You are on page 1of 25

Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve

XII.
PAPA PAVAO VI.

OCTOGESIMA ADVENIENS

APOSTOLSKO PISMO
UZORITOM KARDINALU MAURICEU ROYU,
PREDSJEDNIKU VIJEA ZA LAIKE
I PAPINSKE KOMISIJE PRAVDA I MIR,
PRIGODOM 80. OBLJETNICE ENCIKLIKE
RERUM NOVARUM

(14. 6. 1971.)

asni na brate, pozdrav ti i apostolski blagoslov!

UVOD

1. Osamdeseta obljetnica enciklike RERUM NOVARUM, koja svojom porukom jo i sad


potie ljude na rad za socijalnu pravdu, nuka i Nas da ovom prigodom iznesemo neke misli,
nastavljajui nauavanje naih predasnika i proglaujui neke norme i preporuke to ih
iziskuju potrebe svijeta zahvaena neprekidnom mijenom. Jer hod Crkve hod je i ljudskog
drutva; ista im je sudbina u slijedu povijesnih obrata. Mada je Crkva pregnula navijestiti
Boju ljubav i spasenje to nam ga je Krist donio, ona ipak svjetlom evanelja rasvjetljuje i
marno ljudsko nastojanje, pomae ljudima izvoditi Boji naum pun ljubavi i u svemu ispuniti
ovjekove elje.

2. S pouzdanjem zapaamo da Duh Gospodinov sveudilj djeluje u ljudskim srcima, da

1
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve

svagdje okuplja kranske zajednice svjesne svojih obveza u drutvu. Jer na svim kontinenti-
ma, meu svim ljudskim rasama, u svim narodima i kulturama, u svakojakim ivotnim
uvjetima - svagdje Gospodin neprestance budi prave apostole evanelja.
Upravo Nam je takve bilo dano sretati, diviti im se i hrabriti ih prigodom naih nedavnih
putovanja. Pristupali smo tada ljudskim mnotvima, sluali smo molbe im i povike. Bili su to
povici i bijede i nadanja.
Tada su pred Naim oima u novom svjetlu iskrsla ona teka pitanja to su pritisla ovo
vrijeme, pitanja u svakom dijelu svijeta u neemu drugaija, a ipak zajednika svemu
ljudskom rodu. Jer se svatko pita o tome to ga eka, o tijeku i smislu promjena to se sada
zbivaju. Osvrnemo li se na gospodarski napredak, na kulturu i politiki ivot raznih naroda,
zapazit emo kako je meu njima pukao golem jaz: neke su zemlje visoko industrijalizirane,
u drugih se gospodarstvo jo uvijek potpuno oslanja na poljodjelstvo; jedni narodi plivaju u
blagostanju, drugi ne mogu od nestaice; neki su u znanostima i umjetnosti dosegli najvie
vrhunce, a drugi se upinju svladati prve poetke pismenosti. Na svim se stranama ite vie
pravde, tei za sigurnijim mirom uz uzajamno potivanje meu ljudima i narodima.

Raznolik poloaj krana u svijetu


3. Dakako, jako je raznolik poloaj u koji su krani htjeli ne htjeli, upleteni, ve prema
raznim zemljama, drutveno-politikim sustavima, kulturama. U nekim ih zemljama
uutkuju, sumnjie i tako rei guraju na rub drutva lieni su slobode i ugraeni u totalitarne
sustave. Drugdje su oni tek slabana manjina, glas im se s mukom uje. U nekih je naroda
poloaj Crkve priznat, ponekad i slubeno priznat no ona je i sama izloena protuudarima
krize to potresa drutvo; pojedini joj se lanovi ne uspijevaju oteti napasti radikalnih i
nasilnih rjeenja, jer su uvjereni da otud ima nade nekom sretnijem ishodu. Drugi pak nisu
svjesni postojeih nepravdi, te se upinju ouvati postojee stanje, a neki su opet zavedeni
prevratnikim ideologijama koje, ne bez obmane, obeavaju jedan temeljito bolji svijet.
4. Jer smo suoeni s tako raznovrsnim stanjima, teko Nam je rei svevaeu rije i
predloiti neko posvemanje rjeenje. To uostalom i nije naa namjera niti nae poslanje.
Spada na kranske zajednice da svaka u svojoj zemlji objektivno ralani postojee stanje,
da ga razjasni u svjetlu neizmjenjivih rijei evanelja, da crpi u socijalnom nauku Crkve,
nauk koji je razraivan tijekom povijesti a posebno u ovo industrijsko doba, poevi tamo od
povijesnog nadnevka poruke Lava XIII. O poloaju radnitva, poruke to joj danas imamo
ast i radost slaviti obljetnicu. Spada na kranske zajednice da svaka za sebe utvrdi izbore i

2
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve

obveze za izvedbu drutvenih, politikih i gospodarskih preobrazbi to su u mnogim


sluajevima oito hitne i nune. A sve e to ove zajednice uiniti uz pomo Duha Svetoga, u
zajednitvu s odgovornim biskupima, u dijalogu s ostalom kranskom braom i sa svim
ljudima dobre volje. U ovom traganju za promjenama oko kojih valja nastojati krani e biti
duni prije svega osvjeiti svoje povjerenje u snagu i izvornost evaneoskih zahtjeva.
Evanelje nije nadieno stoga to je navijeteno, zapisano i ivljeno u jednom drugaijem
drutvenom i kulturnom okoliu. Evaneoska tenja, obogaena ivim iskustvom kranske
predaje tokom stoljea, uvijek ostaje nova, na obraenje ljudi i na napredak ivota u drutvu;
a ne mora se zato ta tenja izrabljivati za korist privremenih pojedinanih izbora,
zanemarujui njezinu sveobuhvatnu i vjenu poruku.1

Osebujna poruka Crkve


5. U smutnjama i nesigurnostima sadanjeg trenutka Crkvi je zadaa objavljivati svoju
osebujnu poruku, nuditi ljudima oslonac u njihovim naporima da uzmu u ruke i usmjeruju
vlastitu budunost. Od doba kad je Rerum Novarum snano i nedvosmisleno osudila sablazan
poloaja u kojem se nalazilo radnitvo za prvih poetaka industrijskog drutva, povijesni
razvitak nametnuo je svijesti nove dimenzije i nove primjene socijalne pravde, kako je to
utvreno takoer u Quadragesimo Anno2 i u Mater et Magistra.3 Nedavni je Sabor i sam
nastojao istaknuti takve dimenzije i primjere, poglavito u pastoralnoj konstituciji Gaudium et
Spes. Mi smo takoer nastavili te smjernice u naoj enciklici Populorum Progressio: Danas
je, rekosmo, od najvee vanosti da svi budu potpuno svjesni da je socijalno pitanje postalo
svjetsko pitanje.4 Poto je naime Crkva, po zavretku II. vatikanskog ekumenskog sabora,
jasnije i dublje porazmislila i ispitala to u ovoj stvari zahtijeva Evanelje Krista Isusa,
zakljuila je da joj je dunost jo se revnije staviti u slubu ljudima, kako bi oni ne samo
svestrano istraili to preteko pitanje nego i uvjerili se da je u ovom odlunom zaokretu
ljudske povijesti silno potrebno zajedniko djelovanje sviju.5
Ova dunost, koju Mi ivo osjeamo, nalae Nam danas iznijeti neka razmiljanja i
preporuke, potaknute irinom pitanja pred kojima se naao dananji svijet.
6. Bit e uostalom zadaa skore Sinode biskupa da i ona izbliega proui i produbi
poslanje Crkve s obzirom na teka pitanja to ih danas pokree potreba pravde u svijetu. No,

1
Usp. Past. konst. Gaudium et Spes, 10; AAS 58 (1966.), str. 1033.
2
AAS 23 (I931.), str. 209 sl.
3
AAS 53 (1961.), str. 429
4
Ondje 3: AAS 59 (1967.), str. 258.
5
Ondje, 1: str. 257.

3
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve

obljetnica enciklike Rerum Novarum prua nam, eto, prigodu da povjerimo Nae brige i Nae
misli o tom pitanju tebi, asni Na brate, tebi kao predsjedniku komisije Pravda i Mir i
Vijea za laike. elimo na taj nain takoer ohrabriti ova tijela Svete Stolice za njihov eklezijalni pothvat u
slubi ljudima.
7. Cilj Nam je, ne zaboravljajui inae na trajne probleme kojima su se pozabavili Nai
predasnici, privui pozornost na neka pitanja koja zbog svoje hitnosti, svoje irine i sloe-
nosti moraju biti u sreditu kranskih nastojanja u godinama to nadolaze, kako bi se krani
zajedno s drugim ljudima zaloili za rjeavanje novih tekoa to ugroavaju i samu bu-
dunost ovjekovu. Drutvene probleme to ih namee moderno gospodarstvo valja smjestiti
u iri okvir jedne nove civilizacije. A ti su problemi: ljudski uvjeti proizvodnje, pravinost u
razmjeni dobara i raspodjeli bogatstava, smisao poraslih potroakih potreba, podjela
odgovornosti. U ovim sadanjim promjenama, tako dubokim i tako naglim, ovjek danomice
otkriva sebe novim i pita se o smislu vlastite opstojnosti i o tome kako da preivi zajedno s
drugima. S oklijevanjem prihvaa pouke prolosti, jer je smatra zakljuenom i odvie
drugaijom; ipak ima potrebu razjasniti vlastitu budunost - a osjea da mu je ona i nesigurna
i nestalna - razjasniti je svjetlom trajnih, vjenih istina to ga dakako nadilaze, no im, ako
hoe, i sam im moe naii na tragove.6

NOVI SOCIJALNI PROBLEMI

Urbanizam
8. Nau pozornost privlai pojava koja je silno vana i za industrijalizirane zemlje i za
narode u razvitku: ta je pojava urbanizam. Poslije dugih vjekova poljodjelska se uljudba nala
na zalazu. No da li se dosta pazi na valjanu uredbu i poboljanje ivota seoskog ivlja?
Njegov zanemareni a ponekad i bijedni gospodarski poloaj nagoni ga na hrpimine seobe u
turobno nagomilane nastambe gradskih predgraa, gdje ljudi ne nalaze ni stana, ni
zaposlenja, ni krova nad glavom. Neprestani hrpimini odlasci sa sela, rast industrije, stalan
demografski pritisak, privlanost urbanih sredita - sve to dovodi do gomilanja puanstva
komu je teko sagledati irinu, tako da se ve govori o megalopolisima od nekoliko desetaka
milijuna itelja. Ima, dakako, gradova kojih veliina jami bolju ravnoteu puanstva. U
stanju su pruiti zaposlenje seoskom ivlju koji bi se uslijed napretka u poljodjelstvu naao na

4
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve

raspolaganju, omoguuju valjanu uredbu ljudskog okolia, uredbu koja e sprijeiti daljnju
proletarizaciju i okrupnjavanje naselja u goleme aglomerate.
9. Neumjereni rast gradova prati industrijsku ekspanziju, ali se s njom ne poistovjeuje.
Industrijalizacija se zasniva na tehnolokom istraivanju i na preobrazbi prirode, ona se ne
zaustavlja u svom hodu, odlikuje se neiscrpnim stvaralatvom. Dok se neki pothvati razvijaju
i nagomilavaju, drugi se gase ili sele drugamo, stvarajui nove socijalne probleme kao to su:
nezaposlenost u strukama i pokrajinama, prekvalifikacija i mobilnost osoblja, neprekidna
prilagodba radnika, nejednak poloaj u pojedinim industrijskim granama. Koristei se
modernim sredstvima reklame, razulareno nadmetanje neumorno izbacuje nove i nove
proizvode i nastoji namamiti potroaa, dok stara industrijska postrojenja, jo sposobna
proizvoditi, bivaju beskorisna. Dok iroki slojevi puanstva jo ne uspijevaju zadovoljiti
svojih osnovnih potreba, drugi se upinju probuditi suvine potrebe. Moemo se, dakle, s
pravom upitati: ne okree li ovjek, unato svih svojih dostignua, protiv sebe rezultate svoga
rada? Nakon to je potvrdio svoje nuno gospodarstvo nad prirodom,7 ne postaje li sada
robom predmeta koje proizvodi?

Krani u gradu
10. Raanje nove urbane civilizacije u vezi s rastom industrijske uljudbe - nije li to
zapravo istinski izazov ovjekovoj mudrosti, organizatorskoj sposobnosti, njegovim
matovitim zamiljajima za budunost? U krilu industrijskog drutva urbanizam stubokom
mijenja naine ivota i uobiajene strukture opstanka: obitelj, ivot u susjedstvu, same
temelje kranske zajednice. ovjek se uputa u jednu novu osaminu; ne onu usred
neprijateljske prirode - a da prirodom zagospodari, bila su mu potrebna stoljea - ve
osaminu usred bezimena mnotva to ga okruuje a on se osjea u njemu tuincem.
Urbanizam je dakako nepovrativ stupanj u razvitku ljudskih drutava, i on namee ovjeku
teke probleme: kako da se ovlada njegovim rastom, uredi njegova organizacija, kako da mu
se ivost iskoristi na dobrobit sviju? Jer njegov neuredan rast izaziva nastanak novih
proletarijata. Ovi se smjetaju usred gradova to su ih ponekad bogati napustili; utaboruju se
po gradskim predgraima i kao pojas bijede u jo utljivu prosvjedu ve opsjedaju i odvie
bezobraznu rasko potroakih i esto rasipnikih gradskih etvrti. Umjesto da pogoduje

6
Usp. 2 Kor 4, 17.
7
Usp. Enc. Populorum Progressio, 25: AAS 59 (1967), str. 269-270.

5
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve

bratskom susretu i uzajamnoj pomoi, grad razvija diskriminaciju, pa i ravnodunost;


pothranjuje nove oblike izrabljivanja i gospodarenja drugima gdje se neki okoriuju
oskudicom drugih i izvlae nedopustivu dobit. Sjajna proelja skrivaju mnogu bijedu za koju
ni najblii ne znaju; drugdje pak naoigled propada ljudsko dostojanstvo, usred prijestupa,
zloinstava, droge, erotizma.
11. Zapravo su oni najslabiji rtvom raovjeujuih uvjeta ivota, uvjeta to srozavaju
savjesti i nanose tetu ustanovi obitelji: nedovoljna odijeljenost stanova meu pukim
slojevima onemoguuje i najmanju mjeru intimnosti; mlada obiteljska ognjita, uzalud
ekajui na pristojan i cijenom pristupaan stan, zapadaju u malodunost a njihovo jamstvo
moe biti i ugroeno; mladi ljudi bjee iz pretijesne kue, na ulici trae nadomjeske i tko zna
kakvo drutvo. Prevana je dunost odgovornih da nastoje ovladati i usmjeriti ovo zbivanje.
Neodlono je na razini ulice, gradske etvrti ili velikog aglomerata uspostaviti takovo
drutveno tkivo u kojem e ovjek moi udovoljiti potrebama vlastite osobnosti. Na razini
zajednice i upe valja stvoriti ili razviti sredita zanimanja i kulture, s raznolikim
udruenjima, domovima odmora, sastajalitima, duhovnim zajedniarskim susretima, u
kojima e svatko izai iz svoje osamine i uspostaviti bratske odnose.
12. Izgraditi danas gradove kao mjesto egzistencije ljudi i njihovih naraslih zajednica,
stvoriti nove naine dodira i povezanosti, naslutiti jednu posve novu primjenu socijalne
pravde, preuzeti odgovornost za tu zajedniku budunost koja e oito biti teka - sve su to
zadae koje iziskuju udio krana. Ljudima to su se nagomilali u toj ve nepodnoljivoj
gradskoj zbrci valja donijeti poruku nade u liku ivljena bratstva i konkretne pravde. Neka se
krani, svjesni ove nove odgovornosti, ne obeshrabre pred golemom mjerom grada bez lica,
ve neka se sjete proroka Jone koji je s kraja na kraj proao Ninivom, tim silnim gradom,
navjeujui radosnu vijest o Bojem milosru a podravala ga je u njegovoj slabosti tek
snaga Svemoguega. U Bibliji je grad doista mnogo puta mjesto grijeha i oholosti: oholosti
ovjeka to se osjea toliko sigurnim da gradi svoj ivot bez Boga i ak potvruje svoju
snagu protiv njega. No grad je takoer Jeruzalem, sveti grad, mjesto susreta s Bogom,
obeanje onog grada to odozgor silazi.8

Mladi
13. Na drugoj strani, industrijske promjene bacaju jarko svjetlo na dosad slabo uoena
pitanja. Kakvo e, primjerice, biti mjesto ene i mjesto mladih u ovom vrenjem zahvaenom

8
Usp. Otk 3, 12; 21, 2.

6
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve

svijetu? Svagdje se javljaju tekoe u dijalogu izmeu mladei to je nosilac tenji, obnove,
pa i nesigurnosti gledom na budunost s jedne i odraslih narataja s druge strane. Tko u tome
ne vidi izvor nemilih sukoba, raskida, poricateljskih stavova, ak i u krilu obitelji, tko u tome
ne vidi iskrsavanje problema gledom na naine vrenja autoriteta, na odgoj za slobodu, na
prenoenje vrednota i vjerovanja, problema koji diraju u duboke korijene drutva?

Poloaj ene
Isto tako, u mnogim se zemljama istrauje a ponekad i ivo zahtijeva takav poloaj ene
koji e dokrajiti postojee diskriminacije i uspostaviti odnose jednakosti u pravima i na-
metnuti potovanje prema eninu dostojanstvu. Nije ovdje rije o onoj lanoj jednakosti koja
bi zanijekala razlike to ih je Stvoritelj postavio i koja bi proturjeila osebujnoj i tako
temeljnoj ulozi ene, ne samo u krugu obitelji nego i u drutvu. Naprotiv, razvitak
zakonodavstva mora ii u smislu zatite poziva eni vlastita i ujedno priznavanja nezavisnosti
ene kao osobe, jednakosti njezinih prava gledom na sudjelovanje u kulturnom,
gospodarskom, drutvenom i politikom ivotu.

Radnici
14. Crkva je na zadnjem Saboru sveano ponovila ovo: Poelo, subjekt i svrha svih
drutvenih ustanova jest i mora biti ljudska osoba.9 Svaki ovjek ima pravo na rad, na
mogunost razviti vlastita svojstva i vlastitu osobnost u okviru svog poziva, pravo na
pravinu nagradu koja e mu omoguiti - njemu i njegovoj obitelji - sredstva za dostojno
materijalno, drutveno, kulturno i duhovno ivljenje,10 pravo na pomo u nevolji s bolesti ili
visoke dobi. Mada za obranu tih prava demokratska drutva prihvaaju naelo sindikalnog
prava, ona ipak nisu uvijek otvorena vrenju takova prava. Valja dopustiti tu vanu ulogu
sindikata: njima je svrha predstavljati razne skupine radnitva, zakonito suraivati za go-
spodarski porast drutva, razvijati osjeaj odgovornosti za ostvarenje opeg dobra. Ipak
njihov rad nailazi i na tekoe: ponegdje se moe javiti napast da se iskoristi pozicija snage za
nametanje, osobito obustavom rada - pravo na takvu obustavu kao zadnje sredstvo obrane i
dalje se, dakako, priznaje - za nametanje uvjeta suvie tekih gospodarstvu ili drutvenom
tijelu u cjelim, ili za ostvarenje izravno politikih ciljeva. Naroito kad su posrijedi javne
usluge nune za svagdanji ivot itave neke zajednice, valjat e znati odmjeriti granicu preko
koje nanoena teta biva nedopustivom.

9
Usp. Past. konst. Gaudium et Spes, 25: AAS 58 (1966), str. 1045.
10
Ondje, 67: str. 1089.

7
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve

rtve promjena
15. Dosta je toga ve postignuto u nastojanju da se u ljudskim odnosima uspostavi vea
pravda i ire sudjelovanje u odgovornostima. No na tom nepreglednom polju valja jo mnogo
toga uiniti. Moramo stoga i dalje radino razmiljati, traiti, pokuavati, jer inae emo
zaostati za rastom opravdanih tenji radnitva, tenji koje se sve vie potvruju, ukorak s
porastom obrazovanosti radnika, njihove svijesti o vlastitom dostojanstvu, snage njihovih
organizacija. Samoivost i tenja za gospodarenjem jesu stalne ljudske napasti. Zato je
prijeko potreban sve budniji razbor da se u korijenu zahvate stanja to ih izaziva nepravda i
da se sve vie uspostavlja potpunija pravda. U jeku industrijskih promjena, koje iziskuju
naglu i neprekidnu prilagodbu, oni koje te promjene pogaaju bit e brojni i manje u
mogunosti da se uje njihov glas. Prema tim novim siromasima - onesposobljenima i
nepodesnima, starcima, ljudima svakog podrijetla baenima na rub drutva - prema njima se
okree pozornost Crkve da ih prepozna, pomogne, da im obrani mjesto i dostojanstvo u
drutvu otvrdnulu s nadmetanja i trke za uspjehom.

Diskriminacija
16. Meu rtve nepravednih stanja - mada ta pojava nije nova - valja ubrojiti i one koji su
rtva pravnih ili injeninih diskriminacija zbog rase, podrijetla, boje koe, kulture, spola ili
vjeroispovijesti.
Rasna diskriminacija postaje krajnje aktualna, uslijed napetosti to ih ona izaziva i u
pojedinim zemljama i na meunarodnoj razini. Ljudi s pravom smatraju neoprostivom i
zabacuju kao nedopustivu tenju da se sauvaju ili uvedu zakonodavstva ili naini ponaanja
sustavno zadahnuti rasnim predrasudama: svi udovi ovjeanstva imaju istu narav i prema
tome isto dostojanstvo, s istim temeljnim pravima, dunostima i istom nadnaravnom
sudbinom. U zajednikoj domovini svi moraju biti jednaki pred zakonom, imati jednakog
pristupa u gospodarski, kulturni, graanski, drutveni ivot i uivati pravian udio u
narodnom bogatstvu.

Pravo na iseljenje
17. Pomiljamo isto tako na nesiguran poloaj velikog broja iseljenih radnika. Naavi se u
tuini, oni jo tee mogu ostvariti svoje socijalne zahtjeve, mada stvarno sudjeluju u
gospodarskom naporu zemlje koja ih je primila. U odnosu prema njima neminovno je znati
nadii stav uskog nacionalizma, stvoriti poloaj u kojem e biti priznavano pravo na iseljenje,

8
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve

koji e pogodovati njihovoj integraciji, olakati im napredovanje u pozivu i otvoriti im put do


pristojna stana, da im se po potrebi mogu pridruiti i njihove obitelji.11
Osim toga, ima puanstva koja, u potrazi za radom, bjeei od prirodne katastrofe ili
nepoudna podneblja, naputaju svoj zaviaj i iskorijenjena trae utoita u drugih naroda.
Dunost je sviju - a osobito krana12 - ivo poraditi na uspostavi sveopeg bratstva kao
neminovnog temelja istinskoj pravdi i uvjeta trajna mira. Ne moemo zazivati Boga, Oca svih
ljudi, ako se neemo ponaati bratski prema kojem od ljudi to su stvoreni na sliku Boju.
Odnos ovjeka prema Bogu Ocu i njegov odnos prema drugim ljudima, prema brai, tako su
povezani da Pismo veli: Tko ne ljubi, taj ne poznaje Boga (1 Iv 4, 8).13

Stvarati radna mjesta


18. S demografskim porastom koji se opaa nadasve u mladih naroda, broj onih koji ne
mogu nai posla i koji su prisiljeni na bijedu ili parazitizam bit e u godinama to slijede jo
vei ukoliko probuena ljudska savjest ne pokrene sveope gibanje solidarnosti, razvijajui
uinkovitu politiku ulaganja, organizaciju proizvodnje, kupnje i prodaje dobara, a i inae
odgojem. Znano nam je kolika se pozornost posveuje ovim problemima u meunarodnim
tijelima i ivo elimo da lanovi tih tijela svoje izjave poprate konkretnom akcijom.
Uznemiruje nas gdje na ovom podruju zapaamo nekakav fatalizam koji zahvaa ak i
odgovorne. Takav osjeaj ponekad navodi na maltuzijanska rjeenja to ih u zvijezde kuje:
neumorna propaganda u prilog kontracepcije i pobaaja. U ovako ozbiljnom poloaju valja
naprotiv ustvrditi da obitelj, bez koje nijedno drutvo ne moe opstati, ima pravo na pomo u
ostvarivanju uvjeta zdrava razvitka. Sigurno je, rekosmo u naoj enciklici Populorum
Progressio, da javna vlast, u okviru svojih nadlenosti, smije intervenirati irenjem
prikladnih informacija i poduzimanjem oportunih mjera, pod uvjetom da su one u skladu s
moralnim zakonom i da potuju pravednu slobodu branog para: jer pravo na brak i na
raanje djece jest neotuivo pravo, bez kojega je nemogue ljudsko dostojanstvo.14
19. Ljudi doista nisu nikada kao u ovo nae doba bili tako izrijekom upueni na
zamiljanje socijalnih rjeenja. Stoga valja u to uloiti napore iznalazatva i kapital golem
kao onaj to se ulae u naoruanje ili u tehnoloke pothvate. Ako se ovjek dadne nadii i ako
na vrijeme ne predvidi navalu novih socijalnih pitanja, ona e postati i odvie teka a da
bismo se mogli nadati njihovu mirnom rjeenju.

11
Usp. Enc. Populorum progressio, 69: AAS 59 (1967), str. 290-291.
12
Usp. Mt 25, 35.
13
Izjava Nostra Aetate, 5: AAS (1966), str. 743.

9
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve

Sredstva drutvenog saobraaja


20. Gledom na glavne promjene naeg vremena svakako elimo podvui sve veu vanost
sredstava drutvenog saobraaja, njihov utjecaj na preobrazbu mentaliteta, spoznaja,
organizacija i samog drutva. Nema sumnje da ta sredstva imaju i svoje dobre strane: preko
njih nam gotovo u istom trenutku stiu obavijesti iz svega svijeta, ona ostvaruju dodir preko
svih razdaljina i pruaju poela ljudskog jedinstva, omoguuju vee irenje naobrazbe i
kulture. Ipak su sredstva drutvenog saobraaja, samim svojim djelovanjem, i nova vrst moi.
Kako da se onda ne upitamo o onima koji stvarno dre tu mo u svojim rukama, o njihovim
ciljevima i sredstvima kojima barataju te o odrazima njihova djelovanja na slobodu
pojedinca, ne samo na politikom i ideolokom podruju nego i u drutvenom, gospodarskom
i kulturnom ivotu? Ljudi to rukuju tom mou snose golemu moralnu odgovornost za
istinitost obavijesti koje moraju iriti, za nove potrebe i odjeke koje izazivaju, za vrednote
koje predlau. Nadalje, s pojavom televizije nazire se jedan posve nov nain spoznaje i nov
oblik uljudbe: uljudbe slika.
Dakako, politike vlasti ne mogu ne voditi rauna i o sve veem utjecaju drutvenog
saobraaja i o koristima, odnosno pogibeljima njihova djelovanja s obzirom na razvitak i
pravi napredak graanskog drutva. Stoga one moraju korisno obavljati svoju funkciju sluei
opem dobru, ohrabrujui konstruktivne pothvate i podupirui pojedince, graane i skupine
kad se zalau u obranu temeljnih vrednota ljudske osobe i zajednikog ivota u drutvu. S
druge strane, vlasti e se zaloiti da se zgodnim mjerama izbjegne irenje svega to moe
okrnjiti zajedniku batinu vrednota na kojima se temelji istinski napredak drutva.15

Prirodni okoli
21. Dok se ovjekovo obzorje tako mijenja pod djelovanjem slika to se za njega izabiru,
nazire se jedna druga preobrazba, koja je i pogubna i neoekivana posljedica ovjekova
djelovanja. ovjek biva odjednom svjestan te posljedice: nesmotrenim iskoritavanjem
prirode lako bi je mogao razoriti, te i sam postati rtvom njezina srozavanja. ovjekov
materijalni okoli postaje izvorom stalnih prijetnji kao to su zagaenja i otpaci, nove bolesti,
sveobuhvatna razorna mo; ali ne samo to: ovjeku pae izmie vlast nad vlastitim ljudskim
krajolikom, on stvara sebi za sutra okolinu koja e mu moda biti nepodnoljiva; ovo je
socijalni problem golemih razmjera koji se tie svekolike ljudske obitelji.

14
Ondje, 37: AAS 59 (1967), str. 267.
15
Usp. Dekret Inter Mirifica, 12: AAS 56 (1964), str. 149.

10
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve

Kranin mora obratiti svoju pozornost ovim novim vidicima, on zajedno s drugim ljudima
mora preuzeti odgovornost za sudbinu to je sad ve zajednika sudbina svih nas.

TEMELJNE TENJE I MISAONE STRUJE

22. Dok znanstveni i tehniki napredak ne prestaje stubokom mijenjati ovjekov krajolik,
naine njegove spoznaje, rada, potronje i meusobnih veza, istodobno se u tim novim
okolnostima izraava dvojaka tenja, koja s razvitkom obavjeivanja i odgoja biva sve jaa:
tenja za jednakou, tenja za ueem - a to su dva lika ljudskog dostojanstva i ljudske
slobode.

Koristi i granice pravnih priznavanja


23. U nastojanju da se ova dvojaka tenja prevede u stvarnost i u strukture, postignut je
neki napredak gledom na iskazivanje ovjekovih prava i postizanje meunarodnih sporazuma
o njihovoj primjeni.16 Pa ipak uvijek iznova izbijaju diskriminacije, etnike, kulturne, vjerske,
politike. U stvari, i odvie se esto zanemaruju ovjekova prava, ponekad se izruguju, ili se
pak samo naizgled potuju. U nekim sluajevima zakonodavstvo zaostaje za stvarnim
poloajem. Ono je prijeko potrebno, a ipak nedovoljno za uspostavljanje istinskih odnosa
pravde i jednakosti. Nauavajui ljubav, evanelje nam ulijeva posebno potovanje prema
siromasima i njihovu naroitom poloaju u drutvu: oni sretniji moraju se odrei nekih svojih
prava i s vie dareljivosti uloiti vlastito bogatstvo u slubu drugima. U stvari, ako onkraj
pravnih normi nema dubljeg smisla za potivanje i sluenje drugome, jednakost pred
zakonom moe posluiti kao izlika za bjelodane diskriminacije, za neprestano izrabljivanje,
za stvarne naine prijezira. Ako ne bude obnovljena odgoja za solidarnost, pretjerano
naglaavanje jednakosti moe pogodovati individualizmu u kojem svatko ite vlastita prava,
bjeei od odgovornosti za ope dobro.
Tko ne vidi temeljit doprinos kranskog duha na tom podruju, duha koji ide na ruku
ovjekovim tenjama da bude ljubljen? Ljubav prema ovjeku, ta prvenstvena vrednota
zemaljskog reda, osigurava uvjete mira, i socijalnog i meunarodnog mira, potvrujui da
smo svi mi braa.

16
Usp. Enc. Pacem in Terris: AAS 55 (1963), str. 261 sl.

11
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve

Politiko drutvo
24. Dvojaka tenja prema jednakosti i prema ueu usmjerena je ka promicanju
demokratskog tipa drutva. Predloeni su razni modeli, neki se od njih iskuavaju; no ni jedan
od njih posve ne zadovoljava, pa ostaje otvoreno traenje meu ideolokim i pragmatikim
usmjerenjima. Kranin je obvezan sudjelovati u tom traenju, u organiziranju i u ivotu
politikog drutva. Kao drutveno bie, ovjek gradi svoju sudbinu u nizu posebnih grupacija
kojima je, kao njihovo zaokruenje i nuan uvjet razvitka, potreban iri okvir drutva,
sveobuhvatnog drutva, a to je politiko drutvo. Svaka se posebna djelatnost mora sustavno
uklopiti u to ire drutvo i samim tim poprimiti dimenziju opeg dobra.17
Ovo predmnijeva vanost odgoja za udrueni ivot i kojem e, osim obavijetenosti o
pravima svakog od nas, biti osvijetljena i nuna protutea tim pravima: priznavanje vlastitih
dunosti prema drugima. Znaaj i vrenje dunosti zavisi od vladanja sobom, zatim od
prihvaanja odgovornosti i granica u sluenju slobodi pojedinca ili skupine.
25. Politika akcija - a zar je potrebno naglaavati da je rije prije svega o akciji, a ne o
ideologiji? - mora se temeljiti na nacrtu drutva suvisla u svojim konkretnim sredstvima i
svom nadahnuu, hranjena cjelovitim pojmom ovjekova poziva i raznih naina ovjekova
drutvenog izraza. Ne spada ni na dravu ni na politike stranke, u sebi zatvorene, pokuavati
da nametnu koju ideologiju, sredstvima koja bi zavrila diktaturom nad duhovima,
ponajgorom od svih diktatura. Zadaa je kulturnih i vjerskih skupina, u slobodi pristajanja to
je one predmnijevaju, nesebino i na sebi svojstvene naine razvijati u drutvenom tijelu ova
najtemeljnija uvjerenja o prirodi, podrijetlu i svrsi ovjeka i drutva.
U vezi s ovim zgodno je podsjetiti na naelo to ga je proglasio II vatikanski sabor: Istina
se namee samo snagom same istine to blago a ipak snano proima duhove.18

Ideologije i ljudska sloboda


26. Prema tome, kranin koji je spreman ivjeti svoju vjeru u politikoj akciji shvaenoj
kao sluenje ne moe bez proturjeja sa samim sobom prionuti uz ideoloke sustave koji se
korjenito ili u srnim pitanjima suprotstavljaju njegovoj vjeri i poimanju ovjeka; ne moe
prionuti ni uz marksistiku ideologiju, uz njezin ateistiki materijalizam, njezinu dijalektiku
nasilja i nain kako ona osobnu slobodu utapa u kolektivnost, nijeui ujedno svaku
transcendenciju nad ovjekom i njegovom povijeu, osobnom i kolektivnom; ni uz

17
Usp. Past. konst Gaudium et Spes, 74: AAS 58 (1966), str. 1095-1096.

12
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve

ideologiju liberalizma koja nastoji staviti osobnu slobodu iznad svega, ne priznajui joj
nikakvih granica, potiui je na iskljuivo nastojanje oko vlastitih probitaka i moi i smatra-
jui drutvenu solidarnost vie ili manje automatskom posljedicom pojedineva poduzimanja,
a ne svrhom i openitijim mjerilom valjanosti organizacije drutva.
27. Zar je potrebno naglaavati dvoznanost koja se moe kriti u svakoj drutvenoj
ideologiji? Ponekad ona svodi politiku ili drutvenu akciju na puku primjenu ove ili one aps-
traktne, isto teoretske ideje; ponekad i sama misao postaje golim oruem u slubi akcije, re
bi naprosto sredstvom strategije. Nije li u objema sluajevima lako mogue da ovjek bude
otuen? Kranska se vjera stavlja iznad, ponekad i usuprot ideologijama, time to priznaje
Boga, transcendentno bie i Stvoritelja, koji se na svim razinama stvorenja obraa ovjeku
kao odgovorno slobodnom biu.
28. Pogibeljno bi, nadalje, bilo temeljito prianjati uz neku ideologiju koja se ne zasniva na
istinitu i organskom uenju, pribjegavati joj kao zadnjem i dostatnom objanjenju svega,
gradei tako sebi novi idol, prihvaajui, a da toga nismo uvijek svjesni, njegovu totalitarnost
i njegovu prisilu. Neki misle tako nai opravdanje za vlastitu akciju, pa i nasilnu, prilagoditi
se nekoj plemenitoj elji za sluenje; ova elja stoji, ali se utapa u ideologiji koja dodue
predlae neke putove osloboenja ovjeka, no ga na kraju krajeva ipak zasunjuje.
29. To to se danas moe govoriti o nekom povlaenju ideologija moe biti znak da je
dolo vrijeme pogodno za otvaranje prema konkretnoj transcendentnosti kranstva; no moe
biti znak i naglaenijeg klizanja u nov pozitivizam: u posvemanju tehniku kao preovladani
oblik djelatnosti, kao posve zaokupljajui nain opstojnosti, ak i kao nain govora, a da se
pitanje o njezinu smislu stvarno uope ne postavlja.

Povijesna gibanja
30. No onkraj tog pozitivizma to ovjeka svodi na samo jednu dimenziju - ma koliko ta
dimenzija bila danas vana i tako ga sakati, kranin u svojoj akciji nailazi na konkretna
povijesna gibanja to su proizala iz ideologija i u neku su ruku odijeljena od njih. Ve je Na
asni predasnik Ivan XXIII u enciklici Pacem in Terris ukazao na mogunost ovog
razlikovanja: Posve je ispravno, rekao je na Predasnik, kad luimo pokrete na
gospodarskom, kulturnom i politikom polju od krivih filozofskih shvaanja prirode,
podrijetla i svrhe svijeta i ovjeka, sve da ovi pokreti imaju poetak i pobudu u ovim
shvaanjima; jer dok se teoretska formulacija, nakon to je konano dana, vie ne mijenja,

18
Izjava Dignitatis Humanae, 1: AAS 58 (1966), str. 930.

13
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve

dotle oni pokreti, budui da se kreu kroz promjenljive prilike, ne mogu a da znatno ne
podlijeu promjenama. Uostalom, tko e porei da u ovim pokretima, ukoliko su naime u
skladu sa zahtjevima zdrava razuma te odgovaraju opravdanim ovjekovim tenjama, ne
moe biti neto dobra i prihvatljiva?19

Privlanost socijalistikih strujanja


31. Ima danas krana koji podlijeu privlanosti socijalistikih strujanja i njihovih
razvojnih oblika. Oni nastoje prepoznati ove ili one tenje to ih sami u sebi nose u ime svoga
vjerovanja. Osjeaju se ukljuenima u taj povijesni tok i ele u njemu razviti svoju akciju.
Ova pak povijesna struja poprima, na raznim kontinentima i u raznim kulturama, razne oblike
a sve pod istim imenom, mada ovo ime mnogo puta crpi nadahnue iz ideologije nespojive s
vjerom. Namee se potreba da u ovom pogledu paljivo luimo. I odvie su esto krani,
privueni socijalizmom, skloni idealizirati ga u dosta poopenom smislu: kao volju za
pravdom, solidarnou i jednakou. Oni ne ele priznati stisku povijesnih socijalistikih
gibanja to ostaju uvjetovana ideologijama iz kojih su potekla. Socijalizam dolazi do izraaja
na raznim razinama: kao plemenita tenja i traganje za pravednijim drutvom, kao povijesno
gibanje s politikom organizacijom i ciljem, kao ideologija koja misli pruiti sveobuhvatan i
samosvojan pogled na ovjeka; stoga valja utvrditi neke razlike da budu vodiljama za
konkretne oprediobe. Ipak ta razlikovanja ne smiju ii za tim da reene razine smatraju
meusobno potpuno odijeljenima i neovisnima. Konkretna veza koje meu njima znade biti,
ve prema prilikama, mora se jasno uoiti, pa e ta jasnoa omoguiti kranima da jasno
utvrde mjeru u kojoj e se moi zaloiti u tom smislu, nakon to budu zajamene vrednote,
osobito vrednote slobode, odgovornosti i otvorenosti za duhovno, koje e omoguiti cjelovit
razvitak ovjeka.

Povijesni razvitak marksizma


32. Drugi se krani, nadalje, pitaju ne moe li povijesni razvitak marksizma dopustiti
neka konkretna zblienja. Oni zapravo istiu stanovito otvaranje marksizma koji je dosad
nastupao kao jedinstvena ideologija, kao tumaenje svega ovjeka i svijeta u procesu
razvitka, dakle kao ateistika ideologija. Onkraj ideolokog suoenja to slubeno razdvaja
razne pristalice marksizma i lenjinizma gledom na tumaenja misli osnivaa marksizma, i
onkraj otvorene suprotstavljenosti meu politikim sustavima koji tu misao ostvaruju, ima ih

19
AAS (1963), str. 300.

14
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve

koji lue meu razliitim razinama na kojima marksizam dolazi do izraaja.


33. Prema jednima marksizam ostaje u biti djelatna praksa klasne borbe. Doivljavajui
uvijek prisutnu i neprestano obnavljanu snagu odnosa meu izrabljivaima i izrabljivanima u
ljudskom drutvu, oni svode marksizam na samu borbu, ponekad bez i jednog drugog vidika,
na borbu koju valja trajno voditi, pae izazivati. Drugi misle da marksizam prvenstveno znai
kolektivno vrenje politike i gospodarske vlasti pod vodstvom jedne jedine partije, koja sebe
smatra jedinim izrazom i jedinim uvarom dobara sviju, uskraujui pojedincima i drugim
skupinama svaku mogunost poduzimanja i izbora. Na jednoj treoj razini marksizam, bio on
na vlasti ili ne bio, znai socijalistiku ideologiju koja se temelji na povijesnom materijalizmu
i poricanju svake transcendencije. Marksizam se najzad javlja i u profinjenijem no za
suvremen duh zavodljivijem liku znanstvene djelatnosti, stroge metode za analizu drutveno-
politike stvarnosti, racionalne i povijeu iskuane sveze izmeu teorijske spoznaje i prakse
revolucionarne preobrazbe. Mada ova vrst analize istie neke strane stvarnosti na tetu drugih
i tumai ih u slubi ideologije, ona nekima ipak prua, zajedno s oruem za rad, i neku akciji
prethodnu sigurnost, popraenu nastojanjem da se znanstvenom metodom odgonetnu odrazi
drutvenog razvitka.
34. Kroz marksizam kako je konkretno ivljen mogu se te razne strane razluiti i uoiti
pitanja to ih one nameu kraninovu razmiljanju i akciji; no bilo bi iluzorno i opasno
zaboraviti prisnu svezu to u korijenu povezuje te razne strane, prihvatiti elemente
marksistike ralambe ne prepoznajui njihove veze s ideologijom, ui u praksu klasne
borbe i njezine marksistike interpretacije ne zapaajui onu vrst totalitarnog i nasilnog
drutva kome ovo zbivanje vodi.

Ideologija liberalizma
35. S druge strane, nazoni smo obnovi ideologije liberalizma. Ova se struja namee i kao
barjak gospodarske uspjenosti i kao branitelj pojedinca ne samo od sve nasrtljivijih
inicijativa organizacija nego i protiv totalitarnih tenji politike vlasti. Nema sumnje da valja
zadrati i razviti osobno poduzimanje. No nisu li krani, ako se zalau u tom smislu, i sami
skloni idealizirati liberalizam koji onda postaje pretjeranim naglaavanjem slobode? Htjelo bi
neki novi model, primjereniji sadanjim uvjetima, a olako zaboravljaju da filozofski
liberalizam u samom svom korijenu znai krivu potvrdu autonomije pojedinca u njegovoj
djelatnosti, u njegovim pobudama, u vrenju vlastite slobode. Ovo znai da krani moraju
paljivo luiti i onda kad je po srijedi ideologija liberalizma.

15
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve

Kraninov razbor
36. Ponovno tako pristupajui raznim ideologijama, kranin e na izvorima svoje vjere i u
nauku Crkve crpsti naela i prikladna mjerila, da ga ne bi zaveo a potom u sebe zatvorio neki
sustav ija e mu ogranienja i totalitarizam, ako ih on u korijenu ne primijeti, moda
prekasno sinuti pred oima. Onkraj svakog sustava, no ne bez konkretnog zalaganja u slubi
brai, on e u samoj jezgri svojih opredioba potvrditi izvornost kranskog doprinosa jednoj
pozitivnoj preobrazbi drutva.20

Ponovno iskrsavanje utopija


37. Danas se mogu bolje shvatiti slabe strane ideologija ako se istrae konkretni sluajevi
u kojima se one nastoje ostvariti. Birokratski socijalizam, tehnokratski kapitalizam, au-
toritarna demokracija: svi se oni bore s tekoama kad hoe rijeiti veliko ljudsko pitanje
suivljenja u pravdi i jednakosti. Kako e oni zapravo izbjei materijalizmu, egoizmu ili
nasilju to ih sudbinski prate? Odakle ono osporavanje to se skoro svagdje javlja kao znak
duboke nelagode, dok smo istodobno svjedoci ponovnog iskrsavanja utopija koje bi htjele
djelotvornije od ideologija rijeiti politiki problem modernog drutva? Pogibeljno bi bilo ne
priznati da je posizanje za utopijom esto udobna izlika za onoga koji hoe pobjei od kon-
kretnih zadaa i nai utoite u svijetu mate. ivjeti u nekoj pomiljenoj budunosti znai
olako se izvlaiti iz neposrednih odgovornosti. Valja ipak priznati da je utopija kao oblik
kritike postojeeg drutva esto poticaj za matu okrenutu prema budunosti: ona je
istodobno poticaj da se u sadanjici nazru neznane mogunosti to se u njoj kriju i da se
panja usmjeri prema jednoj novoj budunosti; time to ohrabruje iznalazake snage duha i
srca ovjekova, utopija podrava dinaminost drutva; a ako nije protiv svakog otvaranja,
moe se takoer susresti s kranskom tenjom. Duh Gospodnji to potie u Kristu
obnovljena ovjeka neprestano rui vidokruge unutar kojih bi ovjekov um rado naao
vlastitu sigurnost i razmie granice u koje bi se htjela zatvoriti njegova akcija; u njemu se
nastanila snaga to mu ne da mira poticajima da nadie svaki sustav i svaku ideologiju. U
srcu svijeta uvijek ostaje misterij ovjeka to otkriva sebe Bojim sinom u tijeku povijesnog i
psiholokog dogaanja, u kojem se bore i izmjenjuju prisila i sloboda, tromost grijeha i dah
Duha Svetoga.
Dinamizam kranske vjere odnosi tada pobjedu nad tjesnogrudnom raunicom egoizma.

20
Usp. Past. konst. Gaudium et Spes, 11: AAS 58 (1966), str. 1033.

16
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve

Kranina potie snaga Duha Isusa Krista, Spasitelja ljudi, a nada mu je oslonac, on se zalae
u gradnji ljudskoga, miroljubivog, pravednog i bratskog grada da bude mio prinos Bogu.21
U stvari, iekivanje nove zemlje nipoto ne smije oslabiti, nego dapae razbuditi u nama
brigu za izgradnjom ove zemlje gdje raste ono Tijelo nove ljudske obitelji, koje ve moe
pruiti neku sliku novog svijeta.22

Znanosti o ovjeku?
38. U svijetu zahvaenom znanstvenim i tehnikim promjenama, promjenama koje bi ga
mogle odvui u nov pozitivizam, javlja se i druga, jo srnija sumnja. ovjek je uloio napore
da razumom podvrgne prirodu, a zatim se naao sam zarobljen u rkipcu svoje racionalnosti.
Znanosti o ovjeku dosegle su danas znaajan polet. One s jedne strane podvrgavaju
kritikoj i korjenitoj provjeri do sada prihvaene spoznaje, zato to se ove poinju initi ili
suvie iskustvenima ili suvie teorijskim. S druge strane, metodoloka potreba i ideoloki
apriorizam i odvie esto navode znanost da u mnogovrsnim situacijama izdvoje ovo ili ono
ljudsko ponaanje, pa o njemu prue razjanjenje koje hoe biti globalno, ili u najmanju ruku
tumaenje koje hoe biti posvemanje, mada polazi od jednog isto kvantitativnog ili
pojavnog gledita. Ovo znanstveno skuavanje odaje jednu opasnu namjeru. Davati takovu
prednost ovom vidu analize znai sakatiti ovjeka i pod krinkom znanstvenog procesa.
39. S ne manje panje valja pratiti djelatnost koju znanosti o ovjeku mogu izazvati
potiui razradu drutvenih modela koji se onda nameu kao znanstveno provjereni tipovi
ponaanja. ovjek onda moe postati rtvom manipulacija koje mu usmjeruju elje i potrebe,
koje preinauju njegovo ponaanje, pa ak i njegov sustav vrednota. Nema sumnje da se u
tome krije velika pogibelj za sutranje drutvo i za samog ovjeka. Mada su svi za to da se
izgradi novo drutvo na slubu ovjeka, ipak valja znati o kakvu se to drutvu na slubu
ovjeka radi.
40. Sumnja gledom na znanosti o ovjeku zaokuplja kranina vie nego druge sumnje, ali
on nije u tom pogledu nespreman. Ovdje valja ocrtati osebujan prinos Crkve uljudbi, kako
smo mi to ve napisali u enciklici Populorum Progressio: Dijelei najbolje tenje
ovjeanstva i trpei zbog njihova neispunjenja, Crkva eli da ljudima pomogne da dou do
svog punog rascvata, i u tu svrhu ona im daruje ono to posjeduje kao sebi svojstveno:
globalnu viziju ovjeka i ovjeanstva.23 Mora li onda Crkva osporavati i znanosti o ovjeku

21
Usp. Rim 15, 16.
22
Past. konst. Gaudium et Spes, 39: AAS 58 (1966), str. 1057.
23
13: AAS 59 (1967), str. 264.

17
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve

u njihovu hodu i osuivati im ciljeve? Crkva se uzdaje u ta istraivanja kao i u prirodne


znanosti, te poziva krane da u njima budu djelatno nazoni.24 Krane potie ta ista
znanstvena potreba i elja da bolje upoznaju ovjeka, ali ih prosvjetljuje njihova vjera; zato
e oni posvetiti svoje sile znanostima o ovjeku i uspostavit e dijalog izmeu Crkve i tog
novog podruja istraivanja, dijalog koji mnogo obeava. Bjelodano je da e svaka
znanstvena grana u svojoj osebujnosti moi dohvatiti tek djelomian, makar i istinit vidik
ovjeka; ali joj izmie cjelina ovjeka i njegov smisao. Meutim, unutar tih granica znanosti
o ovjeku imaju pozitivnu ulogu to je Crkva rado priznaje. One mogu proiriti izglede
ovjekova ivota otvarajui polje ire od onoga koje je bilo mogue predvidjeti na temelju
dosad uraunavanih uvjetovanosti. Bit e na pomo i kranskom socijalnom udoreu: ovo
e, dakako, doivjeti da mu se njegovo podruje suava, jer je rije o tome da se predloe
neki socijalni modeli; no njegova e uloga kritike i prevladavanja jaati, jer e ukazivati na
relativnost ponaanja i vrednota to ih ovo ili ono drutvo prikazuje konanima i usaenima u
samu prirodu ovjeka. Ove su znanosti nezamjenjiv, a ipak nedostatan uvjet za bolje otkrie
ovjeka, one jesu govor iz dana u dan sloeniji, no govor koji iri misterij srca ovjekova,
vie no to ga ispunjava, i ne da potpuna i konana odgovora enji to se vije iz dubine
ovjekova bia.

Dvoznanost napretka
41. Ovo bolje upoznavanje ovjeka omoguuje bolju prosudbu i jasnou jednog temeljnog
pojma na kojem su sazdana moderna drutva, pojam koji je i poticaj i mjerilo i cilj: pojam
napretka. Od XIX. stoljea nadalje zapadna i mnoga s njima povezana drutva poloila su
svoje nade u napredak, neprekidno obnavljan, ma kakav napredak. Taj im se napredak inio
kao oslobodilaki napor ovjekov pred prirodnim nudama i drutvenim stiskama; napredak
je bio i uvjet i mjera ljudske slobode. ire ga moderna sredstva obavjeivanja, poticaji koji
dolaze iz elje za znanjem i veom potronjom; napredak postaje svenazonom ideologijom.
Kakav je smisao ovog neumornog lova na progres to svaki put izmakne kad povjerujemo da
smo ga uhvatili, a nezadovoljni samo ako njime ne ovladamo? Ukazano je dakako, na granice
pa i tete od jednog isto koliinskog porasta gospodarstva, a oekuju se i ostvarenja
kvalitativnog reda. Kakvoa i istinitost ljudskih odnosa, mjera sudjelovanja i odgovornosti
jednako su znaajni i vani za rast drutva kao i koliina i mnogovrsnost proizvedenih i
troenih dobara. ovjek prevladava napast da sve mjeri uinkovitou i tritem, odnosima

24
Usp. Past. konst. Gaudium et Spes, 36: AAS 58 (1966), str. 1054.

18
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve

snaga i probitaka; danas on eli ova kvantitativna mjerila sve vie zamjenjivati intenzivnou
saobraaja, irenjem znanja i kulture, uzajamnim sluenjem, slogom za zajednike svrhe.
Nije li istinski napredak u razvijanju udoredne svijesti koja e navesti ovjeka da preuzme
na sebe ire solidarnosti i da se slobodno otvara drugima i Bogu? Kraninu se napredak
neminovno sukobljuje sa eshatolokim misterijem smrti: smrt Kristova i uskrsnue, poticaj
Gospodinova Duha pomau ovjeku smjestiti vlastitu stvaralaku i zahvalnu slobodu u svaki
istinit napredak, u tu jedinu nadu koja ne obmanjuje.25

KRANIN PRED NOVIM PROBLEMIMA

42. Naavi se pred tako mnogo novih pitanja, Crkva naporno razmilja o odgovoru, u
mjeri u kojoj joj je to vlastito, na oekivanja ljudi. Danas se problemi ine kakvima jo ni-
kada nisu bili, zbog svoje irine i hitnosti; no da li ih je ovjek nesposoban rijeiti? Socijalni
nauk Crkve sa svom svojom dinamikom prati ljude u njihovu traganju. Taj nauk ne nastupa
potvrujui neku postojeu strukturu ili predlaui koji gotov obrazac, ne svodi se ni na to da
upozorava na neka opa naela: taj se nauk razvija razmiljanjem u dodiru s promjenljivim
stanjima ovoga svijeta, potican od Evanelja kao izvora obnove ako se njegova poruka prigrli
u cjelini skupa s onim to ona trai. Razvija se takoer osjetljivou to je Crkvi vlastita,
osjetljivou koju jaa nesebina volja za sluenjem i obazrivou prema najsiromanijima.
Crpe najzad iz bogata stoljetnog iskustva koje mu omoguuje, usred neprekidnih briga,
smjelu i stvaralaku ponovu to je iziskuje sadanje stanje svijeta.

Za veu pravdu
43. Preostaje da se uspostavi jo vea pravda u raspodjeli dobara, i unutar nacionalnih
zajednica i na meunarodnoj razini. U svjetskoj razmjeni valja prevladati odnose snage i po-
stii usuglaene dogovore na dobro sviju. Jer odnosi snage nikad nisu trajno i istinski jamili
pravdu, mada u nekim trenucima promjenjiva igra tih odnosa esto moe pomoi do lakih
uvjeta za dijalog.
Posizanje za silom izaziva nastup protivnikih sila, a to stvara borbenu klimu to zavrava
ekstremnim stanjima nasilja i zloporabama.26 Ali najvanija je zadaa pravde, a to smo esto
ustvrdili, omoguiti svakoj zemlji da promie vlastiti razvitak u okviru suradnje u kojoj nee
biti ma kakva nastojanja da se gospodarski i politiki gospodari drugima. Velika je dakako

25
Usp. Rim 5,5.
26
Usp. Enc. Populorum Progressio, 56, sl.: AAS 59 (1967), str. 285 sl.

19
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve

sloenost problema zbog sadanjeg ukrtanja uzajamne ovisnosti; valja takoer nai hrabrosti
da se preprave odnosi meu narodima (meunarodna podjela proizvodnje, struktura
razmjene, kontrola dobiti, novani sustav, zatim akcije ljudske solidarnosti), da se preispitaju
modeli rasta u bogatih naroda, da se preobraze mentaliteti, da se oni otvore za prvenstvo
meunarodne obaveze, da se radi vee djelotvornosti obnove meunarodni organizmi.
44. Zbog pritiska novih sustava proizvodnje pucaju nacionalni frontovi i otvaraju se novi
gospodarski potencijali, javljaju se mnogonacionalni pothvati koji gomilanjem i pokretlji-
vou svojih sredstava mogu primjenjivati samosvojne strategije, uvelike nezavisne od
nacionalne politike vlasti, pa ih nije mogue kontrolirati s obzirom na ope dobro. Budui da
ova privatna tijela ire svoje djelatnosti, ona mogu dovesti do novog zloporabnog oblika
gospodarske prevlasti na socijalnoj, kulturnoj, pa i politikoj razini. Pretjerano gomilanje
sredstava i moi, na koje je ukazao ve Pio XI. u povodu 40-obljetnice Rerum Novarum,
dobiva sada novo lice.

Mijenjanje srdaca i struktura


45. Danas se ljudi nastoje osloboditi oskudice i ovisnosti. No to osloboenje poinje
nutarnjom slobodom to je oni moraju izvojevati, slobodom od vlastitih dobara i vlasti; u
tome nikada nee uspjeti bez ljubavi koja nadilazi ovjeka, dakle ni bez djelatne
raspoloivosti za sluenje. Inae e, a to je i previe oito, i najrevolucionarnije ideologije
postii tek to da jedni gospodari zamijene druge: im se domognu vlasti, novi se gospodari
okrue povlasticama, kljatre slobodu i doputaju da se razmau novi oblici nepravde.
Zato se mnogi poinju pitati i o samom modelu drutva. Mnogi su narodi zahvaeni
nadmetanjem to ih jedne drugima suprotstavlja i odvlai za sobom; ti se narodi nastoje
dokopati tehnoloke, gospodarske i vojnike moi koja prijei stvaranje takvih struktura u
kojima bi ritam napretka bio ureen u slubi vee pravednosti, umjesto da se pojaavaju
nejednakosti i stvara ozraje nepovjerenja i borbe to neprekidno ugroava mir.

Smisao politike akcije kranina


46. Ne izbija li ovdje na vidjelo neka temeljita ogranienost ekonomike? Gospodarska je
djelatnost prijeko potrebna, ona moe postati izvorom bratstva i znamenjem Providnosti,27
ako se stavi u slubu ovjeka; ona je prigoda za konkretnu razmjenu meu ljudima, za
uzajamno priznavanje prava, za meusobne usluge, za dostojanstvo to se potvruje radom.

27
Ondje, 86: str. 299.

20
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve

Ona je esto i podruje sukoba i prevlasti, ali moe uspostaviti dijaloge i pogodovati suradnji.
Pa ipak, ako se njome pretjerava, ona moe guiti snage i slobodu.28 Ovo je razlog oitoj
potrebi da se od gospodarstva prijee na politiku. Istina, s pojmom politika povezane su
mnoge smutnje to ih treba razjasniti; no svatko osjea da na podruju socijalnom i
gospodarskom, i u nacionalnim i u meunarodnim okvirima, zadnja odluka spada na politiku
vlast. Ona, kao prirodan i nuan vez za koheziju drutvenog tijela, mora imati za cilj
ostvarivanje opeg dobra. Ona djeluje potujui zakonite slobode pojedinca, obitelji i
subsidijarnih skupina, kako bi se uinkovito i na korist svima ostvarili uvjeti potrebni da se
postigne pravo i istinsko dobro ovjeka, ukljuivi i njihov duhovni cilj. Politika se vlast
kree u granicama svoje nadlenosti, koje se mogu razlikovati ve prema zemljama i
narodima; a uvijek nastupa nastojei oko pravde i odanosti opem dobru za koje snosi zadnju
odgovornost. No time ne dokida mogunost akcije i odgovornosti pojedinaca i posrednikih
tijela, akcije kojom ovi pridonose ostvarivanju opeg dobra; u stvari, cilj je svakog nastupa
na socijalnoj razini da se potpomognu drutvena tijela, a ne da se ona razore ili dokinu.29
Vjerna svom pozivu, politika vlast mora znati da se odmakne od pojedinanih probitaka i
da se paljivo obazire na vlastitu odgovornost za dobro sviju, pa i preko nacionalnih granica.
Ozbiljno shvaati politiku na raznim njenim razinama - mjesnoj, pokrajinskoj, nacionalnoj
i svjetskoj - znai potvrditi dunost ovjeka, svakoga ovjeka, priznavati konkretnu stvarnost
i vrijednost slobode izbora koja mu se prua u nastojanju da se zajedniki ostvari dobro
vlastitog grada, naroda, svega ovjeanstva. Politika je djelatnost koja zahtijeva - mada ne
samo ona - da se kransko zalaganje ivi u slubi drugima. Ona, dakako, ne rjeava svaki
problem, no upinje se pruiti rjeenja za meuljudske odnose. Podruje je njezina djelovanja
iroko i sveobuhvatno, ali ne iskljuivo. Nametljivost, nastojanje da se ona apsolutizira,
znaili bi veliku pogibelj. Krani priznaju politikoj stvarnosti njenu samosvojnost, ali kad
ih njihova zauzetost dovede na to podruje djelovanja, oni e uloiti napore da iznau sklad
izmeu svojih opredioba i evanelja i da usred opravdana pluralizma prue osobno i
kolektivno svjedoanstvo o ozbiljnosti svoje vjere, djelotvorno i nesebino sluei ljudima.

Podjela odgovornosti
47. Prijelaz na politiku razinu izraz je jedne sadanje ovjekove tenje: tenje da se jae
podijele odgovornosti i odluke. Ova opravdana tenja postaje sve oitija ukorak s podizanjem

28
Usp. Past. konst. Gaudium et Spes, 63: AAS 58 (1966.), str. 1085.
29
Enc. Quadragesimo Anno: AAS 23 (1931.), str. 203; usp. Enc. Mater et Magistra: AAS 53 (1961.), str. 414,
428; Past. konst. Gaudium et Spes, 74, 75, 76: AAS 58 (1966.), str. 1095-1100.

21
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve

kulturne razine i porastom osjeaja za slobodu, te ovjek bolje uvia da u svijetu to je


otvoren prema nesigurnoj budunosti dananji izbori ve uvjetuju sutranji ivot. U Mater et
Magistra30 Ivan XXIII. naglaava da je preuzimanje odgovornosti temeljan zahtjev ovjekov,
da je to konkretno vrenje slobode, put njegova razvitka; napominje da u gospodarskom
ivotu, a posebno u poduzeima, taj udio u odgovornostima mora biti zajamen.31
Danas je ovo podruje ire, protee se na polje drutveno i politiko, gdje valja uspostaviti
i ojaati razumno sudjelovanje u odgovornostima i odlukama. Dodue, izbori to se predlau
na odluku sve su sloeniji; mnogostruki su obziri s kojima valja raunati, nesigurno je
predvianje posljedica, makar nove znanosti nastoje osvijetliti slobodu u tim vanim
trenucima.
Ipak, mada se ponekad nameu granice, ove prepreke ne smiju usporavati ire
sudjelovanje ne samo u pripremi odluka, nego i u njihovu izboru i provoenju u djelo. Da bi
se stvorila protutea naletu tehnokracije, valja iznai oblike moderne demokracije, ne samo
tako to e se svakom ovjeku pruiti mogunost da bude obavijeten i da se izrazi, ve i tako
to e on preuzeti svoj dio zajednike odgovornosti. Ljudske se skupine tako postupno
preobraavaju u zajednice suradnje i ivota. Sloboda, koja sebe potvruje i odvie esto kao
osvajanje vlastite samosvojnosti u opreci sa slobodom drugih, razvija se ovako u svojoj
dubljoj ljudskoj stvarnosti: zaloiti se bez pridraja za izgradnju solidarnosti, djelatne i
ivljene. No kranin smatra da upravo gubei se u Bogu koji ga oslobaa ovjek nalazi svoju
istinsku slobodu, obnovljenu u smrti i uskrsnuu Gospodinovu.

POZIV NA AKCIJU

Prijeka potreba akcije


48. Crkva je na socijalnom polju uvijek htjela ostvarivati dvojaku ulogu: prosvjetljavati
duhove i pomagati im da otkriju istinu i izaberu put kojim valja udariti posred razliitih
nauavanja to salijeu kranina; da krenu u akciju i stvarno se brinui za sluenje i
djelotvornost ire snagu evanelja. Upravo u vjernosti toj volji Crkva je uputila na misijski
apostolat meu radnicima sveenike koji potpuno dijele s radnicima njihov radniki poloaj;
ne nastoje li oni meu njima biti svjedoci briga i traganja same Crkve?
Svim kranima ponovo i jo hitnije upuujemo poziv na akciju. U naoj enciklici o
razvitku naroda naglaavali smo potrebu da svi stupe u akciju: Laici moraju uzeti na sebe

30
AAS 53 (1961), str. 420-422.
31
Usp. Past. konst. Gaudium et Spes, 68, 75: AAS 58 (1966), str. 1089-1090; 1097.

22
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve

kao svoj specifini zadatak obnovu vremenitog reda. Dok se sluba hijerarhije sastoji u tome
da nauava i autentino tumai moralna naela koja vrijede na tom podruju, na njih spada da
slobodnom inicijativom i ne ekajui pasivno na direktive promu kranskim duhom
mentalitet i obiaje, zakone i strukture zajednice u kojoj ive.32 Svatko neka ispita sama
sebe o onomu to je ve uinio i to mu je jo initi. Nije dosta opominjati na naela,
potvrivati svoje dobre namjere, ukazivati na glasne nepravde i proroki optuivati. Rijei
nee imati stvarne teine ako ih svatko ne poprati ivljom svijesti o vlastitoj odgovornosti i
uinkovitom akcijom. I odvie je lako svaljivati na druge odgovornosti za nepravde, ako
istodobno nismo uvjereni da je svatko odgovoran i da je prije svega prijeko potrebno osobno
se obratiti. Ova temeljita poniznost oslobodit e akciju od svake krutosti i svakog sektatva,
nee dopustiti da nas obeshrabri zadaa kojoj kao da nema kraja. Kraninovu nadu hrani
prije svega saznanje da je Gospodin s nama na djelu u svijetu i da kroza svoje Tijelo, - Crkvu,
a po njoj u svekolikom ovjeanstvu - nastavlja Otkupljenje izvreno na Kriu, otkupljenje
to je pobjedniki prosinulo na uskrsno jutro;33 nadalje saznanje da i drugi ljudi djeluju u
slonim akcijama za pravdu i mir; jer pod koprenom ravnodunosti u srcu svakog ovjeka
gori elja za bratskim ivotom i e za pravdom i mirom, volja i e koje se moraju
razmahati.
49. Tako svatko mora usred mnogih stanja, uloga i organizacija jasno utvrditi vlastitu
odgovornost i svjesno odrediti akcije u kojima je pozvan sudjelovati. Kranin je zahvaen
raznolikim strujanjima u kojima se pored opravdanih tenja nameu i poneka dvoznanija
usmjerenja; on mora poduzeti vlastitu provjeru i ne smije se zaloiti u suradnjama to su
nekontrolirane i suprotne naelima istinskog ovjetva, pa makar radio u ime stvarno
doivljavane solidarnosti. Jer, ako on eli imati osebujnu ulogu kao kranin u skladu sa
svojom vjerom - ulogu to je od njega oekuju i sami nevjernici mora biti oprezan u svom
djelotvornom zalaganju, rasvijetliti vlastite pobude i nadii ciljeve, zahvatiti ih obuhvatnijim
pogledom, kako se ne bi izloio pogibli samoiva partikularizma i ugnjetavakog
totalitarizma.

Pluralizam opredioba
50. Valja prihvatiti opravdanu raznolikost moguih opredioba u konkretnim situacijama i
vodei rauna o solidarnostima to ih svatko proivljava. Ista kranska vjera moe biti

32
Enc. Populorum Progressio, 81: AAS 59 (1967), str. 296-297.
33
Usp. Mt 28, 30; Fil. 2, 8-11.

23
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve

pobudom raznim zalaganjima.34 Crkva poziva sve krane na dvojaku zadau poticanja i
obnavljanja da se razviju strukture i prilagode istinskim potrebama sadanjeg trenutka. Od
krana, koji kao da se suprotstavljaju jedni drugima kad polaze od razliitih opredioba,
Crkva trai napor uzajamnog razumijevanja za stajalita i pobude drugih; iskrena provjera
vlastitog ponaanja i njegove ispravnosti svakome e nametnuti stav dublje ljubavi; ljubavi
koja, istina, priznaje razlike, ali vjeruje u mogunost sloge i jedinstva: Ono to zdruuje
vjernike jae je, u stvari, od onoga to ih razdvaja.35
Dodue mnogi koji su ugraeni u dananje strukture i uvjete ne mogu preko svojih navika,
svojih funkcija, moda ni preko svojih materijalnih probitaka. Neki tako duboko osjeaju
solidarnost drutvenih razreda i kultura da najzad bez svakog pridraja prihvaaju sva
gledita i sve oprediobe svoje sredine.36 Svatko e nastojati da ispita sama sebe i da pomogne
nicanju one istinske slobode u Kristu to nas usred naih posebnih uvjeta otvara za sveope.
51. Kranske organizacije u svojim raznim oblicima i ovdje snose odgovornosti za
zajedniku akciju. One ne nadomjeuju ustanove graanskog drutva, no svejednako moraju
na sebi svojstven nain i prevladavajui vlastiti partikularizam izraavati konkretne zahtjeve
kranske vjere u pravoj i prema tome nunoj preobrazbi drutva.37
Danas e se vie no ikad Boja rije moi navjeivati i uti samo ako bude popraena
svjedoenjem o moi Duha Svetoga koji je na djelu u akciji krana u slubi brai, i to
ponajpae ondje gdje se radi o opstanku i budunosti.
52. Povjeravajui ti ova razmiljanja, svjesni smo dakako, asni Na brate, da se nismo
dotakli svih socijalnih problema koji moraju danas zanimati ovjeka vjernika i sve ljude
dobre volje. Nedavne Nae izjave, a njima se pridruila tvoja poruka o poetku drugog
desetljea razvitka - tiu se nadasve obveza svih naroda gledom na teko pitanje cjelovita i
solidarna razvitka ovjekova; te su izjave jo uvijek nazone pred savjestima. Sada ti
upravljamo i ove izjave, elei pruiti Vijeu za laike i papinskoj komisiji Pravdu i mir
nove elemente i istodobno ih ohrabriti da i dalje vre svoju zadau buenja Bojeg naroda
na puno razumijevanje svoje uloge u sadanjem trenutku i zadau promicanja apostolata na
meunarodnoj razini.38
S ovim Naim osjeajima udjeljujemo ti, asni Na brate, Na apostolski blagoslov.

34
Usp. Past. konst. Gaudium et Spes, 43: AAS 58 (1966), str. 1061.
35
Ondje, 93: 1113.
36
Usp. 1 Sol 5, 21.
37
Usp. Dogm. konst. Lumen Gentium, 31: AAS 57 (1965), str. 37-38; Dekr. Apostolicam Actousitatem, 5: AAS
58 (1966), str. 842.
38
Motupr. Catholicam Christi Ecclesiam: AAS 59 (1967), str. 27 i 26.

24
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve

Vatikan, 14. lipnja 1971.


PAPA PAVAO VI.

25