
ispit

Izlučivanje
izvršeno: 2005,
2007, 2009,
2011, 2013.

Ima
položen
stručni
ispit

Izlučivanje
vršeno u
kontinuitetu po
odjeljenjima,
jednom
godišnje od
2005.

Pregled stanja arhivske i dokumentarne građe u ministarstvima Vlade Republike Srpske
MINISTARSTVO Usklađeno
ZDRAVLJA I
SOCIJALNE
ZAŠTITE

Posljednji
prepis
dostavljen
2015.

Građa je u
sređenom
stanju
zaključno sa
2011. godinom

Ima
položen
stručni
ispit

MINISTARSTVO Usklađeno
PRAVDE

Posljednji
prepis
dostavljen
2016.

Ima
položen
stručni
ispit

MINISTARSTVO Usklađeno
INDUSTRIJE,
ENERGETIKE I
RUDARSTVA

Posljednji
prepis
dostavljen
2013.

Građa je u
sređenom
stanju
zaključno sa
2015. godinom
Građa je u
sređenom
stanju
zaključno sa
2012. godinom

MINISTARSTVO Usklađeno
FINANSIJA

Posljednji
prepis
dostavljen
2015.

MINISTARSTVO Usklađeno
RADA I
BORAČKOINVALIDSKE
ZAŠTITE

Posljednji
prepis
dostavljen
2016.

Izlučivanje
izvršeno: 2005,
2007, 2008,
2009, 2010,
2011, 2012,
2013, 2015.

Arhiv RS je
preuzeo dio
građe nastale
u vremenu
1992-2000,
u ukupnoj
količini od
19,4 m¹, te
građe nastale
2009-2010.
godine, koja
se odnosi na
stručne ispite,
u ukupnoj
količini od
7,9 m¹

Izlučivanje
izvršeno: 2001,
2007, 2010 ,
2013, 2015,
2016.
Ima
Izlučivanje
Arhiv RS je
položen izvršeno: 2011, preuzeo dio
stručni 2013.
građe, nastale
ispit
u vremenu
2003-2005.
godine, u
ukupnoj
količini od
33 m¹
Građa je u
Ima
Izlučivanje
sređenom
položen izvršeno: 1999,
stanju
stručni 2000, 2001,
zaključno sa
ispit
2002, 2003,
2012. godinom
2005, 2006
2007, 2009,
2010 , 2012,
2013, 2014,
2015, 2016.
Građa je u
Ima
Izlučivanje
U toku su
sređenom
položen izvršeno: 2007, pripreme za
stanju
stručni 2008, 2009,
zahvatanje,
zaključno sa
ispit
2010 , 2011,
konvertovanje
2013. godinom
2012, 2013,
i čuvanje
2014, 2015,
građe u
2016.
digitalnom
obliku.

Tabela 1. Pregled po ministarstvima u Vladi RS10

10 Saznanja su nastala na osnovu uvida u dosije imaoca/stvaraoca građe.

45

Mr. sc. Marijana TODOROVIĆ BILIĆ

Arhivska knjiga i stanje sređenosti javne dokumentarne i arhivske građe11
Arhivska knjiga, kao osnovna evidencija arhivske i dokumentarne građe, je
ustrojena u svim Ministarstvima Vlade Republike Srpske, a prepisi su dostavljeni
Arhivu RS. Većina Ministarstava redovno (godišnje) dostavlja Arhivu prepis arhivske
knjige, a kao najbolje primjere treba izdvojiti Ministarstvo rada i boračko-invalidske
zaštite, Ministarstvo porodice, omladine i sporta, Ministarstvo za ekonomske odnose
i regionalnu saradnju i Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite.
Na osnovu arhivske knjige ne možemo uvijek precizno utvrditi stanje
sređenosti arhivske i dokumentarne građe, jer često uredno ustrojena arhivska knjiga
ne podrazumijeva sređenu arhivu. Nije rijetka situacija da arhivari po završetku
kalendarske godine na osnovu klasifikacionih oznaka upisuju u arhivsku knjigu
redne brojeve za proteklu godinu, tako da ta dokumentacija ima broj, ali se ne može
identifikovati u arhivi ili se na tehničkim jedinicama pakovanja građe ne nalaze redni
brojevi iz arhivske knjige. Ovo je moguće izbjeći samo redovnim nadzorom stanja
sređenosti građe i edukacijom arhivara.
Prostorije12
Administrativni centar Republike Srpske, u kojem se nalaze Ministarstva,
otvoren je 2007. godine, tako da sva Ministarstva imaju planski obezbijeđene
prostorije za smještaj arhivske i dokumentarne građe. Međutim, sve te prostorije
namijenjene za čuvanje i smještaj građe su podrumske prostorije koje jedva
ispunjavaju uslove predviđene Zakonom o arhivskoj djelatnosti. Najveća zamjerka je
na veličinu prostorija, koja, zbog nedostatka prostora, primorava arhivare da ponekad
izdvajaju bezvrijedni materijal i nekoliko puta godišnje, te da stalno pokušavaju
skraćivati rokove čuvanja dokumentarnog materijala. Takođe, pojedina ministarstva
svoju građu čuvaju izmještenu. Na primjer, dio arhivske i dokumentarne građe
Ministarstva pravde je bio smješten u Kazneno-popravnom zavodu na Tunjicama,
a dio u depou Ministarstva. Trenutno je u toku izmiještanje cjelokupne građe u
prostorije Ministarstva pravde koje se nalaze u Privrednom sudu, na šestom spratu.
Ovim preseljenjem i koncentrisanjem građe na jedno mjesto biće trajno riješeno
pitanje smještaja arhivske i dokumentarne građe ovog Ministarstva.
Dijelovi fondova nekoliko Ministarstava nalaze se u Arhivu Republike
Srpske, koji je u nekoliko navrata preuzimao građu Ministarstva zdravlja i socijalne
zaštite, 2005. godine je preuzeo dio građe Ministarstva nauke i tehnologije, te
Ministarstva industrije, energetike i rudarstva u dva navrata – 2011. i 2013. godine.

11 Saznanja su nastala na osnovu uvida u dosije imaoca/stvaraoca građe.
12 Saznanja su nastala na osnovu uvida u dosije imaoca/stvaraoca građe.

46

Pregled stanja arhivske i dokumentarne građe u ministarstvima Vlade Republike Srpske

Izdvajanje bezvrijednog materijala13
Kada je u pitanju izdvajanje bezvrijednog materijala, ono se ne vrši
kontinuirano, odnosno godišnje, u svim ministarstvima. Redovno izdvajanje
bezvrijednog materijala vrše Ministarstvo finansija, Ministarstvo rada i boračkoinvalidske zaštite i Ministarstvo za izbjeglice i raseljena lica, dok ostala ministarstva
tek povremeno izdvajaju bezvrijedni materijal. Poslije 2010. godine ministarstva
su počela redovnije da izlučuju bezvrijedni dokumentarni materijal. Neredovno
izdvajanje bezvrijednog materijala dovodi do njegovog nagomilavanja u ionako
prenatrpane depoe ministarstava. Najčešće se izlučuje finansijska dokumentacija
kojoj je istekao rok čuvanja. Poseban problem predstavlja hiperprodukcija velikih
količina dokumentacije kojoj je rok čuvanja „trajno“ ili koja je označena kao
„arhivska građa“.
Oštećenja građe14
Arhivska i dokumentarna građa u ministarstvima Vlade Republike Srpske
je u stanju koje zadovoljava standarde propisane Zakonom o arhivskoj djelatnosti.
Postoje određena oštećenja građe, uglavnom uzrokovana vodom iz kanalizacionih
cijevi.
U maju 2014. godine izvršen je uvid u stanje dokumentarne i arhivske građe
Ministarstva pravde RS, na zahtjev Ministarstva. Konstatovano je da je neposrednim
djelovanjem vode oštećeno oko 500 tehničkih jedinica, odnosno približno polovina
cjelokupne dokumentacije uskladištene u arhivskom depou. Tom prilikom izlijevanje
vode nije bilo zaustavljeno, te je praktično bila ugrožena cjelokupna uskladištena
građa. Bilo je predloženo da se građa smještena na podu izmjesti bez odlaganja, a
građa na stalažama prekrije najlonom, te kasnije osuši i prepakuje u nove tehničke
jedinice. Za sušenje depoa i građe bili su predloženi eliminatori vlage, nikakvo
agresivno sušenje na suncu ili sa grijalicama. Takođe, preporučena je digitalizacija i/
ili mikrofilmovanje značajnije oštećene građe. Dio građe je tada prenesen u Kaznenopopravni zavod na Tunjicama. U toku je preseljenje te arhivske i dokumentarne
građe, ali dio građe je trajno ostao oštećen.
Sličan problem, ali u manjem obliku, imalo je i Ministarstvo prosvjete i
kulture. U novembru 2015. godine izvršen je uvid u arhivsku i dokumentarnu građu
Ministarstva prosvjete i kulture, te je tom prilikom ustanovljeno da je u arhivskom
depou „Kula 2“ u Administrativnom centru Vlade RS, koji koristi Ministarstvo
prosvjete i kulture, došlo do oštećenja vodovodne cijevi. Tom prilikom su oštećene 4
fascikle i 41 registrator (građa se odnosi na poslanička pitanja, konkurse, stipendije,
izvještaje institucija kulture...). Ovlašćenom radniku Ministarstva je predloženo da
13 Saznanja su nastala na osnovu uvida u dosije imaoca/stvaraoca građe.
14 Saznanja su nastala na osnovu uvida u dosije imaoca/stvaraoca građe.

47

Mr. sc. Marijana TODOROVIĆ BILIĆ

se oštećena građa konvertuje u digitalni ili oblik za dugoročno čuvanje. Nije poznato
da li je postupljeno po nalogu.
Posebne mjere čuvanja arhivske i dokumentarne građe15
Pod posebnim mjerama čuvanja arhivske i dokumentarne građe
podrazumijevamo njeno pretvaranje u oblik za dugoročno čuvanje. Na ovaj
korak za sada se odlučilo samo Ministarstvo rada i boračko-invalidske zaštite.
Ono je dobilo saglasnost na dokument „Postupak upravljanja dokumentarnom
građom“ 2015. godine. Naime, članom 20 stav (1) Zakona o arhivskoj djelatnosti
utvrđena je obaveza republičkih, zakonodavnih, izvršnih i sudskih organa, organa
jedinica lokalne samouprave, javnih ustanova, privrednih društava, kao i drugih
pravnih i fizičkih lica koja zahvataju ili čuvaju dokumentarnu građu u digitalnom
obliku, da donesu opšte akte kojim regulišu postupak zahvatanja i čuvanja građe
u digitalnom obliku. Članom 21 istog Zakona utvrđena je obaveza navedenih
organa i organizacija da opšte akte kojima regulišu postupak zahvatanja i čuvanja
građe u digitalnom obliku dostave Arhivu RS, radi davanja saglasnosti na njihovu
primjenu. Opšti uslovi zahvatanja, pretvaranja i čuvanja dokumentarne građe u
digitalnom obliku, kao i sadržaj opštih akata fizičkih i pravnih lica koja zahvataju,
pretvaraju i čuvaju dokumentarnu i arhivsku građu u digitalnom obliku, utvrđeni su
Pravilnikom o opštim uslovima čuvanja dokumentarne građe u digitalnom obliku i
posebnim uslovima čuvanja specifične dokumentarne građe16. U isto vrijeme, data je
saglasnost na Pravilnik o zahvatanju, konvertovanju i čuvanju dokumentarne građe
u digitalnom obliku. U postupku davanja saglasnosti utvrđeno je da je Ministarstvo
rada i boračko-invalidske zaštite, kao lice koje zahvata ili čuva dokumentarnu građu
u digitalnom obliku: provelo pripremne mjere zahvatanja i čuvanja dokumentarne
građe u digitalnom obliku, sprovelo mjere čuvanja i odredilo mjere postupanja u
slučaju odstupanja od odredaba opšteg akta o zahvatanju i čuvanju dokumentarne
građe u digitalnom obliku. Do trenutka pisanja ovih redova, Ministarstvo rada i
boračko-invalidske zaštite još nije počelo sa postupkom digitalizacije građe.
Arhivari17
Zaštita arhivske građe je osnovni cilj arhivske službe, a možemo je podijeliti
na primarnu i sekundarnu. Primarna bi obuhvatala zaštitu arhivske građe još u
procesu nastajanja, jer da bi se građa zaštitila i valorizovala potrebno je pratiti je još
od njenog nastanka. Sekundarna zaštita obuhvata stručnu obradu građe po njenom
dolasku u arhiv. Stoga je veoma važno na poslovima arhivara zaposliti stručnu osobu,
15 Saznanja su nastala na osnovu uvida u dosije imaoca/stvaraoca građe.
16 „Službeni glasnik RS“, br. 64/12.
17 Saznanja su nastala na osnovu uvida u dosije imaoca/stvaraoca građe.

48

Pregled stanja arhivske i dokumentarne građe u ministarstvima Vlade Republike Srpske

osposobljenu za rukovanje građom i praćenje informacionog i tehnološkog razvoja.
Sva Ministarstva u Vladi Republike Srpske imaju arhivare – osobe koje su zadužene
za čuvanje, odlaganje i zaštitu arhivske građe i dokumentarnog materijala.
Arhiv Republike Srpske je nadležan za polaganje stručnih ispita za radnike
koji rade na zaštiti arhivske građe van arhiva – arhivare, koji su položili svi arhivari u
Ministarstvima Vlade Republike Srpske. Takođe, neophodno je da arhivari redovno
prate pozitivne propise, te da se dodatno edukuju na seminarima koje organizuje
Arhiv Republike Srpske.
Neophodna je neprestana komunikacija između arhivara i službenika
zaduženih za zaštitu arhivske građe van arhiva. Pored položenih stručnih ispita,
potrebno je bolje edukovati arhivare, da bi učestvovali u upravljanju dokumentima u
skladu sa međunarodnim standardom ISO 15489, takođe i pokušati razraditi records
continuum model, kao model kojem težimo i koji će biti neophodan u budućnosti, a
koji podrazumijeva prisustvo arhivske službe već pri samom stvaranju dokumenta.
Zaključak
Upravljanje dokumentacijom u administraciji regulisano je Zakonom o
upravljanju dokumentacije vladinih agencija Republike Srpske i Smjernicama za
implementaciju upravljanja dokumentima u državnim organima Republike Srpske.
Odjel za nadzor arhivske dokumentacije Arhiva Republike Srpske, među drugim
zadacima, izdaje pojašnjenja i daje stručne savjete u vezi sa obavezama imalaca i
stvaralaca građe, te nudi profesionalno obučavanje za arhivare.
Generalni utisak je da je ovo istraživanje zadovoljavajuće, a lekcija za
budućnost jeste ta da bi vladine agencije trebale razmotriti proširivanje kapaciteta
u okviru ministarstava gdje bi se razmišljalo i radilo prema dugoročnom čuvanju,
odnosno digitalizaciji i mikrofilmovanju građe.
Summary
Records managment in state administration offices is regulated by the Law on
Records Managment in Governement Agencies of the Republic of Srpska and by the
Guidelines for the Implementation of Records Managment in Governement Agencies
of the Republic of Srpska. Department of archival records supervision and protection
of the Archives of the Republic of Srpska, among other tasks, issues explanations
and professional advice in connection with the obligations of the custodians and the
creators of the documentary material, supervises the implementation of measures
for the protection, preservation, selection, arrangement of public records and
documentary material, and extends professional training for records managers and
other employees.
The general impression after this research is satisfying, with a note for the
future, that the government agencies should consider the expansion of capacities
within ministries, and that these offices of state administration should think towards
implementing their long-term preservation, that is, digitization and microfilming.
49

Ilija VUČUR
Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata

stručni rad

PREGLED ARHIVSKOGA GRADIVA REPUBLIKE
SRPSKE KRAJINE U HRVATSKOM MEMORIJALNODOKUMENTACIJSKOM CENTRU DOMOVINSKOG RATA I
DRŽAVNIM ARHIVIMA REPUBLIKE HRVATSKE
Apstrakt: Arhivsko gradivo Republike Srpske Krajine (RSK) čuva se u
Hrvatsko memorijalno-dokumentacijskom centru Domovinskog rata i nekoliko
područnih Državnih arhiva – u Državnom arhivu u Zadru, Sabirnom centru
Državnog arhiva Zadar u Šibeniku, u Slavonskom Brodu i njegovu odjelu u Požegi,
te u Sabirnom arhivskom centru Petrinja Državnog arhiva u Sisku. U prvom dijelu
izlaganja pozornost je posvećena prikazu i opisu gradiva koje se nalazi u Hrvatskom
memorijalno-dokumentacijskom centru Domovinskog rata, a u drugom dijelu dat je
kraći prikaz arhivskog gradiva koje se nalazi u područnim Državnim arhivima.
Ključne riječi: Domovinski rat, Republika Srpska Krajina, arhivsko
gradivo, fondovi.
THE REVIEW OF THE ARCHIVE RECORDS OF THE REPUBLIC
OF SERBIAN KRAJINA IN THE CROATIAN MEMORIAL AND
DOCUMENTATION CENTER OF THE HOMELAND WAR AND IN THE
STATE ARCHIVES IN THE REPUBLIC OF CROATIA
Abstract: The archival records of the Republic of Serbian Krajina are kept
in the Croatian Memorial and Documentation Centre of the Homeland War and in
the several regional state archives in the Republic of Croatia – the State Archives
in Zadar, the Collection Office of the Zadar State Archives in Šibenik, in the State
Archives in Slavonski Brod and its department in Požega and in the Collection Office
of the Sisak State Archives in Petrinja. In the first part of the paper I will concentrate
on the presentation and the description of the records that are kept in the Croatian
Memorial and Documentation Centre of the Homeland War and in the second part I
will offer short review of the records kept in the regional state archives.
funds.
50

Keywords: Homeland War, Republic of Serbian Krajina, archival records,

Pregled arhivskoga gradiva Republike Srpske Krajine...

Uvod

Hrvatski sabor u prosincu 2004. godine osnovao je Hrvatski memorijalnodokumentacijski centar Domovinskog rata (HMDCDR) sa zadatkom prikupljanja,
sređivanja, čuvanja, zaštite, te stručnog i znanstvenog istraživanja dokumentacije i
svih podataka vezanih uz Domovinski rat, istraživanja činjenica o Domovinskom ratu
i upoznavanja javnosti u zemlji i svijetu s dobivenim rezultatima istraživanja. Centar
je institucionalno osnovan kao specijalizirani arhiv, čija djelatnost uz arhiviranje,
obuhvaća i stručno i znanstveno obrađivanje i vrednovanje dokumentacije i gradiva
nastalog u Domovinskom ratu, te objavljivanje publikacija nastalih na temelju takve
djelatnosti.
Nakon vojno-redarstvene operacije Bljesak kojom je početkom svibnja 1995.
godine oslobođena zapadna Slavonija, hrvatske vojno-redarstvene snage zaplijenile
su dokumentaciju institucija pobunjenih Srba u zapadnoj Slavoniji. U kolovozu
1995, nakon vojno-redarstvene operacije Oluja, zaplijenjena je dokumentacija
Republike Srpske Krajine zatečena na oslobođenom području sjeverne Dalmacije,
Like, Banovine i Korduna. Protuobavještajna agencija Ministarstva unutrašnjih
poslova Republike Hrvatske (POA) i Vojnoobavještajna agencija Ministarstva
obrane (VOA) gradivo su predale u razdoblju od svibnja do rujna 2004. godine
Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu, gdje je dobilo skupni naziv Paradržavne i
paravojne postrojbe na okupiranome području RH 1990–1995. Gradivo je u prosincu
2005. godine predano u depozit Hrvatskom memorijalno-dokumentacijskom centru
Domovinskog rata (HMDCDR).
Gradivo je predano HMDCDR-u nesređeno, a sastojalo se od raznovrsne,
nerazvrstane dokumentacije civilne i vojne provenijencije nastale za vrijeme
postojanja paradržave Republike Srpske Krajine, odnosno, njezinih prethodnica
Srpske Autonomne Oblasti Krajina, Srpske Autonomne Oblasti Zapadna Slavonija
i Srpske Oblasti Slavonija, Baranja i Zapadni Srem u razdoblju od 1990–1995.
godine. Tijekom postupka sređivanja konvencionalnog arhivskog gradiva, izdvojena
su 56 arhivska fonda i 6 zbirki kojima je u osnovi rekonstruiran ustroj državne vlasti,
lokalne vlasti i vojnih postrojbi na okupiranom području. Moram napomenuti da
je postupak sređivanja zahtijevao popriličan stupanj snalažljivosti i „detektivskih
tehnika“ zbog toga što gradivo, većinom, nije imalo obavijesna pomagala poput
urudžbenog zapisnika, upisnika predmeta upravnih postupaka ili pravilnika o
signaturnim oznakama, pa se moralo pristupiti oblikovanju fondova i serija prema
sustavu odlaganja stvaratelja, te nadležnostima i ustroju koji se mogu zaključiti na
temelju sačuvane dokumentacije.1
Arhiviranjem gradiva iz fonda Paradržavne i paravojne postrojbe na
okupiranome području RH 1990–1995. dosad je, kao što je već spomenuto, izdvojeno
i sređeno 56 fonda i 6 zbirki koje ukupno čine 794 arhivskih kutija ili 79,4 d/m (s
obzirom da je cjelokupno gradivo u postupku sređivanja, broj kutija se mijenja).
1 Pri tome veliku pomoć predstavljali su nam objavljeni znanstveno-istraživački radovi, među kojima
treba prije svih, spomenuti monografiju Srpska pobuna u Hrvatskoj 1990–1995. Nikice Barića.

51

Ilija VUČUR

Gradivo 23 fonda i 4 zbirke čini gradivo civilne provenijencije, dok gradivo
33 fonda i 3 zbirke čini gradivo vojne provenijencije.
Gradivo civilne provenijencije
Gradivo civilne provenijencije nastalo je, većim dijelom, radom institucija
državne vlasti i manjim dijelom radom javnih ustanova, a arhivirano je u sljedeće
fondove: Vlada RSK, Skupština RSK, Ministarstvo obrane RSK, Ministarstvo
unutrašnjih poslova RSK, Kabinet predsjednika RSK, Vrhovni savjet obrane RSK,
Kabinet predsjednika RSK, Skupština općine Knin, Skupština općine Pakrac,
Skupština općine Okučani, Sekretarijat unutrašnjih poslova (SUP) Knin, SUP
Okučani, SUP Vukovar, SUP Beli Manastir, Radio Okučani, Ministarstvo obrane
RSK – Uprava istočna Slavonija, Ministarstvo odbrane RSK – Uprava sjeverna
Dalmacija, Ministarstvo odbrane RSK – Uprava zapadna Slavonija, Stanica javne
bezbjednosti Kostajnica, Skupština Zajednica općina sjeverne Dalmacije, Srpska
pravoslavna crkva, Stanica javne bezbjednosti Dvor i Narodna banka RSK.
Zbirke dokumenata civilne provenijencije arhivirane su u: Zbirku pečata
vojnih postrojbi i civilnih ustanova na okupiranom području, Zbirku stampata,
Zbirku tiskovina i Zbirku političkih stranaka i udruga na okupiranom području.
Fondovi Ministarstvo unutrašnjih poslova RSK, Sekretarijat unutrašnjih
poslova Knin i Sekretarijat unutrašnjih poslova Okučani (uz vojnu dokumentaciju)
najopsežniji su dokumentacijom te svjedoče o razgranatoj i opsežnoj djelatnosti ovih
institucija, čiju su organizacijsku strukturu činile stanice milicije na području koje su
svojom djelatnošću pokrivali (primjerice, SUP Okučani sa svojim organizacijskim
jedinicama obuhvaćao je cijelu Oblast Zapadne Slavonije). Sekretarijati unutrašnjih
poslova vršili su poslove zaštite javne i državne sigurnosti, zaštitu života i imovine
građana, sigurnost prometa i kontrolu pograničnog prometa, te poslove iz područja
ostvarivanja prava i obveza građana. Međutim, izbijanjem povremenih otvorenih
sukoba između RSK i Republike Hrvatske Sekretarijati unutrašnjih poslova obavljali
su i poslove vojske, odnosno zaštitu teritorija RSK. Gradivo navedenih fondova
najvećim dijelom čini korespondencija MUP-a i SUP-a s nadređenim i podređenim
organizacijskim jedinicama: odluke sekretara, rješenja, brzojavi, izvještaji te
dokumentacija nastala radom unutarnjih organizacijskih jedinica – službene
zabilješke, radni nalozi, popisi pripadnika jedinica, radni rasporedi itd. Određeni dio
gradiva čini i korespondencija s tijelima civilne vlasti i vojnim jedinicama unutar
RSK – (npr. s pravosudnim tijelima: izvještaji o kriminalnim događajima, zapisnici
o uviđaju), izvještaji i molbe vojnim jedinicama itd.
Gradivo fondova Skupština općine Okučani i Skupština općine Pakrac
najvećim djelom čini dokumentacija nastala radom općinskih tijela uprave –
Skupštine općine, Izvršnog savjeta općine, Sekretarijata za opću upravu, privredu i
financije, urbanizam, građevinarstvo i komunalno-stambene poslove te Sekretarijata
52

Pregled arhivskoga gradiva Republike Srpske Krajine...

za društvene djelatnosti i Uprave za katastar i geodetske poslove, koji su djelovali
na zaposjednutim dijelovima prijeratne općine Pakrac i u ratnim zbivanjima
osnovane općine Okučani. Posebno vrijedni spisi u ovim fondovima su anketni
listovi referenduma o autonomiji srpskog naroda iz kolovoza 1991. g. i izvještaji o
glasovanju na referendumu po mjesnim zajednicama općine, te dokumentacija nastala
radom Uprave za katastar i geodetske poslove o zemljišno-vlasničkim poslovima na
području općine. Potrebno je spomenuti i zapisnike zasjedanja Općinske skupštine
u općini Pakrac te zapisnike sa zasjedanja Izvršnog savjeta općine Okučani, te
dokumentaciju iz ureda predsjednika Izvršnog savjeta općine Pakrac. Veći dio fonda
Skupština općina Okučani čine Dosjei obiteljskih invalidnina (6 kutija). Vrlo malen
broj dokumenata u ovim fondovima je zaprimljen od drugih stvaralaca.
Fond Srpska pravoslavna crkva sadrži dokumente nastale radom
Pravoslavnog arhijerejskog namjesništva u Kninu (odnosno dokumentaciju
zaprimljenu od strane Namjesništva) te parohija i pravoslavnih crkvenih općina.
Dokumenti su datirani u razdoblju od 1972. do 1995. godine. Fond sadrži samo dvije
arhivske kutije i 3 knjige – Knjigu vjenčanih, Knjigu rođenih i krštenih, te Knjigu
darovatelja manastira Krupa.
Zbirku Tiskovine Republike Srpske Krajine čine dnevne novine, časopisi,
tjednici i ostale publikacije izdvojene iz fonda Paravojne i paradržavne postrojbe na
okupiranome području RH 1990–1995. tijekom postupka sređivanja gradiva. Zbirka
obuhvaća 9 kutija publikacija izdanih najvećim dijelom u Republici Srpskoj Krajini,
i manjim dijelom u SR Jugoslaviji te Republici Srpskoj, a u većini slučajeva tiskovine
se pojavljuju samo jedanput, odnosno samo jedan broj. Izuzetak je službeno glasilo
Službeni glasnik RSK koje je u Kninu izdavalo Ministarstvo pravosuđa i uprave a
Zbirka sadrži 49 brojeva izdanih tijekom 1992, 1993. i 1994. godine.2 Uz to, Zbirka
sadrži i veći broj primjeraka beogradske Politike, točnije 15 brojeva izdanih tijekom
1994. i 1995. godine, beogradskih Večernjih novosti - 7 brojeva izdanih tijekom 1995.
godine, te pet brojeva Politike ekspres izdanih tijekom 1994. i 1995. godine. Od
mjesečnih izdanja zastupljeniji su mjesečnik Srpski glas, Novine srpskog kulturnog
društva Sava Mrkalj sa 7 brojeva i tjednik Srpska nova riječ, List srpskog naroda
Krajine s 11 brojeva.
Gradivo vojne provenijencije
Sređeno arhivsko gradivo vojnih institucija RSK nalazi se u fondovima:
Glavni štab Srpske vojske Krajine, Zonski štab Teritorijalne obrane (TO) Zapadna
Slavonija, Zonski štab TO Istočna Slavonija, Zonski štab TO Banija, Zonski štab TO
Lika, Zonski štab TO sjeverna Dalmacija, 9. korpus Jugoslavenske narodne armije
(JNA), 7. korpus Srpske Vojske Krajine (SVK), 18. korpus SVK, 11. korpus SVK,
15. korpus SVK, 39. korpus SVK, 54. brigada SVK, 98. brigada SVK, 3. operativna
2 Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata posjeduje skenirane sve brojeve
Službenog glasnika RSK od 1991. do 1995. godine na DVD-u.

53

Ilija VUČUR

grupa JNA, 8. operativna grupa JNA, 9. motorizirana brigada JNA, 1. krajiški korpus
Vojske Republike Srpske, 2. krajiški korpus Vojske Republike Srpske,3 145. pješadijska
brigada TO Plaški, 2. lička brigada TO Vrhovine, 37. pješadijska brigada Željava,
59. odred TO Podravska Slatina, 63. odred TO Daruvar, 7. brigada TO Gračac,
9. motorizirana brigada Gračac, 8. pješadijska brigada TO Korenica, 103. laka
brigada Donji Lapac, 13 pješadijska brigada Slunj, 18. pješadijska brigada Bunić,
Korpus specijalnih jedinica Slunj, Štab TO Gorski kotar, 105. brigada Udbina.
Jedan dio vojne dokumentacije RSK zbog specifičnih karakteristika sređen
je u sljedeće arhivske zbirke: Zbirka vojnih karata, Zbirka fotografija, Zbirka Istočna
Slavonija, Baranja i Zapadni Srijem.
Glavni štab SV RSK je 27. studenoga 1992. donio Odluku o preformiranju
Teritorijalne obrane i Posebnih jedinica milicije u Srpsku vojsku Republike Srpske
Krajine.4 Tom su odlukom Štabovi TO preustrojeni i preimenovani u korpuse. Stoga
su arhivski fondovi korpusa SVK ustrojeni kao zasebni fondovi, ali je pri korištenju
ovog gradiva potrebno znati da se oni organski nadovezuju na prijašnju strukturu
teritorijalne obrane. U odnosu na dosad spomenute fondove ovo gradivo karakterizira
sačuvanost (kompletnost) dokumentacije i donekle, spisovodna urednost naslijeđena
od bivše JNA, koja znatnije olakšavala sređivanje dokumentacije.
Erdutskim sporazumom potpisanim krajem 1995. Republika Hrvatska je s
pobunjenim Srbima iz Baranje, istočne Slavonije i zapadnog Srijema (nekadašnji
UN sektor Istok) potpisala sporazum o mirnoj reintegraciji tih krajeva u ustavnopravni poredak Republike Hrvatske. Dokumentacija Srpske Oblasti Slavonija,
Baranja i Zapadni Srem stoga nije, poput one iz ostalih dijelova RSK zaplijenjena,
nego je prenesena u bivšu Saveznu Republiku Jugoslaviju odnosnu Srbiju gdje se
i danas nalazi.5 Međutim, manji dio dokumentacije s tog područja izdvojen je kao
zaprimljena dokumentacija u okviru gradiva zaplijenjenog u vojno-redarstvenim
operacijama Bljesak i Oluja, te se čuva u Centru u fondovima SUP Vukovar, SUP
Beli Manastir, Uprava MO Istočna Slavonija, Zonski štab TO istočna Slavonija, 11.
korpus SVK, te u Zbirci Istočna Slavonija, Baranja i Zapadni Srijem (koja obuhvaća
dokumentaciju općina Vukovar, Beli Manastir, Mirkovci, Tenja i Dalj), ukupno 24
kutije.
Potrebno je spomenuti da u Centar, vremenom iz raznih izvora, pristiže
arhivsko gradivo RSK koje zbog nesređenosti nije predmet ovoga pregleda. Tako
je u posljednje vrijeme predano gradivo koje se nalazilo u posjedu Hrvatske vojske,
Vojne policije Zemunik (oko 40 kutija), arhivsko gradivo iz Državnog arhiva
Karlovac (oko 900 kutija) i iz Središnjeg vojnog arhiva u Zagrebu (otp. 25 d/m
svežnjeva.
3 Dokumentacija 1. i 2. korpusa Vojske Republike Srpske zaplijenjena je tijekom operacija Hrvatske
vojske u Bosni i Hercegovini 1995. godine, a predana je HMDCDR-u u sklopu dokumentacije
Republike Srpske Krajine.
4 Mate Rupić (urednik), Dokumenti vojne provenijencije „Republike Srpske Krajine“, knjiga 5,
Zagreb 2009, 436.
5 Interesantno je da se pitanje povratka ove dokumentacije u zemlju porijekla ne problematizira,
barem ne javno, od strane nadležnih službi Republike Hrvatske i Republike Srbije.

54

Pregled arhivskoga gradiva Republike Srpske Krajine...

Gradivo smješteno u područnim državnim arhivima
Gradivo nastalo na okupiranom području Hrvatske tijekom Domovinskog
rata, odnosno, radom civilnih i vojnih tijela RSK, osim u HMDCDR, nalazi se i u
nekoliko područnih državnih arhiva – u Državnom arhivu u Slavonskom Brodu te u
njegovom odjelu u Požegi, u Sabirnom arhivskom centru Petrinja Državnog arhiva u
Sisku, Državnom arhivu u Zadru te u Sabirnom centru u Šibeniku Državnog arhiva
u Zadru.

U Državnom arhivu u Slavonskom Brodu nalazi se veća količina arhivskog
gradiva nastalog u navedenom razdoblju. Fond Oblasno vijeća Srpske oblasti
Zapadne Slavonije sadrži 19 kutija i 17 knjiga, fond Općinski sud u Okučanima
sadrži 30 kutija u kojima se većina gradiva odnosi na Upisnike i Kazala. Slična je
situacija i fondom Općinsko javno tužilaštvo u Okučanima koji obuhvaća 20 kutija.
Manji dio gradiva nastalog radom spomenutih stvaratelja nalazi se u Centru u okviru
gradiva koje je u postupku sređivanja. S fondom Srpski radio Okučani je obrnuta
situacija jer se u Arhivu u Slavonskom Brodu nalazi manji dio gradiva (otp. 2 kutije
i 1 knjiga) dok se u Centru čuva fond Srpski radio Okučani koji sadrži 5 kutija. U
arhivu se nalazi manja količina gradiva nastalog radom Osnovnog suda u Bosanskoj
Gradišci (Republika Srpska), Izvršnog savjeta općine Podravska Slatina i Kluba
intelektualaca Zapadne Slavonije te Vojne pošte 9162 Okučani (ostali dio gradiva
Vojne pošte 9162 Okučani nalazi se u Centru).
U Odjelu Požega čuva se fond Skupština općine Pakrac koji sadrži 80 kutija
gradiva, dok se manji dio gradiva istog stvaratelja, odnosno 26 kutija, čuva u Centru.
U Sabirnom arhivskom centru Petrinja Državnog arhiva u Sisku nalazi se
55 arhivskih fondova i zbirki (ili otp. 30 d/m) nastalih djelovanjem civilnih i vojnih
tijela RSK. Kao i u ostalim područnim Državnim arhivima i u ovom se većinom
nalazi gradivo nastalo djelovanjem lokalnih jedinica vlasti primjerice, fondovi
Skupština općina Dvor na Uni, Skupština općina Glina (koji je sa 16 knjiga i 45
kutija ujedno i jedan od najopsežnijih fondova koji se nalaze u Petrinji), Skupština
općina Kostajnica, Skupština općina Petrinja (također jedan od opsežnijih fondova
– sadrži 49 kutija i 39 kutija) i Skupština općine Caprag.
Jedan dio gradiva nastao je radom područnih odjela raznih ministarstava
i gospodarskih institucija poput Odjeljenja Ministarstva za ekonomski razvoj,
privredu i industriju u Petrinji, Organizacijska jedinica Glina-Kostajnica Republičke
tržišne jedinice Ministarstva trgovine i turizma, Odjeljenja za poslove sanitarne
inspekcije Ministarstva zdravlja u Kostajnici, Republička uprava javnih prihoda
RSK –Područna jedinica Kostajnica, Uprava carina RSK – Carinska ispostava
Petrinja itd., međutim većina ovih fondova obuhvaća manju količinu dokumenata,
obično do 5 kutija. Gradivo vojne provenijencije najvećim dijelom se nalazi u
fondovima pješačkih brigada 39. korpusa iz Petrinje, Kostajnice, Dvora na Uni i
Gline te u fondovima 17. brigada Teritorijalne obrane Graduša Caprag i Zonski
štab Teritorijalne obrane Kordun.
55

Ilija VUČUR

Gradivo tijela Sekretarijata unutrašnjih poslova na području Banije sačuvano
je u fragmentima i ustrojeno je u fondovima Sekretarijat unutrašnjih poslova Glina,
Stanica javne bezbjednosti (SJB) Dvor, SJB Kostajnica i SJB Petrinja, te Stanica
milicije Jasenovac, ukupno 9 kutija i 5 knjiga. Treba napomenuti da se dio gradiva
nastalog radom stanice milicije Jasenovac nalazi u Centru u sastavu fonda SUP
Okučani.
Također, u Sabirnom centru Petrinja nalazi se i manja količina, uglavnom
nesređenog, gradiva lokalnih ogranaka političkih stranka koje su djelovale u RSK,
poput Srpske radikalne stranke, Srpske demokratske stranke, Srpske demokratske
stranke Krajine i Srpske demokratske stranke srpskih zemalja.
Bitno je navesti fondove Okružni sud Glina, Općinski sud u Petrinji i
Vojni zatvor Glina koji sadržavaju mnoštvo dokumenata važnih pri istraživanju
funkcioniranja pravnog sustava i uopće stanju javne sigurnosti u RSK.
Zanimljivo je spomenuti i 10-ak kutija nesređenog gradiva raznih privatnih
poduzeća koja su djelovala na području Banije, poput poduzeća Espero, poduzeća
Žika i Krajina Konzalting koji mogu biti od koristi pri istraživanju gospodarskih i
ekonomskih prilika u RSK.
U Državnom arhivu u Zadru nalazi se gradivo nastalo radom Skupštine
općine Benkovac, Skupštine općine Knin i Skupštine općine Obrovac. Gradivo je
nesređeno, a fondovi količinski sadrže 11 d/m ili 110 kutija.
U Sabirnom centru u Šibeniku, Državnog arhiva u Zadru, čuvaju se tri kutije
dokumentacije koja se odnosi na područje sjeverne Dalmacije. Gradivo najvećim
dijelom čine dokumenti Vlade RSK, zapisnici sa sjednica Vlade, prijedlozi i
nacrti zakona, razne vladine uredbe i prijedlozi dopune ustava. Drugu cjelinu čine
dokumenti vojske RSK, od čega su možda zanimljiviji dokumenti Glavnog štaba s
oznakom tajnosti povjerljivo, dokumenti komande 7. korpusa i njegovih brigada.
Otprilike pola kutije dokumentacije odnosi se na gospodarske subjekte koji su
djelovali na području sjeverne Dalmacije. Gradivo vremenski obuhvaća razdoblje
od 1992. do 1995. godine.
Zaključak
Većina arhivskoga gradiva kreirane od strane institucija i organizacija
Republike Srpske Krajine na okupiranom teritoriju Republike Hrvatske može se
naći u Hrvatskom memorijalnom i dokumentacionom Centru Domovinskog rata.
Manji dio građe drži se u regionalnim državnim arhivima i vezan je primarno za
regionalnu provenijenciju. Zbog činjenice da su ovi arhivski dokumenti nastali u
ratnim uslovima, te da su zaplijenjeni u ratnim operacijama, nekompletni su i bez
korisnih informativnih pomagala.
Osim toga, fragmentiranost gradiva i činjenica da je čuvano u različitim
ustanovama otežavajući je faktor istraživačima čiji je interes Domovinski rat,
56

Pregled arhivskoga gradiva Republike Srpske Krajine...

ustanovama koje građu o Domovinskom ratu prikupljaju kao i privatnim interesantima
koje zanimaju informacije o ratu.
Konačno, naglasio bih da je uređenost i obrada arhivskog gradiva prioritet
Hrvatskog Memorijalnog i Dokumentacionog Centra za Domovinski rat. Ovo
će potpuno otvoriti arhivsko gradivo istraživačima i svima zainteresiranim za
Domovinski rat. Istraživačke aktivnosti centra imaju jednak cilj – do sada je
objavljeno 18 knjiga dokumenata sa povijesno najznačajnijim izvorima, a dvije
knjige su u procesu izdavanja. Na ovaj način, Centar pokušava da otvori povijesne
izvore široj javnosti da bi pridonio diskusiji, zasnovanoj na povijesnim činjenicama,
o ovom veoma zanimljivom i za hrvatsko društvo jako važnom pitanju.
Summary
Most of the archival records created by the institution and organizations of
the Republic of Serbian Krajina on the occupied territory of the Republic of Croatia
can be found in the Croatian Memorial and Documentation Centre of the Homeland
War. Minor part of the records is kept in the regional state archives and it is primarily
related to the archives of the regional provenience. Due to the fact that these archival
records were created in the war circumstances and that they were confiscated during
military operations, they are incomplete and deprived of the finding aids which
would make the arranging and the managing easier.
Besides, the fragmentation of the records and the fact that they are kept in
several various institutions makes work difficult for the researchers interested in the
Homeland War, the institutions that are collecting data from the Homeland War and
the private users in the search for the information about the warfare.
Lastly, I would like to emphasize that the arrangement and the processing
of the archive records is the priority in the future plans of the Croatian Memorial
and Documentation Centre of the Homeland War. This will completely open the
archives to the researchers and to all interested in the period of the Homeland War.
The research activities of the Centre are aimed in the same direction – the Centre
had until now published 18 books of documents with the historically most important
records and two books are in the process of publishing. This way, the Centre is trying
to open historical sources to the general public in order to facilitate, on the historical
sources based, discussion over this very interesting and for the Croatian society in
many aspects essential issues.

57

Dr. sc. Nada BULIĆ
Sveučilište u Zadru
Ivana POSEDI
Državni arhiv u Varaždinu

pregledni naučni rad

OBJAVA ARHIVSKOG GRADIVA – POTREBA ILI SUVIŠAK
Apstrakt: Arhiva i razne institucije objavljuju arhivsko gradivo. S obzirom
da je prodaja tih knjiga slaba postavlja se pitanje isplativosti, a samim time se
nameću i neka druga pitanja: ima li potrebe za objavom arhivskog gradiva ili je to
suvišak? Koriste li stvaratelji objavljeno arhivsko gradivo i u kojoj mjeri to utječe na
dostupnost? Koliko rukopis utječe na korištenje pojedinog gradiva i ima li potrebe za
objavom novijeg arhivskog gradiva? Ima li smisla objavljivati arhivsko gradivo koje
je na latinskom, njemačkom ili talijanskom jeziku? Koliko samo pismo originalnog
arhivskog gradiva utječe na korištenje, a samim time i dostupnost tog gradiva?
Ključne riječi: Objava arhivskog gradiva, korištenje, dostupnost, gradivo
na latinskom jeziku, rukopis u arhivskom gradivu.
PUBLICATION OF ARCHIVAL MATERIAL – A NEED OR A SURPLUS
Abstract: Archives and various other institutions publish archival material.
Since the sale of these books is poor, the question of profitability arises together with
some other questions: is there any need for publishing archival material or is it a
surplus? Do the creators use published archival material and to what extent does
this affect its availability? Does handwriting affect the use of a particular material
and is there any need for publication of recent archival material? Does it make sense
to publish documents in Latin, German or Italian? To what extent does the writing
of the documents themselves affect their use and therefore the availability of such
material?

Keywords: Publication of archival material, usage, availability, documents
in Latin language, handwriting in archival material.
Uvod
S objavom arhivskog gradiva u Hrvatskoj se započelo vrlo rano. Tradicija
izdavanja povijesnih izvora vuče svoje korijene još od oca hrvatske historiografije
58

Objava arhivskog gradiva – potreba ili suvišak

Ivana Lučića-Luciusa, pa preko Ivana Kukuljevića Sakcinskog, Franje Račkoga do
Tadije Smičiklasa i njegovih učenika i nasljednika.1
Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti od samih početaka svog djelovanja
1866. godine pridodaje važnost objavljivanju povijesnih izvora, stoga već 1867.
počinje izlaziti časopis Rad, a 1868. pokrenuta je edicija Monumenta specitantia
historiam Slavorum meridionalium. Izvore, gradivo i povijesne rasprave objavljuju
u publikaciji Starine koje izlaze od 1869. godine, dok statute srednjovjekovnih
gradova, bratovština, cehova, kao i zakonike i druga povijesna vrela objavljuju u
ediciji Monumenta historico-juridica Slavorum meridionalium od 1877. godine.2
Svojevrsnim osnivanjem Zemaljskog arhiva Kraljevine Hrvatske,
Dalmacije i Slavonije smatra se 1848. kada arhiv i počinje nositi to ime, te poprima
institucionalni obrise.3 Osnivanjem arhiva javila se i potreba za osnivanjem organa,
koji će posredovati između arhivara, zemaljskih činovnika i povjesničara, a kako nije
bilo historijskih časopisa koji su izlazili redovito, arhivari su smatrali da trebaju izaći
u susret povjesničarima i činovnicima, da činovnicima pokažu gdje i kako mogu naći
bitna pomagala za zemaljsku upravu, a povjesničarima kako mogu povijesno blago
arhiva upotrijebiti za znanost. Ove okolnosti ponukale su ravnateljstvo Kraljevskog
hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog zemaljskog arkiva 1899. godine na izdavanje
Vjestnika kr. hrv.-slav.-dalm. zem. arkiva. Zadaća Vjestnika je bila osim tema vezanih
uz arhive i arhivsku službu, baviti se opisom i analizom važnijih listina rukopisa
zemaljskih i javnih arhiva, ali i vanjskih arhiva ukoliko oni posjeduju gradivo koje
se odnosi na povijest Hrvatske i ostalih južnih Slavena.4 Kako je i zadaća nalagala
već od prvog broja Vjestnika objavljivali su se transkribirani tekstovi zanimljivi
za hrvatsku povijest te rasprave i radovi vezani uz povijest Hrvatske. Kako se na
ovaj način povezalo zemaljske činovnike, arhivare i povjesničare, u Vjestniku su
objavljivali radove povjesničari i arhivisti. Do 1945. godine u Vjestniku se arhivsko
gradivo objavljuje povremeno, iznimku povremenom objavljivanju izvornoga
arhivskoga gradiva čini broj 21-22 iz 1920. koji je u cijelosti posvećen objavljivanju
gradiva. Nakon 1958. pokreće se ponovno Arhivski vjesnik kao zajednička edicija
hrvatskih arhivista, te je do 1989. godine u Vjesniku, kada je prestalo objavljivanje
arhivskih izvora, objavljeno 4500 poslijeratnih stranica gradiva (što je otprilike 40%,
ukupnoga Vjesnikova prostora ovoga razdoblja).5
Iznimno mjesto na prikupljanju i objavljivanju povijesnih vrela, kao
temelja svakog povijesnog istraživanja u nizu hrvatskih povjesničara pripada Tadiji
1 Vesna Gamulin Tudjina, Mirjana Matijević Sokol, Tadija Smičiklas kao izdavač povijesne građe,
Zbornik Odsjeka za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i društvene znanosti Hrvatske akademije
znanosti i umjetnosti, br. 18, Zagreb 2000, 112. (dalje: V. Gamulin Tudjina, M. Matijević Sokol, Tadija
Smičilas).
2 Josip Barbarić, Jasna Marković, Codex diplomaticus Regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae –
Supplementa (1020–1270), sv. I, Zagreb 1998, V.
3 Mario Stipančević, Na kavi s banom – Pozadina izgradnje zgrade Sveučilišne knjižnice i Zemaljskog
arhiva u Zagrebu, Arhivski vjesnik, br. 56, Zagreb 2013, 176.
4 Ivan pl. Bojničić, Naša zadaća, Vjestnik kr. hrv.-slav.-dalm. zem. arkiva, br. 1, Zagreb 1899, 1–2.
5 Melina Lučić, Arhivistika kroz sto godina Arhivskoga vjesnika, Arhivski vjesnik, br. 42, Zagreb
1999, 17-28.

59

Dr. sc. Nada BULIĆ, Ivana POSEDI

Smičiklasu.6 Suradnja u Vjestniku vjerojatno je i potpomogla, ali i ponukala Tadiju
Smičiklasa, profesora na Katedri hrvatske povijesti i pomoćnih povijesnih znanosti
na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, koji je ujedno bio predsjednik Jugoslavenske
akademije znanosti i umjetnosti, te je uz glavni predmet na fakultetu održavao i
vježbe iz pomoćnih povijesnih znanosti, te paleografije, da započne s izdavanjem
djela Codex diplomaticus Regni Coratiae, Dalmatiae et Slavoniae 1904. godine.
Ovaj zbornik je bitno spomenuti, jer su u njemu objavljene isprave koje je izdavala
neka kancelarija, bez obzira na to tko je bio naslovnik, a objavljivali su se zapisi
koji se odnose na povijest sjeverne i južne Hrvatske. Valja napomenuti da je zbornik
nastavio izlaziti i nakon Smičiklasove smrti, te je ukupno izašlo XVIII. svezaka7 plus
Dodaci Diplomatičkom zborniku. Stoga je XVIII. svezak obuhvatio isprave izdane do
1399. godine.8 Smičiklasov način priređivanja povijesnih vrela do danas upotrebljiv
i nema mu većih zamjerki. Iznad isprava nalaze se regesta i bilješke na hrvatskom
jeziku, a svesci su opremljeni i indexom imena i stvari, a da hrvatsku diplomatičku
baštinu učini dostupnom i strancima na kraju svakog sveska donosi “Summariuni’
na latinskom jeziku, pa je tako Diplomatički zbornik postao svjetska edicija. „Svi
svesci izašli poslije Smičiklasove smrti sadrže građu koja je sabrana, prepisana i
kolacionirana u njegovo vrijeme i po njegovoj koncepciji.“9 S vremenom se ukazala
potreba za dopunom Diplomatičkog zbornika, stoga su u Dodacima Diplomatičkog
zbornika prikupljeni i priređeni po istim načelima kao u “Smičiklasovu kodeksu”, te
je izdana nadopunama građe do kraja XIV. st. po “mutatis mutandis” Smičiklasovim
načelima.10 Vrijednost Diplomatičkog zbornika proizlazi i iz tog da isprave koje je
Smičiklas objavio u Diplomatičkom zborniku pomažu i danas istraživačima, jer
određeni broj spisa je s vremenom jače oštećen pa stoga ono što danas nije moguće
pročitati vidimo da je prije 100 i više godina bilo čitko i manje neoštećeno.
Rukopis i dostupnost gradiva

Isprave i spisi nastali do 20. stoljeća u Hrvatskoj su uglavnom u rukopisima,
stoga je za čitanje tih spisa potrebno poznavanje paleografije, odnosno poznavanje
oblika pisma. Iako je tiskarstvo započelo u 15. stoljeću, ono nije uvelike utjecalo na
upotrebu rukopisa, odnosno određenih oblika pisma u kancelarijama, jer su službeni
spisi i dalje pisani rukom.11 Čime se sve paleografija bavi razlikuju se i mišljenja
6 V. Gamulin Tudjina, M. Matijević Sokol, Tadija Smičilas, 105.
7 XVIII. svezak izlazi 1990. godine, dakle 76 godina nakon Smičiklasove smrti.
8 Hodimir Sirotković, Tadija Smičiklas - život i djelo (u povodu 150. obljetnice rođenja), Zbornik
Odsjeka za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i društvene znanosti Hrvatske akademije znanosti
i umjetnosti, br. 18, Zagreb 2000, 12; Aleksandra Kolarić, Kronološka bibliografija radova Tadije
Smičiklasa i radova o njemu, Zbornik Odsjeka za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i društvene
znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, br. 18, Zagreb 2000, 199–200.
9 V. Gamulin Tudjina, M. Matijević Sokol, Tadija Smičilas, 111.
10 V. Gamulin Tudjina, M. Matijević Sokol, Tadija Smičilas, 112.
11 Jakov Stipišić, Pomoćne povijesne znanosti u teoriji i praksi, Školska knjiga, Zagrab 1972, 3.
(Dalje: J. Stipišić, Pomoćne).

60

Objava arhivskog gradiva – potreba ili suvišak

paleografa. Prema paleografima ona je pomoćna povijesna znanost koja se bavi
prvenstveno proučavanjem razvojem pisma, čitanjem izvora i njihovim ispravnim
svrstavanjem u vrijeme i prostor, ali i određivanjem autentičnosti.12 Iako se prema
Stipišiću paleografija bavi s još mnogo drugih različitih problema,13 i ovo do sad
navedeno je dovoljno da se zapitamo može li i sam rukopis utjecati na dostupnost
gradiva, budući da je veći dio naše povijesti napisan rukopisom?

U Hrvatskoj su spisi uglavnom pisani latinicom i goticom, nešto stariji
glagoljicom i eventualno ćirilicom na hrvatskom jeziku.14 Poznavanje pisama
različitih razdoblja, ali i ostalih grana paleografije uvelike utječe na dataciju spisa
u slučaju da je spis prepisan nekoliko godina kasnije15 ili da sam spis nije datiran,
pri tome je bitno navesti da i materijal na kojem je određena isprava pisana također
može pomoći pri dataciji spisa. Osim tog određeni grafemi se razlikuju od današnjih
standardnih, upotreba pojedinih geminata u latinskom ili pak odstupanja u starijim
njemačkim tekstovima suvremene njemačke ortografija,16 problem grafije pojedinih
slova u latinskom ili njemačkom, kako i mađarska grafija u hrvatskim tekstovima
uvelike otežavaju čitljivost pojedinih spisa. Dakle nepoznavanje ovih pisama
otežava istraživačima istraživanje povijesnih činjenica. Iako ustrajni istraživači vrlo
često istražuju mjesecima u arhivima različite fondove, za pretpostaviti je da su
svladali rukopis određenog vremena, no i dalje je pitanje što s onim istraživačima
koje zanima lokalna povijest na „amaterskoj razini“ i koji zapravo nemaju vremena
redovito odlaziti u arhive i baviti se proučavanjem spisa da bi saznali podatke koji
ih interesiraju? Iako postoje priručnici za latinsku i njemačku paleografiju je li to
dovoljno da se svlada određeni rukopis, određenog razdoblja? Jesu li ovi istraživači u
mogućnosti točno datirati spis, odrediti mjesto nastanka spisa, ustanoviti autentičnost
i naknadne dodatke i eventualne pogreške u tekstu, te koliko nečija eventualna
pogreška utječe na krivu interpretaciju povijesti?
Jezik i dostupnost gradiva
Veliki broj spisa u hrvatskoj do kraja 19. stoljeća pisan je na latinskom
jeziku, što je i razumljivo, jer je latinski jezik u Hrvatskoj bio službeni jezik do 1847.
12 Sanja Lazani, Priručnik njemačke paleografije, Zagreb 2004, 5-6. (Dalje: S. Lazani, Priručnik).
13 J. Stipišić, Pomoćne, 4.
14 Osip Barbarić i Jasna Marković navode u poglavlju Metodika objavljivanja dodataka Diplomatičkog
zbornika da bi se mogle i takve isprave pronaći, ali one nisu obuhvaćene u Dodatku Diplomatičkog
zbornika.
15 Za povlasticu Andrije II. Varaždinu iz 1209. godine za koju su povjesničari i diplomatičari
izrazili sumnju u njezinu formalnu i sadržajnu vjerodostojnost, na temelju provedenih paleografskodiplomatičkih analiza. Opširnije: Mirjana Matijević Sokol, Povlastica Andrije II. Varaždinu iz 1209.
godine (povijesno-diplomatička analiza), 800 godina slobodnog kraljevskog grada Varaždina 1209–
2009, Zbornik radova s međunarodnog znanstvenog skupa održanog 3. i 4. prosinca 2009. godine u
Varaždinu, 19-26.
16 Opširnije o njemačkoj grafiji u: S. Lazani, Priručnik, 33-36.

61

Dr. sc. Nada BULIĆ, Ivana POSEDI

godine.17 Osim na latinskom dio spisa je pisan njemačkim jezikom,18 te je nešto manji
broj spisa pisan starohrvatskim jezikom,19 te na talijanskom jeziku. Dakle dodatan
problem istraživačima predstavlja uz rukopis i jezik kojim su spisi pisani. Ukoliko i
istraživač poznaje određeni jezik treba napomenuti da se u većini spisa upotrebljava
veliki broj kratica koje paleografi bez velikih poteškoća razrješuju, dok istraživačima
možda nisu poznate. Broj kratica varira ovisno o vremenu nastanka spisa, a kako su
određene kratice karakteristične za određeno razdoblje prema kraticama se može
odrediti i vrijeme nastanka spisa.20 Iako priručnici iz paleografija najčešće sadrže i
popis određenog broja kratica, to nije dovoljno da bi se tekst transkribirao, jer svako
razdoblje, svaka kancelarija, svaka vrsta spisa sadrži svoje kratice, koje je zapravo
nemoguće popisati u potpunosti. Zbog različitih rukopisa pojedini pisar oblikuje
različito pojedine kratice tako da je nemoguće obuhvatiti i prikazati sve varijante
pojedine kratice.21

S obzirom da se svaki jezik razvija i razvoj jezika utječe na razumijevanje,
stoga ukoliko istraživač ne vlada rječnikom određenog razdoblja iako poznaje
određeni jezik, postoji mogućnost da određeni tekst, između ostalog zbog
nepoznavanja rukopisa, istraživaču ostane nejasan i nečitak. Osim tog terminologija
koja se upotrebljava u spisima je vrlo često karakteristična za pojedino područje i
vrijeme nastanaka spisa, pa postoji velika mogućnost da istraživači ne uspiju prevesti
ključnu riječ u tekstu. Osim tog za latinski jezik ne postoje rječnici koji bi obuhvaćali
sve termine koji su se upotrebljavali u spisima, pa je stoga i mogućnost transkripcije
i razumijevanja mala.

Razvojem jezika, uplivom govornog jezika kako i razvojem društva često
se ukazala potreba za novim riječima do tada nepoznatim u pojedinom jeziku, što
se može naći u tekstovima, naročito latinskim, određeni broj vulgarizama. Kad
pogledamo Zapisnike poglavarstva grada Koprivnice vidjet ćemo da je tekst pisan
kajkavskim jezikom u kojem je upotrebljavan, zbog sudske terminologije veliki broj
kroatiziranih latinskih riječi kao i tuđica koje su koristili doseljenici. Dio riječi se ni
danas ne koristi pa prevođenje, iako teksta na materinjem jeziku, može predstavljati
problem, a zbog teže čitljivosti zapisnika postoji velika vjerojatnost da će istraživač
nakon kratkog vremena odustati od istraživanja.
Jezik i rukopis kojima je pisana arhivska građa, otežavajući su faktori
istraživačima za istraživanje povijesti kako državne, tako regionalne i lokalne. Danas
se u Hrvatskoj u časopisima rijetko mogu pronaći objavljeni arhivski izvori, stoga
17 J. Stipišić, Pomoćne, 4.
18 Najčešće je to gradivo s prostora na kojima su bile pukovnije. Npr. gradivo HR-HDA-445 Brodska
graničarska pukovnija, sumarni inventar: http://arhinet.arhiv.hr/_Pages/PdfFile.aspx?Id=297 (20. 5.
2016).
19 Jedan od primjera zapisnika pisanih većim djelom na hrvatskom jeziku su Zapisnici Poglavarstva
grada Koprivnice, objavljeni u dvije različite edicije, dvije knjige u nakladi Merdijana Samobor (1639–
1700) i druga u izdanju Državnog arhiva u Varaždinu koja kreće s 1698. godinu, te se i dalje priprema
za tisak.
20 J. Stipišić, Pomoćne, 50.
21 S. Lazani, Priručnik, 88.

62

Objava arhivskog gradiva – potreba ili suvišak

se češće izdaju edicije ili zasebni knjige u kojima se objavljuje arhivsko gradivo,
ovisno o tome koliko se gradiva želi objaviti i koji se kriteriji postave pri odabiru
gradiva za objavu.
Datacija spisa
Datacija tekstova nastalih nakon 1582. godine najčešće ne predstavlja
problem, jer su datumi pisani prema gregorijanskom kalendaru, no vrlo često se u
latinskom izostavlja prva brojka tj. oznaka tisućljeća ili se jedinica piše s točkom,22
dok se u njemačkom izostavljaju prve dvije znamenke (stoljeća),23 a mjeseci se pišu
brojka i nastavak u latinskom i njemačkom. Veći problem u datiranju predstavlja
razdoblje prije 1582. godine kada se često datira po svetkovinama ili po danima,
odnosno po stalnim svetkovinama, po svetkovinama i danima u tjednu ili po
pomičnim svetkovinama, ili pak sedmicama, mjesecima prema (mos Romanus ili
mos Bononiensis) te problematika datiranja godina.24 Stoga ukoliko istraživač nije
upoznat s načinima datiranja postoji mogućnost da ne uspije točno datirati određeni
dokument. Iako se čini da bi datacija trebala biti najjednostavnija može predstavljati
veliki problem, onom tko nije upoznat s načinima datacije. Dodatan problem pri
dataciji spisa, kao što smo već ranije napomenuli, nastaje kada nije naveden datum
odnosno vrijeme nastanka spisa, pa je potrebno dobro poznavanje paleografije da se
spis točno datira.
Objavljivanje arhivskog gradiva – potreba, tipovi, kriteriji i načini izdavanja
arhivskih izvora
Vrlo jednostavan odgovor na pitanje zašto se publiciraju arhivski izvori dao
je Ivan Filipović, a to je da se povjesničarima i široj publici omogući zaista svestrana
upotreba izvora.25 Prema Filipoviću onaj tko financira objavu arhivskih izvora
zapravo određuje što će izdati, te može ponekad nametnuti svoju volju pri izboru
dokumenata za objavu. Iako danas arhivi najčešće sami određuju što će pripremiti
za objaviti, Ministarstvo kulture odobrava i financira programe, stoga treba osmisliti
što je to za što će Ministarstvo kulture odobriti sredstva.26 Dakle, iako arhivi sami
određuju što je to što bi bilo zanimljivo za objavu. Ministarstvo je zapravo ono koje
22 Npr. u Zapisnicima srijemske županiji ili Zapisnicima poglavarstva grada Koprivnice.
23 S. Lazani, Priručnik. 116.
24 S. Lazani, Priručnik, 116.
25 Ivan Filipović, Načela naučno-kritičkog objavljivanja arhivskih dokumenata, Arhivski vjesnik, br.
15, Zagreb 1972, 133. (I. Filipović, Načela).
26 Svake godine arhivi se javljaju na natječaj objavljen od strane Ministarstva kulture za dodjelu
financijskih sredstava, te nakon tog Ministarstvo određuje kako će raspodijeliti sredstva i koje će
programe financirati. http://www.min-kulture.hr/financiranje/ (20. 5. 2016).

63

Dr. sc. Nada BULIĆ, Ivana POSEDI

odlučuje o odobrenim programima i ono je to koje zapravo indirektno može ponekad
nametnuti svoju volju pri izboru dokumenata za objavu. Stoga iako se isprva ne
čini da je Filipović u pravu, kad se sve dobro proanalizira, ipak je sve volja onoga
tko financira projekt. Isto vrijedi i za institute i fakultete čije projekte odobrava
Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta.
Danas dio arhiva objavljuje arhivske izvore. Osim arhiva objavljuju ih instituti,
Hrvatska akademija znanosti i umjetnost, fakulteti i pojedinci. Popis objavljenih
arhivskih izvora ne postoji na jednom mjestu, no prema odobrenim programima
Ministarstva kulture vidimo da se iz godine u godinu odobravaju programi vezani uz
objavu izvora,27 osim tog vidimo na internet stranicama ustanova28 da postoje izdanja
arhivskih izvora. Objavljuju se razni zapisnici,29 isprave,30 izvori za povijest31 i sl.
Kad govorimo o kriterijima prema kojima se odabiru dokumenti za
objavu još uvijek vrijede oni koji su nabrojeni u Archivumu 1968, a to su oni: koji
najbolje i najpotpunije odražavaju postavljenu temu, koji su s povijesnog stajališta
najinteresantniji, koji su najvažniji, koji najbolje zadovoljavaju potrebe modernog
naučnog istraživanja, koji najbolje služe u odgojne svrhe, koji su najtipičniji, koji su
važni s kulturnog i naučnog stajališta.32
Za samo objavljivanje Miloš Milošević smatra da je objavljivanje završni
i najsavršeniji rezultat arhivističkog radnog procesa, te smatra da se objavljivanje
nalazi na granici „čiste“ arhivistike, a pored čvrste arhivističke komponente, dobrim
djelom zalazi i u naučnoistraživačko područje.33 Andrej Rodinis je najsažetije i
najjednostavnije naveo koje su to prednosti koje se postižu publiciranjem arhivskih
izvora, a to su sljedeće:
– “olakšava se rad istraživačima, kako po pitanju vremena, koje bi inače utrošili
na istraživanje istih izvora (u arhivskoj čitaonici), tako i po pitanju troškova,
koje bi isto iziskivalo, naročito ako je riječ o izvorima iz stranih arhiva;
– širi se krug zainteresiranih kojima je građa dostupna, kao što se ujedno budi
i interes društva za znanost;
27 Programe i projekte instituta i fakulteta odobrava Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, a
objavu arhivskog gradiva fizičkim osobama financiraju ili jedinice lokalne samouprave ili sponzori.
28 http://www.isp.hr/category/hrvatska-povjesnica/;
http://info.hazu.hr/hr/nakladnistvo/izdanja/;
http://www.matica.hr/knjige/ i dr. (20. 5. 2016).
29 Zapisnici poglavarstva Slobodnog i kraljevskog grada Koprivnice, sv. 1: 1698–1702, Varaždin
2010; sv. 2: 1703–1707, Varaždin 2011; Zapisnici sjednica Srijemske županije, sv. 1. 1745–1759,
Vukovar 2014; sv. 2. 1760–1766, 2015; Zapisnici sjednica Gradskog poglavarstva Čakovca 1914–
1918, Štrigova 2016; Marijaterezijanski urbari Varaždinske županije 1774–1784; sv. 2. Donjopoljski
kotar, Varaždin 2011; sv. 3. Donjopoljski kotar, Varaždin 2014; sv. 4. Gornjopoljski kotar, Varaždin
2016.
30 Diplomatarium Comitum terrestrium Crisiensium (1274–1439), Budapest – Zagreb 2014. http://
medievalia.hu/wp-content/uploads/2014/11/Diplomatarium-Comitum-ebook.pdf (20. 5. 2016).
31 Marijaterezijanski urbari Varaždinske županije 1774–1784; sv. 2. Donjopoljski kotar, Varaždin
2011; sv. 3. Donjopoljski kotar, Varaždin 2014; sv. 4. Gornjopoljski kotar, Varaždin 2016.
32 I. Filipović, Načela, 135.
33 Miloš Milošević, Objavljivanje arhivske građe, Priručnik iz arhivistike, Zagreb 1977, 240. (Dalje:
M. Milošević, Objavljivanje).

64

Objava arhivskog gradiva – potreba ili suvišak

– ostvaruje se najefikasnija zaštita arhivske građe, s obzirom da se od korištenja
izuzimaju originali, ali i za slučaj mogućeg uništenja originala.“34
Kad govorimo o tipovima izdanja, prema Filipoviću to su:
„1) Akademsko, naučno ili naučnoistraživačko izdanje: planirano je u prvom redu
za historičare profesionalce i druge istraživače. Mora obuhvatiti sve dokumente
o glavnoj postavljenoj temi i o sporednim temama koje iz nje rezultiraju.
2) Naučno izdanje odabranih izvora. Za taj tip vrijedi sve isto kao i za akademsko
izdanje, samo što se ne pretendira na potpunost dokumentacije. Kriterij
(kronološki, tematski, po tvorcu fonda itd.) po kojem su dokumenti odabrani
mora biti jasno definiran.
3) Naučno-popularno izdanje. Svrha mu je širenje historijske istine u najširem krugu
čitalaca, pa će u njega ući samo najvažniji dokumenti o predloženoj temi. Zbog
toga ono nije pogodno kao podloga za profesionalna historijska istraživanja.
Sporedni tipovi izdanja:
4) Školske i sveučilišne hrestomatije (izdanja studijskog tipa). To su zapravo naučnopopularna izdanja s naglašenom komponentom naučnosti, a komponenta
popularnosti prilagođena je učenicima i studentima. Mogu obuhvaćati materijal
iz nacionalne ili opće povijesti, zavičajne povijesti, o nekom pojedinačnom
događaju, itd.
5) Objava arhivske građe u časopisima i novinama. Objavljuje se samo ona građa
koja je studiozno pripremljena, s normalnom akribijom, a ne noć prije štampanja.
Jasno je da na jedno isto izdanje historijskog izvora mogu istovremeno djelovati
dva, tri ili više kriterija za grupiranje dokumenata, pa tako i ovdje: jedan je
usmjerenost prema čitaocima časopisa i novina, a drugi obujam, koji je u
konkretnom slučaju relativno malen.“35
Dok Filipovićevim izdanjima Milošević dodaje još diplomatička izdanja
namijenjena užem krugu znanstvenih radnika i istraživača, pri kojem se on javlja
u dva oblika, od kojih je prvi izuzetno strog, najčešće za veoma stare i dragocjene
povelje i diplome gdje se doslovno prenose izvori, a drugi, češći, oblik diplomatičkih
izdanja s principima koji se znatno približavaju naučnom izdanju standardnog.
Milošević u izdanja dodaje izdanja autorskih rukopisa (filološka izdanja narativnih
izvora književnosti, nauke, filozofije i sl.),36 te izdanja s mehaničkom reprodukcijom
izvora (mikrofilm, fotografija i sl.37).38
34 Andrej Rodinis, Publiciranje arhivske građe – Funkcija arhiva i potrebe znanosti, Glasnik arhiva
i Arhivstičkog udruženja Bosne i Hercegovione, god. XLIII, Sarajevo 2013, 113. (Dalje: A. Rodinis,
Publiciranje).
35 I. Filipović, Načela, 138-140.
36 U Hrvatskoj postoji veći broj ovakvih izdanja, od izdanih Lučićevi, Bedekovićevih, Krčelićevih i
drugih djela.
37 U novije vrijeme moramo dodati digitalizirano gradivo.
38 M. Milošević, Objavljivanje, 246-247.

65

Dr. sc. Nada BULIĆ, Ivana POSEDI

U Hrvatskoj ne postoji jedinstven način na koji se objavljuje arhivska građa.
U Hrvatskoj se 70-ih godina prošlog stoljeća počela razvijati egdotika kao zasebna
disciplina.39 Nakon objave članaka Jakova Stipišića, Egdotika diplomatičkih izvora
u prošlosti i danas,40 i Ivana Filipovića, Načela naučno-kritičkog objavljivanja
arhivskih dokumenata,41 ukazala se potreba za izradom odgovarajućeg pravilnika o
publiciranju arhivske građe koji bi trebala donijeti zajednička komisija povjesničara
i arhivista, stoga je 1973. godine formirana posebna komisija za izradu Pravilnika
o izdavanju arhivske građe. Kako se Komisija nije redovito sastajala, nije mogla
pribaviti ni svu potrebnu literaturu, pa je sav posao ostao u nacrtu tako da ovo pitanje
nije bilo dovršeno, a kompletna načela izdavanja arhivske građe objavljena su u
časopisu Arhivist 1982. godine.42
S obzirom da nije donesen nikakav pravilnik o načinu izdavanja arhivskih
izvora, danas ne postoji jedinstven način na koji se objavljuju izvori. Možda najbolji
primjer neujednačenosti u objavama i o nepostojanju jasnih kriterija je u zapisnicima
poglavarstva grada Osijeka, gdje su sva tri do sada objavljena sveska, pripremljena
i objavljena na različite načine,43 a da pri tome način izdavanja arhivskih izvora
se razlikuje od načina objave arhivskih izvora u većini drugih objavljenih izvora.
Najčešća varijanta danas objave zapisnika i isprava je objavljivanje transkribiranih
teksta s pripadajućim regestima i kritičkim aparatom,44 te kazalom imena mjesta i
osoba, te povremeno s kazalom pojmova. Sami prijevodi tekstova zapisnika rade
rjeđe.45
Na koji god od navedenih načina da je tekst objavljen i o kojem god tipu
objave izvora govorimo, s dobro izrađenim kazalima, predgovorima, uvodnim
39 Jakov Stipišić, „Egdotika diplomatičkih izvora u prošlosti i danas, Arhivski vjesnik, br. 15, Zagreb
1972, 86. (Dalje: J. Stipišić, Egdotika).
40 J. Stipišić, Egdotika, 85-125. Osnove egdotike isti je autor kasnije sažeo u drugom izdanju svog
poznatog udžbenika Pomoćne povijesne znanosti u teoriji i praksi (Školska knjiga, Zagreb 1985),
izdanju koje je bilo prošireno upravo poglavljem o egdotici, kao posebnom disciplinom.
41 I. Filipović, Načela, 127-211.
42 A. Rodinis, Publiciranje, 114-115.
43 Iako se iz naziva ne bi sa sigurnošću moglo tvrditi da se radi o zapisnicima koji kronološki slijede
jedan iza drugoga. U prvom svesku s lijeve strane nalazi se faksimil originala, a s desne prijevod tog
istog teksta s kazalom osoba i mjesta, te kazalom predmeta i ustanova na hrvatskom jeziku. U drugom
svesku je transkribiran tekst bez regesta, s kazalom osoba i mjesta, te kazalom predmeta i ustanova na
hrvatskom jeziku, kao i popis starih mjera. U trećem svesku su prevedene sjednice na hrvatski jezik,
te sadrže kazalo značajnih osoba i mjesta, te kazalo značajnih stvari i ustanova na hrvatskom jeziku.
Prvi zapisnik slobodnog i kraljevskog grada Osijeka 1809. godine, Osijek 2009; Zapisnik političkih
i gospodarskih odluka slobodnog i kraljevskog grada Osijeka za 1810. i 1811. godinu, Osijek 2011;
Političko-gospodarski zapisnici Slobodnog i kraljevskog grada Osijeka od 3. siječnja do uključivo 31.
prosinca 1812, Osijek 2012.
44 Kritički aparat ovisi o tome radili li se o čistopisu kao na primjer u Zapisnicima Srijemske
županije ili o zapisima pisanim na licu mjesta gdje je potreban veći kritički aparat da bi tekst mogao
poslužiti većem broju istraživača, kao na primjer Zapisnici poglavarstva grada Varaždina ili Zapisnici
poglavarstva grada Koprivnice.
45 Prevedeni su Zapisnici sjednica Gradskog poglavarstva Čakovca 1914–1918. jer su pisani
mađarskim jezikom kojim se služi manji broj ljudi u Hrvatskoj.

66

Objava arhivskog gradiva – potreba ili suvišak

tekstom omogućuje se istraživačima lakši rad, jer ne trebaju odlaziti u arhive i
istraživati arhivsko gradivo, ne trebaju tražiti određeni podatak o mjestu ili osobama,
jer postoje kazala, ne trebaju poznavati rukopis i kratice (jer su kartice u novijim
izdanjima razriješene) i već elementarnim poznavanjem nekog jezika mogu doći do
određenog podatka, jer postoje regeste koje olakšavaju prijevod teksta.
Zaključak
Jezik i rukopis kojima je pisana arhivska građa, otežavajući su faktori
istraživačima za istraživanje povijesti kako državne, tako regionalne i lokalne. Danas
se u Hrvatskoj u časopisima rijetko mogu pronaći objavljeni arhivski izvori, stoga
se češće izdaju edicije ili zasebni knjige u kojima se objavljuje arhivsko gradivo,
ovisno o tome koliko se gradiva želi objaviti i koji se kriteriji postave pri odabiru
gradiva za objavu.
Objavom arhivskih izvora omogućuje se istraživačima lakši rad i dostupnost
gradiva, proširuje se krug zainteresiranih za istraživanje i bavljenje znanošću,
a objavom gradiva doprinosimo i zaštiti arhivskog gradiva. Ako se i ne prodaju
određena izdanja u velikom broju primjeraka, ona su dostupna u knjižnicama ili u
novije vrijeme online, stoga olakšavaju i amatersko istraživanje lokalne povijesti,
te se osobe lakše odluče za istraživanje, jer ne trebaju gubiti vrijeme na odlaske
u arhiva, ne moraju proučavati rukopis i jezik, te mogu i oni koje samo interesira
povijest saznati povijesne podatke svog kraja iz objavljenih arhivskih izvora, te na
taj način upoznati prošlost svojih predaka.
Kroz sve što smo naveli vidimo da je objava arhivskog gradiva i tradicija
koju vučemo iz ranijih vremena, ukazuju na daljnju potrebu za objavom arhivskih
izvora jer su se na taj način sačuvali barem u prijepisu dokumenti koji nisu sačuvani
u arhivima, stoga iako možda financijski objava gradiva nije isplativa, svakom
objavom doprinosi se očuvanju spisa i lakšem istraživanju povijesti.
Summary
Language and handwriting with which archival documents are written, are
aggravating factors for the researchers who want to study the history either national
or regional and local. In scientific journals today in Croatia one can rarely find
published archival sources, therefore, the archival material is more often published
in special editions or individual books depending on the quantity of documents
which are going to be published and the criteria set for the selection of material for
publication.
The publication of archival sources makes the work of researchers easier,
enhances the availability of the material and expands the circle of those interested
67

Dr. sc. Nada BULIĆ, Ivana POSEDI

in research and science. Furthermore, by publishing materials we contribute to the
preservation of archives. Even if certain editions are not sold in big numbers, they
are still available in libraries or more recently online, which facilitates amateur
research of local history. People will be more inclined to start a research, when they
do not need to waste time on visits to the archive, they do not have to study writing
and language and even those just superficially interested in history can find out the
historical data of their area through published archival sources and thus get to know
the past of their ancestors.
Through everything we said, we can see that the publication of archival
material and the tradition we inherited from earlier times show the continuing need
for the publication of archival sources because the documents that are not preserved
in the archives are thus preserved at least as the copies, so although the publication
of documents is not cost-effective, every publication contributes to preservation of
documents and facilitates historical research.

68

Maja KOVAČEVIĆ KUZMANIĆ
Državni arhiv u Splitu

stručni rad

UTJECAJ SREĐENOSTI GRADIVA U ARHIVIMA NA
DOSTUPNOST I KORISNIČKU FUNKCIJU U SUVREMENOM
INFORMATIČKOM OKRUŽENJU
Apstrakt: Obilje informacija koje se mogu brzo i lako naći na internetu
mijenja očekivanja istraživača i drugih korisnika. Stoga je osobito važno da arhivi
svoje informacijske usluge učine dostupnim u cjelovitom i razumljivom obliku. Da bi
to bilo moguće potrebno je srediti gradivo i opisati ga. Kako najbolje iskoristiti nove
mogućnosti koje pruža nova tehnologija i kako razvoj tehnologije utječe na razinu
dostupnosti gradiva i na korisničku funkciju? Da li je zakonska regulativa dobra?
Kakvo je stanje u hrvatskim arhivima? Utjecaj dostupnosti gradiva na korisničku
funkciju pokazat ćemo i na primjerima iz prakse kao što su Archives Portal Europe,
European Archival Blog i Europeana.
Ključne riječi: Sređenost arhivskog gradiva, dostupnost, korisnici, Archives
Portal Europe, European Archival Blog, Europeana.
IMPACT OF ARRANGEMENT AND AVAILABILITY OF MATERIAL
IN ARCHIVES ON USER-DEFINED FUNCTION IN MODERN
ENVIRONMENT WITH NEW TECHNOLOGIES
Abstract: Lots of information that can be quickly and easily found on the
Internet changes the expectations of researchers and other users. It is therefore
particularly important to archive that they make their information services available
in a complete and understandable form. To make this possible it is necessary to
arrange records and to describe it. How to take advantage of the new opportunities
provided by new technologies and to use development of the technology on
availability of materials and the user-defined function? Is the legislation good?
What is the situation in the Croatian archives? The impact of material available
on the user-defined function will be shown on practices such as the Archives Portal
Europe, European Archival Blog and Europeana.
Keywords: Arrangement of archival materials, availability, users, Archives
Portal Europe, European Archival Tours, Europeana.
69

Maja KOVAČEVIĆ KUZMANIĆ

Uvod
Arhivi su nastali iz praktičnih razloga da sačuvaju važno povijesno gradivo.
Da bi se to gradivo moglo što bolje i lakše koristiti, po dolasku u arhiv arhivisti
sređuju gradivo. Utjecaj sređenosti gradiva na korisničku funkciju je neupitan. To
se vidi i iz zakona i pravilnika u kojima je navedeno da gradivo u arhivima može
biti nedostupno samo u određenim, rijetkim situacijama između kojih se navodi i
ukoliko gradivo nije sređeno.
Cilj rada je pokazati koliko je važna sređenost gradiva, posebno u današnjem
vremenu kada se sve više gradiva ne stvara u konvencionalnom obliku na papiru
nego u digitalnom obliku i nalazi se na internetu. Drugi cilj rada je pokazati kako
suvremeno informacijsko okruženje, uz probleme (velika količina nekonvencionalnog
gradiva koje nije dobro evidentirano) koje stvara, arhivima donosi i mogućnosti koje
pomažu i olakšavaju pretraživanje gradiva uz pomoć elektroničkih kataloga, preko
portala i blogova na internetu. Mogućnost korištenja suvremenog informacijskog
okruženja, čak i na razini Europe, olakšava krajnjim korisnicima da dođu do željenih
informacija i imaju utjecaj na korisničku funkciju.
Odnos arhiva prema korisnicima
Informacijsko doba koje je započelo 1990-ih smještanjem interneta u
privatnu sferu, danas je sastavni dio života kako poslovnog tako i privatnog te je
nezamislivo obavljati svakodnevne poslove bez pomoći tehnologije. To je donijelo
i promjene u ponašanju i očekivanju korisnika koji u današnje vrijeme žele da im
što više gradiva bude dostupno na njihovom računalu. Oni žele pretraživati i dobiti
informacije lagano, s bilo kojeg mjesta i kada žele ili imaju vremena. Zahtjevi za
trenutnim i pouzdanim mrežnim pristupom će rasti s porastom dostupnih informacija
koje se nude drugdje, bez obzira na to tko ih nudi.
Uz izazove koje donose ovi trendovi otvaraju se nove mogućnosti arhivima.
Mrežna dostupnost znatno povećava bazu korisnika i čini je raznolikijom, a arhiv
dostupnijim i relevantnijim za širu publiku. Arhivi bi trebali svoje informacijske
resurse predstaviti javnosti i učiniti ih dostupnima u cjelovitom i razumljivom obliku.
Informacijske usluge koje pružaju arhivi trebaju biti kvalitetne, lako dostupne, stalno
održavane i unapređivane te prilagođene različitim kategorijama korisnika. Mrežno
je dostupno sve više sadržaja radi kojeg su istraživači dolazili u arhive: genealoških
izvora, tematskih portala, sadržaja o pojedinim lokalitetima i lokalnoj povijesti,
digitaliziranih povijesnih izvora i drugih informacijskih resursa.
Potreba za prilagodbom i usmjerenost prema korisnicima je vidljiva i iz
dokumenta Hrvatskog državnog arhiva koji je u svom Strateškom planu 2012–2015.
godine1 naveo kao svoju viziju da dokumentacijska baština bude dostupna svima, u
1 HDA Strateški plan 2012–2015, dostupno na: http://www.arhiv.hr/cs/groups/public/documents/
document/mdaw/mda5/~edisp/web2hdarhivloc009402.pdf [2016.]

70

Utjecaj sređenosti gradiva u arhivima na dostupnost i korisničku funkciju ...

bilo koju svrhu, na različite načine, u okviru raznovrsnih usluga za različite kategorije
korisnika, preko više pristupnih točaka i proaktivno.
Hrvatski državni arhiv želi da dokumentacija bude dostupna bilo kada, s
bilo kojeg mjesta, brzo, bez suvišnih procedura, u skladu s politikom kvalitete i
propisima. Prema njima, u okviru ove zadaće arhivi vrednuju, odabiru, prikupljaju,
sređuju i opisuju dokumentaciju trajne vrijednosti, čine je dostupnom i čuvaju
dok god je to potrebno. Misija Hrvatskog državnog arhiva je dugoročno očuvati
dokumentacijsku baštinu od javnog značaja, omogućiti i poticati njezino korištenje,
te učenje iz povijesnog iskustva. Prvi strateški cilj Hrvatskog državnog arhiva je da
učini arhivsko gradivo dostupnijim i bližim korisnicima.
Kao matični državni arhiv HDA pruža podršku područnim državnim
arhivima u osiguranju mrežne dostupnosti podataka o njihovu gradivu, te održava
zajednički informacijski sustav koji to omogućuje. Uz to, radit ćemo i na prikupljanju
i objavljivanju podataka o gradivu u posjedu stvaratelja u našoj nadležnosti kako bi
ono što ranije bilo dostupno, neovisno o tome gdje se nalazi. Ovo je osobito važno
za gradivo koje nastaje u elektroničkom obliku te može biti razmjerno lako javno
dostupno i znatno prije no što se preda arhivu.
Posebni ciljevi HDA:
˗ Znatno ćemo povećati broj jedinica gradiva dostupnih u elektroničkom katalogu
te poboljšati pretraživanje i pristup tim jedinicama.
♣ U katalogu će biti dostupni podaci o svim fondovima i zbirkama svih državnih
arhiva, te još 200.000 opisnih jedinica niže razine. ♣ Putem kataloga moći će
se pristupiti barem 600.000 digitalnih kopija, odnosno stranica raznovrsnih
dokumenata. ♣ Sadržaju kataloga pristupat će se preko poboljšanog korisničkog
sučelja za pretraživanje, prikaz sadržaja i navigaciju kroz sadržaj. ♣ Podaci o
našem gradivu dostupnom u digitalnom obliku bit će objavljeni na europskom
arhivskom portalu, na portalu Europeana i portalu Hrvatska kulturna baština.
˗

Povećat ćemo dostupnost gradiva u čitaonicama arhiva. ♣ Obradit ćemo i
opisati 2.500 d/m gradiva (nove akvizicije, slabije obrađene i dostupne cjeline)
i time omogućiti ili poboljšati njegovu dostupnost. ♣ U čitaonicama arhiva bit
će dostupno 80.000 novih opisnih jedinica za pretraživanje. ♣ Poboljšat ćemo
pretraživost i pouzdanost obavijesnih pomagala za 120 fondova i zbirki. ♣ U
čitaonici arhiva omogućit ćemo pristup digitaliziranome gradivu koje nije
dostupno putem interneta. ♣ U čitaonici arhiva omogućit ćemo pristup popisima
gradiva koje se još nalazi izvan arhiva za 1.000 d/m gradiva.

˗

Poboljšat ćemo kvalitetu usluga korisnicima. ♣ Unaprijedit ćemo sustav
kvalitete informacijskih usluga korisnicima i uključiti korisnike u vrednovanje
i razvoj usluga arhiva. ♣ Osigurat ćemo da naše usluge odgovaraju usvojenim
normama kvalitete.
71

Maja KOVAČEVIĆ KUZMANIĆ

˗

Uvest ćemo nove i unaprijediti postojeće usluge dodane vrijednosti za korisnike.
♣ Pripremit ćemo izložbe, radionice i druge programe namijenjene široj publici
za 10.000 posjetitelja godišnje. ♣ Pripremit ćemo 20 tematski oblikovanih
i mrežno dostupnih cjelina sadržaja zasnovanih na arhivskom gradivu za
obrazovne programe. ♣ Na mrežnim stranicama arhiva pokrenut ćemo seriju
članaka „Jeste li znali?“ u kojoj ćemo predstaviti arhivsko gradivo i druge izvore
o najmanje 50 poznatih osoba, događaja, pojava i drugih zanimljivosti iz naše
povijesti. ♣ Organizirat ćemo kulturno-prosvjetne aktivnosti izvan arhiva (škole,
jedinice lokalne uprave i samouprave i dr.) za 5.000 sudionika. ♣ Unaprijedit
ćemo program organiziranih posjeta arhivu i urediti suvenirnicu.

Arhivi su shvatili da se trebaju svojim aktivnostima približiti korisnicima i
povećati zanimanje za arhivsko gradivo.
Zakonska regulativa o dostupnosti gradiva u arhivima kao utjecaj na korisničku
funkciju
Dostupnost arhivskoga  gradiva uređena je Zakonom o arhivskom gradivu i
arhivima (čl. 20, 21 i 35)2, Pravilnikom o korištenju arhivskoga gradiva (čl. 4, 5, 6 i
7)3 i Pravilnikom o radu čitaonice Državnog arhiva u Splitu4.
Pravo na korištenje arhivskoga gradiva imaju svi korisnici pod jednakim
uvjetima.
Javno arhivsko gradivo u pravilu je dostupno za korištenje 30 godina nakon
nastanka.
Arhivsko gradivo je dostupno za korištenje i prije isteka roka od 30 godina,
ako je od nastanka namijenjeno javnosti ili ako je to stvaratelj izrijekom naveo u
ispravi o predaji gradiva arhivu.
Arhivsko i registraturno gradivo koje sadrži podatke što se odnose na
obranu, međunarodne odnose i na poslove nacionalne sigurnosti, uključujući one za
održavanje reda i mira, te na gospodarske interese države, a čijim bi objavljivanjem
nastupile štetne posljedice za nacionalnu sigurnost ili nacionalni interes Republike
Hrvatske, dostupno je za korištenje po isteku  50 godina od njegova nastanka, ako
posebnim propisom nije drukčije određeno.
Javno arhivsko gradivo koje se odnosi na osobne podatke (matice, liječnička
dokumentacija, osobni dosjei, sudski, porezni, financijski i sl.) dostupno je za
korištenje 70 godina nakon  nastanka, odnosno 100 godina od rođenja osobe na koju
se odnosi. Arhivsko gradivo koje se odnosi na osobne podatke može se koristiti i
prije predviđenog roka, ako je od nastanka namijenjeno javnosti ili ako na to pristane
2 Zakonom o arhivskom gradivu i arhivima, „NN“, br. 105/97, 64/00, 65/09.
3 Pravilnik o korištenju arhivskoga gradiva, „NN“, br. 67/99.
4 Pravilnik o korištenju arhivskog gradiva i radu čitaonice Državnog arhiva u Splitu iz 2014. godine,
dostupno na web stranici DAST-a: http://www.das.hr/koristenje-gradiva/citaonica/ [2016.]

72

Utjecaj sređenosti gradiva u arhivima na dostupnost i korisničku funkciju ...

osoba na koju se ono odnosi, odnosno njezin bračni drug, djeca ili roditelji poslije
njezine smrti.
Na privatno arhivsko gradivo, odnosno ono gradivo koje je nastalo
djelovanjem privatnih pravnih i fizičkih osoba, osim ukoliko nije nastalo obavljanjem
javnih ovlasti ili u obavljanju javne službe, a koje se nalazi u državnom vlasništvu,
primjenjuju se isti uvjeti dostupnosti kao za javno arhivsko gradivo. Iznimno, rokovi
dostupnosti gradiva i uvjeti korištenja gradiva mogu biti definirani drugačije, a na
temelju posebnih uvjeta koje je odredio stvaratelj prilikom primopredaje gradiva
arhivu.
Arhivsko gradivo mogu koristiti bez ograničenja stvaratelji čijom je
djelatnošću i radom nastalo, u svrhe radi kojih je nastalo, odnosno kojima je služilo.
Ukoliko znanstveni razlozi zahtijevaju korištenje arhivskoga gradiva prije
isteka predviđenoga roka, ravnatelj Državnog arhiva u Splitu može odobriti korištenje
toga gradiva iako se nisu stekli zakonski definirani uvjeti i to pod uvjetima koji
jamče zaštitu javnih probitaka, odnosno privatnosti, prava i probitaka treće osobe,
a uz obvezno prethodno pribavljeno mišljenje Hrvatskog arhivskog vijeća, odnosno
njegova Povjerenstva za davanje mišljenja o prijevremenoj dostupnosti arhivskoga
gradiva.
Razlozi privremene nedostupnosti arhivskoga gradiva:
-
-
-
-
-

arhivsko gradivo je oštećeno te bi ga svako daljnje korištenje moglo dodatno
oštetiti,
nad gradivom se provodi stručna obrada, zaštitno mikrofilmiranje,
digitalizacija, konzervacija i restauracija,
gradivo je već na korištenju  kod drugog korisnika,
gradivo je na izradi preslika,
gradivo je posuđeno za izložbe ili za potrebe državnih i lokalnih tijela uprave
i samouprave, te sudova ili iz drugih opravdanih razloga.

Prema Pravilniku o korištenju arhivskog gradiva korištenjem arhivskoga
gradiva smatra se uporaba obavijesnih pomagala o arhivskome gradivu i arhivskog
gradiva bez obzira na kojemu je nosaču zapisa sačuvano. U korištenje spada pregled
gradiva, prepisivanje, objavljivanje, izlaganje, izrada preslika, posudba i izdavanje
ovjerovljenih prijepisa odnosno preslika. Članak 3. Arhivsko gradivo daje se na
korištenje u službene svrhe, za znanstveno istraživanje, u publicističke svrhe, za
potrebe nastave, za izložbe i objavljivanje, radi ostvarenja ili zaštite osobnih prava i
u druge opravdane svrhe.
Prema članku 15. Pravilnika o korištenju arhivskog gradiva i radu čitaonice
Državnog arhiva u Splitu iz 2014. godine korištenje arhivskog gradiva može se
privremeno uskratiti odnosno odgoditi:
- ako je oštećeno,
- ako je nesređeno,
- ako gradivo koristi neki drugi korisnik,
73

Maja KOVAČEVIĆ KUZMANIĆ

-
-
-
-
-

ako je u tijeku arhivistička obrada gradiva,
kada je gradivo na izradi preslika,
kada je gradivo na zaštitnom snimanju, konzervaciji ili restauraciji,
kada je gradivo posuđeno za izložbe ili potrebe državnih i lokalnih tijela
samouprave, te sudova i
iz drugih opravdanih razloga.

Rješenje o privremenom uskraćivanju, odnosno odgodi korištenja arhivskog
gradiva donosi ravnatelj DAST-a. Iz zakonskih propisa i pravilnika očito je da
gradivo u arhivima, ukoliko je u procesu sređivanja ili ako je nesređeno, može biti
uskraćeno korisnicima. Što znači da stupanj sređenosti gradiva u arhivima u velikoj
mjeri utječe na dostupnost gradiva i na njegovu korisničku funkciju.
Dostupnost gradiva u praksi
Dolaženje do informacija putem tradicionalnih arhivističkih načela i prema
sadašnjim propisima je teško bez aktivne uloge arhivista kao posrednika između
gradiva i korisnika. Prema Vodiču Državnog arhiva u Splitu iz 2009. godine, Arhiv
u svom fundusu čuva 620 fondova i zbirki u ukupnoj količini od 910,54 d/m, koje se
odnosi na razdoblje od 14. do 20. stoljeća, a značajno je za političku, gospodarsku,
socijalnu i kulturnu povijest, za genealoška istraživanja, za povijest istaknutih osoba
i znamenitih obitelji.
U 2002. godini 14 arhiva je čuvalo 11.166 fondova i zbirki odnosno 99.213
dužnih metara gradiva, od čega su 7.473 fonda/zbirke ili 65.201 d/m bili sređeni
(65,7%)5. Pretpostavka je da korisnici nisu u mogućnosti koristiti 34,3% gradiva
smještenog u državnim arhivima u Republici Hrvatskoj, zbog toga što to gradivo
nije još sređeno. Do 2014. godine broj arhiva u Republici Hrvatskoj narastao je na
19, a svake godine došlo je i do porasta broja fondova/zbirki na 15.222 i 113.731
dužnih metara. Rast broja arhiva, pratio je i rast broja korisnika sa 8.412 korisnika
u 2002. godini, na čak 12.090 korisnika u 2014. godini, što pokazuje da ipak interes
korisnika za gradivo u arhivima raste6. U prvoj polovici 2016. godine u Državnom
arhivu u Splitu od ukupno zaprimljenih 206 zahtjeva njih 65 (31,5%) dobilo je
negativan odgovor.
S obzirom da su knjižničari, dokumentalisti, informacijski stručnjaci i
muzeolozi već susreli s problemom novih potreba i očekivanja korisnika koji žele
što bolju dostupnost gradiva, logično je da se arhivisti posluže njihovim iskustvom.
Te struke imaju više kontakta s korisnicima i već su riješili dio problema i imaju
već određena iskustva i metode koje su se pokazale učinkovite u praksi. Arhivi se
5 Podaci prema statističkom ljetopisu Republike Hrvatske 2003, Zagreb: Državni zavod za statistiku,
2003.
6 Podaci prema statističkom ljetopisu Republike Hrvatske 2015, Zagreb: Državni zavod za statistiku,
2015.

74

Utjecaj sređenosti gradiva u arhivima na dostupnost i korisničku funkciju ...

moraju osloniti na IT, umreženje arhiva s ostalim ustanovama, arhivi on-line i slična
rješenja koja šire znanja, ali i korisnicima omogućuju zabavu7.
Da se arhivi prema korisnicima ne ponašanju na user-friendly način, može
se vidjeti iz podatka da od 19 arhiva na svojim internetskim stranicama imaju samo
osnovne podatke, ali ne i pretraživanje i mogućnost korištenja samog gradiva8.
U Europi imamo bolje primjere kako se arhivska zajednica trudi modernizirati i
povezati s korisnicima kao npr. Archives Portal Europe, European Archival Blog i
Europeana.
Archives Portal Europe9 (Europski arhivski portal) omogućuje pristup
informacijama o arhivskom gradivu iz raznih europskih zemalja i o arhivskim
ustanovama diljem kontinenta. Omogućuje pretraživanje preko 247.694.460 jedinica
arhivskog gradiva, 21.338 ličnosti i 6.757 institucija.
Archives Portal Europe jedan je od glavnih prekretnica ostvarenim projektima
APEnet i Apex – podržanih od strane Europske komisije od 2009. godine – u kojem
je, u rujnu 2015. godine, sudjelovalo više od 30 partnera iz raznih europskih zemalja.
Od listopada 2015, Archives Portal Europe održava i razvija Archives Portal Europe
Foundation, te je sada financijski neovisan i podržan od strane nacionalnih arhiva
zemalja sudionica (www.archivesportaleuropefoundation.eu).
Archives Portal Europe također surađuje sa Europeana-om u želji da se
arhivsko gradivo što lakše može pretraživati ​​i pronaći u okviru svojih domena, te
omogući pristup objektima kulturne baštine koji sudjeluju u tom projektu, kao npr.
online knjižnice, arhivi, muzeji i audiovizualne zbirke. Archives Portal Europe je
važan strateški partner Europeane i zajedničkim snagama rade na razvoju zajedničke
digitalne infrastrukture za kulturnu baštinu diljem Europe.

7 Ž. Heđbeli, D. Boras, Položaj i uloga arhiva i pismohrana u suvremenom društvu, dostupno na:
http://lartis.net/arhol2/polozaj-i-uloga-arhiva-i-pismohrana-u-suvremenom-drustvu/ [2016.]
8 Isto.
9 http://www.archivesportaleurope.net/hr/home.

75

Maja KOVAČEVIĆ KUZMANIĆ

European Archival Blog10

European Archival Blog je interaktivna online platforma za poticanje
razmjene znanja preko državnih granica između arhiva i njihovih korisničkih
skupina. Dovođenje arhivskog svijeta i šire javnosti bliže zajedno, ovaj blog pokriva
up-to-date diskusije unutar međunarodnog arhivskog svijeta te poziva korisničke
10 http://coop-project.eu/activities/team-work/european-archival-blog/

76

Utjecaj sređenosti gradiva u arhivima na dostupnost i korisničku funkciju ...

zajednice da se pridruže i obogate ove rasprave. Također, na svojim stranicama
objavljuje informacije vezane uz razna događanja i projekte vezane uz arhivsku
struku, jedan od njih je Co:op projekt.

Co:op11 je najmlađe dijete u obitelji ICARUS: Zajedno s 17 institucija iz 12
europskih zemalja uspješno je lansiran ovaj projekt za jačanje i promicanje suradnje
između arhiva i drugih ustanova u želji očuvanja našeg zajedničkog kulturnog
nasljeđa, te za poticanje šire javnosti da se također uključe.
Co:op projekt u potpunosti odražava duh ICARUS mreže. Temelji se na
već velikom iskustvu cijele zajednice. Zapravo, Co:op ide korak dalje, izvan toga
da učini arhivske zapise dostupnim i dokumentiranja našeg zajedničkog kulturnog
i povijesnog identiteta. U doba digitalne informacijske tehnologije i stalne im
dostupnosti informacija putem interneta, nije samo važno imati pristup do znanja
putem digitalnih alata, koji se sve više i više uzima zdravo za gotovo, već se
usredotočio na čudesni potencijal koji leži u širenje znanja. Sve više je postalo
važno da se i šira javnost uključi kao seizmografi i kreatori vlastitih sociokulturne
dinamike, te kako bi se potakla svijest o individualnoj odgovornosti i pravu na svoje
mišljenje. To se želi postići preko mnogo projekata koje uključuju organiziranje
međunarodnih konferencija, susreta i događanja. Jedno od takvih je Adventures
in archives (Avantura u arhivima) koja omogućuje učenicima da sami snime sa
pametnim telefonima ili kamerama kratke filmove u arhivima, kako bi im se njihova
kulturna baština, gradivo u arhivima i rad arhiva približilo na način koji je njima dio
svakodnevnice, pomoću današnje tehnologije. Na kraju te radionice djeca će moći
te „filmiće“ staviti na Youtube. Prva radionica je bila u Estonian National Archives
11 https://coop.hypotheses.org/

77

Maja KOVAČEVIĆ KUZMANIĆ

in Tallinn, a ubuduće će se ovakve radionice organizirati i u Švedskoj, Španjolskoj,
Mađarskoj i Austriji.
EUROPEANA12

Preko stranica Europeane možete istražiti 53.203,817 umjetnička djela,
rukotvorine, knjige, video i zvukove iz cijele Europe. Njihov cilj je pomoći svima da
pronađu svoj put tako da otkriju blago kulturne baštine.
Na svojim stranicama govore kako su pomoć ljudima u istraživanjima za
radove, za inspiraciju, ali i da pojedinci mogu samo razgledati uz šalicu kave. Tu je
također vidljiva njihova želja da se približe krajnjem korisniku i olakšaju korisničku
funkciju.

12 http://www.europeana.eu/portal/

78

Utjecaj sređenosti gradiva u arhivima na dostupnost i korisničku funkciju ...

Zaključak
Iz svega navedenog vidljivo je da sređenost i dostupnost gradiva u arhivima
mnogo utječe na korisničku funkciju. Toga su svjesni i sami arhivi i rade na tome da
što više poboljšaju i olakšaju pretraživanje i samo korištenje arhivskog gradiva. Prvi
strateški cilj Hrvatskog državnog arhiva je da učini arhivsko gradivo dostupnijim i
bližim korisnicima, češće korištenim u raznolike svrhe.
Zakonska regulativa pokušava omogućiti i dati svim korisnicima iste uvjete
pretraživanja i dostupnosti. Ali i u samim zakonima i propisima piše da ako gradivo
u arhivima nije sređeno, da se može uskratiti njihova dostupnost korisnicima. Stanje
u arhivima u Republici Hrvatskoj je dobro, skoro 70% gradiva u arhivima je sređeno
i dostupno. Rast broja korisnika sa 8.412 korisnika u 2002. godini, na čak 12.090
korisnika u 2014. godini, pokazuje da interes korisnika za gradivo u arhivima raste.
Arhivi su shvatili da im u komunikaciji s korisnicima pomažu mogućnosti
koje nudi današnja tehnologija, pa arhivi imaju svoje internetske stranice, profile na
Facebooku, udružuju se na portalima, blogovima (Archives Portal Europe, European
Archival Blog, Europeana…). S obzirom na važnost arhiva kao čuvara povijesne
baštine, mislim da će uvijek postojati interes korisnika. Mislim da su se arhivi dobro
prilagodili promjenama u ponašanju korisnika i počeli iskorištavati nove mogućnosti
i trude se poboljšati dostupnost gradiva kako bi olakšali korisnicima pretraživanje i
korištenje njihovog gradiva.
79

Maja KOVAČEVIĆ KUZMANIĆ

Summary
From everything written, it is evident that the arrangement and the availability
of the material in the archives has strong influence on user-defined function. Archives
are aware of that and they are working on improving as much as possible to make the
search user-frendly. The first strategic objective of the Croatian State Archives is to
make archival material accessible and closer to the customer.
The legislation attempts to integrate and give all users the same rights
and availability. But in the laws and regulations it is written that if the material in
the archives is not arranged, archives may denie access to their users. The state in
the archives in the Republic of Croatia is good, almost 70% of the material in the
archives is arranged and available. The growth in the number of beneficiaries with
8,412 users in 2002 to as many as 12,090 users in 2014, shows that the interest of
users of the material in the archives grow.
The archives have realized that their communication with customers can
be improved with the possibilities that todays technology offer, archives have their
own websites, profiles on facebook, join the portals, blogs (Archives Portal Europe,
European Archival Tours, Europeana ...). Given the importance of archives as the
guardian of the historical heritage, I think there will always be the interest of users.
I think that the archives adapted well to changes in user behavior and started to
exploit new opportunities and strive to improve the availability of material in order
to facilitate users to search for and use of their material.

80

Vladimir JEKIĆ
Arhiv Jugoslavije

ostalo

UTICAJ SREĐENOSTI REGISTRATURSKE I ARHIVSKE
GRAĐE UREDA ZA ZAŠTITU JUGOSLOVENSKE IMOVINE
U INOSTRANSTVU NA KORISNIČKU FUNKCIJU
Apstrakt: Ured za zaštitu jugoslovenske imovine u inostranstvu osnovan
je pri Ministarstvu finansija FNRJ. Ova organizaciona povezanost Ureda sa
Ministarstvom finansija, proistekla je iz karaktera rada Ureda, iz činjenice da su se
poslovi Ureda za zaštitu jugoslovenske imovine u inostranstvu odražavali na priliv i
odliv deviza. Iako je bio organizaciono povezan sa Ministarstvom finansija, Ured je
kroz svoj rad stekao potrebnu samostalnost, te se kako u odnosu na domaće tako i na
strane subjekte afirmisao kao samostalna ustanova.

Ključne reči: Zakon, Ured, imovina, međunarodni sporazumi, arhivska
građa, obeštećenja.
THE INFLUENCE OF ARRANGEMENT OF CURRENT MATERIALS AND
RECORDS OF THE OFFICE FOR THE PROTECTION OF YUGOSLAV
ASSETS ABROAD TO THE USER-DEFINED FUNCTION

Abstract: The Office for the Protection of Yugoslav Assets Abroad has been
established at the Ministry of Finance of FNRY. The organizational connection
between the Office and the Ministry of Finance, resulted from the nature of work
of the Office, namely from the fact that the tasks of the Office for the Protection
of Yugoslav Assets Abroad reflected the inflow and outflow of foreign exchange.
Although it was organizationally connected with the Ministry of Finance, the Office
through its work gained the necessary independence, and, in relation to domestic
and to foreign entities, established itself as an independent institution.

Keywords: Law, the Office, property, international agreements, archival
material, recompensation.
Posle završetka rata, kao i promena koje su usled rata nastale kod nas,
bilo je neophodno potrebno, kako u pravnom, tako i u administrativnom pogledu,
usredsrediti na jednom mestu celokupnu zaštitu jugoslovenske imovine i imovinskih
prava i interesa u inostranstvu do 9. maja 1945. godine. U tom cilju osnovan je
81

Vladimir JEKIĆ

Zakonom o zaštiti jugoslovenske imovine i imovinskih prava i interesa u inostranstvu,
4.2.1946. godine1, Ured za zaštitu jugoslovenske imovine u inostranstvu (u daljem
tekstu: Ured). Ured je osnovan pri Ministarstvu finansija FNRJ, a kasnije pri
Saveznom državnom sekretarijatu za poslove opšte uprave i budžet.

Zadaci Ureda određeni su navedenim Zakonom iz 1946. godine, kao i
kasnijim rešenjima nadležnih rukovodilaca. Radi konkretizacije tih zadataka, kao
i organizacije i poslovanja Ureda, na osnovu Zakona, Ministar finansija FNRJ
propisao je dva pravilnika, i to:
1. Pravilnik o izvršenju Zakona o zaštiti jugoslovenske imovine i imovinskih
prava i interesa u inostranstvu od 18. 10. 1946 godine2.
2. Pravilnik o organizaciji i poslovanju Ureda za zaštitu jugoslovenske
imovine u inostranstvu3.

Ova tri propisa, Zakon i dva pravilnika, čine pozitivne propise, koji regulišu
nadležnost i organizaciju Ureda, i na osnovu njih Ured vrši svoje zadatke.

Ured za zaštitu jugoslovenske imovine u inostranstvu je trebao da reguliše
prekinute finansijsko - ekonomske odnose sa inostranstvom zbog početka Drugog
svetskog rata, zaštitu imovinskih prava fizičkih i pravnih lica jugoslovenskih
državljana, kao i da pruži podatke i pomoć pri utvrđivanju statusa imovine stranih
državljana. Posle Drugog svetskog rata kod nas, kao i u mnogim zemljama Istočne
Evrope, došlo je do korenitih promena u društveno-političkom i privrednom
sistemu, koje su se odnosile na agrarnu reformu, nacionalizaciju, konfiskaciju i
dr. Te novouspostavljene okolnosti su zahtevale da se uspostave odnosi sa stranim
zemljama i ta pitanja su regulisana razgovorima, pregovorima i međunarodnim
sporazumima.
Pregovori su se vodili o obeštećenju za preuzetu stranu imovinu. Inicijativa
je podsticana od stranih zemalja koje su zahtevale i nudile određenu dokumentaciju
o vlasništvu svojih građana. Posle pregovora dolazilo se do sporazuma koji su u
većini slučajeva obuhvatali globalno obeštećenje imovine svih stranih državljana.
Suština tumačenja Ureda, je bila da se ovim globalnim obeštećenjem Jugoslavija
oslobađala svih pojedinačnih zahteva za naknadu za imovinu i za eventualno
naknadno pronađenu imovinu.
Zakoni koje je primenjivao Ured u rešavanju nastalih potraživanja su:
1. Zakon o regulisanju predratnih obaveza4;
2. Zakon o konverziji državnih predratnih dugova i obaveza5;
3. Zakon o prelazu u državnu svojinu neprijateljske imovine i o sekvestraciji
nad imovinom odsutnih lica6;
1
2
3
4
5
6

82

„Sl. list FNRJ“, br. 12/46.
„Sl. list FNRJ“, br. 86/46.
„Sl. list FNRJ“, br. 47/46.
„Sl. list FNRJ“, br. 88/45.
„Sl. list FNRJ“, br. 61/46.
„Sl. list FNRJ“, br. 63/46.

Uticaj sređenosti registraturske i arhivske građe Ureda za zaštitu jugoslovenske imovine...

4. Zakon o postupanju sa imovinom koju su sopstvenici morali napustiti u toku
okupacije i imovinom koja im je oduzeta od strane okupatora i njegovih
pomagača7;
5. Zakon o amortizaciji obveznica 3% državnog konvertovanog duga8;
6. Zakon o određivanju naknada za potraživanja po osnovu socijalnog
osiguranja nastala u inostranstvu9.
Strana imovina pogođena restriktivnim merama u Jugoslaviji posle Drugog
svetskog rata obeštećena je na osnovu međunarodnih sporazuma o globalnom i
paušalnom obeštećenju ili kompezacionih sporazuma koji su zaključeni u periodu
od 1947. do 1983. godine. Zaključena su 23 sporazuma sa 17 zemalja, s tim što je sa
nekim zemljama zaključeno više sporazuma. Sa Sjedinjenim Američkim Državama
zaključena su dva sporazuma, Italijom četiri sporazuma, Francuskom dva sporazuma
i Švajcarskom dva sporazuma. Neki od ovih sporazuma zaključeni su uz trgovinske i
platne sporazume (Švajcarska); regulisanjem otvorenih finansijskih pitanja (ČSSR);
protokolom sa konzorcijumom vlasnika imovine (Belgija); sporazumi koji se odnosi
na pojedinačnog vlasnika (Čile); ali u najvećem broju oni sporazumi koji se donose
na globalno obeštećenje fizičkih i pravnih lica (Austrija, Norveška, Danska, Švedska,
Argentina, Holandija).
Opšta karakteristika zaključenih sporazuma je da su oni predviđali globalne
sume obeštećenja koje nisu zavisile samo od vrednosti nacionalizovane imovine, već
i od niza drugih okolnosti, političkih i ekonomskih pod kojima su pregovori vođeni.
Osnovna delatnost Ureda proteže se na dva područja:
- zaštita naše imovine u inostranstvu;
- likvidacija inostrane imovine u FNRJ na osnovu međunarodnih ugovora.
Zaštita naše imovine u inostranstvu je po osnivanju bila jedina nadležnost
Ureda. Pravilnikom je određeno da se ta zaštita odnosi samo na imovinu nastalu
do 9. maja 1945. godine. Kasnije, posle 1948. godine, Uredu su data u nadležnost i
potraživanja i obaveze prema zemljama Istočne Evrope10, nastalih i posle 1945. godine.
Osim toga, na Ured su preneta potraživanja i obaveze starih firmi i preduzeća koja
su preuzele naša nova preduzeća saveznog i republičkog značaja. Ured je završavao
i poslove zaštite interesa naših građana koji se zasnivaju na odnosima izazvanim
ratom. Najzad, u ovu grupu poslova Ureda spadaju i ostavine u inostranstvu. Zaštita
jugoslovenske imovine u inostranstvu sastoji se u regulisanju odnosa sa dužničkim
zemljama, a zatim naplata i transfer naplaćenih iznosa.
7 „Sl. list FNRJ“, br. 36/46 i 64/46.
8 „Sl. list FNRJ“, br. 28/62.
9 „Sl. list FNRJ“, br. 55/69.
10 „Sl. list FNRJ“, dodatak br. 14/56 – Sporazum sa Čehoslovačkom; „Sl. list FNRJ“, dodatak br.
10/57 – Sporazum sa Mađarskom.

83

Vladimir JEKIĆ

U naplati potraživanja, Ured je nailazio na mnoge probleme:
a) Pravna legitimacija – Inostrani dužnici su postavljali zahteve da naloge za
plaćanje postavljaju bivši vlasnici. Međutim, bilo je i slučajeva gde bivše
vlasnike nije bilo moguće pronaći;
b) Odsustvo podataka i legitimacije;
c) Pronalaženje dužnika u inostranstvu – Usled rata, a i samim protokom
vremena, nastale su velike promene u adresama, pa je bilo teško naći adrese
dužnika.
Po zaključenju sporazuma sa određenom državom pristupilo se izvršenju
tih sporazuma. Nadležni državni organi stranih država dostavili su pojedinačne,
konkretne zahteve za proveru statusa imovine svojih državljana, a Ured je od
nadležnih republičkih i opštinskih organa tražio odgovarajuću dokumentaciju kao
što su: izveštaji o državljanstvu, izvodi iz zemljišnih knjiga sa istorijskim podacima,
kao i podacima iz katastra, tehničke podatke za objekte, po potrebi ugovori o
nasleđivanju, kupoprodaji i dr. Ti podaci su zatim dostavljani nadležnim organima
stranih država.
U izvršenju međunarodnih sporazuma, bilo onih koji se odnose na našu
imovinu u inostranstvu, bilo onih koji se odnose na preuzetu imovinu kod nas, Ured
ima značajnu i delikatnu ulogu. S jedne strane, pod nepovoljnim uslovima usled
nedostatka nužne dokumentacije ostvaruju se potraživanja koja bi se normalno
smatrala izgubljenim, s druge strane, doprinosi jačanju fonda opšte narodne imovine.
Taj rad zahteva visoko stručna i uporna istraživanja u zemlji i inostranstvu.
Sama klasifikacija arhivske građe urađena je onako kako je i sporazumi
regulišu: naknadu i valutu (globalne sume), rok isplate i tranše, korisnike obeštećenja,
koji se interesuju i obeštećuju, transfer obeštećenja, raspodelu naknade (po internim
propisima države poverioca) i liberacionu klauzulu za državu SFRJ. To se nalazi u
opštim dosijeima.
Naime zaključenjem ovih sporazuma Jugoslavija se oslobodila svih obaveza
po ovom osnovu prema pravnim i fizičkim licima onih država sa kojima je sporazume
zaključila, kao i licima čije je interese određena država zastupala, za svu tada poznatu
i nepoznatu imovinu.
Pri sprovođenju ovih sporazuma nastajala je obimna arhivska građa koja
sadrži precizne podatke o stranoj imovini, na primer: podaci o podnosiocima, izvodi
iz zemljišnih knjiga, tehnički podaci, izveštaji o državljanstvu, kupoprodajni ugovori,
ugovori o poklonu, rešenja o nasleđivanju i dr. Ta dokumentacija je dostavljana
državama i omogućila im je da precizno utvrde obim i vrednost svakog pojedinačnog
subjekta i isplate odgovarajuće naknade svojim državljanima. Arhivska građa čiji je
stvaralac bio Ured sadržavala je predmete koji su se odnosili na veliki broj zemalja:
Italija 27.000 predmeta, Sjedinje Američke Države 3.000 predmeta, i ostale zemlje
oko 12.000 predmeta. Pored ovih konkretnih predmeta formirani su i opšti dosijei za
svaku zemlju posebno, kao i odgovarajuće registraturske knjige.
84

Uticaj sređenosti registraturske i arhivske građe Ureda za zaštitu jugoslovenske imovine...

Arhivska građa Ureda složena je u fascikle i spremna za korišćenje, sa
vidljivim spoljnim oznakama i dostupna Uredu za korišćenje i korisničku funkciju.
Sama građa složena je i evidentirana kakav je i delokrug Ureda, koji obuhvata:
I Poslove na naplati potraživanja
Poslove koji obuhvataju: naplatu naših potraživanja u inostranstvu; rad
na obeštećenju žrtava vivo-eksperimenata; rad na ostvarivanju alimentacionih
zahteva naših građana u inostranstvu; rad na realizovanju ostavina naših građana u
inostranstvu i transferu ostavina inostranih građana iz Jugoslavije u inostarnstvo; rad
na izdavanju deviznih odobrenja.
II Rad na izvršenju međunarodnih sporazuma
Ovaj rad obuhvata rad u komisijama, rad sa stranim ekspertima i druge
poslove u izvršavanju međunarodnih sporazuma. Ovo je ujedno i najobuhvatniji i
najsloženiji rad.
III Rad na pripremi materijala i izradi elaborata za pregovore
Ovaj sektor rada Ureda je vrlo značajan. Znatan broj međunarodnih
sporazuma imovinskog karaktera koje je naša zemlja zaključila pripremljen je i
stručno i profesionalno odrađen u Uredu.
IV Davanje pravnih mišljenja
Tokom svog poslovanja Ured se specijalizovao za pitanja strane imovine u
Jugoslaviji i naše imovine i potraživanja u inostranstvu. Uredu su se veoma često
obraćali mnogi naši organi i ustanove tražeći od Ureda načelna mišljenja i stavove o
tim pitanjima. Stavovi i mišljenja koje je Ured davao su raznovrsna i ona su nekad
načelne prirode, a nekad se odnose na konkretne pojedine slučajeve.
V Izrada propisa i uputstava
Ured je povremeno radio na izradi propisa i uputstava u vezi sa izvršenjem
sporazuma zaključenim sa inostranim vladama.
Ured je donosio plan klasifikacionih oznaka za svaku godinu. Postojale su
knjige evidencija koje su uredno vođene. Te knjige evidencija su: delovodni protokol
i imenični registri po abecednom redu podnosioca. Postoje i kartoteke strane imovine
grupisane po zemljama sa kojim su sklopljeni sporazumi, kao i kartoteke zemalja sa
kojima nisu sklopljeni sporazumi. One su bile pomoćno, a često i osnovno sredstvo
za pronalaženje određene imovine u slučaju kada podnosilac zahteva nije naveo ili
kada je naveo samo neke podatke o imovini za koju traži utvrđivanje pravnog statusa.
S druge strane države poverioci sa navedenim međunarodnim sporazumima
preuzele su obavezu da izvrše raspodelu ostvarenog potraživanja na način koji same
85

Vladimir JEKIĆ

odrede svojim unutrašnjim propisima. Rokovi obeštećenja bili su uglavnom oko
deset godina, sa izvesnim ostupanjima prema konkretnoj situaciji i visini obeštećenja
(SAD11 - odmah, Danska12 i Norveška13 sa rokom od 2 do 3 godine).
Način plaćanja je bio utvrđen putem fiksnih rata koje su isplaćivane
iz budžeta federacije, kao i kombinovani sistem fiksnih rata sa prelevmanom, tj.
odbijanjem izvesnog procenta od vrednosti našeg izvoza u odnosne zemlje. U
izvršenju ovih sporazuma međunarodno-pravnu pomoć u vezi utvrđivanja pravnog
statusa i procene nacionalizovane strane imovine, pružao je Ured.
Treba istaći da je dokumentacija Ureda imala veliku korisničku funkciju za
subjekte kako domaće tako i za strane državljane u pogledu razrešenja i dostavljanja
dokumentacije i podataka o njihovoj imovini koja je obuhvaćena međunarodnim
sporazumima, kao i drugim pravima (ostavine, dugovi, ratna šteta, alimentacije i dr.).
Pored gore navedenog postupka provere statusa imovine po međunarodnim
sporazumima sa državama, postojali su i mnogobrojni zahtevi stranih i domaćih
fizičkih lica koji su tražili razjašnjenja utvrđivanja pravnog statusa neke imovine za
koju su tvrdili da je njihovo vlasništvo, a Ured je uvidom u svoju arhivsku građu i u
saradnji sa lokalnim organima vršio proveru njihovih navoda i o tome obaveštavao
stranke. Tako da je u toku pojedinih godina bilo i više od 1.000 zahteva fizičkih lica.
Domaći i strani subjekti su podnosili raznovrsne zahteve Uredu. Ured je
po podnošenju zahteva uvidom u arhivsku građu koja je bila obimna i kompleksna
vršio pregled iste. Ukoliko je zahtev bio precizan sa navedenim preciznim podacima
o imovini ili eventualnom broju dopisa radnici Ureda su uvidom u popise pronalazili
traženi predmet u odgovarajućoj fascikli. Međutim, ukoliko zahtev nije sadržavao
brojeve Ureda ili nije bio precizan, odnosno sadržao vrlo malo podataka onda se
pristupalo pregledu odgovarajuće kartoteke zemlje koja je u pitanju. Tada je trebalo
pregledati sva dosijea koja su nosila traženo prezime iz zahteva i upoređivati ih
sa podacima iz dopisa stranke. Često to nije bilo dovoljno, pa su se od stranaka
tražili dopunski podaci i davana uputstva od strane radnika Ureda gde da se
stranka prethodno obrati, da li nekom organu, opštini, sudu i sl. radi pribavljanja
dokumentacije koja je relevantna i bitna za traženje.
Značaj Ureda kao posebno formiranog organa koji je od 1971. godine
delovao u sastavu Saveznog ministarstva finansija, a sada je u Ministarstvu finansija
Republike Srbije, je veliki, jer je regulisao imovinsko-pravne odnose na području
pripojenom FNRJ posle Drugog svetskog rata - Istra i primorska Slovenija. Takođe
je regulisao obeštećenje za nacionalizovanu imovinu posle Drugog svetskog rata na
osnovu međunarodnih sporazuma. Ured je regulisao finansijska potraživanja nastala
neposredno pred, za vreme i posle Drugog svetskog rata. Regulisao je imovinskopravne odnose sa zemljama Istočne Evrope koje su sa restriktivnim merama
preuzele imovinu jugoslovenskih državljana. Arhivska građa Ureda, može poslužiti
11 „Sl. vijesnik prezidujuma“, br. 25/51; „Sl. list SFRJ“, br. 5/65.
12 „Sl. list FNRJ“, dodatak br. 4/60.
13 „Sl. vijesnik prezidujuma“, br. 17/51.

86

Uticaj sređenosti registraturske i arhivske građe Ureda za zaštitu jugoslovenske imovine...

i u eventualnom razrešenju sporova koji se mogu pojaviti pri restituciji imovine po
zakonima bivših republika Jugoslavije, a sada nezavisnih država.
Zaključak
Ured za zaštitu jugoslavenske imovine u inozemstvu koji je osnovan
1946. godine sa tačno definisanim nadležnostima, štitio je imovinu predratovskog
i ratnog perioda. Ured je morao manevrisati između slomljenih vanjskopolitičkih i
finansijskih odnosa i veza sa inostranim državama prilikom Drugog svetskog rata, te
regulirati zaštitu imovine jugoslovenskih pravnih i fizičkih lica i davati informacije i
pomoć pri određivanju statusa imovine stranih državljana. Za vreme rada Ureda, isti
je obavljao i druge poslove srodne njegovoj kompetenciji, od kojih je najbitnije bilo
pitanje likvidacije strane imovine u FNRJ.
Da bismo odredili prirodu poslova Ureda iste smo kategorizirali na dvije grupe:
- poslovi privremene prirode, bez obzira što je moglo potrajati i duže vreme
do njihovog zaključenja;
- stalni, tj. trajni poslovi koji spadaju u sferu vanjskopolitičkih operacija.
Sa zemljama sa kojima smo zaključili međunarodne sporazume, potraživanja
su uredno izmirena. Postojao je tek manji broj država (Italija, SAD) s kojima pojedini
slučajevi nisu razrešeni. Ured je tijesno sarađivao sa Ministarstvom vanjskih poslova,
Ministarstvom finansija i Arhivom Jugoslavije.
Summary
The Office for the Protection of Yugoslav Assets Abroad, which was
established in 1946, with exactly specified jurisdiction, protected and implemented
our old pre-war and wartime claims abroad. The Office for the Protection of Yugoslav
Assets Abroad had to regulate the broken financial and economic relations with
foreign countries due to the begininng of the Second World War, then to regulate the
protection of property rights of natural and legal persons of Yugoslav citizens, and to
provide information and assistance in determining the status of the property of foreign
citizens . During the work and existence of the Office, within its competence were
transferred other jobs, of which the most important was the question of liquidation
of foreign assets in FNRY.

If our desire to determine the nature of jobs, we could divide them into two
basic categories:
- The jobs of a temporary nature, regardless of the fact that their execution
may take a long time;
87

Vladimir JEKIĆ

-

The permanent jobs that fall within the sphere of foreign exchange
operations.

With countries with which we have concluded international agreements,
the claims were realized. There’s only a small number of countries (Italy, USA),
with which have not yet been resolved individual cases. In all matters within the
jurisdiction of the Office there is close cooperation between the Office, the Ministry
of Foreign Affairs, Ministry of Finance and the Archives of Yugoslavia.

88

Sadika MASLAK
Arhiv Unsko-sanskog kantona

stručni rad

UTICAJ SREĐENOSTI ARHIVSKE GRAĐE PRAVOSUDNE
PROVENIJENCIJE U ARHIVIMA NA KORISNIČKU
FUNKCIJU ISTE - Iskustvo Arhiva USK-a Apstrakt: U radu se govori o značaju sređenosti arhivske i registraturne
građe, kao i njenom uticaju na mogućnost korištenja. Sređena registraturna i
arhivska građa je preduslov za korištenje. U radu su iznesena zapažanja iz prakse s
korisnicima iz kojih je vidljivo u kolikoj mjeri je sređenost građe bitna za stavljanje
iste u funkciju korisnicima.
Ključne riječi: Arhivska i registraturna građa, sređenost, vanjska služba,
arhivari, korisnici.
IMPACT OF ARRANGMENT OF ARCHIVES OF JUDICIAL
PROVENANCE IN ARCHIVES IN THE USER-DEFINED SERVICE
- Experience of Archive USK Abstract: The main subject of this paper is significance of arranged archival
and registry materials and their influence on public function.
Arranged registry and archival materials are essential for registrars and users of the
archival materials to have easy access and functionality of the materials.
This paper presents some of my own observations found in practice with users; the
analysis of the demands and the final outcomes makes it clear how much arranged
registry and archival materials contribute to users and set them up for public function.
Keywords: Archival and registry materials, arrangement, archival service,
registrars, users.
Uvod
Arhivi su dinamične ustanove i njihova transformacija mora pratiti zahtjeve
društvenih promjena i tehnoloških procesa u svijetu. Trebamo imati na umu, da
se Arhivi sve više otvaraju prema korisnicima građe. Sem toga, što su neophodni
naučnim radnicima, oni sve više služe za upravno-dokazne svrhe fizičkim i pravnim
licima.
89

Sadika MASLAK

Cilj obrade ove teme jeste, da se iznesu iskustva u radu s korisnicima, zatim
razmjena iskustava s drugim arhivima, te još niz korisnih informacija koje će biti
obrađene u daljem dijelu teksta.
Nastojimo da sve što se u praksi u radu s korisnicima pokazalo funkcionalnim,
što je olakšalo rad s korisnicima i dalje nastavi primjenjivati, a metode koje se nisu
pokazale funkcionalnim u praksi, prilagode ili ako je moguće u potpunosti izmijene,
a sve s ciljem, da se arhivska građa što bolje prezentuje i u što kraćem roku omogući
korisnicima korištenje iste, što je svakako i krajnji cilj svakog arhiva, pa tako i arhiva
USK-a.
U nastavku će biti iznesena i neka zapažanja iz prakse i prijedlozi do kojih se
došlo prilikom rada s korisnicima arhivske građe, a sve s ciljem poboljšanja usluga i
što bržeg i lakšeg dolaska do traženih informacija.
Sređenost registraturne građe i odnos Arhiv – stvaraoci arhivske građe
Sređena registraturna građa ima velikog uticaja na mogućnost korištenja te
građe u što kraćem roku nakon preuzimanja u nadležni arhiv.1 Arhiv kao nadležna
institucija koja vrši nadzor nad registraturnom građom i stvaratelji te registraturne
građe moraju biti upućeni jedni na druge, od samog početka stvaranja arhivske
građe, pa sve do preuzimanja te građe u nadležni arhiv. Samo takav pristup i saradnja
daju rezultate i garanciju da će biti sačuvani najvrijedniji dokumenti. Odnos između
arhiva i registratura za koje je arhiv nadležan, svakako treba da se svede u zakonske
okvire koji se odnose na kategorizaciju stvaratelja arhivske građe, a samim tim i
načelima vrednovanja, odnosno valorizacije arhivske građe od samog njenog
nastajanja. Poznavanje institucija nužan je preduslov za vrednovanje arhivske građe
i davanje informacija o istoj po zahtjevima istraživača.
Sređenost registraturne građe i njen uticaj na korisničku funkciju se ogleda
kroz nekoliko segmenata koji imaju svoj redoslijed i koji je od velike važnosti, kako
za arhiv tako i za stvaratelja te arhivske građe. To je preduslov da bi se zadovoljio
minimum standarda sređene registraturne građe, koja će tako sređena biti brže
obrađena u arhivu i svakako što je i najvažnije i što je krajnji cilj svega da bude u
što kraćem roku dostupna za istraživače. Na stepen sređenosti registraturne građe u
registraturama utiču mnogobrojni faktori, a neki od njih su:
a) adekvatan smještaj (arhivski depoi, priručni arhivi),
b) lista kategorija s rokovima čuvanja,
c) arhivska knjiga,
d) arhivar (stručno osposobljen kadar) i
e) predaja arhivske građe u nadležni arhiv.

1

90

Džemila Čekić, Odnos arhiv-stvaraoci arhivske građe, Arhivska praksa, br. 14, Tuzla 2011, 21-22.

Uticaj sređenosti arhivske građe pravosudne provenijencije u arhivima na korisničku funkciju ...

Dakle, svi ovi segmenti koji su neophodni da bi se zadovoljio minimum
sređenosti registraturne građe, svakako imaju uticaj i na korisničku funkciju, jer
sređena registraturna građa je od velike koristi za Arhiv i za arhivstičku obradu
fondova.
Lista kategorija s rokovima čuvanja je tačno prije pola stoljeća, daleke 1966.
godine riješila problem koji se zvao bezvrijedni registraturni materijal. Lista se
koristila pod nazivom „Privremeni opšti popis glavnih vrsta arhivsko-registraturne
građe“, i kao takva je predstavljala poseban normativni akt svakog stvaraoca i imaoca.
Ista sadrži popis svih vrsta spisa, predmeta i drugog registraturnog materijala.
Arhivska knjiga - popis cjelokupnog registraturnog materijala, nastalog u
radu stvaratelja arhivske građe i registraturnog materijala, kao i onog registraturnog
materijala koji se po bilo kom osnovu kod istog našao. Zahvaljujući popisu u arhivskoj
knjizi registraturnog materijala u arhiv redovno dolazi informacija o stvarnom stanju
u registraturama i količini arhivske građe koju registratura posjeduje.
Za sređenost registraturne građe veliki doprinos ima arhivar, kao stručno
osposobljen kadar koji je neophodan, nemoguće je bez njega. Ovo se posebno odnosi
na organe kao što su gradska uprava, sudstvo, zbog ogromne količine i važnosti
arhivske građe koju stvaraju. Mnogo je faktora koji diktiraju kako ćemo tu arhivsku
građu, što prije i kvalitetnije staviti u funkciju da bude dostupna široj javnosti, a
ovdje su prezentirani osnovni koji su i zakonom propisani.2

Zakonom je propisano da se u naučne svrhe daje na korištenje samo
arhivistički sređen fond, što bi izuzetno otežalo ionako tešku situaciju u mnogim
arhivima i stoga treba što više uložiti napora da se animira stvaratelj registrature
građe da je sredi i u sređenom stanju preda u nadležni arhiv.

Osnovni princip savremene i klasične arhivistike je da redoslijed koji je
uspostavila registratura može da se izmjeni, ali da plan sređivanja treba vjerno da
odražava organizacionu strukturu, djelokrug tvorca fonda.
Primopredaja arhivske građe sudske provenijencije u Arhivu Unsko-sanskog
kantona
Arhiv Unsko-sanskog kantona je u vrlo kratkom periodu, preuzeo arhivsku
građu svih općinskih sudova, kantonalnog suda i kantonalnog tužilaštva. Preuzeta
arhivska građa se preuzimala u raznim oblicima od sređene, djelimično sređene do
potpuno nesređene.3

Arhivska građa, sudske provenijencije se odnosi na različite vremenske
periode od austrougarskog perioda pa do poslijeratnog perioda. Arhiv je preuzeo
2 Hatidža Fetahagić, Arhivski fondovi i zbirke i njihova korisnička funkcija, Glasnik Arhiva i
arhivističkog udruženja Bosne i Hercegovine, br. XLIV, Sarajevo 2014, 140.
3 Zapisnik o primopredaji arhivske građe, Arhiv USK-a, br. 764/13 od 18. 7. 2013. godine, br.
602/08 od 7 .10. 2008. godine, br. 833/10 od 22. 10. 2010. godine, br. 915/15 od 27. 11. 2015. godine.

91

Sadika MASLAK

arhivsku građu šest općinskih sudova gdje se radi o zaista velikoj količini arhivske
građe i veoma vrijednim fondovima koji su od velike važnosti kako za istraživače,
tako i za fizička lica u rješavanju imovinsko-pravnih odnosa. Isto tako preuzeta je i
dokumentacija koja je još uvijek operativna.
U nastavku ćemo u kratkim crtama predstaviti količine, vremenski period,
odnosno raspon godina, uslove korištenja, cjelovitost fondova, te u koje svrhe
korisnici građu koriste.

Općinski sud Sanski Most

Preuzeta arhivska građa, se odnosi na više vremenskih perioda, raspon
godina je od 1944. do 1995. godine u količini od 182 m1, stepen očuvanosti dobar,
složena i popisana, fondovi koji se nalaze unutar ovog raspona godina su cjeloviti
i registraturno sređeni. Vrste predmeta koji su preuzeti su: parnice, ostavinske
rasprave, zemljišno-knjižne isprave, krivični predmeti, sudska uprava i vanparnični
spisi.

Općinski sud Cazin

Preuzeta arhivska građa se odnosi na više vremenskih perioda, i više
podfondova. Raspon godina preuzete arhivske građe je od 1881. do 1979. u količini
od 295 m1, stepen očuvanosti dobar, s tim da je arhivska građa koja se odnosi na
period 1881–1979. godine djelimično sređena i također djelimično je osposobljena
za istraživački rad, dok je arhivska građa, koja se odnosi na period od 1980. do
2008. godine u dobrom stanju, registraturno sređena i osposobljena za korištenje
i pretraživanje. Arhivska građa koja se odnosi na austrougarski period je izuzetno
interesantna za istraživače za izradu magistarskih radova, gdje je veliko interesovanje
upravo bilo za Kotarsko-šerijatskim sudom Cazin.

Općinski sud Bosanska Krupa

Preuzeta arivska građa se odnosi na vremenski period od 1945. od 1995.
godine, u količini od 75 m1. Stepen očuvanosti je dobar, građa je složena i popisana.
Vrsta predmeta koji su preuzeti su parnice, krivični i vanparnični predmeti. Serije
koje se nalaze u sklopu ovog suda nisu cjelovite. Arhivska građa ovog suda
nije značajno interesantna za korisnike iz razloga što se u njemu ne nalaze spisi
ostavinskih rasprava, koji se odnose na imovinsko-pravne odnose, a ne nalazi se ni
arhivska građa iz austrougarskog perioda.
Općinski sud Bihać
Preuzeta arhivska građa se odnosi na vremenski period od 1880. do 1963.
godine, u količini od 120 m1. Stepen očuvanosti je dobar, registraturno sređena,
92

Uticaj sređenosti arhivske građe pravosudne provenijencije u arhivima na korisničku funkciju ...

popisana i složena. Vrsta spisa koji se nalaze unutar fonda su: ostavinske rasprave, te
zemljišno-knjižne isprave koje su vrijedne i interesantne za istraživače iz razloga što
se unutar fonda Kotarsko-šerijatskog suda Bihać nalaze spisi iz osmanskog perioda.

Općinski sud Velika Kladuša

Preuzeta arhivska građa se odnosina vremenski period od 1880. do 1963.
godine, u količini od 120 m1, djelimično sređena, stepen očuvanosti dobar. Vrste
predmeta su: ostavinske rasprave, krivični predmeti i parnice. Zainteresiranost
korisnika za ovu arhivsku građu je uglavnom za rješavanje imovinsko-pravnih
odnosa.
Općinski sud Bosanski Petrovac
Preuzeta arivska građa se nalazi u nesređenom stanju, količina nepoznata
jer je još u fazi sređivanja. Jedan dio građe Općinskog suda Bosanski Petrovac koja
se odnosi na građu ostavina iz vremenskog perioda 1992–1995. kojom se regulisalo
pravo vlasništva na imovinu koju je izuzela Državna agencija za istragu i zaštitu
SIPA u svrhu istražnog postupka. Od tog je prošlo mnogo vremena i pored velikog
zalaganja Ariva Unsko-sanskog kantona i insistiranja da se arhivska građa vrati u
Arhiv, nažalost naša nastojanja su ostala bez uspjeha.

Kantonalni sud Bihać

Preuzeta arhivska građa se odnosi na vremenski period od 1945. do 2001.
godine u količini od 57 m1. Stepen očuvanosti je dobar, građa je složena i popisana.
Serije koji se nalaze u ovom fondu su cjelovite i registraturno sređene, Trenutno
se radi na arhivističkoj obradi perioda 1945/46. jer je interesantan za istraživače
koje zanima ta problematika, a to su krivična djela protiv države i naroda koja su
počinjena u vrijeme NDH. Pored krivičnih spisa u fondu se nalaze spisi privrednih
sporova.
Sudska građa koju je Arhiv preuzeo je po mnogo čemu specifična. Arhiv
je iz objektivnih razloga preuzeo i operativnu arhivsku građu što za posljedicu ima
povećan broj zahtijeva i samim tim intenzivniji rad arhivista koji rade sa korisnicima.
Kada se radi o arhivskoj građi Općinskog suda Sanski Most koji je dosta udaljen
od Arhiva razvili smo veoma dobru saradnju između Arhiva i Općinskog suda
Sanski Most. Također je važno naglasiti da fizička lica koja podnose zahtjeve i
traže određene informacije vezano za tu arhivsku građu žive izvan države Bosne i
Hercegovine, što je dodatno opterećenje na arhivskog zaposlenika, da u što kraćem
roku riješi zahtjev korisnika. S obzirom da se radi o veoma dobro sređenoj arhivskoj
građi nema nikakvih poteškoća da se udovolji u najkraćem roku i u velikom postotku
pozitivnih odgovora za traženu informaciju. Ovako registraturno sređena građa je
najbolji pokazatelj, koliki uticaj sređena arhivska građa ima na korisničku funkciju.
93

Sadika MASLAK

Analizom evidencija podnesenih zahtjeva u 2014. godini i ishoda istih
utvrdili smo da registraturski dobro sređeni fondovi imaju i veliki procenat pozitivno
odgovorenih zahtjeva, dok je kod registraturski nesređenih fondova taj procenat
dosta niži.4
Br. Naziv pravnog lica

Ukupno
podneseni
zahtjevi

Pozitivno %
riješeni
zahtjevi

Negativno %
riješeni
zahtjevi

1.

Općinski sud Bihać

162

162

100%

-

0%

2.

Općinski sud Bosanski Petrovac

74

45

61%

29

39%

3.

Općinski sud Cazin

66

63

95%

3

5%

4.

Općinski sud Sanski Most

52

49

94%

3

6%

5.

Općinski sud Velika Kladuša

78

57

73%

21

27%

Tabela odgovorenih zahtjeva pravnih i fizičkih lica za 2014. godinu

Kao što se vidi iz ove tabele postotak negativno odgovorenih zahtjeva je
dosta veći kod sudova koji su preuzeti u nesređenom stanju, a to su Općinski sud
Bosanski Petrovac, koji je još uvijek u fazi sređivanja i Općinski sud Velike Kladuše.
Razloga za nerješene zahtjeve ima više kao što su preuzeta nesređena
arhivska građa, zatim pogrešno upućeni zatjevi, ali nažalost ima i drugih kao što
su pogrešno uništen spis, ali u vrlo malom broju, dakle nestručno odabiranje i
izlučivanje registraturnog materijala.
Najčešće tražene vrste predmeta su rješenja o nasljeđivanju, razlozi su razni
od onih da su im dokumenti uništeni u proteklom ratu do izmjene rješenja, dopunskih
rješenja itd. Ima tu i dosta do neažurnosti sudova koji strankama ne uručuju rješenja,
te se tako u spisu nalazi više originalnih rješenja koja nisu uručena ni strankama ni
uredima kao što su katastar na provedbu imovine.

Vrste zahtjeva koji su arhivu upućeni od strane korisnika se uglavnom odnose
na rješavanje imovinsko-pravnih odnosa, kao što su ispravke rješenja o nasljeđivanju.
Sudovi se obraćaju kada dođe do naknadno pronađene imovine ili zbog dopunskih
rješenja. Razlozi za tako povećan broj zahtjeva od strane sudova je zbog operativnosti
fonda, o čemu smo već govorili ranije. Međutim ima drugih vrsta zahtjeva fizičkih
lica kao što su brakorazvodne parnice ili brisanje iz krivičnih evidencija. Naravno,
ne u nekom velikom procentu, ali ima i zahtjeva fizičkih lica, odnosno istraživača
koji traže pristup određenim informacijama, a u svrhu prikupljanja podataka kod
izrade magistarskih radova, zatim studenti kod izrade diplomskih radova.

4

94

Izvještaj o radu Arhiva Unsko-sanskog kantona, 2014.

Uticaj sređenosti arhivske građe pravosudne provenijencije u arhivima na korisničku funkciju ...

Zaključak
Planski i stručno sređena arhivska građa u registraturi predstavlja jedan od
osnovnih preduslova za preuzimanje iste i njeno korištenje u Arhivu. Iz tog razloga
Vanjska služba snosi najveću odgovornost za stanje arhivske građe u registraturama
i njena je uloga da djeluje preventivno i represivno.
Pored toga što je arhivska građa pojedinih sudova primljena u nesređenom
stanju, dodatni problem u radu s takvom građom predstavlja nedostatak knjiga, kao
što su imenici, upisnici i knjige ovjere, bez kojih je veoma teško doći do tražene
informacije i pored velikog zalaganja uposlenih u Arhivu u većini slučajeva korisnici
ostanu uskraćeni za traženu informaciju. Značaj upisnika i pomoćnih knjiga također,
ima uticaja u radu sa korisnicima, jer se kretanje pojedinog spisa mora pratiti kroz
više godina (npr. spis započet u 1980, završen u 1996. i arhiviran u 1996. godini).
Prilikom pretraživanja arhivske građe značajnu ulogu ima i kako je zahtjev
popunjen od strane korisnika arhivske građe iz razloga, što korisnici ponekad ne
navedu dovoljno podataka potrebnih za obradu zahtjeva.
Potrebno je više angažovati Vanjsku službu, a isto tako izvršiti izmjene
cjenovnika arhivskih usluga u koje bi se ugradile odredbe koje se odnose na
preuzimanje nesređene arhivske građe.
Summary
The planning and expertly arranged archival records in the Register is one of
the basic prerequisites for obtain the same and its use in the Archives. For this reason
the external service is the most responsible for the state archives in registry offices
and its role is to act preventively and repressively.
In addition to the archives of individual vessels received the disorderly
state, an additional problem in working with such a structure is the lack of books,
such as directory, registers and books certification, without which it is very difficult
to obtain the required information, and despite the great efforts of the employees
in the Archives in most cases, users remain deprived of the requested information.
The importance of books and auxiliary books also have an impact in dealing with
customers because the movement of each file for several years must be accompanied
by (eg. File started in the 1980s was completed in 1996 and is archived in 1996).
While searching the archive material has a significant role application
completed by users of archive material on the ground, as users do not specify enough
information needed to process the request.
It takes more to engage external service, as well as make changes in the
price list archive services that would incorporate the provisions related to obtaining
unsettled archives.
95

Marija TODOROVIĆ
Istorijski arhiv Šumadije – Kragujevac

stručni rad

REGISTRATURSKA SREĐENOST ARHIVSKE GRAĐE
U NASTAJANJU U FUNKCIJI NJENOG KORIŠĆENJA

Apstrakt: Društveni položaj arhiva kao ,,javnog servisa građana” i
profesionalnih predstavnika arhivske struke, direktno je proporcionalan doprinosu,
koji oni svojom delatnošću daju građanima u ostvarenju njihovih prava, u postupcima
pred drugim državnim organima.
Uređen sistem kancelarijskog i arhivskog poslovanja, kao prioritetni
zadatak arhivske službe van arhiva omogućuje stvaraocima izradu kvalitetnih
informativnih sredstava o arhivskoj građi u nastajanju, čijom upotrebom se postiže
bolja iskorišćenost podataka iz arhivske građe u službene, privatno-pravne i naučne
svrhe.

Ključne reči: Registraturska sređenost, korisnici arhivske građe,
funkcionalnost i operativnost registraturskih i arhivskih evidencija.
ARRANGEMENT OF EMERGING ARCHIVAL MATERIAL AS
FUNCTION OF ITS USE

Abstract: The social status of archives as public services of people and
archivists is directly proportional to their contribution made by exercising civil
rights before state bodies.
A neatly arranged sistem of office and archives management is a priority
of archival services outside archives. It provides the creators with high-quality
informative means of emerging archival materials, which leads to better utilization
of archival materials for professional, private, legal and scientific purposes.

Keywords: Registrary arrangement, archival materials users, functionality
and operability of registrary and archival records.
Uvod

Koncept pravne zaštite arhivske građe u nastajanju bazira se na potpunoj
uređenosti administrativnih spisa kod stvaralaca i postojanju kompletnih i preciznih
96

Registraturska sređenost arhivske građe u nastajanju u funkciji njenog korišćenja

evidencija o njihovoj poslovnoj aktivnosti. Registraturska sređenost dokumentacionih
celina pozitivno utiče na obavljanje poslova iz osnovne delatnosti stvaralaca, jer
skraćuje postupak pronalaženja i korišćenja operativnih predmeta i akata.

Zaštitu arhivske građe van arhiva bilo bi nemoguće realizovati u uslovima
nepostojanja evidencija o registraturskom materijalu stvaralaca i normiranog poretka
administrativnih akata, u skladu sa odredbama važećih propisa.1

Registraturska sređenost arhivske građe u nastajanju je poredak
administrativnih spisa kod stvaralaca, koji je predviđen njihovim pravilnikom o
kancelarijskom i arhivskom poslovanju. Smisao principa registraturske sređenosti
predmeta i akata stvaraoca je da pojedinačni dokumenti, odnosno serije dokumenata
prilikom sređivanja dobiju mesto prema poreklu i načinu njihovog nastanka. Koristeći
institut kategorizacije i valorizacije arhivske građe, arhivisti službe zaštite arhivske
građe van arhiva značajno doprinose reprezentativnosti registraturskih sadržaja
pojedinih stvaralaca i intenziviraju naučnu i dokaznu vrednost registraturskih spisa.

Stručne mere zaštite arhivske građe u nastajanju, potpomognute
arhivističkom obradom i sređivanjem registraturskih spisa treba da omoguće veći
stepen informisanosti građana, u cilju realizacije njihovih privatno-pravnih zahteva,
u postupcima pred drugim državnim organima.

Dostupnost informacija od javnog značaja, kvalitetno informisanje
pojedinaca i šire društvene zajednice podacima sadržanim u preuzetoj arhivskoj
građi su okosnica rada savremenih arhiva. U kojoj meri će državni arhivi u Srbiji,
kao ,,javni servisi građana” biti u službi društvene zajednice zavisi prevashodno od
kvaliteta primarne zaštite javne arhivske građe.

Na osnovu višegodišnjeg iskustva u radu sa stvaraocima, autor teksta smatra
da propusti, učinjeni na poslovima zaštite arhivske građe u nastajanju mogu značajno
da oslabe kvalitet pravne zaštite, ugroze celovitost arhivskog fonda i umanje
informativnost njegovog sadržaja. To se pre svega odnosi na postojanje propisnog i
preciznog vođenja evidencija o registraturskom materijalu stvaraoca.
Uticaj registraturske sređenosti arhivske građe u vršenju stručnog nadzora
arhiva

Registraturska sređenost službenih spisa, stvaralaca različite provenijencije
je primarni zadatak i preduslov pravnog režima zaštite arhivske građe van arhiva.
Arhivski fond u nastajanju predstavlja organsku celinu dokumenata, povezanih
jedinstvenim procesom rada određenog stvaraoca. Registraturski materijal, koji kao
potencijalna arhivska građa nastaje u svim delovima procesa rada pravnih subjekata
obično se sređuje po principu provenijencije, što obezbeđuje organizovanost
službenih predmeta i akata, u skladu sa unutrašnjom organizacionom strukturom
1 Uredba o kancelarijskom poslovanju organa državne uprave, “Sl. glasnik RS”, br. 80/92; Uputstvo
o kancelarijskom poslovanju organa državne uprave, “Sl. glasnik RS”, br. 10/93 i 14/93; Uredba o
elektronskom kancelarijskom poslovanju organa državne uprave, “Sl. glasnik RS”, br. 40/2010.

97

Marija TODOROVIĆ

stvaraoca. Kontrola registraturskih spisa može se u svakom momentu spovesti na
osnovu knjiga registrature, odnosno osnovnih evidencija o tekućoj dokumentaciji,
koje predstavljaju svojevrsnu hronološku klasifikaciju arhivskog fonda u nastajanju.
Ove evidencije su nezamenljivo sredstvo za pronalaženje predmeta i akata, njihovo
klasificiranje, sređivanje, popis, sadržajni opis dokumenata i arhiviranje.2

Ukoliko služba zaštite van arhiva, u postupku vršenja stručnog nadzora kod
stvaralaca izdejstvuje registratursku sređenost predmeta i akata, u skladu sa važećim
propisima o kancelarijskom i arhivskom poslovanju3, na način da knjige registrature
pokazuju tok i način kretanja službenih spisa, možemo oceniti rad službe uspešnim.
Registraturska sređenost poslovne dokumentacije stvaralaca ima za cilj da:
- očuva kompletnost i celovitost arhivske građe u nastajanju,
- očuva unutrašnju organizacionu strukturu tvorca arhivskog fonda u
nastajanju,
- omogući maksimalnu dostupnost i informativnost arhivske građe u
nastajanju, za potrebe drugih korisnika informacija.


Kako arhivska građa u nastajanju ima operativnu, kulturnu i naučnu vrednost
u kontekstu njenog korišćenja, neophodno je da arhivisti sprovođenjem mera zaštite
intenziviraju njenu informativnost, kako bi registraturski opisi dokumenata bili u
službi zadovoljenja opštih interesa građana.

Savremena arhivska praksa, koja se zasniva na elektronskom kancelarijskom
poslovanju stvaralaca, kao i praksa preuzimanja arhivske građe ukinutih stvaralaca,
bez pravnog sledbenika ukazuje da se kvalitet zaštite arhivske građe van arhiva ne
može meriti kvantitativno, brojem obilazaka stvaralaca. Pravna zaštita registratura za
razliku od nekadašnjih pokazatelja kvaliteta zaštite4 mora da se zasniva na potpunim
i preciznim evidencijama o registraturskom materijalu stvaralaca, koje će do primopredaje arhivske građe biti u službi registratura, a u arhivu će se njihov sadržaj
preoblikovati u naučno-informativna sredstva o arhivskoj građi, radi zadovoljenja
opštih i privatno-pravnih interesa građana.

U uslovima nepostojanja ili lošeg kvaliteta registraturskih evidencija,
za koje su prvenstveno odgovorne spoljne službe nadležnih arhiva, možemo
konstatovati nefunkcionalnost stručnog nadzora arhiva. Pravna zaštita arhivske
građe kod stvaralaca započinje izradom funkcionalnih registraturskih evidencija, na
osnovu kojih ovlašćeni arhivisti mogu na terenu proveriti kvantitativno i kvalitativno
stanje arhivske građe u nastajanju i obavestiti se o ranije sprovedenim postupcima
izlučivanja bezvrednog registraturskog materijala i primopredaje arhivske građe.
Savremena arhivska praksa u radu sa stvaraocima daje primat kvalitetu zaštite,
naspram kvantiteta, jer postojanje i korišćenje funkcionalnih evidencija je condicio
2 Npr. Delovodnici, kartoteka, upisnici predmeta.
3 Pravilnik o kancelarijskom i arhivskom poslovanju, Pravilnik o načinu vođenja i korišćenja Arhivske
knjige, „Sl. glasnik SRS“, br. 47/81.
4 Statistički podaci sadržani u programima rada i izveštajima o radu arhiva, npr. Petogodišnji
program razvoja arhivske delatnosti Srbije, van SAP, 1986-1990, Beograd XII 1985.

98

Registraturska sređenost arhivske građe u nastajanju u funkciji njenog korišćenja

sine qua non stručne metodologije rada u registraturama, odnosno pravne zaštite
arhivske građe van arhiva.

Iz prakse je poznato da i postojanje opštih akata o kancelarijskom i
arhivskom poslovanju nije dovoljno za obezbeđenje propisanog poretka predmeta
i akata kod stvaralaca, jer administratori ne shvataju praktični značaj evidencija,
odnosno ne poznaju tehniku upisa, sadržajnog opisa i naknadnog označavanja
tehničkih jedinica arhivske građe. Zato se često dešava da ovlašćeni arhivist u
postupku kontrole kancelarijskog i arhivskog poslovanja konstatuje nesklad između
faktičkog stanja registraturskog materijala i stanja prikazanog u arhivskoj knjizi, kao
opštoj evidenciji. Ovakav nesklad dezinformiše pre svega stvaraoca, a zatim i arhiv,
koji mora svoj nadzor da zasniva na preciznim podacima o stanju i količini arhivske
građe u nastajanju i sprovedenim merama zaštite, u skladu sa principom javnosti
rada organa državne uprave.

Sugerišući administratorima propisani oblik i sadržinu informativnih
sredstava o registraturskom materijalu ovlašćeni arhivist utiče na informativnost
arhivskog fonda u nastajanju, što opredeljuje kvalitet izrade naučno-informativnih
sredstava o arhivskoj građi u ustanovi zaštite. Prilikom vršenja stručnog nadzora,
u uslovima postojanja osnovne evidencije o registraturskom materijalu stvaralaca
često se dešava da su kvantitativni podaci o stanju tehničkih jedinica pogrešni, da je
opis dokumenata nekvalitetan, odnosno uopšten, bez potrebne konkretizacije, koristi
se više naziva za isti registraturski materijal u različitim organizacionim jedinicama
stvaraoca, određeni dokumenti ili serije dokumenata uopšte nisu inventarisani, a
nastaju u procesu rada stvaraoca5 pa je takva evidencija nepotpuna i ne može se
kvalitetno upotrebiti za kontrolu rada stvaralaca.

U postupku stručnog nadzora takođe su primetne statusne promene stvaralaca
i promene naziva, koje su izazvale promene u sadržini i obimu registraturskog
materijala stvaraoca, što nije adekvatno propraćeno opštim aktom o kancelarijskom
i arhivskom poslovanju. Posledice takvog neregistrovanog, novonastalog stanja
registraturskih spisa, rezultiraju lošom komunikacijom registrature i arhiva, prilikom
valorizacije arhivske građe kod stvaralaca6, a nepotpuni popisi registraturskog
materijala umanjuju kvalitet informacija, sadržanih u arhivskoj građi.

U postupku neposredne kontrole registraturskih spisa u organizacionim
jedinicama stvaralaca, odnosno van pisarnice, konstatuje se često nefunkcionalnost
Liste kategorija registraturskog materijala iz razloga nepotpunosti, ili zbog potrebe
usklađivanja rokova čuvanja operativne dokumentacije stvaralaca sa zakonskim
rokovima čuvanja i potrebama prakse.7

Zapisnik o primopredaji arhivske građe sa tabelarnim popisima arhivske
građe, često ne pruža korisnicima sve podatke o sadržini tehničkih jedinica preuzete
5 Npr. Projektna dokumentacija, ekonomsko-finansijska dokumenta, dokumentacija o javnim
nabavkama i dr.
6 Nemogućnost izlučivanja određenih kategorija registraturskog materijala, koje nisu obuhvaćene
Listom kategorija.
7 Izmene i dopune Liste kategorija na Ekonomskom fakultetu – Kragujevac, april 2016.

99

Marija TODOROVIĆ

arhivske građe, pa ga arhivist na poslovima sređivanja i obrade arhivskog fonda ne
može valjano iskoristiti za izradu sumarnog inventara.

Iz navedenog se vidi, da stručni nadzor arhiviste ne treba da se zasniva
samo na kontroli predmeta i akata u pisarnici i arhivskom depou stvaralaca, već
treba da obuhvati i službenu dokumentaciju organizacionih jedinica stvaralaca,
jer vrlo često ne postoji zapisnik o primopredaji, između pisarnica i dislociranih
organizacionih jedinica, u cilju inventarisanja njihove arhivske građe. Poznavanje
unutrašnje organizacione strukture stvaralaca i posedovanje šematskih prikaza
njihove organizacione strukture obezbeđuje bolju klasifikaciju predmeta i akata,
potpuniju internu normativu registraturskih spisa i kvalitetniji prikaz opisa arhivske
građe u nastajanju, u cilju njenog korišćenja. Na osnovu izloženog, može se
zaključiti da se funkcija stručnog nadzora arhiva ne ispoljuje u obezbeđenju fizičke
zaštite i celovitosti arhivske građe u nastajanju, nego je njegova uloga znatno šira,
jer između ostalog poboljšava klasifikaciju, sređenost i arhiviranje registraturskih
spisa, na način da se obezbedi maksimalna preciznost i dostupnost arhivske građe u
nastajanju, za njeno interno i eksterno korišćenje.

Stanje kvaliteta kancelarijskog i arhivskog poslovanja u registraturama u
nadležnosti kragujevačkog arhiva, zadnjih desetak godina beleži vidan pomak, sudeći
po velikom broju dostavljenih popisa registraturskog materijala arhivu, verifikovanih
Lista kategorija i usvojenoj stručnoj metodologiji rada, koja funkcioniše u odnosima
između registratura i arhiva. Uredno vođenje evidencija o registraturskom materijalu
im omogućava da analiziraju tokove kretanja dokumenata, uoče nedostatke i slabosti
tekuće organizacije kancelarijskih spisa i samoinicijativno predlažu izmenu i dopunu
opštih akata o kancelarijskom i arhivskom poslovanju.

Najveći stepen registraturske sređenosti arhivske građe u nastajanju je
u organima državne uprave, pravosudnim institucijama, sledi zdravstvo, zatim
prosveta, socijala, privreda, a zanimljivo je da kulturne institucije imaju najveći
broj neispunjenih naloga za urednu klasifikaciju predmeta i akata. Kod nekih pak
registratura, stepen registraturske sređenosti je takav da imaju odvojene depoe
za arhivsku građu i registraturski materijal,8 što olakšava postupak izlučivanja
bezvrednih dokumenata.

Zbog opštedruštvenog značaja arhivske građe u nastajanju, subjekti
stručnog nadzora nad njenim stvaranjem i organizacijom nisu samo arhivi,
već i organi lokalne uprave, zaduženi za državnu upravu. Upravni inspektori,
između ostalog, kontrolišu postojanje evidencija o arhivskoj građi u nastajanju,
što predstavlja veliku pomoć arhivskoj službi, jer je objekat zaštite višestruko
kontrolisan. Brigu o arhivskoj građi ukinutih stvaralaca, bez pravnog sledbenika
vode organi stečajnog postupka, po teritorijalnom principu, odnosno zakonom
je utvrđena nadležnost stečajnih sudova, prema sedištu pravnog lica u
stečaju.

8

100

Redovan pregled u Univerzitetskoj biblioteci-Kragujevac.

Registraturska sređenost arhivske građe u nastajanju u funkciji njenog korišćenja

Objekat zaštite je celokupan registraturski materijal stvaralaca, u klasičnoj i
elektronskoj formi, sa propisanim evidencijama, odnosno knjigama registrature.
Iako su mogućnosti stručnog nadzora stvaralaca, koji imaju sistem elektronskog
kancelarijskog poslovanja, ograničene zbog malog broja informatičkih stručnjaka
u arhivima, registraturama se preporučuje model organizacije predmeta i akata, na
funkcionalnim osnovama, u skladu sa principom dostupnosti registraturskih spisa.
U vezi sa tim, stvaraoci prilagođavaju elektronske baze podataka sadržini i obliku
klasičnih evidencija o arhivskoj građi, pa je mogućnost pretraživanja i pronalaženja
predmeta i akata za potrebe različitih korisnika znatno veća.

Intenzivni obilasci zdravstvenih institucija sa ciljem izrade jedinstvene
orijentacione liste kategorija registraturskog materijala za zdravstvene ustanove u
RS9, rezultirali su poboljšanjem kvaliteta organizacije medicinske i nemedicinske
dokumentacije u registraturama, zdravstvene provenijencije. U kontekstu ispunjenja
naloženih mera zaštite arhivske građe u nastajanju, u Domu zdravlja ,,Miloje Hadžić
– Šule” Rača, odgovorno lice za poslove kancelarijskog i arhivskog poslovanja10
formiralo je aplikaciju u excel-u, u obliku elektronske arhivske knjige, koja ima
funkciju automatskog određivanja rokova čuvanja operativne dokumentacije i
njenog odabiranja, u cilju izlučivanja i uništenja. Ova aplikacija dostavljena je i
drugim zdravstvenim ustanovama, na području rada šumadijskog arhiva, čime je
postupak popisa, sadržajnog opisa tehničkih jedinica arhivske građe u nastajanju,
kao i postupak izlučivanja bezvrednog registraturskog materijala znatno skraćen i
olakšan.
Registraturska sređenost arhivske građe u kontekstu arhivističke obrade
predmeta i akata


Preuzimanjem uredno vođenih knjiga registrature, zajedno sa arhivskom
građom stvaralaca arhivi znatno olakšavaju postupak obrade i sređivanja
registraturskih spisa u arhivu. Za postupak urgentnog izdavanja potvrda i uverenja
o činjenicama sadržanim u preuzetoj arhivskoj građi, do njene arhivističke obrade
i izrade naučno-informativnih sredstava o sadržini preuzetog arhivskog fonda,
nezamenljivo sredstvo u pronalaženju predmeta i akata su knjige registrature.
Sumarni inventar, kao naučno-informativno sredstvo koje koncizno prikazuje
sadržinu arhivskog fonda, kao organske celine službenih dokumenata sadrži popise
i opise tehničkih jedinica arhivske građe, koji se potpuno ili delimično poklapaju
sa sadržajnim stanjem arhivske građe u nastajanju. Za razliku od arhivske knjige,
sadržaj sumarnog inventara je redukovan za količinu bezvredne dokumentacije, koja
je izlučena kod stvaraoca.
9 U svojstvu ovlašćenog arhiviste u Službi zaštite arhivske građe van arhiva i člana Radne grupe
ADS Srbije, zaduženog za izradu tipske orijentacione liste za medicinsku dokumentaciju kliničkih
centara, na primeru Kliničkog centra-Kragujevac.
10 Milan Novičić, inž. informatike.

101

Marija TODOROVIĆ

Arhivska knjiga, kao opšti inventarni popis celokupnog registraturskog
materijala stvaraoca je višestruko korisna u postupku obrade i sređivanja arhivskog
fonda u arhivu, jer sadrži relevantne podatke: o graničnim godinama arhivske građe,
organizacionom ustrojstvu tvorca arhivskog fonda sa svim njegovim statusnim
promenama i promenama naziva, njegovoj osnovnoj delatnosti, načinu organizacije
kancelarijskog i arhivskog poslovanja, fizičkom stanju arhivske građe. Ona
takođe sadrži kvantitativno-kvalitativne sadržaje stanja registraturskog materijala
stvaraoca, podatke o postojanju Liste kategorija registraturskog materijala, koja se
može iskoristiti u postupku revalorizacije arhivske građe u arhivu, sprovedene mere
izlučivanja i podatke o ranije preuzetim delovima arhivske građe u arhivu. Kako
je registraturski materijal arhivska građa u nastajanju, vrlo je značajno ovlašćenje
arhiva da u slučaju izlučivanja, nekim kategorijama registraturskog materijala
sa operativnim rokovima čuvanja da status arhivske građe, kako bi se u procesu
sređivanja i arhivske obrade sanirao nedostatak vrednih skupina dokumenata kod
stvaraoca.

Ceneći ove parametre, arhivisti u službi sređivanja i obrade arhivske građe
u arhivu pristupaju izradi klasifikacionog plana i metodskog uputstva za sređivanje,
opredeljuju za princip sređivanja, vrše revalorizaciju registraturskih dokumenata
stvaraoca, sačinjavaju obaveštajna sredstva o arhivskoj građi, sa istorijskom
beleškom o tvorcu arhivskog fonda. Od celovitosti i sačuvanosti arhivske građe
zavisi da li će se u sređivanju primeniti princip provenijencije ili princip slobodne
provenijencije11, ali sređivanje i arhivska obrada dokumenata svakako treba da budu
u funkciji maksimalne dostupnosti i korišćenja arhivske građe.12

Veći stepen upotrebljivosti arhivske građe postiže se nakon arhivističke
obrade, izradom informativnih sredstava o arhivskoj građi,13 čija je informativnost
uslovljena informativnošću sačuvane arhivske građe i informativnošću knjiga
registrature. Za postupak sređivanja u arhivu je naročito važno da se prati struktura
tvorca fonda, prikazana u knjigama registrature i da se dokumenti odnosno serije
dokumenata grupišu prema načinu kancelarijskog i arhivskog poslovanja stvaraoca.
Arhivist ne može u postupku sređivanja da stvara nove jedinice čuvanja arhivske
građe, prema tematici, već samo prema strukturi preuzete arhivske građe, uz
poštovanje principa celovitosti arhivskog fonda.

Ukoliko je prilikom vođenja arhivske knjige poremećena hronologija upisa
jedinica arhivske građe to će poremetiti kvalitet primopredaje i uticati na izbor principa
sređivanja dokumenata unutar utvrđene organizacione strukture.14 Registraturska
sređenost arhivske građe u nastajanju omogućuje hronološku rekonstrukciju rada
stvaralaca u fazi arhivističke obrade, jer se klasifikacija građe vrši po organizacionim
11 Dezintegrisani arhivski fondovi.
12 Uputstvo za sređivanje arhivskih fondova organa uprave, radnih, DPO i drugih organizacija,
Arhivski pregled, 1-2, Beograd 1973.
13 Npr.ulazni inventar, sumarni inventar, analitički inventar, regesta i katalozi, indeksi, specijalne
kartoteke, tabelarni pregledi, vodiči.
14 Hronološki, tematski, teritorijalni princip sređivanja.

102

Registraturska sređenost arhivske građe u nastajanju u funkciji njenog korišćenja

jedinicama, a u okviru njih po godinama i tehničkim jedinicama čuvanja arhivske
građe. Naučno-informativna sredstva o arhivskoj građi određenih stvaralaca treba da
sadrže niz relevantnih podataka15 koji originalno svedoče o društvenom položaju i
značaju tvorca arhivskog fonda.
Dostupnost i korišćenje arhivske građe za potrebe različitih korisnika


Krajnji cilj pravne zaštite arhivske građe u nastajanju je njena dostupnost
za korišćenje, u cilju zaštite različitih interesa građana. Današnji arhivi mogu
funkcionisati kao ,,javni servisi građana”, u skladu sa demokratskim načelom
transparentnosti rada državne uprave, samo pod uslovom da su u svoje depoe
primili registraturski sređenu arhivsku građu brojnih stvaralaca. U suprotnom, oni
se pretvaraju u skladišta starog papira, čiju sadržinu je nemoguće prezentovati
široj javnosti, jer nije ustanovljen model organizacije registraturskih spisa, koji se
može informativno iskoristiti, a korist od arhivske delatnosti za potrebe društvene
zajednice je minimizirana. Ranije preuzeti arhivski fondovi, u uslovima registraturske
nesređenosti njihovih organizacionih celina,16 predstavljaju balast neupotrebljivog
papira, jer nema obaveštajnih sredstava o sadržini njihove arhivske građe. Ovakvi
slučajevi potvrđuju pravilo da je arhivska građa vredna onoliko koliko je upotrebljiva.

Sređivanje službene dokumentacije kod stvaralaca rezultira izradom
klasičnih i elektronskih evidencija o arhivskoj građi u nastajanju, koje treba da
prikažu sve informacije iz poslovnog procesa stvaralaca. Njihovom izradom arhivi
ne moraju da rade poslove registrature, nego da na bazi registraturskih evidencija o
arhivskoj građi u nastajanju formiraju arhivističke evidencije, sa većim stepenom
informacija o tvorcu arhivskog fonda.

U uslovima elektronskog kancelarijskog poslovanja, mogućnost dobijanja
željene informacije iz tekućih spisa registrature, za potrebe različitih korisnika je
maksimalno povećana, jer su elektronske baze podataka organizovane, na način
da daju veliki broj podataka o arhivskoj građi. Mogućnost pretraživanja predmeta
i akata je optimalna i u svakom momentu se može dobiti informacija o rasporedu
dokumenata u registraturi, broju rešenih i nerešenih predmeta, rasporedu predmeta
po organizacionim jedinicama i kod pojedinih referenata.17

Za razliku od uslova korišćenja arhivske građe u arhivu gde se u okviru
evidencije o korišćenju arhivske građe korisnik izjašnjava o razlogu korišćenja, u
registraturi je manipulacija tekućim spisima, u cilju njihovog korišćenja oslobođena
ove procedure. Korišćenje arhivske građe u nastajanju regulisano je zakonskim i
podzakonskim aktima, pa se u članu 5. Zakona18 navodi da se dostupnost informacija
15 Podaci o osnivanju, organizaciji, vrsti delatnosti, načinu registraturskog poslovanja, sačuvanosti
arhivske građe i dr.
16 Npr. Arhivski fond Skupština sreza Kragujevac, 1944–1967.
17 Primer kancelarijskog poslovanja Apelacionog suda – Kragujevac.
18 Zakon o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja , “Sl. glasnik RS”, br. 120/2004.

103

Marija TODOROVIĆ

od javnog značaja ostvaruje omogućavanjem uvida korisniku u sadržinu traženog
dokumenta, kao i izdavanjem kopije dokumenta, koji sadrži informaciju od javnog
značaja. Registraturska sređenost arhivske građe u nastajanju, sa kvalitetnim
obaveštajnim sredstvima o njenoj sadržini, uz mogućnost standardizacije postupka
njenog korišćenja, afirmiše transparentnost rada javnih službi.

Arhivi kao ustanove zaštite javne arhivske građe informišu javnost o broju
arhivskih fondova sa kojima raspolažu, kvalitetu i kvantitetu njihove arhivske građe,
broju korisnika koji su istraživali određenu arhivsku građu i razlozima njenog
korišćenja.19 Nacrt Zakona o arhivskoj građi i arhivskoj službi sadrži radikalna
rešenja u pogledu korišćenja arhivske građe u arhivu. Zakonodavna rešenja
propisuju da se za potrebe korisnika mogu izdavati podaci, prepisi overenih kopija
dokumenata i uverenja, po pravilu samo iz sređene arhivske građe. Kako je arhivska
građa registratura, prestalih sa radom nesređena i duže vreme ne može biti na
programu arhivističke obrade, neophodno je u što kraćem roku udovoljiti zahtevima
korisnika i izuzetno iskoristiti informacije iz registraturski sređene arhivske građe,
za realizaciju ličnih prava njenih korisnika.

Veliki problem današnjih arhiva na poslovima zaštite arhivske građe u
nastajanju i njenog daljeg korišćenja je nedostatak smeštajnog prostora u arhivskim
depoima. Zato se najveći broj finansijskih zahteva arhiva prema resornom
ministarstvu kulture, ove godine odnosio na adaptaciju i izgradnju namenskih
zgrada arhiva,20 nabavku polica za smeštaj arhivske građe i obezbeđenje finansijskih
sredstava za bolju dostupnost preuzete arhivske građe.21 Zahteve za obezbeđenjem
veće dostupnosti arhivske građe ispoljili su arhivi u: Pirotu, Kraljevu, Prokuplju,
Pančevu, Jagodini, Zrenjaninu, Nišu, Leskovcu, zatim Arhiv Srpske pravoslavne
crkve, Matica srpska i Beogradska nadbiskupija.

Postojeće službene evidencije u arhivu22 daju čitav spektar informacija o
sadržini preuzetih arhivskih fondova, a način i rokovi dostupnosti preuzete arhivske
građe su normativno uređeni. Novi nacrt zakona predviđa da se javna arhivska
građa može koristiti po isteku roka od 30 godina od dana nastanka arhivske građe.
Korišćenju podataka iz te građe može se pristupiti i pre isteka odobrenog roka, ako to
odobri stvaralac. Kada se koriste podaci, koji su od značaja za odbranu i bezbednost
zemlje, rok korišćenja je 50 godina od nastanka, a ako se koriste podaci koji se
odnose na ličnost,23 nakon isteka 70 godina od dana nastanka, odnosno 100 godina
19 Arhivska građa se daje na korišćenje u službene svrhe, naučno-istraživačke, za potrebe
publikovanja, nastave, izložbe, kao i za zaštitu ličnih prava.
20 Novu zgradu arhiva ove godine je dobio Arhiv u Novom Sadu.
21 Rešenje Ministarstva kulture i informisanja RS, br. 401-01-158/2016-02 od 9. 5. 2016. god. o
dodeli sredstava za finansiranje i sufinansiranje projekata iz oblasti istraživanja, zaštite i korišćenja
arhivske građe.
22 Evidencije: primljene arhivske građe, stvaralaca privatne arhivske građe, informativnih sredstava,
korisnika i korišćene arhivske građe.
23 Matična knjiga, Lična i personalna dosijea, sudski predmeti, poreska i finansijska dokumenta,
istorije bolesti i medicinska dokumentacija, popisi stanovništva.

104

Registraturska sređenost arhivske građe u nastajanju u funkciji njenog korišćenja

od rođenja tog lica. Međutim, ako to odobri lice na koje se podaci odnose ili njegov
zakonski zastupnik, korišćenje je moguće i pre isteka utvrđenog roka.
Zaključak

Sistematsko praćenje rada registratura, kategorizacija stvaralaca arhivske
građe, valorizacija arhivske građe u nastajanju, samo su neke od stručnih mera
zaštite, koje primenjuju arhivi da bi prikupili i sačuvali vredne dokumente, za čije
korišćenje su zainteresovani brojni korisnici. Opštedruštveni karakter arhivske građe
različite provenijencije, determinisan je stručnom, naučnom i dokaznom vrednošću
registraturskih spisa, a u kojoj meri će građani dobiti blagovremenu, potpunu
i funkcionalnu informaciju, sadržanu u arhivskoj građi zavisi od registraturske
sređenosti arhivskih fondova u nastajanju.

Sređenost registraturskih spisa i postojanje kompletnih informativnih
evidencija kod stvaralaca omogućava bolje snalaženje u radu sa dokumentima
registrature i doprinosi bržem pronalaženju operativnih podataka. U arhivima,
registraturska sređenost preuzetih arhivskih fondova je uslov izrade kvalitetnih
naučno-informativnih sredstava o arhivskoj građi, radi njenog daljeg korišćenja.
Summary

Preventative measures such as systematic monitoring of the registraries,
categorization of the creators of archival materials and valorization of emerging
archival materials are applied by archives in order to collect and preserve valuable
records. The social character of archival materials of different provenance is
determined by professional, evidential and scientific value of registrary documents.
The timeliness, completion and functionality of the information contained in the
archival materials depend on the arrangement of emerging archival fonds.

The arrangement of registrar documents and complete informative records
of the creators provide better management in dealing with registrar documents.
Moreover, they contribute to faster discovery of operational data. In archives, the
registrary arrangement of archival fonds is a prerequisite for p;roducing high-quality
scientific and informative means of archival materials, for their further use.

105

Dr. sc. Jasna POŽGAN
Državni arhiv za Međimurje

stručni rad

KORIŠTENJE ARHIVSKOG GRADIVA IZ OBLASTI
GOSPODARSTVA – MOGUĆNOSTI I PERSPEKTIVE

Apstrakt: Prilog se bavi problematikom arhivskog gradiva nastalog radom
stvaratelja iz područja gospodarstva od njegova nastanka do njegova preuzimanja
na trajno čuvanje od strane nadležne arhivske ustanove. Posebno se ističe pitanje
korištenja arhivskog gradiva u razne svrhe s obzirom na zakonske i materijalne
mogućnosti arhivskih ustanova s naglaskom na primjerima iz prakse arhivskih
institucija poput Državnog arhiva za Međimurje.


Ključne riječi: Arhiv, arhivsko gradivo, gospodarstvo, korisnik, stvaratelj.
USE OF ARCHIVES IN THE FIELD OF ECONOMY –
OPPORTUNITIES AND PERSPECTIVES
Abstract: The article deals with archival material generated work of
creators in the field of economy since its inception until its acquisition for permanent
preservation of the competent archival institution. Particularly noteworthy is the
question of the use of archives for various purposes depending on the legal and
material features archival institutions with a focus on the practices of archival
institutions such as the National Archives of Međimurje.
Keywords: Archive, the archives, the economy, the user, the creator.
Uvod

Budući da je tema ovog priloga korištenje gradiva iz gospodarstva potrebno
je najprije objasniti temeljne pojmove kao što su gospodarstvo, arhivsko gradivo,
korištenje i stvaratelj arhivskog gradiva.

Arhivsko gradivo su zapisi ili dokumenti koji su nastali djelovanjem pravnih
ili fizičkih osoba u obavljanju njihove djelatnosti, a od trajnog su značenja za kulturu,
povijest i druge znanosti, bez obzira na mjesto i vrijeme njihova nastanka, neovisno
o obliku i stvarnom nosaču na kojem su sačuvani.1
1

106

Zakon o arhivskom gradivu i arhivima, „Narodne novine“, 105/1997.

Korištenje arhivskog gradiva iz oblasti gospodarstva – mogućnosti i perspektive

Korištenjem arhivskog gradiva smatra se uporaba obavijesnih pomagala
o arhivskome gradivu i arhivskog gradiva bez obzira na kojemu nosaču zapisa je
sačuvano. U korištenje spada pregled gradiva, prepisivanje, objavljivanje, izlaganje,
izrada preslika, posudba i izdavanje ovjerovljenih prijepisa odnosno preslika.2

Gospodarstvo je ljudska djelatnost koju čine tri osnovna čimbenika:
proizvodnja, potrošnja i razmjena, a može biti samoopskrbno, što je svojstveno
plemenskim i nerazvijenim zajednicama, i tržišno gospodarstvo, u razvijenim
zemljama.3

Stvaratelj arhivskog gradiva smatra se pravna i fizička osoba čijim
djelovanjem i radom ono nastaje.4
Korištenje arhivskog gradiva


Korištenje arhivskog gradiva je prema međunarodnim standardima odnosno
legislativi regulirano kroz slijedeće akte i normative: Etički kodeks arhivista iz
19965, Opća deklaracija o arhivima iz 20106, te Načela dostupnosti arhivskog
gradiva iz 2012.7 Problematiku korištenja arhivskog gradiva podrobnije opisuju
čl. 6 i 7 Etičkog kodeksa arhivista dok Opća deklaracija o arhivima naglašava,
kao jednu od najvažnijih uloga arhivista „činiti zapise dostupnima za korištenje“,
te ukazuje na potrebu za zajedničkim radom arhivista kako bi arhivsko gradivo
bilo dostupno svima poštujući pritom odgovarajuće propise i prava pojedinaca,
stvaratelja gradiva, vlasnika i korisnika. Načela dostupnosti arhivskog gradiva iz
2012. podrobno propisuju dostupnost u korištenju arhivskog gradiva u člancima od
1 do 5:
• čl. 1. Javnost raspolaže pravom na dostupnost arhivskoga gradiva nastaloga
radom javnih tijela. Javni i privatni stvaratelji gradiva trebali bi otvoriti
svoje arhive javnosti u najvećoj mogućoj mjeri.
• čl. 2. Ustanove s arhivskim gradivom objelodanjuju postojanje arhivskoga
gradiva, uključujući i onoga koje je nedostupno, te ograničenja u dostupnosti
gradiva.
• čl. 3. Ustanove s arhivskim gradivom usvajaju proaktivan pristup njegovoj
dostupnosti.
• čl. 4. Ustanove s arhivskim gradivom skrbe da odluke o ograničenju
dostupnosti budu jasne i s navedenim trajanjem, da su utemeljene na
pozitivnim propisima, da priznaju pravo na privatnost i poštuju prava
vlasnika privatnoga arhivskoga gradiva.
• čl. 5. Arhivsko gradivo dostupno je pod pravednim i jednakim uvjetima za
sve.
2
3
4
5
6
7

Pravilnik o korištenju arhivskog gradiva, „Narodne novine“, 67/1999.
http://hr.wikipedia.org/Gospodarstvo. Preuzeto 20. 5. 2016.
Zakon o arhivskom gradivu i arhivima, „Narodne novine“, 105/1997.
Etički kodeks arhivista, Zagreb 1997.
http://www.ica.org/?lid=133258&bid=1101 Preuzeto 18. 5. 2016.
www.ica.org/sites/default/files/ICA_Access_Principles_CR.pdf. Preuzeto 16. 5. 2016.

107

Dr. sc. Jasna POŽGAN

Korištenje arhivskog gradiva regulirano je u Republici Hrvatskoj arhivskom
legislativom (Zakon o arhivskom gradivu i arhivima iz 1997, Pravilnik o korištenju
arhivskog gradiva), te posredno nizom zakona i propisa poput Ustava RH, Zakona o
pravu na pristup informacija, Zakona o zaštiti kulturne baštine, te provedbenih akata
poput pravilnika i sl.

Zakonski propisi poput još važećeg Zakona o arhivskom gradivu i arhivima
nizom članaka propisuju dostupnost kao i način korištenja (čl. 22 – 25) javnog
arhivskog gradiva. Što se tiče privatnog arhivskog gradiva nastalog djelovanjem
privatnih stvaratelja njegovo korištenje regulirano je čl. 35. st. 2:
• Privatno arhivsko gradivo koje pohranom, darovanjem ili kupnjom dođe u
posjed državnoga arhiva, pristupačno je za korištenje pod uvjetima i na način koji
vrijede za javno arhivsko gradivo, ako nije drukčije utanačeno u ugovoru, odnosno
u ispravi o predaji gradiva državnom arhivu.8

Prilikom pregleda dostupne literature i publicistike uočeno je da je ovakva
tematika bila tek povremeno predmet znanstvenog interesa.9 Što se tiče problematike
kojom se bavi ovaj prilog također vrijedi ista konstatacija.10 Detaljnije će o tematici
korištenja gradiva biti više govora u nastavku ovog referata.
Arhivski fondovi iz oblasti gospodarstva

U Državnom arhivu za Međimurje od sveukupno 285 arhivskih fondova i
zbirki koliko ih se čuva 74 fonda spadaju u klasifikacijsku skupinu gospodarstvo i
bankarstvo.11 U navedenoj skupini fondovi su podijeljeni prema razdoblju nastanka:
razdoblje do 1945, razdoblje socijalizma (1945-1990) i razdoblje poslije 1990.

Fondovi iz razdoblja do 1945. obuhvaćaju prema vrstama djelatnosti slijedeće
podskupine kao što su gospodarska udruženja, banke, industrija i rudarstvo odnosno
12 fondova. Fondovi iz razdoblja socijalizma obuhvaćaju 59 fondova podijeljenih
prema djelatnostima na gospodarska udruženja, gospodarska i poslovna udruženja,
ratarstvo, rudarstvo, industriju, trgovinu, građevinarstvo, obrt, vodno gospodarstvo
i tiskare. Preostali fondovi spadaju u razdoblje nakon 1990. godine te su svrstani u
podskupine industrija, građevinarstvo te promet.12
8 Zakon o arhivskom gradivu i arhivima, „Narodne novine“, 105/1997.
9 Tu se podrazumijevaju poneki referati sa konferencija u Hrvatskoj i u susjednim državama koji se
odnose na korištenje arhivskog gradiva.
10 Tu se podrazumijevaju referati vezani uz tematska savjetovanja poput primjerice Savjetovanja
Hrvatskog arhivističkog društva 2007. godine posvećenog gospodarskim arhivima.
11 Pregled arhivskih fondova i zbirki Republike Hrvatske, Hrvatski državni arhiv, Zagreb 2006. U
Općem inventaru ustanove evidentirano je ukupno 80 fondova iz skupine G s obzirom na činjenicu da
Državni arhiv za Međimurje djeluje od 2008. godine te je 6 fondova evidentirano u razdoblju 20082016. zbog novih akvizicija (preuzimanje, otkupi) odnosno detektiranjem novih fondova tijekom
obrade fondova u ustanovi.
12 Preostalih fondova je 7 koji su svrstani u to razdoblje te dva odnosno tri fonda spadaju s obzirom
na razdoblje djelovanja stvaratelja čak u razdoblje socijalizma kada su započeli djelovati, a prestali su
djelovati u razdoblju nakon 1990. Najčešće se to odnosi na pravne osobe koje su iz više razloga prestale
djelovati u drugoj polovini 1990-ih odnosno 2000-ih godina zbog pretvorbe, stečaja, likvidacije i sl.

108

Korištenje arhivskog gradiva iz oblasti gospodarstva – mogućnosti i perspektive

Vrijedi napomenuti da je od ukupnog broja fondova iz klasifikacijske skupine
G njih 16 obrađeno i opisano prema arhivskim standardima i to iz skupine banaka i
novčarskih zavoda, industrije, te gospodarskih udruženja (obrtni zborovi, zanatske,
trgovinske i ugostiteljske komore). Navedeni fondovi iz podskupina obrađeni su
sukladno redovnom obavljanju poslova prema godišnjim planovima i programima
ustanove.

U pogledu općih obilježja koja su značajna za fondove navedenih triju
razdoblja vrijedi naglasiti slijedeće elemente po kojima se razlikuju: razdoblje
nastanka gradiva, količina nastalog gradiva, razdoblje djelovanja stvaratelja gradiva,
provenijencija gradiva (njemački, mađarski, talijanski, slovenski, hrvatski jezik),
fizička sačuvanost gradiva i slično.

Što se tiče gradiva nastalog u razdoblju do 1945. godine njega karakteriziraju
slijedeće značajke: vrlo dobro fizičko stanje gradiva, duži vremenski raspon
djelovanja stvaratelja gradiva, najčešće od kraja 19. stoljeća do 1945. (štedionice,
mlinska industrija), odnosno djelovanje u kontinuitetu s prekidima (obrtni zborovi),
različitost provenijencije gradiva (njemački, mađarski, slovenski, talijanski,
srpski jezik), uglavnom rijetka cjelovitost sadržajne fizionomije gradiva, pretežno
djelomična ili fragmentarna sačuvanost dokumentacijskih cjelina gradiva, bogatstvo
obavijesti sadržanih u dokumentacijskim cjelinama, uredan spisovodstveni sustav
odlaganja gradiva (prema sadržaju, numerički model), solidni odnosno vrlo kvalitetni
nosač zapisa, te dominantno mali fondovi što se tiče količine.13

Gradivo fondova nastalih u razdoblju socijalizma odlikuje se slijedećim
značajkama: vremenski raspon djelovanja stvaratelja je u prosjeku od 1945. do
1963. odnosno od 1966. do 1971. godine (gospodarska i poslovna udruženja,
gospodarska udruženja, rudarstvo, industrija, trgovina), mali broj stvaratelja s dužim
kontinuitetom djelovanja (građevinarstvo), pretežno sačuvana sadržajna fizionomija
gradiva, uglavnom sačuvana cjelovitost gradiva i dokumentacijskih cjelina, relativno
dobro fizičko stanje gradiva, nosač zapisa je uglavnom osrednje ili lošije kvalitete
iako postoje iznimke, neuredan spisovodstveni sustav kojeg karakterizira odlaganje
gradiva prema sadržaju, te numeričkom modelu unutar sadržajnih cjelina ili čak
pomiješanost različitih dokumentacijskih cjelina u fondovima ili čak pomiješanost
gradiva više stvaratelja u okviru fonda, te zanimljive obavijesti sadržane u gradivu
(industrija, gospodarska udruženja/komore).

Gradivo fondova nastalih nakon 1990. karakteriziraju slijedeće značajke:
kraći kontinuitet djelovanja stvaratelja, pretežno sačuvana sadržajna fizionomija
gradiva i uz to dokumentarnih cjelina, nosač zapisa je osrednje ili lošije kvalitete,
neuređen spisovodstveni sustav naslijeđen iz ranijeg razdoblja i sl.14

13 U pogledu količine gradiva fondovi su najčešće od 1 do cca 7 dužnih metara.
14 Dosjei fondova Državnog arhiva za Međimurje (DAM). Opće značajke vezane uz gradivo uočene
su tijekom same obrade fondova odnosno uvidom i pregledom gradiva prilikom poslova evidentiranja
zbog izrade arhivskih evidencija ili ažuriranja istih.

109

Dr. sc. Jasna POŽGAN

Fondovi iz razdoblja do 1945. te socijalističkog razdoblja uglavnom su
preuzimani na trajno čuvanje od strane mjerodavne arhivske ustanove 1960-ih i
1970-ih godina, te u manjoj mjeri i 1980-ih godina.15

S obzirom na činjenicu da je gradivo iz razdoblja do 1945. godine nastalo
djelovanjem privatnih stvaratelja potrebno je napomenuti da je dio njih spadao u
tzv. trgovačka društva u statusu dioničkih društava (mlinska industrija, štedionice),
a dio njih je spadao u gospodarska odnosno strukovna udruženja (obrtni zborovi,
udruženja trgovaca). Gradivo iz socijalističkog razdoblja nastalo je kao rezultat
djelovanja tzv. javnih stvaratelja odnosno poduzeća među koje su spadali pravni
slijednici bivših dioničkih društava (prehrambena, tekstilna, mlinska, mesna, drvna
industrija) kao i pravni subjekti iz oblasti trgovine, graditeljstva, obrta, vodnog
gospodarstva i tiskarstva. Naravno uz navedeno treba spomenuti i gospodarska
udruženja poput raznih komora kao i gospodarska i poslovna udruženja poput
poljoprivrednih zadruga.

Što se tiče strukture odnosno ustroja gradiva pravnih osoba poput
dioničkih društava ona se sastojala od slijedećih cjelina odnosno serija ukoliko se
ticala štedionica: Osnutak, organizacija rada, konfiskacija i likvidacija štedionice,
Upravljanje, Personalni poslovi, Poslovanje s klijentima, Materijalno i financijsko
poslovanje i Imovina. U slučaju da se odnosi na industrijsku tvrtku ustroj gradiva
je bio sličan s izuzetkom cjeline poput Imovine, te su uz navedene serije postojale i
serije kao što su Nekretnine i Proizvodna sredstva.

Serija Osnutak, organizacija rada i likvidacija sadrži gradivo koje se odnosi
na osnutak, organizaciju rada i likvidaciju stvaratelja i sadržava na primjer sudske
izvatke, pravila, podatke o dioničarima, podatke o imovini stvaratelja, rješenja i sl.
Serija Upravljanje pretežno sadrži podatke o dioničarima te članovima upravljačkih
tijela (upravni i nadzorni odbor), zapisnike sjednica i skupština i sl.

Serija Personalni poslovi odnosi se na kadrovsku problematiku kod
stvaratelja i sadrži dokumentaciju poput evidencija zaposlenih, izvještaje, iskaze,
korespondencije i ostalu dokumentaciju vezanu uz radne odnose. Serija Poslovanje
s klijentima sadrži korespondencije o poslovnoj suradnji s klijentima kao npr.
obavijesti, ponude i slično gradivo odnosno u slučaju banaka/štedionica predmetne
spise koji se odnose primjerice na dodjelu kredita, naplate dugovanja i potraživanja,
pravne postupke vezane uz ovrhe, uknjižbe založnog vlasništva i sl.

Materijalno i financijsko poslovanje sadrži financijsku dokumentaciju poput
završnih računa, evidencije u obliku knjiga blagajni, tekućih računa ili u slučaju
štedionica glavne knjige, knjige uložaka, pologa i sl. Serija Imovina sadržavala je
gradivo poput iskaza imovine (evidencije, procjene), evidencije i korespondencije u
vezi nekretnina, vrijednosnih papira te inventar.

15 Gradivo je preuzimao na čuvanje tadašnji Historijski arhiv u Varaždinu odnosno današnji Državni
arhiv u Varaždinu, a preuzeto je od strane Državnog arhiva za Međimurje kao nadležne ustanove
prema ugovoru o razgraničenju 2008. godine. Vidi: Jasna Požgan, Razvoj arhivske službe na području
Međimurja, Atlanti, Trieste 2013, 197-203; Dosjei fondova DAM.

110

Korištenje arhivskog gradiva iz oblasti gospodarstva – mogućnosti i perspektive

Serija Nekretnine sadržavala je građevnu dokumentaciju poput građevnih
dozvola, nacrta, situacija, planova, te raznu dokumentaciju koja se odnosi na izgradnju
ili dogradnju infrastrukture poput zapisnika, troškovnika, nacrta, korespondencija,
odluka, predračuna i sl. Serija Proizvodna sredstva sadržavala je gradivo koje se
odnosi na nabavu, održavanje i montiranje sredstava za rad poput poslovnih ponuda,
izvješća, nacrta ugovora, korespondencija i sl.16

Kod stvaratelja poput obrtničkih udruženja kao što su obrtni zborovi struktura
gradiva sastojala se od dokumentacijskih cjelina odnosno serija Upravljanje,
Normativni akti, Imovina, Članovi Obrtnog zbora/Udruženja zanatlija, Financije,
Opći poslovi i Ostalo.17

Serija Upravljanje sadrži dokumentaciju o upravljačkim i ostalim tijelima
obrtnih zborova poput upravnih odbora, nadzornih odbora, časnog suda, povjerenstava
(zapisnici sjednica i skupština). Serija Članovi Obrtnog zbora/Udruženja zanatlija
sadrži gradivo o članstvu poput evidencija (registri, upisnici i sl.), obrtne dozvole,
ugovore o naukovanju, zapisnike o polaganju pomoćničkih ispita i sl.

Serija Opći poslovi sadrži dokumentaciju o opće upravnom poslovanju
stvaratelja (obavijesti, napuci, korespondencije, itd.). Serija Imovina sadrži gradivo
koje se odnosi na imovinu Obrtnog zbora (objekt Obrtnog doma) poput iskaza,
zapisnika, korespondencija, ugovora i sl. Serija Financije sadrži gradivo o financijskom
poslovanju stvaratelja poput završnih računa, izvješća, korespondencija i sl. Serija
Normativni akti sadrži gradivo koje se odnosi na pravno uređenje stvaratelja poput
pravila obrtnog zbora, pravilnike i sl.18

Serija Ostalo sadrži gradivo kao što su službena glasila tadašnjih krovnih
institucija poput Komore za trgovinu, obrt i industriju u Zagrebu.

Što se tiče gradiva iz socijalističkog razdoblja odnosno njegova ustroja
i strukture kod stvaratelja kao što su na primjer gospodarska udruženja poput
komora (zanatska, trgovinska, ugostiteljska, poljoprivredno-šumarska, trgovinskougostiteljska) najčešće su izdvojene serije: Upravljanje, Normativni akti, Članovi
komore, Edukacije, stručna usavršavanja, Financije i Opći poslovi.19 Što se tiče
16 Sumarni inventar fonda 151, Čakovečki mlin-paromlin Čakovec (1893–1945); Sumarni inventar
fonda 147, Čakovečko-Međimurska štedionica (1920–1949). Kod štedionice je postojala serija Imovina
a kod Čakovečkog paromlina serija Nekretnine. Oba fonda su obrađena i opisana.
17 Sumarni inventar fonda 140, Obrtni zbor za grad i kotar Čakovec (1895–1950). Navedene serije
ustrojene su u fondu Obrtni zbor za grad i kotar Čakovec kao najvećem fondu koji se odnosi na obrtnička
udruženja. Kod ostalih fondova poput Udruženja zanatlija za Kotoribu i Donju Dubravu u Kotoribi te
Obrtni zbor za kotar Prelog postoje samo serije Upravljanje, Članovi Obrtnog zbora i Opći poslovi.
18 Što se tiče serija treba napomenuti da osim navedenih obrtnih zborova i u fondovima Udruženje
trgovaca za grad i kotar Prelog te Udruženje trgovaca za grad i kotar Čakovec je ustrojena ista struktura
gradiva. U fondu Udruženje trgovaca za grad i kotar Prelog postojale su gotovo sve navedene serije
osim Imovine i Ostalo dok su u fondu Udruženje trgovaca za grad i kotar Čakovec postojale samo serije
Upravljanje i Opći poslovi. Sumarni inventar fonda 285, Udruženje trgovaca za grad i kotar Čakovec
(1932–1945); Sumarni inventar fonda 143, Udruženje trgovaca za grad i kotar Prelog (1932–1945).
19 Sumarni inventar fonda 152, Zanatska komora kotara Čakovec (1950-1962); Sumarni inventar
fonda 153, Zanatska komora kotara Prelog (1950-1956); Sumarni inventar fonda 154, Trgovinskougostiteljska komora kotara Čakovec (1952–1958); Sumarni inventar fonda 155, Trgovinska komora

111

Dr. sc. Jasna POŽGAN

gradiva stvaratelja iz područja industrije, obrta, trgovine, vodnog gospodarstva,
graditeljstva potrebno je istaknuti da su fondovi nastali njihovim djelovanjem još
uvijek sačuvani u stanju registraturne sređenosti kako su i preuzeti u ustanovu. Kao
što je već napomenuto prije u većini slučajeva su sačuvani u cjelovitom ili pretežno
cjelovitom obliku te bi se kod njih mogle oformiti dokumentacijske cjeline kao i kod
stvaratelja iz područja industrije u razdoblju do 1945. godine.

Što se tiče gradiva stvaratelja iz razdoblja nakon 1990. godine kod istog bi
postojala mogućnost ustroja sličnih ili identičnih dokumentacijskih cjelina.20

U pogledu značenja gradiva fondova iz oblasti gospodarstva vrijedi
spomenuti da isto sadrži vrlo vrijedne podatke vezane uz razvoj gospodarstva na
području Međimurja, te time i sjeverne Hrvatske.

Radi ilustracije samo da spomenem činjenice poput obavijesti o primjerice
počecima opskrbe električnom energijom 1893. godine samog Čakovca kao upravnog
središta Međimurja kao i počecima razvoja industrijske proizvodnje (mlinske
industrije). Također gradivo sadrži vrijedne obavijesti o razvoju gospodarskih grana
poput obrta, trgovine, bankarstva i ostalih grana industrije u razdoblju između 1918–
1941. godine kao i u razdoblju do 1918. godine. Radi dodatne ilustracije gradivo
sadrži podatke o modernizaciji opskrbe električnom energijom Čakovca i okolice
putem distribucije iste iz Hidroelektrane Fala kod Maribora u Republici Sloveniji
početkom 1930-ih godina. Isto tako gradivo stvaratelja poput obrtnih zborova
dokumentira razvoj obrta kao značajne gospodarske grane u Međimurju kao i
sjevernoj Hrvatskoj već zahvaljujući njihovom osnivanju kao pravnih slijednika
cehova potkraj 19. stoljeća.21 Naravno potrebno je spomenuti i snažnu gospodarsku
povezanost sa susjednim područjima poput sjeveroistočne Slovenije (Štajerska,
Prekmurje), jugozapadne Mađarske (županija Zala), Austrije kao i sjeverozapadne
Hrvatske koju dokumentira gradivo što se može tumačiti kao rezultat upravnoteritorijalne pripadnosti tijekom dužeg razdoblja navedenim područjima tijekom
prošlosti počevši od polovine 18. stoljeća pa do 1918. godine.22
kotara Čakovec (1958-1962); Sumarni inventar fonda 156, Ugostiteljska komora kotara Čakovec
(1958–1962); Sumarni inventar fonda 157, Poljoprivredno-šumarska komora kotara Čakovec (1958–
1962). Kod svih navedenih komora pojavljuju se navedene serije, a kod ponekih postoje i serije
Izvješća, analize, statistika, Postupci pred sudom časti ili Završni računi.
20 Što se tiče gradiva iz razdoblja socijalizma kao i razdoblja nakon 1990. godine ono se čuva u
stanju registraturne sređenosti iz razloga jer još nije predviđeno za neku buduću obradu s obzirom na
činjenicu da je (posebno iz postosocijalističkog razdoblja) isto povremeno ili rijetko predmet interesa
kod korisnika.
21 Mlinarstvo u Međimurju, Državni arhiv za Međimurje, Štrigova 2010, katalog izložbe; Gradovi
i trgovišta na hrvatsko-štajerskoj granici, Zgodovinski arhiv Celje, Zgodovinski arhiv na Ptuju,
Pokrajinski arhiv Maribor, Državni arhiv u Zagrebu, Državni arhiv u Varaždinu, Državni arhiv za
Međimurje, Maribor, 2011, katalog izložbe; Bankarstvo u Međimurju, Državni arhiv za Međimurje,
Štrigova 2013, katalog izložbe; Obrtništvo u Međimurju, Državni arhiv za Međimurje, Štrigova 2015,
katalog izložbe.
22 O navedenoj upravno-teritorijalnoj pripadnosti već su objavljene publikacije odnosno radovi
autora V. Kalšana, V. Kapuna i ostalih autora koji su se u svojim radovima bavili prostorom Međimurja.

112

Korištenje arhivskog gradiva iz oblasti gospodarstva – mogućnosti i perspektive

Mogućnosti korištenja gradiva iz oblasti gospodarstva

Kao što je u početku ovog priloga navedeno trenutni Zakon o arhivima točno
definira način korištenja arhivskog gradiva. Što se tiče gradiva iz oblasti gospodarstva
i bankarstva (prema klasifikacijskom sustavu) za njegovo korištenje vrijede također
pripadajuće odredbe koje se tiču korištenja gradiva.

Naravno pod pretpostavkom da ne postoje zakonska ograničenja ka pristupu
u korištenju te da gradivo ne potpada pod neka druga ograničenja kao na primjer da
gradivo ima status depozita, da je određenim kategorijama korisnika ograničen pristup
sukladno odredbama koje proizlaze iz ugovora o depozitu, otkupu ili darovanju ili
činjenica da je gradivo obuhvaćeno autorskim pravom. Sve se to prije svega odnosi
na gradivo privatnih stvaratelja iz oblasti gospodarstva. Ukoliko je gradivo nastalo
djelovanjem javnih stvaratelja iz gospodarstva onda prije spomenuta ograničenja ne
vrijede osim u određenim slučajevima kao npr. ograničenje od pedeset godina prema
Zakonu iz 1997. godine.

Što se tiče samog korištenja arhivskog gradiva iz oblasti gospodarstva vrijedi
napomenuti da isto gradivo spada najčešće među one vrste gradiva koje su rijetko ili
tek povremeno predmet interesa od strane korisnika.

Zašto je tome tako? Prvenstveno glavni uzroci takvoj situaciji mogu se
pripisati činjenici da se znatan dio obavijesti može pronaći u fondovima javne
uprave i pravosuđa ukoliko se tiču stvaratelja iz gospodarstva. Naravno institucije iz
javne uprave i pravosuđa su ionako one s kojima se građani i pravne osobe najviše
susreću u svakodnevnom životu s obzirom na zakonske ovlasti istih institucija.
Uzevši u obzir tu činjenicu u većini slučajeva svaki zaposlenik u arhivskoj instituciji
će najprije pokušati riješiti korisnički zahtjev na način da će primarno pokušati
potražiti podatke u gradivu uprave ili pravosuđa. Tek u slučaju da tražene podatke ne
može pronaći posegnuti će za gradivom gospodarskih stvaratelja. Isti slučaj vrijedi
za znatan dio korisnika koji se bave istraživanjem lokalne ili regionalne povijesti za
koju znatni dio podataka pronalaze u fondovima uprave ili pravosuđa, a tek u slučaju
neuspjeha u traženju željenih podataka zahtijevaju i posežu za gradivom gospodarskih
stvaratelja. Uz navedeno značajne obavijesti o djelovanju gospodarskih stvaratelja
može se pronaći u raznim godišnjacima, almanasima i službenim glasilima kao npr.
objave o osnutku, ustroju, članovima upravljačkih tijela (upravni, nadzorni odbor),
poslovna izvješća, završni računi, itd.23

Zbog primarne usmjerenosti korisnika na fondove uprave i pravosuđa kao
i na tzv. sekundarne izvore poput raznih glasila i godišnjaka fondovi gospodarstva
gube na značenju te njihova mogućnost da budu svrsishodno iskorišteni u razne
svrhe (znanstvene, publicističke, upravno-pravne i sl.) rapidno opada odnosno oni
postaju dokumentacija koja se čuva u spremišnom prostoru unutar institucije i od
iste nema koristi. Naravno navedeno činjenično stanje ne mora značiti da je situacija
23 Navedene opservacije vezane uz pravne subjekte iz gospodarstva može se pronaći i u referatima
vezanim uz gospodarske arhive u zborniku radova Hrvatskog arhivističkog društva iz 2007. godine.
Vidi Gospodarski arhivi, Hrvatsko arhivističko društvo, Bjelovar 2007.

113

Dr. sc. Jasna POŽGAN

s takvom vrstom gradiva odnosno njegovim (ne)korištenjem svugdje pravilo, a ne
izuzetak.

Kao pozitivan primjer suprotan od takve prakse mogu navesti primjere
korištenja gradiva u Arhivu Međimurja. Što se tiče prosječnog broja korisničkih
zahtjeva koje Državni arhiv za Međimurje godišnje obradi iznosi cca 1000-1100.24
U nekoj komparaciji s drugim ustanovama ta brojka zvuči zanemarivom ili čak
simboličnom. Broj zahtjeva u gotovo 98-99 % slučajeva obuhvaća korisničke
zahtjeve u dokazne svrhe (upravno-pravna svrha) dok preostalih 1-2 % zahtjeva
otpada na ostale svrhe (službene, publicističke, znanstvene, osobne potrebe kao
npr. genealogija). Uglavnom najviše je korišteno gradivo fondova javne uprave
i pravosuđa, te otprilike u 10-20 % slučajeva korišteno je i gradivo iz fondova
gospodarstva. Takva vrsta gradiva naravno pretežno je korištena u upravno-pravne
svrhe, a najviše za potrebe provedbi raznih upravnih ili pravosudnih postupaka
kao na primjer legalizacije, ishođenja energetskih certifikata, uknjižbi vlasništva,
denacionalizacije, ostavinskih postupaka, itd.25 U nekom manjem postotku gradivo
je korišteno i za znanstvene, publicističke i izložene svrhe.

Od početaka djelovanja Državni arhiv za Međimurje je održao niz izložbi
što gostujućih što vlastitih, kao i u suradnji s drugim ustanovama. Među vlastitim
izložbama između ostalog organizirane su izložbe s tematikom iz gospodarske i
zavičajne povijesti (mlinarstvo, bankarstvo, obrtništvo)26 koje su pratili popratni
katalozi te su bile i medijski popraćene. Zahvaljujući dobroj medijskoj popraćenosti
u javnosti izazvale su solidan interes šire javnosti koji se manifestirao u znatnijim
dolascima i razgledu izložbi.27 Naravno među izložbenim eksponatima cca 80-90 %
izloženog gradiva bilo je zastupljeno iz fondova gospodarstva. S obzirom na obrađene
teme kroz izložbe može se konstatirati da je Arhiv kao institucija izvršio svoju zadaću
ustanove „koja prikuplja, čuva, obrađuje i daje na korištenje gradivo“, a s druge
strane izborom tema potaknuo je interes kod šire populacije da navrati i razgleda
izložbu, odnosno arhivsko gradivo čime je obavio svoju kulturno-prosvjetnu ulogu.

Također se može ustvrditi da teme koje su rijetko ili povremeno obrađene
kao i one koje su bliže korisnicima kao npr. vezane uz lokalnu povijest više privlače
širi krug korisnika negoli teme koje su vezane uz nacionalnu povijest, odnosno one
koje su prečesto eksploatirane u javnosti kao npr. Drugi svjetski rat. Prema nekim
općim trendovima koji su u današnje doba prisutni povećao se interes za kulturnu
baštinu, za proučavanje prošlosti, obiteljske povijesti, te u skladu s time baštinske
24 Korisnički zahtjevi Državnog arhiva za Međimurje 2008–2015.
25 Zahtjevi su podnošeni od strane pravnih i fizičkih osoba.
26 https://medjimurje.hr/pod-medimurskim-nebom/kultura-i-prosvjeta/mlinarstvo-u-medimurju-1142/.;
emedjimurje.rtl.hr/gospodarstvo/u-scheierici-otvorena-izlozba-obrtnistvo -u-medimurju-1921-1962; www.
hok.hr/press/vijesti_iz_komora_i_udruzenja/otvorena_izlozba_ obrtnistvo_ u_medimurju_1921_1962.
27 To se moglo zamijetiti kod prve tematske izložbe „Mlinarstvo u Međimurju“ koju je posjetio i
razgledao solidan broj posjetitelja od šire javnosti (građani, školske grupe...) pa do pripadnika struke
(znanstvenici, arhivisti, kulturni djelatnici...). Autorica ovog referata je ujedno bila i autorica navedene
izložbe o mlinarstvu, kao i ostale dvije izložbe, te je više puta morala stručno voditi posjetitelje kroz
izložbu.

114

Korištenje arhivskog gradiva iz oblasti gospodarstva – mogućnosti i perspektive

ustanove bilježe povećanje interesa javnosti za gradivo koje same čuvaju (arhivi,
muzeji, knjižnice). Iz tog razloga se može tumačiti povećani interes za izložbe s
tematikom iz zavičajne i lokalne povijesti kao i činjenice da se prosječni korisnik
lakše identificira i senzibilizira s temama koje su mu bliske i svakodnevne negoli
s temama koje mu zbog društvenog diskursa nisu dovoljno poznate ili spram njih
osjeća određeni antagonizam ili indiferentnost.

Naravno podrazumijeva se da osim izložbenih aktivnosti arhiv može
organizirati i druge oblike kulturno-prosvjetnih aktivnosti poput predavanja,
radionica, uključivanja u manifestacije s turističkim predznakom ili obilježavanje
značajnih datuma i obljetnica itd. Sve su to više ili manje poznati oblici kulturnoprosvjetnih djelatnosti koje arhivska ustanova može organizirati i provoditi ukoliko
za to postoje ispunjeni određeni uvjeti poput kadrovskih, materijalnih i sl. Uz
navedeno treba postojati interes čelnih ljudi institucije za realizaciju takvih oblika
kulturno-prosvjetnih aktivnosti, povezanost s lokalnom zajednicom, te prisustvo
kroz medijsku popraćenost odnosno na društvenim mrežama (Youtube, Facebook,
Twitter). Sve te nabrojene čimbenike treba povezati kako bi se uloga nositelja
kulturno-prosvjetnih djelatnosti čim uspješnije obavljala prema zacrtanom planu
godišnjih aktivnosti ustanove.

Jedan od prioritetnih ciljeva je privući korisnike da dođu u arhivsku ustanovu,
te da im se omogući korištenje gradiva. Korištenje arhivskog gradiva opravdava
postojanje arhiva jer im u suprotnom prijeti opasnost da kao institucije izumru, te
postanu fizička spremišta.28 Izvjesno je da je pred arhive i arhivsku struku nametnut
izazov redefiniranja vlastite uloge i suočavanja sa promjenom paradigme što se
tiče svrsishodnosti. Da li su arhivi spremni na takve izazove pokazati će vrijeme,
a na arhivskoj struci je da se prilagodi novim percepcijama, trendovima i ulogama.
Koliko će struka biti u tome uspješna pokazati će budućnost.
Zaključak

Arhivski fondovi iz oblasti gospodarstva u Državnom arhivu za Međimurje
čine trećinu od svih fondova ustanove. S obzirom na vrijeme nastanka podijeljeni
su na razdoblje do 1945. godine, razdoblje socijalizma (1945–1990), te na razdoblje
nakon 1990. godine. Uzevši u obzir različite značajke koje ih obilježavaju poput
vremenskog raspona djelovanja stvaratelja i raspona nastanka gradiva, fizičke
sačuvanosti gradiva, sadržajne fizionomije, dokumentarne cjeline, raznolikost i
bogatstvo obavijesti koje se nalaze u gradivu, te nizu ostalih značajki zajedničko
im je da spadaju u onu skupinu gradiva koje je rijetko ili s vremena na vrijeme
predmet interesa korisnika. Najčešće takvo gradivo ima funkciju dopunskih izvora u
slučaju nepostojanja podataka u fondovima uprave ili pravosuđa na koje su korisnici
prvenstveno orijentirani. Korištenje gradiva može se manifestirati u obliku davanja
28 Navedeno stajalište zagovara Ž. Heđbeli u svom referatu Korisnici, arhivi, literatura. Vidi www.
filos.com/mkrzak/Korisnici.doc

115

Dr. sc. Jasna POŽGAN

ovjerovljene preslike, prijepisa, objavljivanja te izlaganja. Među značajnije oblike
kulturno-prosvjetnih aktivnosti spada i organizacija izložbi. U Državnom arhivu za
Međimurje među zanimljivijim izložbama bile su organizirane i one s tematikom
iz gospodarske i zavičajne povijesti koje su izazvale određeni interes javnosti te u
skladu s time i povećan broj dolazaka posjetitelja u razgledavanje izložbi. Time se
može konstatirati da je ustanova obavila svoju kulturno-prosvjetnu ulogu odnosno
djelovala je edukativno na korisnike. Prosječni korisnik će se lakše senzibilizirati za
teme koje su mu bliske i vezane uz njegovu svakodnevicu nego za teme od općeg
značenja prema kojima je najčešće indiferentan. Sve je to vezano uz promjenu
percepcije oko uloge baštinskih ustanova kao što su arhivi koje zahtijevaju u skoroj
budućnosti prilagodbu novim trendovima.
Summary
Archive holdings in the field of economy in the State Archives of Međimurje
makes for one third of all funds of the institution. Due to the time when divided into
the period to 1945, the period of socialism (1945th to 1990th) and the period after
1990. Taking into account the different features that characterize them as a time
span of action of the creator and the range of dates, physical preservation material,
content physiognomy, the whole documentary, variety and richness of content that
can be found in the literature and a number of other features in common is that
they belong to that group of materials which is rarely or from time to time subject
to the interests of users. The most common such material has the function of byelections in the absence of data in fund administration or judiciary that consumers
are primarily oriented. Using material can be manifested in the form of providing
certified copies, transcripts, publication and presentation. Among the significant
features of cultural and educational activities include the organization of exhibitions.
The National Archives of Međimurje among interesting exhibitions were organized
and those with the theme of economic and local history that drew certain public
interest and in accordance with time and increased number of visitors in tour of the
exhibition. This can be concluded that the institutions carried out their cultural and
educational role and acted on educational users. The average user will be easier to
raise awareness of issues that are close to him and related to his daily life but for
topics of general importance to which is usually indifferent. All this is related to the
change in perceptions about the role of heritage institutions such as archives that
demand in the near future adaptation to new trends.

116

Olivera SOLDATOVIĆ
Arhiv Republike Srpske, Kancelarija Doboj

stručni rad

NESREĐENOST ARHIVSKE GRAĐE I DRUGE PREPREKE
SLOBODNOM PRISTUPU INFORMACIJAMA U ARHIVU
REPUBLIKE SRPSKE
Apstrakt: Osnovno demokratsko pravo svakog čovjeka je slobodan pristup
informacijama, koje je proklamovano brojnim međunarodnim konvencijama, ali i
inkorporisano u domaće zakonodavstvo. Arhivi igraju važnu ulogu u ostvarivanju
ovog prava, a naročito kroz izvršavanje korisničke funkcije. Domaće zakonodavstvo
kroz propise o arhivskoj djelatnosti i slobodnom pristupu informacijama stvara
zakonske uslove za provođenje brojnih međunarodnih standarda o pravu pristupa
informacijama, istovremeno ograničavajući ga zaštitom javnog interesa i privatnosti
pojedinca. Predviđeni su i drugi izuzetci. Jedno od osnovnih pravila arhivske
djelatnosti je da se nesređena arhivska građa ne daje na korištenje. To je građa koja
još nije arhivistički obrađena i kao takva nespremna je za korištenje. Ograničena
je upotreba i oštećene arhivske građe, koja s obzirom na stepen oštećenja ostaje
nedostupna za javnost ili se dopušta korištenje uz posebno odobrenje direktora
Arhiva Republike Srpske i uz visoki stepen pažnje. Komparacijom odredbi Zakona o
arhivskoj djelatnosti i Zakona o slobodi pristupa informacijama analiziraćemo pravo
koje proklamuju za građane sa jedne strane i obaveze koje nameću svim imaocima
informacija, kao i izuzetke koje predlažu, a koji se u velikom dijelu podudaraju u oba
zakonska rješenja. Naposlijetku ćemo da vidimo kako predviđena zakonska rješenja
utiču na korisničku funkciju arhiva i na krajnje korisnike informacija - građane.
Ključne riječi: Slobodan pristup informacijama, korisnička funkcija arhiva,
Arhiv Republike Srpske, Zakon o arhivskoj djelatnosti, Zakon o slobodi pristupa
informacijama, nesređena arhivska građa.
DISORDER OF ARCHIVAL MATERIALS AND THE OTHER
OBSTRUCTIONS TO FREE ACCESS TO INFORMATION IN THE
ARCHIVE OF REPUBLIC OF SRPSKA
Abstract: A basic democratic right of any person is free access to information.
This right is supported by many international conventions, and it is incorporated
in our own legislature. Archival institutions play a key role in the realization of
this right, primarily through its user services. Laws and bylaws on archives and
freedom of information make up a legal framework for implementing international
117

Olivera SOLDATOVIĆ

standards on accessibility, while at the same time, they protect the public interest and
individual privacy. There are other exceptions as well. One of the basic rules within
the archival profession is the right to limit the use of disordered archival material,
that is, not properly arranged and described material. Damaged records may also
be withheld, or their use may be allowed with the special permission of responsible
officials, granted that users apply extra care while handling them. In comparing
the Law on Archives and the Law on Free Access to Information, we will analyze
the rights granted to citizens, the obligations given to those who control the records
and contained information, and the exceptions that may be warranted by specific
situations, which are made possible by both of these laws. In the final analysis, we
will see how these formalized solutions affect the user services of archival institutions
and the users themselves, namely, the citizens.
Keywords: Free access to information, users services, Archive of Republic
of Srpska, Srpske, Law on Archives, Law on Free Access to Information, disordered
archival material.
Uvod
Arhiv Republike Srpske je republička upravna organizacija u sastavu
Ministarstva prosvjete i kulture, uspostavljen u ovom svojstvu Zakonom o
republičkoj upravi1. Arhiv provodi arhivsku djelatnost, koja je od opšteg interesa,
na čitavoj teritoriji Republike sa sjedištem u Banja Luci i kancelarijama u Doboju,
Zvorniku, Foči i Trebinju. Arhivska djelatnost detaljno je regulisana Zakonom o
arhivskoj djelatnosti 2, čije odredbe navode da obuhvata: “prikupljanje, evidentiranje,
zahvatanje, sređivanje, stručnu obradu, istraživanje, čuvanje i zaštitu javne
dokumentarne i arhivske građe, kao i objavljivanje i davanje na korišćenje javne
arhivske građe i nadzor nad dokumentarnom i arhivskom građom”3.
Zakonski okviri pristupa informacijama u Arhivu Republike Srpske
Kao osnovna djelatnost arhiva navodi se briga o građi koja mu je predata na
čuvanje, sa dosta naglašenom korisničkom funkcijom koju arhivi treba da ostvare.
Velika pažnja poklanja se stvaranju što boljih uslova za slobodan pristup arhivskoj
građi svim potencijalnim korisnicima, u skladu sa zakonskim propisima. Ova
obaveza proizilazi iz Zakona o slobodi pristupa informacijama Republike Srpske,4
1 „Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 118/08, 11/09, 74/10 i 86/10.
2 „Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 119/08.
3 Isto, član 1.
4 Zakon o slobodi pristupa informacijama RS, član 4 „Službeni glasnik Republike Srpske“, br.
20/01.

118

Nesređenost arhivske građe i druge prepreke slobodnom pristupu informacijama u Arhivu RS

koji navodi da „svako fizičko i pravno lice ima pravo pristupa informacijama koje
su pod kontrolom javnog organa, a svaki javni organ ima odgovarajuću obavezu
da objavi takve informacije“5. Definišući pojam informacije kao „svaki materijal
kojim se prenose činjenice, mišljenja, podaci, ili bilo koji drugi sadržaj, uključujući
svaku kopiju ili njen dio, bez obzira na oblik ili karakteristike, kao i na to kada je
sačinjena i kako je klasifikovana6, daje pojmu “informacije” dosta široko značenje
i izjednačava je sa svakim medijumom sa kojeg je moguće percipirati određeno
saznanje. Ovakvim definisanjem se, na nedvosmislen način, pokušava olakšati
građaninu pristup dokumentaciji pohranjenoj kod javnih organa, koje često ostaju
neopravdano nedostupne.
Obzirom da je Arhiv značajan izvor informacija i da ima neprocjenjivu
ulogu u sistemu informisanja, omogućiti pristup informacijama predstavlja obavezu
koju mu nameće Zakon o slobodi pristupa informacijama, ali i obavezu koja
proizilazi iz korisničke djelatnosti. Arhivska građa koristi se u razne svrhe, kako u
okviru poslovanja arhiva i promovisanja arhivske djelatnosti od strane zaposlenih,
do korišćenja arhivske građe na zahtjev stranaka rješavajući njihove zahtjeve i
omogućavanje uvida u iste.
Pristup arhivskoj građi u Arhivu Republike Srpske je jednostavan. Potrebno
je podnijeti pismeni zahtjev na posebnom obrascu, koji se može preuzeti u
prostorijama Arhiva ili na službenoj web stranici. U zahtjevu se navode lični podaci
o podnosiocu, kao i što više podataka o željenoj informaciji, kako bi se što brže i
efikasnije udovoljilo zahtjevu stranke i postupilo po istom.
Najčešći zahtjevi za korišćenje građe podnose se u svrhu:
- izdavanja uvjerenja kao dokaza o radnom stažu, iznosima plate, kao i drugim
okolnostima iz oblasti radnog prava i ostvarivanja penzijsko-invalidske
zaštite;
- izdavanja uvjerenja kao dokaza o stručnoj spremi;
- rješavanja imovinsko-pravnih odnosa, za koje su potrebne projektna ili
tehnička dokumentacija;
- izrada rodoslova i mnogi drugi zahtjevi.
Međutim, i pored slobodnog pristupa informacijama, postoje određena
zakonska ograničenja u vezi sa korištenjem arhivske građe koja propisuje Zakon o
arhivskoj djelatnosti, a odnose se na :
- nesređenu i neobrađenu arhivsku građu;
- oštećenu arhivsku građu;
- arhivsku građu koja predstavlja državnu i vojnu tajnu i koja je od posebnog
interesa za državu;
- arhivsku građu koja sadrži osjetljive lične podatke, a iz kojih se može
identifikovati pojedinac;
- arhivsku građu na kojoj postoji zabrana od strane njenog stvaraoca.
5
6

Isto, član 4.
Isto, član 3, stav (1).

119

Olivera SOLDATOVIĆ

Zakonom je određeno da pojedine informacije ostaju nedostupne za
javnost do isteka određenog broja godina, tako da je građa koja sadrži informacije
o bezbjednosti, odbrani, međunarodnim i ostalim povjerljivim pitanjima dostupna
tek nakon 50 godina od njenog nastanka; građa koja sadrži osjetljive lične podatke,
a iz kojih se može identifikovati pojedinac, (kaznene evidencije, bolnički kartoni i
sl.) dostupna je nakon 70 godina od nastanka ili 10 godina od smrti pojedinca. Ovi
rokovi podložni su skraćivanju u slučaju da se utvrdi da javni interes preovlađuje nad
privatnim ili u svrhu naučnog istraživanja.7
Zakon o slobodi pristupa informacijama također predviđa izuzetke od
primjene, pravdajući ih: zaštitom bezbjednosti, sprečavanjem kriminala, donošenjem
odluke od strane javnog organa, povjerljive komercijalne interese i zaštitom
privatnosti.
Najveći “problem” prilikom tumačenja pomenutih zakonskih propisa se
javlja u vezi sa pojmovima javnog/privatnog interesa, u kom cilju je potrebno:
”preciznije definisati domene javnog interesa i privatnosti, te omogućiti prenos
odgovornosti na korisnike informacija (potpisivanje izjava o uslovnom korištenju
informacija)”8.
Ograničenje pristupa nesređenoj i oštećenoj arhivskoj građi
Pristup arhivskoj građi nije ograničen samo u cilju zaštite javnog i privatnog
interesa. Jedan od osnovnih postulata arhivske djelatnosti je zabrana davanja na
korištenje nesređene građe, kao i građe koja se nalazi u procesu sređivanja. Samo
izuzetno, a na osnovu posebnog odobrenja direktora Arhiva Republike Srpske,9
omogućava se korištenje ovakve dokumentacije.
Da bismo smatrali arhivsku građu sređenom potrebno je da se ispune brojni
uslovi. Proces sređivanja je veoma obiman i iscrpan posao, koji iziskuje godine rada,
a u zavisnosti od veličine fonda čak i decenije. Zbog toga je neophodno da se sa
sređivanjem započne prije preuzimanja u Arhiv. Ako se građa nije sređivala kod
stvaraoca, postoji opravdana opasnost da se u Arhiv preuzme nepotpuna, oštećena
ili u jako lošem stanju. Negativna praksa uništavanja radničke dokumentacije za
vrijeme ratnih dešavanja, prvenstveno personalnih dosijea, radnih knjižica i ostale
dokumentacije iz radnopravnih odnosa, rezultovala je preuzimanjem nepotpune
arhivske građe i negativno riješenim zahtjevima iz ove oblasti, što direktno vodi do
obespravljivanja građana.
Sređena je ona građa u kojoj je dokumentacija hronološki poredana po
godinama od najstarije, a u okviru kojih se razvrstava prema vrsti dokumentacije, na
7 Isto, član 48.
8 Vladan Vukliš, predavanje „Dokumentacija, društvena odgovornost i dostupnost informacija“,
seminar Arhivsko i kancelarijsko poslovanje, Jahorina 19. maj 2016. godine.
9 Uputstvo o uslovima i načinu korišćenja javne arhivske građe, član 22, “Službeni glasnik RS” br.
36/12.

120

Nesređenost arhivske građe i druge prepreke slobodnom pristupu informacijama u Arhivu RS

način da se svakom dokumentu odredi pripadajuće mjesto u cjelini. Tako dobijena
struktura i uspostavljen red omogućava orijentaciju u građi i pronalaženje željenih
dijelova. Na taj način arhivska građa postaje dobar izvor informacija i uspješno služi
potrebama arhiva i korisnika.
Arhivska građa koja se nalazi u lošem stanju i koja je oštećena na bilo koji
način, daje se na korišćenje samo izuzetno. Važno je započeti postupak restauracije
ili konzervacije čim se uoče oštećenja da bi se spriječila veća šteta. Ovakvu građu,
ukoliko je to moguće, trebalo bi kopirati, a na korištenje davati samo kopije.
Postupanje sa oštećenom građom predviđa se zakonskim, ali i pozakonskim
propisima.
Neophodno je stalno raditi na razvijanju i jačanju korisničke funkcije arhiva,
koja je od posebne važnosti za ostvarivanje osnovnih demokratskih prava građana.
Suočeni smo sa povećavanjem broja i raznovrsnosti zahtjeva koji svakodnevno
pristižu u arhive. Otvaranjem svojih vrata što većem broju građana, Arhiv Republike
Srpske daje svoj doprinos demokratizacije društva i promoviše ahivsku djelatnost na
najbolji mogući način. Sigurno je da u tom pravcu treba i nastaviti.
Sažetak
Arhivi se često doživljavaju kao ustanove koje “kriju” informacije što je
zapravo suprotno od njihove osnovne funkcije i uloge u društvu – omogućavanje
besplatnog pristupa arhivskoj građi. Korisnici usluge koriste za naučne, akademske,
zvanične, pravne i građanske ciljeve. Pristup javnim dokumentima i informacijama
definisano je Zakonom o arhivskoj djelatnosti i Zakonom o slobodnom pristupu
informacijama. Oba ova zakona promoviraju pravo slobodnog pristupa zapisima
i informacijama ali stavljaj i ograničenja na osnovu javnih i privatnih interesa.
Nije istinit stav da javni i privatni interesi ograničavaju i dovode u pitanje samu
dokumentaciju. Sa ciljem ojačanja funkcije korištenja građe u arhivskim ustanovama
neophodno je promovisati daljnju transparentnost svakodnevnih poslova. Bilo
bi pogrešno ignorisati sve veći razvoj i ulogu informacionih tehnologija u svim
segmentima društva, te bi arhivske ustanove, posebno korisnički segment istih,
trebao iskoristiti mogućnosti digitalnih baza i okvira za daljnje promoviranje uloge
savremenog proaktivnog korisnika.
Summary

Archives are often perceived as institutions that “hide” information, which
is in fact contrary to their basic function and role in society — enabling free access
to archival records. User services enable the use of records for scientific, academic,
official, legal and civil purposes. Access to public records and information are defined
121

Olivera SOLDATOVIĆ

by the Law on Archives and the Law on Free Access to Information. Both of these
laws promote the right to free access to records and information, but they also place
certain limitations based on public and private interests. Misinformed interpretation
of what public and private interests mean can lead to arbitrary and confused
qualifications of primacy of particular interests. With the goal of strengthening user
functions of archival institutions, it is necessary to promote further transparency of
their everyday work. It would be wrong to ignore the increasing development and role
of information technologies in all segments of society, and thus, archival institutions,
especially through their user functions, should make use of digital databases and
frameworks to further promote the role of contemporary proactive users.

122

Prof. dr. Alenka ŠAUPERL1, prof. dr. Polona VILAR2,
prof. dr. Izet ŠABOTIĆ3, dr. Zdenka SEMLIČ RAJH4,
Luka MEZEK5, Hatidža FETAHAGIĆ6

naučni rad

PROFIL KORISNIKA KOJI TREBA ARHIV ZA
OSTVARIVANJE GRAĐANSKIH PRAVA
Apstrakt: Istraživanje potreba i interesa korisnika arhiva u Sloveniji i
Bosni i Hercegovini počeli smo s proučavanjem korisnika istraživača, kojih je u
svim tim arhivima mnogo manje od korisnika, koji arhiv trebaju zbog ostvarenja ili
osiguranja nekih građanskih prava. Na osnovu literature i iskustva autora pripremili
smo profil »korisnika iz nevolje« i testirali ga na procesu traženja informacija Carol
Kuhlthau. Rezultat je pokazao dva bitna problema s upotrebom tog modela na
situaciji „korisnika iz nevolje“. Prvi je da model Kuhlthau predviđa, da korisnik sam
traži i pronađe informaciju i da je i prikaže. To u slučaju „korisnika iz nevolje“ nije
moguće, jer treba formalne odgovore. Drugi je problem, da bi vjerovatno trebalo
udružiti dvije faze, oblikovanje i sakupljanje. To su preliminarni rezultati, koje ćemo
provjeravati u budićnosti.
Ključne riječi: Informacijsko ponašanje, korisnici, arhivi.
PROFILES OF CONSUMERS WHICH NEEDS ARCHIVE FOR
REALIZATION OF CIVIL RIGHTS
Abstract: To explore of needs and interests of users of archives in Slovenia
and Bosnia and Herzegovina, we began with the study of users researchers, which
1 Red. prof. dr. Alenka Šauperl, Oddelek za bibliotekarstvo, informacijsko znanost in knjigarstvo,
Filozofska fakulteta Univerze v Ljubljani, Aškerčeva 2, 1000 Ljubljana, Slovenija, e-pošta: alenka.
sauperl@ff.uni-lj.si.
2 Vanr. prof. dr. Polona Vilar, Oddelek za bibliotekarstvo, informacijsko znanost in knjigarstvo,
Filozofska fakulteta Univerze v Ljubljani, Aškerčeva 2, 1000 Ljubljana, Slovenija, e-pošta: alenka.
sauperl@ff.uni-lj.si.
3 Vanr. prof. dr. Izet Šabotić, Filozofski fakultet Univerziteta u Tuzli, Dr. Fuada Idrizbegovića 26,
75000 Tuzla, Bosna i Hercegovina, e-pošta: izet.sabotic@untz.ba; sabota_tuzla@hotmail.com.
4 Dr. Zdenka Semlič Rajh, arhivska svetnica, Pokrajinski arhiv Maribor, Glavni trg 7, 2000 Maribor,
Slovenija, e-pošta: zdenka.semlic@pokarh-mb.si.
5 Luka Mezek, Pokrajinski arhiv Koper, Kapodistriasov trg 1, 6000 Koper, Slovenija, e-pošta: luka.
mezek@arhiv-koper.si.
6 Hatidža Fetahagić, arhivist, Arhiv Tuzlanskog kantona, Franje Ledera 1, 75000 Tuzla, arhiv.tk@
bih.net.ba.

123

Prof. dr. Alenka Š., prof. dr. Polona V., prof. dr. Izet Š., dr. Zdenka S., Luka M., Hatidža F.

is in all these archives, much less as a user, which archives needs for realizing or
insuring of certain civil rights. Based on the literature and the authors’ experiences
we have prepared a profile “user of trouble” and tested it in the process of finding
information of Carol Kuhlthau. The result showed the two major problems with the
use of this model to the situation of users out of trouble. The first is that the model
Kuhlthau predicts that the user searches for and finds information that is displayed.
That in the case of users out of trouble is not possible, because they need a formal
response. Another problem is that it would probably need two phases, design and
collecting to join. These are preliminary results, which we will examine in future.
Keywords: Information behavior, users, archives.
Uvod
Naša se grupa u bilateralnom projektu7 bavila pitanjem tipologije korisnika8.
Željeli smo saznati najvažnije karakteristike korisnika arhiva, posmatrano očima
arhivista. Upoređujući naša, sa mišljenjima i opisima korisnika iz angloameričke
literature, vidjeli smo, da su mnoge karakteristike slične. Saznali smo i to, da je
struktura korisnika različita. U angloameričkoj literaturi nismo pronašli studije o
korisnicima, kojima gradivo treba radi zaštite i ostvarenja određenih prava, a tih je u
slovenskim arhivima i u Arhivu Tuzlanskog kantona najviše.
Metodologijom, kojom smo do sada izradili profile korisnika istraživača
(Amar: istraživač student, Bob: istraživač za hobi i Mici: istraživačica i univerzitetska
profesorica) ovog puta ćemo upotrebiti za izradu profila korisnika radi zaštite
i ostvarenja određenih prava. Na bosanskom jeziku ovog korisnika zvati ćemo
„korisnik iz nevolje“, a na slovenskom. „uporabnik iz nuje“.
7 Bilateralni projekt između Bosne i Hercegovine i Slovenije „Smernice za opis vsebine gradiv
arhivske vrednosti” (šifra projekta: BI-BA/14-15-031) za godine 2014. i 2015.
8 A. Šauperl, P. Vilar, I. Šabotić, Z. Semlič Rajh, Uporabnikov pogled na popise arhivskega gradiva
v arhivskih informacijskih sistemih. U: Tehnični in vsebinski problemi klasičnega in elektronskega
arhiviranja, Radenci, 2-4 April 2014, http://www.pokarh-mb.si/uploaded/datoteke/radenci2014/17_
sauperl_2014.pdf; A. Šauperl, P. Vilar, M. Žumer, Z. Semlič Rajh, I. Šabotić, S. Isić, S. Selimović,
(2014b). Teoretski pogled na korisnike arhiva. Arhivska praksa, (17), str. 263-280, http://www.arhivtk.
ba/wp-content/uploads/2014/06/ARHIVSKA-PRAKSA-17.pdf; A. Šauperl, P. Vilar, M. Žumer, Z.
Semlič Rajh, I. Šabotić, S. Isić, S. Selimović, O. Zulić, (2015a). Arhivisti o uporabnikih arhiva. U:
Tehnični in vsebinski problemi klasičnega in elektronskega arhiviranja: referatov z dopolnilnega
izobraževanja. Maribor: Pokrajinski arhiv, 111-121, http://www.pokarh-mb.si/uploaded/datoteke/
Radenci/radenci2015/111-121_sauperl_2015.pdf; A. Šauperl, H. Fetahagić, P. Vilar, M. Žumer, Z.
Semlič Rajh, I. Šabotić, S. Isić, S. Selimović, O. Zulić, in A. Tinjić, (2015b). Korisnička pitanja u arhivu:
primjer Arhiva Tuzlanskog kantona. Arhivska praksa, (18), str. 302-317, http://www.arhivtk.ba/ap18.
pdf; A. Šauperl, P. Vilar, M. Žumer, Z. Semlič Rajh, I. Šabotić, S. Isić, H. Fetahagić, S. Selimović, O.
Zulić, (2016). Vprašanja uporabnikov arhiva. Tipologija in elementi. U: Tehnični in vsebinski problemi
klasičnega in elektronskega arhiviranja: referatov z dopolnilnega izobraževanja. Maribor: Pokrajinski
arhiv, 113-132, http://www.pokarh-mb.si/uploaded/datoteke/Radenci/radenci_2016/113-132_sauperl
_2016.pdf.

124

Profil korisnika koji treba Arhiv za ostvarivanje građanskih prava

Korisnici javnih arhiva u Bosni i Hercegovini i Sloveniji
Arhiv Tuzlanskog kantona (ATK) i slovenski javni arhivi bili su osnovani
u istom periodu nakon Drugog svjetskog rata i od tada imaju primjerljive funkcije.
Čuvaju i vrše zaštitu arhivske građe javnih, vladinih i upravnih organizacija, koja
se odnosi na sve sfere života, od organa vlasti, političkog i privrednog života,
obrazovanja, zdravstva, do privatnog sektora. Svaki od arhiva ima neke specifikume
u starijim zbirkama, ali i u preuzetom gradivu iz razdoblja poslije raspada SFRJ, kad
su se dogodile velike političke i društveno-upravne promjene, pa i gašenje brojnih
privrednih organizacija. Svaki arhiv u skladu sa utvrđenim propisima mora voditi
evidenciju o korištenju arhivske građe. Fetahagić je više puta napravila pregled
korisnika.9 Noviji podaci (Tabela 1) pokazuju, da se veliki broj korisničkih zahtjeva
odnosio na ostvarivanje građanskih prava.
Tabela 1: Udio zahtjeva istraživača i „korisnika iz nevolje“ u Arhivu Tuzlanskog kantona
od 2002. do 2015. godine
Godina

Broj zahtjeva za ostvarivanje
Postotak zahtjeva za
građanskih prava
ostvarivanje građanskih prava

Broj zahtjeva
za istraživanje

2002.

313

97

10

2003.

262

99

3

2004.

347

98

6

2005.

367

96

15

2006.

398

96

15

2007.

426

93

31

2008.

480

95

27

2009.

510

94

31

2010.

433

91

43

2011.

454

91

45

2012.

477

93

34

2013.

467

92

40

2014.

472

92

43

2015.

477

95

27

9 H. Fetahagić, Doprinos arhiva ostvarenju prava građana, Arhivska praksa, br. 6, Tuzla 2003, 3134; H. Fetahagić, Problematika korišćenja arhivske građe imovinsko-pravne provenijencije u Arhivu
Tuzlanskog kantona. Arhivska praksa, br. 10, Tuzla 2007, 332-339; H. Fetahagić, Značaj i naučnoistraživačka komponenta (funkcija) fondova i zbirki Arhiva Tuzlanskog kantona. Arhivska praksa,
br. 11, Tuzla 2008, 230-238; H. Fetahagić (2013). Problematika korištenja arhivske građe stečajnih
subjekata (Primjer Arhiva Tuzlanskog kantona Tuzla), Glasnik arhiva i arhivističkih udruženja Bosne i
Hercegovine, br. 43, Tuzla 2013, 193-202.

125

Prof. dr. Alenka Š., prof. dr. Polona V., prof. dr. Izet Š., dr. Zdenka S., Luka M., Hatidža F.

Iz naše analize u prilogu za Arhivsku praksu, br. 18 (2015) vidi se sadržaj
zahtjeva „korisnika iz nevolje“10. Korisnici su u arhivu željeli uvjerenja, koja se
izdaju osobama, da bi mogle dokazati školsku i stručnu, provjeravali vjerodostojnost
neke diplome, potvrde s kojima su u nekom formalnom postupku ostvarili pravo na
osnovu podataka iz Arhiva TK (pitanja vezana za zemljište i građenje objekata).
Obrasci M4, kartoni ličnog dohotka i radne knjižice izdaju se za utvrđivanje radnog
staža. Stvaratelji, obično sudovi, škole, univerzitet ili općina, ponekad zatraže, da
im se vrati neki dio fonda, kojeg su već predali arhivu, ali ga ponovo trebaju, jer se
ponovo otvorila neka potreba za dopunu ili izmjenu rješenja ili izdavanje potvrde od
strane stvaraoca. Institucije ili osobe, također mogu zatražiti, da samo izvrše uvid u
neke predmete iz građe.
Situacija je slična i u slovenskim javnim arhivima (Tabela 2). Potrebno je
istaći, da smo u Arhivu TK brojali samo zahtjeve, a za slovenske arhive brojali smo
pored zahtjeva također izdate potvrde. Vidi se, da se i u slovenskim javnim arhivima
većina zahtjeva odnosi na ostvarivanje građanskih prava. U Pokrajinskom arhivu
Kopar taj udio je od 14 do 88, prosječno 55 postotaka, a u Pokrajinskom arhivu
Maribor od 53 do 80 posto, prosječno 69 posto. Iz godišnjih izvještaja tih arhiva vidi
se, da korisnici trebaju potvrde za ostvarivanje prava s područja denacionalizacije,
ratne štete i žrtava ratnog nasilja, školovanja, radnog staža, imovinsko-pravnih
problema, građevinskih problema i sličnog. O korisnicima u tim i drugim arhivima
pisalo je više slovenskih kolega11.

10 A. Šauperl, H. Fetahagić, P. Vilar, M. Žumer, Z. Semlič Rajh, I. Šabotić, S. Isić, S. Selimović, O.
Zulić, i A. Tinjić, Korisnička pitanja u arhivu: primjer Arhiva Tuzlanskog kantona. Arhivska praksa, br.
18, Tuzla 2015, 302-317, http://www.arhivtk.ba/ap18.pdf.
11 A. Pavšič Milost, Uporabniki arhivskega gradiva v Pokrajinskem arhivu Nova Gorica. U: 17.
posvetovanje Arhivskega društva Slovenije, Koper, 23 do 25 oktober 1996. str. 53-54; S. Tovšak,
Pestrost osebnostnih struktur arhivskih uporabnikov. U: 20. zborovanje: Arhivi in uporabniki;
Arhivi in zgodovinopisje, 2000, 60-65. Ptuj: Zgodovinski arhiv; S. Čeh, Vpliv zakonodaje na delo z
uporabniki za upravne in poslovne namene v Pokrajinskem arhivu Maribor v obdobju 1990-2000. U:
20. zborovanje Arhivskega društva Slovenije, 2001, 94-96. Ptuj: Zgodovinski arhiv; Z. Semlič Rajh,
Dostop do gradiva v knjižnicah in arhivih ter njihova uporaba: magistrsko delo. Ljubljana: Filozofska
fakulteta, 2006; J. Maček, Pregled dela v slovenskih državnih regionalnih arhivih. U: Tehnični in
vsebinski problemi klasičnega in elektronskega arhiviranja: referatov z dopolnilnega izobraževanja,
2009, 39-54. Maribor: Pokrajinski arhiv, http://mail.pokarh-mb.si/fileadmin/www.pokarh-mb.si/pdf_
datoteke/Radenci2009/04_Macek_2009.pdf; L. Mezek, Stiki z uporabniki v čitalnici Pokrajinskega
arhiva Koper. U: 25. zborovanje Arhivskega društva Slovenije. 2011, 79-86. Ptuj: Zgodovinski arhiv.

126

Profil korisnika koji treba Arhiv za ostvarivanje građanskih prava

Tabela 2: Udio zahtjeva istraživača i „korisnika iz nevolje“ u Pokrajinskom arhivu Koper i
Pokrajinskom arhivu Maribor od 2001. do 2014. godine 12
Pokrajinski arhiv Koper

Godina

Broj
zahtjeva
Broj
za
zahtjeva ostvariza istraži- vanje
vanje
građanskih
prava

Pokrajinski arhiv Maribor

Broj
potvrda
za
ostvarivanje
građanskih
prava

Postotak
zahtjeva
za
ostvarivanje
građanskih
prava

Broj
zahtjeva
Broj
za
zahtjeva ostvariza istraži- vanje
vanje
građanskih
prava

Broj
potvrda
za
ostvarivanje
građanskih
prava

Postotak
zahtjeva
za
ostvarivanje
građanskih
prava

2001.

106

773

597

88 %

664

2.676

2.957

80 %

2002.

245

367

245

60 %

748

2.374

2.099

76 %

2003.

246

314

229

56 %

927

2.398

2.410

72 %

2004.

238

248

149

51 %

748

2.429

2.429

76 %

2005.

241

202

112

45 %

603

1.767

1.767

75 %

2006.

265

235

200

47 %

492

1.926

1.415

80 %

2007.

233

275

157

54 %

522

1.483

1.070

74 %

2008.

189

373

243

66 %

993

1.339

1.350

57 %

2009.

124

207

478

62 %

1.076

1.221

1.230

53 %

2010.

169

160

596

49 %

973

1.514

1.519

61 %

2011.

160

36

628

18 %

721

1.445

1.470

68 %

2012.

176

55

671

24 %

771

1.228

3.798

61 %

2013.

186

30

1.178

14 %

713

1.166

1.162

62 %

2014.

173

62

979

26 %

1.122

1.449

1.390

56 %

UKUPNO

2.751

3.337

6.462

55 %

11.073

24.415

26.066

69 %

13

Iz tog razloga dobro bi bilo posebnu pažnju obratiti na istraživanje korisnika,
koji arhivsko gradivo trebaju za ostvarivanje građanskih prava. Ovo je naš prvi
pokušaj u tom smjeru.13
Metoda

Metodu istraživanja predstavili smo u našim prethodnim prilozima. Po uzoru
na prva tri primjera, Boba, Mici i Amara, uradili smo i četvrti primjer za običnog
12 Z. Semlič Rajh, (2006). Dostop do gradiva v knjižnicah in arhivih ter njihova uporaba: magistrsko
delo. Ljubljana: Filozofska fakulteta; Letna poročila o delu arhivov 2005–2014, Ministrstvo za kulturo
Republike Slovenije.
13 Za godine 2009–2014. broj izdanih potvrda je prema godišnjem izvještaju arhiva mnogo viši nego je
broj zahtjeva za ostvarivanje građanskih prava, što može voditi do zaključka, da je za pojedini zahtjev
bilo izdano više potvrda.

127

Prof. dr. Alenka Š., prof. dr. Polona V., prof. dr. Izet Š., dr. Zdenka S., Luka M., Hatidža F.

tipa korisnika u arhivima – „korisnika iz nevolje“. U ovom slučaju to je Jasmina
– gospođa u srednjim godinama. I ovaj primjer je urađen po istom obrascu, kao i
prethodni. Prikazan je u tabeli, preuzetoj iz Johnson14 uz pomoć Duff i Johnson15
i opisani postupkom utvrđenim u Kuhlthau16. Jasminine karakteristike izmislili su
članovi naše grupe na osnovu svog iskustva i literature. To je prototip, kojeg ćemo
testirati u sljedećim istraživanjima.
Jasmina, „korisnica iz nevolje“

Jasmina je žena srednjih godina sa srednjom stručnom spremom. Živi s
mužem, koji je zbog posla uvijek na putu. Djeca su im već odrasla. Stanuju u kući
njezinih roditelja. Građevinska inspekcija tvrdi, da je kuća izgrađena nelegalno, i čak
da je zemljište dobiveno na nelegalan način. Zbog poplava roditelji su izgubili svu
originalnu dokumentaciju vezanu za vlasništvo zemljišta i za izgradnju kuće. Dobili
su mogućnost da izvrše legalizaciju do nekog određenog vremena, inače će kuća
biti srušena. Nije znala kako to riješiti dok joj neko od prijatelja nije savjetovao, da
u arhivu potraži potrebne dokaze. Napisala je zahtjev i poslala ga u arhiv. Jasminin
profil je predstavljen u Tabeli 3.
Tabela 3: Profil Jasmine, „korisnice iz nevolje“
Informacijski problem:
Jasmina zna da su roditelji
prije
mnogo
godina
kupili
zemljište,
na
kojem su sagradili kuću,
ali nema odgovarajuću
dokumentaciju,
da
bi
mogla
legalizirati
izgradnju. Službeni organi
naime tvrde, kako se radi o
nelegalnoj izgradnji. Nema
građevinsku dozvolu, niti
kupoprodajni ugovor za
zemljište. Također nije
sigurna, da prije kupnje
zemljišta nije došlo do
podjele vlasništva.

Korisnikova očekivanja:
Jasminina očekivanja su
velika. Misli, da će u arhivu
dobiti svu neophodnu
dokumentaciju
vezanu
za njezino pitanje i da će
odmah dobiti dokumente,
na osnovu kojih će riješiti
navedeni problem.

Korisnikove karakteristike:
• Nije točno upoznata sa
upravnim postupcima,
ali zna, da za svaku
pravno valjanu tvrdnju,
mora da postoji zvanični
dokument.
• Ne
zna
formulirati
pitanja tako, da bi
arhivist mogao odmah
odgovoriti
• Boji se i slabo razumije
što arhivist govori i od
nje zahtjeva.

14 A. Johnson, (2008). Users, use and context: supporting interaction between users and digital
archives. U: L. Craven (ur.), What are archives? Cultural and theoretical perspectives: a reader ( 145166). Aldershot: Ashgate.
15 W. M. Duff, C.A. Johnson, (2002). Accidentally found on purpose: information seeking behavior
of historians in archives. Library Quarterly, God. 72, br. 4, 472-496.
16 C. C. Kuhlthau, (2004). Seeking Meaning: A Process Approach to Library and Information
Services, 2nd ed. Westport, CT, Libraries Unlimited.

128

Profil korisnika koji treba Arhiv za ostvarivanje građanskih prava

Profil:
Ima problem s legalizacijom gradnje kuće,
odnosno dokazom, da je izgradnja izvedena
legalno. Također nema kupoprodajni ugovor
za zemljište, na kojem je izgrađena kuća, niti
su sređene zemljišnoknjižne stvari, odnosno
vlasništvo nije upisano u zemljišnu knjigu.
Mada su vlasnici kuće još uvijek roditelji,
problem se odnosi i na nju, jer sa svojom
porodicom živi u istoj kući sa roditeljima.
Otac tvrdi, da je zemljište kupio od ranijih
vlasnika, kojima je zemljište bilo oduzeto i
nacionalizirano.
Korisnikovi ciljevi:
Jasmina želi
dobiti konkretan
dokument, koji dokazuje
vlasništvo zemljišta,
građevinsku dozvolu i
uvjerena je, da je to sve
što treba za legalizaciju.

Opis:
Zanimanje: administrativna radnica u
banci
Starost: 55 godina
Mjesto: Banovići, BiH
Porodica: udata, živi sa mužem u kući
svojih roditelja izvan centra grada.
Osobnost: Marljiva i snažno uvjerena u
svoje pravo.

Korisnikova ograničenja
Jasmina ne može ili ne zna:
• Formulirati svoj
zahtjev na obrascu
arhiva.
• Sama istraživati
arhivsku građu.
• Ne zna imena
nekadašnjih vlasnika.
• Dobro razumijeti što
joj arhivist govori.

Ciljevi arhiva:
Arhiv želi da Jasmina:
• Formulira svoj zahtjev na
obrascu arhiva.
• Jasno izrazi što joj
treba i to u arhivističkoj
terminologiji.
• Potpuno razumije
arhivistov odgovor
i zahtjev, odnosno
obrazloženje.
• Jasmin mora razumjeti,
da građa o nacionalizaciji,
koja se čuva u arhivu,
može sadržavati osjetljive
lične podatke (etnička
pripadnost, vjersko
uvjerenje, zdravstveno
stanje, ...), što može
usporiti postupak
provjeravanja / rješavanja
zahtjeva.

Postupak:
• Pokretanje – prijateljica je Jasmini rekla, da može informaciju o vlasništvu dobiti
u arhivu, nakon što dokumentaciju nije mogla dobiti u nadležnim institucijama.
Jasmina još nije bila u arhivu i ne poznaje tu ustanovu.
o Emocije – nesigurna je, uznemirena i zastrašena, ali očekuje, da će svu
potrebnu dokumentaciju dobiti u arhivu.
o Razmišljanje – ne zna tačno kako i gdje pitati, ali se nada, da će joj arhivist
odmah tačno odgovoriti i dati joj dokument. Uvjerena je, da je do griješke
došlo u institucijama, jer je sa njihove strane sve bilo legalno.
129

Prof. dr. Alenka Š., prof. dr. Polona V., prof. dr. Izet Š., dr. Zdenka S., Luka M., Hatidža F.

130

o Djelovanje – napiše pismo, u kome ne pruži sve informacije, zbog toga je
arhivist pozove u arhiv, da bi mogla dopuniti zahtjev.
Izbor – mora napraviti arhivist, jer Jasmina to sama ne može. Arhivist mora
razgovarati sa njom jako strpljivo i obzirno. Kaže joj, da se neka građa pohranjuje
u arhiv, a neke međutim u arhivu neće moći pronaći.
o Emocije – Jasmina je zbunjena i zabrinuta jer joj arhivist postavlja
neočekivana pitanja. Zna, da nije vlasnica i da podatak traži za svoje
roditelje. Osjeća se kao nedužna žrtva na ispitivanju. Međutim, posebno
se razočarala kada je shvatila da se sva dokumenta ne mogu dobiti (naći
na jednom mjestu) u arhivu, jer ih arhiv nije preuzeo od strane stvaralaca,
i da dokumente nacionalizacije ne može vidjet, jer se radi o osjetljivim
podacima, ali joj se čini, da arhivist želi pomoći i riješiti njen zahtjev.
o Razmišljanja – Jasmina razmišlja, kakve veze pitanja imaju s njenim
zahtjevom, odnosno molbom i ne može se pomiriti činjenicom, da ne može
vidjeti dokumente o nacionalizaciji.
o Djelovanje – slijedeći upute arhivista, napiše zvaničnu dopunu ranijem
zahtjevu i dopuni podatke, sa kojima razpolaže. Unatoč poteškoćama,
arhivista joj je dao nadu da će pogledati i razmotriti zahtjev i da će joj javiti
čime arhiv raspolaže i šta joj je dalje činiti.
Istraživanje – istraživanje moraju napraviti Jasmina i arhivist. Arhivist Jasmini
nalaže, da dođe do dodatnih podataka i na drugim mjestima, znači kod onih, koji
svoju građu još nisu predali u arhiv.
o Emocije – Jasmina je uznemirena i zabrinuta. Plaši se, da će je službenici
slati od vrata do vrata, kao što je to već nekoliko puta iskusila, kada je
tragala za dokumentacijom u javnim institucijama, koje su tvrdile, da tu
dokumentaciju nemaju i neka ode u arhiv.
o Razmišljanja – pita se, kako je moguće, da su u nadležnim institucijama
rekli, da dokumenta nema, kada je dokumentacija još uvijek kod njih.
o Djelovanje – uporno obilazi ured za uredom i lagano prikuplja potrebne
podatke.
Oblikovanje – Jasmina i arhivist su došli do dosta podataka, pogotovo, kad
je Jasmina donjela dokumentaciju koju je dobila u nadležnim institucijama.
Podatke iz spisa o nacionalizaciji obezbedio je arhivist.
o Emocije – Jasmina je još uvijek zabrinuta i veoma nervozna (uznemirena).
o Razmišljanja – pita se, da li je dobila sve podatke koje joj je tražio arhivist.
Ona smatra da je dobila drugačije dokumente od onih koje je tražio arhivist
i plaši se, da to neće biti dovoljno.
o Djelovanje – dobila je podatke iz zemljišnih knjiga i katastra.
Formiranje odgovora (objedinjavanje) – arhivist na osnovu svih poznatih
podataka priprema odgovor uz ovjerene fotokopije potrebne dokumentacije.
Jasmina takav odgovor svakako ne može pripremiti sama. Nema ni znanja, a ni
pristupa da pripremi ovakav odgovor.

Profil korisnika koji treba Arhiv za ostvarivanje građanskih prava

o Emocije – osjeća olakšanje kada vidi, da je na osnovu dokumenata, koje je
arhivist našao, može dobiti sve dokumente koji joj trebaju.
o Razmišljanja – razmišlja koliko je već potrošila vremena i energije za tu
stvar, za koju je očekivala, da je jednostavna. Zadovoljna, jer se već čini,
da će moži izvesti legalizaciju.
o Djelovanje – dok arhivist istražuje njen zahtjev u arhivskom gradivu,
Jasmina čeka.
• Prezentovanje – dobivenu dokumentaciju Jasmina odnosi inspektoratu i dokazuje
vlasništvo zemljišta, kao i legalnu izgradnju kuće. Na osnovu toga uspije srediti
i zemljišnoknjižne papire.
o Emocije – Jasmina je uzbuđena i sretna, jer je zadatak završen.
o Razmišljanja – Jasmina razmišlja, da će ta stvar sada biti ispravno i
kvalitetno sređena.
o Djelovanje – Jasmina preuzima rješenje o legalnoj izgradnji i vlasništvu i
odnosi ih roditeljima.
Ovaj kratak opis želimo iskoristiti za stimulaciju čitalaca. Molimo vas, da se
sjetite primjera jednog „korisnika u nevolji“, kojeg ste doživjeli i da ga opišete po
našoj strukturi. Molimo vas, da taj opis šaljete jednom od autora e-poštom. Napišite
nam, u kojoj vrsti arhiva radite (javni, privatni,…), ako se slažete ili ne, ako je vaše
iskustvo slično ili drugačije. Napišite sva svoja sjećanja na taj primjer, sa svoje tačke
gledišta i kako ste doživjeli korisnika, sve od djelovanja, do razmišljanja i emocija.
Rasprava o modelu traženja informacija po Carol Kuhlthau

Po Kuhlthau u prvoj fazi, pokretanje (initiation), osoba postane svjesna
nekog nedostatka znanja ili razumijevanja.17 U toj fazi često je osjećanje nesigurnosti
i shvatanja. U toj fazi osnovna je aktivnost prepoznavanje potrebe po informaciji.
Razmišljanje ide u smjeru razumijevanja problema, traženja sličnog iskustva i
razgovaranje o problemu s bliskim osobama (prijateljima i sl.). Te faze u našem
primjeru nije teško prepoznati.

U drugoj fazi, fazi istraživanja (selection) Kuhlthau je predvidjela izbor opće
tematike, koju će korisnik istraživati.18 Korisnik često postaje optimističan i željan,
da počne rad, jer je shvatio svoj zadatak, iako još nije u potpunosti svjestan, što to
znači. Razmišlja o svojoj tematici i raznim ograničenjima, koja ima za rad (rokovi,
interes, raspoloživa literatura). Izabere tematiku, koja se može najbolje obraditi u tim
okolnostima. Tipične akcije su razgovori s kolegama i početno traženje informacija.
17 C. C. Kuhlthau, Reflections on the development of the model of the information search process
(ISP): Excerpts from the Lazerow Lecture, University of Kentucky, April 2, 2007. Bulletin – American
Society for Information Science and Technology. God. 33, br. 5, 32-37, http://wp.comminfo.rutgers.
edu/ckuhlthau2/wp-content/uploads/sites/185/2016/01/Lazerow-07.pdf.
18 Ibidem.

131

Prof. dr. Alenka Š., prof. dr. Polona V., prof. dr. Izet Š., dr. Zdenka S., Luka M., Hatidža F.

Tu je očito, da je model izgrađen za knjižnice i bibliografske baze podataka. Za naš
primjer „korisnika u nevolji“ dođemo do problema. Da li bi ova faza mogla biti
trenutak, kad Jasmina između sugestija, koje je dobila od prijatelja, izabere arhiv
a ne neku drugu službu? Ili je to faza, u kojoj se uključi arhivista pa on preuzme
Jasminin rad i vodi proces traženja informacija za nju po istom modelu, a Jasmina
mu samo pomaže sa prikupljanjem podataka iz drugih nadležnih organa? Čije se
onda emocije, razmišljanja i akcije opisuju, arhivistove ili Jasminine?

U trećoj fazi istraživanja (exploration) osjećanja zbunjenosti, nesigurnosti i
sumnje često narastu.19 Korisnik istražuje informacije, da bi proširio vlastito znanje
i shvaćanje. Želi se toliko upoznati s tematikom, da može napraviti svoj vlastiti
pogled. Novo znanje se teško uklapa u već postojeće korisnikovo znanje i korisnik
na početku teško procjenjuje značajnost i kredibilnost informacija iz različitih
izvora, ako se one razlikuju. U toj fazi korisnik može biti frustriran, jer ne zna, da li
napreduje ili ne. Kuhlthau piše, da to može biti najteža faza za korisnika.20 U našem
primjeru korisnika iz nevolje to je faza, koju ne može provesti sam. Istraživač u
arhivu obično sam vrši pregled originalnih dokumenata, ali korisnik, koji arhiv treba
iz imovinsko-pravnih razloga i treba mu neka potvrda, ne pretražuje arhivsku građu
sam. To skoro uvijek napravi arhivist. Druga bi mogućnost bila, da je to faza, gdje
Jasmina traži odgovor od različitih službi, osim od arhiva i od katastra itd. To bi onda
zaista bilo njezino istraživanje, ali u stvari i to istraživanje bi se radilo po uputama
arhivista. Ali kad se radi o arhivu, ona u tom primjeru sama ne može pregledavati
arhivsku građu.

U četvrtoj fazi, fazi oblikovanja (formulation) povjerenje u sebe i svoj rad
kod korisnika se uveća piše Kuhlthau.21 Tu je trenutak kad je korisnik svjestan, da
je shvatio tematiku i da je sposoban prepoznati potrebnu informaciju za odgovor na
svoje pitanje. Razmišljanje obuhvaća identifikaciju i selekciju pravih informacija u
gomili gradiva, koje je pronašao. Što bi ta faza bila u našem primjeru? Da li bi to
bio trenutak, kad Jasmina preuzme ovjerenu kopiju dokumenta od arhiviste? Ili je
to vrijeme, kad je arhivist pronašao slijed za dokumentom, kojeg Jasmina treba, u
arhivu?

Peta faza, sakupljanje (collection) po Kuhlthau obuhvaća interakciju između
korisnika i informacijskog sustava, kad korisnik pretražuje sustav za informacijama,
koje mu trebaju.22 Drugim riječima, korisnik skuplja literaturu za svoju temu.
Razmišlja o tome, kako informacije iz literature podržavaju njegovu tezu, njegov
zadatak. Osoba s jasnijim ciljem lakše i brže radi i sigurna je u sebe. Kad s tim
teoretskim uvidom razmatramo naš primjer Jasmine, ne možemo reći, da tu fazu
“korisnik iz nevolje” može sam obaviti u arhivu. Mislimo i to, da bi se četvrta i peta
faza mogle udružiti i da obje izvede arhivist umjesto korisnika.
19
20
21
22

132

Ibidem.
Ibidem.
Ibidem.
Ibidem.

Profil korisnika koji treba Arhiv za ostvarivanje građanskih prava

Zadnja, šesta faza je po Kuhlthau prezentovanje (presentation).23 Korisnik
je tu zadovoljan, kad je uspješno završio rad i razočaran, ako mu to nije uspjelo.
U svakom se slučaju korisnik priprema na prezentovanje svoje sinteze proučene
tematike. Za naš primjer „korisnika iz nevolje“ možemo reći, da te prezentacije
ne može napraviti sam, jer mu je potreban neki formalni dokument, s kojim može
dostići svoje građansko pravo. To može u nekom službenom postupku napraviti
samo arhivist. “Korisnik iz nevolje” može samo nekome pokazati taj dokument i
tako ostvariti svoja prava.
Pronašli smo dva problema u modelu. Jedan je ta, da model traženja
informacija po Kuhlthau predviđa, da čitav proces provodi korisnik sam. U našem
primjeru “korisnik iz nevolje” nema ovlaštenja, da bi sam sebi izdao neki zvanični
dokument, kao što su kopije iz zemljišne knjige i slično. To znači, da čitav proces ne
more izvršiti korisnik sam, već da u njemu ima značajnu ulogu i arhivist.

Drugi problem, kojeg smo u pripremi modela osjetili je, da su faze oblikovanja
i formiranja odgovora iste, da među njima ne može biti značajna razlika. Možda bi
u novom modelu, ako bi ga razvili, te dve faze bile udružene. To će se pokazati, kad
se naš uzorak poveča i vidimo više primjera.
Zaključak
Prethodna istraživanja korisnika provodili smo zato, jer smo bili mišljenja,
da korisnike treba znati zbog razvoja digitalnih zbirki i informativnih pomagala.
U ovome prilogu ne očekujemo, da će „korisnici iz nevolje“ sami upotrebljavati
arhivsko gradivo u digitalnom obliku. Ipak mislimo, da bi to poznavanje doprinijelo
broju pozitivno riješenih zahtjeva. Mogli bi se snimati kratke reklame ili emisije,
s kojim bi se prikazalo koja tipična pitanja se mogu riješiti u arhivu i kakvim
postupkom. Ne sumnjamo, da arhivisti imaju bogato znanje o radu s korisnicima, ali
teoretsko znanje, koje proističe iz analiziranih i apstraktnih praktičnih primjera može
doprinijeti razvoju arhivistike kao znanosti uopće i specifično ka razvoju teorije
referentnog razgovora. Teoretsko znanje, izgrađeno na velikom broju praktičnih
primjera može doprinijeti tome, da se novi arhivisti prije upoznaju s znanjem i
vještinama potrebnim za rad arhivista u čitaonici.
Sažetak
Iz godišnjih statistika javnih arhiva u Sloveniji i Bosni i Hercegovini vidi
se, da veći udio korisnika u arhivu traži građu za ostvarenje nekih građanskih prava
i mnogo manji dio za istraživanje. Naša se grupa po uzoru publiciranih istraživanja
iz angloameričke literature do sada bavila proučavanjem korisnika istraživača.
23 Ibidem.

133

Prof. dr. Alenka Š., prof. dr. Polona V., prof. dr. Izet Š., dr. Zdenka S., Luka M., Hatidža F.

Ali vidimo, da se treba baviti korisnicima, koji traže dokaze, da su završili neku
školu, provjeravaju valjanost neke diplome, traže potvrde s kojim mogu u nekom
formalnom postupku ostvarili pravo. Na osnovu literature i vlastitih iskustava
članova grupe oblikovali smo profil „korisnika iz nevolje“, nazvali je Jasmina
i opisali njenu situaciju po modelu Carol Kuhlthau. Model iz šest faza mnogo se
puta potvrdio u bibliotekarstvu i informacijskim znanostima. Potvrdili smo ga i kod
korisnika istraživača u našim prethodnim publikacijama. Pronašli smo dva problema
u modelu, kad smo ga upotrijebili na „korisniku iz nevolje“. Jedan je da model
traženja informacija po Kuhlthau predviđa, da čitav proces provodi korisnik sam.
„Korisnik iz nevolje“ sam nema ovlaštenja, da bi izdao neki zvanični dokument, kao
što su kopije iz zemljišne knjige i slično. To znači, da čitav proces ne može izvršiti
korisnik sam, već u njemu ima značajnu ulogu i arhivist. Drugi problem, kojeg smo
u pripremi modela osjetili je, da su faze oblikovanja i formiranja odgovora iste, da
među njima ne može biti značajna razlika. Možda bi u adaptaciji modela trebalo te
dvije faze udružiti. To će se pokazati, kad se naš uzorak poveća na više primjera.
Summary
From the annual reports of public archives in Slovenia and Bosnia and
Herzegovina we can see that the greater proportion of users in the archives seeking
material for the realization of some civil rights and a much smaller part of the research.
Our group modeled after the published research of Anglo-American literature so far
dealt with the study of users of researchers. But we see that needs to be addressed
users, who are looking for evidence that they have completed a school, check the
validity of some diplomas, seeking confirmation with which they can in a formal
procedure entitled. Based on the literature and our own experiences of members of
the group we have designed a profile “user of trouble”, called Jasmine and described
her situation by model Carol Kuhlthau. Model of six stages many times confirmed
in Library and Information Science. We confirmed it with user researchers in our
previous publications. We found two problems in the model, when we use the “user
of trouble.” One is that the model for the request by Kuhlthau predicts that the entire
process carried out by the user. “The user of trouble,” I have no authority, to issue an
official document, such as a copy of the land register and the like. This means that
the whole process can not be executed by the user, but it plays a significant role and
archivist. Another problem, which we are in the preparation of the model felt that
the design stage and the formation of the same answer, that among them there can be
significant differences. Perhaps the adaptation of the model should combine the two
stages. These adaptations will be tested in future.

134

Hatidža FETAHAGIĆ
Arhiv Tuzlanskog kantona

stručni rad

ARHIVSKI FONDOVI I ZBIRKE U SLUŽBI KORISNIKA
- Iskustvo Arhiva Tuzlanskog kantona Apstrakt: U radu se govori o načinu na koji sređeni arhivskih fondovi i
zbirke utiču na proces korištenja i istraživanja. Razlikujemo arhivistički sređene
fondove i zbirke od registraturno sređenih. Arhivi, posebno na našim prostorima
nisu u stanju arhivistički srediti svu pohranjenu arhivsku građu zbog nedostatka
kadra u službama obrade, te se kao rješenje nameće bolja saradnja i veći stepen
edukacije arhivara koji rade kod stvaratelja arhivske građe, što u konačnici treba
da rezultira preuzimanjem kvalitetno registraturski sređenih i cjelovitih arhivskih
fondova. Arhivistički sređeni fonovi i zbirke su pogodni za brzo pretraživanje i
istraživanje, a sređenost arhivskog fonda ili zbirke je i preduslov za digitalizaciju i
mikrofilmovanje istih.
Ključne riječi: Arhivski fondovi i zbirke, sređenost, vanjska služba, arhivari,
korisnici, istraživači, stvaratelji.
ARCHIVAL FONDS AND COLLECTIONS IN SERVICE OF USERS
- The expirience of the Archives of Tuzla Canton Abstract: This paper discusses the way in which arranged archival holdings
and collections affect the process of use and research. We distinguish orderly archival
fonds and collections with registry listings..
Archives, especially in our region are not able to handle all stored archival
archival materials because of the lack of personnel in the services and treatment as
a solution imposed by better cooperation and a higher degree of education archivist
working with creators of archive material which ultimately should result in obtaining
unprocessed current records as whole fonds. Archival arranged backgrounds and
collections are suitable for fast searching and research, and the ordering of archival
fund or collection is the precondition for digitizing and microfilming them.
Keywords: Archive holdings and collections, order is maintained, external
service, archivists, users, creators.

135

Hatidža FETAHAGIĆ

Uvod
Sređenost i cjelovitost arhivskih fondova i zbirki je jedan od najvažnijih
zadataka svakog arhiva, ali ovaj proces ne počinje u arhivu. Sređenost arhivskih
fondova i zbirki započinje kod stvaratelja, tj. u registraturi, zato je stručnost
i profesionalan odnos arhivara veoma važan faktor u zaštiti arhivske građe.
U ovom procesu je veoma važna saradnja arhiviste i arhivara. Kontinuirano
praćenje zaštite arhivske građe kod stvaratelja i davanje uputa pri rješavanju svih
poteškoća i nedoumica kao i usvajanje svega što je novo i napredno u arhivskom i
kancelarijskom poslovanju bi trebali rezultirati preuzimanjem registraturski sređene
i cjelovite arhivske građe u arhive. Preuzeta arhivska građa što prije bi trebala biti
sređena, popisana i pravilno zaštićena. Odabiranje i odvajanje arhivske građe od
registraturskog materijala i njeno sređivanje i popisivanje je zadatak službe obrade.
Arhivisti na osnovu specifičnosti svakog pojedinačnog fonda i važećih arhivskih
standarda obrade pripremaju arhivsku građu za korištenje u naučne i administrativne
svrhe.
Saradnja arhivista i arhivara
Arhivska služba Bosne i Hercegovine je nažalost formirana veoma kasno,
tek nakon Drugog svjetskog rata, tako da možemo reći da još uvijek u nekim
oblastima imamo nedorečenosti ili odsustvo sistematskih rješenja. Evidentno je
da se arhivisti još uvijek nisu izborili za svoj zavidan status u društvu. Stvaratelji
arhivske građe još uvijek nisu u dovoljnoj mjeri shvatili važnost arhivske građe koju
stvaraju niti su ozbiljno pristupili njenoj zaštiti i čuvanju. Neophodno je što prije
uozbiljiti odnos arhiv - stvaratelj na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine. Društveno
uređenje i rascjepkanost teritorijalne nadležnosti su stvorili neujednačen pristup
zaštiti arhivske građe i ona u potpunosti zavisi od arhivista i menadžmenta koji vode
arhive. Ozbiljan i profesionalan odnos arhivista primorava stvaratelje arhivske građe
da sa svoje strane korektno i profesionalno postupaju i poštuju zakonske odredbe.
Stvaratelju se mora jasno predočiti odgovornost koju on ima od momenta nastanka
arhivske građe pa do njene predaje nadležnom arhivu. Ukoliko stvaratelj ne uradi
sve što je neophodno da sačuva i zaštiti arhivsku građu i ako ona ne preživi taj prvi
životni ciklus, arhivi neće moći raditi svoj posao profesionalno. Kako arhivistički
obraditi i dati na korištenje arhivsku građu koja nije sačuvana i nije predata arhivu?
Arhivi preko arhivista koji rade na terenu prate rad stvaratelja arhivske
građe i daju uputstva arhivarima. Pravljenje liste kategorija, praćenje registraturnog
sređivanja, odabiranja i izlučivanja, te vođenje arhivske knjige i redovno dostavljanje
njene kopije u nadležni arhiv su poslovi na kojima treba istrajavati i sprovoditi
kontinuirano svake godine. Potrebno je naglasiti da je ovdje ključan odnos arhivista
– arhivar. Od njihove educiranosti, ozbiljnosti i dosljednosti, a u našem društvu i
136

Arhivski fondovi i zbirke u službi korisnika (iskustvo Arhiva Tuzlanskog kantona)

entuzijazma zavisiće i stepen sačuvanosti arhivske građe. Iskreno, oba navedena
aktera nemaju dobre preduslove da bi ishod bio zadovoljavajući, jer u obrazovnom
smislu ne postoje obrazovni nivoi koji školuju ni arhiviste, ni arhivare. Upravo
minimiziranje arhivske djelatnosti povlači za sobom i neadekvatno obrazovanje.
Stručno obrazovanje i položaj struke u društvu su međusobno uvjetovani. Obrazovanje
bi trebalo da izgrađuje, učvršćuje i potvrđuje struku, samo tako se stručnost
pripadnika struke ne dovodi u pitanje. Samo poznavanje struke može zaštiti samu
struku i njene pripadnike od nestručnjaka1, a danas je posebno puno onih koji bi da
se bave i arhivistikom i historijom, a da za to nemaju potrebnih preduslova. Znamo
da kod stvaratelja posao arhivara je još uvijek nepoželjan i smatra se ponižavajućim.
Upravo iz tog statusa proizilazi i nemaran odnos koji imaju arhivari prema arhivskoj
građi za koju se brinu. Ovakva situacija se mora mijenjati.
Arhivari obavljaju vrlo odgovoran posao i važan su faktor za očuvanje
arhivske građe, a znamo da ne postoji škola za arhivare, niti studij za arhiviste, stoga
je naophodno raditi na njihovom dodatnom obrazovanju. Obrazovanje arhivista i
arhivara mora biti kontinuirano, cjeloživotno, posebno danas kada se dešavaju sve
promjene vezane za nove tehnologije. Arhivisti i arhivari moraju poznavati sve vrste
nosioca informacija, moraju ih znati koristiti da bi ih mogli pravilno zaštititi. Arhiv
Tuzlanskog kantona je učinio dodatne korake u smislu obrazovanja i osposobljavanja
arhivara, što uključuje obavezu polaganja stručnih ispita i kontinuiranu edukaciju
(seminare, savjetovanja, instrukcije). Polaganje stručnih ispita za arhiviste i arhivare
traje od 2004. godine i do sada je značajan broj arhivara položio stručne ispite.
Pomoć kod dosljednosti u polaganju ispita je došla i od kantonalnih inspekcijskih
struktura, koje su posjetile sve stvaratelje arhivske građe na teritoriji kantona i
naložile polaganje ispita za sve arhivare te dosljedno vođenje kancelarijskog i
arhivskog posovanja. Do sada su ispite položili arhivari organa uprave, obrazovnih,
zdravstvenih, socijalnih ustanova, te određenog broja privrednih društava. Već sada
se osjeća odgovorniji pristup i odnos stvaratelja prema arhivskoj građi i sprovođenju
potrebnih mjera zaštite arhivske građe po broju arhivara koji su položili arhivski
ispit te po broju kopija arhivske knjige koje su u ovoj godini dostavljene u Arhiv.
Kontinirano praćenje rada arhivara i ozbiljan odnos stvaratelja arhivske
građe i nadležnog arhiva daju dobre rezultate. Posebno se to može pratiti u
preuzimanju općinskih arhivskih fondova. Naime, do 1992. godine preuzet je bio
samo arhivski fond Skupštine opštine Tuzla u rasponu od 1945. do 1970. godine.
Danas imamo preuzetu arhivsku građu svih općina u Tuzlanskom kantonu. Većina
predaje sukcesivno svoju građu svake dvije-tri godine poštujući rok od 30 godina
za predaju.2 Kako se radi o uzajamnom odnosu i Arhiv na teren šalje sposobne i
1 Melina Lučić, Obrazovanje arhivista i spisovoditelja za novo okruženje: praksa u svijetu i izgledi
u Hrvatskoj, Arhivski vjesnik 44, Zagreb 2001, 33-42. U radu su predstavljena iskustva različitih država
vezano za sistem obrazovanja djelatnika arhivske struke.
2 Arhivsku građu zaključno sa 1980. godinom su predale općine Gradačac, Kalesija i Tuzla, do
1984. godine općine Živinice, Kladanj i Lukavac, a do 1985. godine općine Srebrenik, Banovići i
Gračanica.

137

Hatidža FETAHAGIĆ

educirane arhiviste, spremne da uvijek daju prave smjernice i savjete, te da zajedno
sa arhivarom pronalaze rješenja za sva otvorena pitanja koja su nova i specifična.
Saradnja arhivista vanjske službe i arhivara mora biti kontinuirana, jer bi bilo uzalud
raditi sa jednim, a kada ga zamijeni drugi arhivar dozvoliti da sve propadne i zapusti
se. Samo uspostavljen dobar sistem praćenja stvaratelja arhivske građe i nadležnog
arhiva će uroditi primopredajom registraturno sređenih arhivskih fondova. Prilikom
preuzimanja arhivskih fondova dobre rezultate daju komisije koje vrše primopredaju.
Ovo je važno i zbog termina koji će se koristiti u primopredajnom zapisniku, kao i
zbog pravilnog obilježavanja arhivskih jedinica koje se predaju arhivu3.
Korisnici i arhiviste u procesu istraživanja
„Arhivisti se zalažu za što širu dostupnost arhivske građe i
pružaju usluge svim korisnicima bez razlike“4
Korisnici arhivske građe su veoma važni za arhive, jer arhivska građa koja
stoji decenijama na arhivskim policama, ma koliko vrijedne informacije da sadrži,
ako je niko ne koristi nema svrhu. Mada su nekada u prošlosti stvari bile drugačije
postavljene. Pristup informacijama je bila privilegija bogatih i moćnih pojedinaca,
dok se većina građanstva držala u neznanju i neinformiranosti. Korisnici arhivske
građe mijenjaju svoja interesovanja i karakteristike. Opširno istraživanje objavljeno
1973. godine5 je prikupilo iskustva arhivista iz 37 država svijeta. Tema istraživanja
su bila obavještajna sredstva u arhivima i odnos arhiva i nauke. Odgovori na sva
pitanja su bili različiti zavisno od stepena razvoja arhivske službe pojedine države,
a često su i terminološke poteškoće stvarale nesporazume. Upoređujući današnje
korisnike sa korisnicima gore navedenog perioda uočavamo da su i tada korisnici
pokazivali veliku raznovrsnost u interesovanju i zahtjevima. Druga karakteristika je
da korisnici rade užurbano da bi sakupili potrebni materijal. Korisnici su i tada željeli
da im arhivi pošalju kopije izvora ili pisane informacije, kao i to da im arhivist traži
informacije umjesto da sami pretražuju naučno-obavještajna sredstva. I danas imamo
takvih slučajeva gdje neupućeni korisnici smatraju da arhivi imaju sve informacije u
kompjuterima i dovoljno je da pritisnu dugme i svi podaci izađu iz printera. Analiza
pristiglih odgovora se najvećim dijelom odnosila na vrstu obavještajnih pomagala
koja bi bila najbolja za korisnike. Zaključeno je da bi korisnici, tj. istraživači više
voljeli imati obavještajna sredstva izrađena prema materiji, ali je to neprihvatljivo za
3 Ukoliko se radi o primopredaji arhivske građe čiji dijelovi su već ranije predati arhivu, onda bi
brojevi na arhivskim jedinicama trebali da se nastavljaju na zadnji broj iz posljednjeg primopredajnog
popisa, a ne da kreću ponovo od jedan. Takve primjere imamo kod općinskih arhivskih fondova ili
velikih društvenih organizacija sa dugim vremenskim periodom poslovanja, kao što su rudnici,
elektrodistibucije, škole i dr.
4 Etički kodeks arhivista, tačka VI.
5 Franjo Biljan, Sergij Vilfan, Miloš Milošević, Obavještajna sredstva arhiva u službi nauke,
Arhivist, XXIII/1973, 1-2, 21-56.

138

Arhivski fondovi i zbirke u službi korisnika (iskustvo Arhiva Tuzlanskog kantona)

arhiviste, koji smatraju da obavještajna sredstva trebaju bit izrađena prema strukturi.
U svakom slučaju odabir će zavisiti od vrste fonda, iskustava do kojih se dolazi u
radu sa korisncima i drugih odrednica koje su specifične za svaki arhiv.
Služba obrade u arhivima vrši sređivanje preuzetih arhivskih fondova i
zbirki i priprema ih za korištenje budućim korisnicima. Arhivi bi uvijek trebali imati
prioritetnu listu fondova ili pojedinih njihovih serija koje se najčešće traže od strane
korisnika. Isti bi trebali što prije biti obrađeni kako bi se mogli koristiti za naučna
istraživanja. Istraživačima bi od velike pomoći bila i izrada indeksa za obrađene
fondove. Indeksi su samostalna pomagala koja upotpunjuju inventare obrađenih
fondova i mogu biti od velike koristi posebno kod obimnijih fondova koji imaju
desetine, pa i stotine kutija arhivske građe. Indeksi mogu biti sačinjeni za predmete,
imena osoba i mjesta i izrađuju se tek nakon što je završeno sumarno popisivanje
arhivske dokumentacije u inventarima i vodičima.6 Ovakvi indeksi za obrađene
arhivske fondove koji se često koriste bi bili od velike pomoći kako korisnicima
tj. istraživačima, tako i arhivistima koji rade sa korisnicima zbog lakšeg i bržeg
pronalaženja informacija.
Termin korisnici usluga arhiva je dosta složen pojam. Korisnike naših usluga
možemo podijeliti u nekoliko skupina. Jednu takvu podjelu možemo naću u radu
Teoretski pogled na korisnike arhiva objavljen u časopisu Arhivska praksa br. 17.7
Korisnici su podijeljeni u pet skupina:
- predstavnici stvaratelja arhivkse građe,
- arhivisti,
- istraživači koji se bave naučnim radom,
- studenti dodiplomskog i postdiplomskog studija i
- amateri istraživači.

Ovoj podjeli dodala bih i skupinu korisnika koji traže određeni dokument u
cilju ostvarivanja građanskih i ljudskih prava.
Korisnike koji istražuju arhivsku građu možemo također podijeliti
na podgrupe. Autori u već navednom radu su ih podijeli u tri osnovne grupe:
profesionalni iskusni istraživači, studenti sa skromnim istraživačkim iskustvom i
amater entuzijasta koji istražuje iz hobija. Svaka ova grupa je precizno definisana i
jasno se razlikuje. Arhivistima je najlakše raditi sa prvom grupom, jer takvi korisnici
posjeduju određena iskustva i znaju tačno šta traže. Ovoj grupi su potrebni samo
arhivski sređeni fondovi i zbirke i oni se bez problema sami snalaze, odabiru koje
fondove žele pregledati, brzo odlučuju koje dijelove fonda žele vidjeti, jer su se već
sretali sa inventarima i drugim obavještajnim pomagalima, koje izrađuju arhivi za
pohranjene fondove i zbirke.
Druge dvije grupe korisnika trebaju veću pomoć arhiviste koji radi sa
korisnicima. U nekim zemljama često se u pomoć zovu i arhivisti koji su obradili
6 Krešimir Nemet, Arhivska pomagala, Arhivski vjesnik, XI-XII, Zagreb 1968/1969, 350-351.
7 A. Šauperl, P. Vilar, M. Žumer, Z. Semlić Rajh, I. Šabotić, S. Isić, S. Selimović, Teroretski pogled
na korisnike arhiva, Arhivska praksa, br. 17, Tuzla 2015, 266-267.

139

Hatidža FETAHAGIĆ

fond, te i oni pomažu korisniku odabrati one dijelove arhivkog fonda koji bi mogli
sadržavati informacije koje korisnik traži. Mišljenja smo da bi arhivisti koji rade
na sređivanju arhivskih fondova i zbirki trebali imati i prethodna iskustva u radu sa
korisnicima, posebno istraživačima, jer samo tako mogu poznavati potrebe korisnika
i prilagoditi način obrade njihovim potrebama. Arhivist obrađivač arhivske građe
treba poznavati mentalitet i zahtjeve korisnika. Sređenost arhivskih fondova u radu
sa korisnicima bez prethodnog iskustva u istraživanju, kao što su studenti i amateri
koji istražuju iz hobija nije dovoljna. U ovakvim slučajevima očekuje se da arhivista
predloži arhivske fondove i daje savjete kod odabira i navođenja izvora u naučnom
radu koji se piše. Korištenje arhivski nesređenih fondova i zbirki sa ovom skupinom
bi značio produžavanje boravka korisnika u čitaonici arhiva. U ovakvim slučajevima
najbolje rješenje je da arhivista unaprijed odabere i savjetuje one dijelove fonda
ili zbirke za koje smatra da sadrže informacije koje korisnik traži. Ovakav način
rada predstavlja veći angažman arhviste, ali u arhivima kao i u trgovačkim lancima
najvažniji je zadovoljan korisnik.
Pomoć arhviste je neophodna i u radu sa prvom grupom korisnika u koju
spadaju iskusni istraživači u dijelu savjetovanja koje fondove da koristi istraživač
pored onih koje je sam odabrao. Nekada iz samog naziva arhivskog fonda ili
nedovoljnog i nejasnog opisa arhivskih fondova i zbirki u vodičima korisnicima
promaknu neki fondovi koji nude važne informacije. Upravo arhivista koji radi sa
korisncima ima priliku upoznati se sa većinom fondova i najbolje zna gdje se mogu
pronaći određene informacije. Korisnici su uvijek vrlo zahvalni za takvu pomoć,
jer od raspoložive količine informacija zavisi i kako će korisnik istražiti predmetnu
temu, te zaključci do kojih će doći analizom pronađenih izvora. Nekonslutovanje
važnih historijskih izvora može značiti i donošenje pogrešnih zaključaka, te i do
polemike među historičarima, što se u novije vrijeme sve češće dešava. Možda
upravo zbog straha da nisu konsultovali dovoljan broj historijskih izvora neki
historičari ne donose svoje zaključke, nego u svojim radovima iznose samo čiste
činjenice do kojih su došli.
Rad sa korisnicma je uveliko pojednostavljen i ubrzan zahvaljujući novim
tehnologijama. Korištenje kompjutera za izradu arhivskih pomagala, digitalizacija
arhivskih fondova i zbirki, korištenje interneta su učinili dostupnim veliku količinu
informacija i ubrzali vrijeme od pokretanja zahtjeva do traženja informacija i
dokumenata i njihovog dostavljanja korisnicima.
Korištenje interneta kao i web stranica je danas od velike pomoći arhivima
i njihovim korisnicima. Nekada su se u razvijenim zemljama formirali informativni
centri8 koji su pružali informacije istraživačima o arhivskim fondovima i zbirkama
koje posjeduju njihovi arhivi, pa čak i naručivali preslike iz udaljenih arhiva za
korisnike9. Danas je istraživanje olakšano za korisnike jer sve ozbiljnije arhivske
ustanove imaju svoju web stranicu na kojoj se lako mogu naći informacije o svim
8 Ivanka Janča, Informativna služba u arhivima, Arhivist, XXII/1972, br. 1-2, 63-87.
9 Isto, Arhivski centar za informacije pri Centralnom državnom arhivu u Italiji, Arhivist, XXII/1972,
br. 1-2, 71.

140

Arhivski fondovi i zbirke u službi korisnika (iskustvo Arhiva Tuzlanskog kantona)

pohranjenim arhivskim fondovima i zbirkama, kao i obavještajna pomagala za
arhivistički sređene arhivske fondove. Ušteda dragocjenog vremena današnjeg
istraživača je ogromna, jer za kratak vremenski period istraživač iz svoga doma
provjeri koji arhivski fond ili zbirka sadrže njemu potrebne podatke i istog momenta
putem e-mail poruke podnosi zahtjev za istraživanje navodeći precizno koji fond,
koju kutiju, pa često i koji dokument želi pogledati. Ovo je moguće samo sa
arhivistički sređenim fondovima.
Sređenost arhivskih fondova i zbirki
Arhivska građa predstavlja neprocjenjivo i nezamjenjivo kulturno nacionalno
blago, pokretno kulturno naslijeđe, koje ostaje budućim generacijama. Postoje dva
važna ciklusa kroz koja prolazi arhivska građa. Prvi počinje od momenta njenog
nastanka pa sve do predaje iste u nadležni arhiv, a drugi od preuzimanja istog u arhiv
preko arhivističke obrade do njegovog korištenja u beskonačno, reklo bi se pošto
arhivska građa nema rok trajanja.
Na našim prostorima prvi životni ciklus arhivske građe traje 30 godina10.
U stvarnosti dužina ovog perioda ne bude svaki puta ispoštovana, nekada je kraći,
a nekada duži. Arhivska građa dođe u nadležni arhiv prije roka od 30 godina u
slučaju gašenja stvaratelja što je slučaj sa nekim školskim ustanovama ili privrednim
društvima koja nakon stečaja odlaze u likvidaciju. Ponekad su arhivi primorani
preuzeti registraturski nesređenu arhivsku građu, registraturski materijal kome nije
istekao rok čuvanja, spašavati ono dokumentacije, što je ostalo od jednog ugašenog
pravnog subjekta. Korištenje ovakvih fondova je otežano i potrebno je što prije
uraditi arhivističku obradu istih. U Arhiv Tuzlanskog kantona mnogo prije roka,
u skladu sa Zakonom, je preuzeta arhivska građa općina za period od 1992. do
1995. godine radi njene bolje zaštite i većeg stepena očuvanosti. Zbog važnosti ove
arhivske građe stvaratelj je izradio i analitičke popise za određene dijelove fonda.
Primjeri produženja roka za preuzimanje arhivske građe predstavljaju slučajeve
kada stvaratelj nije registraturski sredio svoju arhivsku građu ili nema sredstava da
obezbijedi uslove za pohranu arhivske građe u nadležni Arhiv. U zadnje vrijeme
sve češće se čuje da arhivi nemaju dovoljno prostora u svojim depoima, te da nisu
u mogućnosti preuzimati sazrelu arhivsku građu od stvaratelja. Arhivi isključivo
preuzimaju arhivsku građu, dok registraturski materijal bi trebao biti izlučen još
kod stvaratelja, osim u slučajevima kada se arhivska građa preuzima prije isteka
roka od 30 godina i u takvim slučajevima se preuzima i registuraturski materijal,
pošto još nije istekao rok za njeno izlučivanje. Osim Zakona o arhivskoj djelatnosti,
pitanja preuzimanja registraturski sređene arhivske građe reguliše i Uputstvo o
načinu primopredaje arhivske građe između imalaca i stvaralaca arhivske građe
10 Zakon o arhivskoj djelatnosti Tuzlanskog kantona, „Službene novine Tuzlanskog kantona“, br.
15/2000 od 12. do 22. člana.

141

Hatidža FETAHAGIĆ

i nadležnog arhiva.11 To podrazumijeva da stvaratelj oformi komisiju koju osim
nadležnog arhivara čine i drugi zaposlenici. Sastav i brojnost komisije zavisi od
stvaratelja i obima arhivske građe. Arhivska građa se složi po godinama nastanka,
a u okviru svake godine se slaže prema klasifikacionim oznakama koje predviđa
interna lista kategorija za svakog stvaratelja. U okviru svake fascikle slažu se
predmeti progresivnim redom od prvog do posljednjeg. Sve fascikle, registratori
i knjige se popišu i obilježe rednim brojevima sa spiska kao i naziva stvaratelja.
Ovako registraturski sređena arhivska građa se predaje u nadležni arhiv. Ovaj
postupak stvaratelji u većini slučajeva ispoštuju. Međutim, dešavaju se i primjeri
neprofesionalnog, nemarnog odnosa komisije koja priprema arhivsku građu za
primopredaju i velikog razočarenja arhiviste koji koristi takvu građu kada ona dođe u
arhiv. Naime, dešava se da sadržaj ne odgovara onome što se tvrdi u primopredajnom
popisu ili da unutar fascikle nema reda među predmetima, ili da ima i ono što ne piše
da ima, ili nema ono što piše da bi trebalo biti. Ovakve situacije otvaraju bezbroj
upitnika u glavi arhiviste posebno kod onih arhivskih fondova koji zadugo neće doći
na red za arhivističku obradu, a nemoguće je pregledati svu preuzetu arhivsku građu
tog fonda i napraviti reda u fasciklama.
Drugi životni ciklus arhivskog fonda započinje njegovim preuzimanjem
u nadležni arhiv. Dolaskom u arhiv fond se smjesti u prijemne depoe i čeka na
arhivističku obradu. Rijetko to čekanje traje kratko zbog nedostatka dovoljnog broja
arhivista koji rade na sređivanju arhivskih fondova. Međutim, arhivska građa ne
može čekati tako dugo i biti nedostupna za korištenje. Posebno kada je u pitanju
potreba za zadovoljavanjem građanskih prava i sloboda, te arhivista koji radi
sa korisnicma ima potrebu koristiti te arhivske fondove kako bi riješio zahtjeve
korisnika. Ovakvi primjeri se sreću naročito kod arhivskih fondova općina, ugašenih
privrednih društava ili obrazovnih ustanova.
Sređenost arhivskih fondova je veoma važna radi lakšeg snalaženja i
korištenja istih, a pošto arhivistička obrada traje dugo zbog čega često prođe dugi
vremenski period dok neki arhivski fond dođe na red, potrebno je raditi više sa
stvarateljima kako bi se našla prava rješenja. Praksa je da se u naučne svrhe daje
na korištenje samo registraturski sređen fond, što znači da bi fondovi preuzeti u
nesređenom stanju dugo bili nedostupni za korištenje sve dok ne bi bili arhivistički
obrađeni.12 Dosadašnja praksa pokazuje da dobro urađen popis sa analitičkim
popisom određenih dijelova fonda je od velike pomoći za nesmetano korištenje fonda
odmah po preuzimanju u arhiv od strane arivista, a olakšava i prilikom sređivanja i
obrade istog, posebno u arhivima sa malim brojem zaposlenika. Sređenost arhivskih
fondova i zbirki je važna ne samo u procesu korištenja arhivske građe nego i jednom
novom procesu koji se sve više razvija posljednjih godina na našim prostorima, a
11 Uputstvo o načinu primopredaje arhivske građe između imalaca i stvaralaca arhivske građe i
nadležnog arhiva, „Službene novine Tuzlanskog kantona“, br. 9/2002.
12 Vidjeti više u Hatidža Fetahagić, Iskustva Arhiva Tuzlanskog kantona u dostupnosti korištenja
arhivske građe i knjižnog fonda, Zbornik Radova – Asocijacija informacijskih stručnjaka, bibliotekara,
arhivista i muzeologa (BAM), br. 2, 2008, pages: 92-99, on www.ceeol.com.

142

Arhivski fondovi i zbirke u službi korisnika (iskustvo Arhiva Tuzlanskog kantona)

odnosi se na hibridno arhviranje ili digitalizaciju. Hibridno arhviranje podrazumijeva
skeniranje i mikrofilmovanje arhivske građe. Prednosti ovoga procesa su dodatna
zaštita arhivske građe, jer se u procesu korištenja korisnicima daju skenovi koje oni
pregledaju na kompjuteru, čime se arhivska građa ne iznosi i smanjuje se stepen
njenog trošenja, oštećenja i otuđenja. Osim toga, ovakvim pristupom se štedi vrijeme
i arhviste i korisnika jer se ne mora odlaziti u depo i arhivska građa fizički donositi
u čitaonicu, a korisnik može pregledati veću količinu građe u jednom danu. Da bi
jedan arhivski fond ili zbirka mogli biti digitalizirani oni prvenstveno moraju biti
arhivistički sređeni, jer je jedino tako moguće uz pomoć obavještajnog pomagala –
inventara pronaći određeni dokument u slijedu bezbroj skenova.
Na osnovu analize urađene krajem 2015. godine, Arhiv Tuzlanskog kantona
je imao 28,98% arhivistički sređenih arhivskih fonova i zbirki, a 68,40% registraturno
sređenih, dok su svega 2,61% potpuno nesređena arhivska fonda.13 Slični podaci
sa manjim odstupanjima su objavljeni u časopisu Glasnik arhiva i Arhivističkog
udruženja BiH14i odnosili su se na stanje iz juna 2015. godine. U istom radu su
navedeni i podaci o korisnicima od 2010. do 2014. godine, te su navedeni svi fondovi
koji su korišteni sa podacima o stepenu sređenosti korištenih fondova i zbirki.15
Arhivistički
obrađeni
fondovi
Registraturski
sređeni fondovi
Neobrađeni
fondovi

Provedenom analizom korištenih fondova i zbirki u naučne svrhe u periodu
od 2010. do 2015. godine utvrđeno je da od ukupno 72 korištena arhivska fonda i
zbirke 42 su bila arhivistički sređena 26 registraturski, a 4 su bila potpuno nesređena.16
Iz svega navedenog vidi se da istraživači nisu puno gubili vremena i nisu se dugo
zadržavali u čitaonici.
Uopšteno o iskustvima vezanim za sređenost arhivskih fondova i zbirki u
Arhivu Tuzlanskog kantona također je pisano u časopisu Glasnik arhiva i Arhivističkog
udruženja BiH17. Ovdje ćemo se sada osvrnuti samo na arhivske fondove pravosuđa
13 Podaci preuzeti iz radne verzije dopunjenog Vodiča kroz arhivske fondove i zbirke Arhiva
Tuzlanskog kantona.
14 H. Fetahagić, S. Isić, Važnost obrade arhivskih fondova u istraživačke svrhe, Glasnik arhiva i
Arhivističkog udruženja BiH, br. 45, Sarjevo 2015, 19.
15 Isto, 21-24.
16 Isto, 27.
17 Hatidža Featahagić, Arhivski fondovi i zbirke i njihova korisnička funkcija, Glasnik arhiva i
Arhivističkog udruženja BiH, br. 44, Sarajevo 2014, 139-147.

143

Hatidža FETAHAGIĆ

pohranjene u Arhiv i sagledati uticaj njihove sređenosti na proces korištenja. U
socijalističkom periodu Arhiv je preuzeo samo arhivsku građu pet sudova. Radilo
se o sudovima koji su prestali sa radom: Kotarski sud Tuzla,18 Kotarski šerijatski
sud Tuzla,19 Sreski sud Tuzla,20 Sreski šerijatski sud Tuzla21 i Garnizonski sud Donja
Tuzla.22
Preuzeti fondovi su registraturski sređeni u smislu da su predmeti zasebno
odvojeni u košuljice i složeni u kutije navodno po godinama. Međutim, kada se
otvori kutija sa određenom godinom tamo se nađu i predmeti iz drugih godina. Ni
jedan navedeni fond nema upisnike ni knjige protokola, niti neko drugo pomagalo
koje bi arhivisti pomoglo u snalaženju. U proteklim godinama obrađena su dva
fonda23 koja sada imaju detaljne analitičke popise sa popisanim svakim dokumentom
koji se nalazi u svakom predmetu. Uz popis urađen je indeks imena što je od velike
pomoći kod pretraživanja. Navedeni indeksi se nalaze na web stranici Arhiva i često
puta su pregledani od strane korisnika upravo putem intereneta. Pretraživanje ovih
fondova je sada maksimalno olakšano arhvisti koji radi sa korisnicima, jer za minut
se pregledaju oba popisa uz pomoć kompjutera pomoću oznake Find. Trenutno se
arhivistički sređuje i treći fond iz ove grupe čija obrada bi trebala biti završena u ovoj
godini24. Ovako arhvistički sređeni gore navedeni arhivski fondovi su sada spremni
i za proces hibridnog arhviranja, tim više što se radi o starijoj građi koja je podložna
bržem propadanju. Poteškoću predstavlja format papira koji nije u okviru današnjih
standarda tako da se ne mogu koristi protočni već samo hladni skeneri što usporava
tempo skeniranja.
Arhivski fond Garnizonski sud Tuzla će sačekati još neko vrijeme na
sređivanje, jer su dokumenti uglavnom na njemačkom jeziku u rukopisu, a Arhiv
trenutno nema arhvistu koji poznaje njemački jezik. Zapošljavanje novog arhiviste
je nemoguće u ovim društvenim okolnostima, a ne bi ni imalo svrhe jer je ovo
jedini fonda na njemačkom jeziku. Zato se nameće ideja mogućnosti neke vrste
međuarhivske saradnje sa arhivima koji imaju takav kadar.
18 Kotarski sud Tuzla, vremenski raspon građe: 1884–1943, količina građe: 2 knj., 3 sv., 103 kutije
(26 d/m). Fond sadrži sudske spise građanskih, starateljskih, ostavinskih i krivičnih parnica i ovrha.
19 Kotarski šerijatski sud Tuzla, vremenski raspon građe: 1894–1943, količina građe: 1 knj., 15
kutija (5 d/m). Fond sadrži sudske spise, ostavinske rasprave, spise o bračnim odnosima, rješenja, akte
Kotarskog ureda kao suda i razne spise na arapskom jeziku.
20 Sreski sud Tuzla, vremenski raspon građe: 1920–1941, količina građe: 4 knj., 74 kut. (20 d/m).
Fond sadrži građanske, krivične, ostavinske i starateljske parnice, ovrhe, naplate poreza i sudska
osiguranja.
21 Sreski šerijatski sud Tuzla, vremenski raspon građe: 1920–1945, količina građe: 2 knj., 20 kutija
(5 d/m). Fond sadrži ostavinske parnice i popis spisa urudžbenog zapisnika.
22 Garnizonski sud Tuzla, vremenski raspon građe: 1909–1917, količina građe: 11 knj., 67 fasc. (16
d/m). Fond sadrži kaznene predmete nastale u radu ovoga Suda, protokole, registre, ‘’ausvajse’’ i popise
aktivnih vojnika u periodu 1905–1914. godine.
23 Arhivistički su obrađeni fondovi Kotaski šerijatski sud Tuzla i Sreski šerijatski sud Tuzla. Obradu
je izvršio arhivista Esaf Lević.
24 Radi se Kotarskom sudu, čije sređivanje je započeo Esaf Lević, a nastavio je obradu mladi kolega
pripravnik, Jasmin Jajčević.

144

Arhivski fondovi i zbirke u službi korisnika (iskustvo Arhiva Tuzlanskog kantona)

Arhivska građa ugašenih sudova može poslužiti, za ostvarivanje građanskih
prava, kao izvor za proučavanje djelovanja sudova na području Tuzle, te u izučavanju
stepena zaštite prava građana. U posljednje vrijeme povećano je interesovanje
građana za istraživanje porijekla porodica, te je građa ovih sudova veoma korisna,
jer posjeduje obilje ličnih podataka i odnosi se na austrougarski i međuratni period.
Također je povećan i broj zahtjeva studenata pravnih nauka kod pisanja magistarskih
radova.
Dugogodišnja nastojanja arhivista iz vanjske službe Arhiva su konačno
doprinijela preuzimanju novih arhivskih fondova sudske provenijencije. Naime,
preuzeta je arhivska građa sreskih i opštinskih sudova starija od trideset godina.
Preuzeti su slijedeći sreski sudovi: Sreski sud Banovići25, Sreski sud Gradačac26,
Sreski sud Gračanica27. Od opštinskih sudova preuzeti su: Opštinski sud Tuzla28,
Opštinski sud Banovići29, Opštinski sud Lukavac30, Opštinski sud Kladanj31, Opštinski
sud Gračanica32 i Opštinski sud za prekršaje Živinice33. Svi ovi arhivski fondovi
su preuzeti u registraturski sređenom stanju. Predmeti su odvojeni po godinama i
analitički popisani za svaku godinu pojedinačno. Ovakav način preuzimanja arhivske
građe sudske provenijencije treba postati pravilo, jer se radi o sudskim predmetima
koji imaju određenu važnost i težinu. Arhivista kada dobije zahtjev kojim se traže
sudski predmeti odmah provjerava u primopredajnom popisu da li je predmet predat
Arhivu, te nema potrebe odlaziti u depo ako predmet nije na popisu. Analitički popisi
su urađeni po brojevima predmeta, a ne po imenima tako da se javlja ponekada
poteškoća u korištenju ovih fondova kada se podnese zahtjev, a da korisnik ne zna
broj predmeta, te ukoliko ne postoji ni upisnik predmeta za godinu koja se traži,
25 Sreski sud Banovići, vremenski raspon građe: 1956–1964, količina građe: 14 knj., 22 poveza (10
d/m). Fond sadrži građanske parnice, krivične i vanparnične predmete, zamolnice, predmete istrage i
pomilovanja, upisnike i imenike.
26 Sreski sud Gradačac, vremenski raspon građe: 1883–1962, količina građe: 92 knj., 10 poveza (8
d/m). Fond sadrži knjige zemljišne evidencije (tapije, gruntovnice), dnevnike i registre za gruntovnice,
sudski protokol, potvrde, upisnik parnica, Glasnike zakona i naredaba.
27 Sreski sud Gračanica, vremenski raspon građe: 1943–1964. [1889–1893], količina građe: 6 knj.,
98 pov., 24 poveza (17 d/m). Fond sadrži ostavinske spise, upisnike i imenike ostavinskih predmeta.
Fond sadrži građu iz austrougarskog perioda, nastalu u radu katastra (tapije).
28 Opštinski sud Tuzla, vremenski raspon građe: 1932–1992. količina građe: 132 knj., 278 poveza (60
d/m). Fond sadrži ostavinske i parnične predmete, te upisnike i imenike krivičnih referata.
29 Opštinski sud Banovići, vremenski raspon građe: 1964–1977. količina građe: 41 knj., 53 pov. (12,5
d/m). Fond sadrži građanske parnice, vanparnične predmete, krivice, zamolnice, zapisnike sa uviđaja,
izvršenja krivičnih sankcija, predmete istrage i pomilovanja, upisnike i imenike.
30 Opštinski sud Lukavac, vremenski raspon građe: 1959–1978, količina građe: 49 knj., 340 pov.
(50 d/m). Fond sadrži serije parničnih, vanparničnih, krivičnih i ostavinskih predmeta, kao i upisnike i
imenike.
31 Opštinski sud Kladanj, vremenski raspon građe: 1945–1977, količina građe: 62 knj., 148 poveza
(38 d/m). Fond sadrži vanparnične, parnične, krivične i ostavinske predmete, upisnike i imenike.
32 Opštinski sud Gračanica, vremenski raspon građe: 1965–1978, količina građe: 13 knj., 100 pov.
(13 d/m). Fond sadrži ostavinske i parnične spise, upisnike O predmeta, imenike O predmeta, upisnike
P predmeta i imenike P predmeta.
33 Opštinski sud za prekršaje Živinice, vremenski raspon građe: 1957/1975, 1980, količina građe: 37
knj. (3 d/m). Fond sadrži imenike, upisnike i djelovodnik koji se odnose na prekršaje.

145

Hatidža FETAHAGIĆ

onda ostaje samo da se prelistaju predmeti jedan po jedan. Kada dođu na red za
arhivističku obradu ovi sudovi sređivanje će biti olakšano, jer postoji već jedan dio,
a to su brojevi predmeta, ostaje da se dodaju imena osoba na koje se predmeti odnose
i tada ćemo imati kompletne popise.
Analiza podnesnih zahtjeva pokazuje da 70% podnesenih zahtjeva za
korištenje arhivske građe općinskih i sreskih sudova se odnose na zahtjeve sudova
da se izuzmu na revers predmeti zbog ponovnog pokretanja postupka ili dopune,
jer se uglavnom radi o ostavinama, a 30% se odnosi na zahtjeve građana koji žele
ovjerenu kopiju rješenja o naslijeđivanju.34
Arhivska građa navedenih sudova može poslužiti za praćenje stanja
zemljišnog fonda kod nekih sudova još od perioda Osmanske uprave do perioda
Socijalističke Jugoslavije, a može koristiti i za rješavanje vlasničkih odnosa i
određenih pravnih interesa fizičkih i pravnih lica, a najčešće se koriste predmeti
ostavinskih rasprava i služi u svrhu ostvarivanja imovinsko-pravnih odnosa.
Posljednji na popisu preuzetih sudova je Osnovni sud udruženog rada Tuzla35.
Fond je registraturski sređen i složen po godinama i razvrstan po klasifikacionim
oznakama, međutim nema niti jednog upisnika niti djelovodnog protokola, a radi se
o veoma obimnom fondu. Na svu sreću ova arhivska građa se rijetko traži, tako da
za sada nesređenost ovoga fonda ne pravi velike poteškoće u radu sa korisnicima.
Umjesto zaključka
Arhivi zbog nedostatka arhivskog kadra nisu u stanju arhivistički srediti svu
arhivsku građu koju preuzimaju kontinurano u svoja spremišta na trajno čuvanje.
Stoga se nameće rješenje preuzimanja arhivskih fondova od stvaratelja u što je
moguće bolje registraturski sređenom stanju. Njima je svakako obaveza držati svoju
dokumentaciju u sređenom stanju da bi je i oni mogli nesmetano koristiti i zaštititi.
Precizan primopredajni zapisnik sa analitičkim popisom određenih vrlo važnih
dijelova fonda se nameće kao odlično rješenje ne samo zbog lakšeg korištenja samog
fonda već i zbog jasne preglednosti šta je predato arhivu, a šta je stvaratelj arhivske
građe izgubio, uništio ili zametnuo u svojim prostorijama. Snažnija saradnja arhiviste
iz vanjske službe i arhivara je presudna za cjelovite i registraturski sređene fondove,
a to se postiže samo boljom educiranošću arhivara i dosljednim savjetodavnim
praćenjem kompetentnog arhiviste iz vanjske službe.
Korisnici bez obzira kojeg stepena educiranosti ili iskustva bili preferiraju
koristiti arhivistički sređene fondove i zbirke, što zbog manjka raspoloživog vremena,
što zbog nestrpljivosti da što prije otkriju informacije koje traže.
34 Iz Evidencija Arhiva Tuzlanskog kantona.
35 Osnovni sud udruženog rada Tuzla, vremenski raspon građe: 1975–1992, količina građe: 425 pov.
(85 d/m). Fond sadrži predmete RS «R», RS «S», ST, «RS»-Š, «RS»-R i Odluke nastale u radu ovoga
Suda.

146

Arhivski fondovi i zbirke u službi korisnika (iskustvo Arhiva Tuzlanskog kantona)

Arhivistički kvalitetno sređeni fondovi i zbirke sa indeksima imena i
mjesta postavljeni na web stranici arhiva dovoljno skraćuju vrijeme israživanja
i pronalaženje infomacija gdje ih obični građanin i ne očekuje. Korištenje takvih
indeksa pomoću kompjutera skraćuje dodatno vrijeme traženja određene osobe ili
mjesta u okviru jednog fonda od standardnog čitanja teksa na papiru.
Kvalitetno arhivistički obrađeni fondovi i zbirke preduslov su za digitalizaciju
i mikrofilmovanje istih u svrhu zaštite kulturnog naslijeđa za buduće generacije.
Summary
Archives due to lack of archival staff are not able to take care of all archival
records in their possession on continuously in their repositories for permanent
preservation. It is, therefore solution fonds of the creator in the best possible current
records good order. They certainly have obligation to keep their records in good
order so they can continue to use and protect it. Precise delivery log with analytical
inventory of certain very important parts of the fund is emerging as an excellent
solution not only for the ease of use of the fund but also because of clear transparency
what was handed over archives, and what did the creator of records lose, what was
destroyed or misplaced in their premises. Stronger cooperation between archivists
from external services and creators is crucial to complete and current records orderly
funds, which can be achieved only by better permanent education of archivists and
consistent monitoring advisory competent archivists from external services.
Users no matter what degree of education or experience they prefer to use
orderly archival fonds and collections, which due to lack of time available because
of impatience that as soon discover the information they seek.
Archival quality arranged funds and collection of indexes of names and
places placed on the website archives sufficiently shorten the time of researching
and finding information was where they were ordinary citizen and not expected. The
use of such index by computer shortens the extra time searching a particular person
or place in one fund from the standard reading tex on paper.
Well processed archival holdings and collections are a precondition for
digitizing and microfilming of the same in order to protect the cultural heritage for
future generations.

147

Dr. sc. Miroslav NOVAK
Pokrajinski arhiv Maribor

naučni rad

KOLIČINA, OBIM I MEDIJ KAO ELEMENTI UPRAVLJANJA
ARHIVSKOM GRAĐOM

Apstrakt: U ovom radu je predstavljeno nekoliko profesionalnih arhivskih
izazova, iz oblasti interpretacije podataka u vezi s količinom i obimom arhivskog
gradiva. Zbog toga što oni nisu dovoljno specifični, korisnici ih različito tumače
i koriste. Da bi se na odgovarajući način koristile te vrijednosti, autor određuje
neke jedinice mjerenja. U kontekstu autor skreće pažnju na činjenicu da ovi subjekti
imaju različite funkcije. Posebno postavlja materijalno-tehničku, informacijsku i
referentnu funkciju, te u elektronskom okruženju funkciju javne vjerodostojnosti.

Ključne riječi: Arhivsko gradivo, popisivanje, stručni standardi,
vjerodostojnost, funkcija količine, funkcija obima, mjerenje.
EXTENT, SIZE AND MEDIUM AS THE ELEMENTS
OF MANAGING OF ARCHIVAL MATERIAL

Abstract: The following paper presents some archival professional
challenges from the field of capturing and interpretation of data about extent, size
and quantity of archival material. Because these values are not exactly defined, they
can be used and interpreted in different ways. In order to use these values more
appropriately, author defines some units of measurement. In this context he points
out that these entities have different functions. Particularly exposed are the material
technical, informational and reference function and in electronic environment also
the function of public faith.

Keywords: Archival material, archival description, professional standards,
public faith, the function of the extent, function of size and medium, measurement.
Uvod

Za opšti pristup arhivskom gradivu, posebno preko internetske mreže
(internet), nisu važni samo sadržajni, nego i mnogi kontekstni i tehnički metapodaci1,
1 Primjer: Principles of Access to Archives, Adopted by the AGM on August 24, 2012. Pridobljeno
15. 6. 2016. s spletne strani: http://www.ica.org/sites/default/files/ICA_Access-principles_EN.pdf.

148

Količina, obim i medij kao elementi upravljanja arhivskom građom

među koje ubrajamo informacije o pojavnim oblicima arhivskog gradiva, tehnološkim
okolnostima, količini i obimu, rukopisima, jezicima, i sistemima kodiranja, kao i
redoslijedu odlaganja gradiva. Tome možemo dodati još informacije o potrebnim
kapacitetima na medijima, zapremini fizičkog prostora za čuvanje, o potrebnoj
energiji za djelovanje infrastrukture i s tim povezanim ljudskim resursima itd.

Kompleksni sistemi za upravljanje i čuvanje arhivskog gradiva moraju
garantovati informacijsku podršku različitim pojavnim oblicima dokumentacije,
prije svega tehnološkim rješenjima sa područja njihove izrade, očuvanja i kasnije
praktične primjene.2

U ovom radu ističemo samo ona pitanja, koja se odnose na metode korištenja
i poređenja mjerne jedinice različitih oblika arhivskog gradiva, te mjerenja količine
i obima sadržaja. Na prvi pogled, su to vrlo uopštena i marginalna arhivska stručna
pitanja. Konkretni odgovori na njih su često vrlo složeni i zahtjevaju temeljita
arhivska razmatranja, prije svega potrebna su istraživanja i s tim povezana rješenja
na metodološkom nivou.

U drugom setu arhivskih profesionalnih izazova u ovoj oblasti pripadaju
tehnički problemi mjerenja i kontrole sadržaja arhiva. Taj set je aktuelan sa stanovišta
SIP-a, DIP-a, i AIP-a i s tim povezanih arhivskih stručnih, srodnih aktivnosti ili
odluka.3 Iz toga proizilazi teza, da je precizno mjerenje količine arhivskog gradiva,
uključujuči njegov obim, u uskoj vezi s metodama i postupcima vrednovanja,
preuzimanja, skladištenja i korištenja arhivskog gradiva. Istovremeno ima direktan
uticaj na sadržaj i oblik zaštite i na taj način osiguranja javnog povjerenja zaključenih
arhivskih sadržaja u najširem smislu te riječi.
Metode i jedinice mjerenja arhivskog gradiva

Arhivski stručni radnici još prije deceniju nisu trebali specijalne metode
mjerenja nastale i očuvane dokumentacije. Koristili su opšte znanje i temeljito
provjerena rješenja mjerenja fizičkog arhivskog gradiva. Među razloge za manji
stručni interes iz te oblasti, računali smo na činjenicu, da je fizički arhivsko gradivo
po gabaritima nosilac, već stoljećima u velikoj mjeri svedeno na standardne veličine.
Ovo je racionalan način da se postigne relativno optimalno korištenje prostora, koji
je bio namjenjen za čuvanje arhivskog gradiva.4
2 Primjer: T. Hajtnik, M. Novak, (2014). Some problems of professional processing of online
social networks archives. Making the information governance landscape in Europe [Elektronski vir]
: proceedings of the DLM Forum - 7th triennial conference, 10-14 November 2014, Lisbon, Portugal.
Pridobljeno 13. 6. 2016 s spletne strani:
htttp://purl.pt/26107/1/DLM2014_PDF/29%20%20Some%20problems%20of%20professional%20
processing%20of%20online%20social%20networks%20archives.pdf.
3 OAIS: Reference Model for an Open Archival Information System (OAIS), Recommended
Practice, June 2012. Pridobljeno 1. 6. 2016. s spletne strani: http://public.ccsds.org/publications/
archive/650x0m2.pdf.
4 Primjer: P. P. Klasinc, Materialno varovanje klasičnih in novih nosilcev informacij v arhivih,
Pokrajinski arhiv, Maribor 1992, 168-173.

149

Dr. sc. Miroslav NOVAK

Na području srednje Evrope se upotrebljavaju dužni metri kao osnovne
jedinice za mjerenje očuvanog materijala. Alternativno tome se nekada primjenjuje
volumenski pristup,5 koji je izražen u kubnim metrima ili drugim ekvivalentnim
mjernim jedinicama. Za potrebe ovog članka, u tu svrhu je određen „obim arhivskog
gradiva“, koji se uvijek izmjeri i izražava u dužinskim ili zapreminskim mjernim
sistemima.6 Definišemo ga kao vrijednost, koju mjerimo u standardnim mjernim
jedinicama međunarodnog sistema, jedinica za mjerenje dužine7 ili zapremine.
Tipičan oblik podataka o obimu gradiva je slijedeći:
[izračunata ili izmjerena vrednost] [mjerna jedinica]
Primjer: 10 dm

Mjeru komplementarne jedinice predstavlja „količina arhivskog gradiva“.
Ovo je za potrebe ovog rada definisano po broju tehničkih, odnosno manipulativnih
jedinica, jedne popisne jedinice, bez obzira na nivo popisa. To se može izraziti
kao sažetak. Može se izražavati i sumarno bez obzira na nivo zaliha.8 Vrijednost
„količina“ se za razliku od vrijednosti „obima“ određuje na osnovu linearne
sekvence pluralitet jedinica istog tipa9. Praktično je definisan kao najveće vrijednosti
u mnoštvu tehničko-manipulativnih jedinica.
[najvišja vrijednost niza] [jedinica mjerenja] [definicija jedinice]
Primjer: 10 standardnih arhivskih kutija, 20 knjiga formata A2

Na osnovu ove definicije, vidimo da se vrijednosti, definisane količine
razlikuju međusobno već unutar svakog fonda ili čak niza, a još više među fondovima
u arhivu10, ili između arhivskih ustanova.11 Opšte je poznato, da su tehničkomanipulativne jedinice u praksi standardne ili nestandardne arhivske kutije različitih
5 Primjer: Rules for archival description, Ottawa: Bureau of Canadian Archivists, 2008, 6-20.
6 Npr. dužni metri, dužni kilometri arhivskog gradiva.
7 »Meter« (označba m) je osnovna enota mednarodnega sistema enot za merjenje dolžine, ki jo
svetloba prepotuje v vakuumu v 1/299.792.458 sekunde. Prim.: Worldwide metrology, Lenght: Unit of
length (metre). Pridobljeno 1. 6. 2016. s spletne strani: http://www.bipm.org/metrology/length/units.
html.
8 Npr. vsebinsko zaokrožene skupine fondov, celota arhivskega gradiva v skladišču, oddelku, enoti
ali arhivu.
9 Npr. število arhivskih škatel, število knjig itd.
10 Primjer: Vodnik po fondih in zbirkah Pokrajinskega arhiva Maribor, Pokrajinski arhiv Maribor,
Maribor 2009, XXIX. Pridobljeno 13. 6. 2016. s spletne strani: http://193.2.142.10/fileadmin/www.
pokarh-mb.si/pdf_datoteke/vodnik2010/Redakcija_uvodna_poglavja_STRANI-0009-0046.pdf.
11 ISAD(g): General International Standard Archival Description - Second edition, ICA Committee
on Descriptive Standards, Ottawa 2000, 17. Pridobljeno 13. 6. 2016. s spletne strani: http://www.ica.
org/en/isadg-general-international-standard-archival-description-second-edition.

150

Količina, obim i medij kao elementi upravljanja arhivskom građom

dimenzija. Također su neodređeni prečnici svežnjeva, veličine knjige, debljina
vezivanja i mape, kao i drugih odgovarajućih oblika tehničke opreme za pojedine
oblike arhiva. Oni moraju biti definisani u definiciji jedinice.

Razlika između mjerenja „količina“ i „obima“ u dosadašnjoj arhivskoj teoriji
i praksi nije ni bilo posebno izdvojeno, niti se dublje u razmatralo. Čak šta više,
oba sistema se često međusobno prepliću, sami termini u pravilu su korišteni kao
sinonimi. To znači, da arhivsti jednom vrše mjerenja s dužnim metrima, drugi put s
manipulativnim, odnosno tehničkim jedinicama. Na isti način se bave količinom.12
Pregled online dostupnih arhivskih informacionih sistema pokazuje da nekada ti
podaci nsu ni objavljeni.13 Razloge za različito implementiranje metoda mjerenja
arhivskog gradiva može se pripisati uglavnom njihovoj izrazito informativnoj
funkciji.

Informativna funkcija obuhvaćenih podataka o količini i obimu doseže daleko
u prošlost arhivske teorije i prakse. Zasniva se na paradigmi, da je arhivsko gradivo
potrebno dugoročno adekvatno zaštititi i očuvati. Što znači osigurati minimalne
prostore i druge materijalno-tehničke uslove, što je uvijek povezano s troškovima.14
Iz ovoga se može izvući zaključak, da su ti podaci posebno važni za planiranje i
upotrebu materijalno-tehničkih uslova u okviru poslovnih i stručnih funkcija
arhiva. Indirektno i u manjoj mjeri, kako bi se osigurala funkcija pristupačnosti i
upotrebljivosti gradiva.

S opštim razvojem arhivske struke, informativna funkcija podataka o obimu
i količini se nije mijenjala. Zahtjevima za standardizaciju u oblasti popisivanja
arhivskog gradiva su ove brojke samo dodale novi aspekt. Posebno je važno da
ih standard ISAD(g) u tački 3.1.515 definiše kao zaokružene cjeline, koje zajedno
sa ostalim elementima popisa ima suštinskog značaja za međunarodnu razmjenu
informacija o arhivima.

Na operativnom nivou, međunarodni standard za popis arhivskog gradiva je
vrlo uopšten, tako da je popis nacionalnih pravila u ovoj oblasti mnogo konkretniji.
Da spomenemo samo DACS 2013 poglavlje 2.516, RAD 2008 poglavlje 1.517 ili Irske
smjernice za arhivski popis.18
12 Primjer: B. Cvelfar, Vodnik po fondih in zbirkah arhiva v knjižni obliki - potreba ali nuja?, Tehnični
in vsebinski problemi klasičnega in elektronskega arhiviranja. Pokrajinski arhiv Maribor, Maribor
2011, 387-410.
13 Seznam izbranih arhivskih informacijskih sistemov je dosegljiv na spletni strani: http://www.
siranet.si/povezave.htm.
14 Primjer: P. P. Klasinc, Materialno varovanje klasičnih in novih nosilcev informacij v arhivih,
Pokrajinski arhiv Maribor, Maribor 1992, 132-134.
15 Originalni naslov tega elementa je: Extent and medium of the unit of description (quantity, bulk,
or size).
16 Describing Archives: A Content Standard, Second Edition (DACS), Society of American Archivists,
Chicago 2013, 28-30.
17 Rules for archival description, Bureau of Canadian Archivists, Ottawa 2008, 1-43 – 1-47.
18 Irish Guidelines for Archival Description, Society of Archivists, Irland 2009, 14-15. Pridobljeno 1.
6. 2016 s spletne strani: http://www.learnaboutarchives.ie/~learnabo/images/documents/igad_220409.
pdf.

151

Dr. sc. Miroslav NOVAK

Na prikupljanje podataka o količini i obimu, potrebno je posmatrati sa
stanovišta kompleksnih arhivskih informacionih sistema. U njima oni predstavljaju
važnu arhivsku, dodanu vrijednost pojedinačim opisima popisanih jedinica.
Imajući već definisane aspekte materijalno-tehničkih i informativih vrijednosti, u
tom kontestu se pojavljuje i treći aspekt, koji je definisan kao funkcija referentne
vrijednosti. Primjer ovog tipa implementacije količine i obima arhiva predstavlja
deskriptivne vrijednosti izražene u tekstualnoj formi, u odnosu na meta-podatke
evidencija o tehničkoj opremi postaju referentne vrijednosti.19 To uključuje
elemente javnog povjerenja u nivo meta-podataka fizičkih arhiva. Njihovo javno
povjerenje se eksplicitno manifestuje kada su obuhvaćena najmanje dva različita
pouzdana izvora.

Gore definisani zahtjevi u odnosu na mjerenje količine i obima gradiva,
također utiču na označavanje svih njenih pojavnih entiteta, odnosno mjerenje ili potpis
komore. U vezi s tim moguće da je imala svoju funkcionalnost kontrole volumena
i obima samo kada je u metapodatkovni arhivski informacioni sistem uvedeno
obuhvatanje podataka na visokom nivou standardizacije. Realne implementacije su
takve da se pri korpusima arhivskog gradiva, uz podatke o količini pojavljuju samo
podaci o obimu, o količini samo sporadično.
Rezultati istraživanja s područja mjerenja arhivskog gradiva

Opšte je poznato da su dimenzije arhivskih kutija sa stanovišta arhivske
teorije i prakse „standardizovane“.20 Što znači, da su stvoreni samo određeni odnosi
sa međunarodnim standardom ISO 2016,21 koji definiše veličinu papira. Dakle,
„standardna“ arhivska kutija dimenzija 38 x 27 x 10 cm dizajnirana za odlaganje
gradivaformata A4, velika standardna arhivska kutija dimenzija 47 x 31 x 10 cm
namjenjena je za gradivo formata A3. Ne treba zaboraviti da debljina lakirane
lepenke (kartona obložene kutije) iznosi 1,2 mm.

Teorijski proračuni transformacije vrijednosti „količine arhivskog gradiva“
(mjerena u arhivskim kutijama visine 10 cm) u vrijednosti „količina arhivske
građe“ (dužni metri) otkrivaju da „količina“ od 100.000 arhivskih kutija predstavlja
izračunati ekvivalent 9.760 tm arhiva, a ne 10.000 d/m. Debljina kartona u iznosu od
arhivskih kutija u ukupnom iznosu od 240 d/m. Iz ovog pojednostavljenog primjera
možemo zaključiti da je na teorijskom nivou potrebno vrlo jasno razlikovati
vrijednosti koje su definisane kao „količina arhivskog gradiva bez tehničke opreme“.
19 Primjer Z. Semlič Rajh, Arhivski zapisi in postopki sledenja v arhivskem informacijskem
sistemu, Tehnični in vsebinski problemi klasičnega in elektronskega arhiviranja, Zbornik referatov z
dopolnilnega izobraževanja, Pokrajinski arhiv Maribor, Maribor 2012, 631-646.
20 Primjer: P. P. Klasinc, Materialno varovanje klasičnih in novih nosilcev informacij v arhivih,
Pokrajinski arhiv Maribor, Maribor 1992, 174-185.
21 Primjer: ISO 216: 2007. Writing paper and certain classes of printed matter -- Trimmed sizes -- A
and B series, and indication of machine direction. Pridobljeno 1. 6. 2016. s spletne strani: http://www.
iso.org/iso/catalogue_detail.htm?csnumber=36631.

152

Količina, obim i medij kao elementi upravljanja arhivskom građom

Iz ovoga se može zaključiti da su vrijednosti obima ovisne o količini ahivskog
gradiva uvijek relativne, a ne apsolutne.

Drugu vrlo raširenu jedinicu količine predstavljaju „knjige“. Prema
UNESCO definiciji štampana knjiga je neperiodična publikacija s najmanje 49
strana knjižnog uloška.22 Toj definiciji odgovara vrlo malo knjiga, koje se čuvaju u
arhivskim skladištima. Mnogo prije nego što su ušli u upotrebu štampani obrasci,
koji su se popunjavali ručno ili mašinski, stranice su bile vezane u obimne, velike
knjige (zemljišne, matične itd), samo djelimično odgovaraju gornjoj definiciji. U
isto vrijeme u arhivima postoje i vezani unikatni rukopisi „knjige“, koje gornjoj
definiciji odgovaraju samo u pogledu broja stranica i poveza. Sa sličnim problemima
se susrećemo kod definicije „svežnjeva“ ili „folder“.

Isto tako, očit je nedostatak drugih vrijednosti, s kojim određujemo količinu.
Karte, odnosno omoti kao jedinice obima jednog predmeta mogu sadržavati jedan
ili više dokumenata. Obim te jedinice ovisi od sadržaja popisne jedinice. Još više
problema predstavljaju jedinice obima rolne ili namjenskog oblika tehničke opreme.
One u pravilu nisu unaprijed definisanih dimenzija, ali sa pojavnim oblikom i
namjeni tehničke opreme, ne mogu se utvrditi relevantni odnosi između količine i
volumena.

Problem mjerenja „količine“ u praksi dobiva i druge dimenzije. Često se
dešava da se gradivo u obliku knjige s brojem stranica i veličine koje zadovoljavaju
definiciju knjiga, arhivisti mogu ulagati u odgovarajuće arhivske kutije. U ovom
slučaju, nivo arhivskih jedinica s mijenja, broj arhivskih kutija se povećava, smanjuje
se broj knjiga kao broj tehničkih jedinica. S tim se mijenja percepija stvarnih pojavnih
oblika gradiva.

Pravilno i precizno izmjerena količina arhivskog gradiva se može koristiti
za razumijevanje rasta i očekivanog prirasta arhivskog gradiva u prostoru na dugi
vijek trajanja. Primjer Pokrajinskog arhiva Maribor pokazuje da je, na primjer, u
posljednjih 150 godina naraslo 30 puta više arhivskog gradiva nego što je stvoreno u
650 godina od početka do sredine 19. vjeka (slika 1). To znači, da se od 1850. godine
u prosjeku svakih 5 godina poveća obim za cjelokupnu količinu nastalog gradiva do
1850. godine.

Na osnovu analize ovih podataka možemo izvesti razne projekcije, ne
samo u oblasti očuvanja arhivskog gradiva, nego i na drugim područjima, npr. opšti
društveni odnos prema arhivskom gradivu.

22 Primjer: S. Hari, Kriteriji za utvrđivanje svojstva knjige kao kulturnog dobra. Pridobljeno 1. 6.
2016. s spletne strani: hrcak.srce.hr/file/16481.

153

Dr. sc. Miroslav NOVAK

Slika 1: Povećanje količine nastalog i
očuvanog arhivskog gradiva u Pokrajinskom arhivu Maribor

U prošlosti arhivske teorije i prakse s pojavom mikrofilma usporedba
izmjerenih količina i obima arhivskog gradiva se dodatno relativizira. Jedinica
zapremine, odgovara količini snimljenog mikrofilmskog snimka, koji može biti
microfich, mikrofilm u bar dva formata i na blend karticama. Odgovori na arhivsko
stručno pitanje, da li možemo broj snimaka upotrijebiti kao generički pojam, koji
definiše količinu gradiva i da li tip ili pojavni oblik određuje obim mikrofilmovanih
materijala, brzo ostanu na vrlo načelnom nivou.

Analiza pojavnih oblika popisnih jedinica na medijima pokazuju da je broj
zapisa na blende karticama uglavnom jednak broju blende kartica. To se nikako ne
može reći za mikrofišove i mikrofilmove. U tim slučajevima se na medijima pojavljuje
u pravilu 1 ili više snimaka, koji definišu jedan ili više problema. Na snimku možemo
naći jedan ili više dokumenata, koji su sastavni dio jednog ili više predmeta. Kada
postavite oblike arhive formata mikrofilma i metoda za identifikaciju količine i
volumena u odnosu na papirni oblik dokumentacije, dolazimo do metodološki
neodređene i neuporedive relacije između količine i obima arhivskog gradiva.

S razvojem informatičke podrške poslovanje i nastanak različitih oblika
elektronske dokumentacije, gore već izložene metode mjerenja fizičkog arhivskog
gradiva, pojavljuju se potpuno nove dimenzije koje definišu obim i pripadajuće
količine s tim povezanog elektronskog arhivskog gradiva. Osnovna pretpostavku
ovog dijela istraživanja predstavlja činjenicu da arhivski stručnjaci u skladu sa
proaktivnom funkcijom nisu ograničeni samo na prošlost, nego i sadašnjost i na neki
način se moraju mnogo baviti budućnošću.23

Drugi uporedivi rezultat proizilazi iz trenutne definicije arhivskog gradiva, po
kojoj se pojam „arhivsko gradivo“ ne može ograničiti samo na njegove fizičke pojavne
23 Primjer: Elektronski dokumenti: priročnik za arhiviste, Arhiv Republike Slovenije, Ljubljana
2006. Pridobljeno 1. 6. 2016. s spletne strani:
http://www.arhiv.gov.si/fileadmin/arhiv.gov.si/pageuploads/zakonodaja/ELEKTRONSKI_DOKUMENTI_STUDIJA_16.pdf.

154

Količina, obim i medij kao elementi upravljanja arhivskom građom

oblike.24 Nasuprot tome, vrijedno je definisati njihove elektronske ekvivalente ili
pohvale. Već s informacionog stanovišta će arhivska struka morati izmjeriti količinu
i obim elektronskog gradiva. Stečene vrednosti treba zablježiti u meta-podatkovnim
arhivsko-informacionim sistemima. U tom kontekstu se pojvaljuje pitanje, koje su
vrijednosti količine i obima i u kojem mjernom sistemu ih treba obuhvatiti. Poznato
je da teorijski zahtjevi mjerenja obima i količine elektronskog arhivskog gradiva, s
tehnološkog stanovišta, ne predstavlja veći problem.25

U slučaju da arhivske struke usvoje tehnološke načine mjerenja obima
elektronskih dokumenata, moraju ih znati postaviti u odnosu na fizičku arhivu.
Opasnost pri tome je da se npr. s obimom (dužni metri) elektronskog gradiva mogu
izraziti u neodgovarajućoj vrijednosti. Zato one predstavljaju između ostalog i dužine
medija, na kojima je zapisano e-arhivsko gradivo. S arhivskog stanovišta u tom
slučaju nije jasno, radi li se o dužini npr. računarske trake kao nosioca podataka,26
ili je riječ o dužini, tj prostoru, koji je za arhiv, arhivski sistem potreban za čuvanje
tih medija. Bez dileme je u tom kontekstu mnogo važnija ta količina, koja jasnije
određuje potreban prostor na mediju i format zapisanog sadržaja.

Mjerenja obima i količine arhivskog gradiva u elektronskoj formi će ubrzo
postati veliki problem. Istraživanja iz oblasti odgovarajuće informacijske tehnologije,
koja obavlja IDC,27 ukazuju na veliki prirast podataka u digitalnom obliku. Pri čemu
možemo primjetiti (slika 2), da se u periodu od 2012. do 2020. godine količina
podataka povećava za duplo i to za svake dvije godine. To znači ako bi bile 2012.
proizvedene 3 jedinice podataka, one su u 2014. godini narasle na 5 i u 2016. godini
na 9, u godini 2018. možemo očekivati 19 jedinica i 2020. godine već 40 jedinica
podataka, mjerenih u deset hiljada exabayta.28 Ti podaci mnogo govore o očekivanim
i potrebnim kapacitetima procesora, o potrebnim medijima, o predviđenoj potrebi
energije itd. Ništa ne kažu o sadržaju, koji su na taj način zapisani ili o njihovom
statusu. Možemo pretpostaviti, da dio te ogromne količine predstavlja već nastalo
e-arhivsko gradivo, koje je očuvano kod stvaralaca, a istovremeno je tu uračunato
arhivsko gradivo koje će tek nastati u naredim godinama.
24 Po definiciji je „arhivsko gradivo“ dokumentarno gradivo, ki ima trajen pomen za zgodovino,
druge znanosti in kulturo ali trajen pomen za pravni interes pravnih in fizičnih oseb; arhivsko gradivo
je kulturni spomenik; „dokumentarno gradivo“ pa je opredeljeno kot vse vrste in oblike zapisov,
ki so nastali ali bili prejeti pri poslovanju pravnih in fizičnih oseb. Primjer: 2. člen Zakona varstvu
dokumentarnega in arhivskega gradiva ter arhivih. Pridobljeno 1. 6. 2016. s spletne strani: http://www.
pisrs.si/Pis.web/pregledPredpisa?id= ZAKO4284#.
25 Primjer: SI_PAM/1798/005 Digitalne fotografije groba Otta Gariboldija in genealoška študija
družine Gariboldi, avtor dr. Elmar Schneider, 2014. 11. 22 (Serija). Pridobljeno 5. 6. 2016. s spletne
strani: http://www.siranet.si/detail.aspx?ID=683346.
26 Novejši računalniški trakovi kot npr. DLT so dolgi med 355 in 365 metri, pri DLT6 pa 557 metov.
Prim.: Index of Ecma Standards. Pridobljeno 5. 6. 2016. s spletne strani: http://www.ecma-international.
org/publications/standards/Stnindex.htm.
27 About International Data Corporation (IDC). Pridobljeno 5. 6. 2016. s spletne strani: https://www.
idc.com/about/about.jsp.
28 1 Exabyte je enako: 1024 Petabytov ali 1.048.575 Terabytov ali 1.073.741.824 Gigabytov ali
1.099.511.627.776 Megabytov. What does a petabyte look like? Pridobljeno 5. 6. 2016. s spletne strani:
http://www.computerweekly.com/feature/What-does-a-petabyte-look-like.

155

Dr. sc. Miroslav NOVAK

Slika 2: Očekivano povečanje količine podataka u
digitalnoj formi za period 2012. do 2020.29

Pronalaženje zajedničkog imenitelja za mjerenje fizičkih i elektronskih
formi arhivskog gradiva vodi do spoznaje, da između dva svijeta postoje određene
sličnosti, ali i mnoge razlike. Sličnosti se mogu naći u informativnim i korisničkim
kontekstima mjerenja arhivskog gradiva, a možda čak i više razlika. U tom kontekstu
treba naglasiti poređenje mikrofilmskih snimaka i digitalizata i njihovih fizičkih
ekvivalenata. To ukazuje da je jedinicu za mjerenje arhivskog gradiva potrebno
odrediti kao logičnu, a ne fizičku jedinicu. Iz čega možemo izvesti prijedlog, po
kojem bi bila jedinica za ograničenje količine arhive stvarna popisna jedinica u
odnosu na nivo zaliha od nivoa popisa.

Za uspostavljanje neposrednih relacija među mjerenjem fizičkih i
elektoronskih oblika arhivskog gradiva trebalo bi odrediti jednaka pravila za
oblikovanje jednica mjerenja. Jedno od tih bi moglo biti, da se u jednom digitalizatu
nalazi samo jedna fizička strana dokumenta, a ne više. Tako da bi jedan snimak bio i
jedan ekvivalent jedne fizičke strane sadržaja arhivskog gradiva. Ona bi morala biti
određena kao najniži nivo popisivanja arhivskog gradiva, a s tim također i osnovna
jedinica količine arhivskog gradiva.

U nastavku ovog članka o granicama arhivskog gradiva u elektronskoj
formi potrebno je posvetiti se savladavanju veličine i formata datoteka, koje čine
zaključenu cjelinu arhivskog gradiva, pri čemu važi da se obim osnovne elektronski
sadržajno zaključene jednice određuje kao odnos između broja, formata i veličine
datoteke.30 Potrebne kombinacije uzoraka iz te oblasti potrebno je još razvijati. Kao
osnovu, koja određuje takvu cjelinu, može poslužiti slijedeči uzorak:

29 Reshaping digital preservation. Pridobljeno 5. 6. 2016. s spletne strani: http://www.piql.
com/#digitalpreservation.
30 SI_PAM/1949/006/004 Digitalizati albuma števila IV. o gradbenem razvoju Maribora od 1930. do
1940, ki se nahaja v Fototeki Zavoda za urbanizem Maribor, 2013. (Podserija). Pridobljeno 5. 6. 2016.
s spletne strani: http://www.siranet.si/detail.aspx?ID=956767.

156

Količina, obim i medij kao elementi upravljanja arhivskom građom

[broj datoteka] [tip datoteka], [veličina datoteke u bytima]
Primjer: 1 datoteka u formatu PDF, 1.015 B

Poznato je da se u digitalnom okruženju pojavljuju različiti formati datoteka,
koji imaju za posljedicu, također razne tehničke zakonitosti. Tako na slici br. 3
vidimo potpuno iste sadržaje, također imena datoteka su ista, razlikuju se samo po
tipovima datoteka.

Analiza veličine pojedinačnih datoteka pokazuje veliku razliku (slika 4), što
znači, da veličine datoteka mogu s arhivskog stručnog stanovišta predstavljati:
• informacije o potrebnom prostoru na mediju za snimanje određenih sadržaja
u određenom formatu, odnosno
• informacije o izračunatom približnom vremenu prenosa podataka, za prenos
datoteka preko mreže (internet),
• element za izračunavanje sume pojedinačnih datoteka, kao i agregata takvog
sadržaja npr. prijemnih, arhivskih ili korisničkih paketa po OAIS modelu.

Slika 3: Primjer datoteke s istim sadržajem, koji je
zapisan u četiri različita grafička formata

Slika 4: Primjer datoteke s istim sadržajem, koji je zapisan u četiri različita grafička
formata

Primjer izračunatih kontrolnih suma tretiranih istih digitalnih sadržaja u
različitim datotekama, pokazuje da su s tehnološkog gledišta to potpuno različiti
157

Dr. sc. Miroslav NOVAK

entiteti. Dokaz za to predstavlja izračunata kontrolna suma npr. po MD31, koji je za
svaku od tretiranih datoteka potpuo drugačiji (slika 5).

Slika 5: Primjer izračunavanja kontrolne sume različitih
formata grafičkih datoteka s istim sadržajem

Ova spoznaja je veoma bitna, pošto količina, odnosno obim arhivskog
gradiva u elektronskom okruženju imaju direktan utjecaj na formiranje ne samo
tehničkih meta struktura opisa podataka, nego u slučaju implementacije kontrolne
sume podataka, kao i na formiranje javnog povjerenja u elektronske oblike arhivskog
gradiva. To vam daje varijablu „količina“ i „obim“ kao još četvrti aspekt, što je
dimenzija elementa za obezbjeđenje javnog povjerenja arhivskog gradiva.

Kada je u pitanju elelktronsko arhivsko gradivo, na kojem je izračunata
kontrolna suma, mora ovaj sistem napisati referencu, potvrdu u obliku zapisnika
meta-podataka, definisanog vremena, obima datoteke, formata itd.32 Sa promjenom
formata, sadržaja datoteke, obima, promijeni se i njegova kontorolna suma. Iz toga
proizilazi saznanje, da postoji manipulirana cjelina arhivskog gradiva, iako je samo
neznatna izmjena u jednoj datoteci, kontrolna suma se promijenila i kao takvu treba
je interpretirati kao potencijalno nevjerodostojnu.

U praksi, problem može biti još složeniji. Softverski alati za izradu SIP-a
formiraju kontrolne sume (cheksum) ne samo za cjelokupne prijemne pakete, nego i
za svaku datoteku unutar paketa. Važnost podataka kao što su obim i količina e-gradiva
dobiva tako novu dimenziju. Iz ovoga prizilazi arhivsko stručno saznanje, da slijed
konteksta (princip porijekla i originalnih aranžmana) u fizičkom arhivskom gradivu
predstavlja rezultat javnog povjerenja (vjerovatnoće) fizičke forme dokumentacije u
elektronskom okruženju, tako se može postići sistem kontrolnih suma (cheksum) i
srodnih kompleksnim meta-podatkovnim informacionim sistemom.

31 Primer orođa za izračun kontrolne vsote je MultiHasher. Pridobljeno 5. 6. 2016. s spletne strani:
http://www.abelhadigital.com/multihasher.
32 Primjer: PREMIS Data Dictionary for Preservation Metadata, Version 3.0. (2015). Pridobljeno 5.
6. 2016. s spletne strani: http://www.loc.gov/standards/premis/v3/.

158

Količina, obim i medij kao elementi upravljanja arhivskom građom

Zaključak

U arhivskim stručnim, upravnim, administrativnim i drugim procesima,
nalaze se podaci o količini i obimu arhivskog gradiva važni kako bi postigli različite
ciljeve. U slučaju fizičkog arhiva, gdje arhivisti gradivo sakupljaju radi njihove
informativne funkcije, koja se ogleda u segmentima preuzimanja, očuvanja i
korištenja, te materijalne sigurnosti.

Snimanje podataka o obimu i količini, u praksi se obavlja na različite
načine. U fizički formaliziranim arhivskim informacionim sistemima su ti podaci
često prikazani samo sumarno, ali ako dođe do njihove analitičke forme, one nisu
dosljedno primjenjene. Tako da je ovdje potrebno posebno ukazati na problem
korištenja različitih sistema mjerenja, koji se međusobno nejasno prepliću.

U kompleksnim arhivskim sistemima mjerenja očuvani dokumenti dobivaju
dodatne dimenzije. To uključuje podatke o materijalno-tehničkim i informacionim
vrijednostima, koji su dobili čak i takozvane relevantne vrijednosti. One garantuju
javnu vjerodostojnost podataka obuhvaćenih u meta-podatkovnim arhivskim
informacionim sistemima. Međutim, za postizanje tog cilja nije dovoljno izvršiti
samo obuhvat, treba precizno izmjeriti i izraziti obim tj. količinu arhivskog gradiva.
Samo na taj način, podaci o količini i obimu su korisni u mnogim svrhama, obimu
i oblicima, izvedbi skladišnog poslovanja, arhivskog uređivačkog posla, proračuna
povećanja i očekivanog prirasta arhivskog gradiva, kao potencijalnu potrebu
iznajmljivanja ili njegove reprodukcije i slično.

U elektronskom okruženju, dobivaju se informacije o obimu i količini
e-arhivskog gradiva, sa informacijskog i referentnog aspekta dalje upotrebljivosti. Na
osnovu izračunatih vrijednosti različitih kontrola i na taj način definisanja elementa
javne vjerodostojnosti u primarnom arhivskom informacionom sistemu, je na nivou
elektronskih dokumenata u e-arhivskim skladištima.

Snimanje podataka o količini i obimu arhivskih informacija u sistemima
mora biti dizajnirano tako, da budu direktno primjenjivi u okviru ovog sistema i šire.
U isto vrijeme podaci ovog elementa, zajedno s drugim elementima obezbjeđuju
javnu vjerodostojnost informacija kako u primarnim, tako i u meta-podatkovnim
informacionim sistemima. Da bi se postigli ovi ciljevi, potrebno je jasno definisati
jedinice sistema mjerenja i mjerenja na svim nivoima kako fizičkog, tako i
elektronskog gradiva. U isto vrijeme, treba razviti i standardizirati mjerni sistem za
određivanje cjeline sačuvanog arhivskog gradiva, koje se zbog svoje prirode mora
zasnivati na logičnim, a ne fizičkim entitetima mjerenja.

159

Dr. sc. Miroslav NOVAK

Summary

Measurement of archival material and with this associated data capturing
belong to those elements of archival description, which are more and more important.
The current practice in this area is very different, not only at national level but also
within particular archival institutions.

Data about quantity and extent have different material-informational values.
Archivists use these data in all important segments of archival activities: at the
ingesting of archival material, at repository management, by archival description,
material protection, use of archival material etc.

In complex archival information systems these data receive additional value.
We call it “a reference value”. It provides a basic public faith of the contents metadata
archival information systems. Archivists realize this value in such a way that the data
quantity and extent are captured from at least two different trusted sources.

In the field of preservation of electronic documents, these data become an
integral part of the checksums and thus the element of public faith of the electronic
archives.

Data capturing about quantity and extent into the archival information
systems must be designed so that they can be directly applicable not only as part
of source system, but also in different target systems. At the same time, the data
from this description element must serve together with other elements as entity of
the public faith of the metadata archival information system as well as in primary
archival system.

To achieve these objectives, it is necessary to clearly define the units of
measurement and measurement systems at all levels, for both physical as well
as electronic archival material. At the same time, it is necessary to develop and
standardize measurement system for measuring the completely preserved archival
material. This solution must be based on logic and not on physical entities of
measurement.

160

Žarko ŠTRUMBL
mag. Gašper ŠMID
Arhiv Republike Slovenije

stručni rad

UPOTREBA ARHIVSKOG GRADIVA S OSJETLJIVIM
PODACIMA U REPUBLICI SLOVENIJI I NEKIM DRŽAVAMA
EVROPSKE UNIJE

Apstrakt: Autori su pokušali u ovom članku predstaviti čuvanje osjetljivih
podataka, koji se nalaze u arhivskom gradivu, bavili su se vrstom osjetljivih
dokumenata s rokovima čuvanja, pravnim osnovama za njihovo čuvanje i sličnom
problematikom. Osnovna nit njihovog rada je prikaz pravne osnove u pogledu
čuvanja i pristupačnosti tih podataka u Sloveniji kao i korištenje gradiva nekadašnjih
tajnih službi i organizacija u nekim bivšim socijalističkim, kao i još u nekim drugim
državama Evropske unije.

Ključne riječi: Upotreba arhivskog gradiva, osjetljivi podaci, rokovi
dostupnosti, lični podaci, javna upotreba gradiva, vanredno skraćivanje ili
produžavanje rokova, gradivo političkih organizacija i tajnih službi.
USE OF ARCHIVAL MATERIAL WITH SENSITIVE DATA IN THE
REPUBLIC OF SLOVENIA AND SOME STATES OF THE EUROPEAN
UNION
Abstract: The authors have tried in this article to present the storage of
sensitive data, which are based in archival materials, dealt with the kind of sensitive
documents with deadlines and legal basis for their preservation and similar issues.
The main thread of their work is to show the legal basis in terms of preservation and
accessibility of these data in Slovenia as well as the use of the records of the former
secret services and organizations in some former communist countries, and even in
some other countries of the European Union.
Keywords: Use of archival material, sensitive data, terms of availability,
personal data, public use of materials, emergency shortening or extension of
deadlines, documents of political organizations and secret services.

161

Žarko ŠTRUMBL, mag. Gašper ŠMID

Uvod

Arhivi su dio kulturnog naslijeđa i u njima se čuva historija naroda.
Proučavanje arhivske građe nije više privilegija, kao što je to bilo u drugoj polovini
19. vijeka, nego pravo koje određuje i jedno od stanovišta Savjeta Evrope jer
smatra1 da u određenoj državi ne vlada demokratičnost, ako svi državljani nemaju
mogućnost na objektivan način upoznati svoju historiju. Uvidi u historiju su stvorili
arhivsko gradivo, koje čuvaju javni arhivi, koji ovise o različitim kulturama,
historijskim, pravnim i političkim okolnostima. Zato postoje zakoni, koji uređuju
pristup informacijama javne važnosti, prema čuvanju ličnih podataka i same tajnosti
podataka. Nekadašnje socijalističke države su u posebnom položaju, jer su u njima
djelovale različite javne i tajne službe, kao i političke organizacije, a opšti arhivi su
bili primorani preuzeti njihovo gradivo, kao i preliminarni materijal, koje su čuvali
u takozvanim specijalnim arhivima.

U ovom radu predstavljamo uporedni pregled, kako su pojedinačne države
Evropske unije uredile korištenje arhivske građe, koje su granice dostupnosti i koje
vrste dokumenata, za koje je pristup ograničen. Podaci su preuzimani iz online
(internet) nacionalnih arhivskih zakona i određenih publikacija.
Upotreba arhivskog gradiva s osjetljivim podacima u Republici Sloveniji

Već je Zakon o čuvanju dokumentarnog i arhivskog gradiva, te arhiva2 iz
2006. godine u članu 63. odredio da je javno arhivsko gradivo u arhivima na osnovu
pismenog zahtjeva za upotrebu, ili preko objave na www (internet) dostupno svakome.
Zahtjev za korištenje mora sadržati karakteristične lične podatke i njegovu službenu
oznaku, namjenu za upotrebu gradiva, kao i druge podatke, koji su uslov za pristup
gradivu. Isti član, također, određuje da korisnik, koji upotrebljava arhivsko gradivo
s ograničenim pristupom, mora prije pristupa arhivskom gradivu potpisati izjavu
da je upoznat sa činjenicom da se zloupotreba tajnih i ličnih podataka sankcionira
u kaznenom zakonu i drugim propisima, te da će ih koristiti samo u zakonske
namjene.

Kako postojeći Zakon nije više zadovoljavao evropske standarde, Narodna
skupština Republike Slovenije na sjednici 28. januara 2014. godine usvojila je Zakon
o izmjenama i dopunama zakona o čuvanju dokumentarnog i arhivskog gradiva, te
arhiva (ZVDAGA-A)3. Posebna pažnja je posvećena 65. članu, u kojem je objašnjen
pristup arhivskom gradivu i uslovima za njegovo korištenje, jer Zakon ne određuje
1 Recommendation No R (2000) 13 of the Committee of Ministers to member states on a European
policy on access to archives.
2 Zakon o varstvu dokumentarnega in arhivskega gradiva ter arhivih, „Uradni list RS“, št. 30/2006.
3 Republika Slovenija, Državni zbor, Zakonodajno-pravna služba, št. 612-02/13-2, 28. 1. 2014.
Zakon o varstvu dokumentarnega in arhivskega gradiva ter arhivih – ZVDAGA, „Uradni list RS“, št.
30/06 z dne 23. 3. 2006, Zakon o spremembah in dopolnitvah Zakona o varstvu dokumentarnega in
arhivskega gradiva ter arhivih – ZVDAGA-A, „Uradni list RS“, št. 51/14 z dne 7. 7. 2014..

162

Upotreba arhivskog gradiva s osjetljivim podacima u Republici Sloveniji i nekim državama EU

rokove nedostupnosti, pošto proizilazi iz načela da je javno arhivsko gradivo
dostupno svakome.

Javno arhivsko gradivo u javnim arhivima, koje sadrži tajne podatke prema
zakonu koji uređuje tajne podatke, ili poreske tajne čije otkrivanje neprofesionalnoj
osobi bi moglo izazvati štetne posljedice za sigurnost države i drugih lica, kao i
za njihove pravne interese, postaje dostupno za korištenje u pravilu 40 godina od
nastanka, ako je od strane izručitelja arhivskog gradiva označeno kao nedostupno u
skladu sa 40. članom tog zakona.

Javno arhivsko gradivo u javnim arhivima, koje sadrži lične podatke, a koje
se odnose na:
 zdravstveno stanje,
 spolni život,
 žrtvu kažnjivih radnji protiv spolne nedodirljivosti, bračna veza, porodica i
djeca,
 prekršioca i činioca kaznenih radnji i prekršaja, osim kaznenih radnji i
prekršilaca, protiv kojih je vođen postupak zbog suprostavljanja nekadašnjem
jednopartijskom režimu,
 vjerska ubjeđenja i
 etičku pripadnost,
ostaj za javnu upotrebu 75 godina nakon nastanka gradiva ili 10 godina nakon smrti
pojedinca, na kojeg se podaci odonose, ako je datum smrti poznat, pod uslovom da
ni sa drugim propisima nije drugačije određeno.

Javno arhivsko gradivo u javnim arhivima, nastalo prije konstituisanja
Skupštine Republike Slovenije 17. maja 1990, je dostupno bez ograničenja, osim s
ograničenjima iz prethodnog stava.

Prilikom dostupa javnom arhivskom gradivu nakon prvog ili drugog stava
ovog člana, kao nedostupni se odvajaju samo pojedinačni dokumenti, koji sadrže
podatke, zaštićene rokovima nedostupnosti, što se ne odnosi na šire jedinice gradiva.
Kada pojedinačni dokumenti sadrže podatke, koje čuvaju (obezbjeđuju) rokovi
nedostupnosti, pored njih i podatke, do kojih bi dostup bio moguć, tada se za pristup,
napravi anonimizirana kopija dokumenta, na kojoj se podaci zaštićeni rokovima
nedostupnosti, prekrivaju na način da neposredni ili posredan uvid nije moguć u te
podatke.

Ako se korisnik ne slaže sa ograničenjem pristupa, može uložiti prigovor,
koji rješava Arhivska komisija u upravnom postupku, odnosno u slučajevima prvog
stava ovog člana Vlada Republike Slovenije.

Do izručenja javnog arhivskog gradiva nadležnom arhivu se u pogledu
pristupa i korištenja arhivskog gradiva, bez obzira na vrijeme nastanka gradiva,
primjenjuju propisi koji uređuju pristup informacijama od javne važnosti, zaštita
tajnih podataka, poslovnih i poreznih kao i drugih propisa, osim za arhivsko gradivo
javno-pravnih lica, koji u skladu s 62. članom same garantuju vlastito čuvanje i
korištenje arhivskog gradiva.
163

Žarko ŠTRUMBL, mag. Gašper ŠMID

Zakon u 66. članu ZVDAG-a određuje, također, vanredne rokove
nedostupnosti. Vlada Republike Slovenije može naučno-istraživačkoj organizaciji,
istraživaču ili novinaru, na osnovu mišljenja Arhivske komisije odobriti vanredni
(izuzetni) pristup, ako je upotreba arhivskog gradiva, koji sadrži nedostupne podatke
u skladu sa članom 65. toga Zakona, ili porezne tajnosti neizbježno potrebna za
dostizanje predviđenog naučnog cilja, te javni interes za razotkrivanje prevlađuje
nad javnim interesom za nedostupnost tih podataka. U slučaju, da gradivo, o kojem
odlučuje Vlada Republike Slovenije, sadrži i lične podatke o vanrednom (izuzetnom)
pristupu cjelokupnom gradivu, odlučuje Vlada Republike Slovenije na osnovu
prethodnog mišljenja Arhivske komisije.

Arhivska komisija može naučno-istraživačkoj organizaciji, istraživaču ili
novinaru s upravnom odlukom odobriti vanredni pristup javnom arhivskom gradivu,
koje sadrži lične podatke, ako taj dokaže da učinkovite ocjene gradiva ili provođenje
istraživanja, odnosno njegove namjene nije moguće ostvariti bez obrade spomenutih
podataka, ili da bi to bilo povezano s nesrazmjernim naporima ili troškovima.

Korisnik Arhivskoj komisiji prilaže prijedlog istraživačkog pitanja, koji
mora sadržavati:
• naziv istraživanja,
• nosioca istraživanja (pravno lice ili istraživač),
• neposredni izvođač istraživanja (lično ime, naziv, adresa, odnos prema
nosiocu istraživanja i moguči mentor),
• istraživačko područje (opisno),
• namjena, odnosno cilj istraživanja i
• stručni osnov o ispunjavanju uslova iz prvog ili drugog stava ovog člana.

Korisnik, kojem je odobren vanredni prisutup podacima pred isticanjem
roka nedostupnosti prema tom Zakonu ne smije ih upotrijebiti u namjenu izvan
istraživanja ili ih otkriti osobama koje nisu izvođači istraživanja u skladu s
predstavljenim elaboratom. Tu obavezu korisnik potvrđuje u pisanoj formi prije
upoznavanja s podacima.

Zakonodavac je predvidio još „iznimno produženje roka nedostupnosti“4
i dodao 66a član ZVDAGA-a. Rokovi nedostupnosti arhivskog gradiva, koji su
određeni u 65. članu toga Zakona, se s tim dodanim članom na prijedlog javnopravnog lica koje je izručilo arhivsko gradivo, može izuzetno produžiti, ali ne više
od 10 godina. Javno-pravno lice, koje predlaže produženje roka nedostupnosti, mora
uz prijedlog priložiti pismenu ocjenu štetnih posljedica, koje bi mogle nastati, ako
bi gradivo bilo dostupno javnosti. O vanrednom produženju roka nedostupnosti
određuje Vlada na osnovu mišljenja Arhivske komisije.
4 66a. člen ZVDAGA (28. člen ZVDAGA-a). Zakon o varstvu dokumentarnega in arhivskega
gradiva ter arhivih – ZVDAGA, „Uradni list RS“, št. 30/06 z dne 23. 3. 2006, Zakon o spremembah
in dopolnitvah Zakona o varstvu dokumentarnega in arhivskega gradiva ter arhivih – ZVDAGA-a,
„Uradni list RS“, št. 51/14 z dne 7. 7. 2014.

164

Upotreba arhivskog gradiva s osjetljivim podacima u Republici Sloveniji i nekim državama EU

Zakonodavac je u 67. članu predvidio formiranje Arhivske komisije, koju
imenuje Vlada Republike Slovenije među stručnjacima iz oblasti državne uprave,
historije i arhivistike. Njeni zadaci su:
• daje obavezujuća mišljenja o spornim slučajevima rokova nedostupnosti
arhivskog gradiva iz 66. i 66a. člana tog Zakona,
• daje mišljenje o vanrednom skračenju i produženju rokova dostupnosti,
odnosno nedostupnosti,
• odlučuje u slučaju dileme o ograničenjima dostupnosti,
• odlučuje o izuzetnom dostupu javnom arhivskom gradivu.

Dostupnost arhivskom gradivu za potrebe službenih postupaka, određen je u
68. članu ZVDAGA-a, koji određuje:
• da lica, koja su stranke u postupcima ili iskažu svoj pravni interes za
uvođenje ili učešče u postupcima, imaju pravo na uvid u arhivsko gradivo,
• ograničenja dostupnosti arhivskog gradiva iz 65. člana Zakona ne važe za
upotrebu pojedinačnih dokumenata i predmeta, ako se radi o postupcima,
koje vode državni organi, organi samoupravnih lokalnih zajednica, nosioci
javnih ovlaštenja i druga lica javnog prava,
• prema definiciji Zakona uvid obuhvata pregled, ispis, prepis ili kopiranje
gradiva, te upotrebu tako dobivenih podataka u službenim postupcima,
• ako u arhivskoj ustanovi, nisu ispunjeni uslovi, tada može pristup s odlukom
i odbiti,
• originalno arhivsko gradivo, koje bi se zbog upotrebe moglo oštetiti,
nadomješta se s vjernom kopijom,
• dokumente, koji su već u arhivu, a koje državni organi, organi lokalnih
samoupravnih zajednica ili nosioci javnih ovlaštenja trebaju za svoj rad,
odnosno lica trebaju za ostvarenje svojih prava, uručuje arhiv na korištenje,
po pravilu u obliku ovjerene kopije,
• u izuzetnim slučajevima, kada je za rješenje predmeta nužno potrebna
upotreba izvornog dokumenta, može se organu za određeno vrijeme i na
osnovu pismene odluke posuditi izvorno arhivsko gradivo, s tim da se na
troškove organa izradi sigurnosna kopija.
Upotreba arhivskog gradiva s osjetljivim podacima i nekim državama
Evropske unije
Republika Češka (Czechia)

U Češkoj su svi državni arhivi u nadležnosti Ministarstva za unutrašnje
poslove i imaju razvijen sistem državnog, regionalnih i pokrajinskih arhiva. Pored
toga, imaju još specijalne arhive kao npr. Archiv Kancelare prezidenta republiky
165

Žarko ŠTRUMBL, mag. Gašper ŠMID

u Pragu, Archiv Pražkeho hradu u Pragu, Archiv Poslanecke snemovny u Pragu,
Archiv Cenatu u Pragu, Vojensky historicky arhiv u Pragu itd. Također imaju privatne
arhive, kao Arhiv sindikata, Arhiv jevrejskog muzeja.5 Češki Zakon o arhiviranju i
rukovanju s gradivima (Act on Archiving and Records management)6 u 37. članu
uređuje dostupnost gradiva nakon 30 godina od nastanka.

U slučaju da se osjetljivi podaci odnose još na žive državljane, po
spomenutom Zakonu se može koristiti arhivsko gradivo te vrste, samo pod uslovom
ako se saglasila osoba na koju se odnose. Nadležni arhiv mora pismeno obavijestiti
konkretnu osobu i javiti joj, ko želi proučavati gradivo i za koje vrijeme. Lice može
da se usprotivi uvidu u gradivo, ako u roku od 30 dana ne odgovori, podrazumijeva
se da odobrava uvid u gradivo te vrste. Spomenuti Zakon, također, određuje uvide u
razne registre stanovništva. Zakon jasno kaže, da 30-godišnji rok ne važi za gradivo,
koje je nastalo prije 1. 1. 1990. kao rezultat javnih organa, to važi npr. za gradivo
vojnih sudova i državnih tužilaštva. Taj zakon istovremeno ne važi za gradivo, koje
je već bilo javno dostupno.

U Češkoj su osnovali i poseban Institut za proučavanje totalitarnih režima
(USTR) i specijalni Arhiv obavještajnih (sigurnosnih) službi (ABS), koji djeluje u
okviru spomenutog Instituta u Pragu. Spomenuti Institut je počeo sa radom još od
1948. do 1989. Na susretima 2. i 3. jula 2011. god u Ljubljani sa Studijskim centrom za
nacionalno pomirenje7 je dr. Pavel Žaček, nekadašnji studentski aktivist „baršunaste
revolucije“ 1989. godine na predavanju s naslovom „The Czech experience: Don’t
hide the truth“ govorio o dostuposti arhivskim dokumenatima u Češkoj. Češka je
nakon 2008. godine otvorila skoro sve arhive nekadašnje političke policije i zato
važi za jednu od najliberalnijih postkomunističkih država u pogledu dostupnosti
dokumentima tajne policije. Za gradivo, koje je nastalo prije 1990. godine već je
rečeno da nema nikakvih ograničenja. Gradivu bez ograničenja mogu pristupiti
fizička lica, studenti, istraživači, historičari, bez obzira da li je riječ o istraživaču ili
žrtvi.
Gradivo je u cjelosti dostupno bez anonimizacije kod uvažavanja Zakona o
sigurnosti ličnih podataka. Arhiv može odbiti pristup informacijama, ako one posežu
u sigurnost ustavnog sistema, u privredne interese i odbranu države. O pritužbama
odlučuje direktor u skladu sa 15. članom Zakona o institutu za proučavanje tolitarnih
režima i o Arhivu sigurnosnih službi8. Zakon o arhiviranju i ponašanju s gradivima9
5 Povzeto po spletni strani Ministrstva za notranje zadeve Republike Češke.
6 The prime Minister of the Czech Republic hereby approves of the publication of the final
and conclusive text of Act No. 499/2004 Coll. on Archiving and Records Management and on the
Amendment of Selected Acts, as derived from amendments implemented by Act No. 413/2005 Coll.,
Act No. 444/2005 Coll., Act No. 112/2006 Coll., Act No. 181/2007 Coll., Act No. 296/2007 Coll., Act
No. 32/2008 Coll., and Act No. 190/2009 Coll., Act No. 227/2009 Coll., Act No. 424/2010 Coll., and
Act No. 167/2012 Coll.
7 Ki naj bi se ukvarjal s podobno tematiko, žal pa naslov institucije ne ustreza dejavnosti.
8 5 Act of 8 June 2007 on the Institute for the Study of Totalitarian Regimes and the Security Services
Archive, and on Amendments of some Acts.
9 Gl. opomba 6.

166

Upotreba arhivskog gradiva s osjetljivim podacima u Republici Sloveniji i nekim državama EU

također određuje, da će s 1. januarom 2030. godine Arhiv sigurnosnih službi, postati
dio Nacionalnog državnog arhiva.
Republika Francuska (Republique Française)

Francuski Zakon o arhivima iz 2008. godine je uključen u Zakonik o
nacionalnom nasljedstvu (Code du patromoine)10. Dostupnost i upotreba arhivskih
dokumenata je uređena u članovima od L213-1 do L213-8. Dostupnost arhivskom
gradivu u javnim arhivima je u načelu slobodan. U članu L213-2 su detaljno opisani
primjeri kada je dostup arhivskom gradivu ograničen. Ograničenja dostupnosti
arhivskom gradivu su slijedeća:
• Arhivsko gradivo nije dostupno za upotrebu 25 godina od nastanka,
odnosno ulaganja zadnjeg dokumena u dosije, posebno ako je povezano s
odlukama vlade, odnosno drugih organa izvršne vlasti, u vezi s vanjskom
politikom, javnim finansijama i javnim dugom. A također ako se odnosi na
djelovanje Državnog savjeta, upravih sudova, Revizorskog suda, ako se radi
o medicinskoj dokumentaciji, gdje mora proteći 25 godina od smrti osobe,
a ako datum smrti nije poznat tek nakon, 120 godina od rođenja te osobe na
koju se odnosi.
• 50 godina od nastanka dokumenta, odnosno ulaganja zadnjeg dokumenta u
dosije, ako bi otkrivanje ugrozilo odbranu države, njenih vanjskopolitičkih
interesa, javne sigurnosti.
• 75 godina od nastanka dokumenta, odnosno ulaganja zadnjeg dokumenta u
dosije, odnosno 25 godina od smrti osobe ako se radi o dokumentima, koje
je za vrijeme istraživanja izradila pravosudna policija, dokumente, koji se
odnose na predmete pred sudovima za izvršavanje kazni, registre rođenja i
vjenčanja, pri čemu rok počne da teče od njihovog zatvaranja.
• 100 godina od nastanka dokumenata, odnosno ulaganja zadnjeg dokumenta
u dosije, tj. 20 godina od smrti predmetne osobe u slučaju, da je to za nju
povoljnije, jer je na snazi ograničenje 75 godina, koje se odnosi na maloljetna
lica. 100 godina od nastanka dokumenta važi i za dokumente koji su bili
označeni sa određenim stepenom tajnosti u vezi s odbranom države i čije
otkrivanje bi moglo ugroziti tajnost podataka o spolnom životu pojedinaca.

Ne smije se pristupati arhivskim dokumentima koji bi mogli raširiti
informacije o izradi nuklearnog, hemijskog ili kakvog drugog oružja. Spomenuti
Zakon11 određuje, da se može izdati dozvola za uvid arhivskog gradiva i prije isticanja
roka, ako podnosilac zahtjeva ne predstavlja opasnost za ugrožavanje interesa, koje
zakon štiti. Arhiv mora na svaku takvu molbu odgovoriti u roku od 2 mjeseca. Na
molbu može također prijevremeno odgovoriti ako dobije saglasnost organa kojem je
to gradivo izručio.
10 Code du patrimoine -Version consolidée au 6 février 2016.
11 Člen L213-3.

167

Žarko ŠTRUMBL, mag. Gašper ŠMID

Zakon određuje još uslove12, koje je potvrdio Državni savjet, pod kakvim
uslovima se izdaju ovjereni prepisi iz arhivskog gradiva kao i uslove plaćanja.

Republika Litvanija (Lietuvos Republika)

U toj sjevernoevropskoj članici Evropske unije, ovo područje uređuje
Zakon o dokumentima i arhivima,13 a koji ne određuje rokove zatvaranja arhivskog
gradiva. Određuje samo ograničenja, da se može Zakonom može ograničiti pristup
u slučajevima kada se čuvaju: nacionalna sigurnost, odbrana, međunarodni odnosi,
javna sigurnost, pojedinačni i drugi opravdani interesi, podaci o sprečavanju, istrazi
i progonu kažnjivih radnji, jednakopravnosti stranaka u sudskim postupcima,
ekonomskoj, monetarnoj i kursnoj politici države i njenim trgovačkim interesima.

Arhivsko gradivo s ličnim podacima postaje dostupno 30 godina nakon
poznatog datuma smrti ili 100 godina nakon rođenja, ako datum smrti nije poznat.
U slučaju da se ne ustanovi niti datum rođenja, niti datum smrti određene osobe,
gradivo ostaje nedostupno 70 godina od njegovog nastaka.

Ograničenje dostupnosti ne važi za gradivo Komunisitičke partije Litve, te
KGB (Komiteta za državnu sigurnost SSSR), kao i brojnih obavještajno-sigurnosnih
službi iz različitih vremenskih perioda. Spomenuto gradivo se čuva u Specijalnom
arhivu (Lithuanian Special Archives), koji je dio centralizovane arhivske mreže.
Dokumente bivših tajnih odjeljenja ustanova čuvaju i drugi državni arhivi.

Izuzetak određuje 20. član Zakona14, koji govori o saradnicima obavještajne
službe SSSR-a, i o osobama, žrtvama tih službi, za koje su istraživači i srodnici
izrazili želju za pristup podacima o njihovoj smrti. Do upotrebe takozvanih
zatvorenih dokumenata se može doći samo na osnovu pismene dozvole Istraživačkog
centra Litvanije za genocid i otpor (Genocide and Resistance Research Centre of
Lithuania), dok je za upravno poslovne namjene i za revizije pravosudnih organa
pristup neograničen.
Savezna Republika Njemačka (Bundesrepublik Deutschland)

Njemačka je sastavljena iz 16 saveznih država i svaka savezna država ima svoj
zakon o arhivima, a onda još i Savezni zakon o saveznom arhivu (Bundesarchivgesetz
– BArchG)15 kojeg nadograđuje Uredba o upotrebi arhivskog gradiva u saveznom
arhivu (Bundesarchiv-Benutzungsverordnung – BArchBV)16. Službeni naziv
12 Člen L213-8 omenjenega Zakona.
13 Zakon o dokumentih in arhivih. Dokumentų ir archyvų įstatymas (Law on Documents and
Archives), 5 december 1995 No. I-1115, s spremembami in dopolnitvami.
14 Isto.
15 https://www.bundesarchiv.de/bundesarchiv/rechtsgrundlagen/bundesarchivgesetz/index.html.de.
16 https://www.bundesarchiv.de/bundesarchiv/rechtsgrundlagen/benutzungsverordnung/index.html.de.

168

Upotreba arhivskog gradiva s osjetljivim podacima u Republici Sloveniji i nekim državama EU

saveznog arhivskog zakona je: Zakon o očuvanju i upotrebi arhivskog gradiva
federacije (Gesetz über die Sicherung und Nutzung von Arhivgut des Bundes),
skračenica BAG. Usvojen je 6. januara 1988. (BGBI. I S.62) i dopunjen 7. avgusta
2013. godine (BGBI. I. S 3154). Zakon je kratak i sadržajan, u samo 13 članova
određuje dužnosti saveznih organa, da arhivu ponude sve dokumente na različitim
nosiocima (papir, filmovi,.. itd.) a koje za obavljanje svojih zadataka više ne trebaju.
Zakon, također, određuje zadatke Saveznog arhiva, koji mora osigurati arhivsko
gradivo federacije i pobrinuti se da sva pravna lica federacije, odnosno javnog prava
predaju gradivo u skladu sa Zakonom Saveznom ili pokrajinskom arhivu. Saveznom
arhivu se predaje isključivo gradivo za koje važe savezni propisi o čuvanju tajnosti
pismonosne, poštanske ili telefonske komunikacije. Nakon preuzimanja, arhiv mora
poštovati propise u pogledu obrade spomenutog gradiva i čuvanja, koji su važili još
za vrijeme dostavljača (izručioca) gradiva.

Svako arhivsko gradivo je dostupno 30 godina od nastanka, ukoliko drugi
zakoni ne određuju drugačije. Gradivo s ličnim podacima je dostupno 30 godina
nakon smrti osobe, odnosno 110 godina po rođenju ako nije poznat datum smrti, 60
godišnji rok dostupnosti gradiva od nastanka važi za pravna lica, pri čemu je već
prilikom usvajanja zakona važilo, da je gradivo nastalo prije službenog osnivanja
ZRN 1949. godine, kada je bilo javno dostupno za potrebe naučno-istraživačkog
rada ili za zaštitu zakonitih interesa. 60 godišnji rok dostupnosti od nastanka važi
za porezne i bankarske podatke. Svi ti rokovi ne važe za gradivo koje je bilo, već
prilikom nastanka ili u toku prenosa u Savezni arhiv ili pokrajinske arhive, dostupno
javnosti.

Na osnovu Zakona o pristupu informacijama od javnog informisanja17
30-godišnji rok ne važi za gradivo, koje je bilo već kod samog nastanka namijenjeno
javnosti. Rokovi dostupnosti se mogu skratiti, ako se s tim slažu oni na koje se to
gradivo odnosi. U slučaju da konkretna osoba ne da saglasnost za skraćenje roka
pristupa, a to gradivo je hitno potrebno za naučno-istraživačke namjene, određeni
podaci se moraju anonimizirati. Također je moguće produžiti za najviše 30 godina
dostupnost za arhivsko gradivo saveznih institucija, ako bi bili ugroženi interesi
države i njenih zemalja, kada bi bila kršena dužnost obezbjeđenja tajnosti po
njemačkom kaznenom zakoniku ili kakvom drugom saveznom propisu, ako bi bilo
ugroženo stanje odnosno očuvanje gradiva, ugroženo prvobitno uređenje arhivskog
gradiva, zaštita ličnih podataka trećih lica i ako bi s njom nastali neopravdani troškovi.
Uredba o upotrebi arhivskog gradiva u saveznom arhivu, određuje i način korištenja,
kako se gradivo upotrebljava, u originalu ili u kopiji, ili da se samo da informacija
o njegovom sadržaju. Na osnovu zahtjeva, koji mora detaljno predstaviti temu i
namjenu istraživanja, arhiv izdaje dozvolu i određuje način i uslove korištenja, te
upozorava još na dodatne uslove, kao što su poštovanje autorskih prava, legitimnih
interesa trećih lica i da za moguće prekršaje arhiv nije odgovoran, nego korisnik, koji
određena prava nije uzeo u obzir.
17 Zakon o dostopu do informacij javnega značaja iz leta 2005, veljati je začel 1. 1. 2006.

169

Žarko ŠTRUMBL, mag. Gašper ŠMID

Ovdje bi posebno predstavili još gradivo bivše Njemačke Demokratske
Republike – DDR (Deutsche Demokratische Republik – DDR), njenih stranaka i
masovnih organizacija.

Sa sporazumom o ujedinjenju dvije Njemačke (das Einigungsvertragsgesetz)
masovne organizacije su se u DDR-u raspale i brigu za gradivo državnih organa
nekadašnje DDR je preuzeo je Savezni arhiv u Koblenzu. Problem je nastao s gradivom
SED (Sozialistische Einheitspartei Deutschlands)18, koji je, u stvari, gradivo stranke,
a s druge strane je svakako i od državne važnosti. Zato su 1992. godine dopunili Zakon
o Saveznom arhivu i u okviru toga uspostavili još nesamostalnu ustanovu javnog
prava (Unselbsändige Stiftung des öffentlichem Rechts)19, koja je preuzela gradivo
nekadašnjih stranaka, koje nije dostupno 30 godina od svog nastanka. Usvojili su
još posebnu Uredbu20, koja uvažava iste zakonske rokove, 30 godina nakon smrti,
odnosno 110 godina nakon rođenja za fizička lica, pravila o skraćivanju, odnosno
produživanju općih rokova i zaštite interesa fizičkih lica.

Još više „istaknuto“ je gradivo sigurnosno-obavještajnih službi bivše DDRgradivo STASI-ja. Za gradivo Službe za državnu bezbjednost nekadašnje DDR
(Bundesbeauftragte für die unterlagen des Staatsicherheitsdienster der ehemaligen
DDR-BStU)21 sada brine poseban savezni ovlaštenik sa sjedištem u Berlinu i sa
12 odjeljenja po Istočnoj Njemačkoj. Količinski obuhvata 111 tv.com22 gradiva
i ima (prema stanju 1.-1.2014.) cca 1600 zaposlenih, u 90-tim godinama je s tim
gradivom operiralo čak 3.200 zaposlenih. Dostupnost tome gradivu je vrlo otežana,
jer je dostupno po strogim pravilima po pitanju zaštite ličnih podataka i samo za
određene namjene. Ako dokument sadrži podatke o trećoj osobi, samo se ti podaci
anonimiziraju. Spomenuti Zakon je služio i kao model za zakonodavstvo građi
nekadašnjih obavještajnih službi.

Bitne karakteristike Zakona o gradivu STASI-ja23 su: da i svaki pojedinac
ima pravo na informacije, ako postoji gradivo o njemu i samo to može da vidi, tako
da može doći samo do podataka koji se njega tiču, a ne nekog drugog. Ti podaci
se tada prekriju. Zaštićeni nisu interesi stručnih saradnika, odnosno neformalnih
informatičara STASI-ja. Svako ima pravo, da sazna ime osobe koja je o njemu
izvještavala. Podnosilac molbe ne treba navesti razlog zašto podnosi zahtjev.

Podaci o umrlim i nestalim osobama u pravilu nisu dostupni osim za uže
srodnike, a ako njih nema, pravo imaju srodnici do trećeg koljena. Ti podaci se
mogu tražiti samo u slučaju pravnog interesa, kao zbog razloga naslijeđa bogatstva,
istraživačkog porijekla, odšteta i sl.
18 Socialistična stranka Nemčije.
19 Odvisna ustanova javnega prava.
20 Gl. Erlass des Bundesministers des Innern über die Errichtung einer “Stiftung Archiv der Parteien
und Massenorganisationen der DDR” vom 6. 4. 1992.
http://www.bundesarchiv.de/imperia/md/content/bundesarchiv_de/fachinformation/stiftungserlass.pdf.
21 Zvezni komisar za dokumente Službe državne varnosti nekdanje NDR BstU.
22 Po njihovi spletni strani ima 111 km gradiva, po drugih neuradnih podatkih pa celo 180 km gradiva.
23 Gesetz über die Unterlagen des Staatssicherheitsdienstes der ehemaligen Deutschen
Demokratischen Republik -StUG. Zakon je bil osemkrat noveliran, nazadnje 2011. http://www.gesetzeim-internet.de/stug/BJNR022720991.html.

170

Upotreba arhivskog gradiva s osjetljivim podacima u Republici Sloveniji i nekim državama EU

Javna i pravna lica se mogu provjeravati, ko je sarađivao sa STASI-jem do
31. 12. 2019. Za neke funkcionere (npr. za saveznog opunomoćenika za gradivo
STASI-ja, za njegove zaposlene i one koji se bave sa zahtjevima za rehabilitaciju)
rok uopšte ne postoji. Nema ga.

Istraživanje posebno određuje spomenuti Zakon, koji treba predložiti
dokaze o zahtjevu i projekat mora biti tačno određen. Novinari moraju priložiti
kopiju novinarske iskaznice, podatke o projektu i dopis uredničke ustanove. Lične
podatke fizičkih lica se moglo dobiti samo s njihovom dozvolom na osnovu
namjene istraživanja, a gradivo historijskih lica i nosilaca političkih funkcija,
korisnik dobiva na rasplaganje bez njihove dozvole, ali ih se ipak mora o tome
obavijestiti. Također tu mora prevladati istraživački interes, nad interesom zaštite
ličnih podataka. Pod takvim uslovima se stavlja na raspolaganje i gradivo sa ličnim
podacima saradnika.

Podaci umrlih fizičkih lica su dostupni 30 godina nakon smrti, odnosno 110
godina nakon rođenja sa zadnjim amandmanom Zakona. Podaci mogu biti dostupni
10 godina nakon smrti, ako je riječ o naučno-istraživačkom projektu ili ako se radi o
pravnom interesu.
Republika Poljska (Rzeczpospolita Polska)

U toj članici Evropske unije, gradivo je dostupno 30 godina od nastanka,
osim ako se radi o interesu države, državnih organa ili za zaštitu tajnosti. O tome
govori 71. član Zakona o nacionalnim i državnim arhivima24. Nadležni ministar za
kulturu može s posebnom uredbom skratiti rok dostupnosti arhivskog gradiva, ako je
to u interesu države, nauke ili kulture. Odgovarajuća pravila važe za gradivo, nastalo
prije 1989. godine, koje je dostupno odmah nakon evidentiranja u arhivu, ako je riječ
o upotrebi u naučno istraživačke namjene.

Poljska ima pored nacionalnog arhiva i raširene mreže državnih arhiva,
još specijalne arhive, koji djeluju npr. pri parlamentu, senatu, savjetu ministara,
na pojedinačnim ministarstvima itd. To gradivo ima, radi državnih interesa, vrlo
ograničen pristup. Ipak je određeno da moraju i ti arhivi predati gradivo nacionalnom
arhivu, kada ga više ne budu trebali za poslovanje, što znači da nema više razloga
da bi bilo u posebnom arhivu i zato ga moraju izručiti najkasnije 50 godina nakon
nastanka.

Spomenuli bi još posebno gradivo Instituta narodnog sjećanja – Komisije za
istraživanje zločina prema poljskom narodu. Osnovan je 1998. godine (Act on the
Institue of National Remembrance) u Varšavi, a službeno je počeo sa radom u 2000.
godini. Njegov arhiv je najveći u Poljskoj s oko 87 tv.com gradiva, od 1994. do 1990.
Pravila dostupnosti, upotrebe su se više puta mijenjala (od sve mogućih uvjerenja,
potvrda, dokaza, provjera itd.). Godine 2010. su usvojili zadnje izmjene, koje
omogućavaju slobodan pristup dokumentima. Bitne karakteristike tih izmjena su, da
24 Act on the National Archival Resource and State Archives.

171

Žarko ŠTRUMBL, mag. Gašper ŠMID

svako ima pravo pristupa dokumentima, koji se odnose na njega, pravo informacija
o zaposlenima tajne službe ili drugih lica, koje su o njemu posredovale informacije
tajnoj službi. Pristup dokumentima je moguć i istraživačima za naučna istraživanja,
odnosno publicističke objave. Fizičko lice može zabraniti pristup ličnim podacima,
koji su dobiveni u sklopu obavještajne djelatnosti za 50 godina od njihovog nastanka.
Dozvoljen je pristup sudovima i državnom tužilaštvu.

Za pojedinačne dokumente šef Službe unutrašnje bezbjednosti (Internal
Security Agency) i Obavještajne službe (Intelligence Agency), te ministar za odbranu
može odrediti, da su neki dokumenti još uvijek nedostupni za korištenje, u slučaju
državne sigurnosti.
Ujedinjeno kraljevstvo Velike Britanije i Sjeverne Irske (United Kingdom of
Great Britain and Northern Ireland - U. K. )25
Prema Zakonu o javnim dokumentima (Public Record Act) iz godine 1958.26
i iz 1967.27 zainteresirana lica mogu zahtijevati pristup dokumentima javnih ustanova
odmah po nastanku, osim posebno određenih izuzetaka u vezi sa sigurnosnim i
obavještajnim predmetima, s nacionalnom sigurnošću, odbranom, međunarodnim
odnosima itd.

Opći rok dostupnosti je 30 godina od nastanka. Postoji još 60-godišnje i
100-godišnje ograničenje. Sama pristupačnost za upotrebu je uređena u nekim
drugim zakonima. Uvid u gradivo može arhiv odbiti, prlikom čega zamoli prethodno
mišljenje pravosudnog ministra ili onog organa, koji mu je predao određeno gradivo.
Odbijena stranka se može žaliti posebnom Informacionom tribunalu (Information
Tribunal).

Za samo traženje podataka u zatvorenim gradivima treba novac uplatiti
unaprijed. Fotokopiranje se posebno plaća. Također postoji besplatni uvid u predmete
u prostorima britanskih arhiva. Arhiv mora odgovoriti na zahtjev u roku od 20 dana,
ukoliko se radi o zatvorenom dokumentu postupak traje nešto duže.
Zaključak

Arhivi su dio nacionalnog naslijeđa. U njima se čuva historija naroda. Još
u 16. vijeku trebalo je imati posebnu dozvolu za pristup arhivskom gradivu jer su
pisano naslijeđe očito više cijenili. U drugoj polovici 20. stoljeća je većina država to
napustila.
25 Britanski arhiv (The National Archives): http://www.nationalarchives.gov.uk/ (februar 2014).
Wikipedia: The National Archives (United Kingdom): http://en.wikipedia.org/wiki/The_National_
Archives_(United_Kingdom) (februar 2014).
Zakon o svobodi informacij (Freedom Of Information Act - FOIA):
http://www.legislation.gov.uk/ukpga/2000/36/contents (februar 2014).
26 https://en.wikipedia.org/wiki/Public_Records_Act_1958.
27 http://www.legislation.gov.uk/ukpga/1967/44.

172

Upotreba arhivskog gradiva s osjetljivim podacima u Republici Sloveniji i nekim državama EU

Danas je pristup arhivima pravo, a ne više privilegija. Savjet Evrope je
usvojio stav28, da država nema demokracije, ako svi njeni stanovnici nemaju pravo
da se na objektivan način upoznaju sa svojom historijom. Također, države koje
poštuju i propagiraju otvorenost arhiva su po drugom osnovu obavezne da čuvaju
lične podatke i različite tajnosti. Tu oblast uređuju zakoni i podzakonski akti o
pristupu informacijama javne važnosti, o zaštiti ličnih i tajnih podataka itd. Zanimljiv
je položaj u nekadašnjim istočno evropskim državama, gdje su djelovale službe,
koje su na različite načine sakupljale podatke o državljanima. S raspadom njihovog
političkog sistema su nastali brojni specijalni arhivi, koji su preuzeli gradivo bivših
organizacija i tajnih službi.

U ovom članku smo pokazali kako je u Republici Sloveniji i još nekim
drugim državama Evropske unije uređen pristup arhivskom gradivu, kakvi su rokovi
dostupnosti, vrste dokumenata, do kojih je pristup ograničen i kada će gradivo biti
na raspolaganju. Podaci su dobiveni sa sajtova nacionalnih arhiva i zakonodavstava
pojedinačnih država, te nekoliko stručnih publikacija.
Summary
The archives are part of the national heritage. They hold the nation’s history.
Even in the 16th century had to have special permission to access archival material
because the written heritage was obviously more appreciated. In the second half of
the 20th century most of the country abandoned that.
Today, access to the archives is right, not privilege. The Council of Europe
has adopted the position that the country has no democracy, if all its inhabitants
not have the right to get objectively familiar with its history. Also, countries which
respect and promote the openness of the archives are on other grounds required to
protect personal data and the various secrets. The area is governed by the laws and
by-laws on access to information of public importance, the protection of personal and
confidential data and so on. An interesting situation is in the former east European
countries, where operated services, which in various ways rounded up data on
citizens. With the collapse of its political system resulted making many specialized
archives, who took material from former organizations and secret services.
In this article, we showed how the Republic of Slovenia and some other
countries of the European Union regulated access to archival material, such as
periods of availability, types of documents, to which access is restricted and when
the material will be available. Data were obtained from sites of national archives and
the laws of individual states, and several professional publications.

28 Recommendation No. R (2000) 13 of the Committee of Ministers to member states on a European
policy on access to archives.

173

Mr. Jasmin JAJČEVIĆ
Arhiv Tuzlanskog kantona

naučni rad

ZNAČAJ I KORIŠTENJE ARHIVSKIH ZBIRKI I NJIHOVA
TEHNIČKO – TEHNOLOŠKA ZAŠTITA
- Iskustva Arhiva Tuzlanskog kantona
Apstrakt: Arhivske zbirke čine vještački združeni dokumenti, koji su
sakupljeni na osnovu nekih zajedničkih osobina, bez obzira na njihovu provenijenciju.
Autor nas upoznaje sa arhivskim zbirkama različite provinijencije, pohranjenim u
Arhivu Tuzlanskog kantona. U radu se pored općih zbirki, ističu i lične i porodične
zbirke koje predstavljaju važno i značajno historijsko svjedočanstvo za izučavanje
lokalne i regionalne historije i istaknutih ličnosti javnog, kulturnog i društvenopolitičkog života neke sredine. Arhivske zbirke predstavljaju značajnu arhivsku
građu koja je važan izvor informacija i od koje zavisi očuvanje pamćenja društva
i zajednice. Iz tih razloga, u ovom radu nastoji se ukazati na značaj i korištenje
istih u Arhivu Tuzlanskog kantona, te na njihovu tehničko-tehnološku zaštitu i to
prevashodno na iskustva koja su proizašla iz samog procesa digitaliziranja i kasnijeg
korištenja istih uz navođenje nekih prednosti i nedostataka.

Ključne riječi: Arhivske zbirke, lične i porodične zbirke, značaj, korištenje,
tehničko-tehnološka zaštita, digitalizacija, Arhiv Tuzlanskog kantona.
THE IMPORTANCE AND USE OF ARCHIVAL COLLECTIONS AND
THEIR TECHNICAL - TECHNOLOGICAL PROTECTION
- Experience of the Archives of Tuzla Canton Abstract: The archival collection consists of artificially merged documents,
which were collected on the basis of certain common characteristics, regardless of
their provenance. The author introduces us to collections of different provenance,
stored in the Archives of Tuzla Canton. The work is in addition to general collections,
highlight and personal and family collections that represent important and significant
historical testimony for the study of local and regional history and prominent public
figures, cultural and socio-political life. Archival collections represent an important
archive material, which is an important source of information and of which depends
on the preservation of memory of society and community. For these reasons, this
paper aims to highlight the importance and use of the same in the Archives of Tuzla
Canton, as well as their technical and technological protection, primarily on the
174

Značaj i korištenje arhivskih zbirki i njihova tehničko-tehnološka zaštita

experiences arising from the process of digitizing and later use them citing some
advantages and disadvantages.
Keywords: Archive collections, personal and family collections, importance,
usage, technical - technological protection, digitization, Archives of Tuzla Canton.
Uvodne napomene
Na određenim prostorima u radu pojedinaca nastaje vrijedno pisano blago
koje ima vrijednost za arhivsku djelatnost, a koje se nakon prestanka operativne
funkcije predaje arhivu na dalje čuvanje. Tako nastaju posebne arhivske zbirke čije
se porijeklo razlikuje od drugih arhivalija. U zbirke se mogu ubrojati svi arhivski
predmeti koji se na osnovu različitosti - vanjskih karakteristika i njihovog formata
ne ubrajaju u klasična arhivska dobra.1 Arhivska građa2 u koju spadaju i arhivske
zbirke dio su pisane kulturne baštine koje su važan izvor informacija i od kojih zavisi
pamćenje društva i zajednice. Prema međunarodnoj definiciji fond čini “cjelina
zapisa, bez obzira na njihov oblik ili nosač, koji je organski stvorio i/ili primio i
koristio neki pojedinac, obitelj ili pravna osoba u obavljanju svoje djelatnosti”, a
arhivsku zbirku sačinjava “umjetno združivanje dokumenata, skupljenih na temelju
nekih zajedničkih značajki (kao što su sadržaj ili nosač), bez obzira na njihovu
provenijenciju”.3 Osnovna karakteristika fonda je međusobna organska povezanost
svih njegovih dijelova, međutim kod arhivske zbirke te povezanosti nema. Ona je
umjetno proizvoljno stvoren skup dokumenata najrazličitije provinijencije, nastao
prema interesima kolekcionara kao njezina stvaraoca. Međutim, ona može biti
oblikovana i u samom arhivu od raznih dokumenata izdvojenih iz nekih određenih
organskih cjelina. Takve arhivske zbirke iz starijeg perioda poznate su pod imenom
„miscellanea“, „selecta“. Danas se u arhivima stvaraju zbirke arhivalija radi dopune
postojećih arhivskih fondova.4 U novije vrijeme u arhivima se formiraju i zbirke
memoarske građe koje čine zasebnu vrstu dokumenata. Inače, u arhivima se najčešće
susreću zbirke različitih vrsta materijala pod nazivom varia.5
1 Peter Wiesflecker, Arhivske zbirke – pregled posebnih zbirki štajerskoga Zemaljskog arhiva u
Gracu, Arhivska praksa, br. 9, Tuzla 2006, 138.
2 Pod arhivskom građom podrazumjevamo dokumente nastale u službenoj, odnosno poslovnoj
djelatnosti ustanova u najširem smislu riječi, dokumente o javno-pravnim i privatno-pravnim, sudskim,
upravnim, političkim i ostalim pravnim poslovima, dokumente koji redovito više ne služe tekućem
poslovanju, ali zaslužuju da se trajno čuvaju zbog svoje historijske i dokazne vrijednosti. Arhivska
građa isto tako obuhvaća i dokumente nastale radom i djelatnošću pojedinih porodica i ličnosti, ukoliko
su one u javnom životu igrale značajnu ulogu. Više vidi: Krešimir Nemeth, Arhivska građa, u: Savez
društava arhivskih radnika Jugoslavije, Priručnik iz arhivistike, Zagreb 1977, 25, (dalje: K. Nemeth,
Arhivska građa).
3 ISAD (G), Opća međunarodna norma za opis arhivskog gradiva, II izdanje, Zagreb 2001, prevod:
M. Hurem, J. Kolanović, S. Zgorelec, 14-15; Azem Kožar, Arhivistika u teoriji i praksi, Knjiga prva,
Tuzla 1995, 15. Azem Kožar, Ivan Balta, Pomoćne historijske znanosti i arhivistika, Tuzla 2004, 168169. (dalje: A. Kožar, I. Balta, Pomoćne historijske znanosti i arhivistika).
4 K. Nemeth, Arhivska građa, 29.
5 A. Kožar, I. Balta, Pomoćne historijske znanosti i arhivistika, 169.

175

Mr. Jasmin JAJČEVIĆ

Prema dr. Ivanu Beucu, arhivska zbirka je skup dokumenata koji je nastao
izborom ili slučajno i koji po svojoj prirodi nisu bili određeni da se čuvaju grupisani.
Arhivske zbirke obuhvataju građu različite provenijencije čiju unutrašnju strukturu
određuje kolekcionar prema vlastitim kriterijima ili arhivist po arhivskim načelima.
Prema tome, arhivske zbirke ne predstavljaju registarturno sređenu građu, pa se ne
mogu primjeniti na tu građu ni načela za građu koja je nastala u registraturama.6
Tektonika arhivske zbirke zavisit će o kriterijima koji će davati važnost i težište
na vrijednost građe arhivske zbirke kao historijskih izvora i to onu vrijednost koja
pretežno ili isključivo izvire iz te zbirke.
Arhivske zbirke mogu se komponirati:
1. Prema osobi adresanta odnosno autora ako vrijednost građe kao izvora
proističe iz te osobe (zbirka autografa);
2. Prema predmetnom sadržaju, ako se građa kao izvor određuje prema tom
kriterijumu (tematske zbirke);
3. Prema specijalnoj vrsti ili formi građe određene zbirke ako se određuje
vrijednost građe kao izvora prema karakteristikama ili formi (zbirka plakata,
pozivnica, fotografija, kalendara i dr).7
Značajno je istaći da određen broj arhivskih zbirki nastaje putem otkupa
dokumenata, poklonima, prikupljanjem i fotokopiranjem prepisa i originala kao
i zavještanjem.8 Međutim, jedan broj zbirki nastaje izdvajanjem građe iz raznih
fondova, prilikom obrade, te otkupom i poklonima tako da se ona i dalje nadopunjuje.
Pored navedenog, jedan broj zbirki nastaje i kao dio arhivske građe određenog fonda
i zbirke.9
Stanje arhivskih zbirki u Arhivu Tuzlanskog kantona
Arhiv Tuzlanskog kantona je ustanova koja je zadužena za nadzor i zaštitu
arhivke građe nad registraturama na prostoru Tuzlanskog kantona. Tokom više od
60 godina svog postojanja ova ustanova je preuzela arhivsku građu stariju od 30
godina sa prostora svih općina Tuzlanskog kantona.10 Ta građa je veoma značajna
sa naučno-istraživačkog aspekta, ali ista ima važnu ulogu i prilikom rješavanja
6 Dr. Ivan Beuc, Arhivistika, Predavanja dr. Ivana Beuca na arhivističkom tečaju u Zagrebu 1968.
godine, Izdanje Arhiva Hrvatske, Zagreb, Zagreb 1968, 53. (dalje: Dr. I. Beuc, Arhivistika).
7 Dr. I. Beuc, Arhivistika, 53-54.
8 Zakon o arhivskoj djelatnosti, “Službene novine Tuzlanskog kantona”, br. 15/2000, čl. 17.
9 Riječ je o zbirci Mikroteka Arhiva koja predstavlja dio građe Radničkog pokreta i NOB, a čine
je mikrofilmovani dokumenti Vojnoistorijskog instituta Beograd koji se odnosi na teritoriju Tuzle i
okoline iz vremena Drugog svjetskog rata.
10 Jedan broj arhivskih fondova preuzet je u Arhiv i sa područja nekadašnje regije sjeveroistočna
Bosna, koja je pokrivala ukupno 27 općina.

176

Značaj i korištenje arhivskih zbirki i njihova tehničko-tehnološka zaštita

imovinsko-pravnih odnosa, raznih nesporazuma vezanih za kupovinu i naslijeđivanje
nepokretnih dobara, povrat imovine oduzete u socijalističkom periodu, rješavanju
statusnih pitanja, pitanje penzionisanja, potvrđivanja o završenim obrazovnim
procesima i sl.11 Po zadnjim zvaničnim podacima Arhiv ima više od 400 arhivskih
fondova i zbirki. Značajan dio arhivske građe čine i arhivske zbirke kojih prema
podacima iz sredine 2015. godine ima ukupno 77.12
U narednoj tabeli donosimo stanje sređenosti arhivskih zbirki u Arhivu
Tuzlanskog kantona.13
Arhivske zbirke u Arhivu Tuzlanskog kantona
Arhivistički
sređene zbirke

Registraturno
sređene zbirke

Broj

Broj

%

Broj

%

Broj

%

Zbirke

44

29

65,90

14

31,82

1

2,27

Lične i
porodične
zbirke

33

15

45,45

18

54,54

/

/

Ukupno

77

44

57,14

32

41,55

1

1,29

Oblasti

Broj
zbirki

Nesređene
zbirke

Iz tabele se vidi da je 57,14% arhivskih zbirki u Arhivu Tuzlanskog kantona
arhivistički sređeno, registraturno sređeno je 41,55%, što je veoma zadovoljavajuće.
Međutim, bitno je napomenuti da je u grupi od 41,55% registraturno sređenih
arhivskih zbirki različit stepen njihove sređenosti. Nesređenost arhivskih zbirki je
na vrlo niskom nivou i iznosi 1,29%, što ovu vrstu arhivske građe svrstava u grupu
bolje sređene arhivske građe.
Arhiv Tuzlanskog kantona posjeduje različite vrste arhivskih zbirki. Osnovna
podjela arhivskih zbirki u Arhivu Tuzlanskog kantona je na: Zbirke kojih ima 44 i
lične i porodične zbirke kojih ima 33. U prvu grupu pod nazivom Zbirke spadaju:
Orijentalna zbirka, Radnički pokret i narodnooslobodilačka borba u sjeveroistočnoj
Bosni, SKOJ Tuzle i sjeveroistočne Bosne, Oblasni NOO za istočnu Bosnu, Gradsko
11 Selma Isić, Sređenost i cjelovitost arhivskih fondova i njihov utjecaj na korištenje arhivskog
gradiva (iskustva Arhiva Tuzlanskog kantona), Radovi, 47. savjetovanje hrvatskih arhivista pod
nazivom „Dostupnost arhivskog gradiva“, Hrvatsko arhivističko društvo (HAD), Vinkovci, 22-24.
listopad 2014, 254.
12 Hatidža Fetahagić, Selma Isić, Važnost obrade arhivskih fondova u istraživačke svrhe, Glasnik
arhiva i Arhivističkog udruženja Bosne i Hercegovine, br. XLV/2015, Sarajevo 2015, 19. (dalje: H.
Fetahagić, S. Isić, Važnost obrade arhivskih fondova u istraživačke svrhe). Danas je taj broj veći,
uvećan preuzimanjem ili poklonom tokom druge polovine 2015. godine i u prva četiri mjeseca 2016.
godine.
13 Tabela sređenosti arhivskih zbirki u Arhivu Tuzlanskog kantona urađena je na osnovu Vodiča kroz
arhivske fondove i zbirke Arhiva Tuzlanskog kantona (autora: Izet Šabotić, Nermana Hodžić i Selma
Isić), Tuzla 2012. i evidencija koje se vode u Arhivu Tuzlanskog kantona u Tuzli.

177

Mr. Jasmin JAJČEVIĆ

poglavarstvo Brčko, Kotarski ured Gradačac, Narodno vijeće Tuzla, „Ispis iz
povjerljivih arhiva Okružne oblasti u Tuzli 1879-1908.“ Zbirka prevoda, Domovnica
Imamata džemata Bašigovci, Ljetopis Katoličkog samostana Tuzla, Ljetopis Javne
ustanove Osnovna Muzička škola Tuzla, „Gajret“ kulturno-prosvjetno društvo u
Tuzli, Mikroteka, Fotografije, Stara štampa i Plakati, Dionice, obveznice i police
osiguranja, Zemaljska vlada Bosne i Hercegovine-generalni štrajk rudara Bosne i
Hercegovine i Husinska buna 1920. godine, Omladinska pruga „Brčko-Banovići“,
Odbor za izradu Monografije „Tuzlanski partizanski odred“, Odbor za izdavanje
Zbornika sjećanja „15. majevička NOU brigada“, Odbor za izdavanje Edicije „16.
muslimanska NOU brigada“, Opštinski odbor za izdavanje Monografije „18. hrvatska
NOU brigada – 38. NOU divizija“, Odbor za izdavanje Edicije „Tuzla u radničkom
pokretu i revoluciji“ Knjiga 1, Zbirka „Dokumenata Službe Državne bezbijednostiCazinska buna“, Zločin u Srebrenici 1943. godine, „Masovne grobnice na prostoru
sjeveroistočne Bosne“, „Tuzlanska kapija“, Press centar Lukavac, Zbirka projekata,
Zbirka građe banaka, „Čestitke“, „Kalendari“, „Katalozi“, „Plakati“, „Pozivnice“,
„Programi“, „Razglednice“, „Memorandumi“, „Mališa“ list učenika osnovnih škola
Tuzlanske opštine, Bosniai Hirek, Radio-Tuzla i Numizmatička zbirka.14

Treba istaći da najstarija građa u Arhivu potiče iz vremena osmanske
uprave u Bosni i Hercegovini, tačnije iz prve polovine 17. stoljeća. Ista je svrstana
u Orijentalnoj zbirci,15 dobro je očuvana i djelimično je arhivistički obrađena, a
sadrži vrijedne dokumente pisane osmansko-turskim i arapskim pismom. U sastavu
Orijentalne zbirke nalazi se jedan broj vrijednih rukopisa, a najstariji potiče iz sredine
16. stoljeća. Osim Orijentalne zbirke Arhiv posjeduje desetine vrijednih arhivskih
fondova i zbirki iz perioda austrougarske uprave (1878–1918), pisanih na bosanskom
i njemačkom jeziku, kao i nekoliko vrijednih fondova i zbirki međuratnog perioda
i vremena Drugog svjetskog rata, koji se odnose na rad organa uprave, sudstava,
privrede, školstva i kulture, Najbrojnije i najkompletnije arhivske zbirke potiču
iz socijalističke izgradnje (1945–1990).16 Arhiv je preuzeo arhivsku građu koja se
odnosi na period agresije na Bosnu i Hercegovinu, a vezana je za rad organa vlasti,
ratnih predsjedništava općina koje su egzistirale na području Tuzlanskog okruga u
ovom periodu itd. Od posebnog značaja je Zbirka memoarske građe prognanika,
logorša i drugih stradalnika sa prostorra Podrinja i Posavine. Veoma vrijedna je
14 Izet Šabotić, Nermana Hodžić, Selma Isić, Vodič kroz fondove i zbirke Arhiva Tuzlanskog kantona,
Tuzla 2012, 333-362. (dalje: I. Šabotić, N. Hodžić, S. Isić, Vodič A TK).
15 Orijentalna zbirka (1578–1911) je nastala otkupom dokumenata, poklonima i fotokopiranjem
originala iz Orijentalnog instituta Sarajevo i Jugoslovenske akademije znanosti i umjetnosti Zagreb, koji
su skupljani i obrađeni u Arhivu. Najstariji rukopis datira iz 1578. godine, a dokumenat iz 1645. godine,
i odnose se na područje sjeveroistočne Bosne. Zbirka sadrži preko 2.500 raznovrsnih dokumenata, a
sačinjena je od berata, fermana, tapija, ugovora, sidžila, deftera, vakufnama, rješenja šerijatskih sudova,
bujruldija, pisama, brošura, štampanih knjiga i dr. I. Šabotić, N. Hodžić, S. Isić, Vodič A TK, 333-334;
Katalog izložbe, Bogastvo Arhiva Tuzlanskog kantona nacionalno blago Bosne i Hercegovine, Tuzla
2014, 5.
16 Grupa autora, Pedeset godina Arhiva u Tuzli 1954-2004, Tuzla 2005, 42. (dalje: G. autora, Pedeset
godina Arhiva); I. Šabotić, N. Hodžić, S. Isić, Vodič A TK, 11.

178

Značaj i korištenje arhivskih zbirki i njihova tehničko-tehnološka zaštita

i Fotografska zbirka17 koja broji više od 60.000 fotografija, ista se svakodnevno
dopunjuje. Fotografije datiranju s kraja osmanske uprave u Bosni pa sve do današnjih
dana.18

Arhiv u Tuzli je od samog početka postojanja važnu pažnju posvećivao ličnim
i porodičnim zbirkama, ali se ista ogledala u praćenju stanja na terenu. Ta se praksa
nažalost pokazala nedovoljnom, jer važni dokumenti i podaci završavaju uglavnom
u ličnim zbirkama pojedinaca, a društvo nema informaciju ni da isti postoje, a još
manje se ti historijski izvori koriste u pisanju novih publikacija, što bi im trebao biti
cilj. Porodične i lične zbirke su privatna arhivska građa, a pod tim pojmom se smatra
arhivska građa u privatnom vlasništvu nastala djelovanjem pravnih i fizičkih lica.
Trenutno važeće zakonodavstvo na sva tri državna nivoa tretira na isti način privatnu
arhivsku građu, definišući je kao građu nastalu radom privatnih pravnih i fizičkih lica
i koja je njihova privatna svojina.
Od ličnih i porodičnih zbirki u Arhivu Tuzlanskog kantona najznačajnije su:
Trgovačka škola Nikole Pavlovića Brčko (1840–1865)19, Jovan R. Đukić Dolnja
Tuzla (1890–1892), Porodica Vučkovački (1916–1952), Porodica Zaimović (1909–
1955), Porodica Begić (1945–1971), dr. Stevo Miličić (1945–1947), Cvijetin
Mijatović-Mijo (1931–1988), Jusuf Kaletović (1992–1993), Fikret Ibrić (1932–
1946), Sadik Šehić, Ismail Hadžiahmetović, Zejnil Bešlagić (1918, 1934/1992),
Novica Stevanović (1970/1981), Zejnil Latifović iz Sapne, Salih Kulenović iz Tuzle
(1892; 1926; 1930; 1934; 1941; 1941; 1942; 1944; 1945), Faruk Ibrahimović iz
Tuzle (1978–1984; 1992–1996), Ibrahim Mušić iz Kalesije (1992–1994), Sejfulah
Imamović (1912–1963), Atah Mahić iz Brčkog (1884–2007), Derviš Sušić (1959–
2002), Hamdija Sivčević, prof. iz Tuzle, Fikret Jahić-Vršanin, Hasib Džindo iz Tuzle,
Nuraga Softić iz Banovića, Franjo Leder, Fadil Čokić iz Tuzle, Zlatko Dukić iz
Tuzle, Hf. Morankić-Čamdžić Sajda i Divanefendić Jasmin.20 Sve nabrojane zbirke
predstavljaju važno i značajno historijsko svjedočanstvo za izučavanje lokalne i
regionalne historije i istaknutih ličnosti javnog, kulturnog i društveno-političkog
života neke sredine.
Važno je istaći da je Državna komisija za nacionalne spomenike Bosne i
Hercegovine na sjednici od 7. decembra 2009. godine proglasila 34 fonda i zbirke, te
173 raritetna rukopisa i knjige Arhiva Tuzlanskog kantona nacionalnim spomenicima
Bosne i Hercegovine.21 Od 34 fonda i zbirke za kvantitativnu stranu ovog pitanja je
činjenica da je 12 arhivskih zbirki proglašeno nacionalnim spomenicima Bosne i
17 Zbirka fotografija (1873–1995) sadrži fotografije na kojima je predstavljen razvoj Tuzlanskog
bazena, te tako imamo fotografije koje prikazuju političke manifestacije, radničku i društvenu
samoupravu, industriju, poljoprivredu, kulturu, školstvo i narodno prosvjećivanje, građevinarstvo,
zanatstvo, prirodne ljepote, borce NOR-a itd.
18 I. Šabotić, N. Hodžić, S. Isić, Vodič A TK, 12.
19 Trgovačka kuća Pavlovića (1840–1865) je jedna od najstarijih u sjevernoistočnoj Bosni. Egzistirala
je u 19. stoljeću, a iz nje potiče i poznati trgovac Nikola Pavlović. U njoj se nalaze zanimljivi podaci o
poslovanju i dobavljanju robe, te o nekim karakteristikama pojedinih kupaca.
20 I. Šabotić, N. Hodžić, S. Isić, Vodič A TK , 363-378.
21 Odluka o proglašenju fondova i zbirki Arhiva Tuzlanskog kantona nacionalnim spomenicima
kulture, br. 04.2-2-40/2009-62 od 2. 2. 2012. godine, “Službeni glasnik BiH”, br. 28/2010.

179

Mr. Jasmin JAJČEVIĆ

Hercegovine, i to devet općih zbirki, i to: Orijentalna zbirka (1578–1936), Radnički
pokret i narodnooslobodilačka borba u sjeveroistočnoj Bosni (1920–1945), Mikroteka
(1941–1945), Zločin u Srebrenici 1943. godine (1943–1947), Gradsko poglavarstvo
Tuzla (1941–1944), Gradsko poglavarstvo Brčko (1878–1945), Fotografije (1873–
1995), Stara štampa, Plakati, Dionice i obveznice (1912–1983) i Generalni štrajk
rudara Bosne i Hercegovine i Husinska buna 1920. godine, i tri privatne zbirke tj.
lične i porodične zbirke: Trgovačka kuća Nikole Pavlovića Brčko (1840–1865),
Jovan R. Dukić (1890–1892) i Porodica Vučkovački (1916–1952).22
Tehničko-tehnološka zaštita arhivskih zbirki – iskustva Arhiva Tuzlanskog
kantona
Arhiv Tuzlanskog kantona, vidnu pažnju poklanja i pitanju tehničko-tehnološke
zaštite arhivske građe. Osim redovne deratizacije provode se i druge zaštitne mjere
poput svakodnevnog provjetravanja arhivskih depoa, stavljanja u funkciju mašine za
oprašivanje arhivske građe i isušivača zraka, te održavanja z propisane temperature
i vlažnosti u arhivskim prostorijama.23 No, svakako najvažniji posao na planu
tehničko-tehnološke zaštite je mikrofilmovanje i digitalizacija arhivskih zbirki, što
pored bolje zaštite doprinosi i efikasnijem korištenju arhivskih zbirki u naučne i
kulturne svrhe.
Danas je prisutan progresivan rast broja informacija, a samim tim i povećana
brzina njihove distribucije, kako na lokalnom, tako i na globalnom nivou. Pri tome
posebno pitanje postaje izbor i način trajnog čuvanja onog dijela građe i informacija
koji su trajnog karaktera, ali i na koji način omogućiti što jednostavnije i efikasnije
pronalaženje i korištenje iste. U rješavanju ovog problema informacijske tehnologije
imaju posebnu ulogu. Postojanje modernih arhiva, u savremenom društvu,
bez upotrebe savremenih informacijskih tehnologija je nezamislivo i bukvalno
nemoguće. Težnja ka modernizaciji i osavremenjivanju arhivske djelatnosti u svijetu
kreće se u pravcu prilagođavanja ove djelatnosti potrebama savremenog društva. U
tom procesu primjena informacijskih tehnologija ima posebno značajnu ulogu. Kao
važan segment te primjene ističe se pitanje digitalizacije kao jedne od primjenjujućih
tehnika zaštite arhivske građe u ovom slučaju arhivskih zbirki. Digitalizacija donosi
ogromne prednosti u svakodnevnom korištenju arhivskih zbirki, ali i otvara polemiku
oko adekvatnosti iste za memorisanje i dugotrajno čuvanje, dok je mikrofilmovanje
bilo i ostalo za sada najsigurniji oblik zaštite arhivskih zbirki.24 Međutim, jedan
22 I. Šabotić, N. Hodžić, S. Isić, Vodič A TK, 333-335, 337-339, 342-346, 352, 363-364; Katalog
izložbe, Bogatstvo Arhiva Tuzlanskog kantona nacionalno blago Bosne i Hercegovine, Tuzla 2014, 4.
23 Vidi više: Saneta Adrović, Neka pitanja preventivne zaštite arhivske građe, Arhivska praksa,
br. 10, Tuzla 2007, 268-276; Mina Kujović, Tehničko-tehnološka zaštita arhivske građe u arhivskim
depoima, Glasnik arhiva i Društva arhivskih radnika Bosne i Hercegovine, God. XXXI/1991, Sarajevo
1991, 67-70.
24 Izet Šabotić, Selma Isić, Savremeno društvo i arhivi, te hibridno arhiviranje: prednost, značaj,
zaštita, Atlanti, br. 21, Trst 2011, 403-404. (dalje. I. Šabotić, S. Isić, Savremeno društvo i arhivi, te

180

Značaj i korištenje arhivskih zbirki i njihova tehničko-tehnološka zaštita

od preduslova da arhivska zbirka bude digitalizovana i mikrofilmovana je njihova
sređenost.
Mikrofilmovanje je u prošlosti bilo najznačajniji oblik zaštitnog snimanja
i reprodukovanja arhivskih zbirki. To je postupak kojim se uz upotrebu optičkih
sredstava na fotoosjetljivu filmsku podlogu bilježi slika neke predloške uz redukciju
njegove veličine.25 Prema tome mikrofilmovana informacija je ništa drugo nego
umanjena reprodukcija originala na filmu kao nosiocu informacija. Mikrofilmovanje,
kao stara tehnologija čuvanja u upotrebi je preko 170 godna, a predstavlja jedinu
standardiziranu tehnologiju čuvanja podataka. Kao i svaka druga tehnologija i
mikrofilmovanje ima svoje prednosti i mane.26
Kada je u pitanju digitalizacija, pod digitalizacijom podrazumijevamo
proces kreiranja sigurne kopije originalnog dokumenta u nekom od digitaliziranih
formata korištenjem savremenih informacijskih sredstava – kompjutera, digitalnih
kamera, skenera.27 Ili jednostavnije konverziju, odnosno prebacivanje dokumenata
sa analognog u digitalni oblik prepoznatljiv računaru, što ima velike prednosti u
svakodnevnom korištenju građe. Riječ je o savremenoj metodi pohranjivanja arhivske
građe, gdje se putem savremenih skener aparata arhivski dokumenti pretvaraju u
elektronski oblik, koji se potom prenosi na servere, CD, DVD ili USB stik te pomoću
kompjutera daje na korištenje korisnicima usluga.28 Često se pojam digitalizacije
poistovjećuje sa procesom skeniranja koji je samo jedan dio procesa digitalizacije.
Digitalizacija podrazumjeva više poslova, više koraka, različite prirode, različitog
trajanja i logičkog mjesta u “proizvodnom procesu” čija će zajednička realizacija
dovesti do digitalnog dokumenta kao finalnog, ali ne i zauvijek formiranog produkta.29
Prednosti digitalizacije su:
• digitalizacijom se lakše može očuvati rijetka i osjetljiva građa i istodobno
osigurati pistup informacijskom sadržaju koji ona prenosi;
• pojednostavljen je pristup, jer kada jednom digitaliziran dokument stavite
na mrežu, više osoba ga može koristiti istovremeno, bez obzira na mjesto
gdje se nalazi;
hibridno arhiviranje: prednost, značaj, zaštita).
25 Zvonimir Baričević, Prikaz sustava hibridne reprografije – stanje i mogućnosti, Arhivski vjesnik,
God. 44, Zagreb 2001, 145. (dalje: Z. Baričević, Prikaz sustava hibridne reprografije – stanje i
mogućnosti).
26 Vidi više: Z. Baričević, Prikaz sustava hibridne reprografije – stanje i mogućnosti, 146.; Izet
Šabotić, Digitalno-mikrofilmska (hibridno arhiviranje) zaštita nacionalnih spomenika kulture u
Arhivu Tuzlanskog kantona, Zbornik radova sa 2. međunarodnog simpozija – digitalizacija kulturne
baštine Bosne i Hercegovine, Sarajevo 2010, 128. (dalje: I Šabotić, Digitalno-mikrofilmska (hibridno
arhiviranje) zaštita nacionalnih spomenika kulture u Arhivu Tuzlanskog kantona).
27 Mustafa Dervišević, Integracija digitalne dokumentacije u radno okruženje, Arhivska praksa, br. 8,
Tuzla 2005, 210-211.
28 Hatidža Fetahagić, Značaj digitalnih arhivskih i bibliotečkih fondova i zbirki, Arhivska praksa, br.
13, Tuzla 2010, 267; Izet Šabotić, „Hibridno arhiviranje“ i korisnička funkcija arhivske građe, Arhivski
zapisi, br. 1, God. XXI/2014, Državni arhiv Crne Gore, Cetinje 2015, 129.
29 Olivera Poburović-Vidović, Digitalizacija-izazov današnjice, potreba budućnosti, Arhiv, časopis
Arhiva Jugoslavije, God. II, br. 2, Beograd 2001, 51.

181

Mr. Jasmin JAJČEVIĆ

• ušteda prostora i do 90%, jer digitalizirana građa zauzima milimetre na disku
umjesto metre na policama;
• ušteda arhivske opreme;
• veća sigurnost čuvanja, odlaganja u vatrostalne ormare;
• neograničena mogućnost kopiranja pri čemu se ne gubi kvaliteta kopija.30
Digitalizacija u sebi sadrži sve pozitivne karakteristike mikrofilmovanja
dodatno unaprijeđene i poboljšane. Izrada kopija je jednostavna, a kopije se mogu
čuvati na više lokacija. Pravo vršenja izmjena je ograničeno i mogu ga vršiti samo
ovlaštene osobe, a svaka izmjena se mora evidentirati.31
Prednosti digitalizacije je prepoznala i Europska komisija koja je već 2006.
godine objavila Preporuku o digitalizaciji i internet dostupnosti kulturne građe i
digitalnom arhiviranju.32 Današnji projekti digitalizacije idu u pravcu integrisanja
postojećeg i nadolazećeg digitalnog gradiva u jedinstven arhiv, koji će korisnicima
omogućiti ravnomjernu upotrebu cijelog fonda. Na taj način kao važnu činjenicu
u sistemu korištenja arhivske građe imat ćemo digitalni arhiv, koji osigurava
arhivski kontekst gradiva i očuvanju njegove vrijednosti za korisnike. Današnji
arhivski informacijski sistemi objedinjuju različite baze podataka, rade na različitim
platformama i koriste različite operativne sisteme. Sistemi su najčešće prilagođeni
različitim ISO i drugim standardima, poput OAIS referentnog modela i Moreq
modela.33
Pored prednosti, proces digitalizacije ima i svojih nedostataka. Osnovni
nedostatak digitalizirane arhivske informacije vezan je za smanjenje očuvanosti
njegove izvornosti, te u neophodnosti konstantnog praćenja razvoja informacijskih
tehnologija. Pri tome visok je stepen rizika očuvanja informacija pohranjenih na
digitalnim tehnologijam, zbog brzog zastarijevanja hardvera i softvera.34
Iako su informacije u digitalnoj formi teoretski neosjetljive na protok
vremena, fizički medij na kojima se čuvaju daleko su od besmrtnosti. Svaki magnetni
zapis može se lako oštetiti kratkotrajnim djelovanjem magnetnog polja, oksidacijom
ili fizičkim propadanjem.35 U vremenu konstantnog razvoja i napretka tehnologije
30 Hrvoje Stančić, Digitalizacija građe, Zbornik radova 2. i 3. seminar - Arhivi, knjižnice, muzeji,
Zagreb 2000, 64; I. Šabotić, S. Isić, Savremeno društvo i arhivi, te hibridno arhiviranje: prednost,
značaj, zaštita, 405; I. Šabotić, Digitalno-mikrofilmska (hibridno arhiviranje), 128-129.
31 Dragan Krsmanović, Digitalizacija arhivske građe kao oblik njene zaštite – primjer digitalizacije
arhivske građe iz perioda NATO napada na SRJ (mart- juni 1999. godine), Arhivska praksa, br. 14,
Tuzla 2001, 259.
32 O ovome više vidjeti članak: Nada Čibej, Digitalizacija arhivske građe – zašto i kako?, Arhivska
praksa, br. 13, Tuzla 2010, 208-223.
33 Hrvoje Stančić, Arian Rajh, Integracija digitaliziranog i digitalnog gradiva u jedinstveni arhiv
elektoničkih zapisa, Zbornik radova 12. seminar Arhivi, knjižnice, muzeji: mogućnosti suradnje u
okruženju globalne informacijske infrastrukture, Zagreb 2009, 59.
34 Izet Šabotić, Prednosti i nedostaci digitalizirane arhivske građe kao pisanog kulturnog naslijeđa,
Zbornik radova sa 1. međunarodnog simpozija „Digitalizacija kulturne baštine BiH“, Sarajevo 2008,
76.
35 Siniša Domazet, Izazovi digitalne prezervacije, Arhivska praksa , br. 15, Tuzla 2012, 288.

182

Značaj i korištenje arhivskih zbirki i njihova tehničko-tehnološka zaštita

nosači zapisa postaju neupotrebljivi uslijed pojave novih, boljih ali nekompatibilnih
formata. Posljedice toga su već osjetne. Dovoljno je pokušati pročitati digitalni zapis
od prije dvadesetak godina, što je praktično nemoguće. U tim slučajevima potrebno
je stvoriti isto okruženje u kojem su dokumenti nastali za njihovo ponovno korištenje
ili obezbijediti pravovaljanu migraciju, tj. konverziju digitalnih dokumenta iz jednog
formata u drugi. Na taj način osigurava se pristupačnost digitalnim dokumentima i
nakon što softver o kojem ovise zastari.
Arhiv Tuzlanskoga kantona je ustanova koja je u svom šezdesetogodišnjem
radu posebnu pažnju posvetila zaštiti zbirki koje posjeduje, jer isti predstavljaju
pravu riznicu pisanog kulturnog naslijeđa, koje datira iz druge polovine 16. stoljeća
pa sve do danas. Digitalizacijom i mikrofilmovanjem jednog dijela ove građe
započet je proces kojim se pokušao napraviti iskorak i modernizovati sistem zaštite,
ali svakako i na jedan moderan i savremen način pojednostaviti korištenje iste.
Aktivnosti na planu digitalizacije i mikrofilmovanja, pokrenute su 2008. godine kao
osnovni zadatak imale obezbijediti adekvatnu zaštitu i nesmetan pristup vrijednim
fondovima i zbirkama, koje Arhiv čuva.36 Do sada su provedena tri ciklusa ovog
procesa pri čemu je kroz mikrofilmsku i digitalnu formu zaštićeno i stavljeno u
funkciju desetak fondova i zbirki proglašenih nacionalnim kulturnim naslijeđem.
Tokom prvog ciklusa digitalizacije digitalizirani su dijelovi zbirke Radnički
pokret i NOB i dijelovi Orijentalne zbirke. Razlog ove raznovrsnosti leži u namjeri
da se što bolje prezentuje sam proces digitalizacije, uzimanjem za primjer različitih
vrsta dokumenata i različitih formata (fermani, berati raznih veličina i oblika, te
knjige sidžila, dokumenti A4, A3 formata, kao i dvolisnice). Tokom prvog dijela
projekta digitalizovane su 4 organizacione jedinice zbirke Radnički pokret i NOB i
jedna serija Orijentalne zbirke (serija sidžila).37 Prilikom prvog ciklusa za promociju
bila su korištena dva skenera potpuno različitih karakteristika. Jedan je bio protočni
skener za klasične papirne dokumente A4 formata, dok je drugi bio ravni flat, tzv.
hladni skener koji se uglavnom koristi za vrlo vrijednu arhivsku građu velikih
formata ili oštećenu građu, ali je istovremeno pogodan i za skeniranje knjiga. U ovoj
etapi digitalizirano je i mikrofilmovano više od 45.000 dokumenata.
Tokom drugog ciklusa38 digitalizacije završena je digitalizacije ranije
započete zbirke Radnički pokret i NOB i digitalizovani dijelovi zbirke fotografija.
Tokom drugog ciklusa već su bili primjetni prvi problemi tokom samog skeniranja
dokumenata. Bilo je to prvo pravo iskustvo zaposlenika Arhiva Tuzlanskog kantona
36 U okviru projekta u martu 2008. godine, u prostorijama Arhiva u saradnji sa firmom „Mikrografija“
iz Novog Mesta, Republika Slovenija, koja je obezbijedila opremu premijerno je prikazan proces
digitalnog i mikrofilmskog arhiviranja. Tom prilikom prisutnima je pokazan način skeniranja i
prebacivanje u digitalni oblik različite arhivske građe, te način na koji ona izgleda i kako se koristi u
digitalnom obliku.
37 Više vidi: Esaf Lević, Digitalizacija u Arhivu Tuzlanskog kantona, Arhivska praksa, br. 11, Tuzla
2008, 217-221.
38 Drugi ciklus je započeo tokom 2009. godine sa već navedenom informatičkom kućom „Mikrografija“
iz Novog Mesta, koja je obezbijedila protočni skener za realizaciju projekta i odgovarajući kadar koji
je vršio skeniranje.

183

Mr. Jasmin JAJČEVIĆ

sa digitalizacijom kao procesom umnožavanja i pravljenja sigurnosnih kopija
dokumenata. Nakon samog izbora građe za digitalizaciju, arhivisti iz Arhiva su
pripremali građu za skeniranje. Budući da je za to izabrana zbirka Radnički pokret
i NOB pristupilo se pregledu i pripremi dokumenta. Kod digitalizacije građe
Orijentalne zbirke pojavili su se određeni problemi. Poteškoće nisu nastupile zbog
analitičkog inventara, tj. neadekvatne obrade zbirke već zbog formata dokumentacije
koja se skenirala. Mnogi berati, fermani i drugi dokumenti prelazili su dimenzije
formata za današnje ustaljene standarde, tj., bili su znatno veći od površina koje
prihvataju protočni i flat skeneri. Pored toga problem su bile i knjige deftera čiji
formati i također, nisu bili pogodni za skeniranje na protočnom skeneru koji je
bio odabran za taj drugi ciklus digitalizacije. Slične poteškoće su se pojavile i kod
skeniranja građe fonda Radnički pokret i NOB zbog većih formata, i sastavljenih
(lijepljenih) listova, starih novina i dokumenata uvezanih u knjige i sveske koje je
bilo nemoguće skenirati na skener koji se koristio u projektu. Iz tog razloga veliki
dio tih dokumenta je ostao neskeniran, uz naznake i bilješke koje bi bile od koristi
prilikom korištenja građe. U ovoj etapi digitalizirano je blizu 300.000 dokumenata.
Iz tog razloga tokom trećeg ciklusa digitalizacije 2010. godine posebna
pažnja je usmjerena na detaljan pregled dokumenata i tačno utvrđivanje stanja građe
koja će biti predmet digitalizacije, ali i kod samog odabira opreme koja će se koristiti u
samom procesu digitalizacije, te je traženo da informatička kuća sa kojom je sklopljen
ugovor za digitalizaciju ima obavezu da obezbijedi i protočni i flet skener. U tom
slučaju nije bilo smetnji da se digitalizuju i dokumenti većih formata. Tu činjenicu
i nabavku flat skenera iskoristili smo da završimo sa digitalizovanjem dviju ranije
započete zbirke (Orijentalna zbirka i zbirka Radnički pokret i NOB). Ipak glavni
predmet digitalizacije u trećem ciklusu bila je zbirka Gradsko poglavarstvo Brčko.
Ono što je posebno bitno istaći je da tokom procesa digitalizacije u sva tri ciklusa
građa koja je bila predmet projekta tokom samog skeniranja automatski je skenirana
u dva oblika: jedan crno bijeli koji je kasnije korišten za pravljenje mikrofilmskog
oblika i drugi u originalnoj boji dokumenta koji se danas kao digitalna kopija koristi
u Arhivu. Zaposlenici Arhiva su samostalno digitalizirali i dio zbirke Fotografija pri
čemu je skenirano više od 2.509 fotografija i oko 1.201 fotografija iz lične zbirke
Nurage Softića, poznatog fotografa iz Banovića, koji se fotografijom bavio više od
60 godina.
Tendencija samostalnog digitaliziranja (skeniranja) arhivski zbirki u Arhivu
Tuzlanskog kantona je i dalje nastavljena. Vlastitim sredstvima Arhiv je uspio
nabaviti odgovarajuće računare, zatim skener i nekoliko eksternih hard diskova.
Usljed nedostatka stručnog kadra koji bi bili određeni za poslove digitalizacije,
zadnjih godina poslove skeniranja arhivskih zbirki većinom su radili pripravnici koji
nakon što steknu osnovna znanje pri obradi i sređivanju arhivskih zbirki, postepeno
prelaze na proces skeniranja istih. Prednosti ovakvog vida skeniranja za pripravnike
je stjecanje novih znanja savremene zaštite arhivske građe, kako brže i lakše pristupiti
arhivskim dokumentima, ušteda prostora i dr.
184

Značaj i korištenje arhivskih zbirki i njihova tehničko-tehnološka zaštita

Kada je u pitanju dilema da li dokumentaciju digitalizirati na licu mjesta ili
je prevoziti do informatičke kuće koja radi skeniranje, mišljenja sam da je za arhive
povoljnije skeniranje na licu mjesta, jer se radi o dokumentaciji nastaloj u različitim
historijskim periodima i na različitim formatima (različitih dimenzija i debljine
papira), koja se znatno razlikuje od dokumentacije koja se danas proizvodi. Pošto je
pri digitalizaciji neophodna stručna pomoć i mišljenje arhivista, kao i kontinuirani
nadzor, a radi se također, i o vrlo vrijednoj dokumentaciji koja je obično velikog
obima, najbolje rješenje za digitalizaciju je naći prostor i obezbijediti uslove u okviru
arhivskog objekta. Važno je istaći da većina arhivski zbirki u Arhivu Tuzlanskog
kantona je digitalizovano i mikrofilmovana. Zbirka Ljetopis Javne ustanove Osnovna
muzička škola Tuzla je preuzeta u digitalnom obliku. Pored spomenutih zbirki koje
su digitalizovane u novije vrijeme radilo se na skeniranju ličnih zbirki ili bar jednog
dijela zbirki koje su preuzete u 2015. i 2016 godini. Riječ je o ličnoj zbirci Mumina
Trumića iz Živinica39 i ličnoj zbirci dr. Ahmedbega Resulbegovića Defterdarevića,
kotarskog predstojnika I (prvog) razreda (1923–1924)40.
Proces digitalizacije (skeniranja) ovih ličnih zbirki je urađen u skladu sa
utvrđenim arhivskim normama i standardima, s ciljem da se ova vrijedna građa
sačuva, učini izvjesnom i pristupačnijom za korištenje. Na ovaj način obezbijeđena
je veća sigurnost zaštite vrijednih arhivskih zbirki i jednostavniji pristup. Za veće i
bolje rezultate, što je i neophodno, kako bi se ovo vrijedno kulturno naslijeđe sačuvalo
i valjano prezentovalo, potrebna su i veća finansijska sredstva i bolja podrška, kako
države, tako i Tuzlanskog kantona, što je i obaveza. Digitalizacijom će se postići
najveća sigurnost i dugovječnost zaštitnog snimka, te pojednostaviti predstavljanje
i stavljanje u funkciju ove vrijedne arhivske građe, što je interes kulture, države,
struke i društva u cjelini. Ovaj proces je u budućim planovima Arhiva Tuzlanskog
kantona jedan od prioriteta a sa ciljem da se fundus od 12 arhivskih zbirki koje su
proglašene nacionalnim blagom zaštite po međunarodnim standardama i normama.
Bilo bi dobro da Arhiv Tuzlanskog kantona, otvori oranizacionu jedinicu (odjel) za
tehničko-tehnološku zaštitu.

39 Zbirka je preuzeta novembra 2015. godine iz Etno avlije Mačkovac-Banovići. Navedenu zbirku
Arhiv Tuzlanskog kantona je valorizirao, arhivistički sredio, analitički popisao, te skenirao. U
zbirci prednjače hronike (vođene 56 godina), ali ima i autobiografskih zapisa, memoarskih zapisa,
usmene predaje, pjesama, članaka vezanih za historiju. Iste su bitne i za proučavanje genealoških,
demografskih, socijalnih, zdravstvenih, političkih, društvenih, privrednih prilika, kao i upoznavanje sa
starim običajima i tradicijom.
40 Ovu ličnu zbirku predala je Alida Hrustanbegović iz Tuzle februara 2016. godine. Navedenu
zbirku Arhiv je analitički sredio, popisao i skenirao. Zbirka se sastoji od tri dokumenta i 15 fotografija.
Također u zbirci se nalazi i jedan dokument iz osmanskog perioda.

185

Mr. Jasmin JAJČEVIĆ

Značaj i korištenje arhivskih zbirki
U proučavanju naše prošlosti, kako bi došli do što pouzdanijih saznanja
koristimo raznovrsne historijske izvore od onih graditeljsko-materijalnih za
ranije historijske periode, usmenih predanja, do pisanih historijskih izvora koji su
posebno vezani za izučavanje novijih historijskih vremenskih razdoblja. Kako bi se
obezbijedili validni historijski izvori njih čuvaju i o njima brinu različite stručnonaučne ustanove: arhivi, muzeji, biblioteke, zavodi, instituti. Upravo od ovih
ustanova veoma često zavisi i validnost naše prošlosti. U njima se provodi naučnoistraživački postupak konsultovanja historijskih izvora na osnovu kojih bi trebala da
se stvori vjerodostojnija i jasnija slika naše prošlosti. No, veoma često usljed raznih
okolnosti u naučno-istraživačkom postupku istraživači će se susresti sa nedostatkom
validnih historijskih izvora. Kako su arhivi riznice pisanog kulturno-historijskog
naslijeđa, naučnik-historačar je najčešće usmjeren u svom naučnom istraživačkom
radu na fondove i zbirke arhiva. I naravno tu se nalaze najopsežnije i najznačajnije
historijske činjenice neophodne za sklapanje mozaika historijske prošlosti. Međutim,
veoma često osjeća se potreba za nadopunu arhivskih historijskih izvora. Ovo se
posebno odnosi na izučavanje regionalne i lokalne prošlosti. Naime, praksa je
pokazala da se dobar dio važnih historijskih dokaza ne predaje nadležnim stručnim
ustanovama, već ostaje kod pojedinaca, ili bolje rečeno putem različitih okolnosti
dospije kod pojedinaca koji su, u određenom vremenskom periodu, obnašali važne
javne funkcije. Osim toga čovjek ili pak porodice u svom životu stvaraju i ostavljaju
bliže pisane tragove. Ti tragovi su dio prošlosti, dio čovjekove veze sa prošlošću.
Njihov neki sistematski red i oblikovanje u neku cjelinu čine ličnu ili porodičnu
zbirku.
U svom životnom vijeku čovjek stvori, ili putem različitog sakupljanja dođe
do raznovrsne i značajne dokumentacije – arhivske građe. Nekad to radi stihijski
i neorganizovano, nesluteći da pri tome čuva i vodi brigu o važnim historijskim
izvorima, izvorima na osnovu kojih je moguće da saznamo o važnim događajima iz
prošlosti. Tako sakupljen i objedinjen broj historijskih izvora čini jednu arhivističku
cjelinu nazvanih arhivskom zbirkom, u ovom slučaju ličnom ili porodičnom.
Jedan broj ovih arhivističkih cjelina dođe u posjed arhiva i tako čine sastavni dio
ukupnog fundusa arhiva. Na taj način arhivske, posebno lične i porodične arhivske
zbirke postaju jednostavnije i pristupačnije korisnicima – naučnicima u procesu
rekonstrukcije prošlosti.
Lične i porodične zbirke tako postaju važnim faktorom naučno-istraživačkog
rada historičara. Mora se priznati da brojne historijske teme nije moguće u potpunosti
istražiti bez korištenja historijskih čijenica iz ličnih i porodičnih zbirki. Ovdje se,
prije svega, misli na historijske teme regionalnog i lokalnog karaktera, ili rodoslove.
U ovim zbirkama pored toga što se nalazi dokumentacija lične provenijencije, nalazi
se i dokumentacija javnog karaktera, koja sa sobom nosi važne historijske činjenice
čak i one kumulativnog karaktera. Sve nam to može poslužiti da bolje definišemo ili
186

Značaj i korištenje arhivskih zbirki i njihova tehničko-tehnološka zaštita

spoznamo našu prošlost. Ove činjenice mogu pomoći za proširenje historijske istine
ali i za potvrdu historijske istine. Nekada ovi izvori su jedini u rekonstrukciji nekih
pitanja, posebno onih vezanih za lokalnu prošlost. Historijski podaci iz arhivski
zbirki posebno su važni za izradu monografija mjesta, ustanova ili institucija, ili
izradu rodoslovnih monografija. Ova vrsta historijske građe je osnova za izradu
historijskih djela. Na osnovu njih utvrđujemo neke osnovne političke, demografske,
privredne, obrazovne, socijalne karakteristike na osnovu kojih se stvara slika
o prošlosti mjesta. Važno je istaći da se u arhivskim zbirkama, posebno ličnim i
porodičnim mogu naći dokumenti kojih nema u arhivima, to su dokumenti koji su
tajne provenijencije, a koji svojim sadržajem objektivno oslikavaju našu prošlost.
Dokumenti i fotografije iz arhivskih zbirki imaju svoju posebnost koja je sadržana
u činjenici da takve izvore ne možemo naći na drugom mjestu, da oni osnažuju
historijsku istinu. Mnogo je primjera u historiografiji, posebno u novije vrijeme gdje
su izvori iz arhivskih zbirki, osobito iz ličnih zbirki bili krucijalni u nastanku veoma
zanimljivih historijskih publikacija. Oni su pomogli da se rasvijetle važni događaji
iz lokalne i regionalne historije, koji su bili obavijeni velom tajni, čije historijsko
prezentovanje u prethodnom sistemu nije bilo moguće ili nije bilo dozvoljeno. Na
ovaj način spoznata je važna historijska istina i popunjena historijska praznina
vezana za izučavanje lokalne i regionalne historije.
Zbog posebnog značaja historijske građe ove provenijencije za nauku i
historiju posebno, istoj treba posvetiti veću pažnju u cilju da se ista sačuva putem
educiranja posjednika iste. Također je neophodno poduzeti mjere zaštite kako lične,
tako i institucionalne, jer u ovoj vrsti fondova i zbirki nalaze se važne historijske
činjenice neophodne za rekonstrukciju i bolju i objektivniju spoznaju naše prošlosti.
Uvidom u arhivske zbirke Arhiva Tuzlanskog kantona možemo doći
do podataka koji predstavljaju vrijedan izvor u proučavanju, istraživanju i
razumijevanju historije tuzlanskog kraja u vrijeme osmanske uprave, austro-ugarske
uprave, perioda između dva svjetska rata, perioda socijalističke izgradnje. U okviru
arhivski zbirki možemo doći do podataka vezanim za politička, društvena, kulturna
i druga društvena pitanja. Arhivske zbirke predstavljaju značajne historijske izvore
za proučavanje najvećim dijelom lokalne historije, te genealoških, demografskih,
socijalnih, zdravstvenih, političkih, društvenih, privrednih prilika, kao i upoznavanje
sa običajima i tradicijom.
Arhivske zbirke, posebno lične i porodične zbirke predstavljaju značajan
segment kulturnog naslijeđa kojeg baštini Arhiv Tuzlanskog kantona. Zbog vrijednih
informacija zanimljivih za širu javnost, a u skladu sa programskim opredjeljenjima
rada Arhiva, posebna se pažnja pridaje njihovoj prezentaciji i objavljivanju. To se, u
najvećoj mjeri, radi kroz izradu arhivskih izložbi, saradnjom sa TV i radio kućama,
te objavljivanjem sadržaja u stručnim i naučnim publikacijama.41 Jedan dio sadržaja
se prezentuje i putem internet stranice Arhiv Tuzlanskog kantona.42
41 Grupa autora, Pedeset godina Arhiva, 56.
42 Arhiv Tuzlanskog kantona Tuzla, www.arhivtk.com.ba.

187

Mr. Jasmin JAJČEVIĆ

Kada je u pitanju korištenje arhivskih zbirki, Arhiv Tuzlanskog kantona baštini
značajne arhivske zbirke, koje predstavljaju važan historijski izvor za istraživače
kako inostrane, tako i domaće. Najveći broj istaživača su historičari, ali ima i drugih
istraživača koji istražuju za svoje potrebe.
U periodu od 2010. do 2015. godine Arhiv Tuzlanskog kantona posjetila su
232 istraživača.43 Najveći broj istraživanja se odnosi na potrebu izrade doktorskih,
magistarskih i master radova, zatim za izdavanje publikacija, monografija, pisanje
članaka. Tu su svakako i istraživači koji su na osnovu arhivske građe izradili
istraživanja za pisanje maturskih radova, realizaciju različitih naučnih i društvenih
projekata, kao i genealoška istraživanja vlastitih porodica.44
U narednoj tabeli donose se podaci o istraživačima i korištenju arhivskih
zbirki u Arhivu Tuzlanskog kantona u periodu 2010–2015.45
Godina

Ukupno istraživača

Korišteno arhivskih
zbirki

%

2010.

43

8

18,60

2011.

45

15

33,33

2012.

34

8

23,52

2013.

40

15

37,50

2014.

43

14

32,55

2015.

27

9

33,33

Ukupno

232

69

29,74

Iz tabele se vidi da je u periodu od 2010. do 2015. godine korišteno ukupno
69 arhivskih zbirki, odnosno u ovom periodu 29,74% istraživača koristilo građu iz
arhivskih zbirki. Najveći broj arhivskih zbirki 15 korišteno je 2013. godine kada je
u Arhivu Tuzlanskog kantona bilo 40 istraživača, a procenat korištenja je iznosio
37,50%, zatim 2011. godine također je korišteno 15 zbirki, ali je broj istraživača
bio veći i iznosio je 45, dok je procenat korištenja bio 33,33%. Najmanje arhivskih
zbirki korišteno je 2010. godine 8, ali je broj istraživača iznosio 43. Godine 2012.
korišteno je također 8 arhivskih zbirki, kao i 2015. godine kada je korišteno 9
arhivskih zbirki, što se može i uvidjeti da je tih godina i bilo najmanje istraživača u
Arhivu Tuzlanskog kantona.
Najviše su se koristile: Orijentalna zbirka, zbirka Radnički pokret i
narodnooslobodilačka borba u sjeveroistočnoj Bosni i zbirka Fotografija, dok je od
ličnih i porodičnih zbirki najviše korištena zbirka Cvijetin Mijatović-Majo.46
43 Podaci preuzeti iz Evidencija Arhiva Tuzlanskog kantona.
44 Vidi više: H. Fetahagić, S. Isić, Važnost obrade arhivskih fondova u istraživačke svrhe, 20-24.
45 Podaci preuzeti iz Evidencija Arhiva Tuzlanskog kantona.
46 Pored pomenutih korištene su: Mikroteka, SKOJ Tuzle i sjeveroistočne Bosne, Gradsko
poglavarstvo Brčko, Stara štampa, Plakati, Dionice i obveznice, Zemaljska vlada Bosne i Hercegovine –
Generalni štrajk rudara Bosne i Hercegovine i Husinska buna 1920. godine, Omladinska pruga „BrčkoBanovići“, Narodno vijeće Tuzla, Press centar Lukavac, Kulturno-prosvjetno društvo „Gajret“ u Tuzli,

188

Značaj i korištenje arhivskih zbirki i njihova tehničko-tehnološka zaštita

Sve ove naznake govore da arhivske zbirke zauzimaju posebno mjesto kod
historičara u njihovim istraživanjima historije Bosne i Hercegovine, osobito kad
se zna da najstarija građa upravo potiče iz arhivskih zbirki, u ovom slučaju to je
Orijentalna zbirka, čija građa potiče iz sredine 16. stoljeća.
Svaki istraživač koji se obrati Arhivu i podnese zahtjev za istraživanje je
drugačiji tj. sa drugačijim interesom od ostalih. Svaki istražuje određenu temu, za
određene potrebe. Uspješnost njihovih istraživanja je sređenost arhivskih zbriki i
arhivist koji radi u čitaonici sa istraživačima. U radu sa istraživačima i uopšteno sa
korisnicima arhivskih zbirki u Arhivu Tuzlanskog kantona, veliku pomoć nam daju
i kvalitetno uređena obavještajna pomagala, posebno kod građe velikih zbirki, kao
što je zbirka Radnički pokret i NOB sjeveroistočne Bosne. Poteškoće pri korištenju
ove zbirke je bila zbog kompleksnog obavještajnog pomagala, jer je građa iz ove
zbirke preuzimana od nekoliko različitih institucija i popisivana kako je stizala u
Arhiv.47 Međutim, proces je pojednostavljen kada je izvršen proces digitalizacije
kada su fizički odvojene oganizacione jedinice u zasebne kutije, te je napravljen
dodatni popis.
Zaključak
Arhivske zbirke predstavljaju važno i značajno historijsko svjedočanstvo za
izučavanje lokalne i regionalne historije i istaknutih ličnosti javnog, kulturnog i
društveno-političkog života neke sredine. Arhivske zbirke sadrže značajnu arhivsku
građu koja je važan izvor informacija i od koje zavisi očuvanje pamćenja društva
i zajednice. Značaj se ogleda u činjenici da arhivske zbirke daju informacije o
običnom čovjeku, njegovoj svakodnevnici, zatim o zanimljivostima koje se dešavaju
na lokalnom i regionalnom nivou, a i drugim činjenicama koje je nemoguće dobiti
iz zvaničnih dokumenata. Arhivske zbirke, prevashodno lične i porodične zbirke
predstavljaju značajan izvor za istraživanje i razumjevanje procesa prevashodno na
lokalnom, ali i širem području.
Zbog posebnog značaja historijske građe ove provenijencije za nauku i
historiju posebno, istoj treba posvetiti veću pažnju u cilju da se ista sačuva putem
educiranja posjednika iste, te poduzimanja neophodnih mjera zaštite kako lične,
tako i institucionalne, jer u arhivskim zbirkama nalaze se važne historijske činjenice
neophodne za rekonstrukciju i bolju i objektivniju spoznaju naše prošlosti. U
Arhivu Tuzlanskog kantona sve više istraživača traži građu arhivskih zbirki, jer iz
njenih sadržaja crpe važne informacije koje su bitne i za proučavanje genealoških,
demografskih, socijalnih, zdravstvenih, političkih, društvenih, privrednih prilika,
kao i upoznavanje sa starim običajima i tradicijom.
„Tuzlanska kapija“, a od ličnih i porodičnih zbirki to su: Trgovačka kuća Nikole Pavlovića Brčko,
Jovan R. Đukić Dolnja Tuzla, Porodica Zaimović, Ismail Hadžiahmetović, Hasib Džindo, Derviš Sušić,
Atah Mahić i dr.
47 H. Fetahagić, S. Isić, Važnost obrade arhivskih fondova u istraživačke svrhe, 26-27.

189

Mr. Jasmin JAJČEVIĆ

Sve navedeno nas upućuje da se ubuduće mora posvetiti više pažnje na
zaštiti ove vrste arhivske građe koja predstavlja pisano kulturno naslijeđe od
značaja za Tuzlanski kanton. To se prvenstveno odnosi na digitalizaciju arhivskih
zbirki, jer ovim procesom osigurava se validna zaštita i sigurnost informacije, te
jednostavnije rukovanje i predstavljanje i korištenje ovih kulturnih dragulja široj
naučnoj i kulturnoj javnosti. Za veće i bolje rezultate, što je i neophodno, kako bi se
ovo vrijedno kulturno naslijeđe sačuvalo i valjano prezentovalo, potrebna su i veća
finansijska sredstva i bolja podrška kako države, tako i Tuzlanskog kantona, što je
i njihova obaveza. Digitalizacijom će se postići najveća sigurnost i dugovječnost
zaštitnog snimka, te pojednostaviti predstavljanje i stavljanje u funkciju ove vrijedne
arhivske građe, što je interes kulture, države, struke i društva u cjelini.
Summary
Archival collections represent important and significant historical testimony
for the study of local and regional history and prominent public figures, cultural and
socio-political life of a community. Archival collections contain important archival
material that is an important source of information and of which depends on the
preservation of memory of society and community. The importance is reflected in the
fact that archival collections provide information on the common man, his lifestyle,
then the interesting things are happening at local and regional level and other
facts that are impossible to obtain from official documents. Archival collections,
primarily personal and family collections represent a significant source of research
and understanding of the process primarily on the local and wider area.
Because of the special importance of this historical material provenance
of science and history in particular, the same should be given greater attention in
order to preserve the same by educating holders of the same, and take the necessary
measures to protect both personal and institutional. Because the archive contains
important historical facts necessary for reconstruction and a better and more objective
knowledge of our past. In the Archives of Tuzla Canton increasingly researchers
are looking for archive material, because of its content that they obtain important
information that are important for the study of genealogical, demographic, social,
health, political, social, economic opportunity, as well as getting to know the old
customs and traditions.
All this indicates that in the future should pay more attention to the protection
of these types of archives that represents the written cultural heritage of importance
to the Tuzla Canton. This is primarily related to the digitization of archival
collections, because this process ensures the valid safety and security information,
and easier handling and presentation and use of these cultural gems wider scientific
and cultural circles. For bigger and better, which is necessary to bring this valuable
cultural heritage preserved and properly presented, are needed and greater financial
190

Značaj i korištenje arhivskih zbirki i njihova tehničko-tehnološka zaštita

resources and better support of the country, and the Tuzla Canton, as they are obliged.
Digitalization will achieve maximum safety and longevity of the protective tape
and to simplify the presentation and putting into operation of this valuable archive
material, in the interest of culture, the state of the profession and society in general.

191

Nina GOSTENČNIK
Pokrajinski arhiv Maribor

stručni rad

OBRADA ARHIVSKOG GRADIVA NESREĐENIH FONDOVA

Apstrakt: Članak se bavi problematikom obrade arhivskog gradiva, koje je
preuzeto u arhiv u velikim količinama u nesređenom, ili čak rasutom stanju. To pri
arhivističkom sređivanju i popisivanju gradiva predstavlja priličan izazov i teškoće.

Glavna tema članka je obrada spomenutih fondova uz pomoć programske
opreme scopeArchiv. Prikazana su dva pristupa popisivanju: ponovno uspostavljanje
prvobitnog uređenja dokumentacije, te sadržajno popisivanje, odnosno virtualno
uređenje arhivskog gradiva, bez fizičkog preuređivanja gradiva.

Ključne riječi: Popisivanje, obrada, uređivanje, upotreba, scopeArchiv.
PROCESSING ARCHIVAL RECORDS OF DISARRAYED FUNDS

Abstract: This article deals with the issue of treatment of archival material,
which is transferred to the archive in large quantities in a disorderly, or even bulk.
This in archival arrangement and materials represent a significant challenge and
difficulty.
The main theme of the article is the processing of these funds with the
help of software scopeArchiv. Displayed are two approaches to cataloging: the reestablishment of the original design documentation, and content inventory, or virtual
arrangement of archives, without physically rearranging the material.
Keywords: Enumeration, processing, editing, use, scopeArchiv.
Uvod

Međunarodni arhivski savjet je 2012. godine objavio publikaciju pod
naslovom Principi pristupa arhivskom gradivu. Kao prvi princip pristupa arhivskom
gradivu je navedeno, da „javnost ima pravo pristupa arhivskom gradivu javno
pravnih lica“. Drugi princip obavezuje arhivske ustanove, da obavještavaju javnost
o postojanju arhivskog gradiva tako, da su popisi arhivskog gradiva, koje čuvaju,
dostupni i ažurirani, precizni i u skladu s međunarodnim standardima popisivanja1.
1

192

Principles of Access to Archives, International Council on Archives, 2012, 8.

Obrada arhivskog gradiva nesređenih fondova

Arhivsko zakonodavstvo svim arhivima (u Sloveniji) u okviru javne službe nalaže
zadatke stručne obrade javnog i privatnog arhivskog gradiva, koje je u arhivima,
izrade popisa, inventara, vodiča i drugih pomagala za korištenje arhivskog gradiva2.
Stručna obrada arhivskog gradiva, koja je jedan od primarnih zadataka arhivista, te
objava podataka o arhivskom gradivu korisnicima omogućava, da budu upoznati
s gradivom, koje javni arhivi čuvaju u svojim depoima. U vrijeme napredne
informatičke tehnologije, odgovarajuća programska oprema za stručnu obradu
arhivskog gradiva nam omogućava, da podaci koje mi kao arhivisti unosimo budu
(skoro) odmah dostupni korisnicima preko interneta na web stranicama.

Stručna obrada arhivskog gradiva u arhivima se odvija u pravilu na sređenom
arhivskom gradivu. Zakon o zaštiti dokumentarnog i arhivskog gradiva, odnosno
arhiva određuje da stvaralac arhivskog gradiva, mora arhivskoj ustanovi predati
izvorno arhivsko gradivo, koje je sređeno, popisano u zaokruženim i kompletnim
cjelinama, kao i tehnički opremljeno prema uputstvima nadležnog arhiva.3 Arhivsko
gradivo bi se trebalo u arhivskoj ustanovi preuzeti sređeno, sa takvim sistemom
uređenja koji je koristio stvaralac kod kojeg je arhivsko gradivo i nastalo. Prvobitno
uređenje gradiva (original order, respect for original order) je osnovni princip
arhivske nauke i zahtijeva očuvanje prvobitnog uređenja gradiva, kako je bilo
uspostavljeno kod stvaraoca arhivskog gradiva. Isto služi za dvije namjene. Kao
prvo, očuvanje postojećeg odnosa i dokazne važnosti, koja se može razaznati iz
konteksta dokumenata, a kao drugo je da omogućava korištenje evidencija stvaralaca
za traženje i dostup očuvanog gradiva. Tako da onda izrada novih pomagala nije
potrebna.4

Upotreba nesređene dokumentacije, bez informativnih pomagala, je u arhivu
skoro nemoguća, pošto korisnici za istraživačke namjene zahtijevaju dokumente,
koje je potrebno brzo naći. Također iz tog razloga stvaraoci arhivskog gradiva, bi
trebali predavati sređeno i popisano arhivsko gradivo, arhivskim ustanovama.

Prvobitno uređenje svakako ne znači isto kao uređenje u kojem su dokumenti
bili preuzeti. Dokumente, koji su bili očito pogrešno odloženi, moguće je premjestiti
na njihovu odgovarajuću lokaciju i tako uspostaviti prvobitno uređenje. Često se
radi korištenja gradiva kod stvaraoca prvobitno uređenje uništi još prije nego što
je gradivo predato u arhiv. Fond isto tako ne može imati smisleno uređenje, ako je
stvaralac površno ili nije nikako brinuo za gradivo. U takvim slučajevima moramo
mi kao arhivisti uspostaviti nekakav red, da se gradivo može urediti i popisati.
Poštovanje principa prvobitnog uređenja ne znači i da moramo poštovati „prvobitni
haos“.5
2 Zakon o varstvu dokumentarnega in arhivskega gradiva ter arhivih, “Uradni list Republike
Slovenije”, 51/14, člen 53.
3 Prav tam, člen 40.
4 Richard Pearce-Moses, A Glossary of Archival and Records Terminology. The Society of American
Archivists, Chicago 2005, 281.
5 Isto.

193

Nina GOSTENČNIK

Kod sređivanja arhivskog gradiva u arhivu, mi arhivisti uvažavamo prvobitno
uređenje, ali ukoliko ono ne postoji, potrebno je uspostaviti takvo uređenje, koje je
smisleno i omogućava lakšu upotrebu i upravljanje s gradivom.
Sređivanje i obrada nesređenog gradiva

Centralna tema članka je stručna obrada arhivskog gradiva, koje je preuzeto
u arhiv u nesređenom stanju s akcentom na gradivo iz oblasti privrede, gdje se
kod stvaralaca još danas susrećemo s manje ili više nesređenim kancelarijskim
poslovanjem.

Do nepoštovanja zakonske naredbe o predaji sređene i popisane dokumentacije
može doći zbog različitih faktora. U vrijeme tranzicije (prelaska) smo se suočavali s
velikim propadanjem privrede, a to je dovelo do stečaja mnogih velikih preduzeća.
Arhivi su se u to vrijeme pored enormnih količina arhivskog gradiva, morali suočiti
i sa novim stručnim problemima, novim kategorijama arhivskog gradiva, novim
načinom vrednovanja itd.6

U vrijeme tranzicije (državne), pri brojnim stečajevima, koji su se u početku
odvijali vrlo brzo, u arhiv su preuzeti arhivski fondovi koji nisu bili sređeni ni
popisani, čak šta više, gradivo nije bilo odgovarajuće tehnički opremljeno. Zajedno
s arhivskim gradivom tada je bilo preuzeto puno dokumentarnog gradiva. Skoro
decenija je bila potrebna da smo mi arhivari, mogli da vrednujemo to gradivo i
razdvojimo arhivsko od dokumentarnog gradiva, te da ga odgovarajuće opremimo
s tehničkom opremom. Od cjelokupne preuzete dokumentacije jednog preduzeća
je npr. u slučaju Metalne Maribor, ostalo „samo“ 2.223 arhivske kutije arhivskog
gradiva.7 Takvih velikih fondova, čije arhivsko gradivo je tehnički opremljeno i
popisano samo na nivou tehničkih jedinica je nekih deset, u Regionalnom arhivu
Maribor.

Savladavanje tako velikih količina arhivskog gradiva jednog stvaraoca
s uspostavljanjem fizičkog prvobitnog uređivanja je svakako nemoguće. Manji
fondovi su lakše savladivi, jer je tamo moguće uspostaviti bar približnu verziju
originalne sheme.
Uređivanje i popisivanje manjih fondova – uspostavljanje razumnog uređenja

Nesređeno arhivsko gradivo stvaraoca, koje ne predstavlja velike količine
arhivskih kutija, je moguće urediti sa smislom, prije stručne arhivske obrade, što
znači lakšu upotrebu gradiva kako arhivistima, tako i korisnicima. Treba istaći da
takav način rada zahtijeva mnogo vremena i truda, arhivist mora imati odgovarajuće
6 Jure Maček, Metalna Maribor, Sledovi mariborskega gospodarstva v arhivskem gradivu
Pokrajinskega arhiva Maribor, Maribor 2006, 3.
7 Dostopno na: http://www.siranet.si/detail.aspx?id=43244.

194

Obrada arhivskog gradiva nesređenih fondova

prostorne uslove za uređivanje gradiva, a prije svega za takav posao arhivist se mora
dobro pripremiti.

Za prikaz uređivanja i uspostavljanja smislenog uređenja rasutog arhivskog
gradiva biti će prikazan primjer fonda preduzeća Mariborski sajam, koje je preuzeto
u Regionalni arhiv Maribor 2002. godine u nesređenom stanju i u neodgovarajućoj
tehničkoj opremi. Nakon preuzimanja, gradivo je bilo premješteno u arhivske kutije.
Slika 1. – prikazuje spisak arhivskog gradiva, koji je napravio stvaraoc, a na koji su
bile kasnije dodate oznake arhivskih kutija.8

Popis arhivskog gradiva tog fonda je bio tako napravljen na osnovu podataka,
koje je Arhiv dobio od stvaraoca. U tadašnjoj informatičkoj bazi bio je napravljen
popis arhivskog gradiva po tehničkim jedinicama. Zapisani su bili dakle sadržaji
arhivskih kutija kako je prikazano na slici br. 2.

Slika 1: Spisak preuzimanja9

8
9

Dosije fonda Mariborski sajam, Pokrajinski arhiv Maribor.
Dosije fonda Mariborski sajam, Pokrajinski arhiv Maribor.

195

Nina GOSTENČNIK

Slika 2: Popis arhivskog gradiva prema tehničkim jedinicama10

Korisnici arhivskog gradiva, koji su željeli dobiti informacije iz očuvanog
gradiva preduzeća Mariborski sajam, su popis tehničkih jedinica dobili na uvid u
čitaonici Arhiva, gdje su izabrali tehničke jedinice, koje su im bile zanimljive i dobili
su uvid u gradivo.

Stručna obrada fonda Mariborski sajam, koji je obuhvatao 28 arhivskih
kutija, arhivskog gradiva je obuhvatao slijedeće korake:
- pregled popisa tehničkih jedinica,
- skica, odnosno pregledni nacrt kategorija arhivskog gradiva,
- stvaranje nivoa popisa na osnovu popisa tehničkih jedinica,
- fizičko uređenje arhivskog gradiva, koje je obuhvatalo pražnjenje svih
arhivskih kutija i odlaganje gradiva prema područjima sadržaja (koje
obuhvataju),
- razvrstavanje dokumenata prema poretku,
- svrstavanje arhivskog gradiva u kategorije (nivoe), te popisivanje.

Na početku sređivanja i popisivanja arhivskog gradiva dotičnog fonda u
skladu sa standardom ISAD(G)-2, prvo se obavljalo fizičko sređivanje arhivskog
10 Isto.

196

Obrada arhivskog gradiva nesređenih fondova

gradiva. Istovremeno je iz gradiva odstranjeno, dokumentarno gradivo, koje nije
imalo karakteristike arhivskog gradiva. Prva faza pristupa uređivanju i popisivanju
arhivskog gradva je bio pregled popisa tehničkih jedinica, iz kojeg je bilo moguće
zaključiti koje grupe dokumenata su u fondu pohranjene. Tako je izvršen prvi popis,
koji je prikazan na slici 3.

Slika 3: Shema popisa fonda Mariborski sajam11

Fizičko uređivanje arhivskog gradiva, koje se nalazilo u 28 arhivskih kutija
je trajalo dosta dugo. Prije svega je trebalo imati dovoljno prostora, na koji se
gradivo moglo odlagati po sadržajnim grupama. Trebalo je znači isprazniti svih 28
arhivskih kutija i gradivo rasporediti najprije po serijama, a onda još unutar serija po
sadržajnim setovima (grupacijama) po podserijama i mogućim nižim nivoima.

11 Delovna dokumentacija arhivista (Nina Gostenčnik). SHEMA POPISA Mariborski sajam:
Serija 1 - ORGANIZACIONI I POSLOVNI DOKUMENTI PREDUZEĆA
Podserija 1 – Opšti i drugi pravni akti preduzeća
ZD 1: Statuti preduzeća
ZD 2: Registracijska dokumentacija preduzeća
ZD 3: Kartoni deponovanih potpisa
ZD 4: Pravilnici, poslovnici i interna uputstva
ZD 5: Samoupravni sporazumi
ZD 6: Cirkularna pisma preduzeća
Podserija 2: Zapisnici samoupravnih organa u preduzeću
Podserija 3: Unutrašnja organizacija i poslovanje, korspondencija
Podserija 4: Obavijesti Zavoda za statistiku o razvrstavanju preduzeća prema djelatnosti.

197

Nina GOSTENČNIK

Kada je gradivo bilo grubo sređeno po najvišim sadržajnim grupama, počelo
se s sređivanjem dalje na niže nivoe. Razvrstavanje se odvijalo, ovisno o vrsti
gradiva. Dokumenti su mogli biti razvrstani prema tematici, po abecedi ili vremenu
nastanka. Istovremeno s popisivanjem, sprovodilo se i čiščenje gradiva i izdvajanje
dokumentarnog gradiva. Gradivo fonda je u Arhiv preuzeto takvo, kako je nastajalo
kod stvaraoca, zajedno sa plastičnim i metalnim dijelovima.

Nakon završenog sređivanja i popisivanja uz pomoć programske opreme
scopeArchiv, nastao je popis arhivskog gradiva po sadržajnim grupama u skladu
sa standardom ISAD(G) (slika 4). Pri takvom uređivanju je gradivo popisano po
sadržajnim grupama kao i fizički sređeno u arhivskim kutijama. Korisnici mogu lako
pristupiti arhivskom gradivu u čitaonici Arhiva, a isto tako i od kuće preko internet
pretraživača (slika 5), gdje mogu naručiti tačno određeni dokument ili reprodukciju
na uvid.

Slika 4: Popis gradiva u programu scopeArchiv12

12 Izsek iz baze scopeArchiv, Pokrajinski arhiv Maribor.

198

Obrada arhivskog gradiva nesređenih fondova

Slika 5: Pristup popisu preko interneta (online) 13

Uređivanje i popisivanje većih nesređenih fondova

Prilikom stručne obrade većih nesređenih fondova, fizičko sređivanje
gradiva ne može nikako doči u obzir. Umjesto toga je bio implementiran sistem
virtualnog uređenja fonda, gdje je gradivo nakon obavljene valorizacije ostalo u
arhivskim kutijama, a popis je napravljen u okviru sadržajnih grupa.

Kao primjer navodim stručnu obradu fonda Opekarna Maribor –Radvanje
(Ciglana), koji je bio predat u Arhiv 1986. godine. Prije početka obrade dokumenti
su već bili odloženi po nekom neodređenom redu, očito uzeti sa polica i poslagani u
arhivske kutije bez stvaranja nekog sistema.

13 Popis fonda Mariborski sejem je dosegljiv na naslednji povezavi: http://www.siranet.si/detail.
aspx?ID=43234.

199

Nina GOSTENČNIK

Slika 6: Popis tehničkih jedinica fonda Opekarna (Ciglana) Maribor – Radvanje14

Stručna obrada fonda Opekarna Maribor –Radvanje, koji je obuhvatao 67
arhivskih kutija arhivskog gradiva, obuhvatala je slijedeće korake:
-
-
-
-
-

pregled popisa tehničkih jedinica,
skica, odnosno pregledni nacrt kategorija arhivskog gradiva,
stvaranje nivoa popisa na osnovu popisa tehničkih jedinica,
pregledanje arhivskog gradiva u arhivskim kutijama (od 1 do 67),
uvrštavanje arhivskog gradiva u kategorije (nivoe), te popisivanje.

Prilikom takvog popisivanja nivoi popisa su se neprestao dopunjavali.
Na početku popisa je bilo formirano prvo nekoliko osnovnih nivoa, koje u načelu
upotrebljavamo za sve privredne (ekonomske) fondove. Ukoliko se iz popisa
tehničkih jednica može zaključiti da neka od osnovnih kategorija među arhivskim
gradivom nije zastupljena, moguće ju je i ispustiti.

14 Dosije fonda Opekarna Maribor-Radvanje, Pokrajinski arhiv Maribor.

200

Obrada arhivskog gradiva nesređenih fondova

Slika 7: Primjer gornjeg fonda u virtualnom uređenju – osnovne kategorije

Slika 8: Primjer gornjeg fonda u virtualnom uređenju – raširenost prve osnovne kategorije

Virtualno su dakle sačuvani svi pravilnici preduzeća Opekarna Maribor –
Radvanje u jednoj sadržajnoj grupi i može ih se s lakoćom pregledati, te izabrati koji
dokument bi željeli naručiti u čitaonicu i pregledati. Fizičko uređenje samog gradiva
u skladištu je sasvim drugačije. Iz slike br. 9 i 10 može se vidjeti u kojim arhivskim
201

Nina GOSTENČNIK

kutijama je moguće naći različite pravilnike preduzeća. Nalaze se dakle u arhivskim
kutijama br: 6, 8, 18, 22, 4, 5 i16.

Slika 9: Tehničke jedinice u kojim se nalaze svi pravilnici preduzeća

Slika 10: Spisak pravilnika preduzeća s podacima o lokaciji tehničke jedinice

Program nam omogućava, također, pregled popisanih jedinica po arhivskim
kutijama, što nam daje uvid u raznovrsnost arhivskog gradiva, koje se nalazi u jednoj
arhivskoj kutiji. Slika 11 prikazuje koje kategorije arhivskog gradiva se na primjer
nalaze u arhivskoj kutiji broj 4. Vidimo da u njoj možemo naći pravilnike preduzeća,
samoupravni sporazum, investicioni program, te nešto projektne dokumentacije. Svi
ti dokumenti su u hijerarhiji raspoređeni u svoju grupu prema sadržaju i popisani su
na određenom nivou, iako se nalaze u istoj arhivskoj kutiji.

202

Obrada arhivskog gradiva nesređenih fondova

Slika 11: Sadržaj arhivske kutije br. 4

Također popis arhivskog gradiva, koji se nalazi u fondu Opekarna Maribor
– Radvanje je dostupan preko interneta (online)15. Korisnici mogu naručivati
pojedinačne dokumente, koji se mogu nalaziti u različitim arhivskim kutijama.
Takav sistem je za pripremu arhivskog gradiva možda teži, pošto se može dogoditi da
nekada za 6 pravilnika treba otvoriti 6 arhivskih kutija, koji bi kod sistema fizičkog
uređivanja bili svi u uzastopnim tehničkim jedinicama.
Zaključak

Stručna obrada fondova arhivskog gradiva, koji su preuzeti u arhive u
nesređenom, odnosno rasutom stanju od arhivista zahtijeva prije svega prilagođavanje
datoj situaciji. Vremena kada su popisi gradiva po tehničkim jedinicama bili dovoljni
kako za arhiviste, tako i za korisnike, su prošla. Nastojimo imati arhivsko gradivo
popisano i da su korisniku na raspolaganju kvalitetni popisi iz kojih bi dobio prve
informacije o gradivu, koje arhivi čuvaju.
15 Dosegljivo na povezavi: http://www.siranet.si/detail.aspx?id=43310.

203

Nina GOSTENČNIK

Popisivanje po nivoima zahtijeva, bar na području privrednih (ekonomskih)
fondova, nove pristupe i snalažljivost. Prema iskustvima je fizičko uređivanje
arhivskog gradiva, dakle ponovno fizičko uspostavljanje (prvobitnog) uređenja
arhivskog gradiva, moguće samo u slučajevima, kada fond preuzetog gradiva ne
obuhvata više od 50 arhivskih kutija gradiva. To je svakako ovisno od raspoloživog
prostora u kojem arhivist fizički uređuje gradivo. Naša skladišta su pretijesna i prepuna
za takav posao, kancelarije su premale za razvrstavanje gradiva po kategorijama.

Virtualno uspostavljanje (prvobitnog) uređenja je idealno rješenje za
popisivanje većih nesređenih fondova, koji garantuju uspješno pregledanje popisa
arhivskog gradiva, koje je smisleno uređeno. Korisnici tako rasuto gradivo „vide“ u
sređenome stanju.
Summary
Expert processing of archival funds, which were taken in the archives in
disorderly state, forces an archivist to adjust to the situation. The times when the
descriptions of material by the technical units would be sufficient to archivists, and
users, are gone. We try to have archival materials listed and are available to the
user quality lists from which to obtain the first information about the material, that
archives are kept.
Listing of the levels is required, at least in the field of business (economic)
funds, new approaches and resourcefulness. According to the experience of the
physical editing of archives, thus re-establishing physical (original) planning of
archives, possible only in cases where the fund taken over material does not include
more than 50 archival boxes of materials. This is certainly depending on the space
available in which archivist physically regulating material. Our warehouses are too
small and crowded for such a job, offices are too small for sorting materials by
categories.
The virtual establishment (original) of plan is an ideal solution for cataloging
large unregulated funds, which guarantee a successful review of the list of archives,
which is meaningfully regulated. Users “see” this dispersed material as proccessed
one.

204

Snežana PETROV
Arhiv Srbije

stručni rad

STANJE PREVENTIVNE ZAŠTITE ARHIVSKE I
REGISTRATURNE GRAĐE U SRBIJI
Apstrakt: Stanje preventivne zaštite, arhivske građe i registraturskog
materijala veoma se razlikuje od arhiva do arhiva, kao i od registrature do registarture.
U registraturama se mogu videti gotovo idealni uslovi u depoima i dobro očuvana
građa, ali i potpuno neadekvatni načini čuvanja i, shodno tome, veoma oštećena
građa. U ovom radu će biti opisani osnovni problemi u sprovođenju preventivne
mera, i, na osnovu toga, stanje preventivne zaštite arhivske građe i registraturskog
materijala u arhivima i registraturama u Srbiji.
Ključne reči: Registrature, arhivi, arhivska građa, registraturski materijal,
oštećena dokumentacija, preventivna zaštita, vanredna situacija, plan zaštite,
poplave.
PREVENTIVE CARE STATE IN ARCHIVES AND REGISTERS IN SERBIA
Abstract: The condition of preventive care, archives and current records
differs significantly between archives and registers. Ideal conditions and wellpreserved archives in depots, as well as completely inadequate ways of preservation
which, therefore, lead to significant damage of the archives, can be seen in the field.
This paper describes basic problems in prevention process and, based on that, the
state of preventive care, archives and current records in the archives and registers
in Serbia.
Keywords: Registries, archives, archival material, registry material,
damaged documentation, preventive care, emergency situation, protection plan,
floods.
Uvod
Preventivna zaštita obuhvata niz mera i postupaka kojima se usporava
prirodno propadanje i sprečava oštećenje arhivske građe dejstvom fizičkih, hemijskih
i bioloških uzročnika, prirodnih sila (poplave, zemljotresa, jakih vetrova), požara
i eksplozija, kvarova na instalacijama, usled nepravilnog transporta, vandalizma i
205

Snežana PETROV

neadekvatnog obezbeđenja od krađe1. U praktičnom smislu preventivna zaštita se
svodi na bezbedno čuvanje građe, odnosno pravilno pakovanje građe u odgovarajuće
zaštitne omote i njen smeštaj u adekvatno opremljene arhivske depoe, zatim kontrola
stanja i održavanje uslova u depoima, kao i bezbedno sređivanje i obrada, korišćenje,
izlaganje i transport građe. Pored toga preventivna zaštita se odnosi i na sve one
mere kojima se eliminiše ili bar umanjuje mogućnost stradanja građe u vanrednim
situacijama (poplavama, požarima, oružanim sukobima), ali i one kojima se olakšava
proces spasavanja građe i sanacije oštećenja tokom i posle nesreće. Preventivna
zaštita arhivske građe počinje još od trenutka njenog nastanka, u registraturama, da
bi se kasnije nastavila u nadležnim arhivima. Jedino njeno bezuslovno poštovanje i
sprovođenje obezbeđuje očuvanost i dugovečnost građe.
Sprovođenje mera preventivne zaštite je veoma kompleksno i obuhvata
postojanje određenih zakona i podzakonskih akata, izradu stručnih uputstava,
edukaciju i osposobljavanje zaposlenih na poslovima zaštite građe, redovne
kontrole od strane stručnjaka (konzervatora, arhivista) i davanje stručnih procena,
saveta, preporuka i naloga za unapređenje rada i otklanjanje utvrđenih nedostataka.
Taj sistem u Srbiji još uvek nije u potpunosti zaokružen, zbog čega se na terenu
sreću najrazličitija oštećenja građe usled neadekvatnih uslova čuvanja ili vanrednih
situacija. Pored neodgovarajućeg sprovođenja preventivnih mera, problem predstavlja
i finansijska nemogućnost da se uočene nepravilnosti i oštećenja građe saniraju.
U takvoj situaciji sudbina građe u najvećoj meri zavisi od osećaja odgovornosti,
entuzijazma i sposobnosti pojedinaca.
Zakonska regulativa

Osnovni problem u sistemu preventivne zaštite u Srbiji predstavlja
nepostojanje adekvatne zakonske regulative u ovoj oblasti. Najveći propust svakako
predstavlja nepostojanje podzakonskog akta - pravilnika o preventivnoj zaštiti
arhivske građe. Na osnovu Zakona o kulturnim dobrima2, godine 1997. napisan je
Predlog pravilnika o posebnoj zaštiti stare i retke knjige, arhivske i filmske građe od
izuzetnog značaja, koji iz nepoznatih razloga, nikad nije stupio na snagu, tako da je
i dalje u upotrebi Pravilnik o tehničkoj zaštiti arhivske i filmske građe u arhivima
Srbije3, koji je zastareo i umnogome prevaziđen i koji je, iznad svega, napisan u
skladu sa sada nevažećim Zakonom o zaštiti kulturnih dobara iz 1977. i 1981. godine.
U planu je izrada novog pravilnika koji bi trebao značajno da utiče na poboljšanje
stanja preventivne zaštite u arhivima i u registraturama.
1 Ministarstvo kulture i informisanja, Nacrt zakona o arhivskoj građi i arhivskoj službi, (14. 1.
2015). http://www.kultura.gov.rs/cyr/dokumenti/nacrt-zakona-o-arhivskoj-gradji-i-arhivskoj-sluzbisa-izmenama, čl. 46. st. 1 (18. 5. 2016).
2 Zakon o kulturnim dobrima, „Službeni glasnik RS“, br. 71/94, član 5, 9, 54, 65, 87, 111. i 130.
3 Pravilnik o tehničkoj zaštiti arhivske i filmske građe u arhivima Srbije, Arhivski pregled, br. 1-2,
1982, Beograd.

206

Stanje preventivne zaštite arhivske i registraturne građe u Srbiji

Takođe, značajan problem predstavlja činjenica da, iako je Zakon o vanrednim
situacijama4 stupio na snagu 2009. godine, ustanove još uvek nisu počele sa izradom
Plana zaštite u vanrednim situacijama. Kako su poplave postale naša svakodnevnica,
količina građe stradale od vodene stihije iz godine u godinu se povećava. Zbog loše
materijalne situacije većine ustanova i manjka zaposlenih, građa uglavnom biva
ostavljena na milost i nemilost različitih faktora koji razorno deluju na istu, dovodeći
do njenog potpunog propadanja, nakon čega biva uništena.

Još jedan u nizu problema jeste i status quo Nacrta zakona o arhivskoj građi
i arhivskoj delatnosti5, koji još od 2009. čeka na skupštinsku proceduru.
Edukacija arhivskog osoblja

Edukacija arhivskih radnika u Srbiji iz oblasti preventivne zaštite obavlja
se u okviru Stručnog ispita u arhivskoj delatnosti, koji su svi arhivski radnici dužni
da polažu posle isteka pripravničkog staža.6 Naime, polaznicima stručnog ispita
prezentuju se mere preventivne zaštite, njihov značaj, svrha i posledice njihovog
neprovođenja. Međutim, kako se u praksi pokazalo, jedno predavanje, prezentacija
i demonstracija praktičnog rada Laboratorije za konzervaciju i restauraciju Arhiva
Srbije u trajanju od oko sat i po vremena i priprema ispita nisu dovoljni za potpuno
razumevanje i usvajanje ove veoma široke oblasti od strane zaposlenih u arhivima,
kao ni za njihovo osposobljavanje za sprovođenje mera preventivne zaštite u svojim
matičnim kućama. Pored toga, veliki broj zaposlenih nije polagao stručni ispit, iako
već duži niz godina rade u arhivu. Kako većina arhiva u svojoj organizacionoj strukturi
nema službu niti stručno lice koje je obučeno za sprovođenje mera preventivne
zaštite i kome je to osnovni posao, preventiva kao veoma važan vid zaštite građe u
arhivima nije na zavidnom nivou. To rezultira propustima ili čak odsustvu praktične
primene preventivnih mera i, shodno tome, čestim problemima, neadekvatnoj
zaštiti, ali i oštećenjima građe. Najčešća obraćanja arhivskih radnika Laboratorije za
konzervaciju i restauraciju Arhiva Srbije, kao centralnoj ustanovi i jednoj od retkih
koja zapošljava konzervatora, odnose se upravo na traženje pomoći u sprovođenju
preventivnih mera ili sanaciji nastalih oštećenja zbog neadekvatnog sprovođenja
preventivne zaštite, što je jasan pokazatelj nivoa poznavanja i razumevanja ove
oblasti. U planu je organizovanje ciklusa radionica za zaposlene u arhivima koje će
se prvenstveno baviti problemom preventivne zaštite i njenim sprovođenjem, kao
i drugim aktuelnim temama na polju zaštite, sa ciljem edukacije i osposobljavanja
zaposlenih.

4 Zakon o vanrednim situacijama, „Sl. glasnik RS“, br. 111/09, 92/11, 93/12.
5 Ministarstvo kulture, Nacrt zakona.
6 Pripravnički staž zavisno od stručne spreme traje pola godine (srednja stručna sprema) ili godinu
dana (visoka stručna sprema).

207

Snežana PETROV

S obzirom da građa nastaje u registraturama i da se, prema Zakonu o
kulturnim dobrima, predaje na čuvanje nadležnom arhivu posle 30 godina ili duže7,
jasno je da mere preventivne zaštite moraju da budu ispoštovane i u depoima u
registraturama. U arhivskim depoima registratura rade arhivari za koje Zakon nije
predvideo obuku niti polaganje ispita iz oblasti arhiviranja i preventivne zaštite
dokumentacije. Njihovo poznavanje ovih oblasti i kvalitet obavljanja poslova zavisi
od umeća, znanja, ali i želje prethodnika da prenese svoje znanje, kao i od zaposlenih
u arhivima na poslovima zaštite arhivske građe van arhiva (spoljna služba), čija
je zakonska obaveza stručni nadzor registratura8. Kako se redovan nadzor jedne
registrature obavlja jednom u nekoliko godina, dešava se da o dokumentaciji brinu
zaposleni koji nemaju nikakvo znanje iz arhivistike i preventivne zaštite, koje
obavljaju prema svom nahođenju, što rezultira manjim ili većim posledicama po
građu. U poslednjih nekoliko godina Arhiv Srbije organizuje Letnju školu arhivistike
(Seminar iz kancelarijskog i arhivskog poslovanja) koja je namenjena arhivarima
iz registratura. Deo seminara odnosi se na preventivnu zaštitu dokumentacije.
Dosadašnji učesnici pokazuju veliko zadovoljstvo celokupnim seminarom i pruženim
informacijama, a interesovanje registratura za ovakvu vrstu edukacije iz godine u
godinu raste. Rezultati bi trebalo da se vide već kroz koju godinu. Prema Nacrtu
zakona o arhivskoj građi „stvaralac i imalac javne arhivske građe i dokumentarnog
materijala dužan je da obezbedi stručno osposobljavanje i usavršavanje, kao i
proveru stručne osposobljenosti zaposlenih koji upravljaju dokumentima“9. Ovakav
pristup trebalo bi, nakon stupanja na snagu Zakona, da reši problem na globalnom
nivou.
Stručni nadzor

Na osnovu Zakona o kulturnim dobrima Arhiv Srbije u okviru matične
funkcije10 obavlja stručni nadzor nad radom arhiva u Srbiji. Stručni nadzor vrši
Komisija (stručni tim) Arhiva Srbije, čiji je jedan od stalnih članova konzervator.
Konzervator na osnovu neposrednog uvida, u usmenoj i pismenoj formi, konstatuje
stanje preventivne zaštite i arhivske građe, zatim daje stručne procene i savete,
predloge i preporuke za očuvanje građe i unapređenje preventivnih mera i nalaže
mere za saniranje oštećenja na građi i otklanjanje utvrđenih nepravilnosti na polju
preventivne zaštite.

Kao što je već rečeno, na osnovu Zakona o kulturnim dobrima stručni
nadzor nad radom registratura obavlja služba za zaštitu arhivske građe van arhiva11
koja postoji pri svakom matičnom ili međuopštinskom arhivu. Ona zatim u pismenoj
7 Zakon o kulturnim dobrima, „Službeni glasnik RS“, br. 71/94, član 39.
8 Isto, član 76, stav 1, tačka 1 i 2.
9 Ministarstvo kulture, Nacrt zakona, član 15, stav 3.
10 Zakon o kulturnim dobrima, „Službeni glasnik RS“, br. 71/94, član 79.
11 Isto, član 76, stav 1, tačka 1 i 2.

208

Stanje preventivne zaštite arhivske i registraturne građe u Srbiji

formi nalaže mere registraturama za otklanjanje utvrđenih nepravilnosti u pogledu
arhiviranja i bezbednog čuvanja dokumentacije.

Nacrt zakona o arhivskoj građi takođe predviđa stručni nadzor nadležnih
arhiva nad radom registratura12 i stručni nadzor matičnih arhiva nad radom
međuopštinskih arhiva13.

U slučaju oštećenja građe usled neodgovarajućih uslova čuvanja ili vanrednih
situacija ili, pak, u slučaju drastičnih odstupanja od adekvatnih uslova čuvanja koja
mogu ili već jesu dovela do oštećenja dokumentacije, obavlja se vanredni nadzor
arhiva i registratura. Vanredni nadzor obavlja konzervator sa ili bez arhiviste, da
bi zatim na osnovu utvrđenog stanja naložio mere za saniranje oštećene građe i
otklanjanje nepravilnosti u sprovođenju preventivnih mera.

Ovakav sistem prilično dobro funkcioniše i daje rezultate. Arhiv Srbije
generalno ima pregled i jasnu sliku stanja građe i preventivne zaštite u arhivima
i registraturama u Srbiji. Problem jedino nastaje usled finansijske nemogućnosti
ustanova da naložene mere sprovedu i iz razloga ograničenim mogućnostima
arhiva prilikom kažnjavanja i neodgovarajućih kaznenih mera prema nesavesnim
stvaraocima i imaocima građe14. Jednom rečju arhivi nemaju izvršna i naredbodavna
ovlašćenja.
Stanje preventivne zaštite u arhivima u Srbiji

Arhivska mreža Srbije broji 36 arhiva, matičnih i međuopštinskih. Osnivač
matičnih arhiva je Republika, odnosno autonomne pokrajine, a međuopštinskih,
jedinice lokalne samouprave. U Srbiji postoji još 6 specijalnih arhiva čiji je osnivač
država. Prema zakonu osnivači „su dužni da obezbede sredstva u svom budžetu“15 za
finansiranje arhiva, u šta se ubraja i „finansiranje preventivne zaštite u arhivima“16.
Zavisno od osnivača i njegove finansijske podrške, stanje preventivne zaštite u
arhivima je veoma različito, od gotovo idealnih uslova čuvanja građe do potpuno
neuslovnih depoa. Budući da je reč o arhivima, nepoznavanje pravila preventivne
zaštite, bar onih osnovnih, ne igra tako bitnu ulogu u sprovođenju preventivnih mera.
Na kraju krajeva, i zakon nalaže ispunjenost osnovnih načela preventivne zaštite
pre osnivanja arhiva17 (obezbeđivanje odgovarajućeg smeštajnog prostora: kapacitet,
nosivost podne konstrukcije; opreme: metalne police, ormari, manipulantski stolovi
i drugo)18.

12 Ministarstvo kulture, Nacrt zakona, član 35 i 37.
13 Isto, član 78, stav 2, tačka 2.
14 Zakon o kulturnim dobrima, „Službeni glasnik RS“, br. 71/94, član 130.
15 Ministarstvo kulture, Nacrt zakona, član 64.
16 Isto, član 64, stav 1, tačka 5.
17 Isto, član 66.
18 Pravilnik o bližim uslovima za početak rada i obavljanje delatnosti ustanova zaštite kulturnih
dobara, „Službeni glasnik RS“, br. 21/95, član 4.

209

Snežana PETROV

Pozitivan primer predstavlja Arhiv Srbije koji ima obezbeđen adekvatan
smeštajni prostor (odgovarajuća površina, depo podeljen na više manjih jedinica,
adekvatni ambijentalni uslovi, redovna kontrola stanja i održavanje, protivpožarni
alarmni sistem sa automatskim gašenjem i drugo), odgovarajuću opremu (metalne
police, specijalni ormari, termohigrometri i ostalo) i pravilan smeštaj građe (građa je
u arhivskim kutijama, smeštena na metalne police, nije previše zbijena i tako dalje).
Arhiv koji trenutno ima najvećih problema na polju preventivne zaštite jeste
Istorijski arhiv „Srednje Pomoravlje“ Jagodina. Osnovni problem ovog arhiva je
smeštajni prostor. Naime, Arhiv nema obezbeđen smeštajni prostor, već svoju građu
čuva u prostorijama nekadašnje Učiteljske škole u vlasništvu Pedagoškog fakulteta,
koja se nalazi u neposrednoj blizini Arhiva. Pitanje je dana i trenutka kada će Arhiv
morati da izađe iz pomenutih prostorija. Uz to, prostorije su potpuno neuslovne,
budući da se nalaze u staroj i oronuloj zgradi, gde se u nekoliko prostorija već
obrušio plafon (prilog: slika br. 1). Prilikom ulaska u zgradu obavezno je nošenje
šlema. Napajanje električnom energijom je iz bezbednosnih razloga isključeno, zbog
čega je veoma teško ili čak nemoguće raditi. Prostor jednostavno nije bezbedan ni za
građu ni za ljude. Ulaganje u renoviranje i adaptaciju ovog prostora je besmisleno,
budući da zgrada nije vlasništvo Arhiva. Već duže vreme se ulažu veliki napori u
iznalaženje rešenja i nadamo se da će uskoro uroditi plodom.
U ostalim arhivima problemi se uglavnom odnose na manjak smeštajnog
prostora ili na probleme u regulisanju ambijentalnih uslova. Problem nedovoljnog
smeštajnog prostora uglavnom rezultira pretrpavanjem polica ili postavljanjem
polica na manju udaljenost od propisane, usled čega je kretanje zaposlenih
otežano, a cirkulacija vazduha u prostoriji i između polica ograničena i nedovoljna.
Ambijentalni uslovi, odnosno temperatura i relativna vlažnost vazduha, u nekim
arhivima odstupaju od preporučenih. Najčešća odstupanja odnose se na pojavu
povišene vlažnosti usled kapilarne vlage u zidovima objekta ili zbog suterenskog
položaja depoa. Ređe se dešava da je relativna vlažnost niža od dozvoljene i ako
jeste, uglavnom se javlja u zimskom periodu u depoima sa centralnim grejanjem ili
za vreme dugotrajnih letnjih vrućina, koje su praćene i povišenom temperaturom u
depou. Od problema prisutni su još neadekvatno upakovan ili neupakovan obično
manji deo građe, kao i neredovno i neadekvatno sprovođenje higijenskih mera, zbog
manjka osoblja na održavanju higijene i ne razumevanja značaja sprovođenja istih.
Zanimljivo je pomenuti da je Istorijski arhiv Šumadije Kragujevac,
međuopštinski arhiv u kome je preventivna zaštita na najvišem nivou u odnosu na
arhive istog ranga, iz razloga što je Arhiv iz Kragujevca jedno vreme zapošljavao
konzervatora. Konzervator je za vreme svog rada u Arhivu uspeo da podigne nivo
svesti zaposlenih o značaju preventivne zaštite, zatim da doprinese razumevanju
svrhe sprovođenja iste, kao i da jednostavnim, ali delotvornim rešenima otkloni
postojeće nepravilnosti. Finansijska sredstva su se ulagala u adekvatne arhivske
police i arhivske kutije, koje su i najbolja zaštita građe od raznih faktora (prilog:
slika br. 2), umesto u skupu opremu, a relativna vlažnost se regulisala pravilnim
210

Stanje preventivne zaštite arhivske i registraturne građe u Srbiji

provetravanjem depoa, smanjenjem temperature centralnog grejanja u zimskom
periodu i ovlaživanjem vazduha čestim brisanjem poda slabo isceđenom krpom i
postavljanjem sudova sa vodom (regulacija niske vlažnosti) i slično.
Još jedan kreativan, a ne tako skup primer rešavanja problema daje nam
Istorijski arhiv Zrenjanin, koji je problem nedovoljnog smeštajnog prostora rešio
montiranjem veoma visokih polica i između njih metalnih galerija po kojima se
zaposleni kreću prilikom uzimanja i vraćanja građe. Arhiv je iskoristio visoke tavanice
i veliku nosivost podova jednog od depoa i na ovaj način udvostručio smeštajni
kapacitet datog prostora, na mnogo ekonomičniji i jednostavniji način nego što je
to iznalaženje novog dodatnog prostora i verovatno renoviranje i adaptacija istog.
Stanje preventivne zaštite u registraturama u Srbiji

Razlike u stanju preventivne zaštite u registraturama u Srbiji još su više
izražene nego u arhivima. Razlog tome su velike razlike u načinu finansiranja
i finansijskoj moći samih registratura, zatim različito razumevanje značaja
dokumentacije i njenog očuvanja od strane čelnih ljudi registratura, ali i razlike
u nivoima poznavanja oblasti preventivne zaštite od strane arhivara zaduženih za
vođenje arhiva u registraturama.

Neke od registratura imaju tako uređene depoe da bi im i arhivi mogli
pozavideti. Najbolji primer je arhiva Agencije za privredne registre. Arhivu Agencije
vodi osoba koja je ranije bila zaposlena u Arhivu Srbije i koja je, prema tome,
vrhunski stručnjak u poznavanju ove oblasti. U pogledu znanja i stručnosti moglo bi
se reći da su arhivi i Agencija na sličnim nivoima, ali ono što arhivu Agencije izdvaja
od ostalih arhiva u Srbiji jeste velika finansijska moć. Arhiva Agencije je uređena
prema najvišim svetskim standardima. Kapacitet smeštajnog prostora zadovoljava
trenutne potrebe Agencije, a ostavljeno je i dovoljno prostora za dokumentaciju
čiji se priliv očekuje narednih godina. Sva dokumentacija je pravilno upakovana
u arhivske kutije i adekvatno smeštena u metalne police, pokretne ili stacionarne
(prilog: slika br. 3). Ceo objekat je klimatizovan i podeljen na veći broj manjih
jedinica (prostorija). Ugrađen je alarmni sistem za protivpožarnu zaštitu. U razvoju
je i Centar za digitalizaciju u kome je proces digitalizacije već otpočeo. U planu je
digitalizacija celokupnog fonda Agencije. Digitalizovana dokumentacija se izdaje
korisnicima u digitalnoj formi umesto originala koji su na ovaj način dodatno
zaštićeni i obezbeđeni od mogućnosti oštećenja prilikom izdavanja i korišćenja.

Osnovni problem u preventivnoj zaštiti dokumentacije registratura jeste
to što u aktima o osnivanju registratura nisu dovoljno precizno definisani uslovi
za čuvanje dokumentacije i karakteristike arhivskih depoa. To obično rezultira
planiranju prostorije za arhivu koja je nedovoljnog kapaciteta za prijem i čuvanje
dokumentacije koju registratura tokom svog rada stvara. Registratura postaje
svesna problema tek kada počne sa radom. Kako bi se taj problem rešio, arhivi se
211

Snežana PETROV

dodeljuju slobodne prostorije koje se obično nalaze u suterenu ili potkrovlju objekta.
Ti prostori sami po sebi ne mogu da zadovolje uslove za bezbedno čuvanje građe.
Suterenske prostorije su obično veoma vlažne, a i sklone su poplavama, dok je
karakteristika prostorija u potkrovlju niska vlažnost i visoka temperatura. Problem
suterenskih prostorija došao je do izražaja 2014. godine, kada je došlo do izlivanja
reka u maju i obilnih padavina u julu iste godine. Veliki broj registratura je stradao, a
sa njima i njihove arhive. I pored organizovanih obilazaka poplavljenih registratura
i davanja preporuka arhivista i konzervatora, malo registratura je uspelo da obezbedi
novi bezbedniji prostor za dokumentaciju ili rekonstrukciju koja bi već postojeći
prostor učinila bezbednijim. Pomenućemo neke od registratura koje su stradale u
poplavama.
Služba za katastar nepokretnosti Obrenovac i Poreska uprava – Filijala
Obrenovac su stradale u poplavama izazvanim izlivanjem reke u maju 2014. godine.
Prostorije depoa su posle poplave renovirane bez bilo kakve rekonstrukcije i planira
se da se i ubuduće koriste za odlaganje i čuvanje dokumentacije.
Arhiva Višeg suda u Požarevcu bila je poplavljena nakon izlivanja gradske
kanalizacije usled obilnih padavina u julu 2014. godine. Osnovni problemi koji su
doveli do poplave depoa Višeg suda bili su neodržavanje gradske kanalizacije, zatim
kanalizacione šahte u prostorijama depoa Suda i nivo kanalizacije zgrade Suda koji
se nalazio ispod nivoa gradske kanalizacije. Posle poplave gradska kanalizacija je
očišćena, šahte u zgradi Suda su zatvorene, nivo kanalizacionog sistema zgrade
je podignut u odnosu na gradski, a prostorije arhive su renovirane. Zbog trenutne
nemogućnosti iznalaženja drugog boljeg prostora za arhivu Suda, dokumentacija je
vraćena u depoe u suterenu, ali osnovni problemi koji su doveli do poplave su rešeni.
Depo Doma zdravlja u Petrovcu na Mlavi bio je poplavljen usled izlivanja
reke 2014. godine. Prostorije depoa su suterenske, bez mogućnosti prirodne ventilacije
i samim tim neuslovne. Posle poplave Dom zdravlja izdvojio je prostoriju na prvom
spratu u adaptirao je za potrebe čuvanja dokumentacije. U korist Doma zdravlja ide
činjenica da registrature takvog tipa ne stvaraju veliku količinu dokumentacije, te
je, shodno tome, za arhivski depo dovoljna relativno mala prostorija, što olakšava
obezbeđivanje iste.
Pored neadekvatnog položaja arhive, važnu ulogu u obezbeđivanju adekvatnih
uslova čuvanja i sprovođenju mera preventivne zaštite, igraju i čelni ljudi registratura.
U primeru Katastra i Poreske uprave u Obrenovcu vidimo nezainteresovanost
čelnih ljudi da nešto suštinski promene u načinu zaštite dokumentacije. Finansijska
sredstva za sanaciju posledica vanrednih situacija zakonski sleduju svim pogođenim
ustanovama, te renoviranje nije rezultat nečijeg angažmana, već prirodni sled
događaja. Za razliku od toga predsednik Višeg suda u Požarevcu i direktor Doma
zdravlja u Petrovcu pokazali su veliku volju i uložili napor i trud da se problem zaista
reši i ovakav pristup dao je zadovoljavajuće rezultate.
Problem u arhivama registratura često predstavlja neznanje i neobaveštenost
arhivara i osoba zaduženih za arhivu. Prema Zakonu o kulturnim dobrima registrature
212

Stanje preventivne zaštite arhivske i registraturne građe u Srbiji

su dužne da o svim fizičkim promenama nastalim u vezi sa dokumentacijom
neodložno obaveste nadležni arhiv19. Međutim, neretko se dešava da arhiv za oštećenje
dokumentacije sazna tek nakon redovnog nadzora službe za zaštitu građe van arhiva.
Razlog je uvek isti: odgovorne osobe nisu znale da oštećenje dokumentacije treba da
prijave nadležnom arhivu. Uzroci oštećenja najčešće su neadekvatni uslovi čuvanja,
odnosno povišena vlažnost vazduha, zatim havarije (kvarovi) na vodovodnim ili
elektroinstalacijama, a u poslednje vreme sve su češće i vanredne situacije.
U suterenskom depou Ginekološko-akušerske klinike Kliničkog centra
Srbije, godine 1989. velika količina dokumentacije je stradala u poplavi. I
pored preporuka konzervatora Arhiva Srbije za sanaciju nastalih oštećenja, deo
dokumentacije nije mogao da se spasi. Ta dokumentacija se odnosila na mrtvorođenu
decu, za koje se kasnije ispostavilo nisu mrtvorođena, već ukradena. Da je sačuvana,
ova dokumentacija bi bila od velike koristi u rasvetljavanju slučaja. I danas se
dokumentacija čuva u istom prostoru. Poplava više nije bilo što ne znači da ih neće
biti, a uslovi čuvanja su veoma loši. Vlažnost vazduha je veoma visoka. Zidovi su
vlažni i nabrekli (prilog: slika br. 4). Sa njih otpadaju boja i malter u velikoj količini
i talože se na podu, što otežava kretanje pored zidova. Vlaga je prisutna i na podu i
pojavljuje se u vidu mestimične tamnije obojenosti poda. Uz to, zbog nedovoljnog
smeštajnog prostora police su pretrpane, a dokumentacija je u njima gusto zbijena.
Deo dokumentacije čuva se na podu. Prostorija se veoma retko ili nikako ne čisti. Na
policama i dokumentaciji prisutan je sloj prašine, a po zidovima paučina.
Institut za zdravstvenu zaštitu majke i deteta svoju dokumentaciju čuva
u prostorijama stare kotlarnice, koju karakteriše konstantno povišena relativna
vlažnost i manjak smeštajnog prostora. Osnovni problem predstavlja zid kotlarnice
kroz koji prolaze cevi grejanja i vodovoda, a na koji je naslonjena jedna od polica
sa dokumentacijom. Cevi grejanja su više puta pucale, a voda iz istih je oštetila
police i dokumentaciju koje su se nalazile u neposrednoj blizini događaja. Arhiv je
za ovo saznao tek nakon redovnog nadzora. Odgovorne osobe nisu znale da slučaj
treba da prijave nadležnom arhivu. Posle uviđaja konzervatora i na osnovu njegovih
preporuka, dokumentacija sa police do zida je premeštena, ali samo ona koja je bila
smeštena tik uz mesto nezgode. Razlog je nedostatak smeštajnog prostora na koje
bi se predmetna dokumentacija premestila. Nedugo posle toga došlo je do pucanja
vodovodne cevi na drugom kraju istog zida i do oštećenja dokumentacije koja nije
premeštena, već je ostala na polici. Tek tada se shvatila ozbiljnost problema i značaj
preventive u zaštiti dokumentacije. Uslovi u arhivi Instituta nisu adekvatni, dodatni
prostor za arhivu trenutno ne postoji, ali zaposleni zaduženi za arhivu su spremni da
uče, da prihvate savete i sugestije i imaju volju da reše postojeće probleme i istrajni
su u tome. Uprava je obaveštena o problemu i u planu je renoviranje prostora. To je
samo početak jednog velikog posla.
Dokumentacija Instituta za noviju istoriju oštećena je u poplavi izazvanoj
kvarom na vodovodnoj instalaciji. Arhivar Instituta je u najkraćem mogućem roku
19 Zakon o kulturnim dobrima, „Službeni glasnik RS“, br. 71/94, član 31, stav 1, tačka 2.

213

Snežana PETROV

obavestio arhiv koji je odmah reagovao i izvršio uviđaj. Na osnovu preporuka
konzervatora zaposleni su odmah prionuli na posao i otpočeli proces sušenja
dokumentacije. S obzirom da je stradala mala količina dokumentacije i da zbog brzine
reagovanja nije došlo do razvoja mikroorganizama i težih oštećenja dokumentacije,
posao je brzo završen bez većih problema i posledica.
Stanje arhivske i registraturne građe u arhivima i registraturama u Srbiji

S obzirom na veliku raznolikost u uslovima čuvanja arhivske građe i
registraturskog materijala, za očekivati je da se i stanje građe veoma razlikuje od
arhiva do arhiva i od registrature do registrature. Generalno, građa u arhivima je u
boljem stanju u odnosu na onu u registraturama, mada i tu postoje izuzeci. Kako bismo
detaljnije prikazali stanje građe u Srbiji i istakli njegovu vezu sa uslovima čuvanja,
opisaćemo arhivsku građu i registraturski materijal u arhivima i registraturama koji
su ranije pomenuti u kontekstu preventivne zaštite.
1. Arhiv Srbije: Građa je u relativno dobrom stanju. Kažemo „relativno“, zato
što oštećenja ipak postoje, ali se ona odnose na građu koja je kao takva
primljena u Arhiv, što iz registratura, što kao građa Arhiva koja je odneta
za vreme ratova, pa kasnije vraćena. U depou Arhiva nema pojave novih
oštećenja. Arhiv Srbije u svom sastavu ima Laboratoriju za konzervaciju i
restauraciju koja, između ostalog, radi na restauraciji oštećene građe Arhiva.
2. Istorijski arhiv „Srednje Pomoravlje“ Jagodina: Na građi su prisutna oštećenja
od prašine i prljavštine i mehanička oštećenja marginalnih delova listova
koji su izloženi dejstvu nepovoljnih faktora usled neadekvatnog pakovanja,
odnosno čuvanja u fasciklama. Prisutna je i deformacija listova građe koja je
posledica neodgovarajućeg smeštaja u policama. I pored velikog problema
sa smeštajnim prostorom, prisutna oštećenja nisu teška niti su progresivna i
ne predstavljaju pretnju po građu.
3. Ostali arhivi: Kod arhiva sa nedostatkom smeštajnog prostora dolazi do
pojave mikrobioloških oštećenja na gusto zbijenoj građi i do oštećenja
građe od vlage, a potom i od mikroorganizama, usled kondenzacije izazvane
ograničenom cirkulacijom vazduha. Povišena relativna vlažnost vazduha
može da izazove deformaciju, slepljivanje i slabljenje strukture listova,
razlivanje mastila i, na kraju, mikrobiološka oštećenja građe. Niska relativna
vlažnost u dužem vremenskom periodu dovodi do isušivanja papira posle
čega on postaje krt, lomljiv i oštećuje se i pri najmanjem dodiru. Oštećenja
građe nastala usled neadekvatnog pakovanja i neredovnog sprovođenja
higijene u depou opisani su na primeru Istorijskog arhiva „Srednje
Pomoravlje“ Jagodina.
4. Istorijski arhiv Šumadije Kragujevac: Arhivska građa je u dobrom stanju.
5. Istorijski arhiv Zrenjanin: Arhivska građa je u dobrom stanju.
214

Stanje preventivne zaštite arhivske i registraturne građe u Srbiji

6. Agencija za privredne registre: Dokumentacija je u odličnom stanju.
7. Služba za katastar nepokretnosti Obrenovac i Poreska uprava – Filijala
Obrenovac: U poplavama 2014. godine stradala je velika količina
dokumentacije Katastra i Poreske uprave, zbog čega je sanacija nastalih
oštećenja, na osnovu preporuka stručnjaka, iziskivala obezbeđivanje
značajnih finansijskih sredstava i angažovanje dodatnog broja ljudi. Nijedan
dokument nije sačuvan, nijedna od preporuka nije realizovana. Prvobitno je
dokumentacija ostavljena u depoima koji su stradali u poplavi, da bi kasnije
bila prebačena u magacin van zgrade, kako zbog širenja neprijatnih mirisa u
zgradi nastalih usled razvoja mikroorganizama i raspadanja dokumentacije,
tako i zbog potencijalne opasnosti po ljudsko zdravlje. Dokumentacija je
ostavljena u magacinu da dalje propada. Prema poslednjim informacijama
dokumentacija je u potpunosti prekrivena mikroorganizmima i nemoguće je
identifikovati je.
8. Viši sud u Požarevcu: U julu 2014. godine velika količina dokumentacije
Višeg suda je oštećena u poplavi. Na osnovu preporuka nadležnog arhiva i
konzervatora Arhiva Srbije, deo najvrednije dokumentacije je spasen. Jedina
vidljiva oštećenja na ovoj dokumentaciji su blaga deformacija i slepljenost
listova, mestimično razliveno mastilo i rđa na mestu metalnih spajalica.
Nažalost, deo dokumentacije nije mogao da se sačuva zbog prevelike
količine oštećene dokumentacije, ograničenih prostornih i finansijskih
mogućnosti, kao i nedostatka ljudstva koje bi radilo na saniranju oštećenja.
Srećna okolnost je što je veliki deo dokumentacije koja nije uspela da se
sačuva, pripadao kategorijama sa ograničenim rokom čuvanja.
9. Dom zdravlja, Petrovac na Mlavi: Na osnovu preporuka nadležnog arhiva
i konzervatora Arhiva Srbije, dokumentacija trajnog karaktera koja je
stradala u poplavama, osušena je, dezinfikovana i smeštena u novi depo,
dokumentacija kojoj je istakao rok čuvanja je uništena, dok je dokumentacija
koja nije predviđena za trajno čuvanje i koja je u roku čuvanja, ostavljena u
starom depou do isteka roka. Ovakva odluka je doneta zbog velike količine
oštećene dokumentacije i prema tome nemogućnosti da se celokupna
dokumentacija sačuva, zatim zbog uštede vremena, ljudstva i finansijskih
sredstava, zaštite najvrednije dokumentacije kao prioriteta tokom spasavanja
i, na kraju, poštovanja zakonskih odredbi.
10. Ginekološko-akušerska klinika Kliničkog centra Srbije: Na marginalnim
delovima listova dokumentacije na policama, vide se mehanička oštećenja
i oštećenja od prašine i prljavština, koja su posledica čuvanja u fasciklama.
Ova oštećenja nisu progresivna i ne predstavljaju veliku opasnost po
dokumentaciju. Međutim, usled povišene vlažnosti vazduha i gusto zbijenih
fascikli u policama, listovi su vlažni, deformisani i oslabljeni, fascikle su
nabrekle, te je uzimanje istih iz polica otežano i moguće samo uz upotrebu sile,
a svako uzimanje predstavlja potencijalnu opasnost od nastanka mehaničkih
215

Snežana PETROV

oštećenja. Stanje dokumentacije na podu je različito zavisno od njene
udaljenosti od poda (prilog: slika br. 5). Dokumentacija koja se nalazi tik uz
pod, veoma je vlažna i oslabljena i vrlo teško oštećena od mikroorganizama,
trula je i raspada se. Kako se udaljava od poda, dokumentacija je u sve
boljem stanju, a oštećenja su sve lakša. Na vrhu gomile jedina oštećenja
dokumentacije su ona izazvana povišenom vlagom i prašinom.
11. Institut za zdravstvenu zaštitu majke i deteta: Veći deo dokumentacije
oštećene usled višestrukog pucanja cevi nije bio predviđen za trajno čuvanje,
a rok čuvanja mu je već istekao, te je iz tog razloga ta dokumentacija uništena.
Manji deo oštećene dokumentacije je trajnog karaktera, ali zbog nedostatka
prostora i ljudstva još uvek nije osušena cela količina iste.
12. Instituta za noviju istoriju: Zahvaljujući brzoj i adekvatnoj reakciji
odgovornih ljudi Instituta, celokupna oštećena dokumentacija je sačuvana.
Jedina oštećena koja svedoče o nekadašnjoj poplavi su deformacija listova i
mestimično razliveno mastilo (prilog: slika br. 6).
Zaključak
Preventivna zaštita iziskuje određena finansijska sredstva, ali ona ne
moraju nužno da budu ogromna. Ne možemo svi, ali i ne moramo da obezbedimo
idealne uslove za čuvanje arhivske građe i registraturskog materijala. Dovoljno
je da obezbedimo minimum u koji se ubrajaju dovoljan kapacitet smeštajnog
prostora, odgovarajući ambijentalni uslovi, metalne police i arhivske kutije. Uz
međuinstitucionalnu saradnju, razmenu iskustava, preporuke i savete stručnjaka i
kreativne ideje, to se često može postići uz mnogo manje truda i ulaganja nego što se
obično misli. Za početak je dovoljna volja da se problem reši i hrabrost da se napravi
prvi korak. Nije nužno da problem bude rešen odjednom, već se može rešavati
postepeno: kvadratni metar po kvadratni metar, polica po polica, kutija po kutija.
Važni su upornost i istrajnost, a rezultati su ogromni: umesto pretrpanih i memljivih
podruma punih oštećene građe koja će na kraju morati da bude uništena, možemo
imati skromno, ali propisno uređen depo sa adekvatno smeštenom i zdravom građom.
Zakonski okvir u sistemu preventivne zaštite postoji, ali je nepotpun.
Edukacija zaposlenih u arhivima i registraturama o sprovođenju preventivnih mera
redovno se sprovodi, ali još uvek ne u dovoljnom obimu. Stručni nadzor arhiva
i registratura je dobro osmišljen, funkcioniše i daje rezultate, i jedini problem
predstavlja odsustvo naredbodavnih naloga koji su neophodni u slučaju nesavesnih
stvaralaca. Iz godine u godinu ovaj sistem se upotpunjava, ali proći će još dosta
vremena dok se ne zaokruži u potpunosti. Do tada preventivna zaštita i sudbina
dokumentacije zavisi od nas samih, od arhivskih radnika i arhivara u registraturama,
od osoba angažovanih na očuvanju i zaštiti arhivske građe i registraturskog materijala.
216

Stanje preventivne zaštite arhivske i registraturne građe u Srbiji

Summary
Preventive care demands certain finances, but they do not necessarily have
to be vast. Not everyone can, and not everyone has to provide ideal conditions for
the preservation of archives and current records. It is enough to provide a minimum
which encompasses adequate storage capacity, ambient conditions, metal shelves and
archive boxes. Along with collaboration between institutions, experience exchange,
recommendations, expert advice and creative ideas this can often be met with much
less effort and investment than normally imagined. The will for the problem to be
solved is enough for a start, as well as the courage to make the first move. It is not
necessary for the problem to be solved immediately, at once, it can be solved step
by step: square meter per square meter, shelf by shelf, box by box. Persistence and
endurance is what matters. And the results are big: instead of crammed and damp
basements full of damaged archives which will eventually have to be destroyed, we
can have a modest but properly arranged depot with adequately stored and healthy
archives.

The legal frame in the preventive care system exists but it is incomplete.
Education of employees in archives and registers on the subject of carrying out
the preventive measures is regularly being done, but still in an inadequate amount.
Expert supervision of archives and registers is well thought of, it functions and it
shows results, and the only problem is the absence of directions which are necessary
in case of unconscientious actors. This system is being updated each year but a lot of
time will pass by until it is completed. Until then, the preventive care and the destiny
of the documentation depends solely on us, the archive employees and the archive
employees in registers, on the people engaged in the preservation and protection of
archives and current records.

217

Слободанка ЦВЕТКОВИЋ
Историјски архив Пожаревац

научни рад

ЕТИЧКИ КОДЕКС АРХИВИСТА У СРБИЈИ
Познавање, проблеми, примена
Апстракт: У раду се промишља о Етичком кодексу архивиста донетом
1996. године на Међународном конгресу aрхивиста. Наводе се неке од етичких
дилема које се могу јавити у вези са архивском струком. У раду се представљају
резултати анкете међу архивистима у Србији о познавању Етичког кодекса
архивиста и његових одредби и на основу исте изводе закључци. Кроз
разматрање односа према Етичком кодексу архивиста разматра се и положај
архивиста у друштву у транзицији и изазови са којима се у свакодневном раду
суочавају, као и однос према етичким дилемама које искрсавају током рада.
Чланак нема претензије научног истраживања и утврђивања научних истина,
нити критике струке, већ је пре свега „разговор са професијом“ и самим собом.
Кључне речи: Eтички кодекс, архиви, архивска етика, архивистика,
архивисти.
THE CODE OF ETHICS FOR ARCHIVISTS IN SERBIA
Knowledge, Problems, Application
Abstract: In this work the Code of Ethics for Archivist that was instituted
at the International Congress of Archivists in 1996 is being considered. Some of the
ethical dilemmas that can occur in connection to the archival profession are stated. In
this work the results of the questionnaire conducted to the archivists in Serbia about
their knowledge of the Code of Ethics for Archivists and its articles are presented and
based on that questionnaire the conclusions are made. Through the consideration
of the relation towards the Code of Ethics for Archivists it is also considered the
position of the archivists in the society in transition and the challenges the archivists
face in their everyday work, so as the relation towards ethical dilemmas that can
occur in their work. This work does not intend to be scientific and to assert scientific
truths, nor does it intend to criticize the profession, above all it a conversation with
the profession and with oneself.
Keywords: The Code of Ethics, archives, archival ethics, archivists, archival
profession.
218

Етички кодекс архивиста у Србији - познавање, проблеми, примена

Увод
Дешавања на трусном балканском подручју, релативизација свега, па и
историје, оправдавање свега, па и злочина, проблеми друштава у транзицији,
економска и политичка несигурност, стање у коме моралне стеге често
попуштају и уступају простора компромисима, одражавају се на све сфере
друштва, на културу, науку и институције па и архиве. У вези с тим искрсавају и
намећу се разна питања о улози архива и архивиста у таквом времену и друштву.
Да ли су архиви и архивисти1 у служби своје заједнице, државе, народа, своје
професије, историје или је довољно да буду у служби истине? Да ли треба
правити компромисе са политиком, државом, послодавцима, народом или се
држати основног начела – истине? Да ли „служба“ народу, држави, заједници
негира служење истини? Да ли и у којој мери примена етичких норми зависи
само до нас као професионалаца, колико од услова споља, државе, друштва,
политике, историјског тренутка? Да ли глобализација, захтеви за „отварањем“
руше принципе индивидуалитета једне заједнице онемогућавајући им тиме
опстанак? Да ли архивисти у томе помажу или одмажу? Да ли је етика човека,
као дела једног народа и заједнице, и етика архивисте у сукобу?2 Да ли су
архивисти владари сећања и заборава? Шта је најзначајнији посао архивиста?
Зашто га он и ради? Да ли је то само посао као и сваки други којим се обезбеђује
егзистениција или овај посао подразумева једно дубље и значајније осећање?
Колико смо свесни чињенице да својим деловањем, вредновањем, као архивисти
ми пишемо историју, а не историчари? Да ли смо свесни да чувамо прошлост,
али дефинишемо и будућност? Речи Џорџа Орвела у роману 1984. да онај
ко контролише прошлост, контролише и будућност, а да онај ко контролише
садашњост, контролише прошлост, треба да нас подсете, али и све друге, на то
колику моћ управо ми као архивисти имамо у својим рукама. Велика моћ носи
са собом и посебну врсту одговорности. Управо о њој, о „тежини ланаца“ које
архивисти носе у свом раду, свесно или несвесно, о дилемама које могу да се
јаве током одговорних послова на којима радимо, говорићемо између осталог
у овом чланку.
Када добар архивист постане лош
Посао архивисте је врло комплексан, од евидентирања потенцијалних
стваралаца архивске грађе, преко валоризације истих, до превентивне заштите,
1 Термин архивист користимо уопштено, као назив за запосленог у архиву, без озбира на пол,
стручно звање и степен образовања. Све што се односи на запослене у архивима, исто тако се
може и мора односити и на запослене у архивама регистратура, односно како и сам Етички
кодекс архивиста каже на све оне који рукују архивском грађом. У овом чланку ми се у највећој
мери бавимо питањима архивске етике запослених у архивима као установама заштите.
2 Tomislav Škrbić, O ethosu arhivista, Arhivski vjesnik, 52 (2009), 9-24.

219

Слободанка ЦВЕТКОВИЋ

заштите у регистратурама, заштите у архивима, вредновања, сређивања,
обраде, чињења доступним корисницима.... Комплексност не произилази само
из сложености посла у смислу квантитета, већ можда више због квалитативне
сложености која укључује и процене сваког појединца запосленог у архиву, а
за које често неће наћи децидно упутство нити у законским прописима, нити у
стручним упутствима. То нас уводи у поље једног другог вредновања архивске
струке, вредновања у смислу етике, морала, у смислу доброг или лошег. Закони
и прописи су основа и они ће нам у највећем броју случајева дати усмерења,
али постоји одређени број ситуација, посебно када су закони застарели или
пружају простора произвољним тумачењима, у тренуцима „слабости“ друштва,
када је на појединцу – архивисти терет избора, избора који не зависи од тога
„да ли смем“ или „не смем“ због санкција које ми прете, већ да ли је то морално
или не према струци и послу који обављам и истини којој треба да служим?
Сваки посао, у мањој или већој мери, па и посао у архиву изроди с времена
на време понеку етичку дилему. Њу неки дефинишу као ситуацију до које
долази када се чини да су две или више моралних вредности једнако валидне, а
контрадикторне, а од појединца  се захтева да направи најбољи могући избор.3

Сл. 1. Илустрација. Извор: Интернет.

Мотив за разматрање ове теме, за преиспитивање и самоиспитивање,
за „разговор са професијом“ била су бројна питања и поводи за разговоре,
како са колегама из струке тако и са заинтересованим за архивску грађу у
својству истраживача и других корисника услуга архива, ствараоцима и онима
који брину о архивској грађи на терену, архивистима, стечајним управницима
3 https://sr.wikipedia.org/sr/%D0%95%D1%82%D0%B8%D0%BA%D0%B0#cite_note-1 (20. 5.
2016).

220

Етички кодекс архивиста у Србији - познавање, проблеми, примена

и другим правним и физичким лицима којa су ималa одређени интерес у
поступку заштите, како у Србији, тако и у земљама у окружењу. Илустрације
ради навешћемо неке од њих: случај истраживача у једном архиву коме није
било допуштено копирање комплетне грађе коју је тражио, иако је имао уредно
поднет захтев. Образложење за одбијање дато је усмено, да је таква политика
куће. Касније се показало да је за ту архивску грађу био заинтересован један
од запослених у архиву; случај истраживача који је истраживао у једном од
специјализованих архива грађу старију од 30 година уз претходно добијену
дозволу, али му није било дозвољено објављивање, чак ни цензурисано, уз
усмено образложење да одговорни мисле да је рок доступности за ту врсту грађе
од 30 година превише кратак; случајеви око коришћења за истраживање или
издавања осетљиве документације која садржи податке о личности; случајеви
забране истраживања под изговором сређивања и обраде; давање на коришћење
само делова фондова, а не комплетне грађе; случајеви неодговарања на захтеве
истраживача или других корисника услуга архива – ћутање администрације;
случај сукоба између стечајног управника и архива због висине надокнаде коју
архив потражује за преузимање архивске грађе предузећа у стечају; случај
архивисте коме је понуђено од стечајног управника предузећа у стечају да за
новчану надокнаду среди архивску грађу за предају архиву у слободно време;
рад архивиста из архива у регистратурама на сређивању архивске грађе за
новчану надокнаду, истичући да је приоритет сачувати архивску грађу; случајеви
пропадања архивске грађе због неажурности архивиста и незаинтересованости
регистратура; случајеви „откривања“ грађе у сопственим архивским депоима;
случајеви различитог поступања према различитим регистратурама, „гледање
кроз прсте“ у зависности да ли се ради о утицајним и мање утицајним (судови,
тужилаштва, градске управе и „обичне“ регистратуре)...само су неки од бројних
примера са којима можемо у пракси да се сусретнемо и као запослени и као
корисници услуга архива.
За сваку од ових дилема, први и најлогичнији корак је потражити за
одговоре у важећем законодавству. Ипак, многа од ових питања нису и не
могу бити регулисана архивским законодавством. Не могу бити регулисана
јер често нису правна питања, већ често етичка питања – питања схватања
струке којој припадамо и посла који радимо.4 Управо зато ту постоји могућност
манипулације, могућност свесног или несвесног крешења добрих норми
понашања.

4 Живана Хеђбели сматра да етика није истоветна с правом (законима), као и да се етика не
бави поштовањем закона, јер се поштовање закона подразумева, већ да се етика бави врлином.
Видети: Živana Heđbeli, Arhivi i etika, Zbornik referatov z dopolnilnega izobraževanja „Tehnični in
vsebinski problemi klasičnega in elektronskega arhiviranja“, br. 7/2008, Maribor 2008, 125-132.

221

Слободанка ЦВЕТКОВИЋ

Етика – морал-етичка дилема
Етика према Милану Вујаклији5 потиче од грчке речи етхос која значи
обичај, а представља део филозофије који проучава и процењује моралне
вредности (шта је добро или шта је рђаво, шта треба да буде или шта не треба
да буде), порекло и начела моралности. Етика је дакле наука о моралу, наука о
проучавању и процењивању моралних вредности. Има и оних филозофа који
реч етхос преводе као карактер, као асоцијацију на морални карактер.6 Посебна
област етике је пословна етика која се може одредити као скуп моралних норми
о понашању према социокултурној и пословној средини, према другим људима
са којима се ступа у пословни контакт и према одлучивању, дужностима,
обавезама, праву и одговорностима, у свим аспектима и сферама пословања.
Пословна етика подразумева обавезу обављања неког посла на одговарајући
начин и одговрност за његово (не)обављање. Одговорност може бити лична,
када се крше етичке норме и појединац стиче личну корист на рачун општих
интереса, а може бити и  корпоративна  друштвена одговорност, која се
односи на понашање организација према друштву. Под пословном етиком се
подразумевају и  вредности и норме етичког понашања,  преточене у кодекс
професионалног или пословног понашања, тзв.  пословни бонтон.7 Управо
заједничка професионална култура, прoписи, вредности, терминологија, и
етика, упоредо са посебним образовањем, посебним пољем деловања важним
за друштво, професионалним удружењем, чини једну професију професијом.8
Поред пословне постоји и професионална етика која се бави вредностима
које одговарају одређеним врстама занимања.9 З. Стевановић је дефинише
„као скуп моралних вредности и правила који се обликује и устаљује током
вршења неког признатог занимања, а који доприноси да се ова делатност
обавља аутономно и на друштвено прихватљив и пожељан начин“.10 Постојање
норми понашања у једној струци и могућност да се те норме наметну како
члановима струке, тако и друштву у целини чини једну професију аутономном.
То у пракси значи да се припадник те струке у свом стручном раду доноси
самостално одлуке, без утицаја са стране, а да су му једино мерило вредности
и стандарди струке.11 Норме понашања у једној професији формализоване су
5 Милан Вујаклија, Лексикон страних речи и израза, Београд, 1991.
6 Зоран Стевановић, Архивска и хакерска етика, Гласник архива и Архивистичког удружења
Босне и Херцеговине, XLIII/2013, Сарајево 2013, 23.
7 https://nastavapreduzetnistva.wordpress.com/2012/03/01/moral-etika-i-poslovna-etika/ (20. 5.
2016.).
8 Josip Kolanović, Identitet arhivista: od zanimanja do profesije, Arhivski vjesnik, god. 40, Zagreb
1997, 13.
9 Зоран Стевановић, нав. дело, 24.
10 Исто.
11 Theo Thomassen, Archivists between knowledge and power. On the independance and autonomy
of archival science and the archival profession, Arhivski vjesnik, 42 (1999), 146-167. Доступно на:
http://hrcak.srce.hr/10590 (21. 5. 2016).

222

Етички кодекс архивиста у Србији - познавање, проблеми, примена

кроз етичке кодексе понашања. З. Семлич Рајх напомиње да етички кодекси
професија штите јавност од самовоље, злостављања и неправилности у раду,
повећавају друштвени углед занимања и осећај припадности професији.12
Етички кодекс архивиста
Први архивистички кодекс донет је 1955. године у Сједињеним
Америчким Државама за Национални архив САД. Након тога етички кодекси
донети су у више земаља, Канади, Аустралији, Новом Зеланду, Јужноафричкој
Републици, а од европских земаља у Француској.13 Аутономија архивске
струке кроз идентификовање и разматрање етичких дилема, према мишљењу
Тио Томасена, исказана је тек на Конгресу у Монтреалу 1992. године14. Тада
започета прича резултирала је доношењем Етичког кодекса архивиста на
Тринаестом конгресу Међународног архивског савета15 у Пекингу, 6. септембра
1996. године. Кодекс је тренутно доступан на сајту Међународног архивског
савета на 23 језика, међу којима и на српском.16
Одредбе Етичког кодекса архивиста поново су разматране након
састанка ЦИТРА-е17 2006. године када је једном од резолуција тражена ревизија
Етичког кодекса архивиста као полазнe референцe за усмеравање сваког
појединца у архивској делатности. Првобитни циљ те одлуке био je утврђивање
како je Кодекс примењен и поштован у архивима. У ту сврху послат је у јуну
2008. године упитник на енглеском, француском и шпанском језику од стране
МАС-ове Секције за управљање записима и удружења архива18 огранцима
Међународног архивског савета из целог света.19 На адресу Секције стигло
је око 150 одговора, од којих је њих 66% од стране организација у оквиру
ЕУРБИЦА20, а остатак од осталих огранака из света. Од њих 150, 120 је било
упознато са постојањем Етичког кодекса архивиста, а највећи број „свесних“
био је управо из европског огранка МАС-а. Закључак тог испитивања био је
да Кодекс не треба мењати, да су етички принципи на којима Кодекс почива и
даље релевантни, али да би био употребљивији, мора бити више илустративан
12 Mag. Zdenka Semlič Rajh, Arhivi i etika: zašto nam ona treba više nego ikad?, Glasnik arhiva i
Arhivističkog udruženja Bosne i Hercegovine, XLIII/2013, Sarajevo 2013, 15.
13 Зоран Стевановић, нав дело, 25-26.
14 Theo Thomassen, Archivists between knowledge and power. On the independance and autonomy
of archival science and the archival profession, Arhivski vjesnik, 42 (1999), 146-167. Доступно на:
http://hrcak.srce.hr/10590 (21. 5. 2016).
15 International Council on Archives (ICA).
16 http://www.ica.org/en/ica-code-ethics (20. 5. 2016.).
17 Међународна конференција округлог стола Архива – International Conference of the Round
Table on Archives http://ica.org/en/about-citra (20. 5. 2016.).
18 Section of Records Management and Archives Associations.
19 http://www.ica.org/en/questionnaire-ica-code-ethics-results-and-recommendations-0 (20. 5.
2016).
20 Европски регионални огранак МАС-а.

223

Слободанка ЦВЕТКОВИЋ

и „покривати“ што више реалних ситуација. Дата је препорука да се одржава
што више тренинга-обука о начину примене Кодекса у одређеним ситуацијима.
Етички кодекс архивиста састоји се од преамбуле и 10 чланова са
коментарима и као такав представља основ за деловање архивиста. Он дефинише
углавном све односе који се јављају у свим фазама руковања архивском
грађом.21 Кодексом је обухваћена већина основних постулата архивске струке,
циљ и сврха њеног постојања, заштита грађе као сведочанства прошлости,
заштита истине, очување контекста у ком је грађа настала као извора по себи,
очување аутентичности, обезбеђивање доступности, обезбеђивање „пута“
који документација пређе од стваралаца ка архиву и унутар архива, једнаке
услуге за све и доступност, право на приступ и приватност, схватање значаја и
улоге ахривисте као кројача историје за добробит свих, а не за сопствену или
добробит других група, захтев за сталном едукацијом, захтев за сарадњом у
оквиру струке и сродних струка. Тиме је постављен темељ ефикасног и етичног
рада у архивима.
Етички кодекс и његови чланови дефинишу архивску професију као
професију без политизације и било каквог уплива критеријума за вредновање
архивске грађе са стране, дефинишу вредновање архивске грађе у контексту
историје права и администрације, уз поштовање принципа провенијенције,
дефинишу је као непристрасну, са циљем да сачувају аутентичност докумената,
дефинишу је као отворену, подједнако за све заинтересоване у смислу
доступности, али уз поштовање основних људских права, дефинишу је као
високо професионлану, јер о свом раду са архивском грађом мора остављати
одговарајуће записе, дефинишу је као непрофитну, од ширег друштвеног
интереса у чему лични интерес архивисте, установе или било ког друго
појединца не сме бити приоритет, дефинишу је као дисциплину која захтева
стално усавршавање од свих запослених, унапређење и као професију која у
очувању културне баштине треба да сарађује са другим установама.
Етички кодекс архивиста – ситуација у земљама бивше СФРЈ
У разматрању примене и познавања Етичког кодекса архивиста у
Србији позабавили смо се и односом према етичким питањима и Етичком
кодексу архивиста у земљама у окружењу.
Тако је у Македонији на сајту Државног архива доступан Етички
кодекс ахривиста из 1996. године.22 На нивоу македонске архивске службе то
питање није даље разрађивано, односно није донет посебан документ, односно
формирано неко етичко тело.

21 Mag. Zdenka Semlič Rajh, nav. delo, 17.
22 http://www.arhiv.gov.mk/materijali/mk-4-4-1_kodeks_na_arhivisti.pdf (20. 5. 2016).

224

Етички кодекс архивиста у Србији - познавање, проблеми, примена

У Словенији је слична ситуација. На сајту Државног архива Словеније
доступан је Кодекс етике објављен у часопису Архиви 1997. године.23 У
Словенији, такође није установљено посебно етичко тело на нивоу државе и
струке.
У Босни и Херцеговини се примењује међународни Етички кодекс
архивиста, који је званично децембра 2003. године усвојен на оснивачкој
скупштини тадашњег Савеза архивистичких удружења у Босни и Херцеговини
и штампан у облику брошуре. Детаљније помињање етичких питања присутно
је и у Статуту Архивистичког удружења Босне и Херцеговине,24 где се у чл. 16.
став 2. везаним за права, обавезе и одговoрности члaнова Удружења, између
осталог наводи, да су права обавезе и одговорности чланова да преко Суда части
Удружења, износе случајеве повреде добрих обичаја у Удружењу. У члану 40.
везаним за Суд части се каже да Удружење може формирати Суд части који
суди члановима Удружења. Одређен је и његов састав од три члана који се
бирају између чланова Удружења, као и надлежност. Суд одлучује о повредама
Етичког кодекса архивиста. Према информацијама које смо добили, Суд части
се није састајао.
У истраживању ситуације у Хрватској дошли смо до Етичког кодекса
запосленика Хрватског државног архива, од 22. децембра 2013, који је
доступан на сајту Хрватског државног архива.25 Поред овог и остали Државни
архиви у Хрватској имају идентичан усвојен текст Етичког кодекса архивиста.
Кодекс садржи неколико поглавља: опште одредбе, етичка начела, одговорност
надређених у примени етичких начела, повереник за етику, права и обавезе
повереника за етику, начин подношења притужби на понашање запосленика,
заштита повереника за етику, етичко повереништво, јавност Етичког кодекса,
прелазне и завршене одредбе и ступање на снагу. За примену и надзор над
применом Етичког кодекса архивиста формирано је Етичко повјеренство,
орган са седиштем у Хрватском државном архиву. Председник тог тела је
запосленик ХДА, а чланови су из других државних архива. Састоји се од
три члана, председника и два члана, који морају бити од угледа и поверења.
Председник и чланови имају право на новчану надокнаду за рад у Етичком
повјеренству, а средства обезбеђује Хрватски државни архив. На основу
статута државних архива у сваком од архива именује се повереник за етику за
тај архив. Његов је задатак, између осталог, да прати примену Етичког кодекса
у свом архиву, решава по притужбама на кршење и да упознаје новозапослене
са одредбама Кодекса итд. У спорним случајевима Етичко повјеренство је
другостепени орган.
23 http://www.arhiv.gov.si/fileadmin/arhiv.gov.si/pageuploads/zakonodaja/kodeks.pdf (20. 5. 2016);
Kodeks etike, Arhivi, ХХ, 1997, 14-17, prevod Marija Vera-Erjavec.
24 Статут Архивистичког удружења Босне и Херцеговине усвојен на Скупштини АУ БиХ
одржаној 01.12.2004. у Травнику. Измене и допуне усвојене 19. 3. 2009. године на Скупштини
Удружења у Бања Луци. http://www.arhubih.ba/statut/ (20. 5. 2016).
25 http://www.arhiv.hr/arhiv2/Onama/Adresari/Etickopovjerenstvo/WEB2HDARHIVLOC024403
(20. 5. 2016).

225

Слободанка ЦВЕТКОВИЋ

Етички кодекс архивиста – ситуација у Србији
У архивима у Србији, Етички кодекс архивиста, по доношењу на
конференцији у Пекингу, објављен је у Архиву Југославије, а потом и у часопису
Архивски преглед који је у том тренутку издавао Архив Србије и архиви у
Србији. Тренутно је текст Етичког кодекса архивиста на сајтовима архива у
Србији доступан, осим сајта Архива Југославије, на сајту Архива Војводине26,
Историјског архива Београда27, Друштва архивских радника Војводине28 и
Архивистичког друштва Србије.29
Свесни проблема са којима се суочавају између осталог и архивисти
у Србији, бројних етичких дилема о којима многи не желе да говоре, односно
затварају очи пред њима, уздајући се у „чисту ситуацију“ након дугоочекиваног,
али и даље неизвесног доношења Закона о архивској грађи и архивској служби,30
поставили смо српским архивистима питања о Етичком кодексу архивиста. У
овом неформалном анкетирању информативног карактера, методом случајног
узорка, на адресе архива и архивиста послат је упитник. Постављеним
питањима желели смо да се информишемо о познавању Етичког кодекса
архивиста међу српским архивистима. Такође, покушали да се информишемо
и о њиховом ставу према професији, тренутном стању и ономе шта чинити по
питању професионалне етике у архивима. У истраживању је учествовало 45
архивиста, од тога 32 са високим образовањем (архивисти, виши архивисти,
архивски саветници, конзерватори), 3 виша архивска помоћника (висока
стручна спрема) и 10 архивских помоћника и архивских помоћника прве врсте
(средња стручна спрема).
Упитник се састојао од 9 питања. Пет питања су била директна, са „да“
и „не“ одговорима, док су четири питања нудила више одговора. Одговори
анкетираних су следећи:

На питање да ли сте упознати са постојањем и садржином Етичког
кодекса архивиста, њих 34 (75,5%) је одговорило позитивно, а 11 (24,5%)
негативно.

26 http://www.arhivvojvodine.org.rs/pdf/eticki%20cir.pdf (20. 5. 2016).
27 http://www.arhiv-beograda.org/index.php/rs/fondovi-i-zbirke/standardi/19-2013-11-28-09-3703/2013-11-28-09-54-36/120-eticki-kodeks (20. 5. 2016).
28 http://www.darv.org.rs/cir/eticki-kodeks.html (20. 5. 2016).
29 http://www.arhivistika.edu.rs/images/eticki_kodeks_arhivista1.pdf (20. 5. 2016).
30 http://www.parlament.gov.rs/upload/archive/files/cir/pdf/predlozi_zakona/3184-12.pdf (20. 5.
2016) Њиме би се заменио постојећи Закон о културним добрима, “Службени гласник Републике
Србије”, бр. 71/94.

226

Етички кодекс архивиста у Србији - познавање, проблеми, примена

Упознати са Етичким кодексом архивиста

24,50%
ДА
НЕ
75,50%

На питање о начину на који су упознати са Етичким кодексом (од стране
архива, самостално или током упитника), њих 8 (17,8%) је одговорило од
стране Архива у коме раде (директор, Стручно веће, остале колеге), 25 (55,6%)
се упознало самостално (интернет, литература), њих 10 (22,2%) су навели да су
упознати током попуњавања овог упитника, док се двоје (4,4%) није изјаснило
ни за један понуђени одговор.

Начин упознавања са Етичким кодексом архивиста
55,60%

У архиву

17,80%

Самостално
Током упитника
Без одговора

22,20%

4,40%

На питање да ли сте у току рада у Архиву имали етичке дилеме, њих 24
(53%) је одговорило са „да“, а 21 (47%) са „не“.

227

Слободанка ЦВЕТКОВИЋ

Етичке дилеме у раду

47%

ДА
НЕ

53%

Четврто питање односило се на евентуалне притужбе на кршење
архивске етике у архивима, које су поднете од корисника. Њих 13 (29%) је
одговорило да су имали, 28 (62,2%) да нису, 2 одговора (4,4%) поред заокруженог
„не“ имају и напомену „колико је мени познато“ или „није ми познато“. Један
испитаник није попунио одговор на ово питање, а један је одговорио са „не
знам“.

Притужбе на повреду архивске етике
62,20%
ДА
НЕ
29%

НЕ (није ми познато)
Не знам
Без одговора
4,40% 2,20% 2,20%

У одговору на пето питање везано за дефинисање врсте притужби на
кршење етике у архивима учесници анкете су одговарали на пет понуђених
одговора „ускраћена доступност архивске грађе“ – одговор је заокружило
8 анкетираних, „уништавање архивске грађе“ – 1 анкетирани, „недовољна
заштита архивске грађе“ - њих 9, „наплаћивање услуга архива“ (за преузимање,
за доставу документације) - њих 11, док је у опцији „друго“ један одговор
је навео притужбу због селективног приступа истраживачиме (за поједине
кориснике се одобрава фотокопирање грађе, док се другима захтеви одбијају
са образложењем да се штити грађа), док је један одговор навео постојање
притужби због непрецизности или непостојања информативних средстава о
архивској грађи. Двоје анкетираних није одговорило на ово питање.
228

Етички кодекс архивиста у Србији - познавање, проблеми, примена

У одговору на шесто питање: „коме се обраћате када имате етичке
дилеме и недоумице“, њих 11 је одговорило директору, њих 10 стручном већу,
њих 8 је одговорило да се обраћа надређеном, њих 10 решава само, а њих 16
је заокружило одговор да се ослањају на важеће законске и стручне прописе.
Један одговор је био додат да се обраћа колегама. У овом питању неки су
заокружили више одговора.
У одговору на седмо питање да ли треба транспарентније истаћи
постојање Етичког кодекса архивиста – њих 42 (93,3%) је одговорило са „да“,
а само 3 (6,7%) са „не“.

Већа транспарентност Етичког кодекса архивиста

6,70%
ДА
НЕ
93,30%

На питање да ли треба формирати посебан орган који ће се бавити
етичким питањима њих 31 (69%) је одговорило позитивно, а њих 14 (31%)
негативно.

Формирање етичког тела

31%
ДА
НЕ
69%

Последње питање о приоритетима у професији архивистике, такође је
давало могућност избора више различитих одговора. Понуђени одговори су
били: „оданост документима“ (њих 14 се определило за овај одговор), „оданост
држави и народу“ (њих 4 је изабрало ову опцију), „оданост прoписима“
(изабрало 7), „оданост професији“ (избор је 23 анкетираних), „оданост
229

Слободанка ЦВЕТКОВИЋ

послодавцу“ (5 заокружених одговора), „оданост историји“ (7 је изабрало ову
опцију) и „оданост истини, без обзира каква је и чијим интересима одговара“,
њих 24, док један испитаник није дао ни један одговор на ово питање.31
Прилог 1: Изглед анкетног листа-упитника послатог архивистима у Србији

ПИТАЊА О ЕТИЧКОМ КОДЕКСУ АРХИВИСТА32*
1. Да ли сте упознати са постојањем и садржином Етичког кодекса
архивиста?
– Дa
– НЕ
2. На који начин сте упознати, ако јесте?
– од стране Архива у ком радим (директор, Стручно веће, остале
колеге)
– упознао/ла сам се самостално (интернет, литература)
– упознат сам током овог упитника
3. Да ли сте у току рада у Архиву имали етичке дилеме?
– Да
– Не
4. Да ли сте у архиву имали притужбе на кршење архивске етике од
стране корисника услуга архива?
– Да
– Не
5. Ако је било притужби на кршење етике у архивима, на шта су се те
притужбе односиле?
- ускраћена доступност архивске грађе
- уништавање архивске грађе
- недовољна заштита архивске грађе
- наплаћивање услуга архива (преузимање, достава
документације)
- друго _______________________________________________

31 С обзиром да архивисти тесно сарађују са конзерваторима, поменућемо овде да је у Друштву
конзерватора Србије на Скупштини ДКС која је планирана за 11. јун 2016. предвиђено доношење
Кодекса Друштва конзерватора Србије и Правилника о раду Суда части. Детаљније: http://www.
dks.org.rs/skup_dks.html (29. 5. 2016).
32 Етички кодекс архивиста, усвојен од Међународног архивског савета 1996. године.

230

Етички кодекс архивиста у Србији - познавање, проблеми, примена

6. Коме се обраћате када имате етичке дилеме и недоумице?
- директору
- стручном већу
- надређеном
- сам решавам
- ослањам се на важеће законске и стручне прописе
7. Да ли треба транспарентније истаћи постојање Етичког кодекса
архивиста у Србији?
- Да
- Не
8. Да ли треба формирати посебан орган који ће се бавити етичким
питањима?
- Да
- Не
9. Шта су за Вас приоритети у професији архивисте?
- оданост документима
- оданост држави и народу
- оданост прописима
- оданост професији
- оданост послодавцу – установи
- оданост историји
- оданост истини, без обзира каква је и чијим интересима одговара
Радно место: __________________________
Стручно звање: ________________________
Закључци
На основу ове неформалне информативне анкете међу српским
архивистима намећу се и неки закључци који се не могу узети као научно
релевантни, али свакако могу бити путоказ за неко даље деловање Архива
Србије, локалних архива, али и Архивистичког друштва Србије.
Из приложеног закључујемо да Етички кодекс архивиста и његове
одредбе нису у довољној мери познати међу архивистима у Србији. Требало
би наћи начине, пре свега кроз образовање на стручном испиту (до увођења
академског образовања за архивисте у склопу Универзитета), а затим и кроз
разне врсте стручних саветовања, радионица, састанака подружница, затим
преко стручних већа у архивима подстицати бављење етичким питањима. Томе
231

Слободанка ЦВЕТКОВИЋ

у прилог говори и чињеница да се највећи број архивиста са постојањем Етичког
кодекса архивиста упознао самостално, преко интернета и литературе, а не у
својим установама, односно од матичне установе или струковног удружења.
Забрињава и релативно висок проценат оних који нису упознати са Кодексом.
Чињеница је да етичких дилема у архивима има, да их архивисти
имају (могући проблем одлуке да ли се има или нема представља и недостатак
дефиниције етичке дилеме, што овим упитником није могло бити учињено, али
је солидан број оних који су тај термин препознали). Чињеница је и релативно
мали број притужби на кршење архивске етике, што не значи да их нема,
односно да нема примедби на рад архива и архивиста, већ може да значи и
недовољну „архивску просвећеност“ потенцијалних подносилаца (корисника
услуга архива), односно непостојање органа или адресе на коју би се притужбе
упутиле. (На Балкану још увек важи правило да је чиновник представник
државе и увек у праву и да је боље не замерати му се).
О веома битној, улози директора или надређеног у установи, говори и
релативно висок број оних који адресу за појашњење етичких дилема виде у
њиховој личности или функцији. Охрабрује улога стручног већа и релативно
висок проценат оних који у стручном већу као колективном стручном телу
у установи виде место за решавање етичких дилема и проблема. То може да
говори и о томе да су архивисти спремни да своје дилеме поделе са другима.
Међутим, релативно висок је број оних који самостално решавају, односно
оних који се уздају искључиво у прописе, иако су прописи често недоречени,
застарели и не могу да дефинишу суптилну границу између незабрањеног,
дозвољеног и моралног.33
Чињеница да се висок проценат колега изјаснио да је потребно
транспарентније истаћи Етички кодекс архивиста у Србији говори о томе да
су свесни бројних дилема и свесни потребе за њихово дефинисање и решавање.
Томе у прилог говори и број оних који сматрају да је потребно формирати
посебно тело које ће се бавити етичким питањима.
Оно што је такође занимљиво тумачити у одговорима јесте последње
питање о виђењу сопствене професије, где се оданост професији и оданост
истини ма каква она била и ма чијим интересима одговарала подједнако
високо котира код српских архивиста. То нам говори о високом нивоу свести
и етичности међу њима. Онај ко цени истину као основни постулат не може
донети погрешне одлуке када је пред њим етичка дилема, као и онај ко оданост
професији ставаља на прво место.
33 Тио Томасен сматра да је питање односа између етичког кодекса и законских прописа, који
оцртава и однос између струке и државе, архивиста као стручњака и државних службеника, једно
од најосетљивијих питања аутономије струке. Закон и етика су, сматра он, различите категорије.
Архивисти су као сви грађани дужни да поштују и спроводе закон, али су као архивисти дужни
да се придржавају Етичког кодекса. У Етичком кодексу архивиста тај сукоб закона и етике струке
је делимично избегнут јер Кодекс изричито наводи поштовање закона као једно од етичких
начела струке. Theo Thomassen, нав. дело, Сажетак, Јозо Ивановић у: Arhivski vjesnik, 42 (1999),
146-167. Доступно на: http://hrcak.srce.hr/10590 (21. 5. 2016).

232

Етички кодекс архивиста у Србији - познавање, проблеми, примена

Ово истраживање, иако неформално може да послужи као смерница
архивима, њиховим руководиоцима, пре свега Архиву Србије и Архивистичком
друштву Србије, у ком правцу треба деловати и радити и попуњавати празнине
у образовању српских архивиста, унапређењу рада и унапређењу достојанства
професије. Уосталом и сам Етички кодекс архивиста у преамбули наводи да
имплементација Етичког кодекса зависи од архивских установа и удружења
архивиста.
Резиме
Етика представља саставни део сваке професије, па и архивске.
Друштва у транзицији, посебно после распада СФРЈ, после оружаних сукоба,
политичких превирања, због недостатка, застарелости и непрецизности
законске регулативе, економског стања и других разлога, представљају плодно
тло за бројне етичке дилеме и у најгорем случају појаву кршења етике у свим
професијама, па и у архивској. Неравномерно регулисано питање етике и
Етичког кодекса архивиста присутно је и међу архивским струкама у окружењу.
У Србији питање етике међу архивистима и Етичког кодекса архивиста нису у
довољној мери истакнути. Анкетирањем међу српским архивистима дошли смо
до илустративних података да сами архивисти сматрају битним и потребним
да Етички кодекс архивиста буде транспарентније истакнут, као и да се
установи посебно тело кojе ће се у име професије бавити етичким питањима и
кршењем архивске етике. На крају треба истаћи и податак да српски архивисти
врло високо вреднују оданост професији и оданост истини, што говори о
професионално усађеној етици међу архивским професионалцима у Србији.
Бити архивист није само посао и звање већ пре свега опредељење за истину.
Summary

The ethics is an integral part of every profession, so as the archival
profession. The societies in transition, especially after the disintegration of SFRY,
after armed conflict, political turmoil, because of the lack of legislation or because
the legislation was outdated or imprecise, because of the general economic condition
and other reasons, are a fertile ground for numerous ethical dilemmas and, in the
worst case, for the occurrences of the violation of the ethics in every profession, so
as in the archival profession. Unevenly regulated question of ethics and the Code
of Ethics for Archivists is also present in the archival profession in the surrounding
countries. In Serbia the question of ethics among the archivists and the Code of
Ethics for Archivist are not emphasized enough. By conducting the questionnaire to
the archivists in Serbia we have obtained illustrative data that the archivists consider
233

Слободанка ЦВЕТКОВИЋ

important that the Code of Ethics for Archivists be emphasized transparently, also,
they consider that a special agency should be established that will deal with ethical
issues and the violations of the archival ethics. At the end, it should be stressed that
Serbian archivists value highly loyalty to their profession and to the truth, which
speaks for itself about professionally inherent ethics among the archival professionals
in Serbia. Being an archivist is not only a profession or occupation but above all it
means orientation to the truth.

234

Mr. sc. Omer ZULIĆ
Arhiv Tuzlanskog kantona

stručni rad

ZAKONSKI ASPEKTI PREUZIMANJA ARHIVALIJA OD
FIZIČKIH LICA I NJIHOV ZNAČAJ ZA KORIŠTENJE
- Iskustva Arhiva Tuzlanskog kantona Apstrakt: Arhivalije sadržane u ličnim i porodičnim zbirkama predstavljaju
značajne izvore, neophodne za sagledavanje i proučavanje historijskih procesa,
pojava, događaja, istaknutih ličnosti javnog, kulturnog, te društveno-političkog
života neke sredine, na užem ili širem području. Postojeći arhivski propisi su sasvim
jasno definisali značaj navedenih arhivalija, te potrebu njihove institucionalne
zaštite, zbrinjavanja, odnosno obavezu primopredaje u nadležne arhive. Budući
da su u praksi prisutni primjeri da se i druge ustanove kulture u određenoj mjeri
bave preuzimanjem arhivalija, što je u suprotnosti sa važećim propisima, ukazala
se potreba da se navedeno pitanje stručno analizira i elaborira kroz predmetni
rad. Stoga ovaj rad ima za cilj da ukaže na pravne okvire i aspekte preuzimanja
arhivalija od fizičkih lica, nadležnosti arhiva u pogledu nadzora, praćenja, zaštite
i preuzimanja, te da kroz iskustva Arhiva Tuzlanskog kantona, ukaže na značaj iste
za korištenje.
Ključne riječi: Arhivski propisi, lične i porodične zbirke, preuzimanje
arhivalija, fizička lica, značaj arhivalija, Arhiv Tuzlanskog kantona.
LEGAL ASPECTS OF TAKING ARCHIVAL OF INDIVIDUALS AND
THEIR IMPORTANCE FOR USE
- The experience of the Archives of Tuzla Canton Abstract: Archival materials contained in the personal and family collections
represent significant sources, necessary for the consideration and study of historical
processes, phenomena, events, prominent public figures, cultural, and socio-political
life of a region, on the narrower or wider area. The current archive regulations
are clearly defined the significance of these archival materials, and the need to
institutional care, care or obligation of the handover to the relevant archives. Since,
in practice, been examples of that and other cultural institutions to some extent deal
with the downloading of archive, which is contrary to the current regulations, there
is a need to question the expert stated analyzes and elaborates on the subject work.
Therefore, this paper aims to point out the legal framework and aspects of taking
235

Mr. sc. Omer ZULIĆ

over archival of physical persons, jurisdiction archives concerning the control,
monitoring, protection and acquisitions, and through the experience of the Archives
of Tuzla Canton, highlight the importance of the same for use.
Keywords: Archival regulations, personal and family collections, download
archival and individuals, the importance of archival, Archives of Tuzla Canton.
Uvodne napomene
Činjenica je da pored javno-pravnih, veliki broj fizičkih lica i građana
posjeduje vrijedne lične i porodične zbirke. Iste se u najvećoj mjeri sastoje od
fotografija, dokumenata, rukopisa, knjiga, audio zapisa, dnevnika, hronika. Navedene
arhivalije predstavljaju značajne i vrijedne historijske izvore. Isti su prevashodno
značajni za proučavanje datih ličnosti, njihovih porodica, a nerijetko sadrže i druge
dokumente neophodne za izučavanje lokalne, pa i šire historije. To je uslovljeno
samom funkcijom koju je dotična osoba obavljala. Naime, ukoliko je riječ o osobi
koja je obavljala značajne funkcije u javnom, političkom, društvenom i privrednom
životu na određenom administrativnom nivou i sadržaj informacija u zbirci će biti
shodno tome raznolikiji.
Navedene arhivalije u znatnom broju slučajeva nisu na pravi način zaštićene,
a često su podložne i oštećenjima i uništavanju kao posljedica nepravilnog rukovanja
i čuvanja istih. Stoga je neophodno kroz određene projekte raditi na animiranju
građana, kako bi arhivalije bile preuzete, te zbrinute i zaštićene na adekvatan i
zakonom propisan način. U cilju zaštite istih, neophodno je iste stručno, arhivistički
srediti i obraditi, valorizirati, te provesti tehničko-tehnološku zaštitu istih,
prvenstveno digitalizaciju i mikrofilmovanje, kako bi navedene značajne arhivalije
bile dugoročno zaštićene, a samim time dostupne kako naučnoj tako i široj javnosti.
Stoga je neophodno da se šira društvena zajednica i građani upoznaju sa značajem
navedenih arhivalija, o neophodnosti adekvatnog zbrinjavanja i zaštite, stavljanja
pod institucionalni okvir, na koji način bi sudbina iste bila izvjesna, a navedena
građa bila dostupna svima.
U nedostatku ili manjkavosti zvaničnih historijskih izvora, naročito u dijelu
izučavanja historijskih procesa na lokalnom nivou, isti predstavljaju bitne izvore za
razumijevanje historijskih procesa i zbivanja. Isti se moraju podvrgavati historijskoj
kritici i kompariranju, što je uostalom odlika i svih ostalih historijskih izvora. Stoga
ovaj rad ima za cilj da ukaže na značaj ove vrste historijskih izvora, razvijanju
svijesti kod šire javnosti o značaju kulturnog naslijeđa (dokumenti, fotografije,
dnevnici, filmska, memoarska građa) koju isti posjeduju, odnosno koja je dio
porodične, ali i općedruštvene baštine, te o potrebi adekvatne zaštite iste i stavljanje
pod institucionalni nadzor.
Predmetna arhivska građa može biti stručno zaštićena, obrađena i stavljena
u funkciju, samo u okvirima nadležnih stručnih ustanova, odnosno arhiva. Stoga je
236

Zakonski aspekti preuzimanja arhivalija od fizičkih lica i njihov značaj za korištenje

neophodno jasno i nedvosmisleno naglasiti da je u skladu sa važećim propisima,
pitanje zaštite i preuzimanja arhivalija od fizičkih lica u isključivoj nadležnosti
arhivskih ustanova. Svako drugačije postupanje sa građom predstavlja grubo kršenje
propisa. Istovremeno, arhivi moraju učiniti dodatne, maksimalne napore, kako bi
odgovorili datom zadatku, te iznašli kadrovske i tehničko-tehnološke kapacitete
da se angažiraju na planu valorizacije, zaštite i preuzimanja arhivalija od fizičkih
lica.
Zakonski aspekti zaštite i preuzimanja arhivalija od fizičkih lica

Značajna i raznovrsna arhivska građa nastaje radom i djelovanjem pojedinaca,
kao i porodica. Raznovrsnost arhivalija se može posmatrati sa više aspekata: sa
aspekta značaja istih za užu ili širu društvenu zajednicu, sa aspekta značaja za kulturu,
historiju, etnologiju, sa aspekta vrste medija na kojem se zapisi čuvaju, odnosno da li
se radi o zapisima na konvencionalnim ili nekonvencionalnim nosačima. Dakle, radi
se o raznovrsnim formama, vrstama građe, nosačima informacija, u skladu sa čim će
se izvršiti kategorizacija i valorizacija istih.
U važećim arhivskim propisima definisan je status arhivalija fizičkih
lica, u kojem se između ostalog navodi: „registraturski materijal obuhvata crtani,
pisani, štampani, fotografisani, fonografisani, filmovani i na drugi način zabilježen
dokumentacioni materijal, nastao kako djelovanjem javnih, tako i ostalih pravnih i
fizičkih lica.“1 U radu ćemo se referirati isključivo na arhivsku građu fizičkih lica i
porodica.
Arhivalije koje stvaraju građani mogu biti raznolike, od dokumenata (zapisa
na papiru), do raznih drugih medija na kojima je zabilježen određeni zapis. Pa ipak
u ličnim, ali i porodičnim fondovima preovladavaju fotografije, ali i dokumenti koji
se odnose na samu osobu koja je formirala ličnu ili pak porodičnu zbirku. Često se
u navedenim zbirkama mogu pronaći značajni dnevnici, hronike, memoarski zapisi i
sjećanja, koji predstavljaju značajne izvore za istraživanje i razumijevanje određenih
pojava i procesa u bližoj i daljoj prošlosti.

Privatnom arhivskom građom smatra se građa fizičkih lica, ukoliko nije
nastala u obavljanju javnih ovlaštenja ili javne službe.2 U kolikoj mjeri je privatna
arhivska građa značajna, najbolje govori i potvrđuje činjenica, da je zaštita i čuvanje
iste definisana pomenutim Zakonom o arhivskoj djelatnosti Tuzlanskog kantona,
ostalim kantonalnim zakonima, ali i arhivskim propisima, na nivou entiteta, odnosno
države Bosne i Hercegovine.3
1 Član 4. Zakona o arhivskoj djelatnosti TK, „Službene novine TK“, br. 15/00.
2 Član 30. Zakona o arhivskoj djelatnosti TK, „Službene novine TK“, br. 15/00.
3 Zakon o arhivskoj građi i arhivu Bosne i Hercegovine, „Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“,
br. 16/01. (članovi 21-29); Zakon o arhivskoj građi Federacije Bosne i Hercegovine, nešto reduciranije
propisuje status privatne arhivske građe u članovima 26-28 „Službene novine Federacije Bosne i
Hercegovine“, br. 45/02; Zakon o arhivskoj djelatnosti „Službeni glasnik Republike Srpske“, br.
119/08, čl. 50-59.

237

Mr. sc. Omer ZULIĆ

Neophodno je naglasiti da je navedena građa fizičkih lica u isključivoj
nadležnosti javnih arhiva, odnosno matičnih arhiva za određeno područje. Naime,
nadležni arhivi u skladu sa važećim propisima imaju nadležnost za stručni nadzor
nad privatnom arhivskom građom, kako pravnih, tako i fizičkih lica.4 U postupku
nadzora arhivi imaju zakonsku nadležnost da utvrde koji dio građe se odnosi na
arhivske dokumente trajne vrijednosti, koji u tom slučaju podliježu obavezi predaje
u nadležni arhiv.5 Na stvaraoce i imaoce privatne arhivske građe ili pojedinačnih
dokumenata trajne vrijednosti, primjenjuju se odredbe Zakona o javnoj arhivskoj
građi.6 Iz ovoga je vidljivo da bez obzira na stvaraoca i provenijenciju, dokument
koji je vrednovan kao arhivski mora biti institucionalno zbrinut i sačuvan, kao i
svaki drugi arhivski dokument javne provenijencije. Dakle, zakonska regulativa je
u navedenom slučaju decidna i jasna, tako da u dijelu nadležnosti nema nikakvih
nejasnoća.
Ovo je bitno navesti iz razloga što se pojedine druge ustanove, kao što su
muzeji, ali i biblioteke bave prikupljanjem arhivalija od građana. Takva praksa je
protivzakonita i neprihvatljiva, iz više kako formalno-pravnih, tako i suštinskih
razloga. Naime, kada su u pitanju formalni razlozi, tu se prije svega misli na
zakonsku regulativu, po kojoj matične poslove arhivske djelatnosti mogu obavljati
samo nadležni arhivi. Zakon o arhivskoj djelatnosti je po tom pitanju jasan. S
druge suštinske strane, to je bitno, jer je nakon preuzimanja arhivalija bitno stručno
i profesionalno postupanje i upravljanje preuzetim arhivalijama. To se odnosi na
arhivističku obradu, dodatnu tehničko-tehnološku zaštitu, ali i stavljanje u funkciju
iste. Naime, svjedoci smo činjenice da su u proteklom periodu određene količine
arhivalija preuzete od strane drugih ustanova kulture. Takva građa, preuzeta od
nenadležnih ustanova i pojedinaca, niti je bila predmet stručne valorizacije, obrade,
tehničko-tehnološke zaštite, niti je ista stavljena u funkciju istraživačima i građanima.
Zato je suštinski bitno da se preuzimanjem iste bave zakonom određene ustanove
koje su za to stručno osposobljene.
Stoga saradnja i koordinacija ustanova kulture treba i mora biti bolja. Isto
se između ostalog odnosi i na realizaciju zajedničkih sadržaja i projekata, kako
bi građani bili upoznati sa radom istih, ali i njihovim različitostima u pogledu
nadležnosti. Ovo je bitno naglasiti zbog činjenice da se pojedini građani zbog
nepoznavanja nadležnosti greškom obraćaju pojedinim ustanovama kulture kako bi
primjerice donirali knjige, muzejski eksponat ili pak arhivski dokument. U takvim
okolnostima, stručni zaposlenici ustanova kojima se jave građani, moraju biti
profesionalci i uputiti osobu na pravu adresu, odnosno ustanovu koja je nadležna za
preuzimanje i čuvanje određenog kulturnog naslijeđa.
U skladu sa odredbama arhivskog zakonodavstva imalac privatne arhivske
građe ima obavezu da istu sredi, izradi popis iste, poduzima mjere za njeno sigurno
4 Član 10. stav 4. Zakona o arhivskoj djelatnosti TK, „Službene novine TK“, br. 15/00.
5 Član 31. Zakona o arhivskoj djelatnosti TK, „Službene novine TK“, br. 15/00.
6 Član 8. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o arhivskoj djelatnosti Tuzlanskog kantona,
„Službene novine TK“, br. 13/11.

238

Zakonski aspekti preuzimanja arhivalija od fizičkih lica i njihov značaj za korištenje

čuvanje i zaštitu. Imalac privatne arhivske građe, koji po bilo kom osnovu čuva
arhivsku građu ili pojedinačne dokumente trajne vrijednosti, obavezan je u skladu sa
važećim propisima slijedeće:
- obavijestiti Arhiv o posjedovanju arhivske građe;
- srediti arhivsku građu i izraditi popis arhivske građe;
- čuvati arhivsku građu i preduzimati mjere potrebne za njeno sigurno
čuvanje i zaštitu;
- dopustiti ovlaštenom licu Arhiva da pregleda arhivsku građu i po potrebi
provede sigurnosno snimanje;
- obavijestiti Arhiv o svim promjenama u vezi sa arhivskom građom;
- izvršiti i sve druge obaveze utvrđene odredbama ovog Zakona.
Ukoliko imalac privatne arhivske građe nije u mogućnosti srediti arhivsku
građu i izraditi popis arhivske građe, dužan je dopustiti Arhivu da to učini o trošku
imaoca arhivske građe.7 Iz navedenog je vidljivo da imaoci i stvaraoci privatne
arhivske građe, trajne vrijednosti, imaju apsolutno iste obaveze prema arhivima, kao
i stvaraoci i imaoci javne arhivske građe.

-
-
-

Arhivska građa fizičkih lica, može se preuzeti u Arhiv na više načina i to:
darovanjem arhivske građe arhivu,
prodajom arhivske građe arhivu,
deponovanjem arhivske građe (depozit).8

Darovanje arhivske građe arhivu do sada je najčešći oblik prikupljanja
arhivske građe u arhivu. Rezultat istoga su desetine preuzetih, vrijednih ličnih i
porodičnih zbirki u Arhiv Tuzlanskog kantona.9 U kolikoj mjeri su iste značajne kao
kulturno naslijeđe, ali i historijski izvor, dokaz je da su tri lične i porodične zbirke
proglašene nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.10 Broj preuzetih ličnih
i porodičnih zbirki u Arhiv Tuzlanskog kantona rezultat je prije svega značajnog
angažiranja zaposlenika Arhiva na animiranju građana da svoje lične i porodične
zbirke predaju na daljnje čuvanje u navedenu stručnu ustanovu.
Od suštinske je važnosti da građani imaju pravovremene informacije
o procedurama i značaju predaje vrijednih arhivalija u arhiv. U cilju uspostave
validnog sistema u dijelu nadzora i preuzimanja arhivalija od fizičkih lica i porodica,
7 Član 33. Zakona o arhivskoj djelatnosti, „Službene novine TK“, br. 15/00.
8 Član 34. Zakona o arhivskoj djelatnosti, „Službene novine TK“, br. 15/00.
9 Arhiv Tuzlanskog kanona zaključno sa 2015. godinom preuzeo je ukupno 37 ličnih i porodičnih
zbirki. Vidi: Izet Šabotić, Nermana Hodžić, Selma Isić Vodič kroz arhivske fondove i zbirke Arhiva
Tuzlanskog kantona, Tuzla 2012. Isti je objavljen na veb portalu Arhiva Tuzlanskog kantona.
10 To su slijedeće zbirke: Trgovačka kuća Nikole Pavlovića Brčko (1840–1865), zbirka Jovan R.
Đukić (1890–1891), Porodica Vučkovački (1916–1952). Osim navedenih ličnih zbirki, Odlukom je
obuhvaćen još i 31 arhivski fond i zbirke. Kompletan tekst Odluke možete pogledati na veb portalu
Arhiva Tuzlanskog kantona, na linku „Nacionalni spomenici“. Značajne lične i porodične zbirke
posjeduje i Arhiv Bosne i Hercegovine (16 zbirki), Arhiv Republike Srpske Banja Luka (2 zbirke),
PJ Doboj (2), PJ Trebinje (2). Historijski arhiv Sarajevo ima brojnu i vrijednu zbirku, sa ukupno 50
preuzetih ličnih i porodičnih zbirki.

239

Mr. sc. Omer ZULIĆ

neophodan je jači i strategijski osmišljen pristup arhivske službe. Naime, građani
moraju biti adekvatno informisani o postojanju i djelovanju arhiva, te o njihovim
nadležnostima. U isto vrijeme arhivi se moraju nametnuti javnosti, kroz konkretne
programe i projekte, na koji način će dokazati svoj stručni, profesionalni i nadasve
društveno-odgovoran odnos prema ovoj vrsti arhivalija. U tom smislu, iskustva
Arhiva Tuzlanskog kantona su jako bogata. Od organiziranja skupova, do izložbi na
koji način se prezentuje arhivska građa, koju su građani pohranili u Arhiv, njen značaj,
te neophodnost institucionalnog zbrinjavanja i preuzimanja iste.11 Organizovani su i
brojni skupovi na kojima je ukazano na značaj arhivalija koju posjeduju građani.12 U
realizaciji istih često su uključivani i sami građani koji su poklonili svoje arhivalije
Arhivu Tuzlanskog kantona. Svi navedeni projekti uticali su na jačanje svijesti
građana o neophodnosti institucionalne zaštite arhivalija koje posjeduju.
U praksi su česti slučajevi da su građani svjesni značaja institucionalne
zaštite arhivalija, ali da se usljed emotivne i sentimentalne vezanosti sa istom nisu
spremni odvojiti. U takvim slučajevima Arhiv Tuzlanskog kantona je našao jedno
praktično rješenje za stvaraoce i imaoce arhivalija. Naime, njihove arhivalije se
skeniraju i u toj formi pohranjuju u Arhiv TK, a izvorne arhivalije vraćaju vlasniku,
uz dogovor da u budućnosti i originali budu arhivirani u Arhiv. Na taj način značajne
informacije bivaju zaštićene i pohranjene u Arhivu, te dostupne javnosti, a u isto
vrijeme su i građani zadovoljni jer izvornike imaju kod sebe.
Osim aktuelnih tema vezanih za značaj, zaštitu i preuzimanje ličnih i
porodičnih zbirki, zatim tema koje su se odnosile za fotografsku građu, Arhiv
Tuzlanskog kantona je aktuelizirao i pitanje zaštite i čuvanja memoarske građe,
te njenog značaja za naučna istraživanja. Naime, memoarska građa predstavlja
značajnu nadopunu historijskih izvora zvanične provenijencije. Navedeni izvori
daju jednu povezanu sliku određenih historijskih procesa, događaja, ljudi i pojava na
određenom području. Često govore o procesima i iznose činjenice koje se ne mogu
dobiti iz drugih, zvaničnih dokumenata. U tom dijelu su bitne sve vrste memoarskih
zapisa (dnevnika, hronika), ali su svakako bitna i sjećanja aktera određenih događaja,
a koja nisu prenijeta na papir ili neki drugi medij, odnosno koja tek treba zabilježiti
intervjuisanjem građana. U tom smislu Arhiv Tuzlanskog kantona se dodatno
angažirao, kako bi intervjuišući aktere određenih značajnih događaja omogućio da
se za buduće generacije i istraživanja sačuvaju i zabilježe od zaborava sve značajne
činjenice. Pri tome se sjećanje obavezno bilježi i čuva u digitalnoj formi, ali se i vrši
transkript istog, koji se čuva na papiru.13
11 Tako je Arhiv Tuzlanskog kantona realizovao nekoliko izložbi iz ličnih zbirki Nurage Softića
iz Banovića, Ataha Mahića iz Brčkog, Raifa Čehajića iz Sarajeva i drugih. Na taj način se podstiču
građani da svoje lične zbirke deponuju u arhive.
12 Realizovani su brojni okrugli stolovi na zanimljive i aktuelne teme koje se odnose na značaj
arhivalija u posjedu građana i porodica, kao što su: Fotografska građa-historiografska i umjetnička
vrijednost (Tuzla 2009), Zaštita i značaj porodičnih i ličnih arhivskih fondova i zbirki (Tuzla 2011),
Genealoška baština – sehara naše prošlosti (Tuzla 2012), Memoarska građa i usmena predaja – značaj
za naučna istraživanja (Tuzla 2015).
13 Arhiv Tuzlanskog kantona je zabilježio u digitalnoj formi, transkribovao na papir i na taj način
dugoročno sačuvao memoarska sjećanja Abdulaha ef. Budimlije, Hasiba Džinde, Safeta Okanovića.

240

Zakonski aspekti preuzimanja arhivalija od fizičkih lica i njihov značaj za korištenje

Stručni zaposlenici Arhiva Tuzlanskog kantona kontinuirano vrše
prikupljanje informacija na terenu o svim imaocima i stvaraocima privatne arhivske
građe ili pak pojedinačnih dokumenata trajne vrijednosti, te se vrši utvrđivanje
prioriteta djelovanja i prikupljanja, preuzimanja ili otkupa značajnih arhivalija.
Drugi način koji se odnosi na otkup arhivalija od strane građana, je prisutan
u praksi u manjoj mjeri, iz razloga što ne postoje sredstva planirana budžetom za
tu namjenu. Arhiv Tuzlanskog kantona je uprkos finansijskoj krizi, ovom pitanju
posvetio značajnu pažnju. Tako se zadnjih godina budžetom Arhiva redovno planiraju
i sredstva za otkup arhivalija. Treba naglasiti da nisu u pitanju budžetska sredstva,
nego vlastita sredstva koja Arhiv Tuzlanskog kantona ostvaruje intelektualnim
radom stručnih zaposlenika. Iako se radi o simboličnim sredstvima, ista su vrlo bitna
za otkup najvrijednijih zbirki. Budući da su sredstva ograničena, Arhiv Tuzlanskog
kantona utvrđuje strategiju i prioritete otkupa, kako bi na taj način prevashodno bile
preuzete najvrijednije zbirke. Primjera radi, na ovaj način je samo u posljednje dvije
godine otkupljeno preko 10.000 izuzetno značajnih dokumenata koji se odnose na
Bosnu i Hercegovinu u XIX stoljeću. Arhiv Tuzlanskog kantona je otkupio vrijedne
dokumentarne fotografije, te razglednice koje potječu iz XIX i XX stoljeća. Ukupan
broj fotografija koji je otkupljen iznosi preko 1300 fotografija.
Neophodno je naglasiti da arhivi u Bosni i Hercegovini nemaju mogućnost
sistemskog planiranja otkupa arhivalija, prije svega što sredstva za otkup istih ne
mogu dobiti iz budžeta. Stoga ovaj vid preuzimanja arhivalija, ne može dati znatnije
rezultate. Zato je neophodno maksimalno raditi na animiranju građana da lične i
porodične arhivalije od trajne vrijednosti i značaja za društvo poklone nadležnom
arhivu. Ukoliko se pak određeno lice odluči za prodaju neophodno je naglasiti da
nadležni arhiv ima pravo preče kupovine.
Procedura otkupa arhivalija definisana je važećim arhivskim propisima. U
skladu sa odredbama Zakona o arhivskoj djelatnosti Tuzlanskog kantona, nadležni
arhiv ima pravo preče kupovine, u odnosu na druge zainteresirane strane. Ukoliko
nadležni arhiv iz objektivnih ili drugih razloga ne prihvati ponudu u roku od mjesec
dana, ponuđač može samo u tom slučaju ponuditi drugoj zainteresiranoj strani
arhivalije na otkup. Pri tome treba naglasiti da ta ponuda ne smije biti povoljnija
u odnosu na uslove koji su ponuđeni arhivu. U protivnom arhiv može pokrenuti
postupak i tužbu protiv vlasnika i kupca u roku od pet godina od dana potpisivanja
ugovora.14 Ovaj način otkupa se odnosi samo na onaj dio građe koji od strane
nadležnog arhiva nije valorizovan kao arhivska građa od značaja za društvo i državu
u cjelini. Ukoliko je pak nadležni arhiv utvrdio i vrednovao arhivalije i kategorizirao
ih, u tom slučaju imalac nema zakonsko pravo da iste ponudi za prodaju, nego
isključivo samo nadležnom arhivu.
Treći način preuzimanja arhivske građe jeste sistem depozita. Isti se
razlikuje od gore navedenih načina, po tome što kod preuzimanja ne prestaju
vlasnička, odnosno posjednička prava građana koji predaju arhivsku građu. Ovaj
14 Član 34. Zakona o arhivskoj djelatnosti, „Službene novine TK“, br. 15/00.

241

Mr. sc. Omer ZULIĆ

način deponovanja arhivske građe se primjenjuje kod građana koji su svjesni
potrebe institucionalne zaštite arhivalija, ali su u isto vrijeme emotivno i na drugi
način vezani za građu. Stoga se oni odlučuju za sistem depozita, u kojima oni i dalje
imaju vlasnička prava nad arhivalijama, a arhivalije su fizički smještene u arhiv.
Isti je malo zastupljen u praksi, jer se građani uglavnom opredjeljuju da arhivalije
poklone Arhivu, a u rijetkim slučajevima se odluče i za prodaju arhivalija, budući da
su mogućnosti otkupa jako male.
Suštinska korist za imaoca i stvaraoca privatne arhivske građe, na taj način
je višestruka. Ogleda se u institucionalnoj zaštiti, sređivanju, obradi, tehničkotehnološkoj zaštiti arhivalija, prezentovanju iste putem određenih kulturnoobrazovnih projekata (izložbe, katalozi) ili izdavačkih projekata (vodiči, inventari).

Sam postupak preuzimanja arhivske građe u svim navedenim slučajevima
prati obavezno zapisnik o primopredaji arhivske građe, gdje se između ostalog
definiše i dostupnost građe trećim licima, način njenog korištenja, itd. Ovo pravilo
se ne primjenjuje ukoliko je nadležni arhiv otkupio arhivalije od fizičkog lica.
Osim navedenih, bitan razloga preuzimanja arhivalija od građana (zaštita,
sređivanje, obrada, tehničko-tehnološka zaštita) ogleda se u potrebi prezentacije
istih u svrhu korištenja za naučno-istraživačke projekte, kulturno-obrazovne projekte
(izložbe, katalozi, prezentacije dokumenata). Svaki historijski izvor, koji ne ostvari
svoj krajnji cilj, a to je prezentacija i korištenje i stavljanje u funkciju nauci, kulturi,
struci, ali i široj javnosti, u suštini, kao da i ne postoji. Kod vlasnika iste, navedene
arhivalije imaju samo sentimentalnu vrijednost. U arhivima se vrijednosti arhivalija
višestruko uvećavaju, u segmentu korištenja za historijske, naučne, kulturne i druge
svrhe.
Privatna arhivska građa na nekonvencionalnim nosačima

U novije vrijeme, napredak informacijskih tehnologija utiče na stvaranje sve
većeg broja zapisa u elektronskom obliku, čak i u dijelu ličnih i porodičnih zbirki.
To se najvećim dijelom odnosi na fotografije, koje u ogromnom broju nastaju,
zahvaljujući dostupnim i relativno jeftinim uređajima za slikanje (foto aparati,
telefoni). Međutim, evidentno je da se većina digitalnih fotografija čuva samo u
elektronskom obliku. Za dugoročnu zaštitu tu je neophodno postaviti pitanje izbora
i kontrole nosilaca informacija, te da li će navedene fotografije i njihova zaštita
i dostupnost biti izvjesna u daljoj budućnosti. Naravno da neće, ukoliko se ne
primijene odgovarajuće tehnike i preporuke za stalnu kontrolu i migriranje zapisa
na nove nosioce informacija. Osim, toga, preporuka je da se bar određeni broj
reprezentativnih fotografija izradi i čuva na konvencionalnom nosaču informacija
(papiru), kako bi smo i na taj način preduprijedili i zaštitu učinili izvjesnom.
Ovo se posebno odnosi na građane i društvene grupe koje prate sve značajne
događaje i pojave, te iste fotografišu. Značajan broj građana je fotografijom propratio
242

Zakonski aspekti preuzimanja arhivalija od fizičkih lica i njihov značaj za korištenje

sva krucijalna društvena dešavanja, od agresije, do tranzicijskih promjena u društvu,
te svakidašnjih kulturnih, sportskih, društvenih, privrednih, političkih i drugih
dešavanja. U tom smislu njihova lična fotografska zbirka predstavlja značajan izvor
za proučavanje značajnih historijskih procesa u društvu, ljudi, događaja i pojava.
Međutim, fotografske zbirke će dugoročno imati značaj samo ukoliko su iste
sačuvane u skladu sa preporukama, te u konačnici stavljene u institucionalne okvire
čuvanja, odnosno u nadležne arhive.
Stoga je neophodno, u cilju adekvatne, dugoročne zaštite istih obratiti pažnju
na nekoliko značajnih elemenata i to:
- korištena oprema,
- korišteni oblici i nosači zapisa,
- način obezbjeđenja trajne dostupnosti podataka,
- planirano i izvedeno pretvaranje u druge oblike zapisa ili prenošenje na
druge nosače zapisa i
- način obezbjeđenja cjelovitosti, autentičnosti i upotrebljivosti arhivske
građe.15
Stoga je neophodna institucionalna, stručna pomoć u adekvatnom
zbrinjavanju i zaštiti istih, kako bi navedeni zapisi bili sačuvani. Naime, u cilju
dugoročne zaštite, neophodno je primijeniti stručne metode zaštite, a to je obavezna
migracija na nove medije, a u skladu sa razvojem tehnike, stvaranje arhivske kopije,
te na kraju svakako i neizbježna izrada u konvencionalnom obliku, bar određenog
broja reprezentativnih fotografija, odnosno drugih oblika arhivalija.
Veliki broj građana posjeduje značajne zapise na filmskoj traci, odnosno
ranijim VHS kasetama. Neophodno je naglasiti da je životni vijek istih i u
najoptimalnijim uslovima ograničen, zbog čega je neophodno navedene zapise
prebacivati na nove nosioce informacija u digitalnom obliku. Čak i nakon prenosa
zapisa u digitalnu formu mora se konstantno pratiti postojanost i čitljivost zapisa,
te migriranje istih na nove, savremenije nosioce, te obezbjeđivanje optimalnih
mikroklimatskih uslova. Zato je bitno stalno praćenje i uključivanje stručnih
ustanova, odnosno arhiva, kako bi navedeni zapisi bili dugoročno zaštićeni. Arhiv
Tuzlanskog kantona do sada je preuzeo i dodatno tehničko-tehnološki, dugoročno
zaštitio značajan broj zapisa na nekonvencionalnim nosačima.16
U skladu sa elaboriranim, nameće se konstatacija po kojoj arhivi moraju
napraviti dodatni angažman, na planu aktueliziranja predmetnog pitanja, utvrđivanja
prioriteta djelovanja, kako bi arhivisti, a u skladu sa važećim propisima, odgovorili
zadatku. Prioriteti se odnose na praćenje, zaštitu, preuzimanje, kako konvencionalnih,
tako i nekonvencionalnih zapisa, te obrada i davanje na korištenje arhivske građe
fizičkih lica i porodica korisnicima.
15 Član 8. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o arhivskoj djelatnosti, „Službene novine TK“,
br. 13/11.
16 Preuzeto je 27 VHS kaseta od Zlatka Dukića iz Tuzle, koje su konvertovane u digitalnu formu,
zatim 23 CD-a od Ataha Mahića iz Brčkog sa velikim brojem fotografija, razglednica i dokumenata,
Jusufa Kaletovića, Meše Bajrića iz Tuzle, itd.

243

Mr. sc. Omer ZULIĆ

Značaj arhivske građe građanskih lica za korištenje
Značajan, ali i najčešći oblik arhivalija koje posjeduju građanska lica
jesu fotografije, koje predstavljaju značajne historijske izvore. Neophodno je
istaći da je fotografija kao kulturno naslijeđe, odnosno historijski izvor tretirana i
međunarodnim pravnim aktima zaštite kulturnih dobara. Tako se između ostalog
u Pariškoj konvenciji o mjerama za zabranu i sprečavanje nedozvoljenog uvoza,
izvoza i prijenosa svojine kulturnih dobara17, navodi da kulturnoj baštini prema
članu 1. stav j. pripadaju između ostalog i ,,arhivi, uključujući zvučne, fotografske,
kinematografske arhive, što je takođe potvrda značaja i vrijednosti fotografije kao
historijskog izvora. Ovo je i potvrda odredaba nacionalnog zakonodavstva po kojem
je fotografija arhivska građa, koja je shodno tome u isključivoj stručnoj nadležnosti
arhiva.
Ovdje se prije svega misli na dokumentarnu fotografiju, koja s obzirom na
vrstu i elemente zapisa na istoj u pravom smislu riječi predstavlja historijski izvor.
Ista pruža obilje historijskih činjenica vezanih za istraživanje i proučavanje tradicije,
običaja, arhitekture, nošnje, kulturnih, etnoloških, društvenih, privrednih, političkih
i drugih procesa u društvu. Vrijednost fotografije, kao historijskog izvora je utoliko
veća, ukoliko su elementi opisa detaljniji. Dakle, elementi koji nam govore više
detalja o fotografiji, godini nastanka, prikazanim ljudima, događajima, osobi koja je
snimila fotografiju, što sve zajedno uveliko utiče na vrijednost i značaj iste.
Fotografija danas postaje sve više primarni historijski izvor, a ne samo
ilustracija, koja ima vizuelni i estetski doživljaj. U proteklom periodu fotografija
je postala univerzalni oblik komunikacije koju svi razumiju. Koliki je značaj
fotografije možda najbolje ilustruje činjenica da današnji život ne možemo zamisliti
bez fotografije (lični dokumenti, štampa, kalendari, brošure, i sl.). Međutim,
činjenica je da još uvijek nismo u dovoljnoj mjeri svjesni koliki je značaj fotografije
kao historijskog izvora. To stanje se mijenja i još više će se mijenjati u budućnosti,
a nosioci novog promišljanja i odnosa prema fotografijama, osim historičara,
publicista, moraju biti arhivi i arhivisti.
Danas, Arhiv Tuzlanskog kantona kroz različite oblike kulturno-obrazovnih
aktivnosti nastoji valorizovati fotografiju u skladu sa njenim značajem. U proteklom
periodu urađeno je mnogo izložbi u kojima su korištene fotografije kao historijski
izvori i koje su često budile veću pažnju i interes građana i posjetilaca od drugih
izloženih arhivalija. U kolikoj mjeri se uspjelo u nakani prezentacije fotografije kao
historijskog izvora najbolje govori činjenica da istraživači sve više i češće koriste
fotografije u svojim stručnim i naučnim radovima, ne samo kao ilustracije, već kao
historijski izvor i potvrdu činjenica i tvrdnji iznijetih u tekstu.
17 Generalna konferencija Organizacije Ujedinjenih nacija za obrazovanje, nauku i kulturu, na
svom XVI zasjedanju održanom u Parizu od 12-14. novembra 1970. godine, usvojila je 14. novembra
1970. godine navedenu Konvenciju. Konvencija je sačinjena u Parizu 17. novembra 1970. godine, u
dva autentična primjerka koje su potpisali predsjednik Generalne konferencije na XVI zasjedanju i
generalni direktor Organizacije ujedinjenih naroda za obrazovanje, nauku i kulturu.

244

Zakonski aspekti preuzimanja arhivalija od fizičkih lica i njihov značaj za korištenje

Osim fotografija, fizička lica posjeduju značajne dokumente, zatim
dnevnike, hronike, te memoarske zapise i sjećanja, koja predstavljaju značajne
izvore za istraživanje i razumijevanje određenih historijskih procesa, pojava i
događaja. Ukoliko su posjednici arhivalija obnašali značajne funkcije u društvu
(kulturne, sportske, društvene, političke) onda su svakako njihove arhivalije
obogaćene značajnim dokumentima i informacija iz tih domena života. Naime,
radi se o dokumentima koje su isti dobijali lično, a zbog njihovog učešća u radu
određenih tijela, komisija, upravljačkih organa, te se u tom smislu radi o njihovoj
ličnoj dokumentaciji. Ukoliko je sačuvana, ista može značajno poslužiti kao dopuna,
postojećim, raspoloživim, zvaničnim historijskim izvorima, javne provenijencije.
Zaključak

Arhivska građa i pojedinačni dokumenti trajne vrijednosti, koju stvaraju
građani i porodice, s obzirom na značaj istih, zauzimaju značajno mjesto u ukupnoj
arhivskoj djelatnosti Bosne i Hercegovine. O tome svjedoče desetine izuzetno
vrijednih i značajnih, ali i često korištenih ličnih i porodičnih zbirki, preuzetih i
pohranjenih u arhivima u Bosni i Hercegovini. Isti predstavljaju značajne historijske
izvore, bitne za istraživanje i razumijevanje određenih historijskih procesa, događaja,
ljudi i pojava, na užem ili širem području. Međutim, da bi navedene zbirke bile
stavljene u funkciju, predmetne arhivalije prevashodno trebaju biti valorizirane,
zaštićene, stručno obrađene u arhivima, da bi na kraju bile stavljene na raspolaganje
istraživačima i korisnicima. To nije tek formalno provođenje propisa, već suštinsko
djelovanje struke u dijelu zakonskih nadležnosti.
Stoga arhivska služba Bosne i Hercegovine mora jasno i nedvosmisleno
istaći navedenu činjenicu, te utvrditi strategiju djelovanja, kako bi se onemogućile
aktivnosti drugih ustanova i pojedinaca, koji protivno zakonskim odredbama vrše
preuzimanje arhivalija. Stoga se arhivi i arhivisti moraju dodatno angažirati kako
bi se preuzimanje arhivalija fizičkih lica i porodica vršilo u zakonskim okvirima,
odnosno od strane arhiva. Samo na taj način će predmetne arhivalije biti stručno i
profesionalno zbrinute, stručno obrađene i tehničko-tehnološki zaštićene. Tako će se
osigurati njihova dugotrajna zaštita, ali i njihovo stavljanje u funkciju korisnicima,
što je krajnji cilj svakog arhiva.
Summary
Archives and single documents of permanent value, created by citizens and
families, given the importance of them, occupy an important place in the overall
archives of Bosnia and Herzegovina. This is evidenced by dozens of extremely
valuable and important, but also frequently used personal and family collections,
245

Mr. sc. Omer ZULIĆ

downloaded and stored in archives in Bosnia and Herzegovina. Same represent
significant historical sources, essential for research and understanding of certain
historical processes, events, people and phenomena, the narrower or wider area.
However, in order that those collections were made functional, concerned primarily
archival should be valorized, protected, expertly handled in the archives, it would
eventually be made available to researchers and users. It is not only formal
enforcement, more substantial action in the profession of legal jurisdiction.
Therefore archival service of Bosnia and Herzegovina must clearly and
unambiguously point out these facts, and determine a strategy of action, in order to
thwart the activities of other institutions and individuals, who under the law, perform
obtain of archival. Therefore, archives and archivists must further engage in order to
obtain archival of individuals and families within the law, or by the archives. Only
in this way will be subject archival expertly and professionally cared for, handled
professionally and technologically protected. This will ensure their long-term
protection, but also putting them into operation for customers, which is the ultimate
goal of every archive.

246

Dr. sc. Aco ANGELOVSKI
Državni arhiv Republike Makedonije

stručni rad

OSVRT NA NEKA PITANJA ODRAZA PRAVNE REGULATIVE
NA STANJE ARHIVSKE I REGISTRATURNE GRAĐE U
REPUBLICI MAKEDONIJI

Apstrakt: U tekstu su data određena stanja kod zaštite i čuvanje arhivske
i registraturne građe kod imaoca i u arhivima. Činjenica je da se određeni propusti
i nedorečenosti provlače već duže vrijeme u radu. Razlozi su subjektivnog, kao i
objektivnog karaktera. Nepoštovanje pravne regulative ili tumačenje propisa za
dnevnu upotrebu i nesankcionisanje imaoca i arhiva ima za posljedicu određena
nepovoljna stanja.

Za neizvršavanje određenih obaveza i nadležnosti krivicu tražimo kod
nekog drugog. Uvijek nam nedostaju finansijska sredstva za realizaciju predviđenih
aktivnosti. Uostalom, dokumentacija nam je u takvom stanju kao što je odnos države
prema njoj.

Ključne riječi: Pravna regulativa, arhivska građa, registraturna građa,
stanje građe, imaoci, arhivi.
REVIEW OF SOME QUESTIONS OF LEGISLATION ON CONDITION OF
ARCHIVAL AND REGISTRY MATERIAL IN MACEDONIA
Abstract: The text gives certain conditions in the protection and preservation
of archival material and current records with the holder and in the archives. The
fact is that certain omissions and ambiguities permeate for a long time to work.
The reasons are subjective and objective character. Failure to comply with legal
regulations or the interpretation of the regulations for daily use and non-punishment
of the holder and archive results in certain unfavorable conditions.
For non-performance of certain obligations and responsibilities guilt ask
somebody else. Always we lack financial resources for implementation of planned
activities. After all, the documentation’s state and condition reflects the interest of
the country towards it..
Keywords: Legal regulations, archival material, registry material, state
structure, holders, archives.
247

Dr. sc. Aco ANGELOVSKI

Uvod

Zaštita i čuvanje dokumentacije kod imaoca i u arhivima jeste jedan od
važnijih zadataka svake države. Sistem zaštite i čuvanja arhivske građe i njeno
stvaranje kod imalaca, pa sve do njene predaje nadležnom arhivu, ne može se
realizovati bez određenih i utvrđenih prava, obaveza i nadležnosti, kako za imaoce,
tako i za arhive.
Odredbe o značaju i važnosti arhivske i registraturne građe sadržavali su svi
dosadašnji zakonski i podzakonski akti, a arhivska građa od posebnog kulturnog i
historijskog značaja zaštićena je i propisima o zaštiti kulturnog naslijeđa.
Da bi se zaštitilo ovo kulturno bogatstvo treba da zajednički (imaoci i arhivi)
poštuju pravnu regulativu koja definiše ovu djelatnost. Poštivanjem prava i obaveza
imaoca, kao i nadležnosti Državnog arhiva Republike Makedonije stvorit će se
maksimalni uslovi za njenu zaštitu i korištenje.
Za prevazilaženje određenih nedorečenosti u pravnoj regulativi treba da se
iznađu odgovarajuća rješenja i to u: usaglašavanju rada imalaca i arhiva, poboljšanju
kancelarijskog i arhivskog poslovanja, poštivanju rokova za izvršenje obaveza, a pri
tom da propisi važe podjednako za sve.
Samo poštivanjem pravne regulative, stvorit će se mogućnost da ostanu
podaci i tragovi rada institucija i pojedinaca za dolazeće generacije. Briga o zaštiti i
čuvanju arhivskog bogatstva predstavlja nezamjenjiv i prioritetan zadatak za svako
društvo i za svakog imaoca. Ovo utoliko više što je arhivska građa kao dobro od
posebnog interesa i od posebnog kulturno-historijskog značaja, zaštićena i propisima
o zaštiti kulturnog naslijeđa.
Arhivska i registraturna građa, prema Zakonu o arhivskoj građi1, štiti se
neovisno od vremena, mjesta i načina njenog stvaranja, vlasništva i njene evidencije
(čl. 4).
Arhivska građa jeste građa trajne vrijednosti i ista je od značaja za
Republiku, nauku, kulturu, imaoce i za druge potrebe, neovisno je li ispisana na
papiru (konvencionalan) ili je pohranjena na poseban medij (nekonvencionalan).
Za razliku od arhivske, registraturna građa, koja je nastala u radu imalaca
značajana je sve dok se iz nje ne izdvoji arhivska građa.
Registraturna građa iz koje nije izvršen odabir arhivske građe, bez obzira ko
je stvorio i gdje se nalazi, čuva se kao cjelina i iz nje se ne smiju izdvajati dijelovi
(čl. 5).
Arhivska građa nastala u elektronskoj, digitalnoj, optičkoj i drugoj formi
(zapisi), arhivira se u izvornoj formi u kojoj je nastala. Ukoliko nije moguće da se
arhivira u elektronskoj, digitalnoj, optičkoj ili u drugoj formi (zapis), prenosi se na
paprnu formu (čl. 6).
U skladu sa Zakonom o arhivskoj građi, prema čl. 2 zaštita, čuvanje, obrada
i korištenje arhivske građe jeste od javnog interesa.
1 Zakon o arhivskoj građi, „Sl. novine RM“ , br. 95/2012, 41/2014, 75/2015, 148/2015, 169/2015 i
53/2016.

248

Osvrt na neka pitanja odraza pravne regulative na stanje arhivske i registraturne građe u Republici Makedoniji

Državni arhiv Republike Makedonije utvrđuje popis imaoca javne arhivske
i registraturne građe i isti su obavezni da svoje osnivanje, statusne promjene,
nadležnosti i prestanak sa radom izvijeste Arhiv (čl. 16).
Javna arhivska građa jeste vlasništvo Republike Makedonije. Javna arhivska
i registraturna građa je neotuđiva. Zato privatna pravna i fizička lica ne smiju da
prikupljaju, stiču, čuvaju i posjeduju javnu arhivsku i registraturnu građu (čl. 17).
Prema Zakonu o arhivskoj građi, jedan od suštinskih ciljeva Državnog
arhiva Republike Makedonije, jeste da preuzme i trajno čuva javnu arhivsku građu
i da stvori uslove za nesmetano korištenje za javnost. Pravo korištenja imaju sva
pravna i fizička lica pod jednakim uslovima. Osim ostvarivanja funkcije državnih
organa i javnih institucija, javna arhivska građa daje se na korištenje za: naučna
istraživanja, potrebe publikacije, potrebe obrazovanja, izložbe i objavljivanje, kao i
za ostvarivanje i zaštitu slobode i prava građana (čl. 42).


Prava i obaveze imaoca
Imaoci arhivske i registraturne građe imaju pravo korištenja građe.
Ostvarivanje ovog zadatka nadležni arhiv, kao organ uprave, ima prava i obavezu da
kod imaoca obezbijedi stručan nadzor i da daje stručnu pomoć za čuvanje, zaštitu,
evidentiranje, sređenost, odabir arhivske građe iz registraturne građe, uništenje
bezvrijedne registraturne građe sa isteklim rokovima čuvanja, predaju arhivske
građe nadležnom arhivu i sl (čl. 18).
Imaoci u čijem je vlasništvu dokumentacija, imaju obavezu da obezbijede
uslove u kojim će se nesmetano obavljati poslovi kancelarijskog i arhivskog
poslovanja, kao i obaveze, pravo i nadležnost da evidentiraju i zaštite dokumentaciju
od oštećenja, nestanka i uništenja.
Prema članu 19 Zakona o arhivskoj građi, imalac arhivske i registraturne
građe dužan je da: zaštiti, čuva i održava građu u izvornom i sigurnom stanju; koristi,
u skladu sa Zakonom i drugim propisima; vodi evidenciju; daje podatke i informacije
o arhivskoj i registraturnoj građi Državnom arhivu; obezbijedi dostupnost arhivske
i registraturne građe za javnost (istraživanje, proučavanje, snimanje, korištenje);
obezbijedi uslove smještaja i sigurnost građe; vrši i određuje način prijema, predaju
i sređivanje arhivske i registraturne građe; vrši obilježavanje, datira i vodi osnovnu
evidenciju za istu i vrši njegovu administrativno-tehničku obradu; obezbijedi vraćanje
riješenih predmeta na vrijeme; vrši redovno odabir arhivske građe iz registraturne
građe; izdvaja i popisuje registraturnu građu za uništenje; vodi evidenciju (popis
i opis) arhivske građe; obilježava i čuva arhivski primjerak; obezbjeđuje prostor,
standardnu opremu i tehničko-tehnološka sredstva za čuvanje, zaštitu i obezbjeđenje
arhivske građe i registraturne građe; imaoc, isto tako, obavezan je da preda arhivsku
građu Državnom arhivu u stanju i rokovima utvrđenim Zakonom.
Cjelokupno kancelarijsko i arhivsko poslovanje u mnogo čemu zavisi
od ispravnog vođenja i popunjavanja evidencija. Iako su evidencije jedan mali
249

Dr. sc. Aco ANGELOVSKI

segment u kancelarijskom i arhivskom poslovanju, vrlo su značajne kod oblikovanja
dokumenata i predmeta.
Druga obaveza imaoca data je u čl. 20 u kojem se kaže da je imalac javne
arhivske i dokumentarne građe obavezan da preuzme posebne mjere zaštite arhivske
građe za vrijeme rata ili vanrednog stanja.
Odabir arhivske iz registraturne građe, nastale kod imaoca do 31. decembra
1946. godine, može da vrši samo Državni arhiv. Zakonom o arhivskoj građi (čl. 22),
po prvi put, Državnom arhivu je dato ekskluzivno pravo, osim imaocu, da može
da vrši odabir i sređivanje javne arhivske i registraturne građe. Troškovi nastali
tom prilikom u vezi sa odabirom, evidentiranjem, sređivanjem i predajom arhivske
građe, snosi imalac arhivske i registraturne građe.
Ukoliko imalac javne arhivske i registraturne građe prestane sa radom,
njegova građa u izvornom stanju, kompletna, odabrana, sređena i evidentirana
predaje se imaocu koji preuzima njegova prava i obaveze. Ukoliko imalac nema
pravnog sljednika, u tom slučaju, javna arhivska i registraturna građa (kojoj nije
izmijenjen rok čuvanja) se predaje odabrana, sređena i evidentirana Državnom
arhivu (čl. 26).
Konvencionalna arhivska građa predaje se Državnom arhivu, tako što se
sačinjava zapisnik, u izvornom obliku. Kompletna, odabrana i sređena građa,
sa popisom i opisom, odložena u arhivskim kutijama sa utvrđenim rokovima
sporazumno se predaje u Državni arhiv. Rok za predaju javne konvencionalne i
nekonvencionalne arhivske građe ne može biti duži od 20 godina od njenog nastanka
(čl. 27).
U slučaju, kada imalac privatne arhivske građe prestane sa radom obavezan
je da preda građu njegovom pravnom sljedniku, a ukoliko ga nema, predat će je
Državnom arhivu, u roku od 15 dana (čl. 32).
Uposleni kod imaoca i u Državnom arhivu ne smiju sakupljati javnu arhivsku
i registraturnu građu za sebe ili za druga lica (čl. 29).
Kancelarijsko i arhivsko poslovanje predstavlja osnovu za zakonito i
kontrolisano poslovanje sa dokumentacijom, a poštovanje zakonskih i podzakonskih
akata kojima se uređuje ovaj značajan segment u radu imaoca javne arhivske i
registraturne građe, jeste preduslov za nepristrasno i objektivno informisanje javnosti
o funkcionisanju društva u cjelini. Ovo isto važi i za privatna pravna i fizička lica
koji obavljaju djelatnost, usluge ili slobodna zanimanja.
Nadležnost Državnog arhiva Republike Makedonije
Razvojni put arhivske djelatnosti u Republici Makedoniji, u višedecenijskom
postojanju, tijesno je vezano za protekle društvene promjene. U 1951.2 godini,
napravljeni su prvi koraci u razvoju arhivskog djelovanja. Osnivanje Državnog
2

250

Zakon o državnom arhivu, „Sl. novine NRM“ br. 1/1951.

Osvrt na neka pitanja odraza pravne regulative na stanje arhivske i registraturne građe u Republici Makedoniji

arhiva NRM i devet historijskih arhiva predstavljalo je zaokruživanje arhivske
mreže u Republici Makedoniji. Zakonom o arhivskoj građi i arhivima3, Zakonom o
arhivskoj djelatnosti4, Zakonom o arhivskoj građi5, i sl, definisani su mjesto i uloga
arhiva. Time je regulisano više pitanja koja su mala cilj da zaštite arhivsku građu,
bez razlike ko ju je stvarao i kod koga se nalazi.
Državni arhiv Republike Makedonije, prema čl. 36 Zakona o arhivskoj
građi, nadležan je obavlja sljedeće poslove: preuzima javnu arhivsku građu na trajno
čuvanje; preuzima privatnu arhivsku građu putem poklona, otkup ukoliko procijeni
da je isti od interesa za Državu; vrši inspekcijski nadzor nad radom imalaca;
obavlja sigurno i zaštitno snimanje arhivske građe; vodi evidenciju imalaca javne
i private arhivske i registraturne građe, evidenciju o istraženoj i snimljenoj građi u
inostranstvu, evidenciju o domaćim i stranim istraživačima, daje podatke, kopije
dokumenata, izvode i ovjerene prepise dokumenata na zahtjev korisnika; prati i
proučava pitanja vezana za zaštitu, čuvanje i korištenje arhivske i registraturne građe,
kako kod imaoca, tako i u Državnom arhivu; obavlja stručni nadzor i daje stručnu
pomoć imaocima javne arhivske i registraturne građe; vrši reviziju o sređenosti i
kategorizaciji arhivske građe; čuva, stručno održava i poduzima tehničko-tehnološke
i sigurnosne mjere zaštite arhivske građe (kopira, digitalizira, mikrofilmuje,
konzervira, restaurira i dr.); ima organizovanu službu za informisanje, dostupnost i
korištenje arhivske građe, objavljuje arhivsku građu, naućno-informativna sredstva i
druge publikacije, organizira predavanja, izložbe i druge oblike kulturno-obrazovne
i naučne djelatnosti; organizira stručno usavršavanje i osposobljavanje radnika
koji rade na kancelarijskim i arhivskim poslovima, kod imaoca, za šta naplaćuje
nadoknadu od imaoca6; daje konsultantske usluge imaocima kod odabira, sređivanja,
evidentiranja, zaštite, čuvanja, korištenja, automatske obrade podataka i sl, arhivske
i registraturne građe, za šta, isto tako, naplaćuje nadoknadu od imaoca; odabire,
sređuje, obrađuje i izrađuje analitički ili sumarni opis i popis javne i privatne
arhivske građe, izdvaja registraturnu građu za uništenje i vrši druge usluge, za šta
vrši naplatu nadoknade od imaoca; vrši naučno-istraživačke poslove; vodi registar
arhivskih fondova i zbirki Republike Makedonije; vodi evidenciju vlasnika private
arhivske građe.

Za realizaciju dijela nadležnosti Arhiva što se tiče rada van Arhiva, u vezi
sa zaštitom i čuvanjem arhivske i registraturne građe kod imaoca, kao i za mnogo
drugih obaveza koje nastaju kod kancelarijskog i arhivskog poslovanja, zaduženi
su zaposleni u Odjelu za inspekcijki nadzor i zaštitu arhivske građe kod imaoca
Državnog arhiva RM. Državni arhiv RM ima status upravne organizacije, u okviru
državne uprave RM i funkcioniše kao jedinstvena organizacija u državi u čiji sastav
ulazi devet odjeljenja. Uposleni u Odjelu vode brigu o imaocima, u okviru svojih
3 „Sl. novine SRM“, br. 16/65.
4 „Sl. novine SRM“, br. 47/73.
5 „Sl. novine SRM“, br. 36/90 i „Sl. novine RM“, br. 36/95 i 86/2008.
6 Cjenovnik o visini nadoknade koje naplaćuje Državni arhiv Republike Makedonije, „Sl. novine
RM“, br. 172/2015.

251

Dr. sc. Aco ANGELOVSKI

nadležnosti i ingerencija, s ciljem da ispune obaveze i zaduženja koje proizilaze iz
normativnih akata. Istovremeno, oni im daju stručnu pomoć kako bi mogli kvalitetnije
da izvrše postavljene zadatke. Paralelno sa ovim aktivnostima, dio zaposlenih u
Odjelu, vrše nadzor i kontrolu nad radom imaoca, s ciljem da se otklone određeni
nedostaci i nepravilnosti koji proizilaze iz upravne regulative.

U slučaju nepoštovanja i neizvršavanja obaveza od strane imaoca utvrđene su
sankcije. Sankcije zavise od vrste i složenosti prekršaja. Nakon čega slijedi postupak
poravnanja prije podnošenja zahtjeva za prekršajni postupak u iznosu od 1.000 –
2.000 eura u protuvrijednost za denare, za imaoce javne arhivske i registraturne građe
(čl. 64), i kazna u iznosu od 30% od određene kazne za pravno lice i za odgovorno
lice u pravnom licu, za imaoce privatne arhivske i registraturne građe (čl. 65 i 65a)
Zakona o arhivskoj građi.

Stanje arhivske i registraturne građe kod imaoca i arhiva

U prethodnom period u Republici Makedoniji doneseno je više zakonskih i
podzakonskih akata koji regulišu kancelarijsko i arhivsko poslovanje. U zavisnosti
od organizacione strukture i uređenosti mijenjali su se termini i pojmovi, značenje
i nazivi, sastav i način rada, no, cilj je manje ili više ostajao uvijek isti, da se
maksimalno sačuva i zaštiti dokumentacija koja se stvara kod imaoca, odnosno da
se arhivska građa preda nadležnom arhivu. Preuzeta arhivska građa, u skladu sa
propisima za korištenje, da se stavi u funkciju svim pravnim i fizičkim licima, koji
po raznim osnovama ostvaruju svoja prava i obaveze.

I pored toga, u dosadašnjim aktima bio je definisan prostor, odnosno arhiva u
kojoj se čuva arhivska i registraturna građa. U najnovijim propisima (čl. 45 Uredbe7
i čl. 34 Uputstva8), čuvanje i zaštita arhivske i registraturne građe regulisano na
sljedeći način: konvencionalna i nekonvencionalna arhivska i registraturna građa
u ovisnosti od obima i oblika čuva se i štiti u odgovarajućem prostoru i opremi,
zaštičena od vlage, neodgovarajaće temperature, neposredne sunčane svjetlosti i od
drugih vidova oštećenja.

Prostor i oprema za čuvanje i zaštitu građe trebaju ispunjavati standard i to:
konstrukcija i statika objekta; alarmni sistemi za otkrivanje i dojavu za neovlašten
pristup; vatrootporan i zaštićen od požara; sistem mikroklimatske zaštite.

U ovisnosti od obima i oblika (konvencionalne i nekonvencionalne), odabir
i zaštita, arhivske i registraturne građe čuva se u:
a) ormaru za dokumentaciju,
b) prostoriji za dokumentaciju (pisarnica),
c) arhivi,
d) arhivskom sefu,
7 Uredba
8 Uputstvo o načinu i tehnika postupanja sa arhivskom i registraturnom građom kod kancelarijskog
i arhivskog poslovanja, „Sl. novine RM“, br. 99/2014.

252

Osvrt na neka pitanja odraza pravne regulative na stanje arhivske i registraturne građe u Republici Makedoniji

e) prostoriji za server,
f) centru za dokumentaciju.

Prostor u kojem se čuva i štiti arhivska i registraturna građa zaključava se i
obezbjeđuje, a pristup i dozvolu za korištenje imaju samo ovlaštena lica. O tome su
date konkretne upute, kao npr. prostorija za dokumentaciju (pisarnica) mora da ima
50 m2, a arhiva iznad 50 m2, temperature da bude od 16 do 20 stepeni celziusovih,
relativna vlažnost od 30% - 50%, statika konstrukcije objekta/depoa od 9 + prema
evropskoj seizmičkoj skali itd.

Nažalost, arhive kod imaoca najčešće su smještene u neodgovarajućim
prostorima (podrumski ili tavanski), a u svima prolaze sve moguće instalacije:
vodovodne, toplinske, kanalizacijske i kod najmanje havarije može mnogo lako
da oštete dokumentaciju. Dosta često nedostaju stalaže, pa je dokumentacija
smještena na podu, a ima primjera, kada u ovim prostorijama nema ni minimalno
električno osvjetljnje, vrata koja se ne zaključavaju i slomljeni prozori. Prostorije
namijenjene za čuvanje dokumentacije, istovremeno im služe i kao magacini za: stari
kancelarijski namještaj, pokvarene kompjutere, raznu drugu kancelarijsku opremu i
dr. Osim u podrumima i tavanima, dokumentacija se čuva i po hodnicima, holovima,
magacinima i garažama. U nedostatku prostora, ponekad, kod imaoca dokumentacija
se dislocira i u druge objekte. Nerijetko, imamo primjere kada se dokumentacija
neprofesionalno i neodgovorno čuva u kancelarijama, u plakarima, umjesto da se
odnose u namjenske prostorije – u arhivi. I sve tako, dok se ne promijeni status
uposlenika ili dođe novi uposlenik u kancelariju, pa tek onda dokumentacija bez
ikakve evidencije se nosi (rasipa se) u arhivi.

Drastičniji primjer je kada je neki pravni subjekt u stečaju ili likvidaciji,
odnosno u transformaciji ili se privatizira, pa je dokumentacija ostala zaboravljena
u kancelarijama i objektima, prenosi se iz jednog u drugu prostoriju ili se nosi i
baca negdje, s ciljem da se oslobode prostorije i objekti za prodaju. Nesavjestan
odnos, izostanak koordinacije i netumačenje propisa za dnevnu upotrebu, dovodi
do slučajeva kada se obimnoj dokumentaciji gubi svaki trag, a da zbog toga niko ne
odgovara, a sve u okvirima pravne regulative.

Problem sa smještajnim prostorom oduvijek je prisutan kod najvećeg dijela
imaoca. Nedovoljan prostor predstavlja veliku prepreku i za arhive jer ne mogu da
vrše svoju zakonsku obavezu preuzimanja sređene i evidentirane arhivske građe
starije od 20 godina.

Neodgovarajući uslovi za čuvanje, kao i nepredavanje arhivske građe na
vrijeme nadležnom arhivu imaju negativan uticaj na zaštitu i korištenje arhivske
građe.

Korištenje javne arhivske građe u arhivima regulisano je Zakonom o
arhivskoj građi (čl. 42 i 54) i podzakonskim aktima, no ima imaoca koji izdaju
dokumenta “na ruke” bez odgovarajuće evidencije predviđene propisima.
253

Dr. sc. Aco ANGELOVSKI

Iako se arhivska građa može predati sporazumno između imaoca i arhiva
prije 20 godina od njenog nastanka, imamo primjere da dokumentacija nije predata
od 1945/46. godine.

Nedostatak prostora u arhivima, između ostalog, se odražava i na preuzimanje
od pravnih subjekata koji su u stečaju ili likvidaciji i to najviše arhivske građe sa
dužim rokovima čuvanja (dosijea uposlenih, platne liste, EVT 2 kartoni, obrasci M
4, prijave i odjave uposlenih i sl.).

Neodgovoran odnos i pristup prema arhivskoj i registraturnoj građi, radi
nedovoljne stručne obučenosti ili radi neinformiranosti, kako kod imaoca, isto tako
i u arhivima, što može da dovede do uništenja, nestanka i otuđenja mnogobrojnih
podataka iz bliže i dalje prošlosti.
Neki aspekti o strukturi arhivske i registraturne građe kod imaoca i u arhiva

Kod imalaca arhivske i registraturne građe u Republici Makedoniji, u
ovisnosti od djelatnosti imaoca, čuvaju se različiti vidovi dokumentacije. Najčešće,
arhivska i registraturna građa čuvaju se zajedno, a u rijeđim slučajevima u arhivama
se čuva samo arhivska građa. Čestim promjenama u rukovodnim strukturama,
starija dokumentacija jednostavno nestaje i niko nezna gdje je odnesena, odnosno
šta se dogodilo sa istom. Odgovor je uvijek da oni nisu mogli znati šta se dogodilo
u ranijim godinama. Veći dio dokumentacije čuva se u kancelarijama, odjeljenjima
i službama. Ima arhivske i registraturne građe koja se nalazi kod pojedinaca:
sekretara, rukovodioca odjeljenja i službi, direktora, zamjenika, državnih sekretara,
ministara i td. Obično se čuvaju imovinsko-pravni dokumenti, razni ugovori,
dosijea, programi i izvještaji o radu, finansijska dokumenta. Najčešće, finansijska
dokumentacija se čuva u računovodsvu, a tenderi i javne nabavke kod odgovarajućih
komisija. Pojedini imaoci ljubomorno čuvaju registraturnu građu, iako joj je istekao
rok čuvanja, to je najčešće finansijska dokumentacija iz: radnog odnosa, tenderi,
javne nabavke i sl. Na ovaj način, svjesno ili ne, ne oslobađamo se registraturne
građe i dolazimo u apsurdnu situaciju da nemamo odgovarajući prostor za arhivsku
građu. Ako, pak, arhivsku građu redovno predajemo nadležnom arhivu, u skladu sa
pravnom regulativom, svakako da bi riješili mnoge dileme oko prostora, čuvanja i
zaštite arhivske i registraturne građe.

U objektima Državnog arhiva RM i njegovih devet odjeljenja depoi su većim
dijelom popunjeni. Moguće da jedan od razloga što se intenzivnije ne preuzima
arhivska građa jeste nedosatak dovoljno prostora. Svakako da svoj udjel i uticaj ima
i preuzimanje registraturne građe sa dužim rokovima čuvanja iz radnih odnosa. Kao
podatak, da se istakne da imamo preuzeto 718 fondova u kojima ima dokumentacije
iz radnih odnosa (među kojima stečaj i likvidacije) i to od 1970. godine (dosijea,
matične knjige, platne liste, kartoni plata EVT 2, obrasci M 4, prijave i odjave).
Ukupno 13.962 arhivske kutije, 663 matične knjige (nekompletne), 5582 ukoričenih
254

Osvrt na neka pitanja odraza pravne regulative na stanje arhivske i registraturne građe u Republici Makedoniji

EVT 2 kniga i 814 registratora, fascikli i poveza (385 registratora, 251 fascikle i 178
poveza)9.

U Državnom arhivu RM (od njegovog osnivanja 1951) i u odjeljenjima
preuzeto je oko 8.000 fondova, sa preko 100 zbirki i sa vise od 12.000 m1,
dokumentacije.

Ima djelatnosti od koje je preuzeto malo dokumentacije ili uopšte nije
preuzeta kao što su: sudstvo, obrazovanje, (osnovno, srednje, visoko), zdravstvo,
nauka, kultura itd. Ima imalaca od kojih uopšte nije preuzet niti jedan dokumenat od
njihovog formiranja, a ima i necjelovitih, fragmentarnih preuzimanja.

Kao primjer da navedemo da vise od 100 jedinica lokalne samouprave
(općine) od kojih jedne su ukinute ili pripojene drugim, preuzeta je dokumentacija
od 60 općina (sa 9.230 arhivskih kutija i 1.127 knjiga). Ili npr. od 35 JU Centara
za socijalni rad, dječijih domova i zavoda preuzeta je dokumentacija samo od 14
Centara i to isključivo dokumentacija o posvajanju.

Iako se prvo stiče utisak da se radi o ogromnim količinama preuzete
dokumentacije: arhivske, kao i registraturne građe, činjenica je da se jednom dijelu
dokumentacije gubi svaki trag i nada da će nekada biti preuzeta i zaštićena, odnosno
stavljena u funkciju za korištenje.
Nedosljednosti u primjeni pravne regulative

Nepoštovanje pravne regulative uzrokuje da se traže načini za drugačije,
vlastito rješavanje postavljenih zadataka, obaveza i nadležnosti. Važeći propisi treba
da budu obavezni za sve imaoce, kao i za arhive. Njihova obaveza je pravilna primjena
normativnih akata u svim segmentima kancelarijskog i arhivkog poslovanja.
Kao karektaristične bi izdvojio sljedeće nedosljednosti u primjeni pravne
regulative, a koji bi treblo da budu obavezujući zadaci imaoca:
- Nedosljednosti i propusti u dijelu kancelarijskog poslovanja: vođenje
osnovne evidencije, način evidentiranja, upotreba pečata i štambilja kao i
postupak za rješavanje i vraćanje riješenih predmeta. Za ove propuste svoj
udjel imaju ne samo imaoci, no i Arhiv. Uposleni kod imaoca često puta
van regulative, a po naredbi odgovornih pojedinaca tumače propise na svoj
način: “Radi kako ti ja kažem”. Odgovornost Arhiva je ta što godinama
lica zadužena za stručnu pomoć nisu odlazili kod imaoca, a možda još
važnije što Arhiv skoro 20 godina nema organizirano sa imaocima nikakvo
savjetovanje, seminare ni obuke za nadogradnju znanja uposlenih.
- Nedosljednosti i propusti u dijelu arhivskog poslovanja: nedostatak
osnovnih elementarnih uslova za čuvanje i zaštitu arhivske i registraturne
građe; nebriga rukovodnih struktura da iznađu (obezbijede) makar jednu
prostoriju u kojoj će adekvatno biti zaštićena ova dokumentacija. Nažalost,
9 Podaci, kao i drugi podaci u nastavku teksta, dobiveni su od rukovodilaca službi, odjeljenja i
odgovornih lica u depoima.

255

Dr. sc. Aco ANGELOVSKI

-
-

-

-

čak i u novoizgrađenim objektima nekih institucija nije se vodilo računa
za odgovarajući prostor. Nepostojanje odekvatnog prostora dovest će do
nestanka određene dokumentacije.
Nepoštovanje rokova za uništenje registraturne građe sa isteklim rokovima
čuvanja i nepredavanje arhivske građe sa rokovima utvrđenim Zakonom o
arhivskoj građi.
I svakako, ne manje važno pitanje za uposlene u pisarnicama i arhivama
kod imalaca, zato što je tretman i status ostao nepromijenjen godinama. U
suštini, nikada nije bio dovoljno cijenjen i vrednovan.
Prije svega, za Arhiv ima nedosljednosti u tolerisanju i nepreduzimanju
odgovarajućih mjera u dijelu odabira arhivske iz registraturne građe,
evidentiranja arhivske građe, uništenja registraturne građe, uslova čuvanja i
zaštite kod imaoca.
Prema meni, najvažniji problem je: nepreuzimanje arhivske građe starije od
20 godina od njenog nastanka; selektivan pristup preuzimanja; preuzimanje
arhivske građe sa dužim rokovima čuvanja; preuzimanje građe u fasciklama,
registratorima, povezima itd, umjesto u kutijama.
Nedostatak prostora u arhivima predstavlja velik problem što se odražava na
osnovnu arhivsku djelatnost: zaštitu, čuvanje, obradu i korištenje arhivske
građe. Stog aspekta, država Republika Makedonija treba da iznađe sredstva
za obezbjeđenje odgovarajućeg prostora – depoa.

Zaključak
U Republici Makedoniji, u višedecenijskoj arhivskoj djelatnosti, doneseno
je više zakonskih i podzakonskih akata koji su imali za cilj da poboljšaju odnos sa
pojedincima i institucijama za zaštitu, čuvanje i korištenje dokumentacije, odnosno
arhivske i registraturne građe.

U tome je bilo određenih lutanja i nedorečenosti u pravnoj regulativi, a
nepoštovanje određenih pravila imalo je svakako za posljedicu negativan uticaj na
cjelokupnost dokumentacije.

Kako bi otklonili postojeće propuste i slabosti potrebno je da djeluju
zajednički registrature i arhivi i da ne dozvole da nestane niti jedan dio arhivske i
registraturne građe. Uostalom, nedosljednosti u provođenju propisa imaju svoj uticaj
i na stanje i zaštitu dokumentacije.

U proteklom periodu u depoima Arhiva Makedonije preuzeta je ogromna
dokumentacija koja je stavljena u funkciju za sve korisnike, pravna i fizička lica. Da
nebi bilo iluzije, da sve što je trebalo da se preuzme od imaoca je i preuzeto. Dok ima
vremena, barem za ono što još postoji, da se što prije preuzme u Arhiv, jer arhivi su
objekti, mjesto i prostor, odnosno sef u kojem se čuva arhivsko bogatstvo od značaja
za svaki narod i državu.
256

Osvrt na neka pitanja odraza pravne regulative na stanje arhivske i registraturne građe u Republici Makedoniji

Summary
In the Republic of Macedonia, in the decades-long archival practice we
adopted a number of laws and regulations which were intended to improve the
relationship with individuals and institutions for the protection, preservation and use
of documentation and archives and current records.
There were inaccuracies and ambiguities in the legislation, a violation of certain rules
had certainly result in a negative impact on the completeness of the documentation.
To eliminate the existing gaps and weaknesses need to bring registries and
archives together to preserve all parts of the archives and current records. After all,
the inconsistencies in the implementation of regulations have its impact on the state
and protection of documentation.
In the previous period in the depots of the Archives of Macedonia has
taken a huge documentation that is put into operation for all users, legal entities
and individuals. That would be an illusion, that everything should be obtained from
the holder. While there is time, at least for what else there is to take over as soon as
possible in the archive, because the archives are objects, place and space, and safe
which keeps the archival wealth of importance to each nation and state.

257

Prof. dr. Azem KOŽAR
Društvo arhivskih zaposlenika Tuzlanskog kantona

naučni rad

KAZNENE ODREDBE U ARHIVSKOM ZAKONODAVSTVU
BOSNE I HERCEGOVINE
Apstrakt: Arhivskim i drugim propisima svih administrativnih nivoa i
nadležnosti (kantonalni, entitetski, državni), utvrđene su sankcije za nesavjesno
ophođenje sa registraturnom i arhivskom građom, kako u registraturama tako i u
arhivima. Dosljedna primjena kaznenih odredbi treba da bude u funkciji poboljšanja
postojećega stanja – da podstiče pozitivne tokove i onemogućava deformacije i
opstrukcije adekvatnog ophođenja sa registraturnom i arhivskom građom. Međutim,
iako se značajan broj registratura i arhiva ne pridržava zakonskih određenja, u
praksi se veoma rijetko sankcionišu takva postupanja, tako da te zakonske odredbe
ostaju mrtvo slovo na papiru.
Šta su uzroci takvoga stanja, šta ga sve generira, u kojoj je mjeri kaznena
politika sistema odgovarajuća, šta sve treba mijenjati i kaznene odredbe učiniti
podsticajnom polugom učinkovitog ophođenja sa registraturnom i arhivskom
građom, neka su od pitanja na koja autor traga za adekvatnim odgovorima.
Ključne riječi: Bosna i Hercegovina, arhivi, registrature, kaznene odredbe,
prekršajna odgovornost, arhivska građa, registraturna građa.
PENALTY PROVISIONS FOR ARCHIVAL LEGISLATION OF BOSNIA
AND HERZEGOVINA
Abstract: Archival and regulations of all administrative levels and
competencies (cantonal, entity, state), established penalties for negligent behavior
with the registry and archival material, both in registry offices and archives.
Consistent application of penal provisions should be in order to improve the existing
situation - to encourage positive flows and prevents deformation and obstruction
adequately dealing with the registry and archival material. However, although a
significant number of registry and archives fails to comply with the legal definition,
in practice, rarely sanctioned such actions, so that these legal provisions remain
unused.
What are the causes of this situation, what it all generates, the extent to
which criminal policy system is appropriate, what should be changed and penalty
provisions do stimulating leverage effectively dealing with the registry and archival
material are some of the questions that the author searches for in this paper.
258

Kaznene odredbe u arhivskom zakonodavstvu Bosne i Hercegovine

Keywords: Bosnia and Herzegovina, archives, filing criminal provisions,
misdemeanor liability, archival material, registry material.
Opće napomene
Pravni i civilizacijski okvir vrednovanja kulturnih dobara općenito, a u
okviru pokretnih i arhivske građe, čine međunarodna pravna i društvena akta. Po
njima je arhivska građa svake zemlje dio svjetske kulturne baštine. Zemlje članice
Ujedinjenih naroda su potpisnice i međunarodnih pravnih akata, te su pravno
obavezne da ih se pridržavaju, u suprotnom predviđene su sankcije. Potpisnice
međunarodnih društvenih akata su također dužne da ih provode, a za nepridržavanje
povlače moralnu odgovornost.1 Dakle, na međunarodnoj (svjetskoj) razini pravno
je uređen sistem civilizacijske brige o zaštiti i čuvanju kulturnih dobara. To je
vrh pravne piramide vrednovanja kulturnih dobara, koji su dužne da nominalno i
pragmatično primjenjuju zemlje članice na svojoj državnoj teritoriji.
Te odredbe se konkretiziraju u društvenom i pravnom sistemu svake zemlje,
kroz strategiju razvoja kulturne politike, ustav, opće i posebne zakone i podzakonska
akta. To je nominalno urađeno i u propisima Bosne i Hercegovine. Međutim, suštinski
(teoretski i pragmatično) taj sistem nije na zadovoljavajućoj razini, posebno kada se
radi o aspektu njegove primjene. Dakle, i takav kakav je, nedostatan i necjelovit,
sistem zaštite arhivske građe Bosne i Hercegovine se, posebno na planu primjene
arhivskim zakonima utvrđenih kaznenih odredbi, ne primjenjuje u praksi. Razloga za
to je više: jedni su sadržani u karakteru tranzicijskih procesa društveno-ekonomskog
i političkog sistema, a drugi u neprofesionalnosti same arhivske zajednice Bosne i
Hercegovine.
Kaznene odredbe u arhivskim zakonima na nivou Bosne i Hercegovine

U svim arhivskim propisima socijalističke Jugoslavije, do decentralizacije
sistema i donošenja arhivskih propisa na nivou njenih federalnih jedinica, utvrđivane
su kaznene odredbe za prekršioce: sve vrste i nivoe arhivskih ustanova i sve vrste
imalaca i stvaralaca registraturne građe.2 Tako je na cijelom državnom prostoru bio
ujednačen sistem kaznenih odredbi. Međutim, sistemskim promjenama sedamdesetih
godina prošloga vijeka, svaka federalna jedinica SFR Jugoslavije dobila je nadležnosti
i u sferi kulture, odnosno zaštite kulturnih dobara među kojima i arhivske građe
kao pokretnog kulturnog dobra. Pravno se ta nadležnost očitovala u donošenju
1 Više o tome vidi: Azem Kožar, Međunarodni i nacionalni sistem zaštite kulturnih dobara u ratnim
okolnostima, Zbornik radova Filozofskog fakulteta u Tuzli, Tuzla 1997, 13-36; Isti, Arhivska građa u
međunarodnim pravnim i društvenim aktima, Arhivska praksa, broj 1, Tuzla 1998, 25-31.
2 Više vidi: Jovan Popović (priredio), Zbirka pravnih propisa u arhivskoj djelatnosti SFRJ, Beograd,
1987.

259

Prof. dr. Azem KOŽAR

republičkih zakona o kulturno-historijskom i kulturnom naslijeđu kao okvira za sve
posebne kulturne djelatnosti – pa i arhivsku. Prvi arhivski zakon na nivou Bosne
i Hercegovine donešen je 1974. godine3, a posljednji i ujedno najkonzistetnijim u
socijalističkoj etapi 1987. godine.4 Dejtonskim ustavom BiH iz 1995. godine, arhivske
nadležnosti su, u skladu sa decentralizacijom i administrativnim preuređenjem
države na tri nivoa (država, dva entiteta, deset kantona u Federaciji BiH i Brčko
distrikt BiH), podijeljene na tri razine, tako da umjesto jednog treba postojati 14
arhivskih zakona.Ovdje ćemo se baviti komparacijom kaznenih odredbi iz Zakona
o arhivskoj djelatnosti BiH iz 1987. sa novonastalim arhivskim propisima: na nivou
države, entiteta i kantona.
U naznačenom Zakonu o arhivskoj djelatnosti BiH iz 1987. godine kaznene
odredbe su uređene u poglavlju IV, članovima 52-55. Njima su kaznene mjere
utvrđene za arhive (u Zakonu: arhivi i Arhiv BiH), za imaoce/stvaraoce (u Zakonu
su to: društveno-političke organizacije i njeni organi, organizacije udruženoga rada,
druge samoupravne organizacije i zajednice i društvene organizacije), odnosno za
„građansko-pravna lica“ u koja su svrstavane vjerske zajednice i sl. Za sve od tri
naznačene vrste pravnih subjekata, utvrđene su zasebno kaznene mjere za pravnog
subjekta – imaoca, i za odgovorno lice u pravnom licu. U najkraćem, radi se o
sljedećem:
U čl. 52 Zakona je utvrđeno „Novčanom kaznom od 50.000 do 250.000
dinara kazniće se za prekršaj arhiv, odnosno Arhiv BiH, ako:
1. ne učini dostupnim korisnicima arhivske građe uslove i način korištenja te
građe (član 25, stav 4),
2. bez prethodne saglasnosti nadležnog organa (u Zakonu: Republički komitet)
iznese u inostranstvo arhivsku građu od posebnog značaja za Republiku
(član 30, stav 2),
3. vrši razmjenu originalne arhivske građe sa inostranstvom bez odobrenja
nadležnog organa (član 31, stav 2),
4. otpočne rad, odnosno obavlja arhivsku djelatnost, a da nadležni organ nije
utvrdio da su ispunjeni uslovi za početak rada arhiva odnosno za vršenje
arhivske djelatnosti (član 35, stav 1).
Za prekršaj iz prethodnog stava kazniće se i odgovorno lice u arhivu,
odnosno, Arhivu BiH novčanom kaznom od 5.000 do 50.000 dinara.“
U čl. 53. Zakona utvrđeno je sljedeće: „Novčanom kaznom od 30.000 do
250.000 dinara kazniće se za prekršaj imalac, ako:
1. ne vodi evidenciju registraturskog materijala sa rokovima čuvanja i ne
pribavi saglasnost nadležnog arhiva (član 12, alineja 2),
2. ne utvrdi listu kategorija registraturskog materijala sa rokovima čuvanja i ne
pribavi saglasnost nadležnog arhiva (član 12, alineja 2),
3. ne vrši godišnje odabiranje arhivske građe (član 12, alineja 3).
3
4

260

„Službeni list SR BiH“, br. 9/74.
„Službeni list SR BiH“, br. 21/87.

Kaznene odredbe u arhivskom zakonodavstvu Bosne i Hercegovine

Za prekršaj iz prethodnog stava kazniće se i odgovorno lice imaoca
novčanom kaznom od 5.000 do 50.000 dinara“.
Član 54 Zakona utvrđuje: “Novčanom kaznom od 20.000 do 50.000 dinara
kazniće se za prekršaj imalac, ako:
1. otuđi registraturski materijal i arhivsku građu u društvenoj svojini
građanskom pravnom i fizičkom licu (član 7, stav 4),
2. ne planira i ne provodi mjere zaštite registraturskog materijala i arhivske
građe u slučaju vanrednih prilika, rata ili neposredne ratne opasnosti (član
12, alineja 4 i član 17 alineja 3),
3. ne dostavi nadležnom arhivu potrebne podatke za evidencije koje arhiv vodi
(član 12, alineja 5 i član 17 alineja 4),
4. ne čuva i ne održava arhivsku građu u bezbjednom stanju (član 17, alineja
1),
5. ne omogući nadležnom arhivu pregled arhivske građe i preduzimanje mjera
zaštite arhivske građe, kao i stručnu obradu i kopiranje ove građe (član 17,
alineja 2),
6. bez odobrenja Arhiva BiH privremeno iznese u inostranstvo arhivsku građu,
odnosno, u određenom roku tu građu ne vrati u zemlju (član 30, stav 1 i 3),
7. u utvrđenom roku ne preda nadležnom arhivu registraturski materijal i
arhivsku građu koji su nastali do 15. maja 1945. godine (član 30 i 57).
Za prekršaj iz prethodnog stava kazniće se i odgovorno lice imaoca
novčanom kaznom od 5.000 do 50.000 dinara“.
U članu 55 Zakona utvrđeno je: „Novčanom kaznom od 10.000 do 100.000
kazniće se za prekršaj građansko-pravno lice, ako:
1. ne prijavi nadležnom arhivu građu i ne dostavi mu potrebne podatke za
evidenciju (član 27, stav 1),
2. proda arhivsku građu u privatnoj svojini stranom državljaninu (član 28, stav
3),
3. ne ponudi arhivsku građu koju namjerava da proda (član 29, stav 1).
Za prekršaj iz prethodnog stava kazniće se odgovorno u građansko-pravno
licu novčanom kaznom od 3.000 do 30.000 dinara.
Za prekršaj iz stava 1 ovog člana kazniće se i fizičko lice novčanom kaznom
od 3.000 do 30.000 dinara“.
U aktuelnom Zakonu o arhivskoj građi i Arhivu Bosne i Hercegovine5
značajno su reducirane kaznene odredbe. Naime, jedino su u članu 45 i članu 46
utvrđene kazne za neizvršavanje obaveza imalaca javne i privatne arhivske građe i
to:
1. u članu 45 je utvrđeno: „Za prekršaj iz člana 7. ovog zakona novčanom
kaznom od 500 do 2.000 KM kaznit će se imalac javne arhivske građe iz
nadležnosti Arhiva BiH,
2. u članu 46 je konstatovano: „Za prekršaj iz člana 25. ovog zakona novčanom
kaznom od 200 do 800 KM kaznit će se imaoci građe.“
5 Zakon je objavljen u „Službenom glasniku BiH“, br. 16/2001.

261

Prof. dr. Azem KOŽAR

Dakle, ovim Zakonom su utvrđene kaznene mjere samo za imaoce javne i
privatne građe u nadležnosti Arhiva Bosne i Hercegovine, a nisu utvrđene kaznene
mjere za odgovorna lica u njima. U komparaciji sa kaznenim odredbama iz Zakona
o arhivskoj djelatnosti iz 1987. godine (članovi 53, 54 i 55), evidentno je da su
kaznene mjere značajno reducirane, kako po vrsti prekršaja tako i po strukturi jer
nisu predviđene sankcije za odgovorna lica u pravnim licima (tj. imaocima javne
i privatne arhivske građe). Posebna reduciranost kaznenih odredbi u aktuelnom
Zakonu je u tome što uopće nisu predviđene sankcije za Arhiv BiH i odgovorno lice
u njemu (tj. ono što je bilo sadržano u članu 52 Zakona iz 1987). Zbog svega toga je
očevidno da su kaznene odredbe u aktuelnom Zakonu o arhivskoj građi i Arhivu BiH,
znatno površnije, neodređenije i neadekvatnije, u odnosu na odredbe Zakona iz 1987.
godine. Činjenica da je Arhiv BiH aktuelnim arhivskim zakonodavstvom izgubio
mnoge prijeratne ingerencije matične arhivske ustanove u Bosni i Hercegovini, ne
može biti alibi, kako se to nerijetko nastoji predstaviti, za nedorečenosti i površnosti
na planu kaznenih odredbi.
Kaznene odredbe u arhivskim zakonima entiteta i
Brčko distrikta Bosne i Hercegovine
Prvi entitetski zakon donijela je Republika Srpska,6 potom Federacija BiH,7
te Brčko distrikt BiH.8
Kaznene odredbe u Zakonu o arhivskoj djelatnosti RS, naznačene su u
poglavlju IV, u članovima 52-55. Iste su apsolutno identične zakonskim određenjima
iz 1987. godine, samo što se odnose na Arhiv RS (umjesto arhivi i Arhiv BiH),
odnosno na imaoce i stvaraoce (umjesto ranije definicije imaoca i stvaraoca), te na
građansko-pravna lica kao i u zakonu iz 1987. godine. Sankcije su predviđene i
za pravna lica i za odgovorne osobe u njima. Jedina razlika je u tome što su kazne
iskazane u KM i iznose: za Arhiv RS 1.500 KM do 15.000 KM, a za odgovorno lice u
Arhivu RS 200 KM do 1.500 KM (član 52), za imaoce i stvaraoce (za neizvršavanje
obaveza iz člana 12) 1.000 do 10.000 KM dok za ove prekršaje nisu pedviđene
sankcije za odgovorno lice (član 53), za imaoce i stvaraoce (za neizvršavanje
obaveza iz člana 13, 17, 30 i 55) 200 KM do 10.000 KM, a za odgovorno lice 200
KM do 1.500 KM (član 54), te za građansko-pravna lica (za prekršaje iz člana 27,
28 i 29) 200 do 15.000 KM, a za odgovorno lice 500 KM do 3.000 KM (član 55). Za
prekršaje iz člana 54 predviđena je kazna za fizičko lice od 200 KM do 3.000 KM.
Kaznene odredbe u Zakonu o arhivskoj građi Federacije BiH, utvrđene su u
poglavlju V, članovi 43-45. Predviđaju sankcije za širok dijapazon prekršaja, slično
prekršajim predviđenih u Zakonu iz 1987. godine. Kazne su predviđene za stvaraoce
i imaoce i za odgovorna lica u njima. Posebnim članom, član 45, predviđene su kazne
6
7
8

262

Zakon o arhivskoj djelatnosti, „Službeni glasnik RS“, br. 35/99.
Zakon o arhivskoj građi Federacije BiH, „Službene novine Federacije BiH“, br. 45 /02.
Zakon o arhivskoj djelatnosti, „Službeni glasnik Brčko distrikta BiH“, br. 44/04.

Kaznene odredbe u arhivskom zakonodavstvu Bosne i Hercegovine

i za fizička lica. U svemu tome su ove odredbe slične i sa kaznenim odredbama iz
Zakona o arhivskoj djelatnosti Republike Srpske. Od ta dva propisa ovaj Zakon se
razlikuje po tome što nije predvidio sankcije za Arhiv Federacije BiH i za odgovorno
lice u njemu, u čemu je kompatibilan sa aktuelnim Zakonom o arhivskoj građi i
Arhivu BiH. Raspon i visina kazni se u nekim slučajevima značajno razlikuju. U
cjelini uzevši najstrožije kaznene mjere predviđa Zakon RS a najblaže Zakon BiH.
Zakon o arhivskoj djelatnost Brčko distrikta BiH, također sadrži kaznene
odredbe (poglavlje VI, članovi 36 i 37). U njima je krajnje pojednostavljen pristup
ovoj problematici, na način da su u članu 36 predviđene sankcije za imaoce javne
arhivske građe u istom iznosu bez obzira na vrstu prekršaja, a u članu 37 za imaoce
privatne arhivske građe po istom kriteriju. Nisu predviđene sankcije za odgovorne
osobe u pravnim licima. Po svemu što sadrže ove kaznene odredbe su apsolutno
kompatibilne sa odredbama Zakona o arhivskoj građi i Arhivu BiH.
Kaznene odredbe u arhivskim zakonima kantona
Arhivska djelatnost je na području Federacije BiH data u nadležnost
kantona. U osam od deset kantona doneseni su arhivski zakoni, u razdoblju od
1999. godine (Unsko-sanski kanton) do 2006. godine (Zeničko-dobojski kanton).9 U
Livanjskom i Posavskom kantonu još uvijek nisu doneseni arhivski propisi. U svima
su utvrđene kaznene odredbe u jednom (USK), tri (Hercegovačko-neretvanskom,
Srednjobosanskom i Bosansko-podrinjskom), i četiri člana (Sarajevski, Zapadnohercegovački, Tuzlanski i Zeničko-dobojski). U svima su predviđene prekršajne
mjere za imaoce arhivske i registraturne građe, kao i za odgovorne osobe u njima.
Međutim, prekršajne mjere za arhiv su predviđene u Zakonu USK, Kantona
Sarajevo, Tuzlanskog i Zeničko-dobojskog kantona, dok su za odgovorno lice
u arhivu predviđene sankcije samo u zakonima Tuzlanskog i Zeničko-dobojskog
kantona. Izuzetak čine odredbe Zakona USK (član 48, alineja 3) u kojem stoji:
„Tijelo koje donese odluku o prestanku rada stvaraoca ili imaoca javne arhivske
i registraturne građe, ili građe kojoj je utvrđeno svojstvo kulturnog dobra, a ne
provede mjere propisane članom 10. ovog zakona“. Ovdje se radi o tome da „Organ
koji donese odluku o prestanku rada stvaraoca, odnosno posjednika javne arhivske i
registraturne građe, dužan je odrediti novu pravnu osobu kao i posjednika te građe,
ili donijeti odluku o predaji te građe nadležnom arhivu“. Ova odredba je osobena
9 Zakon o arhivskoj djelatnosti Unsko-sanskog kantona, „Sl. glasnik USK“, br. 6/99, Zakon o
arhivskoj građi Zapadnohercegovačke županije, „Narodne novine Zapadnohercegovačke županije“,
br. 18/99, Zakon o arhivskoj djelatnosti Kantona Sarajevo, „Sl. novine Kantona Sarajevo“, br. 2/00,
Zakon o arhivskoj djelatnosti Tuzlanskog kantona, „Sl. novine Tuzlanskog kantona“, br. 15/00, Zakon o
arhivskoj djelatnosti u Srednjebosanskom kantonu, „Sl. novine Srednjebosanskog kantona“, br. 10/01,
Zakon o arhivskoj građi Bosansko-podrinjskog kantona Goražde, „Sl. novine Bosansko-podrinjskog
kantona Goražde, br. 11/03, Zakon o arhivskoj građi Hercegovačko-neretvanskog kantona, „Sl. novine
Hercegovačko-neretvanskog kantona“, br. 7/04, Zakon o arhivskoj građi Zeničko-dobojskog kantona,
„Sl. novine Zeničko-dobojskog kantona“, br. 4/06.

263

Prof. dr. Azem KOŽAR

u arhivskom zakonodavstvu, kako po sadržaju tako i po terminologiji, ali veoma
potrebna, pa i neophodna, baš zbog toga što ne ostavlja mogućnost stvaranja neke
pravne neodređenosti i/ili pravnog vakuma u rješavanju ovih pitanja. Međutim, sa
aspekta mogućnosti njene primjene ona je veoma problematična, pa i neizvodljiva.
Naime, to „tijelo“ je uglavnom izvršni organ općine ili kantona, pa je nesprovodivo
da registrature, makar to bio i Arhiv, pokreće postupak za sankcije svoga osnivača,
jer i nadležni sud koji treba da utvrdi odgovarajuću sankciju je općinski sud za
prekršaje, čiji je osnivač opet to „tijelo“.
Također je važno istaći činjenicu da svi kantonalni arhivski propisi utvrđuju
prekršajne sankcije i za fizičko lice (građanin) u čemu najveći omjer odgovornosti
utvrđuje Zakon Tuzlanskog kantona.
U cjelini uzevši kaznene odredbe u kantonalnim arhivskim propisima
odražavaju percepciju arhivske problematike na višim razinama, svakako uz brojne
istovjetnosti, sličnosti i razlike. Istovjetnosti se ogledaju u istovjetnostima gotovo
cjelokupnog teksta nekih kantonalnih zakona (primjer zakona Srednjebosanskog i
Bosansko-podrinjskog kantona), sličnosti se sadrže u percepciji problema i korištenoj
terminologiji (primjer zakona Sarajevskog, Tuzlanskog i Zeničko-dobojskog
kantona), a razlike se odnose na to da pojedini arhivski propisi uopće ne tretiraju
određena pitanja, ili da ih različito tretiraju. Primjera za to ima više. Naprimjer:
Zakon o arhivskoj građi i Arhivu Bosne i Hercegovine uopće ne predviđa odgovornost
Arhiva i odgovornog lica u Arhivu. Arhivski propisi nižih administrativnih razina
(entiteti, Brčko distrikt, kantoni) se u pristupu ovom pitanju značajno razlikuju.
Zakoni entiteta Federacija BiH, Brčko distrikta BiH i tri kantona (Hercegovačkoneretvanski, Srednjobosanski i Bosansko-podrinjski) su kompatibilni sa Zakonom
BiH, iako su sa aspekta prava i posebno interesa struke ove odredbe neodgovarajuće
jer čine negaciju već dostignutog nivoa percepcije odgovornosti arhiva i arhivista.
Zakoni entiteta Rapublika Srpska i pet kantona (Unsko-sanski, Tuzlanski, Zeničkodobojski, Sarajevski i Zapadnohercegovački) predviđaju sankcije za arhive i
odgovorna lica u njima, što je na liniji nastavka kontinuiteta u promišljanjima o
ovom pitanju.
Razlike su ogromne i po osnovu tretmana pitanja građe građansko-pravnih
lica. Vlasnički status ove građe je različito uređen ili nije ni dotican: u nekim
propisima ova građa se smatra javnom,10 u drugima privatnom, a u trećima nije
posebno tretirana. Ni jedan arhivski propis nije utvrdio obaveze i odgovornosti
građansko-pravnih lica, osim Zakona o arhivskoj djelatnosti RS. U članovima 26 do
30 ovog Zakona utvrđene su obaveze građansko-pravnih (i fizičkih) lica, a članom
55 utvrđene su kaznene mjere za njihovo neprovođenje. Kazne su predviđene za
građansko-pravna lica i za odgovorna lica u njima. Tako se na neki način stvorio
svojevrstan vakum – pravni i stručni u vezi sa ovom građom na prostoru Federacije
i Brčko distrikta Bosne i Hercegovine. Ta građa kao da je nestala, da je više nema
osim u RS. To zasigurno nije pravilan pristup u rješavanju konačne sudbine ove vrste
10 Članom 11 Zakona o arhivskoj djelatnosti TK utvrđeno je da se javnom građom, između ostaloga
smatra i građa „bivših građansko-pravnih lica“.

264

Kaznene odredbe u arhivskom zakonodavstvu Bosne i Hercegovine

veoma značajne građe. Postoje shvatanja da npr. građa vjerskih zajednica, koja spada
u građu građansko-pravnih lica, pripada specijalnim arhivima vjerskih zajednica, što
je zaista jedno od najučinkovitijih rješenja. Međutim, dok se ti arhivi ne osnuju i ne
profunkcioniraju, ova građa je u punoj nadležnosti javnih arhiva (arhiva općeg tipa).
Za predmet ovoga rada od posebnog je značaja primjena zakonima utvrđenih
kaznenih odredbi. Pošto u arhivskoj literaturi o tome nema objavljenih iskustava
pojedinih arhiva, ostala nam je mogućnost da putem anketnog upitnika utvrdimo
činjenično stanje. Međutim, tu provjeru nismo konzinstentno uspjeli provesti.
Iz odgovora nekih arhiva je vidljivo da nisu ni podnošeni zahtjevi za utvrđivanje
prekršajne odgovornosti nesavjesnih imalaca i stvaralaca arhivske građe i da to
nikada nije bila njihova praksa, većina arhiva i nije dostavila bilo kakve odgovore,
a neki arhivi su u usmenom razgovoru pružili informacije o aktivnostima koje
na ovom planu provode u dužem vremenskom razdoblju. Među njima je najviše
aktivnosti ispoljio Arhiv TK, na način da su prijave podnošene i da su pojedine
registrature i sankcionirane. Iako potpune podatke o tome nismo uspjeli dobiti u
pisanoj formi, ipak ostaje konstatacija da su iskustva Arhiva TK na ovom planu
pozitivna i ilustrativna i da ih treba slijediti.11
Komparacija kaznenih odredbi sa arhivskim zakonom Republike Hrvatske
Nakon disolucije eks Jugoslavije i formiranja zasebnih država, prva je novi
arhivski zakon donijela Republika Hrvatska.12 Ovaj Zakon je uspostavio kontinuitet
sa prijeratnim arhivskim propisima, a istovremeno je apsorbovao i svu novonastalu
problematiku koju je sa sobom donio rat i tranzicija društva, posebno na planu
tranzicije vlasništva. Isti je korišten pri izradi prijedloga više arhivskih zakona u
Bosni i Hercegovini.
Kaznene odredbe ovoga Zakona svrstane su u odjeljak VII u članovima
65 i 66. U članu 65 Zakona stoji: “Tko uništi, prikriva ili učini neupotrebljivim
arhivsko gradivo, ili ga iznese u inozemstvo bez odobrenja nadležnog državnog
tijela, kaznit će se zatvorom do pet godina“. Ovdje se radi o odredbama koje po
svom karakteru predstavljaju krivično djelo, a ne prekršaj, Takve odredbe sadrže
bosanskohercegovački arhivski zakoni, već su one ugrađene u krivične zakone
države i entiteta.
Prekršajna odgovornost utvrđena je u članu 66 Zakona. U njemu su prekršaji
svrstani u dvije kategorije – naznačene u dva stava ovoga člana, a sa dvije razine
sankcija: za teže prekršaje kazna za imaoca, stvaraoca, tijelo koje donese odluku,
za arhiv, za ravnatelja arhiva i sl., iznosi 5.000 do 20.000 kuna, a za nešto lakše
prekršaje od 3.000 do 12.000 kuna. Za obje vrste prekršaja predviđenja je i kazna
za „odgovornu osobu stvaratelja i imatelja arhivskog i registraturskog gradiva ili
ustanove“ u iznosu od 2.000 do 8.000 kuna.
11 Anketni upitnik upućen putem maila arhivima u Bosni i Hercegovini jula 2016.
12 Zakon o arhivskom gradivu i arhivima, „Narodne novine“, br. 105/97, a kasnije dopunjavan dva
puta: 2000 godine („NN“, br. 64/00) i 2009. godine („NN“, br. 65/09).

265

Prof. dr. Azem KOŽAR

Komparacijom kaznenih odredaba Zakona o arhivskom gradivu i arhivima Republike
Hrvatske i Zakona o arhivskoj građi i Arhivu BiH, dolazimo do sljedećih konstatacija:
- hrvatski zakon sadrži odredbe o onome što se u bosanskohercegovačkom
zakonu smatra krivičnim djelom te zbog toga nije utvrđeno arhivskim već
krivičnim zakonima države i entiteta,
- opseg i vrsta prekršaja su znatno određenije naznačeni u hrvatskom
arhivskom zakonu,
- hrvatski zakon sankcioniše i arhiv, ravnatelja arhiva i odgovornu osobu u
arhivu, dok to bosanskohercegovački zakon ne predviđa,
- hrvatski zakon predviđa sankcije i za odgovorne osobe imalaca i stvaralaca,
dok to bosanskohercegovački zakon ne predviđa,
- visina novčanih kazni je dva do tri puta veća u hrvatskom nego u
bosanskohercegovačkom zakonu.
Dakle, očevidno je da se aktuelni bosanskohercegovački arhivski zakon,
u sferi kaznenih odredbi, značajno razlikuje od aktuelnog hrvatskoga zakona. Ta
određena konzervativnost i nedorečenost bosanskohercegovačkog zakona bila je
jasna i predlagaču i donosiocu, ali je to u dejtonskoj Bosni i Hercegovini bilo u tom
trenutku moguće rješenje, te je sa te strane gledano bilo neobično važno njegovo
usvajanje. Međutim, u entitetskim i kantonalnim zakonima su učinjena izvjesna
poboljšanja tako da većina aktuelnih arhivskih propisa u Bosni i Hercegovini, u većoj
ili manjoj mjeri apsorbuje zakonska rješenja utkana u Zakon o arhivskom gradivu i
arhivima Republike Hrvatske.
Zaključak
Kaznena politika svake zemlje predstavlja neku vrstu barometra vrijednosti
problematike na koju se odnosi. Međutim, u slučaju arhivske djelatnosti Bosne i
Hercegovine to nije slučaj. Naime, s jedne strane se u propisima o kulturnim
dobrima i o arhivskoj djelatnosti konstatira da je arhivska djelatnost od posebnog
društvenog interesa, a to znači od posebnog značaja, dok se s druge strane vrstom
prekršaja i visinom sankcija te odredbe marginaliziraju. Još značajnije je to što se
zakonske odredbe ne primjenjuju, osim u malom broju slučajeva, čime se stvara
nepovoljna društvena klima o važnosti arhivske građe i arhivske djelatnosti uopće,
koju ponajviše, svjesno ili nesvjesno, generiraju sami arhivi. U lepezi pitanja kojima
se bave organi vlasti svih vrsta i nivoa, stvaraoci i imaoci arhivske građe svih vrsta
i dr., arhivska djelatnost je na posljednjem mjestu. Uzroci takvoga stanja su između
ostaloga i u neodgovarajućoj kaznenoj politici iskazanoj kroz formu kaznenih
odredbi koje sadrži svaki arhivski zakon na području Bosne i Hercegovine.
Među brojnim njenim nedostatnostima su:
- neujednačenost poslova i postupaka čije neizvršavanje podliježe prekršajnoj
odgovornosti,
- neujednačenost subjekata (registratura) koji podliježu prekršajnoj
266

Kaznene odredbe u arhivskom zakonodavstvu Bosne i Hercegovine

-
-
-

-
-
-

odgovornosti (negdje su to stvaraoci i imaoci, negdje samo stvaraoci ili
samo imaoci),
neujednačenost kod utvrđivanja prekršajne odgovornosti za ovlaštene osobe
(u nekim zakonima je utvrđena i njihova odgovornost, mada za različite
poslove, a u nekima nije),
neujednačenost stajališta o odgovornosti arhiva i odgovornih lica u arhivima
(neki zakoni ne predviđaju odgovornost ni jednih ni drugih, neki samo
arhiva, a neki i arhiva i odgovornih lica),
neujednačenost kod pristupa sankcioniranju prekršilaca imalaca privatne
arhivske građe (neki zakoni ne prave razliku u sankcioniranju prekršaja u
ophođenju sa javnom i privatnom građom, a neki preferiraju odnos prema
prekršiocima javne arhivske građe),
neujednačenost visine novčane kazne po pojedinim prekršajima (razlike se u
novčanim iznosima kreću u dvostrukim i trostrukim iznosima),
neujednačen tretman odgovornosti građansko-pravnih lica,
neujednačen tretman odgovornosti fizičkih lica.

Najpovršnijim se doima pristup u kaznenim odredbama Zakona o arhivskoj
građi i Arhivu BiH, što zorno pokazuje komparacija sa Zakonom o arhivskom gradivu
i arhivima Republike Hrvatske, ali i komparacije sa ostalim arhivskim zakonima
unutar zemlje. Najkonzistentnijim se doimaju kaznene odredbe Zakona o arhivskoj
djelatnosti RS, naročito po visini novčanih kazni. I neki kantonalni zakoni su prilično
obuhvatno utvrdili vrstu postupaka koji se sankcionišu, prekršioce i novčane kazne,
mada su i u njima neophodna određena usklađivanja i poboljšanja.
I pored naznačenih brojnih slabosti u sferi kaznenih odredbi u arhivskim
propisima Bosne i Hercegovine, pragmatična strana je kudikamo slabija.
Zanemarljivo je mali broj pokrenutih prekršajnih prijava kod nadležnih sudova
od strane arhiva. Samo neki arhivi pokreću utvrđivanje prekršajne odgovornosti
registratura, dok ogromna većina arhiva to ne prakticira. To prije svega znači da
arhivi ne obavljaju svoju djelatnost dosljedno u skladu sa zakonom. Između ostaloga
to je zbog toga što arhivi ne pridaju odgovarajući značaj arhivskoj građi u nastajanju,
pa su nedovoljno prisutni na terenu. Ne prate vlasničke promjene i ne preuzimaju
u potrebnoj mjeri arhivsku građu privatiziranih i ugašenih registratura, pa ni onu
stariju od 30 godina. Kod nekih arhiva je problem u nedostatku kadrova, kod
drugih u nedostatku spremišnog arhivskog prostora i opreme, a kod većine i jedno
i drugo. Zbog svega toga, sve inicijative na planu promjene odnosa društva prema
arhivima i arhivskoj građi, pa i u sferi kaznene politike, treba da krenu od arhiva,
ponajbolje preko izučenih i usaglašenih prijedloga u arhivskim asocijacijama, koje
bi potom svaki arhiv pokrenuo prema svome osnivaču. Tako bi se bar jedinstveno
i organizirano krenulo u promjene, mada je sasvim jasno da će njihova dinamika i
kvalitet umnogome zavisiti od profesionalnosti arhiva i arhivista. Naravno, legalan
je i poželjan postupak koji društvo preko svojih instrumenata pokreće prije svega
prema arhivima zbog neizvršavanja zakonskih odredbi, tj. zbog nepoduzimanja
aktivnosti da se stanje zaštite, čuvanja i korištenja arhivske građe dovede na zakonom
267

Prof. dr. Azem KOŽAR

utvrđenu razinu. Ipak, takve mjere je iluzorno očekivati, jer to društvo u cjelini
uzevši, oličeno u osnivačima arhiva, dobro zna da je svojim stavovima doprinijelo
nezadovoljavajućem stanju. Zbog svega toga znatno je realnije inicijative očekivati
od profesionalaca (arhiva i arhivista) nego od korumpiranih i otuđenih centara moći.
Summary
Penal policy of each country represents a kind of barometer of the value
of the problem to which it relates. However, in the case of archival service of Bosnia
and Herzegovina is not the case. Namely, on the one hand in the regulations on
cultural heritage and the archives notes that the archive activity is of public interest,
and that means of special importance, while on the other hand the type of offense and
the height of sanctions and provisions are marginalized. Even more remarkable is that
the legal provisions do not apply, except in a few cases, thus creating unfavorable
social climate of the importance of archives and archival activities at all, which most
of all, consciously or unconsciously, generate their own archives. The range of issues
dealt with by the authorities of all kinds and levels, creators and owners of archival
material of all types, etc., archival activity is in last place. The causes of this situation
are, among others, in a non penal policy expressed in the form of punitive provisions
contained in each archive law in Bosnia and Herzegovina.
Among many of its insufficiencies are:
˗
˗
˗
˗

˗

˗
˗
˗
268

Unevenness of affairs and procedures which absence is subject to
misdemeanor liability,
Unevenness of subjects (registry) that are subject to misdemeanor liability
(somewhere are creators and owners, somewhere only creators or holders
only)
Imbalances in the determination of infringement liability for the authorized
person (in some laws is established and their responsibility, although for
different jobs, and in some not)
Disparity of views on the responsibilities of the archive and the responsible
persons in the archives (some laws do not provide for the responsibility not
to each other is not, some just archives, and some archives and responsible
persons)
Imbalances in access sanctioning violators holders of private archives (some
laws do not discriminate in sanctioning violations in dealing with the public
and private structures, and some prefer the attitude toward violators of
archives)
Unevenness of the amount of fine per individual violations (the difference in
the amounts of money moving in double or triple amounts)
Unequal treatment of civil liability of legal persons,
Unequal treatment responsibilities of individuals.

Kaznene odredbe u arhivskom zakonodavstvu Bosne i Hercegovine

Most superficial looks access to the criminal provisions of the Archive of
Bosnia and Herzegovina, which clearly shows the comparison with the Law on
Archives and the archives of the Republic of Croatia, as well as comparisons with
other archival laws within the country. The most consistent are punitive provisions
of the archives of the RS, in particular the amount of fines. And some cantonal laws
are fairly comprehensively determine the type of procedures that sanction, violators
and fines, although they are in their required certain adjustments and improvements.
Despite the indicated number of weaknesses in the sphere of penal
provisions in archival regulations of Bosnia and Herzegovina, pragmatic side is
much weaker. Negligibly small number of initiated misdemeanor charges with the
competent court by the archives. Only some archives run of penal responsibility
registry, while the vast majority of the archive it is not practiced. This primarily
means that the archives do not carry out their work in a way consistent with the law.
Among other things, this is because the archives do not attach adequate importance
to archival materials in the making, but are not sufficiently present in the field. Not
following the ownership change and do not take the necessary measures archival
materials privatized and terminated registry, but no one older than 30 years. In some
archives there is a problem in the lack of personnel, in others the lack of archival
storage space and equipment, and the majority of both. Consequently, all initiatives
in the area of ​​change in the attitude of society towards archives and archives, as
well as in the field of criminal policy, they should move out of the archive, the best
trained and orchestrated over the proposal in archival associations, which would
then each archive launched under its founder. That would bar single and organized
went to change, although it is clear that the pace and quality depend heavily on the
professionalism of archives and archivists. Of course, is legal and desirable process
that the company, through its instruments runs primarily to the archives because
of failure to meet the legal provisions, ie. For failing to take action to bring the
situation of protection, preservation and use of archive materials brought to the law
determined level. However, such a measure is illusory to expect, because this society
in whole, embodied the founders archive, knows that their attitudes contributed to
the unsatisfactory condition. Because of all this is much more realistic to expect
initiatives from professionals (archives and archivists) than from the corrupt and
alienated centers of power.

269

Devleta FILIPOVIĆ
Kinoteka Bosne i Hercegovine

stručni rad

FILMSKI ARHIV
STANJE I PERSPEKTIVE ZAŠTITE AUDIOVIZUELNE
BAŠTINE BOSNE I HERCEGOVINE
Apstrakt: U radu se govori o stanju i zaštiti audovizuelne baštine Bosne i
Hercegovine, pri čemu su dati opći pokazatelji o stanju iste, te je istaknuto da se u
Bosni i Hercegovini ne poklanja potrebna pažnja ovoj vrijednoj kulturnoj baštini.
Audovizuelna baština se nalazi u posjedu više imalaca i stvaralaca. Najznačajnije
zbirke filmskog materijala i građe od filmova nalaze se u JU Kinoteka Bosne
i Hercegovine. U navedenoj ustanovi nisu stvoreni adekvatni uslovi za zaštitu
navedene građe, tako da je građa izložena stalnom propadanju. Zaposlenici JU
Kinoteka Bosne i Hercegovine čine sve što je u njihovoj moći kako bi posljedice
bile neznatne. Tako je jedan dio ove vrijedne filmske baštine restauriran, a dio
digitaliziran i tako spašen od daljeg propadanja. Stanje audovizuelne baštine
koja se nalazi kod pravnih i fizičkih lica je neizvjesno. Kako bi se audovizuelna
baština u Bosni i Hercegovini učinila izvjesnom, neophodno je poduzeti nekoliko
konkretnih aktivnosti, a prije svih: riješiti status JU Kinoteka Bosne i Hercegovine,
kadrovski ojačati ustanovu, donijeti relevantnu legislativu, posvetiti posebnu pažnju
procesu sukcesije audovizuelne baštine ex Jugoslavije, te nastaviti rad na procesu
restauracije i digitalizacije audovizuelne baštine Bosne i Hercegovine. Na taj način
ovo vrijedno kulturno blago može biti izvjesno.
Ključne riječi: Audovizuelna baština, JU Kinoteka Bosne i Hercegovine,
Bosna i Hercegovina, restauracija, digitalizacija.
FILM ARCHIVE
SITUATION AND PROSPECTS OF PROTECTION OF AUDIOVISUAL
HERITAGE IN BOSNIA AND HERZEGOVINA
Abstract: This paper deals with the state and protection of audiovisual
heritage of Bosnia and Herzegovina, where they give general indications on the state
of the same, and it was pointed out that in Bosnia and Herzegovina has not paid due
attention to this valuable cultural heritage. Audiovisual heritage is in possession of
several owners and creators. The most significant collections of film material and
structure of the films are in the Film Archive of Bosnia and Herzegovina. In this
270

Filmski arhiv – stanje i perspektive zaštite audiovizuelne baštine Bosne i Hercegovine

institution were not created adequate conditions for the protection of that material,
so that the material is exposed to constant decay. Employees of Film Archive of
Bosnia and Herzegovina are doing everything in their power to reduce consequence,
to have part of this valuable film heritage restored and part digitized and thus saved
from further deterioration. Condition of audiovisual heritage which is in legal and
physical persons is uncertain. To audiovisual heritage in Bosnia and Herzegovina
has to be safe, it is necessary to take some concrete actions, and above all: to resolve
the status of JU Film Archive of Bosnia and Herzegovina, add personnel to strengthen
the institution, to bring relevant legislation, pay particular attention to the process of
succession of audiovisual heritage of the former Yugoslavia, and continue work on
the restoration and digitization of audiovisual heritage of Bosnia and Herzegovina.
In this way, this valuable cultural treasures can be saved.
Keywords: Audiovisual heritage, PI Film Archive of Bosnia and
Herzegovina, Bosnia and Herzegovina, restoration, digitization.
Uvod
Godine 1994. osnovana je od strane Republike Bosne i Hercegovine Javna
ustanova Kinoteka BiH u kojoj su objedinjene arhivska i prikazivačka djelatnost
kao institucija od značaja u oblasti kulture. Osnovana prije potpisivanja Dejtonskog
sporazuma, institucija nema riješen status i finansiranje i nikada nije donesena odluka
o prestanku rada. Filmski fond Kinoteke BiH je kroz različite etape, od nastanka u
prošlom vijeku do danas, mijenjao mjesto čuvanja i zaštite građe.
Filmovi i filmska arhivska građa i materijali bosanskohercegovačke
kinematografije koju sačinjavaju domaći igrani, dokumentarni, kratki igrani,
animirani i lutkarski filmovi predati su u Kinoteku pri Arhivu BiH od (tada jedinog)
producenta „Sutjeska filma“ 1982. godine, gdje su ostali do osnivanja Nacionalnog
filmskog arhiva – Javne ustanove Kinoteka BiH 1994. godine. Nakon obezbjeđivanja
neophodnih uslova za smještaj te filmske arhivske građe, 1998. godine predata je
ovoj instituciji.
Drugi dio filmskog fonda JU Kinoteka BiH sačinjava zbirka inozemnih
filmova kojima je nakon prikazivanja u bosanskohercegovačkim kinima istekla
licenca, pa su od distributera „Kineme“ na osnovu Samoupravnog sporazuma sa
Kinotekom pri arhivu BiH predati na čuvanje i zaštitu 1982. godine, a potom iz
Arhiva Bosne i Hercegovine 1998. godine prebačeni u arhiv Javne ustanove Kinoteka
Bosne i Hercegovine u Sarajevu.

Filmske materijale i filmsku građu od historijskog, umjetničkog, kulturnog,
obrazovno-odgojnog, naučnog značaja, prije svega filmova koji sačinjavaju
nacionalnu zbirku ali i značajan fond inozemnog filma, uposlenici ove ustanove
istražuju, prikupljaju, arhivistički obrađuju, štite i čuvaju, pod izuzetno otežanim
okolnostima sa stalnim nedostatkom sredstava za osnovnu djelatnost.
271

Devleta FILIPOVIĆ

Zbirke filmskih materijala i građe od filmova u Kinoteci Bosne i Hercegovine
Filmski arhiv Kinoteke BiH sačinjava nacionalna zbirka bh igranog i
dokumentarnog filma (koji je proglašen za pokretno nacionalno dobro od strane
Komisije za zaštitu spomenika kulture BiH) i zbirka inozemnih filmova. Riječ je
o originalnim materijalima filma na 35 mm ili 16 mm filmskoj traci: negativ slike,
negativ tona, dubl negativ i dubl pozitiv od 40 prvih igranih filmova snimljenih u BiH,
34 filmska žurnala mjesečnika i 16 dokumentarnih filmova iz ratnog perioda 1992–
1995. Pored toga, nalazi se bogata zbirka 116 filmskih kopija (nijemog i zvučnog)
domaćeg igranog filma i 195 filmova kratkog igranog, dokumentarnog filma i žurnala.
Tu je i fond pet velikih kartonskih kutija amaterskog bosanskohercegovačkog
filma koji treba da se „prebaci” sa 8 mm filmske trake u digitalnu formu i arhivira.
Dio filmske građe sačinjava 666 arhivskih jedinica pisanog filmskog materijala:
sinopsisi, scenariji, knjige snimanja, dijalog i titl liste, kratki sadržaji od filmova,
potom, konkursna dokumentacija prijedloga scenarija za filmove Fondacije za
kinematografiju (491 komad), 274 kataloga muzeja filma, 493 kataloga festivala,
514 filmskih programa iz kinoteka cijelog svijeta. Jedna od najvrijednijih je zbirka
1.885 filmskih plakata domaćeg igranog filma (kompletna zbirka sa originalnim
plakatom iz filma „Bitka na Neretvi“ čiji je autor slikar Pablo Pikaso), koja je
smještena u plakatorijumu i digitalizirana je 2005. godine, te se dopunjava svake
godine sa plakatima od novih filmova. Pored plakata, fotosi iz filmova su bili jedan
od oblika komunikacije sa gledaocima, zatim slike glumaca i režisera, kao i radni
fotosi sa snimanja domaćih filmova. Muzejska zbirka eksponata stare filmske tehnike
kamere, sadrži projektore, magnetofone, fotoaparate koji se arhiviraju uz propratnu
dokumentaciju, prikupljaju se dostupni podaci i snimaju iz šest različitih pozicija sa
ciljem da se u narednom periodu otvori muzej filma.
Najveći dio filmskog fonda inozemnog filma od ukupno 1.030 kopija
smješten je u lošim uslovima, sa puno vlage, u depou uz poslovni dio i dvije male
kinosale u okviru ovog prostora. Veliki problem predstavlja dugogodišnji nedostatak
novca za kupovinu filmskih kutija, jer je 26 filmova smješteno u kartonske kutije
od banana u rinfuzi po pet ili šest rola, a koje bi trebale biti odvojeno stavljene u
namjenske filmske kutije i arhivski obrađene.
Filmski plakati inozemnog filma u ukupnom broju 60.377 smješteni su pod
veoma skromnim uslovima. Koriste se po potrebi za reklamiranje filmskog programa
koji prikazujemo ili za pripremanje izložbi. Impozantan broj (15.577) press isječaka
iz štampe prate aktuelnosti iz kinematografije u svim segmentima dugi niz godina
(od 1967.) i na usluzi su učenicima, studentima, magistrantima, doktorantima i
naučnim istraživačima, kao i ostalim korisnicima. Tehnološki prevaziđeni medijski
audiovizuelni nosač slike i zvuka – VHS, zbog potrebe informativnog korištenja
filmova, zadržan je u obimu od 2.138 filmova, dok je na DVD nosaču ukupno 96
filmova.
272

Filmski arhiv – stanje i perspektive zaštite audiovizuelne baštine Bosne i Hercegovine

Zaštita filmskog fonda -restauracija i digitalizacija filmova
U saradnji između UNESKO-a FIAF-a, Narodnog filmovog arhiva iz Praga
(Češka) i JU Kinoteke Bosne i Hercegovine 2006. godine urađena je restauracija
dva igrana filma: „Hanka“ (1955), u režiji Slavne Vorkapića i „Mali vojnici“ (1956)
u režiji Bahrudina Bate Čengića. Taj skupi proces restauracije doprinio je da se dva
filma nastala na samim počecima bosanskohercegovačke kinematografije sačuvaju i
zaštite od propadanja kvaliteta slike i tona.
Do pojave acetatne filmske trake, 1954. godine, kao sigurnosnog filma, na
nitratnoj zapaljivoj filmskoj traci nastaju filmski mjesečnici od 1946. do 1949, na
kojima su zabilježeni svi značajniji radni uspjesi, kulturne i sportske manifestacije u
Bosni i Hercegovini. Od 1982. do 1992. u okviru tadašnje Kinoteke BiH, odjela pri
Arhivu BiH, obavljeno je presnimavanje sa lako zapaljive na nezapaljivu (acetatnu)
traku. Time je ovaj fond, koji je dio proglašenog pokretnog nacionalnog dobra spašen
od propadanja. U ratnom periodu (1992–1996) svi filmski materijali na zapaljivoj
filmskoj traci su uništeni u posebno sagrađenom i od požara zaštićenom „bunkeru“ u
krugu producentske filmske kuće „Sutjeska film“ u Jagomiru, na prvoj liniji fronta,
pa je prava sreća da su presnimljeni na nezapaljivu traku i sačuvani u Arhivu BiH.
Bez sumnje riječ je o historijskim filmskim dokumentima od izuzetne vrijednosti
i ukazala se potreba zaštite od propadanja i bolje dostupnosti presnimavanjem u
digitalnu formu. Međutim, zbog oštećenja materijala od stajanja u neodgovarajućim
uslovima, bilo je neophodno da se obavi i digitalna restauracija. Popravljeni
su pojedini nedostaci, pri čemu se vodilo računa da se previše ne preuredi slika
i ton, kako bi film ostao u kontekstu vremena. Prva faza digitalizacije i digitalne
restauracije ovih materijala (32 mjesečnika /žurnala) započela je 2009. godine. Nakon
toga se pristupilo digitalizaciji i po potrebi digitalnoj restauraciji 16 dokumentarnih
filmova koji pripadaju Sarajevskoj školi dokumentarnog filma nastalih šezdesetih i
sedamdesetih godina prošlog vijeka.
Filmski materijali u posjedu drugih imalaca i stvaralaca u Bosni i Hercegovini
Prvi filmovi braće Lumiere prikazani su u Bosni i Hercegovini 27.
jula 1897. godine na Cirkuskom trgu u Sarajevu, koje je organizovao vlasnik
putujućeg kinematografa, Tršćanin Angelo Curiel. Ova nova zabava je izazvala
ogromno zanimanje kod ljudi i veliku posjećenost kinopredstava i interesovanje za
snimanje filmova. Prvi filmski autor u Bosni i Hercegovini – Antun Valić, pionir
kinematografije, snimio je filmove „Svečano otvaranje Napretkova doma u Sarajevu“
(1913), „Ustoličenje reis-ul-uleme“ (Džemaludin efendije Čauševića) (1914),
„Socijalistička proslava 1. maja 1914. u Sarajevu“, koji se mogu smatrati prvim
domaćim filmovima. U tom periodu nastali su neki od kadrova koji su historijski
filmski dokumenti Sarajevskog atentata na prijestolonasljenika Franca Ferdinanda
273

Devleta FILIPOVIĆ

1914. godine. Kinoteci Bosne i Hercegovine taj filmski materijal poklonio je Filmski
arhiv iz Beča (Austrija) na VHS kaseti i to je najstarije filmsko gradivo koje se
čuva u filmskom arhivu. Najstariji igrani film je na 35 mm filmskoj traci „Kopač
blaga od Blagaja“ (Der Schatzgraber) nastao 1919. godine, snimljen u Mostaru i
okolini, čiji je autor scenarija (možda i režiser) Robert Michel. Film je nekompletan,
a pronađen je Kinoteci Švicarske 2005. godine, nakon što je restauriran doniran je
na 35 mm filmskoj traci od strane Švicarske ambasade u Sarajevu Kinoteci Bosne i
Hercegovine.
Filmski materijal iz procesa sukcesije filmskih materijala i arhivske građe
bivše Jugoslavije nema konačan spisak, pa je potrebno još istraživati, a potom
nastojati vratiti taj materijal u BiH. Dosadašnje aktivnosti su provođene u okviru
Arhiva BiH, odnosno Komisije za sukcesiju arhivske građe država bivše Jugoslavije
– napravljen je spisak filmova koji se potražuju, ali se nisu preduzeli dalji koraci.
Gdje su bosanskohercegovački filmovi?
Postoje filmovi u arhivu Jugoslavenske kinoteke u Beogradu koji su
deponovani i imaju status materijala koji se treba vratiti kada se plati smještaj,
čuvanje i zaštita za godine od 1992. do 2016. po standardima FIAF-a (Svjetske
federacije filmskih arhiva). Drugi dio fonda su „predati“ filmski materijali 60-tih
i 70-tih godina prošlog vijeka, po tadašnjim Zakonom propisanim uslovima. To
su filmovi nastali nakon Drugog svjetskog rata na području svih Republika bivše
Jugoslavije, pa tako i Bosne i Hercegovine i predati su u Jugoslavensku kinoteku
u Beogradu. Tada su Republike u sastavu ex Jugoslavije solidarno učestvovale u
finansiranju Jugoslavenske kinoteke, dok nisu osamdesetih godina prošlog vijeka
oformile svoje kinoteke ili filmske arhive. Za smještaj, čuvanje i zaštitu originalnog
filmskog materijala koji su Jugoslavenskoj kinoteci predali producenti iz Bosne i
Hercegovine: „Bosna film“, „Studio film“, „Sutjeska film“ i distributer „Kinema“,
Samoupravna interesna zajednica kulture SR BiH do 1992. godine plaćala je godišnju
naknadu.
Filmski materijal koji je bio smješten u preduzeću „Jadran film“ nakon
njegove privatizacije stigao je u Hrvatski filmski arhiv u Zagrebu. Fond filmova je
nastao prilikom razvijanja i izrade matrerijala od bosanskohercegovačkih filmova, u
toku snimanja ili nakon izrade tonske kopije u laboratorijama „Jadran filma“. Spiskovi
filmova u Hrvatskoj su konačni i tamo se nalaze originalni materijali od nekoliko
igranih filmova, uglavnom predratne (1992) produkcije i niz dokumentarnih, kratkih
igranih, animiranih filmova.
Postoje i drugi imaoci naših filmova, posebno originalnih materijala
od filma. Prije 1992. samo od jednog bosanskohercegovačkog igranog filma je
originalni materijal bio pohranjen u Filmskom studiju Barandovo u Češkoj. To je
film „Švedski aranžman“, u režiji Zorana Gospića, iz 1989. godine. U Francuskoj
se nalaze originalni materijali od tri bosanskohercegovačka igrana filma nastala u
periodu od 1994. do danas. U arhivi laboratorije „Sincro“ iz Beča u Austriji nalaze
se originalni filmski materijali od četiri igrana filma iz Bosne i Hercegovine koji su
274

Filmski arhiv – stanje i perspektive zaštite audiovizuelne baštine Bosne i Hercegovine

nastali od 2003. do 2006. godine. Filmovi novije bosanskohercegovačke produkcije
rađeni su u laboratoriji „Magyar“ u Budimpešti u Mađarskoj, gdje se nalaze negativi
od tri igrana filma. Koprodukcijski film, koji je ujedno i film bh produkcije „Dobro
uštimani mrtvaci“ svoje originalne materijale ima u Studiju „Maja“ u Sloveniji.
„Sutjeska film“ d.o.o. Sarajevo (sada Filmski centar Sarajevo) nekad najveći
producent u Bosni i Hercegovini do 1992. godine sa velikim fondom filmova, filmove
početkom rata (1992) “spašava” grupa filmskih radnika i uposlenika u „Sutjeska
film“ sa prve linije fronta. Preseljeni filmovi u tadašnjoj Televiziji Sarajevo (BH
TV), ostali su do 1996. godine, nakon čega se ponovo vraćaju u jedinu nerazrušenu
zgradu filmskog studija u Jagomiru. Filmski materijali prelaze na brigu u ratu
registrovanog (privatnog preduzeća) d.o.o. „Sutjeska film“, Sarajevo. Federacija
BiH putem Ministarstva za kulturu i sport osniva Filmski centar Sarajevo. Tu se
nalazi veći dio filmskog fonda bosanskohercegovačke prijeratne produkcije, koji je
najvećim dijelom neobrađen i neidentifikovan.
Filmska radna zajednica „Bosna“, Sarajevo je privatno preduzeće, čiji je
vlasnik bio Bakir Tanović, (režiser u arhivu o kome se brine njegova porodica),
posjeduje filmske materijale filmova koje je Tanović producirao prije rata. To
se odnosi na film reditelja Nikole Stojanovića, „Belle epok/ Posljednji valcer u
Sarajevu“, kao i pripreme za snimanje filma o opsadi Sarajeva u režiji Veljka
Bulajića, za što su uložena velika sredstva nakon 1996. godine.
„Forum“ iz Sarajeva je značajan predratni producent (od 1986. godine
do početka rata) i ima veliki fond bosanskohercegovačkih kratkometražnih i
dugometražnih filmova. Veći dio filmskog materijala propao je u ratu zbog plavljenja
prostora gdje su bili smješteni filmovi u ratnim uslovima, ali nije identifikovano šta
je tada uništeno. Trenutno u svom depou ima pohranjene negative slike i tona filma
„Gluvi barut“, koji je režirao Bahrudin Bato Čengić, te neke inozemne filmove.
„Kinema“, Sarajevo je veliki predratni distributer i producent, a sada
privatna firma koja je prestala postojati adminstrativno, ali se u prostorima ruševne
zgrade u Sarajevu nalaze smješteni inozemni filmovi kojima je istekla licenca za
prikazivanje 1992. godine, kao i manji fond bh igranih filmova. Tu se nalaze i neki
bosanskohercegovački dokumentarni filmovi, koji su se prikazivali prije igranih
filmova sedamdesetih godina. Ne postoji spisak filmova, ali su izloženi opasnosti da
propadnu, nezaštićeni, nepregledani i smješteni u lošim uslovima (prokišnjavanje u
pojedinim dijelovima objekta i provaljeni strop, srušene stepenice).
„Mebius“ film, Sarajevo je poslijeratni producent filmova „Tunel“ i „Mliječni
put“, čiji se negativi nalaze pohranjeni u prostorima firme i smatraju se privatnim
vlasništvom.
„Profil“ Sarajevo, nekadašnja producentska kuća vlasnik je materijala
igranog filma „Magareće godine“ i originalan materijal nalazi se u valasništvu
porodice nekadašnjeg direktora Refika Beširevića (umro 1998. godine).
„Saga“ Sarajevo je producent kod koga se nalazi negativ filma „Sasvim
lično“, režisera Nedžada Begovića.
275

Devleta FILIPOVIĆ

Nestali arhivski filmski materijali u Bosni i Hercegovini su izgubljeni na
različite načine od samih početaka kinematografije u BiH. Često je to bilo zbog loših
uslova čuvanja i zaštite. Nakon plavljenja prostora podruma producenta „Prosveta
film“, kompletan fond edukativnih bosanskohercegovačkih filmova uništen je
sedamdesetih godina prošlog vijeka. Također je dio fonda dokumentarnih filmova
u tzv. „Maloj Sutjesci“ osamdesetih godina uništen u poplavi priručnih podrumskih
prostorija. Pored već pomenutih mjesečnika, na zapaljivoj nitratnoj filmskoj traci
koji su nestali u ratnom vihoru na prvoj liniji fronta, nestali su i original negativi
i tonske kopije prvog bosanskohercegovačkog igranog filma „Major bauk“, više
dokumentarnih filmova, potom, zaplijenjeni profašistički filmovi iz Drugog svjetskog
rata „Hrvatski slikopisni tjednici“, njemački ratni žurnali „Die woche“ i italijanski
žurnali pod nazivom „Luce“. U velikoj zgradi u Jagomiru izgorjela je kompletna
arhiva tonskog studija u kojoj su se nalazili: muzike, šumovi, dijalozi, sinhronizacije,
IT (internacionalne trake) od velikog broja bh igranih i dokumentarnih, kratkih
igranih filmova, te cjelokupan fond plakata, fotosa, kataloga, albuma, pisane građe
od filmova: sinopsisa, scenarija, dijalog lista, knjiga snimanja. U ratnim dejstvima
uništena je neutvrđena količina filmske građe, koja je ostala u tzv. velikom bunkeru
“Sutjeska filma“, a također je iz atomskog skloništu na Dobrinji nestao snimljen
arhivski filmski materijal o Sarajevu, koji je tu pohranio autor Sejfudin Tanović,
Babo.
Filmski materijal kao “privatno vlasništvo” autora sada je pojava koja je
postala uobičajena praksa, jer filmski radnici pored toga što “vole” da u svojim
privatnim arhivama u ostavama, podrumima ili na balkonima “čuvaju” svoje
filmove, u novonastalim filmovima sa više koproducenata ne smatraju da trebaju
filmove predati JU Kinoteka BiH, a filmovi vremenom propadaju.
Umjesto zaključka

Iz prethodne analize uočljiva je potreba da se prevazilaženjem uočenih
problema unaprijedi i poboljša zaštita i čuvanje filmova. Značajna društvena sredstva
su uložena u nastanak bosanskohercegovačkih filmova i oni predstavljaju kulturnu
baštinu, te stoga treba da su na adekvatan način zaštićeni u arhivu Javne ustanove
Kinoteka Bosne i Hercegovine. Da bi se to postiglio neophodno je:
-
-

-
276

Riješiti status i finansiranje Javne ustanove Kinoteka BiH, kako bi u punom
kapacitetu mogla obavljati svoju funkciju nacionalnog filmskog arhiva.
Obezbijediti odgovarajuće uslove, kadrove, prostorije i opremu za smještaj,
zaštitu i čuvanje filmova u Kinoteci BiH po propisanim parametrima. To se
odnosi na educirane i plaćene kadrove za rad sa filmovima, odgovarajuće
klimatizirane filmske depoe sa propisnom temperaturom i vlagom,
kvalitetnom arhivskom opremom.
Zakonom regulisati (uz uslovljavanje isplate zadnje rate honorara i
troškova filma) i provoditi obavezu producenata/autora da predaju film na

Filmski arhiv – stanje i perspektive zaštite audiovizuelne baštine Bosne i Hercegovine

-

-
-
-

profesionalnom medijskom nosaču, zatim da predaju kompletnu građu od
filma i obavijeste gdje je smješten originalan materijal i pod kojim uslovima.
Proces sukcesije arhivskih filmskih materijala iz država bivše Jugoslavije
– dio koji se odnosi na BiH, unaprijediti planiranim izdvajanjem sredstava
za obezbjeđivanje preduslova za preuzimanje filmova i građe iz Srbije i
Hrvatske, gdje se sada nalaze.
Nastaviti započete aktivnosti na restauraciji i digitalizaciji, te digitalnoj
restauraciji filmova.
Obezbijediti sredstva za savremeniju IT opremu i unaprijediti postojeće
baze podataka.
Nastaviti saradnju sa FIAF-om (Svjetskom federacijom filmskih arhiva) i
kinotekama u regionu, Evropi i šire u cilju razmjene iskustava i poboljšanju
radnih aktivnosti u nacionalnom filmskom arhivu Kinoteci Bosne i
Hercegovine.

Summary
The above analysis clearly shows need to overcome the problems, improve
and enhance the protection and preservation of films. Significant public funds are
invested in the development of Bosnian films and they identify a cultural heritage,
and therefore need to be adequately protected in the archives of the Public Institution
Cinematheque of Bosnia and H erzegovina. To this it is necessary to:
-
-

-

-

-
-

Solve the status and funding of the Public Institution Boemi, to the full
capacity to perform its function of national film archive.
Provide appropriate conditions, personnel, facilities and equipment for
accommodation, protection and preservation of films in the Cinematheque of
Bosnia and Herzegovina according to the prescribed parameters. This refers
to the trained and paid staff to work with the movies, the proper air film
depots with proper temperature and humidity, archival-quality equipment.
Act to regulate (subject to the condition of payment of the last installment
of fees and costs of the film) and implement the obligation of producers
/ authors to submit a film to the professional media carrier, then to hand
over the complete structure of the film and told where is located the original
material and under what conditions.
The process of succession of archival film material from the countries of
former Yugoslavia - the part that refers to BiH, improve the planned allocation
of funds to ensure the prerequisites for obtaining films and materials from
Serbia and Croatia, where they are now.
Continue activities on restoration and digitization and digital restoration of
films.
Provide resources to more modern IT equipment and improve existing
databases.
277

Devleta FILIPOVIĆ

-

278

Continue cooperation with FIAF (World Federation of Film Archives)
and film archives in the region, Europe and beyond in order to exchange
experiences and improve working activities in the National Film Archive
Film Archive of Bosnia and Herzegovina.

Aleksander LAVRENČIČ
RTV Slovenija

stručni rad

ARHIVA TV SLOVENIJA I RAD NA PORTALU EUSCREENXL
Apstrakt: RTV Slovenija pridružila se projektu EUscreen, koji vrši brigu
oko promocije i istraživanja bogate kulturne baštine europskih televizijskih stanica.
Portal omogućava korisnicima slobodan pristup do video materijala, fotografija,
tekstova i zvučnih zapisa. Portal omogućava istraživačima, nastavnicima i
svakodnevnim korisnicima jednostavan pristup do televizijske kulturne baštine na
internetu.
Ključne riječi: Arhiva, audiovizuelna arhiva, Euscreen, RTV Slovenija.
EUscreenXL PORTAL AND THE ARCHIVES OF TELEVISION
SLOVENIJA
Abstract: RTV Slovenia joined the EUscreen project which aims to promote
the use of television content to explore Europe’s rich and diverse cultural history.
EUscreen offers free online access to videos, stills, texts and audio from European
broadcasters and audio-visual archives. It provides a platform which enables to the
common users to search through the television heritage and offers many opportunities
for discovering heritage online.
Keywords: Archives, audiovisual archives, Euscreen, RTV Slovenija.
Uvod
Direktor INDOK službe Hrvatske radiotelevizije dr. Branko Bubenik već
je prije više godina ukazivao na veliki arhivski paradoks, koji je posebno prisutan
u audivizuelnim arhivima.1 Arhivska građa, za koju se brinu audiovizelni arhivi
više je osetljiva na svako korištenje ili upotrebu, jer se reprodukcija obično vrši kod
visokih temperatura i velikom brzinom. Arhivska građa, koju čuvaju avdiovizuelni
arhivi ponekad se i češće koristi od više korisnika nego je to slučaj u ”klasičnim“
arhivima. Tako bi jedino rješenje za čuvanje građe bilo, da se ovaj materijal što
1 Branko Bubenik, Razvoj organizacijske strukture TV arhiva, Sodobni arhivi XXIII, Maribor 2001,
60-67.

279

Aleksander LAVRENČIČ

manje koristi ili uopće ne koristi. Ali ovde se postavlja ključno pitanje arhivskog
paradoksa. Zašto bi nešto čuvali i to sa velikom pažnjom i uz velike troškove, pa
onda ne bi upotrebljivali? Potrebno je bilo razmisliti, kako riješiti problem, znači,
da koristimo građu, ali da ne uništimo odnosno degradiramo video dokumente.
Dr. Bubenik je tad na skupu arhivista u Radencima pravilno predvidio, da postoji
samo jedno rješenje, a to je digitalizacija materijala. Ista će omogućiti odgovarajuću
zaštitu analognih materijala odnosno izvornih dokumenata, a isto tako će omogućiti
i jednostavan prijenos digitalnih dokumenata svim korisnicima. Stoga ćemo vas u
ovome radu upoznati sa zajedničkim europskim projektima Videoactive, EUscreen
i EUscreenXL, a fokusirati ćemo se na pitanje jednostavnog pristupa do video
materijala u niskoj rezoluciji, koje omogućava internet. Riješenje, koje donosi
pristup do digitalnih kopija video materijala znači i rješenje za efikasno i sigurno
čuvanje arhivskih originala.
Projekt EUscreen i EUscreenXL

RTV Slovenija, odnosno arhivska služba Televizije Slovenija, pridružila se
europskom projektu EUscreen 2009. godine. Primarni cilj projekta EUscreen bio je,
da se stvori svijest o važnosti i korisnosti arhive i dokumenata europskih emitera u
istraživanju bogate i raznovrsne europske televizijske kulturne baštine. Saradnici u na
portalu i tvorci portala EUscreen su korištenjem odgovarajućeg izbora dokumenata
i podatkovne opreme za opis sadržaja uspjeli u povezivanju heterogenih kolekcija
europskih audiovizuelnih arhiva. Na taj način stvorili su jedinstvenu bazu podataka i
pripremili ih za istraživanje kulturne povijesti i razvoja televizije u Europi. EUscreen
je također važan dio Europeane, evropske digitalne biblioteke, koja pruža pristup
digitaliziranoj građi europskih muzeja, biblioteka i arhiva. U projektu EUscreen je
učestovao 31 punopravni partner i 19 pridruženih partnera iz 22 europske zemlje.
Većina saradnika na projektu sastoji se od audiovizuelnih, istraživačkih instituta,
fakulteta i firmi, koje vrše kompjuterske usluge. Iz osnovnog projekta Videoactive
(2006–2009), EUscreen (2009–2014) prenosi baštinu određenih tema (na engleskom
„topics“): socijalna pitanja, umjetnost i kultura, politika, ekonomija, zdravstvo,
obrazovanje, rat i konflikti, katastrofe, rad, ekologija, povijest televizije i „europstvo“
(na engleskom „beeing European). Projekt EUscreen od marta 2013. godine nastavlja
se u proširenom smislu kao projekt EuscreenXL (2013–2016). Svrha nastavka
projekta bila je, da se EUscreenXL razvije u pan-europski agregat audiovizuelnih
sadržaja za Europeanu. U arhivi Televizije Slovenije, koji je u uspoređivanju sa
zapadnoeuropskim arhivima loše opremljen (sa arhiviranjem digitalnih datoteka
smo počeli tek krajem 2013. godine). Saradnja na projektu je dokazala, da možemo
uspješno sarađivati i sa naprednim arhivima. Projekt EUscreen bio je po prvi put
predstavljen slovenačkoj arhivskoj javnosti sa referatom naše saradnice Katje Šturm
na savjetovanju DOK_SIS 2011. godine u Kranjskoj Gori. Nakon prve prezentacije
280

Arhiva TV Slovenija i rad na portalu EUscreenXL

uslijedilo je nekoliko uspješnih prezentacija na međunarodnim skupovima u
Radencima i savjetovanjima društva Media.doc.2 Izbor sadržaja dokumenata, koji
su predstavljeni na portalu omogućava korisnicima da otkriju visoko kvalitetno
istraživanje, upotrebu i prikazivanje video zapisa, fotografija, dokumenata i slušanja
audio snimki. Većina arhivske građe, predstavljene na portalu, podijeljena je na
četrnaest „povijesnih tema“. Teme su se stalno ažurirale do marta 2016. godine, kada
je projekt dodavanja dokumenata na portal bio završen i bio izdat završni izvještaj
(EUscreenXL, Završni izvještaj, 2016).

Nove dimenzije projekta EUscreenXL, povezivanje sa Europeanom i paneuropska saradnja institucija iz dvadesetdvije zemlje u Europi omogućilo je pristup
materijalu, zapisu metapodataka i linkova na više od 1.085.000 audiovizelnih
dokumenata, od kojih je 855.071 video jedinica. Na ovom mjestu trebamo
napomenuti, da je do 2013. godine, to jest prije početka projekta EUscreenXL, na
Europeani bilo dostupno manje od 200.000 video dokumenata. Stoga je EUscreenXL
čak četiri puta povećao broj video sadržaja za Europeanu. Ovi sadržaji su sada
dostupni umjetnicima u kreativnim profesijama i zaposlenima u kreativnoj industriji,
istraživačima, nastavnicima i studentima, i na kraju svima onima, koji u slobodno
vrijeme uživaju u otkrivanjima novih horizonata. Iako je socio-ekonomski utjecaj
infrastrukture portala teško izraziti u brojkama, ne treba potcijeniti društvenokulturni utjecaj projekta EUscreenXL. Portal projekta je poslije uspostavljanja nove
dinamičke web stranice u oktobru 2014. godine privukao sve više posjetitelja. U
posljednja dva mjeseca, u januaru i februaru 2016. godine, 35.000 pojedinačnih
korisnika je obavilo više od 46.000 posjeta stranici i odgledalo više od 89.000
video snimaka dokumenata. Na stranicama portala korisnici mogu pronaći i vijesti
te stručne savjete, objavljeni su online magazini View sa doprinosima o povijesti i
razvoju televizije u Europi, korisnici mogu kreativno sudjelovati u blogu i društvenim
mrežama Facebook i Twitter. Uz pomoć portala društvenih umrežavanja, EUscreen
je stvorio mrežu više od hiljadu zainteresovanih sljedbenika u Europi i izvan Europe.

2 Katja Šturm, EUscreen - Z avdiovizualnimi dokumenti do pomoči, DOK_SIS 2011 by Media.doc,
Posvetovanje z mednarodno udeležbo Sistemi za upravljanje z dokumenti, Kranjska Gora 2011; in A
Lavrenčič, Litostroj – od demokratizacije družbe do „demokratizacije“ arhivov, Pametno upravljanje
z dokumenti: 21. posvetovanje z mednarodno udeležbo (ex DOK_SIS), 197-198; ter A. Lavrenčič,
EUscreenXL - Poživljenje z razigranostjo (Animation with Reanimation, V: Zbornik Smartdoc by
media.doc 2014, 23. Posvetovanje z mednarodno udeležbo (ex DOK_SIS) – Pametno upravljanje z
dokumenti, Ljubljana 2014, 60 – 65.
Informacije o projektu EUscreen in EUscreenXL nalaze se na web stranici projekta www.euscreen,
dodatne informacije nalaze se u zbornicima arhivskih savjetovanja: Katja Šturm, Teoretični vidik
projekta Evropski zaslon, Tehnični in vsebinski problemi klasičnega in elektronskega arhiviranja,
Zbornik referatov dopolnilnega izobraževanja s področij arhivistike, dokumentalistike in informatike,
Maribor 2011, 515-522 i u doprinosu Katja Šturm, Evropski projekt EUscreen: kdo, kaj, kje, kdaj in
zakaj, Arhivi: glasilo Arhivskega društva in arhivov Slovenije, Letn. 35, št. 2 (2012), 425-432.

281

Aleksander LAVRENČIČ

Slika 1: Rasprostranjenost EUscreenXL

Na slici 1 vidi se rasprostranjenost EUscreenXL projekta, gdje su punopravni
članovi projekta predstavljeni plavom, a pridruženi članovi projekta zelenom
bojom. Kao punopravni članovi u projektu EUscreenXL učestvovali su arhivi javnih
radiotelevizijskih stanica i arhivi nacionalnih audiovizuelnih instituta (20): ORF
– Austrijska radiotelevizija, RTBF – Belgijska radiotelevizija valonske zajednice,
CTV – Češka televizija, DR – Danska radiotelevizija, INA – Francuski nacionalni
audiovizuelni institut, DW – Deutsche Welle, njemačka medijska kuća, ERT –
Grčka radiotelevizija, FMS – Grčki glazbeni arhiv, NAVA – Mađarski nacionalni
audiovizuelni arhiv, RTE – Irska radiotelevizija, LUCE – Talijanski audiovizuelni
institut, LCSA – Nacionalni arhiv Litve, NiNA – Poljski nacionalni audiovizuelni
institut, RTP – Radio-televizija Portugal, TVR – Rumunjska radiotelevizija, RTV –
Radiotelevizija Slovenija, TVC – Televizija Katalonije, KB – Švedska nacionalna
biblioteka, SASE – Screen Archive South East, Brighton, „screen“ arhiva jugoistočne
Engleske. Od akademskih partnera punopravni članovi projekta su bili: Univerzitet
Utrecht, Royal Holloway univerzitet iz Londona, Univerzitet u Luksemburgu,
282

Arhiva TV Slovenija i rad na portalu EUscreenXL

Belfastski univerzitet, NTUA – Nacionalni tehnički univerzitet iz Atine, ETVE i
Univerzitet Aalto, Finska. Kao tehnički i obrazovni partneri u projektu su učestvovali:
Noterik BV, Atit, EBU i BUFVC – Britansko akademsko vijeće za film i video. Kao
pridruženi partneri u projektu su učestvovali: BBC, CNA Luksemburg – Nacionalni
audovizuelni centar, Cork – Regionalni digitalni filmski arhiv (Irska), East Anglian
Film Arhchive – Filmski arhiv jugoistočne Engleske, FIAT/IFTA (Mednarodni savez
televizijskih arhiva), HRT – Hrvatska radiotelevizija, Latvijska državna arhiva za
audiovizuelni materijal – Latvijas Valsts kinofototonodokumentu arhivs), London
Screen Archives, Media Archive for Central England, Nacionalni audivizuelni arhiv
Finske, Norveška nacionalna biblioteka, RSI – Švicarska radiotelevizija za talijansku
zajednicu, RAI – Radiotelevizija Italije, Islandski nacionalni radiotelevizijski servis,
RTVE – Radiotelevizija Španije, Malteški univerzitet i Kinoteka Yorkshire (VB).3
Budućnost projekta EUscreenXL

Od marta 2016. godine EUscreen konzorcij djeluje pod pokroviteljstvom
EUscreen fondacije za očuvanje kulturne baštine, koja ima u svom radu sljedeće
ciljeve:
- širenje stručnog znanja u području digitalne zaštite i očuvanja online
audiovizuelne kulturne baštine,
- organizaciju seminara i stručnih radionica za obučavanje novih pristupnika
projektu,
- pruženje otvorenog pristupa politici arhiva,
- uređivanje pitanja intelektualnog vlasništva,
- promoviranje korištenja zbirki European in EUscreena u sektoru obrazovanja
sa doprinosom u očuvanju audiovizuelne kulturne baštine,
- istraživanje inovacija i početak novih projekata u oblasti audiovizuelne
baštine,
- vođenje projektne grupe Europeane, nadležne za audiovizuelni materijal.

Nažalost projekt EUscreen čeka nesigurna budućnost kao i sve zajedničke
kulturne projekte u Europskoj uniji. Do marta 2016. projekt EUscreenXL bio je
vezan za redovan protok sredstava iz projekta Europskog fonda za digitalizaciju i
očuvanje kulturne baštine. Projekt će tako sigurno funkcionisati do septembra 2017.
godine, a za to vrijeme trebaju partneri iskoristiti tržišni potencijal ovog projekta.
U svrhu održavanja sadašnjeg nivoa rada i profesionalne efikasnosti, projekt će i
dalje trebati sigurne i tekuće finansijske prilive. Međutim, budući, da se finansiranje
od strane Europske unije više ne očekuje, konzorcijum razmišlja o mogućnostima
dobijanja finansijskih sredstava izvan okvira javnih institucija i približava se
3 EUscreenXL, Final Report, 16-19, Pridobljeno s spletne strani 22. 5. 2016. https://basecamp.
com/1936492/projects/844989/messages/56685377?enlarge=221952546#attachments_for_
message_56685377.

283

Aleksander LAVRENČIČ

tržišnim modelima, koji stvaraju profit sa sopstvenim sadržajem.4 Trenutno se
nalazimo na vrlo osjetljivom položaju. Projekt je bio od samog početka vođen kao
nekomercijalni, a u projektu su učestvovali subjekti javnih radiotelevizijskih stanica
i nacionalnih instituta. Naročito velike poteškoće primjetne su oko reguliranja prava
intelektualnog vlasništva. Svi ugovori sa autorima vezani su na nekomercijalnoj
osnovi. Fondacija projekta EUscreen teži za održavanjem portala i u budućnosti sa
resursima neophodnim za njihovo održavanje i čuvanje, te i dalje planira kontinuitet
uređivačke politike, izbor sadržaja na portalu i razvoj novih tehnoloških rješenja.5
Summary

This paper presents work at the EUscreenXL project and its contribution to
the preservation of cultural heritage. EUscreen offers free online access to videos,
stills, texts and audio from European broadcasters and audio-visual archives. The
EUscreen portal enables educators, researches and media professionals to find audiovisual content. It provides a platform which enables the common users to search
through the television heritage and offers many opportunities for discovering.

Audiovisual content is of particular interest to all users of online platforms,
be it general users in their leisure time, teachers and students in the classroom or
professionals in the creative industries, in museums and other archival institutions.
EUscreenXL has managed in the past three years to make a critical mass of Europe’s
audivisual heritage findable on the portal of the European Digital Library Europeana
and accessible for use on the projects of the EU. It is the successor of two earlier
projects providing online access to Europe’s audivisual heritage: Videoactive and
EUscreen.
The new dimensions of EUscreenXL are the links to Europeana and extended
pan-European collaboration of 31 full partners and 19 associate partners from 22 EU
4 K. Šturm, Prihodnost projekta EUscreenXL – bodoči poslovni modeli upravljanja avdiovizualne
vsebine. V: I. Fras … [e tal.] (ur.), Tehnični in vsebinski problemi klasičnega in elektronskega
arhiviranja, 14. zbornik referatov dopolnilnega izobraževanja s področij arhivistike, dokumentalistike
in informatike v Radencih 15. – 17. april 2015, 473.
5 Na portalu EUscreen nalazi se i 46 videosnimaka koje potječu iz Bosne i Hercegovine i pet snimaka
iz Tuzle. Večina snimaka odnosi se na rat 1992–1995. i njegove posledice. Kao vrlo zanimljive moramo
istići video dokument Švedske nacionalne biblioteke Sarajevo u godini 1937 u obrazovne namjere:

http://euscreen.eu/item.html?id=EUS_B9DEFFF3734A464C9E28342B71959C51 i dokumentarni
putopis SASE arhive iz 1971. godine iz putovanja po Jugoslaviji:

http://euscreen.eu/item.html?id=EUS_7A8AF7787538EF1DCE8B7458B978791A. RTV Slovenija
stavila je na portal dva turistička filma iz osamdesetih godina: foto safari u Hutovom blatu (16. 8. 1984):

http://euscreen.eu/item.html?id=EUS_FB35739770173E0BD477EA08444CF652
i grad Počitelj kao turistički biser (7. 8. 1984): http://euscreen.eu/item.html?id=EUS_
BF1C1B15B5876A366538D9A0CFAF55F9.
Za građane Tuzle zanimljiv bi bio snimak utakmice ženske košarke između VŠ Prag i Jedinstva,
objavljen u dnevnim vjestima (Televizni noviny) Češke televizije 12. 1. 1989:
http://euscreen.eu/item.html?id=EUS_B8C5790FD82676D5DFD6F9E71CAFB44E .

284

Arhiva TV Slovenija i rad na portalu EUscreenXL

member states, who together provided the users of Europeana with the metadata
records and links to more than 1.085.000 audiovisual objects – 855.071 of these
being video material.
Since March 2016 the EUscreen consortium acts under the umbrella of the
EUscreen Foundation as the Expert Hub for Audivisual Heritage Curation. In the
future the Foundation will keep the portal and its operating infrastructure running – not
only by maintaining it and keeping alive by secured hosting, but also by performing
continuous editorial work, content selection, developing innovative technological
solutions. The aggregation infrastructure that connects EUscreen to Europeana will
be maintained and modernised in the wider context in which Europeana operates.

285

Adnan TINJIĆ
Arhiv Tuzlanskog kantona

naučni rad

ZAŠTITA AUDIO-VIZUELNE GRAĐE U VHS FORMATU
- Iskustva Arhiva Tuzlanskog kantona Apstrakt: Rad na primjeru audio-vizuelne građe u obliku VHS kaseta
(ali i drugih magnetnih kaseta/vrpci) želi pokazati način na koji Arhiv Tuzlanskog
kantona provodi mjere osnovne zaštite ove vrste nekonvencionalne građe. Prikazane
su karakteristike ovakvih medija kao nosača informacija, te proces migriranja i
provjere kvaliteta građe koja je prenesena iz analognog u digitalni format.
Ključne riječi: Audio-vizuelna građa, VHS, analogni i digitalni format,
Arhiv Tuzlanskog kantona.
PROTECTION OF AUDIO-VISUAL MATERIAL IN VHS FORMAT
- The expirience of the Archives of Tuzla Canton Abstract: The paper uses the example of audio-visual material in the form
of VHS tapes (or other magnetic tapes / strips) to show the way the Archives of
Tuzla Canton implements measures of basic protection of this type of unconventional
materials. It presents characteristics of such media as carriers of information, the
process of migration and check of quality of material that is transferred from analog
to digital format.
Keywords: Audio-visual materials, VHS, analog and digital format,
Archives of Tuzla Canton.
Uvod
Različiti tipovi audio1 i video kaseta kao nosači informacija doživjeli
su široku upotrebu pred kraj dvadesetog stoljeća.2 Danas je ovaj medij uveliko
1 Više o zaštiti i konverziji samih audio zapisa vidi: Siniša Domazet, Zaštita i konverzija audio
zapisa u arhivima, Arhivska praksa, br. 17, Tuzla 2014, 291-305.
2 Video Home System (poznatiji po skraćenici VHS, eng. za „kućni video sistem“) je standardizirani
format za snimanje i reprodukciju analognih video kaseta u kasetnom kućištu kojeg je razvila japanska
kompanija Victor Company of Japan (JVC). Sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća povoljno video
snimanje i reprodukcija (u domeni široke potrošnje) postali su važan dio televizijske industrije. Kao i

286

Zaštita audio-vizuelne građe u VHS formatu – iskustva Arhiva Tuzlanskog kantona

prevaziđen i izašao je iz svakodnevne upotrebe, što arhiviste koji se bave ovom
nekonvencionalnom građom stavlja pred izazov kako sačuvati informacije na ovim
medijima prije nego sam medij bude toliko oštećen da je neupotrebljiv ili migracija/
emulacija postane gotovo nemoguća zbog nedostatka pristupa opremi.
Audio-vizuelni materijal na VHS kasetama, kao i druge dokumente na
nekonvencionalnim medijima karakterizira niz varijabli: kulturna i historijska
vrijednost, programska vrijednost, tržišna vrijednost, način registracije i reprodukcije,
trajnost, tip memorije (write/read only), hemijske i fizikalne karakteristike, veličina
i težina, uslovi čuvanja, cijena nosača informacija/medija i dr.3
Za razliku od novih čisto digitalnih formata odnosno medija, VHS kaseta
se i danas mnogima može učiniti pogodnom za čuvanje: sadrži određen audio-video
materijal, što može biti naznačeno i obilježeno na njoj (natpisom na naljepnici i sl.),
može biti postavljena na police, možemo je držati u ruci i staviti u video rekorder da
je pogledamo. Međutim, magnetne kasete nas stavljaju pred niz problema kad je u
pitanju zaštita građe nad njima, te je migracija u digitalni format nužna, a ovisno o
važnosti građe – i hitna.
Zaštita se obavlja dvostruko:
1. fizički medij, VHS kaseta, mora se zaštititi kako bi mu se što duže produžio
životni vijek,
2. neophodno je što prije izvršiti digitalizaciju zapisa sa kaseta.
Zaštita VHS kaseta
Na skraćivanje roka trajanja kaseta najviše utiče visoka vlažnost. Da bi se
umanjili rizici oštećenja kasete, iste se moraju čuvati u uslovima niske vlažnosti (oko
25 %) te temperature niže od 22 C. Temperatura od oko 8 C bila bi najidealnija za
dugoročno čuvanje, ali ne treba ići ni niže od ove temperature.
Poželjno je i da se iste čuvaju u prostorijama osiguranim od vatre (bez
drvenih ili kartonskih kutija i polica) ili vatrostalnim sefovima. Ni u kom slučaju ne
treba ih čuvati na tlu, već na policama gdje postoji cirkulacija zraka i niska vlažnost.
Kasete treba zaštititi i od prašine te direktne sunčeve svjetlosti.
kod mnogih drugih tehnoloških inovacija, svaka od nekoliko kompanija koje su se probijale na tržište
pokušavala je nametnuti svoj tehnološki standard. Na vrhuncu nadmetanja video formata, dva su bila
najzapaženija u medijima: VHS i Betamax. U konačnici je VHS prevagnuo, dominirajući tržištem
kućne elektronike do kraja ere video kaseta. Devedesetih godina, standardizirani formati optičkih
diskova počeli su nuditi potrošačima bolji kvalitet od video kasete. Najraniji od formata, Laserdisc, nije
bio naširoko prihvaćen, ali je njegov nasljednik DVD (Digital Versatile Disc) postao globalno poznat i
korišten. Zamjenio je VHS postavši pretpostavljena metoda distribucije nakon 2000. godine. U 2006.
filmski studiji u Sjedinjenim Državama su prestali izdavati nove filmove u VHS formatu; 2008. je bila
isporučena posljednja pošiljka.
3 Branko Bubenik, Arhiviranje audiovizuelnih dokumenata i promjene televizijskih tehnologija,
Arhivska praksa, br. 2, Tuzla 1999, 111-112.

287

Adnan TINJIĆ

Prilikom rukovanja kasetom arhivista zadužen za njenu zaštitu mora voditi
računa o više kriterija:
-
-
-
-
-
-
-

U kakvom se pakovanju,omotu, vrećici ili kutiji čuva (karton, jeftina
plastika, nema omota, itd.) i da li isti treba zamijeniti.
Provjeriti unutrašnjost pakovanja ili kutije da li ima tragova kontaminacije
(crne, smeđe i dr. mrlje ukazuju na prisustvo gljivica).
Odrediti format i brend kasete, ukoliko je nepoznat. U najvećem broju
kod nas se radi o VHS kasetama, koje su standardiziranih dimenzija i sa
logotipom VHS-a na samoj kaseti ili njenom pakovanju.
Provjeriti da li su natpisi na kaseti jednaki sadržaju zapisnika, popisu fonda
i natpisu na kutiji gdje se zbirka ili fond čuva.
Provjeriti ima li fizičkih oštećenja na samoj kaseti i da li magnetna vrpca
izgleda uredno i neoštećeno, te da li ima tragova kontaminacije na istoj, što
bi zahtijevalo profesionalnu restauraciju.
Prije početka pregleda, kao i prije vađenja kasete iz video rekordera, potrebno
je kasetu u potpunosti premotati na jedan ili drugi kraj.
VHS rekorder potrebno je čistiti i održavati barem jednom mjesečno, ovisno
o tome koliko se često koristi.4

Ukoliko imamo na umu barem ove kriterije trebali bi donekle produžiti
životni vijek kaseta, barem dok se ne kompletira njihova uspješna digitalizacija i
tako načini kopija za slučaj da original vremenom degradira5 i izgubi dio sadržaja.
Naravno, sem digitalizacije, postoji i mogućnost pravljenja kopija – na dodatnim
VHS kasetama. Idealno, za važnu građu, trebale bi postojati barem „master“ kopija
(glavna kopija) koja bi bila vjerna originalu i nalazila se na istom nosaču informacija
– VHS kaseti, ali s obzirom na to da je medij prestao da se proizvodi, nabavka
praznih kaseta bila bi neisplativa, kao i kopiranje na prevaziđen nosač informacija.
Arhivistima je svakako nužnije analogni materijal prebaciti u digitalni, na što novije
i aktuelne nosače informacija, s obzirom na to koliko je kratak period zastarijevanja
nosača svake generacije.6

4 Jim Wheeler, Videotape Preservation Handbook, 2002, str. 3, preuzeto sa: www.amianet.org/
(vebsajt Asocijacije filmskih arhivista, Kalifornija).
5 Branko Bubenik, Arhiviranje audiovizuelnih dokumenata i promjene televizijskih tehnologija,
Arhivska praksa, br. 2, Tuzla 1999, 115.
6 Peter Pavel Klasinc, Uticaj suvremenih informatičkih tehnologija i novih nosilaca informacija na
korištenje arhiva, Arhivska praksa, br. 1, Tuzla 1998, 124.

288

Zaštita audio-vizuelne građe u VHS formatu – iskustva Arhiva Tuzlanskog kantona

Jedna od zbirki VHS kaseta u Arhivu Tuzlanskog kantona – lična zbirka Jusufa Kaletovića,
arhivistički sređena i prebačena i u digitalni format

Zaštita audio-vizuelne građe na VHS kasetama
Rad na digitalizaciji nekonvencionalnih formata možemo jednostavno
podijeliti na nekoliko dijelova:
1. procjena stanja fonda ili zbirke nekonvencionalne građe,
2. priprema za analogni pregled i sama digitalizacija,
3. provjera kvaliteta i rezultata digitalizacije.
Procjena stanja fonda ili zbirke nekonvencionalne građe
Da bi se izvršila adekvatna procjena potrebno je da fond ili zbirka koji sadrži
nekonvencionalnu građu ima određen nivo registraturne ili arhivističke uređenosti.
Jasni natpisi o, na primjer, sadržaju svake VHS kasete, njihovo brojno stanje,
hronološka i dr. sređenost moraju biti uzeti u obzir prilikom procesa digitalizacije.
U slučaju da je na primjer, sadržaj VHS kasete nepoznat, potrebno je napraviti uvid
u materijal prije početka same digitalizacije, te procjeniti mjesto i značaj materijala,
na osnovu čega se opet prioritizira značaj i redoslijed pri digitalizaciji. Prioritet
je dakako, na primjer, na građi (snimcima) ratne provenijencije ili važnih javnih
događaja, a ne muzički spotovi ili strani filmski program koji je bio dio programa
regionalnih TV kuća, a koji završi dijelom i na VHS kasetama predanim u Arhiv.
Stanje samog snimka teško je procijeniti samim uvidom u fizički medij. Iako
na samoj VHS kaseti nema vidljivih oštećenja, sama vrpca je vjerovatno pretrpila štetu
s obzirom na dug vremenski period od snimanja materijala na istu do digitalizacije.
289

Adnan TINJIĆ

Rok trajanja VHS kaseta je oko 4 godine7, a najveći broj VHS kaseta koje Arhiv
Tuzlanskog kantona čuva stariji je od 15 godina! Dakle, potrebno je pogledati
snimak u rekorderu i ocijeniti njegovo stanje, te napraviti bilješku o sadržaju, te
odrediti prioritet u odnosu na oba kriterija. Najčešće koristimo jednostavan sistem
ocjenjivanja, koji razlikuje tri nivoa kvaliteta audio-video zapisa: odličan, prihvatljiv,
loš. Odlična kvaliteta videa i audia na VHS kaseti najčešći je slučaj kod kaseta koje
su dobro čuvane i zaštićene od prašine, vlage, toplote i dr, te nisu prošle kroz više
presnimavanja (nije pravljeno više snimaka jednog preko drugog na istoj kaseti). U
nekim slučajevima desi se da je video zapis gotovo potpuno uništen, ali je audio tj.
zvukovni sadržaj snimka sačuvan, te se radi na njegovom spašavanju.
Naravno, procjena samog datuma nastanka snimka u nekim slučajevima zna
biti problem, ukoliko isti nije na natpisu ili dio zapisnika o preuzimanju. U tom
slučaju radi se procjena na osnovu sadržaja (na snimcima npr. Dnevnika može se
vidjeti datum, kao i na dijelu priloga i snimaka) kako bi se dobio približan datum
nastanka video zapisa.

Radna stanica na kojoj se obavlja presnimavanje VHS kaseta iz analognog u digitalni
format u Arhivu Tuzlanskog kantona. Na slici se vidi dio digitaliziranog materijala iz vijesti
Televizije Sarajevo, iz ranih 90-tih godina

Analogni pregled i digitalizacija
Digitaliziranje video kasete zahtjeva mogućnost da se pregleda kaseta u
svom nativnom formatu, kako bi se izvršila migracija. Minimum potrebne opreme
7

290

Siniša Domazet, Izazovi digitalne prezervacije, Arhivska praksa, br. 18, Tuzla 2015, 288.

Zaštita audio-vizuelne građe u VHS formatu – iskustva Arhiva Tuzlanskog kantona

je, što se hardvera tiče, video rekorder sa mogućnošću prikazivanja i premotavanja
VHS kaseta, audio video konverter, te računar sa odgovarajućim softverom. Postoje
mnoge komercijalne varijante (Final Cut Pro, Adobe Premiere, Sony Vegas Pro,
Pinnacle Studio, iMovie i dr.), ali s obzirom da Arhiv uvijek pokušava naći open
source ili ekvivalentnu varijantu, za ove potrebe koristimo VirtualDub8, te Windows
Movie Maker (koji je besplatan kao dio Windows operativnog sistema).
Sam proces podrazumjeva prikazivanje VHS kasete u video rekorderu, koji
je spojen putem audio-video konvertera (koji audio i video analogni signal preuzima
sa SCART izlaza i prenosi ga USB vezom) na računar. Softver zatim preuzima i
snima prikazani sadržaj na VHS-u na lokalni hard disk u skladu sa željenim
podešavanjem. Dužina trajanja presnimavanja duga je, samim time, koliko i sadržaj
na kaseti. U našem slučaju to vrijeme se kreće od sat do tri sata. Srećom, potreban
je minimalan nadzor u toku izvođenja same radnje, tako da zaposlenik koji obavlja
presnimavanje može obavljati paralelno i druge zadatke, ali ne na istom računaru
– kontraproduktivno je oduzimati procesorsku i memorijsku moć na druge zadatke
jer, ovisno o konfiguraciji računara, isto može uticati na kvalitet snimka. Naravno,
potrebno je voditi računa o tehničkim „sitnicama“: unaprijed mora biti dovoljno
slobodnog prostora na disku za tri sata video materijala (nekoliko gigabajta, ovisno
o podešenim opcijama kvaliteta), treba voditi računa o prekidima pri presnimavanju,
dodavanju vodenog žiga, čišćenju i ispravnosti video rekordera, premotavanju kaseta,
da li su u stanju gdje bi ih i premotavanje oštetilo, voditi evidenciju i imenovanje
digitalnog materijala u skladu sa arhivističkom obradom i sl.
Provjera kvaliteta i rezultata digitalizacije
Nikako ne smijemo zaboraviti da je provjera rezultata digitalizacije njen
važan dio. Idealno, provjera snimka može se vršiti dok samo presnimavanje teče,
ali bi za Arhiv, s obzirom na ograničen broj zaposlenika, bilo neracionalno izdvojiti
jednog da nekoliko sati nadgleda sam snimak i ne sudjeluje u drugim radnim
zadacima. Dakle, provjera se vrši nakon što je presnimavanje gotovo i sačuvano
je na hard disku. Presnimljeni sadržaj potrebno je provjeriti što prije, kako bi se
izbjegli propusti i problemi. Sati i sati presnimljenog materijala mogu propasti ako
se kasno „otkrije“ da podešavanja nisu dobra te da zvuk (audio) nije presnimljen, ili
da snimcima nedostaju „frame-ovi“ (nepotpun snimak), u crnobijeloj tehnici i slično.
Također, tek tada se procjenjuje samo stanje materijala: da li je audio kompletan ili
postoji šum, koliko je video materijal sačuvan, šta sadrži i da li odgovara natpisu na
kaseti odnosno zapisniku o građi? Ukoliko je samo sat vremena od tri sata audio/
video materijala, koliko je kaseta originalno sadržavala, sačuvan, onda je „uništeni“
dio potrebno odstraniti i obrisati kako ne bi uvećavao veličinu digitalnog zapisa
(fajla) bez potrebe.
8 Za više detalja o ovom open source softveru za snimanje i procesuiranje video zapisa pogledati:
http://www.virtualdub.org/

291

Adnan TINJIĆ

Relativno često, prilikom presnimavanja VHS kaseta iz perioda 1991–1996,
koji su stari dvadesetak godina, snimci su toliko oštećeni da su samo parcijalno
sačuvani. Ponekad je to samo audio materijal, dok se video gotovo nikako ne
može spasiti. Također, evidentno je, posebno kod privatnih zbirki (snimaka) koji
su dio ličnih zbirki Arhiva, da su autori snimaka više puta koristili kasete, snimali i
presnimavali sadržaje na njih. Ova praksa bila je česta i među lokalnim TV kućama.9
Takvi sadržaji moraju se valorizirati kao i svaki drugi arhivistički materijal. Da li
se u ovom slučaju držati principa izvornosti i kao jedan elektronski dokument (fajl)
čuvati digitalni snimak VHS kasete koja sadrži ratni dnevnik i izvještaje sa frontova
za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini uz muzičke spotove Hanke Paldum i Halida
Bešlića? Za sada je to praksa, ali biti će nužno i u ovom slučaju izvršiti arhivsku
valorizaciju, a negdje i odstraniti potpuno nerelevantan materijal (na primjer, snimci
crtanih filmova prije navedenih Dnevnika). Dakle, samim presnimavanjem, posao
arhiviste nije gotov – već tek počinje.
Zaključak
Migracija zapisa sa VHS kaseta koji se nalaze u arhivima Bosne i
Hercegovine, posebno onih sa vrijednim snimcima ključnih događaja lokalnog ili
regionalnog karaktera, snimaka gradova, porodičnih i dr. snimaka (zapisa koji dakle
nisu široko rasprostranjeni, nema ih mnogo i sl.) mora biti jedan od prioriteta u
prebacivanju sa analognog na digitalni medij. Migriranje VHS formata, idealno,
treba raditi u profesionalnim uslovima, sa posebnom opremom i osobljem obučenim
za isto. Ipak, situaciji u kojoj se nalaze arhivi u Bosni i Hercegovini, pa i Arhiv
Tuzlanskog kantona, takvo što je teško očekivati u skorije vrijeme, a snimci i kasete
– propadaju. Stoga je nephodno da vlastitim snagama, koliko smo to u stanju,
spasimo i migriramo građu, posebno imajući na umu da je rok valjanosti ovih kaseta
tek 4-5 godina, a najveći dio snimaka nastao je 90-ih godina dvadesetog stoljeća.
Krajnje je vrijeme da se spasi materijal sa ovih kaseta i pohrani na moderni nosač
informacija koji, i sam u procesu zastarijevanja, može da snimke prenese i sačuva
nekoliko narednih decenija. Do nove migracije.
Summary
Migration of VHS tapes that are kept in archives of Bosnia and Herzegovina,
especially those with valuable recordings of key events of the local or regional
character, recordings of cities and landscapes, family life and other recordings
(which are not widespread) must be priority in the transfer from analogue to digital
media. Migrating VHS tapes, ideally, should be done in professional conditions, with
9 Enver Čengić, Programski arhiv novih i malih televizija u Bosni i Heregovini, Arhivska praksa, br.
2, Tuzla 1999, 77.

292

Zaštita audio-vizuelne građe u VHS formatu – iskustva Arhiva Tuzlanskog kantona

special equipment and trained staff for the same. However, considering the situation
in which archives in Bosnia and Herzegovina operate, including the Archives of
Tuzla Canton it is difficult to expect such investment in the near future, but tapes do
not wait and are - decaying. Thus it was necessary to use our own means to preserve
and migrate these records, especially bearing in mind that the shelf life of these tapes
is only 4-5 years, and most of the recordings were made in 90ties. It is long due to
save the material from these tapes and store it in the modern carrier of information
that, itself in the process of obsolescence, can transfer recordings and preserve it for
the next few decades. Until the new migration.

293

Siniša DOMAZET
Arhiv Bosne i Hercegovine

stručni rad

DIGITALNA FOTOGRAFIJA U ARHIVU BOSNE I
HERCEGOVINE – PRISTUP U PRAKSI
Apstrakt: Prvo skeniranje arhivske građe, samim tim i fotografije u
Arhivu Bosne i Hercegovine vršeno je za potrebe izložbi i po traženju korisnika,
bez razrađenog plana za stvaranje funkcionalne baze, na neadekvatnoj opremi i
bez postavljenih standarda kontrole i kvaliteta. Svoju prvu profesionalnu opremu
Arhiv je dobio tek 2011. godine i ubrzo se pristupilo planskom skeniranju fotografske
građe. Nedostatak obučenog kadra, utvrđenih standarda skeniranja, načina čuvanja
i slične prakse u srodnim institucijama uvjetovali su da se uči na vlastitim greškama
i često se tek nakon više pokušaja dobijao željeni rezultat.
Kraj ovog procesa je još daleko, ali su se do danas iskristalizirale norme
kojih se treba pridržavati, skraćeno je vrijeme od odabira i pripreme materijala
do konačnog rezultata i usavršena tehnika obrade fotografija različitih formata i
materijala.
U ovom radu bit će prikazani osnovni standardi i koncepti digitalnog
snimanja u Arhivu Bosne i Hercegovine.
Ključne riječi: Fotografija, skener, karakteristike digitalne fotografije,
standardi i norme digitalizacije.
DIGITAL PHOTOGRAPHY IN THE ARCHIVES OF BOSNIA AND
HERZEGOVINA - ACCESS IN PRACTICE
Abstract: The first scanning of archive material, and therefore photo
collections in the Archives of Bosnia and Herzegovina was carried out for the need
of exhibitions and at the request of users, without an elaborate plan for creating a
functional database, using inadequate equipment and without established standards
and quality control. Its first professional equipment Archives obtained no sooner
than around 2011, followed by scheduled scanning of photographic material. Lack
of trained staff, no established standards of scanning, unverified storing methods
and the absence of the similar practices in other institutions have forced employees
to learn from their own mistakes and often only after several attempts to got the
desired result.
The end of this process is still far away, but until today the standards to be
followed are established, the time from the selection and preparation of materials to
294

Digitalna fotografija u Arhivu Bosne i Hercegovine – pristup u praksi

the final result is shortened and image processing techniques of different formats and
materials were improved.
This paper will introduce some of the fundamental standards and concepts
of digital imaging in the Archives of Bosnia and Herzegovina.
Keywords: Photography, scanner, digital photography features, standards
and norms of digitizing.
Uvod
Tehničkim jezikom rečeno, fotografija je prizor prenešen svjetlošću,
fokusiran kroz leću i sačuvan na fotosenzitivnoj površini. U početku su tu površinu
činile staklene ploče premazane srebrnim jodidom, kasnije trake negativa, a
danas su to CCD ili CMOS čipovi. Ipak, fotografija je mnogo više od toga. To je
sačuvan trenutak prolazne i neponovljive stvarnosti i to je ono što je čini jednim od
najsnažnijih medija za dokumentiranje ljudi, događaja i emocija od prvih desetljeća
XIX stoljeća do današnjeg dana.
Premda su fotografije izrađivane različitim postupcima i metodama, jedna
stvar im je zajednička, a to je da su veoma osjetljive na vanjske faktore i da se sa
njima mora postupati veoma oprezno. Fizička i kemijska oštećenja na njima nastaju
veoma lako, kao posljedica nepravilnog rukovanja i skladištenja.
Zahvaljujući brzom razvoju tehnologije, danas je moguće izraditi kvalitetan
digitalni surogat svakog izvornog primjerka. Sve masovnija upotreba personalnih
računara, njihova uvezanost u mrežu koja je svakim danom sve veća i brža, smanjenje
cijene izrade i održavanja velikih baza podataka i dostupnost kvalitetnih skenera
učinili su da je preventivna digitalizacija arhivske građe, u koju spada i fotografija
postala obavezna praksa svakog arhiva.
Prednosti ovog postupka su mnogobrojne. Dostupnost građe je neuporedivo
brža i lakša, izvornici su zaštićeni od habanja, pristup građi je moguć sa svake lokacije,
potreban je manji prostor za čuvanje baze podataka, te je lakša i efikasnija razmjena
materijala sa srodnim institucijama. Sa ekonomskog aspekta tu je jednostavnija
kontrola troškova upravljanja, a moguće je i ostvarivanje prihoda od pristupa građi i
izdavanja kopija. Isto tako, izlaskom na mrežu, Arhiv lakše izlazi u javnost.
Pristup digitalnoj fotografiji
Što je u stvari digitalna fotografija? To je „elektronska fotografija“, stvorena
digitalnim aparatom ili je sken analognog izvornika. Kada se prebaci u digitalno,
fotografija je semplovana (uzorkovana) i mapirana kao koordinatna mreža točaka
ili piksela. Svaki piksel ima svoju tonalnu vrijednost, ovisno o razini svjetlosti
295

Siniša DOMAZET

reflektiranoj sa izvornika na elektronsko fotoosjetljivo integrirano kolo, nazvano
CCD ili CMOS1. Razina osvjetljenja, zatamnjenja i/ili boje je digitalno predstavljena
binarnim kodom (nule i/ili jedinice). Binarne jedinice ili biti za svaki piksel, računar
čuva u sekvencama ili ih reducira u matematički oblik na hard disku. Kad se izda
komanda za prikaz digitalne fotografije na zaslonu, procesor bitove interpretira i čita
da bi reproducirao zapis za prikaz ili za printanje.

Digitalni prikaz slova H. Nule predstavljaju crni piksel, jedinice bijeli

Digitalna fotografija ima ogromne prednosti nad svojim analognim
duplikatom u smislu snimanja, dupliciranja, čuvanja i prijenosa. Ona se može snimiti
u visokoj rezoluciji sa svim informacijskim sadržajem izvornog dokumenta i sve
naredne kopije zadržavaju jednak kvalitet. Jednostavno se prenose i istovremeno su
pristupačne neograničenom broju korisnika. Manipulacija je iznimno laka – mogu se
rotirati, zumirati i procesirati brojnim alatima za obradu.
Kao i svugdje, postoje i nedostaci, a to su rapidna promjena tehnološke baze
koja sa sobom nosi opasnost od zastarijevanja i nemogućnosti pristupa podacima.
Potrebno je ustanoviti prijelazni period u kome se proizvođač obavezuje da će pružiti
tehničku potporu i nakon prestanka proizvodnje određenog hardvera. Zakonska
regulativa predstavlja velik problem. U digitalnom svijetu stvari je teško držati
pod ključem i tu je pitanje legalnih ograničenja, privatnosti, vlasništva, prava na
preuzimanje kopija, digitalnog potpisa i pečata i sl.
Premda se ovi nedostaci ne mogu i ne smiju zanemariti, Arhiv Bosne i
Hercegovine je započeo sa programom digitalizacije fotografija, čiji je cilj prije
svega zaštita originala od oštećenja prilikom prekomjerne upotrebe, veća dostupnosti
građe upotpunjavanje fondova i lakša obrada i korišćenje u drugim medijima.
Cilj svakog projekta digitalizacije je da se snimi obiman informacijski
sadržaj i konvertira u novi format. Da bi se pravilno upisali metapodaci, potrebno
je identificirati glavne karakteristike značajne za sadržaj fonda. Time se postiže da
digitalni surogat u potpunosti reflektira sve atribute izvornika. Kvalitativna procjena
digitalnih prikaza se treba bazirati na direktnoj uporedbi sa izvornikom, a ne na nekom
neodređenom konceptu da je „dovoljno dobro obavljeno“. U protivnom, velike su
šanse da će se u budućnosti morati sve raditi iznova, pod uslovom da izvornici i
1 CCD - Charged Coupling Device, CMOS - Complimentary Metal Oxide Semiconductor. CCD troši
više energije ali daje bolji rezultat, CMOS je novija tehnologija, ekonomičniji ali za sada inferiorniji.

296

Digitalna fotografija u Arhivu Bosne i Hercegovine – pristup u praksi

dalje postoje. Konkretan primjer bio bi npr. skenirana fotografija u rezoluciji od 150
dpi koja „izgleda dobro“ na današnjim monitorima. Prilikom tiskanja ona već gubi
vizualni kvalitet, a u skoroj budućnosti mogla bi postati neupotrebljiva za pretragu
detalja u specijaliziranim programima za obradu.

Fotografija u obradi u Arhivu Bosne i Hercegovine

Prilikom skeniranja/digitaliziranja dokumenata i fotografija, od primarnog
značaja su tehnički aspekti neophodni za konverziju, ali isto tako se moraju
razmotriti i atributi samih originala, a to su fizičke dimenzije, razina detalja, raspon
nijansi, prisustvo boje… Pored toga, bitno je koji proizvodni proces je bio potreban
za njihovu izradu – ručno, strojno, fotografski ili elektronski. Svi dokumenti spadaju
u jednu od četiri kategorije, što utiče na njihovu kasniju digitalnu obradu:
1. Tekst, crtež: jasne konture, bez nijansi tonaliteta. Uglavnom jednobojni
prikaz. Najčešće izrađene rukom, pisaćim strojem. Tu spadaju tekstovi,
rukopisi, crteži, drvorezi, laserski printani materijali, tehnički nacrti, mape
i slično.
2. Kontinuirani ton: jostepeno nijansiranje tonova, može biti jednobojno ili u
boji. Tu spadaju fotografije ili umjetnička djela (skice, kreda, vodene boje,
litografije).
3. Polutonovi ili nijanse crta: pravilni uzorci točaka ili crta, često pod
određenim kutom. Jednobojno ili u boji. Najčešće grafički prikaz detaljnog
uzorka crta ili točaka, poput uvećanog lika na novčanicama ili sl.
4. Hibrid: sadrži tekst, crtež ali i kontinuirane tonove i polutonove. Može biti
jednobojno ili u boji. Najtipičniji predstavnici ove kategorije su časopisi,
magazini i ilustrirane knjige.
297

Siniša DOMAZET

Tipovi skenera u upotrebi – prednosti i nedostaci
Niti jedan uređaj još nije u stanju registrirati ni reproducirati sav raspon
nijansi vidljiv ljudskom oku. Od skenera se to ni ne očekuje. Od njega se očekuje što
vjernija reprodukcija koja se zabilježila na npr. emulziji filma, fotopapiru ili nekom
drugom mediju koji je već zbog svojih tehničkih ograničenja reducirao kompletan
tonski raspon u prirodi.
Karakteristike fotografija su presudne za odabir odgovarajućeg načina
skeniranja. Skener treba da „odgovara“ dokumentu kako po njegovim fizičkim
dimenzijama, tako i po mogućnosti da vjerno reproducira njegove detalje, nijanse
i boje. U tabeli je prikazan preporučeni izbor skenera ovisno o vrsti fotografije i
njenog čuvanja.
POJEDINAČNI
LISTOVI, DO A4
VELIČINE

- PLOŠNI SKENER
(FLATBED)

POJEDINAČNI
LISTOVI VEĆEG
FORMATA

- ROTACIJSKI
SKENER
(DRUM SCANNER)
- SPECIJALNI ADF - SPECIJALNI ADF
SKENER
SKENER
(NON-DAMAGING (NON-DAMAGING
SHEETFEED)
SHEETFEED)
- DIGITALNI
FOTOAPARAT

UVEZANI
MATERIJAL

- STOLNI SKENER
(OVERHEAD
FLATBED)
- SKENER ZA
KNJIGE
(BOOK SCANNER)
- DIGITALNI
FOTOAPARAT

PROZIRNI
MEDIJI
(SLAJDOVI,
NEGATIVI,
MIKROFILM)
- SKENER ZA
SLAJDOVE I
MIKROFILM
-SPECIJALIZIRANI
PLOŠNI SKENER

- DIGITALNI
FOTOAPARAT

Plošni skener (flatbed) je najčešći tip skenera. Prednosti su mu direktno
skeniranja originala, široka paleta mogućnosti softverske obrade, dostupnost i cijena.
Nedostaci su mu ograničenost dimenzija dokumenta koji se skenira, nepostojanje
kontrole osvjetljenja, ograničen kapacitet da reproducira pun opseg nijansi izvornika.
Također, nisu preporučljivi za obradu dokumenata osjetljivih na svjetlost.
ADF skener (sheetfeed) koristi istu tehnologiju kao i plošni i često sa njim
dolazi kao poseban dodatak gornjem poklopcu. Dokument se unosi preko valjaka,
trake, uvlakača ili vakuuma. Prednosti su mu brzina rada i ušteda vremena operatera,
a nedostaci su isti kao i kod plošnog skenera, plus ograničene mogućnosti naknadne
obrade. Kod ovih skenera produktivnost je gurnula u drugi plan kvalitet. Prilikom
nabavke za potrebe arhiva, važno je obratiti pažnju da je konstrukcijski predviđen
za osjetljivu građu, tj. da ima poseban sistem unosa originala, gdje je mogućnost
oštećenja svedena na minimum (non-damaging sheetfeed). Bez obzira na sve
garancije proizvođača, ovaj tip skenera i dalje nije naročito zastupljem prilikom rada
sa arhivskom građom.
298

Digitalna fotografija u Arhivu Bosne i Hercegovine – pristup u praksi

Rotacijski skener (drum) dizajniran je za tehničke nacrte, mape, plakate i
fotografije ili crteže većeg formata. Radi u velikim rezolucijama i ima veoma dobru
reprodukciju boja i nijansi. Nedostatak mu je sporost u radu, visoka cijena i potreba
za posebno obučenim operaterom. Ovo je jedini tip skenera koji Arhiv Bosne i
Hercegovine još ne posjeduje.
Digitalni fotoaparati kombiniraju fotografiju sa tehnologijom skeniranja.
Važno je napomenuti da se ovdje radi o profesionalnim aparatima sa vrhunskim
lećama, postavljenim na nosač iznad površine na kojoj se postavlja originalni
dokument. Na istom nosaču nalaze se i izvori svjetlosti kojima se kontrolira kvalitet
snimka. S njima je preporučljivo digitalizirati uvezane materijale i nisu ograničeni na
dimenzije i oblik originala. Pored toga, on najmanje oštećuje original, pošto prilikom
upotrebe ne dolazi do fizičkog kontakta. Kao nedostatak mogla bi se navesti potreba
za veoma stručnim operaterom.
Skeneri mikrofilmova i slajdova koriste se isključivo za digitaliziranje
navedenih specifičnih formata. Iako su relativno spori, imaju dobar dinamički opseg.
Kako je konačan rezultat dvije generacije daleko od originala, događa se da ne uspiju
reproducirati sve informacije u potpunosti, prvenstveno rezoluciju.
Opasnost oštećenja fotografija za vrijeme snimanja je relativno mala.
Svjetlost koje proizvode skeneri obično potiče od halogenih žarulja ili hladnih
katodnih cijevi. U praksi se pokazalo da svjetlost prilikom skeniranja ne predstavlja
opasnost za najveći broj tipova fotografija. Period izlaganja je relativno kratak, a
emisija UV zračenja je niska. Pored toga, svjetlost se kreće duž fotografije, tako da
je u svakom trenutku osvijetljen samo njen uski dio.
Toplota koju skener proizvodi u svom radu, u kombinaciji sa svjetlom,
uzrokuje pad relativne vlažnosti zraka u njegovoj neposrednoj blizini. Temperatura
na staklenoj podlozi može porasti i do 40°C, što može izazvati neželjene promjene na
osjetljivim materijalima. Potrebno je praviti pauze u slučaju pregrijavanja, a vrijeme
držanja fotografije ili negativa na podlozi za skeniranje mora biti najkraće moguće.
Stolovi za skeniranje koji koriste digitalne fotoaparate i zasebne izvore
svjetlosti na bazi hladnih katodnih cijevi se mogu koristiti bez bojazni od
pregrijavanja. Lampe su često opremljene sjenilima, koja blokiraju direktnu svjetlost
dok se fotografija priprema za digitalizaciju.
Tehničke karakteristike digitalne fotografije
Pored hardvera i softvera koji su nam na raspolaganju, potrebno je definirati
još nekoliko faktora koji čine kvalitetan sken, a to su rezolucija, bitna dubina,
poboljšanje slike i kompresija.
Rezolucija je najvažnija značajka skenera. Izražava se brojem točaka po
inču (dpi – dots per inch) ili piksela po inču (ppi – pixels per inch). Kod stolnog
299

Siniša DOMAZET

skenera vodoravna rezolucija određena je brojem točaka na fotoosjetljivom elementu.
Okomita rezolucija ovisi o preciznosti kojom skener može pomicati glavu uzduž
predloška. To znači da stolni skener može imati različitu rezoluciju u vodoravnom i
okomitom smjeru. Kod rotacijskog skenera ne postoji fizičko ograničenje rezolucije
koje bi bilo analogno s ograničenjem koje postavljaju fotoosjetljivi elementi kod
stolnih skenera. Rezolucija ovisi samo o preciznosti mehanizma za pomicanje
bubnja. Vodoravna rezolucija (rezolucija “oko bubnja”) ovisi o brzini rotacije, a
okomita ovisi o preciznosti pomicanja bubnja u smjeru osi rotacije.

Crna točka na bijeloj podlozi u različitim rezolucijama. Iz primjera je vidljivo kako veća
dpi vrijednost utiče na prikaz finih detalja, ali isto tako povećava informatičku „težinu“
skeniranog dokumenta

Važno je znati da proizvođači često ističu dvije različite rezolucije:
interpoliranu i optičku. Interpolirana rezolucija je ona koju skener ili upravljački
program postiže interpoliranjem, odnosno umetanjem dodatnih točaka između
skeniranih točaka, tako da se njihova boja izračunava na osnovi susjednih točaka.
Riječ je dakle o poboljšanju rezultata skeniranja koji se temelji na procjeni, što može
ali i ne mora poboljšati rezultat. Optička rezolucija je stvarna rezolucija skenera i
jedina je bitna za njegovu kvalitetu. Zato pri procjeni kvalitete skenera treba ponajprije
obratiti pažnju na optičku rezoluciju. Prilikom skeniranja, potrebno je odabrati dpi
vrijednost koja će detaljno prikazati najvažnije karakteristike dokumenta.
Arhiv Bosne i Hercegovine dokumente najčešće skenira u 250 – 300 dpi,
fotografije u 600 dpi, lossless.
Dubina bita je određena brojem bita koji definiraju svaki piksel. Što je
veća dubina bita, veći je broj sivih tonova ili tonova boje na skeniranoj fotografiji.
Upravljački programi obično nude line-art, grayscale i full color način skeniranja,
ovisno o izvorniku koji planiramo digitalizirati.
Line-art se koristi za skeniranje crno-bijelih predložaka, najčešće crteža
nastalih olovkom i koristi 1 bit za svaku točku slike. Takvi su predlošci npr. tehnički
nacrti. Line-art način skeniranja treba primijeniti i ako se skenira tekst koji će se
zatim raspoznavati programom za raspoznavanje teksta (OCR).
Grayscale se koristi za crteže i fotografije koje u sebi sadrže crno-bijele
tonove te koristi 8 bita za svaku točku slike. Pogodan je za skeniranje crno-bijelih
fotografija i crno-bijelih crteža koji sadrže nijanse sive boje.
300

Digitalna fotografija u Arhivu Bosne i Hercegovine – pristup u praksi

Full color (true color) način skeniranja predstavlja skeniranje u boji i koristi
se za crteže i fotografije u boji, te koristi 24 bita za svaku točku slike. Neki skeneri ili
točnije njihovi upravljački programi nude i varijantu skeniranja u boji s ograničenom
paletom od 256 boja.
Dubina bita je direktno povezana sa podešavanjem rezolucije i ta dva
parametra aritmetički povećavaju veličinu fajla.
Poboljšanje slike se koristi za poboljšanje skena originalnog dokumenta
i može da funkcionira i na razini piksela. Tu spadaju filteri, manipulacija bojama
i nijansama, osvjetljenjem i sl. Treba biti oprezan prilikom korištenja ovih alata
jer nestručna ili pretjerana upotreba može ugroziti autentičnost digitalne kopije. U
slučaju korištenja ovih alata, potrebno je dokumentirati svaki korak. Neki arhivi
preporučuju da se uz obrađenu kopiju zadrži i neobrađeni primjerak.

Upotreba filtera prilikom digitalizacije – lijevo je sepia, desno grayscale2
(sahrana rudara u Kaknju, 1934, ZOP, zbirka uništena u požaru 2014)

Kompresija se koristi da se reducira veličina skeniranog dokumenta kako
bi se mogao efikasnije obrađivati, čuvati i premještati. Tehnike kompresije se mogu
podijeliti na one bez gubitaka informacija (lossless) i na one gdje se dio informacije
gubi u svrhu smanjenja težine fajla. U Arhivu Bosne i Hercegovine digitalni master
se čuva u TIFF formatu, a kopije za izložbe, istraživanje i obradu u JPEG.
Digitalizacija fotografija i praksa
Za vrijeme digitalizacije fotografija, važno je pridržavati se određenih
pravila. Mnoga naizgled djeluju previše jednostavna i očigledna, ali u praksi se
lako previde, što može dovesti do nepopravljive štete. Prilikom odabira materijala
za digitalizaciju, prednost ima onaj najugroženiji i najvrijedniji, a odabir vrši
tim arhivista i informatičara, u koji bi uskoro trebao biti uključen i konzervator.
Konzervator je potreban da bi dao procjenu stanja građe u cilju sprječavanja nastanka
2

Razlika je jasno vidljiva isključivo na zaslonu u boji.

301

Siniša DOMAZET

dodatnih oštećenja ili da pruži smijernice o načinu rukovanja kad se fotografije
nalaze na osjetljivoj podlozi (staklo, negativ, slajd). Fotografije se zatim sortiraju po
dimenzijama i vrsti materijala, kako bi se kasnije izbjeglo često mijenjanje podešenih
parametara snimanja.
Otvaranje, sortiranje i priprema materijala vrši se u posebnoj prostoriji, kako
bi se spriječilo padanje prašine po opremi, a posebno po skenerima. U istoj prostoriji
se fotografije čiste, vrše se manje popravke i ispravljaju, pošto je čest slučaj da se
fotografski papir izvitoperi ako nije bio u albumu. Ove poslove obavlja isključivo
konzervator.
Nakon pripreme, fotografije se unose u prostoriju za skeniranje, u kojoj je
temperatura i vlažnost zraka približno ista kao u prostoriji za pripremu. U slučaju da
je iz nakog razloga razlika u temperaturi veća, bilo bi potrebno izvršiti aklimatizaciju
materijala, što bi produžilo čitav proces. Očitavanje trenutnih vrijednosti vrši se
konstantno, higrometrom i termometrom. Svaki dokument se prije skeniranja
obilježi i registrira, a košuljice i koverte se odvajaju neposredno pred skeniranje,
čime se smanjuje mogućnost miješanja i gubljenja. Strogo je zabranjena upotrena
samoljepljivih papira, zapisivanje bilo kakvih oznaka i upotreba ljepljive trake.
Ukoliko fotografija već ima neki natpis na poleđini, razmotrit će se i njegovo
skeniranje, ovisno o značaju natpisa.
U praksi se pokazalo da je prilikom digitalizacije potrebno obratiti pažnju na
još nekoliko važnih detalja. Prvi problem je prašina iz samih dokumenata, koja, ako
se redovno ne uklanja sa površine za skeniranje, može potpuno upropastiti sav trud.
Čišćenje treba vršiti antistatičkom krpom i laganim mlazom zraka.
Dokumente sa reljefnom površinom nikako ne bi smjeli skenirati flatbed
skenerima. Neke vrste starijih fotografija tretiranih rastvorima soli ili srebrom su
osjetljive na izlaganje jakoj svjetlosti, pod kojom mogu da potamne. Potrebno je
biti siguran da među pripremljenim materijalom nema takvih primjeraka. Ambrotipi,
ferotipi i dagerotipi imaju izuzetno osjetljivu površinu i direktan dodir se mora izbjeći
po svaku cijenu. Pri radu sa fotoalbumima, najbolji rezultati se postižu upotrebom
digitalne kamere na postolju.
Rezolucija skeniranja, dubina bita i tehnika poboljšanja prikaza predstavljaju
kompleksan balans koji određuje vrijeme potrebno za izradu skena, cijenu rada,
veličinu fajla i vjernost izvorniku. Već samo podizanje rezolucije povećava vrijeme
skeniranja, obrade, veličinu fajla, vrijeme pristupa i iziskuje jače komponente IT
sustava, a time i cijenu čitavog procesa. Teoretski, što se postave veći standardi,
digitalizacija će biti kvalitetnije obavljena. U praksi, previsoki standardi ekstremno
povećavaju novčane troškove i potrebno vrijeme izrade i kasnijeg pristupa u bazi
podataka. Preniski standardi će najvjerovatnije obesmisliti čitav proces.
Konverzija iz analognog u digitalno bi trebala da osigura prijenos svih
informacija koje karakteriziraju izvorni dokument. Digitalni master, namijenjen za
dugotrajno čuvanje mora biti urađen profesionalno, u najvišem propisanom kvalitetu,
pošto će ubuduće služiti kao surogat izvorniku koji će nakon toga biti pošteđen
302

Digitalna fotografija u Arhivu Bosne i Hercegovine – pristup u praksi

čestog korištenja. Sam izvornik se ne smije više puta izlagati procesu digitalizacije,
jer je i uz sve mjere opreza taj postupak štetan po njega.
Digitalni master se naknadno konvertuje u željeni format, pošto potrebe
korisnika, kapaciteti računara i zahtjevi za tiskanje, prikaz i obradu jako variraju.
Arhivi su već navikli razmišljati unaprijed, pa ni digitalizacija nije izuzetak.
Zato master mora biti dovoljno informatički „bogat“ da bi mogao zadovoljiti
potrebe korisnika u budućnosti, koje će nedvojbeno biti zahtjevnije nego danas.
Digitalizacija je skup proces i troškovi izrade kvalitetnog mastera će trenutno biti
nešto veći, ali na ogromnom gubitku će biti arhiv koji zbog privremene uštede
napravi sken koji neće proći test vremena. Troškovi rada (identificiranje, priprema,
pregled, unos metapodataka) su neuporedivo veći od samog skeniranja. Jedina
prava ušteda je izbjeći potrebu za ponavljanjem istog procesa u budućnosti. Zadnjih
godina cijena skeniranja i čuvanja podataka neprestano opada i ekonomski jaz
između visokokvalitetnog i standardnog skeniranja je sve manji. Cijena arhiviranja i
migracije podataka i dalje nije zanemariva, ali je opravdana ako digitalni objekt ima
društvenu i povijesnu vrijednost i njegovo često korištenje u tom obliku će dovesti
do potencijalne uštede u poređenju sa tradicionalnim arhivskim uslugama.
Čuvanje digitalizirane građe
U većini arhiva u Bosni i Hercegovini skenirani materijal se čuva na CD-u,
DVD-u ili na hard disku računara. Rjeđi slučaj je da su pohranjeni na serveru, sa
mogućnošću online pristupa. Ono što određuje način čuvanja, najčešće je količina
potrebnog prostora, lakoća pristupa i cijena. Treba biti svjestan da je u današnje
vrijeme zastarijevanje nosioca zapisa mnogo realnija prijetnja onome što se na njemu
čuva, nego opasnost od oštećenja ili kvara. Zbog toga, svaki nosioc zapisa je tek
privremeno rješenje i periodična migracija podataka je obavezni dio svake strategije
digitalne prezervacije. Na tržištu je ogromna ponuda najraznovrsnijih diskova
za pohranu, a ne postoje zvanični standardi koji definiraju i garantiraju njihovu
dugovječnost. Tvrdnje proizvođača o trajnosti su najčešće nepotvrđene u praksi. Za
sada je najpouzdaniji način čuvanja na hard disku, po mogućnosti sa kopijom na
serveru. Njihova cijena rapidno opada i omogućuju najbrži pristup podacima koje
čuvaju. CD i DVD su upotrebljivi kao radni diskovi ili ekonomičan način čuvanja
druge kopije. Potrebno ih je držati u plastičnim kutijama, nikako u kartonskim ili
papirnim omotima i obavezno ništa ne pisati po njima sa slobodne strane. Može se
reći da im je prednost što se jednom upisani podaci na njima više ne mogu mijenjati
(WORM tip).
Kvalitetni skenovi ne mogu biti od prevelike koristi ako se pohrane bez
plana i ideje kako će kasnije biti korišteni. Srećom, u arhivistici postoje efikasni
načini sortiranja dokumenata koji se primjenjuju i u procesu digitalizacije, s tim da
se mora obratiti pažnja da su dokumenti prilagođeni programu koji ih čita.
303

Siniša DOMAZET

Prilikom organiziranja kolekcije fotografija treba:
a) Organizirati skenirani materijal na način koji vjerno oslikava hijerarhiju
izvornika.
Prije unošenja opisnih jedinica napraviti standardnu strukturu lokacija na kojima će
skenovi biti sačuvani.
Grupa fotografija
Serija 1
Podserija 2
Folder 1
Fotografija 1
Serija 2...

Folder 2
Fotografija 2

b) Imenovati skenirani materijal strogo se pridržavajući logičkih veza.
Računari su prilično kruti u interpretaciji naziva. Oni neće povezati da su dok_1.
str_1. i dok_1. str_2. u stvari prve dvije strane jednog dokumenta. Važno je usvojiti
uniformirane konvencije za nazive, oznake interpunkcije i velika slova (unix
programi su veoma fleksibilni u pravljenu ovakve nomenklature).
c) Unijeti opisne jedinice i metapodatke.
Vrsta i način unosa metapodataka u digitalnoj kolekciji odredit će podržanu razinu
pristupa fajlovima. Prilikom obrade kolekcije, potrebno je izraditi metapodatke u
obje verzije, analogno i digitalno. Svaka fotografija se obrađuje pojedinačno i treba
da sadrži sljedeća polja za unos podataka: broj fonda, redni broj fotografije, signaturu,
sadržaj fotografije, legendu, vrstu fotografije (izvornik, kopija, reprodukcija,
negativ, album i broj albuma), ime autora fotografije, vrijeme nastanka fotografije,
format fotografije, informacije o vezi sa negativom i pisanom građom, ključne
riječi i napomene. Pri njihovom unosu potrebno je konzultirati stvaraoce, arhiviste
i informatičare. Njihov upis je moguće izvršiti u zaglavlje datoteke ili u poseban
tekst fajl koji bi bio povezan sa pojedinačnom fotografijom ili čitavom grupom. Oba
načina mogu zadovoljiti trenutne zahtjeve pretrage, ali dugoročno, treba razmotriti
koji je najefikasniji način migracije metapodataka kada za to dođe vrijeme.
Skenira se uglavnom iz dva razloga: da bi se slika gledala na zaslonu
monitora ili da bi se otisnula na papiru. Pri skeniranju može se izabrati rezolucija s
kojom se želi skenirati. Pri tome se često postavlja pitanje s kojom rezolucijom je
pogodno skenirati za pojedinu namjenu.

304

Digitalna fotografija u Arhivu Bosne i Hercegovine – pristup u praksi

širina
visina
100 dpi
predloška predloška
veličina slike na
(mm)
(mm)
zaslonu monitora u
zaslonskim točkama

200 dpi

300 dpi

veličina slike na
zaslonu monitora u
zaslonskim točkama

veličina slike na
zaslonu monitora u
zaslonskim točkama

130

90

512

354

1024

709

1535

1063

150

100

591

394

1181

787

1772

1181

Veličine predloška, razlučivosti skeniranja i veličina slike na monitoru

Potrebno je napomenuti da se računanjem potrebne rezolucije skeniranja
dobivaju vrijednosti koje većina skenera nema. U svom izborniku upravljački
program skenera najčešće nudi nekoliko osnovnih rezolucija, a ne mogućnost izbora
kontinuirane rezolucije. Najčešće vrijednosti koje upravljački program skenera nudi
korisniku su: 100, 150, 200, 225, 300, 400, 600 i 1200 dpi. Znači da je prilikom izbora
rezolucije skenera prema izračunatoj vrijednosti potrebno odabrati onu najbližu koju
upravljački program skenera nudi korisniku.
Zaključak
Snaga svake karike u lancu digitalizacije – od konverzije do prezentacije – ovisi
o odabranom materijalu, predviđenom načinu upotrebe i o tehničkoj infrastrukturi.
Važno je uspostaviti balans između kvaliteta i cijene izrade, te prvenstveno izabrati
najugroženiji i najvrijedniji materijal. Pravilno obrađena i klasificirana fotografija
ima isti značaj kao konvencionalni dokument, uz brojne prednosti nad izvornikom.
Postoji izreka da je za dobru izvornu dokumentarnu fotografiju fotoaparat
bitan točno onoliko koliko i pisaći stroj za dobar roman. To je možda donekle i
točno, ali za izradu njenog upotrebljivog digitalnog surogata u arhivu, odabrana
tehnika i usvojeni standardi imaju jednako važnu ulogu kao i vještina onih koji tom
opremom upravljaju.
Summary
Digital image technology represents a compeling new means for protecting,
managing and retrieving information. Its growth takes advantage of dramatic
increase in the power and use of personal computers, the development of high speed,
high bandwith networks that are accessible to an increasing number of individuals
and organizations worldwide, the declining cost of mass storage, the availability
of quality production scanning systems, and the development of client/server
architecture and the internet.
305

Siniša DOMAZET

The photography is much more than just a scene transmitted by light, focused
through lens and stored on photo-sensitive surface. It is preserved moment of passing
and unrepeatable reality and that is what makes it one of the most powerful media to
document the people, events and emotions.
Digital images offer tremendous advantages over analog counterparts in
terms of capture duplication, storage and transmission. A digital image can record
with high fidelity the informational content of an original document and subsequent
copies of that digital image can retain that same quality. The images themselves
can be manipulated: panned, zoomed, even processed through such technologies
as Optical Character Recognition software. Their use in research and cultural
institutions represents the potential to save costs over traditional forms of service and
to minimize space requirements. Digital image capture must take into consideration
the technical processes involved in converting from analog to digital representation
as well as the attributes of the source documents themseives: dimensions, level of
detail, tonal range and presence of colour.
Taking into consideration a document’s attributes, the following factors
together will determine the quality of the resulting digital file: resolution, bit depth,
image enchantment, compression, equipment used and operator judgement. These
factors can represent a complex tradeoff between image capture time, expense, file
size and compression ratios, fidelity and utility for on-screen display or printing.
The strength of each link in the digitization chain – from conversion to
presentation – will depend upon material selected, the anticipated uses of digital
images and the technical infrastructure supported. Short changing efforts in one area
can jeopardize overall system functionality.

306

Josipa MARAS KRALJEVIĆ
Hrvatski memorijalno–dokumentacijski centar Domovinskog rata

stručni rad

UPORABA I ZNAČAJ DIGITALNE BAZE FOTOGRAFIJA
NA PRIMJERU HRVATSKOG MEMORIJALNODOKUMENTACIJSKOG CENTRA DOMOVINSKOG RATA
Apstrakt: Za objektivno i znanstveno istraživanje uzroka, tijeka i posljedica
hrvatskoga Domovinskog rata nužno je osigurati dostupnost arhivskoga gradiva.
Jedan od načina kako to postići jest svakako i digitalizacijom gradiva. Suradnjom
Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata s čakovečkom
tvrtkom „Inpro” osmišljena je baza InArchive za pohranu i pretraživanje
nekonvencionalnoga arhivskog gradiva (dokumenata, tiska, fotografija, zemljovida i
plakata) iz razdoblja Domovinskog rata. U tekstu će biti naglasak na dio baze koji se
odnosi na digitalne fotografije – unos, opis, pretraživanje te korištenje fotografija uz
poštivanje autorskih prava. Uz postojeći sustav koji je u uporabi, sustav je moguće
još nadograditi i proširiti novim funkcijama ovisno o potrebama korisnika, ali i same
arhivističke struke.

Ključne riječi: Digitalizacija, digitalna fotografija, nekonvencionalno
gradivo, pohrana gradiva, dostupnost gradiva, zaštita gradiva, nadogradnja baze,
autorska prava.
USE AND IMPORTANCE OF DIGITAL PHOTO DATABASE IN THE CASE
OF CROATIAN HOMELAND WAR MEMORIAL AND DOCUMENTATION
CENTRE

Abstract: In order to enable objective and scientific research of the causes,
course and consequences of the Croatian Homeland War it is necessary to provide
the availability of archives. One way to do this is certainly through the digitization
of the archives. For that purpose - to store and search unconventional archives
(documents, newspapers, photographs, maps and posters) from the period of the
war, Database InArchive was created by the Croatian Homeland War Memorial and
Documentation Centre and Inpro Company from Čakovec. Emphasis in the text will
be on photo database - entry, description, search and use of digital photographies in
compliance with copyright. The existing system  can be upgraded and expanded by
new functions depending on the needs of users, but also according to the demands of
the archival profession.
307

Josipa MARAS KRALJEVIĆ

Keywords: Digitization, digital photography, unconventional archives,
storage of archives, availability of archives, protection of archives, database
upgrade, copyright.
Uvod

Zbog dvostruke uloge Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra
Domovinskog rata (dalje: Centar), kao specijaliziranog arhiva i kao institucije gdje
se znanstveno valoriziraju činjenice iz i o hrvatskom Domovinskom ratu,1 teško
je ponekad uskladiti te dvije dužnosti. Arhivistički je zadatak prikupljeno gradivo
obraditi i zaštititi po pravilima struke, a nakon toga kroz izvore istražiti i objektivno
sagledati činjenice i prezentirati ih javnosti putem izlaganja, radova, prezentacija i
slično.2
Odjel za arhivsko konvencionalno
i nekonvencionalno gradivo, u
skladu s mogućnostima radi na
potrebi da se ne samo standardno
obradi i zaštiti gradivo, već i da se
pojedino gradivo prema svojim
specifičnostima digitalizira. Cilj
digitalizacije je zaštititi izvorno
gradivo, učiniti ga dostupnim
korisnicima koji su sve više
okrenuti modernim pomagalima
pri proučavanju i istraživanju
Slika 1. Početna stranica baze InArchive
gradiva, zatim stvaranje novih
ponuda i usluga – od razmjene gradiva između institucija, stvaranja virtualnih
izložaba pa do mogućnosti digitalizacije na zahtjev korisnika.3
U suradnji s tvrtkom Inpro iz Čakovca nastala je baza InArchive (Slika 1),4
jedinstvena baza digitalnog gradiva internog karaktera s potencijalom za postavljanje
online. Za početak se radi samo na unosu digitalnih fotografija u Bazu uz mogućnost
njezinog proširenja s ostalim nekonvencionalnim oblicima arhivskog gradiva poput
digitalnih dokumenata, tiska, zemljovida i plakata. Djelatnici Centra uz uobičajene
poslove obrade i unosa fotografija i podataka o njima, za korisnike obavljaju pretragu
sukladno njihovim zahtjevima za određenim gradivom.
1 Zakon o Hrvatskom memorijalno-dokumentacijskom centru Domovinskog rata, “Narodne novine“,
br. 178/04.
2 Isto.
3 Smjernice za odabir građe za digitalizaciju Nacionalnog projekta „Hrvatska kulturna baština“,
https://bib.irb.hr/datoteka/590089.smjernice_odabir.pdf (29. 4. 2016).
4 Baza je stvarana u dva navrata, zadnji put je modificirana 2012. u obliku koji se i sada koristi.

308

Uporaba i značaj digitalne baze fotografija...

Specifikacije i rad u Bazi digitalnog gradiva

Baza InArchive je inačica verzije inDMS5 aplikacije namijenjene za pohranu
i pristup do velike količine različitog gradiva. Podržava unos većine slikovnih i
tekstualnih datoteka, iako kada je riječ o digitalnom gradivu u Centru uglavnom
se radi o .pdf, .jpg i .tiff6 datotekama. Što se tiče veličine učitane datoteke nema
ograničenja već to ovisi o specifikacijama samog računala i mreže koja se koristi za
rad.

Sustav Baze koncipiran je na principu server – korisnik. Server se spaja
7
na SQL bazu podataka, te je odgovoran za čuvanje snimljenih podataka u storage
sustavu odnosno sustavu za pohranu podataka. Nužno je prije početka rada definirati
korisnike koji mogu raditi u sustavu s tim da se za svakog pojedinog korisnika
određuje stupanj prava pristupa do gradiva i funkcija sustava. Određuje se hoće li
pojedinac biti zadužen za čitav proces koji uključuje pregledavanje, unos i uređivanje
gradiva ili samo za pojedinu stavku.

Rad u samoj Bazi vrlo je jednostavan, bez obzira radi li se o unosu gradiva
odnosno fotografija ili o pretraživanju, slanju putem elektronske pošte, tiskanju ili
kopiranju na neki digitalni medij za korisnike.

Slika 2. Obrazac za unos fotografija u Bazu

Pomoću obrasca „Novi dokument“ koji se otvara u posebnom prozoru unose
se podatci o fotografiji (Slika 2). Podaci za unos podijeljeni su na četiri odrednice
5 Document managment system, sustavi za upravljanje dokumentima.
6 U Centru se fotografije skeniraju u .tiff formatu s minimalnom rezolucijom od 300 dpi-ja. Gradivo
dobiveno od različitih imatelja nije uvijek takvih karakteristika.
7 Structured Query Language, računalni jezik za izradu, traženje, ažuriranje i brisanje podataka iz
relacijskih baza podataka.

309

Josipa MARAS KRALJEVIĆ

s razrađenim grupama potpitanja: sadržaj (odnosi se na upis osoba s fotografije,
njihovo zanimanje i mjesto gdje su snimljene), fond (signatura i naziv fonda,
broj akvizicije, stvaratelj fonda, ime autora odnosno fotografa, vrijeme nastanka
fotografije s padajućim nizom brojeva za unos datuma, te inventarni broj optičkog
medija - dvd/cd na kojem su dodatno pohranjene fotografije), zatim upis formata
fotografije (format, tehnika i polaritet) i na kraju opis sadržaja fotografije u polje
gdje nema ograničenja za unos teksta.

Pretraživanje se obavlja preko navedenih odrednica, ali u obrascu „Upit“. Pri
svakoj zatraženoj i dobivenoj informaciji, npr. pretrage fotografija određenog autora/
fotografa, Baza na dnu pregleda daje podatak koliko se ukupno autorovih fotografija
nalazi u njoj. Podatak koliko se sveukupno fotografija nalazi u Bazi, dobije se odmah
ulaskom u Bazu fotografija. Polje „Opis“ daje šire mogućnosti pretraživanja. Sve
ono što se ne može pronaći preko odrednica vidljivih na Slici 2, može se pronaći
u navedenom polju „Opis“. S obzirom na to da Baza ne prepoznaje deklinirane
oblike riječi, u navedenom polju upisuju se prva tri početna slova traženog pojma
sa zvjezdicom na kraju (npr. bra* umjesto branitelji, branitelja, braniteljskog i sl.).
Nakon zadavanja parametara za pretragu traženih fotografija, odvija se jednostavno
„listanje“ istih (pritiskom na zelenu strelicu „Prethodni“/„Sljedeći“) uz prikaz
sadržaja i opisnih polja (Slika 3).

Slika 3. Stranica za pregledavanje fotografija

Korisnici digitalnih fotografija koji upućuju zahtjeve prema Centru različitih
su profila i njihovi su zahtjevi za uporabu digitalnih fotografija raznovrsni. Profesori
povijesti, znanstvenici, umjetnici, novinari, muzealci i mnogi drugi koji žele svoje
radove, novinske tekstove, predavanja, izložbe i slično upotpuniti odgovarajućim
ratnim fotografijama obraćaju se djelatnicima Centra. Ako je to moguće traženo se
gradivo predaje korisnicima uz popratnu dokumentaciju koja prati izdavanje gradiva
310

Uporaba i značaj digitalne baze fotografija...

ili se korisnici upućuju na neke druge institucije ili same autore. U Bazu je upisano
preko 14 000 fotografija, a još uvijek veliki broj njih čeka na unos.
Baza digitalnih fotografija – problemi i značaj

Izreka da „fotografija govori više od tisuću riječi“, u arhivističkom radu nije
i ne može biti dovoljna. Ukoliko nisu poznate sve činjenice o gradivu darovateljima
pa čak i stvarateljima fonda, popunjavanje svih polja u Bazi ponekad nije moguće. U
nekim slučajevima, arhivisti tek temeljem vlastite percepcije fotografije i istraživanja
o njoj, daju najbolji mogući opis sadržaja fotografije u polju „Opis“. Iz toga može
proizaći nekoliko problema: nemogućnost korištenja fotografije jer nije u potpunosti
prepoznata kroz opisna polja pa je tako „izgubljena“ u digitalnom svijetu ili se ne
može koristiti jer nisu definirana i utvrđena autorska prava.

Uz zadnje navedeno postavlja se pitanje jesu li autorska prava u sukobu
sa samim činom digitalizacije i jesu li prepreka slobodnom izražavanju, slobodi
pristupa informacijama i slično, iako je „autorsko pravo“ definirano kao temeljno
pravo kojim se jamče autorovi osobnopravni i imovinski interesi i omogućavaju
autoru kontrolu njegovog djela.8 Krše li se autorska prava fotografa procesom
digitalizacije obavljenom u arhivu? Koja je uloga arhiva u tom slučaju, jesu li arhivi
samo spremišta ili mogu sami odlučivati o gradivu? Prema nekim razmišljanjima,
digitalizaciju treba obaviti bez pretjeranih prepreka, ali isto tako autoru omogućiti
korist od njegovih djela.9

U Republici Hrvatskoj postoje zakonske osnove iz 1999. na koje se hrvatski
arhivi mogu pozvati pa je tako i gradivo Centra dostupno u skladu s Pravilnikom
o korištenju arhivskog gradiva,10 ako drugačije nije dogovoreno prilikom predaje
gradiva. U radu Centra za korištenje gradiva radi objavljivanja, potrebno je pisano
odobrenje nositelja autorskih prava za njegovo prvo ili ponovno objavljivanje te
se u svakom slučaju korisnici gradiva pisanim putem upućuju da se obrate autoru
odnosno nositelju autorskih prava.11

U slučaju tzv. djela siročadi odnosno djela kojima i nakon temeljite potrage
nije utvrđen autor ili nisu pronađeni nositelji autorskih prava nakon smrti autora na
osnovi Direktive 2012/28/EU dopušta se arhivima i ostalim javnim institucijama
(knjižnicama, muzejima, obrazovnim ustanovama te ustanovama za filmsku i
audio baštinu te javnim organizacijama za radiodifuziju) reproduciranje i stavljanje
na raspolaganje javnosti. Naravno, iz navedene europske Direktive iz 2012. i
8 Igor Gliha, Autorsko pravo u digitalnom okruženju, http://dfest.nsk.hr/2015/wp-content/themes/
boilerplate/2015/prezentacije/Gliha_Igor.pdf (2. 5. 2016).
9 Isto.
10 „Narodne novine“, br. 67/99.
11 „Za svako korištenje (priopćavanje javnosti i sl.) arhivskog gradiva Centra koje ima karakter
autorskog djela upućujemo korisnika na autore. Korisnik snosi sve pravne posljedice koje mogu
proizaći iz te osnove.“

311

Josipa MARAS KRALJEVIĆ

dopunjenog hrvatskog Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima12 iz 2014.
proizlazi da prava utvrđenih autora i koautora ostaju netaknuta te da oni odobravaju
javnim institucijama korištenje njihovih djela, dok su institucije dužne navesti imena
autora prilikom korištenja autorskih djela.13

Baza digitalnih fotografija kao digitalni arhiv uz olakšavanje pretraživanja
i uz uštedu vremena može uštedjeti i prostor jer se fotografije spremaju na server
u neograničenim količinama. Svakako bitan segment u radu svakog arhiva jest
postići i učinak financijske uštede, a to je moguće uz digitalne baze s obzirom na
fizičku osjetljivosti vanjskih nosača zapisa poput cd-ova i dvd-ova, te vanjskih
diskova. Zadnje desetljeće ili dva, digitalna tehnologija napreduje velikom brzinom,
te uz vrlo brzo zastarijevanje uređaja za spremanje podataka (od VHS kazeta za
videozapise pa do floppy disketa i optičkih diskova za tekstualne i slikovne podatke)
zastarijevaju i popratna programska rješenja. Iz tog razloga i arhivima bi trebalo
biti omogućeno pratiti digitalni napredak, ne zbog pomodarstva, nego iz nužnosti
zaštite gradiva. Svakako je važno naglasiti da digitalni arhivi uz potrebno pomno
planiranje i ostvarivanje tog plana nisu prostori koji su jednom za svagda nastali
i ostali nepromjenjivi u svom prvotnom obliku već i o njima treba voditi stalnu
brigu.14 Istodobno, važno je voditi brigu i o autentičnosti (originalnog) zapisa koja u
digitalnom svijetu i ne postoji s obzirom na učitavanja, kopiranja i razne migracije
zapisa, pa se može govoriti samo o autentičnosti/nepromjenjivosti preslike.15
„Migracije bi trebalo provoditi sa svakom promjenom generacije tehnologije kao
standarda unutar institucije jer bi se preskakanjem generacije zbog, npr. uštede,
moglo dogoditi da ne bude moguće zadržati vjerodostojnost, potpunost, autentičnosti
dovoljno konteksta migriranih zapisa.“16

Na kraju uz zaključak, Baza digitalnih fotografija uvelike olakšava rad
arhivistima. Nakon obimnog rada koji slijedi nakon što fotografije „uđu“ u arhiv
uz eventualno skeniranje i obradu te svakako unos i opis u Bazi, samo pretraživanje
na zahtjev korisnika olakšano je i ubrzano samim time što su fotografije na jednom
mjestu. Postojanje Baze digitalnih fotografija svakako je isplativo i opravdano.
Zaključak

Sukladno pravilima arhivističke struke, ali i težnji da arhivsko gradivo
bude zaštićeno i spremno za korištenje u razne (znanstvene, umjetničke, prosvjetne,
komercijalne i druge) svrhe, nužno je pratiti i suvremene informatičke trendove.
12 Zakon o izmjenama i dopunama zakona o autorskim i srodnim pravima, http://narodne-novine.
nn.hr/clanci/sluzbeni/2014_10_127_2400.html (10. 5. 2016).
13 Tajana Tomić, Zakon o izmjenama i dopunama ZAPSP-a i Direktiva 2012/28/EU o određenim
dopuštenim korištenjima djela siročadi, http://dfest.nsk.hr/2015/wp-content/themes/boilerplate/2015/
prezentacije/Tomic_Tajana.pdf