You are on page 1of 31

Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve

X.
PAPA PAVAO VI.

POPULORUM PROGRESSIO

ENCIKLIKA
O RAZVITKU NARODA

ENCIKLIKO PISMO
PAPE PAVLA VI
BISKUPIMA, SVEENICIMA, REDOVNICIMA,
VJERNICIMA SVEGA KATOLIKOG SVIJETA
I SVIMA LJUDIMA DOBRE VOLJE
O NASTOJANJIMA OKO RAZVITKA
NARODA

(26. 3. 1967.)
asna brao i ljubljeni sinovi!
Pozdrav i apostolski blagoslov!

DANAS JE SOCIJALNO PITANJE


SVJETSKO PITANJE

Razvoj naroda
1. RAZVOJ NARODA, posebno onih koji se bore za svoje osloboenje od jarma gladi,
bijede, endeminih bolesti i neznanja; koji trae iri udio u plodovima civilizacije, aktivnije
vrednovanje svojih ljudskih osobitosti; koji odluno kreu prema svome sve veem rastu -
napredovanje i rast tih naroda predmet su ive i budne panje Katolike Crkve. Poto je
naime Crkva, po zavretku II. vatikanskog ekumenskog sabora, jasnije i dublje porazmislila i
ispitala to u ovoj stvari zahtijeva Evanelje Krista Isusa, zakljuila je da joj je dunost da se

1
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve

jo revnije stavi u slubu ljudi kako bi oni ne samo sa svih strana istraili taj preteki problem
nego i uvjerili se da je u ovom odlunom zaokretu ljudske povijesti silno potrebno zajedniko
djelovanje sviju.

Socijalna nauka papa


2. Nai predasnici: Lav XIII. enciklikom Rerum novarum,1 Pijo XI. enciklikom
Quadragesimo anno,2 zatim - ne spominjui posebno poruke Pija XII. upuene preko radija
svim narodima3 - Ivan XXIII. enciklikama Mater et Magistra4 i Pacem in terris,5 vjerni
svojoj slubi, nisu propustili da bace svjetlo Evanelja na socijalna pitanja svoga vremena.

Gladni zaklinju
3. Danas je od najvee vanosti da svi budu potpuno svjesni da je socijalno pitanje postalo
svjetsko pitanje. To je Na predasnik Ivan XXIII. bez ikakva oklijevanja ustvrdio,6 a s njim
se sloio II. vatikanski sabor u pastoralnoj konstituciji Crkva u suvremenom svijetu.7
Ta je nauka nadasve vana, a njezina primjena neodgodiva. Glau mueni narodi danas
kao da zaklinju narode koji uivaju obilje. Stoga se Crkva trese zbog tih tjeskobnih vapaja i
svakoga posebno zove da se najzad s ljubavlju odazove glasu brae koja zovu u pomo.

Naa putovanja
4. Prije nego Nam je povjereno kormilo Crkve, poduzeli smo putovanje kako u Junu
Ameriku g. 1960., tako u Afriku g. 1962., i sami smo uoili kakvim su nemilim problemima
priklijeteni ti kontinenti, inae bogati materijalnim i duhovnim snagama. A kad smo izabrani
za Vrhovnog sveenika i postali sveopim Ocem, krenuli smo u Palestinu i Indiju i tamo smo
svojim oima vidjeli i, tako rei, rukama opipali kolike terete i napore moraju, suoeni s
problemima razvoja, ponijeti ti narodi drevne kulture. Nadalje, pri kraju II. vatikanskog
sabora, Providnost je tako uredila okolnosti da smo mogli poi u sjedite Ujedinjenih naroda i
tamo, u tom preasnom Vijeu, javno braniti stvar siromanih zemalja.

1
Usp. Acta Leonis XIII, sv. XI, 1892, str. 97-148.
2
Usp. Acta Apostolicae Sedis 23 1931., str. 177-228.
3
Usp. AAS 53, 1961., str. 401-464.
4
Usp. AAS 55, 1963., str. 257-304.
5
Usp. osobito radio-poruku od 1. lipnja 1941., za 50-godinjicu Rerum novarum, AAS 33, 1941., str. 195-205;
radio-poruku za Boi 1942., AAS 35, 1943., str. 9-24; govor grupi radnika za godinjicu Rerum novarum, 14.
svibnja 1953., AAS 45, 1953., str. 402--408.
6
Usp. Encikliku Mater et Magistra, 15. svibnja 1961., AAS 53, 1961., str. 440.

2
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve

Pravda i mir
5. Najzad, da bismo ostvarili elje Sabora i ujedno pokazali koliko Sveta Stolica podupire
pravednu i veliku stvar zemalja u razvoju, nedavno smo smatrali svojom dunou ostalim
najvanijim slubama Rimske kurije dodati Papinsku komisiju kojoj je zadatak da itav
Boji narod potakne na punu svijest o dunosti koja ga u ovim vremenima obavezuje, i to
tako da se s jedne strane promie napredak siromanijih zemalja i njeguje socijalna pravda
meu narodima, a s druge strane da se manje razvijenima prui pomo, na temelju koje bi se
oni sami mogli brinuti za svoj progres.8 Pravda i Mir, jesu ime i program ove Komisije. Ne
sumnjamo da su svi ljudi dobre volje spremni da svoja nastojanja i napore udrue s naim
katolikim sinovima i kranskom braom da bi se ostvarile te zamisli. Stoga se danas
sveano obraamo svima zajedno da usklade misli i djelovanje i nastoje oko toga da se u
potpunosti razvije svaki pojedini ovjek, kao i da solidarno napreduje itava ljudska
zajednica.

PRVI DIO
ZA INTEGRALNI RAZVOJ OVJEKA

1. PROBLEM

Ljudske tenje
6. Biti osloboen bijede, imati sigurnije zajamen vlastiti opstanak, zdravlje, stalno
zaposlenje; imati puniji udio u odgovornostima, biti poteen od svakog tlaenja i situacija
koje vrijeaju ljudsko dostojanstvo, mogunost veeg obrazovanja - u jednu rije, initi,
upoznati i imati vie da bi se bilo vie - evo tenje dananjih ljudi. Meutim, oni su u velikom
broju osueni na ivot u takvim uvjetima da te opravdane elje postaju iluzorne. S druge
strane, narodi koji su nedavno doli do nacionalne nezavisnosti nuno ele da se steenoj
politikoj slobodi pridrui socijalni i ekonomski rast, dostojan ovjeka i ostvaren vlastitim
silama. Tako svojim graanima ele osigurati puni ljudski rascvat, omoguiti im da u
zajednici nacija zauzmu mjesto koje im pripada.

7
Gaudium et Spes, br. 63-72: AAS 58, 1966., str. 1084-1094.
8
Motu Proprio Catholicam Christi Ecclesiam, 6. sijenja 1967.: AAS 59, 1967., str. 27.

3
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve

Kolonizacija i kolonijalizam
7. Premda za dovrenje tako tekog i vanog zadatka nisu dovoljne snage batinjene od
prolosti, ipak se ne smije rei da ih uope nema. Treba, dodue, priznati da su kolonijalne
sile esto ile samo za svojim interesom, mou ili prestiom i da je njihovo povlaenje
ponekad ostavilo vrlo ranjivu ekonomsku situaciju; npr. takvu ekonomiku koja je ovisna o
uspijevanju jedne jedine kulture i kojoj su prinosi podloni iznenadnim i velikim promjenama
cijena. No, iako valja priznati da je stanoviti kolonijalizam nanio zala iz kojih su onda potekle
daljnje tete, ipak ujedno treba odati priznanje ostvarenjima onih kolonizatora koji su u tolike
zabaene predjele donijeli svoje znanje i svoju tehniku i ostavili za sobom korisne plodove
svoga prisustva. Jer, koliko su god ondje uspostavljene strukture manjkave i nedovrene, one
su ipak odigrale neku ulogu, npr. na planu borbe protiv neznanja i bolesti, na planu korisnih
komunikacija ili poboljavanja ivotnih uvjeta.

Sve vea neravnotea


8. Premda to to smo sada iznijeli svakako treba priznati, ipak je oito da takve strukture
nikako nisu pogodne da se uhvate u kotac s tekom stvarnou moderne ekonomike. Njihov
je mehanizam, ako se prepusti sam sebi, takav da on vodi svijet u poveavanje, a ne u
smanjivanje razlika meu narodima u pogledu ivotnog standarda; bogati narodi uivaju
blagodat naglog porasta, dok je ritam napredovanja siromanih polagan. Neravnotea raste:
jedni proizvode vie nego im treba za domae potrebe, dok drugi trpe nemilu oskudicu, ili
pak ne znaju hoe li ono malo to su proizveli moi izvesti u druge zemlje.

Nezasluena bijeda
9. U isto vrijeme socijalni su sukobi poprimili svjetske razmjere. iva uznemirenost koja je
zavladala meu siromanim slojevima zemalja u fazi industrijalizacije sada zahvaa one
zemlje koje imaju skoro iskljuivo agrarnu privredu: seljatvo takoer postaje svjesno svoje
nezasluene bijede.9 Tomu treba pribrojiti skandalozne i upadljive nejednakosti ne samo u
uivanju dobara nego jo vie u vrenju vlasti. Dok u nekim zemljama oligarhija uiva u
rafiniranoj civilizaciji, preostalo je puanstvo, siromano i raspreno, lieno skoro svake
mogunosti osobne inicijative i odgovornosti, a esto je i prisiljeno da ivi u uvjetima ivota i
rada koji su nedostojni ljudskog bia.10

9
Enciklika Rerum novarum, 15, svibnja 1891.; Acta Leonis Xlll, sv. XI, 1892., str. 98.
10
Gaudium et Spes, br. 63, P 3.

4
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve

Sudar civilizacija
10. Nadalje, sudar izmeu tradicionalnih civilizacija i novina to ih sa sobom donosi
industrijska civilizacija lomi strukture koje se ne prilagouju novim uvjetima. U okvir takvih,
ponekad ukruenih struktura uklapao se ivot pojedinaca i obitelji i u njima nalazio svoj
neophodni oslonac, a sada stariji i dalje uz njih prianjaju, dok mladi nastoje da ih se oslobode
kao nekorisnog balasta, eljno se otvarajui prema novim oblicima drutvenog ivota. Tako
dolazi do toga da je sukob generacija optereen traginom dilemom: ili sauvati djedovske
uredbe i vjerovanja, a odrei se progresa, ili otvoriti se tehnici i novim nainima ivota koji
dolaze izvana, ali odbaciti, zajedno s prolim tradicijama, cjelokupno bogatstvo humanih
vrednota koje one sadravaju. Zaista se i odvie esto dogaa da moralni, duhovni i religiozni
oslonci prolosti podlegnu, a da istovremeno nije zajameno uklapanje u novu stvarnost.

Zakljuak
11. U toj uzdrmanosti sve eom postaje napast da se ljudi prepuste pogibeljnoj
privlaivosti raznih mesijanizama koji su prepuni obeanja, ali pruaju samo iluzije. Tko ne
vidi da iz toga proizlaze opasnosti nasilnih reakcija u narodu, nemira, buna i klizanja u
totalitarne ideologije? To je stvarnost problema o kojem je rije; njegova vanost ne moe
nikome izmai.

2. CRKVA I RAZVOJ

Djelo misionara
12. Vjerna nauavanju i primjeru svog boanskog Osnivaa, koji je kao znak svoga
poslanja uzimao navijetanje Dobre Vijesti siromanima,11 Crkva nije nikad zanemarila
ljudsko uzdizanje naroda kojima je donosila vjeru u Krista. Njezini su misionari, zajedno s
crkvama, centrima za pruanje pomoi i bolnicama, gradili takoer kole i sveuilita.
Pouavajui domae stanovnitvo kako da bolje iskoristi svoje prirodne izvore, esto su ga
titili od pohlepe stranaca. Nema sumnje da njihovo djelo, po onome to je u njemu ljudsko,
nije bilo savreno, te je mogue da su neki u navijetanje autentine evaneoske poruke
unosili mnogo od naina miljenja i ivota svojstvenog kraju iz kojeg su dolazili. Ali su tako-
er znali gajiti i unapreivati lokalne uredbe. U mnogim krajevima oni su bili pioniri

11
Usp. Lk 7, 22.

5
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve

materijalnog progresa i kulturnog razvoja. Dosta je spomenuti primjer o. Charlesa de


Foucaulda, koji je zbog svoje ljubavi bio dostojan da dobije naziv univerzalni brat i
kojemu dugujemo dragocjeni rjenik jezika tuareg. Dunost Nam je da odamo priznanje tim
odvie esto zaboravljanim preteama, tim ljudima koje je nosila Kristova ljubav, a i
njihovim takmacima i nasljednicima koji su i danas u slubi onih kojima navjeuju
Evanelje.

Crkva i svijet
13. Ali sada ve nisu dovoljne samo lokalne i pojedinane inicijative. Sadanja svjetska
situacija trai sveopu akciju na temelju jedne jasne vizije svih aspekata, ekonomskih,
socijalnih, kulturnih i duhovnih. Iskusna u brizi za ovjeka, Crkva je daleko od toga da trai
za sebe ma i najmanje pravo mijeanja u politiku drava, ona ima u vidu samo jedan jedini
cilj: nastavljati, poticana Duhom Tjeiteljem, djelo samoga Krista koji je doao na svijet da
posvjedoi istinu, da spasi, a ne da osudi, da slui, a ne da mu drugi slue.12 Osnovana s
ciljem da ve ovdje na zemlji postavi temelje kraljevstva na nebu, a ne da se domogne neke
svjetovne vlasti, ona jasno tvrdi da su to dva odijeljena podruja, kao to postoje dvije
suverene vlasti, crkvena i civilna, svaka u svome redu.13 No, budui da ivi u povijesti, ona
mora ispitivati znakove vremena i tumaiti ih u svjetlu Evanelja.14 Dijelei najbolje tenje
ovjeanstva i trpei zbog njihova neispunjenja, ona eli da ljudima pomogne da dou do
svog punog rascvata, i u tu svrhu ona im daruje ono to posjeduje kao sebi svojstveno:
globalnu viziju ovjeka i ovjeanstva.

Kranska vizija razvoja


14. Razvoj se ne svodi na puki ekonomski rast. Da bi bio autentian razvoj, on mora biti
integralan, a to znai okrenut promicanju svakog ovjeka. Kao to je pravilno naglasio jedan
istaknuti strunjak: Mi ne prihvaamo odvajanje ekonomskoga od ljudskoga, razvoja od
civilizacije u koju je on uklopljen. Ono to je za nas vano, to je ovjek, svaki ovjek, svaka
skupina ljudi i cjelokupno ovjeanstvo.15

12
Gaudium et Spes, br. 3, P 2.
13
Usp. Encikliku Immortale Dei, 1. studenoga 1885.: Acta Leonis XIII., sv. V, 1885., str. 127.
14
Gaudium et Spes, br. 4, P 1.
15
L. J. LEBRET OP, Dynamique concrete du developpoment, Paris, Economie et Humanisme, Les Editions
Ouvrieres, 1961., str. 28.

6
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve

Poziv na rast
15. U Bojem planu svaki je ovjek roen da se razvija, jer svaki je ivot poziv. Ve od
roenja, svima su u klici dane sile i sposobnosti koje moraju donijeti ploda: njihov puni
razmah, koji dolazi i kao plod odgoja primljenog od sredine i vlastitog napora, omoguit e
svakome da se okrene prema sudbini koju mu nudi Stvoritelj. Obdaren razumom i slobodom,
on je odgovoran za svoj rast kao i za svoje spasenje. Oni koji ga odgajaju i okruuju mogu
mu pomoi, a ponekad i tetiti; ipak svatko, bez obzira na utjecaje kojima je podloan, ostaje
glavni tvorac svog uspjeha ili svog promaaja: samim naporom svog uma i volje svaki ovjek
moe rasti u ovjenosti, vrijediti vie, biti vie.

Osobna dunost
16. Taj rast ljudske osobe nije fakultativan. Kao to je cjelokupno stvorenje odreeno za
Stvoritelja, tako je i razumni stvor obavezan da spontano upravi svoj ivot prema Bogu, prvoj
istini i vrhovnom dobru. Tako rast ljudske osobe predstavlja, u neku ruku, sintezu svih naih
dunosti. Jo vie: ta harmonija naravi, obogaena osobnim i odgovornim naporom, pozvana
je da sebe nadie. Ucjepljenjem u Krista oivljavatelja ovjek dolazi do nove dimenzije, do
transcendentnog humanizma koji mu daje maksimalnu puninu: to je krajnji domet rasta
ljudske osobe.

Drutvena dunost
17. No svaki je ovjek lan drutva, pripada itavom ovjeanstvu. Ne samo ovaj ili onaj
ovjek, nego svi ljudi su pozvani na takvu puninu rasta. Civilizacije se raaju, rastu i umiru.
Ali kao to valovi plime jedan za drugim sve dalje preplavljuju al, tako ovjeanstvo
napreduje u hodu povijesti. Budui da smo batinici prolih generacija i korisnici rada naih
suvremenika, mi imamo obaveza prema svima i ne moemo se osloboditi brige za one koji
dolaze poslije nas da uveaju krug ljudske obitelji. Univerzalna solidarnost koja je injenica,
za nas je ne samo dobrobit nego i dunost.

Ljestvica vrednota
18. Taj osobni i komunitarni rast doao bi u pitanje ako bi se poremetila prava ljestvica
vrednota. Legitimno je eljeti ono to je neophodno, a za to potreban rad jest dunost: Tko
nee da radi, neka ni ne jede.16 Ali stjecanje vremenitih dobara moe zavesti na pohlepu, na

16
2 Sol 3, 10.

7
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve

elju da se ima sve vie, i u napast da se uvea vlastita mo. krtost osoba, obitelji i itavih
naroda moe zaraziti jednako siromanije kao i bogatije, te u jednima i drugima pobuivati
materijalizam koji gui.

Dvojak rast
19. Imati vie, dakle, nije krajnji cilj ni za narode ni za pojedince. Svaki rast moe imati
dvojaku vrijednost. Potreban za to da bi ovjeku omoguio da bude vie ovjek, on ga ipak
stjenjuje kao u neki zatvor, ako postane vrhovno dobro koje ne doputa da se gleda dalje.
Onda srca otvruju, a due se zatvaraju, ljudi se vie ne susreu iz prijateljstva, nego iz
interesa, koji ih onda lako izaziva jedne protiv drugih i razjedinjava. Iskljuiva tenja za
imetkom tako postaje zapreka rastu ljudskog bia i suprotstavlja se njegovoj pravoj veliini:
bilo da se radi o narodima ili pojedincima, krtost je najoitiji oblik nedovoljne moralne
razvijenosti.

Dostojniji uvjeti
20. Ako nastojanje oko razvoja trai sve vei broj tehniara, ono jo vie trai duboke
mislioce, odane traenju novog humanizma, koji bi modernom ovjeku omoguio da nae
sam sebe prihvaajui uzvienije vrednote ljubavi, prijateljstva, molitve i kontemplacije.17
Tako e se u punini moi dovriti istinski razvoj koji za svakoga pojedinano i za sve zajedno
znai prijelaz od manje ljudskih u ljudskije uvjete.

Ideal koji treba ostvariti


21. Manje ljudski uvjeti: materijalna oskudica onih koji su lieni ivotnog minimuma i
moralna oskudica onih koji su osakaeni egoizmom; tlailake strukture, bilo da proizlaze iz
zloupotrebe posjedovanja ili zloupotrebe vlasti, iz izrabljivanja radnika ili iz nepravedno
sklapanih poslova. Ljudskiji uvjeti: uspon iz bijede do posjedovanja nunoga, pobjeda nad
socijalnim nevoljama, proirivanje znanja, stjecanje kulture; vee potivanje dostojanstva
drugih, okretanje duhu siromatva,18 suradnja u korist zajednikog dobra, volja za mir, a jo i
ovjekovo sve ljudskije priznavanje najviih vrijednosti i Boga koji im je izvor i svrha.
Najzad, i kao najvanije: vjera, dar Boji prigrljen dobrom voljom ljudi i jedinstvo u ljubavi
Kristovoj, koja sve nas poziva da sudjelujemo kao sinovi u ivotu Boga ivoga, Oca svih

17
Usp. npr. J. MARITAIN, Les conditions spirituelles du progres et de la paix, u Recontre des cultures a
L'UNESCO sous le signe du Concile Oecumenique Vatican II, Paris, Mame, 1966., str. 66. (Usp. SVESCI IT/
1967., str. 27-29).

8
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve

ljudi.

3. AKCIJA KOJU TREBA PODUZETI

Univerzalna namjena dobara


22. Napunite zemlju i podvrgnite je sebi:19 Biblija nas ve na prvoj stranici ui da je sve
to je stvoreno namijenjeno ovjeku, a njemu je dano u zadatak da naporom svoga uma sve to
korisno upotrijebi, da svojim radom, tako rei, dovri stvaranje, podvrgavajui stvoreno
svojoj koristi. Ako je zemlja stvorena zato da bi svakome pruila sredstva njegova opstanka i
napretka, onda svaki ovjek ima pravo da na njoj nae ono to mu treba. Nedavni je Sabor to
naglasio:Bog je zemlju i sve to ona nosi namijenio svim ljudima i svim narodima, tako da
stvorena dobra moraju pritjecati podjednako svima, u duhu pravde, koja je neodvojiva od
ljubavi.20 Tom se naelu moraju pokoriti sva druga prava bilo koje vrste, ukljuivi i pravo
vlasnitva i slobodne trgovine: ona, dakle, ne smiju onemoguavati ostvarivanje spomenutog
naela, nego moraju, naprotiv, to olakavati; a ozbiljna je i bitna dunost vratiti ta prava u
okvir njihove prvotne svrhovitosti.

Pravo vlasnitva
23. Ako netko koji posjeduje bogatstvo ovoga svijeta vidi brata svojega u nevolji i zatvori
mu svoje srce, kako e ljubav Boja ostati u njemu?21 Zna se kakvom su vrstinom crkveni
oci precizirali dunosti onih koji posjeduju prema onima koji su u oskudici. Sv. Ambrozije
tvrdi: Ne daje od svoga kad daruje siromahu, nego mu vraa to je njegovo. Jer ono to je
zajedniko i dano na upotrebu svima ti svojata za sebe. Zemlja je dana svima, a ne samo
bogatima.22 A to znai da privatno vlasnitvo nije niije bezuvjetno i apsolutno pravo. Nitko
nije ovlaten da zadrava za svoju iskljuivu upotrebu ono to prelazi njegove potrebe, dok
drugi nemaju ni ono nuno. Jednom rijei, pravo vlasnitva ne smije se nikad ostvarivati na
tetu zajednikog dobra; takva je nauka crkvenih otaca i velikih teologa. Gdje doe do
sukoba izmeu steenih privatnih prava i iskonskih potreba zajednice, dunost je dravne
vlasti da se trudi oko njegova rjeavanja, uz aktivno sudjelovanje graana i socijalnih

18
Usp. Mt 5, 3.
19
Post 1, 28.
20
Gaudium et spes, br. 69 P 1.
21
1 Iv 3, 17.
22
De Nabuthe gl. 12, br. 53; PL 14, 14, 747; usp. R. PALANQUE, Saint Ambroise et 1'empire romain, Paris, de
Boccard, 1933., str. 336 i d.

9
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve

grupa.23

Troenje prihoda
24. Ope dobro, dakle, ponekad trai eksproprijaciju, ako neki posjed - zato to je prevelik,
to se slabo ili nikako iskoritava, zbog bijede koju on prouzrokuje ostalom stanovnitvu,
zbog znatne tete nanesene interesima zemlje - prijei zajedniki prosperitet. Tvrdei to na
nedvosmislen nain,24 Sabor je takoer ne manje jasno naglasio da raspoloivi dobitak nije
ostavljen potpunoj ljudskoj samovolji i da treba stati na put egoistinim spekulacijama.
Prema tome, nije dopustivo ni da graani s velikim prihodima koji pritjeu iz nacionalnih
izvora i djelatnosti, prenose znatan dio tih prihoda u inozemstvo, na svoju iskljuivu korist,
nita ne marei za oitu krivicu koju time nanose svojoj zemlji.25

Industrijalizacija
25. Uvoenje industrije, neophodno za ekonomski rast i ljudski napredak, jest u isti mah
znak i faktor razvoja. Upornim ulaganjem svoga uma i svoga rada, ovjek malo po malo
otima prirodi njezine tajne i sve bolje iskoriuje njezina bogatstva. Dok s jedne strane
ureuje svoj ivot, on isto tako razvija, u sebi strast istraivanja i pronalaenja, prihvaanja
proraunatog rizika, smjelost u poduzimanju plemenitih inicijativa, osjeaj odgovornosti.

Liberalni kapitalizam
26. Ali na tim drutvenim uvjetima izrastao je, na nesreu, sistem koji je profit smatrao
bitnim pokretaem ekonomskog progresa, konkurenciju vrhovnim zakonom ekonomike, pri-
vatno vlasnitvo nad sredstvima za proizvodnju apsolutnim pravom bez ogranienja i
odgovarajuih socijalnih obaveza. Taj neobuzdani liberalizam vodio je u diktaturu koju je Pio
XI s punim pravom osudio kao uzronika meunarodnog imperijalizma novca.26 Nikad se
sline zloupotrebe nee dovoljno otro osuditi, jer ekonomika - to opet sveano naglaavamo
- mora biti stavljena u slubu ovjeku.27 No, iako je istina da je izvjestan kapitalizam bio
izvorom tolikih patnji, tolikih nepravdi i bratoubilakih borbi kojih posljedice jo traju, ipak
bi bilo pogreno samoj industrijalizaciji pripisivati zlo prouzroeno kobnim sistemom koji ju

23
Pismo Socijalnom tjednu u Brestu. U: L'homme et la revolution urbaine, Lyon, Chronique sociale, 1965., str.
8-9.
24
Gaudium et spes, br. 71, P 6.
25
Usp. ibid. br. 65, P 3.
26
Enciklika Quadragesimo anno, 15. svibnja 1931.: AAS 23, 1931., str. 212.
27
Usp. npr. Colin CLARK, The conditions of economic progress, 3. izd. London, Macmillan Co., New York, st.
Martin's Press, 1960., str. 3-6.

10
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve

je pratio. Treba, naprotiv, i pravda to trai, priznati nezamjenljiv doprinos organizacije rada i
industrijskog procesa stvari razvoja.

Rad
27. Isto tako, iako se ponekad namee neka pretjerana mistika rada, nije manje istina da je
Bog htio i blagoslovio rad. Stvoren na njegovu sliku, ovjek mora suraivati sa Stvoriteljem
u dovrenju stvorenoga i sa svoje strane dati zemlji duhovni biljeg koji je i sam primio.28
Bog, koji je ovjeka obdario umom, matom i sjetilima, dao mu je time, na neki nain,
sredstvo da dovri njegovo djelo: bio umjetnik ili zanatlija, poduzetnik, radnik ili seljak, svaki
je radni ovjek stvaralac. Prignut nad materijom koja mu se otima, radnik joj utiskuje svoj
biljeg, razvijajui u isto vrijeme u sebi upornost, dosjetljivost, pronalazaki duh. Rei emo
jo vie: ako je rad proivljavan zajedniki, ako se skupno dijele nade, patnje, elje i radosti,
rad tada ujedinjuje volje, zbliava i stapa srca: obavljajui ga, ljudi otkrivaju da su braa.29

Priroda rada
28. Rad je, bez sumnje, ambivalentan, jer obeava novac, uitak, mo: jedne vodi u
egoizam, a druge u revolt; ali rad takoer razvija profesionalnu svijest, osjeaj dunosti i
ljubavi prema blinjemu. Time to postaje znanstveniji, to se bolje organizira, on je u
opasnosti da dehumanizira svoga izvritelja, koji postaje njegov rob, jer rad je human samo
ako je inteligentan i slobodan. Ivan XXIII. je naglasio hitnost vraanja radniku njegova
dostojanstva, dajui mu stvarni udio u opim poslovima: Treba teiti za tim da poduzee
postane zajednica osoba, u pogledu odnosa, funkcija i poloaja svih njegovih lanova.30
Ljudski rad ima, nadalje, za kranina mnogo vee znaenje, time to ima zadatak da
surauje na stvaranju vrhunaravnog svijeta31 koji ostaje nedovren sve dok svi zajedno ne
doemo dotle da stvorimo onog savrenog ovjeka za kojega sv. Pavao kae da ostvaruje
.puninu Krista.32

28
Pismo Socijalnom tjednu u Lyonu, u Le travail et les travailleursdans la societe contemporaine, Lyon,
Chronique sociale, 1965., str. 6.
29
Usp. npr. M. D. Chenu OP, Pour une theologie de travail, Paris, Editions du Seul, 1955.
30
Mater et Magistra: AAS, 53, 1961., str. 423.
31
Usp. npr. O. von NELL-BREUNINGS, Wirtschaft und Gesellschaft, sv. 1 Grundfragen, Freiburg, Herder,
1956., str. 183-84.
32
Ef 4, 13.

11
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve

Hitnost zadatka
29. Treba se uriti: previe ljudi pati, a udaljenost koja dijeli progres jednih i stagnaciju,
ako ne ak i nazadovanje drugih, postaje sve vea. Isto tako treba da djelo koje se ima izvriti
napreduje harmonino, da ne bi dolo do razbijanja neophodnih ravnotea. Improvizirana
agrarna reforma moe promaiti svoj cilj. Prenagla industrijalizacija moe izazvati pometnju
u strukturama koje su jo nune te prouzroiti socijalnu bijedu koja bi sa stanovita ljudskosti
predstavljala korak natrag.

Napast nasilja
30. Dodue, ima situacija kojih nepravda vie do neba. Kada naime itavi narodi, lieni
najnunijega, ive u takvu stanju ovisnosti da im to onemoguuje bilo kakvu inicijativu i
odgovornost kao i svaku mogunost proirivanja kulture i udjela u drutvenom i politikom
ivotu, onda je velika napast da silom suzbiju sline nepravde nanoene ljudskom do-
stojanstvu.

Revolucija
31. A ipak dobro znamo da je revolucionarna pobuna izuzev sluajeve oite i trajne tiranije
koja teko ugroava osnovna prava osobe i u opasnoj mjeri kodi interesima zemlje - izvor
novih nepravdi, znamo da dovodi do novih neravnotea i izaziva nova razaranja. Ne moe se
stvarno zlo odstranjivati pod cijenu jo vee nesree.

Reforme
32. elimo biti jasni: sa sadanjom se situacijom treba hrabro suoiti, suzbijati nepravde
koje ona sa sobom nosi i nadvladati ih. Razvoj trai smjele i duboko nove promjene. Treba
bez oklijevanja provesti hitne reforme. Svatko kod toga mora nesebino preuzeti svoj dio
posla, napose oni koji zbog svoga odgoja, svog poloaja ili vlasti imaju velike mogunosti
akcije. Neka dadu primjer i utroe neto od svoga u ovu svrhu, kao to su uinili mnogi od
nae brae biskupa.33 Odgovorit e tako oekivanjima ljudi i nee iznevjeriti Duha Svetoga
jer: Kvasac Evanelja jest onaj koji je pobudio i budi u ljudskome srcu neodoljiv zahtjev za
dostojanstvom.34

33
Usp. npr. MONS. M. LARRAIN ERRAZURIZ, biskup Talca-e (Chile), predsjednik CELAM-a, Lettre
pastorale sur le developpoment et la paix, Paris, Pax Christi, 1965.
34
Gaudium et spes, br. 26, P 4.

12
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve

Programi i planiranje
33. Sama privatna inicijativa i naprosto igra konkurencije ne bi mogla osigurati da razvoj
uspije. Ne treba se izlagati opasnosti da se jo vie povea bogatstvo bogatih i mo jakih a da
se potvrdi bijeda siromanih i otea ropstvo potlaenih. Potrebni su, dakle, programi da bi se
ohrabrila, potakla, koordinirala, dopunila i integrirala35 akcija pojedinaca i posrednikih
tijela. Dunost je javnih vlasti da odaberu ili ak nametnu usmjerenja za kojima treba ii,
ciljeve koje treba postii i putove kojima e se do njih doi; one moraju poticati sve
organizirane snage u toj zajednikoj akciji. Dakako, moraju nastojati da pridobiju za ta
nastojanja privatne inicijative i posrednika tijela, da bi tako izbjegle opasnost posvemanje
kolektivizacije ili samovoljnog planiranja, to bi oboje, kao negacija slobode, iskljuilo
ostvarivanje temeljnih prava ljudske osobe.

U slubi ovjeka
34. Svaki naime program izraen da bi se poveala proizvodnja nema, u krajnjoj liniji,
drugog razloga postojanja, nego da slui osobi. Njegova je zadaa da smanjuje nejednakosti,
da uklanja diskriminaciju, da ovjeka oslobodi njegove zasunjenosti, da ga uini sposobnim
da on sam postane odgovorni inilac svoga materijalnog poboljanja, svoga moralnog
progresa, punog razmaha njegove duhovne sudbine. Rei razvoj znai, u stvari, rei neto to
jednako zahvaa u socijalni napredak kao i u ekonomski rast. Nije dovoljno poveati
zajedniko bogatstvo, pa da ono bude podjednako podijeljeno, nije dovoljno unaprijediti
tehniku, pa da zemlja postane humanija za ivot na njoj. Oni koji su na putu razvoja moraju
od pogreaka onih koji su prije iskuali taj put nauiti koje opasnosti treba izbjei na tom
podruju. Tehnokracija sutranjice moe biti izvor ne manjih zala nego je to bio jueranji
liberalizam. Ekonomija i tehnika nemaju drugog smisla nego u odnosu na ovjeka kojemu
one moraju sluiti. A ovjek nije uistinu ovjek osim onoliko koliko je gospodar vlastitih ina
i sudac njihove vrijednosti, te u koliko sam postane subjekt svoga napretka, u skladu s
prirodom koju mu je dao njegov Stvoritelj i ije mogunosti i zahtjeve on slobodno prihvaa.

Opismenjivanje
35. Moe se ustvrditi da je ekonomski rast vezan prije svega uz socijalni progres koji on
moe potaknuti, a da je osnovno obrazovanje prvi cilj svakog plana razvoja. Glad za
obrazovanjem nije, u stvari, manje zastraujua od gladi za hranom: nepismen ovjek - to je

35
Mater et Magistra: AAS 53, 1961., str. 414.

13
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve

zapravo neishranjen duh. Znati itati i pisati, stei struno obrazovanje, to znai povratiti
samopouzdanje i otkriti da se moe napredovati zajedno s drugima. Kao to smo rekli u Naoj
poruci Kongresu UNESCO-a 1965. u Teheranu, opismenjivanje je za ovjeka osnovni
faktor socijalne integracije i osobnog obogaivanja, najbolji instrumenat ekonomskog
progresa i razvoja.36 Doista nas raduje valjani rad obavljen na tom podruju zahvaljujui
privatnim inicijativama, javnim vlastima, meunarodnim organizacijama: to su prvi poslanici
na djelu razvoja, jer oni nastoje osposobiti ovjeka da sam preuzme glavnu ulogu u njemu.

Uloga obitelji
36. No ovjek nije on sam osim u svom socijalnom ambijentu, u kojem obitelj igra iskonski
vanu ulogu. Uloga koja je, zavisno od vremena i mjesta, mogla biti i pretjerana, kad se
ostvarivala na tetu temeljnih sloboda osobe. Stare socijalne strukture zemalja u razvoju, iako
su esto odvie krute i slabo organizirane, ipak su jo neko vrijeme potrebne, dakako u proces
postepenog smanjivanja njihova pretjeranog utjecaja. Ali prirodna obitelj, monogamijska i
vrsta, kako je zamiljena u boanskom planu37 i kakvu je kranstvo posvetilo, mora ostati
mjesto susreta vie generacija koje se uzajamno pomau u postizanju jedne vie mudrosti i
usklaivanju prava osobe sa drugim zahtjevima drutvenog ivota.38

Demografski problemi
37. Tono je da ubrzani demografski rast i odvie esto izaziva nove tekoe u vezi s
problemima razvoja: opseg puanstva poveava se bre nego raspoloivi prirodni izvori; tako
da se ini da su svi daljnji putovi zatvoreni. Stoga je velika napast da se demografski porast
uspori radikalnim mjerama. Sigurno je da javna vlast, u okviru svojih kompetencija, smije
intervenirati irenjem prikladnih informacija i poduzimanjem oportunih mjera, pod uvjetom
da su one u skladu s moralnim zakonom i da potuju pravednu slobodu branog para: jer
pravo na brak i na raanje djece jest neotuivo pravo, bez kojega je nemogue ljudsko
dostojanstvo. U krajnjoj liniji, stvar je roditelja da, dobro promislivi, odlue koliki e biti
broj njihove djece, uzimajui na sebe odgovornost pred Bogom, pred samim sobom, pred
djecom koju su ve rodili, pred zajednicom kojoj pripadaju, slijedei glas svoje savjesti,
prosvijetljene Bojim zakonom i potpomognute pouzdanjem u Boga.39

36
L'Osservatore Romano, 11. rujna 1965.; Documentation catholiquek sv. 62, Paris, 1965. stup. 1674-5.
37
Usp. Mt 19, 6.
38
Gaudium et spes, br. 52, P 2.

14
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve

Profesionalne organizacije
38. U nastojanju oko svoga razvoja, ovjek, koji u obitelji nalazi svoj iskonski ambijent
ivota, biva esto potpomognut profesionalnim organizacijama. Ako postoje radi unapreiva-
nja interesa svojih lanova, one snose veliku odgovornost u odnosu na funkciju odgajanja
koju one mogu i moraju istovremeno vriti. Pouavajui i oplemenjujui, one mogu mnogo
uiniti u prilog razvijanja osjeaja za ope dobro i obaveze koje ono svakome donosi.

Opravdani pluralizam
39. Svaka je socijalna akcija proeta nekim naunim pogledom. Kranin mora odbaciti
onu nauku koja pretpostavlja materijalistiku i bezbonu filozofiju, koja ne potuje ni reli-
gioznu usmjerenost ivota prema svome zadnjem cilju ni slobodu i dostojanstvo ovjeka. Ali,
pod uvjetom da su zajamene te vrijednosti, dopustiv je izvjestan pluralizam strunih i
sindikalnih organizacija, a i koristan u izvjesnom smislu, ako slui zatiti slobode i potie
natjecanje. I Mi od srca odajemo priznanje svima onima koji na tome rade nesebino sluei
svojoj brai.

Kulturni napredak
40. Osim strunih organizacija isto su tako na djelu i kulturne institucije kojih je uloga ne
manje vana za uspjeh razvoja. Budunost svijeta bila bi u opasnosti, ozbiljno naglaava
Sabor, ako iz svoga krila ne bi znala potaknuti pojavu ljudi obdarenih mudrou. Zatim
dodaje: Brojne ekonomski siromane, ali znanjem bogate zemlje moi e drugima pruiti
snanu pomo u tom pogledu.40 Bila bogata ili siromana, svaka zemlja posjeduje svoju
civilizaciju naslijeenu od prolih generacija: institucije potrebne za odvijanje zemaljskog
ivota kao i viih - umjetnikih, intelektualnih i religioznih - manifestacija duhovnog ivota.
Ako ove nose u sebi istinske ljudske vrijednosti, bila bi teka zabluda rtvovati ih zbog onoga
drugoga, a narod koji bi na to pristao izgubio bi samim tim najbolje od sebe: rtvovao bi radi
ivota smisao svoga ivota. Kristova opomena vrijedi i za narode: to vrijedi ovjeku da
dobije itav svijet ako izgubi svoju duu?41

Napast materijalizma
41. Siromani narodi nee biti nikad dovoljno na oprezu protiv te napasti koja im dolazi od

39
Usp. ibid. br. 50-1, (i bilj. 14), i br. 87, 2-3.
40
Ibid. br. 15, P 3.
41
Mt 16, 26.

15
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve

bogatih naroda: ovi im, zajedno s primjerom svoga uspjeha na podruju kulture i tehnike
civilizacije, i odvie esto pruaju model djelovanja usmjeren preteno na osvajanje
materijalnog prosperiteta. Ne tvrdimo da ovaj sam po sebi predstavlja zapreku djelatnosti
duha, jer duh, dapae, postavi tako manje rob stvari, moe lake izdii se do kontemplacije
i klanjanja Stvoritelju.42 Ipak moderna civilizacija, dakako ne po svojoj unutarnjoj prirodi,
nego zato to je suvie zapletena u zemaljske realnosti, moe esto oteati pristup Bogu.43
Meu onime to im se nudi, narodi u razvoju moraju, dakle, znati pravilno izabrati: kritiki
odbaciti lana dobra koja bi sa sobom donijela srozavanje ljudskog ideala, a prihvatiti zdrave
i blagotvorne vrednote, razvijajui ih povezane sa vlastitima i potujui svoje priroene
osobitosti.

Zakljuak
42. To je pun humanizam koji treba razvijati.44 A zar to znai neto drugo nego razvoj
svega ovjeka i svih ljudi? Neki zatvoreni humanizam, neosjetljiv za vrednote duha i za Boga
koji mu je izvor, mogao bi, na prvi pogled, imati vie izgleda da pobijedi. Nema sumnje da
ovjek moe organizirati zemlju bez Boga, ali bez Boga on, u krajnjoj liniji, ne moe drugo
nego da je organizira protiv ovjeka. Ekskluzivni humanizam jest nehumani humanizam.45
Nema, dakle, istinskog humanizma osim onog koji je otvoren prema Apsolutnome,
priznavajui poziv koji ljudskom ivotu daje pravi smisao. ovjek nije ni izdaleka posljednje
mjerilo vrijednosti: on realizira samoga sebe jedino ukoliko sebe nadilazi, prema onoj tako
tonoj Pascalovoj misli: OVJEK BESKRAJNO NADILAZI OVJEKA.46

42
Gaudium et Spes, br. 57,4.
43
Ibid. br. 19, P 2.
44
Usp. npr. J. MARITAIN, L'humanisme integral, Paris, Aubier, 1936.
45
H. DE LUBAC Sj, Le drame de l'humanisme athee, 3. izd., Paris Spes, 1945., str. 10.

16
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve

DRUGI DIO
SOLIDARAN RAZVOJ OVJEANSTVA

Uvod
43. Integralni razvoj ovjeka ne moe se ostvariti bez solidarnog razvoja ovjeanstva.
Kao to smo rekli u Bombayu: ovjek se mora susresti s ovjekom, narodi se moraju susre-
tati kao braa i sestre, kao djeca Boja. U tom uzajamnom razumijevanju i prijateljstvu, u tom
svetom zajednitvu moramo se podjednako prihvatiti posla oko izgradnje zajednike
budunosti ovjeanstva.47 Sugerirali smo takoer da se iznau konkretne i praktine
mogunosti organizacije i suradnje u svrhu objedinjavanja raspoloivih zaliha, a time i ostva-
rivanja istinskog zajednitva meu svim narodima.

Bratstvo meu narodima


44. To je dunost u prvom redu onih koji su u povoljnijem poloaju. Njihove su obaveze
ukorijenjene u ljudskom i nadnaravnom bratstvu i javljaju se u trostrukom vidu: obaveza
solidarnosti, tj. pomo koju razvijeni narodi moraju pruati zemljama u razvoju; obaveza
socijalne pravde, tj. korektnije preureenje manjkavih trgovinskih odnosa izmeu jakih i
slabih naroda; obaveza sveope ljubavi, tj. nastojanje oko jednog humanijeg svijeta u kojem
bi svi imali od ega davati i primati, i to tako da progres jednih ne bude zaprekom razvoju
drugih. Problem je ozbiljan, jer od njegova rjeavanja zavisi budunost svjetske civilizacije.

1. POMO SLABIMA

Borba protiv gladi


45. Ako su neki brat ili sestra goli, kae sv. Jakov, i bez svagdanje hrane, pa im netko od
vas rekne: Idite u miru, utoplite se i nasitite, a ne dadnete im ono to im je potrebno za tijelo,
to koristi?.48 Danas, to mora svatko znati, na itavim su kontinentima bezbrojni ljudi i ene
mueni glau, bezbrojna su djeca, neishranjena, dotle da mnogi od njih umiru u nejakoj dobi,
da je fiziki rast i umni razvitak mnogih drugih ugroen, da su itavi predjeli zbog toga

46
Pensees, izd. Brunshwicg, br. 434. Usp. M. ZUNDEL, L'homme passe l'homme, Le Caire, Editions du lien,
1944.
47
Govor predstavnicima nekranskih religija, 3. prosinca 1964.: AAS 57, 1965., str. 132.

17
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve

osueni na najmraniju potitenost.

... danas
46. Ve su odjeknuli tjeskobni apeli. Apel Ivana XXIII. toplo je sasluan.49 Mi smo ga i
sami ponovili u Naoj boinoj poruci 1963.50 i ponovno u korist Indije 1966.51 Kampanja
protiv gladi koju je organizirala Meunarodna organizacija za prehranu i poljoprivredu
(FAO) a ohrabrila Sveta stolica, bila je plemenito prihvaena. Naa je Caritas Internationalis
posvuda na djelu, te mnogi katolici, potaknuti od Nae brae biskupa, daju i zalau se
osobno, da bi pomogli onima koji su u nevolji, proirujui postepeno krug svojih blinjih.

... sutra
47. Ali sve to ne moe biti dovoljno, kao to ne mogu biti dovoljne ni ostvarene privatne i
dravne investicije, ni pokloni, ni prueni zajmovi. Ne radi se samo o tome da se pobijedi
glad i da se otjera siromatvo. Borba protiv bijede, koliko god hitna i nuna, nedovoljna je.
Radi se o tome da se izgradi svijet u kojem e svaki ovjek, bez obzira na rasu, vjeru i
nacionalnost, moi ivjeti punim ljudskim ivotom, osloboenim zasunjenosti od strane
ljudi i jedne nedovoljno svladane prirode; svijet u kojem sloboda ne bi bila prazna rije i u
kojem bi siromani Lazar smio sjesti za isti stol s bogataem.52 To trai mnogo plemenitosti,
brojne rtve i stalan napor. Svatko neka ispita svoju savjest, koja kao da ima neki novi glas za
ovo nae doba. Je li spreman da svojim novcem podupire pothvate i misije organizirane u
korist siromanijih? Je li spreman podnijeti vee poreze, kako bi javna vlast bila u stanju da
pojaa svoj napor u korist razvoja? Da skuplje plati uvezene proizvode, kako bi bilo mogue
da se pravednije nagradi proizvoa? Da u sluaju potrebe napusti vlastitu zemlju, ako je
mlad, da bi pomogao tom rastu mladih naroda?

Duna solidarnost
48. Obaveza solidarnosti koja je na snazi za osobe vrijedi i za narode: Razvijeni narodi
imaju najhitniju obavezu da pomognu zemljama u razvoju.53 Treba praktino ostvariti tu
koncilsku nauku. Ako je normalno da jedan narod bude prvi korisnik darova kojima ga je

48
Jak 2, 15-16.
49
Usp. Mater et Magistra: AAS 53, 1961., str. 440 i d.
50
Usp. AAS 56, 1964., str. 57-8.
51
Usp. Encicliche e Discorsi di Paolo VI. sv. IX, Roma, Edizioni Paoline, 1966., str. 132-136; Documentation
Catholique, sv. 43, Paris, 1966., stup. 403-406.
52
Usp. Lk 16, 19-31.
53
Gaudium et Spes, br. 86, P 3.

18
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve

obasula Providnost kao i plodova svoga rada, ne moe zato nijedan narod rezervirati za svoju
iskljuivu upotrebu bogatstva kojima raspolae. Svaki narod mora proizvoditi vie i bolje da
bi, s jedne strane, svojim pripadnicima pruio istinski ljudski standard ivota i da bi, s druge
strane, doprinio opem razvoju ovjeanstva. S obzirom na sve veu oskudicu zemalja u
razvoju, treba smatrati normalnim da razvijene zemlje rtvuju dio svoje proizvodnje za
zadovoljavanje njihovih potreba; isto je tako normalno da se brinu za formiranje odgojitelja,
inenjera, tehniara i uenjaka, odreenih da upotrijebe nauku i strunost u korist
nerazvijenijih.

Vikovi
49. Jedno treba ponovo naglasiti: vikovi bogatih moraju sluiti siromanim zemljama.
Pravilo koje je nekad sluilo u korist onih bliih mora se danas primijeniti na sve potrebne u
svijetu. Uostalom, bogati e prvi od toga imati koristi. Inae, ustrajui u svojoj krtosti, moi
e samo izazvati Boju pravdu i gnjev siromanih, uz nepredvidive posljedice. Zatvarajui se
u oklop svog egoizma, civilizacije koje su sada na vrhuncu, ugrozile bi, u krajnjoj liniji, svoje
najvie vrijednosti, rtvujui volju da se bude vie pohlepi da se ima vie. I morala bi se na
njih primijeniti pria o bogatom ovjeku kojem su posjedi rodili obilne plodove i koji nije
znao gdje da spremi na sigurno svoju etvu: Ali Bog mu ree: Bezumnie! Ove upravo noi
duu e tvoju zatraiti od tebe.54

Programi
50. Da bi ti napori postigli svoju punu efikasnost, ne smiju ostati raspreni i izolirani, jo
manje suprotstavljeni jedni drugima iz razloga prestia ili moi: situacija trai usklaene
programe. Program je, u stvari, neto vie i neto bolje od prigodne pomoi preputene
neijoj dobroj volji. On pretpostavlja, kao to je gore reeno, dublje prouavanje, preciziranje
ciljeva, utvrivanje sredstava, organiziranje napora, kako bi se odgovorilo sadanjim
potrebama i predvidivim zahtjevima. Ali on je jo mnogo vie od toga, ukoliko nadilazi
perspektive samog ekonomskog rasta i socijalnog procesa: on daje smisao i vrijednost djelu
koje se ima izvriti. Samim tim to radi na boljoj sistematizaciji svijeta, on daje ovjeku veu
vrijednost.

54
Lk 12, 20.

19
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve

Svjetski fond
51. Treba ii i dalje. U Bombayu smo molili da se stvori veliki svjetski fond, dijelom od
novca koji se daje inae za vojne trokove, i da se iz tog fonda pomogne onima koji su bez
sredstava.55 to vrijedi za neposrednu borbu protiv bijede, vrijedi isto tako za potpomaganje
razvoja. Samo svjetska suradnja, koje bi zajedniki fond ujedno bio znak i sredstvo,
omoguila bi da se nadvladaju besplodna rivalstva i zapone plodan i miroljubiv dijalog
meu svim narodima.

Njegove prednosti
52. Nema sumnje da je korisno zadrati bilateralne i multilateralne sporazume ako
doputaju da se odnosi zavisnosti i gorine iz kolonijalne ere zamijene korisnim prijateljskim
vezama, zasnovanim na pravnoj i politikoj jednakosti. Meutim, ako bi se uklopili u jedan
program svjetske suradnje, takvi bi sporazumi bili osloboeni svakog sumnjienja.
Nepovjerenje njihovih korisnika bilo bi smanjeno, jer bi ovi imali manje razloga da se, pod
krinkom financijske ili tehnike pomoi, pribojavaju izvjesnih manifestacija onoga to zovu
neokolonijalizmom: pojave koja nalazi svoj izraz u politikim i ekonomskim presijama, s
ciljem da se obrani ili zadobije hegemonistika premo.

Njegova hitnost
53. S druge strane, svatko uvia da bi takav fond olakao da se izvri preraspodjela
izvjesnih rasipanja koja su plod straha ili oholosti. Dok toliki narodi gladuju, dok tolike obi-
telji trpe u bijedi, dok toliki ljudi ive u dubokom neznanju, dokle god preostaju da se izgrade
tolike kole, tolike bolnice, toliko stanova dostojnih tog imena, dotle je svako javno ili
privatno rasipanje, svaki troak uinjen iz nacionalnog ili osobnog razmetanja, sva
iscrpljujua trka u naoruanju - nepodnoljiva sablazan. Dunost Nam je da to javno kaemo.
Kamo sree da Nas odgovorni posluaju dok nije kasno.

Dijalog koji treba zapoeti


54. To znai da je neophodno da meu svima doe do onog dijaloga koji smo zazivali ve
u Naoj prvoj enciklici Ecclesiam suam.56 Takav dijalog izmeu onih koji stavljaju na
raspolaganje sredstva i onih kojima su ona namijenjena omoguit e da se doprinosi odmjere
ne samo s obzirom na plemenitost i susretljivost jednih nego i s obzirom na stvarne potrebe i

55
Messaggio al mondo affidato ai giornalisti, 4. prosinca 1964.: AAS 57, 1965., str. 135.
56
Usp. AAS 56, 1964., str. 639 i d.

20
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve

mogunosti koritenja drugih. Na taj nain, zemlje u razvoju nee vie biti u opasnosti da ih
satiru dugovi kojih otplaivanje na kraju proguta najbolji dio onoga to su privrijedile.
Kamatne stope i rok zajmova moi e se raspodijeliti na nain prihvatljiv za jedne i za druge,
prakticirajui u jednakoj mjeri besplatne poklone, beskamatne zajmove ili uz minimalne
kamate, primjerene rokove amortizacije. Moi e se dati garancija onima koji stavljaju na
raspolaganje financijska sredstva u pogledu ulaganja tih sredstava prema dogovorenom planu
i uz razumnu brigu za efikasnost, jer se ne ide za tim da se potpomae lijenost i parazitizam.
S druge strane, korisnici e moi traiti da ne bude mijeanja u njihovu politiku ni remeenja
socijalnih struktura njihove zemlje. Kao suverene drave, takve zemlje imaju iskljuivo pravo
da autonomno upravljaju svojim poslovima, da odluuju o svojoj politici, da se slobodno
orijentiraju na tip drutva koji im odgovara. Radi se, dakle, o dobrovoljnoj suradnji koju treba
uspostaviti, o zajednikom i efikasnom ueu jednih i drugih, u klimi jednakog dostojanstva,
da bi se izgradio humaniji svijet.

Njegova neophodnost
55. To je zadatak koji bi mogao izgledati neostvariv u krajevima gdje je briga za svagdanji
opstanak takva da apsorbira itavu egzistenciju obitelji kojima je stoga nemogue da zamisle
neki pothvat pogodan da pripravi jednu manje jadnu budunost. To su ipak ljudi i ene
kojima treba pomoi, koje treba uvjeriti da je neophodno da sami postanu tvorci svoga
razvoja i da postepeno sami smognu potrebna sredstva. Ta zajedniko djelo sigurno nee biti
mogue bez usklaenog, trajnog i smjelog napora. Meutim, svakome mora biti posve jasno
da je u pitanju sam opstanak siromanih naroda, javni mir zemalja u razvoju, svjetski mir.

2. PRAVINOST TRGOVINSKIH ODNOSA

56. Napori, koliko god znatni, koji se ulau u pomaganje zemljama u razvoju na
financijskom i tehnikom planu, bili bi iluzorni ako bi njihove rezultate djelomino
ponitavala igra trgovinskih odnosa izmeu bogatih i siromanih zemalja. Povjerenje ovih
drugih bilo bi duboko uzdrmano ako bi imale dojam da im se jednom rukom uzima to im se
drugom prua.

21
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve

Nejednakost na tritu
57. Visoko industrijalizirane zemlje, u stvari, izvoze gotove proizvode, dok slabo razvijene
privrede mogu prodavati samo poljoprivredne proizvode i sirovine. Zahvaljujui tehnikom
napretku, gotovi proizvodi naglo dobivaju sve veu cijenu i imaju dovoljno proe na tritu,
dok naprotiv sirovine iz zemalja u razvoju podlijeu naglim i velikim promjenama cijene,
zbog ega daleko zaostaju za sve veom vrijednou gotovih proizvoda. Odatle one velike
tekoe pred kojima se nalaze slabo industrijalizirane zemlje kad se moraju oslanjati na izvoz,
da bi zadrale u ravnotei svoju privredu i ostvarile planove razvoja. Tako dolazi do toga da
siromani narodi stalno ostaju siromani, dok bogati postaju sve bogatijima.

Prevladavanje liberalizma
58. To znai da zakon slobodne razmjene ne moe vie, sam za sebe, ravnati
meunarodnim odnosima. Njegove su prednosti oigledne kad se partneri nalaze na
podjednakom stupnju ekonomske moi: onda taj zakon djeluje kao stimulans za progres i kao
nadoknada za uloene napore. Time se objanjava zato industrijski razvijene zemlje vide u
njemu zakon pravde. Meutim, druga je stvar kad uvjeti postanu suvie nejednaki: onda
cijene koje se slobodno formiraju na tritu mogu dovesti do sasvim nepravednih rezultata.
Treba priznati da se ovdje dovodi u pitanje temeljni princip liberalizma u pogledu trgovinske
razmjene.

Pravinost ugovora na meunarodnoj razini


59. Nauka Lava XIII. u Rerum novarum ostaje uvijek na snazi: suglasnost stranaka, ako se
nalaze u pretjerano nejednakom poloaju, nije dovoljna da garantira pravednost ugovora, i
zakon slobodnog pristanka ostaje podloan zahtjevima prirodnog prava.57 to je vrijedilo u
pogledu pravedne plae pojedinaca, vrijedi i za meunarodne pogodbe: ekonomija razmjene
ne moe vie poivati iskljuivo na zakonu slobodne konkurencije koji je i sam i odvie esto
uzrok ekonomskoj diktaturi. Sloboda razmjene nije pravedna ako ne podlijee zahtjevima
socijalne pravde.

Potrebne mjere
60. Uostalom, razvijene zemlje su i same to dobro shvatile, kad nastoje da unutar svoje
ekonomike prikladnim mjerama uspostave ravnoteu koju konkurencija, preputena sama

57
Usp. Acta Leonis XIII., sv. XI, 1892., str. 131.

22
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve

sebi, tei da razori. Zbog toga vidimo da one esto podupiru svoju poljoprivredu uz cijenu
rtava to ih nameu privrednim sektorima koji su u povoljnijem poloaju. Takoer vidimo
kako one, u nastojanju da podupru trgovinske veze koje se meu njima razvijaju, naroito
unutar zajednikog trita, ulau napore da svojom financijskom, fiskalnom i socijalnom
politikom nejednako uspjenim industrijama omogue podjednake izglede u konkurenciji.

Meunarodne konvencije
61. Nije doputeno na tom podruju sluiti se dvama mjerilima. Ono to vrijedi unutar
jedne nacionalne ekonomike, to je doputeno izmeu razvijenih zemalja, vrijedi takoer za
trgovinske odnose meu bogatim i siromanim zemljama. Ne ukidajui trite zasnovano na
konkurenciji, treba ga zadrati u granicama koje ga ine pravednim i moralnim, dakle
humanim. U trgovini izmeu razvijenih ekonomika i onih u razvoju polazne su situacije
previe neravnomjerne a stvarna sloboda odvie nejednaka. Socijalna pravda namee dunost
da meunarodna trgovina, ako ima biti humana i moralna, uspostavi meu partnerima barem
relativnu ujednaenost mogunosti. Taj se cilj ne moe postii odmah, ali da bi se jednom do
njega dolo, treba ve sada stvoriti realnu jednakost u diskusijama i pregovorima. I na tom
podruju bile bi korisne meunarodne konvencije za dovoljno prostrana podruja. One bi
nametnule ope norme radi reguliranja stanovitih cijena, pruale garancije stanovitim
proizvodima, podupirale neke industrije u nastajanju. Svatko uvia kako bi taj zajedniki
napor u korist vee pravde u meunarodnim odnosima pruio takvu pomo zemljama u
razvoju koja ne bi imala samo neposredne nego i trajne rezultate.

Prepreke - Nacionalizam
62. Jo se i druge zapreke suprotstavljaju izgradnji jednog svijeta koji bi bio pravedniji i
skladnije sazdan na opoj solidarnosti: mislimo na nacionalizam i rasizam. Prirodno je da
zajednice koje su nedavno dobile politiku samostalnost budu ljubomorne na svoje jo krhko
nacionalno jedinstvo i da se brinu oko njegova ouvanja. Normalno je takoer da narodi stare
kulture budu ponosni na batinu koju su naslijedili od svoje prolosti. Ali takvi legitimni
osjeaji moraju biti sublimirani univerzalnom ljubavi koja obuhvaa sve lanove ljudske
obitelji. Nacionalizam izolira narode radei protiv njihova istinskog dobra, i bio bi osobito
opasan ondje gdje krhkost nacionalnih ekonomika zahtijeva objedinjavanje napora, fi-
nancijskih sredstava i znanja da bi se ostvarili programi razvoja i poveala trgovinska i
kulturna razmjena.

23
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve

Rasizam
63. Rasizam nije karakteristian iskljuivo za mlade nacije kod kojih se on esto krije pod
velom suparnitva meu klanovima i politikim strankama, uz veliku tetu za pravdu i
pogibelj za javni mir. U doba kolonijalne ere esto je bjesnio izmeu kolona i domaeg
stanovnitva, spreavao plodno uzajamno razumijevanje i izazivao zlu krv zbog stvarnih ne-
pravdi. Rasizam takoer predstavlja prepreku suradnji meu siromanim narodima, a i unutar
samih drava djeluje kao faktor podijeljenosti i mrnje, kad su, uz gaenje neotuivih prava
ljudske osobe, pojedinci i obitelji zbog svoje rase ili boje koe prisiljeni da ive pod reimom
izvanrednog stanja.

Prema svjetskoj solidarnosti


64. Ta situacija, tako bremenita prijetnjama za budunost, duboko Nas boli. Preostaje nam
ipak nada da e jae osjeana potreba za suradnjom i izotreniji osjeaj za solidarnost na
kraju ipak nadvladati nerazumijevanja i egoizme. Nadamo se da e se zemlje na niem
stupnju razvoja znati okoristiti dobrosusjedskim odnosima sa okolnim zemljama,
organizirajui, na veim geografskim prostorima, zone usklaivanog razvoja: utvrenjem
zajednikih programa, koordinirajui investicije, raspodjelom proizvodnih mogunosti,
organizacijom razmjene. Nadamo se takoer da e multilateralne i meunarodne organizacije,
putem neophodnog reorganiziranja nai putove koji e narodima u razvoju omoguiti da se
izvuku iz orsokaka u koji izgleda da su zali i da e, vjerni sebi, sami pronai sredstva svog
socijalnog i ljudskog napretka.

Narodi - graditelji svoje sudbine


65. To naime i treba postii. Svjetska solidarnost, koja biva sve efikasnijom, mora
omoguiti svim narodima da sami postanu graditelji svoje sudbine. Prolost je odvie esto
bila obiljeena odnosima sile; neka jednom doe dan kad e meunarodni odnosi nositi biljeg
uzajamnog potivanja i prijateljstva, meuovisnosti u suradnji, zajednikog napredovanja uz
odgovornost svakoga. Mlai i slabiji narodi zahtijevaju aktivno uee koje im pripada u
izgraivanju boljega svijeta, koji e vie potivati prava i poziv svakoga. Njihov je apel
opravdan: dunost je svakoga da ga uje i na nj odgovori.

24
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve

3. UNIVERZALNA LJUBAV

66. Svijet je bolestan. Njegovo zlo sastoji se manje u tome da ne bi bilo zaliha, da bi ih
neki prigrabili, a vie u pomanjkanju bratstva meu ljudima i meu narodima.

Obaveza gostoprimstva
67. Nikad neemo dovoljno naglasiti dunost gostoprimstva - dunost ljudske solidarnosti
i kranske ljubavi - koja obavezuje kako obitelji tako i kulturne organizacije zemalja
domaina. Potrebno je, naroito za mlade ljude, umnoiti domove i prihvatilita. I to u prvom
redu zato da se zatite od osamljenosti, od osjeaja naputenosti i tjeskobe, to sve gui
moralni polet. Takoer i zato da ih obranimo od nezdrave situacije u kojoj se nalaze i koja ih
nagoni da usporeuju krajnje siromatvo svoje domovine s luksuzom i razmetanjem koje ih
esto okruuje. Nadalje: da ih obranimo od subverzivnih doktrina i nasrtljivih napasti kojima
ih izlae pomisao na njihovu nezasluenu bijedu58. Najzad i iznad svega, da bi im se
zajedno s toplinom bratskog prihvaanja pruio i primjer zdrava ivota, doivljaj autentine i
efikasne kranske ljubavi, poticaj da cijene duhovne vrednote.

Drama mladih studenata


68. Bolno je pomiljati na to kako mnogobrojni mladi ljudi, koji su doli u razvijenije
zemlje da tamo steknu znanje, strunost i kulturu i tako postanu sposobniji za slubu svojoj
domovini, dodue dobivaju obrazovanje visoke vrijednosti, ali na kraju nerijetko gube
potivanje prema duhovnim vrednotama koje su kao dragocjena batina moda bile prisutne u
civilizaciji u kojoj su odrasli.

Strani radnici
69. Jednako je obavezno gostoprimstvo prema stranim radnicima, koji esto ive u
neljudskim uvjetima, prisiljeni da izaimaju svoje plae, kako bi malo olakali poloaj
obitelji koja je ostala u bijedi na rodnoj grudi.

Socijalni smisao
70. Naa je druga preporuka upuena onima koje su njihovi poslovi doveli u zemlje to su

58
Usp. ibid. str. 98.

25
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve

se tek otvorile industrijalizaciji: industrijalcima, trgovcima, efovima ili predstavnicima


velikih firmi. Radi se moda o ljudima koji u svojoj zemlji pokazuju da nisu bez socijalnog
osjeaja: zato bi se oni vraali na neovjena naela individualizma kad djeluju u manje
razvijenim zemljama? Njihov superiorni poloaj mora ih, naprotiv, nagnati da postanu
inicijatori socijalnog progresa i ljudskog uzdizanja svuda gdje se nau radi svojih poslova.
Sam njihov smisao za organizaciju morao bi im sugerirati najbolji nain da se valorizira rad
domaeg stanovnitva, da se obrazuju kvalificirani radnici, pripreme inenjeri i upravljai, da
ostave mjesta za njihovu inicijativu, da ih postepeno uvode na vie poloaje i tako ih
pripreme da u skoroj budunosti podijele s njima odgovornost upravljanja. Neka barem
pravda uvijek ureuje odnose pretpostavljenih i potinjenih. Neka se ti odnosi utvruju
regularnim ugovorima, uz reciprone obaveze. Najzad, neka nitko, kakav god bio njegov
poloaj, ne ostane nepravedno izloen na milost i nemilost samovolje.

Misija strunjaka u nerazvijenim zemljama


71. Veseli Nas to sve brojniji eksperti odlaze, nastojanjem bilateralnih ili meunarodnih
institucija i privatnih tijela da rade u korist razvoja: Oni se ne smiju ponaati kao gospodari,
nego kao pomagai i suradnici.59 Narod odmah opaa je li pomo koja dolazi pruana s
ljubavlju ili nije, jesu li strunjaci doli samo zato da primijene neke tehnike, a ne i zato da
ovjeku dadu svu njegovu vrijednost. Opasno je da se njihova poruka uope ne prihvati ako
je ne prati duh bratske ljubavi.

Kvalitete strunjaka
72. Uz neophodnu tehniku strunost moraju, dakle, ii autentini dokazi nesebine ljubavi.
Slobodni od svake nacionalistike oholosti, kao i svakog traga rasizma eksperti moraju
nauiti da rade u tijesnoj suradnji sa svima. Moraju znati da im njihova strunost ne daje
superiornost na svim podrujima. Civilizacija u kojoj su se formirali bez sumnje sadri
elemente univerzalnog humanizma, ali ona nije ni jedina ni iskljuiva i ne moe se
presaivati bez prilagoavanja. Oni koji su odgovorni za takve misije moraju se truditi da
zajedno s prolou otkriju i kulturna bogatstva i karakteristike zemalja kojih su gosti. Tako
e doi do zbliavanja, plodonosnog za obje civilizacije.

59
Gaudium et Spes, br. 85, P 2.

26
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve

Dijalog civilizacija
73. Meu civilizacijama kao i meu osobama, iskren je dijalog, u stvari, izvor bratstva.
Nastojanje oko razvoja zbliit e narode u ostvarenjima koja su noena zajednikim naporom,
ako sve, poevi od vlada i njihovih predstavnika pa do najskromnijeg strunjaka, bude
ispunjavao duh bratske ljubavi i pokretala iskrena elja da izgrade civilizaciju zasnovanu na
svjetskoj solidarnosti. Tada e se otvoriti dijalog usredotoen na ovjeka, a ne na proizvode i
na tehniku. On e biti plodan ako narodima koji u njemu sudjeluju prui sredstva da se
uzdignu i produhove, ako tehniki strunjaci budu odgojitelji i ako pouka bude nosila biljeg
tako visokog duhovnog i moralnog kvaliteta da zajami takav razvoj koji nee biti samo
ekonomski nego i ljudski. Kad se zavri faza pomoi, tako zasnovani odnosi bit e trajni.
Svatko moe uvidjeti od kakve e vanosti oni biti za mir u svijetu.

Poziv mladima
74. Mnogi mladi ljudi ve su sa arom i spremnou odgovorili pozivu Pija XII na misijski
laikat.60 Brojni su i oni koji su se spontano stavili na raspolaganje privatnim i tijelima za
suradnju sa zemljama u razvoju. Radujemo se doznavi da u nekim zemljama vojna sluba
moe biti djelomino zamijenjena civilnom slubom, naprosto obinom slubom.
Blagoslivljamo takve inicijative i dobru volju koja im se odazivlje. Neka bi svi koji se
pozivaju na Krista mogli razumjeti njegov poziv: Jer bijah gladan i dadoste mi jesti, bijah
edan i napojiste me, bijah putnik i primiste me, bijah go i obukoste me, bijah bolestan i
pohodili ste me, bijah u tamnici i dooste k meni.61 Nitko ne moe ostati ravnoduan prema
sudbini svoje brae koja su jo uvijek u bijedi, trpe u neznanju i rtve su neizvjesnosti. Kao i
Kristovo Srce, i srce kranina mora suosjeati s tom bijedom: ao mi je naroda.62

Molitva i djelovanje
75. Molitva svih nas mora se sa arom dizati prema Svemoguemu, da bi se ovjeanstvo,
postavi svjesno tako velikih zala, inteligentno i odluno dalo na njihovo otklanjanje. Toj
molitvi mora odgovoriti odluno zalaganje svakoga, u okviru njegovih snaga i mogunosti, u
borbi protiv nerazvijenosti. Neka bi pojedinci, socijalne grupe i narodi pruili jedni drugima
bratsku ruku, tako da jaki pomae slabijemu da raste, ulaui u to svoju strunost, svoj polet i
svoju nesebinu ljubav. Vie nego itko drugi, onaj koga nosi istinska ljubav dosjetljivo e

60
Usp. Encikliku Fidei Donum, 21. travnja 1957.: AAS 49, 1957., str. 246.
61
Mt 25, 35-36.
62
Mk 8, 2.

27
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve

otkriti uzroke bijedi, iznai putove za njeno suzbijanje, odluno je pobijediti. Kao nosilac
mira, on e ii za svojim ciljem budei radost i sijui svjetlo i milost u srca ljudi svuda na
zemlji, dajui im da otkriju, mimo svih granica, lica brae, lica prijatelja.63

4. RAZVOJ JE NOVO IME MIRA

Zakljuak
76. Prevelike ekonomske, socijalne i kulturne nejednakosti izazivaju zategnutost meu
narodima i dovode u opasnost mir. Kao to smo rekli saborskim Ocima na povratku s puta
mira u OUN: Moramo posvetiti nau panju poloaju zemalja u razvoju, bolje rekavi, naa
ljubav prema siromasima u svijetu - a oni su beskrajna vojska - mora postati paljivija,
aktivnija, plemenitija.64 Suzbijati bijedu i nepravdu znai unapreivati, zajedno s
poboljanjem uvjeta ivota, ljudski i duhovni progres sviju, dakle i zajedniko dobro
ovjeanstva. Mir se ne svodi na to da ne bude rata, kao rezultat sve nesigurnije ravnotee
snaga. Mir se gradi iz dana u dan teei za redom koji je Bog htio, koji podrazumijeva sve
potpuniju pravdu meu ljudima.65

Izai iz izolacije
77. Kao graditelji svoga vlastitog razvoja, narodi su sami prvi za nj odgovorni. Ali nee ga
moi ostvariti ako su izolirani. Regionalni ugovori meu slabijim narodima radi uzajamne
pomoi, iri dogovori da im se priskoi u pomo, dalekoseniji sporazumi izmeu jednih i
drugih sa ciljem da se doe do usklaenih programa: to su etape toga puta razvoja koji vodi k
miru.

Potreba efikasne svjetske vlade


78. Ta meunarodna suradnja svjetskih razmjera zahtijeva institucije koje bi je pripremile,
koordinirale i vodile, sve dok se ne uspostavi pravni poredak koji bi svi priznali. Od svega
srca ohrabrujemo organizacije koje su uzele u svoje ruke tu suradnju u korist razvoja i elimo
da im ugled jo poraste. Va je poziv - rekli smo predstavnicima Ujedinjenih naroda u New
Yorku - da pobratimite ne neke narode, nego sve narode... Tko ne uvia potrebu da se tako
postepeno doe do uspostavljanja jedne svjetske vlade koja bi bila u stanju da efikasno

63
Usp. govor Ivana XXIII. prilikom dodjele nagrade Balzan, 10. svibnja 1963.: AAS 55, 1963., str. 455.
64
AAS 57, 1965., str. 896.
65
Usp. Encikliku Pacem in terris, 11. travnja 1963.: AAS 55, 1963., str. 301.

28
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve

djeluje na pravnom i politikom polju?66

Opravdane nade u bolji svijet


79. Neki e ove nade smatrati utopijom. Moda njihov realizam nije dovoljno realan i
moda oni nisu shvatili dinamizam jednog svijeta koji hoe da ivi vie bratski i koji, usprkos
svom neznanju, svojim zabludama, a i svojim grijesima, svojim padovima u barbarstvo i
svojim dugim lutanjima daleko od puta spasenja, i nesvjesno ide polako sve blie svome
Stvoritelju. Taj put prema sve veoj ovjenosti trai napore i rtve: ali ak i patnja, ako se
prihvaa iz ljubavi prema brai, donosi progres itavoj ljudskoj obitelji. Krani znaju da
sjedinjavanje sa rtvom Spasiteljevom doprinosi izgradnji Tijela Kristova u njegovoj punini:
u sakupljenom Bojem narodu.67

Opa solidarnost
80. Na tom smo putu svi solidarni. Stoga smo eljeli svima dozvati u pamet veliinu drame
i hitnost posla koji treba izvriti. as akcije je ve doao: u pitanju je ivot tolike nedune
djece, ovjeka dostojniji poloaj tolikih nesretnih obitelji, svjetski mir, budunost civilizacije.
Preostaje da svi ljudi i svi narodi preuzmu odgovornost.

ZAVRNI APEL
Katolicima
81. Na prvom mjestu zaklinjemo sve Nae sinove. U nerazvijenim zemljama, kao i
drugdje, laici moraju uzeti na sebe kao svoj specifini zadatak obnovu vremenitog reda. Dok
se sluba hijerarhije sastoji u tome da nauava i autentino tumai moralna naela koja
vrijede na tom podruju, na njih spada da slobodnom inicijativom i ne ekajui pasivno na di-
rektive promu kranskim duhom mentalitet i obiaje, zakone i strukture zajednice u kojoj
ive.68 Potrebne su promjene, neophodne su temeljite reforme: oni moraju odluno nastojati
da u njih unesu duh Evanelja. Od naih katolikih sinova iz bogatijih naroda traimo da
doprinesu svoju strunost i aktivno uee u slubenim ili privatnim, u civilnim ili
religioznim organizacijama koje su se posvetile borbi s tekoama zemalja u razvoju. Oni e
bez sumnje nastojati da budu u prvoj liniji meu onima koji rade na provoenju u djelo
jednog meunarodnog morala pravde i jednakosti.

66
AAS 57, 1965., str. 880.
67
Usp. Ef 4, 12; Lumen Gentium, br. 13.
68
Usp. Apostolicam Actuositatem, br. 7, 13 i 24.

29
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve

Kranima i svima koji vjeruju


82. Svi krani, naa braa, htjet e, u to ne sumnjamo; poveavati svoj zajedniki i
usklaeni napor da se svijetu pomogne da pobijedi egoizam, oholost i rivalstvo, da nadvlada
ambicije i nepravde, da svima otvori put prema ljudskijem ivotu u kojem bi svatko bio
ljubljen i potpomagan kao blinji od svoga brata. Jo uvijek ganuti sjeanjem na Na neza-
boravni bombayski susret s braom nekranima, ponovo ih pozivamo da svim srcem i umom
rade na tome da bi svi sinovi ljudski mogli ivjeti dostojno sinova Bojih.

Ljudima dobre volje


83. Na kraju obraamo se svim ljudima dobre volje koji su svjesni da put mira vodi putem
razvoja. Delegati pri meunarodnim institucijama, dravnici, publicisti, odgajatelji, svi ste vi,
svaki na svom mjestu, graditelji novog svijeta. Molimo se Svemoguem Bogu da prosvijetli
vae umove i ojaa vau hrabrost radi buenja javnog mnijenja i voenja naroda. Odgajatelji,
vaa je zadaa da ve kod djece budite ljubav prema narodima koji su rtva zaborava.
Publicisti, va je zadatak da nam predoite napore koji se vre da bi se promicalo uzajamno
pomaganje naroda, kao i prizore bijede koje su ljudi skloni zaboraviti da bi umirili svoju
savjest: neka bogati barem znaju da siromasi stoje pred njihovim vratima i ekaju na mrvice s
njihovih gozbi.

Dravnicima
84. Dravnici, vaa je obaveza da mobilizirate vae zajednice u korist jedne efikasnije
svjetske solidarnosti, a osobito za to da prihvate otkidanje od svoga luksuza i rasipanja, da bi
se pomogao razvoj i ouvao mir. Delegati pri meunarodnim organizacijama, od vas zavisi
hoe li opasno i besplodno suprotstavljanje sile ustupiti mjesto mirnoj, prijateljskoj i ne-
sebinoj suradnji u korist zajednikog razvoja ovjeanstva u kojemu se svi ljudi mogu
razviti.

Misliocima
85. Nadalje, ako je istina da svijet trpi od nerazmiljanja, mi zazivamo sve misaone i
mudre ljude: katolike, krane, one koji tuju Boga, koji osjeaju e za apsolutnim, za
pravdom i istinom, sve ljude dobre volje. Poueni Kristovim primjerom, Mi se usuujemo

30
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve

postojano vas moliti: Traite i nai ete,69 otvorite putove koji preko uzajamnog pomaga-
nja vode k produbljenju znanja, irenju ljubavi, bratskijem ivotu u istinski sveobuhvatnoj
ljudskoj zajednici.

Svi na posao
86. Svi vi koji ste posluali zov naroda koji pate i koji se trudite da na nj odgovorite, vi ste
apostoli dobrog i istinskog razvoja koji ne znai egoistiko bogatstvo stjecano radi njega
samoga, nego ekonomiku u slubi ovjeka, svagdanji kruh podijeljen svima, kao izvor
bratstva i simbol Providnosti.

Blagoslov
Od svega srca vas blagoslivljamo i zovemo sve ljude dobre volje da vam se bratski
pridrue. Jer, ako je razvoj novo ime mira, tko ne bi htio svim silama raditi zajedno s drugima
na njegovu ostvarivanju? Da, sve vas pozivamo da se odazovete Naem tjeskobnom vapaju u
ime Gospodinovo.
Iz Vatikana, na Uskrs, 26. oujka 1967.

PAVAO VI., PAPA

69
Lk 11, 9.

31

You might also like