You are on page 1of 1

68

Zbirka pri~a

Ljudi su se na svoje o~i uvjerili u dje~akovu iskrenost
i svi su izgovorili najsla|u rije~ koju jezik mo`e izgovoriti:
“Vjerujemo u Allaha, dje~akova Gospodara!”
Te{ka nevolja zadesila je kralja!!! Desilo se ono ~ega
se najvi{e bojao. Sav narod postao je pobo`an. Ni vojnici,
ni dvorjani nisu mogli prona}i odgovaraju}e rje{enje kako
da odvrate ljude od istine. Nisu uspjeli na}i na~in da ih
prevare pa da odbace svoju vjeru u dje~akovog Gospodara.
Kralj nije znao {ta da ~ini. Neki od njegovih prijatelja
su mu rekli:
“Vidi{, ono ~ega si se najvi{e bojao, dogodilo se! Nisi
bio dovoljno oprezan. Sav narod postao je pobo`an. Naredi
da se iskopaju veliki jarci u zemlji i da se napune drvima, te
zapali vatru! Naredi svojim vojnicima neka svakoga, ko ne
odbaci tu vjeru, bace u vatru!”
Kad su to u~inili, do|e red na jednu `enu, koja je dr`ala
svoje novoro|en~e u naru~ju. Kad su je dovukli do vatre,
smilovala se svom djetetu, a ono je progovorilo: “Majko,
budi strpljiva, ti si u pravu!” Kad je majka to ~ula, bacila se
u vatru zajedno s djetetom. Ali, od vatre su ih spasili meleki
i nosili ih do D`enneta, koji je obe}an strpljivima, In{aallah!