You are on page 1of 55

Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve

IVAN PAVAO II.


CENTESIMUS ANNUS

Potovana brao, dragi sinovi i keri,


pozdrav vam i apostolski blagoslov!

UVOD

1. Stota godina objavljivanja enciklike naega prethodnika asne uspomene Lava XIII.
koja poinje rijeima Rerum novarum1 oznaava datum istaknute vanosti u suvremenoj
povijesti Crkve, ali i u naem pontifikatu. Pripala joj je, naime, povlastica da je spominju
sveani dokumenti vrhovnih sveenika poevi od njene etrdesete godinjice pa do
devedesete: moe se rei da je njezin povijesni hod pratio ritam drugih spisa koji su je u isti
mah dovodili u pamet i ostvarivali.2
inei to isto prilikom njene stote godinjice, a na zahtjev brojnih biskupa, crkvenih
ustanova, studijskih sredita, poduzetnika i radnika, to su ga iznijeli bilo pojedinano bilo
kao lanovi udruenja, elja nam je, u prvom redu, da zadovoljimo dugu zahvalnosti to ga
cijela Crkva ima prema velikom papi i njegovu besmrtnom dokumentu.3 elimo, takoer,
pokazati kako plodan sok koji proizlazi iz toga korijena nije presahnuo tijekom godina, nego
je, naprotiv, bivao sve plodnijim. To svjedoe razne inicijative to su prethodile, pratile i
slijedile to slavlje, inicijative biskupskih konferencija, meunarodnih organizacija, sveuilita
i akademskih ustanova, profesionalnih drutava i drugih ustanova i osoba u mnogim
dijelovima svijeta.
2. Ova naa enciklika sudjeluje u tim sveanostima da bi zahvalila Bogu, od kojega dolazi
svaki dobar dar, svaki savren poklon (Jak 1, 17), to se posluio dokumentom koji je Pe-
trova Stolica objavila ve prije sto godina inei u Crkvi i u svijetu toliko dobra i donosei
toliko svjetla. Komemoracija to je ovdje upriliujemo tie se Lavove enciklike, ali, u isti

1
Lav XIII, Enciklika Rerum novarum (15. 5.1891.): Leonis XIII. P.M. Acta XI. (Rim 1892.) 97-144.
2
Pio XI., enc. Quadragesimo anno (15. 5. 1931.): AAS 23 (1931) 177 do 228; Pio XII., Radioporuka 1. 6.
1941.: AAS 33 (1941) 195-205; Ivan XXIII., Enc. Mater et Magistra (15. 5. 1961.): AAS 53 (1961) 401-464;
Pavao VI., Apost. pismo Octogesima adveniens (14. 5. 1971.): AAS 63 (1971) 401-441.
3
Usp. Pio XI., Enc. Quadragesimo anno, III, n. n. mj. 228.

1
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve

mah, i enciklika i drugih spisa naih predhodnika koji su pridonijeli da ona bude prisutna i
djelotvorna u vremenu, stvarajui ono to e se nazvati socijalnom doktrinom, socijalnim
naukom ili, takoer, socijalnim magisterijem Crkve.
Ve se dvije enciklike to smo ih objavili u godinama svojega pontifikata odnose na
valjanost toga nauka: Laborem exercens, o ljudskom radu, i Sollicitudo rei socialis, o
suvremenim pitanjima razvitka ljudi i naroda.4
3. Sada namjeravamo predloiti da ponovno itamo Lavovu encikliku, te pozivamo da
se osvrnemo unatrag, na sam njezin tekst, kako bismo ponovno otkrili bogatstvo temeljnih
naela to ih je formulirala u cilju rjeavanja radnikog pitanja. No pozivamo takoer da
pogledamo uokolo, na nove stvari koje nas okruuju i u kojima se nalazimo, da tako
kaem, uronjeni, vrlo razliite od novih stvari karakteristinih za posljednje desetljee
prologa stoljea. Pozivamo, na kraju, da bacimo pogled u budunost, gdje se ve nazire
tree tisuljee kranske ere puno nepoznanica, ali i obeanja. Nepoznanice i obeanja to
izazivaju nau matu i stvaralatvo potiui i nau odgovornost kao uenika jedinstvenog
uitelja, Krista (usp. Mt 23, 8), da pokazujemo put, da navjeujemo istinu i da posredujemo
ivot to je On sam (usp. Iv 14, 6).
Tako e se opet potvrditi ne samo trajna vrijednost takvoga nauka, nego e se pokazati i
istinski smisao crkvene predaje, koja, uvijek iva i vitalna, gradi na temelju to su ga udarili
nai oci u vjeri, posebno na onom to su ga Crkvi prenijeli apostoli5 u ime Isusa Krista,
temelju osim kojega nitko ne moe postaviti drugoga (usp. 1 Kor 3, 11).
Bilo je to zbog svijesti svoga poslanja kao nasljednika Petrova to je Lav XIII. progovorio,
a ista svijest potie danas njegova nasljednika. Kao i on, i kao pape prije i poslije njega, i mi
se nadahnjujemo evaneoskom slikom pismoznanca koji je postao uenikom kraljevstva
nebeskoga, o kojemu kae Gospodin da je slian ovjeku domainu koji iz svoje riznice
iznosi novo i staro (Mt 13, 52). Blago je velika struja crkvene predaje koja sadri stare
stvari, primana i prenoena bez ikakva prekida, te u isti mah doputa da se itaju nove
stvari usred kojih se odvija ivot Crkve i svijeta.
U dio tih stvari koje, ukljuujui se u tradiciju, postaju stare te pruaju priliku i materijal
za svoje obogaivanje i obogaivanje vjerskoga ivota, pripada takoer plodna djelatnost
milijuna i milijuna ljudi koji su se, potaknuti socijalnim uiteljstvom Crkve, nastojali njime

4
Enc. Laborem exercens (14. 9. 1981): AAS 73 (1981) 577-647; Enc. Sollicitudo rei socialis (30. 12. 1987):
AAS 80 (1988) 513-586.
5
Usp. Sv. Irenej, Adversus haereses, I, 10, 1; III, 4, 1: PG 7, 549s; S. Ch. 264, 154s; 211, 44-46.

2
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve

nadahnuti u vlastitom zalaganju u svijetu. Djelujui privatno ili raznoliko okupljeni u


grupama, drutvima i organizacijama, stvorili su velik pokret u obranu ljudske osobe i zatitu
njezina dostojanstva, to je u promjenljivim tijekovima povijesti mnogo koristilo da se
izgradi pravednije drutvo, ili da se barem suzbiju i umanje nepravde.
Cilj je ovoj enciklici da iznese na vidjelo plodnost nael to ih je izrazio Lav XIII., nael
koja pripadaju u doktrinalno nasljee Crkve, te stoga obvezuju autoritet njezina uiteljstva.
No pastoralna nas je briga potaknula, takoer, da ponudimo analizu nekih dogaaja novije
povijesti. Suvino je isticati da paljivo promatranje tijekova dogaaja kako bi se razabrale
nove potrebe evangelizacije ide meu zadatke pastira. No takvo ispitivanje, ipak, ne kani dati
konanih sudova, jedino u koliko samo po sebi ne ulazi u vlastito podruje uiteljstva.

1. poglavlje

KARAKTERISTINE CRTE
RERUM NOVARUM

4. Potkraj prolog stoljea Crkva se nala pred povijesnim procesom koji se ostvarivao ve
dulje vremena, ali je tada bio stigao do neuralgine toke. Odluujui faktor toga procesa bio
je skup korjenitih promjena nadolih na politikom, ekonomskom i socijalnom polju, ali i na
podruju znanosti i tehnike, uz mnogostruki utjecaj vladajuih ideologija. Posljedica tih
promjena bilo je, na politikom polju, novo shvaanje drutva i drave, i, dosljedno,
autoriteta. Tradicionalno se drutvo raspadalo, te se poinjalo oblikovati novo, puno nade u
nove slobode, ali puno i opasnosti od novih oblika nepravde i robovanja.
Na ekonomskom polju, gdje su se stjecali izumi i primjenjivale znanosti, dolo se malo-
pomalo do novih naina u proizvodnji potronih dobara. Pojavio se nov oblik vlasnitva,
kapital, i nov oblik rada, plaeni rad, to su ga karakterizirali naporni ritmovi proizvodnje,
bez dunog obzira prema spolu, dobi ili obiteljskim prilikama, dok je bio uvjetovan jedino
djelotvornou u smislu poveanja profita.
Tako je rad postao robom koja se mogla slobodno kupovati i prodavati na tritu:
njegovom je cijenom upravljao zakon potranje i ponude a da nikako nije vodio rauna o
nunim sredstvima za uzdravanje osobe i njezine obitelji. tovie, radnik nije imao ak ni
sigurnosti da e mu uspjeti da proda vlastitu robu, jer ga je neprestano ugroavala neza-
poslenost, koja je, kako nije bilo socijalne skrbi, gotovo znaila smrt od gladi.
Posljedica te promjene bila je podjela drutva na dvije klase ... razdijeljene dubokim

3
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve

ponorom:6 takve su se prilike ispreplitale sa sve dubljim promjenama politikog poretka.


Tako je politika teorija koja je tada vladala nastojala da prikladnim zakonima ili pak,
suprotno, namjernim odustajanjem od bilo kakvog interventa potie posvemanju ekonomsku
slobodu. U isto je vrijeme poela rasti u organiziranu obliku, i nerijetko nasilna, druga
koncepcija vlasnitva i ekonomskog ivota koja je zahtijevala novu politiku i drutvenu
organizaciju.
U odluujuem asu tog suprotstavljanja, kad su ve bile posve oite i ogromna
nepravednost socijalne stvarnosti kako je postojala u mnogim krajevima i opasnost od
revolucije to su je propagirale koncepcije koje su se tada nazivale socijalistikima,
intervenirao je Lav XIII. svojim autoritetom u dokumentu koji je prvi organiki zahvatio
radniko pitanje. Enciklici su bila prethodila neka pisma, posveena vie nauku politikog
karaktera, dok e kasnije slijediti druga.7 U prilikama toga vremena treba se posebno prisjetiti
enciklike Libertas praestantissimum, u kojoj se upozorilo na konstitutivnu vezu ljudske
slobode s istinom, tako da bi sloboda koja bi odbila da se vee s istinom postala samovoljom,
te bi, na kraju, podloila samu sebe najniim strastima i razorila. Odakle, naime, proizlaze
sva zla kojima se eli suprotstaviti Rerum novarum ako ne iz slobode koja se na polju
ekonomske i drutvene djelatnosti razdvaja od ovjekove istine?
Papa se nadahnuo, nadalje, naukom svojih prethodnika i mnogim biskupskim
dokumentima, znanstvenim studijama to su ih proveli laici, djelovanjem katolikih pokreta i
drutava i konkretnim ostvarenjima na socijalnom polju kojim se odlikovao ivot Crkve u
drugoj polovici XIX. stoljea.
5. Nove stvari koje je papa imao na umu nisu nipoto bile pozitivne. Prvi paragraf
enciklike opisuje nove stvari, koje su joj dale ime, snanim rijeima: Kad se jednom
probudi tenja za novim stvarima (prevratom), koja ve dugo uznemiruje drave, tada e se
elje za promjenom, na kraju, premjestiti iz politikog poretka na susjedni odsjek ekonomije.
Doista, neprestani napredak industrije, novi putovi otvoreni raznim zanimanjima,
promijenjeni odnosi izmeu gospodara i radnika; gomilanje bogatstva u rukama nekolicine uz
bijedu mnotva; snanija svijest to su je radnici stekli o sebi samima i, dosljedno, vee
jedinstvo izmeu njih samih, nadalje, kvarenje obiaja, sve su te stvari krive to je izbio

6
Lav XIII., Enc. Rerum novarum: n. n. mj., 132
7
Usp. npr., Lav XIII., Enc. Arcanum divinae sapientiae (10. 2. 1880.): Leonis XIII P.M. Acta II (Rim 1882) 10-
40; Enc. Diuturnum illud (29. 6. 1881.): Leonis XIII P.M. Acta II (Rim 1882) 269-287; Enc. Libertas
praestantissimum (20. 6. 1888.): Leonis XIII P.M. Acta VIII (Rim 1889.) 212-246; Enc. Graves de communi
(18. 1. 1901): Leonis XIII P.M. Acta XXI (Rim 1902.) 3-20.

4
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve

sukob.8
Papa, a s njim i Crkva i graanska zajednica, nali su se pred drutvom koje se razdijelilo
sukobom, toliko teim i neljudskim to nije poznavao ni pravila ni norme. Bio je to sukob
izmeu kapitala i rada, ili - kako ga naziva enciklika - radniko pitanje, te papa nije oklijevao
da upravo o njemu kae svoju rije vrlo otrim izrazima, kako se tada to pitanje pokazivalo.
Ovdje nam se najprije namee razmiljanje to ga enciklika nudi dananjem vremenu. Pred
sukobom koji je suprotstavljao jednog ovjeka drugomu gotovo kao vukove sve do razine
fizike egzistencije jednih i obilja drugih, papa nije sumnjao da mora intervenirati svojim
autoritetom, i to snagom svoje apostolske slube,9 odnosno poslanja to ga je primio od
samoga Isusa Krista da pase jaganjce i ovce (usp. Iv 21, 15-17) i da vee i odrjeuje na
zemlji u ime nebeskog kraljevstva (usp. Mt 16, 19). Njegova je nakana, bez sumnje, bila da
opet uspostavi mir, te je itatelj njegova doba morao zapaziti strogu osudu klasne borbe, to
ju je izrekao bez kompromisnih izraza.10 No bio je vrlo svjestan injenice da se mir gradi na
temeljima pravde: bitan sadraj enciklike bio je upravo proglas temeljnih uvjeta pravde u
ondanjim ekonomskim i socijalnim prilikama.11
Tako je Lav XIII. tragom svojih prethodnika ustanovio trajan primjer za Crkvu. Njoj,
naime, pripada, da kae svoju rije pred odreenim ljudskim prilikama, individualnim i za-
jednikim, nacionalnim i internacionalnim, za koje formulira istinski nauk, tj. korpus koji joj
doputa da analizira drutvenu stvarnost, da izree o njoj svoje miljenje i da naznai smjer za
pravilno rjeenje pitanja koja iz nje proistjeu.
Doba Lava XIII. bilo je daleko od toga da openito prizna takvo poimanje prava i dunosti
Crkve. Prevladavala je, naime, dvostruka sklonost: jedna usmjerena prema ovom svijetu i
prema ovom ivotu, u kojemu ne bi bilo mjesta za vjeru; druga okrenuta prema posve
onostranom spasenju, koja, meutim, nije ni osvjetljavala ni usmjeravala ovjekovu prisut-
nost na zemlji. Papin stav kad je objavio Rerum novarum, dao je Crkvi kao neki statut
graanstva u promjenljivoj stvarnosti javnoga ivota, a to se jo vie potvrdilo kasnije.
Doista, nauavati i iriti socijalni nauk pripada evaneoskom poslanju Crkve te je bitan dio
kranske poruke zato to takav nauk iznosi njezine neposredne posljedice u ivotu drutva te
ukljuuje svakodnevni rad i borbe za pravdu u svjedoenje za Krista Spasitelja. Taj nauk
oblikuje, osim toga, vrelo jedinstva i mira u sukobima koji neminovno izrastaju na

8
Enc. Rerum novarum: n. n. mj. 97.
9
Ibid.: n. n. mj. 98.
10
Usp. ibid.: n. n. mj. 109s
11
Usp. ibid.: opis uvjeta rada; protukranska radnika udruenja: n. n. mj. 110s 136s.

5
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve

ekonomsko-drutvenom sektoru. Tako se omoguava da se nove prilike ive tako da se ne


obezvrijedi transcendentno dostojanstvo ovjekove osobe ni u njemu samomu ni u protivnici-
ma, te da se one upute prema pravom rjeenju.
Vrijednost takvog usmjerenja prua nam sada, nakon stotinu prolih godina, priliku da
neto pridonesem razradi kranskog socijalnog nauka. Nova evangelizacija, koja je hitno
potrebna modernom svijetu i za kojom smo ee ili, mora ubrojiti u svoje bitne komponente
navijetanje socijalnog nauka Crkve, koji je jo uvijek, kao u doba Lava XIII., prikladan da
pokae pravi put kako bi se odgovorilo velikim izazovima suvremenog doba dok raste
nepovjerenje prema ideologijama. Treba da ponovimo, kao to je inio ve papa Lav, da
nema pravog rjeenja socijalnog pitanja izvan evanelja i da, s druge strane, nove stvari
mogu u njemu nai svoj prostor istine i dunu moralnu impostaciju.
6. Poduzimajui da unese svjetlo u sukob koji se bio otvorio izmeu kapitala i rada, Lav
XIII. ustvrdio je temeljna prava radnika. Zato je klju itanja Lavova teksta dostojanstvo rad-
nika kao takvoga i, s istog razloga, dostojanstvo rada, koje se definira kao ovjekova
djelatnost usmjerena da zbrine potrebe ivota, posebno da ga sauva.12 Papa naznaava rad
kao osoban, jer je aktivna snaga svojstvo osobe, te je posvema vlastita onomu koji je vri
i na iju je korist bila dana.13 Tako rad pripada pozivu svake osobe; ovjek se, tovie,
izraava i ostvaruje u svojoj radnoj aktivnosti. Rad, u isti mah, posjeduje socijalnu
dimenziju zbog svojega nutarnjeg odnosa bilo prema obitelji bilo prema zajednikom dobru,
jer se istinski smije tvrditi da rad radnika stvara bogatstva drava.14 To smo prihvatili i
razvili u enciklici Laborem exercens.15 Drugo je vano naelo, bez sumnje, naelo prava na
privatno vlasnitvo.16 Sam prostor to mu ga enciklika posveuje, oituje vanost koju mu
pridaje. Papa je vrlo svjestan injenice da privatno vlasnitvo nije apsolutna vrijednost, te ne
proputa da objavi naela nune komplementarnosti, kao to je princip univerzalne namjene
zemaljskih dobara.17
Bez daljnjega je, s druge strane, istina da je oblik privatnog vlasnitva to ga papa
uglavnom ima pred oima oblik zemljinog posjeda.18 No to ipak ne prijei da razlozi
doneseni da se ouva privatno vlasnitvo, odnosno da se utvrdi pravo posjeda predmeta
potrebnih za osobni razvitak i za razvitak vlastite obitelji - kakav god konkretni oblik to

12
Ibid.: n. n. mj. 130; usp. takoer 114s.
13
Ibid.: n. n. mj. 130.
14
Ibid.: n. n. mj. 123.
15
Usp. Enc. Laborem exercens, 1 2 6: n. n, mj. 578-583 589-592.
16
Usp. Enc. Rerum novarum: n. n. mj. 99-107.
17
Usp. ibid.: n. n. mj. 102s.
18
Usp. ibid.: n. n. mj. 101-104.

6
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve

pravo poprimilo - ne zadre i danas svoju vrijednost.


To se mora ponovno ozbiljno rei bilo nasuprot promjenama, emu smo svjedoci, to su se
dogodile u sustavima gdje je vladalo kolektivno vlasnitvo proizvodnih sredstava; bilo,
takoer, nasuprot sve veim pojavama siromatva ili, tonije, preprekama privatnom
vlasnitvu koje izbijaju u mnogim dijelovima svijeta, ukljuujui i one zemlje gdje
prevladavaju sustavi kojima je stoer afirmacija prava privatnog vlasnitva. Uslijed
spomenutih promjena i ilave trajnosti siromatva potrebna je dublja analiza pitanja, kako
emo je kasnije razviti.
7. U uskom odnosu prema pravu vlasnitva enciklika Lava XIII. u isti mah utvruje druga
prava kao vlastita i neotuiva prava ljudske osobe. Meu njima se istie prostorom to mu ga
papa posveuje i vanou koju mu pridaje naravno pravo ovjeka da oblikuje privatna
udruenja; to u prvom redu znai pravo da oblikuje profesionalna drutva poduzetnika i
radnika ili pak samih radnika.19 Odatle je razumljivo zato Crkva brani i odobrava
organiziranje udruenja to se veinom zovu sindikati, sigurno ne zbog ideolokih predrasuda
niti da popusti klasnom mentalitetu, nego zato to je udruivanje naravno pravo ovjekova
bia te, dakle, postoji prije ovjekova ukljuivanja u politiko drutvo. Doista, drava ga ne
moe zabraniti, jer drava mora tititi naravna prava, a ne razarati ih. Zabranjujui takva
udruenja, drava protuslovi samoj sebi.20
Zajedno s tim pravom koje - potrebno je naglasiti - papa izriito priznaje radnicima ili,
prema njegovu nainu govora, proleterima, utvruju se istom jasnoom pravo na o-
granienje radnih sati, pravo na opravdani odmor i na razliit postupak prema djeci i
enama21 to se tie vrste i trajanja rada.
Ako uvaimo to kae povijest o doputenim postupcima, ili barem o onima to ih zakon
nije iskljuivao, tj. to se tie ugovaranja posla bez ikakva jamstva radnih sati, higijenskih
uvjeta okoline i bez ikakva obzira na dob ili spol onih koji su traili rad, lako je shvatljiva
stroga papina tvrdnja. Nije pravo ni ljudski - pie - traiti od ovjeka toliki rad da mu se od
prevelikog napora uglupi pamet i obnemoa tijelo. I tonije definirajui ugovor, s nakanom
da bi se doista vodilo rauna o radnim odnosima tvrdi: U svakom ugovoru sklopljenom
izmeu gospodara i radnika uvijek se nalazi uvjet koji se izraava ili podrazumijeva da se
prikladno osigurao dvovrsni odmor shodno zbroju energija koje su potroene u radu; zatim
zakljuuje: Suprotni ugovor bio bi nemoralan.22

19
Usp. ibid.: n. n. mj. 134s , 137s.
20
Ibid.: n. n. mj. 135.
21
Usp. ibid.: n. n. mj. 128-129.
22
Ibid.: n. n. mj. 129.

7
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve

8. Odmah nakon toga papa izrie daljnje pravo radnika u koliko je osoba. Rije je o pravu
na pravednu plau, koja se ne moe prepustiti slobodnom dogovoru stranaka: tako bi
poslodavac, kad je platio cijenu, uinio svoj dio, te bi se inilo da ne duguje nita drugo.23
Drava - govorilo se u ono doba - ne moe ulaziti u sklapanje takvih ugovora osim tako da
jami izvrenje onoga to se izriito dogovorilo. Enciklika otro osuuje takvo poimanje
odnosa izmeu poslodavaca i radnika, posvema nadahnuto uskim individualizmom, jer je
suprotno dvostrukoj naravi rada kao osobnog i nunog ina. Rad, naime, ukoliko je osoban
pripada meu raspoloivosti to ih svatko ima to se tie vlastitih sposobnosti i sila, dok
njime ukoliko je nuan upravlja vana dunost to je svatko ima da se odri na ivotu;
odatle nuno potjee - zakljuuje papa - pravo da ovjek sebi stekne sredstva za
egzistenciju, koja se kod siromanog puka svode na plau za vlastiti rad.24 Plaa mora biti
dostatna da uzdrava radnika i njegovu obitelj. Ako radnik, prisiljen nudom ili iz straha
pred gorim, prihvaa tee ugovore jer ih namee vlasnik ili poduzetnik te ih hoe-nee
mora prihvatiti, jasno je da trpi nasilje protiv kojega prosvjeduje pravda.25
Dao Bog da se te rijei, napisane dok je napredovao takozvani divlji kapitalizam ne
moraju danas ponavljati istom strogou. Na alost i danas se susreemo sa sluajevima ugo-
vora izmeu gospodara i radnika u kojima se ignorira najosnovnija pravda u radu malodobnih
i ena to se tie radnih sati, higijenskih prilika u prostorijama i pravedne naknade. A to se
dogaa usprkos meunarodnim deklaracijama i konvencijama u toj materiji,26 i usprkos
samim nutarnjim zakonima drava. Papa je pripisivao javnom autoritetu strogu dunost
da se dostojno brine o dobrobiti radnika, jer ako to ne ini, vrijea pravdu; tovie, papa nije
oklijevao govoriti o distributivnoj ... pravdi.27
9. Tim pravima Lav XIII. dodaje daljnje pravo, uvijek to se tie radnikog stanja, na koje
bismo htjeli prisjetiti zbog vanosti to ga ima: pravo da radnik slobodno vri svoje vjerske
dunosti. Papa ga proglaava u kontekstu drugih prava i dunosti radnika usprkos opoj klimi
koja je i u njegovo doba smatrala kao da neka pitanja pripadaju iskljuivo privatnom
podruju. Tvrdi da je potreban blagdanski poinak kako bi ovjek bio naveden na misli o
nebeskim dobrima i na kult duan Bojem velianstvu.28 Nitko ne moe ovjeka liiti toga
prava, koje se temelji na jednoj zapovijedi Bojoj: Nikom nije doputeno da nekanjivo
vrijea ovjekovo dostojanstvo, s kojim Bog sam ophodi s velikim potivanjem; slijedi da

23
Ibid.: n. n. mj. 129
24
Ibid.: n. n. mj. 130s.
25
Ibid.: n. n. mj. 131.
26
Usp. Opa deklaracija o pravima ovjeka.
27
Usp. Enc. Rerum novarum: n. n. mj. 121-123.

8
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve

drava mora zajamiti radniku vrenje takve slobode. 29


Ne bi pogrijeio ovjek koji bi u toj bistroj tvrdnji vidio klicu naela prava na vjersku
slobodu, koje je kasnije postalo predmetom mnogih sveanih deklaracija i meunarodnih
konvencija,30 ili poznate koncilske deklaracije a i naega opetovanog nauavanja.31 Zato se
moramo pitati jame li zakonske odredbe na snazi i prakse industrijaliziranih drutava danas
doista elementarno pravo na blagdanski poinak.
10. Druga vana oznaka, bogata naukom za nae dane, jest pojam odnosa izmeu drave i
graana. Rerum novarum kritizira dva drutvena i ekonomska sustava: socijalizam i libera-
lizam. Prvom posveuje poetni dio, u kojem se utvruje pravo na privatno vlasnitvo;
drugom nije posveen neki posebni odsjek, ali - to zasluuje pozornost - kritiki se misli kad
je rije o temi o dunostima drave.32 Drava se ne smije brinuti za dio graana, to jest za
onaj bogati i dobro stojei dio, te ne smije zanemariti drugi to ga, bez sumnje, predstavlja
velika veina drutvenoga tijela; inae se kri pravda, koja eli da se svakomu daje njegovo.
U brizi oko prava privatnih, potrebno je posebno zalaganje za slabe i siromane. Klasi
bogatih, koja je sama po sebi snana, manje je potrebna javna zatita; proleterska klasa, jer joj
ne pruaju sigurnost nikakva vlastita sredstva, ima najveu potrebu za dravnom zatitom.
Zato prema radnicima, koji pripadaju mnotvu slabih i potrebitih, drava mora u prvom redu
posvetiti svoju brigu i skrb.33
Ti savjeti danas vrijede, u prvom redu, zbog novih oblika siromatva to postoje u svijetu,
ali i zato to su to tvrdnje nezavisne od neke odreene koncepcije drave ili pak od neke
posebne politike teorije. Papa naglaava elementarno naelo svake zdrave politike
organizacije, to jest da oni pojedinci koji su vie lieni obrane u nekom drutvu to vie trebaju
zalaganja i brige drugih, pogotovo pak pomoi javne vlasti.
Tako se naelo to ga danas nazivamo solidarnou, na valjanost kojega smo bilo u
nutarnjem poretku svake nacije bilo unutar meunarodnog poretka upozorili u Sollicitudo rei
socialis,34 pokazuje kao jedno od temeljnih naela kranskog shvaanja drutvene i politike
organizacije. To je naelo ee izrekao Lav XIII. pod imenom prijateljstva, a nalazimo ga
ve u grkoj filozofiji; Pio XI. oznaio ga je ne manje znaajnim imenom socijalne ljubavi,

28
Usp. ibid.: n. n. mj. 127.
29
Ibid.: n. n. mj. 126s.
30
Usp. Opa deklaracija o pravima ovjeka; Deklaracija o uklanjanju svakog oblika nesnoljivosti i
diskriminacije utemeljene na religiji ili na uvjerenjima.
31
Usp. 2. vatikanski koncil, Deklaracija o vjerskoj slobodi Dignitatis humanae; Ivan Pavao II., Pismo glavarima
drava (1. 9. 1980.): AAS (1980) 1252-1260; Poruka za Svjetski dan mira 1988.: AAS 80 (1988) 278-286.
32
Usp. Enc. Rerum novarum: n. n. mj. 99-105 130s 135.
33
Ibid.: n. n. mj. 125.
34
Usp. Enc. Sollicitudo rei socialis, 38-40: n. n. mj. 564-569; usp takoer Ivan XXIII., Enc. Mater et Magistra,

9
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve

dok je Pavao VI., proirujui pojam prema modernim i mnogostrukim dimenzijama


socijalnog pitanja, govorio o civilizaciji ljubavi.35
11. Ponovno itanje enciklike u svjetlu suvremene stvarnosti doputa da cijenimo
neprestanu brigu i zauzimanje Crkve za one kategorije osoba koje su predmet posebne
ljubavi Gospodina Isusa. Sadraj teksta izvrsno je svjedoenje neprekinute crkvene takozvane
preferencijalne opcije za siromane, opcije koju smo definirali kao poseban oblik primata
pri vrenju kranske ljubavi.36 Enciklika o radnikom pitanju enciklika je, dakle, o
siromanima i o tekim prilikama u koje je nov i nerijetko nasilan proces industrijalizacije bio
doveo velika mnotva ljudi. I danas jo, u velikom dijelu svijeta, slini procesi ekonomske,
socijalne i politike transformacije proizvode ista zla.
Ako Lav XIII. poziva dravu kako bi po pravdi popravila stanje siromanih, to ini
jamano, takoer, to prikladno vidi kako je zadaa drave da bdije nad zajednikim dobrom
i da se brine kako bi svaki sektor drutvenog ivota, ne iskljuivi onaj ekonomski, neto
pridonio promicanju toga ivota, potivajui ipak pravednu autonomiju svakoga od njih. No
to nikoga ne smije navesti na misao da za papu Lava svako rjeenje socijalnog pitanja mora
doi od drave. Naprotiv, papa vie puta naglaava nune granice uplitanja drave i njezin
instrumentalni karakter, jer su pojedinac, obitelj i drutvo prije drave, tako da ona postoji
kako bi titila prava jednih i drugih, a ne da ih gui.37
Svatko e zapaziti aktualnost tih razmiljanja. Na vanu temu ogranienja vezanih uz
narav drave vratit emo se kasnije; za sada nas toke koje smo naglasiti, jamano ne jedine u
enciklici, uvode u kontinuitet socijalnog uenja Crkve, takoer to se tie zdravog poimanja
privatnog vlasnitva, rada, ekonomskog procesa, stvarnosti drave i, u prvom redu, samoga
ovjeka. Druge emo teme spomenuti kasnije promatrajui neke aspekte suvremene
stvarnosti; no valja uoiti ve sada da je ono to ini potku i, nekako, vodi za encikliku i za
sav socijalni nauk Crkve, ispravno poimanje ljudske osobe i njezine jedinstvene vrijednosti, u
koliko ovjek ... na zemlji jest jedino stvorenje to ga je Bog htio radi njega samoga.38 U
njemu je zacrtao svoju sliku i svoju slinost (usp. Post 1, 26) podijelivi mu neusporedivo
dostojanstvo, to ga enciklika vie puta naglaava. Doista, s onu stranu prava to ih ovjek
stjee radom postoje prava koja ne odgovaraju ni jednom djelu to ga ovjek ini, nego

n. n. mj. 407.
35
Usp. Lav XIII., Enc. Rerum novarum: n. n. mj. 114-116; Pio XI., Enc. Quadragesimo anno, III, n. n. mj. 208;
Pavao VI., Homilija prilikom zatvaranja Svete godine (25. 12. 1975.): AAS 68 (1976) 145; Poruka za Svjetski
dan mira 1977: AAS 68 (1976) 709.
36
Enc. Sollicitudo rei socialis, 42: n. n. mj. 572.
37
Usp. Enc. Rerum novarum: n. n. mj. 101s 104s 130s 136.
38
2. vatikanski koncil, Past. konst. Crkva u suvremenom svijetu Gaudium et spes, 24.

10
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve

proizlaze iz same biti njegove osobe.

2. poglavlje

PREMA DANANJIM NOVIM STVARIMA

12. Sveani spomen Rerum novarum ne bi bio potpun kad ne bismo bacili pogled i na
dananje prilike. Ve je sam dokumenat po svom sadraju prikladan za takvo promatranje, jer
se povijesni okviri i predvianja to su tamo zacrtana pokazuju u svjetlu kasnijih dogaaja
iznenaujui tonima.
To potvruju posebno dogaaji posljednjih mjeseci godine 1989. i prvih 1990. No ni oni
ni kasnije promjene ne mogu se protumaiti drukije nego na temelju prijanjih prilika, koje,
u nekoj mjeri, kristaliziraju ili potvruju predvianja Lava XIII., i znakova, sve vie
zabrinjavajuih, to su ih zapaali njegovi nasljednici. Papa Lav predvidio je, naime, u
svakom vidu - politikom, socijalnom i ekonomskom - negativne posljedice drutvenog
poretka kako ga je predlagao socijalizam, koji je tada bio u stadiju drutvene filozofije i,
manje ili vie, strukturiranog pokreta. Nekoga bi danas mogla uditi injenica to je papa
zapoeo kritiku rjeenja to su se predlagala za socijalno pitanje od socijalizma, kad se
taj jo nije predstavljao - kako se kasnije dogodilo - u obliku snane i mone drave koja
raspolae svim sredstvima. Ipak je tono ocijenio opasnost to ju je za mase predstavljao
privlaan prikaz rjeenja tadanjeg radnikog pitanja, rjeenja toliko jednostavnog koliko
radikalnog. To je u toliko oitije ako se gleda u odnosu prema stranim uvjetima nepravde u
kojim su se nalazile proleterske mase nacija koje su se nedavno poele industrijalizirati.
Ovdje treba naglasiti dvije stvari: veliku bistrinu, s jedne strane, kojom se prozrelo u svoj
svojoj grubosti stvarno stanje proletera, mueva, ena i djece; s druge strane, ne manju
jasnou kojom se uvia zlo jednog rjeenja koje je pod prividom preokreta poloaja
siromanih i onih bogatih ilo u stvari na tetu onih kojima se obeavala pomo. Tako e se
lijek pokazati gorim od bolesti. Prepoznavajui narav socijalizma svojega doba u dokidanju
privatnog vlasnitva, Lav XIII. doao je do sri samog pitanja.
Njegove rijei zasluuju da ih paljivo itamo: Da bi uklonih to zlo (nepravednu
raspodjelu bogatstava i bijedu proletera) socijalisti potiu siromane na mrnju protiv bogatih
te smatraju da treba dokinuti privatno vlasnitvo, te da posjed svakoga pojedinca mora biti

11
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve

zajedniki svima ...; no ta teorija, osim to ne rjeava pitanje, samo ide na tetu samih
radnika, a nepravedna je s mnogih motiva, jer protiv prava zakonitih vlasnika patvori funkcije
drave i razbija sav drutveni poredak.39 Ne bi se, doista, mogla bolje naznaiti zla to ih je
proizvelo uvoenje takvog tipa socijalizma kao dravnog sustava: onoga koji e se imenovati
realnim socijalizmom.
13. Produbljujui sada nae razmiljanje i uzimajui u obzir i ono to je reeno u
enciklikama Laborem exercens i Sollicitudo rei socialis, treba nadodati da je temeljna greka
socijalizma bila antropolokog karaktera. Socijalizam, naime, gleda pojedinog ovjeka kao
jednostavan elemenat i jednu molekulu socijalnog organizma, tako da je dobro pojedinca po-
svema podreeno funkcioniranju ekonomsko-drutvenog mehanizma, dok smatra, s druge
strane, da se to isto dobro moe ostvariti bez slobodna izbora toga pojedinca, bez njegova
jedinstvena i iskljuiva prihvaanja odgovornosti pred licem dobra ili zla. Tako se ovjek
svodi na niz drutvenih odnosa, te nestaje pojam osobe kao slobodna subjekta moralne odluke
koji stvara drutveni poredak pomou takve odluke. Iz tog pogrenog poimanja osobe
proizlazi izoblienje prava koje definira raspon slobode osobe i nijekanje privatnog
vlasnitva. ovjek, naime, lien svega to bi mogao nazivati svojim i mogunosti da sebi
uzdrava ivot svojom inicijativom, postaje ovisan o drutvenom stroju i o onima koji njime
upravljaju: to mu vrlo oteava da prepozna svoje osobno dostojanstvo te mu smeta u hodu
prema izgradnji autentine ljudske zajednice.
Iz kranskog shvaanja osobe, naprotiv, proizlazi nuno ispravna vizija drutva. Prema
Rerum novarum i prema crkvenom socijalnom nauku ovjekova se drutvenost ne iscrpljuje u
dravi, nego se ostvaruje u raznim grupama izmeu pojedinca i drave, poevi od obitelji pa
sve do ekonomskih, socijalnih, politikih i kulturnih grupa, koje proizlazei iz iste ljudske
naravi posjeduju - uvijek unutar granica zajednikog dobra - svoju vlastitu autonomiju. To je
ono to smo nazvali subjektivnou drutva, koju je, zajedno sa subjektivnou pojedinca,
unitio realni socijalizam.40
Ako se, zatim, zapitamo odakle se raa ta pogrena koncepcija naravi osobe i
subjektivnosti drutva, treba odgovoriti da je prvi uzrok ateizam. ovjek postaje svjesnim
svojega transcendentnog dostojanstva odgovarajui na Boji poziv to ga sadre i svjetovne
stvari. Svaki ovjek mora dati taj odgovor, koji sadri vrhunac njegove ovjenosti te ga
nijedan drutveni mehanizam ni kolektivni subjekt ne mogu zamijeniti. Nijekanje Boga liava

39
Enc. Rerum novarum: n. n. mj. 99.
40
Usp. Enc. Sollicitudo rei socialis, 15 28: n. n. mj. 530 548ss.

12
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve

osobu njezina temelja i, dosljedno, navodi je da reorganizira drutveni poredak ne marei za


dostojanstvo i odgovornost osobe.
Ateizam o kojemu je rije usko je, uostalom, povezan s prosvjetiteljskim racionalizmom,
koji shvaa ljudsku i drutvenu stvarnost mehanicistiki. Tako se nijee krajnji pogled prema
istinskoj veliini ovjeka, njegova transcendencija prema stvarima svijeta, proturjeje to ga
osjea u svom srcu izmeu elje za puninom dobra i vlastitom nemoi da ga postigne i,
poglavito, potreba spasenja koja odatle proizlazi.
14. Iz istoga ateistikog korijena proizlazi takoer izbor sredstava djelovanja koji je vlastit
socijalizmu i koji je osudila Rerum novarum. Rije je o klasnoj borbi. Papa, razumije se, ne
kani osuditi svaki i bilo koji oblik socijalnih raspri. Crkva zna dobro da se sukobi interesa
izmeu razliitih socijalnih grupa u povijesti nuno raaju i da kranin pred njima esto
mora zauzeti odluan i dosljedan stav. Enciklika Laborem exercens, priznala je, uostalom,
jasno pozitivnu ulogu sukobu kad se oblikuje kao borba za socijalnu pravdu;41 a ve je
Quadragesimo anno pisala: Klasna borba, naime, kad se suzdrava od nasilnikih ina i
osvetnike mrnje, pretvara se malo-pomalo u astan razgovor, utemeljen na traenju
pravde.42
to se osuuje u klasnoj borbi, to je daleko vie poimanje sukoba koji ne ograniavaju
misli etikog ili pravnog karaktera, koji odbija potivati dostojanstvo osobe u drugomu (i,
dosljedno, u sebi samomu), koji stoga iskljuuje razborit dogovor, te ne ide vie za opim
dobrom drutva, nego za interesom jedne strane. Taj pak se stavlja na mjesto zajednikog
dobra te eli unititi sve to mu se suprotstavlja. To je, jednom rijeju, ostvarivanje - na
terenu nutarnjeg sukoba izmeu drutvenih grupa - doktrine o totalnom ratu to su je
militarizam i imperijalizam onoga doba nametali na podruju meunarodnih odnosa. Takva je
doktrina umjesto traenja pravedne ravnotee izmeu interesa razliitih nacija zahtijevala da
se vlastita strana domogne apsolutne prevage razaranjem otporne snage suprotne strane, i to
svim sredstvima, ne iskljuujui upotrebu lai, terora protiv civilnih osoba, oruja istrebljenja
(to su ga upravo onih godina bili zapoeh izraivati). Klasnoj borbi u marksistikom smislu i
militarizmu, dakle, isti su korijeni: ateizam i prijezir ljudske osobe, to ini da naelo sile
prevlada naelo razuma i pravde.
15. Enciklika Rerum novarum suprotstavlja se statalizaciji sredstava proizvodnje, koja bi
svela svakog graanina na komad zupanika dravnoga stroja. Ona ne manje odluno
kritizira poimanje drave koja ostavlja sektor ekonomije sasvim izvan svoga polja interesa i

41
Usp. Enc. Laborem exercens, 11-15: n. n. mj. 602-618.
42
Pio XI. Enc. Quadragesimo anno, III: n. n. mj. 213.

13
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve

akcije. Sigurno je da postoji zakonita sfera autonomije ekonomskog djelovanja u koju drava
ne smije dirati. No dravi je dunost da odreuje pravne okvire unutar kojih se razvijaju
ekonomski odnosi i da na taj nain jami izvorne uvjete slobodne ekonomije, koja
pretpostavlja neku jednakost izmeu strana, tako da nijedna od njih ne bude toliko monija
od druge da bi je praktiki mogla zarobiti.43
to se toga tie, Rerum novarum naznaava put pravednih reformi koje mogu vratiti radu
njegovo dostojanstvo slobodne ljudske djelatnosti. Te reforme ukljuuju prihvaanje
odgovornosti sa strane drutva i drave, koja je, u prvom redu, usmjerena prema tomu da
brani radnika protiv sablasti nezaposlenosti. To se povijesno ostvarivalo na dva konvergentna
naina: ili ekonomskim politikama usmjerenim da jame uravnoteen rast i uvjete pune
zaposlenosti; ili pak osiguranjem protiv nezaposlenosti u politikama profesionalne
rekvalifikacije koje su uspijevale radnicima olakati prijelaz iz sektora u krizi u druge sektore
u razvitku.
Osim toga, drutvo i drava moraju osigurati platne razine koje odgovaraju uzdravanju
radnika i njegove obitelji ukljuujui, takoer, neku sposobnost tednje. To zahtjeva ne male
napore da se radnicima prue sve prikladnije spoznaje i sposobnosti, takve koje mogu uiniti
njihov rad kvalificiranijim i produktivnijim; no zahtijevaju i trajan i maran nadzor i
odgovarajue zakonske mjere da se sprijee sramotne pojave iskoritavanja, u prvom redu,
nemonijih radnika, useljenih ili marginalnih. Na tom sektoru odluujua je uloga sindikata,
koji ugovaraju minimalne plae i uvjete rada.
Potrebno je, na kraju, jamiti potivanje humanih radnih sati i odmora, osim toga pravo
da se izraava vlastita osobnost na mjestu rada te da se ne mora trpjeti nikakvo nasilje nad
vlastitom savjeu ili nad vlastitim dostojanstvom. I tu je potrebno spomenuti ulogu
sindikata, ne samo kao instrumenata ugovaranja, nego takoer kao mjesta izraavanja rad-
nikove osobnosti: oni slue razvitku autentine kulture rada te pomau radnicima da sudjeluju
na potpuno ljudski nain u ivotu poduzea.44
Da bi se postigli ti ciljevi, drava mora zahvatiti bilo neposredno bilo posredno. Posredno i
prema naelu supsidijarnosti, stvarajui pogodne uvjete za slobodno vrenje ekonomske
djelatnosti koja e pruiti obilnu ponudu mogunosti rada i vrela bogatstva. Neposredno i
prema naelu solidarnosti, stavljajui u obranu najslabijega neke granice autonomiji pojedi-

43
Usp. Enc. Rerum novarum: n. n. mj. 121-125.
44
Usp. Enc. Laborem exercens, 20: n. n. mj. 629-632; Govor Medunarodnoj organizaciji rada (O.LT.) u enevi
(15. 6. 1982.): Insegnamenti V/2 (1982) 2250-2266; Pavao VI., Govor istoj organizaciji (10. 6. 1969.): AAS 6i
(1969) 491-502.

14
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve

nih strana koje odluuju o uvjetima rada, i osiguravajui u svakom sluaju ivotni minimum
radniku bez posla.45
Enciklika i socijalni magisterij koji je s njom povezan vrili su mnogostruki utjecaj u
godinama izmeu XIX. i XX. stoljea. Takav se utjecaj odraava u brojnim reformama koje
su uvedene na sektorima socijalne skrbi, mirovina, zdravstvenih osiguranja, spreavanja
nesrea na radnom mjestu, u okviru veeg potivanja radnikih prava.46
16. Reforme su dijelom ostvarile drave, ali je u borbi da se one provedu vanu ulogu
odigralo djelovanje radnikog pokreta. Nastao iz moralne svijesti u borbi protiv nepravde i
izrabljivanja, razvio je iroku sindikalnu djelatnost nastojei oko reformi daleko od ideoloke
magle, a blie svakodnevnim potrebama radnika te su se, na tom polju, njegovi napori esto
povezivali s naporima krana kako bi se postiglo poboljanje uvjeta radnikog ivota. No
kasnije je tim pokretom u nekoj mjeri vladala upravo ona marksistika ideologija kojoj se
suprotstavila enciklika Rerum novarum.
Te iste reforme bile su takoer rezultat slobodnog procesa samoorganizacije drutva
usklaivanjem djelotvornih instrumenata solidarnosti koji su bili u stanju da podravaju eko-
nomski rast u skladu s veim potivanjem vrijednosti osobe. Ovdje treba prisjetiti na
mnogostruku djelatnost, uz znatan doprinos krana, pri utemeljenju proizvodnih, potroakih
i kreditnih zadruga, pri promicanju puke naobrazbe i odgoju za zvanja, pri iskuavanju
raznih oblika sudjelovanja u ivotu poduzea i, openito, drutva.
Ako, dakle, gledajui u prolost, ima razloga da zahvalimo Bogu to velika enciklika nije
ostala bez odjeka u srcima, to je poticala na djelatnu irokogrudnost, ipak ne moemo za-
boraviti da ljudi onoga doba nisu potpuno prihvatili proroki navjetaj to ga je sadravala, te
su upravo odatle proizale velike nevolje.
17. Ako itamo encikliku imajui pred oima bogato uenje Lava XIII.47 zapaa se kako
ona ukazuje, na kraju, na posljedice jedne greke daleko veeg dometa na ekonomskom i
drutvenom tlu. Zabluda - kako je reeno - sastoji se u takvom poimanju ljudske slobode koje
je odvodi od poslunosti istini i, stoga, takoer od dunosti da se potuju prava drugih ljudi.
Tada sadraj slobode postaje ljubavlju prema samom sebi sve do prijezira Boga i blinjega,
ljubavlju koja vodi do bezgranine afirmacije vlastitog interesa, te se ne da vezati nikakvom

45
Usp. Enc. Laborem exercens, 8: n. n. mj. 594-598.
46
Usp. Pio XI., Enc. Quadragesimo anno: n. n. mj. 178-181.
47
Usp. Enc. Arcanum divinae sapientiae (10. 2. 1880.): Leonis XIII P.M. Acta II (Rim 1882) 10--10; enc.
Diuturnum illud (29 6. 1881.): Leonis XIII P.M. Acta II (Rim 1882.) 269-287; Enc. Immortale Dei (1. 11.
1885.): Leonis XIII P.M. Acta V (Rim 1886.) 118-150; Enc. Sapiennae Christianae (10. 1. 1890.): Leonis XIII
P.M. Acta X (Rim 1891.) 10-41; Enc. Qnod Apostolici muneris (28. 12. 1878.): Leonis XIII P.M. Acta I (Rim

15
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve

pravednou.48
Upravo se ta zabluda razvila do krajnjih posljedica u traginom krugu ratova to su
razdirali Europu i svijet izmeu 1914. i 1945. Bili su to ratovi proizali iz militaristikog bje-
snila i fanatinog nacionalizma i neke vrste totalitarizma koji im se pridruio, takoer ratovi
koji su proizlazili iz klasne borbe, graanski i ideoloki ratovi. Bez stranog naboja mrnje i
zavisti koji se nagomilao zbog tolikih nepravdi bilo na meunarodnoj razini bilo na onoj
nutarnjoj pojedinih drava ne bi bili mogui tako okrutni ratovi u koje su se ulagale sve
energije velikih nacija te se nije prezalo pred gaenjem najsvetijih ljudskih prava, planiralo se
i provodilo istrebljivanje cijelih naroda i drutvenih grupa. Prisjeamo se ovdje, posebno,
idovskog naroda ija je sudbina sada postala simbolom zastranjenja u koje moe upasti
ovjek kad se suprotstavlja Bogu.
Ipak, mrnja i nepravda proimlju itave nacije i gone ih u akciju kad se te stvari
opravdavaju i prilagoavaju onim ideologijama koje se temelje na njima umjesto na istini
ovjeka.49 Enciklika Rerum novarum borila se protiv ideologija mrnje i naznaavala putove
kako da se ukloni nasilje i mrnja pomou pravde. Neka sjeanje na te strane dogaaje
upravlja djelovanjem svih ljudi i, posebno, narodnim vrhovnitvima naega doba kad druge
nepravde hrane nove mrnje, a na horizontu se zacrtavaju nove ideologije koje uzdiu nasilje.
18. Istina je da od 1945. uti oruje na evropskom kontinentu; ipak istinski mir - sjetimo se
- nikada nije bio rezultat vojne pobjede, nego uklanjanja uzroka rata i iskrene pomirbe
izmeu naroda. No kroz mnoge godine vladao je u Evropi i u svijetu vie neki ne-rat nego
istinski mir. Polovica kontinenta bila je pala pod vlast komunistike diktature, dok se druga
polovica organizirala da se brani protiv takve opasnosti. Mnogi narodi gube mo da raspolau
samim sobom, zatvoreni su u granice jednog imperija koje ih gue, dok se razara sjeanje na
njihovu povijest i upaju vjekovni korijeni njihove kulture. Ogromne mase ljudi prisiljene su
zbog te nasilne razdiobe napustiti svoju zemlju, te se nekud nasilno deportiraju.
Luda trka za naoruanjem troi zalihe koje su potrebne za razvitak vlastitih nacionalnih
ekonomija ili za pomo nerazvijenim dravama. Znanstveni i tehnoloki napredak koji bi
morao pridonositi ovjekovoj dobrobiti pretvara se u sredstvo rata: znanost i tehnika
upotrebljavaju se da bi proizvele sve savrenije i sve razornije oruje, dok se od jedne ideolo-
gije koja je perverzija autentine filozofije zahtjeva da prua doktrinalno opravdanje za novi

1881.) 170-183; Enc. Libertas praestantissimum (20. 6. 1888.): Leonis XIII P.M. Acta VIII (Rim 1889.) 212-
246.
48
Usp. Lav XIII., Enc. Libertas praestantissimum: n. n. mj. 224-226.
49
Usp. Poruka za Svjetski dan mira 1980.: AAS 71 (1979) 1572-1580.

16
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve

rat. A taj pak se ne samo oekuje i sprema nego se u raznim dijelovima svijeta i provodi uz
veliko prolijevanje krvi. Logika blokova ili imperija to je kritiziraju crkveni dokumenti i u
novije vrijeme enciklika Sollicitudo rei socialiss50 ini da se sukobi i nesloge to se raaju u
zemljama treega svijeta sustavno poveavaju i koriste kako bi se stvorile tekoe protivniku.
Ekstremistike skupine koje nastoje razrijeiti takve sporove orujem lako nalaze politike
i vojne podrke, oboruavaju se i uvjebavaju za rat, dok oni koji se trude da nau mirna i
humana rjeenja u potivanju zakonitih interesa svih strana ostaju osamljeni te esto padaju
kao rtve svojih neprijatelja. I militarizacija tolikih zemalja treeg svijeta i bratoubilake
borbe to ih razdiru, irenje terorizma i sve barbarskijih sredstava politiko-vojne borbe
nalaze jedan od svojih glavnih razloga u krhkosti mira koji je uslijedio nakon drugoga
svjetskog rata. Nad cijelim svijetom, na kraju, lebdi prijetnja atomskog rata, koji je u stanju
da istrijebi ovjeanstvo.
Znanost i tehnika upotrijebljeni u vojne svrhe stavljaju na raspolaganje mrnje to je gaje
ideologije odluujui instrumenat. No rat moe zavriti bez pobjednika i bez pobjeenih u
samoubojstvu ovjeanstva, te stoga valja odbaciti logiku koja dovodi do njega, ideju da su
borba za unitenje protivnika, proturjeja i sam rat faktori napredovanja i progresa povijesti.51
Kad se shvatila nunost toga odbacivanja, mora se, bez sumnje, dovesti u pitanje bilo logika
totalnoga rata bilo ona klasne borbe.
19. No na kraju drugog svjetskog rata takav je razvitak jo u porastu u svijestima a
pozornosti se namee proirenost komunizma na vie od polovice Evrope i na dio svijeta. Rat
kojim se nakanila ponovno uspostaviti sloboda i vratiti pravo narodima zavrava a da nije
postigao te ciljeve, tovie, za mnoge narode, pogotovo za one koji su najvie pretrpjeli,
otvoreno protuslovi tim ciljevima. Moe se rei da su prilike koje su se stvorile pruile
mogunost razliitim odgovorima.
U nekim zemljama i pod nekim vidovima nailazimo na pozitivan napor da se nakon ratnih
razaranja opet uspostavi demokratsko drutvo: nadahnuto socijalnom pravdom, ono oduzima
komunizmu revolucionarni potencijal to ga pruaju izrabljivane i potlaene mase. Takvi
pokuaji veinom nastoje da dre mehanizme slobodnog trita osiguravajui pomou
novane stabilnosti i skladnih drutvenih odnosa uvjete stabilnog i zdravog ekonomskog rasta
u kojem ljudi svojim radom mogu izgraditi bolju budunost sebi i vlastitoj djeci. U isti mah
nastoje izbjei da mehanizmi trita budu jedina toka odnosa udruenog ivota, te tee da te
mehanizme podloe nadzoru javnosti koji aktualizira princip zajednike namjene dobara

50
Usp. Enc. Sollicitudo rei socialis, 20: n. n. mj. 536s.
51
Usp. Ivan XXIII.,Enc. Pacem in terris (11. 4. 1963.) III: AAS 55 (1963) 286-289.

17
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve

zemlje.
Stanovito obilje ponude rada, vrst sustav socijalnog osiguranja i profesionalne izobrazbe,
sloboda udruivanja i djelotvorna akcija sindikata, skrb u sluaju nezaposlenosti, instrumenti
demokratskog sudjelovanja u drutvenom ivotu, morali bi u tom kontekstu izbaviti rad iz
uvjeta robe i jamiti mu mogunost da se obavlja dostojno.
Ima, osim toga, drugih drutvenih snaga i idejnih pokreta koji se suprotstavljaju
marksizmu izgraujui sustave nacionalne sigurnosti, nastojei da na kapilarni nain
vladaju svim drutvom kako bi onemoguili marksistiko prodiranje. Naglaavajui i jaajui
snagu drave, nastoje sauvati vlastite narode od komunizma; no inei to, upadaju u velik
rizik da razore slobodu i one vrijednosti osobe u ime kojih se valja oduprijeti marksizmu.
Jedan daljnji oblik praktinog odgovora predstavlja drutvo dobrobiti ili potroako
drutvo. Ono nastoji svladati marksizam na terenu pukog materijalizma, pokazujui kako
drutvo slobodnog trita moe postii bolje zadovoljavanje ljudskih i materijalnih potreba od
onoga to ih prua komunizam, ali isto tako iskljuuje duhovne vrijednosti.
U stvari, ako je, s jedne strane, istina da taj drutveni model pokazuje nemo marksizma
da izgradi novo i bolje drutvo, s druge strane, ako nijee autonomnu egzistenciju i vrijednost
moralu, pravu, kulturi i religiji, slae se u toliko s marksizmom to ovjeka svodi sasvim na
sferu ekonomije i na zadovoljavanje materijalnih potreba.
20. U isto se doba odvija grandiozni proces dekolonizacije, kojim brojne zemlje stjeu
ili opet stjeu nezavisnost i pravo da slobodno raspolau same sobom. No ponovnim formal-
nim stjecanjem dravnog suvereniteta mnoge se zemlje esto nalaze jedva na poetku puta
prema izgradnji istinske nezavisnosti. Odluujui sektori ekonomije, naime, ostaju jo uvijek
u rukama velikih stranih poduzea koja ne prihvaaju da se trajno poveu s razvitkom zemlje
koja im prua gostoprimstvo: tako strane snage vladaju i politikim ivotom, dok unutar
dravnih granica zajedniki ive plemenske grupe koje se jo uvijek nisu stopile u istinsku
nacionalnu zajednicu. Nedostaje, nadalje, sloj kompetentnih profesionalaca koji bi bili
sposobni da poteno i asno odravaju u funkciji dravni aparat; nedostaju takoer kadrovi za
djelotvorno i odgovorno voenje ekonomije.
U takvim prilikama mnogima se ini da marksizam moe pruiti krai put do izgradnje
nacije i drave, te se tako raaju razne varijante socijalizma sa specifinim nacionalnim
karakterom. Tako se u mnoge ideologije koje se na razliite naine oblikuju od vremena na
vrijeme mijeaju zahtjevi za nacionalnim osloboenjem, oblici nacionalizma i militarizma,
naela uzeta iz starih pukih predaja, kadikad u skladu s kranskim socijalnim naukom, i, na
kraju, pojmovi marksizma-lenjinizma.

18
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve

21. Treba prisjetiti, napokon, kako se poslije drugog svjetskog rata u reakciji na njegove
uase rairio ivlji osjeaj ljudskih prava koji je naao svoje priznanje u raznim meunarod-
nim dokumentima52 i u razradi, reklo bi se, novog prava naroda, emu je Sveta Stolica
davala neprestani doprinos. Stoer toga razvitka bila je Organizacija ujedinjenih nacija. Ne
samo da je porasla svijest o pravima pojedinaca nego i ona o pravima nacija, dok se bolje
uoava nunost djelovanja u smjeru ispravljanja velikih neuravnoteenosti izmeu raznih
geografskih podruja u svijetu koje su, u nekom smislu, prenijele sredite socijalnog pitanja s
nacionalnog podruja na meunarodnu razinu.53
Gledajui sa zadovoljstvom na takav razvitak, ipak se ne moe preutjeti injenica da
cjelovita bilanca raznih politika razvojnih pomoi nije uvijek pozitivna. Ujedinjenim nacija-
ma, nadalje, nije do sada uspjelo da stvore djelotvorno sredstvo za rjeavanje meunarodnih
sukoba koje bi nadomjestilo rat, te se ini da je to najhitniji problem to ga meunarodna
zajednica mora rijeiti.

1. poglavlje

GODINA 1989.

22. Polazei od svjetskih prilika koje smo do sada opisali i ve opirno iznijeli u enciklici
Sollicitudo rei socialis, razumije se neoekivan i obeavajui preokret dogaaja posljednjih
godina. Njihov je vrhunac, bez sumnje, bilo to se zbilo 1989. u zemljama Srednje i Istone
Evrope, ali ti dogaaji obuhvaaju iru lepezu vremena i iri geografski horizont. Tijekom
osamdesetih godina sruili su se postupno u nekim zemljama Latinske Amerike, ali i u Africi
i Aziji, neki diktatorski i tiranski reimi; u drugim sluajevima zapoinje teak, ali plo-
donosan put prema politikim oblicima vee pravde i veeg sudjelovanja. Vaan je tomu,
tovie, odluujui doprinos dalo zalaganje Crkve u obrani i promicanju prava ovjeka: u
snano ideologiziranim okolinama, gdje su stranaka svrstavanja zamraivala svijest o
zajednikom ljudskom dostojanstvu, Crkva je s jednostavnou i energijom tvrdila da svaki
ovjek - kakva god bila njegova osobna uvjerenja - nosi u sebi sliku Boju, te stoga zasluuje

52
Usp. Opa deklaracija o pravima ovjeka, od 1948.; Ivan XXIII., Enc. Pacem in terris, IV: n. n. m. 291-296;
Zavrni akt Konferencije o sigurnosti i suradnji u Evropi (CSCE) Helsinki 1975.
53
Usp. Pavao VI., Enc. Populorum progressio (26. 3. 1967.) 61-65: AAS 59 (1967) 287-289.

19
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve

potivanje. U toj je tvrdnji esto prepoznala sebe velika veina puka, te su se tako traili
oblici borbe i politika rjeenja koja vie potuju dostojanstvo osobe.
Iz tog povijesnog procesa proizali su novi oblici demokracije koji pruaju nadu u
promjene u krhkim politikim i socijalnim strukturama, optereenim hipotekom munoga
niza nepravdi i mrnje, ekonomijom u rasapu i tekim socijalnim sukobima. Dok sa svom
Crkvom zahvaljujemo Bogu za svjedoenje, esto herojsko, to su ga nerijetki pastiri, cijele
kranske zajednice, pojedini vjernici i drugi ljudi dobre volje pruili u tako tekim
prilikama, molim da on podupre nastojanja svih kako bi se izgradila bolja budunost. To je,
naime, odgovornost ne samo graana onih zemalja nego i svih krana i ljudi dobre volje.
Rije je o tom da se pokae kako se zamrena pitanja onih naroda mogu rijeiti metodom
dijaloga i solidarnosti, a ne borbom za unitenje protivnika i ratom.
23. Neki od mnogih faktora pada tlaiteljskih reima zasluuju da ih se ovdje zasebno
prisjetimo. Odluujui imbenik koji je zapoeo promjene bile su bez sumnje povrede prava
rada. Ne moe se previdjeti da temeljna kriza sustava koji su se pravili da izraavaju vlast i,
tovie, diktaturu radnika, zapoinje s velikim pokretima u Poljskoj u ime solidarnosti.
Radnike mase oduzimaju zakonitost ideologiji koja sebi svojata da govori u njihovo ime te
ponovno nalaze i na neki nain iznova pronalaze izraze i naela crkvenog socijalnog nauka
polazei od tekog proivljenog iskustva rada i tlake.
Treba, zatim, iznijeti injenicu da se pad takvog bloka ili imperija postigao posvuda
mirnom borbom koja se sluila samo orujem istine i pravde. Dok je marksizam smatrao da
se jedino dovodei do krajnosti drutvena proturjeja moe postii njihovo rjeenje nasilnim
sukobom, borbe koje su proizvele pad marksizma nastoje uporno iskuavati sve putove
pregovaranja, dijaloga, svjedoenja istine, apelirajui na protivnikovu savjest i trudei se da
razviju u njemu smisao zajednikog ljudskog dostojanstva.
inilo se da samo novi rat moe potresti evropski poredak proizaao iz drugoga svjetskoga
rata i zapeaen ugovorima u Yalti. Nadvladalo ga je, naprotiv, nenasilno zalaganje ljudi koji
su, dok bi uvijek odbijali da popuste moi sile, uvijek znali nai, od sluaja do sluaja,
djelotvorne oblike kako bi pruili svjedoanstvo za istinu. To je razorualo protivnika, jer sila
uvijek ima potrebu da se ozakoni pomou lai, da se, makar lano odjene u oblik obrane
nekog prava ili odgovora na prijetnju drugoga.54 Zahvaljujem opet Bogu to je podrao srca
ljudi u doba teke kunje te molim da bi taj primjer bio valjan i na drugim mjestima i u
drugim prilikama. Neka ljudi naue boriti se za pravdu bez nasilja, odriui se klasne borbe u

54
Usp. Poruku za Svjetski dan mira 1980.: n. n. mj. 1572-1580.

20
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve

nutarnjim razmiricama, kao i rata u onim meunarodnim.


24. Drugi imbenik u krizi sigurno je bila nedjelotvornost ekonomskog sustava, koju ne
smijemo gledati samo kao tehniko pitanje nego, daleko vie, kao posljedicu krenja ljudskih
prava na inicijativu, na vlasnitvo i na slobodu u ekonomskom sektoru. Tom vidu valja
pridruiti kulturnu i nacionalnu dimenziju: ne moemo razumjeti ovjeka polazei
jednostrano od ekonomskog sektora niti ga moemo definirati jednostavno na temelju klasne
pripadnosti. ovjeka shvaamo iscrpnije ako ga smjestimo u sferu kulture preko jezika,
povijesti i stavova to ih zauzima pred temeljnim dogaajima egzistencije, kao roenjem,
ljubavi, radom, smrti. U sreditu svake kulture jest stav to ga ovjek zauzima pred najveom
tajnom: tajnom Boga. Kulture razliitih nacija naini su, na kraju, kako odgovoriti na
pitanje o smislu osobne egzistencije: kad se ukloni takvo pitanje, razara se kultura i moralni
ivot nacija. Zato se borba za obranu rada spontano povezala s borbom za kulturu i za
nacionalna prava.
No pravi uzrok novosti jest duhovna praznina to ju je izazvao ateizam, koji je ostavio
mlade generacije bez orijentacije te ih nerijetko naveo u neutaivu traenju vlastitog iden-
titeta i smisla ivota da ponovno otkriju religiozne korijene kulture vlastite nacije i samu
Kristovu osobu kao egzistencijalno prikladan odgovor na elju za istinom i dobrom, za
ivotom, koja se nalazi u srcu svakog ovjeka. To je traenje osnailo svjedoenje onih koji
su u tekim prilikama i za progona ostali vjerni Bogu. Marksizam je bio obeao da e isko-
rijeniti potrebu za Bogom iz ovjekova srca, ali su rezultati dokazali da se u tom ne moe
uspjeti ako se ne razori srce.
25. Dogaaji iz 1989. pruaju primjer uspjeha vrste volje za pregovaranjem i
evaneoskog duha, protiv protivnika koji je bio uvjeren da ga ne veu moralna naela:
opomena su onima koji bi u ime politikog realizma htjeli izbaciti iz politike arene pravo i
moral. Nema sumnje da je borba koja je proizvela promjene 1989. zahtijevala bistrinu,
suzdrljivost, trpljenje i rtve; u nekom se smislu rodila iz molitve i ne bi se mogla zamisliti
bez neograniena povjerenja u Boga, Gospodara povijesti, koji u svojim rukama dri srca
ljudi. Samo sjedinjujui vlastito trpljenje za istinu s onim Kristovim na kriu, ovjek moe
proizvesti udo mira te je kadar uoiti puteljak, esto tijesan, izmeu kukaviluka koji
poputa pred zlom i nasilja koje, varajui se da se bori protiv zla, samo ga udvostruava.
Ne mogu se, meutim, zanemariti bezbrojne uvjetovanosti usred kojih mora djelovati
sloboda pojedinog ovjeka; one, dakako, utjeu na slobodu, ali je ne determiniraju; njezino
djelovanje ine manje ili vie lakim, ali ga ne mogu razoriti. Zato ne samo da nije dozvoljeno
s etikog stanovita zanemariti narav ovjeka, koji je stvoren za slobodu, nego to nije ni u

21
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve

praksi mogue. Gdje god se drutvo organizira tako da samovoljno suzuje ili ak unitava
sferu u kojoj sloboda zakonito djeluje, rezultat je toga da se drutveni ivot sve vie
dezorganizira i propada.
ovjek stvoren za slobodu nosi u sebi, osim toga, ranu istonoga grijeha, koji ga
neprestano privlai zlu te ini da mu je potrebno otkupljenje. Taj je nauk ne samo integralni
dio kranske objave nego posjeduje i veliku hermeneutiku vrijednost u koliko pomae da se
razumije ljudska stvarnost. ovjek tei prema dobru, ali je ipak sposoban za zlo; moe
prekoraiti svoj neposredni interes, ali i biti vezanim za nj. Drutveni e poredak biti to vri
koliko e vie voditi rauna o toj injenici, te nee suprotstavljati osobni interes onom
drutvenom u njegovoj cijelosti, nego e radije traiti naine njihove plodne koordinacije.
Uistinu, gdje se nasilno uklanja individualni interes, njegovo mjesto zauzima teki sustav
birokratskog nadzora, koji gui vrela inicijative i stvaralatva. Kad ljudi smatraju da
posjeduju tajnu savrene drutvene organizacije koja e onemoguiti zlo, uvjereni su, takoer,
da smiju upotrijebiti sva sredstva, i nasilje, i la, kako bi je ostvarili. Politika se tada pretvara
u sekulariziranu religiju, koja ivi u iluziji da e ostvariti raj na ovom svijetu. No nijedno
se politiko drutvo, koje posjeduje vlastitu autonomiju i svoje vlastite zakone,55 nikad nee
moi pomijeati s kraljevstvom Bojim. Evaneoska parabola dobrog sjemena i kukolja (usp.
Mt 13, 24-30. 36-43) ui da samo Bog smije odijeliti podanike Kraljevstva od podanika
Zloga i da e takav sud biti na kraju vremena. Pretendirajui da ve sada moe provesti takav
sud, ovjek se stavlja na mjesto Boga i protivi se njegovoj strpljivosti.
Zahvaljujui Kristovoj rtvi na kriu, pobjeda Bojega kraljevstva steena je jedanput
zauvijek; ipak kranski ivot ukljuuje borbu protiv napasti snaga zla. Gospodin e se tek na
kraju povijesti vratiti u slavi za posljednji sud (usp. Mt 25, 31), da ustanovi novo nebo i novu
zemlju (usp. 2 Pt 3, 13; Otk 21, 1), ali, dokle god traje vrijeme, nastavlja se i borba izmeu
dobra i zla u ljudskom srcu.
Sve to nas Sv. pismo ui o kraljevstvu Bojemu nije bez posljedica za ivot vremenitih
drutava, koja - kako im kae ime - pripadaju vremenitoj stvarnosti zajedno s njezinom
nesavrenosti i provizornosti. Kraljevstvo Boje, prisutno u svijetu a da nije od svijeta,
prosvjetljava poredak ljudskoga drutva dok ga energije milosti proimlju i oivljuju. Tako se
bolje uoavaju zahtjevi drutva koje je dostojno ovjeka, ispravljaju se zastranjenja, tj. jaa se
hrabrost u djelovanju za dobro. Na taj su zadatak evaneoske animacije ljudskih stvarnosti
pozvani krani, posebno laici, dakako zajedno s drugim ljudima dobre volje.56

55
Usp. 2. vatikanski koncil, Past. konst. o Crkvi u suvremenom svijetu Gaudium et spes, 36 39.
56
Usp. Apost. pobud. Christifideles laici (30. 12. 1988.) 32-44: AAS 81 (1989) 431-481.

22
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve

26. Dogaaji godine 1989. zbili su se preteno u zemljama Istone i Srednje Evrope, pa
ipak posjeduju univerzalnu vrijednost, jer iz njih proizlaze negativne i pozitivne posljedice
koje zanimaju svu ljudsku obitelj. Te posljedice ne posjeduju mehaniki ili fatalistiki znaaj,
nego radije znaaj prigode pruene ljudskoj slobodi da sudjeluje s milosrdnim Bojim
nacrtom koji djeluje u povijesti.
Prva je posljedica u nekim zemljama bilo susretanje Crkve i radnikog pokreta koji se
ranije bio rodio iz reakcije etike i, doslovce, kranske naravi protiv posvuda prisutne
situacije nepravde. Taj je pokret, dodue, gotovo kroz jedno stoljee bio zavrio dijelom pod
marksistikom hegemonijom u uvjerenju da proleteri moraju usvojiti materijalistike i
ekonomistike teorije kako bi se djelotvorno borili protiv tlaenja.
Unutar krize marksizma izranjaju ponovno spontani oblici radnike svijesti koji izraavaju
zahtjev za pravdom i priznavanjem dostojanstva rada sukladno sa socijalnim naukom Cr-
kve.57 Radniki se pokret slijeva u openitiji pokret ljudi rada i ljudi dobre volje u svrhu
osloboenja ljudske osobe i za afirmaciju njezinih prava; danas je zahvatio mnoge zemlje a
daleko je od toga da se suprotstavlja Katolikoj Crkvi, nego joj se obraa sa zanimanjem.
Kriza marksizma ne uklanja iz svijeta nepravedne i tlaiteljske prilike, kojima se sam
marksizam hranio poto ih je instrumentalizirao. Onima koji danas trae novu, autentinu
teoriju i praksu osloboenja Crkva nudi ne samo svoj socijalni nauk i, openito, svoje
nauavanje o osobi otkupljenoj u Kristu nego i svoje konkretno zalaganje i pomo da se svla-
daju iskljuivanja i patnje.
U novije je doba iskrena elja da stanu na stranu potlaenih i da ne ostanu odsjeeni od
tijekova povijesti navela mnoge vjernike da trae razne naine nemogueg kompromisa
izmeu marksizma i kranstva. Dananje doba, dok nadvladava sve to je bilo prolazno u
tim nastojanjima, dovodi do ponovne afirmacije pozitivnosti autentine teologije integralnog
ljudskog oslobaanja.58 Gledani s tog vidika, dogaaji godine 1989. vani su i za zemlje
treega svijeta koje trae put za svoj razvitak, kao to su bili vani za zelje Srednje i Istone
Evrope.
27. Druga se posljedica tie evropskih naroda. Mnoge su se nepravde, individualne i
drutvene, regionalne i nacionalne dogodile u godinama komunistike vlasti, ali i prije nje;
nagomilale su se mnoge mrnje i neprijateljstva. Sada je zbiljska opasnost da e nakon pada
diktature ponovno izbiti te proizvesti teke sukobe i boli ako ne bude one moralne borbe i

57
Usp. Enc. Laborem exercens, 20: n. n. mj. 629-632.
58
Usp. Kongregacija za nauk vjere, Uputa o kranskoj slobodi i osloboenju Libertatis conscientia (22. 3.
1986.): AAS 79 (1987) 554-599.

23
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve

svjesne snage da se svjedoi istina koje su animirale napore prologa vremena. Treba
poeljeti da mrnja i nasilje ne trijumfiraju u srcima, pogotovo u onih koji se bore za pravdu,
te da u svima raste duh mira i oprotenja.
No potrebni su konkretni koraci da se stvore ili uvrste meunarodne strukture koje bi bile
kadre intervenirati prikladnom prosudbom u sukobima to se raaju izmeu nacija, tako da
svaka od njih moe ostvariti svoja prava te postii pravedan dogovor i miran sklad s pravima
drugih. Sve je to posebno potrebno evropskim nacijama, jer su meusobno usko povezane
vezom zajednike kulture i tisuljetne povijesti. Potreban je velik napor oko ponovne
moralne i ekonomske izgradnje zemalja koje su napustile komunizam. Za dugo su vrijeme
najelementarniji ekonomski odnosi bili iskrivljeni, takoer umrtvljene temeljne kreposti
vezane za ekonomski sektor, kao to su istinitost, mogunost povjerenja, radinost. Potrebna je
strpljiva materijalna i moralna rekonstrukcija dok narodi iscrpljeni dugim nestaicama trae
od svojih vlada opipljive i neposredne rezultate blagostanja i odgovarajue zadovoljavanje
svojih zakonitih tenji.
Pad marksizma imao je najdalekosenije posljedice, dakako, na podjelu zemlje na
zatvorene blokove usmjerene jedan protiv drugoga i na opu konkurenciju izmeu zemalja.
Ta podjela jasnije iznosi na vidjelo stvarnost meusobne ovisnosti naroda, ali i injenicu da je
ljudski rad po svojoj naravi namijenjen ujedinjavanju naroda, a ne razjedinjavanju. Mir i
blagostanje doista su dobra koja pripadaju svemu ljudskomu rodu, jer se ne smiju posjedovati
s pravom i trajno ako se stjeu i zadravaju na tetu drugih naroda i nacija krei njihova
prava ili iskljuujui ih od vrela blagostanja.
28. Za neke evropske zemlje zapoinje, u nekom smislu, pravo poratno stanje. Korjenito
preureenje ekonomija koje su do juer bile kolektivizirane donosi probleme i rtve koji se
mogu usporeivati s onima to su ih zapadne zemlje kontinenta preuzele na se prilikom svoje
rekonstrukcije nakon drugog svjetskog rata. Pravedno je da bive komunistike zemlje u
dananjim tekoama prime pomo solidarnog napora drugih nacija: dakako da one moraju
biti prvi stvaraoci vlastitog razvitka; no mora im se pruiti razumna prilika da ga ostvare, a to
se ne moe zbiti bez pomoi drugih zemalja. Sadanje je njihovo stanje tekoa i nestaice,
uostalom, posljedica povijesnog procesa: bive komunistike zemlje bile su ee njegov
objekt nego njegov subjekt; nalaze se, dakle, u takvim prilikama ne slobodnim izborom ili
zbog poinjenih greaka, nego zbog traginih povijesnih dogaaja koji su im nasilno
nametnuti, koji su im sprijeili da nastave putem ekonomskog i graanskog razvitka.
Pomo drugih zemalja, pogotovo evropskih, koje su sudjelovale u istoj povijesti te za nju
snose odgovornost odgovara dugu pravednosti. No pomo odgovara i interesu i opem dobru

24
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve

Evrope, koja nee moi ivjeti u miru ako sukobi razne naravi koji izranjaju kao posljedice
prolosti budu jo ei uslijed ekonomskog nereda, duhovna nezadovoljstva i oaja.
No ta potreba ne smije usporiti napore oko potpore i pomoi zemljama treeg svijeta koje
esto trpe pod mnogo teim uvjetima manjka i siromatva.59 Bit e potreban izvanredan napor
da se mobiliziraju sva dobra i ujedine sve snage, koje su potrebne cijelom svijetu, prema
ciljevima zajednikog ekonomskog rasta i razvitka, definirajui ponovno prioritete i ljestvice
vrijednosti na osnovi kojih se donose ekonomske i politike odluke. Ogromne se rezerve
mogu osloboditi razoruanjem golemih vojnih aparata koji su se bili izgradili zbog sukoba
izmeu Istoka i Zapada. Jo e vie biti raspoloivih sredstava ako se budu uspjeli nai
sigurni postupci za rjeavanje sukoba umjesto rata i uspjela protegnuti, osim toga, naela
nadzora i razoruanja takoer na zemlje treega svijeta primjenjujui prikladne mjere protiv
trgovine orujem.60 No, u prvom redu, bit e potrebno napustiti mentalitet koji siromane -
osobe i narode - smatra teretom i nezahvalnim nametnicima koji ele potroiti to su drugi
proizveli. Siromani zahtijevaju pravo da mogu sudjelovati u uivanju materijalnih dobara i
da plodonosno uloe svoju sposobnost za rad, te da tako uine sav svijet pravednijim i
bogatijim za sve. Uzdizanje siromanih velika je prilika za moralni, kulturni i ekonomski rast
svega ovjeanstva.
29. Razvitak se, na kraju, ne smije shvatiti iskljuivo ekonomski, nego u integralno
humanom smislu.61 Nije samo rije o tom da se svi narodi podignu na razinu na kojoj se
danas nalaze najbogatije zemlje, nego da se solidarnim radom izgradi dostojniji ivot, da se
uini da doista poraste dostojanstvo i stvaralatvo svake pojedine osobe, njezina sposobnost
da odgovori vlastitom pozivu i, stoga, Bojem pozivu, koji je u njem sadran. Na vrhu
razvitka stoji pravo-dunost da se trai Bog, da se prizna i da se ivi prema takvoj spoznaji.62
U totalitarnim i autoritarnim reimima primjenjivalo se do skrajnjosti naelo primata sile nad
razumom. ovjek je bio prisiljavan da se podloi poimanju stvarnosti koje se nametalo silom,
a ne shvaanju steenom naporom vlastitog razuma i vrenjem vlastite slobode. Treba
preokrenuti to naelo, te potpuno priznati prava ljudske savjesti, koju jedino vee istina, bilo
naravna bilo objavljena. Priznavanje tih prava prvotni je temelj svakog autentino slobodnog

59
Usp. Govor u sjeditu Savjeta C.E.A.O. prilikom 10. godinjice Apela za Sahel Uagadugu, Burkina Faso,
29. 1. 1990.) AAS 82 (1990) 816-821.
60
Usp. Ivan XXIII., Enc. Pacem in terris, III: n. n. mj. 286-288.
61
Usp. Enc. Sollicitudo rei socialis, 27-28: n. n. mj. 547-550; Pavao VI., Enc. Populorum progressio, 43-44: n.
n. mj. 278s.
62
Usp. Enc. Sollicitudo rei socialis, 29-31: n. n. mj. 550-556.

25
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve

politikog ureenja.63 Vrlo je vano, dakle, zbog raznih motiva ponovno naglasiti to naelo:
a) budui da stari oblici totalitarizma i autoritarizma jo uvijek nisu poraeni do kraja te,
tovie, postoji rizik da opet ojaaju: to preporua novi napor oko suradnje i solidarnosti
izmeu svih zemalja;
b) budui da se u razvijenim zemljama kadikad previe propagiraju isto utilitaristike
vrijednosti te se razuzdano potiu instinkti i tendencije prema neposrednom uitku, to oteava
priznavanje i potivanje hijerarhije istinskih vrijednosti ljudske egzistencije;
c) budui da u nekim zemljama izranjaju novi oblici religioznog fundamentalizma koji,
prikriveno ili, takoer, otvoreno, nijeu graanima vjera razliitih od vjere veine puno
vrenje njihovih graanskih i religioznih prava, prijee im da uu u kulturnu razmjenu,
suzuju prava Crkve da propovijeda evanelje i prava ljudi koji sluaju takvo navijetanje da
ga prime i da se obrate Kristu. Nikakav pravi napredak nije mogu bez potivanja naravnog i
izvornog prava da se spozna istina i da se ivi po njoj. To povezuje s naravnim pravom, kao
njegovo vrenje i produbljivanje, pravo da se nae i slobodno prihvati Isus Krist, koji je
istinsko dobro ovjeka.64

4. poglavlje

PRIVATNO VLASNITVO I OPA NAMJENA DOBARA

63
Usp. Helsinki akt i Beki sporazum; Lav XIII., Enc. Libertas praestantissimum: n. n. mj. 215-217.
64
Usp. Enc. Redemptoris missio (7. 12. 1990.) 7: L'Osservatore Romano, 23. 1. 1991.

26
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve

30. U enciklici Rerum novarum Lav XIII. valjano je i raznim argumentima tvrdio naravni
znaaj prava na privatno vlasnitvo65 protiv socijalizma svojega doba. Takvo pravo, od te-
meljnog znaenja za autonomiju i razvitak osobe, Crkva je uvijek branila, sve do naih dana.
No Crkva isto tako ui da vlasnitvo dobara nije apsolutnog prava, nego u svojoj naravi kao
ljudskoga prava nosi upisane vlastite granice.
Dok je izricao pravo privatnog vlasnitva, papa je isto tako jasno tvrdio da je upotreba
dobara, povjerena slobodi, podlona njihovoj izvornoj zajednikoj namjeni kao stvorenih
dobara, takoer volji Isusa Krista kako se izrie u evanelju. Napisao je naime: Oni sretni su
opomenuti ...: bogati moraju drhtati mislei na prijetnje Isusa Krista ...; jednog e dana morati
poloiti vrlo strog raun Bogu sucu o upotrebi svojih dobara; te, navodei Tomu
Akvinskoga, nadodao: Kad se, meutim, pitamo kako se valja sluiti takvim dobrima, Crkva
bez ikakve sumnje odgovara: to se toga tie, ovjek ne smije posjedovati vanjska dobra kao
svoja, nego kao zajednika jer nad ljudskim zakonima i sudovima stoji Kristov zakon i
sud.66
Nasljednici Lava XIII. ponovili su dvostruku tvrdnju: privatno vlasnitvo je nuno, dakle,
dozvoljeno, ali je, u isti mah, ogranieno.67 I Drugi je vatikanski koncil ponovno iznio
tradicionalni nauk rijeima koje zasluuju da ih tono navedemo: Zato ovjek, sluei se tim
dobrima, ne smije nikada drati da su stvari koje zakonito posjeduje jedino njegove, nego ih,
takoer, treba smatrati kao zajednike u tom smislu to one mogu koristiti ne samo njemu
jedinome nego takoer drugima. I malo dalje: Privatno vlasnitvo ili neki drugi oblik
gospodarenja vanjskim dobrima daju svakom uistinu neophodan prostor za osobnu i
obiteljsku samostalnost, te ih treba smatrati proirenjem ljudske slobode ... I samo privatno
vlasnitvo ima po svoj prirodi takoer drutveni karakter koji se temelji na zakonu ope
namjene dobara.68 Isti smo nauk preuzeli najprije u govoru na Treoj konferenciji latinsko-
amerikog episkopata u Puebli i, zatim, u enciklikama Laborem exercens i Sollicitudo rei
socialis.69

65
Usp. Enc. Rerum novarum: n. n. mj. 99-107 131-133.
66
Ibid: n. n. mj. 111-113s.
67
Usp. Pio XI., Enc. Quadragesimo anno, II: n. n. mj. 191; Pio XII., Radioporuka od 1. 6. 1941.: n. n. mj. 199;
Ivan XXIII., Enc. Mater et Magistra: n. n. mj. 428-429; Pavao VI., Enc. Populorum progressio, 22-24: n. n. mj.
268s.
68
Past. konst. o Crkvi u suvremenom svijetu Gaudium et spes, 69 71.
69
Usp. Govor biskupima Latinske Amerike u Puebli (28. 1. 1979.) III, 4: AAS 71 (1979) 199-201; enc.
Laborem exercens, 14: n. n. mj. 612-616; Enc. Sollicitudo rei socialis, 42: n. n. mj. 572-574.

27
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve

31. itajui ponovno takav nauk o pravu vlasnitva i zajednikoj namjeni dobara u odnosu
prema naem vremenu, moemo se upitati o nastanku dobara koja uzdravaju ovjekov ivot,
zadovoljavaju njegove potrebe te su predmetom njegovih prava.
Prvo vrelo svega to je dobro jest sam Boji in kojim je stvorio zemlju i ovjeka te
ovjeku predao zemlju da njome vlada svojim radom i uiva njegove plodove (usp. Post 1,
2829). Bog je dao zemlju svemu ljudskomu rodu da bi uzdravala sve njegove lanove ne
iskljuujui ni privilegirajui nikoga. Tu je korijen ope namjene zemaljskih dobara. Zemlja
je zbog svoje plodnosti i sposobnosti da zadovolji ovjekove potrebe prvi Boji dar za
odravanje ljudskoga ivota. No zemlja ne daje svoje plodove bez posebna ovjekova odgo-
vora Bojemu daru, tj. bez rada: ovjek posredstvom rada, sluei se svojom inteligencijom i
slobodom, uspijeva vladati zemljom te je ini svojim dostojnim prebivalitem. Na taj nain
sebi prisvaja dio zemlje to ga je stekao radom. Tu je vrelo individualnog vlasnitva. Jasno je
da je odgovoran i za to da ne spreava drugim ljudima uestvovati u Bojemu daru, tovie,
mora suraivati s njima kako bi zajedno vladali svom zemljom.
U povijesti uvijek nalazimo ta dva faktora, rad i zemlju, na poetku svakoga ljudskog
drutva; no oni ne stoje uvijek u istom meusobnom odnosu. Neko se naravna plodnost
zemlje inila, i doista je bila, glavnim imbenikom bogatstva, dok je rad bio kao pomo i
potporanj takve plodnosti. U nae doba sve je vanija uloga ljudskoga rada kao proizvodnog
imbenika nematerijalnih i materijalnih bogatstava; postaje, nadalje, oito kako se rad jednog
ovjeka prirodno ispreplie s radom drugih ljudi. Danas vie no ikada raditi znai raditi s
drugima, znai raditi za druge: znai raditi neto za nekoga. Rad je to plodonosniji i
produktivniji koliko vie je ovjek kadar spoznati proizvodne mogunosti zemlje i itati u
dubinu potrebe drugoga ovjeka za kojega se taj rad ini.
32. No postoji drugi oblik vlasnitva, posebno u nae doba, te nije manje vaan od posjeda
zemlje: to je vlasnitvo spoznaje, tehnike i znanja. Na tom tipu vlasnitva temelji se bogatstvo
industrijaliziranih nacija daleko vie nego na vlasnitvu prirodnih rezervi.
Bili smo spomenuli injenicu da ovjek radi s drugim ljudima sudjelujui pri socijalnom
radu koji se protee na sve ire i ire krugove. Tko proizvodi neki predmet, openito ga
pravi, osim za vlastitu potrebu, zato da bi se njime mogli sluiti drugi poto su platili
pravednu cijenu, ustanovljenu zajednikim sporazumom pomou slobodnog cjenjkanja. No
upravo sposobnost da se na vrijeme znaju potrebe drugih ljudi i kombinacije proizvodnih
faktora koji su najprikladniji da ih zadovolje jest drugo vano vrelo bogatstva u modernom
drutvu. Uostalom, mnoga dobra ne moe na prikladan nain proizvesti djelo samo jednog
pojedinca, nego zahtijevaju suradnju mnogih oko istog cilja. Organizirati takav proizvodni

28
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve

napor, planirati njegovo trajanje u vremenu, potruditi se da pozitivno odgovara potrebama


koje mora zadovoljiti, preuzimati nune rizike: i to je jedno vrelo bogatstva modernog
drutva. Tako sve oitijom i odluujuom postaje uloga ljudskoga rada, discipliniranoga i
stvaralakog i - kao bitan dio takvoga rada - sposobnosti za inicijativu i poduzetnitvo.70
Takav proces, koji konkretno iznosi na svjetlo istinu o osobi to je kranstvo neprestano
tvrdi, treba gledati s pozornou i naklonou. Doista, glavni izvor dobara zajedno sa
zemljom jest sam ovjek. Njegova je to inteligencija koja umije pronai proizvodne
mogunosti zemlje i mnogostruke naine kojima se mogu zadovoljiti ljudske potrebe. Njegov
disciplinirani rad u solidarnoj suradnji doputa stvaranje radnih zajednica, uvijek sve irih i
dostojnijih povjerenja, kako bi se izvela promjena ljudske i prirodne okoline. Taj proces
ukljuuje vane kreposti, kao marnost, radinost, razboritost u preuzimanju razumnih rizika,
dostojnost povjerenja i vjernost u meuljudskim odnosima, snaga u provedbi tekih i bolnih
odluka, ali nunih za zajedniki rad poduzea i da se prevladaju nadole nevolje.
Moderna poduzetnika ekonomija sadri pozitivne vidove, korijen kojih jest sloboda
osobe, koja se izraava na ekonomskom polju kao i na toliko drugih podruja. Ekonomija je,
naime, sektor mnogostruke ljudske djelatnosti te u njoj, kao i na svakom drugom polju,
vrijedi pravo na slobodu kao i dunost da se njome odgovorno sluimo. No vano je uoiti da
postoje specifine razlike u tim tendencijama modernog drutva i prolih drutava, makar i
onih iz jo nedavne prolosti. Ako je neko odluujui faktor proizvodnje bila zemlja i
kasnije kapital, shvaen kao masa strojeva i instrumentalnih dobara, danas je odluujui
faktor sve vie sam ovjek, i to njegova spoznajna sposobnost koja se oituje u znanstvenim
spoznajama, njegova sposobnost za solidarnu organizaciju, sposobnost da uoi i zadovolji
potrebe drugoga.
33. Ipak moramo upozoriti na rizike i pitanja povezana s takvim tipom procesa. Danas,
naime, mnogi ljudi, moda velika veina njih, ne raspolau sredstvima koja bi im doputala
da se na djelotvoran i ovjeka dostojan nain ukljue u strukturu poduzetnikog sustava u
kojem rad zauzima doista sredinje mjesto. Nemaju mogunosti da steknu temeljne spoznaje
koje bi im dopustile da izraze svoje stvaralatvo i da razviju svoje mogunosti, niti pak da
uu u mreu meusobnog poznavanja i ophoenja, to bi omoguilo da se njihove kvalitete
koriste i cijene. Oni su, na kraju, ako ne u pravom smislu rijei izrabljivani, a ono uvelike
pritisnuti u stranu, te se ekonomski razvitak odvija, da tako kaemo, iznad njihovih glava ako
ak ne suzuje ionako tijesne prostore njihovih starih ekonomija gole egzistencije. Nesposobni

70
Usp. Enc. Sollicitudo rei socialis, 15: n. n. mj. 528-531.

29
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve

da se suprotstave konkurenciji roba proizvedenih na nov nain, koje dobro odgovaraju


potrebama to su ih ranije sami pokuavali rijeiti tradicionalnim oblicima organizacije,
privueni sjajem nametljivog obilja, ali za njih nedostinog, u isti mah stijenjeni potrebama,
ti se ljudi gomilaju u gradovima treega svijeta, gdje su esto kulturno iskorijenjeni te se
nalaze u prilikama estoke neimatine, bez mogunosti integracije; njima se, u stvari, ne
priznaje dostojanstvo, te se ponekad nastoji oko toga da se uklone iz povijesti prisilnim
oblicima demografske kontrole, protivne ovjekovu dostojanstvu.
Mnogi drugi ljudi, premda nisu posvema emarginirani, ive unutar prostora gdje apsolutno
prvenstvo pripada borbi za ono najnunije, te ive jo uvijek po pravilima ranog kapitalizma,
u situaciji bez milosra, koja se ni u em ne razlikuje od najmranijih momenata prve faze
industrijalizacije. U drugim je sluajevima zemlja jo uvijek sredinji element ekonomskog
procesa, a oni koji je obrauju, iskljueni iz posjeda, svedeni su na uvjete poluropstva.71 U
tim se sluajevima, kao i u doba Rerum novarum, moe govoriti o neovjenom izrabljivanju.
Usprkos velikim promjenama koje su se zbile u naprednijim drutvima jo uvijek nisu nestali
nedostaci kapitalizma s vlau stvari nad ljudima koja iz toga slijedi; tovie, manjku
materijalnih dobara medu siromanima pridruio se manjak znanja i poznavanja, koji im
spreava da se izbave iz stanja poniavajue podlonosti.
Velika veina stanovnika treeg svijeta ivi, na alost, jo u slinim prilikama. No bilo bi
krivo misliti taj svijet samo u geografskom smislu. U nekim krajevima, u nekim drutvenim
sektorima treega svijeta aktivirani su procesi razvitka koji se ne usredotouju toliko na
valorizaciju materijalnih dobara koliko na valorizaciju ljudskih sposobnosti.
Ne tako davnih godina smatralo se da razvitak ovisi o izolaciji siromanijih zemalja od
svjetskoga trita i o njihovoj vjeri jedino u vlastite snage. Novija su iskustva pokazala da su
zemlje koje su se tako iskljuile doivjele stagnaciju i nazadak, dok su se razvile zemlje koje
su uspjele ui u opu meupovezanost ekonomske djelatnosti na meunarodnoj razini. ini
se, dakle, da je najvei problem stei pravedan prilaz meunarodnom tritu koje se ne
temelji na jednostranom naelu iskoritavanja prirodnih resursa, nego vie na valorizaciji
ljudskih sposobnosti.72
No tipine se pojave treega svijeta pokazuju i u razvijenim zemljama, gdje neprestana
promjena naina proizvodnje i potronje obezvreuje neke ve steene spoznaje i konsoli-
dirana profesionalna umijea zahtijevajui neprestani napor oko rekvalifikacije i
prilagoavanja. Lako se moe dogoditi da oni koji ne uspiju ii ukorak s vremenom budu

71
Usp. Enc. Laborem exercens, 21: n. n. mj. 632-b34.
72
Usp. Pavao VI., Enc. Populorum progressio, 33-42: n. n. mj. 273-278

30
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve

gurnuti u stranu; s njima su zajedno starci, mladi nesposobni da se dobro ukljue u drutveni
ivot i, openito, oni slabiji i tzv. etvrti svijet. Ni poloaj ene u takvim prilikama nije
nipoto lak.
34. ini se da je na razini pojedinih nacija kao i na razini meunarodnih odnosa slobodno
trite najdjelotvornije sredstvo kako bi se smjestile risurse i djelotvorno odgovorilo na
potrebe. To ipak vrijedi samo za one potrebe koje su plative, koje se mogu kupiti, i za one
risurse koje su prodajne, tj. u stanju da postignu odgovarajuu cijenu. No postoje brojne
ljudske potrebe koje nisu za trite. Stroga je dunost pravednosti i istine sprijeiti da
temeljne ljudske potrebe ne ostanu nezadovoljene i da ne propadnu ljudi koji od toga trpe.
Potrebno je, osim toga, pomoi tim potrebitim ljudima da steknu znanja i da uu u krug
meusobne povezanosti, da razviju svoje mogunosti kako bi najbolje koristili svoje spo-
sobnosti i resurse. Jo prije logike razmjene jednakih vrijednosti i oblika pravde koji su joj
vlastiti postoji neto to se duguje ovjeku zato to je ovjek snagom njegova eminentnog
dostojanstva. To neto to mu se duguje nuno ukljuuje mogunost da preivi i da dadne
aktivan doprinos zajednikom dobru ovjeanstva.
U kontekstu treega svijeta zadravaju svoju vrijednost (u nekim sluajevima to je tek cilj
koji valja postii) upravo oni ciljevi to ih enciklika Rerum novarum navodi kako bi se
izbjeglo svoenje ovjekova rada i samoga ovjeka na razinu puke robe: plaa koja je
dostatna za ivot obitelji; socijalno osiguranje za starost i nezaposlenost; odgovarajua skrb
za uvjete rada.
35. Tu se otvara veliko i plodno polje zalaganja i borbe u ime pravde za sindikate i za
druge radnike organizacije koje brane njihova prava i tite subjektivnost razvijajui u isti
mah bitnu funkciju kulturnog znaaja kako bi radnici to punije i dostojnije sudjelovali u
ivotu nacije i pomogli joj na putu razvitka.
U tom smislu s pravom se moe govoriti o borbi protiv ekonomskog sustava koji se shvaa
kao metoda koja osigurava apsolutno prvenstvo kapitalu, posjedu sredstava proizvodnje i
zemlje naspram slobodnoj subjektivnosti ovjekova rada.73 Toj borbi protiv takvog sustava ne
postavlja se kao alternativni model socijalistiki sustav, koji je u stvari, kako se ini, dravni
kapitalizam, nego drutvo slobodnoga rada, poduzetnitva i participacije. Takvo se drutvo
ne protivi tritu, ali zahtijeva da ga prikladno nadziru drutvene snage i drava, tako da
jame zadovoljavanje temeljnih potreba svega drutva.
Crkva priznaje pravednu funkciju profita kao pokazatelja dobrog poslovanja tvrtke: kad
neka tvrtka proizvodi dohodak, to znai da su se na pravi nain upotrijebili proizvodni

31
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve

imbenici i da su duno zadovoljene odgovarajue ljudske potrebe. Dohodak ipak nije jedini
pokazatelj stanja poduzea. Mogue je da su ekonomski rauni u redu, a da su u isti mah
ljudi, koji ine najdragocjeniji posjed tvrtke, ponieni i povrijeeni u svojem dostojanstvu. To
je, dakako, moralno nedopustivo, ali mora proizvesti u budunosti negativne posljedice
takoer za ekonomsku djelotvornost poduzea. Svrha poduzea, u stvari, nije jednostavno
proizvodnja dohotka, nego postojanje same tvrtke kao zajednice ljudi koji na razliit nain
ostvaruju zadovoljavanje svojih temeljnih potreba te tvore posebnu grupu u slubi cijeloga
drutva. Dohodak je regulator ivota poduzea, ali nije jedini; treba uvaiti i druge ljudske i
moralne faktore koji su kroz dugu periodu barem jednako bitni za ivot poduzea.
Vidjeli smo kako je neprihvatljiva tvrdnja da poraz takozvanog realnog socijalizma
ostavlja kapitalizam kao jedini model ekonomske organizacije. Potrebno je odstraniti zapreke
i monopole koji tolikim narodima koe razvitak, jamiti svima - pojedincima i narodima -
temeljne uvjete koji dozvoljavaju sudjelovanje u razvitku. Takav cilj zahtjeva programirane i
odgovorne napore sa strane sve meunarodne zajednice. Potrebno je da jai narodi prue
onima slabijima priliku da se ukljue u meunarodni ivot, a da oni slabiji koriste takvu
priliku poduzimajui napore i nune rtve, brinui se za stabilnost na politikom i
monetarnom polju i za neke budue perspektive, za rast sposobnosti vlastitih radnika, za
odgoj djelotvornih poduzetnika koji su svjesni vlastite odgovornosti.74
Za sada su pozitivni napori koji su se uinili u tom smjeru optereeni pitanjem, velikim
dijelom jo nerijeenim, vanjskoga duga siromanijih zemalja. Pravedno je, bez sumnje,
naelo da se dugovi moraju platiti; no nije dozvoljeno zahtijevati ili traiti povratak novca
kad bi to u stvari nametnulo takav politiki izbor koji bi otjerao u glad i oaj cijele narode. Ne
moe se zahtijevati da se ugovoreni dugovi plate nepodnoljivim rtvama. U tim je
sluajevima potrebno - to se uostalom i dijelom dogaa - da se nau naini olakanja,
odgaanja ili brisanja duga u skladu s temeljnim pravom naroda na nuan ivot i razvitak.

36. Sad je prikladno obratiti pozornost na specifina pitanja i na prijetnje koje se raaju
unutar najrazvijenijih ekonomija te su povezane s njihovim posebnim karakteristikama. U
prijanjim fazama razvitka ovjek je uvijek ivio pod teretom nude: njegove su potrebe bile
malobrojne, utvrene na neki nain ve objektivnim strukturama njegova tjelesnog ustrojstva,

73
Usp. Enc. Laborem exercens, 7: n. n. mj. 592-594.
74
Usp. ibid. 8: n. n. mj. 594-598.

32
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve

a ekonomska je djelatnost bila usmjerena na to da ih zadovolji. Oito je da danas nije rije


samo o tom da se ovjeku prui neka koliina dostatnih dobara nego je pitanje kako
odgovoriti na zahtjev kvalitete: tj. kvalitete robe koju valja proizvesti i potroiti; kvalitete
javnih usluga kojima se sluimo; kvalitete okoline i ivota uope.
Zahtjev za kvalitativno vie zadovoljavajuom i bogatijom egzistencijom u sebi je
zakonita stvar; no ne mogu se ne naglasiti nove odgovornosti i opasnosti povezane s tom
povijesnom fazom. Kako se javljaju i definiraju nove potrebe, uvijek im prethodi vie ili
manje prikladna koncepcija ovjeka i njegova istinskog dobra: izborom proizvodnje i
potronje oituje se odreena kultura kao globalna koncepcija. Odatle proizlazi pojava
konzumizma. U pronalaenju novih potreba i novih naina njihova zadovoljavanja nuno je
dati se voditi integralnom slikom ovjeka koja e potivati sve dimenzije njegova bia i
podrediti one materijalne i instinktivne onim nutarnjima i duhovnima. Ako se ovjek,
naprotiv, neposredno obraa svojim instinktima i ne obazire se na svoju osobnu svjesnu i
slobodnu stvarnost, mogu se oblikovati navike konzuma i ivotni stilovi koji su objektivno
nedozvoljeni i esto tetni za fiziko i duhovno zdravlje. Ekonomski sustav sam po sebi ne
posjeduje kriterije koji bi dozvoljavali da ispravno razlikujemo nove i uzvienije oblike
zadovoljavanja ljudskih potreba od novih uvedenih potreba koje ometaju oblikovanje zrele
osobnosti. Zato je nuno i hitno veliko odgojno i kulturno djelo koje e obuhvatiti odgoj
potroaa za odgovornu upotrebu njihove sposobnosti izbora, oblikovanje visokog smisla
odgovornosti meu proizvoaima i, pogotovo, meu profesionalcima masovnih
komunikacija, uz takoer nuan zahvat javnih vlasti.
Jedan vrlo uoljiv primjer umjetne potronje, suprotne zdravlju i dostojanstvu ovjeka,
koju je, dakako, teko nadzirati jest potronja droge. Njezino irenje pokazatelj je teke
disfunkcije drutvenog sustava. I ona pretpostavlja materijalistiko itanje ljudskih potreba
koje u nekom smislu razara. Tako se sposobnost za novosti slobodne ekonomije zavrava
jednostranom i neodgovarajuom aktualizacijom. Droga, kao i pornografija, i drugi oblici
konzumizma iskoritavaju krhkost slabih te nastoje ispuniti duhovnu prazninu koja se u
meuvremenu proizvela.
Nije zlo eljeti da se ivi bolje, ali je pogrean stil ivota koji se smatra boljim kad je
usmjeren prema imati a ne prema biti, te eli imati vie ne da bi bio vie, nego da troi
egzistenciju u uitku koji je svrha sam sebi.75 Zato je potrebno potruditi se da se izgrade
stilovi ivota u kojima traenje istinitog, i lijepog, i dobrog i zajednitvo s drugim ljudima u

75
Usp. 2. vat. koncil, Past. konst. o Crkvi u suvremenom svijetu Gaudium et spes, 35; Pavao VI., Enc.
Populorum progressio, 19: n. n. mj. 266s.

33
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve

svrhu zajednikog rasta budu elementi koji e vladati izborom potronje, tednje i investicija.
to se toga tie, spominjemo ne samo dunost ljubavi, tj. dunost da se pomogne onim to
nam je suvino, a nekad i onim to nam je nuno, da bismo dali ono to je neophodno za
ivot siromaha. Upozoravamo, takoer, na injenicu da je odluka da se investira na jednom
mjestu, a ne na drugom, na jednom proizvodnom sektoru radije nego na drugom, uvijek
moralna i kulturalna odluka. Kad se pretpostave neki apsolutno nezaobilazni uvjeti
ekonomije i politike stabilnosti, odluku o investiciji, tj. o ponudi prilike nekom narodu da
valorizira vlastiti rad, odreuje i stav simpatije i vjera u Providnost, to otkriva ljudsku
kvalitetu onoga koji odluuje.
37. Na isti je nain zabrinjavajue, uz pitanje konzumizma i s njim usko povezano,
ekoloko pitanje. ovjek zahvaen eljom da posjeduje i da uiva, vie nego da bude i da
raste, konzumira pretjerano i neuredno zalihe zemlje i svog vlastitog ivota. U korijenu
besmislena razaranja prirodnog okolia poiva antropoloka zabluda, na alost vrlo rairena u
nae doba. ovjek koji otkriva svoju sposobnost da preobraava, i u izvjesnom smislu da
stvara svijet vlastitim radom, zaboravlja da se to odvija uvijek na temelju prvog izvornog
dara stvari od Boga. ovjek misli da moe samovoljno raspolagati zemljom podvrgavajui je
bez pridraja svojoj volji kao da ona ne bi imala vlastita oblika i prethodne namjene koju joj
je dao Bog. ovjek tu namjenu, istina, moe razvijati, ali je ne smije izdati. Umjesto da vri
svoju ulogu Bojega suradnika u djelu stvaranja ovjek se stavlja na mjesto Boga te tako na
kraju izaziva pobunu prirode koju vie tiranizira nego njome vlada.76
U tom se razabire, u prvom redu, siromatvo ili uskogrudnost ovjeka kojega proima
elja da posjeduje stvari umjesto da ih stavi u odnos s istinom, liena onog nezainteresiranog
stava, plemenitog, estetskog, koji se raa iz divljenja biu i ljepoti, koji ita u vidljivim
stvarima poruku nevidljivoga Boga koji ih je stvorio. Dananje ovjeanstvo, to se toga tie,
mora biti svjesno svojih dunosti i zadataka prema buduim generacijama.
38. Osim iracionalnog razaranja prirodnog okolia ovdje moramo prisjetiti da je jo tee
razaranje ljudskoga okolia, emu se jo uvijek ne posveuje nuna pozornost. Dok se s
pravom vodi briga, takoer mnogo manje nego to je nuno, da se ouva prirodni habitat
raznih ivotinjskih vrsta kojima prijeti nestanak, jer se zna da svaka od njih daje poseban
doprinos opem skladu na zemlji, premalo se nastoji oko toga da se odre moralni uvjeti
autentine ljudske ekologije. Bog je ovjeku dao ne samo zemlju, koju mora upotrebljavati
potivajui izvornu nakanu po kojoj mu je darovana kao dobro; Bog je dao ovjeku i njega

76
Usp. Enc. Sollicitudo rei socialis, 34: n. n. mj. 559s; Poruka za Svjetski dan mira 1990.: AAS 82 (1990) 147-
156.

34
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve

samoga, te ovjek, stoga, mora potivati naravnu i moralnu strukturu kojom je obdaren. U
tom kontekstu treba spomenuti teka pitanja moderne urbanizacije, potrebe urbanizma koji se
brine za ivot osoba, a i dunu brigu za socijalnu ekologiju rada.
ovjek prima od Boga svoje bitno dostojanstvo i s njim i sposobnost da transcendira svaki
drutveni poredak prema istini i dobroti. Ipak je uvjetovan i socijalnom strukturom u kojoj
ivi, odgojem to ga je primio i okolinom. Ti elementi mogu olakavati ili oteavati njegov
ivot prema istini. Odluke kojima se stvara neka ljudska okolina mogu, dakle, uroditi
specifinim strukturama grijeha koje spreavaju punu realizaciju ljudi koji od njih na razne
naine pate. Razbiti takve strukture i zamijeniti ih autentinijim oblicima suivota zadatak je
koji zahtijeva hrabrost i strpljivost.77
39. Prva i temeljna struktura u korist ljudske ekologije jest obitelj u smislu to u njoj
ovjek prima prve i odluujue spoznaje o istini i o dobroti, ui to znai ljubiti i biti ljubljen
i, stoga, to znai konkretno biti osoba. Ovdje se razumije obitelj utemeljena na braku, u
kojoj meusobno darivanje samoga sebe sa strane mua i ene stvara okoli ivota u kojem se
dijete moe roditi te razvijati svoje mogunosti, postati svjesnim svoga dostojanstva i
pripremiti se da se susretne sa svojom jedinstvenom i nezaobilaznom sudbinom. No esto se,
naprotiv, dogaa da se ovjek plai pred realizacijom autentinih uvjeta ljudske reprodukcije,
te je naveden da gleda samoga sebe i vlastiti ivot kao skup osjetnih utisaka to ih treba
doivjeti, umjesto kao djelo koje valja obaviti. Odatle se raa manjak slobode iz kojega
slijedi odbijanje zadatka da se ovjek stabilno vee s drugom osobom i raa djecu ili pak se
navodi da gleda djecu kao neku od tolikih stvari koje se mogu imati ili ne imati, ve prema
vlastitoj pohoti, i koje se sukobljavaju s drugim mogunostima.
Potrebno je vratiti se, i promatrati obitelj kao svetite ivota. Ona je doista sveta: to je
mjesto u kojem se moe prikladno primiti ivot, dar Boji, i tititi protiv mnogostrukih
napadaja kojima je izloen, moe se razviti prema potrebama autentinog ljudskog rasta.
Obitelj ini, protiv takozvane kulture smrti, sjedite kulture ivota.
ini se da se ovjekova ingenioznost na tom polju usmjerava vie da ograniava, spreava
ili unitava izvore ivota, ne prezajui ak ni pred pobaajem, na alost toliko rairenim u
svijetu, nego da brani i otvara mogunosti samoga ivota. U enciklici Sollicitudo rei socialis
javno su osuene sustavne kampanje protiv nataliteta, koje na temelju iskrivljenog poimanja
demografskog problema i u klimi apsolutnog manjka potivanja slobodne odluke dotinih
osoba te iste osobe nerijetko podvrgavaju nepodnoljivim pritiscima... da bi ih podvrgle

77
Usp. Apost. pobud. Reconciliatio et Paenitentia (2. 12. 1984.) 16: AAS 77 (1985) 213-217; Pio XI., Enc.
Quadragesimo anno, III: n. n. mj. 219.

35
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve

tom novom obliku ugnjetavanja.78 Rije je o politikama koje novim tehnikama proiruju
svoj krug djelovanja sve do toga da bi, kao u nekom kemijskom ratu, otrovale ivote
milijuna bespomonih ljudskih bia.
Te kritike nisu usmjerene toliko protiv nekog ekonomskog sustava koliko protiv etiko-
kulturalnog sustava. Ekonomija, naime, samo je jedan vid i jedna dimenzija zamrene ljudske
djelatnosti. No ako se ona apsolutizira, ako proizvodnja i potronja robe, na kraju, zaposjednu
sredite drutvenog ivota, te postanu jedina vrijednost drutva ne podvrgavajui se niemu
drugom, treba traiti uzrok ne samo i ne toliko u samom ekonomskom sustavu, koliko u
injenici da je sav drutveno-kulturalni sustav, ignorirajui etiku i religioznu dimenziju,
oslabio, te se ograniava sada samo na proizvodnju dobara i usluga.79 Sve se to moe saeti
jo jedanput tvrdnjom da je ekonomska sloboda samo element ljudske slobode. Kad
ekonomska sloboda postane autonomnom, tj. kad se ovjek gleda vie kao proizvoa ili
potroa dobara nego kao subjekt koji proizvodi i troi da bi ivio, tada ekonomija gubi svoj
nuan odnos s ljudskom osobom te je, na kraju, otuuje i tlai.80
40. Zadaa je drave da se brine za obranu i zatitu zajednikih dobara, kao to su prirodni
okoli i ljudski okoli, odravanje kojih ne mogu jamiti jednostavni mehanizmi trita. Kao
to je u doba starog kapitalizma drava bila duna da brani temeljna prava rada tako su sada,
u novom kapitalizmu, i ona i itavo drutvo duni da brane kolektivna dobra, koja, izmeu
ostalog, tvore okvir unutar kojega je jedino mogue da svatko zakonito postigne svoje
individualne ciljeve.
Tu se pokazuje nova granica trita: ima kolektivnih i kvalitativnih potreba to ih ne mogu
zadovoljiti njegovi mehanizmi; postoje vane ljudske potrebe izvan njegove logike; postoje
dobra koja se na temelju vlastite naravi ne mogu i ne smiju prodavati ni kupovati. Istina je da
trini mehanizmi pruaju mnoge prednosti: pomau, izmeu ostalog, da se bolje koriste
resurse; potiu razmjenu proizvoda i, prije svega, stavljaju u sredite volju i nakanu ljudske
osobe to se u ugovoru susree s voljom i nakanom druge osobe. Ipak ti mehanizmi ukljuuju
rizik idololatrije trita, koja ne zna da postoje dobra to po svojoj naravi nisu i ne mogu
biti jednostavno roba.
41. Marksizam je kritizirao graanska kapitalistika drutva prigovarajui im da otuuju
ljudsku egzistenciju i ine je trinom robom. Nema sumnje da se taj prigovor temelji na kri-
vom i neprikladnom poimanju otuenja, jer ga svodi samo na sferu odnosa proizvodnje i

78
Enc. Sollicitudo rei socialis, 25: n. n. mj. 544.
79
Usp. ibid. 34: n. n. mj. 559s.
80
Usp. Enc. Redemptor hominis (4. 3. 1979.) 15: AAS 71 (1979) 286289.

36
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve

vlasnitva, tj. pridavajui mu materijalistiki temelj i, tovie, nijekajui zakonitost i pozi-


tivnost trinih odnosa i na podruju koje im je vlastito. Tako se, na kraju, tvrdi da samo
drutvo kolektivistikog tipa moe iskljuiti otuenje. No povijesno je iskustvo socijalistikih
zemalja, na alost, dokazalo da kolektivizam ne uklanja otuenje, nego ga, tovie, poveava
dodavi mu i oskudicu u nunim stvarima i ekonomsku nedjelotvornost.
Povijesno iskustvo Zapada, sa svoje strane, pokazuje, premda su marksistika analiza i
utemeljenje otuenja lani, da je otuenje zajedno s gubitkom autentinog smisla za eg-
zistenciju ipak stvarna injenica i u zapadnim drutvima. Zbiva se u potronji, kad ovjeka
upliu u mreu lanih i povrnih zadovoljstava umjesto da mu se pomogne kako bi stekao
autentino i konkretno iskustvo svoje osobnosti. Otuenje nastaje takoer u radu kad je
organiziran tako da se samo maksimiraju njegovi plodovi i dohoci, a ne mari se za to je li
se radnik pomou vlastitog rada ostvaruje vie ili manje kao ovjek ve prema tomu kako
raste njegovo sudjelovanje u autentinoj solidarnoj zajednici, ili pak raste njegova izolacija u
spletu odnosa skrajnjeg suparnitva i meusobnog otuenja u kojem ga smatraju samo
sredstvom a ne ciljem.
Potrebno je vratiti pojam otuenja kranskoj viziji gledajui u njemu obrnuti odnos
izmeu sredstava i ciljeva: kad ne priznaje vrijednost i veliinu osobe u sebi samomu i u
drugomu, ovjek se, u stvari, liava mogunosti da ivi vlastito ovjetvo i da ue u onaj
odnos solidarnosti i zajednitva s drugim ljudima za koji ga je Bog stvorio. ovjek u stvari
postaje autentino samim sobom posredstvom slobodnog darivanja samoga sebe,81 a to je
darivanje mogue uslijed bitne sposobnosti za transcendenciju ljudske osobe. ovjek ne
moe darivati sama sebe nekom samo ljudskom projektu stvarnosti, nekom apstraktnom
idealu ili lanim utopijama. On, ukoliko je osoba, moe darivati samoga sebe drugoj osobi ili
drugim osobama i, na kraju, Bogu koji je tvorac njegova bia i jedini koji moe potpuno
prihvatiti njegov dar.82 Otuen je ovjek onaj koji odbija da transcendira sebe samoga i da
ivi iskustvo darivanja samoga sebe i oblikovanja autentine ljudske zajednice usmjerene
prema njezinu posljednjem cilju to je Bog. Otueno je ono drutvo koje u svojim oblicima
drutvene organizacije, u oblicima proizvodnje i potronje oteava ostvarivanje toga
darivanja i oblikovanja te meuljudske solidarnosti.
U zapadnjakom drutvu nadvladano je izrabljivanje barem u oblicima to ih je analizirao
i opisao Karl Marx. No nije, naprotiv, prevladano otuenje u razliitim oblicima izrabljivanja
kad se ljudi meusobno instrumentaliziraju, te u sve rafiniranijem zadovoljavanju svojih

81
Usp, 2. vat. koncil, Past. konst. o Crkvi u suvremenom svijetu Gaudium et spes, 24
82
Usp. ibid. 41.

37
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve

posebnih i drugotnih potreba postaju gluhi za one glavne i autentine, koje moraju upravljati
takoer nainom zadovoljavanja drugih potreba.83 ovjek koji se brine samo ili veinom o
posjedu ili o uicima, koji nije vie sposoban vladati svojim instinktima i svojim pohotama te
ih poslunou podvri istini, ne moe biti slobodan: poslunost istini o Bogu i o ovjeku jest
prvi uvjet slobode koji omoguuje ovjeku da uredi vlastite potrebe, vlastite elje i naine
njihova zadovoljavanja prema opravdanoj hijerarhiji, tako da za nj posjed stvari bude
sredstvom rasta. Zapreka takvom rastu moe proizai iz manipulacije to je vre ona sredstva
masovne komunikacije koja nameu, snagom dobro orkestriranog nagovaranja, mode i
pokrete miljenja, a da nije mogue podvri kritici pretpostavke na kojima se temelje.
42. Vraajui se sada na poetno pitanje, smije li se rei da je nakon pada komunizma
kapitalizam drutveni sustav koji je pobijedio, i da se prema njemu moraju usmjeriti napori
zemalja koje nastoje rekonstruirati svoju ekonomiju i svoje drutvo? Je li to model to ga
treba preporuiti zemljama treeg svijeta koje trae put istinskog ekonomskog i graanskog
napretka?
Odgovor je oito zamren. Ako se pod kapitalizmom misli ekonomski sustav koji
priznaje temeljnu i pozitivnu ulogu poduzetnitva, trita, privatnog vlasnitva i, dosljedno,
odgovornosti za sredstva proizvodnje, slobodnog ljudskog stvaralatva na sektoru ekonomije,
odgovor je dakako pozitivan, premda bi se moda zgodnije moglo govoriti o ekonomiji
poduzetnitva ili o ekonomiji trita ili jednostavno o slobodnoj ekonomiji. No ako se
pod kapitalizmom misli sustav u kojem sloboda na ekonomskom sektoru nije stavljena u
vrst juridiki kontekst koji e je staviti u slubu integralne ljudske slobode, te je smatrati
posebnom dimenzijom te slobode, sredite koje jest etiko i religiozno, tada je odgovor
odluno negativan.
Marksistiko rjeenje je zakazalo, ali preostaju u svijetu pojave emarginacije i
izrabljivanja, pogotovo u treem svijetu, takoer pojave ljudskoga otuenja, posebno u
naprednijim zemljama, protiv kojih se die vrst glas Crkve. Tolike mnoine ljudi ive jo
uvijek u uvjetima velike materijalne i moralne bijede. Slom komunistikog sustava u tolikim
zemljama, bez sumnje, uklanja smetnju da se na prikladan i realistiki nain zahvate ta
pitanja, ali to nije dosta da bi se ona rijeila. Postoji, tovie, rizik da se ne proiri radikalna
ideologija kapitalistikog tipa, koja odbija ak da se bavi tim pitanjima smatrajui a priori da
je svaki pokuaj u tom smislu bezuspjean, te fideistiki povjerava njihovo rjeavanje
slobodnom razvitku trinih snaga.

83
Usp. ibid. 26.

38
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve

43. Crkva ne posjeduje modele koje bi mogla ponuditi. Stvarni i istinski djelotvorni
modeli mogu samo izrasti u okviru razliitih povijesnih prilika zahvaljujui naporu svih
odgovornih koji zahvaaju u konkretne probleme u svim njihovim vidovima, socijalnim,
drutvenim, ekonomskim, politikim i kulturalnim, to se meusobno isprepliu.84 Tom za-
laganju Crkva nudi kao nezaobilaznu idejnu orijentaciju vlastiti socijalni nauk, koji - kako je
reeno - priznaje pozitivnost trita i poduzea, ali u isti mah upozorava na nunost da se oni
usmjere prema zajednikom dobru. Ona priznaje takoer zakonitost napora radnika da
postignu puno potivanje vlastitog dostojanstva i vei prostor za sudjelovanje u ivotu
poduzea tako da u nekom smislu, premda rade zajedno s drugima i pod vodstvom drugih,
uzmognu, raditi kao samostalni,85 koristei svoju inteligenciju i slobodu.
Cjelovit razvitak ljudske osobe u radu ne protuslovi, nego, tovie, potpomae veu
produktivnost i djelotvornost samoga rada, tako moe oslabiti konsolidirane strukture vlasti.
Poduzee se ne smije gledati samo kao drutvo kapitala; ono je u isti mah drutvo osoba.
U njemu sudjeluju na razliit nain i sa specifinom odgovornou i oni koji pruaju nuan
kapital za njegovu djelatnost i oni koji sudjeluju sa svojim radom. Kako bi se ti ciljevi
postigli, potreban je jo velik udrueni pokret radnika cilj kolega jest osloboenje i cjelovita
promocija osobe.
U svjetlu novih stvari dananjice iznova smo itali odnos izmeu individualnog ili
privatnog vlasnitva i univerzalne namjene dobara. ovjek ostvaruje sebe samoga svojom
inteligencijom i svojom slobodom. To inei, uzima kao predmet i kao sredstvo stvari ovoga
svijeta te ih prisvaja. U tom njegovu djelovanju temelji se pravo na inicijativu i na indivi-
dualno vlasnitvo. Svojim radom ovjek se zalae ne samo za sebe sama nego, takoer, za
druge i s drugima: svatko surauje s radom drugoga i na njegovo dobro. ovjek radi kako bi
zadovoljio potrebe svoje obitelji, zajednice koje je dio, nacije i, na kraju, svega
ovjeanstva.86 Surauje, osim toga, u radu drugih koji djeluju u istom poduzeu, takoer u
radu dobavljaa ili pri potronji klijenata u lancu solidarnosti to se sve vie i vie iri.
Pravedno je i zakonito takoer vlasnitvo sredstava proizvodnje bilo na polju industrije bilo
poljodjelstva ako slui korisnom radu; postaje, naprotiv, nezakonito ako se ne valorizira ili
pak slui da spreava rad drugih kako bi se stekla zarada koja se ne raa iz globalnog irenja

84
Usp. 2. vat. koncil, Past. konst. o Crkvi u suvremenom svijetu Gaudium et spes, 36; Pavao VI., Ap. pismo
Octogesima adveniens, 2-5: n. n. mj. 402--405.

85
Usp. Enc. Laborem exercens, 15: n. n. mj. 616--618.
86
Usp. ibid. 10: n. n. mj. 600-602.

39
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve

rada i drutvenog bogatstva nego, naprotiv, od njihova smanjivanja, od nezakonita


izrabljivanja, od spekulacije i razbijanja solidarnosti u svijetu rada.87 Takvo vlasnitvo nema
nikakva opravdanja, te je zloupotreba pred licem Boga i ljudi.
Dunost da se zarauje kruh znojem svog vlastitog ela pretpostavlja u isti mah i neko
pravo. Drutvo u kojemu se to pravo sustavno nijee, u kojemu mjere ekonomske politike ne
dozvoljavaju radnicima da postignu zadovoljavajue razine zaposlenja ne moe stei ni svoje
etiko ozakonjenje ni drutveni mir.88 Kao to osoba potpuno ostvaruje samu sebe slobodnim
darivanjem same sebe tako se vlasnitvo moralno opravdava time to stvara, na duan nain i
u duno vrijeme, prilike za rad i ljudski uzrast za sve.

5.poglavlje

DRAVA I KULTURA

44. Lav XIII. dobro je znao da je potrebna zdrava teorija drave kako bi osigurala
normalni razvitak ljudskih aktivnosti: onih duhovnih i onih materijalnih, koje su obje
nezaobilazne.89 Zato u jednom odsjeku Rerum novarum predstavlja organizaciju drutva
prema trostrukoj vlasti - zakonodavnoj, izvrnoj i sudskoj - to je u ono doba bila novost u
crkvenom nauavanju.90 Takav raspored zrcali realistiki pogled na drutvenu narav ovjeka,
koja zahtjeva prikladno zakonodavstvo da titi slobodu svih. U tu je svrhu prikladnije da
svaka vlast ima druge vlasti kao ravnoteu i druge sfere nadlenosti koje je dre unutar
njezinih pravednih okvira. To je naelo pravne drave, u kojoj je suveren zakon, a ne
ljudska samovolja.
Tom se poimanju u moderno doba suprotstavio totalitarizam, koji u marksistiko-
lenjinistikom obliku smatra da su neki ljudi snagom dubljeg poznavanja zakona drutvenog
razvitka ili zbog posebnog klasnog poloaja ili uslijed dodira s dubljim vrelima kolektivne
svijesti izuzeti od zabluda, te mogu, dakle, prisvojiti sebi vrenje apsolutne vlasti. Treba na-
dodati da se totalitarizam raa iz negacije istine u objektivnom smislu: ako ne postoji neka

87
Usp. ibid. 14: n. n. mj. 612-616.
88
Usp. ibid. 18: n. n. mj. 622-625.
89
Usp. Enc. Rerum novarum: n. n. mj. 126-128.
90
Usp. ibid.: n. n. mj. 121 s.

40
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve

transcendentna istina, pokoravajui se kojoj ovjek stjee svoj puni identitet, tada ne postoji
nikakvo sigurno naelo koje bi jamilo pravedne odnose izmeu ljudi. Njihov interes klase,
grupe, nacije neizbjeno ih suprotstavlja edne protiv drugih. Ako se ne prizna
transcendentna istina, tada trijumfira sila vlasti, te svatko nastoji koristiti do kraja sredstva
kojima raspolae da bi nametnuo vlastiti interes ili vlastito miljenje bez obzira na prava
drugih. Tada se ovjek potuje samo u mjeri u kojoj je mogue instrumentalizirati ga za neku
egoistinu afirmaciju. Korijen modernog totalitarizma, dakle, moe se nai u negaciji
transcendentnog dostojanstva ljudske osobe, vidljive slike nevidljivog Boga, i upravo zato,
po svojoj samoj naravi, subjekta prava to ih nitko ne smije vrijeati: ni pojedinac, ni grupa,
ni klasa, ni nacija, ni drava. To nije dozvoljeno initi ni veini nekog drutvenog tijela da se
postavi protiv manjine tjerajui je u rubnu egzistenciju, tlaei je, iskoritavajui je ili
nastojei da je uniti.91
45. Kultura i praksa totalitarizma ukljuuju i nijekanje Crkve. Drava ili pak stranka koja
smatra da moe u povijesti ostvariti apsolutno dobro, te se uzdie iznad svih vrednota, ne
moe trpjeti da se iznosi objektivni kriterij dobra i zla mimo volje vladajuih, koji bi u
odreenim okolnostima mogao sluiti da se prosudi njihovo ponaanje. To tumai zato
totalitarizam nastoji razoriti Crkvu ili je, barem, sebi podrediti uinivi je sredstvom vlastitog
ideolokog aparata.92 Totalitarna drava, nadalje, nastoji apsorbirati u sebi i naciju, drutvo,
obitelj, religiozne zajednice i same osobe. Branei svoju slobodu, Crkva brani slobodu osobe,
koja mora sluati Boga vie nego ljude (usp. Dj 5, 29), isto tako slobodu obitelji, drutvenih
organizacija i nacije, koje sve posjeduju vlastitu sferu autonomije i suverenosti.
46. Crkva cijeni sustav demokracije u koliko omoguava iroko sudjelovanje graana u
politikim odlukama te jami podanicima mogunost da biraju i nadziru vlastite vladare, tj.
da ih zamjene na miran nain kad to bude prikladno.93 Crkva zato ne moe podravati
oblikovanje uskih vodeih skupina koje radi zasebnih interesa ili radi ideolokih ciljeva
uzurpiraju dravnu vlast.
Autentina demokracija mogua je samo u pravnoj dravi i na temelju ispravnog
shvaanja ljudske osobe. Zahtijeva da se ostvare nuni uvjeti za unapreenje bilo pojedinih
osoba odgojem i formacijom prema istinskim idealima bilo subjektivnosti drutva
stvaranjem struktura udionitva i suodgovornosti. Danas postoji sklonost da se tvrdi kako su
agnosticizam i skeptiki relativizam filozofija i temeljni stav koji odgovaraju demokratskim

91
Usp. Lav XIII., Enc. Libertas praestantissimum: n. n. mj. 224-226.
92
Usp. 2. vat. koncil, Konst. past o Crkvu u suvremenom svijetu Gaudium et spes, 76.
93
Usp. ibid. 29; Pio XII., Boina radioporuka od 24. 12. 1944.: AAS 37 (1945) 10-20.

41
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve

politikim oblicima, te da oni koji su uvjereni da spoznaju istinu te vrsto stoje uza nju nisu
vjerodostojni s demokratskog stanovita, jer ne prihvaaju da veina odreuje istinu i da je
ona razliita ve prema raznim politikim ravnoteama. Tu treba primijetiti da se ideje i uvje-
renja mogu lako instrumentalizirati u svrhe moi ako ne postoji nikakva posljednja istina koja
vodi i usmjerava politiku akciju. Demokracija bez naela lako se pretvara u otvoreni ili
skriveni totalitarizam, kako to pokazuje povijest. Crkva ne zatvara oi pred opasnou
fanatizma ili fundamentalizma onih koji u ime ideologije koja se smatra znanstvenom ili
religioznom misle da smiju nametati drugim ljudima svoje poimanje istine i dobra. Kranska
istina nije toga tipa. Budui da nije ideoloka, kranska vjera ne smatra da moe prolaznu
socio-politiku stvarnost zarobiti u vrstu shemu, te priznaje da se ovjekov ivot ostvaruje u
povijesti u razliitim uvjetima i ne uvijek savrenima. Zato Crkva, kad god afirmira
transcendentno dostojanstvo ovjeka, ima kao svoju metodu potivanje slobode.94
No sloboda se u potpunosti vrednuje samo ako se prihvaa istina: u svijetu bez istine
sloboda gubi svoju vrijednost, te se ovjek izlae nasilju strasti i otvorenim ili skrivenim
uvjetovanostima. Kranin ivi slobodu (usp. Iv 8, 31-32) i slui joj nudei neprestano, po
misijskoj naravi svoga poziva, istinu koju je spoznao. U dijalogu s drugim ljudima, paljiv na
svaki djeli istine koji susretne u ivotnom iskustvu i u kulturi pojedinaca i nacija, nee se
odrei svjedoenja svega onoga emu ga je pouila vjera i pravilna upotreba razuma.95
47. Nakon sloma komunistikog totalitarizma i mnogih drugih totalitarnih reima pa i onih
tzv. nacionalne sigurnosti danas pratimo kako prevladava, ne bez suprotstavljanja, de-
mokratski ideal zajedno sa ivom panjom i brigom za ljudska prava. No upravo je zato
nuno da narodi koji reformiraju svoje zakone dadnu demokraciji autentian i vrst temelj
priznavajui izriito ta prava.96 Meu njima najprije treba prisjetiti na: pravo na ivot,
integralni dio kojega jest pravo na rast pod srcem majke poto smo se zaeli; pravo ivjeti u
ujedinjenoj obitelji i u moralnoj okolini koja je pogodna za razvoj vlastite osobnosti; pravo na
dozrijevanje vlastite inteligencije i vlastite slobode u traenju i spoznaji istine; pravo na
sudjelovanje u radu kako bi se oplemenila dobra zemlje i od njih dobila mogunost za
uzdravanje vlastitog ivota i ivota svojih dragih; pravo slobodno osnivati obitelj te primiti i
odgajati djecu ivei odgovorno vlastitu seksualnost. Vrelo i sinteza tih prava jest, u
stanovitom smislu, religiozna sloboda shvaena kao pravo da se ivi u istini vlastite vjere i u

94
Usp. 2. vat. koncil, Deklaracija o vjerskoj slobodi Dignitatis humanae.
95
Usp. Enc. Redemptoris missio, 11: LOsservatore Romano, 23. 1. 1991.
96
Usp. Enc. Redemptor hominis, 17: n. n. mj. 270-272.

42
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve

sukladnosti s transcendentnim dostojanstvom vlastite osobe.97


I u zemljama gdje vrijede oblici demokratske vlade ne potuju se uvijek potpuno ta prava.
Ne mislimo samo na sablazan pobaaja nego, takoer, na razne vidove krize demokratskih
sustava koji su, kako se ponekad ini, izgubili sposobnost da odluuju prema opem dobru.
Pitanja koja se diu iz drutva kadikad se ne razmatraju po kriterijima pravde i moralnosti,
nego vie prema biralakoj ili financijskoj snazi grupa koje ih podravaju. Slino kvarenje
politikih obiaja stvara s vremenom nepovjerenje i bezvoljnost, zbog ega opada politiko
sudjelovanje te se gubi graanski duh usred populacije koja se osjea oteenom i
razoaranom. Rezultat je sve vea nesposobnost da se pojedinani interesi ukljue u suvislu
viziju opega dobra. To ope dobro nije, naime, jednostavan zbroj pojedinanih interesa,
nego nalae njihovo vrednovanje i sumiranje koje se provodi na osnovi uravnoteene
hijerarhije vrednota te na kraju zahtijeva tono shvaanje dostojanstva i prava osobe.98
Crkva potuje zakonitu autonomiju demokratskog poretka i nema razloga da izrazi
naklonost prema jednom ili drugom zakonskom ili ustavnom rjeenju. Doprinos to ga prua
takvom poretku jest upravo ona vizija dostojanstva osobe koja se pokazuje u svoj svojoj
punini u otajstvu utjelovljene Rijei.99
48. Ta se opa razmatranja odraavaju takoer na ulogu drave na ekonomskom sektoru.
Ekonomska aktivnost; posebno ona trine ekonomije, ne moe se razvijati u institucionalnoj
juridikoj i politikoj praznini. Pretpostavlja, naprotiv, sigurnost to se tie jamstava
individualne slobode i individualnog vlasnitva, osim toga, jamstvo stabilnog novca i
djelotvornih javnih slubi. Stoga je glavna zadaa drave da jami tu sigurnost, tako da onaj
koji radi i proizvodi moe uivati plodove vlastitog rada te se osjetiti potaknutim da ga vri
djelotvorno i poteno. Manjak sigurnosti, praen korupcijom javne vlasti i irenjem krivih
izvora obogaivanja i lakih profita koji se temelje na nezakonitim ili pak isto pekulantskim
djelatnostima, jedan je od glavnih zapreka razvitka i ekonomskog poretka.
Druga zadaa drave jest da nadzire i vodi vrenje ljudskih prava na ekonomskom sektoru;
no na tom polju prva odgovornost ne pripada dravi, nego pojedincima, raznim grupama i
drutvima na koje se ralanjuje drutvo. Drava ne moe davati neposredno pravo na rad,
osim ako, poput vojske, ne reglementira sav ekonomski ivot te ugui slobodnu inicijativu
pojedinaca. To ipak ne znai da drava nema nikakvih kompetencija na tom podruju, kako

97
Usp. Poruka za Svjetski dan mira 1988.: n. n. mj. 1572-1580; Poruka za Svjetski dan mira 1991.:
L'Osservatore Romano, 19. 12. 1990.; 2. vat. koncil, Deklaracija o vjerskoj slobodi Dignitatis humanae, 1-2.
98
2. vat. koncil, Past. konst. o Crkvu u suvremenom svijetu Gaudium et spes, 26.
99
Usp. ibid. 22.

43
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve

su tvrdili podupiratelji odsutnosti svih pravila u ekonomskoj sferi. Drava je, tovie, duna
da podupire djelatnost poduzea stvarajui uvjete koji e osigurati prilike za rad, potiui tu
djelatnost gdje bi aktivnost bila nedostatna i podupirui je u momentima krize.
Drava posjeduje, takoer, pravo da zahvati kad posebne prilike monopola koe ili
spreavaju razvoj. No osim tih zadataka, tj. da usklauje i usmjerava razvitak drava moe
vriti zamjenske funkcije u iznimnim prilikama, kad drutveni sektori ili sustavi poduzea,
preslabi ili na putu izgradnje, nisu dorasli svojim zadacima. Slini zamjenski zahvati,
opravdani hitnim razlozima koji se tiu opega dobra, moraju se, koliko je mogue, ograniiti
u vremenu da ne bi trajno oduzeli spomenutim sektorima i sustavima poduzea nadlenosti
koje su im vlastite i da ne bi previe proirili podruje dravne intervencije na nain koji teti
slobodi bilo ekonomskoj bilo graanskoj.
Posljednjih smo godina doivjeli veliko proirenje takve sfere zahvata koje je pridonijelo
da se izgradi na neki nain drava novog tipa: drava blagostanja. Takvih je razvitaka u
nekim dravama bilo kako bi najprikladnije odgovorile mnogim dunostima i potrebama
donosei lijek oblicima siromatva i lienosti, nedostojnima ljudske osobe. No bilo je ipak i
pretjeranosti i zloupotreba, koje su posebno posljednjih godina izazvale otre kritike te drave
blagostanja kvalificirane kao asistencijske drave. Manjci u djelovanju asistencijske drave
proizlaze iz neprikladnog shvaanja zadae koja je dravi vlastita. I na tom podruju treba
potivati naelo supsidijarnosti: drutvo viega reda ne smije se mijeati u nutarnji ivot
drutva niega reda liavajui ga njegovih nadlenosti, nego mu mora, naprotiv, pomagati u
sluaju nude te mu pomoi da uskladi svoje djelovanje s djelovanjem drugih drutvenih
komponenata u vidu zajednikog dobra.100
Intervenirajui neposredno i oduzimajui odgovornost drutvu, asistencijska drava
prouzrokuje gubitak ljudskih energija te pospjeuje pretjeran rast javnih aparata, kojima vie
vlada birokratska logika negoli briga oko sluenja strankama, uz golem porast trokova. ini
se, naime, da potrebu poznaje bolje, i bolje mu uspijeva da je zadovolji, onaj koji joj je blii i
koji postaje blinji potrebnomu. Dodajemo da esto stanoviti tip potreba zahtjeva odgovor ne
samo u obliku materijalne pomoi nego mora zadovoljiti i vie zahtjeve humanosti. Neka se
misli, takoer, na stanje izbjeglica, useljenika, starih i bolesnih i na sve razliite oblike koji
trae asistenciju, kao u sluaju onih koji su ovisni o drogama: sve su to osobe kojima moe
djelotvorno pomoi samo onaj koji prua osim nunog lijeenja i iskren bratski potporanj.
49. Na tom je polju Crkva, vjerna zapovijedi Krista, svoga utemeljitelja, oduvijek prisutna
svojim djelima kako bi ponudila ovjeku u nevolji materijalnu potporu koja ga ne poniava i

44
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve

ne svodi na puki predmet asistencije, nego mu pomae da izae iz svog nevoljnog stanja
uvrujui mu dostojanstvo osobe. ivom zahvalnou Bogu treba obiljeiti da se u Crkvi
nikad nije ugasila djelotvorna ljubav te da se danas nalazi, tovie, u mnogostrukom i
ohrabrujuem porastu. to se toga tie, posebno zasluuje spomen pojava dobrovoljnosti koju
Crkva potie i gaji nagovarajui sve da surauju kako bi je podrali i hrabrili u njezinim
inicijativama. No da bi se nadvladao individualistiki mentalitet, koji je danas vrlo proiren,
zahtjeva se konkretno zalaganje u solidarnosti i ljubavi. Ono poinje unutar obitelji
meusobnim potpomaganjem branih drugova i, kasnije, brigom to je djeca preuzimaju
jedna za druge. Na taj nain se obitelj kvalificira kao zajednica rada i solidarnosti. No dogaa
se, kad se obitelj odlui da se potpuno odazove vlastitom pozivu, da se moe nai liena
nune potpore sa strane drave, a ne raspolae dostatnim sredstvima za ivot. Hitno je
poticati ne samo politike u korist obitelji nego takoer socijalne politike kojima e biti glavni
cilj sama obitelj, kojoj valja pomagati doznakom odgovarajuih sredstava i djelotvornih
instrumenata za ivot, bilo u odgoju djece bilo u brizi za starce, izbjegavajui da budu
uklonjeni iz obiteljske jezgre nego, naprotiv, povezujui odnose izmeu generacija.101
Druga posrednika drutva, osim obitelji, vre takoer vrlo vane funkcije te aktiviraju
posebne mree solidarnosti. Sva ta drutva dozrijevaju, naime, kao stvarne zajednice osoba te
proimlju socijalno tkivo spreavajui da propadne u anonimnost i u neosobno omasovljenje,
na alost toliko esto u modernom drutvu. Osoba ivi a subjektivnost drutva raste u
mnogostrukom ispreplitanju odnosa. Pojedinac se danas esto gui izmeu dva pola, drave i
trita. ini se, naime, kadikad da postoji samo kao proizvoa i potroa roba, ili pak kao
predmet dravne administracije, dok se zaboravlja da suivotu meu ljudima nije cilj ni
trite ni dravu, jer posjeduje u sebi samomu jedinstvenu vrijednost kojoj moraju sluiti i
drava i trite. ovjek je, prije svega, bie koje trai istinu te nastoji ivjeti je i produbiti je u
dijalogu koji zahvaa prole i budue generacije.102

50. Takvo otvoreno traenje istine koje se obnavlja u svakoj generaciji karakteristino je
za kulturu nacije. Uistinu, blago naslijeenih i steenih vrijednosti mladi uvijek podvrgavaju
osporavanju. Osporavati, meutim, ne znai nuno razarati ili odbijati na aprioristiki nain,
nego, u prvom redu, ispitati unutar vlastitog ivota i takvom egzistencijskom provjerom
uiniti one vrijednosti ivotnijima, aktualnijima i osobnijima, razlikujui to je u tradiciji
vrijedno, od lai i zabluda ili zastarjelih oblika koji se mogu zamijeniti drugima, prikladni-

100
Usp. Pio XI., Quadragesimo anno, I: n. n. mj. 184-186.
101
Usp. Apost. pobud. Familiaris consortio (22. 11. 1981.) 45: AAS 74 (1982) 136s.
102
Usp. Nagovor pred UNESCO (2. 6. 1980.): AAS 72 (1980) 735752.

45
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve

jima za svoje vrijeme.


U tom kontekstu potrebno je takoer prisjetiti se da se evangelizacija ukljuuje u kulturu
nacija podravajui je na njezinu putu prema istini i pomaui joj u djelu ienja i
obogaivanja.103 No kad se neka kultura zatvori u se, te nastoji ovjekovjeiti zastarjele oblike
ivote odbijajui svaku razmjenu i konfrontaciju oko ovjekove istine, tada postaje sterilnom
te poinje propadati.
51. Sva se ljudska aktivnost odvija unutar neke kulture i u interakciji s njom. Da bi se
takva prikladna i odgovarajua kultura oblikovala, potrebno je da se u tom zaloi itav o-
vjek, koji ovdje razvija svoje stvaralatvo, svoju inteligenciju, svoje poznavanje svijeta i
ljudi. On ovdje ulae, osim toga, svoje sposobnosti vladanja samim sobom, osobnu rtvu i za-
laganje, solidarnost i raspoloivost da promie zajedniko dobro. Zato se prvi i najvaniji
posao vri u srcu ovjeka, te nain kako se ovjek zalae da ostvari vlastitu budunost ovisi o
poimanju to ga ima o sebi i o svojoj sudbini. Na toj razini djeluje specifian i odluujui
doprinos Crkve u korist istinske kulture. Crkva promie kvalitetu ljudskih ponaanja koji
podravaju kulturu mira protiv modela koji utapaju ovjeka u masi ne priznavajui ulogu
njegove inicijative i slobode, nego vide njegovu veliinu u umijeu sukoba i rata. Crkva
prua takvo sluenje propovijedajui istinu o stvaranju svijeta, to ga je Bog stavio u ruke
ljudi kako bi ga uinili plodnim i svojim djelima savrenijim, i navijetajui istinu o
otkupljenju kojim je Sin Boji spasio sve ljude te, u isti mah, ujedinio jedne s drugima
uinivi ih odgovornima jedne za druge. Sveto pismo nam neprestano govori o aktivnom
zalaganju za brata te nam stavlja pred oi potrebu suodgovornosti koja mora obuhvatiti sve
ljude.
Taj se zahtjev ne zaustavlja na granicama vlastite obitelji a ni na granicama nacije ili
drave, nego zahvaa redom sve ovjeanstvo, tako da se nijedan ovjek ne moe smatrati
strancem ili indiferentnim prema sudbini drugoga lana ljudske obitelji. Nijedan ovjek ne
moe tvrditi da nije odgovoran za sudbinu vlastitoga brata (usp. Post 4, 9; Lk 10, 29-37; Mt
29, 31-46)! Paljivu i brinu skrb za blinjega u samom asu potrebe danas olakavaju
takoer nova sredstva komunikacije, koja su zbliila ljude. Njihova je upotreba posebno
vana kad je rije o traenju sredstava alternativnih ratu pri rjeavanju meunarodnih sukoba.
Nije teko tvrditi da strahovita snaga sredstava razaranja, koja su na dohvatu ak srednjim i
malenim silama, sve ua i ua povezanost izmeu naroda svega svijeta vrlo oteavaju i

103
Usp. Enc. Redemptoris Missio, 39 52: L'Osservatore Romano, 23. 1. 1991.

46
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve

praktino onemoguavaju ogranienje posljedica nekog sukoba.


52. Papa Benedikt XV. i njegovi nasljednici jasno su shvatili tu opasnost,104 a mi smo
prilikom nedavnog dramatinog rata u Perzijskom zaljevu ponovili uzvik: Nikad vie rata!.
Ne, nikad vie rata, koji razara ivot nevinih, koji ui ubijati te razara isto tako ivote onih
koji ubijaju, koji iza sebe ostavlja tragove ogorenja i mrnje oteavajui pravedno rjeenje
istih pitanja koja su ga proizvela! Kao to je u unutranjosti pojedinih drava konano dolo
vrijeme kad vlast zakona zamjenjuje sustav privatne osvete i represalija tako je sada hitno da
se dogodi slian napredak u meunarodnoj zajednici. No ne treba zaboraviti da u korijenu
rata postoje openito stvarni i teki uzroci: pretrpljene nepravde, frustracije zakonitih tenji,
bijeda i izrabljivanje oajnih ljudskih mnotava koja ne vide stvarnu mogunost za
poboljanje vlastitih prilika putovima mira.
Zato je drugo ime mira razvitak.105 Kao to postoji kolektivna odgovornost da se izbjegne
rat, tako postoji i kolektivna odgovornost da se promie razvitak. Kao to je na nutarnjoj
razini mogue i dunost da se izgradi drutvena ekonomija koja e usmjeriti funkcioniranje
trita prema opem dobru, na isti je nain nuno da se prikladno zahvati takoer na me-
unarodnoj razini. Zato je potrebno poduzeti velik napor za meusobno razumijevanje, za
poznavanje i senzibilizaciju savjesti. Ta eljena kultura poveava povjerenje u ljudske mo-
gunosti siromaha te, stoga, u njegovu sposobnost da e poboljati vlastito stanje radom i dati
pozitivan doprinos ekonomskom blagostanju. Da bi to siromah uinio - pojedinac ili nacija -
potrebno je da mu se prue uvjeti koji su stvarno dostini. Stvarati takve prilike zadatak je
svjetske pomoi za razvoj, to ukljuuje, takoer, rtvovanje pozicija dobitaka i vlasti kojima
se koriste razvijenije ekonomije.106
Ako se poe tim putem, moe se znatno promijeniti ustaljeni stil ivota kako bi se
ograniilo razbacivanje ljudskih i ambijentalnih zaliha doputajui tako svim narodima i lju-
dima zemlje da ih posjeduju u dostatnoj mjeri. K tomu treba pridodati valorizaciju novih

104
Usp. Benedikt XV., Pobudn. Ubi Primum (8. 9. 1914.): AAS 6 (1914) 501s; Pio XI., Radioporuka svim
katolikim vjernicima i svemu svijetu (29. 9. 1938.): AAS 30 (1938) 309s; Pio XII., Radioporuka svemu svijetu
(24. 8. 1939.) 333-335; Ivan XXIII., Enc. Pacem in terris, III: n. n. mj. 285-289.
105
Usp. Pavao VI., Enc. Populorum progressio, 76-77: n. n. mj. 294 s.

47
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve

materijalnih i spiritualnih dobara, plodova rada i kulture danas emarginiranih naroda. Tako bi
se, na kraju, postiglo cjelovito ljudsko obogaenje obitelji naroda.

6. poglavlje

OVJEK I PUT CRKVE

106
Usp. apost. pobud. Familiaris consortio, 48: n. n. mj. 139s.

48
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve

53. Naavi se pred bijedom proletarijata, Lav XIII. je rekao: Prilazimo tom predmetu s
pouzdanjem i s punim naim pravom ... inilo bi nam se da ne vrimo nau slubu kad bismo
utjeli.107 Posljednjih sto godina Crkva je opetovano iznosila svoju misao pratei izbliza
neprestani razvitak socijalnog pitanja, a to jamano nije uradila da opet stekne privilegije pro-
losti ili da nametne svoju koncepciju. Njezin je jedini cilj bila briga i odgovornost za
ovjeka, kojega joj je povjerio sam Krist, za toga ovjeka koji je, kako prisjea II. vatikanski
koncil, jedino stvorenje to ga j Bog htio radi njega samoga i za kojega Bog posjeduje svoj
nacrt, tj. uestvovanje u vjenom spasenju. Nije rije o apstraktnu ovjeku, nego o realnu,
konkretnu i povijesnu: rije je o svakom ovjeku, jer svakoga obuhvaa otajstvo
otkupljenja i sa svakim se Krist tim otajstvom zauvijek sjedinio.108 Slijedi da Crkva ne moe
napustiti ovjeka i da je taj ovjek prva staza, prvi put to ga Crkva mora prijei vrei svoje
poslanje ..., put to ga je zacrtao sam Krist, put koji nezaobilazno prolazi kroz otajstvo
utjelovljenja i otkupljenja.109
To je, i samo to, nadahnue koje vlada socijalnim naukom Crkve. Ako ga je ona malo-
pomalo razradila u sustavnu obliku, pogotovo od datuma kojega se sjeamo, to je zato to sve
doktrinalno bogatstvo Crkve posjeduje kao horizont ovjeka u njegovoj konkretnoj stvarnosti
kao grenika i pravednika.
54. Socijalni nauk danas je posebno usmjeren prema ovjeku u koliko je upleten u
zamrenu mreu odnosa modernih drutava. Humane znanosti i filozofija od pomoi su kako
bi se protumailo sredinje mjesto ovjeka unutar drutva te se osposobio da bolje razumije
sebe samoga u koliko jest drutveno bie. No jedino mu vjera potpuno otkriva njegov is-
tinski identitet, a upravo iz nje izrasta socijalni nauk Crkve, koja, sluei se svim doprinosima
znanosti i filozofije, eli pomagati ovjeku na putu spasenja.
Enciklika Rerum novarum moe se itati kao vaan doprinos socio-ekonomskoj analizi
kraja XIX. stoljea, ali njezina posebna vrijednost proistjee odatle to je to dokument Ui-
teljstva koji se dobro ukljuuje u evangelizatorsko poslanje Crkve zajedno s mnogim drugim
dokumentima te naravi. Odatle spoznaja da socijalni nauk sam po sebi posjeduje vrijednost
instrumenta evangelizacije: kao takav nagovijeta Boga i otajstvo spasenja u Kristu svakom
ovjeku i, zbog istog razloga, otkriva ovjeka njemu samomu. U tom svjetlu, i samo u tom
svjetlu, brine se i za ostalo: za ljudska prava svakoga i, posebno, proletarijata, za obitelj i
za odgoj, za dunosti drave, za nacionalni i internacionalni poredak drutva, za ekonomski

107
Enc. Rerum novarum: n. n. mj. 107.
108
Usp. Enc. Redemptor hominis, 13: n. n. mj. 283.
109
Ibid. 14: n, n. mj. 284s.

49
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve

ivot, za kulturu, za rat i mir, za potivanje ivota od asa zaea pa sve do smrti.
55. Crkva prima smisao ovjeka od boanske objave. Da bismo spoznali ovjeka,
pravoga ovjeka, treba poznavati Boga, rekao je Pavao VI. i odmah nadovezao rijei svete
Katarine Sienske koja je u molitvi izrazila isti pojam: U tvojoj naravi, Vjeno Boanstvo,
spoznat u svoju narav.110
Zato je kranska antropologija, u stvari, jedno poglavlje teologije, te zbog istog razloga
crkveni socijalni nauk, brinui se za ovjeka, zanimajui se za nj i za nain njegova
ponaanja u svijetu, pripada ... u podruje teologije i, posebno, moralne teologije.111
Proizlazi da je teoloka dimenzija nuna bilo da se protumae bilo da se rijee aktualni
problemi ljudskoga suivota. To vrijedi - valja istaknuti - i to se tie ateistikog rjeenja,
koje liava ovjeka jedne od njegovih temeljnih komponenata, duhovne komponente, kao to
se tie i permisivnih i konzumistikih rjeenja, koja uz razne izlike smjeraju da ovjeka
uvjere kako je nezavisan od bilo kakva zakona i od Boga, zatvarajui ga u egoizam koji na
kraju teti i njemu samomu i drugima.
Kad navijeta ovjeku Boje spasenje, kad mu nudi i daje boanski ivot posredstvom
sakramenata, kad usmjerava njegov ivot zapovijedima ljubavi prema Bogu i blinjemu, Cr-
kva pridonosi obogaivanju ovjekova dostojanstva. No kako, s jedne strane, nikada ne moe
napustiti to svoje religiozno i transcendentno poslanje u korist ovjeka tako je, s druge strane,
svjesna da njezino djelo danas nailazi na posebne tekoe i zapreke. Eto zato se uvijek
zalae novim snagama i novim metodama za evangelizaciju koja uznapreduje itava ovjeka.
I u predveerje treega tisuljea ona ostaje znakom i uvarom transcendentnog znaaja
ljudske osobe,112 kako je to uvijek nastojala initi hodajui zajedno s ovjekom du cijele
povijesti. Enciklika Rerum novarum znakovit je izraz toga.
56. U stotoj godinjici te enciklike elimo zahvaliti svima onima koji su se zalagali da
prouavaju, produbljuju i ire kranski socijalni nauk. U tu svrhu nezaobilazna je suradnja
mjesnih Crkvi, te se nadamo i oekujemo da e godinjica biti motiv za obnovljeni polet u
njegovu prouavanju, irenju i primjeni na mnogostrukim podrujima.
elimo, posebno, da ga upoznaju i ostvare u raznim zemljama gdje se, nakon sloma
realnog socijalizma, pokazuje teko nesnalaenje oko djela obnove. Zapadne zemlje sa svoje
strane upadaju u opasnost da u tom slomu vide jednostrano pobjedu vlastitog ekonomskog
sustava, te se stoga ne brinu da ga prikladno isprave. Zemlje treega svijeta nalaze se, zatim,

110
Pavao VI., Homilija na posljednjoj javnoj sjednici 2. vat. koncila (7. 12. 1965.): AAS 58 (1966) 58
111
Enc. Sollicitudo rei socialis, 41: n. n. mj. 571.

50
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve

vie no ikada u dramatinim prilikama nerazvijenosti koja se svakoga dana produbljuje.


Lav XIII., poto je formulirao naela i usmjerenja za rjeenje radnikog pitanja, napisao je
odluujuu rije: Neka svatko radi ono to na nj spada i neka ne oklijeva, jer ako se kasni,
moglo bi lijeenje jedne ve tako teke bolesti biti jo tee, dodavi takoer: to se tie
Crkve, ona nee nikada ni na kakav nain propustiti to je njezin posao.113
57. Crkva socijalnu poruku evanelja ne smije smatrati teorijom, nego, u prvom redu,
temeljem i motivacijom djelovanja. Potaknuti tom porukom, neki od prvih krana dijelili su
svoja dobra siromasima svjedoei kako je bio mogu miran i solidaran ivot usprkos
razliitu drutvenom porijeklu. Snagom evanelja monasi su tijekom stoljea obraivali
zemlju, redovnici i redovnice osnivali bolnice i sklonita za siromane, bratovtine, muevi i
ene svih stalea zalagali su se u korist potrebitih i emarginiranih, uvjereni da Kristove rijei:
to god uiniste jednom od ove moje najmanje brae, meni inite (Mt 25, 40) ne smiju
ostati pobona elja, nego moraju postati konkretnim ivotnim zalaganjem.
Danas je Crkva vie no ikada svjesna da njena socijalna poruka mora biti vjerodostojna
vie djelatnim svjedoenjem nego svojom suvislou i nutarnjom logikom. I njezino
opredjeljenje za siromane proizlazi iz te svijesti, koja nikad ne iskljuuje ni diskriminira
druge grupe. Rije je, naime, o izboru koji ne vrijedi samo za materijalno siromatvo, jer je
poznato da se, poglavito u modernom drutvu, susreu mnogi oblici siromatva, ne samo
ekonomskog nego i kulturnog i religioznog. Ljubav Crkve prema siromasima, koja je od
prvotne vanosti te pripada njezinoj trajnoj tradiciji, tjera je da se obraa svijetu u kojemu,
usprkos tehniko-ekonomskom napretku, siromatvo prijeti da zadobije gigantske dimenzije.
U zemljama Zapada postoji mnogostruko siromatvo rubnih grupa, starih i bolesnih, rtava
konzumizma i, jo vie, grupa izbjeglica i emigranata; u zemljama na putu razvitka pojavljuju
se na horizontu dramatine krize ako se na vrijeme ne poduzmu meunarodno usklaene
mjere.
58. Ljubav prema ovjeku i, u prvom redu, prema siromahu, u kojemu Crkva vidi Krista,
konkretizira se u promicanju pravde. Pravda se nikada nee moi potpuno ostvariti ako ljudi
ne budu prepoznali u onomu koji nema, koji moli pomo za svoj ivot, ne nekog nepoudnog
ili neki teret, nego priliku za dobro u sebi, mogunost veega bogatstva. Samo e ta svijest
uliti hrabrost da se preuzme rizik i promjena to ih ukljuuje svaki istinski pokuaj da se
pomogne drugom ovjeku. Nije, naime, rije da se dadne samo suviak nego da se pomogne

112
2. vat. koncil, Past. konst. o Crkvi u suvremenom svijetu Gaudium et spes, 76; usp. Ivan Pavao II., Enc.
Redemptor hominis, 13: n. n. mj. 283.
113
Enc. Rerum novarum: n. n. mj. 143.

51
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve

itavim narodima da uu u krug ekonomskog i ljudskog razvitka iz kojega su iskljueni ili su


u njemu otjerani na rub. To e biti mogue ne samo posegnuvi za vikovima to ih na svijet
proizvodi u izobilju nego, u prvom redu, mijenjajui stilove ivota, modele proizvodnje i
potronje, ustaljene strukture moi koje danas vladaju drutvom. Nije rije o tom da se razore
instrumenti drutvene organizacije koji su se pokazali dobrima, nego da se usmjere prema
odgovarajuoj koncepciji zajednikog dobra u odnosu prema svoj ljudskoj obitelji. Danas se
provodi tzv. globalizacija ekonomije, pojava koju ne smijemo omalovaavati jer je kadra
stvoriti izvanredne prigode veega blagostanja. No sve vie se osjea potreba da toj sve veoj
internacionalizaciji ekonomije odgovaraju valjana meunarodna tijela nadzora i vodstva koja
e usmjeravati samu ekonomiju prema opem dobru, to sada nijedna pojedina drava, makar
i ona najmonija, nije kadra uiniti. Da bi se mogao postii takav rezultat, potrebno je da
poraste skladna suradnja izmeu velikih zemalja i da u meunarodnim tijelima budu
pravedno zastupljeni interesi velike ljudske obitelji. Potrebno je, takoer, da ta tijela,
procjenjujui posljedice svojih odluka, uvijek vode na odgovarajui nain rauna o onim
narodima ili zemljama koje malo utjeu na meunarodno trite, ali obiluju ivljim i bolnijim
potrebama, te im je nuna vea pomo za njihov razvitak. Nema sumnje da na tom polju treba
jo mnogo uiniti.
59. Kako bi se, dakle, aktualizirala pravda te ljudska nastojanja uspjela da je ostvare,
potreban je dar milosti, koji dolazi od Boga. Po njoj, u suradnji s ljudskom slobodom, dobiva
se ona otajstvena prisutnost Boga u povijesti to je Providnost.
Iskustvo novosti koje se ivi slijedei Krista zahtijeva da ga predajemo drugim ljudima u
konkretnosti njihovih potekoa, borbi, problema i izazova kako bi se te tekoe rasvijetlile i
postale humanijima u svjetlu vjere. Vjera, naime, ne samo pomae da se nau rjeenja nego
ini da se mogu jo ljudski proivljavati takoer situacije trpljenja, da se u njima ovjek ne
izgubi i ne zaboravi svoje dostojanstvo i svoj poziv.
Socijalni nauk, nadalje, posjeduje vanu interdisciplinarnu dimenziju. Kako bi se
jedinstvena istina o ovjeku bolje utjelovila u razne drutvene, ekonomske i politike
kontekste u neprestanoj mijeni, takav nauk ulazi u dijalog s raznim disciplinama koje se bave
ovjekom, objedinjuje u sebi njihove doprinose te im pomae da se otvore prema irem
horizontu u slubi pojedine osobe, koja se spoznaje i ljubi u punini svojega poziva.
Uz interdisciplinarnu dimenziju potrebno je, zatim, prisjetiti na praktinu i, u nekom
smislu, eksperimentalnu dimenziju toga nauka. Ona se smjestila na raskru ivota i kran-
ske savjesti, s jedne strane, i prilika u svijetu, s druge strane, te se oituje u naporima to ih
pojedinci, obitelji, kulturni i socijalni djelatnici, politiari i dravnici poduzimaju kako bi je

52
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve

oblikovali i primijenili u povijesti.


60. Navijetajui naela za rjeavanje radnikog pitanja Lav XIII. je napisao: Rjeavanje
tako tekog pitanja zahtijeva pomo i djelotvornu suradnju i drugih.114 Bio je uvjeren da se
teka pitanja to ih je raalo industrijsko drutvo mogu rijeiti samo suradnjom svih snaga. Ta
je tvrdnja postala trajnim elementom crkvenog socijalnog nauka, pa to u isti mah tumai
zato je Ivan XXIII. uputio svoju encikliku o miru i svim ljudima dobre volje. No papa Lav
je, ipak, sa alou morao ustanoviti da su ideologije njegova doba, pogotovo liberalizam i
marksizam, odbijah tu suradnju. U meuvremenu promijenilo se tota, pogotovo posljednjih
godina. Dananji je svijet sve vie svjestan da rjeavanje velikih nacionalnih i meunarodnih
pitanja nije samo pitanje ekonomske proizvodnje, ili pravne ili drutvene organizacije, nego
da zahtijeva jasne etiko-religiozne vrednote i promjenu mentaliteta, ponaanja i struktura.
Crkva se osjea posebno odgovornom da prui taj doprinos i - kao to smo napisali u
enciklici Sollicitudo rei socialis - postoji utemeljena nada da i ona brojna skupina koja ne
ispovijeda nijednu vjeru moe pridonijeti da se dadne nuan etiki temelj drutvenom
pitanju.115
U istom smo dokumentu, takoer, uputili poziv kranskim Crkvama i svim velikim
svjetskim religijama pozivajui ih da prue jednoduno svjedoanstvo zajednikih uvjerenja o
dostojanstvu ovjeka, kolega je stvorio Bog.116 Doista smo uvjereni da e religije danas i
sutra igrati istaknutu ulogu u ouvanju mira i izgradnji drutva dostojna ovjeka.
S druge strane, spremnost za dijalog i suradnju vrijedi za sve ljude dobre volje, pogotovo
za osobe i skupine koje nose posebnu odgovornost na politikom, ekonomskom i drutvenom
polju, bilo na nacionalnoj bilo na meunarodnoj razini.
61. Na poetku industrijskog drutva gotovo ropski jaram prisilio je mojega prethodnika
da uzme rije u obranu ovjeka. Kroz sto prolih godina Crkva je ostala vjerna tom zala-
ganju! Ukljuila se, doista, u burno vrijeme klasne borbe nakon prvoga svjetskoga rata da bi
branila ovjeka od ekonomskog izrabljivanja i od tiranije totalitarnih sustava. Stavila je
dostojanstvo osobe u sredite svojih socijalnih poruka nakon drugog svjetskog rata
naglaavajui opu namjenu materijalnih dobara, drutveni poredak bez tlaenja i utemeljen
na duhu suradnje i solidarnosti. Neprestano je, zatim, tvrdila da osoba i drutvo nemaju samo
potrebu za tim dobrima nego takoer za duhovnim i religioznim vrijednostima. Znajui,
nadalje, sve bolje da previe ljudi ne ivi u blagostanju zapadnoga svijeta, nego u bijedi

114
Ibid.: n. n. mj. 107.
115
Usp. Enc. Sollicitudo rei socialis, 38: n. n. mj. 564-566.
116
Usp ibid. 47: n. n. mj. 582.

53
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve

zemalja u razvoju, te trpi prilike koje su jo uvijek jaram gotovo ropski, osjetila je i osjea
dunost da javno osudi takvu stvarnost sa svom jasnoom i vrstoom, iako zna ta taj njezin
krik nee svi prihvatiti blagohotno.
Sto godina nakon objavljivanja Rerum novarum Crkva se jo uvijek nalazi pred novini
stvarima i novim izazovima. Zato ta stoljetnica mora uvrstiti u zalaganju sve ljude dobre
volje, a posebno vjernike.
62. Ova naa enciklika htjela je svratiti pogled u prolost, ali je, u prvom redu, okrenuta
budunosti. Kao i Rerum novarum, smjestila se kao na prag novoga vijeka te mu kani, s
Bojom pomoi, pripremiti dolazak.
Istinska i vjena novost stvari u svako doba proizlazi od neizmjerne Boje moi koja
kae: Evo, sve inim novo (Otk 21, 5). Te se rijei odnose na dovretak povijesti kad Krist
preda kraljevstvo Bogu i Ocu ..., da Bog bude sve u svemu (1 Kor 15, 24. 28). No kranin
zna dobro da je novost koju iekujemo u njenoj punini pri povratku Gospodina prisutna ve
od stvaranja svijeta i, jo autentinije, otkad je Bog postao ovjekom u Isusu Kristu te s njim i
po njemu uinio novo stvorenje (2 Kor 5, 17; Gal 6, 15).
Zakljuujui, jo jednom zahvaljujem Bogu svemoguemu, koji je dao svojoj Crkvi svjetla
i snage da prati ovjeka na zemaljskom putu prema vjenom cilju. I u treem e tisuljeu
Crkva biti vjerna da ovjekov put uzima kao svoj, svjesna da ne koraa sama, nego s
Kristom svojim Gospodinom. On je ovjekov put uinio svojim te ga vodi i tada kad ovjek
toga nije svjestan.
Marija, Otkupiteljeva majka, koja ostaje s Kristom na njegovu putu prema ljudima te s
ljudima koraa pred Crkvom u hodoau vjere, neka majinskim zagovorom prati ovje-
anstvo prema bliskom tisuljeu u vjernosti Onomu koji juer i danas isti je - i uvijeke
(usp. Heb 13, 8), Isus Krist, na Gospodin, u ije ime blagosljivamo sve od srca.
Dano u Rimu pri Svetom Petru, 1. svibnja - na spomendan sv. Josipa, radnika - godine
1991., trinaeste pontifikata.
Ivan Pavao II.

SADRAJ

54
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve

Uvod ............................................................................... 5
Poglavlje. Karakteristine crte Rerum novarum ... ..8
Poglavlje. Prema dananjim novim stvarima ........... 18
Poglavlje. Godina 1989. ............................................28
Poglavlje. Privatno vlasnitvo i opa namjena dobara ..37
Poglavlje. Drava i kultura .........................................53
Poglavlje. ovjek i put Crkve .....................................62

55