You are on page 1of 27

Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve

PAPA LAV XIII.

ENCIKLIKA

RERUM NOVARUM

ENCIKLIKA NJEGOVE SVETOSTI PAPE LAVA XIII.


KATOLIKOM SVIJETU O STANJU RADNIKA
(15. 5. 1891.)

UVOD

Razlog enciklike: radniko pitanje


1. Meu narodima je pokrenuta tenja za neim novim, koja ve odavna dri svijet u
gibanju. Ta je elja za promjenama morala naravnom dosljednou s vremenom prijei s
politikog podruja na srodno gospodarsko podruje. Doista, neuveni napredak industrije i
znanosti, promjena odnosa izmeu poslodavaca i radnika, bogatstvo nagomilano u rukama
nekolicine i siromatvo velikog mnotva, porast samosvijesti u radnika i potrebe meusobne
povezanosti, osim toga pad udorea, prouzroili su provalu sukoba. To je pitanje toliko
ozbiljno da dri u neizvjesnosti duhove i njime se bave umovi znanstvenika, struni sastanci,
narodne skuptine, odluke zakonodavaca, vijea vladara, tako da danas nema pitanja kojim bi
se ljudi vie bavili.
Zato smo vam, asna brao, imajui pred oima dobro Crkve i spasenje sviju, i prije
uputili nae enciklike O politikoj vlasti, O ljudskoj slobodi, O kranskom ureenju
drave i o drugim slinim pitanjima, koja su nam se inila prikladnim da suzbijemo kriva
miljenja. Iz istih razloga smatramo da treba i sada isto uiniti o radnikom pitanju (o stanju
radnika). Mi smo se u nekoliko navrata dotakli tog predmeta, ali svijest apostolske slube
potie nas da ga u ovoj enciklici temeljno raspravimo, da istaknemo naela po kojima se,
prema istini i pravdi, to pitanje mora rijeiti. Teko je to pitanje, a nije ni bez pogibli. Doista
je muno odrediti prava i dunosti o kojima ovisi u kakvom e odnosu biti bogatai i radnici
bez posjeda, oni koji daju kapital i oni koji daju rad. A i pogibeljan je taj pothvat radi toga to

1
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve

smutljivci i lukavci znaju to zloupotrijebiti da istinu zamrae a mase uzbune.


2. Kako bilo da bilo, jasno - u tome se svi slau - ljudima se najnieg stalea mora pomoi
brzo i prikladno, jer je upravo njihov poloaj, bez njihove krivnje, najveim dijelom bijedan i
nevoljan.
Kad su u prolom stoljeu dokinuti obrtniki cehovi, a mjesto njih nita nije osnovano kao
pomo radnicima i kad su same ustanove i javni zakoni napustili vjeru otaca, dolo je pomalo
dotle da su radnici preputeni i neovjenosti poslodavaca i neobuzdanoj konkurenciji. Zlo je
poveala i nezasitna lihva koju je Crkva vie puta izriito osudila, ali se gramzljivi i sebini
ljudi njom bave u drugom obliku. Tome treba dodati i monopol u proizvodnji i trgovini, tako
da je vrlo mali broj mogunika i bogataa nametnuo gotovo ropski jaram bezbrojnom
mnotvu radnika bez ikakva posjeda.

PRVI DIO

SOCIJALIZAM: KRIVI LIJEK

Socijalistiko rjeenje neprihvatljivo za radnike


3. Da se zlo izlijei, socijalisti raspiruju zavist siromanih prema imunima. Oni
zahtijevaju da se dokine privatno vlasnitvo te mjesto njega uvede zajedniko vlasnitvo pod
opinskom ili dravnom upravom. S ovakvim prenoenjem privatnog vlasnitva na zajednicu,
da se jednako razdijele koristi i dobra meu graane, vjeruju da e se zlo radikalno iskorije-
niti. No ta teorija ne samo da ne moe rijeiti napetosti, nego e koditi samim radnicima, a
povrh toga ona je iz mnogih razloga nepravedna jer namee nasilje zakonitim vlasnicima,
izvre dunost drave i brka sav drutveni poredak.
4. Stvarno - to se lako moe uvidjeti - svatko tko vri kakav koristan rad, prvotno nastoji
da stvar stekne i uini je svojom prenijevi je u privatno vlasnitvo. Naime, ako tko svoje sile
i svoju marljivost daje drugomu, ini to da sebi stekne ono to mu je potrebno za ivot. Za
uloeni trud ima ne samo istinito i potpuno pravo traiti plau, ve primljenu plau moe
upotrijebiti kako mu je volja. Ako malo troi, moe neto i pritedjeti. Da tu uteevinu bolje
osigura, moe je uloiti u posjed. Takav posjed nije zapravo nita drugo nego sama plaa koja
je dobila drugi oblik. Zato e tako kupljeno zemljite biti isto tako vlasnitvo radnika kao i
plaa koju je stekao radom. U tome upravo lei vlasnitvo i pokretne i nepokretne imovine.

2
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve

Kad, dakle, socijalisti ele privatnu imovinu uiniti zajednikom, pogoravaju stanje svih
radnika, jer im oduzimaju slobodu ulagati plau te ih onemoguavaju da poveaju svoje
obiteljsko imanje i poboljaju vlastito stanje.
5. Jo gore, oni predlau lijek koji se oito protivi pravednosti, jer je narav dala ovjeku
pravo da privatno posjeduje stvari kao svoje.
U tome se zapravo sastoji najvea razlika izmeu ovjeka i ostalih vrsta ivotinja.
ivotinje ne vladaju samima sobom. Njima ravna i upravlja dvostruki prirodni nagon, koji im
s jedne strane podraava tu aktivnost i razvija sile, a s druge strane potie i ograniava sve
njihove pokrete. Jednim nagonom brane sebe i svoj ivot, a drugim uvaju svoju vrstu. Jedno
i drugo postiu lako na taj nain da se slue stvarima koje su im na dohvatu i koje ih
okruuju. One dalje ne mogu jer ih vode sjetila i pojedine stvari koje sjetilima zamjeuju.
Sasvim je drugaija ljudska narav. ovjeku je dana u punini sjetilna narav, sa svim svojim
vlastitostima. U tom pogledu ovjeku nije nita manje dano nego bilo kojoj vrsti ivotinja, tj.
da se slue prirodnim dobrima. Ali sjetilna narav koju ovjek u punini posjeduje ne samo da
ne obuhvaa cijelu ljudsku narav nego je mnogo nia od ljudske naravi i stvorena je da se toj
ljudskoj naravi pokorava. Duh, odnosno razum, je ono to se u nas istie i to upravo ovjeka
ini ovjekom i po emu se potpuno razlikuje od ivotinja. I upravo zato to je razuman,
ovjeku treba priznati vie od puke upotrebe zemaljskih dobara, to je zajedniko svim ivim
biima; a to nije nita drugo negoli pravo na privatno vlasnitvo, i to ne samo na vlasnitvo
onih stvari koje se upotrebom troe nego i onih koje su trajne naravi.

Privatno vlasnitvo je naravnog prava


6. To emo bolje uoiti ako ljudsku narav u sebi dublje promotrimo. ovjek naime svojim
umom obuhvaa bezbroj stvari. Budui da je gospodar svojih ina, ovjek se po Bojem
zakonu i pod upravom Boje providnosti slobodno odluuje i sam sobom ravna. Zato moe
odabrati stvari za koje dri da e mu biti od najvee koristi, ne samo u sadanjosti nego i u
budue. Odatle slijedi da ovjek mora imati ne samo zemaljske plodove nego i vlasnitvo
same zemlje, jer vidi da od plodova zemlje sebi stjee sve ono to e mu biti potrebno u
budunosti. Potrebe se svakog ovjeka neprestano obnavljaju, tako da se ono to je danas bilo
zadovoljeno sutra javlja kao nova potreba. Narav je dakle morala dati ovjeku neto stalno
to e uvijek trajati i odakle bi se mogao nadati neprekidnoj sigurnosti. Takvu trajnu
sigurnost moe dati jedino zemlja sa svojim plodovima.
I nema razloga da se openito pribjegava dravnoj upravi, jer je ovjek stariji od drave.

3
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve

Zato je morao imati svoje naravno pravo da brani svoj ivot i tijelo i prije negoli je postojala
ikoja drava.
7. To to je Bog cijelom ljudskom rodu dao zemlju da je uiva i koristi nipoto ne moe
koditi privatnom vlasnitvu. Kae se da je Bog dao zemlju cijelom ljudskom rodu, no time
nije reeno da bi on htio da svi zajedno njome vladaju, ve jedino to da u poetku nijedan dio
zemlje nije pojedincu doznaen u posjed, nego da je Bog ljudskoj vjetini i uredbama naroda
prepustio da odrede privatno vlasnitvo pojedinca. Uostalom, makar je zemlja i razdijeljena
meu pojedince, ona ipak ne prestaje sluiti opem dobru, jer nema nekoga tko se ne bi
hranio onime to polja donesu. Oni koji nemaju posjeda, nadoknauju to radom, tako da se
doista moe ustvrditi da se sav nain kojim se stjee hrana i uzdravanje sastoji u radu to ga
tko ulae bilo na svojem zemljitu bilo u kakvu korisnu vjetinu za koju napokon prima
plau, i to opet od mnogostrukog ploda zemlje.
Odatle ponovno slijedi da privatno vlasnitvo odgovara ljudskoj naravi. Stvari naime koje
se trae za odravanje ivota, a osobito za njegovo usavravanje, daje zemlja u velikom
obilju, ali ona toga po sebi ne bi mogla davati bez obraivanja i ljudske brige. ovjek ulae
sposobnosti uma i svoje tjelesne sile kad stjee prirodna dobra. Time istovremeno sebi pripaja
onaj dio vremenitih stvari koje je obradio. U obraena prirodna dobra kao da je utisnuo neki
svoj lik. Zato je posve pravedno da on taj dio posjeduje kao svoj, i nikome nije doputeno
krnjiti to njegovo pravo.

Privatno vlasnitvo sankcionirano boanskim i ljudskim zakonima


8. Snaga tih dokaza je tako vrsta da se valja uditi to se s njima ne slau neki uskrisitelji
zastarjelih miljenja, koji pojedincu doputaju da se slui zemljitem i raznim plodovima
prirode, ali posve nijeu da i kao vlasnik ima pravo na zemljite na kojem je neto sagradio ili
na polje koje je obradio. Kad to nijeu, ne vide da e ovjek biti lien stvari koje je stekao
svojim trudom. Polje se silno mijenja pod rukom i vjetinom obraivaa. Neplodna divlja
ikara postaje plodno tlo, a to to poboljava zemljite tako se s njime stapa da se veinom od
njega nikako ne moe odijeliti. A zar doputa pravednost da netko ima i uiva ono na emu se
drugi muio? Kao to uinci prate onaj uzrok koji ih je proizveo, tako je pravedno da plod
rada pripada onima koji su uloili trud.
S pravom, dakle, sav ljudski rod, ne obazirui se na protivna miljenja nekolicine, nego
pomnjivo promatrajui narav, u toj istoj naravi pronalazi zakon koji je temelj razdiobe do-
bara; i priznavajui da je privatno vlasnitvo u najboljem skladu s ljudskom naravi te

4
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve

miroljubivim i mirnim drutvenim suivljenjem, sveano ga je ozakonio praksom svih sto-


ljea.
Graanski zakoni, kad su pravedni, dobivaju svoju snagu od naravnog zakona, potvruju
pravo privatnog vlasnitva o kojemu govorimo te ga brane upotrebljavajui i silu. To je
potvrdio i autoritet boanskih zakona koji najstroe zabranjuju ak i poeljeti tue: Ne
poeli ene blinjega svoga! Ne hlepi za kuom blinjega svoga, njivom njegovom, slugom
njegovim, slukinjom njegovom, volom njegovim, magarcem njegovim, ni za im to je
blinjega tvoga.1

ovjekova sloboda
9. Prava koja imaju pojedinci mnogo se bolje istiu kad ih promatramo u vezi i skladu s
dunostima ovjeka u obiteljskoj zajednici. Nema sumnje da je svaki ovjek slobodan u
izboru naina ivota. Svatko se po svojoj volji moe odluiti za jedno ili za drugo, ili da
slijedi savjet Isusa Krista o djevianstvu ili da se vee enidbenim vezom. Nijedan ljudski za-
kon ne moe ovjeku oduzeti naravno i prvobitno pravo na enidbu, niti bilo na koji nain
ograniiti glavnu svrhu enidbe koja je u poetku ustanovljena Bojim autoritetom rijeima:
Plodite se i mnoite.2 Obitelj je, dakle, odnosno kuna zajednica dodue maleno drutvo,
no pravo drutvo, starije od svakoga graanskog drutva te ima prava i dunosti neovisne o
dravi. to smo, dakle, dokazali da je pojedinim osobama narav dala pravo vlasnitva, to
treba prenijeti na ovjeka ukoliko je glava obitelji. tovie, to je pravo toliko snanije koliko
ljudska osoba u obiteljskoj zajednici vie obuhvaa.

Obitelj i drava
10. Najsvetiji je zakon naravi da se otac obitelji brine za ivot i odgoj onih koje je rodio.
Sama narav ide za tim da otac svojoj djeci koja su njegov plod mora stei i pribaviti sve ono
to e ih u buduem ivotu moi poteno braniti od svake nesree. A tu dunost moe izvriti
samo tako da plodonosno posjeduje stvari te ih i svojoj djeci ostavi kao batinu. Kao to je
drava, tako je i obitelj, kako smo spomenuli, pravo drutvo kojim upravlja posebna tj.
oinska vlast. Unutar granica odreenih vlastitom svrhom ima obitelj bar toliko prava koliko
graansko drutvo da izabire i upotrebljava stvari koje su nune zajednici i njezinoj
opravdanoj slobodi. Rekli smo, bar toliko, jer je obiteljska zajednica i logiki i stvarno
mnogo starija od graanskog drutva, pa odatle i slijedi da su joj takoer prava i dunosti

1
Pnz 5, 21.
2
Post 1, 28.

5
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve

stariji i u neposrednoj vezi s naravi. Kad bi graani i obitelji nali u drutvu umjesto pomoi
povredu, umjesto zatite smanjenje svoga prava, tada bi drutvo postalo vie mrsko nego
poeljno.

Drava i njezino upletanje u obitelj


11. Velika je dakle i pogibeljna zabluda htjeti da se graanska vlast po volji uplee u
unutranji ivot obitelji. Sigurno, ako se obitelj moda nae u tekoama iz kojih sama
nikako ne moe izai, u takvim neprilikama dravna vlast opravdano posreduje, jer su
pojedine obitelji dio drave. Slino, u sluaju velikih nereda u meusobnim odnosima unutar
obitelji, neka posreduje drava i neka svakome dade njegovo pravo, jer to ne znai oteti prava
graana nego ih osigurati i zatititi u skladu s pravdom. No tu se moraju zaustaviti oni koji su
na elu drave. Narav ne doputa da se prekorae ove granice. Oinska je vlast takva da je
drava ne moe ponititi ni prisvojiti, jer je njezin izvor isti i zajedniki s onim to ga ima
sam ljudski ivot. Sinovi su neto oevo i kao neko proirenje oeve osobe. Da pravo
kaemo, oni ne ulaze u graansko drutvo i ne sudjeluju u njemu po sebi, nego po obitelji u
kojoj su se rodili. A to je zato to su sinovi po naravi neto oevo... i prije nego dou k
razumu pod vlau su roditelja.3 Kad, dakle, socijalisti dokidaju roditeljsku vlast te mjesto
nje uvode dravnu, ine protiv naravne pravednosti i kidaju sam obiteljski vez.

Socijalistiko rjeenje je tetno za samo drutvo


12. Previe je jasno da bi, osim nepravde, iz toga nastala zbrka i pomutnja u svim
staleima graana. Bio bi otvoren put meusobnoj zavisti, ogovaranju i neslozi. Nestalo bi
privatne inicijative uma i marljivosti pojedinca. Tako bi nuno presuili i izvori bogatstva.
Ona zamiljena jednakost ne bi bila drugo nego opa nevolja i bijeda.
Iz svega toga slijedi da treba odbaciti socijalistiko naelo o zajednitvu dobara, jer ono
kodi i onima kojima bi trebalo pomoi. Ono se protivi naravnim pravima pojedinaca, iskriv-
ljuje dunost drave i muti opi mir. Ostaje, dakle, kad se trai pomo narodu, da se kao
netaknut temelj postavi pravo na privatno vlasnitvo. Nakon to smo pretpostavili, iznijet
emo gdje valja traiti lijek.

3
Sv. TOMA, Summa Theol., II-II. q. 10, a. 12.

6
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve

DRUGI DIO

PRAVI LIJEKOVI

A) DJELO CRKVE

13. S pouzdanjem zapoinjemo raspravu, i to s potpunim svojim pravom. Radi se naime o


stvari koja se ne da rijeiti bez pomoi vjere i Crkve. Budui da je naa dunost u prvom redu
uvati vjeru i sve ono to je u crkvenoj vlasti, drimo da bismo zanemarili dunost kad bismo
utjeli. Ta vana stvar zahtjeva i trud i nastojanje drugih: dravnih vladara, posjednika i
bogataa te, konano, i samih radnika o kojima je rije. No bez oklijevanja tvrdimo da e svi
ljudski napori biti uzaludni, ako se zapostavi Crkva. Crkva, naime, crpe svoj nauk iz
Evanelja, sposoban da sukobe ili stia ili ublai. Crkva ne prosvjetljuje um, nego svojim
zapovijedima upravlja i udorednim ivotom pojedinaca. Ona svojim mnogim i vrlo korisnim
uredbama poboljava stanje radnika. Ona vrue eli i nastoji ujediniti snage i miljenje svih
stalea, ne bi li se tako to bolje udovoljilo potrebama radnika. Ona smatra potrebnim da se u
tu svrhu urede, razborito i umjereno, sami zakoni i dravna vlast.

1. Neizbjenost drutvene nejednakosti i tekog rada


14. Najprije treba upamtiti da valja podnositi razliite uvjete ljudskog ivota: nemogue je
iz ljudskog drutva ukloniti drutvenu nejednakost. Socijalisti, istina, idu za tim, ali im je
svako nastojanje uzaludno, jer se protivi samoj naravi stvari. Iz same naravi proizlaze u
ljudskom rodu velike i premnoge nejednakosti. Nemaju svi jednake umne sposobnosti ni
jednake marljivosti, ni zdravlja ni snage. Iz toga same od sebe proizlaze razlike i nejednakosti
drutvenih prilika. To ide potpuno u prilog potrebama pojedinaca i drutva, jer zajednikom
su ivotu potrebne razne sposobnosti. Upravo ta razlika u ivotnim odnosima tjera ljude da se
bave razliitim zanimanjima.
to se tie tjelesnog rada, ovjek ne bi bio sasvim besposlen ni u stanju nevinosti. to bi
onda volja slobodno eljela kao duhovnu nasladu, na to ju je kasnije kao na zadovoljtinu za
grijeh u trpljenju nagonila nuda. Zemlja neka je zbog tebe prokleta: s trudom e se od nje

7
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve

hraniti svega vijeka svog.4 Isto tako nee biti nikada kraj ni ostalim nevoljama na zemlji, jer
su zle posljedice grijeha koje treba podnositi otre, tvrde i teke. One prate ovjeka sve do
smrti. Ljudsko je, dakle, naslijee trpjeti i patiti i to god ljudi pokuaju i urade, nee
nikakvom silom ni vjetinom sasvim iskorijeniti nevolje iz ljudskog drutva. Kad neki tvrde
da to mogu postii obeavajui bijednom puku ivot bez boli i patnji, pun mira i neprestanih
raskoi, zasljepljuju ga i varaju. Odatle e proizai zla vea od sadanjih. Najbolje je
ovozemaljske stvari promatrati onakvima kakve jesu, a nevoljama, kako smo naglasili, traiti
prikladna olakanja drugdje.

2. Potrebna je sloga
15. U pitanju o kom govorimo osobito je zlo vjerovati da se jedna klasa sama po sebi
protivi drugoj, kao da je sama narav odredila da se bogatai i radnici stalno meusobno bore.
To se protivi i razumu i istini. Naprotiv, istina je, kao to se u tijelu pojedini udovi
meusobno slau i time stvaraju divan sklad, isto je tako i narav za dravu odredila da se obje
klase meusobno slau i stvaraju ravnoteu. Jedna drugoj bezuvjetno trebaju: ne moe kapital
opstojati bez rada ni rad bez kapitala. Sklad stvara ljepotu i red, naprotiv iz neprestane borbe
raa se nered i surovost. A da nestane i da se iskorijeni borba, kranske ustanove imaju za to
raznovrsnu mo.

3. Odnos meu drutvenim klasama


a) Pravednost
16. Prvenstveno cijeli nauk vjere koju tumai i uva Crkva ima dovoljno snage da izmiri
bogatae i radnike. Ona ih moe izmiriti i sjediniti pozivajui i jedne i druge na meusobne
dunosti, a osobito na one koje izviru iz pravednosti.
Ovo su dunosti koje se odnose na radnika: potpuno i vjerno izvravati ono to je s
obzirom na rad slobodno i pravedno ugovorio. Ne smije nipoto unitavati sirovinu ni
vrijeati osobu vlasnika. Neka branei svoja prava ne upotrebljava silu i neka se ne buni. Ne
smije se druiti s pokvarenim ljudima koji lukavo bude neumjerene nade i daju prevelika
obeanja, iz ega obino slijedi nekorisno kajanje i gubitak dobara.
Dunosti su bogataa i gospodara ove: ne smije s radnicima postupati kao s robovima.
Moraju u njima potovati dostojanstvo ljudske osobe koja je oplemenjena kranskim obi-
ljejem. Korisna zanimanja, kako to ui zdrav razum i kranska filozofija, nisu nipoto

4
Post 3, 17.

8
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve

ovjeku na sramotu, nego na ast jer se njima omoguuje poteno ivotno uzdravanje.
Sramotno je neovjeno izrabljivati ljude kao sredstvo za stjecanje dobitaka te ih jedino
toliko cijeniti koliko im vrijede sila i snaga. Jednako tako vrijedi zapovijed da kod radnika
valja voditi rauna o njihovoj vjeri i duhovnim dobrima. Poslodavci su zato duni stvari tako
urediti da radnik u zgodno vrijeme moe obaviti svoje religiozne potrebe. Ne smiju ga izloiti
podmitljivim zavoenjima i poticajima na grijeh. Jednako ga ne smiju odvraati od brige za
obitelj i nastojanja da neto pritedi. Neka ne nameu tei rad nego to ga sile mogu podnijeti
ili takav koji ne odgovara dobi i spolu.
17. A najvea je dunost poslodavca da svakome dadu to je pravo. Neka plai odrede
pravednu mjeru, a to ovisi o vie okolnosti. Napose neka bogatai i poslodavci znadu da ni
Boja ni ljudska prava ne doputaju u osobnu korist tlaiti bijednike i nevoljnike te bogatiti se
iz tue bijede. Prevariti bilo koga u zasluenoj plai velik je grijeh koji vapi u nebo za
osvetom. Evo: plaa kosaca... koju im uskratiste - vie, i vapaji doprijee do uiju Gospoda
nad vojskama. 5
Neka se, konano, bogatai pomno uvaju da ni silom ni prijevarom ni
lihvom ne nakode pri tednjama radnika. To vie to oni nisu protiv nepravde i nemoi dosta
osigurani te njihovu imovinu valja smatrati to svetijom to je neznatnija. Zar ne bi samo
obdravanje ovih zakona moglo stiati silu i uzroke razmirica?

b) Ljubav
18. No Crkva slijedei Isusa Krista, uitelja i vou, ide za viim, tj. zapovijedajui neto
savrenije eli jedan stale to vie pribliiti drugome te ih u prijateljstvu spojiti. Razumjeti i
istinski procijeniti zemaljski ivot ne moemo ako se ne obaziremo na drugi, tj. besmrtni, bez
kojega pravi pojam moralnog dobra nuno propada, tovie, sve stvorene stvari postaju
neprotumaiva tajna do koje ne bi moglo doprijeti nijedno ljudsko istraivanje: to smo,
dakle, nauili iz same naravi, to takoer stoji u kranskom nazoru na kojemu se, kao na
glavnom temelju, osniva sva bit i cijeli sustav vjere, da emo uistinu ivjeti tek onda kad
ostavimo ovaj ivot. Bog nije stvorio ovjeka za ova krhka i prolazna dobra, nego nebeska i
vjena. Nije nam dao zemlju kao prebivalite, nego kao mjesto progonstva. Ima li ili nema
bogatstva i ostalih stvari, koje se nazivaju dobrima, to na vjeno blaenstvo nita ne utjee.
No vrlo je vano, kako se njima slui. Isus Krist svojim obilnim otkupljenjem nije nipoto
odstranio razne nevolje, kojima je ivot isprepleten, nego ih pretvorio u poticaj na krepost i
prigodu za velike zasluge, tako da nijedan od umrlih ne moe dobiti vjene plae, ako ne ide

5
Jak 5, 4.

9
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve

stopama ranjenoga Isusa Krista. Ako ustrajemo, s njime emo i kraljevati.6 Trud je i muku
divno ublaio time to ih je sam slobodnom voljom prigrlio. Svojim primjerom, milou i na-
dom u vjenu plau olakao nam je trpljenje u boli: Ta ova malenkost nae asovite nevolje
donosi nam obilato, sve obilatije, breme vjene slave.7
Zato imunicima opomena da ih bogatstvo ne oslobaa od nevolja i da ne pridonosi nita
za vjenu sreu, nego joj, tovie, smeta.8 Neka se bogatai boje krajnje ozbiljnih prijetnji
Isusa Krista,9 prema kojima im valja poloiti strog raun Bogu o upotrebi bogatstva.

c) Prava korist bogatstva


19. Kako valja upotrebljavati bogatstvo, imamo izvrstan i vrlo vaan nauk koji je
filozofija nauavala, a Crkva ga sada do savrenstva tumai i potie da se ne dri samo u
pameti, nego da se primjenjuje u ivotu. Temelj se ovog nauka sastoji u slijedeem: valja
razlikovati pravedni posjed novca od njegove upotrebe. Privatno posjedovati dobra, vidjeli
smo malo prije, proizlazi iz naravnog prava, a tim se pravom sluiti, naroito u drutvenom
ivotu nije samo slobodno, nego je veoma nuno. ovjek doputeno posjeduje privatno
vlasnitvo. Ono mu je takoer za ivot potrebno.10 No ako se pita kakva mora biti upotreba,
onda Crkva bez oklijevanja odgovara: to se toga tie, ovjek ne smije imati izvanjske stvari
kao svoje vlastite, nego kao ope, da ih uzmogne i drugima rado dijeliti u potrebi. Zato i veli
apostol: 'Zapovijedi bogatima ovoga svijeta da rado dijele drugima'.11 Nitko, doista, nije
duan pomagati druge od onoga to je njemu potrebno za uzdravanje svoje i svojih, ni
drugima dijeli od onoga to je njemu potrebno da sauva dostojanstvo svoje osobe i ono to
njemu dolikuje: Nitko ne mora ivjeti ispod svoga dostojanstva.12 Kad se pak udovolji
potrebi i dostojanstvu, dunost je udijeliti od onoga to je preostalo. to vam preostaje, dajte
kao milostinju.13 Te dunosti ne proizlaze iz pravednosti, osim u krajnjoj nudi, nego iz
kranske ljubavi, a njezino ispunjenje ne moemo traiti zakonskim putem. No nad ljudskim
zakonima i sudovima stoji zakon i sud Boga, Isusa Krista, koji na mnogo naina potie da se
ini dobro: Blaenije je davati nego primati.14 On e smatrati da je podijeljena ili

6
2 Tim 2, 12.
7
2 Kor 4, 17.
8
Usp. Mt 19, 23-24.
9
Usp. Lk 6, 24-25.
10
Summa Theol., II-II. q. 66, a. 2.
11
Ondje, q. 55. a. 2.
12
Ondje, q. 32, a. 6.
13
Lk 11, 41 (Papa citira Vulgatu u kojoj stoji to vam preostane, a grki i hrvatski tekst imaju ono to je
unutra).
14
Dj 20, 35.

10
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve

uskraena milostinja njemu samome podijeljena ili uskraena. to god uiniste jednome od
ove moje najmanje brae, meni uiniste.15 Stvar se sastoji u ovome: Tko je Bojom
dobrotom primio vie dobara, bilo tjelesnih i vidljivih, bilo duhovnih, primio ih je zato da ih
upotrijebi za svoje usavravanje i kao sluga Boje providnosti na korist drugih. Tko ima
talenta neka ne uti. Tko ima obilno imetka, neka se uva da ne ohladi za djela milosra. Tko
ima sposobnost upravljanja, neka mnogo nastoji da s blinjim podijeli upotrebu i plodove. 16

d) Prednosti siromatva
20. A one koji nemaju bogatstva, Crkva pouava da po Bojem naumu siromatvo nije
sramota. Ne treba se stidjeti uzdravanja radom. To je ivotom i djelima potvrdio Gospodin
Isus Krist koji je za spasenje svijeta, premda bogat, postao siromaan,17 premda je bio Sin
Boji i sam Bog, ipak je htio da ga dre i smatraju tesarovim sinom. tovie, nije se
ustruavao provoditi velik dio svog ivota u tesarskom radu. Nije li ono drvodjelja, sin
Marijin?18 Ako promatramo boanstvo tog uzora, lako emo razumjeti da se prava
vrijednost i dostojanstvo ovjeka sastoji u udorednosti, tj. u kreposti; da je krepost opa
batina ljudi koju mogu stei svi, najnii i najvii, bogati i siromani; da e plau vjenoga
blaenstva postii samo onaj u koga se bude nala krepost i zasluna djela. tovie, ini se da
je volja Boja sklonija staleu nevoljnika. Isus Krist naziva siromahe blaenima.19 Ljubazno
poziva k sebi sve one koji su umorni i optereeni da ih utjei.20 Osobitom ljubavlju ljubi
najnie i one koji trpe nepravdu. Ako te istine budu poznate, lako e se u imunih umanjiti
naduta oholost, a u nevoljnika osokoliti duh potenja. Jedni e biti potaknuti na susretljivost,
a drugi na skromnost. Time e se ukloniti suprotnost koja je plod oholosti te e se dosta lako
postii da se oba stalea sloe i pomire.

e) Kransko bratstvo
21. No njih, ako posluaju kranske zapovijedi, nee spojiti samo prijateljstvo, nego i
bratska ljubav. Razabrat e, naime, i razumjeti, da je sve ljude stvorio zajedniki Bog Otac;
da svi tee prema istom konanom dobru, a to je sam Bog koji jedini moe potpuno i
svestrano uiniti blaenima ljude i anele; da je svatko dobrotom Isusa Krista otkupljen i da

15
Mt 25, 40.
16
Sv. GRGUR VELIKI PAPA, In Evang. hom., IX, r. 7.
17
2 Kor 7, 9.
18
Mk 6, 3.
19
Usp. Mt 5, 3.
20
Mt 11, 28.

11
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve

su svi, primivi dostojanstvo djece Boje, povezani bratskom ljubavlju i Gospodinom Isusom
Kristom, prvoroenim od mnoge brae. Zatim da naravna dobra kao i darovi Boje milosti
pripadaju cijelom ljudskom rodu i da se nikomu, osim nevrijednima, ne uskrauje batina
nebeskih dobara. Ako pak djeca, onda i batinici, batinici Boji, a subatinici Kristovi.21
To je ideal dunosti i prava kako ih razvija kranska filozofija. Zar nije oito da bi brzo
prestala svaka borba, kad bi ova naela prevladala u graanskom drutvu?

4. Pozitivna sredstva
a) irenje kranskog nauka
22. Crkva se ipak ne zadovoljava samo time da pokae put kojim bi se moglo nai zdravlje
nego vlastitom rukom primjenjuje lijekove. Ona svom snagom nastoji, praksom i naukom,
odgajati i obrazovati ljude. Taj spasonosni nauk nastoji provesti pomou biskupa i sveenika.
Zatim nastoji proniknuti u due i skloniti volje da se dragovoljno dadu upravljati i vladati
stegom Bojih zapovijedi. Upravo u tome, to je najglavnije i od najvee vanosti, budui da
odatle proizlazi sva korist i budui da je u tome itav spor, jedino Crkva najvie moe.
Sredstva kojima se slui da pokrene due dana su joj od Krista Isusa upravo poradi
spomenutih razloga i ona imaju u sebi snagu od Boga im podijeljenu. Samo takva sredstva
mogu doprijeti do nutrine srca i potaknuti ovjeka da se odazove dunosti te svlada poude,
da ljubi Boga i blinjega, i to savrenom ljubavlju, i da srano odstrani sve to god prijei
krepostan ivot.

b) Obnova drutva
Bit e dosta ako se sjetimo takvih primjera iz starine. Spominjemo samo nedvojbene stvari
i dogaaje. Kranske su naime uredbe posve obnovile graansko drutvo. Ta obnova bila je
pravi napredak ljudskog roda. tovie, on se iz rasula vratio u ivot i popeo do tolike
savrenosti kakva nije postojala ni prije niti e ubudue ikada biti vea. Napokon, Isus Krist
je poetnik svih ovih dobara. Svijet je primivi svjetlo Evanelja, upoznao veliko otajstvo
utjelovljenja Boje Rijei i ljudskog otkupljenja. ivot je Isusa Krista, Boga i ovjeka,
obuzeo drave te ih je proeo vjerom u njega, njegovim zapovijedima i zakonima.
Ako, dakle, ljudsko drutvo treba izlijeiti, izlijeit e se jedino tako da se uspostave
kranski ivot i obiaji. Za drutva naime koja propadaju, a treba ih uspostaviti, posve je
pravo traiti da se vrate na svoj poetak. U tome se sastoji savrenost svakoga drutva da se

21
Rim 8, 17.

12
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve

radi i nastoji postii ono radi ega je utemeljeno. Na drutvene pokrete i ine potie isti onaj
razlog koji je drutvo rodio. Drutvo e propasti ako skrene s prvobitne svrhe, a opet e se
podii ako se k njoj vrati. To se odnosi na cijelo graansko drutvo, prema tome i na onaj
stale graana koji svoj ivot uzdravaju radom, a tih je najvie.

c) Crkva se brine i za vremenita dobra


23. Ne treba vjerovati da je Crkva zato to je upravila svoju brigu prema duama,
zanemarila ono to se odnosi na smrtni i zemaljski ivot. Crkva se napose stara da se radnici
izvuku iz vrlo nesretnoga stanja i da poboljaju svoje ivotne prilike. Ve time to Crkva
poziva ljude na krepost i odgaja ih, ini veliko djelo. Ako se naime kranski zakoni tono
obdravaju, oni sami pridonose svoj dio da se pobolja blagostanje u izvanjskim prilikama,
jer zazivaju pomo Boga zaetnika i izvora svih dobara; zaustavljaju dvostruku kugu naega
ivota koja ini ovjeka bijednikom usprkos obilnom bogatstvu, a to je pohlepa za imetkom i
pouda za uivanjem.22 Zadovoljni umjerenim ivotom skromni dohodak nadomjetaju
tednjom, daleko od opaina koje prodiru ne samo skromno nego i najvee imanje i rastepu
najbogatije batine.
24. Osim toga, Crkva da neposredno pomogne radnicima osniva i njeguje ono to smatra
potrebnim da im pritekne u oskudici. U toj vrsti dobroinstva Crkva se uvijek odlikovala te je
i sami radnici mnogo hvale i uzdiu. Meusobna ljubav najstarijih krana bila je toliko
snana da su se bogatiji esto odricali svog imetka u korist siromanih. Zato nitko meu
njima nije oskudijevao.23 akonima, iji je red upravo zato i ustanovljen, apostoli su naloili
svaki dan vriti djela milosra, a apostol Pavao, premda se brinuo za sve Crkve, ipak je
poduzimao muna putovanja da siromanijim kranima osobno donese milostinju. Takve
darove koji su se dragovoljno skupljali na svakom sastanku Tertulijan naziva pobonim
zakladama, jer su bile namijenjene za pomo i ukop bijednika, za mladie i djevojke bez
imetka i roditelja, za domae, starce, za brodolomce.24 Odatle je pomalo nastala ona
imovina koju je Crkva svetom brigom uvala kao oevinu siromaha. tovie, siromanom je
puku davala potporu pritedjevi im tako stid kad bi morali prosjaiti. Zajednika je majka
bogatih i siromanih znala posvuda u velikoj mjeri poticati na kransku ljubav te osnivati
redovnike zavode i mnoge druge korisne ustanove, pa ne bi bilo gotovo nijedne vrste
nevolje koja bi morala ostati bez utjehe.

22
Usp. 1 Tim 6, 10.
23
Dj 4, 34.
24
Apol., II, 39.

13
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve

Ima, dakako, i danas mnogo onih koji, kao nekada pogani, zlorabe tu plemenitu ljubav
napadajui Crkvu. Mjesto nje osnivaju pomo silom graanskih zakona. No sve ljudsko na-
stojanje nee nai ono to bi moglo nadomjestiti kransku ljubav koja se svom snagom
posvetila koristi drugih. Jedino Crkva ima tu jakost, koja ne bi bila nikakva da ne izvire iz
Presvetog Srca Isusova. Daleko od Isusa Krista luta onaj koji se odijelio od Crkve.

B) DJELO DRAVE

25. No nema sumnje, da se za rjeenje tog pitanja trae i ona sredstva koja su u ljudskoj
vlasti. Svi listom, kojih se predmet tie, moraju ii za istim ciljem, koliko je tko duan.
Donekle je to slino Bojoj providnosti koja upravlja svijetom, jer obino vidimo, da uinci
proizlaze iz sudjelovanja svih onih uzroka o kojima ovise.
Oito je, dakle, kakvu pomo treba oekivati od drave. Govorei ovdje o dravi, ne
mislimo ovdje na dravu kakvu ima ovaj ili onaj narod, nego na takvu kakva odgovara
naravi, kakvu trai zdrav razum i kakvu nam pokazuju naela boanske objave, koja smo
razvili naroito u okrunici O kranskom ureenju drave (Immortale Dei).

1. Drava ima pravo zahvata


26. Oni koji upravljaju dravom najprije moraju openito pomagati cjelokupnim
zakonodavstvom i politikim ustanovama i raditi da iz samog ustrojstva i dravne uprave
cvjeta blagostanje zajednice i pojedinaca. To je zadaa graanske razboritosti i prava dunost
onih koji su na vlasti. A sreu i dobrobit drave unapreuju ponajvie: udoree, dobro ure-
en obiteljski ivot, obdravanje vjere i pravednosti, umjereno nametnuti te pravedno
podijeljeni javni tereti, napredak industrije i trgovine, napredno poljodjelstvo i drugo slino
tome. to se to veom pomnjom bude promicalo, to e graani bolje i sretnije ivjeti. - Dakle,
pomou tih stvari mogu isto tako upravitelji drave veoma mnogo popraviti stanje radnika te
ujedno koristiti ostalim staleima, i to na temelju svoga prava, bez sumnjienja da prelazi
granice, jer drava po svojoj dunosti mora brinuti za ope dobro. to bude vie ta opa skrb
donijela ploda, to e manje biti nuno da se za poboljanje radnikog poloaja trae drugi
putovi.

a) Za ope dobro
27. No valja uzeti u obzir neto to se neposredno odnosi na sam predmet, tj. da drava

14
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve

postoji i za vie i za nie klase. Radnici bez posjeda su po naravi isto tako graani kao i bo-
gatai, pravi i ivi udovi narodnoga tijela od kojih posredovanjem obitelji nastaje tijelo
drave; da i ne spominjemo kako njih u svakom gradu ima najvie. Zato je besmisleno voditi
brigu samo o jednom dijelu dravljana, a drugi dio zanemarivati. Javna vlast treba da vodi
brigu o uzdravanju i promicanju probitka radnika. Ako se to ne uini, bit e povrijeena
pravica koja trai da se svakome dade svoje. O tom mudro veli sv. Toma: Kao to su dio i
cjelina donekle isto, tako ono to pripada cjelini pripada i dijelu.25 Meu mnogim, dakle, i
tekim dunostima vladara koji ele dobro svome puku istie se osobito ta da svaki stale
graana jednako brane i strogo obdravaju pravednost koja se zove razdiobna (iustitia
distributiva).
No iako svi graani bez iznimke moraju neto pridonijeti za ope dobro, od kojega opet
jedan dio sam po sebi ide u korist pojedinaca, ne mogu ipak svi isto i jednako pridonositi.
Ipak, kako god se promijene oblici vlasti, uvijek e meu staleima graana biti one razlike
bez kojih se nijedno drutvo ne moe zamisliti. Nuno je da bude takvih koji e se baviti
dravnikim poslovima: stvarati zakone, krojiti pravdu te koji e savjetom i ugledom
upravljati poslovima u miru i u ratu. Svatko vidi da su takvi muevi odliniji te ih valja
smatrati prvacima cijelog naroda, zato to neposredno i djelotvorno sudjeluju za ope dobro.
Oni pak koji vre kakav obrt ne koriste dravi onako kao oni prvi, niti u istoj mjeri. Ipak i oni,
premda manje izravno, mnogo koriste javnom blagostanju. Doista, budui da drutveno dobro
mora biti takvo da ljudi, kad ga postignu, postanu bolji, ono se prvenstveno sastoji u kreposti.
No dobro ureena drava mora se brinuti i za tjelesna i izvanjska dobra, kojih je upotreba
potrebna za kreposne ine.26 A da se ta dobra steknu, najvie je potreban i koristan rad
radnika, obavljali ga oni u polju ili u radionicama. tovie, njihova je snaga i korist tolika te
je velika istina da drave samo trudom radnika postaju bogate. Pravednost, dakle, trai da se
drava javno brine za radnika, tako da i on od onoga to je pridonio za opu korist i sam neto
dobije, kao npr. stan i odijelo, da zdrav uzmogne lake podnositi ivot. Odatle slijedi da valja
podupirati sve ono to moe popraviti stanje radnika. Ta briga ne samo da nikome ne kodi,
nego e, tovie, koristiti svima, jer je dravi stalo da ne ostanu u bijedi oni od kojih potjeu
tako nuna dobra.

2. Pravila i granice prava zahvata


28. Nije pravo, rekli smo, da drava apsorbira graane i obitelj. Pravedno je, da se i jednoj

25
Summa Theol., II-II. q. 61, a. 1 ad 2.
26
Sv. TOMA, De reg. princ., I, 17.

15
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve

i drugoj strani zajami vlast slobodnog djelovanja, ukoliko to moe biti bez povrede opega
dobra i bez nepravde za pojedinca. Ipak, oni koji zapovijedaju moraju braniti zajednicu i
njezine udove, zajednicu zato jer je vrhovnoj vlasti narav naredila da je uva, tako da je
uvati ope dobro ne samo vrhovni zakon, nego i sam smisao i svrha vlasti; a udove zato to
briga za dravu ide po naravi ne na korist onih kojima je ona povjerena, nego onih koji su joj
povjereni, u emu se slau i filozofija i kranska vjera. Budui da vlast zapovijedanja dolazi
od Boga te je neko sudionitvo u njegovoj vrhovnoj vlasti, treba je izvravati po primjeru
boanske vlasti koja se oinskom ljubavlju brine za stvari pojedine i za sve zajedno. Ako je,
dakle, nanesena ili ako prijeti kakva teta zajednici ili koristi pojedinih stalea, a ne moe se
drugaije ni sprijeiti ni pomoi, tada je nuno da u pomo pritekne javna vlast.
29. Blagostanju pojedinaca i zajednice koristi da odnosi budu mirni i ureeni, da sav
obiteljski ivot bude ureen prema Bojim i naravnim zakonima, da se vjera vri i potuje, da
javno i privatno cvate nepovrijeena udorednost, da se pravednost dri svetom i da je jedan
drugome ne kri nekanjeno, da rastu krepki graani koji e moi, bude li potrebno, braniti i
podupirati dravu. Zato, ako zbog buna i trajkova doe do javnih nereda, ako se meu
radnicima bitno poremete naravni odnosi u obitelji, ako se ne potuje vjera radnika, jer im se
ne daje prilika da obavljaju svoje vjerske dunosti; ako u radionicama zaprijeti opasnost za
moralni ivot zato to su spolovi izmijeani i zbog drugih poticaja na grijeh ili, nadalje, ako
poslodavci tlae radnike nepravednim teretima te ih ponizuju uvjetima koji se protive
osobnom i ljudskom dostojanstvu radnika; ako kode zdravlju prekomjernim radom koji nije
primjeren ni spolu ni dobi, tada treba upotrijebiti silu i ugled zakona u stalnim granicama. Te
granice odreuje sluaj koji trai pomo zakona, a to znai da zakoni ne smiju ii dalje negoli
je potrebna da se zlo iscijeli ili pogibelj odvrati.
Prava treba sveto zatititi, bila ona na ne znam kojoj strani, a javna vlast se mora
pobrinuti, otklanjajui i kanjavajui nepravde, da svatko svoje posjeduje. Zatiujui prava
privatnih vlasnika treba naroito paziti na slabe i siromane. Stale bogatih sa svojim
sredstvima ne treba toliko javne zatite. Siromani svijet, nemajui nita ime bi se branio,
oslanja se najvie na zatitu drave. Za radnike se; dakle, jer se broje u siromane, treba
drava naroitom brigom brinuti.

3. Naroiti sluajevi zahvata

a) Obrana privatnog vlasnitva


30. Dobro je da o nekim vanijim pitanjima napose progovorimo. Prvo: zakoni moraju

16
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve

tititi i braniti privatno vlasnitvo. Pohota je veoma estoka, i zato treba najvie nastojati da
se puk pridri kod svoje dunosti. Ako je doputeno, a to se ne protivi pravdi, nastojati za
boljim, ono pravednost zabranjuje i sama opa korist ne doputa da se drugome oduzme to je
njegovo i da se posegne za tuom imovinom pod krinkom neke besmislene jednakosti.
Preteno vei dio radnika eli doista stei bolje uvjete potenim radom, ne nanosei nikomu
nepravdu. No ima ih doista koji su zadojeni zlim nazorima i koji ude za prevratom te na
svaki nain nastoje izazvati smutnje a druge na to natjerati silom i prijetnjama. Neka dakle
autoritet drave posreduje i, obuzdavi bunitelje, neka radnike sauva od ruitelja udorea, a
zakonite gospodare od otimaine i grabea.

b) Obrana rada
(1) Protiv trajkova
31. Predug i preteak posao te premalena plaa nerijetko su razlog da radnici svojevoljno
obustave rad. Ovom estom i tekom neredu treba dati lijeka, jer ovakva obustava nije samo
na tetu poslodavca i samim radnicima, nego kodi i trgovini i javnom blagostanju, to naime
obino nije bez nasilja i nereda te esto dolazi u pogibelj i javni mir. Pri tom je najuspjenije i
najspasonosnije ako vlast zakonima predusretne i sprijei da zlo ne bukne, pomno odstranivi
razloge i uzroke zbog kojih se ini da e nastati sukobi medu radnicima i poslodavcima.
(2) Uvjeti rada
32. Isto tako ima mnogo toga kod radnika to drava mora tititi i braniti, a najprije
duhovna dobra. Smrtni, naime, ivot, bio on ne znam kako dobar i poeljan, nije ipak ono
posljednje za to smo roeni, nego samo put i sredstvo da se usavri ivot due spoznajom
istine i ljubavi dobra. Dua nosi utisnutu sliku i priliku Boju, te u njoj stoluje ono gospod-
stvo po kojem je zapovjeeno ovjeku da vlada nad niom prirodom i da sebi na korist
upotrijebi svu zemlju i more: Napunite zemlju i sebi je podloite! Vladajte ribama u moru i
pticama u zraku i svim ivim stvorovima to puze po zemlji.27 U tome su svi ljudi jednaki i
nita nema u emu bi se razlikovao bogat od siromaha, gospodar od sluge, vladar od
podanika: Jer jedan je Gospodin sviju.28 Nitko ne smije nekanjeno vrijeati dostojanstvo
ovjeka, jer ovjeka i sam Bog susree s velikim potovanjem. Ne smije se prijeiti ono
savrenstvo koje je usmjereno prema vjenom ivotu u nebu. tovie, ni sam ovjek ne moe
u tome po volji sa sobom postupati protiv svoje naravi i prihvatiti ropstvo duha, jer se ne radi

27
Post 1, 28
28
Rim 10, 12.

17
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve

o pravima koja su ovjeku dana na volju ve o apsolutno nepovredivim dunostima prema


Bogu.
Odatle slijedi da treba na blagdane obustaviti rad i trud. Neka nitko ne misli da se time
podrava kakva lijenost, a jo manje da je to ona obustava rada kakvu mnogi ele a koja
potpiruje mane i uope pomae rasipanje novca, nego je to onakav poinak od rada, kakav
vjera posveuje. Poinak spojen s vjerom poziva ovjeka od svagdanjega rada i truda,
potiui ga da misli na nebeska dobra i da vjenome biu iskae pravedno i duno tovanje.
To je prvenstveni smisao i svrha poinka koji treba uvesti na blagdane, to ga je Bog u
Starom zavjetu propisao posebnim zakonom rijeima: Sjeti se da svetkuje dan subotnji;29
a sam nas je stvarno pouio odabravi tajanstveni mir odmah im je stvorio ovjeka: I
poinu u sedmi dan od svega djela koje uini.30
to se tie zatite tjelesnih i izvanjskih dobara, najprije treba bijedne radnike spasiti od
ovisnosti od pohlepnih ljudi koji se zlonamjerno i neumjereno slue osobama i stvarima za
vlastitu korist. Ne doputa ni pravednost ni ovjenost traiti toliko rada da zbog prevelikog
napora oslabi duh, a i tijelo podlegne od umora. Kao to je u ovjeku sva narav ograniena
ustaljenim granicama preko kojih se ne moe prijei, tako i djelatnost. Dodue, vjebom i
upotrebom sile se troe, no uz zavjet da ovjek od asa do asa prestane raditi, pa da miruje i
malo otpoine. Dakle, treba paziti da se svagdanji rad ne produi na vie sati nego to to sile
doputaju. Koliko mora trajati odmor, prosuuje se prema okolnostima vremena i mjesta te
prema zdravlju radnika. Budui da je trud onih koji moraju iz zemlje vaditi eljezo, kamen,
bakar i druge sline tvari, koje su pod zemljom, veoma velik i pogibeljan za zdravlje, valja ga
nadoknaditi kratkoom vremena. I na godinja doba treba paziti, jer se ista vrsta posla u jedno
doba moe lako obavljati, a u drugo ili se ne moe nikako ili uz vrlo velike potekoe.
Zatim, ono to moe snaan i odrastao ovjek izvriti nije pravo zahtijevati od ene ili od
djeteta. tovie, s obzirom na djecu valja se pomno uvati da ne ulaze u radionicu dok do-
voljno ne ojaaju tijelom, umom i duhom. Prerano troenje snage koja se u mladosti razvija
unitava je kao njenu biljku, a onemoguava ak i sam odgoj djece. Neki opet poslovi manje
dolikuju enama koje su roene za domae poslove u kui, i oni veoma uvaju dostojanstvo
enskoga spola te po naravi odgovaraju odgoju djece i blagostanju obitelji. Uope neka se
odredi da se radnicima da toliko odmora koliko treba za nadoknadu snage radom iscrpljene i
istroene, jer odmor mora vratiti naporom istroene sile. U svakom ugovoru to ga poslodavci
i radnici meusobno sklapaju, uvijek je i taj izriiti ili neizriiti uvjet da se zajami jedna i

29
Izl 20, 8.
30
Post 2, 2.

18
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve

druga vrsta odmora. Nije poteno drugaije se nagoditi, jer nikome nije doputeno traiti ili
obeati povredu dunosti koje veu ovjeka prema Bogu ili prema samome sebi.

(3) Pitanje plae


34. Dotiemo sada vrlo vano pitanje koje treba dobro shvatiti da se ne grijei ni s jedne ni
s druge strane. Naime slobodnim se sporazumom utanauje nain plae. ini se, dakle, da bi
poslodavac, kad isplati ugovorenu plau, udovoljio dunosti i da ni na to vie nije obvezan.
Nepravedno bi tada bilo samo to kad bi gospodar uskratio svu plau ili radnik sav preuzeti
posao. U tom bi sluaju i ni u kom drugom, dravna vlast imala pravo posredovati da se ni
jednom ni drugom ne krnji pravo.
Na takvo razmiljanje nee lako ni u svemu pristati tko pravo prosuuje stvari, jer ono nije
potpuno i ne uzima u obzir vrlo vanu okolnost. Rad je ljudska djelatnost kojoj je svrha stei
za ivot ono to mu je potrebno, naroito za uzdravanje: U znoju lica svoga kruh svoj e
jesti.31
Dakle, ovjekov rad ima po naravi dvije znaajke, tj. on je osoban, jer je radna snaga u
osobi te posve pripada onomu tko je upotrebljava i na iju je korist dana. Zatim, rad je nuan
i to zato jer je plod rada ovjeku potreban za odravanje ivota, a odravanje ivota je
nenadomjestiva obveza to je namee sama narav.
Ako se, dakle, promatra samo ukoliko je osoban, nema sumnje da je radniku slobodno
suziti utanaenu plau na to manje. Kao to, naime, trud ulae slobodno, tako je slobodan
zadovoljiti se za svoj trud bilo malom bilo, tovie, nikakvom plaom. No posve drugaije
valja suditi kad znaajci osobnosti dodamo oznaku nunosti koju samo milju moemo
odijeliti od one prve, ali stvarno ne. Uistinu, opa je dunost svakoga ostati na ivotu i zloin
je ne udovoljiti toj dunosti. Odatle se raa pravo pa stjecanje stvari kojima se uzdrava
ivot, a takve stvari daje svakome radom steena plaa. Uzmimo, dakle, da se radnik i
poslodavac slobodno sloe kako ih je volja, naroito s obzirom na nain plae. Ima tu uvijek
neto iz naravne pravednosti koja je vea i starija od slobodne volje onih koji ugovaraju da,
naime, plaa ne bude nedovoljna za hranu umjerena i potena radnika. Ako radnik natjeran
nudom ili sklonut strahom od veeg zla prihvati teki uvjet to
ga, premda nerado, mora prihvatiti, a koji postavlja gospodar ili poslodavac, onda je to nasilje
koje se protivi pravednosti..

31
Post 3, 19.

19
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve

Meutim, u ovim i slinim stvarima, kao npr. koliko sati valja raditi u ovoj ili onoj vrsti
posla, kojim se sredstvima najvie pomae zdravlju u tvornicama ili radionicama, neka se
drava ne uplie previe, naroito zato to su tako razliite okolnosti stvari, vremena i mjesta.
Bolje e biti da se ostavi sudu onih o kojima emo kasnije govoriti, ili da se krene drugim
putem kako bi se osiguralo stanje radnika po pravdi uz podrku i zatitu drave, ako bude
potrebno.

c) Odgoj za tednju
35. Kad radnik dobije tako dovoljnu plau da njom moe pristojno uzdravati sebe, enu i
djecu, ako je razborit, lako e nastojati tedjeti, pa e postii ono na to, ini se, i sama narav
potie, da mu ostane i nakon podmirenih trokova te uzmogne doi do malog imutka. Vidjeli
smo, upravo, da se to pitanje ne moe uspjeno rijeiti ako se ne pretpostavi kao nepovredivo
naelo privatnog vlasnitva. Stoga to pravo moraju zakoni tititi i koliko se moe pomagati,
da to vie ljudi uzmogne neto posjedovati.
Kad se to uini, nadoi e lijepe prednosti, a kao prva je pravednija raspodjela dobara. Sila
je politikih prevrata podijelila drutvo u dvije klase graana, meu kojima je prevelika i
golema razlika. Na jednoj strani premona stranka, jer je prebogata, prisvojila je svu
proizvodnju i trgovinu te okree na svoju korist sve izvore bogatstva, a uz to je veoma utje-
cajna u samoj dravnoj upravi. S druge strane imamo slabo i siromano mnotvo, izranjeno u
srcu i uvijek spremno na pobunu. No ako se vjetina naroda potakne nadom da moe stei
stalan imutak, doi e pomalo do toga, da e se jedna klasa pribliiti drugoj tako, da e se
ukloniti razlika izmeu prevelikog bogatstva i prevelikog siromatva. Osim toga, bit e vie
onih stvari kojima zemlja rodi. Naime, kad ljudi znaju da na svome rade, ulau mnogo veu
marljivost i trud, tovie, ponu upravo ljubiti zemlju obraenu vlastitom rukom, odakle
oekuju ne samo hranu, nego i neto na pretek za sebe i svoje. A svatko vidi koliko ta
spremnost volje pridonosi veoj proizvodnji i poveanju bogatstva jednog naroda. Odatle e
doi trea korist, tj. ljudi e se lake zadrati u onoj dravi u kojoj su roeni i prihvaeni i
nee zamijeniti domovinu s predalekim krajevima kad bi im domovina dala podnoljiv ivot.
Do tih se koristi moe doi samo uz uvjet da se dohodak pojedinaca ne iscrpe prevelikim
nametima i porezima. Budui da pravo privatnog vlasnitva ne dolazi iz ljudskog nego iz
naravnog zakona, javna vlast ga ne moe dokinuti, nego samo ublaiti i uskladiti njegovu
upotrebu s opim dobrom. Nepravedno, dakle, i neovjeno radi tko od dobara pojedinaca u
ime poreza uzima vie negoli je potrebno.

20
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve

C) UDRUENJA RADNIKA I POSLODAVACA

1. Potrebna je suradnja svih


36. Napokon, poslodavci i sami radnici mnogo mogu u toj stvari onim ustanovama kojima
se ljudima u potrebi zgodno pomae i kojima se jedan stale pribliava drugomu. U tu vrstu
treba ubrojiti udruenja za uzajamnu pomo: razne ustanove stvorene brigom pojedinaca, da
se osiguraju radnika, udovice i siroad, ako se to iznenada dogodi, ako koga sile ostave, ako
ivotom strada; zavodi za zatitu djeaka, djevojaka, mladia i odraslih.
No glavno mjesto zauzimaju radnika udruenja koja kao da obuhvaaju ostale ustanove.
Cehovi su, ili udruenja obrtnika, za naih predaka dugo i dobro stajali. Zaista bijahu ne samo
na veliku korist obrtnicima, nego na ast i procvat samim obrtima, kako svjedoe mnogi
dokumenti. Danas napredak kulture, novi obiaji i sve vee potrebe ivota zahtijevaju da se
ova udruenja prilagode sadanjim prilikama. S radou primjeujemo da se posvuda
osnivaju takva udruenja, bilo samih radnika bilo mjeovita, radnika i poslodavaca, i poeljno
je da rastu i brojem i djelatnom snagom. Premda smo o njima ve ee govorili, rado emo
na ovom mjestu pokazati da su ona veoma zgodna, te se s pravom osnivaju, a zatim, kako ih
valja organizirati i koja im mora biti svrha.

2. Pravo na udruenje je naravno


37. Osjeaj slabosti vlastitih sila tjera i opominje ovjeka da sebi pridrui i tuu pomo.
Sveto pismo veli: Bolje je dvojici nego jednome, jer imaju bolju plau za svoj rad. Padne
li jedan, drugi e ga podii, a teko jednomu! Ako padne, nema nikoga da ga podigne,32 i
ovo: Brat, koga brat pomae, stoji kao vrst grad.33 Kako ovjek po tom naravnom nagonu
ide za ujedinjavanjem i graanskim udruivanjem, tako eli stupiti i u druga drutva s
graanima u mala, istina, i nesavrena, ali ipak drutva. Izmeu tih udruenja i onoga velikog
drutva velika je razlika zbog razliitih neposrednih ciljeva. Svrha, naime, graanskog
drutva je sveopa, jer se odnosi na ope dobro, na koje svi i pojedini razmjerno imaju pravo.
Zato se zove javno, jer po njemu ljudi zajedno rade da ustanove dravu.34 Naprotiv, ona
drutva koja se stvaraju da tako kaemo, u njezinu krilu, zovu se i jesu privatna, jer ono to

32
Prop 4, 9. 10a.
33
Izr 18, 19. (Papa citira Vulgatu, u hrvatskom prijevodu glasi: uvrijeen brat jai je od tvrda grada.)

21
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve

im je najblia svrha, privatna je korist koja se tie jedino njihovih lanova. A privatno je
drutvo ono drutvo koje se osniva da se obavi koji privatni posao, kao kada se dvojica ili
trojica udrue da zajedno trguju.35
38. Dakle, premda privatna drutva postoje u dravi, te su kao neki njezini dijelovi, ipak
nije uope i po sebi u nadletvu drave zabraniti da postoje. Naime, stvarati privatna drutva
dano je ovjeku naravnim pravom, a drava je ustanovljena da bude na pomo naravnom
pravu, a ne na njegovu propast. Ona sama sebi proturjei kada graanima zabranjuje osnivati
udruenja, budui da i ona sama i privatna udruenja proizlaze iz jednog naela, tj. da su ljudi
po svojoj naravi udruivi.
Katkad doe vrijeme da se zakoni s pravom protive osnivanju takvih udruenja. To se
dogaa onda kada po svojim pravilima idu za neim to se oito ne slae s potovanjem,
pravednou i s opim dobrom drave. U tim sluajevima dravna vlast opravdano ne da da
se ona osnuju, ili ih dokida, ako su ve ustanovljena. No tu treba biti vrlo razborita, da ne
izgleda kako dokida prava graana, pa da pod izlikom javne koristi odredi neto to razum ne
odobrava. Jer zakone treba samo u toliko drati, u koliko se podudaraju sa zdravim razumom,
a po tome i s vjenim Bojim zakonom.36
39. Tu imamo na pameti razna drutva, zavode i redovnike drube koje je osnovala
crkvena vlast i pobona volja krana, a na koliku korist ljudskog roda, to pokazuje povijest
sve do dananjih vremena. Jasno, takva drutva su zakonita ve snagom zdrava razuma jer su
osnovana po naravnom pravu i s potenom nakanom. A to se tie vjere, s pravom se
pokoravaju samo Crkvi. Ne mogu dakle oni koji upravljaju dravom prisvajati kakvo pravo
na njih, niti na sebe preuzimati njihovu upravu, nego su jo duni da ih tuju i brane od
nepravde, ako ustreba. No vidimo da sasvim drugaije biva, osobito u ovo vrijeme. Na
mnogim mjestima drava je drutva te vrste povrijedila, i to mnogostrukom nepravdom. Ona
ih je vezom graanskih zakona sputala i oduzela im zakonito pravo moralne osobe liivi ih i
njihovih dobara. Na ta je dobra Crkva imala svoje neprijeporno pravo. Imali su svoje pravo i
pojedini lanovi, kao i oni koji su ta dobra ostavili za neku stalnu i odreenu svrhu, a i oni u
iju su korist i pomo namijenjena. Zato se ne moemo sustegnuti a da se na takvu nepravdu i
ubitanu otimainu ne potuimo, tim vie, to vidimo da se miroljubivim i svestrano korisnim
udruenjima katolikih mueva zatvara put ba u vrijeme kad se istie da je po zakonima

34
Sv. TOMA, Contra im. Dei cultum et religionem, c. II.
35
Ondje, 38.
36
ISTI, Summa Theol., I-II, q. 13, a. 3: Ljudski zakon je utoliko zakon ukoliko je u skladu sa zdravim
razumom, i prema tome je oito da proizlazi iz vjenog zakona. A ukoliko odstupa od razuma, zove se
nepravedan zakon i prema tome nije zakon nego vie povreda nekog zakona.

22
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve

slobodno osnivati drutva, dok se to doputenje, doista, na iroko daje ljudima koji su se
zavjerili protiv vjere i drave.
40. Sada ima vrlo razliitih udruenja, osobito radnikih, vie nego ikada. Nije ovdje
mjesto da se istrauje odakle su mnoga nastala, to hoe i kojim putem idu. Ipak se znade, a
to je utvreno na mnogo naina, da su im ponajvie na elu tajni zaetnici i da im je
organizacija protivna kranskom imenu, i da se ne podudara s dobrom drava. Poto su
zauzeli sva poduzea, ako im koji radnik nee pristupiti, nastoje ga kazniti bijedom. U tim
okolnostima kranski radnici trebaju prihvatiti jedno od ovoga dvojega: ili da se upiu u
drutva pogibeljna za vjeru ili da osnuju svoja drutva i tako ujedine svoje sile da se uspiju
odvano osloboditi toga nepravednog i nepodnoljivog pritiska. Da svakako treba prihvatiti
ovo drugo, mogu li o tome dvojiti oni koji ne ele najvee ljudsko dobro izvrgnuti velikoj
pogibli?

3. Promicati katolike skupove


41. Veoma su hvale vrijedni mnogi katolici koji su dobro spoznali zahtjeve vremena te
kuaju i nastoje kako bi radnike podigli potenim radom. Zauzimajui se za njih nastoje po-
dii blagostanje obitelji i pojedinaca; u skladu s pravednou urediti odnose izmeu
gospodara i radnika, posvjeivati i utvrivati u jednima i drugima osjeaj dunosti i
obdravanje evaneoskih zapovijedi - zapovijedi koje, odvraajui ovjeka od neumjerenosti,
zabranjuju prekoraiti mjeru i trae da se u dravi uz toliku razliitost osoba i stvari odri
sklad. Vidimo da se radi toga odlini muevi sastaju na skupove kako bi se meusobno
posavjetovali, ujedinili sile te odluili to se ini najboljim. Drugi pak nastoje razliite
radnike spojiti u prikladno drutvo, pomau ope dobro rijeju i djelom, brinui se za poten i
koristan rad. Biskupi takvo drutvo bodre i uzimaju u zatitu. Pod njihovim se ugledom i
rukovodstvom mnogi od biskupijskog i redovnikog klera revno brinu o duhovnom dobru
udruenja. Napokon, bogatiji katolici kao dobrovoljni sudrugovi radnika nastoje velikim nov-
cem osnovati i rairiti drutva, da radnik njihovom pomou uzmogne poslom potraiti ne
samo svoju sadanju korist, nego i sigurnost za budui poten mir.
Koliko je takvo mnogostruko i srdano nastojanje koristilo zajednici, toliko je poznato da
o tome ne treba nita govoriti. Radi toga poinjemo se nadati buduem dobru, samo ako ta
drutva budu postojano rasla i ako budu razborito i prikladno ureena. Ta zakonito osnovana
udruenja neka drava titi, ali neka se ipak ne mijea u njihovu unutranju organizaciju i
nain ivota, naime, ivotno gibanje proizlazi iz unutranjeg naela, izvanjski ga poticaji lako

23
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve

ugue.

4. Samostalnost i disciplina radnikih udruenja


42. Bez sumnje potrebna je organizacija i razborita disciplina zato da se postigne sloga u
djelovanju i htjenju. Ako je dakle, graanima slobodno udruivati se, kao to uistinu jest,
treba da bude i pravo slobodno izabrati ono udruenje i one zakone za koje se dri da najbolje
dovode do svrhe. Kakva treba biti spomenuta organizacija i disciplina udruenja u pojedinim
svojim dijelovima, mislimo da se ne moe odluiti po sigurnim i stalnim pravilima, nego
valja odrediti prema znaenju svakoga naroda, prema iskustvu i obiajima, prema koliini i
produktivnosti poslova, po rasprostranjenosti trgovine i prema ostalim okolnostima stvari i
vremena, koje valja pametno uvaiti. Kratko reeno, moe se postaviti ope i trajno pravilo:
radnika udruenja treba tako organizirati i rukovoditi da sredstva budu to prikladnija i
sposobnija za predloenu svrhu, koja se sastoji u tome da pojedinci u udruenju mogu izvui
to vie dobara za tijelo, duu i obitelj.
Oito da treba kao naroitu svrhu imati pred oima vjersko i moralno usavravanje i da se
prema toj svrsi treba usmjeriti cjelokupno gospodarstvo. Inae bi se izrodilo u neto drugo, te
ne bi bilo puno bolje od one vrste udruenja u kojima se obino o vjeri i ne vodi nikakva
briga. Uostalom, to radniku koristi u drutvu traiti vremenito blagostanje ako zbog
nestaice hrane stavlja u pogibelj spas svoje due? Ta to e koristiti ovjeku ako sav svijet
stekne, a ivotu svom naudi?37 Ovo nas ui Gospodin Isus Krist da smatramo kao znak po
kojem se kranin razlikuje od pogana. Ta sve to pogani itu.. Traite stoga najprije
Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve e vam se ostalo nadodati.38 Poinjui, dakle, od
Boga, neka se obilno dade mjesta vjerskoj obuci, da pojedinci upoznaju svoje dunosti prema
Bogu: neka dobro znaju to treba vjerovati, emu se nadati i to initi za vjersko spasenje. A
osobitom pomnjom neka se zatite od krivih nazora i najrazliitijih mana. Neka se radnik
potakne da tuje Boga i da se preda pobonosti, napose da svetkuje blagdane. Neka naui
tovati i ljubiti Crkvu, zajedniku majku sviju, kao i podvrgavati se njezinim zapovijedima i
primati sakramente, koji su boanska sredstva da se dua oisti od grijeha i postigne svetost.

5. Prava i dunosti udruenih radnika


43. Kad se drutveni zakoni stave na temelj vjere, otvara se put prema ureenju
meusobnih odnosa udruenih radnika za njihovo mirno suivljenje i za ekonomsko blagosta-

37
Mt 16, 26.
38
Mt 6, 32-33.

24
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve

nje. Slube valja razdijeliti prema opim potrebama tako da raznolikost ne omete sklad.
Osobito je vano da se slube razborito podijele i jasno odrede, da se kome ne bi uinila
nepravda. Zajednikim dobrima neka se upravlja nepristrano, da se prema potrebi pojedincu
prui pomo. Prava i dunost poslodavca neka prikladno odgovaraju pravima i dunostima
radnika. Ako tko od jednih ili drugih misli da je u emu povrijeen i prikraen, poeljno je da
se iz istog udruenja izaberu razboriti i nepristrani muevi po ijem e se mnijenju rijeiti
spor prema odredbama samih drutvenih pravila. Osobito se valja pobrinuti za to da za
radnika nikad ne ponestane posla i da postoje rezervni fondovi te se u potrebi pojedinca
doskoi ne samo u nenadanim i prigodnim sluajevima, nego i kad koga snae bolest, starost
ili nesrea.
Ako se drage volje prihvate, ti e zakoni pomoi srei i dobru siromaha; a katolika e
udruenja biti od velike vanosti za blagostanje drave. Iz prolosti opravdano predviamo
budunost. Jedno razdoblje ustupa mjesto drugome, no dogaaji su meusobno slini, jer ih
ravna Boja Providnost. Ona upravlja i usmjerava slijed dogaaja onoj svrsi koju je postavila
kad je stvorila ljudski rod.
U prvo doba mlade Crkve ubrajalo se kranima u sramotu to je vei dio ivotario od
sabrana novca i od rada. No bez blaga i moi dotjerali su dotle da su sebi stekli milost bogatih
i zatitu monih. Lijepo ih je bilo gledati srane, radine i miroljubive kao primjer i izgled
pravednosti, a najvie ljubavi. Pogled je na takav ivot i na takvu udorednost odstranio
svaku predrasudu. Prestala su ocrnjivanja, a lai zastarjelog praznovjerja ustupile su mjesto
kranskoj istini.

6. Radnika pitanja rjeavaju njihova udruenja


44. Danas se vodi borba za poloaj radnika. Hoe li se ta borba odluiti razborito ili ne,
veoma je vano za dravu. Razborito e je lako odluiti kranski radnici, ako udruenjem
povezani budu imali razborite vode i krenu onim putem koga su se drali oci i preci na
osobitu sreu svoju i zajednice. Premda je u ovjeku sva sila predrasuda i strasti, ipak, ako zla
volja u njima nije ugasila osjeaj asti, graani e sami po sebi biti skloniji onima koje
poznaju kao estite i radine, za koje znaju da pravednost vie cijene od dobitka, a vjeru vie
od svih stvari.
Odatle e i ta korist slijediti da e se moi nadati popravku onih radnika koji ive ili
sasvim prezirui vjeru ili koji se ponaaju otueno od vjere. Takvi se ponajvie osvjedoe da
ih je prevarila kriva nada ili prazna obmana. Osjeaju naime da pohlepni poslodavci s njima
veoma neovjeno postupaju i da ih ne cijene vie od onoga to proizvedu svojim radom; a u

25
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve

udruenjima u kojima su upisani mjesto ljubavi vladaju unutranji razdori, ti vjeni pratioci
drska i bezvjerna siromatva. Slomljeni duhom i iscrpljeni tijelom mnogi bi se rado
oslobodili tako odvratna ropstva, a ipak se ne usuuju, jer ih prijei stid pred ljudima ili strah
od bijede. Svemu tome. kao lijek mogu posluiti katolika udruenja ako, odstranivi za-
preke, one koji kolebaju pozovu u svoje krilo i ako one koji se osvjeuju uzmu u zatitu i
obranu.

ZAKLJUAK

Ljubav, kraljica drutvenih kreposti


45. Eto vam, asna brao, za koga se i kako se treba zauzimati u rjeavanju tako tekog
pitanja. Svatko se treba prihvatiti svog dijela posla i to to prije, da toliko zlo ne postane jo
neizljeivije zato to lijek kasni. Neka dravne vlasti upotrijebe zakone i uredbe, neka se
bogatai i poslodavci sjete svojih dunosti; neka se radnici, o kojima je rije, ohrabre. Budui
da jedino vjera, kao to smo na poetku rekli, moe sasvim odstraniti zlo, neka svi promisle
da ponajprije treba uspostaviti kransko udoree, bez kojeg e i ona sredstva razboritosti,
koja se smatraju najprikladnijima, malo koristiti.
to se Crkve tie, ona svoju pomo nee uskratiti ni u koje vrijeme ni na koji nain. Ona
e to veu korist pridonijeti to bude u djelovanju imala veu slobodu. To neka osobito
zapamte oni kojima je dunost brinuti se za spas drave. Neka sve duevne i radne sile uloe
sveenici te uz vas, asna brao, na elu ugledom i primjerom ne prestanu ljudima svih klasa
stavljati na srce nauk Evanelja. Neka uloe sve sile za spas naroda i neka osobito nastoje u
sebi i u drugima, najviima i najniima, sauvati i buditi ljubav, tu vladaricu svih kreposti.
eljeni spas osobito valja oekivati od velikog izljeva ljubavi, koja u sebi sadri sav zakon
Evanelja i koja je vazda spremna sebe rtvovati na korist drugih, i ona je najsigurniji
protulijek ovjeka protiv bahatosti svijeta i neumjerena sebeljublja. Znaajke je i crte te
boanske kreposti izrazio Pavao apostol ovim rijeima: Ljubav je velikoduna, dobrostiva je
ljubav, ne trai svoje, sve podnosi.39
Vama, asna brao, svakome pojedinome te vaem sveenstvu i narodu u Gospodinu
srdano podjeljujemo apostolski blagoslov, zalog boanskih darova i svjedoanstvo nae bla-
gonaklonosti.

39
1 Kor 13, 4-7.

26
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve

Dano u Rimu kod svetog Petra, dne 15. svibnja 1891., desete godine naega pontifikata.
Lav PAPA

27