You are on page 1of 1

58

Zbirka pri~a

ne bi sna{la nevolja. I sam monah mu je savjetovao da o
tome ni{ta nikome ne govori, dok Allah ne zapovijedi ne{to
drugo. I dobro je u~inio!
S vremenom je dje~aku bilo sve ~udnije. Pa dokle }e
ostati u strahu od dvora, ma|ioni~ara i nepravde?! Kako da
napusti ma|ioni~ara zauvijek? Onda jednoga dana ugleda
mno{tvo ljudi kojima je ne{to preprije~ilo put. [ta se to
tamo doga|a?
Pribli`io se i ugledao zastra{uju}u `ivotinju koja je
ljudima zatvorila put. Svi su bili upla{eni. Dje~ak je podigao
sa zemlje mali kamen, te rekao: “Bo`e, ako je Tebi dra`e
ono {to ~ini monah od onoga {to ~ini ma|ioni~ar, ubij ovu
`ivotinju!” Potom je bacio kamen prema `ivotinji, pogodio
je i ona je pala mrtva na zemlju. Ljudi se za~udi{e tome {to
je u~inio i po~e{e se sakupljati oko njega. Dje~ak pobje`e
monahu da mu ispripovijeda {ta se dogodilo. Bio je jako
uzbu|en; srce kao da }e mu gotovo isko~iti iz grudi.
Monah je smirivao dje~aka te mu re~e: “Sine, ti si danas
bolji od mene! Sve sam ~uo {ta si napravio! Znaj da je
Allah s tobom! Vjernik je uvijek u ku{nji. Mo`da }e ti se
dogoditi kojekakve nevolje, ali budi ~vrsta srca i strpljiv,
nemoj upozoravati na mene! Molim Allaha da ti u svemu
pomogne!”
Dje~ak je postajao sve vi{e bogobojazan i ljudi su ga
sve vi{e cijenili. Sada je ve} mogao, uz Allahovu pomo},