You are on page 1of 1

62

Zbirka pri~a

Dje~ak je odgovorio: “Ja ne lije~im nikoga, i magija
nema nikakvog utjecaja na lije~enje! Nema nikoga osim
Allaha, ko lije~i ljude od njihove bolesti!”
Kralj je povikao: “Nau~it }u te da bude{ pristojan sa
svojim godpodarom! Ja sam tvoj Svevi{nji i nema drugog
Svevi{njeg! Zato mi mora{ pokazati ko ti je otrovao mozak
i u~io te da tako govori{!”
Zatra`io je da mu~e dje~aka, sve dok on nije priznao
da je to bio monah. Kralj se pribojavao da }e ljudi obo`avati
drugoga, a ne njega, a to zna~i bu|enje svih, a time i
gubljenje kraljevstva. Stoga je izdao naredbu da hitno
dovedu monaha. Kad monaha dovedo{e, kralj ga obasu
prijetnjama, te re~e:
“Ti si, dakle, glava smutnje?! Zar ho}e{ da ljudi postanu
prema meni neposlu{ni? Zar tvrdi{ da imaju gospodara osim
mene? Odbaci tu ideju! U protivnom, ~eka te smrt!”
Monah je odbacio prijetnje i rekao: “Moj Gospodar je
Allah, a ti me ne mo`e{ svojim nasiljem i prijetnjama prisiliti
da odbacim svoje vjerovanje! Radi {to ti je volja!”
Nije pro{lo ni nekoliko minuta, a kralj je zatra`io da
mu donesu pilu, kako bi njom raspolovio monahovu glavu.
No, monah je ~vrsto ustrajao u svojoj vjeri, odbacuju}i prijetnje.
Kralj je naredio da mu se otpili glava, {to je i u~injeno.
Potom se kralj obratio svom savjetniku, rije~ima:
“S tobom sam proveo dugo vremena i ti si mi prijatelj.
Savjetujem ti da odbaci{ svoju vjeru pa da ostanemo i dalje
prijatelji!” ^ovjek je to odbio. I s njim je u~injeno isto {to i s
monahom.